51
UNIVERZITET CRNE GORE FAKULTET ZA SPORT I FIZIČKO VASPITANJE - NIKŠIĆ Studijski program: Sportski treneri Stefan Pejović Funkcionalno-motorička priprema u džudou (Završni rad) Nikšić, 2016

UNIVERZITET CRNE GORE FAKULTET ZA SPORT I FIZIČKO ...old.fsnk.ucg.ac.me/fajlovi/Zavrsni-radovi/stefan-pejovic.pdf · Godinu dana kasnije, 1882. godine, osniva novu školu “Kodokan”

  • Upload
    others

  • View
    14

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

UNIVERZITET CRNE GORE

FAKULTET ZA SPORT I FIZIČKO VASPITANJE - NIKŠIĆ

Studijski program Sportski treneri

Stefan Pejović

Funkcionalno-motorička priprema u džudou

(Završni rad)

Nikšić 2016

UNIVERSITY OF MONTENEGRO

FACULTY FOR SPORT AND PHYSICAL EDUCATION -

NIKŠIĆ

Study programmes Sports trainers

Stefan Pejović

Functional-motoric preparations in judo

(Final work)

Nikšić 2016

ii

UNIVERZITET CRNE GORE

FAKULTET ZA SPORT I FIZIČKO VASPITANJE - NIKŠIĆ

Funkcionalno-motorička priprema u džudou

(Završni rad)

Predmet Antopomotorika u sportu Kandidat Stefan Pejović

Mentor prof dr Kemal Idrizović Studijski program Sportski treneri

Broj indeksa 163210

Nikšić 2016

iii

SAŽETAK

U modernom džudou funkcionalno-motoričke pripreme predstavljaju jedan od

ključnih elemenata u postizanju vrhunskih rezultata Godišnji ciklusi funkcionalno-

motoričke pripreme predstavljaju različite zadatake u pojedinim periodima

zahtijevajući specifičan usmjeren razvoj snage brzine izdržljivosti gipkosti i mora se

podudarati sa fazama i ciklusima treninga

Planiranje i programiranje funkcionalno-motoričkih priprema zavisiće od

kalendara takmičenja odnosno najvažnijeg takmičenja na kojem želimo postići

vrhunski rezultat

U ovom radu funkcionalno-motorička priprema je prikazana i obrađena kao

cjelina potrebna za ostvarivanje vrhunskih rezultata i kao cjelina sastavljena od niza

elemenata koji uzročno-posljedično utiču na nju Jedni od glavnih faktora i elemenata

funkcionalno-motoričke pripreme jesu snaga brzina izdržljivost gipkost i okretnost

koji su takođe posebno obrađeni u radu kroz prikaz određenih metoda koje se smatraju

kao najefikasnije za razvijanje istih

Zbog složenih karakteristika džudoa i zbog činjenice da puno antropoloških

karakteristika utiče na kvalitet aktivnosti struktura jednačine specifikacije precizno je

definisana utvrđenim redosledom činioca koji definišu uspjeh u ovom složenom sportu

Ključne riječi džudo metode funkcionalno-motorička priprema planiranje

programiranje snaga brzina

iv

ABSTRACT

In modern judo functional-motoric preparations represent one of the key elements

in achieving the top results Yearly cycles of the functional-motoric preparations are

made of different tasks in certain periods requesting a specific aimed development of

strength speed stamina pliability and needs to be in compliance with the phases and

cycles of the training

Planning and programming of the functional-motoric preparations shall depend on

the competition calendar especially on the most important competition at which we

would like to achieve a top result

In this paper the functional-motoric preparations are represented and processed as

a structure needed for achieving the top results as well as a complex consisted of a

number of elements which causally affect it Main factors and elements of the

functional-motoric preparations - strength speed stamina pliability and agility are also

specifically processed in the paper through review of certain methods which we

consider to be the most efficient for the development of these elements

Because of very complex characteristics of judo and the fact that many

anthropological factors are affecting the quality of activity structure of the equation of

specification is precisely defined by the established order of factors which define the

success in this composite sport

Key words judo methods functional-motoric preparations planning

programming strenht speed

v

SADRŽAJ

1 UVOD 1

2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ 2

3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH UDŽUDOU 5

4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIHPRIPREMA 7

5 PLANIRANJE PRIPREMA 8

51 Perspektivni plan priprema 8

52 Periodični plan priprema 8

53 Tekući plan priprema 9

54 Operativni plan priprema 9

55 Ciklusni plan priprema 10

6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA 12

61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme 12

62 Opšta funkcionalno-motorička priprema 13

63 Specifična funkcionalno-motorička priprema 15 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga 16

7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIHKVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 21

vi

71 Usavršavanje snage 21 711 Metod maksimalnog naprezanja 22 712 Metod repetitivnih naprezanja 23 713 Metod dinamičkog naprezanja 23 714 Metod izometrijskih naprezanja 24

72 Usavršavanje brzine 26 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije 27 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta 28

73 Usavršavanje izdržljivosti 29 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta 30 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta 32

74 Usavršavanje okretnosti 33

75 Usavršavanje gipkosti u džudou 35

8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI 37

9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA 39

10 ZAKLJUČAK 41

LITERATURA 42

SLIKE 43

BIOGRAFIJA 44

vii

1 UVOD

Funkcionalno-motoričkim pripremama pripada centralno mjesto u džudo sportu

U savremenom džudo treningu veliki akcenat se stavlja na razvijanje funkcionalno-

motoričkih osobina kao jednom od presudnih elemenata u osvajanju najsjajnijih odličja

i nije slučajno što je ona prva među jednakim osobinama potrebnih za uspjeh

Tehničko-taktička priprema je toliko usavršena i ujednačena kod vrhunskih džudista da

gotovo samo funkcionalno-motoričke osobine i njihov razvoj imaju presudnu ulogu u

rezultatima u savremenom džudou

Srsquoobzirom na to da postoje džudo kampovi skoro svakog vikenda u svijetu gdje

se okupljaju takmičari svih težinskih kategorija poznato je da su njihova znanja i

vladanje tehnikom i taktikom u borbi dobro poznata njima međusobno Svako među

njima je imao veliki broj borbi u makrociklusu što je velika prednost u njihovom

međusobnom susretu na takmičenjima Sve ove činjenice odaju sliku da je gotovo

nemoguće predvidjeti pobjednika meča tokom gledanja borbe

Dokaz za to su Olimpijske igre u Riu 2016 godine gdje se veliki broj borbi

upravo završavao u poslednjim sekundama meča većinom u ldquogolden scorerdquo gdje su

upravo funkcionalno-motoričke sposobnosti jednog džudiste nadvladale sposobnosti

drugog džudiste i tim odlučile pobjednika u meču

U ovom radu su predstavljene metode i primjer priprema reprezentacije

Jugoslavije (1989 godina) za razvijanje funkcionalno-motoričkih osobina za koje

možemo reći da su najefikasnije i kojima dajemo prednost u treningu vrhunskih

džudista u funkcionalno-motoričkim pripremama

1

2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ

Podaci o počecima vještina koje su prethodile džudou su iz daleke prošlosti

Potreba za odbranom i savladavanjem napadača pomoću određenih tehnika kao i same

vještine pojavile su svuda gdje je ugnjetavanja bilo Tamo gdje su nasilnici pretežno u

hordama napadali plemena koja su se pretežno bavila stočarstvom i poljoprivredom

javila se prirodna pojava za samoodbranom razne alatke koje su se koristile u poljima

pretvorene su u oružje za samoodbranu Tada se i dešava da se savlađuju i vještine

odbrane golim rukama Borilačkim vještinama su najviše napredovali na Istoku u

hramovima budizma i hinduizma Dalaj Lama u knjizi ldquoTreće okordquo opisuje treninge sa

pokretima i bacanjima koji su slični tehnikama koje se primjenjuju u džudou

Borilačke vještine iz čijih je tehnika nastao džudo začete su na tlu Azije Zna se

da potiču iz Kine odakle su prenijeti u Japan gdje su usavršene do današnjeg dana Prvi

pisani izvori koji detaljnije govore o nastanku ovih vještina je ldquoHronika Japanardquo (Nihon

Šoki) pisana po carskom naređenju 720 godine U ovim zapisima govori se o turnirima

u snazi (ćikura kurabe) koji su se održavali za vrijeme vladavine imperatora Suini-na

230 godina prije nove ere Neki istoričari džudoa smatraju ovaj događaj kao istinitu i

važnu činjenicu koja ukazuje na začetke sumo rvanja i kuminči vještina (drevni oblici

borbe ldquogolim rukamardquo) U knjizi drevnih priča (Konjaku Monogatari) za koju se smatra

da je napisana u drugoj polovini XI vijeka pojavljuje se prvi put riječ ldquoJAVARArdquo a to

je borilačka vještina koja je prethodila nastajanju jiundashjitse iz koje je kasnije nastao

džudo (Dragić 1979)

Tvorac modernog džudoa Džigoro Kano (1860-1938) se 1877 godine upisao na

carski univerzitet gdje se upoznaje sa starim borilačkim vještinama Posvetio se

proučavanju jiundashjitse kod majstora Fukude i Matemom Ise Stupanjem na snagu carske

zabrane nošenja sablje samurajima počinje period stagnacije tradicionalnih borilačkih

vještina pa i jiundashjitse

Džigoro Kano diplomira političke i ekonomske nauke 1881 godine i otvara

sopstvenu školu ldquoŠkola jednakihrdquo (Gakušui Ryu) u kojoj vrši usavršavanje tehnika

izabranih iz jiundashjitse Uspostavlja sopstvene metode čije usavršavanje rezultira brojnim

2

saznanjima koja i danas čine osnov džudo tehnika Godinu dana kasnije 1882 godine

osniva novu školu ldquoKodokanrdquo (Institut za traženje puteva) u kojoj se vježba novi način

nazvan DŽUDO (DŽU - što znači nježan mekan gibak i DO ndash što znači put način

princip) U tehničkom pogledu džudo je definisan 1887 godine a ldquoduhovni principirdquo su

definisani 1922 godine kada su uspostavljeni principi ldquomaksimalna efikasnostrdquo

(Seryoko Zenyo) i ldquouzajamno pomaganje i zajednički napredakrdquo (Jita Koyel)

Slika 1 dr Džigoro Kano 1860-1938 god

Preuzeto sa httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-

4375pxjpg

Prva demonstracija džudoa u Evropi bila je u Londonu 1901 godine nakon čega

učenici Džigoro Kana formiraju prve klubove Džudo doživljava ekspanziju posle

Prvog svjetskog rata u Francuskoj Njemačkoj Engleskoj Italiji i Švajcarskoj

3

Prvi šampionat Evrope održan je 1934 godine u Drezdenu Evropska džudo unija

(EJU) osniva se 1948 godine u Londonu a od 1951 godine redovno se održavaju

prvenstva u Evropi

Međunarodni džudo savez (IJF) je osnovan 1956 godine u Tokiju i od tada se

svake druge godine održavaju svjetska prvenstva

Godine 1964 džudo je uvršten u program Olimpijskih igrara u Tokiju i od tada je

pristutan na svim zvaničnim takmičenjima u svijetu

U cilju vježbanja džudoa dr Džigoro Kan je rekao ldquoDžudo predstavlja način

pomoću kojeg možemo najefikasnije upotrijebiti fizičku i psihičku snagu Vježbajući

nas u napadu i odbrani džudo ojačava naše tijelo i duh i pomaže nam da principe

džudoa prihvatimo kao svoje Na taj način se usavršavamo i postajemo vredniji članovi

zajednice a to je konačni cilj džudoardquo (Dragić 1979)

4

3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU

Svaki sport odnosno sportska grana ima jedinstvenu strukturu faktora koji utiču

na sportski rezultat u njoj Ti faktori odnosno činioci od kojih zavisi uspješnost u sportu

definisani su hijerarhijski To znači da na početku niza stoje najvažniji faktori ili

činioci a na kraju oni koji su manje važni Tako definisana hijerarhijska struktura

faktora naziva se jednačina specifikacije uspjeha u sportu Ona je hipotetska ako se do

hijerarhijske strukture faktora uspješnosti došlo temeljem subjektivne procjene njihove

važnosti (Milanović 2010) Jednačina specifikacije uspjeha u džudou je hipotetski ili naučno utvrđena

hijerarhijska struktura sposobnosti osobine i znanja sportista koje su važne za

postizanje vrhunskih sportskih rezultata (Sertić 2004)

Prvo mjesto u jednačini specifikacije za seniore zauzima snaga ispred

koordinacije dok je redosled drugačiji kod mlađih uzrasta - prvo koordinacija pa onda

snaga Iza same prirode džudoa i iz njegove strukturne analize proizilazi da su različiti

vidovi snage (maksimalna eksplozivna repetitivna i statička snaga) i koordinacija

najvažniji elementi koji određuju uspjeh u borbi U hipotetskoj jednačini specifikacije

za džudo preovladavaju sledeće antropološke karakteristike

bull u području SNAGE - maksimalna repetitivna eksplozivna i statička

bull u području KOORDINACIJE - koordinacija tijela brzina izvođenja složenih

motoričkih zadataka agilnost reorganizacija motoričkog stereotipa

bull u području KONATIVNIH OSOBINA - agresivnost ego super ego fitimija

harija samodominacija

bull u području FUNKCIONALNIH SPOSOBNOSTI - aerobne anaerobne i

aerobno-anaerobne

bull u području BRZINE - brzina jednostavnih pokreta

bull u području RAVNOTEŽE - sposobnost održavanja i uspostavljanja ravnotežnih

položaja

5

bull u poodručju KOGNITIVNIH SPOSOBNOSTI - faktor percepcije

Specijalizacije memorije i induktivnog rezona

bull i u području FLEKSIBILNOSTI - fleksibilnost u zglobu kuka i gipkosti u

torakalnom i lubalnom dijelu karlice (Sertić 2004)

Slika 2 Hipotetska jednačina uspješnosti u džudou (Sertić i Lindi 2003)

22

15

15 12

10

10

8

8

Hipotetska jednačina specifikacije uspješnosti u džudou

SNAGA

KOORDINACIJA

FUNKCIONALNE SPOSBNOSTI

BRZINA

KONATIVNE SPOSOBNOSTI

KOGNITIVNE SPOSOBNOSTI

RAVNOTEŽA

FLEKSIBILNOST

6

4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA

U džudou se ciklus organizovanog rada oslanja na informacije koje se odnose na 1 Početni nivo osobina koje karakterišu organizam džudiste

2 Aktuelne razvojne tendencije u džudou dostignuća sportske prakse i džudo

teorije

3 Određivanje mjerljivih trenažnih ciljeva i zadataka gledanih iz baze podataka

uspjesnošti ponašanja u džudo borbi i pripremama za nju

4 Izrada opšte koncepcije džudiste za borbu

5 Kalendar takmičenja

6 Utvrđivanje proporcija izmedju opšte usmjerene i specifične pripreme

7 Određivanje dužine perioda treninga na izgrađivanje sportske forme njenu

stabilizaciju i njeno snižavanje

8 Utvrđivanje trenažnih struktura koje odgovaraju etapama izgrađivanja sportske

forme (sastav mezociklusa mikrociklusa i trenažnih jedinica)

9 Programiranje sadržaja za ispoljavanje prihvaćenih trenažnih struktura (sredstva

opterećenje metode i forme treninga (Ćirković 1995)

7

5 PLANIRANJE PRIPREMA

51 Perspektivni plan priprema

Perspektivni plan priprema sastavlja se na četiri godine (makrociklus) U

perspektivnom planu priprema određuju se glavni pravci aktivnosti kako pojedinca tako

i čitave ekipe Cilj i osnovni zadaci u višegodišnjoj pripremi planiraju se sredstvima

metodama i formom za vježbanje po periodima i etapama Dinamika opterećenja

sastavljena je na osnovu podataka o kratkim karakteristikama svakog sportiste

ponaosob Ukazuje se na važnost osnovnih takmičenja u svakom ciklusu određuju se

kontrolni normativi planiraju se osnovne vaspitno-pedagoške mjere i ljekarske

kontrole

Po obimu perspektivni plan predviđa broj trenažnih dana po godinama broj

takmičenja individualnih i grupnih treninga broj časova treninga (opšte i specifične

pripreme) podijeljenih na tehniku i taktiku sa teorijskom nastavom (Dragić 1996)

Prema intezitetu rada planira se broj treninga sa maksimalnim visokim i srednjim

intezitetom Planirana je kontrola pojedinaca i čitave ekipe Planiraju se osnovni zadaci

u godišnjim trenažnim ciklusima periodima i etapama a takođe i njihova dužina

trajanja obzirom na predstojeća najvažnija takmičenja

U individualnom perspektivnom planu funkcionalno-motoričkih priprema

konkretizuje se pojedinačni ili ekipni plan koji proizilazi iz mogućnosti odabiranja

pravog takmičara u određenoj kategoriji (Dragić 1996)

52 Periodični plan priprema

Periodični plan priprema sastavlja se na osnovu perspektivnog plana priprema za

jednu godinu On se odnosi samo na jedan dio priprema između dva najvažnija

takmičenja u godini

Jedan od ključnih uslova za uspjeh periodizacije jesu informacije o pravilnom

treniranju kondicionih svojstava tokom godišnjeg ciklusa treninga U svakom

8

periodičnom planu priprema detaljno se razrađuju zadaci kondicionih priprema

usavršavanje tehničko-taktičkih elemenata određuju se sredstva i metode priprema broj

dana veličina i karakter opterećenja na svakoj etapi priprema broj treninga i pauze za

dane odmora dinamika opterećenja po određenim etapama priprema vrijeme i količina

različitih formi treninga samostalni rad kod kuće broj randorija vrijeme vježbanja u

sali i na otvorenom terenu (Ćirković 1991)

53 Tekući plan priprema

Tekući plan priprema razrađuje se na osnovu periodičnog plana priprema On se

odnosi na period od 1-3 mjeseca to jest od jednog do drugog takmičenja U planu se

izrađuju različiti po karakteru mikrociklusi u kojima se određuje različito opterećenje i

pauze odmora Pri sastavljanju ovog plana uzima se u obzir stanje zdravlja sportiste

uslovi rada i života karakteristika vođenja borbe koje je sportista imao na poslednjem

takmičenju nivo njegovog sportskog majstorstva i moralno voljna priprema u

prethodnom periodu (Ćirković 1991) Tekuće se planiranje i programiranje izvodi na

temelju istih elemenata kao i kratkoročno ali u funkciji izgradnje mezociklusa kao

osnovne forme kreiranja trenažnog procesa u periodima i etapama (Kuleš 2008)

54 Operativni plan priprema

Operativni plan priprema razrađuje se za period na više od 20 dana ovaj plan u

nekoliko elemenata konkretizuje tekući plan priprema Obično se on koriguje za

vrijeme nastavno-trenažnih ili ipak samo trenažnih okupljanja na zajedničkim

pripremama za neko od važnih takmičenja

U suštini operativni plan priprema predviđa neposrednu pripremu džudista ka

stanju borbene gotovosti za predstojeće takmičenje

Pri razradi ovakvog plana neophodno je obratiti posebnu pažnju na realizaciju

sledećih osnovnih zadataka

9

bull Neprekidnost i kontinuiranost procesa treninga

bull Precizno određivanje zadataka i sadržaja treninga po određenim periodima i

etapama trenažne godine

bull Određivanje za svaku grupu sportista sredstva i metode kondicione tehničke i

taktičke pripreme s´obzirom na njihovu sportsku kvalifikaciju i zadatke

usavršavanja sportskog majstorstva

bull Određivanje sadržaja i sredstava moralno voljne pripreme svakog ponaosob

sportiste

bull U preciznoj organizaciji vaspitnog rada

bull Organizaciju pedagoške i ljekarske kontrole

bull Određivanje za svakog posebno plan priprema prema kalendaru takmičarske

godine

bull Određivanje nivoa trenažnih i takmičarskih opterećenja za džudo sport (Dragić

1979)

55 Ciklusni plan priprema

Ciklusni plan priprema obuhvata zatvoreni krug rada ili treninga u toku određenog

vremena U njemu se razrađuju zadaci sredstva i metode po godinama periodima

etapama nedeljama i danima Ciklusni plan može biti sastavljen u vidu teksta tabele i

grafika Sve ove forme dozvoljavaju detaljno upoređivanje u napredovanju kod

treniranja kondicionih tehničkih i taktičkih elemenata vezanih za džudo sport Ovakve

forme planiranja daju mogućnost dobrog iskorišćavanja različitih šema grafikona

kojima se lako mogu odrediti obim i intezitet opterećenja za svaki dan posebno u

časovima procentima i bodovima Od svega časovni plan treninga je najprostiji U

njemu se sastavljaju zadaci treninga predviđaju se sredstva raspodjeljuje se vrijeme za

različite forme rada i vidove priprema po određenim periodima i etapama

Na ovakav način proces funkcionalno-motoričkih priprema džudista počinje sa

organizacijom cijelog kolektiva Postavljaju se ciljevi i zadaci planiranih djelatnosti

10

svakog džudiste Vrši se izbor sredstava metoda i formi vježbanja Završava se

rješavanjem svih tih zadataka odnosno postizanjem određenih rezultata

Glavni zadatak planiranja priprema džudista ka dostizanju vrhunskih rezultata

trebalo bi da se završava naučno istraživačkim podacima svakog pojedinačno džudiste o

njegovom stanju sportske forme (Dragić 1996)

11

6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA

Funkcionalno-motorička priprema predstavlja sistematsko i kontrolisano

odvijanje procesa prilagođavanja organizma kako bi se postigla najpovoljnija

funkcionalnost protiv opterećenja i naprezanja Treniranost kao uticaj fizioloških

promjena džudiste putem treninga usko je povezana sa pojmom treninga kao stručno-

pedagoškim procesom Fiziološke promjene utiču na organe i sisteme organizma čije se

stanje pod uticajem treninga može dovesti u visok stepen funkcionisanja Rukovodeći

stručno-pedagoškim procesom trener će zavisno od karaktera ovog procesa izborom

odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i motoričkih

sposobnosti sportiste Pod pojmom razvoj funkcionalnih sposobnosti podrazumijevamo

značajnije promjene na svim sistemima čovjeka a posebno na kardio-respiratornom

mišićno-koštanom i nervnom sistemu (Idrizović i Idrizović 2001) Dok na razvoj

motoričkih sposobnosti džudiste podrazumijevamo visok nivo usklađenosti motoričkih

osobina (snaga brzina izdržljivost okretnost i gipkost) što je osnovni preduslov za

postizanje vrhunskih rezultata u džudou Naučna istraživanja i stečeno ogromno

praktično iskustvo omogućavaju izvršenje kvantitativnih analiza i modeliranje nekih

procesa izbor efikasnijih šema trenažnih opterećenja U tom cilju izgrađuju se

takozvani prosječni statistički modeli kondicionih treninga za konkretne sportske

discipline a na tom osnovu individualni modeli priprema usklađeni sa morfo-

funkcionalnim statusom svakog sportiste i sa konkretnim zadacima trenažnog procesa

(Željaskov 2006)

61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme

Funkcionalno-motorička priprema džudista karakteriše se razvijanjem

vegetativnih i motoričkih funkcija organizma Kada je riječ o zadacima funkcionalno-

motoričke pripreme u radu sa džudistima potrebno je istaći da je ona usmjerena na

učvršćenje zdravlja postizanje optimalnog fizičkog razvoja i razvijanje adaptacionih

12

sposobnosti koje će im omogućiti uspješnu izgradnju motoričkih osobina a kao solidnu

osnovu za kasniju uspješnu primjenu složene tehnike džudoa u sportskoj borbi

U procesu priprema sportista u okviru fizičke pripreme razlikujemo opštu i

specifičnu fizičku pripremu Pod opštom funkcionalno-motoričkom pripremom

podrazumijevamo stanje organizma i razvijenost motoričkih sposobnosti koje čine

čovjeka sposobnim da se uspješno bavi sportskim aktivnostima tj da izvodi rad

različitog karaktera (Dragić 1996)

Pod specifičnom funkcionalno-motoričkom pripremom podrazumijevamo stanje

organizma i razvijenost sposobnosti koje čine džudistu sposobnim da dostiže vrhunske

rezultate

62 Opšta funkcionalno-motorička priprema

Opšta funkcionalna-motorička priprema se sastoji u razvoju primarnih

sposobnosti i karakteristika sportista sa ciljem razvijanja opšte kondicione treniranosti

primjenjujući prvenstveno trenažne sadržaje koji su usmjereni na razvoj sposobnosti

karakteristika sportista koje nisu specifične za određenu sportsku aktivnost (Malacko i

Doder 2008)

Ova priprema podrazumijeva proces harmičnog razvoja bazičnih funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti Opšta funkcionalno-motorička priprema je usmjerena na

podizanje efikasnosti svih organa i organskih sistema u funkcionalnom smislu

povećanje kordinacionih sposobnosti povećanje snage brzine i izdržljivosti U ovoj

pripremi veliki je akcenat na globalnoj obradi lokomotornog aparata Jedan od osnovnih

zadataka programa funkcionalno-motoričke pripreme jeste optimalan izbor vježbi

U sredstva opšte funkcionalno-motoričke pripreme prvenstveno spadaju vježbe

koje svestrano usavršavaju motoričke osobine i učvršćuju elementarne motoričke

navike vodeći pritom računa o njihovom harmoničnom djelovanju na organizam

sportiste (hodanje trčanje elementarne igre sportske igre plivanje skijanje

gimnastika vježbe sa opterećenjem itd)

13

Važno mjesto zauzimaju i vježbe kojima se preventivno djeluje na kritične zone

lokomotornog aparata npr kičma koje su izložene većim naporima a time i riziku za

povrede

U treningu sportista najpoznatije i najpogodnije su razne forme stanica posebno

sistem bdquoiz vježbe u vježbuldquo pri kojem se može obaviti i do stotinu vježbi različite

složenosti kontinuirano jedna za drugom Vježbe u parovima su veoma korisne

pogotovo u treningu mlađih sportista

U cilju postizanja većeg nivoa opšte funkcionalno-motoričke pripreme mogu se sa

uspjehom koristiti i određeni elementi iz borilačkih sportova Analizirajući krajnje

ciljeve i zadatke opšte funkcionalno-motoričke pripreme sa aspekta zahtjeva džudo

sporta potrebno je imati u vidu sledeće

bull da se izborom i primjenom sredstava opšte funkcionalno motoričke pripreme

doprinese opštem biološkom razvoju kao i razvoju motorike i pozitivnih

moralno-voljnih osobina džudista

bull tokom izbora i primjene sredstava opšte funkcionalno-motoričke pripreme

treba razvijati naročite fizičke sposobnosti koje su po karakteru nervno-

mišićnih naprezanja i načinu funkcionisanja organizma sličniji pokretima u

džudou

bull da se obogati fond kretanja džudista u usvajanju one motoričke navike koja

će ubrzati pozitivan prenos tj pozitivno uzajamno djelovanje između

vladanja tehnikom jedne vježbe i uspješnog ovladavanja i izvođenja druge

koja će ubrzati formiranje specifičnih navika neposredno potrebnih u džudou

bull da prelaskom na drugačiji karakter kretanja omogućuje potpunije i brže

odmaranje organizma i obnavljanje radne sposobnosti (Dragić1996)

14

63 Specifična funkcionalno-motorička priprema

Cilj specifične funkcionalno-motoričke pripreme jeste da se izvrši kompleksna

adaptacija organizma u procesu razvoja i usavršavanja funkcionalnih i motoričkih

sposobnosti i adaptacija na sasvim određene kretne strukture koje po strukturi

opterećenju i dinamici odgovaraju datoj sportskoj grani Specifična funkcionalno-

motorička priprema utiče na razvoj motoričkih osobina neophodnih za izvođenje

specifičnih pokreta a koristi se kao sastavni dio cjeloukupnog stručno-pedagoškog

procesa usko povezana sa usavršavanjem tehničko-taktičkih elemenata (Dragić 1996)

Ukoliko želimo da izvršimo pravilan izbor odgovarajućih specifičnih vježbi za

džudo i usmjerimo ih na usavršavanje bilo koje motoričke osobine neophodno je dobro

proučiti strukturu pojedinih tehnika džudoa i aktivnosti pojedinih grupa mišića prilikom

realizacije određenog zahvata ili bacanja Na osnovu ovih pokazatelja utvrdićemo koji

su mišići najviše aktivirani tokom realizacije određene tehnike što će nam poslužiti kao

polazište za izbor određenog kompleksa specifičnih vježbi koje će imati najefikasniji

uticaj na njihov pravilan razvoj Prilikom primjene specifičnih vježbi koriste se i

dopunska opterećenja (spoljašnje opterećenje povećanje frekvence i trajanje vježbe)

pri čemu trener mora strogo voditi računa da primijenjeno spoljašnje opterećenje ne

naruši osnovnu biomehaničku strukturu kretanja i na taj način smanji racionalnost

izvođenja kretanja Pored uticaja na razvoj određenih grupa mišića sredstvima

specifične funkcionalno-motoričke pripreme takođe ćemo uticati na razvoj onih

motoričkih osobina za koje ocijenimo da u datom momentu uslovljavaju razvoj

određenih kvaliteta karakterističnih za džudo U zavisnosti od zadataka koje u

određenoj fazi pripreme želimo da rješavamo vježbe specifične pripreme uslovno

možemo da podijelimo na

bull vježbe za razvoj specifičnih motoričkih osobina

bull vježbe za usavršavanje specifičnih elemenata karakterističnih za džudo

Za odnos opštih i specifičnih funkcionalno-motoričkih priprema u džudou i

srodnim borilačkim sportovima interesantna su zapažanja poznatog sovjetskog

15

pedagoga iz ove oblasti profesora Čumakova i njegovih saradnika izloženih na donjoj

tabeli

Tabela 1 Odnos opšte i specifične pripreme (Dragić 1996)

Staž vježbanja Obim fizičke pripreme Specifična fizička priprema

Početnici 70 30

1-3 god 60 40

3-5 god 50 50

5-6 god 40 60

6-8 god 30 70

8 i više 20 80

Pravilno programiranje odnosa opšte i specifične pripreme džudista u određenoj

fazi ili periodu godišnjeg ciklusa treninga daje nam velike izglede na uspjeh

631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga

Kao uspješan primjer možemo navesti pripreme džudo reprezentacije Jugoslavije

koje su bile sprovedene mjesec dana prije prvenstva svijeta u Beogradu 1989 godine

održane u tadašnjoj Čehoslovačkoj od 0709-15091989 godine a na kojem je

reprezentativac Jugoslavije Dragomir Bečanović osvojio zlatnu medalju

I dan priprema

Prije podne 0930 ndash 1100 h

bull Zagrijavanje džudo gimnastika 15 minuta

bull 15 minuta uči-komi na mjestu i kretanju

bull 7 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta

bull 10 minuta vježbe za opuštanje i smirivanje organizma

16

Poslije podne 1500 - 1630 h

bull 15 minuta zagrijavanje za randori u parteru

bull 7 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 5 minuta

bull Vježbe za relaksaciju 8 minuta

bull Poslije završenog treninga obavezna sauna bazen sa mineralnom vodom

hidromasaža opuštanje uz muziku Ukupno kompletan tretman traje 60 minuta

II dan priprema

Prije podne

bull Aktivan odmor (šetnja)

Poslije podne 1800 - 1930 h

bull Trčanje 5000m na vrijeme

bull Vježbe oblikovanja 15 minuta

bull Uskoci na mjestu 5 x 150 u seriji

bull Tehnika u kretanju sa dizanjem po 200 u seriji

bull 3 x 5 minuta rvanje sa puno guranja i vučenja

bull Poslije večere šetnja u prirodi od 2200 ndash 2300 h odmor na raspolaganju sauna

bazen hidromasaža sve ukupno 60 minuta

III dan priprema

Jutarnji trening 0715 - 0735 h

bull Vježbe oblikovanja i šetnja u šumi 1200 m dužine

Prije podne 1000 - 1200 h

bull Igranje fudbala u sali 35 minuta

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull 17 minuta uči komi u kretanju sa bacanjem

bull 4 x 5 minuta randori u stojećem stavu

Poslije podne 1700 - 1830 h

bull 10 minuta zagrijavanje

bull 10 minuta džudo parterna gimnastika

bull 15 minuta uči komi u kretanju

17

bull Randori u stojećem stavu 7 x 5 minuta pauza za odmor 3 minuta

bull Vježbe za relaksaciju i opuštanje

Večernji trening 2100 - 2200 h

bull 15 minuta plivanja u bazenu

bull 30 minuta sauna

bull 15 minuta hidro masaža u mineralnoj toploj vodi

IV dan priprema

Jutarnji trening 0710 - 0745 h

bull 4500 m trčanja svako svojim tempom

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull Uskoci na mjestu 2 x 200

bull Tehnika u kretanju 5 minuta kontinuirano

Prije podne 1000 - 1100 h

bull 10 minuta zagrijavanja

bull 10 minuta uči-komi na mjestu

bull 10 minuta uči-komi nožne tehnike u kretanju

bull 10 minuta uči-komi kombinacija

bull 5 x 1 minut uči-komi u parteru specijalke napad maksimalno

bull Vježbe snage sklekovi zgibovi sa partnerom trbuh-leđa polu mostovi vježbe

za mišiće vrata i na kraju istezanje

Poslije podne 1530 - 1710 h

bull 10 minuta zagrijavanja

bull 10 minuta uči-komi na mjestu

bull Uči-komi na 10 sekundi brzinski ulasci sa bacanjem na kraju onda drugi radi

tehniku 20 sekundi

bull 8 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza po 3 minuta

bull Nage-vaza svako po 100 bacanja

bull Vježbe za relaksaciju

bull 40 minuta posle ovog treninga sauna bazen masaža hidro masaža

18

V dan priprema

Prije podne 0930 - 1100 h

bull Igranje fudbala u sali 60 minuta

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull Vježbe za mišiće trbuha i leđa sklekovi zgibovi

Poslije podne 1530 - 1700 h

bull 10 minuta džudo vježbe oblikovanja

bull 5 minuta uči-komi na mjestu

bull 3 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta

bull 5 x 5 minuta randori linija sa pauzom od 5 minuta

bull Nage-komi svako po 150 bacanja

Večernji trening 2000 - 2130 h

bull Sauna bazen masaža

VI dan priprema

Jutarnji trening 0710 - 0745 h

bull Trčanje dužine 4500 m na vrijeme

bull 8 minuta vježbe oblikovanja

bull Uskoci na mjestu 2 x 250

Prije podne 1000 - 1130 h

bull 5 minuta zagrijavanje lak randori u parteru

bull 5 minuta vježbe oblikovanja zagrijavanja

bull 5 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta

bull 5 minuta relaksacija joga vježbama

Poslije podne 1700 - 1800 h

bull 10 minuta zagrijavanje

bull 10 minuta bucu-kari

bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 3 minuta

bull 5 minuta relaksacije

Večernji trening od 2100 - 2200 h

19

bull Bazen sauna hidro masaža

VII dan priprema

Jutarnji trening 1000 - 1100 h

bull Oštro trčanje 4000 m na vrijeme

bull 10 minuta vježbe oblikovanja

bull Uskoci na mjestu 2 x 200

bull Tehnika u kretanju sa dizanjem 10 minuta

Poslije podne 1700 - 1800 h

bull 10 minuta vježbe oblikovanja

bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta

bull 10 minuta relaksacija vježbama joge

Večernji trening 2100 - 2200 h

bull Sauna bazen hidro masaža

VIII dan priprema

bull Dan odmora povratak kući (Ćirković 1991)

20

7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage

Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno

uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje

snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora

partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na

zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na

razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike

količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista

primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog

perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom

procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu

treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo

izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)

Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao

procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje

(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja

bez prekida rada (do otkaza)

Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim

prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno

se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako

na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok

stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored

toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage

ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u

dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)

21

Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i

druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na

izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu

Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod

maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja

i metod izometrijskih naprezanja

711 Metod maksimalnog naprezanja

Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu

džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste

Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod

uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna

je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim

fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava

na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže

veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u

treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)

Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

22

712 Metod repetitivnih naprezanja

Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno

izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti

sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a

najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta

Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati

npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja

određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju

treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama

može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U

ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)

U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom

primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju

vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri

ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)

713 Metod dinamičkog naprezanja

Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao

što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici

zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru

mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja

odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom

Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip

rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku

izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje

treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje

pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što

23

markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja

pokreta

U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije

Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće

dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja

možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja

Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd

(Banović 2007)

Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

714 Metod izometrijskih naprezanja

Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta

naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u

stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa

eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično

služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod

izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi

24

Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje

rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-

10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne

treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da

uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2

mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe

labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u

naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne

sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti

sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda

pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke

kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović

2007)

Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-

treninga-snage-iii-deo

25

72 Usavršavanje brzine

Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom

vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović

i Idrizović 2001)

Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada

vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne

forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata

tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim

dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom

brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave

brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili

specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane

protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje

specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova

brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode

usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog

pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova

Slika 6 Usavršavanje brzine

Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

26

721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi

(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići

visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja

brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće

suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)

Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na

početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan

pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno

dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj

početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu

sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal

Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili

više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se

unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u

27

kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na

primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za

dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu

mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja

Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon

zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije

praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog

trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je

od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista

visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja

Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri

pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada

protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i

dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije

pojavljuju izolovano

722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da

je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine

određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa

određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u

izvođenju datog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a

naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu

svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske

kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog

pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i

pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu

28

sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno

izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)

Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

73 Usavršavanje izdržljivosti

Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u

toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što

borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju

svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)

Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na

efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)

Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo

ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je

usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa

završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od

par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta

Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj

borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost

29

džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-

sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne

izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje

anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod

kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri

čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad

u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85

opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog

opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj

zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena

kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista

po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)

Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti

Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-

za-eksplozivnost

731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne

energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na

periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju

30

funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju

kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam

predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)

Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju

duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja

kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih

mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u

minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se

stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti

džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja

(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i

njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše

neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao

uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40

min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u

31

pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje

mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)

U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva

minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi

stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se

primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić

1979)

732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od

nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista

ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je

frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u

ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti

nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u

fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na

značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti

Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu

ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna

ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti

takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara

kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta

gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U

procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati

učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica

opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo

anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži

predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti

32

džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod

Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A

osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i

odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje

započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u

minuti

Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima

opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali

dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja

sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi

pasivni odmori (Dragić 1996)

Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

74 Usavršavanje okretnosti

Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi

pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi

pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se

33

mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti

razlikujemo dvije uzajamno povezane metode

bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje

u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito

izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme

zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz

puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-

oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove

motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8

godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje

novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju

usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali

samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti

dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti

Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe

i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta

obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom

kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske

igre itd)

bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom

primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju

(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke

pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da

djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala

situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na

novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora

ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno

primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste

dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo

34

aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se

iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima

zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz

različitih položaja (Dragić 1996)

75 Usavršavanje gipkosti u džudou

Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za

izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti

Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu

pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura

kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim

situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih

osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao

osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od

zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada

usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog

procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri

primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)

Slika 12 Usavršavanje gipkosti

Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

35

Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u

svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo

gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj

snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za

usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim

uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u

cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na

dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku

koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode

pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su

bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom

izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u

takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe

ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i

pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač

sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od

dinamičkog načina

bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja

izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom

narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja

pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko

tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem

se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i

gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja

treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati

da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba

izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno

slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i

odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)

36

8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI

Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno

mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u

sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu

samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje

napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima

treninga u toku sportske borbe)

U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane

sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane

sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u

najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora

bull funkcionalnog stanja organizma

bull veličine opterećenja (Dragić 1996)

Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu

utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava

stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom

procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za

sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem

je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču

na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U

trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na

prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti

sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u

stanje pretreniranosti

Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena

treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti

odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg

opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja

37

što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki

naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo

bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom

određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo

pridržavati sledećih principa

bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog

sportiste posebno

bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na

prethodnom

bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od

prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće

opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)

Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost

organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog

procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških

zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite

nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o

nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što

svakako zavisi od doziranja opterećenja

Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih

osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje

se polazi

Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom

od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100

te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)

38

9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA

Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće

sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku

i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se

povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz

mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem

poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i

ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U

džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim

povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje

zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova

Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od

toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama

Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju

kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i

kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja

Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo

lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za

džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu

specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno

lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove

pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)

Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći

trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste

do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi

stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje

može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl

39

Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma

nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja

organizma

bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u

njima u toku laganog aerobnog rada

bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili

angažovani u toku sportskog treninga

bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža

toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)

40

10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od

pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti

pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa

optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge

strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme

zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo

kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne

grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-

motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata

Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage

(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim

toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti

aerobnog i anaerobnog tipa

U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji

je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i

izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata

Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata

potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se

svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki

izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne

funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i

međunarodnoj sceni

41

LITERATURA

1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-

matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu

2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika

Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska

akademija

3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko

izdanje

4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke

kulture

5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke

kulture Vojvodine

6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica

Univerzitet Crne Gore

7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u

Zagrebu

8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi

Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine

9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u

Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet

sveučilišta u Zagrebu

11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki

fakultet sveučilišta u Zagrebu

12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska

akademija

42

SLIKE

Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg

Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb

Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu

Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-

treninga-snage-iii-deo

Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-

eksplozivnost

Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

43

BIOGRAFIJA

Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne

Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet

za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i

profesionalno se bavio džudom

Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac

Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine

Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara

44

  • 2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
  • 3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
  • 4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
  • 5 PLANIRANJE PRIPREMA
    • 51 Perspektivni plan priprema
    • 52 Periodični plan priprema
    • 53 Tekući plan priprema
    • 54 Operativni plan priprema
    • 55 Ciklusni plan priprema
      • 6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
        • 61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
        • 62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
        • 63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
          • 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
              • 7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU
                • 71 Usavršavanje snage
                  • 711 Metod maksimalnog naprezanja
                  • 712 Metod repetitivnih naprezanja
                  • 713 Metod dinamičkog naprezanja
                  • 714 Metod izometrijskih naprezanja
                    • 72 Usavršavanje brzine
                      • 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
                      • 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
                        • 73 Usavršavanje izdržljivosti
                          • 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
                          • 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
                            • 74 Usavršavanje okretnosti
                            • 75 Usavršavanje gipkosti u džudou
                              • 8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
                              • 9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
                              • 10 ZAKLJUČAK
                              • LITERATURA
                              • SLIKE
                              • BIOGRAFIJA

UNIVERSITY OF MONTENEGRO

FACULTY FOR SPORT AND PHYSICAL EDUCATION -

NIKŠIĆ

Study programmes Sports trainers

Stefan Pejović

Functional-motoric preparations in judo

(Final work)

Nikšić 2016

ii

UNIVERZITET CRNE GORE

FAKULTET ZA SPORT I FIZIČKO VASPITANJE - NIKŠIĆ

Funkcionalno-motorička priprema u džudou

(Završni rad)

Predmet Antopomotorika u sportu Kandidat Stefan Pejović

Mentor prof dr Kemal Idrizović Studijski program Sportski treneri

Broj indeksa 163210

Nikšić 2016

iii

SAŽETAK

U modernom džudou funkcionalno-motoričke pripreme predstavljaju jedan od

ključnih elemenata u postizanju vrhunskih rezultata Godišnji ciklusi funkcionalno-

motoričke pripreme predstavljaju različite zadatake u pojedinim periodima

zahtijevajući specifičan usmjeren razvoj snage brzine izdržljivosti gipkosti i mora se

podudarati sa fazama i ciklusima treninga

Planiranje i programiranje funkcionalno-motoričkih priprema zavisiće od

kalendara takmičenja odnosno najvažnijeg takmičenja na kojem želimo postići

vrhunski rezultat

U ovom radu funkcionalno-motorička priprema je prikazana i obrađena kao

cjelina potrebna za ostvarivanje vrhunskih rezultata i kao cjelina sastavljena od niza

elemenata koji uzročno-posljedično utiču na nju Jedni od glavnih faktora i elemenata

funkcionalno-motoričke pripreme jesu snaga brzina izdržljivost gipkost i okretnost

koji su takođe posebno obrađeni u radu kroz prikaz određenih metoda koje se smatraju

kao najefikasnije za razvijanje istih

Zbog složenih karakteristika džudoa i zbog činjenice da puno antropoloških

karakteristika utiče na kvalitet aktivnosti struktura jednačine specifikacije precizno je

definisana utvrđenim redosledom činioca koji definišu uspjeh u ovom složenom sportu

Ključne riječi džudo metode funkcionalno-motorička priprema planiranje

programiranje snaga brzina

iv

ABSTRACT

In modern judo functional-motoric preparations represent one of the key elements

in achieving the top results Yearly cycles of the functional-motoric preparations are

made of different tasks in certain periods requesting a specific aimed development of

strength speed stamina pliability and needs to be in compliance with the phases and

cycles of the training

Planning and programming of the functional-motoric preparations shall depend on

the competition calendar especially on the most important competition at which we

would like to achieve a top result

In this paper the functional-motoric preparations are represented and processed as

a structure needed for achieving the top results as well as a complex consisted of a

number of elements which causally affect it Main factors and elements of the

functional-motoric preparations - strength speed stamina pliability and agility are also

specifically processed in the paper through review of certain methods which we

consider to be the most efficient for the development of these elements

Because of very complex characteristics of judo and the fact that many

anthropological factors are affecting the quality of activity structure of the equation of

specification is precisely defined by the established order of factors which define the

success in this composite sport

Key words judo methods functional-motoric preparations planning

programming strenht speed

v

SADRŽAJ

1 UVOD 1

2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ 2

3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH UDŽUDOU 5

4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIHPRIPREMA 7

5 PLANIRANJE PRIPREMA 8

51 Perspektivni plan priprema 8

52 Periodični plan priprema 8

53 Tekući plan priprema 9

54 Operativni plan priprema 9

55 Ciklusni plan priprema 10

6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA 12

61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme 12

62 Opšta funkcionalno-motorička priprema 13

63 Specifična funkcionalno-motorička priprema 15 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga 16

7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIHKVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 21

vi

71 Usavršavanje snage 21 711 Metod maksimalnog naprezanja 22 712 Metod repetitivnih naprezanja 23 713 Metod dinamičkog naprezanja 23 714 Metod izometrijskih naprezanja 24

72 Usavršavanje brzine 26 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije 27 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta 28

73 Usavršavanje izdržljivosti 29 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta 30 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta 32

74 Usavršavanje okretnosti 33

75 Usavršavanje gipkosti u džudou 35

8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI 37

9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA 39

10 ZAKLJUČAK 41

LITERATURA 42

SLIKE 43

BIOGRAFIJA 44

vii

1 UVOD

Funkcionalno-motoričkim pripremama pripada centralno mjesto u džudo sportu

U savremenom džudo treningu veliki akcenat se stavlja na razvijanje funkcionalno-

motoričkih osobina kao jednom od presudnih elemenata u osvajanju najsjajnijih odličja

i nije slučajno što je ona prva među jednakim osobinama potrebnih za uspjeh

Tehničko-taktička priprema je toliko usavršena i ujednačena kod vrhunskih džudista da

gotovo samo funkcionalno-motoričke osobine i njihov razvoj imaju presudnu ulogu u

rezultatima u savremenom džudou

Srsquoobzirom na to da postoje džudo kampovi skoro svakog vikenda u svijetu gdje

se okupljaju takmičari svih težinskih kategorija poznato je da su njihova znanja i

vladanje tehnikom i taktikom u borbi dobro poznata njima međusobno Svako među

njima je imao veliki broj borbi u makrociklusu što je velika prednost u njihovom

međusobnom susretu na takmičenjima Sve ove činjenice odaju sliku da je gotovo

nemoguće predvidjeti pobjednika meča tokom gledanja borbe

Dokaz za to su Olimpijske igre u Riu 2016 godine gdje se veliki broj borbi

upravo završavao u poslednjim sekundama meča većinom u ldquogolden scorerdquo gdje su

upravo funkcionalno-motoričke sposobnosti jednog džudiste nadvladale sposobnosti

drugog džudiste i tim odlučile pobjednika u meču

U ovom radu su predstavljene metode i primjer priprema reprezentacije

Jugoslavije (1989 godina) za razvijanje funkcionalno-motoričkih osobina za koje

možemo reći da su najefikasnije i kojima dajemo prednost u treningu vrhunskih

džudista u funkcionalno-motoričkim pripremama

1

2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ

Podaci o počecima vještina koje su prethodile džudou su iz daleke prošlosti

Potreba za odbranom i savladavanjem napadača pomoću određenih tehnika kao i same

vještine pojavile su svuda gdje je ugnjetavanja bilo Tamo gdje su nasilnici pretežno u

hordama napadali plemena koja su se pretežno bavila stočarstvom i poljoprivredom

javila se prirodna pojava za samoodbranom razne alatke koje su se koristile u poljima

pretvorene su u oružje za samoodbranu Tada se i dešava da se savlađuju i vještine

odbrane golim rukama Borilačkim vještinama su najviše napredovali na Istoku u

hramovima budizma i hinduizma Dalaj Lama u knjizi ldquoTreće okordquo opisuje treninge sa

pokretima i bacanjima koji su slični tehnikama koje se primjenjuju u džudou

Borilačke vještine iz čijih je tehnika nastao džudo začete su na tlu Azije Zna se

da potiču iz Kine odakle su prenijeti u Japan gdje su usavršene do današnjeg dana Prvi

pisani izvori koji detaljnije govore o nastanku ovih vještina je ldquoHronika Japanardquo (Nihon

Šoki) pisana po carskom naređenju 720 godine U ovim zapisima govori se o turnirima

u snazi (ćikura kurabe) koji su se održavali za vrijeme vladavine imperatora Suini-na

230 godina prije nove ere Neki istoričari džudoa smatraju ovaj događaj kao istinitu i

važnu činjenicu koja ukazuje na začetke sumo rvanja i kuminči vještina (drevni oblici

borbe ldquogolim rukamardquo) U knjizi drevnih priča (Konjaku Monogatari) za koju se smatra

da je napisana u drugoj polovini XI vijeka pojavljuje se prvi put riječ ldquoJAVARArdquo a to

je borilačka vještina koja je prethodila nastajanju jiundashjitse iz koje je kasnije nastao

džudo (Dragić 1979)

Tvorac modernog džudoa Džigoro Kano (1860-1938) se 1877 godine upisao na

carski univerzitet gdje se upoznaje sa starim borilačkim vještinama Posvetio se

proučavanju jiundashjitse kod majstora Fukude i Matemom Ise Stupanjem na snagu carske

zabrane nošenja sablje samurajima počinje period stagnacije tradicionalnih borilačkih

vještina pa i jiundashjitse

Džigoro Kano diplomira političke i ekonomske nauke 1881 godine i otvara

sopstvenu školu ldquoŠkola jednakihrdquo (Gakušui Ryu) u kojoj vrši usavršavanje tehnika

izabranih iz jiundashjitse Uspostavlja sopstvene metode čije usavršavanje rezultira brojnim

2

saznanjima koja i danas čine osnov džudo tehnika Godinu dana kasnije 1882 godine

osniva novu školu ldquoKodokanrdquo (Institut za traženje puteva) u kojoj se vježba novi način

nazvan DŽUDO (DŽU - što znači nježan mekan gibak i DO ndash što znači put način

princip) U tehničkom pogledu džudo je definisan 1887 godine a ldquoduhovni principirdquo su

definisani 1922 godine kada su uspostavljeni principi ldquomaksimalna efikasnostrdquo

(Seryoko Zenyo) i ldquouzajamno pomaganje i zajednički napredakrdquo (Jita Koyel)

Slika 1 dr Džigoro Kano 1860-1938 god

Preuzeto sa httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-

4375pxjpg

Prva demonstracija džudoa u Evropi bila je u Londonu 1901 godine nakon čega

učenici Džigoro Kana formiraju prve klubove Džudo doživljava ekspanziju posle

Prvog svjetskog rata u Francuskoj Njemačkoj Engleskoj Italiji i Švajcarskoj

3

Prvi šampionat Evrope održan je 1934 godine u Drezdenu Evropska džudo unija

(EJU) osniva se 1948 godine u Londonu a od 1951 godine redovno se održavaju

prvenstva u Evropi

Međunarodni džudo savez (IJF) je osnovan 1956 godine u Tokiju i od tada se

svake druge godine održavaju svjetska prvenstva

Godine 1964 džudo je uvršten u program Olimpijskih igrara u Tokiju i od tada je

pristutan na svim zvaničnim takmičenjima u svijetu

U cilju vježbanja džudoa dr Džigoro Kan je rekao ldquoDžudo predstavlja način

pomoću kojeg možemo najefikasnije upotrijebiti fizičku i psihičku snagu Vježbajući

nas u napadu i odbrani džudo ojačava naše tijelo i duh i pomaže nam da principe

džudoa prihvatimo kao svoje Na taj način se usavršavamo i postajemo vredniji članovi

zajednice a to je konačni cilj džudoardquo (Dragić 1979)

4

3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU

Svaki sport odnosno sportska grana ima jedinstvenu strukturu faktora koji utiču

na sportski rezultat u njoj Ti faktori odnosno činioci od kojih zavisi uspješnost u sportu

definisani su hijerarhijski To znači da na početku niza stoje najvažniji faktori ili

činioci a na kraju oni koji su manje važni Tako definisana hijerarhijska struktura

faktora naziva se jednačina specifikacije uspjeha u sportu Ona je hipotetska ako se do

hijerarhijske strukture faktora uspješnosti došlo temeljem subjektivne procjene njihove

važnosti (Milanović 2010) Jednačina specifikacije uspjeha u džudou je hipotetski ili naučno utvrđena

hijerarhijska struktura sposobnosti osobine i znanja sportista koje su važne za

postizanje vrhunskih sportskih rezultata (Sertić 2004)

Prvo mjesto u jednačini specifikacije za seniore zauzima snaga ispred

koordinacije dok je redosled drugačiji kod mlađih uzrasta - prvo koordinacija pa onda

snaga Iza same prirode džudoa i iz njegove strukturne analize proizilazi da su različiti

vidovi snage (maksimalna eksplozivna repetitivna i statička snaga) i koordinacija

najvažniji elementi koji određuju uspjeh u borbi U hipotetskoj jednačini specifikacije

za džudo preovladavaju sledeće antropološke karakteristike

bull u području SNAGE - maksimalna repetitivna eksplozivna i statička

bull u području KOORDINACIJE - koordinacija tijela brzina izvođenja složenih

motoričkih zadataka agilnost reorganizacija motoričkog stereotipa

bull u području KONATIVNIH OSOBINA - agresivnost ego super ego fitimija

harija samodominacija

bull u području FUNKCIONALNIH SPOSOBNOSTI - aerobne anaerobne i

aerobno-anaerobne

bull u području BRZINE - brzina jednostavnih pokreta

bull u području RAVNOTEŽE - sposobnost održavanja i uspostavljanja ravnotežnih

položaja

5

bull u poodručju KOGNITIVNIH SPOSOBNOSTI - faktor percepcije

Specijalizacije memorije i induktivnog rezona

bull i u području FLEKSIBILNOSTI - fleksibilnost u zglobu kuka i gipkosti u

torakalnom i lubalnom dijelu karlice (Sertić 2004)

Slika 2 Hipotetska jednačina uspješnosti u džudou (Sertić i Lindi 2003)

22

15

15 12

10

10

8

8

Hipotetska jednačina specifikacije uspješnosti u džudou

SNAGA

KOORDINACIJA

FUNKCIONALNE SPOSBNOSTI

BRZINA

KONATIVNE SPOSOBNOSTI

KOGNITIVNE SPOSOBNOSTI

RAVNOTEŽA

FLEKSIBILNOST

6

4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA

U džudou se ciklus organizovanog rada oslanja na informacije koje se odnose na 1 Početni nivo osobina koje karakterišu organizam džudiste

2 Aktuelne razvojne tendencije u džudou dostignuća sportske prakse i džudo

teorije

3 Određivanje mjerljivih trenažnih ciljeva i zadataka gledanih iz baze podataka

uspjesnošti ponašanja u džudo borbi i pripremama za nju

4 Izrada opšte koncepcije džudiste za borbu

5 Kalendar takmičenja

6 Utvrđivanje proporcija izmedju opšte usmjerene i specifične pripreme

7 Određivanje dužine perioda treninga na izgrađivanje sportske forme njenu

stabilizaciju i njeno snižavanje

8 Utvrđivanje trenažnih struktura koje odgovaraju etapama izgrađivanja sportske

forme (sastav mezociklusa mikrociklusa i trenažnih jedinica)

9 Programiranje sadržaja za ispoljavanje prihvaćenih trenažnih struktura (sredstva

opterećenje metode i forme treninga (Ćirković 1995)

7

5 PLANIRANJE PRIPREMA

51 Perspektivni plan priprema

Perspektivni plan priprema sastavlja se na četiri godine (makrociklus) U

perspektivnom planu priprema određuju se glavni pravci aktivnosti kako pojedinca tako

i čitave ekipe Cilj i osnovni zadaci u višegodišnjoj pripremi planiraju se sredstvima

metodama i formom za vježbanje po periodima i etapama Dinamika opterećenja

sastavljena je na osnovu podataka o kratkim karakteristikama svakog sportiste

ponaosob Ukazuje se na važnost osnovnih takmičenja u svakom ciklusu određuju se

kontrolni normativi planiraju se osnovne vaspitno-pedagoške mjere i ljekarske

kontrole

Po obimu perspektivni plan predviđa broj trenažnih dana po godinama broj

takmičenja individualnih i grupnih treninga broj časova treninga (opšte i specifične

pripreme) podijeljenih na tehniku i taktiku sa teorijskom nastavom (Dragić 1996)

Prema intezitetu rada planira se broj treninga sa maksimalnim visokim i srednjim

intezitetom Planirana je kontrola pojedinaca i čitave ekipe Planiraju se osnovni zadaci

u godišnjim trenažnim ciklusima periodima i etapama a takođe i njihova dužina

trajanja obzirom na predstojeća najvažnija takmičenja

U individualnom perspektivnom planu funkcionalno-motoričkih priprema

konkretizuje se pojedinačni ili ekipni plan koji proizilazi iz mogućnosti odabiranja

pravog takmičara u određenoj kategoriji (Dragić 1996)

52 Periodični plan priprema

Periodični plan priprema sastavlja se na osnovu perspektivnog plana priprema za

jednu godinu On se odnosi samo na jedan dio priprema između dva najvažnija

takmičenja u godini

Jedan od ključnih uslova za uspjeh periodizacije jesu informacije o pravilnom

treniranju kondicionih svojstava tokom godišnjeg ciklusa treninga U svakom

8

periodičnom planu priprema detaljno se razrađuju zadaci kondicionih priprema

usavršavanje tehničko-taktičkih elemenata određuju se sredstva i metode priprema broj

dana veličina i karakter opterećenja na svakoj etapi priprema broj treninga i pauze za

dane odmora dinamika opterećenja po određenim etapama priprema vrijeme i količina

različitih formi treninga samostalni rad kod kuće broj randorija vrijeme vježbanja u

sali i na otvorenom terenu (Ćirković 1991)

53 Tekući plan priprema

Tekući plan priprema razrađuje se na osnovu periodičnog plana priprema On se

odnosi na period od 1-3 mjeseca to jest od jednog do drugog takmičenja U planu se

izrađuju različiti po karakteru mikrociklusi u kojima se određuje različito opterećenje i

pauze odmora Pri sastavljanju ovog plana uzima se u obzir stanje zdravlja sportiste

uslovi rada i života karakteristika vođenja borbe koje je sportista imao na poslednjem

takmičenju nivo njegovog sportskog majstorstva i moralno voljna priprema u

prethodnom periodu (Ćirković 1991) Tekuće se planiranje i programiranje izvodi na

temelju istih elemenata kao i kratkoročno ali u funkciji izgradnje mezociklusa kao

osnovne forme kreiranja trenažnog procesa u periodima i etapama (Kuleš 2008)

54 Operativni plan priprema

Operativni plan priprema razrađuje se za period na više od 20 dana ovaj plan u

nekoliko elemenata konkretizuje tekući plan priprema Obično se on koriguje za

vrijeme nastavno-trenažnih ili ipak samo trenažnih okupljanja na zajedničkim

pripremama za neko od važnih takmičenja

U suštini operativni plan priprema predviđa neposrednu pripremu džudista ka

stanju borbene gotovosti za predstojeće takmičenje

Pri razradi ovakvog plana neophodno je obratiti posebnu pažnju na realizaciju

sledećih osnovnih zadataka

9

bull Neprekidnost i kontinuiranost procesa treninga

bull Precizno određivanje zadataka i sadržaja treninga po određenim periodima i

etapama trenažne godine

bull Određivanje za svaku grupu sportista sredstva i metode kondicione tehničke i

taktičke pripreme s´obzirom na njihovu sportsku kvalifikaciju i zadatke

usavršavanja sportskog majstorstva

bull Određivanje sadržaja i sredstava moralno voljne pripreme svakog ponaosob

sportiste

bull U preciznoj organizaciji vaspitnog rada

bull Organizaciju pedagoške i ljekarske kontrole

bull Određivanje za svakog posebno plan priprema prema kalendaru takmičarske

godine

bull Određivanje nivoa trenažnih i takmičarskih opterećenja za džudo sport (Dragić

1979)

55 Ciklusni plan priprema

Ciklusni plan priprema obuhvata zatvoreni krug rada ili treninga u toku određenog

vremena U njemu se razrađuju zadaci sredstva i metode po godinama periodima

etapama nedeljama i danima Ciklusni plan može biti sastavljen u vidu teksta tabele i

grafika Sve ove forme dozvoljavaju detaljno upoređivanje u napredovanju kod

treniranja kondicionih tehničkih i taktičkih elemenata vezanih za džudo sport Ovakve

forme planiranja daju mogućnost dobrog iskorišćavanja različitih šema grafikona

kojima se lako mogu odrediti obim i intezitet opterećenja za svaki dan posebno u

časovima procentima i bodovima Od svega časovni plan treninga je najprostiji U

njemu se sastavljaju zadaci treninga predviđaju se sredstva raspodjeljuje se vrijeme za

različite forme rada i vidove priprema po određenim periodima i etapama

Na ovakav način proces funkcionalno-motoričkih priprema džudista počinje sa

organizacijom cijelog kolektiva Postavljaju se ciljevi i zadaci planiranih djelatnosti

10

svakog džudiste Vrši se izbor sredstava metoda i formi vježbanja Završava se

rješavanjem svih tih zadataka odnosno postizanjem određenih rezultata

Glavni zadatak planiranja priprema džudista ka dostizanju vrhunskih rezultata

trebalo bi da se završava naučno istraživačkim podacima svakog pojedinačno džudiste o

njegovom stanju sportske forme (Dragić 1996)

11

6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA

Funkcionalno-motorička priprema predstavlja sistematsko i kontrolisano

odvijanje procesa prilagođavanja organizma kako bi se postigla najpovoljnija

funkcionalnost protiv opterećenja i naprezanja Treniranost kao uticaj fizioloških

promjena džudiste putem treninga usko je povezana sa pojmom treninga kao stručno-

pedagoškim procesom Fiziološke promjene utiču na organe i sisteme organizma čije se

stanje pod uticajem treninga može dovesti u visok stepen funkcionisanja Rukovodeći

stručno-pedagoškim procesom trener će zavisno od karaktera ovog procesa izborom

odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i motoričkih

sposobnosti sportiste Pod pojmom razvoj funkcionalnih sposobnosti podrazumijevamo

značajnije promjene na svim sistemima čovjeka a posebno na kardio-respiratornom

mišićno-koštanom i nervnom sistemu (Idrizović i Idrizović 2001) Dok na razvoj

motoričkih sposobnosti džudiste podrazumijevamo visok nivo usklađenosti motoričkih

osobina (snaga brzina izdržljivost okretnost i gipkost) što je osnovni preduslov za

postizanje vrhunskih rezultata u džudou Naučna istraživanja i stečeno ogromno

praktično iskustvo omogućavaju izvršenje kvantitativnih analiza i modeliranje nekih

procesa izbor efikasnijih šema trenažnih opterećenja U tom cilju izgrađuju se

takozvani prosječni statistički modeli kondicionih treninga za konkretne sportske

discipline a na tom osnovu individualni modeli priprema usklađeni sa morfo-

funkcionalnim statusom svakog sportiste i sa konkretnim zadacima trenažnog procesa

(Željaskov 2006)

61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme

Funkcionalno-motorička priprema džudista karakteriše se razvijanjem

vegetativnih i motoričkih funkcija organizma Kada je riječ o zadacima funkcionalno-

motoričke pripreme u radu sa džudistima potrebno je istaći da je ona usmjerena na

učvršćenje zdravlja postizanje optimalnog fizičkog razvoja i razvijanje adaptacionih

12

sposobnosti koje će im omogućiti uspješnu izgradnju motoričkih osobina a kao solidnu

osnovu za kasniju uspješnu primjenu složene tehnike džudoa u sportskoj borbi

U procesu priprema sportista u okviru fizičke pripreme razlikujemo opštu i

specifičnu fizičku pripremu Pod opštom funkcionalno-motoričkom pripremom

podrazumijevamo stanje organizma i razvijenost motoričkih sposobnosti koje čine

čovjeka sposobnim da se uspješno bavi sportskim aktivnostima tj da izvodi rad

različitog karaktera (Dragić 1996)

Pod specifičnom funkcionalno-motoričkom pripremom podrazumijevamo stanje

organizma i razvijenost sposobnosti koje čine džudistu sposobnim da dostiže vrhunske

rezultate

62 Opšta funkcionalno-motorička priprema

Opšta funkcionalna-motorička priprema se sastoji u razvoju primarnih

sposobnosti i karakteristika sportista sa ciljem razvijanja opšte kondicione treniranosti

primjenjujući prvenstveno trenažne sadržaje koji su usmjereni na razvoj sposobnosti

karakteristika sportista koje nisu specifične za određenu sportsku aktivnost (Malacko i

Doder 2008)

Ova priprema podrazumijeva proces harmičnog razvoja bazičnih funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti Opšta funkcionalno-motorička priprema je usmjerena na

podizanje efikasnosti svih organa i organskih sistema u funkcionalnom smislu

povećanje kordinacionih sposobnosti povećanje snage brzine i izdržljivosti U ovoj

pripremi veliki je akcenat na globalnoj obradi lokomotornog aparata Jedan od osnovnih

zadataka programa funkcionalno-motoričke pripreme jeste optimalan izbor vježbi

U sredstva opšte funkcionalno-motoričke pripreme prvenstveno spadaju vježbe

koje svestrano usavršavaju motoričke osobine i učvršćuju elementarne motoričke

navike vodeći pritom računa o njihovom harmoničnom djelovanju na organizam

sportiste (hodanje trčanje elementarne igre sportske igre plivanje skijanje

gimnastika vježbe sa opterećenjem itd)

13

Važno mjesto zauzimaju i vježbe kojima se preventivno djeluje na kritične zone

lokomotornog aparata npr kičma koje su izložene većim naporima a time i riziku za

povrede

U treningu sportista najpoznatije i najpogodnije su razne forme stanica posebno

sistem bdquoiz vježbe u vježbuldquo pri kojem se može obaviti i do stotinu vježbi različite

složenosti kontinuirano jedna za drugom Vježbe u parovima su veoma korisne

pogotovo u treningu mlađih sportista

U cilju postizanja većeg nivoa opšte funkcionalno-motoričke pripreme mogu se sa

uspjehom koristiti i određeni elementi iz borilačkih sportova Analizirajući krajnje

ciljeve i zadatke opšte funkcionalno-motoričke pripreme sa aspekta zahtjeva džudo

sporta potrebno je imati u vidu sledeće

bull da se izborom i primjenom sredstava opšte funkcionalno motoričke pripreme

doprinese opštem biološkom razvoju kao i razvoju motorike i pozitivnih

moralno-voljnih osobina džudista

bull tokom izbora i primjene sredstava opšte funkcionalno-motoričke pripreme

treba razvijati naročite fizičke sposobnosti koje su po karakteru nervno-

mišićnih naprezanja i načinu funkcionisanja organizma sličniji pokretima u

džudou

bull da se obogati fond kretanja džudista u usvajanju one motoričke navike koja

će ubrzati pozitivan prenos tj pozitivno uzajamno djelovanje između

vladanja tehnikom jedne vježbe i uspješnog ovladavanja i izvođenja druge

koja će ubrzati formiranje specifičnih navika neposredno potrebnih u džudou

bull da prelaskom na drugačiji karakter kretanja omogućuje potpunije i brže

odmaranje organizma i obnavljanje radne sposobnosti (Dragić1996)

14

63 Specifična funkcionalno-motorička priprema

Cilj specifične funkcionalno-motoričke pripreme jeste da se izvrši kompleksna

adaptacija organizma u procesu razvoja i usavršavanja funkcionalnih i motoričkih

sposobnosti i adaptacija na sasvim određene kretne strukture koje po strukturi

opterećenju i dinamici odgovaraju datoj sportskoj grani Specifična funkcionalno-

motorička priprema utiče na razvoj motoričkih osobina neophodnih za izvođenje

specifičnih pokreta a koristi se kao sastavni dio cjeloukupnog stručno-pedagoškog

procesa usko povezana sa usavršavanjem tehničko-taktičkih elemenata (Dragić 1996)

Ukoliko želimo da izvršimo pravilan izbor odgovarajućih specifičnih vježbi za

džudo i usmjerimo ih na usavršavanje bilo koje motoričke osobine neophodno je dobro

proučiti strukturu pojedinih tehnika džudoa i aktivnosti pojedinih grupa mišića prilikom

realizacije određenog zahvata ili bacanja Na osnovu ovih pokazatelja utvrdićemo koji

su mišići najviše aktivirani tokom realizacije određene tehnike što će nam poslužiti kao

polazište za izbor određenog kompleksa specifičnih vježbi koje će imati najefikasniji

uticaj na njihov pravilan razvoj Prilikom primjene specifičnih vježbi koriste se i

dopunska opterećenja (spoljašnje opterećenje povećanje frekvence i trajanje vježbe)

pri čemu trener mora strogo voditi računa da primijenjeno spoljašnje opterećenje ne

naruši osnovnu biomehaničku strukturu kretanja i na taj način smanji racionalnost

izvođenja kretanja Pored uticaja na razvoj određenih grupa mišića sredstvima

specifične funkcionalno-motoričke pripreme takođe ćemo uticati na razvoj onih

motoričkih osobina za koje ocijenimo da u datom momentu uslovljavaju razvoj

određenih kvaliteta karakterističnih za džudo U zavisnosti od zadataka koje u

određenoj fazi pripreme želimo da rješavamo vježbe specifične pripreme uslovno

možemo da podijelimo na

bull vježbe za razvoj specifičnih motoričkih osobina

bull vježbe za usavršavanje specifičnih elemenata karakterističnih za džudo

Za odnos opštih i specifičnih funkcionalno-motoričkih priprema u džudou i

srodnim borilačkim sportovima interesantna su zapažanja poznatog sovjetskog

15

pedagoga iz ove oblasti profesora Čumakova i njegovih saradnika izloženih na donjoj

tabeli

Tabela 1 Odnos opšte i specifične pripreme (Dragić 1996)

Staž vježbanja Obim fizičke pripreme Specifična fizička priprema

Početnici 70 30

1-3 god 60 40

3-5 god 50 50

5-6 god 40 60

6-8 god 30 70

8 i više 20 80

Pravilno programiranje odnosa opšte i specifične pripreme džudista u određenoj

fazi ili periodu godišnjeg ciklusa treninga daje nam velike izglede na uspjeh

631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga

Kao uspješan primjer možemo navesti pripreme džudo reprezentacije Jugoslavije

koje su bile sprovedene mjesec dana prije prvenstva svijeta u Beogradu 1989 godine

održane u tadašnjoj Čehoslovačkoj od 0709-15091989 godine a na kojem je

reprezentativac Jugoslavije Dragomir Bečanović osvojio zlatnu medalju

I dan priprema

Prije podne 0930 ndash 1100 h

bull Zagrijavanje džudo gimnastika 15 minuta

bull 15 minuta uči-komi na mjestu i kretanju

bull 7 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta

bull 10 minuta vježbe za opuštanje i smirivanje organizma

16

Poslije podne 1500 - 1630 h

bull 15 minuta zagrijavanje za randori u parteru

bull 7 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 5 minuta

bull Vježbe za relaksaciju 8 minuta

bull Poslije završenog treninga obavezna sauna bazen sa mineralnom vodom

hidromasaža opuštanje uz muziku Ukupno kompletan tretman traje 60 minuta

II dan priprema

Prije podne

bull Aktivan odmor (šetnja)

Poslije podne 1800 - 1930 h

bull Trčanje 5000m na vrijeme

bull Vježbe oblikovanja 15 minuta

bull Uskoci na mjestu 5 x 150 u seriji

bull Tehnika u kretanju sa dizanjem po 200 u seriji

bull 3 x 5 minuta rvanje sa puno guranja i vučenja

bull Poslije večere šetnja u prirodi od 2200 ndash 2300 h odmor na raspolaganju sauna

bazen hidromasaža sve ukupno 60 minuta

III dan priprema

Jutarnji trening 0715 - 0735 h

bull Vježbe oblikovanja i šetnja u šumi 1200 m dužine

Prije podne 1000 - 1200 h

bull Igranje fudbala u sali 35 minuta

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull 17 minuta uči komi u kretanju sa bacanjem

bull 4 x 5 minuta randori u stojećem stavu

Poslije podne 1700 - 1830 h

bull 10 minuta zagrijavanje

bull 10 minuta džudo parterna gimnastika

bull 15 minuta uči komi u kretanju

17

bull Randori u stojećem stavu 7 x 5 minuta pauza za odmor 3 minuta

bull Vježbe za relaksaciju i opuštanje

Večernji trening 2100 - 2200 h

bull 15 minuta plivanja u bazenu

bull 30 minuta sauna

bull 15 minuta hidro masaža u mineralnoj toploj vodi

IV dan priprema

Jutarnji trening 0710 - 0745 h

bull 4500 m trčanja svako svojim tempom

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull Uskoci na mjestu 2 x 200

bull Tehnika u kretanju 5 minuta kontinuirano

Prije podne 1000 - 1100 h

bull 10 minuta zagrijavanja

bull 10 minuta uči-komi na mjestu

bull 10 minuta uči-komi nožne tehnike u kretanju

bull 10 minuta uči-komi kombinacija

bull 5 x 1 minut uči-komi u parteru specijalke napad maksimalno

bull Vježbe snage sklekovi zgibovi sa partnerom trbuh-leđa polu mostovi vježbe

za mišiće vrata i na kraju istezanje

Poslije podne 1530 - 1710 h

bull 10 minuta zagrijavanja

bull 10 minuta uči-komi na mjestu

bull Uči-komi na 10 sekundi brzinski ulasci sa bacanjem na kraju onda drugi radi

tehniku 20 sekundi

bull 8 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza po 3 minuta

bull Nage-vaza svako po 100 bacanja

bull Vježbe za relaksaciju

bull 40 minuta posle ovog treninga sauna bazen masaža hidro masaža

18

V dan priprema

Prije podne 0930 - 1100 h

bull Igranje fudbala u sali 60 minuta

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull Vježbe za mišiće trbuha i leđa sklekovi zgibovi

