Upload
others
View
1
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
This is a reproduction of a library book that was digitized by Google as part of an ongoing effort to preserve the information in books and make it universally accessible.
https://books.google.com
NARËÖJA
å-ˇYHJRSKOGA
.1* " ‚n
UBEDJ’ENA
--
GESC
3833
33-35
Slovanská knihovna
SLOVANSKAKNJIHOVNA
*3186-188360°
SLOVNICE SLAVJANSKE
N A R NE Č J. A
VEKosциwом вAвскиčЕм
Domorodni jezik upeljajte
Kralju, rodu, domu véru dajte.
Grof DRAŠKOVIĆ.
-—-HELDGERGE==--
La langue. illyrienne est, à la fois, riche et laconique, _
énergique et harmonieuse. Elle sied également dans
la bouche de deux sem-es, et s' emploie auqsi heureu
sement à chanter les douceurs de l’ amour, que les
hautsÿüs et les sanglans trophées de Mars. Elle
relmííłlmnibfg a la mesure : elle est sonore, noble,
,Égxłpirer'véyí'çw zte, c’ est, au fait, le langage des
M 08. (VX .
Žž., m,. _ s; lla de Sommiers, voyage historique
-’ “Nm“ " \<{‘,.et.polini ne auMomene ro.. '1 g
" a in' "a / '.. , \ .
\.v
Ješjkąilirskí jeep/[za dno bogat i kratak, krëpaki [ë
og `sa_n. ,Im om lëpotom stoji u “stih ohodvojega
s af’iï‘ïmi se tako srčćno upotrëbimi k pěvąnju
slada e'fij'íbavi, kakono i k davórenj'u visokih čiuah
ikervavih pobëdah Marsovih. On saderžava u sel)!
skladnost i mëru; on je glasan,.plemenit, govor
nièki, žestok; on je sa svimjezik junački.
Vialla de Sommiers, u putovanju
hictorii-kom r' političkom u Cemu Goru.
LJUDEVITU GAJU,
UzвuрштELJU STARINSKE NARODNOSTI
I NOVE SLOGE ILIRSKE g
UTEMELJITELJU SVESLAVJANSKE UZAJEMNOSTI
I LJUBAVI U
v EL I K oJ I L I R I I:
LJUBITELJU I LjuВМСU NARODA
OVAJ ILIRSKESLOVNIČKE SLOGE
TEMELJ
U ZNAK DOMORODSTVA
Vékoslav Babukić.
Ich möchte den Klang des IlIyrz‘schen im Gesang und
der Poesie mit \dem Ton der Violine, des Altslawischen
mit dem der Üryel, des Pohlnischen mit dem der Cyther
vergleichen; oder _ ist das Altslawische in den dam'di
scheu Kirchenhymnen dem hallenden Sturz eines Wald
stromes , das Pohlnische eines Felinski mit dem reizenden
Gelispel und Gesäusel einer Quelle ähnlich, so ist das Il
lyrische im Munde der ländlichen Erato dem sanften Mur
meln und Girren eines Baches durch die Blumenwiesen
des Thales gleich; -das erste trifft, erschüttert und ü
berwältigt wie der Sturm; das zweite weckt, ergreift
und bezaubert wie das Rauschen des Windes durch herbst
liche Zitterpappeln; das dritte beschleicht, erwärmt und
entzückt, wie ein leichtes Wehen und Wogen der Mailu/t.
Dr. P. J. Schalľarik.
Predislovје.
Фuzanimanom me wo-time u
novo pucati poče, porodi se obćinska želja
za slovnicom kanoti temeljem svakoga više
izobraženoga knjižestva. Za onoj želji u du
hu bolje izobraženih domorodácah, a osobito
našega u narodnosti čelovodje Ljudevilla Gaja
-jer da me On, kada najvećjimi posli o
kružena biah onako silno nenagovaraše, da
slovnicu što skorie spišem, pak da će ju na
šem junačkomu narodu u Danici rodoljubivo
priobćiti, ova knjižica još ni danas světlostju
ponosila se nebi— po mogućnosti zadovo
ljit; nisam uzimanjkati hotěl kratku osnovu
slavjanske slovnice narěčjailirskoga, s kojom
sam se četiri godine bavil, na světlo izdati,
i takovu sudu učenih i vrědnih rodoljubácah
podverći. Marěčje južnih Slavjanah— kako
je to u proglasu ilirskih narodnih movinah ro
doljubivi učrednik (Redaktor) jur obilnie iz
VI
jasnil,—svi pravoučeni i k ljubavi i slozi te
žeći Slavjani samo jedno jedino u obće spo
znavaju, najmre: Narěčje ilirsko. Evo něko
1iko rěčih iz spomenutog za naš narodu sva
vrěmena najvažnieg proglasa:
1. - „Europa prispodablja se sědećoj dévojki,
i u toj priliki s jednim pogledom vidimo, da
ova dévojka - rukama derži jednu na tri ugle
osnovanu liru *), koju si na persa naslanja.
Ova lira glasila je u davnoj prošastnosti naj
ugodnim naravskim glasom, kada se jošće
sve skladno složene strune ili žice milimi vě
trići gibaše.—Alijednoč podigne se strahoviti
vihar odjuga i zahoda, i zatim silna bura od
izhoda i sěvera;—strune odapnu se, ter ne
stade sloge i milenih glasovah.
.Ova Europe lira jest Iliria na tri ugle
med Skadron (Skutаri); Varnom, i Bèlakom
(Villah) osnovana. Odapete nesložne strume
na ovoj liri jesu: Koruška, Gorica, Istria,
Krajnska, Štajerska, Horvatska, Slavonia,
Dalmacia, Dubrovnik, Bosna, Cermagora,
Пercegovina, Serbia, Bulgaria i doljna Uger
ska.—Šta možemo sada, gdě svaki za slo
*) Lira zvala se je kod starih Ilirov i Gerkov jedna fela
citare u spodobi harfe, uz koju su najstarii narodi
svoju prirodjenu nedužnost i slobodu naravskom pč
smom slavili,
gom uzdiše, bolje želéti, nego da se na ve
likoj Europe liri sve nesložne strume opet slo
že, i slastjom ugodnih glasovah proslave ve
kovitu mladost sédeće děvojke. A može li se
igda pomisliti, da taj veliki cilj dostignemo,
dokle se svaka struna posebitudjemu skladno
glasju prilagadja?—Prestanimo svaki na svo
joj struni brenkati;—složimo liru u jedno sо
glasje: jerbo je i ona samo jedina, premda su
njejne strune, svaka za se više, ili manje
od pervoga naravskoga glasa oddaljene.—0
tvorimo staru naroda našega knjigu , u njoj su
duhom slavjanskim zabiléženi lire naše něgda
šnji sladki glasovi, polag njih složimo pono
vljenim soglasjem Europe dragocěnu liru Ili
riu.—Кој istinu i razlog ove prispodobe do
kuči, odpotrěboće jednoga za célu Iliriu izo
braženoga knjižestva zaisto sasvim uvěrem i
uputjen biti mora.—“ у
U prizrenju jednog za célu Iliriu jedna
kog književnog jezika u istom proglasu tako
„Prie nego ov naš domorodniproglas za
ključimo, razsudimo malko, što dobri, što li
drugi ljudi o naših Novinah sude. Dobri i ra
zumni ljudi kažu: „Naše Novime jesu jošće u
svom početku, al", kad člověk zerno posadi,
mora znati, što sadi, i što iz njega izrasti
"VIII
ima; takiNovinarnica Ilirska naznačila je, ka
kovo zerno je posadila,i što iz njega izrasti
ima;—i ovo zerno podiglo je klicu svoju, i
mala lipica biti će velikom lipom, koja će je
dnoč hiljade marljivih pčelah sa svojim cvětjem
nasladiti, odkuda napune košnjiču Ilirsku naj
čištjim voskom i medom, koj će za sve trute
(trote) otrovnu moć u sebi imati. Nepustimo
dakle da povene lipica naša, na kojoj će në
gda glasni slavuljak i milena gerlica gnjezdo
graditi.–Novine naše jesu u početku; avén
dar svaki pošten člověk po pravici spoznati
mora, da su pred světom měra našega domo
rodstva, naše ljubavi i sloge.“
A stanoviti ljudigovore : „Zašto nije do
sada već sve ono u Danici, što želimo.“ О
vim odgovaramo s Vitezovićem: „Voće hi
tro kö dozrie, hitro opet i sagnjie.“ Nemože
se u pervi dél knjige sve napisati, što je svo
jim redom za célu knjigu odlučeno. Svašta
pomalo -i sve dalje, pozorno i pomnjivo u
izpunenju obećanja. — Drugi pako ljudi kažu
s jedne strane: „Ove Novineimadu naměruiz
nas Vlahe načiniti„“ a s druge strane: „Ove
Novine hote nas pobezjačiti,“ a iz tretje stra
ne: „Ovdě se sve měša, ovdě se samo jezik
kvari.“ Mi ovakove pitamo: bi i Némci imali.
književni jezik, da su rekli Austrianci i Ba
varci: „Pisci hote iz mas načiniti Saksonce ili
Hanoverance“; ali pak: „Nečitajmo knjigah ,
u njih nije našega sela jezik, u njih je sve
směšano: najviše saksomski, i hanoveranski,
zatim bavarski, švabski i něšto auštrianski i
t. d.“ Bili rekoh Némci prebivali u tolikoj
važnosti, i srěći, kako sada, da svaki tako
prosto za svoj kut piše, kako govori.—Proč
dakle sasvakim predsudom!—Prestanimo sva
ki za se, kano zlisusědi, samo na svoj melin
vodu vući, prestanimo misliti, da je samo
serbski, ili samo dalmatinski, ili lěstor hor
vatski, ili pak lěprav krajnski i t. d. pravo i
jedino ilirski. Ovakove predsude neka brane
svojljubi, u kojih neima prave iskre domorod
stva. U Ilirii može samo jedan jezik pravi
književni biti, njega netražimo u jednom mě
stu, ili u jednoj deržavi, nego u céloj velikoj
Iliri. Némci složili su svoj književni jezik
izsvih narěčjih cèle Germanie; a Talianiizdè
lali svoju sladku réč iz svih narěčjih cèle Ita
lie. Naša slovnica i naš rěčnik jest čitava
Iliria. U tom velikom vertu (bašči) imade
svagdě prekrasnoga cvětja; saberimo sve što
je najboljega u jedan věnac, i ov naroda vě
nac nikada nepovene; nego će se u naprědak
sve obilnie i krasnie kititi.“
Kojemu za ove domorodne misli duh i
serdce manjka, nezaslužuje slavno ime pra
voga, istinitoga, i izobraženoga Slavo-ilira;—
nije takovomu za dobro Velike Ilirie baš ništa
na serdcu ležeće, tudja jest takovomu prava
narodnost slavo-ilirska!— .
U izdělavanju pako slovnice ilirske uvěk
sam pred očima imal, da se brez znanja dru
gih slavjanskih narěčjah niti u našem nikakov
naprědak učiniti nemože; zato si za dužnost
deržim ovdě očitovati, koje sam najpače me
dju ostalimiizvore upotrěbili:
I. Staro cerkveno-slavjanskoga narěčja :
a) Meletia Smotriskoga Slovnicu pre
štampanu u episkopi rimničeskoj I. 1755.
b) Abrahama Mrazovića rukovodstvo k
slavenstěj Grammaticě v Budimé I. 1811.
с) Јosephi Dobrovski institutiones lin
gvae slavicae dialectiveteris Vindobonae 1822.
II. Narěčja slavo-ruskoga:
a) Најmovu grammatiku;
b) Puchmajera Antona Jaroslava, Lehr
gebäude der russischen Sрrache. Prag 1820.
a) Mrozińskoga përvše zasadi grammatiki
jezika poljskiego u Varšavi I. 1822.
b) Bandtkea,Pohlinische Grammatik1824.
IV. Narěčja českoga:
a) Dobrovski. Lehrgebäude der Böhmi
b) Ternka. Ubersicht der Böhmischem
Declinationen undConjugationen. Brinn 1829.
c) Pravopis česki od Václava Hankyv
Praze 1833. -
V. Narěčja ilirskog:
a) Reljkovića i
_ b) Lanoševića grammatiku;
с) Vuka Stefanovića Karadžića Slovár
u Beču 1818; kako takojer
d) Vuka Stefanovića: Kleine Serbische
Grammatik verdeutschtund mit einer Vorrede
von Jakob Grimm. Leipzig und Berlin 1824.
