F. William Engdahl

UNITITE KINU

Izdava Profil Knjiga, dio grupe Profil International

Za izdavaa Daniel deri

Glavni urednik Maroje Mihovilovi

Lektura Tanja Konforta

Korektura Marica Grbei

Grafiko oblikovanje Goran Vukainovi

Grafiko oblikovanje omotnice Studio 2M

Tisak Profil International, Zagreb, rujan 2014.

Copyright F. William Engdahl za hrvatsko izdanje Profil Knjiga d.o.o., Zagreb, Hrvatska

Naslov originala Target China

ISBN 978-953-313-356-0

CIP zapis dostupan u raunalnome katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 885479.

1. izdanje

Sva prava pridrana. Ni jedan dio ove knjige ne moe biti objavljen ili pretiskan bez prethodne suglasnosti nakladnika i vlasnika autorskih prava.

Unitite Kinu to Washington ini da ogranii

utjecaj Kine u svijetu

Prevela s engleskog Branka Marii

PROFIL

F. William Engdahl

SADRAJ

PROSLOV A U T O R A

Uvod: Polagano kuhanje aba 9

PRVO POGLAVLJE

Rat dolara i renminbija 13

DRUGO POGLAVLJE

Ratovi za kontrolu kineske nafte 22

TREE POGLAVLJE

Ratovi za hranu - "Kontroliraj hranu, kontrolirat e ljude" 85

ETVRTO POGLAVLJE

Zdravstveni ratovi: lijekovi i cjepiva novi ameriki opijumski rat 145

PETO POGLAVLJE

Vojni ratovi - Juno kinesko more, Indijski ocean i Pentagonova strategija "biserne ogrlice" 174

ESTO POGLAVLJE

Gospodarski ratovi - trgovinski ratovi i WTO 201

SEDMO POGLAVLJE

Ekoloki ratovi - plin iz kriljevca, herbicidi i pesticidi 227

OSMO POGLAVLJE

Medijski ratovi - Google, Youtube, Facebook i s njima povezani globalni mediji 252

DEVETO POGLAVLJE

Kineska strategija za pobjedu 266

DESETO POGLAVLJE

Kineski kopneni most k Europi 283

JEDANAESTO POGLAVLJE

Ahilejeva peta Zapada 297

"Posjedujemo oko 50 % svjetskoga bogatstva, no samo 6,3 % svjetskoga stanovnitva... Takav poloaj namee zavist i srdbu drugih. Naa glavna budua zadaa jest - osmisliti ustroj odno-sa kojim bismo zadrali takvu nejednakost. Da bismo u tomu uspjeli, moramo se odrei sentimentalnosti i sanjarenja; i usre-dotoiti pozornost na vlastite nacionalne ciljeve... Trebat emo prestati govoriti o nejasnim i... nestvarnim ciljevima poput ljud-skih prava, poboljanja ivotnih uvjeta i demokratizaciji. Blii se dan kada emo morati upotrijebiti i otvorene koncepte moi. Ako nas tada ne budu ograniavale idealistike krilatice, tim bolje."

George F. Kennan, Studija 23 (PPS23) o planiranju vanjske politike Sjedinjenih Amerikih Drava, Inozemni

odnosi Sjedinjenih Drava (FRUS)1, 1948.

1 U izvorniku: US State Department Policy Planning Study 23 (PPS23), Foreign Relations of the United States (FRUS), 1948. (op. prev.)

P R O S L O V A U T O R A

UVOD: POLAGANO KUHANJE ABA

Stara je pria da, elite li skuhati abu u loncu vode, njeno ju poloite u hladnu vodu i krajnje polagano pojaavajte vatru. Omamljena e se aba pustiti nasmrt skuhati, posve nesvjesna to joj se dogaa. Ta metafora opisuje dugoronu strategiju monih amerikih i britan-skih vodeih krugova glede budueg postojanja suverene Narodne Republike Kine. Prije neka tri desetljea, pod Deng Xiaopingom, u Kini je uvedena "socijalistika tri-na ekonomija". Ta politika koncepcija uspjela je velikim dijelom iznad svih oekivanja mnogih Kineza i gotovo ci-jeloga svijeta. Marljivost i kreativnost Kineza bili su glavni imbenici ekonomskog uspjeha koji je Kinu od gospodar-ski siromane zemlje sedamdesetih godina prologa stolje-a uzdigao do dananjega gospodarskog diva.

No, trei imbenik koji joj je omoguio zapanjujui uspon bio je porast zanimanja Sjedinjenih Drava te izvjesnih ve-likih europskih sila da iskoriste najvei i najjeftiniji svjetski konglomerat radne snage kako bi ostvarili dramatian po-rast dobiti zahvaljujui onomu to se poelo nazivati "ek-sternalizacijom". Inicijativu za otvaranje Kine pokrenuli

su vodei krugovi moi u Sjedinjenim Dravama. Kljune osobe koje su 1972. godine pripremile Nixonov i Maov povijesni sastanak u Pekingu bile su savjetnik za drav-nu sigurnost Henry Kissinger i njegov pomonik Winston Lord, poslije ameriki veleposlanik u Kini. A poetak je, zapravo, osmislila Rockefellerova frakcija u amerikoj vanjskoj politici. I Kissinger i Lord bili su njezini tienici.

Kada se Mao sastao s Nixonom 1972. godine, sastanku nije nazoio ak ni ministar vanjskih poslova Rodgers. U sobi je bio samo jo jedan ameriki dunosnik, Kissingerov pomonik Winston Lord. Za amerike politike krugove otvaranje Kine SAD-u bilo je dijelom geopolitike stra-tegije da se Kina pridobije za saveznicu protiv Sovjetskog Saveza tijekom hladnog rata.

Godine 1979. Deng je, potican od strane amerikih kru-gova, nainio odluan zaokret k "socijalistikoj trinoj ekonomiji". Bio je to otrouman i hrabar potez, no ne bez opasnosti. Godine 1989., istodobno dok je amerika stra-tegija izazvala raspad Sovjetskog Saveza, CIA je, djelu-jui preko amerikog veleposlanika u Pekingu Winstona Lorda i njegova sljednika Jamesa Lilleyja takoer pove-zanog s CIA-jom, pokrenula niz dogaaja poznatih u po-vijesti pod nazivom "Pokolj na Trgu Tiananmen". Sve je ukazivalo na namjeru stvaranja politikog kaosa u Kini, i to u sovjetskoj maniri ne bi li se oslabila kontrola komuni-stike stranke nad kineskom gospodarskom pretvorbom. Amerika je urota na koncu propala, ali uz visoku cijenu politike i gospodarske izolacije Kine u svijetu.

Nakon 1989. godine Kina se otvorila inozemnim ulaga-njima te poela teiti lanstvu u Svjetskoj trgovinskoj or-ganizaciji. Postala je povlateno trite za izravna ulaganja

amerikih i europskih multinacionalnih tvrtki. U zadnjih dvadeset ili vie godina rezultati ulaganja zadivljujui su. Dananja je Kina najvea zemlja izvoznica u dolarskoj vri-jednosti i druga najvea - prve su Sjedinjene Drave - uvo-znica nafte.

Ipak, kineski politiki planeri nikada ne smiju smetnuti s uma da prijateljsko rukovanje, osmijesi i zdravice u ast kinesko-amerikog prijateljstva na kraju dana izblijede i da se amerika vanjska politika, ba poput prijanje britanske, napose tijekom opijumskih ratova, vodi u skladu s ame-rikim nacionalnim interesom. Ona slijedi poznatu izjavu Britanca, lorda Palmerstona: "Nacije nemaju stalnih prija-telja ili saveznika, imaju samo stalne interese."

Od vremena prvoga otvaranja Washingtona ka Kini 1972. godine do pada Berlinskoga zida 1989. godine ameriki je interes, kada je rije bila o Kini, bio da ju domiljato rabi kao geopolitiku saveznicu protiv sovjetskih interesa. Kada je postalo jasno da su raznovrsni ameriki politiki postupci Gorbaovljevu sovjetsku vlast 1989. godine sru-ili na koljena, ameriki obavjetajni krugovi oko frakcije Rockefeller-Bush pokuali su slinu destabilizaciju kine-skog reima u Pekingu manipulirajui lanovima tadanje Komunistike partije Kine, napose generalnim sekretarom Zhao Ziyangom te drugima kako bi se pogurala brza gos-podarska reforma nekom vrstom "ok-terapije" slobodnoga trita po diktatu MMF-a kakva je razorila Rusiju i veinu istonoeuropskih drava poslije 1990. godine.

Poslije raspada Sovjetskoga Saveza devedesetih prologa stoljea i pristupanja Kine Svjetskoj trgovinskoj organiza-ciji, u "interesu" amerike sigurnosti bilo je preplaviti Kinu ulaganjima ne bi li postala glavna svjetska izvoznica, no

izvoznica amerikih i europskih proizvoda od automo-bila do iPhona - proizvedenih po krajnje niskim kineskim plaama. A dobit je potom obilno pritjecala na amerike bankovne raune, ne kineske.

Do otprilike 2005. godine politika brzoga gospodarskog rasta Kine - dok se taj rast temeljio na modelu "slobodnog trita" s amerikom potporom - nije drana prijetnjom amerikom nacionalnom "interesu". Ipak, kako je Kina rasla, njezina ju je glad za naftom, eljeznom rudaom, bakrom te drugom robom natjerala da se upusti u smionu i uinkovitu vanjsko-ekonomsku diplomaciju. Ona je obu-hvatila cijeli svijet, od Afrike do naftom bogata Bliskog istoka i dalje. Kina se iz korisnoga izvora jeftine radne snage za amerike meunarodne tvrtke poput Wal-Marta polagano pretvarala u potencijalnu prijetnju buduoj ame-rikoj hegemoniji, osobito u Africi te na naftom bogatu Bliskom istoku i u Aziji.

Korak po korak, ba kao pri kuhanju aba, Washington Kini od 2005. godine pojaava temperaturu. Danas se ta temperatura ve opasno pribliava stupnju kljuanja. No, jo uvijek nije kasno za Kinu, ali njezino puanstvo i elnici ne smiju biti u zabludi glede surovosti i odluno-sti protivnika - elitnih politikih krugova angloamerike osovine. Knjiga koju kanite proitati razlae kako ameriki politiki krugovi sve predanije planiraju smrtno raniti i na koncu umoriti kinesko gospodarsko udo.

P R V O P O G L A V L J E

RAT DOLARA I RENMINBIJA

Zvona za uzbunu u Washingtonu

Sredinom prvoga desetljea ovoga stoljea, oko 2005. go-dine, besprimjerna brzina kineskoga gospodarskog rasta aktivirala je zvona za uzbunu u Washingtonu i na Wall Streetu.

U mjesecu kolovozu iste godine Kina i Rusija izvele su prve zdruene vojne manevre - Mirovnu misiju 2005. -prvu zajedniku kinesko-rusku vojnu vjebu, osmodnevni trening na poluotoku Shandong. Bio je to nedvojben po-kazatelj skoroga stvaranja geopolitikoga saveza kojega se Washington najvie bojao, politike, vojne i gospodarske sprege Rusije i Kine - bivih neprijateljica, ali i savezni-ca. Bestidna amerika vojna okupacija Iraka dvije godine ranije, u oujku 2003. godine, okirala je svijet. Peking je valjano ocijenio kako je u temelju vaingtonske strategije zapravo gruba sila.

Na odgovor Washingtona glede rastue neovisnosti vo-deih euroazijskih sila - Kine, Rusije i ostalih zemalja

angajske organizacije za suradnju2 nije trebalo dugo eka-ti. On je zapoeo verbalnim napadom na kinesku valutnu strategiju.

Stvarni su "valutni manipulator" Sjedinjene Drave

Amerika vlada pokrenula je kampanju verbalnog priti-ska protiv kineske valute renminbija koji je, kako je tvr-dila, hotimice podcijenjen u odnosu na ameriki dolar. Ubrzo nakon poetka drugoga predsjednikog mandata Georgea W. Busha, Washington je zapoeo nemilosrdno pritiskati Kinu ne bi li ona revalvirala renminbi. Busheva administracija bila je posve svjesna da je teajna vrijednost renminbija temelj kineskoga gospodarstva, tj. da je potpo-ra nacionalnome politikom opstanku. Iz toga je razloga Washington zapoeo neumornu borbu prijetnjama kako e Kinu etiketirati kao "valutnu manipulatoricu".

Kineska valuta jo uvijek nije bila posve konvertibilna na deviznim tritima prema dolaru, euru i drugim valuta-ma. Ali zbog potreba trgovinskoga poslovnog procjenji-vanja Narodna banka Kine zapravo je prilijepila vrijednost renminbija za ameriki dolar, tj. za svoje najvee izvozno trite.