Poslije podne 1530 - 1700 h

bull 10 minuta džudo vježbe oblikovanja

bull 5 minuta uči-komi na mjestu

bull 3 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta

bull 5 x 5 minuta randori linija sa pauzom od 5 minuta

bull Nage-komi svako po 150 bacanja

Večernji trening 2000 - 2130 h

bull Sauna bazen masaža

VI dan priprema

Jutarnji trening 0710 - 0745 h

bull Trčanje dužine 4500 m na vrijeme

bull 8 minuta vježbe oblikovanja

bull Uskoci na mjestu 2 x 250

Prije podne 1000 - 1130 h

bull 5 minuta zagrijavanje lak randori u parteru

bull 5 minuta vježbe oblikovanja zagrijavanja

bull 5 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta

bull 5 minuta relaksacija joga vježbama

Poslije podne 1700 - 1800 h

bull 10 minuta zagrijavanje

bull 10 minuta bucu-kari

bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 3 minuta

bull 5 minuta relaksacije

Večernji trening od 2100 - 2200 h

19

bull Bazen sauna hidro masaža

VII dan priprema

Jutarnji trening 1000 - 1100 h

bull Oštro trčanje 4000 m na vrijeme

bull 10 minuta vježbe oblikovanja

bull Uskoci na mjestu 2 x 200

bull Tehnika u kretanju sa dizanjem 10 minuta

Poslije podne 1700 - 1800 h

bull 10 minuta vježbe oblikovanja

bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta

bull 10 minuta relaksacija vježbama joge

Večernji trening 2100 - 2200 h

bull Sauna bazen hidro masaža

VIII dan priprema

bull Dan odmora povratak kući (Ćirković 1991)

20

7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage

Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno

uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje

snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora

partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na

zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na

razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike

količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista

primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog

perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom

procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu

treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo

izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)

Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao

procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje

(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja

bez prekida rada (do otkaza)

Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim

prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno

se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako

na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok

stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored

toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage

ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u

dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)

21

Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i

druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na

izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu

Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod

maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja

i metod izometrijskih naprezanja

711 Metod maksimalnog naprezanja

Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu

džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste

Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod

uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna

je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim

fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava

na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže

veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u

treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)

Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

22

712 Metod repetitivnih naprezanja

Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno

izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti

sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a

najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta

Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati

npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja

određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju

treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama

može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U

ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)

U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom

primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju

vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri

ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)

713 Metod dinamičkog naprezanja

Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao

što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici

zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru

mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja

odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom

Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip

rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku

izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje

treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje

pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što

23

markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja

pokreta

U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije

Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće

dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja

možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja

Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd

(Banović 2007)

Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

714 Metod izometrijskih naprezanja

Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta

naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u

stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa

eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično

služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod

izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi

24

Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje

rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-

10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne

treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da

uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2

mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe

labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u

naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne

sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti

sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda

pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke

kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović

2007)

Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-

treninga-snage-iii-deo

25

72 Usavršavanje brzine

Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom

vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović

i Idrizović 2001)

Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada

vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne

forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata

tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim

dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom

brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave

brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili

specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane

protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje

specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova

brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode

usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog

pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova

Slika 6 Usavršavanje brzine

Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

26

721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi

(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići

visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja

brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće

suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)

Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na

početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan

pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno

dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj

početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu

sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal

Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili

više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se

unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u

27

kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na

primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za

dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu

mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja

Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon

zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije

praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog

trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je

od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista

visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja

Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri

pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada

protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i

dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije

pojavljuju izolovano

722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da

je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine

određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa

određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u

izvođenju datog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a

naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu

svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske

kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog

pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i

pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu

28

sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno

izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)

Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

73 Usavršavanje izdržljivosti

Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u

toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što

borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju

svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)

Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na

efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)

Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo

ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je

usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa

završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od

par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta

Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj

borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost

29

džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-

sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne

izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje

anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod

kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri

čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad

u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85

opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog

opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj

zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena

kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista

po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)

Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti

Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-

za-eksplozivnost

731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne

energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na

periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju

30

funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju

kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam

predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)

Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju

duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja

kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih

mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u

minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se

stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti

džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja

(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i

njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše

neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao

uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40

min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u

31

pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje

mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)

U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva

minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi

stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se

primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić

1979)

732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od

nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista

ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je

frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u

ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti

nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u

fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na

značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti

Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu

ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna

ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti

takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara

kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta

gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U

procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati

učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica

opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo

anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži

predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti

32

džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod

Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A

osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i

odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje

započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u

minuti

Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima

opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali

dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja

sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi

pasivni odmori (Dragić 1996)

Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

74 Usavršavanje okretnosti

Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi

pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi

pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se

33

mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti

razlikujemo dvije uzajamno povezane metode

bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje

u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito

izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme

zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz

puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-

oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove

motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8

godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje

novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju

usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali

samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti

dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti

Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe

i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta

obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom

kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske

igre itd)

bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom

primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju

(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke

pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da

djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala

situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na

novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora

ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno

primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste

dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo

34

aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se

iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima

zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz

različitih položaja (Dragić 1996)

75 Usavršavanje gipkosti u džudou

Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za

izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti

Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu

pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura

kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim

situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih

osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao

osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od

zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada

usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog

procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri

primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)

Slika 12 Usavršavanje gipkosti

Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

35

Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u

svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo

gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj

snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za

usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim

uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u

cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na

dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku

koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode

pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su

bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom

izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u

takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe

ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i

pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač

sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od

dinamičkog načina

bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja

izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom

narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja

pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko

tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem

se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i

gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja

treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati

da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba

izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno

slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i

odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)

36

8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI

Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno

mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u

sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu

samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje

napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima

treninga u toku sportske borbe)

U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane

sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane

sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u

najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora

bull funkcionalnog stanja organizma

bull veličine opterećenja (Dragić 1996)

Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu

utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava

stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom

procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za

sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem

je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču

na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U

trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na

prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti

sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u

stanje pretreniranosti

Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena

treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti

odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg

opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja

37

što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki

naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo

bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom

određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo

pridržavati sledećih principa

bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog

sportiste posebno

bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na

prethodnom

bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od

prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće

opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)

Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost

organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog

procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških

zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite

nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o

nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što

svakako zavisi od doziranja opterećenja

Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih

osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje

se polazi

Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom

od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100

te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)

38

9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA

Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće

sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku

i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se

povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz

mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem

poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i

ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U

džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim

povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje

zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova

Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od

toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama

Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju

kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i

kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja

Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo

lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za

džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu

specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno

lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove

pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)

Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći

trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste

do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi

stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje

može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl

39

Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma

nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja

organizma

bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u

njima u toku laganog aerobnog rada

bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili

angažovani u toku sportskog treninga

bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža

toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)

40

10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od

pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti

pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa

optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge

strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme

zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo

kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne

grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-

motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata

Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage

(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim

toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti

aerobnog i anaerobnog tipa

U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji

je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i

izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata

Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata

potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se

svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki

izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne

funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i

međunarodnoj sceni

41

LITERATURA

1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-

matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu

2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika

Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska

akademija

3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko

izdanje

4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke

kulture

5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke

kulture Vojvodine

6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica

Univerzitet Crne Gore

7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u

Zagrebu

8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi

Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine

9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u

Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet

sveučilišta u Zagrebu

11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki

fakultet sveučilišta u Zagrebu

12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska

akademija

42

SLIKE

Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg

Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb

Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu

Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-

treninga-snage-iii-deo

Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-

eksplozivnost

Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

43

BIOGRAFIJA

Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne

Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet

za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i

profesionalno se bavio džudom

Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac

Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine

Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara

44

  • 2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
  • 3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
  • 4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
  • 5 PLANIRANJE PRIPREMA
    • 51 Perspektivni plan priprema
    • 52 Periodični plan priprema
    • 53 Tekući plan priprema
    • 54 Operativni plan priprema
    • 55 Ciklusni plan priprema
      • 6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
        • 61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
        • 62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
        • 63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
          • 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
              • 7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU
                • 71 Usavršavanje snage
                  • 711 Metod maksimalnog naprezanja
                  • 712 Metod repetitivnih naprezanja
                  • 713 Metod dinamičkog naprezanja
                  • 714 Metod izometrijskih naprezanja
                    • 72 Usavršavanje brzine
                      • 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
                      • 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
                        • 73 Usavršavanje izdržljivosti
                          • 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
                          • 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
                            • 74 Usavršavanje okretnosti
                            • 75 Usavršavanje gipkosti u džudou
                              • 8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
                              • 9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
                              • 10 ZAKLJUČAK
                              • LITERATURA
                              • SLIKE
                              • BIOGRAFIJA

UNIVERZITET CRNE GORE

FAKULTET ZA SPORT I FIZIČKO VASPITANJE - NIKŠIĆ

Funkcionalno-motorička priprema u džudou

(Završni rad)

Predmet Antopomotorika u sportu Kandidat Stefan Pejović

Mentor prof dr Kemal Idrizović Studijski program Sportski treneri

Broj indeksa 163210

Nikšić 2016

iii

SAŽETAK

U modernom džudou funkcionalno-motoričke pripreme predstavljaju jedan od

ključnih elemenata u postizanju vrhunskih rezultata Godišnji ciklusi funkcionalno-

motoričke pripreme predstavljaju različite zadatake u pojedinim periodima

zahtijevajući specifičan usmjeren razvoj snage brzine izdržljivosti gipkosti i mora se

podudarati sa fazama i ciklusima treninga

Planiranje i programiranje funkcionalno-motoričkih priprema zavisiće od

kalendara takmičenja odnosno najvažnijeg takmičenja na kojem želimo postići

vrhunski rezultat

U ovom radu funkcionalno-motorička priprema je prikazana i obrađena kao

cjelina potrebna za ostvarivanje vrhunskih rezultata i kao cjelina sastavljena od niza

elemenata koji uzročno-posljedično utiču na nju Jedni od glavnih faktora i elemenata

funkcionalno-motoričke pripreme jesu snaga brzina izdržljivost gipkost i okretnost

koji su takođe posebno obrađeni u radu kroz prikaz određenih metoda koje se smatraju

kao najefikasnije za razvijanje istih

Zbog složenih karakteristika džudoa i zbog činjenice da puno antropoloških

karakteristika utiče na kvalitet aktivnosti struktura jednačine specifikacije precizno je

definisana utvrđenim redosledom činioca koji definišu uspjeh u ovom složenom sportu

Ključne riječi džudo metode funkcionalno-motorička priprema planiranje

programiranje snaga brzina

iv

ABSTRACT

In modern judo functional-motoric preparations represent one of the key elements

in achieving the top results Yearly cycles of the functional-motoric preparations are

made of different tasks in certain periods requesting a specific aimed development of

strength speed stamina pliability and needs to be in compliance with the phases and

cycles of the training

Planning and programming of the functional-motoric preparations shall depend on

the competition calendar especially on the most important competition at which we

would like to achieve a top result

In this paper the functional-motoric preparations are represented and processed as

a structure needed for achieving the top results as well as a complex consisted of a

number of elements which causally affect it Main factors and elements of the

functional-motoric preparations - strength speed stamina pliability and agility are also

specifically processed in the paper through review of certain methods which we

consider to be the most efficient for the development of these elements

Because of very complex characteristics of judo and the fact that many

anthropological factors are affecting the quality of activity structure of the equation of

specification is precisely defined by the established order of factors which define the

success in this composite sport

Key words judo methods functional-motoric preparations planning

programming strenht speed

v

SADRŽAJ

1 UVOD 1

2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ 2

3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH UDŽUDOU 5

4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIHPRIPREMA 7

5 PLANIRANJE PRIPREMA 8

51 Perspektivni plan priprema 8

52 Periodični plan priprema 8

53 Tekući plan priprema 9

54 Operativni plan priprema 9

55 Ciklusni plan priprema 10

6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA 12

61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme 12

62 Opšta funkcionalno-motorička priprema 13

63 Specifična funkcionalno-motorička priprema 15 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga 16

7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIHKVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 21

vi

71 Usavršavanje snage 21 711 Metod maksimalnog naprezanja 22 712 Metod repetitivnih naprezanja 23 713 Metod dinamičkog naprezanja 23 714 Metod izometrijskih naprezanja 24

72 Usavršavanje brzine 26 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije 27 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta 28

73 Usavršavanje izdržljivosti 29 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta 30 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta 32

74 Usavršavanje okretnosti 33

75 Usavršavanje gipkosti u džudou 35

8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI 37

9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA 39

10 ZAKLJUČAK 41

LITERATURA 42

SLIKE 43

BIOGRAFIJA 44

vii

1 UVOD

Funkcionalno-motoričkim pripremama pripada centralno mjesto u džudo sportu

U savremenom džudo treningu veliki akcenat se stavlja na razvijanje funkcionalno-

motoričkih osobina kao jednom od presudnih elemenata u osvajanju najsjajnijih odličja

i nije slučajno što je ona prva među jednakim osobinama potrebnih za uspjeh

Tehničko-taktička priprema je toliko usavršena i ujednačena kod vrhunskih džudista da

gotovo samo funkcionalno-motoričke osobine i njihov razvoj imaju presudnu ulogu u

rezultatima u savremenom džudou

Srsquoobzirom na to da postoje džudo kampovi skoro svakog vikenda u svijetu gdje

se okupljaju takmičari svih težinskih kategorija poznato je da su njihova znanja i

vladanje tehnikom i taktikom u borbi dobro poznata njima međusobno Svako među

njima je imao veliki broj borbi u makrociklusu što je velika prednost u njihovom

međusobnom susretu na takmičenjima Sve ove činjenice odaju sliku da je gotovo

nemoguće predvidjeti pobjednika meča tokom gledanja borbe

Dokaz za to su Olimpijske igre u Riu 2016 godine gdje se veliki broj borbi

upravo završavao u poslednjim sekundama meča većinom u ldquogolden scorerdquo gdje su

upravo funkcionalno-motoričke sposobnosti jednog džudiste nadvladale sposobnosti

drugog džudiste i tim odlučile pobjednika u meču

U ovom radu su predstavljene metode i primjer priprema reprezentacije

Jugoslavije (1989 godina) za razvijanje funkcionalno-motoričkih osobina za koje

možemo reći da su najefikasnije i kojima dajemo prednost u treningu vrhunskih

džudista u funkcionalno-motoričkim pripremama

1

2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ

Podaci o počecima vještina koje su prethodile džudou su iz daleke prošlosti

Potreba za odbranom i savladavanjem napadača pomoću određenih tehnika kao i same

vještine pojavile su svuda gdje je ugnjetavanja bilo Tamo gdje su nasilnici pretežno u

hordama napadali plemena koja su se pretežno bavila stočarstvom i poljoprivredom

javila se prirodna pojava za samoodbranom razne alatke koje su se koristile u poljima

pretvorene su u oružje za samoodbranu Tada se i dešava da se savlađuju i vještine

odbrane golim rukama Borilačkim vještinama su najviše napredovali na Istoku u

hramovima budizma i hinduizma Dalaj Lama u knjizi ldquoTreće okordquo opisuje treninge sa

pokretima i bacanjima koji su slični tehnikama koje se primjenjuju u džudou

Borilačke vještine iz čijih je tehnika nastao džudo začete su na tlu Azije Zna se

da potiču iz Kine odakle su prenijeti u Japan gdje su usavršene do današnjeg dana Prvi

pisani izvori koji detaljnije govore o nastanku ovih vještina je ldquoHronika Japanardquo (Nihon

Šoki) pisana po carskom naređenju 720 godine U ovim zapisima govori se o turnirima

u snazi (ćikura kurabe) koji su se održavali za vrijeme vladavine imperatora Suini-na

230 godina prije nove ere Neki istoričari džudoa smatraju ovaj događaj kao istinitu i

važnu činjenicu koja ukazuje na začetke sumo rvanja i kuminči vještina (drevni oblici

borbe ldquogolim rukamardquo) U knjizi drevnih priča (Konjaku Monogatari) za koju se smatra

da je napisana u drugoj polovini XI vijeka pojavljuje se prvi put riječ ldquoJAVARArdquo a to

je borilačka vještina koja je prethodila nastajanju jiundashjitse iz koje je kasnije nastao

džudo (Dragić 1979)

Tvorac modernog džudoa Džigoro Kano (1860-1938) se 1877 godine upisao na

carski univerzitet gdje se upoznaje sa starim borilačkim vještinama Posvetio se

proučavanju jiundashjitse kod majstora Fukude i Matemom Ise Stupanjem na snagu carske

zabrane nošenja sablje samurajima počinje period stagnacije tradicionalnih borilačkih

vještina pa i jiundashjitse

Džigoro Kano diplomira političke i ekonomske nauke 1881 godine i otvara

sopstvenu školu ldquoŠkola jednakihrdquo (Gakušui Ryu) u kojoj vrši usavršavanje tehnika

izabranih iz jiundashjitse Uspostavlja sopstvene metode čije usavršavanje rezultira brojnim

2

saznanjima koja i danas čine osnov džudo tehnika Godinu dana kasnije 1882 godine

osniva novu školu ldquoKodokanrdquo (Institut za traženje puteva) u kojoj se vježba novi način

nazvan DŽUDO (DŽU - što znači nježan mekan gibak i DO ndash što znači put način

princip) U tehničkom pogledu džudo je definisan 1887 godine a ldquoduhovni principirdquo su

definisani 1922 godine kada su uspostavljeni principi ldquomaksimalna efikasnostrdquo

(Seryoko Zenyo) i ldquouzajamno pomaganje i zajednički napredakrdquo (Jita Koyel)

Slika 1 dr Džigoro Kano 1860-1938 god

Preuzeto sa httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-

4375pxjpg

Prva demonstracija džudoa u Evropi bila je u Londonu 1901 godine nakon čega

učenici Džigoro Kana formiraju prve klubove Džudo doživljava ekspanziju posle

Prvog svjetskog rata u Francuskoj Njemačkoj Engleskoj Italiji i Švajcarskoj

3

Prvi šampionat Evrope održan je 1934 godine u Drezdenu Evropska džudo unija

(EJU) osniva se 1948 godine u Londonu a od 1951 godine redovno se održavaju

prvenstva u Evropi

Međunarodni džudo savez (IJF) je osnovan 1956 godine u Tokiju i od tada se

svake druge godine održavaju svjetska prvenstva

Godine 1964 džudo je uvršten u program Olimpijskih igrara u Tokiju i od tada je

pristutan na svim zvaničnim takmičenjima u svijetu

U cilju vježbanja džudoa dr Džigoro Kan je rekao ldquoDžudo predstavlja način

pomoću kojeg možemo najefikasnije upotrijebiti fizičku i psihičku snagu Vježbajući

nas u napadu i odbrani džudo ojačava naše tijelo i duh i pomaže nam da principe

džudoa prihvatimo kao svoje Na taj način se usavršavamo i postajemo vredniji članovi

zajednice a to je konačni cilj džudoardquo (Dragić 1979)

4

3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU

Svaki sport odnosno sportska grana ima jedinstvenu strukturu faktora koji utiču

na sportski rezultat u njoj Ti faktori odnosno činioci od kojih zavisi uspješnost u sportu

definisani su hijerarhijski To znači da na početku niza stoje najvažniji faktori ili

činioci a na kraju oni koji su manje važni Tako definisana hijerarhijska struktura

faktora naziva se jednačina specifikacije uspjeha u sportu Ona je hipotetska ako se do

hijerarhijske strukture faktora uspješnosti došlo temeljem subjektivne procjene njihove

važnosti (Milanović 2010) Jednačina specifikacije uspjeha u džudou je hipotetski ili naučno utvrđena

hijerarhijska struktura sposobnosti osobine i znanja sportista koje su važne za

postizanje vrhunskih sportskih rezultata (Sertić 2004)

Prvo mjesto u jednačini specifikacije za seniore zauzima snaga ispred

koordinacije dok je redosled drugačiji kod mlađih uzrasta - prvo koordinacija pa onda

snaga Iza same prirode džudoa i iz njegove strukturne analize proizilazi da su različiti

vidovi snage (maksimalna eksplozivna repetitivna i statička snaga) i koordinacija

najvažniji elementi koji određuju uspjeh u borbi U hipotetskoj jednačini specifikacije

za džudo preovladavaju sledeće antropološke karakteristike

bull u području SNAGE - maksimalna repetitivna eksplozivna i statička

bull u području KOORDINACIJE - koordinacija tijela brzina izvođenja složenih

motoričkih zadataka agilnost reorganizacija motoričkog stereotipa

bull u području KONATIVNIH OSOBINA - agresivnost ego super ego fitimija

harija samodominacija

bull u području FUNKCIONALNIH SPOSOBNOSTI - aerobne anaerobne i

aerobno-anaerobne

bull u području BRZINE - brzina jednostavnih pokreta

bull u području RAVNOTEŽE - sposobnost održavanja i uspostavljanja ravnotežnih

položaja

5

bull u poodručju KOGNITIVNIH SPOSOBNOSTI - faktor percepcije

Specijalizacije memorije i induktivnog rezona

bull i u području FLEKSIBILNOSTI - fleksibilnost u zglobu kuka i gipkosti u

torakalnom i lubalnom dijelu karlice (Sertić 2004)

Slika 2 Hipotetska jednačina uspješnosti u džudou (Sertić i Lindi 2003)

22

15

15 12

10

10

8

8

Hipotetska jednačina specifikacije uspješnosti u džudou

SNAGA

KOORDINACIJA

FUNKCIONALNE SPOSBNOSTI

BRZINA

KONATIVNE SPOSOBNOSTI

KOGNITIVNE SPOSOBNOSTI

RAVNOTEŽA

FLEKSIBILNOST

6

4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA

U džudou se ciklus organizovanog rada oslanja na informacije koje se odnose na 1 Početni nivo osobina koje karakterišu organizam džudiste

2 Aktuelne razvojne tendencije u džudou dostignuća sportske prakse i džudo

teorije

3 Određivanje mjerljivih trenažnih ciljeva i zadataka gledanih iz baze podataka

uspjesnošti ponašanja u džudo borbi i pripremama za nju

4 Izrada opšte koncepcije džudiste za borbu

5 Kalendar takmičenja

6 Utvrđivanje proporcija izmedju opšte usmjerene i specifične pripreme

7 Određivanje dužine perioda treninga na izgrađivanje sportske forme njenu

stabilizaciju i njeno snižavanje

8 Utvrđivanje trenažnih struktura koje odgovaraju etapama izgrađivanja sportske

forme (sastav mezociklusa mikrociklusa i trenažnih jedinica)

9 Programiranje sadržaja za ispoljavanje prihvaćenih trenažnih struktura (sredstva

opterećenje metode i forme treninga (Ćirković 1995)

7

5 PLANIRANJE PRIPREMA

51 Perspektivni plan priprema

Perspektivni plan priprema sastavlja se na četiri godine (makrociklus) U

perspektivnom planu priprema određuju se glavni pravci aktivnosti kako pojedinca tako

i čitave ekipe Cilj i osnovni zadaci u višegodišnjoj pripremi planiraju se sredstvima

metodama i formom za vježbanje po periodima i etapama Dinamika opterećenja

sastavljena je na osnovu podataka o kratkim karakteristikama svakog sportiste

ponaosob Ukazuje se na važnost osnovnih takmičenja u svakom ciklusu određuju se

kontrolni normativi planiraju se osnovne vaspitno-pedagoške mjere i ljekarske

kontrole

Po obimu perspektivni plan predviđa broj trenažnih dana po godinama broj

takmičenja individualnih i grupnih treninga broj časova treninga (opšte i specifične

pripreme) podijeljenih na tehniku i taktiku sa teorijskom nastavom (Dragić 1996)

Prema intezitetu rada planira se broj treninga sa maksimalnim visokim i srednjim

intezitetom Planirana je kontrola pojedinaca i čitave ekipe Planiraju se osnovni zadaci

u godišnjim trenažnim ciklusima periodima i etapama a takođe i njihova dužina

trajanja obzirom na predstojeća najvažnija takmičenja

U individualnom perspektivnom planu funkcionalno-motoričkih priprema

konkretizuje se pojedinačni ili ekipni plan koji proizilazi iz mogućnosti odabiranja

pravog takmičara u određenoj kategoriji (Dragić 1996)

52 Periodični plan priprema

Periodični plan priprema sastavlja se na osnovu perspektivnog plana priprema za

jednu godinu On se odnosi samo na jedan dio priprema između dva najvažnija

takmičenja u godini

Jedan od ključnih uslova za uspjeh periodizacije jesu informacije o pravilnom

treniranju kondicionih svojstava tokom godišnjeg ciklusa treninga U svakom

8

periodičnom planu priprema detaljno se razrađuju zadaci kondicionih priprema

usavršavanje tehničko-taktičkih elemenata određuju se sredstva i metode priprema broj

dana veličina i karakter opterećenja na svakoj etapi priprema broj treninga i pauze za

dane odmora dinamika opterećenja po određenim etapama priprema vrijeme i količina

različitih formi treninga samostalni rad kod kuće broj randorija vrijeme vježbanja u

sali i na otvorenom terenu (Ćirković 1991)

53 Tekući plan priprema

Tekući plan priprema razrađuje se na osnovu periodičnog plana priprema On se

odnosi na period od 1-3 mjeseca to jest od jednog do drugog takmičenja U planu se

izrađuju različiti po karakteru mikrociklusi u kojima se određuje različito opterećenje i

pauze odmora Pri sastavljanju ovog plana uzima se u obzir stanje zdravlja sportiste

uslovi rada i života karakteristika vođenja borbe koje je sportista imao na poslednjem

takmičenju nivo njegovog sportskog majstorstva i moralno voljna priprema u

prethodnom periodu (Ćirković 1991) Tekuće se planiranje i programiranje izvodi na

temelju istih elemenata kao i kratkoročno ali u funkciji izgradnje mezociklusa kao

osnovne forme kreiranja trenažnog procesa u periodima i etapama (Kuleš 2008)

54 Operativni plan priprema

Operativni plan priprema razrađuje se za period na više od 20 dana ovaj plan u

nekoliko elemenata konkretizuje tekući plan priprema Obično se on koriguje za

vrijeme nastavno-trenažnih ili ipak samo trenažnih okupljanja na zajedničkim

pripremama za neko od važnih takmičenja

U suštini operativni plan priprema predviđa neposrednu pripremu džudista ka

stanju borbene gotovosti za predstojeće takmičenje

Pri razradi ovakvog plana neophodno je obratiti posebnu pažnju na realizaciju

sledećih osnovnih zadataka

9

bull Neprekidnost i kontinuiranost procesa treninga

bull Precizno određivanje zadataka i sadržaja treninga po određenim periodima i

etapama trenažne godine

bull Određivanje za svaku grupu sportista sredstva i metode kondicione tehničke i

taktičke pripreme s´obzirom na njihovu sportsku kvalifikaciju i zadatke

usavršavanja sportskog majstorstva

bull Određivanje sadržaja i sredstava moralno voljne pripreme svakog ponaosob

sportiste

bull U preciznoj organizaciji vaspitnog rada

bull Organizaciju pedagoške i ljekarske kontrole

bull Određivanje za svakog posebno plan priprema prema kalendaru takmičarske

godine

bull Određivanje nivoa trenažnih i takmičarskih opterećenja za džudo sport (Dragić

1979)

55 Ciklusni plan priprema

Ciklusni plan priprema obuhvata zatvoreni krug rada ili treninga u toku određenog

vremena U njemu se razrađuju zadaci sredstva i metode po godinama periodima

etapama nedeljama i danima Ciklusni plan može biti sastavljen u vidu teksta tabele i

grafika Sve ove forme dozvoljavaju detaljno upoređivanje u napredovanju kod

treniranja kondicionih tehničkih i taktičkih elemenata vezanih za džudo sport Ovakve

forme planiranja daju mogućnost dobrog iskorišćavanja različitih šema grafikona

kojima se lako mogu odrediti obim i intezitet opterećenja za svaki dan posebno u

časovima procentima i bodovima Od svega časovni plan treninga je najprostiji U

njemu se sastavljaju zadaci treninga predviđaju se sredstva raspodjeljuje se vrijeme za

različite forme rada i vidove priprema po određenim periodima i etapama

Na ovakav način proces funkcionalno-motoričkih priprema džudista počinje sa

organizacijom cijelog kolektiva Postavljaju se ciljevi i zadaci planiranih djelatnosti

10

svakog džudiste Vrši se izbor sredstava metoda i formi vježbanja Završava se

rješavanjem svih tih zadataka odnosno postizanjem određenih rezultata

Glavni zadatak planiranja priprema džudista ka dostizanju vrhunskih rezultata

trebalo bi da se završava naučno istraživačkim podacima svakog pojedinačno džudiste o

njegovom stanju sportske forme (Dragić 1996)

11

6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA

Funkcionalno-motorička priprema predstavlja sistematsko i kontrolisano

odvijanje procesa prilagođavanja organizma kako bi se postigla najpovoljnija

funkcionalnost protiv opterećenja i naprezanja Treniranost kao uticaj fizioloških

promjena džudiste putem treninga usko je povezana sa pojmom treninga kao stručno-

pedagoškim procesom Fiziološke promjene utiču na organe i sisteme organizma čije se

stanje pod uticajem treninga može dovesti u visok stepen funkcionisanja Rukovodeći

stručno-pedagoškim procesom trener će zavisno od karaktera ovog procesa izborom

odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i motoričkih

sposobnosti sportiste Pod pojmom razvoj funkcionalnih sposobnosti podrazumijevamo

značajnije promjene na svim sistemima čovjeka a posebno na kardio-respiratornom

mišićno-koštanom i nervnom sistemu (Idrizović i Idrizović 2001) Dok na razvoj

motoričkih sposobnosti džudiste podrazumijevamo visok nivo usklađenosti motoričkih

osobina (snaga brzina izdržljivost okretnost i gipkost) što je osnovni preduslov za

postizanje vrhunskih rezultata u džudou Naučna istraživanja i stečeno ogromno

praktično iskustvo omogućavaju izvršenje kvantitativnih analiza i modeliranje nekih

procesa izbor efikasnijih šema trenažnih opterećenja U tom cilju izgrađuju se

takozvani prosječni statistički modeli kondicionih treninga za konkretne sportske

discipline a na tom osnovu individualni modeli priprema usklađeni sa morfo-

funkcionalnim statusom svakog sportiste i sa konkretnim zadacima trenažnog procesa

(Željaskov 2006)

61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme

Funkcionalno-motorička priprema džudista karakteriše se razvijanjem

vegetativnih i motoričkih funkcija organizma Kada je riječ o zadacima funkcionalno-

motoričke pripreme u radu sa džudistima potrebno je istaći da je ona usmjerena na

učvršćenje zdravlja postizanje optimalnog fizičkog razvoja i razvijanje adaptacionih

12

sposobnosti koje će im omogućiti uspješnu izgradnju motoričkih osobina a kao solidnu

osnovu za kasniju uspješnu primjenu složene tehnike džudoa u sportskoj borbi

U procesu priprema sportista u okviru fizičke pripreme razlikujemo opštu i

specifičnu fizičku pripremu Pod opštom funkcionalno-motoričkom pripremom

podrazumijevamo stanje organizma i razvijenost motoričkih sposobnosti koje čine

čovjeka sposobnim da se uspješno bavi sportskim aktivnostima tj da izvodi rad

različitog karaktera (Dragić 1996)

Pod specifičnom funkcionalno-motoričkom pripremom podrazumijevamo stanje

organizma i razvijenost sposobnosti koje čine džudistu sposobnim da dostiže vrhunske

rezultate

62 Opšta funkcionalno-motorička priprema

Opšta funkcionalna-motorička priprema se sastoji u razvoju primarnih

sposobnosti i karakteristika sportista sa ciljem razvijanja opšte kondicione treniranosti

primjenjujući prvenstveno trenažne sadržaje koji su usmjereni na razvoj sposobnosti

karakteristika sportista koje nisu specifične za određenu sportsku aktivnost (Malacko i

Doder 2008)

Ova priprema podrazumijeva proces harmičnog razvoja bazičnih funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti Opšta funkcionalno-motorička priprema je usmjerena na

podizanje efikasnosti svih organa i organskih sistema u funkcionalnom smislu

povećanje kordinacionih sposobnosti povećanje snage brzine i izdržljivosti U ovoj

pripremi veliki je akcenat na globalnoj obradi lokomotornog aparata Jedan od osnovnih

zadataka programa funkcionalno-motoričke pripreme jeste optimalan izbor vježbi

U sredstva opšte funkcionalno-motoričke pripreme prvenstveno spadaju vježbe

koje svestrano usavršavaju motoričke osobine i učvršćuju elementarne motoričke

navike vodeći pritom računa o njihovom harmoničnom djelovanju na organizam

sportiste (hodanje trčanje elementarne igre sportske igre plivanje skijanje

gimnastika vježbe sa opterećenjem itd)

13

Važno mjesto zauzimaju i vježbe kojima se preventivno djeluje na kritične zone

lokomotornog aparata npr kičma koje su izložene većim naporima a time i riziku za

povrede

U treningu sportista najpoznatije i najpogodnije su razne forme stanica posebno

sistem bdquoiz vježbe u vježbuldquo pri kojem se može obaviti i do stotinu vježbi različite

složenosti kontinuirano jedna za drugom Vježbe u parovima su veoma korisne

pogotovo u treningu mlađih sportista

U cilju postizanja većeg nivoa opšte funkcionalno-motoričke pripreme mogu se sa

uspjehom koristiti i određeni elementi iz borilačkih sportova Analizirajući krajnje

ciljeve i zadatke opšte funkcionalno-motoričke pripreme sa aspekta zahtjeva džudo

sporta potrebno je imati u vidu sledeće

bull da se izborom i primjenom sredstava opšte funkcionalno motoričke pripreme

doprinese opštem biološkom razvoju kao i razvoju motorike i pozitivnih

moralno-voljnih osobina džudista

bull tokom izbora i primjene sredstava opšte funkcionalno-motoričke pripreme

treba razvijati naročite fizičke sposobnosti koje su po karakteru nervno-

mišićnih naprezanja i načinu funkcionisanja organizma sličniji pokretima u

džudou

bull da se obogati fond kretanja džudista u usvajanju one motoričke navike koja

će ubrzati pozitivan prenos tj pozitivno uzajamno djelovanje između

vladanja tehnikom jedne vježbe i uspješnog ovladavanja i izvođenja druge

koja će ubrzati formiranje specifičnih navika neposredno potrebnih u džudou

bull da prelaskom na drugačiji karakter kretanja omogućuje potpunije i brže

odmaranje organizma i obnavljanje radne sposobnosti (Dragić1996)

14

63 Specifična funkcionalno-motorička priprema

Cilj specifične funkcionalno-motoričke pripreme jeste da se izvrši kompleksna

adaptacija organizma u procesu razvoja i usavršavanja funkcionalnih i motoričkih

sposobnosti i adaptacija na sasvim određene kretne strukture koje po strukturi

opterećenju i dinamici odgovaraju datoj sportskoj grani Specifična funkcionalno-

motorička priprema utiče na razvoj motoričkih osobina neophodnih za izvođenje

specifičnih pokreta a koristi se kao sastavni dio cjeloukupnog stručno-pedagoškog

procesa usko povezana sa usavršavanjem tehničko-taktičkih elemenata (Dragić 1996)

Ukoliko želimo da izvršimo pravilan izbor odgovarajućih specifičnih vježbi za

džudo i usmjerimo ih na usavršavanje bilo koje motoričke osobine neophodno je dobro

proučiti strukturu pojedinih tehnika džudoa i aktivnosti pojedinih grupa mišića prilikom

realizacije određenog zahvata ili bacanja Na osnovu ovih pokazatelja utvrdićemo koji

su mišići najviše aktivirani tokom realizacije određene tehnike što će nam poslužiti kao

polazište za izbor određenog kompleksa specifičnih vježbi koje će imati najefikasniji

uticaj na njihov pravilan razvoj Prilikom primjene specifičnih vježbi koriste se i

dopunska opterećenja (spoljašnje opterećenje povećanje frekvence i trajanje vježbe)

pri čemu trener mora strogo voditi računa da primijenjeno spoljašnje opterećenje ne

naruši osnovnu biomehaničku strukturu kretanja i na taj način smanji racionalnost

izvođenja kretanja Pored uticaja na razvoj određenih grupa mišića sredstvima

specifične funkcionalno-motoričke pripreme takođe ćemo uticati na razvoj onih

motoričkih osobina za koje ocijenimo da u datom momentu uslovljavaju razvoj

određenih kvaliteta karakterističnih za džudo U zavisnosti od zadataka koje u

određenoj fazi pripreme želimo da rješavamo vježbe specifične pripreme uslovno

možemo da podijelimo na

bull vježbe za razvoj specifičnih motoričkih osobina

bull vježbe za usavršavanje specifičnih elemenata karakterističnih za džudo

Za odnos opštih i specifičnih funkcionalno-motoričkih priprema u džudou i

srodnim borilačkim sportovima interesantna su zapažanja poznatog sovjetskog

15

pedagoga iz ove oblasti profesora Čumakova i njegovih saradnika izloženih na donjoj

tabeli

Tabela 1 Odnos opšte i specifične pripreme (Dragić 1996)