- e) Berlića Ilirische Grammatik, za tim
f) Kopitárovu g) Murkovu h) Dajnkovu
i i) Metelkovu grammatiku,
Pri upotrěblavanju ovih izvćrah nikada
nisam čisti narodni obćinsko ilirski, duhu slav
janskoga jezika medju ostalimi najshodni iz
govor iz očiuh izpustil, što se svaki, koji
malo pozornosti ovomu délcu pokloni, lahko
osvědočiti može.
Što se pako, prědnosti našega jezika pred
drugimi dotiče, samo ću na kratkom spome
nuti, da misedam padežah imademo, čim se
XIII
nijedan niti stari niti novijezik ponositi nemo
že. Da mi za spole iménah naučit se nepo
trébujemo tolike uprave i naredbe, kako La
tini; a nitiopet samo uvižbavanje, kanoNém
ci. Pridavna imena nisu u nijednom jeziku
tako sveršeno izdělana kao u našem, to svi
svědoče slovničari (grammatici).–Vlastitost
razdělenja slavjanskih glagoljah (verborum)
na minuće,(perfectiva)itrajuće (imperfectiva),
i od ovud tekuće bogatstvo glagoljah jest ta
kovo i toliko, da se utom pogledu baš nije
dan jezik s našim uzporediti nemože. Nestal
nost slavjanskih glagoljah u nesveršenom na
činu, kada se s latinskimi regulami o pro
šastnih vrěmenih i supinumih, kako takojer
s němačkiminenarednimi glagolji uzporedi,jest
tako malena, da sa svim izčezne. Koliko
verstno je opet bogatstvo slavjanskih predlo
gov (praepositio);—to ostavljam učenim čita
teljem prosuditi.
Iz svega dosad rečenog slědi: da kako
godsu tělesa i serdca slavjanskoga roda jaka
i krêpka, tako im je i jezik njihov, prava
najmre slika duha njihovoga, jak i krěpak.
Nije dakle ni malo pokliznul Francez Viala,
štoje naš jezik nazvali jezikom junačkim.
I nut da zaključim predgovor moj s mu
drimi glasovitoga Némca Gottscheda rěčmi:
-"
Xlll
„Sie sehen es gar nur zu wohl ein, dass es ci
nem Eingebohrncn eine wahrhafte Schande ist,
zwar in lodlen und ausländischen Sprachen ge
schickt; in seiner eigenen thttersprache aber
ein Fremdling, oder doch halber Barbar zu
seyn. Sie sehen es auch täglich, wie eifrig be
nachbarte Völker auf die Schönheit ihrer eige
nen Mundarten halten, und wie weit sie sich
auch dadurch die Hochachtung ihrer Nachbarn
erworben haben.“
U Zagrebu 30. Serpnja 1836.
Svako govorenje složeno je u Rim, a
iz slovkih iliti syllab ; a slovke iz pismenah.*)
Pervi našastnicipismenah bili su po jed
moglasnom dokazu spisateljah pomnjivi, i med
svimi starog svéta narodi najumětni i slavni
Feničani.—Оd Feničanov poprimili su pisme
na i drugi kako aziatski, tako i europejski na
rodi. Pismena ova dospěvala su tečajem vrě
mena k soveršenosti najpervo kod mudrih E
linah iliti Gerkah, zatim kod Latinah; a sada
k najvećoj jednostavnosti kod europejskih na
rodah.
Da se neupustimo u obširno, duboko i
neizměrno izpitavanje slavenskih pismenah u
obćem; naputjujemo na kratkom svakoga ro
doljubca: da vidi Danicu Ilirsku lěta 1835
Лbroj 10.11. 12; kako takodjer 31. i 32. I to
samo mimogred napominjemo: da u istinu mo
ra svakoga sveserdnoga Slavjana žalost na
pasti, mora ga tuga obuzeti, mora s českim
Zabojem plačem zastenjati golubinjim — kad
__-
4) Réči „litera“ (8uфtab, Gdriftgug) zove se u našem
čistom jeziku polag staro-slavenskoga i polag drugih
narečjah „pisme, pismena.“ Jer dosad kod nas upo
trébljena rěč „slovo“ znamenuje baš Sort, bile 9tete.
1
g.
promotri: koliki nesklad medslavskom, inače
verlom bratjom vlada, — koja bratja jednu
milu majku „Slavu“ svojom nazivaju, i koju
jedna ista slavjanska kerv obtiče.– Bacmo
mesklad taj„naš jaram tverdi,— koj nam slav
sko ime gerdi, i zakapa narodnost!“
Mi poprimamo bez ikakvog jednostranog
obzira kano europejske obitelji članovi euro
pejsko-ilirska pismena, kojimi se naša Dani
cu Ilirska, i Norine Narodne služe,— koji
mi su najnovie naše knjige: Kačić, Oddijenje
iSigetsko, i Katekizam štampane; koja ostalim
predpostavljaju mnogi naroda našega najučenii
muževi— izmedju kojih maš najveći slavjan
ski spisatelj g. Dr. Šafarik u Muzejnom časo
pisuu Praziizhadjajućem naš ilirski pravopis
„všystki slavski wynikajici“— to jest: sve
slavjanske nadilazeći— naziva.
2. Razredjenje Pismenah.
Mi Iliri (Serblji,Horvati, Slavonci, Bo
i sanci, Cernogorci, Hercegovci, Dalmatinci,
Dubrovčani,Bugari, Istrianci, Štajerci, Krajin
ci i Korušci) imademo 29.glasov, kojise za
rad različnoga udaranja i gibanja naravskog
orudja našega—jezika-u 6 redov razdě
Ijuju kanoti:
iSamoglasnici.
3
Suglasnici. -
II. ustini: v, f, b, p, m.
III. jezični: n, I, r.
mehki: nj, lj.
IV. zubni: d., t.
mehki: dj., tj= ć.
V. žumboreći: z, - s,
mehki: ž, š, č,
VI. gerilački: gi, j, h , k.
Pazka 1. Pisme j, koje polag svoje na
rave u našem narěčju uprav med suglasnike
spada (jer jednako sa gerlačkim suglasnikom g
u čisti koren s razvežuje se) piše se pred, i
za samoglasnici n. p.
a) Predsamoglasnici: jaram, jabuka,je
sen , jedem, jota, napojiti, jutro, jučer,jur
ve i t. d.
b) Za samoglasnici: moj, tvoj, znoj,
Kada za jezičnimi i zubnimi glasi stoji;
onda se š njimi u jedan glas staplja i zname
nuje se odzgora potezom n.p. zemlja, kralj—
njiva, panj, granje, stanje, govorenje –
smudj, ladja, gradja, medja—platja, bratja
i t. d.
Paska 2. Pisme č potrěbuje se za one
slovke, koje se u někih stranah Ilirie kakti je,
u nekih kakti ie, u někih kakti e, a u někih
kakti i izgovaraju , n.p. vjera, viera, vera ,
vira, piši věra. Naša naměra ovdě nije pred
pisavati ljudem zakone, kako imaju taj zabi
4
, lěženi ču obćem i prostom razgovoru izgo
У ali zavolju sloge ilirske potrěbno jest, da se
u pismu jednako uvěk é piše. Za moći věn
dar laglje upaziti, gdě se č pisati ima, dobro
je barem u čitanju priučavati se ilirski č raz
| ložno kao je izgovarati; n. p. svét, véra, dé
lo;— čitaj: svjet, vjera, djelo i t. d.—U
i pësničtvu može se vëndar, ako su dvé slov
ke potrěbne ie, ako pako sklad zahtěva e ili i
pisati.– Ilirski dakle é piše se za ustnimi,
jezičnimi, zubnimi, ter žumborećimi glasi u
srědini rěčih, malo kada na kraju n. p.
a) Za ustnimi: věra , svěst, svět, bés,
bëg—pěsma, péna, město, měh.
b) Za jezičnimi: něm, nëdro,. lepota,
c) Za zubnimi: délo, děd, dévojka, të
Io, těsto, těsnoća.—Sglasom ovim č mogu
se jezični i zubni glasi stopiti, ter tako izgo
voriti, kano da bi sa j pomehčani bili n. p.
djed, njem, ljepota, ljenost.
d) Za žumborećimi: zénica, séme, séki
ra, sěver, céna i ostala.
e) Na kraju n. p. gdě, nigdě, svagdé,
ovdé.
}
Paska 3. Med ć i tj. ta je razlika: da se
ć na početku, srédini i na kraju pisati može;
n. p. ćut, ćutenje,— reći, vući, séći, dići,
srěća— već, cić, prišć;—tj pako samo na
/ srědiniu proizvodjenih (derivatis) rěčih n. p.
platja, bratja, světja, srětja.
5
Paska 4. Slavomci i Dalmatini pisali su
već od davna dj, lj=\ch, lj, nj; a Horvati -
Zagorci dy, ty, ly, ny; zato hte lahko na
Travne glase dj., tj, lj, nj čitati: samo u slě
dećih nemogu se mnogi uvěžbati:
d. glasi kano slavon. ch horv. ty
č — — — сs — ch
— — · — sh — sh, ss
– – — IX 4– S,
Ova četiri pismena ćine se pervim pogle
dom težka; ali ništarmanje, tko ih samo malo
pozornim okom promotri, i njim se priuči,
vidit će: da su naravnia , prostia i mnogo
Ilaglja; nego slavonska i horvatsko-zagorska,
Ktomu, něka svaki još promisli:Tdai-su-sta
vonska i horvatsko-zagorska jednostrana; eu
* ropejsko-ilirska pako obćinska i k slozi vode
ća, a svaka jednostranost je samo slozi pro
tivna. ,
3. Promična Samoglasnikov.
a prelazi u o n. p. sta-nem, sto-jim.
а — - e za mehkimi glasi n. p. maz-ati,
maž-em, plak-ati plač-em,
pis-ati, piš-em, glod-ati,
glodj-em it. d.
о — - а: lom-im, lam-ati; bod-em,
bad-ati, rod-im, radj-ati.
о — - e osebujno za mehkimi glasi n. p.
Ikrajem, mužem , mačem,
panjem, naše, vaše, moje,
tvoje.
6
o produženi mčnja se na u što se pri 7 padežu
ženskogaspola drugoga itret
ega sklonjenja zgadja n. p.
ženom i Zagorsko ženum i
/ ženu,—česki ženau—polj
ski žena, složi slovensko že
nó ili ženój—kost, kostjom
—zagorski kostjum i kostju
–poljski košća i slovensko
kostjó ili kostjój.
u mčnja se na i n. p. sluh, slušati, slišati, žu
- A i dim, ožidati, budem,bidnem,
i t. d.
е — na o u glagoljih (verbis) i imenih iz
njih izvedenih n.p. ležim,po
Iložiti, loža, ložnica.
e — na i n.p. čekam očikati, tepsti nati
, pati, teći ticati, metnem,
mitjem, mesti izmitati it. d.
4. Promena suglasnikom.
Suglasnici istoga reda imaju veliku srod
nost med sobom; a někoji jednoga reda imadu
srodnost opet s drugimi.
I. Suglasnici uslni :
měnjaju se medju sobom n. p. farba i česka
rěč barva—upati i ufati— mnogo i vnogo i
pfnogo,–tamnica itavnica—Horvat i stranj
ska réč Krobat, složi harvatske i Karpatske
gore, pčela, česki včela, slovenski čbela i
čmela.—Benetke Vnetke i Mletke, složi Be
metačka ulica u Zagrebu, Venetčani i Mlet
čani.
v prelazi takodjer u h n. p. vlače i hla
če, hlačice, vinogo i hnogo, v visinu i h vi
sinu. Pogledaj Danicu Ilirsku 1835.br.3.str. 10.
gdě polag zagorskoga narěčja ovako stoji:
„Onda podigne oči ih visinu.“ Za ustnimigla
sir, b, p, m umitju Iliri često, kano i Rusi
jezični glas I, koj se sa slědećim ju u ja, sa
je u je, sa ji u nji, a sa ju u lju staplja:
1) na kraju u samostavnih imenih n. p.
zemlja, čaplja, sablja - grablje, zdravlje,
koplje–kervlju. -
2) pridavnih imenih n. p. kravlji, pervlji.
