F. William Engdahl

geopolitika genetski modificirane hrane i globalno carstvoS engleskoga prevela Nedjeljka Batinovi

SJEME UNITENJA

DETECTAZagreb, 2005.

SADRAJPREDGOVORPRVO POGLAVLJE:

9 15 15 19 22 24 27 31 37 37 40 44 49 53 56 59 63 63 65 69 72 75

IRAK DOBIVA AMERIKO "SJEME DEMOKRACIJE Ekonomska ok terapija amerikoga tipa Bremerov dekret broj 81 Unitena iraka riznica sjemena Nema sjemena za sjetvu "Neka jedu... tjesteninu" Irak, Sjedinjene Amerike Drave i diktati MMF-aDRUGO POGLAVLJE:

POINJE REVOLUCIJA U SVJETSKOJ PROIZVODNJI HRANE Argentina kao prvi pokusni kuni Kako su strani krediti pripomogli da Argentina postane "div soje" Slamanje nacionalne volje u Argentini Rockefellerova "argentinska agrarna revolucija" "Sova for me, Argentina..." Kompanija Monsanto pobjeuje prijevarom Neka jedu soju!TREE POGLAVLJE:

LISICA UVA KOKOINJAC Znanost povija glavu Pada bomba na projekt GMO-a Blair, Clinton i "politika" znanost Kraljevsko drutvo, koje ba ne resi etinost, kree u napad Znanost u slubi biznisaETVRTO POGLAVLJE:

WASHINGTON BACA KOCKU ZA GMO - PRIJEVARA ZVANA "BITNO EKVIVALENTNE" BILJKE Poeci biotehnolokog istraivanja "Lai, puste lai..." La zvana "bitna ekvivalentnost"

79 79 80 81

"Najbolja hrana to je priroda da je..." Uprava za hranu i lijekove i kompanija Monsanto muzu javnost Ugodni odnosi kompanije Monsanto i amerike Vlade PETO POGLAVLJE: PREPREDENI DICK NIXON IJOS PREPREDENIJI ROCKEFELLERI Ameriki pomak paradigme zvan Vijetnam "Kriza demokracije" Davida Rockefellera "Velika pljaka ita" "Kad si u Rimu..." Nixonova strategija izvoza poljoprivrednih proizvoda Kissingerova "hrana kao oruje" ESTO POGLAVLJE: DEPOPULACIJA SVIJETA - STROGO TAJNI DOKUMENT AMERIKE NACIONALNE SIGURNOSTI Porast stanovnitva i nacionalna sigurnost Hrana za Cargill & Co. Nesretni broj trinaest... Brazil kao "uzorak" za program NSSM 200 SEDMO POGLAVLJE: JOHN D. III., NELSON, DAVID I SMRTONOSNO BRATSTVO Ljudi kao pokusni kunii "Ljudski rak" Mranije tajne obitelji Rockefeller "Najbolja pasmina" - eugenika i amerika elita "vladarske rase" "Bobu treba rei bob..." Populacijsko vijee Johna D. Rockefellera III. i "kriptoeugenika" O, zdravo Dolly Od eugenike do ljudske genetike OSMO POGLAVLJE: STUDIJE O RATU I MIRU Pripreme za stvaranje poslijeratnog kolonijalnog carstva

84 89 94

99 99 103 107 110 112 117

123 123 128 130 134 139 139 143 144 146 151 156 162 167 171 171

"Ameriko stoljee" - ameriki "Lebensraum" Nelson gradi biznis u Latinskoj Americi Kosturi u Rockefellerovu mranom ormaru Rockefeller-Wallaceovo izvjee Poeci agrobiznisa: Rockefeller se udruuje s Cargillom Projekti i za Brazil i VenezueluDEVETO POGLAVLJE:

174 178 179 183 187 189

SVEUILITE HARVARD - TVORAC AMERIKOGA AGROBIZNISA "Zelena revolucija" otvara vrata Osposobljavanje kadrova za biorevoluciju Rockefelleri financiraju stvaranje agrobiznisa Monopol i vertikalna integracija uzvraaju udarac Tvornika poljoprivreda: "gdje su nae farme...?" "HRANA JE MO" Zdjela "zlatne rie" "Nova eugenika": reductio ad absurdum "Zlatna ria" i mrane lai

193 193 198 204 207 211 221 221 223 230

DESETO POGLAVLJE:

JEDANAESTO POGLAVLJE:

SJEME PROPASTI - SIJANJE "VRTA OVOZEMALJSKI UITAKA" Svjetska trgovinska organizacija: ameriki agrobiznis kree u preuzimanje svjetske poljoprivrede "WTO i loi TRIPS" "Lai, odvratne lai, Monsantove lai..." GENETSKI ARMAGEDON - TERMINATOR, TRAITOR I KUKURUZ SPERMICID "Jedan korak natrag, a onda dva naprijed" "Gurni im ga niz prokleto grlo..." Ubijaju nas njeno, sve njenije... kukuruzom spermicidom Cjepivo protiv tetanusa, pobaaja, Rockefelleri i svjetska trgovinska organizacija

239 239 245 257

DVANAESTO POGLAVLJE:

265 265 274 278 282

POGOVOR KAZALO

289 295

PREDGOVOR

Posljednjih desetak godina napisane su mnoge knjige o po tencijalnim i jo nepoznatim opasnostima konzumiranja ge netski modificiranih biljaka i drugih namirnica te mesa ivo tinja hranjenih iskljuivo genetski modificiranim krmivom. Ima i knjiga u kojima se govori o pohlepi aice agresivnih multina cionalnih kompanija, proizvoaa genetski modificirana sjeme na i pesticida. Te su kompanije, ini se, lukavou Wall Streeta, nakanile zavladati svjetskim tritem potencijalno vrijednim stotine milijarda dolara. Ova e knjiga, moda, razoarati one koji tragaju za dokazi ma koji e potvrditi njihove dvojbe. Po miljenju autora ove knjige, iza brzoga svjetskog irenja genetski modificiranih usjeva, esto skraeno zvanih GMO, krije se daleko opasnija pria. Ono to me navelo na temu o genetski modificiranim usjevi ma dogodilo se ubrzo nakon amerike okupacije Iraka. U svi bnju 2003. ameriki predsjednik George W. Bush odrao je jed nu od svojih rijetkih tiskovnih konferencija. Veina svijeta bila je usredotoena na strahote i mogua dogaanja u poslijeratnome Iraku i na opasnosti od irenja nemira diljem islamskoga svijeta. A predsjednik Bush nije se u tome govoru na to ni osvr nuo, nego je odluio govoriti o jednoj potpuno drugoj temi, ili se tada barem tako inilo. Najavio je kako je Vlada Sjedinjenih Amerikih Drava odluila u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (World Trade Organization, WTO) slubeno pokrenuti tubu protiv Europske unije i njezinih zemalja lanica zbog njihove zabrane uvoenja GM usjeva. Ta je zabrana bila na snazi od 1998. i mnogim je zemljama diljem svijeta dala hrabrosti i mogunosti da se i same 9

odupru nastojanjima amerikih korporacija i korporacija nekih drugih zemalja koje su u tim zemljama eljele iriti GM usjeve. Najzanimljiviji aspekt te krajnje zanimljive svibanjske tisko vne konferencije bila je Bushova izjava da je dugotrajna glad u afrikim zemljama izravna posljedica odluke Europske unije o zabrani uzgoja GM namirnica u Europi. Ne samo da je ta Bu shova izjava imala udnu logiku, nego je i dala na znanje kako je za njegovu Vladu pitanje irenja GM usjeva jednako vano kao i okupacija Iraka i njegova golemoga naftnoga bogatstva. Poslije vie mjeseci istraivanja i nekoliko krivih tragova poeo sam raspetljavati konce prie, po drskosti tako golemih i zapanjujuih razmjera da se njome nisam bavio gotovo godinu dana. Bio sam uvjeren kako sam preuveliao vanost onoga na to sam u svome istraivanju podruja GM hrane na poetku naiao. Ali, dokazi su se i dalje mnoili dok su Europska unija i njezine zemlje lanice, kao i Brazil, stenjali pod pritiskom Amerike da otvore vrata uzgoju GM usjeva i dok je Washington u okupiranome Iraku ozakonjivao zatitu patenata na GM sjeme i pesticide. Na vlastito zadovoljstvo, provjerio sam i potvrdio mnoge navode o diktatorskome ponaanju kompanije Monsanto, vo dee svjetske kompanije za irenje GM usjeva, kao i kompanija Syngenta, Dow, DuPont i jo aice "globalnih igraa" na po druju uzgoja GM usjeva. Istraio sam razloge zbog kojih je britanski premijer Tony Blair, u lipnju 2003., samo mjesec dana poslije spomenute Bushove tiskovne konferencije, smijenio britanskoga ministra za okoli Michaela Meachera. Provjerio sam navode o surovome guenju neovisnog znanstveno istraivakog rada o moguim posljedicama dugotrajnog kon zumiranja genetski modificiranih namirnica po ljude i ivotinje. Sve mi je bilo potpuno jasno. No, u cijeloj toj prii o GMOu poela se pojavljivati jo jedna injenica, daleko tea i sabla snija. Klju te injenice bila je nezapamena potpora koju ai ca multinacionalnih kompanija specijaliziranih za GM usjeve i 10

pesticide dobiva od, u prvome redu, amerikoga Ministarstva poljoprivrede, od amerike Vlade u Washingtonu i od svih amerikih predsjednika od sredine 1980-tih godina, poevi od Ronalda Reagana. Jednako su udni bili i politiki potezi bri tanskoga premijera Blaira, ovjeka koji je svoju politiku ka rijeru vezao za potporu Bushu u Iraku i za nametanje GM teh nologije u Velikoj Britaniji. Dublja pria, koja se polako slagala, zasigurno e naelektri zirati predane tragae za "zavjerama" diljem svijeta. Osim toga, autora ove knjige jamano e izloiti optubama kao "jo jed nog teoretiara zavjera". Ve me godinama zabavljaju besmislene optube na raun svih ljudi koji na bilo koji nain nekome nagaze na krivu (rj. pravu) nogu. Za takve ljude obino kau: "Ah, on je teoretiar zavjera", a svrha te optube jest odvratiti inteligentne ljude od razmiljanja o posljedicama onoga to im se dogaa pred oi ma. Prema klasinoj definiciji, rije "zavjera" podrazumijeva sljedee: kad se dvije ili vie osoba privatno ili tajno sastaju i kuju plan o zajednikom zloinakom pothvatu, veem ili manjem, onda te osobe sudjeluju u zavjeri. Kao pravni termin, zavjera je u Americi povijesno definira na kao "dogovor dviju ili vie osoba o poinjanju zloina" ili "o postizanju zakonita cilja nezakonitim sredstvima". Jasno je da je postojala zavjera za ubojstvo predsjednika Johna Kennedyja, poinjeno 22. studenoga 1963. Jedina otvorena pi tanja jesu tko ju je skovao i zato. Postojala je zavjera i meu ljudima oko predsjednika Lyndona B. Johnsona, 1964. Ti su ljudi osmislili izliku poznatu kao "incident" u Zaljevu Tonkin, kako bi opravdali masovna ubojstva ne samo Vijetnamaca nego i amerike mladei u tome ratu. A rijetki su ga na kraju mogli drati vrijednim njegove cijene. Ukupno djelovanje CIA-e i dru gih obavjetajnih sluba u cijelome svijetu nije nita drugo do niz zavjera, bilo da je rije o ruenju nepoeljnih vlada u Iranu 11

i Gvatemali, bilo o umorstvu ljudi "nezgodnih" za neke mo nike. Projekt smanjenja broja stanovnika u nekim zemljama Treega svijeta, bogatim nekim sirovinama, koji je, po rijeima njegova autora Henryja Kissingera, bio prioritet od najvee vanosti za "nacionalnu sigurnost" Amerike, bio je najstroe uvana zavjera amerike Vlade i njezine slubene politike. I ostao je tajnom sve dok FOIA, poetkom 1990-tih godina, nije prisilila vlasti da s tih dokumenata skinu oznaku "stroga taj na". I u tjednima poslije strahotnih napada od 11. rujna 2001. postojala je jasna zavjera male skupine predanih jastrebova iz Pentagona i oko njega. Oni su nastojali uvjeriti ameriku jav nost da su unitenje Sadama Huseina i okupacija Iraka od najvee vanosti, iako je cijela kampanja poela kao objava rata terorizmu i neuhvatljivome Osami bin Ladenu. Dok je Irak zau zimao sredite pozornice, Bin Laden je ostavljen da slobodno luta po piljama Tora Bore. I to je bila zavjera. No, zavjera koja je poela izvirati iza potpore amerike Vla de nametanju GM sjemena ljudima diljem svijeta nadilazila je domete svega to je ovaj pisac, tijekom svoga 30-godinjega istraivakog rada, otkrio na podruju ekonomskih i politikih dogaaja, nafte, svjetske poljoprivrede i trgovine. Ono to sam poeo otkrivati nadilazilo je razmjere manipu lacija koje su dovele do arapsko-izraelskoga Yom-kipurskoga rata iz 1973. A te manipulacije osmislila je strogo tajna skupi na biranih vodeih osoba iz interesnih krugova Vlade, meu narodnih banaka i multinacionalnih kompanija, takozvana Bilderberka skupina. U svojoj knjizi Stoljee rata: anglo-amerika naftna politika i novi svjetski poredak istraio sam tu i druge za vjere koje su sluile tome da Sjedinjene Amerike Drave i aica vodeih svjetskih banaka i kompanija poslije 1945. zavladaju svijetom. Doista, zavjera o manipulaciji genima, jer to jest zavjera, tako je golema da izmie ljudskoj mati. Ona je tako smiona i 12