Staž vježbanja Obim fizičke pripreme Specifična fizička priprema

Početnici 70 30

1-3 god 60 40

3-5 god 50 50

5-6 god 40 60

6-8 god 30 70

8 i više 20 80

Pravilno programiranje odnosa opšte i specifične pripreme džudista u određenoj

fazi ili periodu godišnjeg ciklusa treninga daje nam velike izglede na uspjeh

631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga

Kao uspješan primjer možemo navesti pripreme džudo reprezentacije Jugoslavije

koje su bile sprovedene mjesec dana prije prvenstva svijeta u Beogradu 1989 godine

održane u tadašnjoj Čehoslovačkoj od 0709-15091989 godine a na kojem je

reprezentativac Jugoslavije Dragomir Bečanović osvojio zlatnu medalju

I dan priprema

Prije podne 0930 ndash 1100 h

bull Zagrijavanje džudo gimnastika 15 minuta

bull 15 minuta uči-komi na mjestu i kretanju

bull 7 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta

bull 10 minuta vježbe za opuštanje i smirivanje organizma

16

Poslije podne 1500 - 1630 h

bull 15 minuta zagrijavanje za randori u parteru

bull 7 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 5 minuta

bull Vježbe za relaksaciju 8 minuta

bull Poslije završenog treninga obavezna sauna bazen sa mineralnom vodom

hidromasaža opuštanje uz muziku Ukupno kompletan tretman traje 60 minuta

II dan priprema

Prije podne

bull Aktivan odmor (šetnja)

Poslije podne 1800 - 1930 h

bull Trčanje 5000m na vrijeme

bull Vježbe oblikovanja 15 minuta

bull Uskoci na mjestu 5 x 150 u seriji

bull Tehnika u kretanju sa dizanjem po 200 u seriji

bull 3 x 5 minuta rvanje sa puno guranja i vučenja

bull Poslije večere šetnja u prirodi od 2200 ndash 2300 h odmor na raspolaganju sauna

bazen hidromasaža sve ukupno 60 minuta

III dan priprema

Jutarnji trening 0715 - 0735 h

bull Vježbe oblikovanja i šetnja u šumi 1200 m dužine

Prije podne 1000 - 1200 h

bull Igranje fudbala u sali 35 minuta

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull 17 minuta uči komi u kretanju sa bacanjem

bull 4 x 5 minuta randori u stojećem stavu

Poslije podne 1700 - 1830 h

bull 10 minuta zagrijavanje

bull 10 minuta džudo parterna gimnastika

bull 15 minuta uči komi u kretanju

17

bull Randori u stojećem stavu 7 x 5 minuta pauza za odmor 3 minuta

bull Vježbe za relaksaciju i opuštanje

Večernji trening 2100 - 2200 h

bull 15 minuta plivanja u bazenu

bull 30 minuta sauna

bull 15 minuta hidro masaža u mineralnoj toploj vodi

IV dan priprema

Jutarnji trening 0710 - 0745 h

bull 4500 m trčanja svako svojim tempom

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull Uskoci na mjestu 2 x 200

bull Tehnika u kretanju 5 minuta kontinuirano

Prije podne 1000 - 1100 h

bull 10 minuta zagrijavanja

bull 10 minuta uči-komi na mjestu

bull 10 minuta uči-komi nožne tehnike u kretanju

bull 10 minuta uči-komi kombinacija

bull 5 x 1 minut uči-komi u parteru specijalke napad maksimalno

bull Vježbe snage sklekovi zgibovi sa partnerom trbuh-leđa polu mostovi vježbe

za mišiće vrata i na kraju istezanje

Poslije podne 1530 - 1710 h

bull 10 minuta zagrijavanja

bull 10 minuta uči-komi na mjestu

bull Uči-komi na 10 sekundi brzinski ulasci sa bacanjem na kraju onda drugi radi

tehniku 20 sekundi

bull 8 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza po 3 minuta

bull Nage-vaza svako po 100 bacanja

bull Vježbe za relaksaciju

bull 40 minuta posle ovog treninga sauna bazen masaža hidro masaža

18

V dan priprema

Prije podne 0930 - 1100 h

bull Igranje fudbala u sali 60 minuta

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull Vježbe za mišiće trbuha i leđa sklekovi zgibovi

Poslije podne 1530 - 1700 h

bull 10 minuta džudo vježbe oblikovanja

bull 5 minuta uči-komi na mjestu

bull 3 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta

bull 5 x 5 minuta randori linija sa pauzom od 5 minuta

bull Nage-komi svako po 150 bacanja

Večernji trening 2000 - 2130 h

bull Sauna bazen masaža

VI dan priprema

Jutarnji trening 0710 - 0745 h

bull Trčanje dužine 4500 m na vrijeme

bull 8 minuta vježbe oblikovanja

bull Uskoci na mjestu 2 x 250

Prije podne 1000 - 1130 h

bull 5 minuta zagrijavanje lak randori u parteru

bull 5 minuta vježbe oblikovanja zagrijavanja

bull 5 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta

bull 5 minuta relaksacija joga vježbama

Poslije podne 1700 - 1800 h

bull 10 minuta zagrijavanje

bull 10 minuta bucu-kari

bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 3 minuta

bull 5 minuta relaksacije

Večernji trening od 2100 - 2200 h

19

bull Bazen sauna hidro masaža

VII dan priprema

Jutarnji trening 1000 - 1100 h

bull Oštro trčanje 4000 m na vrijeme

bull 10 minuta vježbe oblikovanja

bull Uskoci na mjestu 2 x 200

bull Tehnika u kretanju sa dizanjem 10 minuta

Poslije podne 1700 - 1800 h

bull 10 minuta vježbe oblikovanja

bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta

bull 10 minuta relaksacija vježbama joge

Večernji trening 2100 - 2200 h

bull Sauna bazen hidro masaža

VIII dan priprema

bull Dan odmora povratak kući (Ćirković 1991)

20

7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage

Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno

uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje

snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora

partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na

zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na

razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike

količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista

primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog

perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom

procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu

treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo

izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)

Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao

procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje

(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja

bez prekida rada (do otkaza)

Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim

prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno

se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako

na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok

stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored

toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage

ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u

dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)

21

Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i

druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na

izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu

Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod

maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja

i metod izometrijskih naprezanja

711 Metod maksimalnog naprezanja

Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu

džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste

Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod

uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna

je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim

fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava

na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže

veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u

treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)

Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

22

712 Metod repetitivnih naprezanja

Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno

izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti

sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a

najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta

Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati

npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja

određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju

treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama

može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U

ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)

U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom

primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju

vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri

ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)

713 Metod dinamičkog naprezanja

Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao

što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici

zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru

mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja

odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom

Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip

rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku

izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje

treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje

pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što

23

markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja

pokreta

U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije

Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće

dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja

možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja

Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd

(Banović 2007)

Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

714 Metod izometrijskih naprezanja

Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta

naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u

stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa

eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično

služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod

izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi

24

Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje

rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-

10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne

treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da

uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2

mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe

labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u

naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne

sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti

sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda

pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke

kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović

2007)

Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-

treninga-snage-iii-deo

25

72 Usavršavanje brzine

Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom

vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović

i Idrizović 2001)

Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada

vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne

forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata

tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim

dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom

brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave

brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili

specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane

protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje

specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova

brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode

usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog

pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova

Slika 6 Usavršavanje brzine

Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

26

721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi

(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići

visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja

brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće

suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)

Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na

početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan

pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno

dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj

početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu

sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal

Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili

više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se

unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u

27

kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na

primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za

dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu

mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja

Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon

zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije

praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog

trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je

od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista

visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja

Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri

pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada

protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i

dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije

pojavljuju izolovano

722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da

je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine

određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa

određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u

izvođenju datog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a

naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu

svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske

kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog

pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i

pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu

28

sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno

izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)

Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

73 Usavršavanje izdržljivosti

Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u

toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što

borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju

svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)

Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na

efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)

Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo

ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je

usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa

završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od

par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta

Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj

borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost

29

džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-

sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne

izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje

anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod

kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri

čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad

u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85

opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog

opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj

zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena

kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista

po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)

Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti

Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-

za-eksplozivnost

731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne

energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na

periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju

30

funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju

kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam

predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)

Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju

duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja

kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih

mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u

minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se

stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti

džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja

(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i

njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše

neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao

uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40

min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u

31

pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje

mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)

U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva

minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi

stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se

primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić

1979)

732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od

nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista

ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je

frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u

ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti

nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u

fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na

značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti

Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu

ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna

ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti

takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara

kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta

gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U

procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati

učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica

opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo

anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži

predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti

32

džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod

Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A

osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i

odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje

započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u

minuti

Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima

opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali

dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja

sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi

pasivni odmori (Dragić 1996)

Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

74 Usavršavanje okretnosti

Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi

pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi

pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se

33

mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti

razlikujemo dvije uzajamno povezane metode

bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje

u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito

izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme

zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz

puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-

oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove

motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8

godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje

novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju

usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali

samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti

dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti

Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe

i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta

obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom

kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske

igre itd)

bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom

primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju

(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke

pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da

djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala

situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na

novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora

ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno

primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste

dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo

34

aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se

iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima

zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz

različitih položaja (Dragić 1996)

75 Usavršavanje gipkosti u džudou

Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za

izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti

Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu

pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura

kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim

situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih

osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao

osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od

zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada

usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog

procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri

primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)

Slika 12 Usavršavanje gipkosti

Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

35

Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u

svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo

gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj

snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za

usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim

uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u

cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na

dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku

koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode

pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su

bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom

izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u

takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe

ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i

pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač

sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od

dinamičkog načina

bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja

izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom

narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja

pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko

tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem

se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i

gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja

treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati

da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba

izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno

slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i

odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)

36

8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI

Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno

mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u

sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu

samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje

napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima

treninga u toku sportske borbe)

U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane

sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane

sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u

najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora

bull funkcionalnog stanja organizma

bull veličine opterećenja (Dragić 1996)

Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu

utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava

stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom

procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za

sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem

je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču

na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U

trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na

prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti

sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u

stanje pretreniranosti

Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena

treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti

odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg

opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja

37

što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki

naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo

bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom

određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo

pridržavati sledećih principa

bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog

sportiste posebno

bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na

prethodnom

bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od

prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće

opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)

Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost

organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog

procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških

zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite

nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o

nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što

svakako zavisi od doziranja opterećenja

Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih

osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje

se polazi

Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom

od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100

te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)

38

9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA

Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće

sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku

i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se

povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz

mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem

poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i

ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U

džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim

povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje

zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova

Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od

toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama

Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju

kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i

kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja

Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo

lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za

džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu

specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno

lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove

pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)

Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći

trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste

do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi

stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje

može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl

39

Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma

nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja

organizma

bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u

njima u toku laganog aerobnog rada

bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili

angažovani u toku sportskog treninga

bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža

toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)

40

10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od

pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti

pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa

optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge

strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme

zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo

kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne

grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-

motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata

Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage

(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim

toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti

aerobnog i anaerobnog tipa

U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji

je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i

izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata

Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata

potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se

svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki

izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne

funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i

međunarodnoj sceni

41

LITERATURA

1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-

matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu

2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika

Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska

akademija

3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko

izdanje

4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke

kulture

5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke

kulture Vojvodine

6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica

Univerzitet Crne Gore

7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u

Zagrebu

8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi

Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine

9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u

Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet

sveučilišta u Zagrebu

11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki

fakultet sveučilišta u Zagrebu

12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska

akademija

42

SLIKE

Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg

Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb

Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu

Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-

treninga-snage-iii-deo

Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-

eksplozivnost

Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

43

BIOGRAFIJA

Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne

Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet

za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i

profesionalno se bavio džudom

Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac

Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine

Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara

44

  • 2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
  • 3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
  • 4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
  • 5 PLANIRANJE PRIPREMA
    • 51 Perspektivni plan priprema
    • 52 Periodični plan priprema
    • 53 Tekući plan priprema
    • 54 Operativni plan priprema
    • 55 Ciklusni plan priprema
      • 6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
        • 61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
        • 62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
        • 63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
          • 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
              • 7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU
                • 71 Usavršavanje snage
                  • 711 Metod maksimalnog naprezanja
                  • 712 Metod repetitivnih naprezanja
                  • 713 Metod dinamičkog naprezanja
                  • 714 Metod izometrijskih naprezanja
                    • 72 Usavršavanje brzine
                      • 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
                      • 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
                        • 73 Usavršavanje izdržljivosti
                          • 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
                          • 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
                            • 74 Usavršavanje okretnosti
                            • 75 Usavršavanje gipkosti u džudou
                              • 8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
                              • 9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
                              • 10 ZAKLJUČAK
                              • LITERATURA
                              • SLIKE
                              • BIOGRAFIJA

SAŽETAK

U modernom džudou funkcionalno-motoričke pripreme predstavljaju jedan od

ključnih elemenata u postizanju vrhunskih rezultata Godišnji ciklusi funkcionalno-

motoričke pripreme predstavljaju različite zadatake u pojedinim periodima

zahtijevajući specifičan usmjeren razvoj snage brzine izdržljivosti gipkosti i mora se

podudarati sa fazama i ciklusima treninga

Planiranje i programiranje funkcionalno-motoričkih priprema zavisiće od

kalendara takmičenja odnosno najvažnijeg takmičenja na kojem želimo postići

vrhunski rezultat

U ovom radu funkcionalno-motorička priprema je prikazana i obrađena kao

cjelina potrebna za ostvarivanje vrhunskih rezultata i kao cjelina sastavljena od niza

elemenata koji uzročno-posljedično utiču na nju Jedni od glavnih faktora i elemenata

funkcionalno-motoričke pripreme jesu snaga brzina izdržljivost gipkost i okretnost

koji su takođe posebno obrađeni u radu kroz prikaz određenih metoda koje se smatraju

kao najefikasnije za razvijanje istih

Zbog složenih karakteristika džudoa i zbog činjenice da puno antropoloških

karakteristika utiče na kvalitet aktivnosti struktura jednačine specifikacije precizno je

definisana utvrđenim redosledom činioca koji definišu uspjeh u ovom složenom sportu

Ključne riječi džudo metode funkcionalno-motorička priprema planiranje

programiranje snaga brzina

iv

ABSTRACT

In modern judo functional-motoric preparations represent one of the key elements

in achieving the top results Yearly cycles of the functional-motoric preparations are

made of different tasks in certain periods requesting a specific aimed development of

strength speed stamina pliability and needs to be in compliance with the phases and

cycles of the training

Planning and programming of the functional-motoric preparations shall depend on

the competition calendar especially on the most important competition at which we

would like to achieve a top result

In this paper the functional-motoric preparations are represented and processed as

a structure needed for achieving the top results as well as a complex consisted of a

number of elements which causally affect it Main factors and elements of the

functional-motoric preparations - strength speed stamina pliability and agility are also

specifically processed in the paper through review of certain methods which we

consider to be the most efficient for the development of these elements

Because of very complex characteristics of judo and the fact that many

anthropological factors are affecting the quality of activity structure of the equation of

specification is precisely defined by the established order of factors which define the

success in this composite sport

Key words judo methods functional-motoric preparations planning

programming strenht speed

v

SADRŽAJ

1 UVOD 1

2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ 2

3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH UDŽUDOU 5

4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIHPRIPREMA 7

5 PLANIRANJE PRIPREMA 8

51 Perspektivni plan priprema 8

52 Periodični plan priprema 8

53 Tekući plan priprema 9

54 Operativni plan priprema 9

55 Ciklusni plan priprema 10

6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA 12

61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme 12

62 Opšta funkcionalno-motorička priprema 13

63 Specifična funkcionalno-motorička priprema 15 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga 16

7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIHKVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 21

vi

71 Usavršavanje snage 21 711 Metod maksimalnog naprezanja 22 712 Metod repetitivnih naprezanja 23 713 Metod dinamičkog naprezanja 23 714 Metod izometrijskih naprezanja 24

72 Usavršavanje brzine 26 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije 27 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta 28

73 Usavršavanje izdržljivosti 29 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta 30 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta 32

74 Usavršavanje okretnosti 33

75 Usavršavanje gipkosti u džudou 35

8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI 37

9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA 39

10 ZAKLJUČAK 41

LITERATURA 42

SLIKE 43

BIOGRAFIJA 44

vii

1 UVOD

Funkcionalno-motoričkim pripremama pripada centralno mjesto u džudo sportu

U savremenom džudo treningu veliki akcenat se stavlja na razvijanje funkcionalno-

motoričkih osobina kao jednom od presudnih elemenata u osvajanju najsjajnijih odličja

i nije slučajno što je ona prva među jednakim osobinama potrebnih za uspjeh

Tehničko-taktička priprema je toliko usavršena i ujednačena kod vrhunskih džudista da

gotovo samo funkcionalno-motoričke osobine i njihov razvoj imaju presudnu ulogu u

rezultatima u savremenom džudou

Srsquoobzirom na to da postoje džudo kampovi skoro svakog vikenda u svijetu gdje

se okupljaju takmičari svih težinskih kategorija poznato je da su njihova znanja i

vladanje tehnikom i taktikom u borbi dobro poznata njima međusobno Svako među

njima je imao veliki broj borbi u makrociklusu što je velika prednost u njihovom

međusobnom susretu na takmičenjima Sve ove činjenice odaju sliku da je gotovo

nemoguće predvidjeti pobjednika meča tokom gledanja borbe

Dokaz za to su Olimpijske igre u Riu 2016 godine gdje se veliki broj borbi

upravo završavao u poslednjim sekundama meča većinom u ldquogolden scorerdquo gdje su

upravo funkcionalno-motoričke sposobnosti jednog džudiste nadvladale sposobnosti

drugog džudiste i tim odlučile pobjednika u meču

U ovom radu su predstavljene metode i primjer priprema reprezentacije

Jugoslavije (1989 godina) za razvijanje funkcionalno-motoričkih osobina za koje

možemo reći da su najefikasnije i kojima dajemo prednost u treningu vrhunskih

džudista u funkcionalno-motoričkim pripremama

1

2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ

Podaci o počecima vještina koje su prethodile džudou su iz daleke prošlosti

Potreba za odbranom i savladavanjem napadača pomoću određenih tehnika kao i same

vještine pojavile su svuda gdje je ugnjetavanja bilo Tamo gdje su nasilnici pretežno u

hordama napadali plemena koja su se pretežno bavila stočarstvom i poljoprivredom

javila se prirodna pojava za samoodbranom razne alatke koje su se koristile u poljima

pretvorene su u oružje za samoodbranu Tada se i dešava da se savlađuju i vještine

odbrane golim rukama Borilačkim vještinama su najviše napredovali na Istoku u

hramovima budizma i hinduizma Dalaj Lama u knjizi ldquoTreće okordquo opisuje treninge sa

pokretima i bacanjima koji su slični tehnikama koje se primjenjuju u džudou

Borilačke vještine iz čijih je tehnika nastao džudo začete su na tlu Azije Zna se

da potiču iz Kine odakle su prenijeti u Japan gdje su usavršene do današnjeg dana Prvi

pisani izvori koji detaljnije govore o nastanku ovih vještina je ldquoHronika Japanardquo (Nihon

Šoki) pisana po carskom naređenju 720 godine U ovim zapisima govori se o turnirima

u snazi (ćikura kurabe) koji su se održavali za vrijeme vladavine imperatora Suini-na

230 godina prije nove ere Neki istoričari džudoa smatraju ovaj događaj kao istinitu i

važnu činjenicu koja ukazuje na začetke sumo rvanja i kuminči vještina (drevni oblici

borbe ldquogolim rukamardquo) U knjizi drevnih priča (Konjaku Monogatari) za koju se smatra

da je napisana u drugoj polovini XI vijeka pojavljuje se prvi put riječ ldquoJAVARArdquo a to

je borilačka vještina koja je prethodila nastajanju jiundashjitse iz koje je kasnije nastao

džudo (Dragić 1979)

Tvorac modernog džudoa Džigoro Kano (1860-1938) se 1877 godine upisao na

carski univerzitet gdje se upoznaje sa starim borilačkim vještinama Posvetio se

proučavanju jiundashjitse kod majstora Fukude i Matemom Ise Stupanjem na snagu carske

zabrane nošenja sablje samurajima počinje period stagnacije tradicionalnih borilačkih

vještina pa i jiundashjitse

Džigoro Kano diplomira političke i ekonomske nauke 1881 godine i otvara

sopstvenu školu ldquoŠkola jednakihrdquo (Gakušui Ryu) u kojoj vrši usavršavanje tehnika

izabranih iz jiundashjitse Uspostavlja sopstvene metode čije usavršavanje rezultira brojnim

2

saznanjima koja i danas čine osnov džudo tehnika Godinu dana kasnije 1882 godine

osniva novu školu ldquoKodokanrdquo (Institut za traženje puteva) u kojoj se vježba novi način

nazvan DŽUDO (DŽU - što znači nježan mekan gibak i DO ndash što znači put način

princip) U tehničkom pogledu džudo je definisan 1887 godine a ldquoduhovni principirdquo su

definisani 1922 godine kada su uspostavljeni principi ldquomaksimalna efikasnostrdquo

(Seryoko Zenyo) i ldquouzajamno pomaganje i zajednički napredakrdquo (Jita Koyel)

Slika 1 dr Džigoro Kano 1860-1938 god

Preuzeto sa httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-

4375pxjpg

Prva demonstracija džudoa u Evropi bila je u Londonu 1901 godine nakon čega

učenici Džigoro Kana formiraju prve klubove Džudo doživljava ekspanziju posle

Prvog svjetskog rata u Francuskoj Njemačkoj Engleskoj Italiji i Švajcarskoj

3

Prvi šampionat Evrope održan je 1934 godine u Drezdenu Evropska džudo unija

(EJU) osniva se 1948 godine u Londonu a od 1951 godine redovno se održavaju

prvenstva u Evropi

Međunarodni džudo savez (IJF) je osnovan 1956 godine u Tokiju i od tada se

svake druge godine održavaju svjetska prvenstva

Godine 1964 džudo je uvršten u program Olimpijskih igrara u Tokiju i od tada je

pristutan na svim zvaničnim takmičenjima u svijetu

U cilju vježbanja džudoa dr Džigoro Kan je rekao ldquoDžudo predstavlja način

pomoću kojeg možemo najefikasnije upotrijebiti fizičku i psihičku snagu Vježbajući

nas u napadu i odbrani džudo ojačava naše tijelo i duh i pomaže nam da principe

džudoa prihvatimo kao svoje Na taj način se usavršavamo i postajemo vredniji članovi

zajednice a to je konačni cilj džudoardquo (Dragić 1979)

4

3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU

Svaki sport odnosno sportska grana ima jedinstvenu strukturu faktora koji utiču

na sportski rezultat u njoj Ti faktori odnosno činioci od kojih zavisi uspješnost u sportu

definisani su hijerarhijski To znači da na početku niza stoje najvažniji faktori ili

činioci a na kraju oni koji su manje važni Tako definisana hijerarhijska struktura

faktora naziva se jednačina specifikacije uspjeha u sportu Ona je hipotetska ako se do

hijerarhijske strukture faktora uspješnosti došlo temeljem subjektivne procjene njihove

važnosti (Milanović 2010) Jednačina specifikacije uspjeha u džudou je hipotetski ili naučno utvrđena

hijerarhijska struktura sposobnosti osobine i znanja sportista koje su važne za

postizanje vrhunskih sportskih rezultata (Sertić 2004)

Prvo mjesto u jednačini specifikacije za seniore zauzima snaga ispred

koordinacije dok je redosled drugačiji kod mlađih uzrasta - prvo koordinacija pa onda

snaga Iza same prirode džudoa i iz njegove strukturne analize proizilazi da su različiti

vidovi snage (maksimalna eksplozivna repetitivna i statička snaga) i koordinacija

najvažniji elementi koji određuju uspjeh u borbi U hipotetskoj jednačini specifikacije

za džudo preovladavaju sledeće antropološke karakteristike

bull u području SNAGE - maksimalna repetitivna eksplozivna i statička

bull u području KOORDINACIJE - koordinacija tijela brzina izvođenja složenih

motoričkih zadataka agilnost reorganizacija motoričkog stereotipa

bull u području KONATIVNIH OSOBINA - agresivnost ego super ego fitimija

harija samodominacija

bull u području FUNKCIONALNIH SPOSOBNOSTI - aerobne anaerobne i

aerobno-anaerobne

bull u području BRZINE - brzina jednostavnih pokreta

bull u području RAVNOTEŽE - sposobnost održavanja i uspostavljanja ravnotežnih

položaja

5

bull u poodručju KOGNITIVNIH SPOSOBNOSTI - faktor percepcije

Specijalizacije memorije i induktivnog rezona

bull i u području FLEKSIBILNOSTI - fleksibilnost u zglobu kuka i gipkosti u

torakalnom i lubalnom dijelu karlice (Sertić 2004)

Slika 2 Hipotetska jednačina uspješnosti u džudou (Sertić i Lindi 2003)

22

15

15 12

10

10

8

8

Hipotetska jednačina specifikacije uspješnosti u džudou

SNAGA

KOORDINACIJA

FUNKCIONALNE SPOSBNOSTI

BRZINA

KONATIVNE SPOSOBNOSTI

KOGNITIVNE SPOSOBNOSTI

RAVNOTEŽA

FLEKSIBILNOST

6

4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA

U džudou se ciklus organizovanog rada oslanja na informacije koje se odnose na 1 Početni nivo osobina koje karakterišu organizam džudiste

2 Aktuelne razvojne tendencije u džudou dostignuća sportske prakse i džudo

teorije

3 Određivanje mjerljivih trenažnih ciljeva i zadataka gledanih iz baze podataka

uspjesnošti ponašanja u džudo borbi i pripremama za nju

4 Izrada opšte koncepcije džudiste za borbu

5 Kalendar takmičenja

6 Utvrđivanje proporcija izmedju opšte usmjerene i specifične pripreme

7 Određivanje dužine perioda treninga na izgrađivanje sportske forme njenu

stabilizaciju i njeno snižavanje

8 Utvrđivanje trenažnih struktura koje odgovaraju etapama izgrađivanja sportske

forme (sastav mezociklusa mikrociklusa i trenažnih jedinica)

9 Programiranje sadržaja za ispoljavanje prihvaćenih trenažnih struktura (sredstva

opterećenje metode i forme treninga (Ćirković 1995)

7

5 PLANIRANJE PRIPREMA

51 Perspektivni plan priprema

Perspektivni plan priprema sastavlja se na četiri godine (makrociklus) U

perspektivnom planu priprema određuju se glavni pravci aktivnosti kako pojedinca tako

i čitave ekipe Cilj i osnovni zadaci u višegodišnjoj pripremi planiraju se sredstvima

metodama i formom za vježbanje po periodima i etapama Dinamika opterećenja

sastavljena je na osnovu podataka o kratkim karakteristikama svakog sportiste

ponaosob Ukazuje se na važnost osnovnih takmičenja u svakom ciklusu određuju se

kontrolni normativi planiraju se osnovne vaspitno-pedagoške mjere i ljekarske

kontrole

Po obimu perspektivni plan predviđa broj trenažnih dana po godinama broj

takmičenja individualnih i grupnih treninga broj časova treninga (opšte i specifične

pripreme) podijeljenih na tehniku i taktiku sa teorijskom nastavom (Dragić 1996)

Prema intezitetu rada planira se broj treninga sa maksimalnim visokim i srednjim

intezitetom Planirana je kontrola pojedinaca i čitave ekipe Planiraju se osnovni zadaci

u godišnjim trenažnim ciklusima periodima i etapama a takođe i njihova dužina

trajanja obzirom na predstojeća najvažnija takmičenja

U individualnom perspektivnom planu funkcionalno-motoričkih priprema

konkretizuje se pojedinačni ili ekipni plan koji proizilazi iz mogućnosti odabiranja

pravog takmičara u određenoj kategoriji (Dragić 1996)

52 Periodični plan priprema

Periodični plan priprema sastavlja se na osnovu perspektivnog plana priprema za

jednu godinu On se odnosi samo na jedan dio priprema između dva najvažnija

takmičenja u godini

Jedan od ključnih uslova za uspjeh periodizacije jesu informacije o pravilnom

treniranju kondicionih svojstava tokom godišnjeg ciklusa treninga U svakom

8

periodičnom planu priprema detaljno se razrađuju zadaci kondicionih priprema

usavršavanje tehničko-taktičkih elemenata određuju se sredstva i metode priprema broj

dana veličina i karakter opterećenja na svakoj etapi priprema broj treninga i pauze za

dane odmora dinamika opterećenja po određenim etapama priprema vrijeme i količina

različitih formi treninga samostalni rad kod kuće broj randorija vrijeme vježbanja u

sali i na otvorenom terenu (Ćirković 1991)

53 Tekući plan priprema

Tekući plan priprema razrađuje se na osnovu periodičnog plana priprema On se

odnosi na period od 1-3 mjeseca to jest od jednog do drugog takmičenja U planu se

izrađuju različiti po karakteru mikrociklusi u kojima se određuje različito opterećenje i

pauze odmora Pri sastavljanju ovog plana uzima se u obzir stanje zdravlja sportiste

uslovi rada i života karakteristika vođenja borbe koje je sportista imao na poslednjem

takmičenju nivo njegovog sportskog majstorstva i moralno voljna priprema u

prethodnom periodu (Ćirković 1991) Tekuće se planiranje i programiranje izvodi na

temelju istih elemenata kao i kratkoročno ali u funkciji izgradnje mezociklusa kao

osnovne forme kreiranja trenažnog procesa u periodima i etapama (Kuleš 2008)

54 Operativni plan priprema

Operativni plan priprema razrađuje se za period na više od 20 dana ovaj plan u

nekoliko elemenata konkretizuje tekući plan priprema Obično se on koriguje za

vrijeme nastavno-trenažnih ili ipak samo trenažnih okupljanja na zajedničkim

pripremama za neko od važnih takmičenja

U suštini operativni plan priprema predviđa neposrednu pripremu džudista ka

stanju borbene gotovosti za predstojeće takmičenje

Pri razradi ovakvog plana neophodno je obratiti posebnu pažnju na realizaciju

sledećih osnovnih zadataka

9

bull Neprekidnost i kontinuiranost procesa treninga

bull Precizno određivanje zadataka i sadržaja treninga po određenim periodima i

etapama trenažne godine

bull Određivanje za svaku grupu sportista sredstva i metode kondicione tehničke i

taktičke pripreme s´obzirom na njihovu sportsku kvalifikaciju i zadatke

usavršavanja sportskog majstorstva

bull Određivanje sadržaja i sredstava moralno voljne pripreme svakog ponaosob

sportiste

bull U preciznoj organizaciji vaspitnog rada

bull Organizaciju pedagoške i ljekarske kontrole

bull Određivanje za svakog posebno plan priprema prema kalendaru takmičarske

godine

bull Određivanje nivoa trenažnih i takmičarskih opterećenja za džudo sport (Dragić

1979)

55 Ciklusni plan priprema

Ciklusni plan priprema obuhvata zatvoreni krug rada ili treninga u toku određenog

vremena U njemu se razrađuju zadaci sredstva i metode po godinama periodima

etapama nedeljama i danima Ciklusni plan može biti sastavljen u vidu teksta tabele i

grafika Sve ove forme dozvoljavaju detaljno upoređivanje u napredovanju kod

treniranja kondicionih tehničkih i taktičkih elemenata vezanih za džudo sport Ovakve

forme planiranja daju mogućnost dobrog iskorišćavanja različitih šema grafikona

kojima se lako mogu odrediti obim i intezitet opterećenja za svaki dan posebno u

časovima procentima i bodovima Od svega časovni plan treninga je najprostiji U

njemu se sastavljaju zadaci treninga predviđaju se sredstva raspodjeljuje se vrijeme za

različite forme rada i vidove priprema po određenim periodima i etapama

Na ovakav način proces funkcionalno-motoričkih priprema džudista počinje sa

organizacijom cijelog kolektiva Postavljaju se ciljevi i zadaci planiranih djelatnosti

10

svakog džudiste Vrši se izbor sredstava metoda i formi vježbanja Završava se

rješavanjem svih tih zadataka odnosno postizanjem određenih rezultata

Glavni zadatak planiranja priprema džudista ka dostizanju vrhunskih rezultata

trebalo bi da se završava naučno istraživačkim podacima svakog pojedinačno džudiste o

njegovom stanju sportske forme (Dragić 1996)

11

6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA

Funkcionalno-motorička priprema predstavlja sistematsko i kontrolisano

odvijanje procesa prilagođavanja organizma kako bi se postigla najpovoljnija

funkcionalnost protiv opterećenja i naprezanja Treniranost kao uticaj fizioloških

promjena džudiste putem treninga usko je povezana sa pojmom treninga kao stručno-

pedagoškim procesom Fiziološke promjene utiču na organe i sisteme organizma čije se

stanje pod uticajem treninga može dovesti u visok stepen funkcionisanja Rukovodeći

stručno-pedagoškim procesom trener će zavisno od karaktera ovog procesa izborom

odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i motoričkih

sposobnosti sportiste Pod pojmom razvoj funkcionalnih sposobnosti podrazumijevamo

značajnije promjene na svim sistemima čovjeka a posebno na kardio-respiratornom

mišićno-koštanom i nervnom sistemu (Idrizović i Idrizović 2001) Dok na razvoj

motoričkih sposobnosti džudiste podrazumijevamo visok nivo usklađenosti motoričkih

osobina (snaga brzina izdržljivost okretnost i gipkost) što je osnovni preduslov za

postizanje vrhunskih rezultata u džudou Naučna istraživanja i stečeno ogromno

praktično iskustvo omogućavaju izvršenje kvantitativnih analiza i modeliranje nekih

procesa izbor efikasnijih šema trenažnih opterećenja U tom cilju izgrađuju se

takozvani prosječni statistički modeli kondicionih treninga za konkretne sportske

discipline a na tom osnovu individualni modeli priprema usklađeni sa morfo-

funkcionalnim statusom svakog sportiste i sa konkretnim zadacima trenažnog procesa

(Željaskov 2006)

61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme

Funkcionalno-motorička priprema džudista karakteriše se razvijanjem

vegetativnih i motoričkih funkcija organizma Kada je riječ o zadacima funkcionalno-

motoričke pripreme u radu sa džudistima potrebno je istaći da je ona usmjerena na

učvršćenje zdravlja postizanje optimalnog fizičkog razvoja i razvijanje adaptacionih

12

sposobnosti koje će im omogućiti uspješnu izgradnju motoričkih osobina a kao solidnu

osnovu za kasniju uspješnu primjenu složene tehnike džudoa u sportskoj borbi

U procesu priprema sportista u okviru fizičke pripreme razlikujemo opštu i

specifičnu fizičku pripremu Pod opštom funkcionalno-motoričkom pripremom

podrazumijevamo stanje organizma i razvijenost motoričkih sposobnosti koje čine

čovjeka sposobnim da se uspješno bavi sportskim aktivnostima tj da izvodi rad

različitog karaktera (Dragić 1996)

Pod specifičnom funkcionalno-motoričkom pripremom podrazumijevamo stanje

organizma i razvijenost sposobnosti koje čine džudistu sposobnim da dostiže vrhunske

rezultate

62 Opšta funkcionalno-motorička priprema

Opšta funkcionalna-motorička priprema se sastoji u razvoju primarnih

sposobnosti i karakteristika sportista sa ciljem razvijanja opšte kondicione treniranosti

primjenjujući prvenstveno trenažne sadržaje koji su usmjereni na razvoj sposobnosti

karakteristika sportista koje nisu specifične za određenu sportsku aktivnost (Malacko i

Doder 2008)

Ova priprema podrazumijeva proces harmičnog razvoja bazičnih funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti Opšta funkcionalno-motorička priprema je usmjerena na

podizanje efikasnosti svih organa i organskih sistema u funkcionalnom smislu

povećanje kordinacionih sposobnosti povećanje snage brzine i izdržljivosti U ovoj

pripremi veliki je akcenat na globalnoj obradi lokomotornog aparata Jedan od osnovnih

zadataka programa funkcionalno-motoričke pripreme jeste optimalan izbor vježbi

U sredstva opšte funkcionalno-motoričke pripreme prvenstveno spadaju vježbe

koje svestrano usavršavaju motoričke osobine i učvršćuju elementarne motoričke

navike vodeći pritom računa o njihovom harmoničnom djelovanju na organizam

sportiste (hodanje trčanje elementarne igre sportske igre plivanje skijanje

gimnastika vježbe sa opterećenjem itd)

13

Važno mjesto zauzimaju i vježbe kojima se preventivno djeluje na kritične zone

lokomotornog aparata npr kičma koje su izložene većim naporima a time i riziku za

povrede

U treningu sportista najpoznatije i najpogodnije su razne forme stanica posebno

sistem bdquoiz vježbe u vježbuldquo pri kojem se može obaviti i do stotinu vježbi različite

složenosti kontinuirano jedna za drugom Vježbe u parovima su veoma korisne

pogotovo u treningu mlađih sportista

U cilju postizanja većeg nivoa opšte funkcionalno-motoričke pripreme mogu se sa

uspjehom koristiti i određeni elementi iz borilačkih sportova Analizirajući krajnje

ciljeve i zadatke opšte funkcionalno-motoričke pripreme sa aspekta zahtjeva džudo

sporta potrebno je imati u vidu sledeće

bull da se izborom i primjenom sredstava opšte funkcionalno motoričke pripreme

doprinese opštem biološkom razvoju kao i razvoju motorike i pozitivnih

moralno-voljnih osobina džudista

bull tokom izbora i primjene sredstava opšte funkcionalno-motoričke pripreme

treba razvijati naročite fizičke sposobnosti koje su po karakteru nervno-

mišićnih naprezanja i načinu funkcionisanja organizma sličniji pokretima u

džudou

bull da se obogati fond kretanja džudista u usvajanju one motoričke navike koja

će ubrzati pozitivan prenos tj pozitivno uzajamno djelovanje između

vladanja tehnikom jedne vježbe i uspješnog ovladavanja i izvođenja druge

koja će ubrzati formiranje specifičnih navika neposredno potrebnih u džudou

bull da prelaskom na drugačiji karakter kretanja omogućuje potpunije i brže

odmaranje organizma i obnavljanje radne sposobnosti (Dragić1996)