3) u glagoljih n. p. zobljem, živjeti
(živěti). -
Paska. Bolje bi vëndar bilo, da se zubni
glas I svagdé bez razlike neumitje.
П. Suglasnici jezični
l, m, r,
měnjaju se uzajemno med sobom n. p. Venet
čanii Mletčani—mnogo i mlogo—plebanuš i
prebanuš– krik i klik—prepelica i plepelica.
U pretvara se takodjer na u u srědini;n.p.
dig dug, vik vuk, pik puk, veći vući; kad
kad pako a najpače na kraju, osebito věndar
u pričastju (participio) pretvara se i na o n.p.
bi, bio, pital i pitao,—pisali pisao, govori
i govorio, i ostala.
III. suglasnici zubni
pretvaraju uzajemno, a zatim
di prelaziu dj: n. p. graditi, gradjem,
roditi, rodjen
raditi, radjen
suditi, sudjen.
platiti, platjem
svétiti, světjem
mlatiti, mlatjen
zlatiti, zlatjem
IV. suglasnici žumboreći
s prehadja u ž: n. p. vitez viteže,
knez kneže
mazati maž-em
kazati kaž-em
rézati rěž-em
s – —- 3: pisati piš-em
brisati briš-em
kresati kreš-em
plesati pleš-em.
с — – či: Otac otče
micati mič-em
ovca ovčar
lonac lončar
zeczečji, iliproduženo
zajec zaječji.
V. suglasnici gerilački
g, j, M., R.,
pretvaraju se uzajemno jedan u drugoga, m. p.
- hotëti, htéti ktéti
kdé, kadé gdě
kći i slovenski hći
kto (tko) i gdo,
Zatim se g, h, k-měnjaju na 3, s, c,
koja se opet polag gori navedenoga priměra
(br.IV.)u ž,š, čna dalje pretvoritimogu, n. p.
g na si, a z na 8: Bog, Bozi, Bože,
drug, druzi, druže,
rog, rozu, roze.
h na s, a s naš: duh, dusi, duše,
kruh , krusi, kruše,
vlah , , vlasi, vlaše,
gréh, grési, gréše.
k na c, а с na č: puk, puci, puče,
junak, junaci, junače,
vuk, vuci, vuče.
„Nisu vuci stekli po porucih, i t. d.“
Prirěčje.
0dtuda se dakle vidi, da pismena ž, š, č
svoj bližnji koren imaju u s, 8, c, premda se
ova kadkadu izpeljivanju koje rěči više nigdě
menahadjaju, nego se čini kak da bi g, h, k
nesrědstveno skakala na 8, š., č., n. p.
mahatu, — , mašem,
skakati, — , skačem :
Prispodobi věndar mah i skok, koja u vi
šebrojniku masi i skoci imaju; prispodobi na
dalje naravsko ijoš neumětno izgovarenje dé
tinsko u takovih rěčih. .
Kadagod se se, s nahadja pred pomehča
nimisuglasnici dj, tj, č, lj, nj vekšinom se
grozd, i groždje
pustiti, - i puštjati
10
iskati, išćem
poslati, pošljem
smerznuti, smeržnjen
pritisnuti, pritišnjen.
Ovo biva takodjer u različnih rěčih, ako
slědeća réč mehkim suglasnikom nj počimlje,
- š njim cum illo.
0vdě se može upaziti, da se pismena
bi, d, д, a, a ako stoje predtverdimi, k, s, it
u prostom govoru rado na tverde p, it, k, s ,
š pretvaraju n. p.
, ljubak, ljupka, ljupko,
- У: rob, ropstvo,
herbat, herpta,
sladak, slatka, slatko,
podkov, potkov,
nizak, niska, nisko,
težak, teška, teško.
A uzajemno paktverde k, s, t, na meh
ke g, a, dako pred mehkimi stoje, n. p.
na město k Bogu veli se g Bogu
„ „, s Bogom „ „ z Bogom
„, „ s dédom „ „ z dědom;
tako iz rěči svat, svatba, veli se svadba.
Ovo je dalo povod, da su někoji pisci
za g. Vukom Stefanovićem, prezirajući bliž
nje korene rěčih, ovako i pisati počeli; ni
věndar sudimo, da se ovakovim pisanja nači
nom nauk istoga jezika preveć obtežčava, ter
zato da je bolje ovakova pretvaranja u pismu
tak često nepotrěbovati.
11
Pred slovkom ti nesveršenoga načina
(infinitivi) mènja se d, it i za u s, n. p.
vedem, vesti
predem, presti
vezem, vesti
metem, mesti.
Za gerilačkimi g, h, k mënja se slovka
ti nesveršenoga načinau ći, g pako i k od
hite se; n. p.
mogu moći (ne mogti)
tečem teći (ne tekti)
legnem leći (ne legiti)
:: :: :: ::séčem sěći (ne sěkti)
Gerlački glas h imade srodnost sa ustni
mi glasi f., v i mi; tako se preměnja i
ih u for hyala i fala
- uhvatiti i ufatiti.
h u v: muha i muva
buha i buva,
ruho i ruvo,
puhati i puvati,
suh i suv,
kruh i kruv,
marha i marva.
hu mu6.padežu višebrojnika n. p.
URunjanskim zelenim šljivicim, na mě
sto: u Runjanskih zelenih šljivicih. U go
rispomenutom narodnom prirëčju nestoji: ni
su vuci stekli po porucim; nego po porucih,
kako i mora biti. Imade takov priměr i kod
-“
Risah n. p. po goram, na město (polag pravi
Ia): po gorah. Vidi Lehrgebäude der Russischen
-Sprache von Anton Jaroslav Puchmayer.str. 4.
h prelazi u je n. p. smeh i smej, smejati se,
na město smèhatise—Mi
halj, Mijo,Mijat.
H se u někih stranah Ilirie tako slabo
zgovara, da ga je posve malo čuti; ito je uz–
rok, da ga G.Vuk Stefanović i mnozi drugi
mora ili ga gdo zgovara ili ne, n. p. höra
* vrčme) i orah, puhati, mahati, herdja, puh,
muha , ruho i ostala. Piše m.p. G. Vuk Ste
fanović u svojoj Grammatici str. ХХХIII.
Praa ima, al olova nema,
zatim :
Uzlu ruu u kožuu,
na město:
Praha ima, al olova nema,
U zlu ruhu u kožuhu.
б. О. Naglasku.
“ T. Iliri imaju dva poglavita naglaska (accen
tus), kratki i dugački. Za kratki glas potrě
na desno doli potegnjen, i stoji nad onimi gla
si, koji se tak oštro izgovaraju, kano da bi
dva jednaka suglasnika slědila, n. p. rána (ran
na), grad (gradd,tuča), pitati (pittati), hitati
(hittati) i t. d.
Dugački naglasakje dvojstruk, oštri i za
vinjeni. Oštri se zabilježuje ("), a zavinjeni
s
13
(*). Obadva se izgovaraju tako, kak da bi
dva samoglasnika bila: ali oštri izgovara se
krépkim i pomalo padajućim glasom, dakle:
di, é, ti, 6, u izgovaraj da, ee, i, до, ши.
i m.p. glás izgovori glaas, voх.
klás „ kláas, arista.
lik „ luk, arcus.
vrát „ vraat, collum.
sud „ sud, vas, i t. d.
Ovako se imaju znamenovati pokratjena
zaimena, barem u onih padežih, gdč samo
jednu slovku imaju, n. p. kli, ká , kó, má,
tvá, svá, mui, tvrti, svi i t. d.
Zavinjenipako izgovara se takojer dugač
kimglasom, koi seiz slaba na krčpčie podiže i
naglo pretergne. Dakle
di, é, i, д, i izgovaraj adi, ee, i, од, ци.
n. p. bán izgovori balan , Ватиs
bör „ boor, pinus
stid izgovori sud, judicium
ling „ luug, i lixiria
raka „ гuluka, manus. ,
diša „ duša, anima
gláva „ glaava, caput
Itaka „ Luuka, portus
/ Ijiv biti mogal, n. p.
kipiti colligere, kipiti emere
pitati saginare, pitati interrogara
14
у
hititi projicere, hititi properare
tičimo doceanus, učimo docenus
luk carpa, i lik arcus
težak graris, i težák operarius
stid i judicium, stid runs
vráta porta, vráta gen. sing. colli
ling lirivia, lig bucus i t. d.
Naglaski se izviše bez straha sumnjivosti
'govorenja tim manje potrěbovati imaju, jer se
či jako različnim glasom izgovaraju, tako n. p.
fy mašoj prostranoj Iliri po različnih krajih re
}
u rěči danica izgovaraju
Zagorci i Sloveni . . . . . .danica
Primorciu Istri,Horvatskoj iDalmacii danica
Ostali Iliri . . dánica.• * • • E • •
Tak se mora razlučiti 2. padež višebroj
voga padeža n. p. jedan konj nemože toliko
povući, koliko pet könj ili kónj-ah. 12 mé
séc ili mésécih je višje, nego jedan měsec–
ja imadem samo jedan penez ili novac; a ti
imadeš mnogopenéz, novac ili novácah. Istim
i načinom mora se naznačiti srědnjega spola
drugi padež višebrojnika n. p.
selo, sél i ili sél-ah;
kolo, s kól ili kólah;
slovo slóv ili slóvah;
govorenje govorénj ili govorénj-ah i t. d.
Takodjer produžiti seima ženskoga spola
2. padežvišebrojnika n. p.
žena žèn ili žen-ah
glava -glav- ili gláv-ah,
krava kriv ili kráv-ah.
15
Zarad dugačkoga glasa razlučuje se 2.pa
dež višebrojnika od 6. padeža višebrojnika :
jerbo je u ovom glas kratak n. p. što stoji mu
norinuh ilirskih; čim se one razlučnju od mo
rinuh němačkih. Pervi je i kratak; a drugi
dugačak. -
Od osam strinah govorenja.
6. Kakogod jezik slavjanski u obćem jed
nako sa latinskim: tako i narěčje ilirsko ima
de 8 stránah govorenja najmre :
I. Ime (Nomen das Nennwort).
II. Zaime (Pronomen das Fürwort).
- III. Glagolj (Verbum das Zeitvort).
G-TV. Pričastje (Participium dasMittelwort).
V. Predlog (Praepositio dasVorwort).
VI. Prislov (Adverbium das Nebenwort).
VII. Veznik (Conjunctio das Bindewort).
VIII. Medmetak(Interjectio dasZwischenwort).
Od ovih su 4 perve strane preměnljivc ;
doslědnje pako 4 nepremënljive.
I.
7. Ime je trojverstno:
A. Samostavno,
у С. Вrojno.
“ А. O Imenu Samostavnom.
8. Samostavno (substantivum) znamenu
je osobu, stvar ili vlastitost kakvu, koja -
16
ma po sebi u govorenju stajati može; n.p. člo
vèk, knjiga, razum, pamet, volja, mišljenje.
9. Ime samostavno jest trojverstno :
a) Vlastito (proprium).—K ovomu spa
daju imena posebna ljudih, deržavah, varašev,
sélah, měsecih, bregovah i potokah. “
b) Obćinsko (appellativum).— К njemu
naleže sva imena, koja kakovu neizvéstnu o
sobu ili stvar znamenuju, t. j. takova imena,
pod kojimi se mnoge osobe ili stvari razumě
vaju i nahode, n. p. člověk, kralj, varoš,
knjiga i. t. d.
c) Skupno (collectivum).— Ovo već u
jedinobrojniku množinu znamenuje, n. p. puk,
narod, tersje, grozdje, ternje, bervje i mno
ga druga. -
10. Spolov imade tri: mužki, ženski i
srědnji.
I. Mužkoga spola jesu sva imena pervo
ga sklanjanja na suglasnik izhadjajuća.
II. K ženskomu spolu maleže
a) Svaimena drugoga sklanjanja u per
vom padežu jedinobrojnika na u do
končajuća se.
b) imena tretjega sklanjanja u drugom
padežu jedb. na i izlažeća , n.p. kost,
i,–kerv, i,—berv., i,–it. d.
III. Srédnji spol zavjima sva imena per
voga sklanjanja u pervom pad. jedb. na
samoglasnik o i e sveršujuća se, n. p.
govorenje , ganutje, trenutije.
