DESCRIPTIO CROATIAEDESCRIPTIO CROATIAE DESCRIPTIO CROATIAE

KAMEN PO KAMEN KRAJOLIKJadran KalePrimo{tenski suhozidi, filigranski utisnuti u brdski krajobraz ponad mora, znani su svakomu hrvatskom gra|aninu, a svojom su jedinstveno{}u postali jednom od prepoznatljivih sastavnica Dalmacije. Stoljetni trud na{ih te`aka, uporabljen u konkretne, zasigurno nekomercijalne i neturisti~ke svrhe, danas je dio kulturnoga krajobraza od Kvarnera do dalmatinskoga juga. O posebnostima dalmatinskoga krajobraza, o groma~ama koje su neko} plodove donosile i obiteljima osiguravale temeljnu egzistenciju, ali i o njihovoj sustavnoj devastaciji, za Hrvatsku reviju pi{e Jadran Kale, kustos u @upanijskom muzeju u [ibeniku i vi{i predava~ pri Odjelu za etnologiju i antropologiju Sveu~ili{ta u Zadru.Bunja u Jasenovici na Zlarinu (snimio Jadran Kale)

rije tridesetak godina literarni je kriti~ar opisao nevolju u kojoj se na{ao pred zamolbom ocjenjivanja jedne knjige zavi~ajne proze. [tivo je po~injalo vapajem nad okon~anjem prija{njeg na~ina `ivota kakvog smo ba{tinili jo{ od vremena anti~kih pisaca. Kritik bi i bio voljan ispisati pohvalu tako uvrije`enu stajali{tu da mu nije ruku dopao najprije citat para autora iz onog vremena {to ga se sa sjetom prisje}ao sada{nji pisac. Dokon~anje organske zajednice zbilo se, pisali su oni, posve nedavno. Tada se ne{to {to se doimalo sagledavanjem povijesnog pejza`a s kronolo{kog uzvi{enja dana{njice pretvorilo u kretanje na pomi~nim stepenicama u robnoj ku}i sentimenta i nostalgije: nara{taj za nara{tajem unazad pronalazio je tvrdnje pisaca kako se u vrijeme njihove `ivotne dobi `ivot promijenio vi{e no ukupno do tog vremena, da je prija{nji `ivot bio sretniji a vrline ~e{}e, i tako redom sve do sredine XVIII. st. a napreskok i do srednjeg vijeka. Pomi~ne stepenice dobrih starih dana nisu zastale ni tada, ve} su ga preko literarnih velikana odvele do osvita pisane rije~i i Heziodovih prisje}anja na opadanje ~estitosti ljudi novijih epoha, pa i do samog Edena. Nije li, na koncu, rajski vrt kao paradiz u zapadne jezike dospio iz perzijske rije~i za zabranjene {ume satrapa i kralja kakve je vidio Aleksandar Veliki, sli~no kao {to su industrijalizirane zemlje od 1864. krenule ustanovljavati i nasilno sanitarizirati uto~i{ta svojih nacionalnih nostalgija, parkove i rezervate, ne bi li u krajoliku zamrznuli obiteljsku sliku dobrih starih dana? Dvojba knji`evnoga kriti~ara Raymonda Williamsa urodila je 1973. godine knji`evnom studijom o vi|enjima grada i sela, a nas na ovom mjestu uvodi u temu za koju se zbog njezina gradiva predmnijeva da bi imala biti mjerljiva i egzaktna. Upravo nasuprot, ona je u stvarnosti popri{te sjete i osje}ajnih sazdanosti ljudi {to se prisje-

P

DESCRIPTIO CROATIAE 83

Trim Luke Posinkovi}a u Jurkovici na Hvaru (snimio Berislav Horvati})

