Julije Gollner - Stari Slaveni (1898)

8/8/2019 Julije Gollner - Stari Slaveni (1898)

1/61

P U C K A K N J I N I C A izdavana

D R U T V O M S V E T O J E R O N I M S K I M ,

KNJIGA CXV.

STARI SLAVENI,od

JULIJA GOLLNERA.

ZAGREB.

TISAK DIONIKE TISKARE.1898.

POVJESNIKE CRTICE.

d 8 0 0 . g o d , p r i j e K r i s t a d o 5 0 0 , g o d , p o s l i j e K r i s t a ,

PO NAJBOLJIM NAIM PISCIMA

-

/ sastavio'

JULIJE GOLLNER.

ZAGREB.TISAK DIONIKE TISKAltE.

1898.

DRUTVO SV. JERONIMA.


2/61

P R E D G O V O R .

i vri jedni povjesniari sakupie u spojim djelimalijepe i obilne podatke o iv otu , obiS ajim a i vjer i

naih pradjedova, starih Slavena. Nu ova su djela ponajvie izdan ja nae din e i marn e Matice Hrva tske", tesu ve po svom opem sadraju opredijeljena za srednje

slojeve naega naroda, a po tom su malo poznata uniim s lo jev ima naroda. Po mojem s kromnom mnenjusvakako e biti korisno, ako se na narod upozna sastarim Slavenima, da se tako barem zt koji as duhomprenese u ono pradav no doba, pa da vi di, s kakovim suse tekoama i nezgodama imali boriti, kako su se mi-

jenjale i usavrivale nj ihove uredbe kako su uredili svojedomae ognjite, kako su ustroj i l i v last i dravu, kakosu vjeru imali, kakove obiaje itd.

Odluio sam s toga u ovom djelcu podat ci jenjenimitaocima jasnu s liku o svem ovom. Dakako, da tu nemanita nova, i da bi se o tom predmetu ilo mnogo vienapisati; al to bi moda uinilo ci jelu s liku nejasnom,a i knj igu prevelikom.

Kod izradbe ovog djelca posluio sam se poglavitomedju ostalim knjigama knjigom : Franjo Valla: Pov jestsrednjega vijeka". Prvi dio. Po ovoj sam knjizi udesiocijeli raspored ovog- djelca. Osobito mi je dobro pos lu-

ila krasno sastavljena Povjest Hrvatska" od Tade Srniiklasa, zatim Slaveni u^davnini 1 od ra. T. Maretia


3/61

6

i druge. Prema ovim knjigama nastojao sam, da u kratkosve ono napomenem, to je znamenitije, da tako dobi-

jemo to potpuniju sl iku o starim Slavenima.Cijenim da je potrebno i dobro, da se i hrvats ki

puk, kao grana velikoga slavenskoga naroda, upozna sa

ivotom sv oji h st arih predjedova, dok su oni jote po-gani bil i.

Kopr ivnica, mjeseca ve l jae 1898.

Pisac.

Glava prva.

Slaveni se sele u Evropu.

Kad odrastao ovjek promatra maleno, novorodjenodijete, nekako mu se i nehotice namee pitanje i po-misao, da li je i on bio tako malen i nemo an?! Tasilna opreka nekako mu se ini nevjerojatna. Pa ipak jetako! Isto ovakova misao dolazi nam i onda, kad pro-

matramo silnu onu povrinu nae zemlje, koju je za-premio gorostas slavenski, i koja nadilazi estinu naegasvijeta. Da, kao to svaki narod, tako je i Slaven biodijete. Njega ne nalazimo od pravijeka u Evropi, ve jenjegova kolijevka bila tamo negdje pri izvoru rijeke Sir Darja i Amu Da rja u vrletnoj gori zvanoj Hindoku.Slaven je, ka ko danas zna demo, u rod u Indijcu, Persi-

janeu, Grku, Latinu, Keltu, Germanu it. Svi ovi narodi,koje danas dijele velike razlikosti, bili su dugo vremena

jedno : ima li su jednu vjeru, jedan jezik, jednak e obiaje,i jednako sve, to ini narc narodom.Ovi su se narodi poeli u davna vremena s nepoz-

natih i nejasnih nam uzroka razilaziti po irokom svijetu,a time su nastale mnoge razlikosti meju pojedinim na-rodima. Posve je naime razumljivo, im se je vie jednopleme od drugoga ualjivalo, da se je tim vie jednodrugomu otudjivalo. Uzrok tomu lako nam je nai: po-misl imo samo na prerazlinu domovinu, podneblje, zatimna oue silne ravnice, ume, brine, movare, rijeke, to je sve na njih silno djelovalo, te ih preobrazilo. I


4/61

8

tako je dolo malo po malo do toga, da su se oni stali jedan od drugoga razlikovati ba po svem onom, to im je prije bilo zajedniko. Tako se je poelo mijenjatiime, vjera, obiaji i jezik, te nastace od arijskoga pra-naroda dananji Indo-evropejci. Od Arijaca postadoenajprije zapadni i istoni Arijci. Zapadni Arijci roieSlavene- Germane i Kelto-Grko-Latine, a istoni Arijci:Irance, Persijance, Baktorijance, Indijce i t. d. Mi emosve ove ostaviti, pa emo se baviti samo onim, to naszanima, a to je slavenski rod.

Kako smo ve prije napomenuli, Slaveni su zappdni Arijci, te su nekoje vri jeme bili sa Germanima isti narod.Spomenuti nam valja, da su Slavene i nj ihova najvjer-nija braa Litva ni ost avil i, te da su tad poeli drugi m,t. j . svojim jezikom govoriti. Kako dugo su bili Slavenizajedno sa Germanima i Litvancima, to ne znamo, ali

je s igurno, da to njihovo prijateljstvo see u najdavnija Aremena, i da je bilo dugotrajno.

Stari Slaveni nisu prvi krenuli iz svoje pradomovine.Prije njih k renu e njih ov a braa Grci, Lat'ni, Kelti iGermani, a za njima tek Slaveni. Oni narodi, koji suprije krenuli i koji su prije stigli u Evropu zauzee po-najvie jug i zapad, oim je Slavenima ostao istok, gdje

je i danas srce najjaoj slavenskoj dravi. Doavi stariSlaveni u svoju novu postojbinu zauzee zemlju izmejugornjega Dona i Dnjepra u dananjoj Eusiji, zatim sudosezali na zapad i sjever do srednje Visle i Baltikogamora i do rijeke Pripeta i preko nje. Nu oni nisu biliosamljeni, jer su se oko njih nastanili drugi narodi. Takosu ih sa sjevero-zapadne strane stisli u taj mali prostor

Aisti ili Litavci, sa zapada Germani, sa sjevera i istokaudi ili Fini (narod mongolskog plemena), a napokons juga najp rije neka n earijska plemena, a on da Skiti i

Sarmati. Ovi Skiti i Sarmati bili su posljed nji od arijskoga

9

demeaa, koji su doli u Evropu. Kako se danas znade,ulaveni su doli u ove svoje zemlje najkasnije u petomdjekn prije Isusa.

Slaveni su nali u svom norom stanu stare itelje,tako zvane Fine ili oude. To su bili l judi malena stasa,

slaba ti jela, a i duh im je bio slabo razvijen. Kako suovi pa tu l jc i iv je l i , i j esu l i ka kove dra ve osnova l i , n i jenam poznato. Sve to nam se od njih sauvalo do danas,

jesu samo t. zv. gradjevine na kolju (Pfahlbauten). Tosu kuka vne kuice, gradjene na kolci ma usred movarai jezera, da se lake brane od neprijatelja. U ovim a-losnim ljudskim stanovima, a i oko njih, nai je jo ioruja i oruja svakojaka. To oruje i oruje nainjeno

je samo od kosti ili pak od kamena. O eljezu ili o kojoj

drug oj kovini nema tu ni spo mena Taj je dakle narod bio u tako zvanoj kamenoj periodi (dobi)", te ga je danasgotovo svuda nestalo. Uspom ena mu se uzdrala jedinou Euskoj, u kneevini Finsko j. S o vim je narodom im aoSlaven najprije posla; on ga je imao iz zemlje izbacitii izagnati.

Nu nisu se stari Slaveni imali boriti samo sa pra-iteljima, nego su se oni morali boriti i sa novom do-movinom. Valjalo se tu naime boriti sa njezinim velikim

i divlj im rijekama i sa onim silnim njihovim poplavama,a valjalo se boriti i sa movarama i ogromnim umama.Najprije je trebalo svladati ri jeke i svesti ih u njihovopravo korito, dalje je trebalo sagraditi mostove, ma bil ioni ma kakovi, trebalo je movare isuiti, ume iskriti,puto ve prosjeci, div lja zatrti i t d. Svako mu je jasno,da je za ta j ogromni posao bilo potrebno mnogo radinihruku, da je tu bilo mnogo napora i krvava znoja. Svete pak po tekoe mo i em o si jo bolje predstaviti, ako

na um uzmemo , da je Slavenu, koji je za onda bio neuk,trebalo mnogo i mnogo vijekova, dok ih je svladao.


5/61

10

Ova pradomovina starih Slavena zvala se Velika, il iBijela Hrvatska, iz koje se na sve strane raseli se sla-

venska plemena i narodi Jedni krenue na zapad premaKrkonoam i Labi, drugi pojoe preko Karpata premastaroj Panoniji, a trei se uz Orno more prikuie dolnjemuDunavu i istono-rimskomu carstvu. Ovo napomenusmosamo zato, da se vidi, kako su se raselila slavenska ple-mena i ntrodi.

i

Glava druga.

Prve vijesti o Slavenima.

Za dananje nae znanje ima malo ko ji pisac sta-roga svijeta toliku vanost, koliku ima prvi grki po-vjesniar Herodot. Da je s kojom nesreom propalo divnonjegovo djelo, nae bi znanje o starim narodima bilo

vrlo jadno i kukavno, a moda i nikakvo. Koliko im a m o biti zahvalni Herodotu za njegove biljeke o razlinimnarodima, o tom nam ne treba ovdje govoriti. Mi He-rodota za to spominjemo, jer u njegovoj povjesti, i to uetvrtoj knjizi, ima nekoliko biljeaka, iz kojih dozna-

jemo neto malo o prastarim Slavenima.Herodot boravio je negdje oko godine 450. prije

Krista nekoliko vremena u gradu Olbiji, koji je bio nautoku rijeke Buga u Orno more. Grad Olbija bio jegrka naseobina, a leao je blizu dananjega ruskoggrada Nikolajeva. Ovdje je imao slavni ovaj Grk mnogoprilike, da dozna kojeta o barbarskim narodima, koji suivjeli u to doba u dananjoj junoj i sjevernoj Bu-siji, dakle u domovini starih Slavena, itavo je djeloHerootovo dokaz, kako je taj otac povjesti" bio

vrlo radoznao i da je svuda nastojao, kako e to

11

vie doznati o razlinim zemljama i narodima. On je zacijelo mnogo raspitivao za narode, do kojih mu nije bilomogue doi, a valjda je i vidio kojega ovjeka iz onihzemalja, te s njim preko tumaa togod govorio. Svesvoje do ivlj aje sabrao je Herodot u svoju za na s pre-

vrijednu povjest.U ovoj povjesti opisuje vrijedni povjesniar najprije

Skite, glavni narod u tim krajevima. O ovom narodutreba da neto pro govorimo i s toga, to su gdjekojipisci novijega vremena mislili, da su Skiti bili slavenskinarod, a to je mnijenje krivo. Herodot veli, da seo v a j narod sa m zove Skoloti, a ime Skita da su munadjeli Grci. On razlikuje prave Skite od nepravih. Zaprve veli, da su se dijelili u dvoje, jedni su bili pastiriili nomadi, a drugi carski Skiti. Po svoj prilici ovo raz-

liko van je ne znai drugo, nego da su jedn i i drugi bilidodue isti narod, nu da su se medju pobom govoromrazlikovali. Nepravi Skiti nisu, vrlo vjerojatno, ni biliSkiti, nego samo skitski podanici ili kmetovi, a Herodotih je samo poradi toga ubrojio melju Skite, jer nijepravo znao, kako su se oni sami zvali. Ove nepraveSkite razlikuje Herodot dvojako. Jedni su mu Skiti orai,a drugi su Skiti ratari.

Sto mi danas znademo o Skitima jeste, da su Skiti

bili hajduki narod, i da su ivjeli samo od boja i znojaonih naroda, koje su podjarmili. Pored svega svoga bar- barstva im ali su oni ipak nekakov u dr av u, a to namkae, da oni nisu bili posvema divlji. Divljaci naimene znadu, to je drava. Skitska je drava u vrijemeHerootovo obuzimala prostor, koji lei medju utokomDona i utokom Dnjestra. Na sjeveru joj je bila granicarijeica Psol, a zatim gornji Bug i Dnje4ar. Koje sukrvi bili Skiti, ne zna se pravo. Ueni eh afafik mislio

je i dokazivao, da su bili narod mongolske krvi. Drugi


6/61

12 13

opetf dre, kako ono prije spomenuh , da su bili Slaveni.Danas je najvjerojatnije to, da su Skiti srodnici Irancima,da kle Pers i ja neira a , J ermenima i drug im na rodima ovog aplemena.