47
Někoja su imena spola obćega (commu
nis) t. j. koja jednim okončanjem mužki i žen
ski spol pokažuju, n.p.gerlica, može biti sa
mac ili samica, tako isto lastavica, kobac
(škanjac) prepelica i ostala.
“T“ 11. Kako slavjanskijezik u obćem, tako
i ilirsko narěčje imade tri broja: jedino, dvoj
i višebrojnik. Dvojbrojnik je vlastitost slav
janskoga jezika n. p. oči, ruši.Гуг
12. Kak svi drugi Slavjani, imadu i Iliri
padežah 7, ijesu slědeći:
Imeniteljni (Nominativus).
Roditeljni (Genitivus).
Dateljni (Dativus).
Tužiteljni (Accusativus)
Zvateljni (Vocativus).
Skazateljni (Praepositionalsv. Localis).
Tvoriteljni (Instrumentals v.Sociativus).:
Pazka. Premda ova imena padežah nijsu
i sasvim razlogu našega jezikoslovja priměrna,
jerbo su uprav latinska, ovdě vendar saderža
najesu zaradi lagljega porazuměnja.
Promëne padežah jesu većjim dělom sa
moglasnici, -
Suglasnici su samo im i h
Prirastak: ov, ev., en, et, es.
Uslavjanskom jeziku imademo dva vla
stita padeža, najmre: Skazateljni ili Mastelni
(Localisv. Praepositionalis), i Tvoriteljni,О
rudeljni ili Družtveni (Instrumentalis v. Socia
tivus).
3
18
Lokal se nikada bez predloga (praepo
sitio) netrěbuje.
Ako pri Sociativu nikakva nema predlo
ga, Instrumental (Tvoriteljni) zove se , n.p.
INu bojišću s bratom mojim, branilesam se
Sklanjanje imamo za mužki i srědnji spot
jedno; a za ženski dva. - Ova se poznadu iz
2-ga padeža jedinobrojnika.
I-ga sklanjanja 2. pad. izlazi na a.
III-ga — — — i.
Imena mužkoga i srědnjega spola děle se
na priměr tverdoga, i mehkoga dokančanja.
Tverdoga dokančanja imena mužkoga
spola izlaze u 5. pad. jedb. na e ; mehkoga na
u;–u7. pad. jedb. izhadjaju tverda na omu,
mehka na em;– u 2. pad. višebrojnika sver
„šuju se tverda na ov;— mehka na cv;–u 3.
ka na em.
Tretji padež jedb. iliti Dateljnijestjednak
sa šestim iliti Predložnim po svih spolih i skla
njanjih.
Srednji spolimade tri padeža, t. j. Ime
I nit. Tužiteljnii Zvateljni iliti 1.4. i5.jednaka
u jedino- i u višebrojniku; ženski spol samo
u višebrojniku,
Pri mužkih imenih razlikuju se životna
ilili dušna (animala, lebende), od bezživotnih
ili bezdušnih (imanimata,leblose); životnaima
du 4. ili Tužiteljni padež jednak sa drugim
iliti Roditeljnim, bezživotna Tužiteljini jednak
19
Něgda je bil 4. padež jednak sa pervim;
tomu sejoš trag nalazi ; tako n. p. vele Hor
vati Zagorci: „za muš (na město „za muža“)
iti.“ Na isti način vele Rusi i Poljaci. Vidi
Lehrgebäude der Russischen Sрrache von An
tom Jaroslav Puchmayer str. 207. onda Polni
sche Gramu. von G. S. Banditke str. 66. 67.
13. Kratki pregled sklanjanjih imen samostavnih
Jedino b r ojnik.
5. е, о I и, е | 0 (e) | ti
11. m. I am Imunalnom. - - - - - g
| 3. 7. ima | ana | __ima
ГVišebrojnik.
1. i, a | li, a | e | i
2. –:–al-: –al –ah | ih
3. on Luciju em |_am limfamjan)
5. i , а || е, а || е | i
3 %
14. Kpriměru pervomu sklanjanja pervo
ga maleže sva imena mužka, koja se na
tverdi suglasnik dokančaju; a srednja, koja se
sveršuju na o: golub, junak, stol, mozak,
razum, stado, selo.
- a) Priměr tverdoga dokančanja.
Mužka Srědnja,
životna, bezživotna.
Јedb,1. Nom. jelen , perst, selo.
2. Gen. jelena, persta, sela.
3. Dat. jelenu, perstu, selu.
4. Acc. jelena, perst, selo.
5. Voc. jelene, perste, selo.
6. Praep. ojelenu, perstu, selu.
7. Soc. jelenom, perstom, selom,
Višb.1. Nom. jeleni, persti, sela.
2. Gen. jelén-:, perst-:, sél-ah.
3. Dat. jelenom,грerstom, selom,
4. Acc. jelene, perste, sela.
5. Voc, jeleni, persti, sela.
6. Praep. ojelenih, perstih, selih.
7. Soc. jeleni, persti, seli.
K priměru drugomu pervoga sklanjanja
spadaju sva imena mužka izhadjajuća na meh
Iki suglasnik t. j. na j, lj, nj, dj, c, č, ć,
š, ž;— a srědnja na e : kralj, panj, konj,
smudj, otac, kraljić, mač, miš, muž, nož,
polje, morje, govorenje, serdce, mišljenje,
it, d,
–21
b) Primér mehkoga dokančanja.
Mužka Srédnja.
život. bezživot.
Јedb. 1. Nom. kralj, mož, polje.
2. Gen. kralja, noža, polja.
3. Dat. kralju, nožu, polju.
4. Acc. kralja, nož, polje.
5. Voc. kralju, nožu, polje.
6. Praep. o kralju, nožu, polju.
7. Soc. kraljem, nožem, poljem.
Višeb. 1. Nom. kralji, noži, polja.
2. Gen. kralj-:, nóž-:, pólj-ah.
3. Dat. kraljem, nožem, poljem.
4. Acc. kralje, nože, polja.
5. Voc. kralji, moži, polja.
6. Praep. o kraljih, nožih, poljih.
7. Soc. kralji, noži, polji
Parske obćinske.
Imena mužka dokančajuća se na c, k,
Л, g, i za měnjaju u 5.pad. jedb.
h —
z i g – ži;
u višebrojniku pako u 1-om 6.i 7-om pad.
}
k na c
g - z, n. p.
Jedb. 1. otac, junak, duh, vrag, vitez.
5. otče, junače, duše, vraže, vite?
Višb. 1. junaci, dusi, vrazi.
6. o junacih, dusih, vrazih.
junaci, dusi, vrazi.
Imena na ar, er, ir, ur. sveršujuća se
imaju 5. padež na u , n. p. gospodar gospoda
ru, pastir pastiru it. d.
Car i knez mogu se sklanjati kano i meh
ka imena; to jedino je paziti, da knez imade
u 5. pad. kneže.
Sin imade e, i u: sine i sinu.
Pervi padežvišebrojnika izlazi nai; mno
ga věndar imena jedne i dviuh slovkah mužka
dobivaju izvan narednoga svoga premenjanja
prirastak
Га)tverdoga dokančanja ov, n. p.sokol so
kolovi, golub golubovi, duh"duhovi, kotal
b) mehkoga dokančanja ev, n. p. kralj
kraljevi, nož noževi, mač mačevi, stric stri
Imena narodna na in, n. p. Serbljin, Bu
garin, Turčin, gube u svih padežih višb. in,
n.p. Serblji, Bugari, Turci.
Padež 2.višeb. biaše kod starih Slavja
нahjednak s pervim pad. jedb. s tom věndar
razlukom : da se je poslědnja slovka u 2.pad.
višeb. produživala. Vidi Dobrovskoga „Instit.
ling. Slavicae dialectiveleris. str.472. U hor
vatsko-zagorskom narěčju zaostali su takodjer
još někoji takovi padeži n. p. brojiti penés–
miimademo mnogo könj– tomu je već pet
méséc. Danas pomehčuje većja strana Ilirah
23
stari padež sa slovkom ah ili ih; gornji Iliri
pako, kakti Krajinci, Korušci, Stajerci iHor
vati Zagorci pomehčuju imena tverdoga do
kančanja sa ov; mehkoga sa ev kakono već
gori u priměru pokazano stoji. Da i ostali
Iliri gorirečeno dokančanje na or i cio imadu,
pokazuje starinska pësma, koju Kulunčić pod
-imenom „Košutice“ na str. 65. svojih fruci.
aut. donosi: ,
„Davao mi je devet ključev
Da otvaram devet gradov.“
:::::::“„Blagoslov jim (Slavjanom) još ostavi
Marta , Jova i Plutona ,
Svojih bogov, koje slavi.“
Najobične se pomehčuju imena u 2. ра
dežu višeb. sa ali*); nalazi se vëndar iménah
i na ili n. p. gost gostih, cerv cervih, mrav
mravih, měsec měsecih, dinar dinarih, groš
groših , forint forintih, i o.—Gděkoja imaju i
, na ali i na ih n. p. petputah i putih, kesten
kestémah i kesténih.
Imena srědnjega spola odhitavaju u 2.pad.
višeb. samoglasnik, n. p. sél, Ilic i t. d.—
Ako bi pako po odhitjenju samoglasnika dva
}
*4) Serblji, mnogi Slavoncii Dalmatini poradi slaboga na
kraju glasa bi , izpuštjaju ga iu pisanju. Ništanema
nje stoji u Cernogorskom Kalendaru lěta 1835 na str.
55. ovako: „Ovamo (bolje ovdé) u narodu kod svčih
Relji.Tamostavio imena i roditeljinom
fromiložestvonom na kraju čuje se h; dakle Serbiji (kak
| ono u obćem ilirski jezik) imadu rěčih, gdě bi se i
| izgovaralo.4 - Dimitria Milaković Cernogorski narodni
Sekretar.
24
-suglasnika na kraju bila, med takove se umet
ne samoglasnik a n. p. serdce serdác, dobro
dobár;—ili im se još pridade pomehčiteljna
slovka ali ili ili n. p. govorénj-5, kraljestvo-“.
Padež3.višebrojnikatverdoga dokančanja
izlazi na om; a mehkoga na em u mužkom i
srědnjem spolu.—Uprostom gevorenju pomič
i šal se je dvojni broj sa višebrojnikom; tako
se n. p. višje putah veliu 3. 6. i 7. padežu na
ima: jelenima, kolačima, sokolovima, polj- -
ma, imemima, selima,veslima, što je i G.Vuk
Stefanović u svojoj slovnici str.XXXVII.po
| primio, metnuvši pravilna dokančanja pod iz
Inimku. Ali ovo su bludnje, koje nemogu
Iza pravilo služiti. Mi moramo, ako neželimo
tumaratipo mraku, takova pravila iznajti, koja
se sa obćinskim duhom slavjanskoga jezika
sudaraju. Dokančanja om i em u3. pad. višeb.
(odgovaraju obćinskomu pravilu slavjanskoga
jezika; tako n. p. čitam u Katančića fruct. aut.
grgy---
„Ja moje pěsme dadoh kod
Valpove jurva volarom.“
Tako čitam i u Kačiću str. 10.
„Ode (Agron) protiva Etolom“
„I sa svom vojskom pridruži Rimljanom“
„Suprot Fitolom i Lacedemonom.“
Ikod Vitezovića Odditi. Sig. str.44.
„Da moram svim letom
ma spomen ostati.“
I u Dositejevoj Bukvici str. 16.
„Starcem je žao, što su ostarili.“
25
--
Padež 6.višeb. mužkoga i srědnjega spo
la izlazi svagda na ili (čh) (im i ima, to je ne
pravilno, vidi S. 4. Proména suglasnikov: h
prelaziu m.) i
Padež 7. višeb. izlazi na i (dugački);
nékoja se i na mi dokančaju n. p. mužmi, ljud
mi.—0vdě se opet vidi potrěbno spomenuti;
Čovek nema u višeb. kano u cerkveno
slavjanskom narěčju: človéci; nego 1. ljudi,
:: ::““,“:“.
Dan imade u 2. pad. dana, dne i dneva
i t. d.; u višebrojniku: 1. dni, dani, dnevi, 2.
dán, dinah, dnih, dnevov i t. d. Dan imade,
kad se sastavi sa polu 2. pad. dne n. p. poldne.