Otro poveanje vrijednosti renminbija - 20 - 40 % koje je Washington zatraio poetkom 2005. godine - ozbiljno bi nakodilo kineskom izvozu i u Kini stvorilo gospodarske potekoe. No drastian pad kineske dobiti od dolarskog izvoza znaio bi i da e najvea amerika vjerovnica imati

2 U izvorniku: Shanghai Cooperation Organization (SCO) (op. prev.)

manje dolara za kupovinu amerikih dravnih obveznica i amerikih stambenih hipotekarnih dugova Fannie Mae3 i Freddija Maca.4

Kineske dolarske priuve ostvarene izvozom dosegle su krajem 2005. godine vrtoglavi iznos od jednog biliju-na. U prijevodu to je znailo da si amerika vlada moe dopustiti ogroman manjak zbog trokova ratova u Iraku i Afganistanu i pritom biti sigurna kako Kina ba i nee imati drugog izbora do ulaganja svojih rastuih dolarskih trgovinskih vikova u dug amerike vlade. Raao se izo-paen, nezdrav savez izmeu iskljuivo jedne dominantne supersile - Sjedinjenih Drava - i gospodarstva s najbrim rastom u svijetu - Kine. No, Washington zapravo nikada nije htio opsenu revalvaciju kineske valute. Bio je to blef, toka pritiska kako bi se kineski dunosnici uzrujali oko svoje budue gospodarske sigurnosti. Bio je to poetak va-ingtonske strategije "Unitite Kinu".

Ne bi li smanjio rastui pritisak Washingtona, Peking je 2005. godine zapoeo, vrlo oprezno i vrlo sporo, poli-tiku polagane revalvacije renminbija u odnosu na dolar. Dvadeset i prvoga srpnja 2005. godine Kina je okonala fiksni odnos RMB - dolar i usmjerila se na vie valuta, osobito na ameriki dolar, euro, japanski jen i korejski von. Do 2008. godine vrijednost renminbija porasla je za oko 20 % u odnosu na ameriki dolar to je bio velik ustupak nominalnim amerikim zahtjevima. No stvarna nakana Sjedinjenih Drava nije bila samo oslabiti kineski izvoz

3 Federal National Mortgage Association: Savezna nacionalna hipotekarna udruga (op. prev.)

4 Federal Home Loan Mortgage Corporation: Savezno poduzee za stambene hipo-tekarne zajmove (op. prev.)

ve stalnim pritiskom oslabiti cjelokupno kinesko gospo-darstvo; vaingtonskim valutnim ratovima nije se naziralo kraja.

Unutar brze globalizacije financijskih i trgovinskih odno-sa, nacionalna valutna sigurnost kritinija je od energetske. Sr ove stabilnosti jest sustav svjetskih deviznih rezervi. Otkada je uvelike sam ispisao pravila meunarodnog, po-slijeratnog monetarnog poretka na konferenciji u Bretton Woodsu 1944. godine, Washington je pribjegavao mani-pulacijama, laima, prijevarama pa ak i ratovima kako bi dolar odrao "kljunom svjetskom valutom", vodeom bankovnom valutom rabljenom u meunarodnoj trgovini. Poloaj Amerike kao nedvojbene svjetske vojne sile omo-guio je Washingtonu manipuliranje vrijednou dolara unato injenici da je industrijsko gospodarstvo koje taj dolar podupire istrulilo i pretvorilo se u postindustrijski zahrali otpad nalik Thatcheriinoj Engleskoj.

Nekoliko zapadnjakih ekonomskih analitiara ukazalo je na krajnju ironiju amerike uloge glede svjetskih deviznih rezervi, tj. dolara kao kljune valute. Kako druge drave moraju imati velike dolarske priuve da bi obranile vlastitu valutu od potencijalne financijske krize poput one koja je zgodila Aziju 1997./1998., u veoj su ili manjoj mjeri pri-morane kupovati dug dravne blagajne SAD-a, to e rei da amerike dravne manjkove pokriva Narodna banka Kine. Busheva je administracija svoje velikoduno snie-nje poreza bogatim graanima te svoj globalni rat protiv terorizma praktiki financirala zahvaljujui tomu to je Narodna banka Kine kupovala goleme koliine amerikih kratkoronih dravnih obveznica. To je uvaeni harvardski

profesor Niall Ferguson nazvao oblikom kineskoga "obola amerikome carstvu". Do 2012. godine kineski udio u amerikome dravnom dugu procijenjen je na gotovo 2 bi-lijuna amerikih dolara - vrtoglav iznos koji Kinu, u slua-ju iznenadnog pada dolara, ini ranjivom.

Stoga je stvarni i jedini valutni manipulator u dananjemu svijetu, kao i tijekom prolih desetljea, zapravo amerika vlada, a ne Kina. Od 1944. godine dolaru je u odnosu na zlato pala vrijednost za 97 %. Sjedinjene su Drave zbog vlastitih gospodarskih interesa nekoliko puta naglo i brzo promijenile vrijednost dolara u odnosu na druge velike va-lute, i to uglavnom do 30 % godinje. Savezna sredinja banka sada nastavlja devalvirati dolar tiskajui velike ko-liine novca otkada je, zbog uzastopnoga "kvantitativnog easinga"5 2007. godine izbila financijska kriza.

Godine 1985. Sjedinjene su Drave manipulirale devi-znim teajem sebi u korist primoravi Japan na tzv. Plaza Accord.6 Uinak Plaza Accorda odveo je Japan u stupicu poznatoga japanskog financijskog mjehura koji se probu-io 1990. godine bacivi Japan u deflaciju i gospodarsku depresiju od kojih se jo uvijek oporavlja. Godine 1989. Washington je primorao i Junu Koreju revalvirati von, dakako, na ruku amerikim interesima. To je takoer bila "valutna manipulacija". Teajna poravnavanja, poput nave-

denih s Japanom 1985. godine te s J. Korejom 1989. godine predstavljala su pokuaj Sjedinjenih Drava da primoraju

5 Nekonvencionalna monetarna politika sredinjih banaka zarad stimulacije gospo-darstva kada uobiajena monetarna politika nije uinkovita, (op. prev.)

6 Meudravni sporazum Francuske, V. Britanije, Z. Njemake, Sjedinjenih Ame-rikih Drava i Japana o deprecijaciji amerikoga dolara u odnosu na japanski jen i njemaku marku. (op. prev.)

druge zemlje na prilagodbu politike uime "raspodjele tere-ta". Jedini je problem to Washington nikada ne preuzima svoj dio te raspodjele.

Najkolosalnija amerika valutna manipulacija zbila se 1973. godine kada je dolar padao slobodnim padom u odnosu na vodee svjetske valute. Monici Wall Streeta u doslu-hu s ministrom vanjskih poslova Henryjem Kissingerom aranirali su arapsko-izraelski rat (Jomkipurski rat), koji je cijenu nafte podigao za 400 % i prouzroio otar uspon amerikoga dolara to je cijeli svijet zarilo u duboku recesiju.

Godine 2009. manipuliranje vrijednou dolara beskrajnim dravnim tiskanjem novih novanica ponukalo je kinesko-ga premijera Wen Jiabaoa da otvoreno iskae uznemire-nost glede potencijalne prijetnje vrijednosti ondanjega ki-neskog bilijuna uloenog u obveznice Sjedinjenih Drava. No kako je dolar i dalje kljuna svjetska valuta, Washington i Wall Street imaju mogunost rabiti ameriku monetarnu politiku kao potporni stup amerike gospodarske prevlasti, a promjenjivi teaj dolara za "mehanizam pljake", kako su ga ispravno nazvali izvjesni kineski analitiari.

Stoga ne iznenauje da je 13. oujka 2009. godine pre-mijer Wen Jiabao otvoreno, preko medija, iskazao zebnju zbog jednobilijunskoga kineskog uloga u amerike drav-ne obveznice te izravno navijestio kinesku namjeru uda-ljavanja od dolara i priklanjanje euru i ostalim jakim va-lutama poput japanskoga jena i korejskoga vona. Sprega Washington - Wall Street hitro je odgovorila pokretanjem "euro-krize" u Grkoj ne bi li time oslabila euro i ojaala

dolar - opet primjer prikrivenog "valutnog manipuliranja".

He Zhicheng iz Poljoprivredne banke Kine usprotivio se fluktuirajuem teaju renminbija koji je Washington za-htijevao ocijenivi da je takvo to stupica za Kinu. Naime, vrijednost kineskoga rada odreuju inozemni poduzetnici. Drugim rijeima, posve slobodan teaj oduzeo bi Kini ne-ovisnost u odreivanju teaja i izloio ju volji meunarod-noga trita.

U veljai 2011. godine Ministarstvo financija SAD-a7 nije u svojemu toliko oekivanom izvjeu izravno nazvalo Kinu "valutnom manipulatoricom", ali je, za razliku od prija-

njih godina, zauzelo otrije stajalite navodei da je RMB "izrazito podcijenjen" i upozorilo da je napredak stoga

krajnje usporen te da je potreban bri napredak. U svojem prosinakom izvjeu iste godine ameriko je Ministarstvo financija nastavilo vriti pritisak na kinesku valutu.

U svibnju 2012. godine ministar financija Tim Geithner primorao je Kinu na jo jednu revalvaciju renminbija u od-nosu na dolar i to u vrijeme kada je kineski izvoz drama-tino opadao.

Na poetku amerike predsjednike kampanje 2012. godi-ne bahati republikanski kandidat Mitt Romney rekao je da e, postane li predsjednikom, prvoga dana svojega mandata proglasiti Kinu valutnom manipulatoricom. Tijekom svoje kampanje objavio je televizijsku reklamu navodei svoje vjerojatne poteze tijekom prvoga dana u predsjednikom uredu, u kojoj se uje glas spikera koji komentira njihov tijek: "Predsjednik Romney suprotstavlja se Kini na trgo-vinskom planu i zahtijeva od nje da igra po zajednikim

7 U izvorniku: US Treasury (Department) (op. prev.)

pravilima." Ratovi dolara i renminbija ostaju glavna pri-jetnja kineskoj gospodarskoj sigurnosti i samostalnosti u budunosti.

Stoga uope ne iznenauje to su se poetkom 2012. go-dine posvuda pojavili znakovi zamora zemalja ASEAN-a +3 dolarskom trgovinom koja ih primorava "vakati in-flaciju" izvezenu u njihova gospodarstva zahvaljujui Benu Bernankeu i Federalnim rezervama SAD-a. Te su zemlje tada povukle niz vrlo brzih poteza, uzajamno su povezale sudbe i tim zdruivanjem stvorile valutni i dio-niko-kapitalni blok kako bi mogle konkurirati Zapadu. Prekogranina razmjena dionikog kapitala koja e pove-zati burze svih lanica - Singapur i Malezija pridruile su se prve - otvorena je u lipnju 2012. godine. Tajland se pri-druio u drugoj polovici iste godine. Kina i njezini azijski trgovinski partneri utemeljili su bilateralnu trgovinu preko zajednikih deviznih rauna i time premostili dolar kao medij nagodbe.

Praktiki, poput mnogih slinih vaingtonskih taktika ge-opolitikog tlaenja, stvarna svrha pritiska oko revalvacije renminbija nije bila da se povea njegova vrijednost. Bila je to zapravo poluga da se prisili Kinu da uini renminbi posve slobodnom, konvertibilnom valutom na meuna-rodnom deviznom tritu poput dolara i eura. A k tomu i poluga da se Kinu primora na potpuno otvaranje svojih financijskih trita i trita kapitala divovskim bankama Wall Streeta, "boicama novca". Da je Peking izaao usu-sret amerikome Ministarstvu financija, Federalnim re-zervama te bankama na Wall Streetu, postala bi izloena spekulativnim napadima, kao to je to 1997. godine bio Tajland.

Meutim, ratovi dolara i renminbija samo su dio rastue kampanje kojoj je Kina meta. Napad na kinesku energet-sku sigurnost ugroavanjem njezina pristupa inozemnoj nafti bio je drugi, jo vaniji dio te aktivnosti Washingtona i njegovih saveznika u NATO-u, napose Velike Britanije, kako bi se sprijeio razvoj Kine u jaku gospodarsku silu.

D R U G O P O G L A V L J E

RATOVI ZA KONTROLU KINESKE NAFTE

Kineska energetska Ahilejeva peta

Godine 1994. Kina je od izvoznice nafte postala njezinom sveopom svjetskom uvoznicom. Taj je pomak ozbiljno utjecao na kinesku nacionalnu sigurnost i poveao njezinu ranjivost pred angloamerikim pokuajima kontrole izvo-ra odakle je Kina uvozila naftu. Do 2012. godine Kina je imala 90 puta vie automobila nego 1990. godine, a predvianja kazuju da bi do 2030. godine ili ak i prije mogla premaiti ukupan broj automobila u Sjedinjenim Dravama. Navedeno, kao i potrebe petrokemijske indu-strije te zranog i kamionskog prijevoza za naftom brzo su osiguravanje odgovarajue opskrbe uinile prioritetom nacionalne sigurnosti.

Velika kineska ulaganja u crpljenje nafte u Sudanu po-etkom 1999. godine aktivirala su alarmna zvona u Washingtonu. Gradnja naftovoda duljine 1450 km koji e sprovoditi naftu od polja u junom Sudanu do Port Sudana na Crvenome moru gdje e se ukrcavati na tankere za Kinu nije se smatrala dobrodolom u izvjesnim utjecajnim kru-govima Sjedinjenih Drava i Velike Britanije. Kako je

Kina tada bila otkrila velika, nova naftna polja i golem po-tencijal u junosudanskoj pokrajini Darfur, bilo je vrijeme za poetak stezanja ome oko vrata Sudana.