Osim Skita bilo je tu i Sarmata i drugih naroda, veli Herodot. Za Sarmate znademo danas za cijelo, da

su bili roda iranskoga, i da su govorili jezikom, koji je bio vrlo slian skitskomu ili, kako Herodot veli, koji je bio pokvareni jezik skitski.

Koga su roda bili drugi narodi u ovim zemljama,koje otac povjesti" spominje u svom djelu, nije pravopoznato. Samo za Neure i Budine znade za sigurno, dasu bili Slaveni, pa za to emo o njima neto malo pro-govoriti.

Neuri su ivjeli u to vri jeme u junom dijelu da-

nanje gubernije volinjske i u istonoj Galicij i, a Sudinisu bili susjedi Neurima i boravili su negdje uz gornjiDnjepar.

Herodot dodue malo govori o iv otu o vih plemena,ali i ono malo, to nam pripovijeda o njima, kae nam,da oni ne mogu drugo biti nego Slaveni. To nam po-tvrd juje i samo irne Neuri i li po dananjem jeziku Nuri.To ime nita drugo ne znai, nego dolina ili nizina, atako va je upravo i bila zemlja, gdje su se ti prv i po-

znati Slaveni smjestili . Osim toga ima traga tomu imenuNeuri i li Nuri i danas u im euu polj-koga gradia Nur irijeice Nure, koja se izlijeva blizu toga gradia u rijeku Bug.

Isto je tako i ime Budini roda slavenskoga. To namkae dananja ruska ri jeka Buda i potok ruski Budka, aosi m toga mnotvo sela u zapadnoj Busiji, kao to suBuda, Budina, Bud ajeva, Budie, Bu da vka itd. O tomnas uvjeravaju i mnoga zemljopisna imena, koja se na-

laze u zemlji, gdje ivu Hrvati i ibi. Dosta je, da u to

ime spomenemo samo ova mjesta: Budaci, Budak, Bu-dakovac, Budin, Budina, Budinica, Budim, Buaevo, Bu-inina. Na slavenski izvor ri jei Budin" s jeaju nas ipremnoga osobna imena, koja su kod Slavena vrlo po-znat a, kao to su n pr. Budimir, Buislav , Buivoj, Bu-dilo i mnoga druga.

Vidjeli smo prije, da je Herodot osim pravih Skitapoznavao i neprave Skite, a to su bili Skiti orai i Skitiratari. Premda ni ta ne z n a m o o n j i hovoj narodnosti i

jeziku, opet nije nevjerojatno, da su Skiti orai i Skitiratari bili takodjer Slaveni. Na ovu nas misao navodii to, to su Slaveni od pamtivijeka bili izvrsni teaci ikopai i da su upravo s l jubavlju obradjivah polja. S drugepak strane ne zna se, da bi u onim krajevima, gdje sui ivjeli Herodotovi Skiti orai i Skiti ratari, igda sta jala

za dulje vremena kakva neslavenska plemena, nego uvijeknalazimo sve do danas Slavene.

Bez su mn je bilo je u Herodotovo doba jo i vieslavenskih plemena, nego li su dosad navedena, ali kakoFlerodot za druge nije nita doznao, nama ne ostaje drugo,nego se zad ov olj i ti s onim, to imamo. Dosta je kojetanesigu rno i tamno u Herodota, ali jedna je stvar prilin o,ako ne posve sigurna, da pradomovina Slavena lei u srednjoj evropskoj Rusiji uz rijeke Bug (donji a moda

i gornji), Dnjepar, Dnjestar i Don.Poslije Herodota dugo opet uti povjest o Slave-

nima. Kad su opet giki i rimski pisci o njima progo- vorili, ve je svijet bio isto drugi, jer su njim vladalisilni rimski carevi. U to se doba promijenila mnogo idomovina Slavena, evropska Busija. U njoj nisu viegospodovali Skiti, nego Sarmati. Sarmati su bili srodnicSkitima, te su ve oko godine 4lO prije Krista 'stali pre-laziti preko rijeke Dona i poeli sve vie pritiskivati Skite.

To pritiskivaaje i pritjenjivanje tako je napredovalo, da


7/61

14

su oko rodjenja Kristova Sarmati zavladali svom zemljomskitskom. U to vrijeme nalazimo samo malo ostatakapravih Skita, jer ostali ili poginue ili se izgubie ili sepak posarmatie. Od sada su Sarmati bil i najja i narodu istonoj Evropi. Kao to prije ime Skita, tako je sada

dugo vremena njihovo ime jedino poznato grkim i r im-skim piscima. Kad god ovi to govore o istonoj Evropiil i o kom god drugom narodu tih krajeva, tad ne 7naduza drugo ime nego zn sarmatsko.

Plinije, Tacit i Ptolomej jedina su tr i pisca, kojisu u svojim djel ima os tavil i n eko liko mrvica o sta rimSlavenima, svojim suvremenicima. Plinije se rodio 23.godine posl ije Krista, a Tacit 54. posije Krista. Malokasn ije, t. j. oko god. 160. pi cao je Klauije Ptolomej

svoje zemljopisno djelo. I ovi pisci nalaze Slavene, gdjei Heroot. I njima je domovina Slavena dananja Bu-sija. Ovi nazivl ju te Slavene raznim imenima: il i Veneteili Srbe ili Poljane li Velete ili Hrvate ili Krivice iliSjeverane ili kako drukije, Za ime Veneti (Vendi i l i

Vini) znademo, da je tudje i da su ga Slavenima na-djel i Nijemci, njihovi susjedi. To ime oznauje od pri-like ljude, koji pasu stada, a to ba najvie dolikujestarim Slavenima.

Da je imeVeneti

(Vindi ili Veni) njemako, kaenam i to, to ga Nijemci i danas upotrebljavaju za Sla- vene, koji ivu u Kranjskoj, Korukoj, tajerskoj i Lu-iei. I danas jote krste Nijemci mnoga mjesta slavenskatim imenom. Ta poznata su u spomenutim zemljama ovazemljopisna (mjestopisiia) imena: Vindenhausen, Vindisch-graetz, Vendorf, Veneborg, Vinischthal, Vindsberg,

Vindisch-Landsberg (Podetrtek) itd. Ovakovih i slinihimena ima pae danas i u zemljama, gdje se Slavenimasasvim trag zameo, i ona su nam danas jedini dokaz,da ih je nekada i tu bilo. Sva druga imena, koja na-

15

vode prije spomenuti pisci, slavenskoga su izvora, i dodana su dananjega poznata svemu svijetu. Ona namkau, da su plemena , koja su se njim a ponosila, bil ipravi pravca ti Slaveni. Osobito se zapadni i jun i svijetupoznao sa Slavenima, otkada je Dacija, t. j. dananjaistona Ugarska, Erelj i Eumunjska pala u ruke Bim-

Ijana i njihova cara Trajana. Bimljani su sada dolaziliu dodir sa Slavenima kroz Daciju, pae je vrlo vjero-

jatno, da su se Eimljani vie puta zalijetali i u krajevepreko rijeke Dnjestra i Dnjppra, t. j. u domovinu sla-

vensku. To de nain moebiti i protumaiti, da je i danaspoznato Slavenima ime cara Trajana, toga neprijateljaDaana, i da je dapae Slaven toga cara ubrojio mejusvoje bogove.

Glava trea.

Selidba Slavena na jug i zapad Evrope.

Pos lije Ptolomej a zauti opet po vjest o Slavenima.Tek Julije Kapitolin progovori o njima. On poe pri-povijedati, kako su Markomani i Kvadi god. 165. navalil ina rimsko carstvo, te se tako nehotice dotae i Slavena.

On naime veli, da su Markomane i Kvae, koji su biliGermani, istisnuli iz njihove domovine drugi istoni na-rodi, pa tako dodjoe pred vrata rimske drave i za'skaeod Rima zemlje. Ovi pak spomenuti istoni narodi nisumogli biti dru gi, nego li Slaveni. Slaveni su se po tomu to doba stali micati. i u istinu pomakoe se u todoba slavenski pradjedovi u krajeve yislanske, u zemljeBaltikoga mora. Ovo more bilo je ve odavna na glasusa svoga jantara.


8/61


9/61

18

niji od svih barbara, to su ih prije njih vidjeli Grci iKimljani, nu pored svega bio je njihov jaram Slavenimalaki, nego li gotski. Slaveni su naime kao marlj ivi i

vrsni ratari hljebom hranili g ladne opore hunske, kakosu prije hranili Gote, Sarmate i Skite. Vid ei Huni ve-liku korist, to ju imaju od Slavena, nisu ih hotje' i

drati u onako krutu jarm u, kako su drali druge na-rode, koji su se mogli svaki as dignuti na oruje. Hunisu ostavili Slavenima njihove knezove, i samo su to iskaliod njih, da im plaaju danak i da im novcem i hranomi svojim etama pomau u vrijeme rata. Neki pisci misle

ba zbog toga i s jo drugih uzroka, da su Huni biliSlaveni i prijatelji i branitelji slavenski. Mnijenje to nijeniim dokazano, nu to je danas istina, da su Huni uistinu voljeli Slavene, nego drugi narod. O tom nas uvje-

rava i ovaj dogadjaj:Hermanrikov nasljednik Vinitar teko je podnosio

hunsku vlast nad sobom, za to je gledao, da se kakoipod nje izvije. Prije nego de pokuati bojnu sreus Hunima, udari na Slavene. Uzrok toj navali nije poznat.U prvom boju o stane pobjeda na slavensko j strani, akad iza toga Vinitar i drugi put udari na Slavene, po-slui njemu srea. Okrutni Vinitar nije se sad zadovolj iosamom pobjedom , ve je uhvaenog slavenskog kneza

Bozu s nje go vi m sino vim a i sa sedamdesetero druge ve-like gospoe dao objesiti, uvi hunski poglavica Ba-lamber za taj veliki zloin, kojega ne bi ni Huni ui-ni l i , krene odma h na Vini ta ra , da g a ka zni, pa g a svojomrukom posijeee. Ovo se dogodi oko godine 384.

Slaui se tako sa Hunima dobro, poee se Slavenipod okriljem i uz pripomo i u drutvu s ovim svojimprijatelj ima seliti u Daciju, Panoniju i dananju gornjuUgarsku i u zemlje oko Ornoga more, koje su do sada

uvijek tu dji narodi imali u svojim rukama. Na htok ne

19

r'adoe im se iriti naskoro uralsko-udski narodi, Ugrii Bugari, koji su ostavili rijeku Volgu i goru oral, istali te sputati oko Dona, a i dalje na zapad oko Cr-noga mora. Nu to su tu izgubili, gledali su da nado-knade u Dacij i i u Podunavlju.

Uz ta kovu l juba v izmedju Huna i Sla vena n i je udo,da je i zapad ta dva n aro da pom ijeao , i da su Grci iEimljani zvali Slavene Hunima, kao to su ih prije na-zivali Skitima i Sarmatima. Poslije propasti hunske dr-ave zapoe novo doba povjesti s lavenske.

u drugoj naime polovini petoga v. jeka razli se slavenska bujica iznenada preko Odre, Labe, Karpata i Du-nava po Germanij i, Ugarskoj i zemljama Balkanskogpoluotoka. Ovoj selidbi ima vie uzroka. Prvi e svakako biti ta j, to su se sada Slaveni izbavili tudjega hunskogagospodstva i dobavili bvoje slobode. Drugi je uzrok ta j,to je Slavenima, koji su se ve jako umnoili, postaladomovina preti jesna. Tree: poeljeli su oui poput Ger-mana, krasnih i Bogom blagoslo vljenih junih zemalja.Napokon etvrti je uzrok ta j, to su ih sa s jevera i istokapritisli uralsko-turki narodi kao: Bugari, Avari i Kozari,te im nije preostalo ino, nego il i ukl oni ti se ov im jakimsusjedima i poi dalje na jug i zapad, i li zapodjeti s nj imaLo j, za koji e nije moglo znati, kad i kako e se svr-iti i tko e ostati pobjednikom.

Tako udjoe Slaveni u s jevernu Njemaku, neki na- valie na Markomane i Kvade u ekoj i Moravskoj,gdjekoji padoe pae u Bavarsku, Franaku, Turingiju iaku, a bilo ih je, ko ji se tu nisu pri mi rili , nego p o-djoe ak u Holandiju i Britaniju. Teko je reci, kad suse Slaveni poeli seliti u te krajeve i kad su se sasvimu njima ugnijezdili. Danas se znade samo to, da s tako-zvani polabski Slaveni ve izmedju 200.400. god. za-

uzeli njemake zemlje sve do rijeke Odre. Malo kasnije,


10/61

t. j. u drugoj po lovi ni estoga vijeka bile su u njiho vimrukama i druge spomenute zemije. Od ri jeke Visle doSale nije bilo u to vrijeme ni traga Nijemcima.