istodobno tako jednostavna da je do danas uspijevala prolaziti uglavnom neotkrivena. Ponukan eljom da ispravim taj nedo statak odluio sam napisati ovu knjigu. itatelji koji trae konvencionalno ili politiki prihvaeno objanjenje dogaaja na svijetu trebaju jednostavno ne itati nastavak ove knjige. Tada e vjerojatno bolje spavati. itatelje sklone dubljoj znatielji ova e knjiga, nadam se, potaknuti na daljnje istraivanje ovoga neizmjerno vanoga podruja. Negdje usred bliskoistonih naftnih okova i svjetskih kriza hrane iz 1970-tih godina tadanji ameriki ministar vanjskih poslova i predsjednik Vijea za nacionalnu sigurnost (National Security Council) Henry Kissinger izrekao je neto vrlo znako vito. Kao dugogodinji sljedbenik geopolitike "ravnotee moi", uenik Castlereagha u Engleskoj i ovjek s nemalim iskustvom u kovanju zavjera, Kissinger je u jednoj izvanrednoj izjavi saeo svoju filozofiju politike moi: "Kontroliraj naftu i kontrolirat e zemlju. Kontroliraj hranu i kontrolirat e ljude". Imajui na umu tu njegovu izjavu, ponimo raspetljavati konce prie koja bi, da nije tako dobro dokumentirana, bila gotovo nevjerojatna. To je pria koja se krije iza svjetskoga irenja GM usjeva do te mjere da sudbinu sigurnosti svjetske hrane u rukama dri tako malen broj privatnih multinacionalnih kom panija - proizvoaa GM hrane - da ih moemo izbrojiti na prste jedne ruke. Nikada u povijesti svijeta nije tako golema mo bila dragovoljno predana u ruke tako maloga broja ljudi. I jo gore, meu tim kompanijama jesu i tri kompanije koje bije glas da su ve desetljeima umijeane u skandale s pentagonskim ratnim strojem, skandale koji u sluaju nekih kompanija traju jo od Prvoga svjetskoga rata ili od prije njega.F. William Engdahl

13

PRVO POGLAVLJE

IRAK DOBIVA AMERIKO "SJEME DEMOKRACIJE"U Iraku smo zato da bismo posijali sjeme demokracije kako bi procvjetalo i proirilo se po cijelome podruju autoritarnih reima. - George W. Bush

Ekonomska ok terapija amerikoga tipaKada je George W. Bush govorio o sijanju "sjemena demo kracije" rijetki su ljudi shvatili da pod time misli na sjeme kom panije Monsanto. Poslije amerike okupacije Iraka u oujku 2003. gospodar ski i politiki ivot te zemlje korjenito se promijenio. Ne samo da je Irak okupiran sa 130.000 amerikih vojnika i malom vojskom privatnih plaenika, nego je okupacijska sila - Sje dinjene Amerike Drave - preuzela potpunu vlast nad gospo darstvom te zemlje. Vlast nad cjelokupnim irakim gospodarstvom poela se provoditi iz Pentagona. U svibnju 2003. Paul Bremer III. posta vljen je, s impozantnim naslovom, za upravitelja novostvorene Privremene koalicijske uprave (Coalition Provisional Authority), skraeno nazvane CPA, a u stvarnosti tek slabo prikrivene okupacijske vlasti. Bremer je ranije bio dunosnik amerikoga 15

Ministarstva vanjskih poslova specijaliziran za podruje tero rizma. Poslije toga je postao direktorom mone konsultantske tvrtke Kissinger Associates (Kissinger i suradnici), iji je vla snik bivi ameriki ministar vanjskih poslova Henry Kissinger.

Henry Kissinger dugogodinji je pobornik Georgea W. Busha. Na slici: Kis singer i Bush u vrijeme predsjednike kampanje iz 2000.

Bremer je u okupiranome Iraku imao vlast odluivati o ivotu i smrti svih podruja civilnoga ivota. Zanimljivo je da nije po lagao raune Ministarstvu vanjskih poslova, kao ministarstvu koje je uvijek bilo nadleno za poslijeratne obnove, nego Pen tagonu, tj. izravno Uredu ministra obrane Donalda Rumsfelda. Kao predsjednik Privremene koalicijske uprave Bremer se hitro latio posla izradbe niza zakona za vladanje Irakom, koji u to vrijeme nije imao ustava ni zakonito konstituirane vlade. Amerika okupacijska vlast izradila je ukupno 100 zakona, koji su stupili na snagu u travnju 2004. U cjelini, tih 100 novih amerikih zakona ili, kako ih ljudi zovu, dekreta, trebali su osi gurati restrukturiranje irakoga gospodarstva na crti gospodar skoga modela "slobodnoga trita" po amerikome mandatu. 16

Bilo je to vrlo slino sustavu kakav su Meunarodni monetarni fond i Washington, poslije 1990., nametnuli Rusiji i zemljama bivega Sovjetskoga Saveza. Bremer je od pentagonskih planera oko Rumsfelda imao mandat nametnuti Iraku "ok terapiju" goru od svih koje su MMF i vlade zapadnih zemalja do tada nametnule bilo kojoj drugoj zemlji. Za samo mjesec dana nametnuo je gospodarske promjene drastinije od onih koje je MMF uspio nametnuti u Latinskoj Americi za trideset godina. Bivi glavni ekonomist Svjetske banke i dobitnik Nobelove nagrade Joseph Stiglitz za Bremerove je reforme rekao da su "jo radikalniji oblik ok te rapije od onoga koji je nametnut bivim zemljama Sovjetskoga Saveza". Prvi Bremerov potez bio je otputanje 500.000 radnika iz dravnih sluba, veinom vojnih dunosnika i slubenika, ali i lijenika, medicinskih sestara, nastavnika i profesora te zapo slenika nakladnikih i tiskarskih kua. Zatim je otvorio granice Iraka za neogranien uvoz - bez carina, bez poreza, bez inspe kcije. Dva tjedna nakon dolaska u Bagdad, u svibnju 2003., ci niki je izjavio da je Irak "otvoren za biznis". Nije rekao iji biznis, ali je to bivalo sve jasnije. Imperijalnu nazonost vre ruke teko bi bilo zamisliti. Bio je to poetak vlasti sile koja za sebe govori kako joj je glavni cilj uspostava demokracije. Prije amerike invazije irakim je gospodarstvom, u koji ne ukljuujem naftu, dominiralo dvjestotinjak dravnih poduzea, koja su proizvodila sve, od cementa preko papira do bijele teh nike. U lipnju 2003. Bremer je objavio kako e ta poduzea biti odmah privatizirana. "Dovoenje neuinkovitih dravnih po duzea u privatne ruke", rekao je, "od presudne je vanosti za oporavak irakoga gospodarstva". Plan privatizacije irakoga gospodarstva za Bremera e biti najvea likvidacijska prodaja od pada Sovjetskoga Saveza. No, bio je to tek poetak Bremerova gospodarskoga plana. Kako bi Irak uinio privlanim za strana ulaganja, uveo je ve 17

spomenuti niz od 100 dekreta, tj. zakona kojima su stranim multinacionalnim korporacijama dane sve ovlasti nad irakim gospodarstvom. Dekretom broj 37 porez poduzea, koji je do tada iznosio oko 40%, smanjen je na 15% za sve gospodarstvene grane. Tako drava, bez prihoda od poreza, nee ni u emu moi imati znaaj nu ulogu. Dekretom broj 39 stranim je kompanijama omogue no stjecanje 100-postotnog vlasnitva nad svime osim nad si rovinama. Time im je osigurano neogranieno poslovanje u cijeloj zemlji, bez obveze ulaganja dobiti u Iraku i bez obveze plaanja poreza. Jasno je da ti dekreti nisu pisani radi dobrobiti irakoga naroda ni irakoga gospodarstva. Po Dekretu broj 39 strane kompanije mogu sklapati ugovo re na rok od etrdeset godina. Dekretom broj 40 omogueno je poslovanje stranim bankama pod jednako povoljnim uvjetima. Kao to i prilii takvom stranom preuzimanju gospodarstva, jedini zakoni koji su ostavljeni netaknutima jesu zakoni Sadama Huseina kojima je ogranieno djelovanje radnikih sindika ta i kolektivnih dogovora. Irak se preko noi iz najizoliranije zemlje na svijetu pretvo rio u, na papiru, zemlju s najslobodnijim i najotvorenijim tri tem na svijetu. Nakon to su irako gospodarstvo i bankarstvo opustoeni ratom i ekonomskim embargom, koji su Iraku na metnule Sjedinjene Amerike Drave i koji je trajao vie od deset godina, u toj nametnutoj privatizaciji Iraani nisu imali sredstava kupiti svoja dravna poduzea. Tako su strane multi nacionalne kompanije bile jedini akteri koji su se mogli okori stiti Bremerovim velebnim planom gospodarskoga oporavka te zemlje. Novi sustav zakona nametnut je Iraku kao okupiranoj i opu stoenoj zemlji, koja nije imala mogunosti prigovora, osim vojne sabotae i gerilskog ratovanja protiv okupatora. Taj su stav zakona nametnula je okupacijska vlast Vlade Sjedinjenih Amerikih Drava, takozvana Privremena koalicijska uprava, 18

sa svrhom da se njime poploi put u povijesti najradikalnijoj transformaciji proizvodnje hrane u nekoj dravi. Ukratko, Irak je pod Bremerom trebao postati modelom agrobiznisa genetskog modificiranja, tj. GMO-a.

Bremerov Dekret broj 81Zakopan duboko u Bremerovim dekretima ili zakonima bio je Dekret broj 81, pod naslovom "Zakon o patentima, indu strijskom dizajnu, tajnim informacijama, integriranim krugo vima i vrstama postrojenja", koji ukljuuje sve mogue, od medija do privatizacije dravnih poduzea. Kako ne bi bilo ni malo dvojbe, Privremena koalicijska uprava (CPA) izrijekom je definirala pravnu vanost tih stotinu "dekreta". Jedan je dekret definiran kao "obvezujue smjernice ili upute irakome naro du, koje imaju kaznene posljedice ili se izravno odnose na nain vladanja nad Iraanima, ukljuujui i promjene u irakim zako nima". Drugim rijeima, Iraanima je nareeno: "Prihvatite ili umrite!" Svaki do tada postojei iraki zakon koji se kosio s bilo kojim od 100 Bremerovih zakona postao je nitavnim. Okupacijski je zakon postao vrhovnim zakonom. U Bremerovu Dekretu broj 81 stoji: "11) lanak 12. mijenja se tako da glasi: Vlasniku patenta zaja mena su sljedea prava: 1. Ako je predmet patenta neki proizvod, svakoj osobi koja od vlasnika patenta nije pribavila doputenje, vlasnik patenta ima pravo zabraniti proizvodnju, eksploataciju, primjenu, pokuaj prodaje, prodaju i uvoz toga proizvoda. 12) lanak 13.1 mijenja se tako da glasi: Vrijeme trajanja pa tenta nee prestati prije isteka roka od dvadeset godina za pa tent registriran po ovome Zakonu, poevi od dana podnoenja prijave za registraciju po odredbama ovoga Zakona". 19

Jednom drugom odredbom istoga dekreta utvreno je sljedee: "Zemljoradnicima je zabranjeno koristiti za sljedeu sjetvu sjeme zatienog usjeva sauvano od prethodne etve kao i sjeme bilo kojeg drugog usjeva navedena u stavcima 1 i 2 odlomka (C) lanka 14. ovoga odjeljka." Prevedeno na razumljiv jezik, tim su dekretom vlasnicima patenata na odreene biljne sorte, a vlasnici su listom strane multinacionalne kompanije, dana iskljuiva prava, na 20 godi na, na uporabu njihova sjemena u irakoj poljoprivredi. Za tiene biljne sorte jesu genetski modificirane sorte, a iraki poljoprivrednici koji te sorte ele sijati moraju potpisati ugo vor s vlasnicima sjemenskih patenata i obvezati se da e plaati "tehnoloku pristojbu" i godinju licencu za sijanje patentira noga sjemena. Pokua li koji iraki poljoprivrednik ostaviti dio uroda za sjeme za sljedeu sjetvu, podlijegat e strogim novanim kaz nama u korist proizvoaa toga sjemena. Kompanija Monsanto je, u Sjedinjenim Amerikim Dravama, za vreu tako sauva na sjemena traila novanu kaznu 120 puta veu od cijene vree svoga GM sjemena, sve dok jednom sudskom odlukom to nije ukinuto. Iraki e farmeri postati vazali, ne Sadama Huseina, nego divovskih multinacionalnih kompanija - proizvoaa GM sjemenja. U sri Dekreta broj 81 ugraena je odredba zvana "Zatita biljnih sorta" (Plant Variety Protection, tj. PVP). Po toj odredbi ostavljanje sjemena i njegova uporaba za sljedeu sjetvu posta la je nezakonitom. Poljoprivrednici koji se na taj nain budu koristili patentiranim ili ak "slinim" sjemenom bit e podvr gnuti strogim novanim ili jo gorim kaznama. No, zatita bilj nih sorta nije bila rezultat deset tisua godina starog irakog krianja i razvoja biljnih sorta. 20

Naprotiv, divovske multinacionalne kompanije poput Monsanta dobile su pravo koristiti vlastito sjeme i vlastite pesticide na irakome tritu, uz punu zatitu amerike i irake vlasti. Padne li Iraku na pamet oklijevati glede unitavanja vlastitih domaih biljnih sorta i sigurnosti sjemena, sveukupne sankcije MMF-a i Washingtona sruit e se na tu zemlju.