14

63 Specifična funkcionalno-motorička priprema

Cilj specifične funkcionalno-motoričke pripreme jeste da se izvrši kompleksna

adaptacija organizma u procesu razvoja i usavršavanja funkcionalnih i motoričkih

sposobnosti i adaptacija na sasvim određene kretne strukture koje po strukturi

opterećenju i dinamici odgovaraju datoj sportskoj grani Specifična funkcionalno-

motorička priprema utiče na razvoj motoričkih osobina neophodnih za izvođenje

specifičnih pokreta a koristi se kao sastavni dio cjeloukupnog stručno-pedagoškog

procesa usko povezana sa usavršavanjem tehničko-taktičkih elemenata (Dragić 1996)

Ukoliko želimo da izvršimo pravilan izbor odgovarajućih specifičnih vježbi za

džudo i usmjerimo ih na usavršavanje bilo koje motoričke osobine neophodno je dobro

proučiti strukturu pojedinih tehnika džudoa i aktivnosti pojedinih grupa mišića prilikom

realizacije određenog zahvata ili bacanja Na osnovu ovih pokazatelja utvrdićemo koji

su mišići najviše aktivirani tokom realizacije određene tehnike što će nam poslužiti kao

polazište za izbor određenog kompleksa specifičnih vježbi koje će imati najefikasniji

uticaj na njihov pravilan razvoj Prilikom primjene specifičnih vježbi koriste se i

dopunska opterećenja (spoljašnje opterećenje povećanje frekvence i trajanje vježbe)

pri čemu trener mora strogo voditi računa da primijenjeno spoljašnje opterećenje ne

naruši osnovnu biomehaničku strukturu kretanja i na taj način smanji racionalnost

izvođenja kretanja Pored uticaja na razvoj određenih grupa mišića sredstvima

specifične funkcionalno-motoričke pripreme takođe ćemo uticati na razvoj onih

motoričkih osobina za koje ocijenimo da u datom momentu uslovljavaju razvoj

određenih kvaliteta karakterističnih za džudo U zavisnosti od zadataka koje u

određenoj fazi pripreme želimo da rješavamo vježbe specifične pripreme uslovno

možemo da podijelimo na

bull vježbe za razvoj specifičnih motoričkih osobina

bull vježbe za usavršavanje specifičnih elemenata karakterističnih za džudo

Za odnos opštih i specifičnih funkcionalno-motoričkih priprema u džudou i

srodnim borilačkim sportovima interesantna su zapažanja poznatog sovjetskog

15

pedagoga iz ove oblasti profesora Čumakova i njegovih saradnika izloženih na donjoj

tabeli

Tabela 1 Odnos opšte i specifične pripreme (Dragić 1996)

Staž vježbanja Obim fizičke pripreme Specifična fizička priprema

Početnici 70 30

1-3 god 60 40

3-5 god 50 50

5-6 god 40 60

6-8 god 30 70

8 i više 20 80

Pravilno programiranje odnosa opšte i specifične pripreme džudista u određenoj

fazi ili periodu godišnjeg ciklusa treninga daje nam velike izglede na uspjeh

631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga

Kao uspješan primjer možemo navesti pripreme džudo reprezentacije Jugoslavije

koje su bile sprovedene mjesec dana prije prvenstva svijeta u Beogradu 1989 godine

održane u tadašnjoj Čehoslovačkoj od 0709-15091989 godine a na kojem je

reprezentativac Jugoslavije Dragomir Bečanović osvojio zlatnu medalju

I dan priprema

Prije podne 0930 ndash 1100 h

bull Zagrijavanje džudo gimnastika 15 minuta

bull 15 minuta uči-komi na mjestu i kretanju

bull 7 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta

bull 10 minuta vježbe za opuštanje i smirivanje organizma

16

Poslije podne 1500 - 1630 h

bull 15 minuta zagrijavanje za randori u parteru

bull 7 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 5 minuta

bull Vježbe za relaksaciju 8 minuta

bull Poslije završenog treninga obavezna sauna bazen sa mineralnom vodom

hidromasaža opuštanje uz muziku Ukupno kompletan tretman traje 60 minuta

II dan priprema

Prije podne

bull Aktivan odmor (šetnja)

Poslije podne 1800 - 1930 h

bull Trčanje 5000m na vrijeme

bull Vježbe oblikovanja 15 minuta

bull Uskoci na mjestu 5 x 150 u seriji

bull Tehnika u kretanju sa dizanjem po 200 u seriji

bull 3 x 5 minuta rvanje sa puno guranja i vučenja

bull Poslije večere šetnja u prirodi od 2200 ndash 2300 h odmor na raspolaganju sauna

bazen hidromasaža sve ukupno 60 minuta

III dan priprema

Jutarnji trening 0715 - 0735 h

bull Vježbe oblikovanja i šetnja u šumi 1200 m dužine

Prije podne 1000 - 1200 h

bull Igranje fudbala u sali 35 minuta

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull 17 minuta uči komi u kretanju sa bacanjem

bull 4 x 5 minuta randori u stojećem stavu

Poslije podne 1700 - 1830 h

bull 10 minuta zagrijavanje

bull 10 minuta džudo parterna gimnastika

bull 15 minuta uči komi u kretanju

17

bull Randori u stojećem stavu 7 x 5 minuta pauza za odmor 3 minuta

bull Vježbe za relaksaciju i opuštanje

Večernji trening 2100 - 2200 h

bull 15 minuta plivanja u bazenu

bull 30 minuta sauna

bull 15 minuta hidro masaža u mineralnoj toploj vodi

IV dan priprema

Jutarnji trening 0710 - 0745 h

bull 4500 m trčanja svako svojim tempom

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull Uskoci na mjestu 2 x 200

bull Tehnika u kretanju 5 minuta kontinuirano

Prije podne 1000 - 1100 h

bull 10 minuta zagrijavanja

bull 10 minuta uči-komi na mjestu

bull 10 minuta uči-komi nožne tehnike u kretanju

bull 10 minuta uči-komi kombinacija

bull 5 x 1 minut uči-komi u parteru specijalke napad maksimalno

bull Vježbe snage sklekovi zgibovi sa partnerom trbuh-leđa polu mostovi vježbe

za mišiće vrata i na kraju istezanje

Poslije podne 1530 - 1710 h

bull 10 minuta zagrijavanja

bull 10 minuta uči-komi na mjestu

bull Uči-komi na 10 sekundi brzinski ulasci sa bacanjem na kraju onda drugi radi

tehniku 20 sekundi

bull 8 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza po 3 minuta

bull Nage-vaza svako po 100 bacanja

bull Vježbe za relaksaciju

bull 40 minuta posle ovog treninga sauna bazen masaža hidro masaža

18

V dan priprema

Prije podne 0930 - 1100 h

bull Igranje fudbala u sali 60 minuta

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull Vježbe za mišiće trbuha i leđa sklekovi zgibovi

Poslije podne 1530 - 1700 h

bull 10 minuta džudo vježbe oblikovanja

bull 5 minuta uči-komi na mjestu

bull 3 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta

bull 5 x 5 minuta randori linija sa pauzom od 5 minuta

bull Nage-komi svako po 150 bacanja

Večernji trening 2000 - 2130 h

bull Sauna bazen masaža

VI dan priprema

Jutarnji trening 0710 - 0745 h

bull Trčanje dužine 4500 m na vrijeme

bull 8 minuta vježbe oblikovanja

bull Uskoci na mjestu 2 x 250

Prije podne 1000 - 1130 h

bull 5 minuta zagrijavanje lak randori u parteru

bull 5 minuta vježbe oblikovanja zagrijavanja

bull 5 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta

bull 5 minuta relaksacija joga vježbama

Poslije podne 1700 - 1800 h

bull 10 minuta zagrijavanje

bull 10 minuta bucu-kari

bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 3 minuta

bull 5 minuta relaksacije

Večernji trening od 2100 - 2200 h

19

bull Bazen sauna hidro masaža

VII dan priprema

Jutarnji trening 1000 - 1100 h

bull Oštro trčanje 4000 m na vrijeme

bull 10 minuta vježbe oblikovanja

bull Uskoci na mjestu 2 x 200

bull Tehnika u kretanju sa dizanjem 10 minuta

Poslije podne 1700 - 1800 h

bull 10 minuta vježbe oblikovanja

bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta

bull 10 minuta relaksacija vježbama joge

Večernji trening 2100 - 2200 h

bull Sauna bazen hidro masaža

VIII dan priprema

bull Dan odmora povratak kući (Ćirković 1991)

20

7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage

Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno

uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje

snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora

partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na

zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na

razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike

količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista

primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog

perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom

procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu

treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo

izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)

Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao

procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje

(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja

bez prekida rada (do otkaza)

Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim

prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno

se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako

na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok

stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored

toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage

ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u

dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)

21

Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i

druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na

izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu

Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod

maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja

i metod izometrijskih naprezanja

711 Metod maksimalnog naprezanja

Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu

džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste

Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod

uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna

je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim

fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava

na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže

veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u

treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)

Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

22

712 Metod repetitivnih naprezanja

Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno

izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti

sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a

najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta

Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati

npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja

određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju

treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama

može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U

ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)

U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom

primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju

vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri

ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)

713 Metod dinamičkog naprezanja

Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao

što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici

zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru

mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja

odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom

Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip

rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku

izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje

treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje

pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što

23

markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja

pokreta

U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije

Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće

dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja

možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja

Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd

(Banović 2007)

Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

714 Metod izometrijskih naprezanja

Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta

naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u

stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa

eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično

služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod

izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi

24

Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje

rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-

10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne

treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da

uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2

mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe

labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u

naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne

sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti

sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda

pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke

kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović

2007)

Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-

treninga-snage-iii-deo

25

72 Usavršavanje brzine

Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom

vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović

i Idrizović 2001)

Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada

vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne

forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata

tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim

dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom

brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave

brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili

specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane

protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje

specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova

brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode

usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog

pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova

Slika 6 Usavršavanje brzine

Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

26

721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi

(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići

visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja

brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće

suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)

Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na

početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan

pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno

dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj

početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu

sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal

Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili

više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se

unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u

27

kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na

primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za

dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu

mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja

Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon

zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije

praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog

trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je

od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista

visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja

Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri

pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada

protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i

dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije

pojavljuju izolovano

722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da

je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine

određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa

određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u

izvođenju datog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a

naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu

svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske

kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog

pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i

pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu

28

sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno

izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)

Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

73 Usavršavanje izdržljivosti

Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u

toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što

borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju

svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)

Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na

efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)

Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo

ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je

usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa

završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od

par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta

Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj

borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost

29

džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-

sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne

izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje

anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod

kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri

čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad

u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85

opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog

opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj

zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena

kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista

po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)

Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti

Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-

za-eksplozivnost

731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne

energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na

periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju

30

funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju

kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam

predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)

Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju

duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja

kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih

mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u

minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se

stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti

džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja

(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i

njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše

neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao

uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40

min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u

31

pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje

mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)

U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva

minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi

stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se

primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić

1979)

732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od

nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista

ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je

frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u

ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti

nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u

fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na

značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti

Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu

ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna

ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti

takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara

kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta

gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U

procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati

učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica

opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo

anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži

predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti

32

džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod

Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A

osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i

odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje

započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u

minuti

Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima

opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali

dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja

sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi

pasivni odmori (Dragić 1996)

Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

74 Usavršavanje okretnosti

Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi

pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi

pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se

33

mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti

razlikujemo dvije uzajamno povezane metode

bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje

u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito

izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme

zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz

puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-

oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove

motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8

godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje

novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju

usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali

samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti

dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti

Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe

i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta

obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom

kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske

igre itd)

bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom

primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju

(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke

pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da

djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala

situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na

novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora

ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno

primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste

dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo

34

aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se

iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima

zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz

različitih položaja (Dragić 1996)

75 Usavršavanje gipkosti u džudou

Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za

izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti

Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu

pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura

kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim

situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih

osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao

osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od

zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada

usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog

procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri

primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)

Slika 12 Usavršavanje gipkosti

Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

35

Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u

svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo

gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj

snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za

usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim

uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u

cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na

dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku

koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode

pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su

bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom

izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u

takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe

ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i

pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač

sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od

dinamičkog načina

bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja

izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom

narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja

pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko

tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem

se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i

gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja

treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati

da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba

izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno

slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i

odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)

36

8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI

Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno

mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u

sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu

samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje

napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima

treninga u toku sportske borbe)

U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane

sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane

sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u

najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora

bull funkcionalnog stanja organizma

bull veličine opterećenja (Dragić 1996)

Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu

utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava

stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom

procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za

sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem

je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču

na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U

trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na

prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti

sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u

stanje pretreniranosti

Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena

treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti

odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg

opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja

37

što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki

naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo

bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom

određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo

pridržavati sledećih principa

bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog

sportiste posebno

bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na

prethodnom

bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od

prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće

opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)

Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost

organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog

procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških

zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite

nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o

nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što

svakako zavisi od doziranja opterećenja

Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih

osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje

se polazi

Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom

od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100

te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)

38

9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA

Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće

sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku

i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se

povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz

mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem

poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i

ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U

džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim

povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje

zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova

Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od

toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama

Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju

kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i

kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja

Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo

lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za

džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu

specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno

lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove

pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)

Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći

trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste

do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi

stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje

može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl

39

Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma

nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja

organizma

bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u

njima u toku laganog aerobnog rada

bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili

angažovani u toku sportskog treninga

bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža

toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)

40

10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od

pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti

pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa

optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge

strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme

zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo

kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne

grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-

motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata

Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage

(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim

toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti

aerobnog i anaerobnog tipa

U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji

je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i

izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata

Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata

potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se

svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki

izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne

funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i

međunarodnoj sceni

41

LITERATURA

1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-

matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu

2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika

Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska

akademija

3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko

izdanje

4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke

kulture

5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke

kulture Vojvodine

6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica

Univerzitet Crne Gore

7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u

Zagrebu

8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi

Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine

9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u

Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet

sveučilišta u Zagrebu

11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki

fakultet sveučilišta u Zagrebu

12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska

akademija

42

SLIKE

Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg

Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb

Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu

Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-

treninga-snage-iii-deo

Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-

eksplozivnost

Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

43

BIOGRAFIJA

Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne

Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet

za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i

profesionalno se bavio džudom

Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac

Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine

Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara

44

  • 2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
  • 3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
  • 4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
  • 5 PLANIRANJE PRIPREMA
    • 51 Perspektivni plan priprema
    • 52 Periodični plan priprema
    • 53 Tekući plan priprema
    • 54 Operativni plan priprema
    • 55 Ciklusni plan priprema
      • 6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
        • 61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
        • 62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
        • 63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
          • 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
              • 7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU
                • 71 Usavršavanje snage
                  • 711 Metod maksimalnog naprezanja
                  • 712 Metod repetitivnih naprezanja
                  • 713 Metod dinamičkog naprezanja
                  • 714 Metod izometrijskih naprezanja
                    • 72 Usavršavanje brzine
                      • 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
                      • 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
                        • 73 Usavršavanje izdržljivosti
                          • 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
                          • 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
                            • 74 Usavršavanje okretnosti
                            • 75 Usavršavanje gipkosti u džudou
                              • 8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
                              • 9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
                              • 10 ZAKLJUČAK
                              • LITERATURA
                              • SLIKE
                              • BIOGRAFIJA

ABSTRACT

In modern judo functional-motoric preparations represent one of the key elements

in achieving the top results Yearly cycles of the functional-motoric preparations are

made of different tasks in certain periods requesting a specific aimed development of

strength speed stamina pliability and needs to be in compliance with the phases and

cycles of the training

Planning and programming of the functional-motoric preparations shall depend on

the competition calendar especially on the most important competition at which we

would like to achieve a top result

In this paper the functional-motoric preparations are represented and processed as

a structure needed for achieving the top results as well as a complex consisted of a

number of elements which causally affect it Main factors and elements of the

functional-motoric preparations - strength speed stamina pliability and agility are also

specifically processed in the paper through review of certain methods which we

consider to be the most efficient for the development of these elements

Because of very complex characteristics of judo and the fact that many

anthropological factors are affecting the quality of activity structure of the equation of

specification is precisely defined by the established order of factors which define the

success in this composite sport

Key words judo methods functional-motoric preparations planning

programming strenht speed

v

SADRŽAJ

1 UVOD 1

2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ 2

3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH UDŽUDOU 5

4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIHPRIPREMA 7

5 PLANIRANJE PRIPREMA 8

51 Perspektivni plan priprema 8

52 Periodični plan priprema 8

53 Tekući plan priprema 9

54 Operativni plan priprema 9

55 Ciklusni plan priprema 10

6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA 12

61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme 12

62 Opšta funkcionalno-motorička priprema 13

63 Specifična funkcionalno-motorička priprema 15 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga 16

7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIHKVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 21

vi

71 Usavršavanje snage 21 711 Metod maksimalnog naprezanja 22 712 Metod repetitivnih naprezanja 23 713 Metod dinamičkog naprezanja 23 714 Metod izometrijskih naprezanja 24

72 Usavršavanje brzine 26 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije 27 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta 28

73 Usavršavanje izdržljivosti 29 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta 30 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta 32

74 Usavršavanje okretnosti 33

75 Usavršavanje gipkosti u džudou 35

8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI 37

9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA 39

10 ZAKLJUČAK 41

LITERATURA 42

SLIKE 43

BIOGRAFIJA 44

vii

1 UVOD

Funkcionalno-motoričkim pripremama pripada centralno mjesto u džudo sportu

U savremenom džudo treningu veliki akcenat se stavlja na razvijanje funkcionalno-

motoričkih osobina kao jednom od presudnih elemenata u osvajanju najsjajnijih odličja

i nije slučajno što je ona prva među jednakim osobinama potrebnih za uspjeh

Tehničko-taktička priprema je toliko usavršena i ujednačena kod vrhunskih džudista da

gotovo samo funkcionalno-motoričke osobine i njihov razvoj imaju presudnu ulogu u

rezultatima u savremenom džudou

Srsquoobzirom na to da postoje džudo kampovi skoro svakog vikenda u svijetu gdje

se okupljaju takmičari svih težinskih kategorija poznato je da su njihova znanja i

vladanje tehnikom i taktikom u borbi dobro poznata njima međusobno Svako među

njima je imao veliki broj borbi u makrociklusu što je velika prednost u njihovom

međusobnom susretu na takmičenjima Sve ove činjenice odaju sliku da je gotovo

nemoguće predvidjeti pobjednika meča tokom gledanja borbe

Dokaz za to su Olimpijske igre u Riu 2016 godine gdje se veliki broj borbi

upravo završavao u poslednjim sekundama meča većinom u ldquogolden scorerdquo gdje su

upravo funkcionalno-motoričke sposobnosti jednog džudiste nadvladale sposobnosti

drugog džudiste i tim odlučile pobjednika u meču

U ovom radu su predstavljene metode i primjer priprema reprezentacije

Jugoslavije (1989 godina) za razvijanje funkcionalno-motoričkih osobina za koje

možemo reći da su najefikasnije i kojima dajemo prednost u treningu vrhunskih

džudista u funkcionalno-motoričkim pripremama

1

2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ

Podaci o počecima vještina koje su prethodile džudou su iz daleke prošlosti

Potreba za odbranom i savladavanjem napadača pomoću određenih tehnika kao i same

vještine pojavile su svuda gdje je ugnjetavanja bilo Tamo gdje su nasilnici pretežno u

hordama napadali plemena koja su se pretežno bavila stočarstvom i poljoprivredom

javila se prirodna pojava za samoodbranom razne alatke koje su se koristile u poljima

pretvorene su u oružje za samoodbranu Tada se i dešava da se savlađuju i vještine

odbrane golim rukama Borilačkim vještinama su najviše napredovali na Istoku u

hramovima budizma i hinduizma Dalaj Lama u knjizi ldquoTreće okordquo opisuje treninge sa

pokretima i bacanjima koji su slični tehnikama koje se primjenjuju u džudou

Borilačke vještine iz čijih je tehnika nastao džudo začete su na tlu Azije Zna se

da potiču iz Kine odakle su prenijeti u Japan gdje su usavršene do današnjeg dana Prvi

pisani izvori koji detaljnije govore o nastanku ovih vještina je ldquoHronika Japanardquo (Nihon

Šoki) pisana po carskom naređenju 720 godine U ovim zapisima govori se o turnirima

u snazi (ćikura kurabe) koji su se održavali za vrijeme vladavine imperatora Suini-na

230 godina prije nove ere Neki istoričari džudoa smatraju ovaj događaj kao istinitu i

važnu činjenicu koja ukazuje na začetke sumo rvanja i kuminči vještina (drevni oblici

borbe ldquogolim rukamardquo) U knjizi drevnih priča (Konjaku Monogatari) za koju se smatra

da je napisana u drugoj polovini XI vijeka pojavljuje se prvi put riječ ldquoJAVARArdquo a to

je borilačka vještina koja je prethodila nastajanju jiundashjitse iz koje je kasnije nastao

džudo (Dragić 1979)

Tvorac modernog džudoa Džigoro Kano (1860-1938) se 1877 godine upisao na

carski univerzitet gdje se upoznaje sa starim borilačkim vještinama Posvetio se

proučavanju jiundashjitse kod majstora Fukude i Matemom Ise Stupanjem na snagu carske

zabrane nošenja sablje samurajima počinje period stagnacije tradicionalnih borilačkih

vještina pa i jiundashjitse

Džigoro Kano diplomira političke i ekonomske nauke 1881 godine i otvara

sopstvenu školu ldquoŠkola jednakihrdquo (Gakušui Ryu) u kojoj vrši usavršavanje tehnika

izabranih iz jiundashjitse Uspostavlja sopstvene metode čije usavršavanje rezultira brojnim

2

saznanjima koja i danas čine osnov džudo tehnika Godinu dana kasnije 1882 godine

osniva novu školu ldquoKodokanrdquo (Institut za traženje puteva) u kojoj se vježba novi način

nazvan DŽUDO (DŽU - što znači nježan mekan gibak i DO ndash što znači put način

princip) U tehničkom pogledu džudo je definisan 1887 godine a ldquoduhovni principirdquo su

definisani 1922 godine kada su uspostavljeni principi ldquomaksimalna efikasnostrdquo

(Seryoko Zenyo) i ldquouzajamno pomaganje i zajednički napredakrdquo (Jita Koyel)

Slika 1 dr Džigoro Kano 1860-1938 god

Preuzeto sa httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-

4375pxjpg

Prva demonstracija džudoa u Evropi bila je u Londonu 1901 godine nakon čega

učenici Džigoro Kana formiraju prve klubove Džudo doživljava ekspanziju posle

Prvog svjetskog rata u Francuskoj Njemačkoj Engleskoj Italiji i Švajcarskoj

3

Prvi šampionat Evrope održan je 1934 godine u Drezdenu Evropska džudo unija

(EJU) osniva se 1948 godine u Londonu a od 1951 godine redovno se održavaju

prvenstva u Evropi

Međunarodni džudo savez (IJF) je osnovan 1956 godine u Tokiju i od tada se

svake druge godine održavaju svjetska prvenstva

Godine 1964 džudo je uvršten u program Olimpijskih igrara u Tokiju i od tada je

pristutan na svim zvaničnim takmičenjima u svijetu

U cilju vježbanja džudoa dr Džigoro Kan je rekao ldquoDžudo predstavlja način

pomoću kojeg možemo najefikasnije upotrijebiti fizičku i psihičku snagu Vježbajući

nas u napadu i odbrani džudo ojačava naše tijelo i duh i pomaže nam da principe

džudoa prihvatimo kao svoje Na taj način se usavršavamo i postajemo vredniji članovi

zajednice a to je konačni cilj džudoardquo (Dragić 1979)

4

3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU

Svaki sport odnosno sportska grana ima jedinstvenu strukturu faktora koji utiču

na sportski rezultat u njoj Ti faktori odnosno činioci od kojih zavisi uspješnost u sportu

definisani su hijerarhijski To znači da na početku niza stoje najvažniji faktori ili

činioci a na kraju oni koji su manje važni Tako definisana hijerarhijska struktura

faktora naziva se jednačina specifikacije uspjeha u sportu Ona je hipotetska ako se do

hijerarhijske strukture faktora uspješnosti došlo temeljem subjektivne procjene njihove

važnosti (Milanović 2010) Jednačina specifikacije uspjeha u džudou je hipotetski ili naučno utvrđena

hijerarhijska struktura sposobnosti osobine i znanja sportista koje su važne za

postizanje vrhunskih sportskih rezultata (Sertić 2004)

Prvo mjesto u jednačini specifikacije za seniore zauzima snaga ispred

koordinacije dok je redosled drugačiji kod mlađih uzrasta - prvo koordinacija pa onda

snaga Iza same prirode džudoa i iz njegove strukturne analize proizilazi da su različiti

vidovi snage (maksimalna eksplozivna repetitivna i statička snaga) i koordinacija

najvažniji elementi koji određuju uspjeh u borbi U hipotetskoj jednačini specifikacije

za džudo preovladavaju sledeće antropološke karakteristike

bull u području SNAGE - maksimalna repetitivna eksplozivna i statička

bull u području KOORDINACIJE - koordinacija tijela brzina izvođenja složenih

motoričkih zadataka agilnost reorganizacija motoričkog stereotipa

bull u području KONATIVNIH OSOBINA - agresivnost ego super ego fitimija

harija samodominacija

bull u području FUNKCIONALNIH SPOSOBNOSTI - aerobne anaerobne i

aerobno-anaerobne

bull u području BRZINE - brzina jednostavnih pokreta

bull u području RAVNOTEŽE - sposobnost održavanja i uspostavljanja ravnotežnih

položaja

5

bull u poodručju KOGNITIVNIH SPOSOBNOSTI - faktor percepcije

Specijalizacije memorije i induktivnog rezona

bull i u području FLEKSIBILNOSTI - fleksibilnost u zglobu kuka i gipkosti u

torakalnom i lubalnom dijelu karlice (Sertić 2004)

Slika 2 Hipotetska jednačina uspješnosti u džudou (Sertić i Lindi 2003)

22

15

15 12

10

10

8

8

Hipotetska jednačina specifikacije uspješnosti u džudou

SNAGA

KOORDINACIJA

FUNKCIONALNE SPOSBNOSTI

BRZINA

KONATIVNE SPOSOBNOSTI

KOGNITIVNE SPOSOBNOSTI

RAVNOTEŽA

FLEKSIBILNOST

6

4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA

U džudou se ciklus organizovanog rada oslanja na informacije koje se odnose na 1 Početni nivo osobina koje karakterišu organizam džudiste

2 Aktuelne razvojne tendencije u džudou dostignuća sportske prakse i džudo

teorije

3 Određivanje mjerljivih trenažnih ciljeva i zadataka gledanih iz baze podataka

uspjesnošti ponašanja u džudo borbi i pripremama za nju

4 Izrada opšte koncepcije džudiste za borbu

5 Kalendar takmičenja

6 Utvrđivanje proporcija izmedju opšte usmjerene i specifične pripreme

7 Određivanje dužine perioda treninga na izgrađivanje sportske forme njenu

stabilizaciju i njeno snižavanje

8 Utvrđivanje trenažnih struktura koje odgovaraju etapama izgrađivanja sportske

forme (sastav mezociklusa mikrociklusa i trenažnih jedinica)

9 Programiranje sadržaja za ispoljavanje prihvaćenih trenažnih struktura (sredstva

opterećenje metode i forme treninga (Ćirković 1995)

7

5 PLANIRANJE PRIPREMA

51 Perspektivni plan priprema

Perspektivni plan priprema sastavlja se na četiri godine (makrociklus) U

perspektivnom planu priprema određuju se glavni pravci aktivnosti kako pojedinca tako

i čitave ekipe Cilj i osnovni zadaci u višegodišnjoj pripremi planiraju se sredstvima

metodama i formom za vježbanje po periodima i etapama Dinamika opterećenja

sastavljena je na osnovu podataka o kratkim karakteristikama svakog sportiste

ponaosob Ukazuje se na važnost osnovnih takmičenja u svakom ciklusu određuju se

kontrolni normativi planiraju se osnovne vaspitno-pedagoške mjere i ljekarske

kontrole

Po obimu perspektivni plan predviđa broj trenažnih dana po godinama broj

takmičenja individualnih i grupnih treninga broj časova treninga (opšte i specifične

pripreme) podijeljenih na tehniku i taktiku sa teorijskom nastavom (Dragić 1996)

Prema intezitetu rada planira se broj treninga sa maksimalnim visokim i srednjim

intezitetom Planirana je kontrola pojedinaca i čitave ekipe Planiraju se osnovni zadaci

u godišnjim trenažnim ciklusima periodima i etapama a takođe i njihova dužina

trajanja obzirom na predstojeća najvažnija takmičenja

U individualnom perspektivnom planu funkcionalno-motoričkih priprema

konkretizuje se pojedinačni ili ekipni plan koji proizilazi iz mogućnosti odabiranja

pravog takmičara u određenoj kategoriji (Dragić 1996)

52 Periodični plan priprema

Periodični plan priprema sastavlja se na osnovu perspektivnog plana priprema za

jednu godinu On se odnosi samo na jedan dio priprema između dva najvažnija

takmičenja u godini

Jedan od ključnih uslova za uspjeh periodizacije jesu informacije o pravilnom

treniranju kondicionih svojstava tokom godišnjeg ciklusa treninga U svakom

8

periodičnom planu priprema detaljno se razrađuju zadaci kondicionih priprema

usavršavanje tehničko-taktičkih elemenata određuju se sredstva i metode priprema broj

dana veličina i karakter opterećenja na svakoj etapi priprema broj treninga i pauze za

dane odmora dinamika opterećenja po određenim etapama priprema vrijeme i količina

različitih formi treninga samostalni rad kod kuće broj randorija vrijeme vježbanja u

sali i na otvorenom terenu (Ćirković 1991)

53 Tekući plan priprema

Tekući plan priprema razrađuje se na osnovu periodičnog plana priprema On se

odnosi na period od 1-3 mjeseca to jest od jednog do drugog takmičenja U planu se

izrađuju različiti po karakteru mikrociklusi u kojima se određuje različito opterećenje i

pauze odmora Pri sastavljanju ovog plana uzima se u obzir stanje zdravlja sportiste

uslovi rada i života karakteristika vođenja borbe koje je sportista imao na poslednjem

takmičenju nivo njegovog sportskog majstorstva i moralno voljna priprema u

prethodnom periodu (Ćirković 1991) Tekuće se planiranje i programiranje izvodi na

temelju istih elemenata kao i kratkoročno ali u funkciji izgradnje mezociklusa kao

osnovne forme kreiranja trenažnog procesa u periodima i etapama (Kuleš 2008)

54 Operativni plan priprema

Operativni plan priprema razrađuje se za period na više od 20 dana ovaj plan u

nekoliko elemenata konkretizuje tekući plan priprema Obično se on koriguje za

vrijeme nastavno-trenažnih ili ipak samo trenažnih okupljanja na zajedničkim

pripremama za neko od važnih takmičenja

U suštini operativni plan priprema predviđa neposrednu pripremu džudista ka

stanju borbene gotovosti za predstojeće takmičenje

Pri razradi ovakvog plana neophodno je obratiti posebnu pažnju na realizaciju

sledećih osnovnih zadataka

9

bull Neprekidnost i kontinuiranost procesa treninga

bull Precizno određivanje zadataka i sadržaja treninga po određenim periodima i

etapama trenažne godine

bull Određivanje za svaku grupu sportista sredstva i metode kondicione tehničke i

taktičke pripreme s´obzirom na njihovu sportsku kvalifikaciju i zadatke

usavršavanja sportskog majstorstva

bull Određivanje sadržaja i sredstava moralno voljne pripreme svakog ponaosob

sportiste

bull U preciznoj organizaciji vaspitnog rada

bull Organizaciju pedagoške i ljekarske kontrole

bull Određivanje za svakog posebno plan priprema prema kalendaru takmičarske

godine

bull Određivanje nivoa trenažnih i takmičarskih opterećenja za džudo sport (Dragić

1979)

55 Ciklusni plan priprema

Ciklusni plan priprema obuhvata zatvoreni krug rada ili treninga u toku određenog

vremena U njemu se razrađuju zadaci sredstva i metode po godinama periodima

etapama nedeljama i danima Ciklusni plan može biti sastavljen u vidu teksta tabele i

grafika Sve ove forme dozvoljavaju detaljno upoređivanje u napredovanju kod

treniranja kondicionih tehničkih i taktičkih elemenata vezanih za džudo sport Ovakve

forme planiranja daju mogućnost dobrog iskorišćavanja različitih šema grafikona

kojima se lako mogu odrediti obim i intezitet opterećenja za svaki dan posebno u

časovima procentima i bodovima Od svega časovni plan treninga je najprostiji U

njemu se sastavljaju zadaci treninga predviđaju se sredstva raspodjeljuje se vrijeme za

različite forme rada i vidove priprema po određenim periodima i etapama

Na ovakav način proces funkcionalno-motoričkih priprema džudista počinje sa

organizacijom cijelog kolektiva Postavljaju se ciljevi i zadaci planiranih djelatnosti

10

svakog džudiste Vrši se izbor sredstava metoda i formi vježbanja Završava se

rješavanjem svih tih zadataka odnosno postizanjem određenih rezultata

Glavni zadatak planiranja priprema džudista ka dostizanju vrhunskih rezultata

trebalo bi da se završava naučno istraživačkim podacima svakog pojedinačno džudiste o

njegovom stanju sportske forme (Dragić 1996)

11

6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA

Funkcionalno-motorička priprema predstavlja sistematsko i kontrolisano

odvijanje procesa prilagođavanja organizma kako bi se postigla najpovoljnija

funkcionalnost protiv opterećenja i naprezanja Treniranost kao uticaj fizioloških

promjena džudiste putem treninga usko je povezana sa pojmom treninga kao stručno-

pedagoškim procesom Fiziološke promjene utiču na organe i sisteme organizma čije se

stanje pod uticajem treninga može dovesti u visok stepen funkcionisanja Rukovodeći

stručno-pedagoškim procesom trener će zavisno od karaktera ovog procesa izborom

odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i motoričkih

sposobnosti sportiste Pod pojmom razvoj funkcionalnih sposobnosti podrazumijevamo

značajnije promjene na svim sistemima čovjeka a posebno na kardio-respiratornom

mišićno-koštanom i nervnom sistemu (Idrizović i Idrizović 2001) Dok na razvoj

motoričkih sposobnosti džudiste podrazumijevamo visok nivo usklađenosti motoričkih

osobina (snaga brzina izdržljivost okretnost i gipkost) što je osnovni preduslov za

postizanje vrhunskih rezultata u džudou Naučna istraživanja i stečeno ogromno

praktično iskustvo omogućavaju izvršenje kvantitativnih analiza i modeliranje nekih

procesa izbor efikasnijih šema trenažnih opterećenja U tom cilju izgrađuju se

takozvani prosječni statistički modeli kondicionih treninga za konkretne sportske

discipline a na tom osnovu individualni modeli priprema usklađeni sa morfo-

funkcionalnim statusom svakog sportiste i sa konkretnim zadacima trenažnog procesa

(Željaskov 2006)

61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme

Funkcionalno-motorička priprema džudista karakteriše se razvijanjem

vegetativnih i motoričkih funkcija organizma Kada je riječ o zadacima funkcionalno-

motoričke pripreme u radu sa džudistima potrebno je istaći da je ona usmjerena na

učvršćenje zdravlja postizanje optimalnog fizičkog razvoja i razvijanje adaptacionih

12

sposobnosti koje će im omogućiti uspješnu izgradnju motoričkih osobina a kao solidnu

osnovu za kasniju uspješnu primjenu složene tehnike džudoa u sportskoj borbi

U procesu priprema sportista u okviru fizičke pripreme razlikujemo opštu i

specifičnu fizičku pripremu Pod opštom funkcionalno-motoričkom pripremom

podrazumijevamo stanje organizma i razvijenost motoričkih sposobnosti koje čine

čovjeka sposobnim da se uspješno bavi sportskim aktivnostima tj da izvodi rad

različitog karaktera (Dragić 1996)

Pod specifičnom funkcionalno-motoričkom pripremom podrazumijevamo stanje

organizma i razvijenost sposobnosti koje čine džudistu sposobnim da dostiže vrhunske

rezultate

62 Opšta funkcionalno-motorička priprema

Opšta funkcionalna-motorička priprema se sastoji u razvoju primarnih

sposobnosti i karakteristika sportista sa ciljem razvijanja opšte kondicione treniranosti

primjenjujući prvenstveno trenažne sadržaje koji su usmjereni na razvoj sposobnosti

karakteristika sportista koje nisu specifične za određenu sportsku aktivnost (Malacko i

Doder 2008)