Sijela polabskih Slavena bila su izm ed ju eke iBaltikoga mora. Oni su se dijeli li na etiri ogranka.Bili su to : Bodriee, Ljutice , Srbi i Pornorani. Nakoncu petoga vijeka ili na poetku estoga dodjoe izBijele Hrvatske, iz dananje Galicije, esi u eku, amoravski Slaveni i Slovaci u doline i porjeja ri jekeMorave, Grona i Vaga. Pred silom ekom nestadeu kratko vrijeme starih itelja Markomaua, a nabrzo uni-tie i nj ihova braa u dananjim svojim zemljama, Mo-ravs koj i Slovako j, on u aku Heruia, Eugia i Kvad a,koji su tu ostali iza ope selidbe Germana na jug izapad Evrope. U isto ovo doba, a osobito iza odlaska

istonih Gota u Italiju god. 493. poee Slaveni nasrtatipreko dolnjega Dunava u istono rim sko carstvo. Starihgospodara sada nestade ili se pretvorie u slavenske ro- bove i kmetove, a po Balkanu zaon samo rije slavenska.Slaveni brzo dodjoe i do najveih asti u carstvu. Vegod. 469. zapovijedaju Onogoj i Ostruj legijama u Tra-ciji, a malo kasnije za cara Justinijana beru lovorike uratu perzijskom slavenski vojskovodje Dobrogost, Vegerdi Svarun. U sedmom vijeku u slavenskim je rukama vet

Mesija, Tracija, Macedonija, pae Tesalia i Peioponez.U sedmom i osinom vijeku predjoe Slaveni na drugustranu Bospora i Htlesponta, i smjestie se u vie kra-

jeva Male Azije i Sirije. U prvo j polo vini osmoga vi jek a ve su Slaveni sasvim gospodari slavne Helade (Grke).God. o;0. padoe uralsko-udski Bugari na Balkan, nu ioni naskoro postae Slaveni. Kad su se Lango bardi isdiliiz dananje gornje Ugarske u Panonija t. j. u dananjuUgarsku na desnoj strani Dunava i Hrvatsku medju bavom

i Dravom, a onda opet iz Panonije u Italiju, odmah se

21

natisnue Slaveni u te zemlje. Nema sumnje, da je ve"i prije gospodstva langobardskoga bio Slaven ovdje poznati naseljen. Malo je vrijem e potrajalo i on je gospodarne samo Panonije, nego i dananjoj gornjoj i dolnjoj Austriji, tajerskoj, Kranjskoj, Korukoj, Istriji, Furlan-skoj i svim dananjim zemljama, koje se nazivlju slo-

vens ke, hrv atsk e i srpske. Gdjekoje pleme spusti se aku ist o ni Tirol i jun u vicarsku. Ovoj su selidbi Sla-vena bil i ponajvie uzrok Avari, koji su se u to dobana str aho vit nain pojavili u Evropi.* Pred n jimai njihovim nasiljem bjeao je Slaven u ove spomenutezemlje. Osim toga bili su Slaveni ovomu divljemu narodukao predstrae, koje je on uvijek napred turao protivsvoga neprijatelja, te Slaveni koje kao saveznici, koje pakkao podanici avarski poplavie svu zemlju do jadran-

skoga mora.U ovo doba, t. j. u estom vijeku, poee se prvi

put zvati Slaveni, i to Slaveni na zapadu rijeke Dnjestrai m e n o m : Slovenin. to to ime znai, ne zna se pravo.ini se, da ono dolazi od rijei slovo", i da su stariSlaveni njim htjeli oznaiti ovjeka, koji znade govoritii koga oni razumiju. Prema tomu i ime Nijemac neznai drugo, nego ovjeka, koji je Slavenu nijem, t. j.koga on ne razum ije. O sim toga imena ulo se u to

vri jeme i ime Anti. Tako su se krstili juni Slaveni naistoku rijeke Dnjestra. U iemom vijeku nesta posveovoga posljednjega naziva. Od sada, a osobito od deve-

* Av a r i su uralsko-usko pleme, koje je u Evropu doju-r i l o i z s v o j e d o m o v i n e i z a K a s p i j s k o g a m o r a . i v u i p o p u t H u n ana svojim konjima, nauni podnositi zimu, buru i svaku nepo-g o d u , a b r z i k a o s t r i j e l e , s t r a n i s u s v o j i m n e p r i j a t e l j i m a . A v a r in i s u b i l i n a r o d m n o g o b r o j a n , a l i s u s i n a b r z o t o l i k o S l a v e n ap okori l i , d a su se smjel i hva l i t i p red Grcima, d a ih t o l iko ima,da b i mogl i i sp i t i sve vode car s tva, a da se b i n i t i e d je uga-

sili ne bi.


11/61


12/61

24

narod i imali jedan jezik. Posakupimo li mi to jednakoi slino jezino blago, t. j. rijei i nazive iz svih da-nanjih slavenskih rjenika, dobiti emo ivu sliku i pri-liku starih Praslavena.

Svim dananjim Slavenima poznate su r ijei: oko,uho, plug, brana, crtalo, pela, med, vosak, vol, krava,

tele, konj, koza, konoplja, lan, luk, jabuka, kruka, kua

ili dom, dvor, zakon i red, bog i rtva, grec il i sveenik,koplje, mlat, sulica i strijela. Sve ove i nebroj jo drugihovakovih sveslavenka", sve nam to kae, da su da-nanji Slaveni ne samo sinci iste matere, nego da suoni i njihovi starij i od pamtivijeka i marl j ivi i razumniratari, pelari, stoari, rijeju dobri gospodari. Ove idruge sveslavenke kazuju nam i to, da su ne samo da-nanji nego i stari Slaveni vjeti obrtnici, trgovci, ljubi-telji reda i zakona, Boga, vjere i bogosluja, te da suhrabri i junak i branii svoga domaega praga prot ivsvakoga neprijatelja.

Svim dananjim Slavenima poznati su osim toga Vukii, Medvjedii i Lisci, zatim Volavje, Jasenovac,Srebrenica, te nam i ove sveslavenke kazuju, da su da-nanji Slaveni braa Nu ne samo to. One nam pripovijedaju jo i to, da su i dananji a i stari Slaveni o'so-biti ljubitelji prirode, i da jedni i drugi i sebi i svome

edu, kao i svojim sel ima i gradovima najradije dajuimeaa, koja se nalaze u sva tri carstva prirode, naimeimena ivotinja, bil ina i ruda.

Kod svih dananjih Slavena ima nebroj rijei, i to jednakih i sl inih, koje govore o pelarstvu, stoarstvu ivoarstvu, a to je dokaz, da su sve te stvari i nazivi bil ipozna ti i u nji ho vo j pradomovi ni. I danas je mila svimSlavenima marua pela, koja zuji i l i jeta od cvijeta docvi jeta, kao to im je mio i lijepi i uti vo sak i slatki

med. Veseo je bio narod, kad su mu se pele rasule po

25

cvje tnat im p oljima, a bio je jo veseliji , kada se jejiapiomeda i vina. I danas goji i njeguje Slaven svoje blago" :

vola, kravu, konja, ovcu i kozu i kako se ve zove sveto njegovo bogatstv o i veselje. Sve nas to uvjerava, dasu ljubitelji pele i stoke ne samo dnnanji Slaveni, negoi stari Slaveni.

Isto su tako ljubili stari Slaveni i ratarstvo i li poljo-djelstvo, a na to ga je jo vie tjerala njegova pustarodna crnica. Poznato je, da su i danas Eusi ponajvierata ri, a njihov k raj da je evropska itnica. Nu nisustari Slaveni samo kako god obdjelavali svoja polja, negosu to oni inil i umno i razumno. Njima nije bio plugsamo komad drva, da ruje po zemlji, nego je bio umjetnosastavljen, jer se spominju ovi dijelovi pluga: leme,crtalo, oralo, ralo, brnaa. Za izvjesno zmmo, da su stariSlaveni poznavali: penicu, jeam, oves ili zob, ra iproso. Glede rijei sito znademo, da kod dananjih Sla-

vena a i kod Praslavena znai i hranu i ito, a to nasui, da je ito stare Slavene najvi e hranilo. Od davn ih

vremena hranili su se osim toga: kaom, bobom, grahom,leom, repom, lukom i enjem, a poznavali su i hmelj,

jer otkuda bi dananjim njihovim potomcima te spome-nute r i jei i s tvar i?

itno zrno tr l i su il i na rvnju il i mljel i u mlinu.

Time su dobivali muku, od koje su pravil i kvas i ti jesto,hljeb i kolae. Stari slaveni bili su pametni ratari l liva-dari, a to nam svjedoe rijei dananjih, dakle i starihSlavena. Oni su kao i danas orali brazde, sijali, seli,kosili, vezali u snopove, cjepovima mlatili na gumnu.Slama se kao i danas sprevila u stogove, a na njiviostaje strnite, da se izore opet za buduu godinu.

Osim pluga, koji smo malo prije spomenuli, spo-minje se i drugo gospodarsko oriidje: kosa, srp, motika,lopata. Za dovoz priroda imadu kola, a imau i taljige


13/61

26

i take. Osobito je zanin ljiv o a i v rijf dno spomenut i, dasu stari S laveni, a osobito H rvat i ostavljali jedan dionjiva na ugaru, te to ve pokazuje poetak razumna go-spodarstva. Isto je tako zanimljivo znati, da su ve onirazlikovali jaro ili proljetni usjev i oziminu.

Nu Praslaven nije bio nikada sam, Bog je bio uvijekuza nj. On mu uresi dom svakojakim korisnim i krasnimdrveem. Tu je bila kao i kod dananjih Slavena svetalipa, og romni dub (hrast), mnogo spominjano drvo ja-vorova, a osim toga poznavali su i imali: bukvu, klen, vrbu, brezu, brijest, jasen, johu , bor i jelu. Da se pak vidi, kako Slaven nije bio lijeniv, nego kako si je znaopomoi u pojedinim zgodama, gdje je narav bila slaba,to ovdje napominjemo, da se on dosjetio voke opleme-njivati.

Ovo je pak tim zanimljivije znati, to niti naj-stariji Germani, pae i najstariji Grci nisu toga umje li.Kako se vidi, stari su Slaveni od pamtivijeka dobri

gospodari, t. j. ratari i stoari. Uz takav posao nije niudo, da su oni postali brzo vlasnici i rodnih oranica i

bujnih livada i panjaka i uma prepunih svakojakogadrvea. Nije s toga udo, da im je omiljela svoja kuica,svoja volj ica i s lobodica i da se poeo razvijati kod njihi kuni i drutveni ivot, koji je temelj svakomu dru-tvenomu uredjenju.

Aidemo sada da vidimo, kakovi su stanovi starihSlavena. Ponajprije valja nam spomenuti, da to nisu bilenikakove jame u zemlji ili tako zvane zemunice, ini se,da i stari Slaveni, kao i drugi narodi u prvom svom po-etku nisu poznava li cigle i zida, pae da su te stvarii ri jei tudje, i da su se o vi tek kasnije s njim a upo-znali. Je li to istina, tko e ka za ti ! Danas se zna samoto, da su kue slavenske, koje su nam najstariji pisciopisali, gradjene bile od drva, i to nad zemljom. U njimada je bilo svega, to danas imu ni ji seljak treba za svoje

27

ugodno ivljenje. Obidjemo li dom tih Praslavena (domdolazi od rijei, koja znai graditi to od drva), vidjetemo, da imae: vjeu, strehu, sljeme, pivnicu, vrata,prag, izbu, stijenu, dvor, pe ili pest i klupu. Ovi sta-novi nisu 'bili i za ljude i za blago, jer ako svrnemo

oko malo na okolo, opazit emo hlijev fstaju), koji jeod ijelje n od kue i preko dvo rita. Da b udu Slavenimadomovi tra jnij i, bijelili su ih vapnom. Vie kua sloilose u ves (nae selo ili selite), a to nam opet kazuje,da oni ne bjee jedan od drugoga kao divljaci, nego dase savija ju sve rod sa rodom, krv sa krvlju u vee za-

jednice, nego to je mala porodica.Da su bili Slaveni i prijatelji obrta, ni o tom se

ne moe sumnjati, jer uz tako obilno ratarstvo morala

je cvasti i domaa obrtnost. To emo odmah vidjeti. Oniumiju raditi dlijetom korita, 'badnje, bave, slie, a umjelisu spremati i potJcove, kotle i lonce. U domaem kunomobrtu cvalo je prelo i tkanje, a radi se na stan i nakromu u unak i u brdo. Sami prave platno, a od njegasprema ju gae i Tc o ul je , a pra ve i sukno, a od njega

suknju i sulmjenjau. Osim toga jo su najbolj i dokaz,da su stari Slaveni bili prijatelji obrta, ove sveslavenke" :kovati i kova, zlatiti i zlatar, suknar, lonar, tkati i

tkalac, eljezo, mjed, zlato, srebro, kosa, dlijeto, sjekira,klijeta, no, srp, motika, pila, koplje, strijela, ma, ostruga,igla, lica, lopata, kola, kolo, stol, stolac, kotao, platno,sukno, plat, obru, prsten, peat, svijea i svijenjak.Sve su te stvari Slaveni pravili i poznavali, a sve namto kae, da su bili vjeti i radini obrtnici i zanatlije.