Paul Bremer III., ameriki povjerenik u Iraku, koji je Iraku nametnuo 100 novih dekreta za reguliranje irakoga gospodarstva, ukljuujui i Dekret broj 81 o patentnim pravima na GM usjeve.

21

Unitena iraka riznica sjemenaIrak je povijesno dio Mezopotamije, zvane kolijevkom civi lizacije, gdje su plodne doline izmeu rijeka Eufrata i Tigrisa stvorile idealne uvjete za poljoprivredu. Poljoprivrednici su u Iraku postojali od prije 8.000 godina prije Krista i razvili su bogatstvo sjemenskih sorta za gotovo svaku vrstu penice koja danas na svijetu postoji. To su postigli tako to su dio ljetine ostavljali za sljedeu sjetvu i novim sjetvama razvijali nove pri rodno otporne sorte. Irak je godinama uvao uzorke sjemena tih dragocjenih pri rodnih sorta u dravnoj sjemenskoj banci, smjetenoj u Abu Hraibu, gradu koji je 2004. godine doao na zao glas kao ame riki zatvor - muilite irakih zatoenika. Nakon amerike okupacije Iraka i viekratnih bombardiranja toga grada, povije sna i neprocjenjivo vrijedna banka sjemena iz Abu Hraiba je nestala, kao jo jedna rtva rata u Iraku. No, bive irako Ministarstvo poljoprivrede poduzelo je mjere predostronosti i osnovalo neku vrstu priuvnog skladita sje mena u susjednoj Siriji, u organizaciji poznatoj po skraenici CGIAR, gdje je jo uvijek pohranjeno sjeme veine najvanijih peninih sorta. ak i uz ruenje sjemenske banke u Abu Hrai bu, ta je sirijska sjemenska banka mogla lako osigurati sjeme za iraku sjetvu da je Privremena koalicijska uprava tu pomo zatraila. Ali nije. Bremerovi savjetnici imali su potpuno drukiji plan za budunost irake proizvodnje hrane. Irakoj je poljoprivredi namijenjena "modernizacija", indu strijalizacija i otklon od tradicionalnog obiteljskog raznorod nog poljodjelstva - njezino pretvaranje u agrobiznis ameriko ga tipa, koji e proizvoditi za "svjetsko trite". Sigurnost prehra ne gladnih Iraana u tome je planu potpuno sporedno pitanje. Ako neka velika multinacionalna kompanija razvije neku sortu otpornu na nekog irakog nametnika i ako neki iraki poljoprivrednik posije neku drugu sortu jednako otpornu na 22

toga nametnika, po Bremerovu Dekretu broj 81 iraki poljopri vrednik ne smije vie sjeme te svoje sorte koristiti za sljedeu sjetvu, nego mora platiti nekoj kompaniji, primjerice Monsantu, autorska prava, kao da sije Monsantovo GM sjeme*. Ameriki i meunarodni sudovi, po zakonima Svjetske tr govinske organizacije iz eneve, tijela kojim upravljaju ame rika Vlada i divovske privatne agrokompanije poput Monsanta, imaju pravo i mo nametati takve zakone na biljne patente. Presedan za to postavljenje 1990-tih godina, kada je jedna mala amerika biotehnoloka kompanija zvana SunGene patentirala sortu suncokreta s visokim postotkom oleinske kiseline. Nije patentirala samo genetsku strukturu, nego i genetsku osobinu. Kompanija SunGene izvijestila je druge proizvoae i uzgaji vae da e se njihove sorte s "visokim postotkom oleinske kise line", ako takve sorte uspiju stvoriti, drati posezanjem u njezin patent. Takvu potpunu kontrolu nad sjemenjem poljoprivred nih sorta omoguit e novi zakon o patentnim pravima u Iraku. Dekret broj 81 Privremene koalicijske uprave, pod krinkom kompliciranog pravnog izriaja, zapravo je budunost proizvo dnje hrane u Iraku predao u ruke globalnim multinacionalnim privatnim kompanijama, to se ne bi moglo nazvati osloboe njem kakvo je veina Iraana prieljkivala. Dekret broj 81 o kontroli uzgoja biljaka, za razliku od dru gih dravnih zakona o pravima na intelektualno vlasnitvo, nije postignut pregovorima izmeu Iraka i Svjetske trgovinske or ganizacije ili Iraka i neke druge drave. On je Iraku nametnut iz Washingtona, bez rasprave. Prema dobro obavijetenim izvori ma iz Washingtona, posebne pojedinosti Dekreta broj 81 o uzgoju biljaka za ameriku je Vladu napisala kompanija Mon-

* Ako neka kompanija patentira gen za otpornost iz lokalne populacije, ona time postaje vlasnikom patenta na sve sorte s tim genom. - nap. stru nog redaktora

23

santo, vodei svjetski dobavlja GM sjemena i poljoprivrednih proizvoda.1

Nema sjemena za sjetvuNa papiru izgleda da pod nametnuti iraki zakon o patenti ma podlijee samo sjeme koje iraki farmeri odlue kupiti od stranih proizvoaa sjemena. Stvarnost je znatno drukija. Irak je tim zakonom pretvoren u golemi laboratorij za razvoj prehrambenih proizvoda pod kontrolom divovskih proizvo aa GM sjemenja i hrane - kemijskih kompanija, a najvei meu njima jesu Monsanto, DuPont i Dow. Nakon amerikoga rata protiv Iraka i opustoenja te zemlje, iraki su se poljoprivrednici, pred sjetvu, obraali svome Mini starstvu poljoprivrede. Upravo je ondje Bremer naao otvorena vrata za svoje podlo preuzimanje opskrbe Iraka hranom u bu dunosti. Iraki su poljoprivrednici izdrali ne samo desetogodinji embargo na uvoz poljoprivrednih strojeva i opreme, nametnut pod vodstvom Sjedinjenih Amerikih Drava i Velike Britanije, nego i tri sune godine neposredno prije rata, kada je urod pe nice znatno oslabio. Godine rata i ekonomskoga embarga to liko su unitile iraku poljoprivredu da se proizvodnja penice do 2003. godine smanjila na manje od polovice proizvodnje iz 1990., tj. iz godine prije prvoga amerikoga rata protiv Iraka. Velik dio irakoga stanovnitva ovisio je, do 2003., o uvozu hrane po programu UN-a "nafta za hranu".

Smith, Jeremy: "Iraq: Order 81" (Irak: Zakon 81), objavljeno u The Ecologist, svezak 35., broj 1., od 1. veljae 2005. Koalicijska privremena vlast, Zakon 81. "Novi iraki patentni zakon: objava rata poljoprivrednicima", iz asopisa Focus on the Global South i GRAIN. www.grain.org.

1

24

Ameriko Ministarstvo vanjskih poslova uskoilo je progra mom svoje Agencije za meunarodni razvoj (Agency for Inter national Development, skraeno AID) i Programom za rekon strukciju i razvoj irake poljoprivrede (Agricultural Reconstruction and Development Program for Iraq), zvanim ARDI, kako bi transformiralo tradicionalnu iraku poljoprivredu, sve pod krilaticom "moderniziranja" irake proizvodnje hrane. Kljuni washingtonski poljoprivredni car iz toga vremena bio je Daniel Amstutz, bivi dunosnik amerikoga Ministarstva poljoprivre de i bivi potpredsjednik divovskoga konglomerata za uzgoj itarica zvanog Cargill Corporation. Amstutz je doslovno osmi slio amerike zahtjeve glede poljoprivrede za vrijeme Urugvaj skoga sastanka GATT-a koji je u prvoj polovici 1990-tih godina doveo do osnivanja Svjetske trgovinske organizacije. Bremerov Dekret broj 81 toboe je imao cilj "osigurati do bru kvalitetu sjemena u Iraku i omoguiti Iraku pristup Svjetskoj trgovinskoj organizaciji". "Dobru kvalitetu" definirat e, nara vno, okupacijske vlasti. Pristup Svjetskoj trgovinskoj organiza ciji znaio je da Irak mora otvoriti svoje trite i zakone pravili ma koja diktiraju Svjetska trgovinska organizacija i moni in dustrijski i financijski interesi koji dominiraju politikom te or ganizacije, takozvani klub "bogatih". im je izdan Dekret broj 81, amerika Agencija za meuna rodni razvoj, preko amerikoga Ministarstva poljoprivrede, oaj nim je irakim poljoprivrednicima poela dopremati tisue tona "visoko kvalitetna, provjerena sjemena penice" amerikoga podrijetla. Ta agencija nije dopustila neovisnim znanstvenici ma provjeriti je li to sjeme genetski modificirano ili nije. Nara vno, dokae li se da je genetski modificirano, iraki e poljopri vrednici, za godinu-dvije, shvatiti da su najednom, kako bi preivjeli, postali obvezni plaati autorska prava amerikim kompanijama - proizvoaima i dobavljaima sjemena. 25

Prema izjavi nevladine organizacije GRAIN, koja ima kri tiko stajalite prema GM sjemenju i patentima na usjeve, "Pri vremena koalicijska uprava irakim je poljoprivrednicima zako nom zabranila sijanje sjemena sauvana od prethodne etve, ako su prethodne sezone uzgajali sortu registriranu po tome zakonu. Iraani mogu i dalje ostavljati i sijati penicu iz zaliha svojih tradicionalnih sorta, tj. ako im je to ostalo nakon godi na rata i sua, ali to nije predvieno programom obnove koji je zacrtala nova vlast". Cilj toga zakona bio je olakati uspostavu novog trita sje mena u Iraku, na kojemu multinacionalne kompanije mogu prodavati svoje sjeme - genetski modificirano - koje e poljo privrednici morati kupovati pred svaku sjetvu. U Iraku je po vijesno Ustavom bilo zabranjeno privatno vlasnitvo nad bio lokim dobrima, a zakonom o patentima, koji su nametnule Sjedinjene Amerike Drave, uveden je sustav monopola na sjeme. U postojei iraki zakon o patentima Bremer je ugradio po glavlje o "zatiti biljnih sorta", kako bi zajamio "zatitu novih biljnih sorta". Zatita biljnih sorta postala je intelektualnim vlasnitvom - vrstom patenta na biljne sorte kojim je uzgaji vau sorte, koji tvrdi da je neku novu sortu otkrio i razvio, dan iskljuiv monopol na sjeme te nove sorte. "Zatita" ugraena u odredbi zvanoj "Zatita biljnih sorta" nema nikakve veze s ouvanjem sorta, nego se odnosi na "za titu komercijalnih interesa privatnih uzgajivaa sjemena". Ni George Orwell ne bi to bolje smislio. U tome amerikome dekre tu unitenje bilja nazvano je "zatitom bilja".