U travnju 2005. godine sudanski ministar energetike Awad al Jaz objavio je novinarima u Khartoumu da je otkrive-no naftno vrelo u Junom Darfuru od kojega se oekuje kako e ve za nekoliko tjedana dnevno davati 500 000 barela nafte. Meunarodni geolozi procijenili su da je ono zapravo dio golema sklopa naftnih polja u bazenu koji se protee od Darfura prema susjednom adu i Kamerunu, dakle, vjerojatno jednoga od najveih naftnih bazena izvan Saudijske Arabije.8 Gotovo smjesta paravojne su bande, naoruane zahvaljujui zapadnim obavjetajnim slubama iz ada, proeljale neobiljeenu pustinjsku granicu ubija-jui, silujui i stvarajui kaos u toj oblasti. Washington je zapoeo svoju operaciju "darfurskoga genocida". Krajnji cilj bio je osigurati izliku za dovoenje NATO-ovih postrojbi u novo, Kini najperspektivnije naftno podruje.

Afrika naftna diplomacija

Ubrzo nakon otkria nafte u Darfuru Peking je u veini afrikih drava lansirao novu, ozbiljnu diplomatsku inici-jativu, osmiljenu da bi se dugorono osigurala sirovinska vrela iz jedne od najobdarenijih oblasti na planetu - afri-koga kontinenta. Nijedna sirovina Pekingu nije bila vani-ja od nafte i osiguravanja dugorone opskrbe njome.

Prema procjeni, 2006. godine Kina je osiguravala 30 % sirove nafte za svoje potrebe iz Afrike. Ta injenica

8 United Press International, Sudan says oil discovered in impoverished Darfur, pristup na http://sudanwatch.blogspot.de/2008/04/sudan-says-oil-discovered-in.html.

pojanjava niz diplomatskih inicijativa koje su razbjesni-le Washington. Kina se sluila povoljnim dolarskim za-jmovima kako bi osigurala pristup afrikome sirovinskom bogatstvu ostavljajui time na vjetrometini vaingtonsku tipinu igru kontrole preko Svjetske banke i MMF-a. Tko li je lud poeljeti gorak lijek MMF-a kada Kina prua po-voljnije uvjete te na sveope zadovoljstvo domaina gradi ceste i kole?

U studenome 2006. godine Peking je ugostio neuobiajen skup etrdesetorice afrikih predsjednika drava. Doslovce je prostro crveni sag elnicima Alira, Nigerije, Sudana, Angole, Srednjoafrike Republike, Zambije, Junoafrike Republike i ostalih.

Potom je potpisan naftni dogovor koji povezuje Narodnu Republiku Kinu s dvjema najveim nacijama na afrikome kontinentu - Nigerijom i Junom Afrikom. Prema njemu e Kineska nacionalna naftna korporacija uzimati naftu iz Nigerije preko konzorcija koji ukljuuje junoafriki Petroleum Co., pa e tako Kina dobiti pristup neemu to e do 2008. godine vjerojatno dosei broj od 175 000 ba-rela dnevno. Pogodba vrijedna 2,27 milijarda amerikih dolara dala je dravom kontroliranoj Kineskoj nacionalnoj naftnoj korporaciji 45-postotni udio u velikome nigerij-skom off-shore naftnom polju. Prije te pogodbe Nigeriju je Washington drao posjedom angloamerikih naftnih di-vova - ExxonMobila, Shella i Chevrona.

Kina je velikoduno razdijelila povoljne, to jest beskamat-ne, zajmove ili izravne potpore nekima od najsiromani-jih dunikih drava Afrike. Zajmovi su bili namijenjeni

infrastrukturi, primjerice autocestama, bolnicama i kola-ma to je bila potpuna suprotnost surovo strogim zahtje-vima MMF-a i Svjetske banke. U 2006. godini dala je vie od 8 milijarda dolara Nigeriji, Angoli i Mozambiku. Usporedbe radi, cijela supsaharska Afrika dobila je od Svjetske banke pod kontrolom SAD-a samo 2,3 milijarde. K tomu, Gana je u to vrijeme s Kinom pregovarala o zajmu za elektrifikaciju u vrijednosti od 1,2 milijarde amerikih dolara. Za razliku od Svjetske banke, produljene ruke amerike inozemne ekonomske politike, otroumna Kina nije uvjetovala svoje zajmove.

Zbog te kineske naftne diplomacije Washington je optu-io Peking da pokuava "osigurati naftu na vrelu", dakle, kua neto ime je vaingtonska vanjska politika zaoku-pljena ve najmanje jedno stoljee diljem planeta.9

Pekinka nacionalna naftna tvrtka Kineska nacionalna pe-trolejska kompanija s oko 5 milijarda amerikih dolara naj-vei je inozemni ulaga u razvoj naftnog polja u Sudanu. Od 1999. godine Kina je uloila najmanje 15 milijarda dolara u Sudan. Sa sudanskom je vladom dijelila napola i posjed nad naftnom rafinerijom nedaleko Khartouma. No dotina su naftna polja koncentrirana na jugu, to je po-druje dugotinjajueg civilnog rata koji u odreenom op-segu potajice financiraju Sjedinjene Drave kako bi se jug odrezao od islamskog sjevera.

Kineska nacionalna petrolejska kompanija od svojih je koncesijskih blokova 1, 2 i 4 u Junom Sudanu izgradila

9 F. William Engdahl, China and USA in New Cold War over Africa's Oil Riches: Darfur? It's the Oil, Stupid..., GlobalResearch, 20. svibnja 2007., pristup na http:// www.globalresearch.ca/index.php?context=va&aid=5714.

naftovod k novom terminalu u Port Sudanu na Crvenome moru gdje je nafta ukrcavana na tankere za Kinu. Do 2006. godine osam posto kineske nafte prispijevalo je iz Junog Sudana. Kina je od sudanskih 500 000 barela dnevno uzi-mala 65 - 80 %. Sudan je Kini 2005. godine bio etvrti po veliini inozemni naftni izvor. Godine 2006. Kina je pre-tekla Japan i postala - nakon Sjedinjenih Drava - druga najvea svjetska uvoznica nafte sa 6,5 milijuna barela crno-ga zlata dnevno. Budui da Kina potronju nafte poveava za 30 % godinje, oekivalo se da e - prema tvrdnjama USAID-a10 - unutar samo nekoliko godina uvozom nafte pretei i Sjedinjene Drave. Tolika potreba za naftom bila je motor koji je pekinku vanjsku politiku gonio k Africi.

Kineska nacionalna petrolejska kompanija zadrala je prava na blok 6 koji se nalazi u Darfuru blizu granice s adom i Srednjoafrikom Republikom. U travnju 2005. godine sudanska je vlada objavila da je nafta otkrivena u Junom Darfuru, velikoj geopolitikoj jedinici koju su naj-vei ameriki i europski mediji "zaboravili" spomenuti u raspri o novome, iznenadnom "darfurskom sukobu".

Washington je, iskoristivi ministra vanjskih poslova Colina Powella - Afroamerikanca - da prenese obavi-jest, zapoeo optuivati kartumski reim za "genocid" u Darfuru iako nije bilo objektivnih dokaza za takvo to. Opisujui stanje u Darfuru, jedino su Washington i njemu bliske nevladine udruge rabile izraz "genocid". Da su mogli dobiti podrku javnosti glede optube za geno-cid, NATO i Washington imali bi otvorenu mogunost za drastian pothvat "promjene vlasti", to jest mijeanje u

10 USAID - amerika agencija za meunarodni razvoj.

sudanski suverenitet. Vaingtonska kampanja oko Darfura ubrzo je ukljuila i holivudske zvijezde, primjerice Georgea Clooneyja koji je elio popraviti svoj imid okrnjen tvrd-njama tabloida o njegovoj homoseksualnosti. Washington i NATO zapoeli su kampanju za, de facto, NATO-ovu okupaciju podruja.

U listopadu 2006. godine pomonica ministra vanjskih poslova SAD-a Ellen Sauerbrey, proelnica Ureda za sta-novnitvo, izbjeglice i migracije, u jednom online inter-vjuu je rekla da je "sadanji genocid u sudanskom Darfuru - 'ozbiljno krenje' ljudskih prava i za Sjedinjene Drave jedan od najvanijih meunarodnih problema". Bush-Cheneyjeva administracija ustvrdila je kako je genocid u Darfuru zapoeo ve 2003. godine, to je suprotno izvje-u iz 2004. godine petolane panel-misije UN-a koju je vodio talijanski sudac Antonio Cassese gdje se zakljuuje da u Darfuru nije poinjen genocid, ve se prije moe go-voriti da su zabiljeena izvjesna krenja ljudskih prava.11

Sjedinjene Drave, djelujui preko surogatnih saveznika u adu i susjednim dravama, uvjebale su i naoruale Sudansku narodnu osloboditeljsku vojsku12 kojom je, sve do svoje smrti u srpnju 2005. godine, zapovijedao John Garang, istreniran u koli amerikih specijalnih postrojbi u Fort Benningu, u Georgii. Prvo naoruavanjem istono-ga dijela Junoga Sudana i - od otkria nafte u Darfuru - takoer cijele regije, Washington je potpalio sukob koji je prouzroio na desetke tisua smrti i nekoliko milijuna ljudi pretvorio u izbjeglice. Eritreja je poduprla Sudansku

11 Ibid.

12 U izvorniku: Sudan Peoples' Liberation Army (op. prev.)

narodnu osloboditeljsku vojsku i oporbeni Nacionalni de-mokratski savez te Istonu frontu i darfurske pobunjenike.

Dvije su se pobunjenike skupine borile u sudanskoj re-giji Darfur protiv kartumske sredinje vlade predsjednika Omara al Bashira - Pokret za pravdu i jednakost13(JEM) i vea, Sudanska osloboditelj ska vojska14(SLA). U veljai 2003. godina SLA je zapoela napadati poloaje sudan-ske vlasti u darfurskoj regiji. Glavni tajnik SLA-e Minni Arkou Minnawi pozvao je na oruanu borbu optuujui vladu za zanemarivanje Darfura. "Cilj SLA-a jest stvori-ti ujedinjen, demokratski Sudan." Drugim rijeima, cilj je promjena sudanske vlasti.15

U veljai 2006. godine ameriki je Senat usvojio rezoluciju kojom se zahtijeva slanje postrojbi Sjevernoatlantskog sa-veza u Darfur, poveanje UN-ovih snaga za "odravanje mira" ondje te njihov vri mandat. Mjesec dana poslije predsjednik Bush takoer je zatraio dodatne NATO-ove snage u Darfuru. Cilj je bio postii kontrolu NATO-a nad novim kineskim naftnim potencijalom.

Pentagon je intenzivno obuavao afrike vojne asnike u Sjedinjenim Dravama, ba kao to je to desetljeima inio s latinoamerikima. Program Meunarodne vojne izobrazbe i uvjebavanja16 (IMET) obuhvaao je obuku vojnih asni-ka iz ada, Etiopije, Eritreje, Kameruna i Srednjoafrike Republike, zapravo veine zemalja koje granie sa Sudanom. Najvei dio oruja kojim se ubijalo u Darfuru i na jugu

13 U izvorniku: Justice for Equality Movement (op. prev.)

14 U izvorniku: Sudan Liberation Army (op. prev.)

15 Ibid.

16 U izvorniku: The International Military Education and Training (op. prev.)

dopremili su zlokobni, zatieni privatni "trgovci smru" poput Victora Bouta, zloglasnoga biveg KGB-ova opera-tivca, ije je sadanje sjedite u Sjedinjenim Dravama.

Amerika Agencija za meunarodni razvoj zadnjih je go-dina otro srezala razvojnu pomo za cijelo supsaharsko podruje ukljuujui i ad, a. istodobno je otro poveala vojnu.

Chevron Oil Co. Condoleezze Rice operirao je u susjed-nom adu, skupa s drugim amerikim naftnim divom -ExxonMobilom. Ondje su zdrueno izgradili naftovod vrijedan 3,7 milijarda dolara koji je za amerike rafinerije dnevno prenosio 160 000 barela nafte iz Dobe u sredinjem adu (nedaleko sudanskog Darfura) preko Kameruna do Kribija u Atlantskome oceanu.

Kako bi mogli poslovati, suraivali su s adskim "doi-votnim predsjednikom" Idrissom Debyjem, korumpira-nim tiraninom koji je bio optuen za dostavu oruja iz Sjedinjenih Drava darfurskim pobunjenicima. Deby se pridruio vaingtonskoj Inicijativi Pan Sahel pod okriljem Pentagonova Europskog zapovjednitva amerike vojske kako bi obuio svoje postrojbe za borbu protiv "islamskog terorizma". Naime, veina je plemen u Darfuru islamska.

Poduprt amerikom vojnom pomoi, obukom i orujem, Deby je 2004. godine zadao prvi udarac kojime je prou-zroen sukob u Darfuru. Uporabio je lanove svoje elit-ne predsjednike postrojbe koji potjeu iz te pokrajine. Ljudstvu je priskrbio terenska vozila, oruje i protuzrane topove za borbu protiv darfurskih snaga iz jugozapadno-ga Sudana pobunjenih protiv kartumske vlasti. Amerika vojna pomo Debyju zapravo je bila otponac darfurskome

krvoproliu. Khartoum je reagirao i neizbjeiva propast ra-zvila se do svojega punog, traginog opsega.17

Provaingtonske nevladine udruge i amerika vlada zapo-ele su kampanju o "darfurskome genocidu" 2003. godine, istodobno s poetkom rada adsko-kamerunskoga nafto-voda. Sjedinjene Drave dobile su tada bazu u adu za lov na darfursku naftu i mogunost preotimanja novih ki-neskih naftnih izvora. Preko Darfura u sukob su uvueni ad, Srednjoafrika Republika, Egipat i Libija.