}aju vizura iz djetinje dobi. Ta je tema krajolik. Zna ga se definirati kao neprekinuto podru~je razmjerom izme|u regije i lokaliteta sa skupom posebnih ekolo{kih, kulturnih i socioekonomskih obilje`ja kojima se razlikuje od krajobraznih susjeda. ^ini se kao da je tu definiciju pred izra~un isplativosti smislio kakav razvojni ekonomist, jer na mjestu u prirodi i me|u gra|evinama gdje bi se obi~no posezalo za popisivanjem razli~itih fizi~kih dijelova jedne cjeline kakva se vi{e-manje podrazumijeva, ovdje dolazimo do konstatacije heterogenosti i fizi~kih i dru{tvenih sastavnica. Na nevolju stati~kih popisivanja takva definicija status stranke u kodificiraju}em postupku daje i dinami~nim izmjenama kojima nositelji zasebnih obilje`ja krajolik mijenjaju. Utvr|ivanje i reguliranje zbivanja s krajolikom je, stoga, razumljivo kao slo`en i te`ak zadatak kojem se rje{enje ne mo`e o~ekivati u krilu samo jedne struke. U inozemstvu se vidi koliko su se ustaljene forme upravnih i akademskih organizacija tromo mijenjale da bi se prilagodile potrebama regulacije turbulentnih promjena krajolika u industrijskim i turisti~kim okru`jima. Suo~ene sa svakodnevnim potrebama lokalnih zajednica, okretnijima su se pokazivale gra|anske udruge. Narastale su i do razmjera istra`iva~kih i implementacijskih instituta, a me|u stru~njacima su svojim polaznim znanjima u prvim redovima takvih okupljanja naj~e{}e bili arhitekti. Reakcije na dana{nje transformacije europskoga krajolika kao da podsje}aju na po~etak obrazovanja prvih antropologa prije stotinjak godina. Srednjoeuropski doktor prirodoslovnih znanosti koji se na{ao me|u starim kulturama ameri~kog sjeverozapada uo~io je da kulturnu ba{tinu Novog svijeta mo`e dostojno tuma~iti tek onda kada kulturnim slojevima od prethistorijskoga do aktualnoga, s `ivim nositeljem domorodne kulture, pristupe {iroko obrazovani opa`a~i. Takav nastanak jednog od najslo`enijih akademskih poredaka humanisti~kih znanstvenih disciplina nalikuje dilemi kakvu danas postavljaju krajolici Staroga kontinenta. Svatko iz gledi{ta svoje struke, na doti~u}im zadatcima susre}u se krajobrazni arhi-

tekti i urbanisti, agronomi, geolozi, geografi, geomorfolozi, povjesni~ari pomodne ekopovijesti, onomasti~ari, sociolozi kulture i raznovrsni prou~avatelji identiteta, etnolozi, sve do stru~njaka autoritativnih starinarskih disciplina privu~enih novoizja{njenim poljima interesa poput arheologije krajolika. Rad stru~njaka s raznih polazi{ta raslojava neprijeporne i zajam~ene predod`be stati~noga krajolika. Posve je jasno da izbor takvih zamrznutih slika nastaje u dru{tvenom kodificiranju nacionalnog odgoja. Me|u lokalnim zajednicama predindustrijskog vremena takve su se povezuju}e vrijednosti dijelile reaktualiziranjem predaja pred ognji{tima, dok je u na{e vrijeme plamsaje ku}ne vatre naslijedilo plavi~asto palucanje medija koji tako|er ne iziskuje pismenost. Credo takva odgoja su prizori koji se odabiru da bi na televizoru svakog doma u biranim prilikama oslikali ljepote i fizi~ke vrijednosti zemlje. Osim kohezivnih uvr{tavanja prizora iz njezinih razli~itih dijelova, va`an je kriterij takvih postupaka i njihova slikovitost i estetska privla~nost. Iz primorskog dijela zemlje u takvim prilikama obi~no vidimo vrhunske dosege doma}e umjetnosti i graditeljstva, pti~ji pogled na Kornatske otoke ili primo{tenske vinograde.

Vinogradi s po{tanske markePovr{inski najve}u intervenciju ljudske ruke u primorskom pejza`u, suhozide na pasi{tima i u kr~evinama, mo`emo zate}i u vi{e simboli~ki presti`nih medija izra`avanja nacionalnog identiteta. Istina, u Hrvatskoj neka suhozidna forma nije dala ime nacionalnom pokretu i samoj dr`avi kako je tomu 1980. godine poslu`io zimbabwe, niti je na{la mjesta na zastavi i grbu, kako se sa suhozidnim orijentirom inuksuk zbilo 1999. u inuitskoj pokrajini Kanade Nunavut. Primo{tenski su se vinogradi, jedini me|u svim hrvatskim kamenitim antropogenim pejza`ima, skrasili na estetski dojmljivoj po{tanskoj marci. Kulturna slojevitost tog prizora s brda Bucavac nudi podatan klju~ za razumijevanje dru{tvene konstrukcije krajolika. Prepoznatljivost vinograda s Bucavca unekoliko podsje}a na dana{nju hrvatsku recepciju glagoljice. Oba grafi~ka prizora do`ivljavamo kao dojmljiva o~itovanja hrvatskih specifi~nosti, pa }emo ina~ice i parafraziranja susresti u svakoj izda{nijoj suvenirnici. Iako zakon ne dopu{ta registrirati poduze}e pod usporednim latini~nim i glagoljskim nazivom, za razliku od dozvole za usporedne latini~ne i }irili~ne registracije iz kruga etni~ke manjine, a za ispisivanje glagoljskih slova prosje~no obrazovan Hrvat }e lako prekoriti iz zabune zbog sli~nosti s pismom okupatora iz devedesetih godina, glagoljica se makar i deklarativno do`ivljava kao nacionalna specifi~nost. U takvom je procesu dru{tvenoga kodificiranja identiteta manje va`nim bilo {to nas u godinama osamostaljivanja i zapadnih aspiracija glagoljica fakti~ki vezuje s isto~nim Bal-