U Serbii se veli: u oči Gjurgjeva dne, i u
6. pad. o Gjurgjevu dne,
Někoja imena srědnjega spola, koja vré
menom rastu, dobivaju od 2. pad. jedbi, po
čemšiposvih drugih prirastak en; a někoja et.
a) Imena rastuća na me dobivaju prirastak
en, n. p.vrěme vrěmena, séme sémena, téme
b) Imena mladih živinah, koja se na фе,
če, će, le, ne, re, se, te dokančaju, dobi
vaju prirastak et, n. p. ždrébe ždrébeta, june
juneta, zvère zvéreta, gušće gušćeta , pišće
pišćeta , tele "teleta, prase praseta, déte dé
teta i t. d. Sva ova imena sklanjaju se u o
stalom kroz sve padeže pravilno polag pervo
ga sklanjanja, iznemi věndar déte, koje se u
- 4
26
višebrojniku skupno potrěbuje, kakti délca ,
détce i t. d.*)
c) Imena: tělo, čudo, nebo, kolo, drěvo,
uho i oko, dobivaju u višebrojniku prirastak
es, n. p. tělesa, čudesa, nebesa, kolesa,
drěvesa, ušesa, očesa. -
S k t a n j a n j e II.
15. K sklanjanju drugomu naleže sva
imena ženskoga i někoja mužkoga spola na a
izhadjajuća: žena, duša, glava , ruka , noga,
krava, sluga, vojvoda, budala i ostala.
Јedb. 1. Nom. žena
2. Gen. žene
3. Dat. ženi
4. Acc. ženu
5. Voc. ženo
6. Praep. o ženi
7. Soc. ženóm (um, i ).
Višeb. 1. Nom. žene
2. Gen. žèn-ah - - - -
3. Dat. ženam
4. Acc. žene
5. Voc, žene
6. Praep. o ženah
7. Soc. ženami.
*) U někojih stranah se ova imena u višebr. nikada nepo
trébuju, negose město njih uzimljevišebr. mužkihime
ci;—ili se pako na ad izgovaraju i skupno potrěbuju;
n.p. telad teladii t. d.
Imena sveršujuća se na gu, ha, ka pre
tvaraju izvan narednoga sklanjanja, u 3. i 6.
pad. jedbr. g na z
h – s
k – с
1. Knjiga, muha, ruka
3. 6. Knjizi, musi, ruci.
Imena na ca imadu u 5. pad. e., n. p. Oj
Marice, Katice, Anice, Ljubice !
Pade u 2. višeb. odbacuje poslednji samo
glasnik, i produžuje predzadnju slovku, ili ju
rjoš sa slovkom lah pomehča, n. p.za pet rán-ah
( Isusovih. Od iztočnih strin-ah.
Imena, koja pred zadnjim samoglasnikom
dva suglasnika imadu, umitju zavolju lagšega
zgovaranja medtakove samoglasnik a , ili jih
još sa ali pomehčaju, n. p. puška pušak-ah ,
kruška krušak-ah,črešnja (trèšnja) črešánj-ah.
01 se prodji gusal i pěvanja
- Kačić str. 4.
i začeda nima vèndaru genit. višeb. zvé
zad nego zvězdi, ili zvězdah.
и U někojih stranah Velike Ilirie imadu obi
čaj ovakove rěči sa slovkom ih umehčavati
“ bez svakoga umetavanja samoglasnikov n. p.
puških, kruških, črešnjih, guslih, smokvih,
što vendar sasvim malo uvaženje zaslužuje.
Ovamo spadaju imena ženskogu spola u
1. pad. jedb. na suglasnik; a u 2. na samo
glasnik i izlazeća.
438
Јedb, 1. Nom. zapověd
Gen. zapovědi
Dat. zapovědi
Voc. zapovědi
Praep. o zapovědi
Soc. zapovědjom (jum, ju),
Višeb. 1. Nom. zapovědi ""
Gen. zapovédih "
Dat. zapovědim (čim, jam).
Voc. zapovědi
Praep. o zapovědih (čih, jah)
Soc. zapovědmi(jami).
P a s k e. - _
Mati (ili Mat)i Kći primajuu 2. i u osta
Ilih padežih slovku er; u ostalom sklanja se
mati polag II-a ; kći pako polag III. sklan,
Jedb. 1. Nom. mati, kći (zlo kćer)
2. Gen. matere, kćeri(zlo kćere)
3. Dat. materi, kćeri
4. Acc. mater, kćer
5. Voc. mati! kći!
6. Praep. o materi, kćeri
7. Soc. materom (um, i) kćerjom(jum,ji)
Višeb.1. Nom,matere, kćeri(nekćere)
2. Gen. mater-ah, i kćerih
3. Dat. materam, kćerim (jam)
4. Acc. matere, i kćeri
5. Voc. matere! kćeri!
6. Praep.materah, kćerih (jah)
7. Soc. materami, kćermi (jami).
Imena izhadjajuća u 1. pad.jedb.maal (ao),
m, d, t, slěvaju se u 7. pad. jedb. sa slěde
ćim ju lj, nj, dj, tj; i ako pred ovakvimi s
stoji, takov se u š preobražuje n. p. misal
mišljom (jum, ju), zelen zelenjom (jum , ju),
zapověd zapovědjom (jum, ju), postat po
statjom (jum, ju).
Imena sveršujuća se na v, b, p, prima
ju takodjer za takovimi u 7. pad. jedb. glas 7,
koi se sa ju je slije, n.p. zob zobljom (Iljum,
lju)—kerv kervljom (Iljum, lju)—kap kap
ljom (Iljum, lju).—Pri onih imenih, koja su
sa j jurve pomehčana, blagoglasja radi iz
puštja se slědeći j n.p. pogibelj pogibeljom
(ljum, lju) i t. d.
Dubrovčani, Serblji i Cernogorci imaju
imaju takodjer 7. pad. na i.
0 broju drojnom,
16. Narav dvojnoga broja stoji u tom,
da se on i bez priloženoga broja dva, drič,
dra, razuměva n.p. oči, uši.
Mužka. Srednja.
1: 4. jelena polja
2, 6, — —
3. 7. jelenima poljima.
Pred ima měnja se
h —
k — с.
8
n. p. rog, rozima.
duh, dusima.
vuk, vucima.
Kod nas se je već izgubil 2. i 6. padež
dvojnoga broja spola mužkoga i srědnjega;
samo ga još u Katančićevih fruct. aul. na
str. 75. nalazim:
„Na glavi mu grozdja vènčac, oko" (ukul ki
sta lančac.“
И Пorvati Zagorci saderžali su još u něko
Njih rěčih stari dvojni broj spola srědnjega, ta
“ I ko vele n.p. dvě lětë, dvě drěvě.
1. "R-31"A": Mitro-ugar
skom jeziku za tverdimi slovkami na omu; a
za mehkimi na ema.—Slovenci u Štajeru,
Krajnskoj i Koruškoj zaderžali su još taj pa
dež na oma i ema, gdě ga mi na ima trěbu
\Sik l a n j a n j e II.
Dvojni broj se je još najbolje po svih
„slavjanskih narěčjih u ženskom spolu 2-ga i
/ 3-ga sklanjanja zaderžal. -
1. 4. noge, ruke
2. 6. noguh, i rukuh
3. 7. nogama, rukama.
- Podaj rukama, paktraži nogama.
, Prije.
1. 4. oči, uši
2. 6. očiuh, ušiuh
3. 7. očima, ušima.
31
B. O imenu pridavinom.
17. Imena pridavna (adjectiva)jesu dvoj
I. Koja znamenuju kakvoću predmetov
na pitanje kakov?—i ova su dvojverstna:
a) koja pokazuju kakvo je što n.p. dobar
člověk, zelen list, šarena ptica,i ostala.
b) koja pokazuju oda šta je što n. p. der
vena kuća, sreberna žlica, zlatan lanac,it. d.
II. Koja vlastitost predmetov znače , i
ova su na pitanje: čiji, čija, čije, takodjer
dvojaka :
a) znamenujuća vlastitost predmetov na
jednu osobu spadajućih n.p.
1. na ov, ova, ovo: Petrov, a, o
Ivanov, a, o, Kovačev,a, o
majkin, a, o, i t. d.
b) znamenujuća vlastitost predmetov cč
lomu spolu ili versti naležećih n.p. mužki, žen
ski, člověčanski, slavenski, némački, gerč
ki , latinski i t. d.
Sklanjanja pridarnih imenah.
18. Imena pridavna gledeć na sklanjanje
jesu dvojverstna:
a) na suglasnik :
zdrav, zdrava, zdravo.
b) na samoglasnik dugački:
i zdravi, zdravi, zdravi6.}
32
Кpervomu spadaju sva imena privlaštju
juća (possessiva) na ov, ova, ovo, i na im,
kin, a, o, i ostala na suglasnik izhadjajuća :
gotov, vesel, žalostan i t. d.
0va se sklanjaju u jedinobrojniku kamo
samostavna imena,
Padež 7. jedb. mužkoga i srědnjega spo
Ila izlazi na im : zdravim, kraljevim, popovim.
Padež 7. višeb. kano i samostavna na i,
Ostala se sklanjaju kano i pridavna n. p.
Mužik. srěd. “ ženska.
Јedb. 1. zdrav, o , zdrava
2. zdrava zdrave
3. zdravu i zdravi
4. zdrav i zdravu
6. zdravu zdravi
7. zdravim (am) i zdravom (um).
Višeb. 1. zdravi, Ta,"" zdrave ---
2. 6. zdravih -Gh)
3. zdravim (Sém)
4. zdrave, a, zdrave
7. zdravi zdravi.
O b r a s B.
Muž. Sréd. Žens.
Јedb. 1. zdravi, 6, zdravá.
2. zdravoga zdrave.
3. zdravomu zdravoj. -
4. zdravi, 6, zdravu.
33 -
6. zdravom zdravoj.
7. zdravim (Sém). zdravom (um).
Višb. 1. zdravi, a, te zdrave
2. 6. zdravih (čh).
3. zdravim (čm)
4. zdrave, a, zdrave.
. zdravimi (emi).
Padež 4. jedb. mužkoga spola, kada se
k živućim imenom pridaje, jest jednak s 2-im
n.p. viděli sam velikoga člověka; bežzivotna
imadu 1. i 4. pad.jednak, n.p. donesi mi ve
liki nož.
Imena pridavna u srědnjem spolu na te iz
hadjajuća nemaju 6. padež na om, nego na
emu: vrući, o vrućem.
Polag ovoga priměra sklanjaju se sva
imena pridavna na ski i ji: poljski, morski,
ovčji, zečji, mačji.
Dvojni broj izhadja u 2. i 6. pad. na iuh;
i a u 3.i 7. na imu. n. p. slěpiuh očiuh , gluhiuh
ušiuh (blagoglasja radi, lěpše se veli slěpih,
gluhih) slěpima očima, gluhima ušima, šan
tavima nogama, kljastima rukama.
Stupaj 2. (gradus comp.) postane , ako
se k pervomu pad. mužk. spola na suglasnik
izhadjajućemu i, ili ji–ši ili ejši, a, e pri
dade; u tom slučaju prelazi gru-ši;-h, u
š— a k u č: mili, mili, milejši;—dragi,
dražji, dražejši,—tihi, tišji, gorak gorčji.
Padež ak, ek, ok može se sa svim izhititi:
5
34
velik, većji; mal, manji ili manjši;— dug,
dužji;—star starii (ji), starejši. Ako se k
drugomu stupaju slovka naj pridade, postane
tretji stupaj iliti Superlativus : najbolji, naj
gorji, najvećji, najmanji ili najmanjši.
С. O imenu brojnom.
19. Jedan,jedna, jedno sklanja se kano
i zdrav, zdrava, zdravo.
Dva, dvě, dva, sklanja se slědećim na
Muž. Sr. Zem.
1. 4. dva dvě
2. 6. dvih (čh) (dviuh)
3. 7. dvima (Séma)
Trii četiri sklanja se ovako:
1. 4. tri, četiri
2. 6. trih, (eh), četirih (čh).
3. trim, (čm), četirim (čm).
7. trimi, (&mi), četirimi Cémi).
III.
20. Zaime (pronomen) stoji na město
imena samostavnoga; i jest dvojverstno: za
ime pridavno, i samoslavno, n. p. ja, ti jesu
samostavna; a taj, ta, to,—koji, koja, koje
jesu pridavna zaimena.