Prema afrikome analitiaru Keithu Harmonu Snowu, "ameriki vojni ciljevi u Darfuru - i dalje, prema Rogu

Afrike - ostvaruju se preko postrojbi Afrike unije18 u Darfuru. NATO osigurava zemnu i zranu potporu tim snagama AU-a o kojima se govori da su "neutralne" i "mi-rotvorne". Sudan ratuje na trima bojinicama, s Ugandom, adom i Etiopijom, a svi oni imaju znatnu ameriku vojnu pomo i koriste tekue amerike vojne programe. U ratu u Sudanu sudjeluju i amerike snage specijalizirane za tajne operacije, ali i uz pomo Sjedinjenih Drava uvjeba-ne "pobunjenike" frakcije koje dolaze iz Junog Sudana, ada, Etiopije i Ugande.19

Zbog ovoga je Peking zapoeo (protu)diplomatske aktiv-nosti u adu i uokolo po Africi. U sijenju 2007. godine kineski predsjednik Hu Jintao posjetio je, izmeu ostalih afrikih drava, Sudan i Kamerun, a 2006. godine kine-ski elnici posjetili su ak 48 afrikih drava. U kolovozu 2006. godine Peking je ugostio adskoga ministra vanjskih

17 Ibid.

18 U izvorniku: African Union (op. prev.)

19 Ibid.

poslova zbog razgovora o ponovnoj uspostavi diplomatskih odnosa prekinutih 1997. godine. Kina je poela uvoziti naftu ne samo iz Sudana ve i iz ada. Ministar vanjskih poslova ada potom je objavio da se razgovori o veem ueu Kine u adskomu naftnom razvoju "dobro razvi-jaju". To se odnosilo na kineske prijedloge o naftnome razvoju kojim e se stvoriti "ravnopravnije partnerstvo od prijanjega", dodao je.20

Kineska je gospodarska nazonost u adu, ironino, bila uinkovitija u smirivanju sukoba u Darfuru od bilo kakve vojne prisutnosti Afrike unije ili Ujedinjenih naroda. No, to se nije svidjelo izvjesnim osobama u Washingtonu i up-ravi Chevrona.

Novi hladni rat radi nafte

Interes Georgea W. Busha u Africi ukljuivao je novu ameriku bazu na Svetome Tomi i Principu, dvije stotine kilometara udaljenomu od Gvinejskoga zaljeva iz kojega se moe upravljati njegovim naftnim poljima preko Angole na jugu prema Kongu, Gabonu, Ekvatorskoj Gvineji, Kamerunu i Nigeriji. Sluaja li, to su tono podruja gdje su nedavno bile usredotoene kineske diplomatske i ula-gake aktivnosti.

"Zapadnoafrika nafta postala je naim nacionalnim in-teresom", izjavio je jo 2002. godine Walter Kansteiner, pomonik ministra vanjskih poslova za Afriku.21 Darfur i ad bili su samo proirenje amerike politike prema Iraku

20 Ibid.

21 John Cherian, Scramble for Africa, Frontline: India's National Magazine, sv. 28, br. 23, 5. - 18. listopada 2011.

kako bi se "drugim sredstvima" kontrolirala kineska naftna ishodita, to jest postigla sveopa kontrola nafte. A Kina je tu "sveopu" kontrolu poela stavljati u pitanje, posebice u Africi. Darfur je bio poetak drugoga, neobjavljenog, novog hladnog rata Pentagona, rata radi nafte.

Godine 2011. na jugu Sudana deklarirana je nova "repu-blika" imenom Republika Juni Sudan. Ona je (zgodno za Pentagon) kontrolirala najvei dio kineske opskrbe sudan-skom naftom. Prikrivena pomo Washingtona i njegovi pothvati odvijali su se pod okriljem nove drave unato ustezanju Washingtona da je prvi diplomatski prizna. Meutim, plan je postao prepoznatljiv kada je u sijenju 2012. godine nova drava objavila zatvaranje svih svojih naftnih postrojenja zbog neuspjeha sporazuma sa sudan-skom vladom o naftnim prihodima. Istodobno je Barnaba Marial Benjamin, ministar za informacije Republike Juni Sudan, objavio kako su Juni Sudan i Kenija potpisali pre-dugovor o gradnji naftovoda ka kenijskome lukom gradu Lamuu. "Gradnja naftovoda zapoet e im izvori financi-ranja postanu dostupni, to bi moglo potrajati oko mjesec dana", rekao je, ocijenivi da bi naftovod trebao biti dovr-en najkasnije za deset mjeseci.22

Kenija je postala glavnom vojnom utvrdom novostvorenog Amerikoga zapovjednitva za Afriku - AFRICOM-a.23

Usmjeravanjem nafte naftovodom kroz Keniju, a ne kroz Sudan Washington je namjeravao dobiti znatnu kontrolu

22 Aly-Khan Satchu, South Sudan's oil cutoff: brilliant negotiating or suicide? Christian Science Monitor, 30. sijenja 2012., pristup na http://www.csmonitor.com/ World/Afr ica /Afr ica-Moni tor /2012/0130/South-Sudan-s-oi l -cutoffbr i l l iant -negotiating-or-suicide.

23 United States Africa Command (op. prev.)

nad glavnim izvorom nafte za Kinu. Bio je to samo jedan u nizu slinih poteza koji su se zbili nakon kineskoga di-plomatskog pohoda na Afriku 2006. godine. Granica Republike Juni Sudan prigodno je raspolovila sudanska naftna polja u spornome podruju pa je vie od 350 000 barela nafte namijenjeno glavnim kineskim lukama bilo zaustavljeno. To je iznosilo 90 % cjelokupne sudanske naf-tne proizvodnje. K tomu, Juni je Sudan graniio s novim naftnim podrujima Darfura koja su onomu tko bi kon-trolirao Juni Sudan pruala mogunost ometanja kine-ske naftne infrastrukture. Sam Darfur bio je pod zdru-enim protektoratom Ujedinjenih naroda i Afrike unije. Sudanska je vlada optuila zapovjednika UN-ove mirovne misije u Darfuru (UNAMID-a)24, Britanca Tonyja Prenu i njegove "mirotvorce" za sustavnu zloporabu "humani-tarnih" konvoja u darfurskoj oblasti nazvavi ih glavnim izvoritem opskrbe i oruja za pobunjenike skupine protiv sredinje vlade u Khartoumu.25

USAID i vojne snage amerikog AFRICOM-a nemilo-srdno su podrivale kamen temeljac kineske sjajne naftne strategije u Africi.

Stvaranje AFRICOM-a kako bi se zaustavila Kina

Tajna meta amerikog "ratovanja preko posrednika" u da-nanjoj Africi jest Kina - zbiljska prijetnja amerikoj kon-troli srednjoafrikih neizmjerno velikih rudnih bogatstava.

24 African Union-United Nations Hybrid Operation in Darfur (op. prev.)

25 Sudan Tribune, UN officials hold heated discussion about UNAMID movement, 14. lipnja 2012., dostupno na: http://www.sudantribune.com/spip. php?iframe&page=imprimable&id_article=42920.

Kada su snage Laurenta Desirea Kabile 1997. godine privele kraju tridesetdvogodinju Mobutuovu vladavinu, Republika Zair preimenovana je u Demokratsku Republiku Kongo. Domae stanovnitvo zemlju naziva Kongo-Kinasom.

Regija Kivu u Kongu geoloki je spremnik nekih od stra-teki najvanijih ruda u svijetu. Istona granica izmeu Ruande i Ugande prua se istonim rubom Velike rasjed-ne doline i geolozi vjeruju da je to jedan od najbogatijih rudnih spremnika na planetu.

Demokratska Republika Kongo posjeduje vie od polovice svjetskoga kobalta. Takoer posjeduje treinu svjetskih di-jamanata i nevjerojatno vano, pune tri etvrtine svjetskih resursa kolumbit-tantalita ili "koltana" - primarne kompo-nente raunalnih mikroipova i tiskanih integriranih plo-ica vanih za mobitele, prijenosna raunala i ostale suvre-mene elektronike naprave. K tomu, vjeruje se da sadrava i ogromna naftna bogatstva.

America Mineral Fields Inc., od 1996. godine tvrtka obi-lato umijeana u promidbu dovoenja na vlast Laurenta Kabile, a poslije i u graanski rat u Kongu, ima sredi-njicu u Hopeu, u dravi Arkansas, matinome podruju Clintonove obiteljske mafije. Meu njezinim najveim dioniarima dugoroni su suradnici bivega predsjednika Clintona jo iz dana dok je bio guverner te amerike drave. Nekoliko mjeseci prije pada zairskoga diktatora Mobutua kojeg je podupirala Francuska, Laurent Desire Kabila sa sjeditem u Gomi na istoku Zaira, izmijenio je postojee ugovore o iskoritavanju ruda s nekolicinom amerikih i britanskih rudarskih tvrtki ukljuujui i America Mineral Fields. Mobutuova korumpirana vladavina privedena je

krvavom kraju uz pomo Meunarodnoga monetarnog fonda kojim dirigira Amerika.

No, Washington nije bio pretjerano zadovoljan Laurentom Kabilom. Godine 2001. Kabila je naposljetku umoren. U studiji objavljenoj u travnju 1997. godine, jedva mjesec dana prije negoli je predsjednik Mobutu Sese Seko po-bjegao iz zemlje, Meunarodni monetarni fond prepo-ruio je "urno i cjelovito rjeavanje valutnoga problema" kao dijela programa "gospodarskoga oporavka". Nekoliko mjeseci poslije prisvajanja vlasti u Kinshasi Meunarodni monetarni fond zapovjedio je novoj vladi Laurenta Desirea Kabile zamrzavanje plaa u dravnoj slubi s ciljem "po-vrata makroekonomske stabilnosti". Podrivena hiperin-flacijom, prosjena je plaa u javnome sektoru tada pala na 30 000 novih zaira (NZ) mjeseno, to je ekvivalentno vrijednosti jednoga amerikog dolara.

Prema kanadskome analitiaru i ekonomistu Michelu Chossudovskyju, zahtjevima Meunarodnoga monetar-nog fonda cjelokupna je populacija gurnuta u beskrajno si-romatvo. Njima je svrhoviti poslijeratni gospodarski opo-ravak sasjeen u korijenu to je poslije pridonijelo nastavku graanskoga rata u Kongu u kojemu je nastradalo gotovo dva milijuna ljudi.

Laurenta Kabilu na vlasti je naslijedio sin Joseph Kabila, prvi demokratski izabran predsjednik Republike Kongo koji, ini se, budnijim okom gleda na blagostanje svojih sunarodnjaka no to je to inio njegovo otac.

Kada je u veljai 2007. godine Bush-Cheneyjeva admi-nistracija potpisala uredbu za osnivanje AFRICOM-a, bio je to izravan odgovor na kinesku uspjenu naftnu

diplomaciju u Africi. AFRICOM-ova zadaa defini-rana je na sljedei nain: "Ameriko zapovjednitvo za Afriku ima izvrnu funkciju glede amerike vojne potpo-re afrikoj politici amerike vlade koja ubraja vojne od-nose s pedeset i tri afrike drave." Otvoreno se priznaje uska suradnja s Ministarstvom vanjskih poslova SAD-a i amerikim veleposlanstvima diljem Afrike - neuobiaje-no priznanje koje izravno ukljuuje i USAID: "Ameriko zapovjednitvo za Afriku skrbi o potpori u osoblju i lo-gistici za aktivnosti koje financira Ministarstvo vanj-skih poslova Sjedinjenih Amerikih Drava. Osoblje Zapovjednitva tijesno e suraivati s amerikim vele-poslanstvima u Africi kako bi koordiniralo programe izobrazbe u svrhu poboljanja sigurnosnih potencijala afrikih naroda."26

Obraajui se Meunarodnoj udruzi za mirovne opera-cije27 27. listopada 2008. godine u Washingtonu, general Kip Ward, zapovjednik AFRICOM-a, opisao je zadau zapovjednitva kao "koncert s ostalim agencijama ameri-ke vlade te meunarodnim partnerima ija je svrha ravna-nje potporom za sigurnosne zadae putem vojnih progra-ma, vojnih aktivnosti i drugih naloenih vojnih operacija ne bi li se promaknulo postojano i sigurno afriko ozraje naklonjeno amerikoj vanjskoj politici".28

"Naloene vojne operacije s ciljem promicanja postoja-noga i sigurnoga afrikog ozraja naklonjenog amerikoj

26 A F R I C O M , US Africa Command Fact Sheet, 2. rujna 2010., dostupno na: http:// www.africom.mil/fetchBinary.asp?pdfID=20101109171627

27 U izvorniku: Peace Operations Association (op. prev.)

28 Ibid.

vanjskoj politici", danas su otvoreno usmjerene blokiranju kineske rastue gospodarske nazonosti u regiji.