84

kanom, ve} je dominirala osobitost glagoljice u na{em neposrednom susjedstvu od kojega se valjalo distancirati na svakom o~it na~in. Sli~an emocionalni govor mo`e se prepoznati i pred Bucavcem. Kronologija ~injenica, naime, taj lokalitet prikazuje kao prostornu provedbu komunisti~ke kolektivizacije iz njezina rigidnog razdoblja kada je biv{a federacija u`ivala reputaciju usporedivu s onom dana{nje Sjeverne Koreje ili Sudana. Nigdje drugdje u ovom kraju nisu za kr~enje po nacrtu s geometrova stola u prisilnim kooperacijama nove dr`avne tvrtke zapasana ~itava brda. U cijelom je kraju od najdublje starine vjerojatno lokva Dra~evica, krajobrazni detalj izme|u Kru{eva i Lo`nica kojem su pristupi iz obli`njih naselja ure|eni karakteristi~nim radijalnim suhozidima radi zasebnog pristupa iz svakog od njih. Po drevnom mitu u tom se kraju nakon Trojanskog rata skrasio junak Hilo, eponiman poluotoku koji se izme|u Marine i Greba{tice izbacio u Jadransko more dijele}i ga geografski i klimatski na sjeverni i ju`ni dio. Predajno pravo je okoli{ Dra~evice uobli~ilo od pastirskih iskona, a sto~ari i poljodjelci joj Hilovim stopama pristupaju neprestance sve do dana{njih {irenja za motorna vozila. Taj je najstariji kultivirani ambijent posut iskr~enim vla~icama, najdojmljivijih nad kru{evskim kra{kim poljem, no nigdje kao uniformni raster rasprostrt preko ~itavih pobr|a. Planska je privreda s konca ~etrdesetih godina XX. st. proizvodnju s tih vinograda usmjerila u novostvorenu dr`avnu vinariju, ~iji je po~etni tehnolo{ki park orobljen iz konoba naprednih vinara {ibenskoga kraja. U genezi Bucavca prisutna je elementarna sastavnica pojedina~ne vla~ice, no u koordinatnoj shemi skinutoj sa stola dr`avnog planera. Bucavca u dana{njem izgledu ne bi bilo da dr`avni vo|a nije istovjernoj ugrozi s istoka imao dokazivati tko je u komunisti~kom svijetu papskiji od pape. Zbivanja s tim komadi}em hrvatskog primorja kao da razotkrivaju dru{tvenu konstrukciju istaknutoga krajolika. Do 1962. on je bio skriven u nutrini vrijedne uvale kojoj su Rogo`njani i Primo{tenci nadjenuli vlastite nazive Pele{ i Kremik, kad je obalom sagra|ena Jadranska turisti~ka cesta. Traseri magistralnoga kolnika nisu se odlu~ili graditi najkra}im putem kroz osnovicu poluotoka, ve} uza samu obalnu crtu, stubokom mijenjaju}i valorizaciju zemlji{ta i privode}i pogledu tisu}a voza~a krajobrazni scenerij otprije poznat tek pri plovidbama du`obalnih brodskih veza. Okretni doma}ini su nove veze doskora iskoristili da iz sredi{ta zemlje na po{umljenu obalu privuku esperantisti~ki kamp i na mjestu tih okupljanja zasnuju istaknuto hotelijersko poduze}e. Grafizam i amblemati~nost takve ~ipkaste mre`e kroz koju je probijena cesta utrli su put posvema{njoj prepoznatljivosti prizora, a ~esto ponavljano prisje}anje o postavljanju njegova fotografskog uve}anja u aulu `enevskog sjedi{ta svjetske udruge naroda postalo je mo`da najcitiranijom tvrdnjom o vrijednosti hrvatskih krajolika. Stoga se mo`e razumjeti zanavljanje javnog diskursa o potrebi nacionalne kandidature tog lokaliteta za upisivanje u svjetski popis ba{tine ~ovje~anstva kod UNESCO-a, iako ga njegov razmjer

DESCRIPTIO CROATIAE DESCRIPTIO CROATIAE

Trim kod Velog Grabja na Hvaru (snimio Berislav Horvati})

DESCRIPTIO CROATIAE

Vrtnjak kod Vrbovice na Kor~uli (snimio Borut Juvanec)

uskog lokaliteta i prosje~enost neuklopljenom cestom u postoje}im kategorijama popisa ~ini neuvrstivim. Nova je du`obalna cesta olak{ala dopremanje cementa u svako primorsko dvori{te, pove}ala vrijednost prije85