I trgovina je bila mila Praslaveno. On ni je ima ododue jo svoga kov ano ga novca, ali pored svega togarado je on prodavao svo ju i tuju robu, kako nam to

pokazuju sveslavenske rijei: mjera, trg i lakat. Rije ipak: zakon, red, pravo^sud, pravica"! krivica kau nam,


14/61

28

da stari Slaveni nisu bili barbari. Sveslavenski pak na-zivi: pleme, rod, opina, knez, kmet, vojvoda, vladika,starosta, starjeina poka zuju nam, da je kod Praslavena

bilo uredjenje porodino i puko (demokratiko).Nadalje su sveslavenske rijei: objet ili rtva, vjetac

ili prorok, rec ili sveenik, mogila, raj, nebo molitva, bog i bijes. I ove nam drugo ne govore, nego da su ipraoci Slaveni vjerovali u neurorlost due i naplatu po-slije smrti, a osim toga, da su rado do prino sili rtve

viim biima i rado priali o boju izmeju bogova ibijesova.

Stari su Slaveni nerado kavgu zametali i najvie jen j ihovu miroljubivu srcu godio mir i prijateljstvo sasvakim. No da se obrane od zlih susjeda, gradili su od

drvea i od zemlje tako zvane gradove, a sve su opasa- vali ancevima i nasipima. uma im je vazda dobro po-sluila, jer ih je ona titila od neprijatelja, a da im bude

jo veom obranom, po sjekli bi i p ova ljali bi po njo jnebroj drvea. Na taj nain zapreivali su oni ulaz svakoj

vojsci u svoju domovinu. Ako ih je uza svu opreznostipak neprijatelj iznenadio, tad nisu bili plaljivi zeevi,niti krotki janjci, nego su kao lavovi od bijali sve nasr-taje od svoje mile grude. Za obranu su u prvom redu

upotrebljavali luk i ubojitu strjelicu i praku. Ako tonije bilo dovoljno, tad su se dilitali i nametavali otrimkopljem i sulicom. A kad ni to nije pomoglo, tad su sehvatali teka mlata, krvava noa, smrtne sjekire i ju-nakoga maa. Sve ovo oruje i jo k tomu ljem(kaciga), branju (oklop) i tit prenijeli su Slaveni iz svojepradomo vine u dana nje svoje krajeve. Ako je pak kojikomad ovoga oruja bio od kamena, tad je to bilo vi eod obiaja, nego od potrebe, jer je ve svijet u Evropi,

a i stari Slaveni, proao tako zvanu kamenu periodu(dobu), te; si v e^tejis tvarijp ravilifo d^m jedi i eljeza (e-

Ijezno dob aX S or im su oru jem u ruci Praslaveii - bili sve navale svoiih neprijatelja, i samo tako mogli se

odrati u ono strano doba u onoj vrevi naroda i u vjenoj borbi za ivot.

Kako su stari Slaveni bil i ljubitelji prirode i kako

su oni tu ljubav preim prirodi oitovali, to srno maloprije spo men uli, pa emo sada o tome malo op irnijeprogovoriti. Osim vuka, medvjea, lis ice, koute i srnjaka,mio je slavenskomu svijetu i vepar, tur, kuna, je, konj,

vol i sve pitome i domae uglednije ivot inje. Smijeno je dodue, ali je iva ' istina, da se je stari Slaven baeiou drutvo neugledne ivotinje (zvjeradi) i da mu je paei svinja i magarac ili osao poma gao stvarati naziv e "'svojimmilima. U istinu je ovu udna stvar, osobito pak s toga,

to znademo, da je samo otac ili s njegovom dozvolomkoji blii rojak nadijevao imena novorojenai. NuSlavena moe kod toga jedino umiriti misao, da su idrugi narodi, a osobito Germani tako radili.

Nu ne samo imena ivotinja, nego i imena bilina iplodova a i njihovih esti, imala, su pritei u pomo,kad se komu nadi jevalo ime. To se oso bito oga-djalo, kad se radilo o enskom spolu. U istinu i pravo

je. da je tako. Za mukarce neka su imena ivotinjahra brih, " ja k ih i juna ki h, a l jepot ica m a neka su imenacvijea, njegova mirisa, s jaja i boje, jer to najbol je doli-kuje njihovoj naravi. Upravo radi toga nai e mnogoenskih imena, koja su posujena od raznih bilina. Takonalazimo u naem narodu meju inim i ova imena:Euica, Cvjeta, Nevenka, Ljubica, Bosiljka, Liljana, Smi-Ijana, Koviljka, Ljerka, Malina, Kupina, Jagoda, Drijenka,Kalina. Breza, Lipa, Trnjina, Borka, Lczana, Grojana,Grozd islam, Vinjica , Jelka, Jelina, Vrba Dun ja, Pelinka.Lovorka it


15/61

30

Kad su l judima nedostajala imena ivotinja i bil ina,tad pojoe u zemlju, te uzee imena raznih ruda. Takonastadoe imena: Zlatan, Zlatica, Srebra, Biserka, Kre-meniea, Drafful j Koral jka, Ugljea it. Svojemu edu.koje su jedva doekali, davali su imena, koia jasnoizrazuju ovo njihovo oekivanje. Tako imamo imena:

eljko, Zeljana, Prvinica, Prvan, Prvoslav. Ako im serodio miljenae prije ili kasnije, nego su se nadali, etomu opet najenue prema tomu ime: Nena, Nenada.Nada, Darosava, Dana, Darinka, Nadislav. Dakako dajeSlaven svojemu edu elio dug ivot, dobru sreu, brzoojaanje, te da brzo ponaraste. Sve nam to pokazuju ovaimena: Zivko, Zivana, Dabiiv, Eastko, Zravko, Sreko itd.Iznevjeri li se djetetu rano srea, i tu si pomae Slaven,te mu daje im e N aho ili Nadjen. Izgubi li edo mila

oca ili majku, i tu ve ima Slaven rije sirota" u pri-pravi, a od nje on da naini koliko hoe imena za toganesretnoga maloga Slavena. Zauzmu li se za ovakovosiroe rodjaei i uzmu li ga pod svoje, tad mu mnogoputa daju ime, kojim ih ono nazivlje, kad pone tepatii s njima se razgovarati.

Ovo ui ne ti dobri lju di pona jvie s toga, da ih senjihovo siroe vie sjea. Odatle imamo imena, koja suizvedena od rijei: djed, baba, brat, sestra, I j e l j a , teta,

a takova su: Djeoslav, Djed om ir, Bratia Bratoslav,Bratomil, Ljelja, Kerana, Sina.

Mnoga slavenska imena opominju nas na mladost islabost djetinju. Ovamo spadaju svi nazivi, koji potjeuod korije na ili rijei mla, djev a, nevin, a takova s u:Mladen, Mladena, Djeva, Nevinka i tomu slina.

Poznato je svima nama, da su brini i njeni rodi-telji andjeli uvari svojoj djeci, i da ru nad njihovimivotom Pnajbriljivije paze na svaki njihov korak. Ta

se briga i ljubav roditelja vidi i u imenima , k oja'a ju'

31

svo muj eu . ele li, da ide uvijek pravom stazom i da je dobro, nadi jevaju m u ime od rije i: blag, n. pr.Blagoje, Blagoslava, ili od rijei: dobar, n. pr. Dobromir,Dobroslav it.

ele l i dobri roditel j i, da njihovo dijete tuju i l jubedobri i pravedni l ju di, te da ga prati zado voljs tvo u

ivo tu, tad su im pri ruci r ije i: l jub av, drag hvala,ast, utjeha, tih. veseo, a od toga lagano sastave lijepaimena: Ljuba, Ljubomir, Predrag, Miorag, Dragutin,Dragica, Dragomu, Hvalisava, astimir, Tjeimir, Sjetnica,Tihoslava, Tihomir, Tihora, Yeselin, Vesel ;ca itd.

Pored svega toga itu Slaveni kao pravi i poteniljudi i to od djece, da brane pravicu protiv krivice, daplanu, ako treba, i gnjevom protiv zlo tvo ra l judskoga,Zato je nai kod Slavena ovako vih im ena : Sijeeignjev,

Ognjena, Srdan, Ljutovi, Jaroslava, Jaromir, Sranica,Grdimir, Grmislav, Strahinja, Strahomir, Tvrdislav, Tvrtko,Hudislav. Ova sva imena kazuju nam, da Slaven nije

bio kukavica, nego da je i on znao usplamtiti pravednimgnjevom . Stari su Slaveni na im e govo rili svojim sino -

vima : Ljubi, sine, mir, nu ne bjei kao kukav ica predsvojim neprijateljem, nego se ogledaj s njime, kad godjustreba". Eai toga okitio je Slaven svoje mezim e i sa ime-nima: Slavimir, Branimir, Zvonimir, Vladimir, Tugomir,

Gojslav, Brosegoj, Bojan, Bojana, Eatimir, Brana, Branko,Brrivoj, Hrvoje it. Imena pak: Hrabroslav, Slavan itd.

jasno nam pokazuje, da je i u Slavena dobro razvijen ouvstvo hrabrosti, ponosa i slave.

ele li roditelji, da im se dijete primi mirna posla,daju mu ime Mirko ili pak Ljubomir; ele li, da im

bude gospodin ili gospodja, evo im ime : Gosp ova ; eleli, da im dijete imade vlast ili da vlada, eto im ime:

Vlaoje, Vla sti mir , Vlastica, Vladislav it. ele li, da im

bude dijete umno, bistro, mudro, tvorno i vol jno svemu


16/61

32

dobru, eto im ime: Znanoslav, Sudimir, Bistra, Mudrica,Gredimir, Voljka it. Imena pak: Vitodrag, iroslav,govore nam o uzrastu, visi ni i irini tijela Slavenovamezimea.

Nadalje molio je Slaven svoja nebesa, da urese po-

tomka njegova i ljepotom tijela, i da ga uine svojimljubimcem. Za to mu je i izvodio imena od rijei: krasan,lijep i Bog. Tako nalazimo imena: Krasoje, Ljepava,Lijepa, Ubava, Bogdan, Bogoslav, Boana, Bozo, Bogomil,Bogomila, Divna.

Napokon, kad se sve to dogodilo, omiljelo je toedo i ljudima, i oni su ga stali kititi to sjajnijim na-zivima, pa tako nalazimo imena: Sjajna, Zvjezdana,Zvijezodrag Dika itd.

Promotriv ovako imena krsna kod Slavena, promo-trit emo sad u kratko imena mjesta. Gdjekoje mjestoizvelo si je naziv iz naziva koje osobe. Nu pona jviepotraila su si sela i selita slavenska svoja imena u svatri poznata carstva prirode.

Ponajprije navest emo nekoja imena posudjena izivotinjstva. Takova su: Volavje, Golubovac, Orlovae,Kozarevac, Eakovac, Voloder, Jelenska, Sokolovac, Kou-tarica, Makovac, Svinjar, Svilaj, Peli, Pikorevci,Pauje, Konjoevci, Vukovar, Vukmani, Vukovje, Golu-

binci, Trabe, Jeevo, Komarevo, Komarnica, Eibnik,Eakovica, Dabar, Skakavac, Jastrebarsko, Kravarsko itd.

Evo nadalje nekoja imena mjesta posudjena kodprirode, a uzeta iz bttinstva: Jabukovac, Kostajnica, Ora- bovica, Brljanica, Trnovitica, Lipovani, Lipovljani, Ka-linovac, Glogovnica, Brestovac, Jasenovac, Borovo, lji-

voevci, Klenak, Bukevje, Brezovica, Topolovac, Dubica,Hrastovica, Kukur uzari, Vrbovac, Vrbo vsk o, Jablanac,Leskovae, Trsat, Svibovac, Hrenica, Bukovac, Jesenje,

Jasena, Joevica, Grahova, Bobovac, Drenovac itd.

Napokon evo nekoja imena mjesta, posudjena iz uzetaiz rudstva: Srebrenica, Slankamen, Kamenica, Glina,Zlatar, Kamensko, Bude, Bakar i tomu slina.

Uz ta carstva dale su osobito mnoge nazive Slave-nima gore, doline, visoine, nizina, rijeke, potoci, ua,izvori, klanci, jame. kotline, ume, trave, livade, mostovi,prelazi brodo vi preko rijeka, jezera i mora, zatoni m orski,otoci, movare, ribnjaci i druge stvari, kojih je sijaset.Mi emo i od ovih nabrojit nekoja, a ta su: Brovac,Bregi, Gorica, Vrhovae, Brdjani, Eavnagora, Marinol,Dolina, Poljana Dubrava, Dubravak, Dubraviea, Suho-polp, Suhomlaka Beica, Eijeka, Lokve, Struga, Brod,Hrib, Klis, S farilaz, Virje, Gaj, Kuti, Koritna, Jarak, Vrginmos t, Staza Klana c, Brlog, Babinpoto k, Otok,Otoac it.

Glava peta.

to govore pisci o ivotu, obiajima, obrtu,trgovini l prosvjeti starih Slavena.