Zapravo, kako to razliiti vaingtonski izvori otvoreno tvrde, AFRICOM je stvoren kao oporba rastuoj nazo-nosti Kine u Africi, ukljuujui Republiku Kongo, ne bi li se osigurali dugoroni gospodarski sporazumi o afri-kim sirovinama i sprijeila kineska pomo i ugovori o po-djeli proizvodnje te tantijeme na iskoritavanje nafte. Jer, prema pouzdanim podatcima, Kinezi su bili puno raz-boritiji. Umjesto da ponude neto nalik oporoj diktaturi Meunarodnoga monetarnog fonda i gospodarski kaos, ponudili su velike kredite i izgradnju cesta i kola u obli-ku povoljnih zajmova kako bi stvorili povoljnu poslovnu klimu.

Dr. J. Peter Pham, glavni vaingtonski insider, savjetnik amerikoga Ministarstva vanjskih poslova i Ministarstva obrane otvoreno je izjavio da je meu ciljevima novoga AFRICOM-a i "zatita dostupnosti ugljikovodicima i drugim stratekim resursima kojih Afrika ima napretek... zadaa, osim skrbi o dostupnosti tim prirodnim bogat-stvima ubraja i jamstvo da nijedna trea strana, primjerice Kina, Indija, Japan ili Rusija nee zadobiti povlaten polo-aj ili monopole na njih".

Godine 2007. u iskazu Kongresu Sjedinjenih Amerikih Drava kojim podupire stvaranje AFRICOM-a, Pham, blizak suradnik neokonzervativne Zaklade za obranu de-mokracija29, izjavljuje:

29 U izvorniku: Foundation tor Defense of Democracies (op. prev.)

"Ovo prirodno blago Afriku ini poeljnim objektom po-zornosti Narodne Republike Kine ije dinamino gospo-darstvo s prosjenim godinjim rastom od 9 % u zadnja dva desetljea ima gotovo neutaivu e za naftom kao i potre-bu za drugim prirodnim resursima. Kina trenutano uvozi oko 2,6 milijuna barela sirove nafte dnevno, priblino po-lovicu svoje potronje; vie od 765 000 tih barela - ugrubo treina njezina uvoza - potjee iz afrikih resursa, posebice Sudana, Angole i Konga (Brazzavillea). Stoga ne udi da se... moda nijedna druga inozemna regija ne moe za-dnjih godina natjecati s Afrikom kao objektom trajnoga stratekog interesa. Prole je godine kineski reim po prvi put objavio slubeno vladino izvjee elaborirajui ondje temelje svoje politike u Africi...

Hotimice ili ne, mnogi analitiari oekuju da e Afrika -posebice drave du njezine naftom bogate zapadne obale - sve izraenije postajati prizoritem stratekoga natjeca-nja izmeu Sjedinjenih Amerikih Drava i njihove jedine ozbiljne suparnice na globalnoj pozornici, Kine, jer obje zemlje tee proirenju svojega utjecaja i osiguranju pristupa resursima."30

Godine 2008., na poetku ture "dvanaest dana, osam naro-da" po Africi - treemu takvom putovanju otkada je 2003. godine stupio na dunost - kineski predsjednik Hu Jintao najavio je trogodinji, tri milijarde amerikih dolara vrije-dan program povlatenih zajmova i poveanje pomoi za Afriku. Ta su sredstva dola povrh 3 milijarde amerikih

30 F. William Engdahl, NATO's War on Libya is Directed against China: AFRICOM and the Threat to China's National Energy Security, 26. rujna 2011., dostupno na: http:// libyaagainstsuperpowermedia.com/2011/09/26/natos-war-on-libya-is-directed-against-china-africom-andthe-threat-to-chinas-national-energy-security/

dolara u zajmovima i 2 milijarde amerikih dolara u izvo-znim kreditima koje je Hu najavio u listopadu 2006. godi-ne na otvaranju povijesnoga sastanka Foruma za kinesko-afriku suradnju (FOCAC)31 u Pekingu koji je kineskome kapitalu privabio gotovo pedeset afrikih predsjednika i mi-nistara. Stoga je Washingtonu poetak rada AFRICOM-a bio geopolitiki imperativ. Ovaj je zapoeo raditi 1. listopada 2008. godine iz svoje sredinjice u Stuttgartu, u Njemakoj.

Zamijetimo, krajem listopada 2008. godine dobro naoru-ane postrojbe pobunjenoga generala Laurenta Nkunde okruile su Gomu u Sjevernom Kivuu zahtijevajui pre-govore s kongoanskim predsjednikom Josephom Kabilom. Meu Nkundinim zahtjevima bilo je i Kabilino otkazi-vanje kinesko-kongoanskoga pothvata vrijedna 9 milijarda amerikih dolara kojime je Kina dobila prava na bogate resurse bakra i kobalta u regiji, a u zamjenu osigurala 6 milijarda amerikih dolara za izgradnju cesta, dviju brana za hidroelektrane, bolnica, kola i eljeznikih poveznica s jugom Afrike, do Katange i kongoanske atlantske luke kod Matadija. Ostale 3 milijarde trebala je uloiti u ra-zvoj novih rudarskih podruja. Bilo je to samo etiri tjed-na nakon stvaranja AFRICOM-a. Pekinkim su vlastima stvari postale jasne.

Libija i kineska nafta

U listopadu 2007. godine kineski dravni naftni div CNPC potpisao je s adskom vladom ugovor o zdruenoj gradnji rafinerije. Dvije godine poslije, 2009., zapoela je

31 U izvorniku: Forum on China-Africa Cooperation (op. prev.)

izgradnja 300 km dugoga naftovoda koji e naftu prenositi od novoga kineskog polja na jugu do rafinerije. Nevladine udruge, koje je podupirao Zapad, kako se moglo i predvi-djeti, poele su urlati o ekolokim posljedicama kineskoga naftovoda.

Zaudo, iste nevladine udruge bile su tihe kada je Chevron 2003. godine "ulovio" naftu u adu. U srpnju 2011. godi-ne dvije su zemlje, ad i Kina, proslavile otvaranje zdrue-noga pothvata - naftne rafinerije nedaleko glavnoga grada ada, Ndjamene.32 Kineska aktivnost vezana uz adsku naftu upadljivo je blizu drugomu velikom kineskom naf-tnom projektu - tadanjoj sudanskoj pokrajini Darfur to granii s adom.

Prema geolokim procjenama, dubinski dio koji se prua od Darfura na jugu Sudana preko ada do Kameruna ogromno je naftno polje opsegom vjerojatno ekvivalentno saudijskom. Nadziranje juga Sudana te ada i Kameruna vitalno je za Pentagonovu strategiju "strateke uskrate" Kini, tj. za njegovu buduu opskrbu naftom. Sljedea do-mino-kocka koja je trebala pasti u ratu protiv rezervi kine-ske nafte bio je Libijac Gadafi, i to, ironije li, uz pomo od-luke kineske vlade da u Vijeu sigurnosti UN-a odustane od veta na zahtjev NATO-a da se nad Libijom uspostavi "podruje zabrane leta" to je rezultiralo bombardiranjem

Tripolija i cijele Libije.

Naime, sve dok je u Libiji trajao postojan i snaan Gadafijev reim, ta se kontrola nad kineskom opskrbom afrikom

32 Xinhua, China-Chad joint oil refinery starts operating, 1. srpnja 2011., dostupno na http://english.peopledaily.com.cn/90001/90776/90883/7426213.html. BBC News, Chad pipeline threatens villages, 9. listopada 2009., dostupno na http:// news.bbc.co.uk/2/hi/8298525.stm.

naftom nije mogla ostvariti. Za Pentagon je bio prioritet da istodobno odvoji Republiku Juni Sudan od Khartouma i obori Gadafija kao uslugu slabim pobunjenikim skupina-ma, sve u sklopu koncepta Dominacije punog spektra33 to je bio njegov strateki prioritet. Kljuna sila iza svojedob-nog vala zapadnih vojnih napada na Libiju kao i skrivenijih izmjena reima poput onih u Tunisu i Egiptu te kobnog referenduma u Junom Sudanu kojime je ta naftom bogata regija postala "neovisna" - bio je AFRICOM.

Pogledamo li poblie zemljovid Afrike, a takoer i afri-ku organizaciju novoga Pentagonova Zapovjednitva za Afriku AFRICOM-a - obris koji izranja na povrinu paljiva je strategija kontroliranja jednoga od kineskih strateki najvanijih naftnih i sirovinskih izvorita.

NATO-ova libijska kampanja bila je motivirana iskljui-vo naftom. No ne samo zbog elje Sjedinjenih Amerikih Drava da kontroliraju libijsku prvoklasnu sirovinu, nego i zbog tenje kontroliranja slobode dugoronoga kineskog pristupa uvozu nafte iz Afrike i s Bliskog istoka. Drugim rijeima, cilj je bila kontrola same Kine.

Zemljopisno, Libija je na sjeveru omeena Sredozemnim morem i lei tono nasuprot Italiji ija je naftna tvrtka ENI godinama bila najvei strani poduzetnik u Libiji. Na zapa-du granii s Tunisom i Alirom, na jugu s adom, na isto-ku sa Sudanom (danas Sudan i Republika Juni Sudan) i Egiptom. To je vrlo znakovito promotrimo li strateku va-nost Libije iz perspektive dugorone strategije Pentagonova

33 U izvorniku: Full Spectrum Dominance (op. prev.)

AFRICOM-a - strategije kontroliranja afrikih resursa i zemalja koje e dobiti prava na njihovo iskoritavanje.

Gadafijeva Libija imala je strogu dravnu i nacionalnu kontrolu nad svojim bogatim zalihama izvrsne "lake, slat-ke" sirove nafte. Prema podatcima iz 2006. godine Libija ima najvee dokazane naftne priuve u Africi, oko 35 %, to je vie ak i od nigerijskih.

Prije nekog je vremena koncesije na naftu bila proirila na kineske i ruske dravne tvrtke.

Ne iznenauje to je predstavnik tzv. oporbe, Abdeljalil Mayouf, glasnogovornik libijske pobunjenike naftne tvrt-ke AGOCO, objavljujui pobjedu nad Gadafijem, rekao za Reuters: "Mi nemamo problem s tvrtkama iz zapad-nih zemalja, primjerice Italijom, Francuskom i Velikom Britanijom. Ali mogli bismo imati izvjesne probleme s Rusijom, Kinom i Brazilom."34 Naime, Kina, Rusija i Brazil inzistirali su da se unutarnji sukob rijei pregovori-ma te da prestane NATO-ovo bombardiranje.

Istodobnost odvajanja Republike Juni Sudan od Khartouma i obaranje Gadafija kao usluga slabim pobu-njenikim skupinama poduprtima iz Pentagona bili su za Pentagon strateki prioritet u okviru koncepta Dominacije punog spektra. Osim Pekinga, malo je njih uvidjelo pove-zanost. Ali Afrika je bila samo jedan element na globalnoj bojinici za kontrolu kineskoga pristupa naftnim izvorima. Jo sedamdesetih godina prologa stoljea, u vrijeme dok je bio moniji od samoga predsjednika, ministar vanjskih

34 15 F. William Engdahl, op. cit.

poslova SAD-a Henry Kissinger navodno je ustvrdio: "Kontrolirate li naftu, kontrolirate cjelokupne narode ili

ak skupine naroda."

Pentagon je zapoeo tiho militarizirati kljuna naftna "uska grla", nekoliko vrlo tijesnih vodenih prolaza kroz

koje naftni supertankeri moraju proi prevozei naftu iz Perzijskoga zaljeva i Afrike u Kinu. Nekoliko mjeseci svijet je gledao neprekidnu eskalaciju amerikoga vojnog mijeanja u Jemenu, alosno siromanoj zemlji koja svo-jim sjeverom granii s Kraljevinom Saudijskom Arabijom, Crvenim morem na zapadu te na jugu s Adenskim za-ljevom otvorenim prema Arapskome moru koje oplakuje drugu pustu zemlju esto spominjanu u naslovima medija - Somaliju. Pentagon i amerike obavjetajne slube zapo-ele su militarizaciju toga stratekog uskog grla svjetskih naftnih tokova, tjesnaca Bab el Mandab. Rabei soma-lijske piratske incidente skupa s tvrdnjama o novoj prijet-nji Al Qaide to nie u Jemenu, militarizirali su jedan od svjetskih najvanijih puteva za prijevoz nafte. Spomenimo i to, jo neiskoritene naftne zalihe na teritoriju izmeu Jemena i Saudijske Arabije navodno su meu najveima na planetu.35

estoka destabilizacija Jemena poela je 25. prosinca 2009. godine senzacionalistikim i posve neutemeljenim uhie-njem Nigerijca Abdulmutallaba koji je navodno pod svo-jim donjim rubljem bio prokrijumario jake eksplozive u zrakoplov Northwest Airlinesa iz Amsterdama za Detroit.

35 F. William Engdahl, The Yemen Hidden Agenda: Behind the Al-Qaeda Scenarios, A Strategic Oil Transit Chokepoint, Global Research, 5. sijenja 2010.