Ku}a, selo, krajolikMo`da bi se moglo re}i kako se u prijeporima suvereniteta devedesetih Hrvatska izborila za svoj teritorij, dok se u stabilnijem vremenu s povoljnijim radnim temperaturama za kapitalne procese na{la na boji{nici borbe za svoj prostor. ^itaju}i ~lanke naslovljene s Divlja~ki napadnuta uvala, Udar na mjesto i sli~no, doista bi se moglo pomisliti kako je rije~ o nekom ratnom godi{tu novina! Ure|enje prostora i izgradnja krajolika su se silom ekonomskih prilika iz sredstava socijalne politike preselili posred biznisa, prije svih onoga turisti~koga. Nije ni ~udo da je more koje se usjeklo poput kanala do prilaza srcu Europe, konzervirav{i u bitnome najve}i dio depopuliziranih prostora izvan gradova, ponudilo izglede mnogostrukih umna`anja kapitala. Zoniranje oblika gradnji prometnulo se u fundamentalna o~itovanja interesnih poredaka osamostaljenoga hrvatskog dru{tva. Po~etkom devedesetih se na okupljanja iseljeni{tva dolazilo s grudama rodne zemlje, dok se u na{e dane u inozemstvo putuje s radnim verzijama prostornih planova i obuhvatima budu}ih gra|evinskih zona. Nije neobi~no da su tijela lokalnih samouprava tra`ene prostorne planove donosila tek pod zakonskom alternativom njihovih raspu{tanja, dok su u~inkovite dorade u pravilu prekora~ivale zadane rokove, ili uop}e nisu ni zaklju~ene. Da mi je cimentati more u narodnoj je pjesmi na{e cementne ere za`eljela ljuba u ~e`nji sa svojim draganom, no zadnjih je ~etrdeset godina to bio validni refren svakog ulaga~a u sferi gdje dr`ava nije protegnula svoje regulacijske i represivne regule. Tko se pedesetih godina htio opskrbiti dr`avnim berivima, valjalo mu je dovesti svjedoke o partizanskom anga`manu. Da bi danas bili sigurniji u egzistenciju va`ni su svjedoci koji }e potvrditi da je va{a ku}a na obali sagra|ena prije avionske snimke 1968. godine. Stru~nim ustanovama potom ostaje utvrditi jeste li, zakasniv{i na aerofotografiranje, na vrijeme iskoristili regulacijsku amnestiju ozakonjenu izme|u 1992. i 1995. Kao rezultat se na jednom od najljep{ih dijelova Jadranskog mora, uza samo more kod Rogoznice, od 701 ku}e zakonski za{titilo njih 240. Domi{ljanje kako rasplesti to prostorno-regulacijsko klupko odredit }e sudbinu hrvatskog obalnoga krajolika i njegovih zate~enih struktura. Nakladna serija o narodnom graditeljstvu kojom su konzervatori 1992. i 1993. tematskim svescima po etnolo{kim arealima ponudili savjet pri oblikovanju ambijentalnih gra|evina (Hrvatsko narodno graditeljstvo Zdravka @ivkovi}a) rijetko se vidi na radnim stolovima i policama urbanista i arhitekata. Osim u odmjeravanjima krajolika prija{njih antropogeografskih {kola, etnolozi su bili posve}eniji detalju od {irega krajobraznog u~inka pa se raspolo`iva pretresanja povijesnih tradicijskih navada kori{tenja prostora o~ito nisu dojmila regulacijskih ureda. Shodno tomu nakon 1995. se od Dunava do Konavala mo`emo provesti obnovljenim selima li{enima obilje`ja svoje kulturne pripadnosti. Njihova se lokacija s fotogra-

Lokva pod Diviskom na Krku (snimio Berislav Horvati})

Ba{}anski mrgari na Staro{}ini (snimio Denis Le{i})

zanemarivanih kamenjara uza samo more, i olak{ala postojano posje}ivanje motoriziranih turista. Dr`ava je, vi{e namjernim propustima u regulaciji a manje izrijekom, nakon politi~ke represije u sedamdesetim godinama popustila uzde socijalnog odu{ka. Poduzetnog dijela populacije rije{ila se dozvolom zapo{ljavanja u inozemstvu. Onima kod ku}e je socijalna politika ostavljala mogu}nosti koje nisu mogli ulo`iti ni u vrijednosnice ni u sredstva privatnih poduze}a, ve} su pribli`ene djedovine uz more kapitalizirali prilagodbama, prigradnjama i novogradnjama. Prije se zbog sigurnosti poslovi~no ustezalo naselja graditi na samoj obali, ~esto ih uklanjaju}i stotinama metara ili pokoji kilometar postrance, dok su sada linije novih ku}a po~ele dobivati same obalne crte. Pre{utni socijalni odu{ak cementiranjem obale najpogubniji je u~inak ostvario nepromicanjem prostorno-planske regulative. U vrijeme kada su se ekonomska kola federativnih dr`ava nezaustavljivo sunovratila a ugro`ene elite posegnule za tenkovima i ratnom flotom, u dragocjenom primorskom pojasu ve} je bila navijena i tempirana bomba razgradnje vrijednih sastavnica krajolika.