26

"Neka jedu... tjesteninu"Po tome programu ameriko Ministarstvo vanjskih poslova, u suradnji s amerikim Ministarstvom poljoprivrede (USDA), osnovalo je u sjevernome dijelu Iraka 56 "lokacija za demon striranje uzgoja penice", radi "uvoenja i demonstriranja vrijed nosti poboljanog peninog sjemena". Taj je projekt u ime amerike Vlade vodio Meunarodni ured za poljoprivredu Teksakog sveuilita A&M, koji je posjedovao vie od 300 hektara demonstracijskog zemljita diljem Iraka, na kojemu je irake seljake uio kako uzgajati "visokorodne sorte" raznih kultura, meu kojima su bili jeam, slanutak, lea i - penica. Cilj toga rekonstrukcijskoga projekta amerike pomoi za poljoprivredu, vrijednoga 107 milijuna dolara, bio je udvostrui ti, ve u prvoj godini, urod na 30.000 irakih posjeda. Zamisao je bila uvjeriti skeptine irake poljodjelce da e samo pomou toga novoga "udotvornoga sjemena" postii velike prinose. Kao i s amerikim farmerima deset godina ranije, iskoriteni su oaj i mogunost golemih prinosa kako bi se irake poljodjelce uhva tilo u klopku i kako bi ih napravilo ovisnima o multinacional nim dobavljaima sjemena. Kao sluajno, Program za poljoprivredu Teksakoga dravnog sveuilita A&M ujedno je predstavljen i kao "priznati svjetski predvodnik u primjeni biotehnologije", tj. tehnologije genetskog modificiranja. S njihovim novim sjemenom doi e i nova ke mijska sredstva - pesticidi, herbicidi, fungicidi, a sve e to Iraanima prodavati korporacije poput Monsanta, Cargilla i Dowa. Prema jednom izvjeu objavljenom u asopisu The Business Journal iz Phoenixa u saveznoj dravi Arizoni "jedna agro-znanstvena tvrtka iz Arizone opskrbljuje peninim sjemenom irake poljoprivrednike koji ele poveati domau proizvodnju i op skrbu hranom u svojoj zemlji". Tvrtka se zove World Wide Wheat Company (WWWC), koja e, u suradnji s tri sveuili ta, ukljuujui i Sveuilite Texas A&M, "irakim farmerima 27

sjeverno od Bagdada isporuiti 1.000 funta (500 kg) peninog sjemena". Iraku je namijenjena sudbina golemog pokusnog ivog laboratorija za ispitivanje GM penice, a Iraanima sud bina pokusnih kunia u tome eksperimentu. Prema glavnoj internetskoj stranici za globalnu industriju sjemenja zvanoj Seedquest, kompanija WWWC vodei je proizvoa "vlasnikih sorta" sjemena itarica, tj. sorta koje su patentirane i koje su vlasnitvo odreenih kompanija. To su upravo one zatiene sorte GM sjemena koje su sadrane u Dekretu broj 81. Prema kompaniji WWWC, svaki "klijent", tj. farmer, kako ih se nekada zvalo, koji eli sijati neko sjeme te kompanije, "plaa licencu za svaku sortu". Ono to je jo zanimljivije, prema lanku iz asopisa The Business Journal, "...za taj pothvat u Iraku proizvedeno je sjeme est sorta penice. Tri sorte za farmere koji e uzgajati penicu za proizvodnju tjestenine, a tri za one koji e uzgajati penicu za proizvodnju kruha". To znai da je 50% penice koja e se nakon 2004. uzgojiti u Iraku, po amerikome receptu, na mijenjeno izvozu. Tjestenina je namirnica potpuno strana irakome nainu prehrane, to pokazuje da Bremerov Dekret broj 81 nema cilj nahraniti 25 milijuna gladnih i ratom osiro maenih Iraana, nego stvoriti industrijalizirani agrobiznis, koji e koristiti GM sjeme i uzgajati penicu za izvoz na svjetsko trite. Osim toga, taj projekt rekonstrukcije irake poljoprivrede amerikoga Ministarstva vanjskih poslova, tj. njegove Agencije za meunarodni razvoj, poznate i pod skraenicom USAID, vrijedan 107 milijuna dolara, imao je svrhu istisnuti iraku Vla du, tj. dravu, iz proizvodnje hrane. "Zamisao je pretvoriti ovo u potpuno slobodno trite", rekao je Doug Pool, specijalist za poljoprivredu iz USAID-ova Uredu za obnovu Iraka. Cilj USAID-a, a on odraava politiku Amerike i Svjetske tr govinske organizacije, bio je pomoi novoj irakoj Vladi po stupno ukinuti dotacije za poljoprivredu. "Ministar poljopri28

vrede u tome se pokazao prilino dobar", rekao je Pool. Dravna poduzea, poput Mezopotamijskog poduzea za sjeme, "mo raju se ukinuti i privatizirati", izjavio je. Nije spomenuo tko e u ratom opustoenome Iraku imati novca za kupnju takvog dravnog poduzea. Jedini mogui kupci jesu bogate divovske strane kompanije s podruja agrobiznisa, poput Monsanta. Radi lakeg uvoenja patentiranog GM sjemena velikih stra nih kompanija irako Ministarstvo poljoprivrede distribuiralo je to sjeme po "dotiranim cijenama". Kada poljoprivrednici postanu ovisni o tome sjemenu, bit e, po odredbama o zatiti patentnog sjemena sadranim u Dekretu broj 81, prisiljeni od kompanije koja je vlasnik patenta kupovati sjeme za svaku sjetvu. Pod krilaticom o uvoenju "slobodnog trita" iraki poljoprivrednici postaju robovi multinacionalnih kompanija dobavljaa sjemena. Iraki ministar poljoprivrede u prijelaznoj Vladi Sosan Ali Magid al arifi, koji se kolovao u Americi, u jednom je inter vjuu iz prosinca 2004. rekao: "Iraki poljoprivrednici trebaju biti konkurentni, stoga smo odluili dotirati proizvode poput pesticida, umjetnoga gnojiva, poboljanog sjemena itd. Smanjili smo druge dotacije, ali moramo biti konkurentni". Drugim rijeima, novac namijenjen osiromaenim irakim poljoprivrednicima za kupnju sjemena strogo je namijenjen za kupnju "poboljanog sjemena" GMO od stranih multinacio nalnih kompanija poput Monsanta. Istodobno, ameriki izvoznici pohlepno vrebaju nova mo gua trita. "Irak je nekada bio vano komercijalno trite za amerike poljoprivredne proizvode, na kojemu je 1980-tih go dina prodaja tih proizvoda iznosila gotovo milijardu dolara", izjavila je 2003. na jednoj novinskoj konferenciji o poljoprivre di biva ministrica poljoprivrede u Bushovoj Vladi Ann Veneman, koja je prije stupanja na tu dunost, bila povezana s kom panijom Monsanto. Dodala je: "On (Irak, nap. prev.) ima po tencijal, ponavljam, postati znaajnim komercijalnim tritem". 29

Gospoa Veneman isopustila je rei da je kasnih osamdese tih godina prologa stoljea, dok je trajao Irako-iranski rat, Reaganova Vlada, a zatim i Bushova, irakome predsjedniku Sadamu Huseinu potajno prodavala oruje, ukljuujui i ke mijsko, i to pod krinkom izvoznoga programa institucije zvane Robno-kreditna korporacija (Commodity Credit Corporation), koja je sastavni dio amerikoga Ministarstva poljoprivrede. Taj je skandal progutao milijarde dolara amerikih poreznih obvez nika, a umijeani su bili bivi ministar vanjskih poslova Henry Kissinger, savjetnik za nacionalnu sigurnost u Bushovoj Vladi Brent Scowcroft i podrunica talijanske banke BNL iz Atlante. Prema rijeima potpredsjednika Amerikoga vijea za riu (US Rice Council) Johna Kinga, Irak je kasnih osamdesetih godina, tj. prije Zaljevskoga rata iz 1991., bio najvee trite za izvoz amerike rie. U lipnju 2005., pred Odborom za poljopri vredu Zastupnikoga doma amerikoga Kongresa, King je izja vio: "Ameriki proizvoai rie ele opet igrati glavnu ulogu u opskrbi Iraka riom. S problemima s kojima se ameriki proizvo ai rie danas sueljavaju... ponovni ulazak na irako trite mogao bi imati golemu vanost u smislu profitabilnosti pro daje rie". Zatim je dodao: "Oslobodivi Irak 2003., koalicijske su sna ge donijele slobodu irakome narodu. Ponovna uspostava tr govine takoer je donijela nadu amerikoj industriji rie". Nije rekao da je 2003. veina amerike rie bila genetski manipuli 2 rana ria.

2 IRIN: "Iraq: Interview with Minister of Agriculture" (Irak: intervju s ministrom poljoprivrede), 16. prosinca 2004. www.irinnews.org. US Congressional Records (Dokumenti amerikoga Kongresa): "Kissinger Associa tes, Scowcroft, Eagleburger, Stoga, Iraq and BNL" (Kissinger i partneri, Scowcroft, Eagleberger, Stoga, Irak i banka BNL). Izjava zastupnika Henryja B. Gonzaleza pred Zastupnikim domom amerikoga Kongresa (US House of Representatives), 28. travnja. 1992."

30

U proljee 2004., kada je Bemerova Privremena koalicijska uprava proglaavala Dekret broj 81, pobornici radikalnoga mla dog sveenika Moktada al Sadra prosvjedovali su zbog zatva ranja njihovih novina Al Havza, koje je zatvorila amerika vojna policija. Privremena koalicijska uprava optuila je taj list da objavljuje "neistinite lanke" koji bi mogli "dovesti do opasno sti od nasilja". Za primjer je navela jedan lanak u kojemu se tvrdilo da Bremer "uvodi politiku izgladnjivanja irakoga naro da kako bi taj narod bio prisiljen baviti se borbom za golo preivljavanje i kako mu ne bi ostalo nimalo vremena za razmi ljanje i zahtijevanje svojih politikih ni ljudskih prava". Nije nikakvo udo to je Dekret broj 81. potaknuo takve lanke. Ne udi ni to to je Bremerova Privremena koalicijska uprava ne milosrdno nastojala uutkati takve kritike na raun svoje poli tike proizvodnje hrane, imamo li na umu razmjere i ciljeve njego va projekta uvoenja genetski modificiranih usjeva u Iraku.

Irak, Sjedinjene Amerike Drave i diktati MMF-aDana 21. studenoga 2004. vodei predstavnik Parikoga klu ba zemalja kreditora dao je izjavu o tome kako e te zemlje rjeiti oko 39 milijarda dolara irakoga duga industrijskim zem ljama, to je bio samo dio ukupnoga duga Sadama Huseina, koji je po tadanjim procjenama iznosio 120 milijarda dolara. Unato ruenju Sadamova reima, Washington nije imao namjeru te stare dugove izbrisati i proglasiti ih nelegitimnima. Drave lanice Parikoga kluba prihvatile su nove uvjete gle de tih 39 milijarda dolara irakoga duga tek nakon velikoga pritiska posebnoga amerikoga pregovaraa za iraki dug Jamesa Bakera III., ovjeka koji je 2001. godine, albom Vrhov nome sudu, za predsjednika doveo Georgea W. Busha i jednoga od najbliskijih savjetnika obitelji Bush. 31

Amerika je Vlada od zemalja lanica Parikoga kluba sprem no zatraila otpis velikoga dijela irakoga duga jednostavno zato to su glavninu toga duga inili krediti koje su Iraku dali Ru sija, Francuska, Japan, Njemaka i neke druge zemlje. Udio amerikih potraivanja u ukupnome irakome dugu iznosio je bijedne dvije milijarde i dvjesto tisua dolara. Zemlje lanice Parikoga kluba dale su slubenu izjavu, koja je glasila: "Predstavnici zemalja kreditora, svjesni iznimnoga stanja u kojemu se nalazi Republika Irak i njegove ograniene mogunosti vraanja duga tijekom sljedeih godina, suglasile su se da e taj dug rjeavati tako da Iraku bude dugorono po dnoljiv. U tu su svrhu svojim vladama iznimno preporuile sljedei odnos prema tome dugu:"...urno otpisati dio kamata, koje na dan 1. sijenja 2005. ine 30% ukupnoga duga. Ostatak prenijeti na dan kada MMF odobri standardni program vraanja duga. Ovim oprostom otpisuje se iznos od 11,6 milijarda amerikih dolara od ukupnoga iznosa od 38,9 mi lijarda amerikih dolara, koji Irak duguje zemljama lanicama Pa rikoga kluba; ...im standardni program MMF-a bude odobren, pro vest e se smanjenje duga u iznosu od 30%. Ostatak duga reprogramirat e se na rok od 23 godine, ukljuujui poek od 6 godina. Time e se ukupni dug smanjiti za daljnjih 11,6 milijarda amerikih dola ra, tako da e ukupno smanjenje iznositi 60%; ...Zemlje lanice Pa rikoga kluba suglasne su odobriti dodatno smanjenje duga u iznosu od 20%, nakon to Odbor MMF-a napravi novo izvjee o trogodi njoj provedbi standardnoga programa MMF-a.