0 b r a g: С.
Јedb. 1. taj, to,
2. toga
35
3. tomu toj.
4. taj, to, tu.
6. tom, toj.
7. tim (tém) tom (tum).
2.6. tih (téh)
3. tim (tém)
4. te , ta, te.
7. timi (témi).
Polag ovoga obraza sklanjaju se: ov ili
ovaj , a, o; onaj, a, o; svaki (vsaki) a, o;
kto (tko ili gdo), koga i t. đ. Vas (ves ili
sav) svega i koji, a, e imadu u 6. padežu na
сти : o svem, o kojem it. d.
Кi, kâ, kó, kóga, kómu, o kóm,jestpo
kraljeno iz koi, koja, koje, kojega i t. d.
21. 0 b r a g D.
Јеđb. 1. on, ono, ona
2. njega, (ga) nje (je)
3. njemu (mu) njoj (joj)
4. njega (ga) nju (ju)
6. njem njoj
7. njim njom(njum)
Višeb. 1. oni, ona, one.
2. 6.njih (jih)
3. njim (jim)
4. nje (je)
7. njimi.
Za predlogom (praepositio) na početku,
i kad samo stoji metje se célo: njega, nje,
36
njemu, njoj i t. d., n.p. koga sividél?— nje
ga, nju. Od koga si dobil? — od njega, od
nje. Pri kom si bil?—pri njem, njoj;— a u
srédini metje se pokratjeno n. p. ja sam ga pi
tal;—jučer sam ju oduril, a danas bi ju oger
U starih knjigah nalazi se njega, nju za
predlozi pokratjeno n. p. zanj", manji", predanj
Njiuh je 2. i 6.; a njima 3. i 7.padež
dvojnoga broja.
O b r a iz E.
22. Zaimena prisvojavajuća sklanjaju se
kako godi pridavna , n. p.
Jedb. 1. moj, moje, moja
2. I mojega, moje
3. mojemu, mojoj
4. moj, moje, moju
6. mojem, mojoj
7. mojim, mojom (um)
Višb. 1. moji, moja, mojeT
2. mojih,
3. mojim,
4. moje, moja, moje.
6. mojih.
7. mojimi.
Tako isto ide i naš, a, e; vaš,a, e,it. d.
Moja pokratjeno mi ; - tvoja pokrajemo
tvá; mojega, tvojega, pokratjeno: moga,tvo-Г
37
Pitajuća zamena: čiji, čija, čije ? skla
njaju se kako god i moj, moja, moje.
Kto (tko,gdo)? — za osobe; što (čto,
kaj)?—za stvari, sklanjaju se ovako: -
1. kto 2, čto (što, kaj).
2. koga, čega, česa, šta?
3. komu, čemu.
4. koga, što.
_ 6. i o kom, o čem.
kim čim.
za predlozi nahodi se u starih knjigah.
\ sač? nači?–na město za čto (što)?—na čto
23. Obraz samostavnih zaimenah.
Јedb. 1. ja, ti —
2. mene (me),tebe (te), sebe (se)
3. meni (mi), tebi (ti), sebi (si). -
4. mene(me), tebe (te), sebe (se).
6. meni, tebi, sebi.
7. menom (mnom),tebom,sebom.
Višb. 1. mi, i vi. - g
2. nas. vas. š. „S
3. nam, vam. 55
4. nas, vas. 5 E
6. nas, vas. 5
7. nami, vami.
Na početku, i za predložkom metje se,
Nama, vama, to je 3. i 7. padež dvojno
ga broja.
38
је , ili da se nëšto čini; izjasnjuje anda sta
liš, u kojem se osoba ili stvar kakova budi u
sadašnjem, ili prošastom vrěmenu nalazi, ili
u budućem nalazila bude, n. p. jesam, nisam,
bil sam, budem.—
25. Glagoljislavjanski dělaju se na šest
načinov; privěšajuć najmre ka korenitoj slovki:
I. ti: pi-ti, sés-ti, le-ći.
II. muti: metnuti, ganuti.
III. čti: viděti, živéti.
IV. iti: ljubiti, govoriti.
V. ati: pitati, mahati.
VI. ovati: kupovati, mirovati.
- Od ovih, koji imadu u sadašnjem vrěme
redni; što u sadašnjem vrěmenu izlaze na em;
au nesveršenom na ali n. p. mašem, mahati;
někoja izlaze u sadašnjem vrěmenu na in ; a
u nesveršenom na ali n.p. deržim, deržati;—
někoja opet izhadjaju na im i éti n. p. vertim,
vertéti.
26. Iz goripostavljenih vidi se: da slav
janski jezik imade dva korenita vrěmena :
sadašnje vrěme kažućega načina, i nesveršeni
način.–Tko ova dva vrěmena znade, lahko
može ostala izpeljati.
I. Sadašnje rréme.
27. Iz sadašnjega vrěmena děla se:
a) zapovědajući način tako: da se ka ko
renitoj slovki u I-om sprezanju (conjugatio)
i predarslovka aj n. p. pit-am pit-aj, čit-am
čit-aj;—u II-om i III-em sprezanju i n. p.
plet-em plet-i, tres-em tres-i, metnem metni,
Iljub-im ljub-i, mér-im mër-i, derž-im derž-i.
Pri onih, koja korenitu slovku na samoglasnik
sn-ujem sn-uj, kup-ujem kup-uj i t. d.—Né
koji glagolji, koji korenitu slovku na k (č) i
g (3) imadu, obratjaju u zapovědajućem nači
mu k na ci; a g na s n. p. sěčem séci; pečem
peci; rečem (reknem) reci, vergnem verzi,
Ilegnem lezi i t. d.
b) Pričastje (participium) sadašnjega vrě
mena děla se tako: da se ka korenitoj slovki
u I-om sprez.prida ajuć n. p. pit-am pit-ajuć,
čit-am, čit-ajuć; — u II-om, ako se koreni
ta slovka na suglasnik dokanča uć n.p.plet-uć,
tres-uć, rek-uć, piš-uć, diž-uć; ako li na
samoglasnik juć, n.p. pi-juć, li-juć; izlazeća
u sadašnjem vrěmenu na njem dobivaju ujuć
n. p. mil-ujuć, sn-ujuć, kup-ujući t. d.–u
ПI-om sprezanju prida se ka korenitoj slovki
еć n. p. měr-eć, derž-eć, vert-eć, ljub-eć.
П. Nesveršeni način.
28. Iz nesveršenoga načina děla se:
a) prošasto vrěme glagoljah kratkoga tra
janja (brevis morae) tako: da se u I-om spre
_- -_- " TV
40
zanju ka korenitoj slovki ujedb. prida za per
vu osobu ah, za 2. i 3. kratki u ; u višb. za
1. asmo, za 2. aste; a za 3. ate n.p. pročit-ah,
pročit-a, pročit-asmo, pročit-aste, pročit-aše
–u II. sprez. ako se korenita slovka na sa
moglasnik dokanča, prida seza 1. osobu jedb.
h, za 2. i 3. ostane korenita slovka;— u vi
šeb. prida se za 1. osobu smo, za 2. sle, a za
3. še n.p.ču-ti, ču-h, ču;—ču-smo, ču-ste,
CUI-SC.
Koja maju korenitu slovku na suglasnik,
dobivaju za 1. osobu jedb. oh za 2. i 3. e n.p.
greb-sti, greb-oh, greb-e; zeb-sti, zeb-oh ,
zeb-e. Pri onih glagoljih , koji korenitu slov
ku na suglasnik promenljivi kanoti: d., t, x,
g., k imadu, mora se na sadašnje vrěme ka
žućega načina paziti n. p. pred-em, pres-ti,
pred-oh, pred-e; plet-em, plesti, plet-oh,
plet-e; vez-em, vez-ti, vez-oh, vez-e; g
i k mënjaju se u 2. i 3. osobi na ži, i č n. p.
mo-gu, mo-ći, mog-oh, mož-e; peč-em,
ре-ći, pek-oh, pe-če; rek-oh, reč-e i t. d.
Koja se na nuli sveršuju, dobivaju u pro
šastom vrěmenuza 1. osobu muh za 2. i3. пи.
– U višebrojniku musто, пusle, nuše n. p.
mi-muti, minuli, miu, minusmo, minuste,
minuše.
b) prošasto vrěme glagoljah dugačkoga
trajanja (longioris morae)tako: da se po svih
trih sprezanjih pridade za- 1. osobu jedb. ah,
za 2.i 3. aše;u višb. za 1. asто, za 2. aste, za
3. ahu n.p. čit-buti, čit-ah, čit-aše, čit-asто,
41
čit-asle, čit-alu —tres-ti, tres-ah, tres-aše;
tres-asmo, tres-aste, tres-alaи — govor-iti,
govor-ah, govor-aše, govor-asmo, govor
aste, govor-аћи. — Za d, t, i 7 glagolji na
èti i iti dobivaju u 1. osobi jedb. jah,u2. i 3.
jaše; u višb. u 1. osobi jasmo,u 2. jasle, u
3. jalu, pak se j sa d, it, i 2, stopiu dj., tj,
lj, n. p. vid-ěti, vidjah, vidjaše, vidjasmo,
vidjaste, vidjahnu, – vert-êti, verijah, ver
ljaše, verljasmo, verljaste, verljahu;—mis
léti, mišljah, mišljaše, mišljasmo, mišljaste,
mišljahu ;– živl-ěti (živ-êti) živ-|jah, živ
ljaše, življasmo, življaste, življahu;— ljub
iti, ljubljah, ljubljaše, ljubljasmo, ljubljaste,
ljubljahu.
c) pričastje prošastoga vrěmena tako :
da se glagoljem na ali prida av n. p. pitati,
pitav;– na orali, oraw n. p. kup-orali, kup
ovav, na nudi, nav n. p. minuti, minuv; –na
n. p. govorili, govoriv. Glagolji imajući pred
ili suglasnik , neprimaju nikakvoga tvornika
(formatio) n p. sès-ti, séd;—pas-ti, pad;—
reći, rek;– moći, mog.— Délnikoréč ova
prošastoga vrěmena rédko se u ilirskom jezi
ku upotrěbljava. *)
Iz ovoga pričastja prošastoga vrěmena
pravi se pridavno ime, pridajuć za muž. spol
*) Nalazi se u starih pismih i u Katančića „Svetom Pis
ти“,— на аw n. p. rekav, mogav; i ne brez uzroka :
jerbo se govori: rekavši, mogavši. zagorci Horvat
(5
42
ši, za žens.ša, za sr. še n. p. pitavši, pitavša,
pitavšе,— razumèrši, a, e;—govorivši, a, e,
d) pridavno ime prošastoga vrěmena či
goljem na uti prida ali, a, o n.p. pital, a, o;
– na ovuli, ovali n. p. Tkuporati,-a, o;–na
nuli, mul n. p. minuti, minuli, a, o;— na čli
čl. n. p. videl, a, o g —na ili, il, a, o; n. p.
govoril, a , o. — Glagolji izhadjajući na ti,
- ako izlazi korenita slovka na samoglasnik,
dobivaju: 1, la, to n.p. pi-ti, pil, pila, pilo;
ako se pako sveršava korenita slovka na su
glasnik, takov se izhititi običaje n.p. pres-ti,
prel, Лa, lо ;–ples-iti, plel, la, lо. i t. d. Za
k i g prida se: al ili el n. p. rekal, mogaj.*)
e) pridavno ime prošastoga vrěmena ter
peće felle (formae passive)tako : da se gla
goljem na ali prida am n. p. pit-ali pitan, a, o;
– na ovati, ovam n. p. kupovan, a, o; —na
dobivaju i za ustnimiglasi: m, b, p, m; pri
da se jem, u kojem slučaju slěva se j sa d,
t, n, i 1 u dj., tj, nj, lj n. p. viděti vidjen,
а, о :—mislěti, mišljen, a, o;—mutiti, mu
tjem , a, o ;— činiti činjen, a, o ;—ljubiti,
ljubljen, a, o;—mamiti, mamljen, a, o ;–
loviti, lovljen , а, оz —kupiti, kupljen, a, o;
—it. d. Imajuća pred ili kakov drugi suglas
rad blagoglasja ao na ol); el na eo (ili o); i na to; n.
i „, p, rekao Creko); išal (el) išao (iš0); mi se pravila
u sramo nala, a, tuu
43 -
nik dobivaju em, a, o; n.p, govoriti, govo
ren, u, o;— točiti, točen, a , o;—trošiti,
Glagolji mënjajući u nesveršenom načinu
d, t, iz na s povratjaju takove u pridavnom
imenu prošastoga vrěmena pred en n.p. pre
sti, preden, a, o;—plesti, pleten, a, o.—
Pred en menja se č na č;–iz i g na ž ;–s
na 8 n. p. reći, rečen, a , o;—peći, pečen,
а, од —voziti, vežem, a, o;— nositi, no
šen, a, o;—i t. d.–Glagoljiimajući pred ti
korenitu slovku na samoglasnik, i izlazeći na
eti i nuti dobivaju u pridavnom prošastoga vrě
mena terpeće fele tvornik ti n. p. piti, pit, a, o;
dat, a, o ; (i dan, a, o ; ) – uzeti, uzet,
а, о ;-napeti, napet, a , o;—razderti, raz
dert, a, o ;-pognuti, pognut, a, o;–naduti,
nadut, u, o; - nagnuti, nagnut, a , o ;i t. d.