Obijedili su ga da je prokrijumarenim eksplozivima htio raznijeti zrakoplov. CNN je prenio kako New York Times i drugi izvori navode "sumnju" da je za svoju teroristiku zadau bio istreniran u Jemenu. Otada je svijet bio preplav-ljen zahtjevima hitnog "sreivanja" nove mete amerikoga "rata protiv terorizma" te bijedne drave na Arapskom po-

luotoku, Jemena.

Godine 2011., usred kaosa tzv. Arapskog proljea, jemen-ski predsjednik Ali Abdullah Saleh bio je, zbog ozbiljnih ozljeda uslijed NATO-ovog bombardiranja, primoran izbjei iz zemlje.

Dvadesettrogodinji Nigerijac Abdulmutallab, optuen za neuspjeli teroristiki pokuaj, navodno je tvrdio kako ga je na zadau poslala nova organizacija poznata kao "Al Qaida s Arapskog poluotoka"36 (AQAP) kojoj je sjedite u Jemenu. To je, prikladne li zgode, svjetsku pozornost usmjerilo na Jemen kao novo sredite navodne Al Qaidine teroristike organizacije.

Temeljna geopolitika Jemena

Poetkom 2009. godine pokrenule su se figure na a-hovskoj ploi Jemena. Tariq al Fadhli, bivi dihadisti-ki elnik podrijetlom s juga Jemena, prekinuo je petnae-stogodinji savez s vladom jemenskog predsjednika Alija Abdulle Saleha i objavio pridruivanje brojnoj oporbenoj koaliciji znanoj kao Junjaki pokret.37 Al Fadhli bio je ka-snih osamdesetih prologa stoljea lan mudahedinskog

36 U izvorniku: Al Qaeda in the Arabian Peninsula (op. prev.)

37 U izvorniku: Southern Movement (SM.) (op. prev.)

pokreta u Afganistanu i uvjebala ga je CIA skupa s tada nepoznatim, imunim Saudijcem imenom Osama bin Laden. Zapravo, nekoliko komentatora tvrdilo je da je stvarna sredinjica Al Qaide zapravo CIA-jino sjedi-te u Langleyju, u dravi Virginiji, to jest u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Al Fadhlijev prekid s jemen-skom diktaturom ulio je novu snagu Junjakom pokretu (SM-u).

Sam Jemen sintetiki je amalgam stvoren 1990. godine nakon raspada Sovjetskog Saveza kada je Juni Jemen, to jest Demokratska Narodna Republika Jemen (PDRY)38

izgubila svojega glavnog inozemnog pokrovitelja. Ujedinjenje Sjevernog Jemena, to jest Arapske Republike Jemen i Demokratske Narodne Republike Jemen stvorilo je kratkotrajan optimizam okonan kratkim graanskim ratom 1994. godine kada su frakcije junjake vojske or-ganizirale pobunu protiv, kako su drale, korumpirane, "pajdake" dravne vladavine sjevernjakog predsjednika

Alija Abdulle Saleha. Tiranski predsjednik Saleh vladao je od 1978. godine prvo kao predsjednik Sjevernog Jemena (Arapske Republike Jemen), a poslije, od 1990. godine kao predsjednik ujedinjenog Jemena. Pobuna junjake vojske propala je kada je Saleh pozvao Al Fadhlija i ostale jemen-ske salafiste, sljedbu konzervativne interpretacije islama te dihadiste, u vojnu protiv bivih marksistikih snaga Jemenske socijalistike stranke na jugu.

Prije 1990. godine Washington i Saudijsko Kraljevstvo podupirali su Saleha i njegovu politiku islamizacije kao protuteu komunistikome jugu. Saleh se oslanjao na jaki

38 People's Democratic Republic of Yemen (SM.) (op. prev.)

salafistiko-dihadistiki pokret kako bi i dalje ostao na diktatorskom poloaju. Al Fadhlijev raskid sa Salehom i njegovo pridruenje junjakoj oporbenoj skupini njegovih bivih socijalistikih neprijatelja bio je za Saleha ogroman korak unatrag. Nedugo nakon Al Fadhlijeva pridruenja koaliciji Junjakog pokreta, tonije 28. travnja 2009. go-dine, pojaali su se prosvjedi u junim jemenskim pokra-jinama Lahj, Dalea i Hadramout. Bilo je ondje na desetke tisua prosvjednika - otputenoga vojnog osoblja i drav-nih slubenika koji su zahtijevali bolje plae i beneficije. Od 2006. godine ti su prosvjedi neprekidno rasli.

Sliku, kako je neki nazivaju, propale drave uinilo je slo-enijom to se Saleh na sjeveru suoio s pobunom pripad-nika jedne ijitske frakcije koji se nazivaju hutisti. Dana 11. rujna 2009. godine u intervjuu za TV postaju Al Jazeera Saleh je optuio elnika irake oporbe Muqtadu al Sadra i Iran za podupiranje sjevernojemenskih pobunjenika Shi'te Houthi. Jemenac Saleh objavljuje: "Ne moemo optuiti slubeni Iran, ali Iranci s kojima smo u doticaju tvrde kako su pripravni na pomirbu. To znai da se pretpostavlja kako su Iranci u doticaju s nama hutistima, koji ele pregovarati s jemenskom vlau. Istodobno i Muqtada al Sadr u Najafu u Iraku trai da ga prihvatimo kao pregovaraa. Oito je da i on ima veze s njima."39

Jemenske su vlasti tvrdile kako su otkrile tajna spre-mita oruja iranske proizvodnje, dok su hutisti tvrdili kako su zarobili jemensku opremu s oznakama Saudijske Arabije optuujui Sana'au (glavni grad Jemena i mjesto

39 Navedeno iz: Terrorism Monitor, Yemen President Accuses Iraq's Sadrists of Backing the Houthi Insurgency, Jamestown Foundation, svezak: 7, broj: 28, 17. rujna 2009.

veleposlanstva Sjedinjenih Amerikih Drava) za zastupa-nje saudijskih interesa. Iran je odbacio objede o iranskome oruju pronaenu na sjeveru proglasivi tvrdnje o potpori pobunjenicima neutemeljenima.

Oko 70 % dravnoga dohotka Jemena potjee od pro-daje nafte. Salehova sredinja vlada nalazi se u bivemu Sjevernom Jemenu u gradu Sanaa, dok je nafta u prijanje-mu Junom Jemenu. Pa ipak, Saleh kontrolira pritjecanje naftnoga dohotka. Presijecanje prihoda od nafte naini-lo bi Salehov uobiajeni modus operandi - potkupljivanje oporbenih skupina - nemoguim.

U takvu kaotinu lokalnu sliku prispjela je u sijenju 2009. godine objava, uoljivo istaknuta na izvjesnim internet-skim stranicama, da je Al Qaida, navodno globalna tero-ristika organizacija koju je utemeljio preminuli CIA-jin vjebenik Osama bin Laden, stvorila novi, veliki ogranak u Jemenu za jemenske, ali i saudijske operacije.

Dana 20. sijenja 2009. godine jemenska Al Qaida objav-ljuje preko internetskih dihadistikih foruma i elni-ka skupine Nasira al Wahayshija priopenje najavljujui novu Al Qaidinu skupinu za Arapski poluotok pod nje-govim zapovjednitvom. Prema Al Wahayshiju, novu Al Qaidinu skupinu na Arapskome poluotoku init e bivi jemenski lanovi Al Qaide kao i lanovi prijanje saudij-ske Al Qaidine skupine. U priopenju za medije tvrdilo se, vrlo zanimljivo, da e Saudijac, bivi guantanamski zato-enik broj 372, Abu-Sayyaf al Shihri obnaati funkciju Al Wahayshijeva zamjenika.

Poslije nekog vremena pojavio se Al Wahayshijev inter-netski video uznemirujueg naslova "Poinjemo odavde i

susrest emo se u Al Aqsi." Al Aqsa je damija u Jeruzalemu izgraena na, kako je idovi nazivaju, Brdu Hrama gdje se prije nalazio Solomonov hram. Muslimani je zovu Al Haram Al Sharifom. Na videosnimci prijeti se musli-manskim poglavarima, poglavito predsjedniku Salehu, saudijskoj kraljevskoj obitelji te egipatskome predsjedniku Mubaraku i obeava prijenos dihada iz Jemena u Izrael kako bi se "oslobodila" muslimanska sveta mjesta i Gaza, to bi lako moglo prouzroiti trei svjetski rat bude li do-voljno ludila da se takvo to sprovede.

Uz izjavu o bivem zatoeniku Guantanama Al Shihriju, u toj se videosnimci takoer uju tvrdnje Abu-al-Haritha Muhammada al Awfija koji je na njoj identificiran kao te-renski zapovjednik i navodni bivi zatoenik Guantanama pod brojem 333. Kako je nedvojbeno utvreno da metode muenja nisu uinkovite ele li se dobiti istinita prizna-nja, neki su nagaali da je od rujna 2001. godine CIA-jin stvarni cilj, kao i Pentagonovih istraitelja iz zatvora Guantanamo, uporaba brutalnih tehnika za novaenje i uvjebavanje terorista spavaa koji se mogu aktivirati na zapovijed amerike obavjetajne slube to je optuba koju je teko bilo dokazati, bilo opovrgnuti.

Zanimljivo pojavljivanje malene, ali dobro oglaene Al Qaide u junom Jemenu usred, kako ju promatrai naziva-ju, fronte mnogobrojnog i popularnog Junjakog pokreta koji se uzdrava od opeg, radikalnog Al Qaidina progra-ma dao je Pentagonu neku vrstu povoda za objavu rata, to jest prigodu za pojaavanje amerikih vojnih operacija u toj stratekoj regiji.

Nakon objave da je jemenski sukob unutarnja stvar Jemena, predsjednik Obama zapovjedio je zrane napade na Jemen.

Pentagon je tvrdio da su u napadima 17. i 24. prosinca 2009. godine ubijena tri kljuna Al Qaidina elnika, ali dosad o tomu nema dokaza. Potom je boina drama oko detroitskog bombaa ulila nov ivot vaingtonskoj "antite-roristikoj" kampanji u Jemenu te je Obama ponudio vojnu pomo Salehovoj vladi u Jemenu.

Gotovo kao na mig, CNN-ovi novinari poeli su izvjei-vati o novim teroristikim prijetnjama iz Jemena te kako su uporni napadi somalijskih pirata na trgovake brodove u Adenskome zaljevu i Arapskome moru zbog meunarod-nih brodskih ophodnji jenjali, doim se dramatino pove-ao broj napada iz junog Jemena.

Dana 29. prosinca 2009. godine moskovske RAI Novosti izvijestile su da su somalijski pirati oteli grki teretni brod u Adenskome zaljevu nasuprot somalijskoj obali. Prije toga kemijski tanker pod britanskom zastavom i njegovih 26 lanova posade takoer su oteti ondje. Pokazujui umije-e pri uporabi zapadnjakih medija, piratski zapovjednik Mohamed Shakir rekao je u telefonskom razgovoru za bri-tanski The Times: "Sino smo u Adenskome zaljevu oteli brod pod britanskom zastavom." Amerika obavjetajna tvrtka Stratfor40 izvijestila je da The Times, koji je u vlasni-tvu neokonzervativnoga financijskog pokrovitelja Ruperta Murdocha, ponekad zna rabiti izraelska obavjetajna slu-ba za proturanje korisnih pria.

Spomenuta dva dogaaja pridonijela su rekordnomu broju napada i otmica u 2009. godini. S 22. prosincem broj na-pada somalijskih pirata u Adenskome zaljevu i na istonoj

40 Strategic Forecasting, Inc. (op. prev.)

obali Somalije uspeo se na 174 s 35 otetih brodica i 587 otetih lanova posade, to je, prema Centru za izvjeiva-nje o piratstvu Meunarodnoga pomorskog ureda41 posve sigurno najuspjenija piratska aktivnost dotada. Otvoreno pitanje jest tko somalijskim piratima priskrbljuje oruje i logistiku dovoljnu za izbjegavanje brojnih meunarodnih patrola.

Strateka vanost regije izmeu Jemena i Somalije posta-je toka geopolitikog interesa. To je mjesto tjesnaca Bab el Mandaba, prema popisu amerike vlade jednoga od sedam svjetskih stratekih uskih grla naftnoga prijevoza. Informacijska agencija za energetiku vlade Sjedinjenih Amerikih Drava42 navodi kako bi zatvaranje Bab el Mandaba moglo tankerima iz Perzijskog zaljeva sprijeiti prispijee u Sueski kanal, to jest do Sumedskoga naftovo-da te ih primorati na put oko junog vrha Afrike. Tjesnac Bab el Mandab usko je grlo izmeu Afrikoga roga i Bliskog istoka i strateka poveznica Sredozemnoga mora i Indijskoga oceana.43

Taj prolaz, smjeten izmeu Jemena, Dibutija i Eritreje spaja Crveno more s Adenskim zaljevom i Arapskim morem. Nafta i ostala izvozna roba iz Perzijskoga zaljeva mora prije ulaska u Sueski kanal proi kroz Bab el Mandab. Godine 2006. Ministarstvo energetike u Washingtonu

41 U izvorniku: International Maritime Bureau (IMB) Piracy Reporting Center (op. prev.)

42 U izvorniku: US Government Energy Information Agency (op. prev.)

43 US Government, Department of Energy, Energy Information Administration, Bab el-Mandab, pristup na http://www.eia.doe.gov/cabs/World_Oil_Transit_ Chokepoints/Full.html.

izvijestilo je kako kroz taj uski vodeni put dnevno prolazi priblino 3,3 milijuna barela nafte k Europi, Sjedinjenim Dravama i Aziji. Najvei dio nafte, oko 2,1 milijuna ba-rela dnevno, ide na sjever kroz Bab el Mandab k Suezu i Sumedskomu naftovodu, to jest prema Sredozemlju.