Otpis duga Iraku, kojim su Sjedinjene Amerike Drave kao glavni okupator Iraka velikoduno otpisale Sadamov dug zem ljama suparnicama koje su se od poetka protivile ratu protiv Iraka (Rusiji, Francuskoj i Kini), imao je jedan uvjet - Irak se mora strogo pridravati "standardnoga programa" MMF-a. Bio je to program jednak onome koji je poslije 1990. primijenjen na Indoneziju, Poljsku, Hrvatsku, Srbiju, Rusiju i Argentinu. Tim je programom Iraku naloeno da svoj suverenitet preda Washingtonskim tehnokratima iz MMF-a, koji rade po nalozi ma amerikoga Ministarstva financija, tj. amerike Vlade. 32

Taj stari iraki dug iz Sadamova vremena bio je dug koji vlade velikih zemalja nazivaju "mrskim dugom", tj. dugom koji je nastao bez suglasnosti naroda i koji nije bio u interesu naro da, ukratko, koji je nelegitiman, kakav je bio i dug pokojnoga Sovjetskoga Saveza. Ali to nije smetalo Washnigtonu, Londo nu ni drugim lanicama Parikoga kluba. Taj je dug bio prekra sno oruje za preuzimanje kontrola nad "novim" Irakom i za prisilno pretvaranje te zemlje u "slobodno trite". U sri tih prisilnih promjena bit e genetski modificirano sjeme i indu strijalizacija poljoprivrede. Privatizacija dravnih poduzea bila je svima u Washingtonu najvaniji dio programa MMF-a. U samome srcu 100 dekre ta, koje je Privremena koalicijska uprava objavila u travnju 2004., bilo je i privatno poduzetnitvo na slobodnom tritu. To nije mogla biti sluajnost. Meunarodni monetarni fond danas moemo nazvati "poli cajcem globalizacije". Od dunike krize iz 1980-tih godina ta se institucija koristi kao utjeriva okrutnih programa otplate duga u nerazvijenim zemljama. Uvjeti MMF-a primjenjuju se kao prisila pomou koje razne zemlje svoja najvea prirodna bogatstva i dobra praktiki predaju u ruke stranim pljakaima kako bi vratile dug koji se stalno poveava. U pravilu, iza uvjeta MMF-a stoje interesi velikih privatnih korporacija i banaka. Oni neizbjeno nameu privatizaciju dravnih poduzea, ukidanje dravnih dotacija za hranu, zdra vstvo i energiju te smanjenje dravnih izdataka za obrazovanje. MMF i Bremerovi dekreti provest e u djelo svaku politiku koja je u korist multinacionalnih kompanija kako bi te kompanije ule u poslijeratni Irak i njime zavladale: slabljenje drave, flek sibilna radna snaga, otvorene granice, minimalni porezi, uki danje kontrole nad odljevom kapitala iz Iraka, ukidanje carina te ukidanje ogranienja privatnog vlasnitva. Iraki narod ostat e bez stotina tisua, ak milijuna radnih mjesta, a uvozni proizvodi istisnut e s trita domae irake 33

proizvode. Jedna od glavnih privrednih grana bit e proizvo dnja hrane. Domaa poduzea i obiteljski posjedi nee se moi natjecati u uvjetima nametnutih pravila i konkurencije stranih kompanija. Kao tipina rtva MMF-ovih uvjeta, Irak e nuno biti prisi ljen svoje nacionalno gospodarstvo usmjeriti na izvoz kako bi namaknuo dolare za vraanje inozemnoga duga. Obeanje MMF-a da e odobriti zajam za "prevladavanje tekoa" ili "spa senje" oduvijek je sluilo kao "mrkva". Iza te MMF-ove mrkve stajala je prijetnja da e zemlja rtva, tj. zemlja dunica, zau vijek doi na popis zemalja nepoeljnih za dodjelu kredita pad ne li joj sluajno na um odbiti surove uvjete MMF-a. Irak je ekala jednaka sudbina. Iraki izbori pod kontrolom SAD-a imali su svrhu uspostaviti legalno stanje u kojemu e se iraka Vlada obvezati na potivanje rigoroznih uvjeta MMF-a. Time e MMF, zapravo, postati "neutralna" agencija koja e nadzirati potivanje onih 100 Bremerovih "zakona". MMF e biti taj koji e prisiliti Irak da se prikljui amerikoj globalnoj viziji "slobodnoga trita". Meunarodni monetarni fond planirao je postii poseban dogovor s novom irakom Vladom nakon irakih izbora odranih 30. sijenja 2005. Budui da je otpis velikoga dijela irakoga vanjskoga duga ovisio o suglasnosti MMF-a, MMF je u prego vorima s irakim dunosnicima bio u znatno povoljnijem poloaju.3 Rezolucijom broj 1483 Vijea sigurnosti UN-a Bremeru su dane ovlasti upravljati okupiranim Irakom, ali unutar odredni ca meunarodnoga prava. No Bremer je svakim od svojih 1003 Pariki klub: "Iraq" (Irak), 21. studenoga 2004. www.clubdeparis.org. Klein, Naomi: "Baghdad Year Zero", Harper's, New York, rujan 2004. Meu narodni monetarni fond: "Iraq - Letter of Intent, Memorandum of Economic and Financial Policies, and Technical Memorandum of Understanding" (Irak: pismo namjere, memorandum o ekonomskoj i financijskoj politici i tehniki memorandum o razumijevanju), Bagdad, 24. rujna 2004.

34

dekreta i ekonomskom "ok terapijom" koju je uveo prekrio odredbe meunarodnoga prava. elei prikriti tu neugodnu injenicu, u situaciji kada su se poeli iriti prosvjedi protiv irake privatizacije i estoki napa di na amerike kompanije, Bremer je odletio u Washington kako bi s predsjednikom Bushom dogovorio novu shemu preuzimanja irakoga gospodarstva. To je rezultiralo prijelaznom Vladom Ijada Alavija i najavom novih izbora koji e se odrati u sijenju 2005. Alavija je odabrao Washington kao svoga tienika koji je godinama radio za CIA-u, sa zadaom da "na legalan nain" provede nelegalne Bremerove dekrete. Dekretom broj 39 tih, kako su ih u Iraku nazvali, "Bremerovih zakona", iraka industrija i trite otvoreni su stranim ula ganjima, uz vrlo malo ogranienja. Time je ovoj i iduoj irakoj prijelaznoj Vladi znatno oteano opozvati ili ukinuti bilo koju od nametnutih politikih mjera. lankom 26. Irakoga prijelaznoga ustava Bremer je cemen tirao Dekret broj 39 i sve druge dekrete. Naime, tim je lankom utvreno da prijelazna Vlada, s amerikom marionetom Alavijem na elu, nakon to joj Sjedinjene Amerike Drave pre daju vlast, ne moe mijenjati Bremerove zakone. To je ugrae no i u svih 100 Bremerovih zakona. Osim toga, Bremer je, po vlastitome izboru, u sva iraka ministarstva postavio irake bi rokrate lojalne Sjedinjenim Amerikim Dravama i dao im ov lasti kojima e moi odbaciti svaku odluku buduih irakih vla da. Jamstvo takve politike osigurano je amerikim vojnim sna gama od 132.000 vojnika rasporeenih diljem Iraka, vrsto usi drenih u 14 novih amerikih vojnih baza sagraenih od 2003. godine diljem te zemlje. Potkraj 2004. godine veini Iraana postalo je jasno stoje Washington mislio kada je izgovarao svoje plemenite rijei o "sijanju sjemena demokracije". To sjeme nije imalo nikakve veze s mogunosti da obini graani Iraka odluuju o vlastitoj sudbini. 35

Nakon to je Bremerova Privremena koalicijska uprava, u lipnju 2004., napravila kozmetiku slubenu predaju vlasti prijelaznome reimu, pod vodstvom CIA-ina ovjeka Alavija, Privremena iraka uprava prihvatila je smanjenje vanjskoga duga, a zauzvrat se obvezala oitovati svoju "otvorenost" pre ma reformama i prilagodbama koje je Iraku nametnuo Meu narodni monetarni fond. Toga su rujna guverner Sredinje banke Sababi i ministar financija Al Mahdi, kao prilog "pismu namjere" Meunarodnome monetarnome fondu, poslali i memorandum u kojemu su izrazili spremnost svoje marionetske Vlade da e "djelovati" u suglasju s MMF-om.4 "Novi zakoni o financijama poploili su put stvaranju mo dernog financijskog sustava", hvale se oni u tome pismu i do daju kako su "tri strane banke ve dobile odobrenje za poetak rada" te kako je "vie stranih banaka oitovalo zanimanje za kupnju manjinskih vlasnikih udjela u privatiziranim irakim bankama". Medu zainteresiranima bila je i londonska banka HSBC, jedna od najveih banaka na svijetu. Primjer Iraka i prisilno uvoenje patentiranih genetski mo dificiranih poljoprivrednih proizvoda, pod kontrolom stranih divovskih agrokompanija, samo je jedan od najgorih primjera koji pokazuju kako kompanija Monsanto i druge divovske kom panije za proizvodnju genetski modificiranih usjeva te usjeve silom, mimo njihove volje, nameu ljudima diljem svijeta. Vei na ljudi koji su se potrudili saznati pravo stanje u Iraku nije bila svjesna ove znatno dalekosenije strategije i geopolitiko ga projekta skrivena u procesu irenja uzgoja genetski modifi ciranih kultura.

4 Cook, Christopher: "Plowing Iraq for Profits" (Oranje Iraka radi profi ta), In These Times, 14. oujka 2005.

36

DRUGO POGLAVLJE

ARGETINA: POINJE REVOLUCIJA U SVJETSKOJ PROIZVODNU HRANE

Argentina kao prvi pokusni kuniOdlunost kojom je Privremena koalicijska uprava prisilila Irak na prihvaanje genetski manipulirana sjemena za svoju poljoprivredu bila je samo korak u procesu globalnoga irenja genetski modificirana sjemena. Od 1966., kada je patentirano GM sjeme postalo dostupno za masovnu komercijalnu upora bu, primjena toga sjemena poveava se zastraujuom brzinom. Pobornici genetski modificiranih usjeva toliko su veliali to sjeme da su njegovu primjenu nazvali "drugom zelenom revo lucijom". Pritom su mislili na razdoblje poslije Drugoga svjetskoga rata, kada se u poljoprivredi, kao prva zelena revo lucija, poela primjenjivati moderna tehnologija, osobito visokorodne polupatuljaste sorte penice i umjetno gnojivo, koji su se promicali kao uvjet za poveanje uroda po hektaru u Indiji i u drugim zemljama u razvoju. Vano je spomenuti da je prvu "zelenu revoluciju" financirala Zaklada Rockefeller (Rockefeller Foundation) tako stoje, prvo u Meksiku, financirala rad dr. Normana Borlauga. 37

Godine 2004. genetski modificiranim usjevima bilo je za sijano ak 67 milijuna hektara poljoprivrednog zemljita, to je bilo gotovo etiri puta vie nego samo osam godina ranije, tj. 1996. Te su povrine obuhvaale ak jednu etvrtinu ukupnog svjetskog poljoprivrednog zemljita. To pokazuje kako su ge netski modificirani usjevi ve dobrano bili na putu da, za dese tak godina ili ak ranije, zavladaju svjetskom poljoprivrednom proizvodnjom, barem na podruju osnovnih usjeva. Vie od dvije treine tih povrina, tj. 42 milijuna hektara, posijao je vodei svjetski zagovornik genetski modificiranih usjeva - Sjedinjene Amerike Drave. Ta injenica, tvrdili su njezini pobornici, dokazuje kako postoji visok stupanj povjerenja amerike Vlade, potroaa i poljoprivrednika u to da genetski modificirani usjevi imaju znatne prednosti u odnosu na kon vencionalne usjeve. Pokazat e se da je to okrutna prijevara. Godine 2004. druga zemlja na svijetu po koliini obradivih povrina zasijanih GM usjevima, odmah iza Sjedinjenih Ame rikih Drava, bila je Argentina, s 14 milijuna hektara. Brazil je tada imao znatno manje takvih povrina, iako im se koliina ubrzano poveavala. U toj je zemlji 2005. ukinut zakon kojim je bilo zabranjeno sijati i uzgajati GMO usjeve, uz obrazloenje da su se ti usjevi ve toliko proirili da ih vie nije mogue kontrolirati. Znaajne programe uzgoja takvih usjeva tada su ve imale i Kanada, Juna Afrika i Kina. Odmah iza tih zemalja, ali s tako ubrzanim programima da e ih ubrzo dostignuti, bile su Rumunjska, Bugarska i Poljskasve tri bivi sovjetski sateliti s plodnom obradivom zemljom i labavim pravnim sustavima. Vijest o znatnim koliinama takvih usjeva stigla je i iz Indonezije, s Filipina, iz Indije, Kolumbije, Hondurasa i panjolske. I mnoge druge siromanije zemlje, tj. one za koje postoje dostupni podaci, postale su, prema podaci ma koje je prikupila Zaklada Pew iz SAD-a, metama kompanija koje promiu uzgoj genetski modificiranih usjeva te primjenu specijalnih herbicida. 38

Vano je uoiti da je 2004., prema jednoj studiji Zaklade Pew, od svih poljoprivrednika koji su tada uzgajali GM usjeve, 85% bilo onih koje se dri "siromanima", i to veinom iz ze malja u razvoju, tj. upravo onih zemalja koje stenju pod uvjeti ma Meunarodnoga monetarnoga fonda i velikim inozemnim kreditima.1 Ali, glede temeljne strukture poljoprivrednoga zemljita, nijedna zemlja na svijetu nije tako temeljito transformirana kao Argentina. Njezina povijest uzgoja genetski modificiranih usjeva i njezina "revolucija soje" jest primjer za prouavanje naina na koji neka zemlja, u ime "napretka", prestaje proizvoditi dostat ne koliine hrane za vlastite potrebe, tj. postaje ovisna o uvozu. Do poetka osamdesetih godina 20. stoljea ta je junoamerika zemlja bila izuzetna po razini ivotnoga standarda njezina naroda. Poljoprivredni sustav, dijelom pod utjecajem vladavine Juana Perona, bio je raznolik i produktivan. U njemu su prevladavali mali obiteljski posjedi. Tijekom sedamdesetih i poetkom osamdesetih godina tipian argentinski zemljorad nik uzgajao je male koliine nekih usjeva, povra ili itarica, neto peradi, stado ovaca, koza ili krava za proizvodnju mlijeka i, ponekad, stado goveda za prodaju mesa, i to na malom po sjedu koje je obitelj desetljeima uivala temeljem prava po sjeda. Tada je kvaliteta argentinske govedine bila tako visoka da je po svjetskim standardima konkurirala teksakoj. Sve do 1980-tih godina na toj plodnoj i bogatoj zemlji proizvodilo se znatno vie nego to su zemljoradnike obitelji mogle potroi ti. Nije bilo dravnih dotacija za zemljoradnike, a zaduenost zemljoradnika bila je minimalna.