86

DESCRIPTIO CROATIAE DESCRIPTIO CROATIAE DESCRIPTIO CROATIAE

fije ne bi dala odgonetnuti bez osvrtanja za krajolikom. Sli~no kao i kod novijeg biznisa na obali, diktat velikih narud`bi takva je naselja smje{tao ~ak i na posve neodr`ivim mjestima poput trasa isplaniranih energetskih koridora. U krajoliku se takav nezaustavljivi gra|evinski zama{njak razaznaje i u ustrajnom probijanju tisu}e kilometara hrvatskih protupo`arnih prosjeka o ~ijim korisnostima {umari dvoje. Kao i pri povijesnom uvo|enju bora me|u obalne ~esmine i smreke, izostaje njihovo odr`avanje i vrednovanje postupka a u krajoliku ~esto ostaju tek kr~evinski o`iljci i razrovane suhozidne strukture. Nevolja je {to kod o~itosti dr`avnih napora na ~uvanju obalnih {uma jedna jedina krupna strana naprava poput vatrogasnog aviona na novinskoj naslovnici ili na po~etku televizijskog dnevnika posti`e instantni utisak, a ~i{}enja gorivog materijala pod kro{njama samo dojam o kojem se ne }e dospjeti prosuditi unutar ~etverogodi{njeg du`nosni~kog mandata.

Ceste i njihove ogradeImaju li na{i urbanisti~ki i konzervatorski uredi kapaciteta za hvatanje u ko{tac s na~etim hrvatskim krajoli-

kom, napose onim uz more? Kako je u Gr~koj 24. rujna izvijestio dnevnik Kathimerini, ondje se zbog gradnje na obalnim povr{inama oslobo|enima {umskim po`arima kani uvesti i satelitski nadzor. Betoniranje obale, zanemarivanje {uma, izobli~avanje krajolika i veleprofite vezane uz njih Sredozemlje je ve} vidjelo. U uredima gdje se danas odre|uje izgled hrvatskog prostora stru~njaka obrazovanih za povijesne na~ine kori{tenja zemlji{ta nema mnogo, njihova se prisutnost na terenu svjedo~i uglavnom kroz dokumentacijske fondove a oskudno kroz aktivizam ekspertnih i civilnih mre`a kakve ohrabruju mjere Europske komisije. Raspon iskustava otprije vi|enih u inozemstvu kod nas je prisutan od turisti~ki istaknute op}ine na obali koja u svakom novom mandatu vlasti dobiva novi dopis s pozivom na spa{avanje gra|evine s najistaknutijim detaljem hrvatske suhozidne ba{tine, do sretnog primjera Turisti~ke zajednice u Puntu na otoku Krku, koja je za obnovu suhozidnog (!) zdenca ru~nim poslom 22. lipnja 2004. Vinka Orli}a starijeg i mla|eg regularno uposlila prihvativ{i ponudu njihove gra|evinske tvrtke. O drugoj sretnoj zgodi je u o`ujskom broju `upnoga glasila Punta i Stare Ba{ke dojavio Anton Orli}, tajnik op}ine Punat: vlasnici zemlji{ta uz pro{irenu cestu su se dogovorili o visini zida i rasporedu prolaza, pa obnovili zaru{ene groma~e. A u susjednoj Ba{koj se tamo{nja Op}ina zanimala kod Antona Gule{i}a, vlasnika zadnje kr~ke ma-

Ku}ica u Ko`lovcu kraj Benkovca (snimio Jadran Kale)

87

Popravak zaru{enog zdenca u Kardiji kod Punta na Krku

{une zi zjalon na slonu (suhozidne {tale s otvorom u sredini natkrova od travine) da je 1999. i nanovo 2004. obnovi na stari na~in, ne grade}i novu betonsku {talu. Sli~nom strpljivo{}u obnovili su se i obli`nji kori{teni mrgari za sezonsko razbrajanje ovaca u komunadi. Mo`da su Kr~ani imali sre}u na}i se na otoku s mostom koji se iz glavnoga grada i bli`ih europskih zemalja mo`e pohoditi u vremenu izme|u dva dnevna objeda. Na takvo plodno tlo nisu pala zauzimanja s hvarskim Agerom, pred kojim se od 1990. {krgutalo zubima s vi{e stra-

Samograd na @irju (Jadran Kale)