Ova priprema podrazumijeva proces harmičnog razvoja bazičnih funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti Opšta funkcionalno-motorička priprema je usmjerena na

podizanje efikasnosti svih organa i organskih sistema u funkcionalnom smislu

povećanje kordinacionih sposobnosti povećanje snage brzine i izdržljivosti U ovoj

pripremi veliki je akcenat na globalnoj obradi lokomotornog aparata Jedan od osnovnih

zadataka programa funkcionalno-motoričke pripreme jeste optimalan izbor vježbi

U sredstva opšte funkcionalno-motoričke pripreme prvenstveno spadaju vježbe

koje svestrano usavršavaju motoričke osobine i učvršćuju elementarne motoričke

navike vodeći pritom računa o njihovom harmoničnom djelovanju na organizam

sportiste (hodanje trčanje elementarne igre sportske igre plivanje skijanje

gimnastika vježbe sa opterećenjem itd)

13

Važno mjesto zauzimaju i vježbe kojima se preventivno djeluje na kritične zone

lokomotornog aparata npr kičma koje su izložene većim naporima a time i riziku za

povrede

U treningu sportista najpoznatije i najpogodnije su razne forme stanica posebno

sistem bdquoiz vježbe u vježbuldquo pri kojem se može obaviti i do stotinu vježbi različite

složenosti kontinuirano jedna za drugom Vježbe u parovima su veoma korisne

pogotovo u treningu mlađih sportista

U cilju postizanja većeg nivoa opšte funkcionalno-motoričke pripreme mogu se sa

uspjehom koristiti i određeni elementi iz borilačkih sportova Analizirajući krajnje

ciljeve i zadatke opšte funkcionalno-motoričke pripreme sa aspekta zahtjeva džudo

sporta potrebno je imati u vidu sledeće

bull da se izborom i primjenom sredstava opšte funkcionalno motoričke pripreme

doprinese opštem biološkom razvoju kao i razvoju motorike i pozitivnih

moralno-voljnih osobina džudista

bull tokom izbora i primjene sredstava opšte funkcionalno-motoričke pripreme

treba razvijati naročite fizičke sposobnosti koje su po karakteru nervno-

mišićnih naprezanja i načinu funkcionisanja organizma sličniji pokretima u

džudou

bull da se obogati fond kretanja džudista u usvajanju one motoričke navike koja

će ubrzati pozitivan prenos tj pozitivno uzajamno djelovanje između

vladanja tehnikom jedne vježbe i uspješnog ovladavanja i izvođenja druge

koja će ubrzati formiranje specifičnih navika neposredno potrebnih u džudou

bull da prelaskom na drugačiji karakter kretanja omogućuje potpunije i brže

odmaranje organizma i obnavljanje radne sposobnosti (Dragić1996)

14

63 Specifična funkcionalno-motorička priprema

Cilj specifične funkcionalno-motoričke pripreme jeste da se izvrši kompleksna

adaptacija organizma u procesu razvoja i usavršavanja funkcionalnih i motoričkih

sposobnosti i adaptacija na sasvim određene kretne strukture koje po strukturi

opterećenju i dinamici odgovaraju datoj sportskoj grani Specifična funkcionalno-

motorička priprema utiče na razvoj motoričkih osobina neophodnih za izvođenje

specifičnih pokreta a koristi se kao sastavni dio cjeloukupnog stručno-pedagoškog

procesa usko povezana sa usavršavanjem tehničko-taktičkih elemenata (Dragić 1996)

Ukoliko želimo da izvršimo pravilan izbor odgovarajućih specifičnih vježbi za

džudo i usmjerimo ih na usavršavanje bilo koje motoričke osobine neophodno je dobro

proučiti strukturu pojedinih tehnika džudoa i aktivnosti pojedinih grupa mišića prilikom

realizacije određenog zahvata ili bacanja Na osnovu ovih pokazatelja utvrdićemo koji

su mišići najviše aktivirani tokom realizacije određene tehnike što će nam poslužiti kao

polazište za izbor određenog kompleksa specifičnih vježbi koje će imati najefikasniji

uticaj na njihov pravilan razvoj Prilikom primjene specifičnih vježbi koriste se i

dopunska opterećenja (spoljašnje opterećenje povećanje frekvence i trajanje vježbe)

pri čemu trener mora strogo voditi računa da primijenjeno spoljašnje opterećenje ne

naruši osnovnu biomehaničku strukturu kretanja i na taj način smanji racionalnost

izvođenja kretanja Pored uticaja na razvoj određenih grupa mišića sredstvima

specifične funkcionalno-motoričke pripreme takođe ćemo uticati na razvoj onih

motoričkih osobina za koje ocijenimo da u datom momentu uslovljavaju razvoj

određenih kvaliteta karakterističnih za džudo U zavisnosti od zadataka koje u

određenoj fazi pripreme želimo da rješavamo vježbe specifične pripreme uslovno

možemo da podijelimo na

bull vježbe za razvoj specifičnih motoričkih osobina

bull vježbe za usavršavanje specifičnih elemenata karakterističnih za džudo

Za odnos opštih i specifičnih funkcionalno-motoričkih priprema u džudou i

srodnim borilačkim sportovima interesantna su zapažanja poznatog sovjetskog

15

pedagoga iz ove oblasti profesora Čumakova i njegovih saradnika izloženih na donjoj

tabeli

Tabela 1 Odnos opšte i specifične pripreme (Dragić 1996)

Staž vježbanja Obim fizičke pripreme Specifična fizička priprema

Početnici 70 30

1-3 god 60 40

3-5 god 50 50

5-6 god 40 60

6-8 god 30 70

8 i više 20 80

Pravilno programiranje odnosa opšte i specifične pripreme džudista u određenoj

fazi ili periodu godišnjeg ciklusa treninga daje nam velike izglede na uspjeh

631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga

Kao uspješan primjer možemo navesti pripreme džudo reprezentacije Jugoslavije

koje su bile sprovedene mjesec dana prije prvenstva svijeta u Beogradu 1989 godine

održane u tadašnjoj Čehoslovačkoj od 0709-15091989 godine a na kojem je

reprezentativac Jugoslavije Dragomir Bečanović osvojio zlatnu medalju

I dan priprema

Prije podne 0930 ndash 1100 h

bull Zagrijavanje džudo gimnastika 15 minuta

bull 15 minuta uči-komi na mjestu i kretanju

bull 7 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta

bull 10 minuta vježbe za opuštanje i smirivanje organizma

16

Poslije podne 1500 - 1630 h

bull 15 minuta zagrijavanje za randori u parteru

bull 7 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 5 minuta

bull Vježbe za relaksaciju 8 minuta

bull Poslije završenog treninga obavezna sauna bazen sa mineralnom vodom

hidromasaža opuštanje uz muziku Ukupno kompletan tretman traje 60 minuta

II dan priprema

Prije podne

bull Aktivan odmor (šetnja)

Poslije podne 1800 - 1930 h

bull Trčanje 5000m na vrijeme

bull Vježbe oblikovanja 15 minuta

bull Uskoci na mjestu 5 x 150 u seriji

bull Tehnika u kretanju sa dizanjem po 200 u seriji

bull 3 x 5 minuta rvanje sa puno guranja i vučenja

bull Poslije večere šetnja u prirodi od 2200 ndash 2300 h odmor na raspolaganju sauna

bazen hidromasaža sve ukupno 60 minuta

III dan priprema

Jutarnji trening 0715 - 0735 h

bull Vježbe oblikovanja i šetnja u šumi 1200 m dužine

Prije podne 1000 - 1200 h

bull Igranje fudbala u sali 35 minuta

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull 17 minuta uči komi u kretanju sa bacanjem

bull 4 x 5 minuta randori u stojećem stavu

Poslije podne 1700 - 1830 h

bull 10 minuta zagrijavanje

bull 10 minuta džudo parterna gimnastika

bull 15 minuta uči komi u kretanju

17

bull Randori u stojećem stavu 7 x 5 minuta pauza za odmor 3 minuta

bull Vježbe za relaksaciju i opuštanje

Večernji trening 2100 - 2200 h

bull 15 minuta plivanja u bazenu

bull 30 minuta sauna

bull 15 minuta hidro masaža u mineralnoj toploj vodi

IV dan priprema

Jutarnji trening 0710 - 0745 h

bull 4500 m trčanja svako svojim tempom

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull Uskoci na mjestu 2 x 200

bull Tehnika u kretanju 5 minuta kontinuirano

Prije podne 1000 - 1100 h

bull 10 minuta zagrijavanja

bull 10 minuta uči-komi na mjestu

bull 10 minuta uči-komi nožne tehnike u kretanju

bull 10 minuta uči-komi kombinacija

bull 5 x 1 minut uči-komi u parteru specijalke napad maksimalno

bull Vježbe snage sklekovi zgibovi sa partnerom trbuh-leđa polu mostovi vježbe

za mišiće vrata i na kraju istezanje

Poslije podne 1530 - 1710 h

bull 10 minuta zagrijavanja

bull 10 minuta uči-komi na mjestu

bull Uči-komi na 10 sekundi brzinski ulasci sa bacanjem na kraju onda drugi radi

tehniku 20 sekundi

bull 8 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza po 3 minuta

bull Nage-vaza svako po 100 bacanja

bull Vježbe za relaksaciju

bull 40 minuta posle ovog treninga sauna bazen masaža hidro masaža

18

V dan priprema

Prije podne 0930 - 1100 h

bull Igranje fudbala u sali 60 minuta

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull Vježbe za mišiće trbuha i leđa sklekovi zgibovi

Poslije podne 1530 - 1700 h

bull 10 minuta džudo vježbe oblikovanja

bull 5 minuta uči-komi na mjestu

bull 3 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta

bull 5 x 5 minuta randori linija sa pauzom od 5 minuta

bull Nage-komi svako po 150 bacanja

Večernji trening 2000 - 2130 h

bull Sauna bazen masaža

VI dan priprema

Jutarnji trening 0710 - 0745 h

bull Trčanje dužine 4500 m na vrijeme

bull 8 minuta vježbe oblikovanja

bull Uskoci na mjestu 2 x 250

Prije podne 1000 - 1130 h

bull 5 minuta zagrijavanje lak randori u parteru

bull 5 minuta vježbe oblikovanja zagrijavanja

bull 5 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta

bull 5 minuta relaksacija joga vježbama

Poslije podne 1700 - 1800 h

bull 10 minuta zagrijavanje

bull 10 minuta bucu-kari

bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 3 minuta

bull 5 minuta relaksacije

Večernji trening od 2100 - 2200 h

19

bull Bazen sauna hidro masaža

VII dan priprema

Jutarnji trening 1000 - 1100 h

bull Oštro trčanje 4000 m na vrijeme

bull 10 minuta vježbe oblikovanja

bull Uskoci na mjestu 2 x 200

bull Tehnika u kretanju sa dizanjem 10 minuta

Poslije podne 1700 - 1800 h

bull 10 minuta vježbe oblikovanja

bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta

bull 10 minuta relaksacija vježbama joge

Večernji trening 2100 - 2200 h

bull Sauna bazen hidro masaža

VIII dan priprema

bull Dan odmora povratak kući (Ćirković 1991)

20

7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage

Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno

uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje

snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora

partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na

zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na

razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike

količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista

primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog

perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom

procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu

treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo

izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)

Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao

procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje

(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja

bez prekida rada (do otkaza)

Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim

prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno

se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako

na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok

stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored

toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage

ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u

dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)

21

Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i

druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na

izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu

Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod

maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja

i metod izometrijskih naprezanja

711 Metod maksimalnog naprezanja

Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu

džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste

Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod

uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna

je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim

fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava

na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže

veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u

treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)

Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

22

712 Metod repetitivnih naprezanja

Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno

izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti

sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a

najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta

Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati

npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja

određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju

treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama

može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U

ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)

U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom

primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju

vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri

ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)

713 Metod dinamičkog naprezanja

Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao

što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici

zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru

mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja

odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom

Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip

rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku

izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje

treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje

pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što

23

markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja

pokreta

U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije

Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće

dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja

možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja

Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd

(Banović 2007)

Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

714 Metod izometrijskih naprezanja

Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta

naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u

stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa

eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično

služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod

izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi

24

Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje

rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-

10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne

treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da

uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2

mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe

labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u

naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne

sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti

sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda

pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke

kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović

2007)

Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-

treninga-snage-iii-deo

25

72 Usavršavanje brzine

Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom

vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović

i Idrizović 2001)

Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada

vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne

forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata

tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim

dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom

brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave

brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili

specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane

protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje

specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova

brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode

usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog

pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova

Slika 6 Usavršavanje brzine

Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

26

721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi

(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići

visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja

brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće

suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)

Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na

početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan

pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno

dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj

početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu

sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal

Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili

više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se

unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u

27

kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na

primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za

dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu

mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja

Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon

zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije

praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog

trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je

od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista

visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja

Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri

pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada

protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i

dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije

pojavljuju izolovano

722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da

je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine

određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa

određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u

izvođenju datog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a

naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu

svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske

kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog

pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i

pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu

28

sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno

izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)

Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

73 Usavršavanje izdržljivosti

Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u

toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što

borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju

svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)

Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na

efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)

Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo

ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je

usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa

završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od

par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta

Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj

borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost

29

džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-

sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne

izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje

anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod

kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri

čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad

u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85

opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog

opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj

zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena

kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista

po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)

Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti

Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-

za-eksplozivnost

731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne

energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na

periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju

30

funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju

kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam

predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)

Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju

duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja

kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih

mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u

minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se

stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti

džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja

(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i

njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše

neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao

uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40

min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u

31

pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje

mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)

U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva

minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi

stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se

primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić

1979)

732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od

nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista

ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je

frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u

ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti

nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u

fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na

značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti

Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu

ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna

ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti

takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara

kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta

gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U

procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati

učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica

opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo

anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži

predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti

32

džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod

Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A

osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i

odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje

započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u

minuti

Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima

opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali

dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja

sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi

pasivni odmori (Dragić 1996)

Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

74 Usavršavanje okretnosti

Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi

pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi

pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se

33

mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti

razlikujemo dvije uzajamno povezane metode

bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje

u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito

izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme

zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz

puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-

oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove

motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8

godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje

novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju

usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali

samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti

dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti

Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe

i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta

obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom

kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske

igre itd)

bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom

primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju

(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke

pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da

djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala

situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na

novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora

ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno

primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste

dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo

34

aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se

iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima

zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz

različitih položaja (Dragić 1996)

75 Usavršavanje gipkosti u džudou

Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za

izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti

Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu

pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura

kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim

situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih

osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao

osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od

zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada

usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog

procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri

primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)

Slika 12 Usavršavanje gipkosti

Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

35

Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u

svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo

gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj

snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za

usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim

uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u

cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na

dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku

koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode

pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su

bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom

izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u

takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe

ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i

pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač

sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od

dinamičkog načina

bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja

izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom

narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja

pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko

tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem

se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i

gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja

treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati

da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba

izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno

slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i

odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)

36

8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI

Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno

mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u

sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu

samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje

napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima

treninga u toku sportske borbe)

U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane

sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane

sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u

najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora

bull funkcionalnog stanja organizma

bull veličine opterećenja (Dragić 1996)

Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu

utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava

stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom

procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za

sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem

je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču

na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U

trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na

prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti

sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u

stanje pretreniranosti

Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena

treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti

odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg

opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja

37

što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki

naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo

bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom

određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo

pridržavati sledećih principa

bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog

sportiste posebno

bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na

prethodnom

bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od

prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće

opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)

Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost

organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog

procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških

zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite

nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o

nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što

svakako zavisi od doziranja opterećenja

Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih

osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje

se polazi

Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom

od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100

te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)

38

9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA

Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće

sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku

i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se

povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz

mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem

poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i

ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U

džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim

povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje

zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova

Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od

toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama

Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju

kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i

kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja

Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo

lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za

džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu

specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno

lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove

pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)

Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći

trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste

do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi

stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje

može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl

39

Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma

nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja

organizma

bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u

njima u toku laganog aerobnog rada

bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili

angažovani u toku sportskog treninga

bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža

toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)

40

10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od

pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti

pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa

optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge

strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme

zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo

kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne

grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-

motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata

Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage

(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim

toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti

aerobnog i anaerobnog tipa

U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji

je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i

izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata

Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata

potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se

svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki

izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne

funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i

međunarodnoj sceni

41

LITERATURA

1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-

matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu

2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika

Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska

akademija

3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko

izdanje

4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke

kulture

5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke

kulture Vojvodine

6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica

Univerzitet Crne Gore

7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u

Zagrebu

8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi

Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine

9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u

Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet

sveučilišta u Zagrebu

11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki

fakultet sveučilišta u Zagrebu

12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska

akademija

42

SLIKE

Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg

Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb

Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu

Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-

treninga-snage-iii-deo

Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-

eksplozivnost

Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

43

BIOGRAFIJA

Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne

Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet

za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i

profesionalno se bavio džudom

Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac

Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine

Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara

44

  • 2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
  • 3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
  • 4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
  • 5 PLANIRANJE PRIPREMA
    • 51 Perspektivni plan priprema
    • 52 Periodični plan priprema
    • 53 Tekući plan priprema
    • 54 Operativni plan priprema
    • 55 Ciklusni plan priprema
      • 6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
        • 61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
        • 62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
        • 63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
          • 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
              • 7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU
                • 71 Usavršavanje snage
                  • 711 Metod maksimalnog naprezanja
                  • 712 Metod repetitivnih naprezanja
                  • 713 Metod dinamičkog naprezanja
                  • 714 Metod izometrijskih naprezanja
                    • 72 Usavršavanje brzine
                      • 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
                      • 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
                        • 73 Usavršavanje izdržljivosti
                          • 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
                          • 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
                            • 74 Usavršavanje okretnosti
                            • 75 Usavršavanje gipkosti u džudou
                              • 8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
                              • 9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
                              • 10 ZAKLJUČAK
                              • LITERATURA
                              • SLIKE
                              • BIOGRAFIJA

SADRŽAJ

1 UVOD 1

2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ 2

3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH UDŽUDOU 5

4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIHPRIPREMA 7

5 PLANIRANJE PRIPREMA 8

51 Perspektivni plan priprema 8

52 Periodični plan priprema 8

53 Tekući plan priprema 9

54 Operativni plan priprema 9

55 Ciklusni plan priprema 10

6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA 12

61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme 12

62 Opšta funkcionalno-motorička priprema 13

63 Specifična funkcionalno-motorička priprema 15 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga 16

7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIHKVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 21

vi

71 Usavršavanje snage 21 711 Metod maksimalnog naprezanja 22 712 Metod repetitivnih naprezanja 23 713 Metod dinamičkog naprezanja 23 714 Metod izometrijskih naprezanja 24

72 Usavršavanje brzine 26 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije 27 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta 28

73 Usavršavanje izdržljivosti 29 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta 30 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta 32

74 Usavršavanje okretnosti 33

75 Usavršavanje gipkosti u džudou 35

8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI 37

9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA 39

10 ZAKLJUČAK 41

LITERATURA 42

SLIKE 43

BIOGRAFIJA 44

vii

1 UVOD

Funkcionalno-motoričkim pripremama pripada centralno mjesto u džudo sportu

U savremenom džudo treningu veliki akcenat se stavlja na razvijanje funkcionalno-

motoričkih osobina kao jednom od presudnih elemenata u osvajanju najsjajnijih odličja

i nije slučajno što je ona prva među jednakim osobinama potrebnih za uspjeh

Tehničko-taktička priprema je toliko usavršena i ujednačena kod vrhunskih džudista da

gotovo samo funkcionalno-motoričke osobine i njihov razvoj imaju presudnu ulogu u

rezultatima u savremenom džudou

Srsquoobzirom na to da postoje džudo kampovi skoro svakog vikenda u svijetu gdje

se okupljaju takmičari svih težinskih kategorija poznato je da su njihova znanja i

vladanje tehnikom i taktikom u borbi dobro poznata njima međusobno Svako među

njima je imao veliki broj borbi u makrociklusu što je velika prednost u njihovom

međusobnom susretu na takmičenjima Sve ove činjenice odaju sliku da je gotovo

nemoguće predvidjeti pobjednika meča tokom gledanja borbe

Dokaz za to su Olimpijske igre u Riu 2016 godine gdje se veliki broj borbi

upravo završavao u poslednjim sekundama meča većinom u ldquogolden scorerdquo gdje su

upravo funkcionalno-motoričke sposobnosti jednog džudiste nadvladale sposobnosti

drugog džudiste i tim odlučile pobjednika u meču

U ovom radu su predstavljene metode i primjer priprema reprezentacije

Jugoslavije (1989 godina) za razvijanje funkcionalno-motoričkih osobina za koje

možemo reći da su najefikasnije i kojima dajemo prednost u treningu vrhunskih

džudista u funkcionalno-motoričkim pripremama

1

2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ

Podaci o počecima vještina koje su prethodile džudou su iz daleke prošlosti

Potreba za odbranom i savladavanjem napadača pomoću određenih tehnika kao i same

vještine pojavile su svuda gdje je ugnjetavanja bilo Tamo gdje su nasilnici pretežno u

hordama napadali plemena koja su se pretežno bavila stočarstvom i poljoprivredom

javila se prirodna pojava za samoodbranom razne alatke koje su se koristile u poljima

pretvorene su u oružje za samoodbranu Tada se i dešava da se savlađuju i vještine

odbrane golim rukama Borilačkim vještinama su najviše napredovali na Istoku u

hramovima budizma i hinduizma Dalaj Lama u knjizi ldquoTreće okordquo opisuje treninge sa

pokretima i bacanjima koji su slični tehnikama koje se primjenjuju u džudou

Borilačke vještine iz čijih je tehnika nastao džudo začete su na tlu Azije Zna se

da potiču iz Kine odakle su prenijeti u Japan gdje su usavršene do današnjeg dana Prvi

pisani izvori koji detaljnije govore o nastanku ovih vještina je ldquoHronika Japanardquo (Nihon

Šoki) pisana po carskom naređenju 720 godine U ovim zapisima govori se o turnirima

u snazi (ćikura kurabe) koji su se održavali za vrijeme vladavine imperatora Suini-na

230 godina prije nove ere Neki istoričari džudoa smatraju ovaj događaj kao istinitu i

važnu činjenicu koja ukazuje na začetke sumo rvanja i kuminči vještina (drevni oblici

borbe ldquogolim rukamardquo) U knjizi drevnih priča (Konjaku Monogatari) za koju se smatra

da je napisana u drugoj polovini XI vijeka pojavljuje se prvi put riječ ldquoJAVARArdquo a to

je borilačka vještina koja je prethodila nastajanju jiundashjitse iz koje je kasnije nastao

džudo (Dragić 1979)

Tvorac modernog džudoa Džigoro Kano (1860-1938) se 1877 godine upisao na

carski univerzitet gdje se upoznaje sa starim borilačkim vještinama Posvetio se

proučavanju jiundashjitse kod majstora Fukude i Matemom Ise Stupanjem na snagu carske

zabrane nošenja sablje samurajima počinje period stagnacije tradicionalnih borilačkih

vještina pa i jiundashjitse

Džigoro Kano diplomira političke i ekonomske nauke 1881 godine i otvara

sopstvenu školu ldquoŠkola jednakihrdquo (Gakušui Ryu) u kojoj vrši usavršavanje tehnika

izabranih iz jiundashjitse Uspostavlja sopstvene metode čije usavršavanje rezultira brojnim

2

saznanjima koja i danas čine osnov džudo tehnika Godinu dana kasnije 1882 godine

osniva novu školu ldquoKodokanrdquo (Institut za traženje puteva) u kojoj se vježba novi način

nazvan DŽUDO (DŽU - što znači nježan mekan gibak i DO ndash što znači put način

princip) U tehničkom pogledu džudo je definisan 1887 godine a ldquoduhovni principirdquo su

definisani 1922 godine kada su uspostavljeni principi ldquomaksimalna efikasnostrdquo

(Seryoko Zenyo) i ldquouzajamno pomaganje i zajednički napredakrdquo (Jita Koyel)

Slika 1 dr Džigoro Kano 1860-1938 god

Preuzeto sa httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-

4375pxjpg

Prva demonstracija džudoa u Evropi bila je u Londonu 1901 godine nakon čega

učenici Džigoro Kana formiraju prve klubove Džudo doživljava ekspanziju posle

Prvog svjetskog rata u Francuskoj Njemačkoj Engleskoj Italiji i Švajcarskoj

3

Prvi šampionat Evrope održan je 1934 godine u Drezdenu Evropska džudo unija

(EJU) osniva se 1948 godine u Londonu a od 1951 godine redovno se održavaju

prvenstva u Evropi

Međunarodni džudo savez (IJF) je osnovan 1956 godine u Tokiju i od tada se

svake druge godine održavaju svjetska prvenstva

Godine 1964 džudo je uvršten u program Olimpijskih igrara u Tokiju i od tada je

pristutan na svim zvaničnim takmičenjima u svijetu

U cilju vježbanja džudoa dr Džigoro Kan je rekao ldquoDžudo predstavlja način

pomoću kojeg možemo najefikasnije upotrijebiti fizičku i psihičku snagu Vježbajući

nas u napadu i odbrani džudo ojačava naše tijelo i duh i pomaže nam da principe

džudoa prihvatimo kao svoje Na taj način se usavršavamo i postajemo vredniji članovi

zajednice a to je konačni cilj džudoardquo (Dragić 1979)

4

3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU

Svaki sport odnosno sportska grana ima jedinstvenu strukturu faktora koji utiču

na sportski rezultat u njoj Ti faktori odnosno činioci od kojih zavisi uspješnost u sportu

definisani su hijerarhijski To znači da na početku niza stoje najvažniji faktori ili

činioci a na kraju oni koji su manje važni Tako definisana hijerarhijska struktura

faktora naziva se jednačina specifikacije uspjeha u sportu Ona je hipotetska ako se do

hijerarhijske strukture faktora uspješnosti došlo temeljem subjektivne procjene njihove

važnosti (Milanović 2010) Jednačina specifikacije uspjeha u džudou je hipotetski ili naučno utvrđena

hijerarhijska struktura sposobnosti osobine i znanja sportista koje su važne za

postizanje vrhunskih sportskih rezultata (Sertić 2004)

Prvo mjesto u jednačini specifikacije za seniore zauzima snaga ispred

koordinacije dok je redosled drugačiji kod mlađih uzrasta - prvo koordinacija pa onda

snaga Iza same prirode džudoa i iz njegove strukturne analize proizilazi da su različiti

vidovi snage (maksimalna eksplozivna repetitivna i statička snaga) i koordinacija

najvažniji elementi koji određuju uspjeh u borbi U hipotetskoj jednačini specifikacije

za džudo preovladavaju sledeće antropološke karakteristike

bull u području SNAGE - maksimalna repetitivna eksplozivna i statička

bull u području KOORDINACIJE - koordinacija tijela brzina izvođenja složenih

motoričkih zadataka agilnost reorganizacija motoričkog stereotipa

bull u području KONATIVNIH OSOBINA - agresivnost ego super ego fitimija

harija samodominacija

bull u području FUNKCIONALNIH SPOSOBNOSTI - aerobne anaerobne i

aerobno-anaerobne

bull u području BRZINE - brzina jednostavnih pokreta

bull u području RAVNOTEŽE - sposobnost održavanja i uspostavljanja ravnotežnih

položaja

5

bull u poodručju KOGNITIVNIH SPOSOBNOSTI - faktor percepcije

Specijalizacije memorije i induktivnog rezona

bull i u području FLEKSIBILNOSTI - fleksibilnost u zglobu kuka i gipkosti u

torakalnom i lubalnom dijelu karlice (Sertić 2004)

Slika 2 Hipotetska jednačina uspješnosti u džudou (Sertić i Lindi 2003)

22

15

15 12

10

10

8

8

Hipotetska jednačina specifikacije uspješnosti u džudou

SNAGA

KOORDINACIJA

FUNKCIONALNE SPOSBNOSTI

BRZINA

KONATIVNE SPOSOBNOSTI

KOGNITIVNE SPOSOBNOSTI

RAVNOTEŽA

FLEKSIBILNOST

6

4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA

U džudou se ciklus organizovanog rada oslanja na informacije koje se odnose na 1 Početni nivo osobina koje karakterišu organizam džudiste

2 Aktuelne razvojne tendencije u džudou dostignuća sportske prakse i džudo

teorije

3 Određivanje mjerljivih trenažnih ciljeva i zadataka gledanih iz baze podataka

uspjesnošti ponašanja u džudo borbi i pripremama za nju

4 Izrada opšte koncepcije džudiste za borbu

5 Kalendar takmičenja

6 Utvrđivanje proporcija izmedju opšte usmjerene i specifične pripreme

7 Određivanje dužine perioda treninga na izgrađivanje sportske forme njenu

stabilizaciju i njeno snižavanje

8 Utvrđivanje trenažnih struktura koje odgovaraju etapama izgrađivanja sportske

forme (sastav mezociklusa mikrociklusa i trenažnih jedinica)

9 Programiranje sadržaja za ispoljavanje prihvaćenih trenažnih struktura (sredstva

opterećenje metode i forme treninga (Ćirković 1995)

7

5 PLANIRANJE PRIPREMA

51 Perspektivni plan priprema

Perspektivni plan priprema sastavlja se na četiri godine (makrociklus) U

perspektivnom planu priprema određuju se glavni pravci aktivnosti kako pojedinca tako

i čitave ekipe Cilj i osnovni zadaci u višegodišnjoj pripremi planiraju se sredstvima

metodama i formom za vježbanje po periodima i etapama Dinamika opterećenja

sastavljena je na osnovu podataka o kratkim karakteristikama svakog sportiste

ponaosob Ukazuje se na važnost osnovnih takmičenja u svakom ciklusu određuju se

kontrolni normativi planiraju se osnovne vaspitno-pedagoške mjere i ljekarske

kontrole

Po obimu perspektivni plan predviđa broj trenažnih dana po godinama broj

takmičenja individualnih i grupnih treninga broj časova treninga (opšte i specifične

pripreme) podijeljenih na tehniku i taktiku sa teorijskom nastavom (Dragić 1996)

Prema intezitetu rada planira se broj treninga sa maksimalnim visokim i srednjim

intezitetom Planirana je kontrola pojedinaca i čitave ekipe Planiraju se osnovni zadaci

u godišnjim trenažnim ciklusima periodima i etapama a takođe i njihova dužina

trajanja obzirom na predstojeća najvažnija takmičenja

U individualnom perspektivnom planu funkcionalno-motoričkih priprema

konkretizuje se pojedinačni ili ekipni plan koji proizilazi iz mogućnosti odabiranja

pravog takmičara u određenoj kategoriji (Dragić 1996)

52 Periodični plan priprema

Periodični plan priprema sastavlja se na osnovu perspektivnog plana priprema za

jednu godinu On se odnosi samo na jedan dio priprema između dva najvažnija

takmičenja u godini

Jedan od ključnih uslova za uspjeh periodizacije jesu informacije o pravilnom

treniranju kondicionih svojstava tokom godišnjeg ciklusa treninga U svakom

8

periodičnom planu priprema detaljno se razrađuju zadaci kondicionih priprema

usavršavanje tehničko-taktičkih elemenata određuju se sredstva i metode priprema broj

dana veličina i karakter opterećenja na svakoj etapi priprema broj treninga i pauze za

dane odmora dinamika opterećenja po određenim etapama priprema vrijeme i količina

različitih formi treninga samostalni rad kod kuće broj randorija vrijeme vježbanja u

sali i na otvorenom terenu (Ćirković 1991)

53 Tekući plan priprema

Tekući plan priprema razrađuje se na osnovu periodičnog plana priprema On se

odnosi na period od 1-3 mjeseca to jest od jednog do drugog takmičenja U planu se

izrađuju različiti po karakteru mikrociklusi u kojima se određuje različito opterećenje i

pauze odmora Pri sastavljanju ovog plana uzima se u obzir stanje zdravlja sportiste

uslovi rada i života karakteristika vođenja borbe koje je sportista imao na poslednjem

takmičenju nivo njegovog sportskog majstorstva i moralno voljna priprema u

prethodnom periodu (Ćirković 1991) Tekuće se planiranje i programiranje izvodi na

temelju istih elemenata kao i kratkoročno ali u funkciji izgradnje mezociklusa kao

osnovne forme kreiranja trenažnog procesa u periodima i etapama (Kuleš 2008)

54 Operativni plan priprema

Operativni plan priprema razrađuje se za period na više od 20 dana ovaj plan u

nekoliko elemenata konkretizuje tekući plan priprema Obično se on koriguje za

vrijeme nastavno-trenažnih ili ipak samo trenažnih okupljanja na zajedničkim

pripremama za neko od važnih takmičenja

U suštini operativni plan priprema predviđa neposrednu pripremu džudista ka

stanju borbene gotovosti za predstojeće takmičenje

Pri razradi ovakvog plana neophodno je obratiti posebnu pažnju na realizaciju

sledećih osnovnih zadataka

9

bull Neprekidnost i kontinuiranost procesa treninga

bull Precizno određivanje zadataka i sadržaja treninga po određenim periodima i

etapama trenažne godine

bull Određivanje za svaku grupu sportista sredstva i metode kondicione tehničke i

taktičke pripreme s´obzirom na njihovu sportsku kvalifikaciju i zadatke

usavršavanja sportskog majstorstva

bull Određivanje sadržaja i sredstava moralno voljne pripreme svakog ponaosob

sportiste

bull U preciznoj organizaciji vaspitnog rada

bull Organizaciju pedagoške i ljekarske kontrole

bull Određivanje za svakog posebno plan priprema prema kalendaru takmičarske

godine

bull Određivanje nivoa trenažnih i takmičarskih opterećenja za džudo sport (Dragić

1979)

55 Ciklusni plan priprema

Ciklusni plan priprema obuhvata zatvoreni krug rada ili treninga u toku određenog

vremena U njemu se razrađuju zadaci sredstva i metode po godinama periodima

etapama nedeljama i danima Ciklusni plan može biti sastavljen u vidu teksta tabele i

grafika Sve ove forme dozvoljavaju detaljno upoređivanje u napredovanju kod

treniranja kondicionih tehničkih i taktičkih elemenata vezanih za džudo sport Ovakve

forme planiranja daju mogućnost dobrog iskorišćavanja različitih šema grafikona

kojima se lako mogu odrediti obim i intezitet opterećenja za svaki dan posebno u

časovima procentima i bodovima Od svega časovni plan treninga je najprostiji U

njemu se sastavljaju zadaci treninga predviđaju se sredstva raspodjeljuje se vrijeme za

različite forme rada i vidove priprema po određenim periodima i etapama

Na ovakav način proces funkcionalno-motoričkih priprema džudista počinje sa

organizacijom cijelog kolektiva Postavljaju se ciljevi i zadaci planiranih djelatnosti

10

svakog džudiste Vrši se izbor sredstava metoda i formi vježbanja Završava se

rješavanjem svih tih zadataka odnosno postizanjem određenih rezultata

Glavni zadatak planiranja priprema džudista ka dostizanju vrhunskih rezultata

trebalo bi da se završava naučno istraživačkim podacima svakog pojedinačno džudiste o

njegovom stanju sportske forme (Dragić 1996)

11

6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA

Funkcionalno-motorička priprema predstavlja sistematsko i kontrolisano

odvijanje procesa prilagođavanja organizma kako bi se postigla najpovoljnija

funkcionalnost protiv opterećenja i naprezanja Treniranost kao uticaj fizioloških

promjena džudiste putem treninga usko je povezana sa pojmom treninga kao stručno-

pedagoškim procesom Fiziološke promjene utiču na organe i sisteme organizma čije se

stanje pod uticajem treninga može dovesti u visok stepen funkcionisanja Rukovodeći

stručno-pedagoškim procesom trener će zavisno od karaktera ovog procesa izborom

odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i motoričkih

sposobnosti sportiste Pod pojmom razvoj funkcionalnih sposobnosti podrazumijevamo

značajnije promjene na svim sistemima čovjeka a posebno na kardio-respiratornom

mišićno-koštanom i nervnom sistemu (Idrizović i Idrizović 2001) Dok na razvoj

motoričkih sposobnosti džudiste podrazumijevamo visok nivo usklađenosti motoričkih

osobina (snaga brzina izdržljivost okretnost i gipkost) što je osnovni preduslov za

postizanje vrhunskih rezultata u džudou Naučna istraživanja i stečeno ogromno

praktično iskustvo omogućavaju izvršenje kvantitativnih analiza i modeliranje nekih

procesa izbor efikasnijih šema trenažnih opterećenja U tom cilju izgrađuju se

takozvani prosječni statistički modeli kondicionih treninga za konkretne sportske

discipline a na tom osnovu individualni modeli priprema usklađeni sa morfo-

funkcionalnim statusom svakog sportiste i sa konkretnim zadacima trenažnog procesa

(Željaskov 2006)

61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme

Funkcionalno-motorička priprema džudista karakteriše se razvijanjem

vegetativnih i motoričkih funkcija organizma Kada je riječ o zadacima funkcionalno-

motoričke pripreme u radu sa džudistima potrebno je istaći da je ona usmjerena na

učvršćenje zdravlja postizanje optimalnog fizičkog razvoja i razvijanje adaptacionih

12

sposobnosti koje će im omogućiti uspješnu izgradnju motoričkih osobina a kao solidnu

osnovu za kasniju uspješnu primjenu složene tehnike džudoa u sportskoj borbi

U procesu priprema sportista u okviru fizičke pripreme razlikujemo opštu i

specifičnu fizičku pripremu Pod opštom funkcionalno-motoričkom pripremom

podrazumijevamo stanje organizma i razvijenost motoričkih sposobnosti koje čine

čovjeka sposobnim da se uspješno bavi sportskim aktivnostima tj da izvodi rad

različitog karaktera (Dragić 1996)