"Genetically Modified Food Crops in the United States" (Genetski mo dificirane namirnice u Sjedinjenim Amerikim Dravama), Pew Inititative on Food and Biotechnology (Inicijativa Zaklade Pew o hrani i tehnologiji), kolovoz 2004. www.pewagbiotech.org.

1

39

Kako su strani krediti pripomogli da Argentina postane "div soje"S krizom duga iz 1980-tih godina sve se promijenilo. Kao i mnoge druge zemlje u razvoju, ovisne o uvozu nafte i stranom kapitalu za svoje gospodarstvo, i Argentina se, poslije drasti noga oka cijene nafte iz razdoblja od 1973. do 1979., nala sueljena sa stranom nestaicom dolara, prijeko potrebnih za kupnju uvoznih dobara, osobito nafte. Za veinu zemalja u razvoju ti naftni okovi oznaili su kraj razvoja, nemogunost financiranja razvoja industrije i poljo privrede i pokapanje nada u bolji ivot koji je tijekom ezdese tih godina bio na pomolu. Newyorke i londonske banke namjer no su tim zemljama davale kredite za pokrie njihovih deficita. Tako su junoamerike zemlje zagazile na put ovisnosti o du govima, u novi oblik neslubenog imperijalizma, koji su pro vodili ljudi bez lica - birokrati Meunarodnoga monetarnoga fonda i Svjetske banke, u interesu privatnih bankarskih ma gnata poput Davida Rockefellera i njegovih banaka Chase Manhattan i Citicorp. Upravo u trenutku najteega udara naftnoga oka na gospo darstvo, kao uvrnuta i zla kob, istodobno s naftnim okom iz 1974/75. svijet je pogodila i strana sua kakva desetljeima prije toga nije zapamena. To je dovelo do slabih uroda, osobi to u Africi, Junoj Americi i nekim dijelovima Azije. Zbog oaj nike potrebe za uvozom golemih koliina ita i drugih namir nica iz Sjedinjenih Amerikih Drava i zemalja Zapadne Euro pe, veina zemalja u razvoju bila je sueljena s gladi, nesposob na financirati tako velike koliine uvozne hrane, a o financi ranju naftnoga oka da i ne govorimo. Dinamika nastala nakon to su Engleska i Amerika, u kolo vozu 1971., ukinule zlato kao pokrie dolara, poslije ega je uslijedilo poveanje cijene nafte od 400%, dovela je veinu 40

svjetskoga stanovnitva, tj. onoga u zemljama u razvoju, u ka tastrofalno stanje. Amerike i engleske banke, koje posluju na eurodolarskome tritu, plivale su u dolarima iz naftom bogatih zemalja OPEC-a. Zemljama poput Argentine te su banke bile spremne dati milijarde dolara kredita iz zaliha koje su zgrnule golemim poveanjem cijene nafte. A zemlje OPEC-a, pod pritiskom Amerike, odbile su prodavati naftu za druge valute, to je jo vie povealo potranju za dolarima. Iz tih "petrodolara", kako ih je nazvao Henry Kissinger nakon 400-postotnog poveanja cijene nafte, banke su davale kredite zemljama u razvoju. Dok su se industrijske zemlje 1975., nakon prvih udara naft noga oka, polagano oporavljale, u zemljama u razvoju stanje se, kao posljedica etiri puta vee cijene nafte, znatno pogora lo. Ukupni godinji deficit svih zemalja u razvoju, koji je poetkom 1970-tih iznosio prosjeno 6 milijarda dolara, po veao se do 1974. na vie od 26 milijarda dolara, tj. za etiri puta, kao i cijena nafte. A do 1976. dosegnuo je nepodnoljivu razinu od 42 milijarde dolara, odnosno, poveao se za sedam puta. Golema veina toga deficita odnosila se upravo na one zemlje u razvoju u kojima je prihod po glavi stanovnika, bio najmanji na svijetu. Zbog opasnosti da bi mogle ostati bez daljnjih kredita od Svjetske banke i od privatnih banaka iz industrijskih zemalja, te nerazvijene zemlje bile su prisiljene svoja dragocjena sred stva namijenjena razvoju industrije i poljoprivrede preusmje ravan u svrhu smanjenja deficita "platne bilance". Morale su plaati naftu, i to u dolarima, a cijene njihovih sirovina, u si tuaciji globalne recesije iz 1974/75., ve su se bile znatno smanjile. Bile su prisiljene uzimati kratkorone kredite i izdvajati goleme svote za uvoz nafte. A jedine velike banke koje su im bile spremne davati kredite bile su amerike i britanske "eurodolarske" banke, koje su na taj nain reciklirale svoje goleme "petrodolarske" profite. Kao rezultat toga, cijeli indijski potkon41

tinent, veina afrikih zemalja i mnoge junoamerike zemlje zapale su u teku ekonomsku krizu. Zemljama poput Argentine banke su, pod vodstvom banke obitelji Rockefeller Chase Manhattan, kao i banaka Citibank, Chemical Bank, Bank of Boston, Barclays i drugih, u poetku davale kredite po vrlo povoljnim uvjetima. Krediti su ubrzo pokazali svoju mo stvaranja ovisnika pa se dolarski dug tih zemalja stalno poveavao. Dok su kamate londonskih banaka bile nepromijenjene, zemlje dunice mogle su te kredite servi sirati iz svojih redovitih prihoda. U listopadu 1979. sve se preko noi promijenilo. Tada je amerika Sredinja banka iz Washingtona prouzroila drastian monetarni ok. Tu monetarnu politiku, kojom su kamatne sto pe za samo nekoliko tjedana probile sve granice, ta je banka objasnila kao pokuaj "istiskivanja inflacije iz sustava". Tom ciljanom promjenom monetarne politike kamate na dolare do segnule su nezapamene razine. Kamate na amerike eurodolare poveane su s 10% na 16%, a i ta je stopa trajala samo nekoliko tjedana, kao prolazna postaja na putu za 20%. Svijet je bio zapanjen. ovjek koji je stvorio taj monetarni ok bio je novi guverner najmonije sredinje banke na svijetu - Paul A. Volcker. Toga ovjeka, koji je prije dolaska na tu dunost radio u amerikome Ministarstvu financija i predsjedniku Nixonu savjetovao uki danje zlata kao pokria novca, osobno je odabrao predsjednik banke Chase Manhattan David Rockefeller. Taj isti Rockefeller, kao najmonija figura iza scene tijekom mandata predsjednika Cartera, nije imao nikakvih problema nagovoriti Jimmyja Car tera da i on prihvati Volckera kao svoga dunosnika. Zatim je Volcker, za samo nekoliko tjedana, nametnuo ok radi kojega je i bio postavljen na dunost u Washingtonu. Rezultate nove kamatne stope moglo se lako predvidjeti. Ukupno svjetsko gospodarstvo zapalo je u najdublju krizu od one iz 1930-tih godina. I dolar je krenuo na svoj neuobiajeno 42

dugi, petogodinji uspon, a zabrinuti ulagai nastojali su pro nai sigurnost u visokim kamatama. Ti su okovi, onaj naftni i ovaj kamatni, najtee pogodili ovisna gospodarstva zemalja u razvoju, koje su uvoznu robu plaale u rastuim dolarima, dok se vrijednost njihovih valuta, u odnosu na dolar, stalno smanji vala. Zemlje poput Argentine najednom su morale negdje pro nai dolare kako bi newyorkim i londonskim eurodolarskim bankama servisirale godinje obroke duga, poveane za oko 300%. Argentina je upala u kreditnu zamku slinu onoj koju je Velika Britanija 1880-tih godina postavila Egiptu kako bi preu zela kontrolu nad Sueskim kanalom. Newyorki bankari, pod vodstvom Rockefellera, dobro su nauili lekciju od svojih ui telja iz Londona. Tih je godina ameriko "neformalno carstvo" ulazilo u svoju novu, veliku fazu, koja e doivjeti vrhunac 1990-tih godina, pod krilaticom "globalizacije". U stvarnosti, bio je to osvajaki pohod dolara, jer je kontrolom inozemnoga duga preuzeta kon trola nad ukupnim gospodarstvima mnogih zemalja. U sri te nove strategije preuzimanja svjetskoga gospodarstva bili su newyorke banke i Meunarodni monetarni fond, koji je pod kontrolom Washingtona. Rijetki su ljudi u to vrijeme prozreli injenicu da je cijeli taj proces bio unaprijed sraunat. Prljavi posao za velike banke obavit e korumpirane osobe u ciljanim dravama, poput generala Videle u Argentini i Pinocheta u i leu, a oni koji doista vuku konce, poput Davida Rockefellera i velikih banaka, ostat e duboko u pozadini.2

Engdahl, F. William: "Stoljee rata: anglo-amerika naftna politika i novi svjetski poredak", 10. i 11. poglavlje. Perkins, John: "The Confessions of an Economic Hit Man" (Ispovijesti jednog ekonomskog plaenog ubojice), Berrett-Koehler Publishers, San Francisco, 2004.

2

43

Slamanje nacionalne volje u ArgentiniRanije su u Argentini, u razdoblju peronizma, postojali snani organizirani sindikati, a drava je imala veliku sredinju ulogu u gospodarstvu. Sindikati i drava suraivali su s uspje nim privatnim poduzeima. Bio je to regulirani ekonomski model slian Mussolinijevu korporativnome modelu koji je u Italiji uveden 1920-tih godina. U tome mirnome razdoblju eko nomskog rasta iz vremena poslije Drugoga svjetskoga rata, ar gentinski je model, moda, vie sliio socijaldemokratskome modelu skandinavskih zemalja. I peronizam je imao svojih ne dostataka, ali je u argentinskome narodu izgradio snaan na cionalni identitet. Vladavina predsjednika Perona krvavo je okonano vojnim udarom iz 1976., iza kojega je stajao Washington. Washington je taj vojni udar opravdavao kao borbu protiv rastuega teroriz ma i komunizma u Argentini. Kasnije je u istragama otkriveno daje opasnost od gerilaca Narodne revolucionarne vojske (ERPa) i skupina Montoneros fabricirala Argentinska vojska, iju je veinu visokih asnika kolovao ameriki Pentagon u zlogla snim amerikim vojnim kolama u Sjevernoj i Junoj Americi, gdje su nauili sve tehnike borbe protiv pobunjenika. Uvedena je vojna diktatura, na elu s predsjednikom Jorgeom Videlom, koja je bila daleko jezovitija i destruktivnija glede ljudskih pra va, iako je dovedena na vlast toboe radi poboljanja tih prava. Prije vojnoga udara, u listopadu 1976., tadanji argentinski ministar vanjskih poslova admiral Cesar Guzzetti sastao se u Washingtonu s tadanjim amerikim ministrom vanjskih po slova Henryjem Kissingerom i tadanjim amerikim potpre dsjednikom Nelsonom Rockefellerom. Tema toga sastanka bio je prijedlog argentinske vojne hunte o poduzimanju masovnih "represija" protiv argentinske opor be. Prema dokumentima amerikoga Ministarstva vanjskih po slova, s kojih je samo nekoliko godina poslije toga sastanka 44

skinuta oznaka dravne tajne, s tim su se prijedlogom suglasili i Kissinger i Rockefeller, a Rockefeller je ak naveo kljune oso be koje treba ukloniti. Uslijedio je takozvani "prljavi rat", u kojemu je nestalo 15.000 intelektualaca, sindikalnih voa i dru gih osoba iz redova oporbe. U promjeni reima u Argentini obitelj Rockefeller imala je vie nego sluajnu ulogu. Kljuna osoba u toj promjeni reima bio je ministar gospodarstva Martinez de Hoz. Pod vlau voj ne hunte, taj ovjek, koji je bio dobro povezan s bankom Davi da Rockefellera Chase Manhattan, uveo je u Argentini radikal ne mjere koje su pogodovale stranim ulaganjima. Uostalom, razlog Rockefellerove tajne potpore vojnoj hunti bila je ekono mija. Vojni udar privatno je financiran golemim koliinama novca iz Rockefellerove banke. Braa Rockefeller drala su Junu Ameriku sferom utjecaja svoje obitelji jo od 1940-tih godina, kada je Davidov brat Nelson, kao koordinator slube zvane Koordinator meuamerikih obavjetajnih poslova (Coordinator of Inter-American Intelligence Affairs, skraeno CIAA), u vrijeme mandata predsjed nika Roosevelta, bio na elu amerike obavjetajne slube zaduene za Sjevernu i Junu Ameriku. Interesi obitelji Rocke feller protezali su se od naftnih polja u Venezueli do poljopri vrednih posjeda u Brazilu. A onda su zakljuili kako su im ar gentinski problemi povezani s vanjskim dugom jedinstvena prilika za promicanje interesa svoje obitelji u toj zemlji. Ministar Martinez de Hoz odmrznuo je cijene na domae mu tritu, koje su do tada bile pod kontrolom drave, ukljuujui i cijene prehrambenih proizvoda i energije. Isto dobno je zamrznuo plae, to je prepolovilo kupovnu mo ar gentinskoga naroda. Ukinute su carine pa su uvozna roba i strani spekulativni kapital preplavila argentinsgko trite. Prve banke koje su ule u Argentinu bile su Chase Manhattan i Citibank. Kako bi uutkao prosvjede snanoga peronistikoga pokre ta protiv toga udara na ivotni standard, vojni je reim okrutno 45