na. Na spomeniku anti~ke parcelizacije zemlji{ta i vernakularne arhitekture dana{njice jedni uz druge sreli su se maslinari, bageri, zrakoplovi, motokultivatori s prikolicama u zamjeni magaraca, kamioni s asfaltnom bazom, vikenda{i na proputovanju do svojih vikendica u susjednim uvalama i povorke prosvjednika. Jedinstvenu o~uvanost staroga gr~kog ra{~lanjivanja posjeda mje{tani su jo{ 26. o`ujka 2004. na susretu sa stru~njacima znali popratiti drugom povijesnom reminiscencijom, onom na Ivani{ev pu~ki ustanak. Doista se te{ko upustiti u razrje{avanje tehnolo{kih standarda na depopuliziranim otocima ostarjelog stanovni{tva. Vikenda{ do idu}eg izbivanja s posla u gara`i mo`e parkirati samo vozilo, ne i magarca, a njihove se razli~itosti doskora lako raspoznaju i u krajoliku. Iz usta onih koji su obvezani na provjeru popularnosti tako se dalo ~uti i najneobi~nijih obrazlo`enja. Na~elnik jedne op}ine u kojoj su se betonirali putovi kroz krajobrazno istaknute vinograde objasnio je 1. travnja 2003. nasipanje betona da bi se put poplo~ao kamenim plo~ama kako se to neko} radilo. U drugoj si je gradona~elnik priu{tio obja{njenje asfaltiranja kako ljudi ne `ele u polja jer vi{e nema fi}a i peglica, ve} se voze skupi i brzi automobili koji na ovakvom makadamu stradaju za godinu dana. Kao i kod drugih pu~kih obdr`avanja, i ovdje je tradicija imala u~initi puni krug ne bi li na{la prikladan oblik za novi `ivot. Ono {to su neko} bile posve}ene tajne poganskih mitova ostavilo je traga tek u dje~jim razbrajalicama ili bizarnim pripjevima, sve dok u na{e dane preko u~enih knjiga opet nisu na{le mjesta na popularnim festivalima i me|u glazbenim hitovima s radiofonije. Preoblikovane i li{ene izvornih namjena, takve predaje nisu se skrasile u sinkretizmu, ve} u kulturnom identitetu. Sli~no takvim skladateljskim uspje{nicama, detalji narodskog oblikovanja su iz graditeljskog i krajobraznog inventara sentimentalnim pre~acima znali na}i put do dizajniranih ambijenata `ivljenja i potro{nje. Senzibiliziranje trendovima agroturizma i kulturnog turizma i oja~avanje gra|anske scene neprofitnih okupljanja u godinama nakon rata pomogli su primaknuti se realnim polazi{tima ozdravljenja krajolika, onome koji ne kre}e s crta}eg stola planera, ve} s vlastitog zemlji{ta ili oku}nice. Nestor civilnog pokreta spa{avanja suhozidne ba{tine Abruzza i Apulije Edoardo Micati svoje je poznavanje takvih gra|evina duhovito sa`eo {alom kako ih nije posve shvatio dok mu se dva trulla u prvim poku{ajima popravaka nisu sru{ila na glavu. Kako u nevjerojatnom krajoliku pulje{kog Alberobella tako i me|u hvarskim trimima, istarskim ka`unima ili kontinentalnim bunjama {ibenskoga kraja, tko ~eka da mu netko drugi (konzervatorska slu`ba, op}ina) popravi ba{tinu, a da u me|uvremenu eventualno do~eka i njeno poskupljenje kakvim sretnim zoniranjem, ne radi ~itav posao u kojem su ga uposlili njegovi unuci. Pod takvim se krilaticama diljem zemlje u zadnje vrijeme okupljaju stotine udruga, ve} od folklornih ansambala, preko `upnih vije}a, ekolo{kih skupina i ad hoc peticijskih sabiranja kojima se imu}ne tvrtke djeli}em profita iz fondova svojih natje~aja `ele predstaviti kao dru{tveno savjesni partneri iz susjedstva.

88

DESCRIPTIO CROATIAE DESCRIPTIO CROATIAE

Inventura, katalogiziranje i tipologijaU biv{oj federaciji {kolski je odgoj polazio od tvrdnje kako je na{a zemlja vrlo bogata prirodnim sirovinama, a njeni stanovnici snala`ljivi i prirodno obdareni. ^inilo se kako umjetno stanje respekta prema zemlji koja je ~ak i predvodila svoj globalni pokret takvim vizijama daje za pravo. Hrvatska je nakon osamostaljenja u svojim granicama zadr`ala najva`niji potencijal biv{e dr`ave, glavninu morske obale. Razaberu li se dana{nji pokazatelji javnog mnijenja, obi~no se dr`i kako `ivimo u zemlji netaknute prirode, vrlo bogate kulturne ba{tine i prirodno obdarenih stanovnika. Zajedni~ko obilje`je tih pasivnih nazora je bogomdanost naslje|a bilo prirodnog ili kulturnoga kakvo jam~i ugodan `ivot, sa stanovnicima koji prirodno raspola`u sposobnostima do kojih drugi tek imaju dolaziti u~enjem. Nekada{nja ekonomija, dru{tvena politika i obrazovni sustav bili su umiruju}im sredstvima socijalne politike kakva je pomagala odr`avati takve Potemkinove paravane. Posljedice su vidljive i u dru{tvu i u njegovu okru`enju. Priroda se nije pokazala potkupljivom poput ljudi, u kontinentalnim ravnicama ka`njavaju}i razlivanjem iz zatrpanih kanala a obalne {ume pretvaraju}i u skladi{ta goriva {to samo ~ekaju svoju iskru. U krajoliku od kojega je ~ovjek dignuo ruke zagospodario je estetski uveden bor. To veliko, lijepo stablo pred