Sve to smo do sada spomenuli o ivotu i obiajima starih Slavena, povadili smo iz riznice slavenskoga

jezika. Nema sum nje, da bi se moglo jo i vie tako vihcrtica napisati o starim Slavenima, al nama su dovoljnei ove. Sad emo pak posebice promo triti, to nam jav-ljaju o tim stvarima pisci starijih vremena

Grci estoga vijeka: povjesniar Prohopije i carMavridje piu o starim Slavenima o v o : Slaveni po-tuju slobodu, nikako ne dadu se pokoriti ili da budusluge, a najvie to u svojoj zemlji, gdje su hrabri imuko trpni. Kad treba to o dluit i ili se o emu dogo-

voriti, sastaju se Slaveni u tako zvani saJor, i samo ono,Stari Slsmsai,

3435


17/61

34

to bi ovaj rekao, to je bilo svima sluati". Nu ova slo- boda prelazila je aliboe esto svoje granice i poelase izradjati vie puta u neslogu i r azuzdan ost, koja je

bila svakoga ukora vrijedna, jer im je mnogo kodila unjihovom dravnom i drutveaom redu. Tako postadesloboda ta majka svega napretka izvo r mnoge

bijede i nevolje kod Slavena.Car Mavricije pohvalio je i mnoge njihove krepostii njihovu mukotrpnost, jer veli: Lasno podnose zimu i

vruinu i goiotu tijela i kukavnu hranu, sve to, kadasvoj dom brane". Dakle snaga je naih otaca istom uobrani svoje krvi, kue i zemlje. Tako treba razumjeti onunauku svih povjesniara, da su Slaveni miroljubive udi.

Osim toga pripovijedaju nam spomenuti a i drugitudjiaci i to, da su stari Slaveni neobino gostoljubivi.

Njihov neprijatelj car Mavrieije, koji je kroz desetakgodina ratovao na Slavene, da ih sasvim uniti, veli onjihov oj gos toljubivosti ov o: Prema strancima su veom amilostivi, mnogo si truda daju, da ih uuvaju nepovri-

jedjene, i da ih dobro ouvaju provodei ih od jednogamjesta fia drugo, kam o im adu stii. Predadu ih onda blinjemu susjedu, pa ako se po njegovoj neopreznostistrancu kak ov o zlo dogodi, trgne onaj, ko ji mu ga jepredao, u boj na svoga susjeda, smatrajui z& svoju svetu

dunost, da osveti bivega svoga gosta".Kod svega toga lijepoga obiaja najudnovatije jeipak bilo to, da je Slaven mogao i jela i pila i svega,to njegovu gostu treba, uzeti i kod svoga susjeda, akoto sam nije imao. Nijemac JMmhold vel i: K od Sla- vena nije bilo sramota gosta tudjirn jelom i pilom do-ekati. Kod njih je pae svijet javn o gov orio : to ponoi ukrade, to podaj po danu svomu gosta". U istinuovo je pretjeiana gostoljubivostj ali je ovdje pretjerao i

Nijemac, kad govori o kradji. Na umu nam valja naime

imati, da su Slaveni ivjeli u velikim razgranjenim za-drugama. Gdjekada su pae te zad ruge z auzim ale cijelasela i okoline; nu koliko god bile one velike, uvijek jesvaki zadrugar imao pravo na imetak svoje zadruge.Osobito je mogao po segnuti za tem opom imovinom ,kad mu je bilo pogos titi kojeg tudjinca. U tom sluaju

bio je njegov gost gost cijele zadruge. Za to, ako si je za nj to prisvojio, nije to bila kradja nego stv ar do-putena.

U kratko reeno, Slaveni u p rva vremena ni neznadu, to je kradja, ni to su tatovi. Sve su te stvarioni naui li od drugih naroda u kasnija vremena. Svatko

je u zadruzi ima o svo j ivo t, zato Slav enu i nije trebaloni kljua ni brave ni svega onoga, im su drugi narodi

branili svoj imu tak. Nu Slaveni nisu bili dobri samo[mirnu tujincu. Oni su isto takovi bili i tudjincu ne-| prijatelju, koga su u boju uhvatili. Tako veli car Ma vri -

eije: Koji su kod njih zasun jeni, ne osta ju sun ji za j^uvijek, kao kod drugih naroda, ve ih dre neko vrijeme ;> ako se isplate, mogu ku i proi ili pak da ostanu kodl njih kao slobodni i prijatelji". Skoro istim rijeima veli[ i pie o slavenskoj gosto ljubivosti i Lav Mudri.

j,i Zaista ova je vrlina slavenska velika, a Slaven jepokazao njom, da je po srcu svome daleko nad drugim

, narod ima, pae i nad Grcima i Rimlja nim a. aliboe

: ova je dobrota Slavenu mnogo kodila, jer se njegovi, sinovi zaljubie malo po malo sasvim u tujinee, i za- boravie za se i za svoje probitke i dom ovi nu. Odatle idolazi, da Slaveni premnogo puta ljube i tuju vie tuje,nego svoje, vie tuji jezik, nego svoj materinski. Ve

je to Taeit vidio kod starih Veneta, pa je zato i rekao,da su obiaji tih Slavena mnogo iskvareni i pomijeanis obiajima njihovih gospodara Sarmata.

3637


18/61

Kao to su bili Slaveni ovjeni tadjincu , tako su,a jo i vie, bili svojima. U istinu, ma lo gdje se u toto doba brinulo toliko za starce, eoe, djecu i nemone bolesnike, kao to kod Slavena enama bili su njeni iljubazn i. Oni nisu, kao drugi narodi, na nji h sva ljiva lisve terete gospodarstva, nego su kao vjerni drugovis njima zajedno obavljali sve kune i poljske poslove.

Oni su pae drali ene za uvarice bojih tajna i viegaznanja, a osim toga su vjero-ali, da se one osobito raz-um iju u pjesnitvo, lijeenje i u zakone. Kad je tako,tko e se uditi, da su Slaveni imali ene dapae zasvoje vladarice i knjeginje. Sjetimo se samo slavneLibue, Kae, Tete, Van de, Tuge, Vuge, Olge. Nuovu preveliku ljubav i tovanje znale su Slavenke i odvratiti. Zaista velika i neibina bila je njihova odanosti vjernost prema svojim drugo vima . Tak o pie o nji ma

car Mav ricije: ene su im iste i vjerne muevi masvojim preko svake mjere, te se mnoge iza smrti mu -eve vlastitom smru utjee, vo le u vodu uto nuti,nego li da samotno ivu."

Eazum ijeva se, da je kod Slavena, teka i stranakazna stigla svaku nevjernicu, i da nije bilo muka, kojihne bi izmislio Slaven, samo da je to vie kazni za nji-hovn nevjeru. Slaven se obino zadovoljio sa jednomenom. Samo bogatiji i odiiniji lju di uzi ma li su u kuu

tolika ljuba i drugarica, koliko su mogli hraniti. Njihovi vladari enili su se vie puta sam o s politikih uzroka iuzimali vie ena, da time dodju to vie u savez i rod-

binstvo s drugim vladarima.Starim Slavenima bio je najmiliji mir, i oni su ne-

rado zapoinjali kavgu s drugim narodima. Nu prevario bi se, tko bi mislio, da su oni bili k uka vice ili narod,kako neki hoe, sasvim golubinje udi". Mavricij i drugipisci, a osobito krvna djela njihova svjedoe, da su bili

bijesni ratnici, koji su krv lasno prolijevali kao i Ger-mani. Samo nisu ili tra iti rata kao Germani.

U boj nisu ili stari Slaven i u boj nim red ovim a,BU niti nisu dijelili megdana sa neprijateljima kaodivljac i bez ikakova reda ili kao rpa gladnih vu ko va ,koji misle samo na svoj plijen. Najobinije iao je

stari Slaven pjeke u rat. Or uje mu je bi lo : ma ,koplje, sulica i strijela, praka i tit. Na znak tru bljesakupio bi se on oko svoje sve'inje zastave, i polazio veselo u boj protiv neprijatelja. Slaven se nerad o boriona otvorenom polju. S neprijateljem klao s e naj ra je poumam a i mov aram a, te je bez presta nka dan i nona nj navaljivao. Najm ilije mu je bilo, kad bi ga ukakovo blato ili tjesnac zavabio ili na kaka v dr ugi na inprevario ili nadmudrio. Kao kod Germana, tako se i kod

Slavena u boj u drao rod roda, brat brata. Krvne svezezdruivale su ljude u pojedine vojnike rpe, a svima naelu bilo je njihov starjeina ili up an , koji im je u

vrijeme mira bio savjetnik, sudac, glavar i sveenik.Mnoga rijeka na Balkanu, mnogo bojno polje na svijetukadro je koju l i jepu kazati o slavenskom junatvu.

to car Mavricije o ratovanju Slavena pripovijeda,to ide oevidno u one njegove desetgodinje ratove, gdjesu vojske njegove preljetal1 prtko Dunava i na mirneoe nae navaljivale. Tamo je trobalo oima naim, dase mnogo puta razlete po um am a, a onda opet saberui na juri udare. Koji su bili blizu voda ili movara na-stanjeni, znali su poskakati u vou, kad ih je dostiglanagla navala . Da mog u u vodi disati i da se ne podave,znali bi tak o drati u st'm a trstiku , da joj je vrak

virio iz vode. U zimi, veli car, da je dobro na njih navali t i , jer nemaju pristanita u umama. Cijeli je njegovopis pravi nain lova na Slavene.

38 30


19/61

38

Drugaije nam pripovijeda oevidac solunski opsije-dan je svoga rodnoga grada Soluna po naim o ima. On

vel i: Drugoga dana pripreme strojeve za osvajanjegra da ; n ajprij e gvozdene tuke, koj ima se bacalo ka-menje, a zatim tako zvane kornjae, pokrivi ih suhimkoama. Da im Solunjani kornjae vruom smolom ne

upale, pokrivali bi ih jote koama netom ubitih volovai prikivali avlima. Kada su ve sve spremili blizu zidina,ponu trei dan bacati i biti Solunjane kamenjem. Nji-hovi su opet strijelci stali bacati strijele, te je od njihzrak potamnio, a inilo se, kano da su se nad grad nad- vili zimski oblaci. Nitko se ne usudjuje pomoliti nazidine, da gleda, kako voj uju neprijatelji svojim stro-

jevima prema zidinam graa. Tako se primakoe ne-prijatelji do zidina gradskih, a rogovi i srpovi njihovih

strojeva ruju ve, te se bedemi potresoe u svojim te-meljima".

Bili su da kle cei nai i vje ti i bije sn i u ratn ojigri a mnoina njihovih strijelica i nagla iznena dna i vatrena navala dovela je mnogo puta u smutnju rimsku vojsku . Nije s toga istina, da su stari Slaven i bili ku-kavice i narod go lubin je udi, koji se dao daviti kaorob svakomu ovjeku.

Jo je udnova tije, kad neki vele, da su Slaveni

razbojniki narod, kao Huni i Avari. Ta poznato je, kako je Slaven od prirode miroljubiv, i kako se laa britkesablje samo onda, kad mu je od prijeke potrebe. AkoNijemci najcrnjim bojama riu svoje susjede polabskeSlavene, ako ih naz ivlju divl jacim a, to im se na sve tomoe lijepo odgovoriti s njihovim zemljacima: Herderom iJakobsom, koji kau: Svemu su tomu mnogo uzroksami Nijemci, koji su nebroj puta ogrijeili svoju duuu pitom oj zemlji slavensko j". Ako se na Slavena ljute

Grci i zov u ga^ barbarom, i tu se moe ovomu ponos-

30

nomu^narodu odvratiti: Sva je^ta djela nauio Slavenod vas i vraa samo ilo za ognjilo!"

Miroljubivost Slavena potvrdjuju nam i druge nji-hove prilike. Kod drugih naroda vidimo, kako osnivaju velike i jake drave, a to sve u to ime, da lake napa-daju na susjede. Slavenu nije toga dopustila ne satno

njegova ljubav za slobodu, nego i njegova mirna i blagaud. Kod njega e za to nai toliko dravica, kolikoplemena. Spomenemo li k tomu jo po znatu me djusobnuslavensku neslogu, eto svega, to je Slavena zaustavilona put u slave i to je uinilo, da se nije ov inuo doone visine i moi, koja mu dolikuje po njegovim vrli-nama i mnoini i broju njegovih sinova. To je ve vidioglasoviti arapski putnik Ibrahim Ihn Jakub, koji veli:Slaveni su neustraiv i i vjet i vojnici. Da nisu ras-

eijepani u nebroj rodova i plemena, zaista ne bi se ni- jedan narod na svijetu mogao s njirta mjeriti".

To alosno stanje trajalo je sve do pokrtenja Sla- vena. Tek u to doba spasoe nekoji junaki i krepkislavenski vladari svoje pleme od sramote, a i od pro-pasti. Nije s toga udo, da su zlatnim slovim a ubilje-ena u povjesti slavenskoj imena: Drislav i Tomislav,Nemanja i Duan, Krum i Simeon, Boleslav i Karlo,Eurik i Petar, Moj mir i Eastislav, Mjeislav i Boleslav

Hrabri. Oni utemeljie prve slavenske jae drave i po-kazae svije tu da je i Slaven kadar bran iti svo je o gnjitei pripraviti si bolju sudbinu.