Od ovoga pridavnoga imena prošastoga
vrémena pravi se samostavno ime pridanjem
slovke je, koja se sa ni i u nje, i je slěva
n.p. mišljen, mišljenje; činjen, činjenje; go
voren , govorenje; nagnut, nagnutje; uzdi
gnut, uzdignutje; uskersnut, uskersnutjei t. d.
29. Vlastitost slavjanskih glagoljah, ko
jom se od drugih jezikah razlučuju, stoji u
tom : što se déle na minuće, i trajuće glagolje:
1.) Minući (perfectiva), koji jednim ma
hom već sveršeni, ili buduć sveršeni čin uka
zuju n. p. dići (dignuti), digoh, dignem ;—
dojči (dojti), dojdoh, dojdem;— platiti, pla
tih, platim;–reći, rekoh, rečem (reknem),
6%
44
Лиči glagolji neimaju sadašnjega vrěmena;
ovo bo je samo varavo sadašnje vrěme; a u
istini je buduće. Pravo veli G. Vuk Stefano
vić: da se pri minućih glagoljih nemože na pi
tanje što činiš?;--nego: što si učinil? ili: što
ćeš činiti? odgovoriti.*) Glagolji minući, ako
su iz trajućih izvedeni, većjom su stranom
predlogom sastavljeni n, p. zakopati, zapisati,
umrěti, izdahnuti i t. d.
Minući daklem glagolji niti imaju sadaš
njega vrěmena, niti prošastoga trajućega,
niti pričastja (participium).
2) Trajući (imperfectiva), koji čin još
jednako trajući ukazuju; n. p. kopati, kopam,
kopah;— platjati, platjam, platjah ;—- dizati,
dižem, dizah ;—dohadjati, dohadjam, doha
djah;—velim, veljah i t. d.
30.Pomoćljivih glagoljah(verba auxiliaria)
imademo dva:jesam, i hoću.*) Glagolji: hoću
ide sa svim polag II. sprezanja; jesam pako
sprezuje se (conjugatur, wird abgewandelt)
slědećim načinom:
Kažući način,
Јеđb. jesam, (sam).
jesi, (si).
jest, (је).
*) Slovenci i Horvati Zagorci potrěbuju miutuče glagolje
u budućem vrěmenu sa svim prosto n. p. dojdem, od
idem, napišem , poběgnem i t. d.
%%) Hoću i mogu to su ostanci starih glagoljah na u ; koji
su se u českom i ruskom jeziku još sa svim u svih
glagoljih zaderžali.
45
Višb. jesmo, " (smo).
jeste, (ste).
jesu, (su).
Јedb. budem, (biti ću).
bude , (bit" će).
Višb. budemo, (bit" ćemo).
budete, (bit" ćete).
Јedb. budi.
budi, ili nek bude.
Višb. budimo.
budite.
nek budu.
Pričaoje sadašnje.
buduć.
Pridavimo.
Jedb. budući, a, e.
- Višb. budući, e, a.
Nesveršeni način.
biti.
I. minuće prošasto vréme.
Јedb. bih (béh).
bi (bé).
bi (bé).
Višb. bismo (běsmo).
i biste (bëste).
biše (běše, béhu).
46
II. trajuće pr. crène.
Јеđb. biah.
biaše.
biaše.
Višb. biasmo.
biaste.
biahu.
Pričastije prošasto,
biv.
pridarno,
Јedb. bivši, a , e.
Pridavno čineće,
Јedb. bil, a, o.
Višb. bili, e, a.
Pridavno terpeće.
bit, a, o. (dobit, a, o.).
\Samostavno.
bitje.
31. Spir es a n j e I.
na am, ali.
Polag ovoga idu svi trajući glagolji; ako
ne u kažućem; barem u nesveršenom načinu.
Kažući način.
Sadašnje vrěme.
Јedb. čitam.
. - čitaš.
čita.
Višb. čitamo.
čitate.
čitaju.
47
Zapovědajući način.
Јedb. —
čitaj.
čitaj, ili: nek čita.
Višb. čitajmo.
čitajte.
nek čitaju.
Pričastije sadašnje.
čitajuć.
Pridavno.
J. čitajući, a, e.
V. čitajući, e, a.
Nesveršeni način.
eitati.
žitat.
I. Minući pr. vreme.
Јedb. pročitah.
pročita.
pročita.
Višb. pročitasmo.
pročitaste.
pročitaše.
11. Trajuće pr. vrěme.
J. čitah.
čitaše.
čitaše.
V. čitasmo.
čitaste.
čitahu.
Pričastije proš.
čitav.
Pridavino.
Ј. čitavši, a, e,
V. čitavši, e , а.
Pridarno čineće.
Ј. čital, a, o.
V. čitali, e , a.
Prid. terpeće.
V. čitani, e , a,
Samostavno.
čitanje. -
P a iz k a.
Někoji trajući glagolji na ban, vam,
mam, ipamu, moraju se u sad.vrěmenu polag II.
sprezanja premënjati kad za b, v, m, ip glas
U primu, n. p. gibam igibljem; dozivam i do
zivljem ; uzimam iuzimljem; sipam i sipljem.
na em, ti, Céti, nuli.)
Kažući način.
Sadašnje. - Buduće.
Ј. pijem, tresem, metnem.
piješ, treseš, metneš.
pije, trese, i metne.
V. pijemo, i tresemo, metnemo.
pijete, tresete, metnete.
Zapovědajući način.
J. — — —
pij, tresi, i metni.
nek pije, trese, i metne.
V. pijmo, tresimo, metnimo.
pijte, tresite, metnite.
nek piju, tresu, metnu.
Pričastije sadašnje.
pijuć, tresuć. . . —
Pridavno,
pijući, a, e, tresući, a, e. –
Nesveršeni način.
piti, tresti, metnuti.
iSupinum,
I. Prošasto minuće vrěme.
Ј. izpih, stresoh, metnuh.
izpi, strese, metnu.
izpi, strese, metnu.
V. izpismo, stresosmo, metnusmo.
izpiste, stresoste, , metnuste.
izpiše, stresoše, i metnuše. “
II. Proš. trajuće vréme.
pijaše, tresaše. -
pijaše, tresaše. –
V. pijasmo, tresasmo. -
pijaste, tresaste. —
pijahu, tresahu.
Pričastije proši.
piv, tresav, metnuv.
Pridavimo.
pivši, a, e, tresavši, a,e, metnuvši, a, e.
Prošasto čineće.
pil, a, o, tresal, a, o, metnuli, a, o.
50
Prošasto terpeće.
pi, a, o, trešen, a, o, metnut, a o
Samostavimo.
pije, trešenje, metnutije.
Ј.
33. Sp r e , a nj e III.
na im, či, iti.
Kažući način.
Sadašnje vrěme.
vidim, govorim.
vidiš, - govoriš.
vidi, govori.
vidimo, govorimo.
vidite, govorite.
vide, - govore.
Zapovědi. Račin.
vidi, govori. -
nek vidi, govori.
vidimo, i govorimo.
vidite, govorite.
nek vide, govore.
Pričastije sadaš.
videć, govoreć.
Pridavno,
videći, a, e; govoreći, a, e.
Nesveršeni način.
vidëti, govoriti.
RSupinum
vidëti, i govorit.
1. Prošasta minuće vrěme.
vidëh, govorih.
vidë, govori.
vidë, govori.
V. vidismo, govorismo.
vidëste, govoriste, “
viděše, govoriše.
J. vidjah, govorah.
,vidjaše, govoraše.
vidjaše, govoraše.
V. vidjasmo, govorasmo.
vidjaste, govoraste.
vidjahu, govorahu.
Pričastije proš.
vidév, govoriv.
Pridavno.
J. vidévši, a, e. govorivši, a, e.
V. vidévši, e, a, govorivši, e, a.
Prošasto čineće.
V. li, e, a ; i li, e, a
Prošasto terpeće.
J. vidjen, a, o; govoren, a, o.
vidjenje. govorenje.
3.4. O prošastih vrčmenih.
Jednobrojnik.
----
se, I čital, a, o
„z“W pil, a, O.
- Je li tresal, a, 9.
“ “. I vidéli, a, o.
очео U govoril, a, o.}
-52 -
Višebrojnik.
3. A pili. е. а
“ T“ I vidéli, e, a.
II. Prošasto sastavljeno vrěme.
Jedbr. || Višbr.
„; 3) tresal, a, o. | g Јtresli, e, a
2) z" - 3 || 3:15: -
**( govoril, a, o. | 53 (govorili, e, a,
35. Za želećega načina sadašnje vrěme
prida se pričastju častica (particula) „bi“ pak
bude: bi čital, a, o,i t. d.–Za prošasto vrě
me „bi bil“ pak bude : bi bil čital, a, o;—
bi bil pil, a, o;—bi bil govoril, a, o, i t. d.
О budućem vrěmenu. -
36. Glagolji minući (perfectiva) nejmaju
sadašnjega vrěmena; nego zato imaju prosto
buduće (futurum simplex), koje nosi sliku sa
dašnjega vrěmena, n. p. dojdem, pojdem, met
mem, rečem , dignem, dam, gamem , stanem,
pridem, projdem, skočim, stupim, lupim, kü
pim, najdem i t. d. n. p. Vidi Danicu Ilir. br. 9.
„А imena, znaš, komu mestume,
Da i onaj na skoro propane.“
53
i dalje:
„Ta pogledaj mehkote i polja,
Zitu najdeš u svakom kukolja.“
i malo dalje:
u
„Što za slavno ti se bojiš ime
Dojdu časi, dojdu véruj dani,
Prorokujem, davno ožidani.“
Buduće prosto vrěme mogu imatii trajući
glagolji kad se predlogom sastave, n. p. zapi
istem, opišem, prepišem, omažem, probodena,
1. p.
Jarac.
Ja sam jarac kokodarac,
Imam roge kao vile,
Probodem te kao pile.
Јеž.
Ја sam jež, svega sela knez,
Pustim moju boculicu,
Ubodem te u g....u.
0vo prosto buduće vrěme upotrěbljavaju
Horvati Zagorci i Slovenci često; svi pako
ostali Iliri potrěbuju ga većjom stranom sa
veznici: da, ako u sadašnjem vrěmenu vežu
ćega načina.
Iliri u obćem dělaju buduće vrěme kažu
ćega načina pomoćljivim glagoljem hoću (hću,
ću), i nesveršenim načinom, n.p. ja ću pitati,
—ti ćeš piti— on će tresti;—mi ćemo met
nuti,—vi ćete vidëti, – oni ćeju (će, hte)
govoriti. Pomoćljivi ovajglagolj hoću može se
54
i zapostaviti; nego se onda glas i u nesver
šenom načinu većjom stranom izpustiti običa
је; a t se i nečuje: valja da se u njemu srod
,,ni glas ć, pred kojim stoji, okretje. Pravilo
|věndar i razbor potrěbuje, da se tipiše, n. p.
i čitat ću (a ne čitać ću,ili čitaću);—pt ću (a
ne pić ću, ili piću);—trest ću (a ne trešć ću,
ili trešću “);—metnut ću (a ne metnuć ću, ili
metnuću);—vidět ću (a ne viděć ću, ili vi
dëću);—govorit ću (a ne govorić ću , ili go
voгiću).