uguio oporbu. David Rockefeller bio je potpuno zadovoljan svojom novom Vladom u Argentini. Kasnije je, u jednom jav nom govoru na Sveuilitu Princeton, duboko pohvalio Martineza de Hoza i rekao: "de Hoz je stari prijatelj..." Godine 1989., poslije vie od deset godina represivnoga vojnoga reima, uvedena je nova faza erozije argentinskoga nacionalnog suvereniteta dolaskom na vlast predsjednika Carlosa Menema. Menem je bio imuan playboy, koji je kasnije optuen za golemu korupciju i ilegalnu trgovinu orujem. Tada je u Bijeloj kui bio George Herbert Walker Bush, koji je argen tinskoga predsjednika Menema primio kao osobnoga gosta Bijele kue najmanje osam puta. Njegov sin Niel Bush bio je gost u Menemovoj rezidenciji u Buenos Airesu. Ukratko, Me nem je uivao najbolje veze na sjevernoamerikome kontinen tu. U situaciji u kojoj je Argentinska vojska vrvjela skandalima, a nezadovoljstvo naroda raslo, newyorki bankari i washingtonski monici zakljuili su kako je dolo vrijeme zaigrati na novu kartu kako bi i dalje mogli pljakati gospodarstvo te zemlje i preuzimati njezina poduzea. Menem je bio peronist samo po tome stoje pripadao istoj stranci. Kao predsjednik, uveo je eko nomsku ok terapiju drastiniju i od revolucije slobodnoga trita koju je Margaret Thatcher 1980-tih godina uvela u Ve likoj Britaniji. Kao peronist, uspio je razoruati otpor unutar stranke i otpor sindikata. I opet je kljuna uloga u njegovoj Vladi, u korist monih newyorkih bankara, pripala ministru gospodarstva. Novi mi nistar gospodarstva bio je Domingo Cavallo, uenik Martineza de Hoza i ovjek dobro poznat u newyorkim financijskim kru govima. Doktorirao je na Rockefellerovu Sveuilitu Harvard, kratko bio na dunosti guvernera Argentinske narodne banke, a Rockefeller ga je otvoreno hvalio kao "najizuzetnijega ovjeka na cijeloj zapadnoj hemisferi". Bio je i blizak prijatelj i poslovni partner Davida Mulforda, kljunog dunosnika Ministarstva 46

financija za vrijeme mandata starijega predsjednika Busha, zaduen za plan restrukturiranja dugova junoamerikih ze malja, takozvani Bradyjev plan. Kasnije je radio u Prvoj boston skoj banci Credit Suisse (Credit Suisse First Boston Bank). Doista je bio ovjek od povjerenja "yankeejevskih bankara".3 Menemov ekonomski program napisali su prijatelji Davida Rockefellera iz Washingtona i New Yorka. U njemu je prioritet dan radikalnoj privatizaciji, ekonomskoj liberalizaciji, dokinuu nekada briljivo provoenih mjera dravne regulacije na svim podrujima, od zdravstva preko obrazovanja do gospodarstva, i otvaranju zatienoga argentinskoga trita uvozu stranih proizvoda, i to u veoj mjeri negoli je to bilo mogue u vrijeme vladavine vojne hunte. Privatizaciju je zahtijevao Washington i, u ime i za korist Washingtona, Meunarodni monetarni fond, kao uvjet za dobivanje kredita za "stabilizaciju" pesosa. U to je vrijeme Argentina imala hiperinflaciju tipa one u Weimarskoj Republici, 200% mjeseno. Hunta je iza sebe ostavila uniteno gospodarstvo i fiskalnu ekonomiju, duboko zaduenu u ino zemstvu. Menem je iskoristio umjetno proizvedenu hiperinflaciju, stvorenu posljednjih godina vladavine hunte, za uvoenje eko nomskih promjena koje su bile toliko radikalne da ih se ni voj na diktatura nije usudila uvesti. Ministar Cavallo posluno je nametnuo traene ekonomske okove i odmah dobio kredit od 2,4 milijarde dolara, popraen hvalospjevima Meunarodnoga monetarnoga fonda. Uslijedio je val privatizacije, od dravnoga poduzea za telekomunikacije do dravnoga monopola na naf tu, ak i dravnih mirovina steenih temeljem socijalnog osi guranja. Korupcija je procvjetala. Menemovi ortaci i suradnici postali su milijarderi na raun poreznih obveznika.3 Andersen, Martin Edwin i Dinges, John: "Kissinger had a hand in 'Dirty War'" (Kissinger je imao prste u "prljavome ratu"), Insight Magazine, 7. sijenja 2002. Ismi, Asad: "Cry for Argentina" (Plaimo za Argentinom), Briarpatch, rujan 2000.

47

Rezultat svega toga lako se mogao predvidjeti. Mjesta dravnih monopola u gospodarstvu zauzeli su divovski strani privatni monopoli, financirani uglavnom kreditima Rockfellerovih banaka Chase Manhattan i Citibank. Iste te banke ubirale su goleme profite i istodobno organizirale odljev kapitala imunih Argentinaca, iji su pesosi, nekoliko godina kasnije, pretvoreni u dolare, zavravali na raunima "privatnih banaka" Chase Manhattan i Citibank izvan Argentine. Posljedice po iroke slojeve naroda bile su sve osim pozitiv ne. Nakon to su stranci preuzeli gospodarstvo, uslijedila su masovna otputanja do tada dravnih radnika. Nije udo da su Menemov reim i njegov ekonomski car Domingo Cavallo do bivali pohvale zato to su stvorili, kako su to nazvali financijski mediji, "argentinsko udo". Inflacija je zaustavljena 1991. potpunom predajom mone tarne kontrole nekoj vrsti sredinje banke, tijelu zvanome "Odbor za valutu", koji je bio pod kontrolom MMF-a. Tada je "Odbor za valutu" utvrdio teaj pesosa u odnosu na dolar na 1:1, to znai da je pesos, u odnosu na njegovu vrijednost iz 1970-tih godina, pretrpio znatnu devalvaciju. Nije se smjelo tiskati novac za poticanje gospodarstva bez jednakog poveanja dolarskih zaliha na raunu "Odbora za valutu". Tako utvreni pesos irom je otvorio vrata stranim ulagaima koji su tijekom 1990-tih godina zgrtali golema bogatstva na privatizaciji dravnoga gospodarstva. asopis ReVista, koji izdaje Rockefellerov Centar za Latinsku Ameriku na Sveuilitu Harvard, na pisao je: "Argentina je posljednjih deset godina napravila eko nomski velike korake na putu ulaska u 'prvi svijet'". Kad je Cavallo, usred velike ekonomske krize u Argentini, u travnju 2001., ponovno pozvan na elo Ministarstva gospodar stva, potajno je izveo udar u korist newyorkih banaka i svojih domaih prijatelja bankara. Zamrznuo je bankovne raune gra ana kako bi spasio banke i kreditne linije prema newyorkim bankama Rockefellera i prijatelja. 48

Argentina je u tome trenutku imala 132 milijarde dospjelo ga vanjskoga duga. Prvi Cavallov potez na dunosti ministra gospodarstva 2001. godine bio je njegov tajni sastanak s pred stavnikom Rockefellerove banke JP Morgan-Chase Manhattan, Davidom Mulfordom iz banke CSFB, predstavnikom london ske banke HSBC i predstavnicima jo nekoliko biranih stranih banaka. Na tome su sastanku stare argentinske dravne obvez nice u vrijednosti od 29 milijarda dolara zamijenili novima. Tim tajnim poslom banke su ubrale goleme profite i osigurale svoje kredite u Argentini. Argentina je i ovoga puta bila gubitnik, jer je zamjenom obveznica njezin vanjski dug postao jo vei. Pre ma amerikim financijskim ulagaima tim je dogovorom ak ubrzano dospjee vanjskoga duga. Ukupni inozemni dug nara stao je do 2003. na 198 milijarda dolara, to znai da se od Menemova dolaska na vlast poveao za tri puta.

Rockefellerova "argentinska agrarna revolucija"Sredinom devedesetih godina Menemova je Vlada poduzela revoluciju na podruju argentinske tradicionalno produktivne poljoprivrede kako bi je pretvorila u monokulturnu poljopri vredu namijenjenu svjetskome izvozu. Scenarij su i ovoga puta napisali strani interesi iz New Yorka i Washingtona, u prvome redu prijatelji Davida Rockefellera. Menem je tvrdio kako je transformacija tradicionalnoga nai na uzgoja poljoprivrednih kultura u industrijski uzgoj genetski modificirane soje Argentini prijeko potrebna eli li ta zemlja podmirivati svoje rastue vanjske dugove. To je bila la, ali je njome uspio argentinsku poljoprivredu transformirati po elji sjevernoamerikih ulagaa poput Davida Rockefellera te kom panija Monsanto i Cargill Inc. 49

Poslije gotovo dvadeset godina unitavanja gospodarstva primamljivim dolarskim kreditima, uvjetima MMF-a, prisilnom privatizacijom i rastakanjem mjera zatite domaega trita, Argentina je trebala postati metom najradikalnije transforma cije svoga visoko cijenjenoga poljoprivrednoga gospodarstva. Godine 1991., tj. nekoliko godina prije negoli je u Sje dinjenim Amerikim Dravama takav uzgoj poeo i bio odo bren, Argentina je postala tajnim pokusnim laboratorijem za uzgoj genetski modificiranih kultura. Menemova je Vlada osno vala komisiju sa znanstvenim prizvukom, zvanu "Savjetodavna komisija za biotehnologiju". Ona e nadzirati izdavanje licenca za vie od 569 pokusnih uzgoja kukuruza, suncokreta, pamuka, penice i osobito soje. O cijelom tom prijepornom pitanju ni Menemova Vlada ni spomenuta komisija nisu pokrenule ni kakvu javnu raspravu o tome jesu li genetski modificirani usjevi tetni ili nisu. Komisija se sastajala potajno, a svoje spoznaje nije nikada javno objavljivala. Bila je tek puki predstavnik za javnost stra nih multinacionalnih proizvoaa genetski modificirana sjeme na. Tome se nije trebalo uditi budui da su lanovi Komisije bili predstavnici divovskih proizvoaa GM kultura, poput kom panija Monsanto, Syngenta, Dow AgroSciences i drugih. Za tim je Menem, 1996., iste godine u kojoj je genetski modifici rana soja prvi put naveliko posijana u Sjedinjenim Amerikim Dravama, izdao licencu Korporaciji Monsanto iz St. Louisa iz amerike savezne drave Missouri. Monsanto je najvei svjetski proizvoa genetski modificirana sjemena soje, usjeva koji je od 1970-tih godina u svjetskoj poljoprivredi bivao sve vaniji kao stona hrana. Istodobno sa sveopim uvoenjem genetski modificiranog sjemena soje u Argentini, poslije 1996., velike strane tvrtke, poput Cargilla, kao najvee svjetske kompanije za prodaju ita i itnih proizvoda, te meunarodni ulagaki fondovi, poput Sorosova Fonda Quantum, kao i strana osiguravajua drutva i 50

korporacijski konglomerati tipa Seaboard Corp. poeli su nave liko otkupljivati sada krajnje jeftinu (izraeno u dolarima) ar gentinsku obradivu zemlju. Ta e zemlja postati neizmjerno unosna stranim ulagaima, a temelj svega bilo je genetski mo dificirano sjeme kompanije Monsanto. Argentinska zemlja bit e pretvorena u golemu tvornicu za proizvodnju industrijskoga sjemena. Za strane ulagae, ljepota toga projekta bila je u tome to je za uzgoj genetski modificirane soje, u usporedbi s tradi cionalnom poljoprivredom, bilo potrebno vrlo malo ljudskoga rada. Zbog nedaa prouzroenih ekonomskom krizom, banke su stavile na drabu milijune hektara prvorazredne obradive zem lje. Dolare za kupnju te zemlje imale su samo strane kompa nije i strane privatne osobe. Seljacima sitnim poljoprivrednici ma, koji su jo uspijevali preivljavati, nuen je bijedan sitni za njihovu zemlju. One koji su odbijali zemlju prodati esto su terorom ili policijskom silom tjerali sa zemlje. A bilo je na de setke tisua onih seljaka koji nisu mogli vratiti dugove. Oni su sa zemlje potjerani poplavom jeftinih poljoprivrednih proizvo da iz uvoza, uvezenih uglavnom nakon ukidanja mjera zatite trita slijedom zahtjeva MMF-a za uvoenjem slobodnoga trita. Kako bi revolucija genetski modificirane soje bila doista unosna, njezinim su sponzorima bila potrebna golema prostran stva, poput onih u Kansasu, na kojima velika poljoprivredna mehanizacija moe raditi dan i no i na kojima nije potreban ni voza traktora. Osim toga, za uzgoj genetski modificirane soje, u ije je sjeme ugraen specijalni herbicid Roundup, nije po trebno tradicionalno oranje zemlje. Genetski modificirano sjeme soje prodavano je argentinskim farmerima kao ekoloki proizvod, za koji nije potrebno "kopanje". U stvarnosti, to je sjeme bilo daleko od ekoloki pozitivnoga. Genetski modificirana soja RR i herbicid Roundup sijani su tehnikom izmiljenom u Sjedinjenim Amerikim Dravama i 51