Prema onoj nar odn oj: Gdje je nesree, ta mo je isree", donije la je Slavenu njego va blaga narav poredsvega zla i dosta koristi. Ne tratei Slaven svoje vri-

jeme ratom i vjebanjem u oruju, bavio se on poslo-vima mira, te je malo po malo doao do blagostanja inaobrazbe, za koju su mu svi barbari njegova doba

mogli biti zavidni.

40 41


20/61

40

O obrtu i trgovini njihovoj pripovijedaju nam nji-hov i trgovaki i obrtniki gradovi, kojih je bilo na svestrane, gdje su stanovali Slaveni. Ovi gradovi bili su naglasu sa svoga bogatstva i veliine, i sa prebogatihsvojih poganskih hramova i drugih javnih zgrada. Svise ti grado vi sp ominju dodue u ka snije vremena, nu

nema sumnje, da su se oni, da dotjeraju do toga cvata,poeli razvija ti v eo u prastara poganska vremena. Odovih gradova dosta je da spom enem o slavnu Vinetu iliJuliu , Bostok, Buko vac i dana nji Lbek. Zatim spomi-njemo Prag, koji opisuje poznati putnik Ibn Jakub kao

veliki trgovaki grad. Isto tako bio je na glasu Meklen- burg. koji se zvao Velijgra, ti jest veliki grad.

Rijeju, Slaveni su prenaali svoju robu na svestrane i po kopn i i po mo ru i po jezer ima i po rijekama.

Iz poetka davali su svoju robu za koe i blag.), poslijesu primali s lavenski trgovci za svoju robu komade finaplatna, oim su se s pravim kovanim novcem upoznalitek kasnije, i to nije bio njihov, nego bizantinski iarapski.

No stari Slaveni nisu bili samo p rosti i mar ljiviradnici, ve se njihov duh zanimao i za vee i sveti je stvari. Ve od drugo ga vi j -ka poslije Krista govo re Skandina veii Grci o slavenskim djedovima kao o narodu koji je pun

znanja i prosvjete i koj i ima pae i pismo. Tko se otom tli uvje riti , neka po gleda sam o u rijei, ko je suod Slavena pos udili Grci, Madari i drugi narodi To suimena za ratarstvo, pelarstvo, stoarstvo, porodine sveze,trgovinu i obrt, za bolesti t'g'ela i due, odijela, i hrane,mjere i novca, crkve i vjere, drave i in)vnika, vladarai njego va dvo ra itd. Sve su ove rijei, a uz rijei razu-mijeva se i stvari, koje ove ri jei oznauju, uzeli odSlavena u svoj jezik spomenuti narodi, a osobito Madari.

41

O tom, da li su stiri Slaveni imali i pismo, ne-mamo vijesti iz pradavnih vremena. U zeleno-gorskomrukopisu kae se, da su u eki sabor skupa sa Libuomdole dv ije slavne i ue ne djevice, i da je jedna od n jihimala uza se daske, na kojima su bili upisani zakoni, adruga ma, kojim je krivicu kaznila. Kakv o je to bilo

pismo na ovim daskama, trga ne znamo.Mona k Hrabar, ko ji je iv io na kon cu devetog i li

na poetku desetog vijeka, pie o tom : U|poetku nisuimali poganski Slaven i pismen a, nego su crtama irezama pisali i gatali". Ov e nam rijei kau, da je ovostaro slavensko pismo bilo nesavreno, tu su na imemjesto naih slova bile slike. Do pravoga pisma, gdje

svaki glas ima svoje slovo, doli su Slaveni te le za sv.apostola drila i Metodija.

Osim toga poz nav ali su siari Slaveni kao it ' o d rugisvoja nebesa i tajne svojih bogova. Uz to bili ?u oni

vjeti lijenici i pravnici. Mnogi je od njih poznavaonebroj bilina i nj ima li jeio svoje bolesnike, a mnogi jeod njih znao na pamet nebroj zakona Da nekoje stvari

bolje zapaite, slagali su ih u pjesme i pripovijetke,doim su samo zakone znali katkad napisati na daske.

Napokon nam valja napomenuti, da su Slaveni po-znati i kao ljubitelji pjevanja,, glazbe i plesa. Lijepo veli

tur : Svaki naro d kazuje na svoj na in, to mu je nasrcu i to ga oduev ljava . Indijac zal' jeva svo ju duu uorijake hramove, Ptrzijanac u svete knjige, Egipanin upiramide, obeliske i ta j instvene labirinte, Grk u kipove,Eoman u s'ike, koje te zairavaju, German u muziku, aSlaven u pjesmu, koja te je kadra ganuti i dirnuti." Zaudo je, da tudjinci o toj slavenskoj vrlini govore maloili nita. Istom grki pisac Teofilakt Simokata, koji jeivio u sedmom vijeku , napisa ove ri jei: Kad je car

Mav rieije 591. godine bo rav io u Traeiji i tu se pri-


21/61

44 45


22/61

44

krov. Ovim je nainom i vei skup kua i obitelj i inioselo (ves), koje je obino bilo jednoga roda, pak su imalii skupno ime kao sinovi jednoga pradjeda. Samo eneoilazile su iz kue, ali zato narodna pjesma ne moedosta da naglasi, kak o ide djev ojka M tudjinu sa tu-djina". Dapae ih i otac i mati i rodjena braa ve na

polasku za tudje smatraju.Ova kov u skupu ljudi, kao to je bila zadruga, tre-

balo je, da imau neki red i zakon, po kome e se vla-dati, kako e si hranu pribavljati. Trebalo je, da imadunekoga, oko kom e se sakupiti sav taj veliki zbor.Eadi toga bio uvijek netko u toj zajednici glavar. Ovogasu najprije izmeju sebe izabrali potomci prvoga praro-ditelja, a njihovim tragom podjoe i nj ihovi potomci. Nataj nain ne ostade ziruga nikada bez starjeine, vla-dike, gospodara, Jcnesa i staroste i kako se ve zovu tinjezini poglavari.

Glavar skrbio se kao rodjeni otac za svoju zajed-nicu. On se za nju bjgovima molio i rtve rtvovao, on

joj je uvao svetinje i kipove boje. Oa se brinuo za redu kui i na polju i na Mrakom mj estu , te je razdjelj ivaomedju zaiu gare poslove. On je mjesto njih govorio irad io u javn im skup tinam a. On je napokon mirio, kad

je trebalo, posvadjenu brau.

Da je pri iz bo ru g sspo d tra bil i i osobita svet kov ina,to smijemo pred tnjevati, jer ima o tom jote mali traaku obia jim naro dnim . Navest emo ovdj' obiaj u Her-cegovini.

Poslije sm rti d om aine sastanu se ovi ukuani. Pro-govo rite e tad n ajst ari ji: Ej, brao i djeco moja ! glavukunu izgubismo, te bez glave ostadosmo, ali je naotac (ili stric) nas mjesto sebe po bojem daou ostavio,da njega naslijedimo, a nas je red, da uzdrimo njegov

glas i obraz pred svijetom, pa ako ne znadosmo, naa

45

je sramot a i crn obra z. Nego da jte, da se ni brats kudogovorimo, koga emo mjesto njega jutros imenova ti".Za ni'im onda progovori drugi najstariji: Ne treba nika-kova dogovora, jer ne emo novi sakon staroj zemljimeati, nego je to tvoje, a i za tebe je, ti vladaj iupravljaj, a Bog e s nama najbolje, ako Bog da! Evo,

ja te najprvi poznajem za starjeinu oi kue i l jubim tiruke". Digne S3 i poljubi ga u ruke.

Djedovinu su svi zadrugari jednako uivali i ona jeprelazila netaknuta od koljena do koljena. Slaveni sudrali, da zadrugari nisu njezini vlasnici, nego samouivatelji. Samo priho d djedo vine, to jest ito i blago,

bila je imovina zadrugara. Od ita i blaga zadrali bineto za sve njih zajedno, a drugo su ili medju se razdijelilii li su prodali, a novac upot rebili na opu korist. Tako

je doao svaki zadrugar do imovine ili do prije. On jemogao s vremenom svoju imovinu poveati, osobito pak

je ova narasla; ako je bio sretan u enidbi, i ako mu jeena uz svoju dobrotu i valjanost donijela i lijep miraz.

Kako se dakle vidi, djedovina bila je glavno bogat-stvo sviju zadrugara, i teko svima, ako bi ona postraala

bilo to neroicom i kako drukije. Eadi toga nisu d alistari Slaveni bez velike nevolje u nju dirati. Ako im seudavala ki u koji drugi rod, dali su joj, koliko god sumogli i ita i blaga i drugoga gibiva imutka; al te kerinema, kojoj bi oni dali za miraz to od svoje djedovine,to jest o l negib iva im utk a. Isto je tako bilo i sa zadru-garom ako se je prien io u drug u koju ku u. On jedobio svega, al od djedovine nita

Ako se ipak kada zadruga trgala, tad su morali bitidijelo vi uvije k jedna ki, jer su i Slaveni bili svi jedandrugomu jednaki i ravni. Dakako da je uz ovako uvanjedjedovine svima Slavenima bilo dobro, i da medju njimanije bilo sirotinje i bijede, jer svatko, koji je bio vrijedan


23/61

48 49


24/61

Jo nam ralja napomenuti, da su se u starim slavenskim rodovima lanovi sastajali zajedno na djedovskusvetkovinu, koju je valjda najstari j i s tarje ina obavio.

Napokon se znalo gjekomu rodu priiti to po-rugljiva, nu to je bilo vrlo rijetko.

Glava sedma,P l e ine i n a r o d .

Pleme je postalo od vie rodova I ono je im alosvoje ime. Katkada si je zadralo stari naziv svoga roda,a katkad s i je opet skovalo novi. Tako ni od rodaKafia i ubiea postala plemena Kafii i ubii. Od

stanovnika na kojoj rijeci postadoe Eijeani, od iteljau nizini 'Poljani, od ite lja kod jezera Jezerani, kod v odeMorave Moravljani, za brdima Brdjani, za burnijem Za-hum ljani. Gdjekoja slavenska plemena, koja se nastan ilau nekadanjim rimskim i grkim zemljama, pridraestara grka i latinska imena gradova, rijeka i gora, aliih prekrojie prem a svom u. Od Salona nainie Solin,od Saus-Sava, od Drinus-Drina, od Margus-Morava, odNaissus-Ni, od Naro-Neretva, od Scardus-Sar planina it.

Nu najra dje su Slaveni donijeli iz stare dom ov inesvoja stara imena. S toga se i dogadja, da se i danas unajuda ljenij im slavenskim zemljama naje jedna ko na-zva nih rijeka i gora. Tako je rijeka Cetina u Dalm acijii u Busi ji; rijeka San(a) u Galiciji, K ranjs koj, tajerskoj,Bosni i u Hrv atsk oj; ri jeka Morava u Mora viloj i Srbiji ,Desna u Eusiji i ekoj it.

Po plemenu zvala se i upa, u kojoj je ono bora- vilo. V ie bratstva zajedno vezalo se u upu. Izm edju

vie jrodova ili bratstva bio je jedan krasan sunam kraj,

i.-1

koji je bio zajedniki. Odatle i dolaze, da poslije o vari je upa" znam enuje li jepu sunanu zemlju". Poredupa spominju se i gradovi, a po broju gradova na pri-mjer u Panoniji uzeo se broj upanija. upa je upravoUh velika upravna opina. upa znai i danas mnogoeljadi oko sk upnoga stola. Tako se ima razum jeti ona

rije u Lici: U mene ima pu no upa ", ili ovo pita nje:Domaino, ima li puno upa?"

Malo prije smo naveli, da se pored upa spominjugradovi. Grad se dizao usred upa i to pon ajvi e uzmovare, vodu ili na strmu brdu, da se laglje brani.Grad je bio utvrdjen jarcima i nasipima, te je bio opasandrvenim zidom, koj i je bio nabit zemljom. Poznato je ito, da je u t im slavenskim tvrdjama bilo mnogo javnihi posebnikih (prijatnih) kua. I ove su bile od drva,

a da budu trajnije i ljepe, nabio je i njih stari Slavenzemljom , a o im toga pobijelio ih i svako jako iarao. Ugrad bi snosili Slaveni u as nevolje sve svoje blago idragocjenos ti. U nj bi zat va ral i djecu, ene i nem onestarce, da ih obrani i t i t i od nepri jatelja. Oko ovakovihgrad ova , ko jih je bilo svagdje, gdje je bilo i Slavenstv a,podigla su se naskoro pregradja, s tanovi za obrtnike itrgovce. Sve je pleme moralo graditi, popravljati iuzdravati svoju tvrdjavicu, pae i kod nje strau strait i .

Na elu plemena bio je upan ili, kao to nekiSlaveni toga svoga glavara zovu, Jenen il i vojvoda.* Sv aprava i dunosti, koje je imao starje ina u opini, imao

je upan u pkmenu, a osim toga bio je on i voja uratu. I njega je kao i star jeinu izabira o narod ili bolje

* Pravo s taro hrvats ko p leme imalo je v i e upani ja naprostoru svoga stanovanja. Pravi vojvode plemena bili su bani.Oni su bili poglavice plemena hrvatskih. Da je ta ast stara iiz pretkranske dobe, vidi se po pjesmama, koje seu sadrajemsvojim u pogansku dobu, a imadu pripjeva: ajme bane il i

k u k u b a n e , i l i l e l e b a n e i t .Stari Slaveni. 4

5051


25/61

rekui samo starjeine naroda. Pravilno bio je on uvijekneposredni potomak i najblii rojak prvomu prsroiteljusvoga plemena.