lice ~ovjeka s obale postavilo se poput savjesnog novinara, daju}i nam u krajoliku do znanja i pogre{ke nad zaboravljenim vinogradima i uspjehe na biranim hotelskim lokacijama. Vatra {umskih po`ara, s kojom je ta {ire}a vrsta vjen~ana, od ubave {umovite obale u~inila je mjesto riskantno za `ivot. Takva nam zgari{ta zapu{tenih {uma znaju od{krinuti vrata poljodjelskog vremeplova do nekada{njih ogra|enih kr~evina, da bi se s novom vegetacijom nad njima nanovo zatvorila. Ranjiva to~ka gospodarenja hrvatskim krajolikom upravo je takvo nepoznavanje {to, zapravo, ba{tinimo. ^itavi nenastanjeni otoci nad kojima je zadnjih nara{taja izmaknula poljodjel~eva ruka zaogrnuli su se pokrovom borovih {uma pod kojima le`e stotine kilometara suhozidnih ograda i terasa, poput Kaknja i Zmajana u {ibenskom oto~ju. Tipologija oblika suhozidnoga graditeljstva postoji samo za Kornate, a inventar suhozidnih gra|evina samo u Istri i na Krku u svim slu~ajevima izvan konzervatorske slu`be (Sven Kulu{i} za Kornate, Tihomira Stepinac-Fabijani} i Tullio Vergerio za istarske ka`une, Berislav Horvati} za kr~ke mrgare i zdence). Osamdeset godina nakon ~lanka kojim je ]iril Ivekovi} u spomen zborniku tisu}ugodi{njice hrvatskoga kraljevstva uveo suhozidne gra|evine hrvatske obale u knji`nice akademske javnosti jo{ uvijek ne znamo tajne ra{irenosti takvih gra|evina. Za{to ih nema izme|u Klane i Modrava, pa onda opet izme|u Marine i Konavala (s iznimkom makarske okolice) na kopnu, ili za{to ih uop}e nema na mnogim otocima koji se s drugima poduda-

Zaselak Gornja Banda na Drveniku (snimio Jadran Kale)

DESCRIPTIO CROATIAE 89

Gali`ana: najve}i istarski ka`un (gore)

Pravi luk cisterne, Rogoznica (dolje)

Trimi u Gomilama kraj Svir~a na Hvaru (desno) (snimio Jadran Kale)

raju i po tradicijskim gospodarstvima i pedologiji? ^ak i puka prisutnost na terenu biva dokumentirana u najnovije doba trudom senzibiliziranih stru~njaka razli~itih profila, poput uvo|enja Kor~ule, Visa ili Krka u atlas suhozidnih gra|evina natkrivenih tehnikom pseudocupola (redom, arhitekt Borut Juvanec, arheolog Branko Kirigin, odn. fizi~ar Berislav Horvati}). Ivekovi}evo uo~avanje splitske isprave datirane 1258. iz Diplomati~kog zbornika s terminom bunja, no u jednom od svojih zna~enja koje ne ozna~ava samostojnu gra|evinu, ostalo je lakmusom nekriti~kog ponavljanja povijesne potvrde tehnike pseudocupola na na{oj obali, da bi tek 2000. dobili vjerodostojniji povijesni navod komarde u blizini Punta iz 1577. (taj Horvati}ev nalaz pomi~e dosad najstariji spomen konkretne gra|evine te vrste iz 1620. u Francuskoj). Novija pozornost nekolicine istra`iva~a dio klju~a za odgovor prona{la je u kontekstu najslo`enijih takvih gra|evina u nas, onih koje sadr`e vi{e prostorija i prolaze (na Dugom otoku, kod Vodica, na @irju, Bra~u i Hvaru njih ukupno 7). Kao i kod pulje{kih stambenih trulla iz XVII. st., odgovor na pitanje oblika pru`it }e umjesno pitanje o razlozima nastanka. Osim tri tajanstvena saljska Petero~i}a iz dublje starine, nastanci su im listom vezani za razdoblje vinarske konjukture u Dalmaciji potkraj XIX. st. i prvih godina XX. st. U na{im je krajevima `ivljenju uvijek slu`ila druga forma zdanja (osim ponegdje