Pod specifičnom funkcionalno-motoričkom pripremom podrazumijevamo stanje

organizma i razvijenost sposobnosti koje čine džudistu sposobnim da dostiže vrhunske

rezultate

62 Opšta funkcionalno-motorička priprema

Opšta funkcionalna-motorička priprema se sastoji u razvoju primarnih

sposobnosti i karakteristika sportista sa ciljem razvijanja opšte kondicione treniranosti

primjenjujući prvenstveno trenažne sadržaje koji su usmjereni na razvoj sposobnosti

karakteristika sportista koje nisu specifične za određenu sportsku aktivnost (Malacko i

Doder 2008)

Ova priprema podrazumijeva proces harmičnog razvoja bazičnih funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti Opšta funkcionalno-motorička priprema je usmjerena na

podizanje efikasnosti svih organa i organskih sistema u funkcionalnom smislu

povećanje kordinacionih sposobnosti povećanje snage brzine i izdržljivosti U ovoj

pripremi veliki je akcenat na globalnoj obradi lokomotornog aparata Jedan od osnovnih

zadataka programa funkcionalno-motoričke pripreme jeste optimalan izbor vježbi

U sredstva opšte funkcionalno-motoričke pripreme prvenstveno spadaju vježbe

koje svestrano usavršavaju motoričke osobine i učvršćuju elementarne motoričke

navike vodeći pritom računa o njihovom harmoničnom djelovanju na organizam

sportiste (hodanje trčanje elementarne igre sportske igre plivanje skijanje

gimnastika vježbe sa opterećenjem itd)

13

Važno mjesto zauzimaju i vježbe kojima se preventivno djeluje na kritične zone

lokomotornog aparata npr kičma koje su izložene većim naporima a time i riziku za

povrede

U treningu sportista najpoznatije i najpogodnije su razne forme stanica posebno

sistem bdquoiz vježbe u vježbuldquo pri kojem se može obaviti i do stotinu vježbi različite

složenosti kontinuirano jedna za drugom Vježbe u parovima su veoma korisne

pogotovo u treningu mlađih sportista

U cilju postizanja većeg nivoa opšte funkcionalno-motoričke pripreme mogu se sa

uspjehom koristiti i određeni elementi iz borilačkih sportova Analizirajući krajnje

ciljeve i zadatke opšte funkcionalno-motoričke pripreme sa aspekta zahtjeva džudo

sporta potrebno je imati u vidu sledeće

bull da se izborom i primjenom sredstava opšte funkcionalno motoričke pripreme

doprinese opštem biološkom razvoju kao i razvoju motorike i pozitivnih

moralno-voljnih osobina džudista

bull tokom izbora i primjene sredstava opšte funkcionalno-motoričke pripreme

treba razvijati naročite fizičke sposobnosti koje su po karakteru nervno-

mišićnih naprezanja i načinu funkcionisanja organizma sličniji pokretima u

džudou

bull da se obogati fond kretanja džudista u usvajanju one motoričke navike koja

će ubrzati pozitivan prenos tj pozitivno uzajamno djelovanje između

vladanja tehnikom jedne vježbe i uspješnog ovladavanja i izvođenja druge

koja će ubrzati formiranje specifičnih navika neposredno potrebnih u džudou

bull da prelaskom na drugačiji karakter kretanja omogućuje potpunije i brže

odmaranje organizma i obnavljanje radne sposobnosti (Dragić1996)

14

63 Specifična funkcionalno-motorička priprema

Cilj specifične funkcionalno-motoričke pripreme jeste da se izvrši kompleksna

adaptacija organizma u procesu razvoja i usavršavanja funkcionalnih i motoričkih

sposobnosti i adaptacija na sasvim određene kretne strukture koje po strukturi

opterećenju i dinamici odgovaraju datoj sportskoj grani Specifična funkcionalno-

motorička priprema utiče na razvoj motoričkih osobina neophodnih za izvođenje

specifičnih pokreta a koristi se kao sastavni dio cjeloukupnog stručno-pedagoškog

procesa usko povezana sa usavršavanjem tehničko-taktičkih elemenata (Dragić 1996)

Ukoliko želimo da izvršimo pravilan izbor odgovarajućih specifičnih vježbi za

džudo i usmjerimo ih na usavršavanje bilo koje motoričke osobine neophodno je dobro

proučiti strukturu pojedinih tehnika džudoa i aktivnosti pojedinih grupa mišića prilikom

realizacije određenog zahvata ili bacanja Na osnovu ovih pokazatelja utvrdićemo koji

su mišići najviše aktivirani tokom realizacije određene tehnike što će nam poslužiti kao

polazište za izbor određenog kompleksa specifičnih vježbi koje će imati najefikasniji

uticaj na njihov pravilan razvoj Prilikom primjene specifičnih vježbi koriste se i

dopunska opterećenja (spoljašnje opterećenje povećanje frekvence i trajanje vježbe)

pri čemu trener mora strogo voditi računa da primijenjeno spoljašnje opterećenje ne

naruši osnovnu biomehaničku strukturu kretanja i na taj način smanji racionalnost

izvođenja kretanja Pored uticaja na razvoj određenih grupa mišića sredstvima

specifične funkcionalno-motoričke pripreme takođe ćemo uticati na razvoj onih

motoričkih osobina za koje ocijenimo da u datom momentu uslovljavaju razvoj

određenih kvaliteta karakterističnih za džudo U zavisnosti od zadataka koje u

određenoj fazi pripreme želimo da rješavamo vježbe specifične pripreme uslovno

možemo da podijelimo na

bull vježbe za razvoj specifičnih motoričkih osobina

bull vježbe za usavršavanje specifičnih elemenata karakterističnih za džudo

Za odnos opštih i specifičnih funkcionalno-motoričkih priprema u džudou i

srodnim borilačkim sportovima interesantna su zapažanja poznatog sovjetskog

15

pedagoga iz ove oblasti profesora Čumakova i njegovih saradnika izloženih na donjoj

tabeli

Tabela 1 Odnos opšte i specifične pripreme (Dragić 1996)

Staž vježbanja Obim fizičke pripreme Specifična fizička priprema

Početnici 70 30

1-3 god 60 40

3-5 god 50 50

5-6 god 40 60

6-8 god 30 70

8 i više 20 80

Pravilno programiranje odnosa opšte i specifične pripreme džudista u određenoj

fazi ili periodu godišnjeg ciklusa treninga daje nam velike izglede na uspjeh

631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga

Kao uspješan primjer možemo navesti pripreme džudo reprezentacije Jugoslavije

koje su bile sprovedene mjesec dana prije prvenstva svijeta u Beogradu 1989 godine

održane u tadašnjoj Čehoslovačkoj od 0709-15091989 godine a na kojem je

reprezentativac Jugoslavije Dragomir Bečanović osvojio zlatnu medalju

I dan priprema

Prije podne 0930 ndash 1100 h

bull Zagrijavanje džudo gimnastika 15 minuta

bull 15 minuta uči-komi na mjestu i kretanju

bull 7 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta

bull 10 minuta vježbe za opuštanje i smirivanje organizma

16

Poslije podne 1500 - 1630 h

bull 15 minuta zagrijavanje za randori u parteru

bull 7 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 5 minuta

bull Vježbe za relaksaciju 8 minuta

bull Poslije završenog treninga obavezna sauna bazen sa mineralnom vodom

hidromasaža opuštanje uz muziku Ukupno kompletan tretman traje 60 minuta

II dan priprema

Prije podne

bull Aktivan odmor (šetnja)

Poslije podne 1800 - 1930 h

bull Trčanje 5000m na vrijeme

bull Vježbe oblikovanja 15 minuta

bull Uskoci na mjestu 5 x 150 u seriji

bull Tehnika u kretanju sa dizanjem po 200 u seriji

bull 3 x 5 minuta rvanje sa puno guranja i vučenja

bull Poslije večere šetnja u prirodi od 2200 ndash 2300 h odmor na raspolaganju sauna

bazen hidromasaža sve ukupno 60 minuta

III dan priprema

Jutarnji trening 0715 - 0735 h

bull Vježbe oblikovanja i šetnja u šumi 1200 m dužine

Prije podne 1000 - 1200 h

bull Igranje fudbala u sali 35 minuta

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull 17 minuta uči komi u kretanju sa bacanjem

bull 4 x 5 minuta randori u stojećem stavu

Poslije podne 1700 - 1830 h

bull 10 minuta zagrijavanje

bull 10 minuta džudo parterna gimnastika

bull 15 minuta uči komi u kretanju

17

bull Randori u stojećem stavu 7 x 5 minuta pauza za odmor 3 minuta

bull Vježbe za relaksaciju i opuštanje

Večernji trening 2100 - 2200 h

bull 15 minuta plivanja u bazenu

bull 30 minuta sauna

bull 15 minuta hidro masaža u mineralnoj toploj vodi

IV dan priprema

Jutarnji trening 0710 - 0745 h

bull 4500 m trčanja svako svojim tempom

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull Uskoci na mjestu 2 x 200

bull Tehnika u kretanju 5 minuta kontinuirano

Prije podne 1000 - 1100 h

bull 10 minuta zagrijavanja

bull 10 minuta uči-komi na mjestu

bull 10 minuta uči-komi nožne tehnike u kretanju

bull 10 minuta uči-komi kombinacija

bull 5 x 1 minut uči-komi u parteru specijalke napad maksimalno

bull Vježbe snage sklekovi zgibovi sa partnerom trbuh-leđa polu mostovi vježbe

za mišiće vrata i na kraju istezanje

Poslije podne 1530 - 1710 h

bull 10 minuta zagrijavanja

bull 10 minuta uči-komi na mjestu

bull Uči-komi na 10 sekundi brzinski ulasci sa bacanjem na kraju onda drugi radi

tehniku 20 sekundi

bull 8 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza po 3 minuta

bull Nage-vaza svako po 100 bacanja

bull Vježbe za relaksaciju

bull 40 minuta posle ovog treninga sauna bazen masaža hidro masaža

18

V dan priprema

Prije podne 0930 - 1100 h

bull Igranje fudbala u sali 60 minuta

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull Vježbe za mišiće trbuha i leđa sklekovi zgibovi

Poslije podne 1530 - 1700 h

bull 10 minuta džudo vježbe oblikovanja

bull 5 minuta uči-komi na mjestu

bull 3 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta

bull 5 x 5 minuta randori linija sa pauzom od 5 minuta

bull Nage-komi svako po 150 bacanja

Večernji trening 2000 - 2130 h

bull Sauna bazen masaža

VI dan priprema

Jutarnji trening 0710 - 0745 h

bull Trčanje dužine 4500 m na vrijeme

bull 8 minuta vježbe oblikovanja

bull Uskoci na mjestu 2 x 250

Prije podne 1000 - 1130 h

bull 5 minuta zagrijavanje lak randori u parteru

bull 5 minuta vježbe oblikovanja zagrijavanja

bull 5 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta

bull 5 minuta relaksacija joga vježbama

Poslije podne 1700 - 1800 h

bull 10 minuta zagrijavanje

bull 10 minuta bucu-kari

bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 3 minuta

bull 5 minuta relaksacije

Večernji trening od 2100 - 2200 h

19

bull Bazen sauna hidro masaža

VII dan priprema

Jutarnji trening 1000 - 1100 h

bull Oštro trčanje 4000 m na vrijeme

bull 10 minuta vježbe oblikovanja

bull Uskoci na mjestu 2 x 200

bull Tehnika u kretanju sa dizanjem 10 minuta

Poslije podne 1700 - 1800 h

bull 10 minuta vježbe oblikovanja

bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta

bull 10 minuta relaksacija vježbama joge

Večernji trening 2100 - 2200 h

bull Sauna bazen hidro masaža

VIII dan priprema

bull Dan odmora povratak kući (Ćirković 1991)

20

7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage

Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno

uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje

snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora

partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na

zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na

razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike

količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista

primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog

perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom

procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu

treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo

izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)

Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao

procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje

(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja

bez prekida rada (do otkaza)

Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim

prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno

se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako

na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok

stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored

toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage

ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u

dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)

21

Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i

druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na

izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu

Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod

maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja

i metod izometrijskih naprezanja

711 Metod maksimalnog naprezanja

Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu

džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste

Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod

uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna

je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim

fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava

na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže

veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u

treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)

Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

22

712 Metod repetitivnih naprezanja

Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno

izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti

sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a

najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta

Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati

npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja

određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju

treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama

može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U

ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)

U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom

primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju

vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri

ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)

713 Metod dinamičkog naprezanja

Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao

što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici

zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru

mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja

odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom

Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip

rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku

izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje

treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje

pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što

23

markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja

pokreta

U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije

Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće

dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja

možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja

Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd

(Banović 2007)

Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

714 Metod izometrijskih naprezanja

Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta

naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u

stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa

eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično

služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod

izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi

24

Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje

rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-

10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne

treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da

uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2

mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe

labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u

naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne

sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti

sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda

pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke

kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović

2007)

Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-

treninga-snage-iii-deo

25

72 Usavršavanje brzine

Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom

vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović

i Idrizović 2001)

Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada

vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne

forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata

tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim

dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom

brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave

brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili

specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane

protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje

specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova

brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode

usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog

pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova

Slika 6 Usavršavanje brzine

Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

26

721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi

(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići

visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja

brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće

suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)

Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na

početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan

pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno

dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj

početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu

sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal

Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili

više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se

unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u

27

kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na

primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za

dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu

mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja

Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon

zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije

praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog

trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je

od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista

visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja

Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri

pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada

protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i

dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije

pojavljuju izolovano

722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da

je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine

određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa

određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u

izvođenju datog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a

naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu

svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske

kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog

pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i

pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu

28

sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno

izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)

Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

73 Usavršavanje izdržljivosti

Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u

toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što

borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju

svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)

Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na

efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)

Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo

ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je

usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa

završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od

par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta

Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj

borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost

29

džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-

sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne

izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje

anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod

kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri

čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad

u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85

opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog

opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj

zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena

kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista

po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)

Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti

Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-

za-eksplozivnost

731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne

energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na

periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju

30

funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju

kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam

predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)

Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju

duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja

kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih

mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u

minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se

stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti

džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja

(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i

njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše

neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao

uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40

min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u

31

pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje

mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)

U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva

minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi

stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se

primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić

1979)

732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od

nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista

ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je

frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u

ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti

nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u

fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na

značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti

Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu

ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna

ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti

takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara

kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta

gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U

procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati

učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica

opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo

anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži

predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti

32

džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod

Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A

osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i

odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje

započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u

minuti

Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima

opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali

dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja

sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi

pasivni odmori (Dragić 1996)

Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

74 Usavršavanje okretnosti

Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi

pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi

pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se

33

mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti

razlikujemo dvije uzajamno povezane metode

bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje

u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito

izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme

zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz

puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-

oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove

motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8

godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje

novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju

usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali

samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti

dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti

Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe

i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta

obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom

kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske

igre itd)

bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom

primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju

(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke

pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da

djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala

situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na

novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora

ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno

primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste

dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo

34

aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se

iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima

zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz

različitih položaja (Dragić 1996)

75 Usavršavanje gipkosti u džudou

Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za

izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti

Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu

pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura

kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim

situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih

osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao

osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od

zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada

usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog

procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri

primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)

Slika 12 Usavršavanje gipkosti

Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

35

Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u

svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo

gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj

snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za

usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim

uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u

cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na

dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku

koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode

pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su

bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom

izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u

takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe

ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i

pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač

sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od

dinamičkog načina

bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja

izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom

narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja

pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko

tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem

se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i

gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja

treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati

da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba

izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno

slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i

odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)

36

8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI

Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno

mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u

sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu

samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje

napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima

treninga u toku sportske borbe)

U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane

sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane

sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u

najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora

bull funkcionalnog stanja organizma

bull veličine opterećenja (Dragić 1996)

Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu

utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava

stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom

procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za

sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem

je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču

na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U

trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na

prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti

sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u

stanje pretreniranosti

Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena

treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti

odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg

opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja

37

što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki

naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo

bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom

određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo

pridržavati sledećih principa

bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog

sportiste posebno

bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na

prethodnom

bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od

prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće

opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)

Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost

organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog

procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških

zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite

nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o

nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što

svakako zavisi od doziranja opterećenja

Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih

osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje

se polazi

Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom

od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100

te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)

38

9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA

Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće

sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku

i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se

povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz

mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem

poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i

ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U

džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim

povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje

zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova

Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od

toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama

Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju

kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i

kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja

Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo

lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za

džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu

specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno

lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove

pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)

Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći

trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste

do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi

stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje

može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl

39

Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma

nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja

organizma

bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u

njima u toku laganog aerobnog rada

bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili

angažovani u toku sportskog treninga

bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža

toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)

40

10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od

pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti

pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa

optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge

strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme

zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo

kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne

grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-

motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata

Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage

(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim

toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti

aerobnog i anaerobnog tipa

U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji

je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i

izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata

Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata

potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se

svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki

izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne

funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i

međunarodnoj sceni

41

LITERATURA

1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-

matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu

2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika

Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska

akademija

3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko

izdanje

4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke

kulture

5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke

kulture Vojvodine

6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica

Univerzitet Crne Gore

7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u

Zagrebu

8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi

Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine

9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u

Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet

sveučilišta u Zagrebu

11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki

fakultet sveučilišta u Zagrebu

12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska

akademija

42

SLIKE

Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg

Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb

Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu

Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-

treninga-snage-iii-deo

Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-

eksplozivnost

Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

43

BIOGRAFIJA

Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne

Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet

za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i

profesionalno se bavio džudom

Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac

Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine

Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara

44

  • 2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
  • 3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
  • 4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
  • 5 PLANIRANJE PRIPREMA
    • 51 Perspektivni plan priprema
    • 52 Periodični plan priprema
    • 53 Tekući plan priprema
    • 54 Operativni plan priprema
    • 55 Ciklusni plan priprema
      • 6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
        • 61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
        • 62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
        • 63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
          • 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
              • 7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU
                • 71 Usavršavanje snage
                  • 711 Metod maksimalnog naprezanja
                  • 712 Metod repetitivnih naprezanja
                  • 713 Metod dinamičkog naprezanja
                  • 714 Metod izometrijskih naprezanja
                    • 72 Usavršavanje brzine
                      • 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
                      • 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
                        • 73 Usavršavanje izdržljivosti
                          • 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
                          • 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
                            • 74 Usavršavanje okretnosti
                            • 75 Usavršavanje gipkosti u džudou
                              • 8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
                              • 9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
                              • 10 ZAKLJUČAK
                              • LITERATURA
                              • SLIKE
                              • BIOGRAFIJA

71 Usavršavanje snage 21 711 Metod maksimalnog naprezanja 22 712 Metod repetitivnih naprezanja 23 713 Metod dinamičkog naprezanja 23 714 Metod izometrijskih naprezanja 24

72 Usavršavanje brzine 26 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije 27 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta 28

73 Usavršavanje izdržljivosti 29 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta 30 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta 32

74 Usavršavanje okretnosti 33

75 Usavršavanje gipkosti u džudou 35

8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI 37

9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA 39

10 ZAKLJUČAK 41

LITERATURA 42

SLIKE 43

BIOGRAFIJA 44

vii

1 UVOD

Funkcionalno-motoričkim pripremama pripada centralno mjesto u džudo sportu

U savremenom džudo treningu veliki akcenat se stavlja na razvijanje funkcionalno-

motoričkih osobina kao jednom od presudnih elemenata u osvajanju najsjajnijih odličja

i nije slučajno što je ona prva među jednakim osobinama potrebnih za uspjeh

Tehničko-taktička priprema je toliko usavršena i ujednačena kod vrhunskih džudista da

gotovo samo funkcionalno-motoričke osobine i njihov razvoj imaju presudnu ulogu u

rezultatima u savremenom džudou

Srsquoobzirom na to da postoje džudo kampovi skoro svakog vikenda u svijetu gdje

se okupljaju takmičari svih težinskih kategorija poznato je da su njihova znanja i

vladanje tehnikom i taktikom u borbi dobro poznata njima međusobno Svako među

njima je imao veliki broj borbi u makrociklusu što je velika prednost u njihovom

međusobnom susretu na takmičenjima Sve ove činjenice odaju sliku da je gotovo

nemoguće predvidjeti pobjednika meča tokom gledanja borbe

Dokaz za to su Olimpijske igre u Riu 2016 godine gdje se veliki broj borbi

upravo završavao u poslednjim sekundama meča većinom u ldquogolden scorerdquo gdje su

upravo funkcionalno-motoričke sposobnosti jednog džudiste nadvladale sposobnosti

drugog džudiste i tim odlučile pobjednika u meču

U ovom radu su predstavljene metode i primjer priprema reprezentacije

Jugoslavije (1989 godina) za razvijanje funkcionalno-motoričkih osobina za koje

možemo reći da su najefikasnije i kojima dajemo prednost u treningu vrhunskih

džudista u funkcionalno-motoričkim pripremama

1

2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ

Podaci o počecima vještina koje su prethodile džudou su iz daleke prošlosti

Potreba za odbranom i savladavanjem napadača pomoću određenih tehnika kao i same

vještine pojavile su svuda gdje je ugnjetavanja bilo Tamo gdje su nasilnici pretežno u

hordama napadali plemena koja su se pretežno bavila stočarstvom i poljoprivredom

javila se prirodna pojava za samoodbranom razne alatke koje su se koristile u poljima

pretvorene su u oružje za samoodbranu Tada se i dešava da se savlađuju i vještine

odbrane golim rukama Borilačkim vještinama su najviše napredovali na Istoku u

hramovima budizma i hinduizma Dalaj Lama u knjizi ldquoTreće okordquo opisuje treninge sa

pokretima i bacanjima koji su slični tehnikama koje se primjenjuju u džudou

Borilačke vještine iz čijih je tehnika nastao džudo začete su na tlu Azije Zna se

da potiču iz Kine odakle su prenijeti u Japan gdje su usavršene do današnjeg dana Prvi

pisani izvori koji detaljnije govore o nastanku ovih vještina je ldquoHronika Japanardquo (Nihon

Šoki) pisana po carskom naređenju 720 godine U ovim zapisima govori se o turnirima

u snazi (ćikura kurabe) koji su se održavali za vrijeme vladavine imperatora Suini-na

230 godina prije nove ere Neki istoričari džudoa smatraju ovaj događaj kao istinitu i

važnu činjenicu koja ukazuje na začetke sumo rvanja i kuminči vještina (drevni oblici

borbe ldquogolim rukamardquo) U knjizi drevnih priča (Konjaku Monogatari) za koju se smatra

da je napisana u drugoj polovini XI vijeka pojavljuje se prvi put riječ ldquoJAVARArdquo a to

je borilačka vještina koja je prethodila nastajanju jiundashjitse iz koje je kasnije nastao

džudo (Dragić 1979)

Tvorac modernog džudoa Džigoro Kano (1860-1938) se 1877 godine upisao na

carski univerzitet gdje se upoznaje sa starim borilačkim vještinama Posvetio se

proučavanju jiundashjitse kod majstora Fukude i Matemom Ise Stupanjem na snagu carske

zabrane nošenja sablje samurajima počinje period stagnacije tradicionalnih borilačkih

vještina pa i jiundashjitse

Džigoro Kano diplomira političke i ekonomske nauke 1881 godine i otvara

sopstvenu školu ldquoŠkola jednakihrdquo (Gakušui Ryu) u kojoj vrši usavršavanje tehnika

izabranih iz jiundashjitse Uspostavlja sopstvene metode čije usavršavanje rezultira brojnim

2

saznanjima koja i danas čine osnov džudo tehnika Godinu dana kasnije 1882 godine

osniva novu školu ldquoKodokanrdquo (Institut za traženje puteva) u kojoj se vježba novi način

nazvan DŽUDO (DŽU - što znači nježan mekan gibak i DO ndash što znači put način

princip) U tehničkom pogledu džudo je definisan 1887 godine a ldquoduhovni principirdquo su

definisani 1922 godine kada su uspostavljeni principi ldquomaksimalna efikasnostrdquo

(Seryoko Zenyo) i ldquouzajamno pomaganje i zajednički napredakrdquo (Jita Koyel)

Slika 1 dr Džigoro Kano 1860-1938 god

Preuzeto sa httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-

4375pxjpg

Prva demonstracija džudoa u Evropi bila je u Londonu 1901 godine nakon čega

učenici Džigoro Kana formiraju prve klubove Džudo doživljava ekspanziju posle

Prvog svjetskog rata u Francuskoj Njemačkoj Engleskoj Italiji i Švajcarskoj

3

Prvi šampionat Evrope održan je 1934 godine u Drezdenu Evropska džudo unija

(EJU) osniva se 1948 godine u Londonu a od 1951 godine redovno se održavaju

prvenstva u Evropi

Međunarodni džudo savez (IJF) je osnovan 1956 godine u Tokiju i od tada se

svake druge godine održavaju svjetska prvenstva

Godine 1964 džudo je uvršten u program Olimpijskih igrara u Tokiju i od tada je

pristutan na svim zvaničnim takmičenjima u svijetu

U cilju vježbanja džudoa dr Džigoro Kan je rekao ldquoDžudo predstavlja način

pomoću kojeg možemo najefikasnije upotrijebiti fizičku i psihičku snagu Vježbajući

nas u napadu i odbrani džudo ojačava naše tijelo i duh i pomaže nam da principe

džudoa prihvatimo kao svoje Na taj način se usavršavamo i postajemo vredniji članovi

zajednice a to je konačni cilj džudoardquo (Dragić 1979)

4

3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU

Svaki sport odnosno sportska grana ima jedinstvenu strukturu faktora koji utiču

na sportski rezultat u njoj Ti faktori odnosno činioci od kojih zavisi uspješnost u sportu

definisani su hijerarhijski To znači da na početku niza stoje najvažniji faktori ili

činioci a na kraju oni koji su manje važni Tako definisana hijerarhijska struktura

faktora naziva se jednačina specifikacije uspjeha u sportu Ona je hipotetska ako se do

hijerarhijske strukture faktora uspješnosti došlo temeljem subjektivne procjene njihove

važnosti (Milanović 2010) Jednačina specifikacije uspjeha u džudou je hipotetski ili naučno utvrđena

hijerarhijska struktura sposobnosti osobine i znanja sportista koje su važne za

postizanje vrhunskih sportskih rezultata (Sertić 2004)

Prvo mjesto u jednačini specifikacije za seniore zauzima snaga ispred

koordinacije dok je redosled drugačiji kod mlađih uzrasta - prvo koordinacija pa onda

snaga Iza same prirode džudoa i iz njegove strukturne analize proizilazi da su različiti

vidovi snage (maksimalna eksplozivna repetitivna i statička snaga) i koordinacija

najvažniji elementi koji određuju uspjeh u borbi U hipotetskoj jednačini specifikacije

za džudo preovladavaju sledeće antropološke karakteristike

bull u području SNAGE - maksimalna repetitivna eksplozivna i statička

bull u području KOORDINACIJE - koordinacija tijela brzina izvođenja složenih

motoričkih zadataka agilnost reorganizacija motoričkog stereotipa

bull u području KONATIVNIH OSOBINA - agresivnost ego super ego fitimija

harija samodominacija

bull u području FUNKCIONALNIH SPOSOBNOSTI - aerobne anaerobne i

aerobno-anaerobne

bull u području BRZINE - brzina jednostavnih pokreta

bull u području RAVNOTEŽE - sposobnost održavanja i uspostavljanja ravnotežnih

položaja

5

bull u poodručju KOGNITIVNIH SPOSOBNOSTI - faktor percepcije

Specijalizacije memorije i induktivnog rezona

bull i u području FLEKSIBILNOSTI - fleksibilnost u zglobu kuka i gipkosti u

torakalnom i lubalnom dijelu karlice (Sertić 2004)

Slika 2 Hipotetska jednačina uspješnosti u džudou (Sertić i Lindi 2003)

22

15

15 12

10

10

8

8

Hipotetska jednačina specifikacije uspješnosti u džudou

SNAGA

KOORDINACIJA

FUNKCIONALNE SPOSBNOSTI

BRZINA

KONATIVNE SPOSOBNOSTI

KOGNITIVNE SPOSOBNOSTI

RAVNOTEŽA

FLEKSIBILNOST

6

4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA

U džudou se ciklus organizovanog rada oslanja na informacije koje se odnose na 1 Početni nivo osobina koje karakterišu organizam džudiste

2 Aktuelne razvojne tendencije u džudou dostignuća sportske prakse i džudo

teorije

3 Određivanje mjerljivih trenažnih ciljeva i zadataka gledanih iz baze podataka

uspjesnošti ponašanja u džudo borbi i pripremama za nju

4 Izrada opšte koncepcije džudiste za borbu

5 Kalendar takmičenja

6 Utvrđivanje proporcija izmedju opšte usmjerene i specifične pripreme

7 Određivanje dužine perioda treninga na izgrađivanje sportske forme njenu

stabilizaciju i njeno snižavanje

8 Utvrđivanje trenažnih struktura koje odgovaraju etapama izgrađivanja sportske

forme (sastav mezociklusa mikrociklusa i trenažnih jedinica)

9 Programiranje sadržaja za ispoljavanje prihvaćenih trenažnih struktura (sredstva

opterećenje metode i forme treninga (Ćirković 1995)

7

5 PLANIRANJE PRIPREMA

51 Perspektivni plan priprema

Perspektivni plan priprema sastavlja se na četiri godine (makrociklus) U

perspektivnom planu priprema određuju se glavni pravci aktivnosti kako pojedinca tako

i čitave ekipe Cilj i osnovni zadaci u višegodišnjoj pripremi planiraju se sredstvima

metodama i formom za vježbanje po periodima i etapama Dinamika opterećenja

sastavljena je na osnovu podataka o kratkim karakteristikama svakog sportiste

ponaosob Ukazuje se na važnost osnovnih takmičenja u svakom ciklusu određuju se

kontrolni normativi planiraju se osnovne vaspitno-pedagoške mjere i ljekarske

kontrole

Po obimu perspektivni plan predviđa broj trenažnih dana po godinama broj

takmičenja individualnih i grupnih treninga broj časova treninga (opšte i specifične

pripreme) podijeljenih na tehniku i taktiku sa teorijskom nastavom (Dragić 1996)

Prema intezitetu rada planira se broj treninga sa maksimalnim visokim i srednjim

intezitetom Planirana je kontrola pojedinaca i čitave ekipe Planiraju se osnovni zadaci

u godišnjim trenažnim ciklusima periodima i etapama a takođe i njihova dužina

trajanja obzirom na predstojeća najvažnija takmičenja

U individualnom perspektivnom planu funkcionalno-motoričkih priprema

konkretizuje se pojedinačni ili ekipni plan koji proizilazi iz mogućnosti odabiranja

pravog takmičara u određenoj kategoriji (Dragić 1996)

52 Periodični plan priprema

Periodični plan priprema sastavlja se na osnovu perspektivnog plana priprema za

jednu godinu On se odnosi samo na jedan dio priprema između dva najvažnija

takmičenja u godini

Jedan od ključnih uslova za uspjeh periodizacije jesu informacije o pravilnom

treniranju kondicionih svojstava tokom godišnjeg ciklusa treninga U svakom

8

periodičnom planu priprema detaljno se razrađuju zadaci kondicionih priprema

usavršavanje tehničko-taktičkih elemenata određuju se sredstva i metode priprema broj

dana veličina i karakter opterećenja na svakoj etapi priprema broj treninga i pauze za

dane odmora dinamika opterećenja po određenim etapama priprema vrijeme i količina

različitih formi treninga samostalni rad kod kuće broj randorija vrijeme vježbanja u

sali i na otvorenom terenu (Ćirković 1991)

53 Tekući plan priprema

Tekući plan priprema razrađuje se na osnovu periodičnog plana priprema On se

odnosi na period od 1-3 mjeseca to jest od jednog do drugog takmičenja U planu se

izrađuju različiti po karakteru mikrociklusi u kojima se određuje različito opterećenje i

pauze odmora Pri sastavljanju ovog plana uzima se u obzir stanje zdravlja sportiste

uslovi rada i života karakteristika vođenja borbe koje je sportista imao na poslednjem

takmičenju nivo njegovog sportskog majstorstva i moralno voljna priprema u

prethodnom periodu (Ćirković 1991) Tekuće se planiranje i programiranje izvodi na

temelju istih elemenata kao i kratkoročno ali u funkciji izgradnje mezociklusa kao

osnovne forme kreiranja trenažnog procesa u periodima i etapama (Kuleš 2008)

54 Operativni plan priprema

Operativni plan priprema razrađuje se za period na više od 20 dana ovaj plan u

nekoliko elemenata konkretizuje tekući plan priprema Obično se on koriguje za

vrijeme nastavno-trenažnih ili ipak samo trenažnih okupljanja na zajedničkim

pripremama za neko od važnih takmičenja

U suštini operativni plan priprema predviđa neposrednu pripremu džudista ka

stanju borbene gotovosti za predstojeće takmičenje

Pri razradi ovakvog plana neophodno je obratiti posebnu pažnju na realizaciju

sledećih osnovnih zadataka

9

bull Neprekidnost i kontinuiranost procesa treninga

bull Precizno određivanje zadataka i sadržaja treninga po određenim periodima i

etapama trenažne godine

bull Određivanje za svaku grupu sportista sredstva i metode kondicione tehničke i

taktičke pripreme s´obzirom na njihovu sportsku kvalifikaciju i zadatke

usavršavanja sportskog majstorstva

bull Određivanje sadržaja i sredstava moralno voljne pripreme svakog ponaosob

sportiste

bull U preciznoj organizaciji vaspitnog rada

bull Organizaciju pedagoške i ljekarske kontrole

bull Određivanje za svakog posebno plan priprema prema kalendaru takmičarske

godine

bull Određivanje nivoa trenažnih i takmičarskih opterećenja za džudo sport (Dragić

1979)

55 Ciklusni plan priprema

Ciklusni plan priprema obuhvata zatvoreni krug rada ili treninga u toku određenog

vremena U njemu se razrađuju zadaci sredstva i metode po godinama periodima

etapama nedeljama i danima Ciklusni plan može biti sastavljen u vidu teksta tabele i

grafika Sve ove forme dozvoljavaju detaljno upoređivanje u napredovanju kod

treniranja kondicionih tehničkih i taktičkih elemenata vezanih za džudo sport Ovakve

forme planiranja daju mogućnost dobrog iskorišćavanja različitih šema grafikona

kojima se lako mogu odrediti obim i intezitet opterećenja za svaki dan posebno u

časovima procentima i bodovima Od svega časovni plan treninga je najprostiji U

njemu se sastavljaju zadaci treninga predviđaju se sredstva raspodjeljuje se vrijeme za

različite forme rada i vidove priprema po određenim periodima i etapama

Na ovakav način proces funkcionalno-motoričkih priprema džudista počinje sa

organizacijom cijelog kolektiva Postavljaju se ciljevi i zadaci planiranih djelatnosti

10

svakog džudiste Vrši se izbor sredstava metoda i formi vježbanja Završava se

rješavanjem svih tih zadataka odnosno postizanjem određenih rezultata

Glavni zadatak planiranja priprema džudista ka dostizanju vrhunskih rezultata

trebalo bi da se završava naučno istraživačkim podacima svakog pojedinačno džudiste o

njegovom stanju sportske forme (Dragić 1996)

11

6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA

Funkcionalno-motorička priprema predstavlja sistematsko i kontrolisano

odvijanje procesa prilagođavanja organizma kako bi se postigla najpovoljnija

funkcionalnost protiv opterećenja i naprezanja Treniranost kao uticaj fizioloških

promjena džudiste putem treninga usko je povezana sa pojmom treninga kao stručno-

pedagoškim procesom Fiziološke promjene utiču na organe i sisteme organizma čije se

stanje pod uticajem treninga može dovesti u visok stepen funkcionisanja Rukovodeći

stručno-pedagoškim procesom trener će zavisno od karaktera ovog procesa izborom

odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i motoričkih

sposobnosti sportiste Pod pojmom razvoj funkcionalnih sposobnosti podrazumijevamo

značajnije promjene na svim sistemima čovjeka a posebno na kardio-respiratornom

mišićno-koštanom i nervnom sistemu (Idrizović i Idrizović 2001) Dok na razvoj

motoričkih sposobnosti džudiste podrazumijevamo visok nivo usklađenosti motoričkih

osobina (snaga brzina izdržljivost okretnost i gipkost) što je osnovni preduslov za

postizanje vrhunskih rezultata u džudou Naučna istraživanja i stečeno ogromno

praktično iskustvo omogućavaju izvršenje kvantitativnih analiza i modeliranje nekih

procesa izbor efikasnijih šema trenažnih opterećenja U tom cilju izgrađuju se

takozvani prosječni statistički modeli kondicionih treninga za konkretne sportske

discipline a na tom osnovu individualni modeli priprema usklađeni sa morfo-

funkcionalnim statusom svakog sportiste i sa konkretnim zadacima trenažnog procesa

(Željaskov 2006)

61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme

Funkcionalno-motorička priprema džudista karakteriše se razvijanjem

vegetativnih i motoričkih funkcija organizma Kada je riječ o zadacima funkcionalno-

motoričke pripreme u radu sa džudistima potrebno je istaći da je ona usmjerena na

učvršćenje zdravlja postizanje optimalnog fizičkog razvoja i razvijanje adaptacionih