U tako zvano prethistorijsko doba, t. j. od pet stogodina prije Krista pa do pet sto godina poslije Krista,nis u stari Slaveni dalje doli cd upa, te se je sla-

venski svijet rastoio u nebroj malenih dravica, takozvanih upa. Svaka od ovih upa ivjela je svoj ivot, amnogo puta upustila se sa drugom svojom susjedom u

boj, koji je gjeka da samo onda p restao, kad je jedn eod njih nestalo. Kad ovjek to sve promotri, lako pojmi,zato se o Slavenima u stara vremena malo to znade,i zato nisu i oni, kao i nj ihovi susjedi, napunili svijet

bojnom s la vom.Ova alosna vremena potrajae od prilike do estoga

vijeka posli je Krista, kadno je opa pogibao stala ljudeiste krvi kupi ti u vee zajednice. Vie se plemena u ovodob a sjatilo oko svoga vodje, a ovaj ih je onda sve skup a

vodio u boj na neprijatelja. Kad su ova plem ena ostalai pos' i je boja zajedno pod svojom zajednikom glavom

velikim upanom ili knezom, tad je to bio gotovnarodi li kako su neki tomu kazali, jesik il i ptik. N u plemenasu se mogla sliti u zajed nicu i pod silu, a ne samodobre volje. Dogodilo se naime, da je koje pleme kod

Slavena, kao to i kod Germana, zavladalo i zagospoo- valo nad drugima. Jer kao to kod Germana, tako jf ikod Slavena vrijedila uvijek, a osobito u ova divlja vre-mena, radinost, hrabrost, neustraivost, s lava, bogatstvo.ugled i vel iki rod. up ani , koje su resile ove vrline,trebali su samo zgodnih prilika, i oni su se nametnulidrugi ma za vladare. Tako je u eskoj pleme ceh, koje

je bi lo oko Praga, sabral o oko sebe drugu svo ju braui nadjenulo joj svoje ime. Na taj je nain izrastao i ruski

i bugarski, a i svaki drugi slavenski jnarod.

51

Ovakovi narodi ili puci sagradili bi sebi glavni grad,koji po najvie nazvae Viegrad. Ova j grad bio je na-rodu sve ono, to je bio i plemenu njegovo. U njem u

je bilo prijestolje kneza ili velikog upana, te se u njem birao glavar naroda. Kao to su se u plemenskom gradu

sastojale plemenske, tako su se u ovom sastajale narodneskuptine. U kratk o sve, ega je trebalo dravi, sve seto u tom gradu naroda kovalo i snovalo.

U ta vremena bio je u svakoj upi ve prije opi-sani i poznati utvrdjeni grad, a u njem je boravio na-mjesnik velikog upana ili kneza, koji je imao raznaimena, kao upan, katelan, posadnik, dvornik, vojvoda.Uz ovoga pogla vicu bili su i drugi asnici, kao : sudac,komornik, pristav i druga manja gospoda. Svaki od

ovih inovnika imao je svoje dohotke, od kojih mu je bilo ivjeti. U vrijem e nevolje bio je upsk i grad, kaoi prije, utoite svemu plemenu i njegovu dobru i blagu.U ovaj su grad dolazile starjeine rodova, da sude zlo-incima. Ov am o je dolazilo sve pleme, da vijea o svimstvar ima, ko je se njega tiu. Kao i prije, tako se i sadamorala brinuti svaka upa za svoj grad. Uz to morali susvi stanovnici upe graditi i popravljati mostove i pu-tove, kriti ume, braniti meju i slono se dizati protiv

neprijatelja. Kad je vladar kroz koju u pu prolazio , mora'a je ona davati njemu i njegovoj druini kola, stan isve d rug o, to im je trebalo. Slaveni su ove terete mo-rali nositi sve dotle, dok je bilo upskoga ivota , t. j .do 13. i 14. vijeka.

Iz ovoga to smo dosele napomenuli, vidi se, da jenarodna drava naprtila sve terete pojedinim plemenima.Dakako da su u takovim prilikama tereti drav ni bil imaleni i li nikakovi. Za v ladara se dr av i nije trebalo

skrbiti, jer je on moga3 ivjeti od svojih ili narodnihzemalja. Osim toga dobivali su vladari mnogo darova,

52 53


26/61

koje su im, kako to i sama rije kae, podlonici drage volje darh ali. N u kad je rat uzbjesn io ili kad je do lodo bune, tad se segnulo i u depo ve i u svoje iman je,te se pritjecalo u pomo dravi i li sa blagom ili sa Uomili sa novcem. Dakako, da uz ov akr vu upravu, gdje jesvaka est narodna iv jela jo svojim ivo tom i pod

svojim poglavarom , nije mogao veliki upan, kao glavacijelomu narodu, mno go vrije'iti. Slavenim a je bio do-due vladar mila i sveta oso ba; oni su ga ljubil i i to-

vali, al kra j svega toga nije on b io kod nj ih d rugo,nego prvi meju jedna kim a Najmanja samovolja i beza-konje staj.do ga je asti, pae i glave.

Ovaj dua rascijepa gorostasno drvo slavensko nasitne komadie slaba plem ena i uini, da je bilou slavenskoj kui dodue dosta slobode, ali mnoge manje

jakosti i ugleda kod tudjega svijeta, nego je to Slave-nima pristojalo. Nu vrijeme li jei sve rane, pa tako iz-lijei i ovu. Malo po malo stala je i kod Slavena misao0 r .vi korijenje hvat ati . Maogi veliki upan, koji seproslavio u miru i u ratu, a uz to jo bio odlina roda,znio se mnogo puta odrati u svojoj asti sve do svojesmrti. Vie puta znao bi takav ovjek, ako je bio istomudrij i i ako je to gledao za svoju porodicu, svoju vlastod naroda izmam iti i s inu svojemu. Ako je i s :n bio

pameti oeve, a posli je njega i njegovo dijete, unue ipraunue, tad je sve malo po malo narod prestajao iza-

birati svoga poglavicu ili ako je to i inio, tad je to bila samo igrar ja i zavaravan je svijeta. Kad se to do-godilo, onda nije vie vladao veliki upan, koga je narodizabra o ve upan, kom u je otac tu ast ostavio . Na-pokon ponaraste ugled ovih slavenskih glavara tako, da su1 ene njihova roda, kad nije bilo mukaraca, postajale

vladarice, kao to je n. pr. bila mudra kneginja eka

Libua, zatim junake voditelj ice naroda hrvatskoga

sestre Tuga i Vuga. Tako prijedje s vrem enom narodod biranih vladara k tako zvanim nasljednima, a kad jeto bilo, podie se ugled i vlast ne samo vladara, negoi drave, kojoj su oni bili glavari.

U to je doba jo jedna jedina rak-rana grizla tijeloslavensko, a to je bilo dijeljenje drave medju lanove

vladarske kue. Ovo se d ijeljenje do gajalo ond a, kad senisu braa ili rodjaci mogli sloiti, te je tad svaki dobiopo koji dio od njihov e batine. latina je dodue, d a jenajstariji od njih zadrao za se najvei dio drave i dasu ga svi morali sluati ; nu kraj svega toga oslabi ova-kova dioba svaku dravu, a gjekojoj iskopa i grob.

Napokon jo spom injemo, da nam nitko ne moekazati, koji su bili znakovi velike upanske asti. Danasse misli, da su stari Slaveni, kao to su to inili i ko-

ruki Slovenci sve do no vijega doba, svoje vlad are samometali i dizali na tako zvani oev i djedov stol, te da suih time priznavali za svoje gospodare.

Glava osma,

Otmica; ope jamstvo; osveta.

Kako smo ve prije napomenuli, svaki je rod biosam za s: drutvo , koje je bilo o dijelje no o d svega dru-goga svijeta. Sve to je imao, pripadalo je i bilo je svo-

jina svim zadrugarim a i nikomu vie. Poradi toga nijesmio tujinac ni l jubav voditi sa kojom od njegovihkeri. A da bi mu rod dao za enu koju od sv ojihmilih osoba, na to nije mogao tujinac nikako raunatia niti se podati kakovo j nali. Vidiv dakle tudjinae, daovakovim mirnim nainom ne moe nita postii, morao

je odabrati drugi nain, da doje do svoga cilja. Njemu

dakle nije preostalo ino, nego se ustrpjeti i ekati lijepu

54 5f


27/61

zgodu, te ugrabiti na s ilu o no, to mu je sreu milo idrago. Eto tako nastadoe kod starih Slavena otmice.

Otmica je bilo mnogo u svak o vrijeme, a osobitosu one cva le u ono doba, kad je vladalo mnogo enstvoi kad su ene obiavale umirati zajed no sa svo jim vojnom . U ta vremena bilo je malo vjerenica za s ve

ljude, i s toga, tko je htio sa svojom odabranicom ivotsprovadjati, tomu je valjalo, da si je otme, pa stajalo gai glave. Protiv takova otmiara digao se sa v rod naorulje za svoje edo, na jmi lije bogatstvo . Tako su semalo po malo zakvaila dva roda, krv je potokom tekla,a svadja je istom onda prestala, kad su se protivnici saduom rasiali. Nu vr ijem e je izlijeilo i te rane, i tako

je nestalo krvne osvete radi otmice. Mjesto osvete zado- voljili su se sada Slaveni sa ucjenom ili naknadom, koju

je morao platiti otmiar i njegov rod za ugrabljenu dje- vojku. Iz poetka bila, je ova naknada velika, a ponajviesastojala se u tom, da je morala mlada kod svoga pri-

janjega roda dugo vremena raditi i obavljati svakojakekune i poljske poslove.

Nu za malo i te je nepravde nestalo. Bodovi poeese po malo mijeati, a svaki zadrugar, ako je bio samozdrar i vrijedan, mogao si je drugaricu nai ne samokod svoga roda, nego i u tudjega. Dakako da je u to

doba i naknade nestajalo, pa ako je g dje i bila, to je bila sve manja i manja. Dapae je u to vrijeme nastaoobiaj, da se djevojci, koja se udaje, daje i miraz.

Pored bvega toga bilo je eni u tudjoj kudi dostaneugodno. Po naj prije bio je tomu uzrok taj, to su jetudjinci u onoj kuci, kamo je dola, prijekim okom gle-dali. To se oso bito ogajalo onda, ako je donijela malomiraza u zadrugu ili ako joj je mu umro. 8 toga i nijeudo, da su udovice rado polazile zajedno sa svojim lju-

dima na drugi svijet. No na sreu ove je sramote br^o

nestalo kod Slavera, i snaha je kod njih kao i kodmnogih drugih prosvijetljenih naroda postajala sve milijasvim ukuanima . Tako poe pon esta jati i o tmice i na-knade, a Slaveni se siadoe enit i kao i njihovi susjedina zapadu.

Kod svih slavenskih narod nala zimo tako zvano opejamstvo. To je bila uredba, po k o j o j su morali iz poetkasvi lanovi jednoga roda, a kasnije i svi stanovnici jed-noga kotara ili okoline, jamiti i odgovara ti za sve, tose u njihovu kotaru dogodilo.

Ako se je komu ta n eugodno dogodilo i l i je biood koga napadnut, tad je trebao samo povikmiti: Po-mozite ili obranite me od napadaa ili razbojnika", i svi

su bili dun i priskoiti mu u pomo. Ako toga nis uuinili, tad se to tako uzelo, kao da su i oni krivci zlo-ina, k o j i je poinjen. Poradi toga n i j e krvnine plaaosamo ubojica, aego i cijela okolica, gdje se zloin iliubijstvo do godilo. Ako se zloinac traio, tad je jam iosusjed za susjeda, a za koga nije htio nitko jamiti, taj

je pao u sumnju, da je krivac.Ova se uredba ora'a jako dug o i bil a je po SSa-

vene u ono doba jedina obrana protiv nacilja i nepravde,

jer pravo govorei nije bilo ni drave ni vladara, koji bise mogli zloincu o svetiti. Traga ovoj uredbi nai je

bi lo u hrvatskoj krajini sve do najnovi jega vremena. Kadse nai me to u selu ukr alo , pozv ali su se svi na odgo- vornost i nije se pitalo, je li sve selo krivo ili nije.

Ovaj je postupak u istinu mnogo puta urodio do- brim plodom, jer mu je poslje dica mn^g o puta bila ta,da je iz sela nestalo tatova, i to samo radi toga, to suse bojali osvete svojih seljana susjeda.


28/61

58 59


29/61

je uinio ub ijstvo , te ju objesi sebi o grlo, pa za jednopedeset seanja daleine od onoga, koga treba da reoli,poetvoronoi se, te tako pristupa obino k najstarijemui najbli emu po krv i rod jaku ubitoga, ovjeka. Poto se

je ovaj jo jednom pregmio, da se pomiri, ide krvnikuna po puta u susret, skine mu pu ku i podigne ga, da

ga cjeliva u o braz. P rije toga valja ip ak da krv nik uvri- jejenoga poljubi u ruku i u desno rame. Poto se toobavilo, bude isti dan u kui krvnikoroj gozba, kojuzovu trpesa od vradeu.