Izlika za ameriku i NATO-ovu militarizaciju akvatorija oko Bab el Mandaba poslije 2010. godine pa naovamo dala je Washingtonu drugu veliku poveznicu u potjeri za kon-trolom nad sedam najkritinijih naftnih uskih grla diljem svijeta to je jako vaan imbenik svake budue ameri-ke strategije usmjerene na uskraivanje dotoka nafte Kini, Europi ili bilo kojoj regiji ili zemlji koja se protivi ameri-koj politici. S obzirom na to da znaajna koliina saudijske nafte prolazi kroz Bab el Mandab, amerika vojna kon-trola lako moe ondje posluiti zastraivanju Kraljevine Saudijske Arabije glede njezine ozbiljne nakane vezane uz ugovaranje potencijalne "nedolarske" naftne trgovine s Kinom ili drugim zemljama.

Sjedinjene Drave takoer bi mogle zaprijetiti kineskome naftnom transportu iz Port Sudana na Crvenome moru smjetenome tek neto sjevernije od Bab el Mandaba - ili kucavici kineskih energetskih potreba.

Povrh geopolitikoga poloaja velikoga uskog grla za svjet-ski naftni transport, Jemen navodno ima jednu od najve-ih raspoloivih naftnih rezervi svijeta. Jemenski bazeni Masila i Shabwa, prema izvjeima meunarodnih naftnih tvrtki, obeavaju "nevjerojatna otkria". Francuski Total i nekoliko manjih meunarodnih naftnih tvrtki ukljueni su u razvoj jemenske naftne proizvodnje. Prije petnaestak godina dobro obavijetena osoba iz Washingtona rekla mi je u privatnom razgovoru da Jemen posjeduje dovoljno

nafte da podmiri cjelokupne svjetske potrebe u sljedeih pedeset godina.

Pomicanje prema kineskoj granici

Istodobno s prethodno navedenim poela se postupno od-vijati i militarizacija za Kinu kljunih naftnih izvorita na Bliskom istoku i u Africi. Pentagonove i ostale amerike dravne obavjetajne slube vrlo su pomno preraspodije-lile svoje "domae" nevladine udruge za "obranu ljudskih prava" koje su zapoele s izravnim djelovanjem ne samo izvan ve i unutar kineskih granica - prvo u Mjanmaru, potom u Tibetu i naposljetku u kineskoj, glede nafte kri-tinoj, pokrajini Xianjiang.

Prvi potezi k pomicanju geopolitike orijentacije Mjan-mara, bive britanske kolonije Burme, dogodili su se 2007. godine s tzv. afranskom revolucijom. Poput svih drugih "obojenih revolucija" od Ukrajine, preko Gruzije do Srbije,

i ova je obojena revolucija projekt amerikog Ministarstva vanjskih poslova, Pentagona i CIA-je.

Burmanska "afranska revolucija", poput ukrajinske "Naranaste revolucije" ili gruzijske "Ruiaste revolucije"

te drugih obojenih revolucija zadnjih godina, nahukanih protiv stratekih drava oko Rusije, bila je dobro dirigirana u sklopu vaingtonske potjere za promjenama reima, od u potankosti planiranih "napadni i zbrii" prosvjeda s jatima budista u crvenom, preko internetskih blogova, poveznica mobitelskih poruka unutar prosvjednikih skupina i iz-meu njih do dobro organiziranih prosvjednikih jedinica koje se preustrojavaju i mnoe. CNN je bio pogrijeio tije-kom svoje rujanske emisije neoprezno spomenuvi aktivnu

ulogu Nacionalne zaklade za demokraciju44 (NED) u pro-svjedima u Mjanmaru. NED je nevladina udruga, no zapravo ju financira i kontrolira amerika vlada s mra-nim planom destabiliziranja reima koji "ne surauju" s Washingtonom.

ivotni standard Burmanaca meu najniima je u svijetu. Dramatian energetski slom uinio je da mjanmarska vlada od loega 100-postotnog povienja cijene benzina i ostalih goriva u kolovozu 2007. godine iste povisi za 500 %.

Inflacija, formalni otponac masovnih prosvjeda voenih budistikim redovnicima odjevenima u crvene halje, bila je slubeno proglaena 35-postotnom. Ironije li, zahtjev za uspostavljanjem "trinih" cijena goriva bio je orue MMF-a i Svjetske banke po nalogu Washingtona.

Ujedinjeni narodi procijenili su da pedesetmilijunska po-pulacija ve troi na hranu oko 70 % svojega mjesenog dohotka. Skok cijena goriva, koji je bio izravna posljedica MMF-ovih "reformi", rezultirao je nepodnoljivim sta-njem za desetke milijuna ljudi.

Iza CNN-ovih izvjea o rijekama budistikih redovnika u haljama boje afrana to stupaju ulicama bivega mjan-marskog - amerika vlada i dalje je Mjanmar radije nazi-vala britanskim kolonijalnim imenom, Burma - glavnoga grada Rangoona (Yangoona) zahtijevajui vie demokraci-je, krila se ogromna geopolitika posljedica.

Mjanmar, s povrinom veliine Busheva Teksasa, bio je rtva drame napisane u Washingtonu, autora Nacionalne zakla-de za demokraciju (NED), Otvorenog drutva Georgea

44 U izvorniku: National Endowment for Democracy (NED) (op. prev.)

Sorosa, Kue ljudskih prava45 i Instituta Alberta Einsteina Genea Sharpa, orua amerike obavjetajne slube sa svr-hom zadobivanja "nenasilne" promjene vlasti diljem svijeta u korist amerikoga stratekog plana.

Ameriko ministarstvo vanjskih poslova priznalo je da stoji iza NED-ovih aktivnosti u Mjanmaru. NED je utemelji-la amerika vlada kao "privatni" entitet ije je djelovanje osmiljeno za potporu ciljevima amerike vanjske politike "putem aktivnosti nalik prijanjim CIA-jinim" za hladno-

ga rata, kako je to njegov utemeljitelj jednom prigodom otkrio Washington Postu. K tomu, NED-ovo poticanje promjene vlasti u Mjanmaru financirao je i multimiliju-naki pekulant i osuivani zlorabitelj povlatenih infor-macija u prometu vrijednosnicama George Soros sa svojim Otvorenim drutvom. Dana 30. listopada 2003. godine u priopenju za tisak Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a priznaje da Sjedinjene Drave podupiru takoer i udru-ge poput Nacionalne zaklade za demokraciju, Otvorenog drutva i Unutarnjih vijesti46 ije djelovanje u regiji i izvan nje ukljuuje irok raspon aktivnosti sa svrhom promicanja demokracije.47

Ameriko ministarstvo vanjskih poslova unovailo je i uvjebalo kljune oporbene efove brojnih protuvladinih organizacija. I od 2003. godine ulilo je (za Mjanmar) ogro-mne iznose, vie od 2,5 milijuna amerikih dolara godi-nje u NED-ove aktivnosti za promidbu promjene vlasti

45 U izvorniku: Freedom House (op. prev.)

46 U izvorniku: Internews; def.: meunarodna neprinosna udruga za poticanje domaih medija diljem svijeta, (op. prev.)

47 F. William Engdahl, Myanmars "Saffron Revolution": The Geopolitics behind the Protest Movement, Global Research, 15. listopada 2007.

u Mjanmaru. Prema obavijetenim izvorima amerika promjena reima afranskom revolucijom bila je sveobu-hvatno koordinirana iz Generalnog konzulata Sjedinjenih Amerikih Drava u nedaleko od granice smjetenom gradu Chaing Maiju u Tajlandu. Ondje su bili novae-ni i trenirani aktivisti, a u nekim sluajevima i izravno u Sjedinjenim Amerikim Dravama prije nego su slani natrag na aktivnosti u Mjanmaru. Ameriki NED pri-znaje osnivanje kljunih oporbenih medija ubrojivi New Era Journal, Irrawadddy te radiopostaju Democratic Voice of Burma.48

Koncertni majstor taktike "afransko-redovnike nenasilne promjene vlasti" bio je Gene Sharp, utemeljitelj - obmanju-jueg li naziva - Instituta Alberta Einsteina u Cambridgeu u dravi Massachusetts, NED-ovom rukom osnovane or-ganizacije s ciljem poticanja Americi naklonjenih promje-na vlasti na kljunim tokama u svijetu. Sharpov zavod djeluje u Burmi od 1989. godine, odmah poslije reimskog pokolja 3000 prosvjednika kako bi se uutkala oporba. CIA-jin specijalni operativac i bivi ameriki vojni atae u Rangoonu, brigadir Robert Helvey, specijalist za tajne operacije, uveo je Sharpa u Burmu 1989. godine kako bi ondanju oporbu pouio nenasilnoj strategiji. Zanimljivo, Sharp je takoer bio u Kini dva tjedna prije dramatinih dogaaja na Trgu Tiananmen.49

Cilj vaingtonske afranske revolucije bila je geopolitika kontrola pa su pritisci koji su uslijedili 2011. godine do-veli k "otvaranju" Mjanmara Zapadu. Za Washington je

48 Ibid.

49 Ibid.

Mjanmar klju za konanu kontrolu stratekih pomorskih puteva iz Perzijskoga zaljeva u Juno kinesko more.

Mjanmarska obala omoguuje pomorski prilaz k jedno-mu od svjetskih strateki najvanijih morskih tjesnaca, Malajskome prolazu izmeu Malezije i Indonezije.

Pentagon tu regiju pokuava militarizirati jo od 11. rujna 2001. godine s izlikom obrane od moguega teroristikog napada. Sjedinjene Drave uspjele su dobiti zranu bazu Sultan Iskandar Muda u Banda Acehu, mjestu na najsje-vernijem vrku Indonezije. Regionalne vlade, ukljuujui mjanmarsku, ustrajno su odbijale amerike napore oko militariziranja podruja. Pogled na zemljovid potvrdit e strateku vanost Mjanmara.

Malajski prolaz koji povezuje Indijski i Tihi ocean najkrai je pomorski put od Perzijskoga zaljeva do Kine. On je usko grlo u Aziji. Vie od 80 % cjelokupnoga kineskog uvoza nafte ukrcava se na tankere koji prolaze Malajskim pro-lazom. Najua je toka Kanal Phillips u Singapurskome prolazu, na najuemu dijelu irok samo 2,5 km. Kroz taj tjesnac dnevno prolazi vie od 12 milijuna barela na naf-tnim supertankerima, uglavnom usmjerenih k najbre ra-stuim energetskim tritima u svijetu - Kini i Japanu.

Kada bi se prolaz zatvorio, gotovo polovica svjetske tan-kerske flote bila bi primorana otploviti dalje. Zatvaranje bi smjesta izazvalo povienje stopa vozarine diljem svijeta. Malajskim prolazom godinje proe vie od 50 000 plovi-la. Podruje od Mjanmara do Banda Aceha u Indoneziji hitro postaje jedno od svjetskih stratekih uskih grla. Tko kontrolira te vode, kontrolira kinesku opskrbu naftom.

Zadnjih godina Peking je uloio milijarde dolara u vojnu pomo Mjanmaru ukljuujui borbene i transportne le-tjelice te letjelice bliske zrane potpore; tenkove i oklopna vozila za osoblje; mornarika plovila i rakete zemlja-zrak. Kina je izgradila eljeznike pruge i puteve k Mjanmaru i uspjela dobiti doputenje za postavljanje svojih postrojbi u Mjanmaru. Kina je takoer, prema indijskim obrambenim izvorima, izgradila velika postrojenja za elektroniki nad-zor mjanmarskih Kokosovih otoka i gradi pomorske baze za pristup Indijskome oceanu.

Zapravo, Mjanmar je sastavni dio onoga to Pentagon naziva kineskom "Bisernom ogrlicom", njezine strate-gije uspostave vojnih baza u Mjanmaru, na Tajlandu i u Kambodi kako bi parirala amerikoj kontroli uskoga grla, to jest Malajskoga prolaza. K tomu, u Mjanmaru ima dosta energenata kako na kopnu, tako i u podmorju.

Plinska polja u Mjanmaru

Nafta i plin proizvode se u Mjanmaru otkad je Velika Britanija 1871. godine u Rangoonu utemeljila Oil Company, poslije preimenovan u Burmah Oil Co. Prirodni plin proizvodi se od sedamdesetih godina prologa stoljea, a devedesetih godina istoga stoljea zemlja je odobrila kon-cesije na plin stranim tvrtkama, francuskome ElfTotalu i britanskome Premier Oilu u Zaljevu Martaban. Prijanji Texaco i Unocal (sada Chevron) uspjeli su dobiti koncesije u Yadani i Yetagunu. Procjenjuje se da samo Yadana ima vie od 5 bilijuna kubnih stopa50 plinskih zaliha s oekiva-

50 14158e + 11 m3 (op. prev.)

nim ivotom od najmanje 30 godina. Yetagun je procije-njen na blizu treine jadanskoga plinskog polja.