zvanom "direktno sijanje". Ta tehnika tedi vrijeme i novac. Specijalnim golemim strojem za direktno sijanje, kakav su sebi mogli priutiti samo vei bogati farmeri, genetski modificirano sjeme soje mehaniki se utiskuje do dubine od nekoliko centi metara, a onda se, takoer automatski, u rupice ugura zemlja. Tisue hektara zemlje potpuno obradi, tj. zasije, samo jedan ovjek. Ostaci uroda od prethodne sjetve ostavljaju se trunuti na zemlji. Tako je kompanija Monsanto stjecala sve vea trita za prodaju svojih specijalnih herbicida Roundup. Radi uspore dbe, da bi se vonjak breskve ili limuna obradio na tradiciona lan nain, potrebno je 70 do 80 radnika. Odlukom iz 1996. godine, kojom je argentinska Vlada odo brila uzgoj genetski modificirane soje kompanije Monsanto, Argentina e pretrpjeti revoluciju koju su njezini promicatelji pozdravljali kao "drugu zelenu revoluciju". A to je, zapravo, nekad produktivni sustav poljoprivrede temeljen na obiteljskim posjedima vratilo u neofeudalno stanje u rukama aice mo nih i bogatih zemljoposjednika latifundista. Menemova se Vlada pobrinula irom otvoriti vrata ulasku genetski modificirana sjemena soje. Argentinski su seljaci bili u tekim ekonomskim problemima nakon dugogodinje krize i hiperinflacije. Kompanija Monsanto uskoila je i novca glad nim seljacima dala "kredite" za kupnju njezina genetski modi ficirana sjemena i herbicida Roundupa koji ide uz to sjeme i koji je jedini uinkovit za genetski modificirano sjeme soje. Usto je na uzgoj genetski modificirane soje seljake u poetku mami la tako to im je nudila poljoprivredne strojeve i strunjake koji e ih educirati u primjeni te nove tehnologije.

52

"Soya for me, Argentina..."*Rezultati revolucije genetski modificirane soje u Argentini bili su impresivni. Za niti deset godina poljoprivreda te zemlje do temelja je transformirana. Tijekom sedamdesetih godina 20. stoljea, prije dunike krize, soja nije ni postojala kao imbenik argentinske poljopri vrede. Sojom je bilo zasijano samo 9.500 hektara zemljita. Na tipinom obiteljskom posjedu uzgajali su se povre, itarice, pokoja krava za mlijeko i meso te kokoi. Godine 2000., nakon samo etiri godine revolucije koju je kompanija Monsanto provela svojom genetski modificiranom sojom i mehanizacijom za masovnu proizvodnju soje, genetski modificiranom sojom bilo je zasijano vie od 10 milijuna hek tara poljoprivrednih povrina. Do 2004. povrine zasijane takvom sojom poveale su se na 14 milijuna hektara. Golemim strojevima posjeene su ume, ukljuujui i dragocjene prau me Amazone u Brazilu te na podrujima na kojima su tradicio nalno ivjeli Indijanci, kako bi povrine za uzgoj GM soje bile to vee. Argentinska raznolikost poljoprivrednih kultura s poljima kukuruza, penice i drugih usjeva, sa stadima goveda na slobo dnoj ispai golemom se brzinom pretvarala u monokulturnu poljoprivredu. Ba kao to je u Egiptu 1880-tih godina zavla dao pamuk. Vie od stotinu godina argentinske obradive povrine, osobito legendarne pampe, bile su arenilo velikih polja kukuruza i penice proaranih zelenim panjacima na kojima su pasla stada goveda. Poljoprivrednici su na svojoj zemlji neko vrijeme uzgajali poljoprivredne kulture, a zatim su na neko vrijeme tu

* Autor aludira na Madonninu pjesmu "Don' Cry for Me, Argentina" nap. prev.

53

zemlju pretvarali u panjake kako bi sauvali kvalitetu tla. S uvoenjem soje uvedena je poljoprivreda monokulture, s time da soja isisava vitalne hranjive sastojke iz tla. To znai da e biti potrebne sve vee koliine umjetnoga gnojiva, a ne manje, kako je obeavala kompanija Monsanto. Velika stada goveda, koja su se uzgajala radi mlijeka i mesa, i koja su desetljeima slobodno pasla na prostranim panjacima, stjerana su u skuene obore amerikoga tipa, kako bi oslobodila prostor za to vee koliine unosne soje. Tradicionalna polja itarica, lee, graka i mahuna gotovo su nestala. Vodei argentinski agroekolog Walter Pengue, specijalist za utjecaj genetski modificirane soje, predvidio je sljedee: "Ako nastavimo ovim putem, moda za 50 godina, na zemlji se vie nee moi uzgajati nita". Godine 2004. gotovo polovica poljoprivrednoga zemljita u Argentini, koje pokriva 48% ukupne povrine te zemlje, bila je zasijana sojom. Od toga je 90 do 97% bila genetski modificira na soja kompanije Monsanto. Od 1988. do 2003. broj argentin skih farma za proizvodnju mlijeka smanjio se za 50%. Argenti na je prvi put u povijesti morala uvoziti mlijeko, iz Urugvaja, po znatno viim cijenama. Kako je soja stotine tisua seljaka istisnula sa zemlje, zavladali su bijeda i neishranjenost. U mirnijemu razdoblju iz 1970-tih godina, prije dolaska Rockefellera i newyorkih banaka, Argentina je imala jedan od najviih ivotnih standarda na svijetu. Godine 1970. broj sta novnika koji je, po slubenim statistikama, ivio ispod granice siromatva iznosio je 5%. Godine 1988. taj se postotak poveao na 30%, a 2002. na 51%. Neishranjenost, koja je u Argentini do tada bila nepoznata, godine 2003. procjenjivala se na razini izmeu 11 i 17% ukup noga argentinskoga stanovnitva, koje je tada brojilo 37 miliju na. U jeku drastine ekonomske krize, nastale zbog nemogu nosti otplate vanjskoga duga, argentinski je narod spoznao da se vie ne moe osloniti na tradicionalni nain preivljavanja 54

od sitnih posjeda. Obradive povrine ve su bile preplavljene genetski modificiranom sojom i nedostupne ak i uzgoju uo biajenih usjeva za preivljavanje. Uz pomo stranih ulagaa i agrarnih divova poput Monsanta i Cargilla, veliki argentinski zemljoposjednici sustavno su oduzimali zemlju bespomonim seljacima, najee uz potpo ru drave. Po argentinskome zakonu, seljaci su mogli i dalje obraivati zemlju ako su je do tada obraivali najmanje 20 go dina i ako tijekom tih 20 godina tu zemlju nije nitko potraivao. To tradicionalno pravo pogazili su novi moni interesni krugo vi s podruja agrobiznisa. U golemoj pokrajini Santiago del Estero veliki zemljoposjednici feudalnoga tipa otpoeli su ma sovne sjee uma kako bi ta podruja pretvorili u povrine za uzgoj genetski modificirane soje. Naseljima sa seljakim po sjedima najednom je priopavano da njihova zemlja pripada nekome drugome. Ako bi odbili dragovoljno napustiti zemlju, esto bi se pojavljivale naoruane skupine koje bi im otimale stoku, palile ljetinu i prijetile ubojstvom. Diljem Argentine, primamljivi profiti od izvoza genetski modificirane soje bili su pokretaka snaga iza dokinua tradicionalne poljoprivrede. Kako su seljake obitelji pretvarane u sirotinju bez posjeda i istjerivane sa zemlje, preivljavanje su traile u sirotinjskim etvrtima na rubovima velikih gradova, koje su bile neljudski prenapuene i u kojima su vladali neredi, samoubojstva, zloi ni i bolesti. Za samo nekoliko godina vie od 300.000 seljaka i malih zemljoposjednika istjerano je sa zemlje kako bi se oslo bodio prostor za velike uzgajivae genetski modificirane soje. Sirotinjski viak stanovnitva pobjegao je u gradove, osobito u Buenos Aires, u oajnikoj potrazi za preivljavanjem.

55

Kompanija Monsanto pobjeuje prijevaromKao da su se pridravali drevnih pravila panjolskih konkvistadora iz 16. stoljea, ratnici kompanije Monsanto zauzeli su Argentinu kampanjom lai i prijevara. Kako po argentinskome Zakonu o sjemenu patentirano sjeme soje kompanije Monsan to, genetski modificirano i otporno na glifosate nije bilo za tieno, Monsanto nije po zakonu mogao traiti naknadu za prava od argentinskih farmera koji su sijali njegovo genetski modificirano sjeme i od svoje ljetine ostavljali sjeme za iduu sjetvu. To je bilo normalno i zakonom doputeno. Farmeri su tradicionalno mogli ostavljati dio ljetine za vlastitu sjetvu. No, ubiranje prihoda od prava, takozvane "pristojbe za teh noloku licencu", bilo je sr Monsantova marketinkoga projek ta. Farmeri u Sjedinjenim Amerikim Dravama i u drugim zemljama moraju potpisati ugovor s kompanijom Monsanto, kojim se obvezuju da nee ostavljati sjeme za iduu sjetvu i da e svake godine Monsantu plaati autorska prava. To je soton ski oblik ropstva. Kako bi zaobila injenicu da je nacionalistiki orijentirani argentinski Parlament odbio prihvatiti zakon kojim bi Mon santu bila zajamena prava slina onima koja je ta kompanija ugradila u Dekret broj 81 u Iraku, po kojima farmeri moraju svake godine plaati autorska prava na sjeme ili snositi stroge zakonske posljedice, kompanija Monsanto smislila je posebnu taktiku. Farmerima je prodala sjeme za prvu sjetvu kako bi se proi rila revolucija soje u Argentini. Prvih godina namjerno nije re agirala na "krau" svoga sjemena. U prvoj fazi preuzimanja argentinske poljoprivrede eljela je da se genetski modificirano sjeme to vie proiri, a s njime i njezin patentirani herbicid Roundup. Unato tome to su se povrine zasijane GM sojom poveale 14 puta i to se patentirano sjeme krijumarilo od jedne pampe do druge, zatim u Brazil, Paragvaj, Boliviju i 56

Urugvaj, kompanija Monsanto nije uinila nita kako bi zau stavila to, po njoj nelegalno, irenje njezina sjemena. Kriju mareno GM sjeme iz Argentine u Brazilu su zvali sjeme "Maradona", po uvenom nogometau. Jednom je kompanija Car-

Milijuna i playboy Carlos Menem, koji je, kao predsjednik Argentine, potaj no dao doputenje Monsantu za sijanje GM soje i tako unitio tradicionalnu argentinsku poljoprivredu.

57

gill, partner kompanije Monsanto, bila optuena da u Argenti nu ilegalno doprema genetski modificirano sjeme soje, i to po mijeano s prirodnim, tj. nemodificiranim sjemenom. Na kraju, nakon tri godine takvoga procesa, 1999., kompa nija Monsanto formalno je zatraila od farmera da joj plaaju "daljnja prava", unato siunome detalju da je taj njezin zahtjev po argentinskome zakonu bio nelegalan. Menemova Vlada nije uloila nikakav prosvjed na taj bezoni zahtjev kompanije Mon santo. Farmeri su, naravno, taj zahtjev ignorirali, ali je kompa nija Monsanto pripremala pozornicu za sljedei in. Tvrdila je da joj je novac od prava potreban za ulaganja u "istraivanje i razvoj" genetski modificirana sjemena. Otpoela je briljivo osmiljenu javnu kampanju u kojoj je ta kompanija prikazivana kao jadna rtvu koju farmeri zlorabe i "pljakaju". Tri godine poslije toga, poetkom 2004., kompanija Mon santo ponovno je pojaala pritisak. Nakon iroko oglaavane Monsantove prijetnje da e potpuno prestati prodavati genetski modificirano sjeme soje u Argentini, ministar poljoprivrede Miguel Campos je, tvrdei kako farmeri vie od 85% sjemena ilegalno ostavljaju za sljedeu sjetvu i nazvavi to "crnim tritem", obznanio da su argentinska Vlada i kompanija Mon santo postigle dogovor. Po tome dogovoru osnovat e se dravni Fond za tehnolo ku naknadu, u nadlenosti Ministarstva poljoprivrede. Farmeri e morati plaati prava ili porez u iznosu od 0.95% prihoda od GM soje prodane na mjestu prerade ili izvoza, primjerice kom paniji Cargill. Porez e se ubirati na mjestu prerade, gdje far meri nee imati drugoga izbora do platiti porez ele li svoju soju preraditi. Taj e se porez zatim proslijediti kompaniji Mon santo i drugim dobavljaima genetski modificirana sjemena. Kako bi ubrzala djelovanje Vlade, kompanija Monsanto naja vila je da e, odbije li Argentina platiti pristojbu, prisilno na plaivati svoja prava pri izvozu argentinske soje u Sjedinjene Amerike Drave i u bilo koju zemlju Europske Unije, gdje su 58

njezini patenti priznati. Time je argen