Ovaj je obiaj sav poganski, osim dvije tri kranskerijei, a i to op om inju na poganstvo. Na poganstvo po-kazuju jasno brojevi dohodnika, a naroito dvanaest ne-krtene djece, zatim okumljenje, pobratimstvo i pozdravi.

Glava deveta.

Zakoni, sudovi, stalei.

Od pradavna im ali su Slaveni svoje uredbe i zakone,kojima su se razlikovali od drugih bliih i dalj ih na-roda. Mnoge od ovih urediba i zakona uzdrale su sekod Siavena jo i u ona vremena, kad su se oni ve

razili u svoje daaanje domovine. S toga nalazimo kodsvih slavenskih naroda i u kasnije dobi mnogo slinihustanova. Sve je to batina od veiike zajednike matere,i s?e su to znali Slaveni uuvati u prkos tudjemu utje-caju. Sv i su Slaveni u istinu mogli kaz ati sa ekim ple-miem Eatiboroni: U nas se kroji pravica po svetomzakoau, koji su donijeli ovamo nai djedovi."

Oni Slaveni, koji su kasnije primili maogo tudjih,oso bito pak njemakih zakonika, naziva li su ovo svoje

staro-slavensko pravo zemaljsko pravo, i to punim

pravom, jer mu je to i bilo pravo ime. Zemaljskoga seprava naime drala sva zemlja, doim su se njemakihzakona drali [samo Nije mci, koji su bili n aseljeni pogradovima i selima spome nutih Slavena. Ovo je osobito

bilo u ekoj, Poljskoj, Polabju i u Busiji.Svi ti zakoni bili su napisani na tako zvane daske

ili su pak u obliku pjesme ili poslovice prelazili od ustado usta. Kad bi trebalo, povjerio bi se Slaven onomu,koji je toga prava najvie znao. Takovih ljudi je bilomnogo i ovi su mu bili suci i tumai zakona.

Osim sabora krojili su pravicu kod Slavena i takoz v a n i suci. Kao kod Germana u p rvo doba, tako je i kodSlavena izabirao ovaj asni zbor sam sabor. Eazumijeva

se, da su OH izabrani povjerenici naroda bili na glasusa svoga znanja i pravednosti. Najvii sudac bio je iw,koji je sudio po svetim obiajima ili po zakonima. Usudak oj je vlasti i nada lje ostao na jvii poja m vlasti,

jer se je sudilo u ime pravednih bogova. Zakoni slavenski bili su veoma strogi zloincu, tatu i ubojici. Ako je n. pr. koji Hrvat ubio tata u tadbini, ri je bio duan

nikomu odg ova ra t i .Uz ove suce bila je i porota. Porota je izricah kao

i danas krivnju ili nevinost optuenika, a sucu je bilosamo kazan odrediti. Osim toga znade se i to, "a je bilokod Slavena sudova kao i danas vie vrsti manjih i veih. A poznato je i to, da su svi Slaveni bili jednakipred zakonom, jer kad se radilo o sudu, koji ima suditiokrivljeniku, nije se gledalo na stale okrivljenika, nego

samo na zloin njegov.Krivcu se dokazivala Irivaja njegova ili dvobojem

ili bojim sudovima ili tako zvanim svodom ili sokom.

60 61


30/61

Prije nego li emo opisati ove razne naine doka-zivanja krivnje, valja nam tu spomenuti, da su u sluajuzloina ponajprije svjedoci pod prisegom kazivali sve, tosu znali o stvari ili zloinu, o kojemu se radilo. Dobro

je bilo za zloiace, kad je sv jedo ka bilo i kad im semoglo vjerovati, jer u protivnom sluaju latilo se dragih

sredstava, a onda je bilo zlo i naopako. Ako je zloinac bio lukav i bezuan, te nije htio priznati svoga zlodjela,tad su suci, da doju do prave istine, upotrebljavalimuke i sva gore nabrojena dokazivala krivnje.

Mukama su muili samo sluge i ljude niega sta-lea i tim ih tjerali, da kau istinu.

Dvoboj je imao odluiti onda, ako je tko tuio slo- bodna ovjeka. Tad se vidjelo, tko je od njih dvojice, ilituitelj ili tuenik, kriv ili nevin. Onaj, koji je nadvladao,

on je nevin, a onaj, k oji je pobij jen, on je kriv. Ea-zumije va se, da se ova kvim nainom nije uvijek k ciljut. j. k poz nanju istine do lazilo, jer n d vo boj u stoji d osrede i vjetine, tko


31/61

ili novac jo i danas onomu, koji kae, gdje je ukradenastvar. Taj se mutuluk stao zatirati tek onda, kad se po-ela Krajina ukidati. Sve do to doba ije mogao onaj,koji nije platio ili koji nije obeao mutuluka, doi dosvoje ukradene stvari ili blaga, pa radio to god ht;o i

bio gospodin Bog zna kako velik. Nema sumnje, to istoznaenje imao je sok i sobina i kod s'arib Slavena. Potom bio je sok i kod njih ovjek, koji ?a novac ili na-gradu kakvu ide u trag tatovima i razbojnicima.

Napokon nam je i to spomenuti, da su s'ari Sla- veni znali i svoje krivce teko kazniti ili globom ili paesmru. Ova posljednja kazan stigla je vrlo vjerojatno samokukavice i izjice domovine. Svi drugi zloinci iznijelisu ivu glavu i platili su za svoje nedjelo samo globu.

U poetku nije bilo kod Slavena stalea, oni su bi ;svi je nsk i. Nije tu bilo ni roba, ni kmeta, ni plemia,^pa ni vladara u dananjem smislu. Vladar je bio kodS'avena, kko smo veo spomenuli, samo prvi meju je-'nakima. Oni su ga sluali, dok s htjel i, a kad bi imse zamjerio, ne-talo bi i njegove vlasti nad njim a, i on

bi, ako je iznio ivu glavu, postao opet to je i prijeizbora bio, narme drug njihov. Slaven radi toga nije imaoni imena za v'adara, a ni za plemstvo. On je doduekazao, a i danas kae, toj velikoj gospoi ili knez ilikralj ili car ili cesar ili lehta, lahta ili lajhta, nu svete rijei nisu njegove, nego tudje i posudjene. Tek ukasnija vremena pomol'e i kod njega glave pravi na-sljedni vladari, i tad se 'stom i kod njega poee poka-zivati razlike medju ljudima. Nu i u to doba slsbo se isporo javljalo ropstvo. Eobom je bio samo dunik ili ve-lik i zloinac, a osim toga i tudjinac, koji je bio u bojuuhvaen. Seoskijpuk, ako ijnije ^imao [svoga imutka i

ako je i bio u slubi koga plemia, bio je u to doba joslobodan. Istina je, da je kod Germana i Bomana biloslavensko ime na zlu glasu, pae je znai lo isto to irob. Nu tomu nije uzrok, to bi Slaveni kod kue robo-

vali, nego neto drugo.Danas je naime p-.-mato, da su Nijemci, osvojivi

slavenske krajeve, osobito zemlje polabskih i baltikihSlavena, rpimiee prodavali uhvaene i zarobljene Slaveneu suanjstvo. Ta nedjela izvo di li su ovi neprijatelji sla- vens ki poevi od osmoga vijeka, i zato je o I to doba bilo vidjeti svagdje na sajmovima po Franakoj i Nor-manskoj zemlji nebroj slavenskih nevoljnika. Upravo s toga&e i pomijealo u spomenutim zemljama od toga vre-mena ime Slaven sa slinom latinskom rijeju sclavus".Mnogomu, koji ove stvari nije razumio, bio je Slaven

to i Sklav, to jest rob. Kad je tako, tko e se u-diti, da je ovo latinsko ime sve vie istiskivalo ime na-rodno, ime Slaven, i da je na koncu samo ono bilo po-

znato na evropskom zapadu.

Glava deseta.

\jera: Bogovi i bijesovi.

Trnov je i teak put do pribline listine u vjeristarih Slavena. Vode nas do njega strani i damai puto-kazi. Strani ljudi doli bi u slavensku zemlju i motrilitamo vane obrede, te su moe biti bili samo na kratakas medju Slaveni. Obredi slavenski ine im se smijeni ii udai, pa zato ni ne gledaju, da im proue znameao- vanje. Nai pak domai putokazi: pjesme, prie i obiaji,promijenili su se kranstvom, a i samim vremenom, kako

se je mijenjao ivot i jez ik naroda. Pria je ili pjesma

64 66


32/61

recimo porijekla poga nskoga , obred kakav ili obiaj ide upogansku dobu, protivi se obiaju kranskomu, ali i ovapjesma tako je iskvarena, da joj jedva razluujeroo davnoporijeklo, a stari poganski obredi pomijeali su se sasvetkovinama kranskim. Teak je dakle to posao, al BOIemo nastojati, di vjeru starih Slavena po mogunosti

jasno opiemo.Najvie bie zvali su Slaveni bog. Bije "bog", inise, da dolazi od korijena ba", koji znai: svijetliti se.Iz poetka, znaila je ta rije kao i indijska Djaus" igrka Zeus", samo svjetlo, i to svjetlo nebesko. Malopo 'malo nazvali si Slaveni ajom si'mo svjetlo i dobro boanstvo. Protivnika bojega zvali su stari Slavenibijes". Korijen je ove rijei bi" (bhi). To je onaj istikorijen, od kojega je izvedena i h rvat ska rije bojatise". Po tom je bijes i djelo bijesa sve ono, ega se ovjek

boji, a to je no, tama, studen i svaki crni i stranioblak. Zato i jesu kod starih Slavena bijesovi tamna,crna, grozna i ovjeku neprijateljska stvorenja. Ako ovjekoboli i oslabi, ako se preve ljuti ili ako je nesreean u

boju ili u kom drugom poslu, svemu su tomu uzrok bijesovi. Nu nije njim a u rukama samo ovjek nego isvaka zvijer. Kad se je Zaboj uhvatio u ko'.ae sa Lu-dekom, tad zaviknu Daj boe, da u tebe, neprijateljumoj, zadje bijes". Ovim pomaganjem htio je rei, da naLueka padne bijes i da mu o dabi njegove sile. U vlasti

je bijesova i sva prirod*. Vjetri i bure i oluje i potresi,sve su to djela njihovih hirova Nji mi su podlo ni i onidusi, koji uvaju rude i bogastvo u zemlji snkrito. Ovose prazno vjerje odralo sve do danas i mnog om u se Sla-

venu ini to spomenuto blago vraja i prokleta stvar.Bijesovi su bili gospo dari prirod e osobito u zimi.

Tad su oni bili najjai, a vlada im je trajala sve dotle,dok ih nije opet arko sunee svladalo i istisnulo sa pri-

jestolja, koje su njemu i svijetlim bogovima na koncu jeseni oteli. Prema tome bili su kod starih Slavena svi- jetli i dobri bogovi uzrok svega dobra, ticalo se onotijela ili due, drave ili opine ili pojedinoga ovjeka. Do njih je stajalo, hoe li tko biti sretan ili ne-sretan, a ne do usuda ili sudbine, kako su to drugi po-

ganski narodi mislili i drali. Prokopije, pisac estoga vijeka, veli: Slaveni ne vjer uju u usud, jer misle, daou ne vlada ovjek om. Kad im je smrt pred oima iliih bolest savlada ili kad polaze u boj, zavjetuju se bogu.Nu im su se izbavili iz pogibli, prvi im je posao, dauine ono, to su prije obeali. Sve to ine Slaveni samoradi toga, jer su potpuno uvjereni, da su ih samo nji-hova obeanja i rtve spasle". Zato i zovu stari Slavenidobre bogove, te branie ljudi, svojim spasiteljima.

Ovi dobri bogovi izvor su i pjesmi, zakonima, pravui narodnom urejenju. Kao to su bijesovi u zimi, takosu oni najjai u ljetu. Oni su takodjer gospodari nava,slavenskoga neba. Slaveni su ih nazivali dinim imenom:neumrli ili vjeni. Kraj svega toga znali su se i bogoviljutiti i osveivati. Nu kad su to radili, nisu sami iz-lijevali svoga gnjeva na slabe ljude, nego su u takovimsluajevima ustegouli samo pomo dotinim nevoljnicimai time ih predali u ruke bijesova. Ovo nam najbolje kae,u kakvu su oduoaju bi l i bogovi prema bi jesovima. Kakose vidi, kod Slavena nema neba, gdje bi dobri i zli bo-govi bili jedna ki jedni drugima, nego su slavenski bije-sovi mnogo manji od bogova. Bijesovi su stvorovi boga

velikoga, i togod zla rade, sve to rade samo s dopu-tenjem svoga stvoritelja.

Bogovi su dapae gdjekad, da se osve te za kakovonedjelo, dopustili i to, da koji narod s

Documents

Julije Gollner - Stari Slaveni (1898)