„ у Нorvati Zagorci, Slovenci, Česi i Po
| g:Gagapomoćljivim glagoljem „budem“ i „pričaršijem
činećim“ n. p. budem čital, a ; o;—budeš pil,
a, o;—bude tresal, la, lo ;— budemo met
nuli, e, a;—budete viděli, e, a;–budu go
vorili, e, a.–Ostali Iliri potrěbuju ovaj na
čin samo sa veznici: da, ako, kada, n.p. ako
budem čital (čitao);—kada budeš govoril(go
vorio).—i t. d.
Povratjajući glagolji (reciproca)sprezaju
se kano i minućii trajući, samo da im se ča
stica „se“ pridade n. p. šetati se, razgovarati
se, lëniti se, i ostala.
37. 0 Predlozih.
Predlozi někoji u slavjanskom jeziku
potrěbuju 2. něki3. nekoji 4. někoji 6. а
někoji 7. padež.
9) Poljaci vele: čitač (čita), išč (18, it) viešć (vesto:
55
1. Predlozi potrěbnujući 2. padež.
Bez, brez. (prez).
Blizu.
_Cić, cića (zarad).
- Daleko.
Do.
Iz.
Izza.
Izmed,izmedj,izmedju.
Izpod.
Izpred.
Kod.
Kraj.
Krom (kromé, osim).
Město.
Mimo.
Мakon. Napokon.
Nakraj.
Naverh.
Nižje.
0d, oda.
0krom, (osim).
Osim.
Pokraj.
Polag, poleg.
Porad, poradi.
Pored.
Poslim, poslě.
Posrěd.
Potlé, potlam.
Poverh.
Préko.
Prije.
Rad, radi.
S, sa.
Saverh., sverh.
Srěd.
Sverhu, (verhu).
Ukraj.
Van, izvan.
Verhu (sverhu).
_Višje.
Zarad, zaradi.
II. Predlozi potrěbnjući 3. padež.
К, ka , ko; n. p.
ko tomu.
Proti, protiv. *)
Suprot, suproć,
k meni, ka Kruševcu,
з
/o кod Rusah, i po njih ravnajućih se pismenih serbaljah
potrěbuje „protir“ 2. pad, 3 — gdě naprotiv kod svih
i drugih slavjana „proto- 3. potrebnije padež.
56
III. Predlozi potrebujući 4. padež.
Črez, čez, kroz.
Niz,
Uz.
Iv. Predlozi potrěbnjući 6. pades.
Brez slědećih predlogov redko može sta
jati 6. padež.; zato se izove „predložni“ (prae
positionalis).—
Na, o, obi, po, pri, u, vu, v.
V. Predlozi potrěbnjući 7. padež.
Med, medj, medju.
Nad, nada.
Pod, poda.
Pred, preda.
S, sa, sо.
Za.
Někoji predlozi potrěbuju 2.4. i 6., në
koji 2. 4.i7. padež.
1) Predlog potrebujući 2. 4. i 6. padež.
u, kad znamenuje posědovanje trěbuje 2. pa
dež,n. p. ima u mene, u njega i t. d.
u potrěbuje 4.padež na pitanje kuda? kamo?
n.p. kuda češ?–Idem u grad; u varoš;
- u pivnicu; u kuću i t. d.
u trěbuje 6.padež na pitanje gdě 9–n. p.gdě
si bili?–u gradu, u varošu, u pivnici,
u kući, it. d.
2) Predlog potrěbujući 2, 4. i 7. padeži.
. Za, potrěbuje 2.padežna pitanje: za koje do
be? n.p. za moje dobe, za moje mlado
sti, za života , za starosti, i. t. d.
57
Za potrěbuje 4. padež na pitanje: za koga ?
n.p. za koga pitaš?-za brata. Za ko
ga kupuješ mendjuše?–za sestru,i t. d.
Za potrěbuje 7. padež na pitanje: za kim, za
čim? n.p. Polómi noge za děvojkumiska
čuć.—Pogibe, cerče sa vinom.
Paska a) Predlozi pod br. IV. potrěbuju
Cosim predloga pri)4.padež na pitanje: na što?
po što? o što ili ob što? n.p. na narod navali
tiš po novce iti; kamen o kamen terti; ob dan,
ob noć; i t. d.
Paska b) Predlozi pod br. V. potrěbuju
4. padež na pitanje: kamo? n.p. skritise med
zidine; iti pred vraga; hititi pod stol, pod
noge; zajtiza brěg; nad hižu baciti.
38, 0 Prilo iz i h. . . .
n. Prvoza znamenujući mésto.
a) na pitanje kamo? n. p. - -
amo, simo, ovamo, tamo, onamo, daleko,
b) na pitanje gdě9 n. p.
ovdě, ondé, tudé, drugdé, svagdě, nigdě,
blizu, u nutri, vani.
c) na pitanje kuda?—
Ovuda, tuda, onuda, kudagod, upravo.
II. Prilozi znamenujući vrěme.
a) Sadašnje.
Sada, odmah, mahom, berzo, skoro ,
hitro, žurno, udilj, ovaj čas, odsele, (od
sad), danas.
5B
b) Prošasto.
Jučer, jur, (jurve, vre, već), prekju
čer, onomadne, vetomadne, davno, nekde
pervo, jednoč, lani, preklami.
c) Buduće.
Sutra, preksutra, skoro, ranosutra.
III. Prilozi znamenujući kolikoću?
Mnogo, više , malo, manje, dosta, te
kem, tokmo, mervičku, merčuk, mervčicu,
tekar, koliko, kolikogod, ovoliko, onoliko,
několiko, toliko, ništa.
IV. Prilozi znamenujući kakvoću.
Dobro, bolje, zlo, gorje, mudro , pa
metno, razumno, ludo, budalasto, gotovo ,
težko, slabo, carski, kraljevski, slavjanski,
gerčki, rimski, němački, francezki, i t. d.
V. Prilozi pitajući.
Jer,jere? zašto? mači?pošto? zar? jeli?
nije li? kuda? kamo? gdé? a? jel' moguće 2
jelde? jeda ?—
И. Prilozi potverdjujući.
Da, da kako, doista, zaista, stanovito,
u istinu, evo , eno, eto, nuto, i t. d.
VII. Prilozi zanikajući.
Ne, nigda, nikad, nipošto, nizašto,jok,
аја, ајоk.
39. 0 Veznicih.
Takovijesu slědeći:
a, n.p. ja ću pisati; a što ćeš ti raditi?
a kamoli, n. p. nevidim ja, koi dobre imam oči;
59
a kamoli ćeš ti viděti, koi si kratkovid.
ako, al, ali, ama, baš, budi, buduć, van
da, (zvun da), već, već ako, da, dakle,
ele, zašto, i, ili, jali, oli, jer (ar), bo jerbo,
kakogod (kakogodji), li? nego, ni, niti, no,
opet, pak, premda, takodjer takojer, takoj,
takaj, takajše, tolikajše, vendar.
40. 0 Izkriknicih.
А! ah! aj! ao! blago! bogme! boga
mi! bre! gle! davori! deder! ej, hej, evo!
eno! hop, hoрa! —trěba prie skočiti, pak
onda reći: hop! hopa cupa! stoji moguh lupa!
jao, joj meni! kuku lele! cerče babi tele! mo
re! na! nemoj! nudar! nu! nuto! o! oj! oho!
pfi! pi! pomagaj! pst! težko meni! u! juh!
hajda! ohe ho! moj nebore! žalibože!
41. Kakogod u latinskom: tako i u slav
janskom jeziku slažu se pridavna imena,za
imena, i pričastija (participia) sa svojim sa
mostavnim imenom u spolu, broju, i padežu,
n.p. Kad se svi živući jeziciizdělaju, nastat
će obćinsku na světu světlost: nauci, znanja,
umětnosti, poljodělstvo novi će dobiti život.
Dogodovšćina ili historia naučitće nas tada o
bilnie,što su naši predji na célom svétu činili,
šta li sada čine?—Rěčju: krěpost će se po
mladiti božanska; kakono se u prolětje céla
pomladjuje zemlju. Sviće ljudi postati bolji,
7 :
47
nastat će bratska ljubav ; tada ćeju biti zlatna
vrémena: jedan pastir, i jedna ovčarnica.
42. Povratjajuće zaime sebe, se,potrěbu
je se nesamo za tretju; nego takodjer za sve
tri osobe jedino-i višebrojnika. To je priro
da i vlastitost slavjanskoga jezika. Nesmie se
anda polag latinskoga,- kako to mlogi, ne
znajući narav slavjanskoga jezika, čine,—ilir
ski krojiti, n.p. ja mene, titebe, on sebe;—
ovo je protivno duhu slavjanskogajezika. —
Nije anda dobro rečeno: ja mene preporučam:
nego : ja se preporučam. Ti si se potepal); a
ne: ti si te potepal.– Na stran s mudrova
njem latinskim !!!-
43. Na město posědujućihzaimenah: svoj,
svoja, svoje, potrěbuju Slavjani 3.padež si,
n. p. recisi otcu;–pripovědaj si bratu. Raz
Iučiti se i pak mora ovaj si od povratjajućega
zaimena: sebe, sebi, si.—
44. Zanikajuća častica (particula) ne mo
ra se pred glagolj staviti, akoprem bi već ré
či zanikajuće: nitko, nikad, nigdě u govoru
bile, iu takvom slučaju dojde ime i zaime u
2. padež, n.p. Iduć kroz šumu, nisam nikakve
zvéri viděl.—Је-si li viděl gděgod moje ko
nje?—Nisam jih nigdě vidél.
45. Stvari délne kanoti: voda, vino,kruh,
mléko, žito i ostala potrěbuje slavjanskije
zik, kano talianski i francezki u 2. padežu:
m.p. daj mi kruha, vode, vina. Imate li mlé
ka, žita?—
46. Glagolji povratjujući (reciproca) iz
61
iskuju 2. padež, n.p. izbaviti se sla;- odreći
se svojega imena;-mahni se vraga.
47. Sa rěčmi: mnogo, malo, několiko,
zatim sa brojnimi od pet počemši potrěbuje se
2. padež; a glagolj dojde u srědnji spoljedi
nobrojnika n.p. koliko ih je bilo? —pet, šest,
mnogo, několiko ih je bilo.
Tako se isto potrěbuje i sa dvoje, troje,
četvero i t. d.
48. Tko je sve stranke govorenja raz
borito pretresal, taj će lahkim načinom pravo
pisati. U obćem pišu Slavjani sve rěči malimi
- pismeni.
0 velikih pismenih.
49. Velika pismena metju se
a) Na početku govorenja:
Umiljato janje dvé majke sisa ; a neumilja
to nijedine.
b) Za piknjom, i gdě se tudje uvadjaju
Nisu ruci stekli po porucih; nego što si
sami priprave. Bolest dugačka gotova smeru.
Моја тајka često govoraše:
„Delaj sinko kam' da ćeš navek živéti; moli
se Bogu kun' da ćeš danas umrěti.“
c) Imena vlastita ljudih, narodov, se
lah, gradovah, brěgov,i potokah: Beč, Za
62
Radovan, Ljudevit, Slavjan, Němac, Fran
cez, Engles, Varna, Sokolovac, Dunaj, Ti
sa, Sava, Drava, Uma, it. d.
d) Imena častih samo u nagovoru: Vaše
Veličanstvo / Milostivni Gospodine!
Str.
15
19
24
24
29
37
57
Pogreške tiska.
redak
2. od zg.
10. od zg.
18. od zig
1, od zd.
7. Od zd.
9. Od izd.
4. Odzd.
16. odzgo
10, odzde
10,
14. Odzd.
Odzd.
16. odzg.
5. Od zd.
5, od zg.
pogréška čitaj
vitystki slavski" — made všecky
slovanske
dij, tj. e ch - dj., tj : ch
ćine - činé
zubni – jezični
pretvaraju uzajemno – pretvaraju se
uzajemno.
izgovarenje - izgovaranje
doslědnje i — poslědnje
Najobične — Najobičniе.
valpove - Valpova
jurva —jurve
imaju — izpusti
(ime) (te) (se) - izpusti
Delnikoréč ova — Pričastje ovo
Poloni - Polomi
tursts
šaha VII, 3arske.
тицања
P - -- -