U 2004. godini otkriveno je novo veliko plinsko polje, Shwe, preko puta arakanske obale.

Do 2002. godine zbog pritiska nevladinih udruga iz pro-jekta Yetagun povukli su se za britanskom vladom Texaco i Premier Oil. Malezijski Petronas kupio je 27 % Premierova udjela. Do 2004. godine Mjanmar je jadanski plin izvozio preko cjevovoda u Tajland uz dobit za mjanmarsku vlast od 1 milijarde amerikih dolara.

Godine 2005. Kina, Tajland i Juna Koreja uloile su sred-stva u proirenje mjanmarskoga naftnog i plinskog pod-ruja; izvoz plina u Tajland povisio se za 50 %. Izvoz plina Mjanmaru je sada najvaniji izvor prihoda. Yadanu su zdrueno razvijali ElfTotal, Unocal, tajlandski PTT-EP i mjanmarski dravni MOGE kojim je upravljao francuski ElfTotal. Yadana zadovoljava 20 % tajlandskih potreba za prirodnim plinom.

Danas poljem Yetagun upravlja malezijski Petronas skupa s MOGE-om i japanskim Nippon Oilom te PTT-EP-om. Plin se dostavlja na obalu gdje se spaja na jadanski cjevo-vod. Plin s polja Shwe prikljuen je poetkom 2009. go-dine. Kina i Indija bile su u ozbiljnome sukobu oko zaliha plinskoga polja Shwe.

Godine 2007. Mjanmar je na 30 godina potpisao ugovor s tvrtkom PetroChina o dostavi velikih koliina prirod-noga plina iz rezervi plinskoga polja Shwe u Bengalski zaljev. Kao posljedica toga, Indija je postala glavnom gu-bitnicom jer joj je ranije Mjanmar prepustio veliki udio u dvama akvatorijalnim blokovima za razvoj plina koji bi se

cjevovodom kroz Banglade transportirao k indijskome gospodarstvu gladnom energije, ali od toga nije bilo nita. Politiki razdor izmeu Indije i Bangladea onemoguio je realizaciju indijskih planova.

To je iskoristila Kina. Jednostavno je pretekla Indiju po-nudom ulaganja milijarda dolara u gradnju oko 2300 km dugog, stratekoga kinesko-mjanmarskog naftovoda i plinovoda kroz Mjanmar od luke dubokoga gaza Sittwe u Bengalskome zaljevu do grada Kunminga u kineskoj pokrajini Yunnan. Kina ondje planira izgraditi i naftnu rafineriju.

Mjanmarsko-kineski cjevovod omoguit e dovoz nafte i plina iz Afrike (izmeu ostaloga i Sudana) te s Bliskoga istoka (Iran, Saudijska Arabija) bez opasnosti koje prije-te zbog uskoga grla Malezijskoga tjesnaca. Mjanmar time postaje kineski "most" jer povezuje Banglade i druge zemlje zapadno od njega s kineskim kopnom neovisno o ikakvome buduem potezu Washingtona glede kontrole tjesnaca.

Opasna indijska promjena saveznika

Nije udo to Kina poduzima takve mjere opreza. Otkada je Busheva administracija 2005. godine odluila pridobiti Indiju za Pentagonov Novi okvir ameriko-indijskih voj-noobrambenih odnosa, Indija je gurnuta u strateki savez s Washingtonom ne bi li se tako pariralo Kini u Aziji.

U listopadu 2002. godine u Pentagonovu izvjeu "Indij-sko-ameriki vojni odnosi" Ured za mrene procjene51

51 U izvorniku: Office of Net Assessments (op. prev.)

priopava: "Razlog indijsko-amerikom obrambenom savezu jest potreba za 'sposobnim partnerom' koji moe preuzeti 'veu odgovornost za relativno jednostavnije ope-racije' u Aziji, priskrbiti nove mogunosti za obuavanje i u konanici amerikim vojnim planovima osigurati temelj za neometanu realizaciju." Povrh toga Washington tako-er tiho pregovara o bazi na indijskome tlu, ime Indija ozbiljno kri svoj uvrijeeni status nesvrstanosti.

Busheva je administracija ponudila Indiji i skidanje tride-setogodinjih sankcija na prodaju napredne amerike nu-klearne tehnologije i time otvoreno legitimizirala indijsko krenje Sporazuma o smanjenju nuklearnoga naoruanja. Zamijetimo samo da je Washington optuio Iran za kr-enje toga sporazuma to je krasan primjer politikoga licemjerstva.

K tomu, ba kada su se u crvene halje odjeveni redovnici pojavili na ulicama Mjanmara, Pentagon je zapoeo ame-riko-indijske mornarike vjebe Malabar 07, skupa s oru-anim snagama Australije, Japana i Singapura. Sjedinjene Drave pokazale su dojmljive miice svoje Sedme morna-rike flote - nosae zrakoplova USS Nimitz i USS Kitty Hawk, krstarice za navoene rakete USS Cowpens i USS Princeton te ak pet razaraa s navoenim raketama.52

Washington igra s Kinom "tibetski rulet"

Washington se oito odluio na krajnje rizinu geopoli-tiku igru s Pekingom raspirivanjem plamena nasilja unu-tar same Kine, u Tibetu poetkom 2008. godine, dakle

52 Ibid.

za njihovih meusobno vrlo nestabilnih odnosa pred Olimpijske igre u Pekingu.

Tibetska operacija iz 2008. godine zapoela je u listopa-du 2007. kada se George Bush po prvi put javno pristao susresti s Dalaj-Lamom u Washingtonu. Predsjednik Sjedinjenih Drava bio je svjestan visokoga rizika takve uvrede Pekingu. Bush je potom produbio uvredu ameri-kome najveem trgovinskom partneru, Kini, pristavi na-zoiti sveanosti na kojoj e ameriki Kongres dodijeliti Dalaj-Lami Zlatnu medalju Kongresa.

Val nasilnih prosvjeda i napada tibetskih redovnika na ki-nesko puanstvo pokrajine Han poeli su 10. oujka 2008. godine kada je nekoliko stotina redovnika krenulo k Lhasi zahtijevajui oslobaanje redovnika navodno zatoenih zbog slavlja u poast Zlatne medalje Kongresa Sjedinjenih Drava u listopadu prethodne godine. Tim su se redov-nicima potom pridruili i drugi u prosvjednome maru protiv vlasti u Pekingu na 49. obljetnicu tibetske pobune protiv kineske vlasti.

Geopolitika igra

Kako je kineska vlada jasno upozorila, iznenadni izljev protukineskoga raspoloenja i nasilja u Tibetu - nova faza pokreta predvoena prognanim Dalaj-Lamom - bila je nedvojbeno namjetena kako bi se svjetla usredotoila na pekinki problem ljudskih prava tono pred Olimpijske igre.

Olimpijske igre u Pekingu smatrane su u Kini najveom potvrdom izlaska nove, uspjene Kine na svjetsku pozorni-cu. Pozadinski akteri tibetskih dogaaja potvrdili su kasni-je da je Washington mjesece prije toga radio prekovremeno

kako bi potpirivanjem javnih prosvjeda pripremio jo jednu svoju sramotnu obojenu revoluciju i time Pekingu prouzro-io veliku nevolju.

Svi akteri dogaaja u Tibetu i izvan njega bili su poveza-ni s amerikim Ministarstvom vanjskih poslova skupa s Nacionalnom zakladom za demokraciju (NED) te CIA-jinom Kuom ljudskih prava preko predsjedateljice Bette Bao Lord i njezine funkcije u Internacionalnom povjeren-stvu za Tibet.53

Kineski premijer Wen Jiabao optuio je Dalaj-Lamu za or-kestraciju nemira kako bi sabotirao Olimpijske igre i "po-stigao neizreciv cilj" - neovisnost Tibeta. Zatim je Bush telefonirao kineskom predsjedniku Hu Jintaou ne bi li ga nagovorio na razgovore izmeu Pekinga i prognanoga Dalaj-Lame. Bijela je kua rekla da je Bush pojaao svoje zanimanje za situaciju u Tibetu i ohrabrio kinesku vladu na ozbiljan dijalog s Dalaj-Laminim predstavnicima kao i na dozvolu pristupa Tibetu novinarima i diplomatima. Predsjednik Hu navodno je odgovorio Bushu kako prije nego to Peking donese odluku o eventualnim razgovo-rima s prognanim tibetskim duhovnim elnikom Dalaj-Lama mora "prestati sabotirati" Olimpijadu.

Dalaj-Lamini neobini prijatelji

Zahvaljujui promidbi njegova imida, u mnogim se za-padnim krugovima Dalaj-Lama dri gotovo boanstvom.

Dalaj-Lama kree se u politikim krugovima koje moramo nazvati ekstremno konzervativnima. Tijekom tridesetih

53 U izvorniku: US Tibet Committee (op. prev.)

godina prologa stoljea nacisti su, ukljuujui efa Gestapa Heinricha Himmlera te druge najvie elnike Nacionalsocijalistike stranke, Tibet drali svetim tlom preivjelih pripadnika izgubljene civilizacije "Atlantide" i maticom "iste nordijske rase".

Kada je imao jedanaest godina i ve bio odreen za da-laj-lamu, podupirao ga je nacist i asnik zastraujuega Himmlerova SS-a Heinrich Harrer. Harrer je u vrijeme kada se susreo s jedanaestogodinjim Dalaj-Lamom bio pripadnik elite SS-a i postao mu je tutor za saznanja "o vanjskome svijetu, izvan Tibeta". Samo je Dalaj-Lami bio poznat sadraj Harrerovih privatnih satova. Njih su dvoji-ca ostala prijatelji sve do Harrerove smrti 2006. godine u dobi od devedeset i tri.54 Prijateljstvo s nacistom Harrerom nije bilo iznimka u krugu Dalaj-Laminih bliskih prijatelja. U travnju 1999. godine, skupa s Margaret Thatcher i biv-im pekinkim veleposlanikom, CIA-jinim proelnikom i predsjednikom, Georgeem H. W. Bushem, Dalaj-Lama je od britanske vlade zahtijevao oslobaanje Augusta Pinocheta, bivega ileanskog faistikog diktatora i dugo-godinjeg CIA-jina klijenta koji je privremeno bio zatoen za njegova posjeta Engleskoj. Navaljivao je da se Pinocheta ne primorava u panjolsku koja je traila njegovo izrue-nje zbog suenja za zloine protiv ovjenosti. Dalaj-Lama bio je i tijesno povezan s Miguelom Serranom55, elnikom

54 Ex-Nazi, Dalai's tutor Harrer dies at 93, The Times of India, 9. sijenja 2006., pristup na http://timesofindia.indiatimes.com/articleshow/msid-1363946, prtpage-1.cms.

55 Nicholas Goodrick-Clarke, Black Sun: Aryan Cults, Esoteric Nazism and the Politics of Identity, New York University Press, 2001, str. 177.

Nacionalne socijalistike stranke ilea, zagovaratelja tzv. ezoterinoga hitlerizma.56

Dalaj-Lamu su, od odlaska u egzil u Indiju 1959. godine, u znatnoj mjeri financirale razne amerike i druge zapad-njake obavjetajne slube kao i grupe nevladinih udruga oko njih.

No, ono to je vano jest plan Dalaj-Laminih vaingtonskih prijatelja. Autor Michael Parenti zabiljeio je u svojemu radu Friendly Feudalism: The Tibet Myth: "Tijekom pedesetih i ezdesetih godina prologa stoljea CIA je tibetsku stvar aktivno podupirala orujem, vojnom izobrazbom, novcem, zranom potporom i svim ostalim vrstama pomoi."57

Jedan od CIA-jinih paravana, Ameriko drutvo za slo-bodnu Aziju58 sa sjeditem u Sjedinjenim Dravama, skupa s Dalaj-Laminim najstarijim bratom Thubtanom Norbuom koji je igrao glavnu ulogu u skupini, priopili su javnosti razlog tibetskoga otpora. Drugi od dvojice Dalaj-Lamine starije brae, Gyalo Thondup, razvio je s CIA-jom 1951. godine obavjetajnu aktivnost koja je, prema Parentiju, poslije evoluirala u gerilsku jedinicu istreniranu u CIA-ji, potom padobranima sputenu u Tibet.59

Prema dokumentima amerike obavjetajne slube dostu-pnima javnosti od kasnih devedesetih, tijekom ezdesetih

56 Colin Goldner, Mnchischer Terror auf dem Dach der Welt Teil 1: Die Begeisterung fr den Dalai Lama und den tibetischen Buddhismus, 26. oujka 2008., ulomak iz knjige Dalaj-Lama: Fall eines Gottknigs, Alibri Verlag, travanj 2008., reproducirano na http://www.jungewelt.de/2008/03-27/006.php.

57 Michael Parenti, Friendly Feudalism: The Tibet Myth, lipanj 2007., na www. michaelparenti.org/Tibet.html.

58 U izvorniku: American Society for a Free Asia (op. prev.)

59 Ibid.

godina prologa stoljea CIA je tibetskome pokretu otpora u egzilu davala 1,7 milijuna amerikih dolar