u mjesecu jematve, za hajduke ili zbjegove), dok su se razvedene gra|evine tipa pseudocupola prilago|avale potrebama na konkretnim zemlji{tima. Kao i kod europskih stilskih katedrala, starih japanskih tvr|ava ili ju`noafri~kih utvr|enih naselja, hrvatske kompleksne suhozidne gra|evine nisu posljedak bezvremene tradicije, ve} rezultat konkretnih povijesnih previranja, i ne sadr`e slijepa ponavljanja uvrije`enih umije}a, ve} invencije i originalna premo{}ivanja zate~enih problema na temelju poznatih vje{tina. Ne valja zaboraviti da ih nisu gradile okolnosti, ve} ljudi. Pojedinosti koje su im ostale na spomen u samim tim gra|evinama, na njihovim ku}ama i u njihovim dvorima, kao i u sje}anjima njihovih bli`njih, poja{njavaju da bez osobitih ljudi ne bi bilo ni osobitih detalja hrvatskoga krajolika nastalih njihovim rukama po domi{ljatim zamislima. Tako je na Hvaru bilo sa Stjepanom Vrankovi}em (graditeljem kompleksa trima u Gomilama kraj Svir~a, XIX. st.) i unucima Antunom i Stjepanom Vrankovi}em (graditeljima trostrukoga Trima Lu~i}a u Paklini, XX. st.), u Vodicama s Lukom Strikomanom (graditeljem dvoprostornoga Ra{inog stana s pseudolukom, XX. st.), na @irju s Tomom Ali}em (graditeljem petoprostornoga Starog stana, XX. st.), ili pak na Pa{manu s Lovrom Vidovi}em (graditeljem kompleksa ku}ica u Poljicama kraj Tkona, XX. st.). Najfinije to~ke povijesnoga krajolika na}i }emo potra`imo li, zapravo, u njima

90

DESCRIPTIO CROATIAE DESCRIPTIO CROATIAE

prave ljude, a sli~nu potragu mo`emo provesti i po najbiranijim trgovima grada. Takva bi se domi{ljata prznica, kakva se ne ustru~ava ni izumljivanja novih na~ina gra|enja sa zate~enim kamenom, mogla prepoznati i u samom Jurju Dalmatincu nije li i on graditelj neobi~nog zdanja od samoga kamena, upravo kao {to su po definiciji i na{i ka`uni, bunje, ~emeri, trimi, vrtujci ili ku}arice? Umjesto za nepravim svo|enjem on je na svojem velebnom spomeniku posegnuo za drugim pu~kim umije}em, ba~varstvom, uglavljuju}i kamene du`ice krova i kupole na arhitektonski nevi|en i neponovljen na~in. Dugo je trebalo od prvih upozoravaju}ih okru`nica prosvije}enih {kolnika 1886. o potrebi ~uvanja predmeta kulturne ba{tine (koji imaju svoju starinarsku vriednost, bilo povjestnu, bilo umjetni~ku, bilo jednu i drugu, rije~ima don Frane Buli}a iz 1907) do spoznaje da se me|u nestaju}om ba{tinom zametnuo i krajolik sa svojim sastavnicama. Na stranicama dalmatinskoga dnevnog lista ravnatelj splitskih konzervatora Cvito Fiskovi} je 27. travnja 1972. objavio dopis op}inama i gra|evinarima: Molimo vas stoga da izdate u tom smislu javne oglase i obavijestite posebno poduze}a koja se na va{em podru~ju bave izgradnjom cesta ili poduzimlju javne ili privatne radove koja protuzakonski iskori{}uju pa ~ak i prodaju kamenje sa spomenutih gomila. Uredne suhozidne gra|evine li{ene namjene i pozornosti, osobito one natkrivene kamenim plo~ama i s potpornim nasipima, za gradili{ta

zna~e prakti~na spremi{ta razvrstanoga gra|evnog materijala koja sni`avaju tro{kove transporta i sortiranja. Na{e dane su uglavnom do~ekale one udaljene od same obale ili prometnica. U {ibenskom kraju, kontinentalnom carstvu suhozidne gradnje {to se`e do prilaza Drni{u i Kninu, pre`ivjela je Turska kula kraj Jezera na Murteru, no to nije uspjelo za~udnoj Poncinoj kuli u Mandalini s fotografske plo~e don Luke Jeli}a, koju su izjeli poligoni ratne luke. Na tom je terenu prakti~no svaka nova industrijska zona uni{tavala zate~ene krajobrazne strukture, redom bez evidencije pobrisanog stanja: ve} od one SUFID-ove na nekada{njim biskupijskim kr~evinama u Crnici po~etkom XX. st., preko ra`inske tvornice smje{tene me|u vrijednim zemlji{tima Mandaline i Donjeg polja, do zone u Bilicama u kojoj je etnologinja Nada GjetvajKrausel 1956. za podrobnije istra`ivanje nazna~ila neke iznimke suhozidne strukture, pa u na{im danima kad se antropogeni krajolik uz magistralnu cestu izme|u Njivica i {ibenskog mosta drobi za ljubav konfekcijskih automobilskih salona. Na svim tim prigradskim mjestima njihova {krta uspomena kao da ~eka ho}e li ih uskrisiti sudbina drugoga ~uvenoga kamenja, onog iz povijesnih zidina i grudobrana redom ru{enih u osvit modernizacije i nanovo uspravljanih po diktatu turisti~kog tr`i{ta. Ako se je time ravnati, mo`da i za te pu~ke ro|ake uznositoga gradskoga kamenja jo{ ima nade?

Stare ~estice ponad Bucarca, Primo{ten (snimio Jadran Kale)

DESCRIPTIO CROATIAE 91