12

sposobnosti koje će im omogućiti uspješnu izgradnju motoričkih osobina a kao solidnu

osnovu za kasniju uspješnu primjenu složene tehnike džudoa u sportskoj borbi

U procesu priprema sportista u okviru fizičke pripreme razlikujemo opštu i

specifičnu fizičku pripremu Pod opštom funkcionalno-motoričkom pripremom

podrazumijevamo stanje organizma i razvijenost motoričkih sposobnosti koje čine

čovjeka sposobnim da se uspješno bavi sportskim aktivnostima tj da izvodi rad

različitog karaktera (Dragić 1996)

Pod specifičnom funkcionalno-motoričkom pripremom podrazumijevamo stanje

organizma i razvijenost sposobnosti koje čine džudistu sposobnim da dostiže vrhunske

rezultate

62 Opšta funkcionalno-motorička priprema

Opšta funkcionalna-motorička priprema se sastoji u razvoju primarnih

sposobnosti i karakteristika sportista sa ciljem razvijanja opšte kondicione treniranosti

primjenjujući prvenstveno trenažne sadržaje koji su usmjereni na razvoj sposobnosti

karakteristika sportista koje nisu specifične za određenu sportsku aktivnost (Malacko i

Doder 2008)

Ova priprema podrazumijeva proces harmičnog razvoja bazičnih funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti Opšta funkcionalno-motorička priprema je usmjerena na

podizanje efikasnosti svih organa i organskih sistema u funkcionalnom smislu

povećanje kordinacionih sposobnosti povećanje snage brzine i izdržljivosti U ovoj

pripremi veliki je akcenat na globalnoj obradi lokomotornog aparata Jedan od osnovnih

zadataka programa funkcionalno-motoričke pripreme jeste optimalan izbor vježbi

U sredstva opšte funkcionalno-motoričke pripreme prvenstveno spadaju vježbe

koje svestrano usavršavaju motoričke osobine i učvršćuju elementarne motoričke

navike vodeći pritom računa o njihovom harmoničnom djelovanju na organizam

sportiste (hodanje trčanje elementarne igre sportske igre plivanje skijanje

gimnastika vježbe sa opterećenjem itd)

13

Važno mjesto zauzimaju i vježbe kojima se preventivno djeluje na kritične zone

lokomotornog aparata npr kičma koje su izložene većim naporima a time i riziku za

povrede

U treningu sportista najpoznatije i najpogodnije su razne forme stanica posebno

sistem bdquoiz vježbe u vježbuldquo pri kojem se može obaviti i do stotinu vježbi različite

složenosti kontinuirano jedna za drugom Vježbe u parovima su veoma korisne

pogotovo u treningu mlađih sportista

U cilju postizanja većeg nivoa opšte funkcionalno-motoričke pripreme mogu se sa

uspjehom koristiti i određeni elementi iz borilačkih sportova Analizirajući krajnje

ciljeve i zadatke opšte funkcionalno-motoričke pripreme sa aspekta zahtjeva džudo

sporta potrebno je imati u vidu sledeće

bull da se izborom i primjenom sredstava opšte funkcionalno motoričke pripreme

doprinese opštem biološkom razvoju kao i razvoju motorike i pozitivnih

moralno-voljnih osobina džudista

bull tokom izbora i primjene sredstava opšte funkcionalno-motoričke pripreme

treba razvijati naročite fizičke sposobnosti koje su po karakteru nervno-

mišićnih naprezanja i načinu funkcionisanja organizma sličniji pokretima u

džudou

bull da se obogati fond kretanja džudista u usvajanju one motoričke navike koja

će ubrzati pozitivan prenos tj pozitivno uzajamno djelovanje između

vladanja tehnikom jedne vježbe i uspješnog ovladavanja i izvođenja druge

koja će ubrzati formiranje specifičnih navika neposredno potrebnih u džudou

bull da prelaskom na drugačiji karakter kretanja omogućuje potpunije i brže

odmaranje organizma i obnavljanje radne sposobnosti (Dragić1996)

14

63 Specifična funkcionalno-motorička priprema

Cilj specifične funkcionalno-motoričke pripreme jeste da se izvrši kompleksna

adaptacija organizma u procesu razvoja i usavršavanja funkcionalnih i motoričkih

sposobnosti i adaptacija na sasvim određene kretne strukture koje po strukturi

opterećenju i dinamici odgovaraju datoj sportskoj grani Specifična funkcionalno-

motorička priprema utiče na razvoj motoričkih osobina neophodnih za izvođenje

specifičnih pokreta a koristi se kao sastavni dio cjeloukupnog stručno-pedagoškog

procesa usko povezana sa usavršavanjem tehničko-taktičkih elemenata (Dragić 1996)

Ukoliko želimo da izvršimo pravilan izbor odgovarajućih specifičnih vježbi za

džudo i usmjerimo ih na usavršavanje bilo koje motoričke osobine neophodno je dobro

proučiti strukturu pojedinih tehnika džudoa i aktivnosti pojedinih grupa mišića prilikom

realizacije određenog zahvata ili bacanja Na osnovu ovih pokazatelja utvrdićemo koji

su mišići najviše aktivirani tokom realizacije određene tehnike što će nam poslužiti kao

polazište za izbor određenog kompleksa specifičnih vježbi koje će imati najefikasniji

uticaj na njihov pravilan razvoj Prilikom primjene specifičnih vježbi koriste se i

dopunska opterećenja (spoljašnje opterećenje povećanje frekvence i trajanje vježbe)

pri čemu trener mora strogo voditi računa da primijenjeno spoljašnje opterećenje ne

naruši osnovnu biomehaničku strukturu kretanja i na taj način smanji racionalnost

izvođenja kretanja Pored uticaja na razvoj određenih grupa mišića sredstvima

specifične funkcionalno-motoričke pripreme takođe ćemo uticati na razvoj onih

motoričkih osobina za koje ocijenimo da u datom momentu uslovljavaju razvoj

određenih kvaliteta karakterističnih za džudo U zavisnosti od zadataka koje u

određenoj fazi pripreme želimo da rješavamo vježbe specifične pripreme uslovno

možemo da podijelimo na

bull vježbe za razvoj specifičnih motoričkih osobina

bull vježbe za usavršavanje specifičnih elemenata karakterističnih za džudo

Za odnos opštih i specifičnih funkcionalno-motoričkih priprema u džudou i

srodnim borilačkim sportovima interesantna su zapažanja poznatog sovjetskog

15

pedagoga iz ove oblasti profesora Čumakova i njegovih saradnika izloženih na donjoj

tabeli

Tabela 1 Odnos opšte i specifične pripreme (Dragić 1996)

Staž vježbanja Obim fizičke pripreme Specifična fizička priprema

Početnici 70 30

1-3 god 60 40

3-5 god 50 50

5-6 god 40 60

6-8 god 30 70

8 i više 20 80

Pravilno programiranje odnosa opšte i specifične pripreme džudista u određenoj

fazi ili periodu godišnjeg ciklusa treninga daje nam velike izglede na uspjeh

631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga

Kao uspješan primjer možemo navesti pripreme džudo reprezentacije Jugoslavije

koje su bile sprovedene mjesec dana prije prvenstva svijeta u Beogradu 1989 godine

održane u tadašnjoj Čehoslovačkoj od 0709-15091989 godine a na kojem je

reprezentativac Jugoslavije Dragomir Bečanović osvojio zlatnu medalju

I dan priprema

Prije podne 0930 ndash 1100 h

bull Zagrijavanje džudo gimnastika 15 minuta

bull 15 minuta uči-komi na mjestu i kretanju

bull 7 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta

bull 10 minuta vježbe za opuštanje i smirivanje organizma

16

Poslije podne 1500 - 1630 h

bull 15 minuta zagrijavanje za randori u parteru

bull 7 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 5 minuta

bull Vježbe za relaksaciju 8 minuta

bull Poslije završenog treninga obavezna sauna bazen sa mineralnom vodom

hidromasaža opuštanje uz muziku Ukupno kompletan tretman traje 60 minuta

II dan priprema

Prije podne

bull Aktivan odmor (šetnja)

Poslije podne 1800 - 1930 h

bull Trčanje 5000m na vrijeme

bull Vježbe oblikovanja 15 minuta

bull Uskoci na mjestu 5 x 150 u seriji

bull Tehnika u kretanju sa dizanjem po 200 u seriji

bull 3 x 5 minuta rvanje sa puno guranja i vučenja

bull Poslije večere šetnja u prirodi od 2200 ndash 2300 h odmor na raspolaganju sauna

bazen hidromasaža sve ukupno 60 minuta

III dan priprema

Jutarnji trening 0715 - 0735 h

bull Vježbe oblikovanja i šetnja u šumi 1200 m dužine

Prije podne 1000 - 1200 h

bull Igranje fudbala u sali 35 minuta

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull 17 minuta uči komi u kretanju sa bacanjem

bull 4 x 5 minuta randori u stojećem stavu

Poslije podne 1700 - 1830 h

bull 10 minuta zagrijavanje

bull 10 minuta džudo parterna gimnastika

bull 15 minuta uči komi u kretanju

17

bull Randori u stojećem stavu 7 x 5 minuta pauza za odmor 3 minuta

bull Vježbe za relaksaciju i opuštanje

Večernji trening 2100 - 2200 h

bull 15 minuta plivanja u bazenu

bull 30 minuta sauna

bull 15 minuta hidro masaža u mineralnoj toploj vodi

IV dan priprema

Jutarnji trening 0710 - 0745 h

bull 4500 m trčanja svako svojim tempom

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull Uskoci na mjestu 2 x 200

bull Tehnika u kretanju 5 minuta kontinuirano

Prije podne 1000 - 1100 h

bull 10 minuta zagrijavanja

bull 10 minuta uči-komi na mjestu

bull 10 minuta uči-komi nožne tehnike u kretanju

bull 10 minuta uči-komi kombinacija

bull 5 x 1 minut uči-komi u parteru specijalke napad maksimalno

bull Vježbe snage sklekovi zgibovi sa partnerom trbuh-leđa polu mostovi vježbe

za mišiće vrata i na kraju istezanje

Poslije podne 1530 - 1710 h

bull 10 minuta zagrijavanja

bull 10 minuta uči-komi na mjestu

bull Uči-komi na 10 sekundi brzinski ulasci sa bacanjem na kraju onda drugi radi

tehniku 20 sekundi

bull 8 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza po 3 minuta

bull Nage-vaza svako po 100 bacanja

bull Vježbe za relaksaciju

bull 40 minuta posle ovog treninga sauna bazen masaža hidro masaža

18

V dan priprema

Prije podne 0930 - 1100 h

bull Igranje fudbala u sali 60 minuta

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull Vježbe za mišiće trbuha i leđa sklekovi zgibovi

Poslije podne 1530 - 1700 h

bull 10 minuta džudo vježbe oblikovanja

bull 5 minuta uči-komi na mjestu

bull 3 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta

bull 5 x 5 minuta randori linija sa pauzom od 5 minuta

bull Nage-komi svako po 150 bacanja

Večernji trening 2000 - 2130 h

bull Sauna bazen masaža

VI dan priprema

Jutarnji trening 0710 - 0745 h

bull Trčanje dužine 4500 m na vrijeme

bull 8 minuta vježbe oblikovanja

bull Uskoci na mjestu 2 x 250

Prije podne 1000 - 1130 h

bull 5 minuta zagrijavanje lak randori u parteru

bull 5 minuta vježbe oblikovanja zagrijavanja

bull 5 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta

bull 5 minuta relaksacija joga vježbama

Poslije podne 1700 - 1800 h

bull 10 minuta zagrijavanje

bull 10 minuta bucu-kari

bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 3 minuta

bull 5 minuta relaksacije

Večernji trening od 2100 - 2200 h

19

bull Bazen sauna hidro masaža

VII dan priprema

Jutarnji trening 1000 - 1100 h

bull Oštro trčanje 4000 m na vrijeme

bull 10 minuta vježbe oblikovanja

bull Uskoci na mjestu 2 x 200

bull Tehnika u kretanju sa dizanjem 10 minuta

Poslije podne 1700 - 1800 h

bull 10 minuta vježbe oblikovanja

bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta

bull 10 minuta relaksacija vježbama joge

Večernji trening 2100 - 2200 h

bull Sauna bazen hidro masaža

VIII dan priprema

bull Dan odmora povratak kući (Ćirković 1991)

20

7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage

Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno

uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje

snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora

partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na

zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na

razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike

količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista

primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog

perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom

procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu

treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo

izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)

Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao

procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje

(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja

bez prekida rada (do otkaza)

Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim

prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno

se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako

na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok

stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored

toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage

ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u

dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)

21

Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i

druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na

izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu

Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod

maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja

i metod izometrijskih naprezanja

711 Metod maksimalnog naprezanja

Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu

džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste

Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod

uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna

je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim

fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava

na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže

veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u

treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)

Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

22

712 Metod repetitivnih naprezanja

Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno

izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti

sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a

najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta

Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati

npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja

određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju

treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama

može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U

ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)

U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom

primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju

vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri

ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)

713 Metod dinamičkog naprezanja

Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao

što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici

zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru

mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja

odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom

Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip

rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku

izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje

treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje

pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što

23

markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja

pokreta

U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije

Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće

dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja

možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja

Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd

(Banović 2007)

Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

714 Metod izometrijskih naprezanja

Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta

naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u

stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa

eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično

služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod

izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi

24

Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje

rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-

10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne

treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da

uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2

mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe

labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u

naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne

sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti

sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda

pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke

kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović

2007)

Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-

treninga-snage-iii-deo

25

72 Usavršavanje brzine

Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom

vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović

i Idrizović 2001)

Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada

vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne

forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata

tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim

dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom

brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave

brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili

specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane

protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje

specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova

brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode

usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog

pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova

Slika 6 Usavršavanje brzine

Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

26

721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi

(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići

visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja

brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće

suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)

Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na

početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan

pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno

dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj

početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu

sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal

Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili

više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se

unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u

27

kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na

primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za

dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu

mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja

Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon

zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije

praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog

trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je

od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista

visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja

Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri

pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada

protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i

dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije

pojavljuju izolovano

722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da

je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine

određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa

određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u

izvođenju datog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a

naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu

svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske

kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog

pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i

pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu

28

sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno

izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)

Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

73 Usavršavanje izdržljivosti

Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u

toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što

borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju

svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)

Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na

efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)

Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo

ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je

usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa

završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od

par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta

Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj

borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost

29

džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-

sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne

izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje

anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod

kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri

čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad

u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85

opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog

opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj

zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena

kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista

po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)

Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti

Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-

za-eksplozivnost

731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne

energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na

periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju

30

funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju

kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam

predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)

Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju

duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja

kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih

mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u

minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se

stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti

džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja

(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i

njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše

neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao

uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40

min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u

31

pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje

mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)

U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva

minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi

stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se

primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić

1979)

732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od

nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista

ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je

frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u

ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti

nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u

fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na

značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti

Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu

ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna

ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti

takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara

kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta

gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U

procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati

učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica

opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo

anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži

predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti

32

džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod

Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A

osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i

odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje

započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u

minuti

Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima

opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali

dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja

sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi

pasivni odmori (Dragić 1996)

Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

74 Usavršavanje okretnosti

Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi

pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi

pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se

33

mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti

razlikujemo dvije uzajamno povezane metode

bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje

u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito

izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme

zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz

puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-

oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove

motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8

godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje

novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju

usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali

samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti

dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti

Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe

i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta

obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom

kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske

igre itd)

bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom

primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju

(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke

pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da

djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala

situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na

novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora

ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno

primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste

dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo

34

aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se

iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima

zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz

različitih položaja (Dragić 1996)

75 Usavršavanje gipkosti u džudou

Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za

izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti

Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu

pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura

kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim

situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih

osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao

osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od

zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada

usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog

procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri

primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)

Slika 12 Usavršavanje gipkosti

Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

35

Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u

svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo

gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj

snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za

usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim

uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u

cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na

dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku

koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode

pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su

bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom

izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u

takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe

ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i

pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač

sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od

dinamičkog načina

bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja

izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom

narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja

pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko

tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem

se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i

gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja

treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati

da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba

izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno

slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i

odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)

36

8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI

Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno

mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u

sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu

samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje

napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima

treninga u toku sportske borbe)

U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane

sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane

sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u

najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora

bull funkcionalnog stanja organizma

bull veličine opterećenja (Dragić 1996)

Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu

utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava

stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom

procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za

sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem

je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču

na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U

trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na

prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti

sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u

stanje pretreniranosti

Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena

treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti

odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg

opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja

37

što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki

naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo

bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom

određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo

pridržavati sledećih principa

bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog

sportiste posebno

bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na

prethodnom

bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od

prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće

opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)

Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost

organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog

procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških

zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite

nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o

nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što

svakako zavisi od doziranja opterećenja

Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih

osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje

se polazi

Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom

od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100

te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)

38

9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA

Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće

sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku

i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se

povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz

mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem

poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i

ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U

džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim

povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje

zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova

Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od

toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama

Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju

kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i

kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja

Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo

lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za

džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu

specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno

lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove

pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)

Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći

trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste

do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi

stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje

može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl

39

Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma

nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja

organizma

bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u

njima u toku laganog aerobnog rada

bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili

angažovani u toku sportskog treninga

bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža

toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)

40

10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od

pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti

pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa

optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge

strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme

zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo

kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne

grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-

motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata

Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage

(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim

toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti

aerobnog i anaerobnog tipa

U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji

je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i

izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata

Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata

potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se

svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki

izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne

funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i

međunarodnoj sceni

41

LITERATURA

1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-

matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu

2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika

Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska

akademija

3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko

izdanje

4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke

kulture

5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke

kulture Vojvodine

6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica

Univerzitet Crne Gore

7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u

Zagrebu

8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi

Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine

9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u

Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet

sveučilišta u Zagrebu

11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki

fakultet sveučilišta u Zagrebu

12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska

akademija

42

SLIKE

Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg

Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb

Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu

Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-

treninga-snage-iii-deo

Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-

eksplozivnost

Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

43

BIOGRAFIJA

Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne

Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet

za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i

profesionalno se bavio džudom

Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac

Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine

Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara

44

  • 2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
  • 3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
  • 4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
  • 5 PLANIRANJE PRIPREMA
    • 51 Perspektivni plan priprema
    • 52 Periodični plan priprema
    • 53 Tekući plan priprema
    • 54 Operativni plan priprema
    • 55 Ciklusni plan priprema
      • 6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
        • 61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
        • 62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
        • 63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
          • 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
              • 7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU
                • 71 Usavršavanje snage
                  • 711 Metod maksimalnog naprezanja
                  • 712 Metod repetitivnih naprezanja
                  • 713 Metod dinamičkog naprezanja
                  • 714 Metod izometrijskih naprezanja
                    • 72 Usavršavanje brzine
                      • 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
                      • 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
                        • 73 Usavršavanje izdržljivosti
                          • 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
                          • 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
                            • 74 Usavršavanje okretnosti
                            • 75 Usavršavanje gipkosti u džudou
                              • 8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
                              • 9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
                              • 10 ZAKLJUČAK
                              • LITERATURA
                              • SLIKE
                              • BIOGRAFIJA

1 UVOD

Funkcionalno-motoričkim pripremama pripada centralno mjesto u džudo sportu

U savremenom džudo treningu veliki akcenat se stavlja na razvijanje funkcionalno-

motoričkih osobina kao jednom od presudnih elemenata u osvajanju najsjajnijih odličja

i nije slučajno što je ona prva među jednakim osobinama potrebnih za uspjeh

Tehničko-taktička priprema je toliko usavršena i ujednačena kod vrhunskih džudista da

gotovo samo funkcionalno-motoričke osobine i njihov razvoj imaju presudnu ulogu u

rezultatima u savremenom džudou

Srsquoobzirom na to da postoje džudo kampovi skoro svakog vikenda u svijetu gdje

se okupljaju takmičari svih težinskih kategorija poznato je da su njihova znanja i

vladanje tehnikom i taktikom u borbi dobro poznata njima međusobno Svako među

njima je imao veliki broj borbi u makrociklusu što je velika prednost u njihovom

međusobnom susretu na takmičenjima Sve ove činjenice odaju sliku da je gotovo

nemoguće predvidjeti pobjednika meča tokom gledanja borbe

Dokaz za to su Olimpijske igre u Riu 2016 godine gdje se veliki broj borbi

upravo završavao u poslednjim sekundama meča većinom u ldquogolden scorerdquo gdje su

upravo funkcionalno-motoričke sposobnosti jednog džudiste nadvladale sposobnosti

drugog džudiste i tim odlučile pobjednika u meču

U ovom radu su predstavljene metode i primjer priprema reprezentacije

Jugoslavije (1989 godina) za razvijanje funkcionalno-motoričkih osobina za koje

možemo reći da su najefikasnije i kojima dajemo prednost u treningu vrhunskih

džudista u funkcionalno-motoričkim pripremama

1

2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ

Podaci o počecima vještina koje su prethodile džudou su iz daleke prošlosti

Potreba za odbranom i savladavanjem napadača pomoću određenih tehnika kao i same

vještine pojavile su svuda gdje je ugnjetavanja bilo Tamo gdje su nasilnici pretežno u

hordama napadali plemena koja su se pretežno bavila stočarstvom i poljoprivredom

javila se prirodna pojava za samoodbranom razne alatke koje su se koristile u poljima

pretvorene su u oružje za samoodbranu Tada se i dešava da se savlađuju i vještine

odbrane golim rukama Borilačkim vještinama su najviše napredovali na Istoku u

hramovima budizma i hinduizma Dalaj Lama u knjizi ldquoTreće okordquo opisuje treninge sa

pokretima i bacanjima koji su slični tehnikama koje se primjenjuju u džudou

Borilačke vještine iz čijih je tehnika nastao džudo začete su na tlu Azije Zna se

da potiču iz Kine odakle su prenijeti u Japan gdje su usavršene do današnjeg dana Prvi

pisani izvori koji detaljnije govore o nastanku ovih vještina je ldquoHronika Japanardquo (Nihon

Šoki) pisana po carskom naređenju 720 godine U ovim zapisima govori se o turnirima

u snazi (ćikura kurabe) koji su se održavali za vrijeme vladavine imperatora Suini-na

230 godina prije nove ere Neki istoričari džudoa smatraju ovaj događaj kao istinitu i

važnu činjenicu koja ukazuje na začetke sumo rvanja i kuminči vještina (drevni oblici

borbe ldquogolim rukamardquo) U knjizi drevnih priča (Konjaku Monogatari) za koju se smatra

da je napisana u drugoj polovini XI vijeka pojavljuje se prvi put riječ ldquoJAVARArdquo a to

je borilačka vještina koja je prethodila nastajanju jiundashjitse iz koje je kasnije nastao

džudo (Dragić 1979)

Tvorac modernog džudoa Džigoro Kano (1860-1938) se 1877 godine upisao na

carski univerzitet gdje se upoznaje sa starim borilačkim vještinama Posvetio se

proučavanju jiundashjitse kod majstora Fukude i Matemom Ise Stupanjem na snagu carske

zabrane nošenja sablje samurajima počinje period stagnacije tradicionalnih borilačkih

vještina pa i jiundashjitse

Džigoro Kano diplomira političke i ekonomske nauke 1881 godine i otvara

sopstvenu školu ldquoŠkola jednakihrdquo (Gakušui Ryu) u kojoj vrši usavršavanje tehnika

izabranih iz jiundashjitse Uspostavlja sopstvene metode čije usavršavanje rezultira brojnim

2

saznanjima koja i danas čine osnov džudo tehnika Godinu dana kasnije 1882 godine

osniva novu školu ldquoKodokanrdquo (Institut za traženje puteva) u kojoj se vježba novi način

nazvan DŽUDO (DŽU - što znači nježan mekan gibak i DO ndash što znači put način

princip) U tehničkom pogledu džudo je definisan 1887 godine a ldquoduhovni principirdquo su

definisani 1922 godine kada su uspostavljeni principi ldquomaksimalna efikasnostrdquo

(Seryoko Zenyo) i ldquouzajamno pomaganje i zajednički napredakrdquo (Jita Koyel)

Slika 1 dr Džigoro Kano 1860-1938 god

Preuzeto sa httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-

4375pxjpg

Prva demonstracija džudoa u Evropi bila je u Londonu 1901 godine nakon čega

učenici Džigoro Kana formiraju prve klubove Džudo doživljava ekspanziju posle

Prvog svjetskog rata u Francuskoj Njemačkoj Engleskoj Italiji i Švajcarskoj

3

Prvi šampionat Evrope održan je 1934 godine u Drezdenu Evropska džudo unija

(EJU) osniva se 1948 godine u Londonu a od 1951 godine redovno se održavaju

prvenstva u Evropi

Međunarodni džudo savez (IJF) je osnovan 1956 godine u Tokiju i od tada se

svake druge godine održavaju svjetska prvenstva

Godine 1964 džudo je uvršten u program Olimpijskih igrara u Tokiju i od tada je

pristutan na svim zvaničnim takmičenjima u svijetu

U cilju vježbanja džudoa dr Džigoro Kan je rekao ldquoDžudo predstavlja način

pomoću kojeg možemo najefikasnije upotrijebiti fizičku i psihičku snagu Vježbajući

nas u napadu i odbrani džudo ojačava naše tijelo i duh i pomaže nam da principe

džudoa prihvatimo kao svoje Na taj način se usavršavamo i postajemo vredniji članovi

zajednice a to je konačni cilj džudoardquo (Dragić 1979)

4

3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU

Svaki sport odnosno sportska grana ima jedinstvenu strukturu faktora koji utiču

na sportski rezultat u njoj Ti faktori odnosno činioci od kojih zavisi uspješnost u sportu

definisani su hijerarhijski To znači da na početku niza stoje najvažniji faktori ili

činioci a na kraju oni koji su manje važni Tako definisana hijerarhijska struktura

faktora naziva se jednačina specifikacije uspjeha u sportu Ona je hipotetska ako se do

hijerarhijske strukture faktora uspješnosti došlo temeljem subjektivne procjene njihove

važnosti (Milanović 2010) Jednačina specifikacije uspjeha u džudou je hipotetski ili naučno utvrđena

hijerarhijska struktura sposobnosti osobine i znanja sportista koje su važne za

postizanje vrhunskih sportskih rezultata (Sertić 2004)

Prvo mjesto u jednačini specifikacije za seniore zauzima snaga ispred

koordinacije dok je redosled drugačiji kod mlađih uzrasta - prvo koordinacija pa onda

snaga Iza same prirode džudoa i iz njegove strukturne analize proizilazi da su različiti

vidovi snage (maksimalna eksplozivna repetitivna i statička snaga) i koordinacija

najvažniji elementi koji određuju uspjeh u borbi U hipotetskoj jednačini specifikacije

za džudo preovladavaju sledeće antropološke karakteristike

bull u području SNAGE - maksimalna repetitivna eksplozivna i statička

bull u području KOORDINACIJE - koordinacija tijela brzina izvođenja složenih

motoričkih zadataka agilnost reorganizacija motoričkog stereotipa

bull u području KONATIVNIH OSOBINA - agresivnost ego super ego fitimija

harija samodominacija

bull u području FUNKCIONALNIH SPOSOBNOSTI - aerobne anaerobne i

aerobno-anaerobne

bull u području BRZINE - brzina jednostavnih pokreta

bull u području RAVNOTEŽE - sposobnost održavanja i uspostavljanja ravnotežnih

položaja

5

bull u poodručju KOGNITIVNIH SPOSOBNOSTI - faktor percepcije

Specijalizacije memorije i induktivnog rezona

bull i u području FLEKSIBILNOSTI - fleksibilnost u zglobu kuka i gipkosti u

torakalnom i lubalnom dijelu karlice (Sertić 2004)

Slika 2 Hipotetska jednačina uspješnosti u džudou (Sertić i Lindi 2003)

22

15

15 12

10

10

8

8

Hipotetska jednačina specifikacije uspješnosti u džudou

SNAGA

KOORDINACIJA

FUNKCIONALNE SPOSBNOSTI

BRZINA

KONATIVNE SPOSOBNOSTI

KOGNITIVNE SPOSOBNOSTI

RAVNOTEŽA

FLEKSIBILNOST

6

4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA

U džudou se ciklus organizovanog rada oslanja na informacije koje se odnose na 1 Početni nivo osobina koje karakterišu organizam džudiste

2 Aktuelne razvojne tendencije u džudou dostignuća sportske prakse i džudo

teorije

3 Određivanje mjerljivih trenažnih ciljeva i zadataka gledanih iz baze podataka

uspjesnošti ponašanja u džudo borbi i pripremama za nju

4 Izrada opšte koncepcije džudiste za borbu

5 Kalendar takmičenja

6 Utvrđivanje proporcija izmedju opšte usmjerene i specifične pripreme

7 Određivanje dužine perioda treninga na izgrađivanje sportske forme njenu

stabilizaciju i njeno snižavanje

8 Utvrđivanje trenažnih struktura koje odgovaraju etapama izgrađivanja sportske

forme (sastav mezociklusa mikrociklusa i trenažnih jedinica)

9 Programiranje sadržaja za ispoljavanje prihvaćenih trenažnih struktura (sredstva

opterećenje metode i forme treninga (Ćirković 1995)

7

5 PLANIRANJE PRIPREMA

51 Perspektivni plan priprema

Perspektivni plan priprema sastavlja se na četiri godine (makrociklus) U

perspektivnom planu priprema određuju se glavni pravci aktivnosti kako pojedinca tako

i čitave ekipe Cilj i osnovni zadaci u višegodišnjoj pripremi planiraju se sredstvima

metodama i formom za vježbanje po periodima i etapama Dinamika opterećenja

sastavljena je na osnovu podataka o kratkim karakteristikama svakog sportiste

ponaosob Ukazuje se na važnost osnovnih takmičenja u svakom ciklusu određuju se

kontrolni normativi planiraju se osnovne vaspitno-pedagoške mjere i ljekarske

kontrole

Po obimu perspektivni plan predviđa broj trenažnih dana po godinama broj

takmičenja individualnih i grupnih treninga broj časova treninga (opšte i specifične

pripreme) podijeljenih na tehniku i taktiku sa teorijskom nastavom (Dragić 1996)

Prema intezitetu rada planira se broj treninga sa maksimalnim visokim i srednjim

intezitetom Planirana je kontrola pojedinaca i čitave ekipe Planiraju se osnovni zadaci

u godišnjim trenažnim ciklusima periodima i etapama a takođe i njihova dužina

trajanja obzirom na predstojeća najvažnija takmičenja

U individualnom perspektivnom planu funkcionalno-motoričkih priprema

konkretizuje se pojedinačni ili ekipni plan koji proizilazi iz mogućnosti odabiranja

pravog takmičara u određenoj kategoriji (Dragić 1996)

52 Periodični plan priprema

Periodični plan priprema sastavlja se na osnovu perspektivnog plana priprema za

jednu godinu On se odnosi samo na jedan dio priprema između dva najvažnija

takmičenja u godini

Jedan od ključnih uslova za uspjeh periodizacije jesu informacije o pravilnom

treniranju kondicionih svojstava tokom godišnjeg ciklusa treninga U svakom

8

periodičnom planu priprema detaljno se razrađuju zadaci kondicionih priprema

usavršavanje tehničko-taktičkih elemenata određuju se sredstva i metode priprema broj

dana veličina i karakter opterećenja na svakoj etapi priprema broj treninga i pauze za

dane odmora dinamika opterećenja po određenim etapama priprema vrijeme i količina

različitih formi treninga samostalni rad kod kuće broj randorija vrijeme vježbanja u

sali i na otvorenom terenu (Ćirković 1991)

53 Tekući plan priprema

Tekući plan priprema razrađuje se na osnovu periodičnog plana priprema On se

odnosi na period od 1-3 mjeseca to jest od jednog do drugog takmičenja U planu se

izrađuju različiti po karakteru mikrociklusi u kojima se određuje različito opterećenje i

pauze odmora Pri sastavljanju ovog plana uzima se u obzir stanje zdravlja sportiste

uslovi rada i života karakteristika vođenja borbe koje je sportista imao na poslednjem

takmičenju nivo njegovog sportskog majstorstva i moralno voljna priprema u

prethodnom periodu (Ćirković 1991) Tekuće se planiranje i programiranje izvodi na

temelju istih elemenata kao i kratkoročno ali u funkciji izgradnje mezociklusa kao

osnovne forme kreiranja trenažnog procesa u periodima i etapama (Kuleš 2008)

54 Operativni plan priprema

Operativni plan priprema razrađuje se za period na više od 20 dana ovaj plan u

nekoliko elemenata konkretizuje tekući plan priprema Obično se on koriguje za

vrijeme nastavno-trenažnih ili ipak samo trenažnih okupljanja na zajedničkim

pripremama za neko od važnih takmičenja

U suštini operativni plan priprema predviđa neposrednu pripremu džudista ka

stanju borbene gotovosti za predstojeće takmičenje

Pri razradi ovakvog plana neophodno je obratiti posebnu pažnju na realizaciju

sledećih osnovnih zadataka

9

bull Neprekidnost i kontinuiranost procesa treninga

bull Precizno određivanje zadataka i sadržaja treninga po određenim periodima i

etapama trenažne godine

bull Određivanje za svaku grupu sportista sredstva i metode kondicione tehničke i

taktičke pripreme s´obzirom na njihovu sportsku kvalifikaciju i zadatke

usavršavanja sportskog majstorstva

bull Određivanje sadržaja i sredstava moralno voljne pripreme svakog ponaosob

sportiste

bull U preciznoj organizaciji vaspitnog rada

bull Organizaciju pedagoške i ljekarske kontrole

bull Određivanje za svakog posebno plan priprema prema kalendaru takmičarske

godine

bull Određivanje nivoa trenažnih i takmičarskih opterećenja za džudo sport (Dragić

1979)

55 Ciklusni plan priprema

Ciklusni plan priprema obuhvata zatvoreni krug rada ili treninga u toku određenog

vremena U njemu se razrađuju zadaci sredstva i metode po godinama periodima

etapama nedeljama i danima Ciklusni plan može biti sastavljen u vidu teksta tabele i

grafika Sve ove forme dozvoljavaju detaljno upoređivanje u napredovanju kod

treniranja kondicionih tehničkih i taktičkih elemenata vezanih za džudo sport Ovakve

forme planiranja daju mogućnost dobrog iskorišćavanja različitih šema grafikona

kojima se lako mogu odrediti obim i intezitet opterećenja za svaki dan posebno u

časovima procentima i bodovima Od svega časovni plan treninga je najprostiji U

njemu se sastavljaju zadaci treninga predviđaju se sredstva raspodjeljuje se vrijeme za

različite forme rada i vidove priprema po određenim periodima i etapama

Na ovakav način proces funkcionalno-motoričkih priprema džudista počinje sa

organizacijom cijelog kolektiva Postavljaju se ciljevi i zadaci planiranih djelatnosti

10

svakog džudiste Vrši se izbor sredstava metoda i formi vježbanja Završava se

rješavanjem svih tih zadataka odnosno postizanjem određenih rezultata

Glavni zadatak planiranja priprema džudista ka dostizanju vrhunskih rezultata

trebalo bi da se završava naučno istraživačkim podacima svakog pojedinačno džudiste o

njegovom stanju sportske forme (Dragić 1996)

11

6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA

Funkcionalno-motorička priprema predstavlja sistematsko i kontrolisano

odvijanje procesa prilagođavanja organizma kako bi se postigla najpovoljnija

funkcionalnost protiv opterećenja i naprezanja Treniranost kao uticaj fizioloških

promjena džudiste putem treninga usko je povezana sa pojmom treninga kao stručno-

pedagoškim procesom Fiziološke promjene utiču na organe i sisteme organizma čije se

stanje pod uticajem treninga može dovesti u visok stepen funkcionisanja Rukovodeći

stručno-pedagoškim procesom trener će zavisno od karaktera ovog procesa izborom

odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i motoričkih

sposobnosti sportiste Pod pojmom razvoj funkcionalnih sposobnosti podrazumijevamo

značajnije promjene na svim sistemima čovjeka a posebno na kardio-respiratornom

mišićno-koštanom i nervnom sistemu (Idrizović i Idrizović 2001) Dok na razvoj

motoričkih sposobnosti džudiste podrazumijevamo visok nivo usklađenosti motoričkih

osobina (snaga brzina izdržljivost okretnost i gipkost) što je osnovni preduslov za

postizanje vrhunskih rezultata u džudou Naučna istraživanja i stečeno ogromno

praktično iskustvo omogućavaju izvršenje kvantitativnih analiza i modeliranje nekih

procesa izbor efikasnijih šema trenažnih opterećenja U tom cilju izgrađuju se

takozvani prosječni statistički modeli kondicionih treninga za konkretne sportske

discipline a na tom osnovu individualni modeli priprema usklađeni sa morfo-

funkcionalnim statusom svakog sportiste i sa konkretnim zadacima trenažnog procesa

(Željaskov 2006)

61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme

Funkcionalno-motorička priprema džudista karakteriše se razvijanjem

vegetativnih i motoričkih funkcija organizma Kada je riječ o zadacima funkcionalno-

motoričke pripreme u radu sa džudistima potrebno je istaći da je ona usmjerena na

učvršćenje zdravlja postizanje optimalnog fizičkog razvoja i razvijanje adaptacionih

12

sposobnosti koje će im omogućiti uspješnu izgradnju motoričkih osobina a kao solidnu

osnovu za kasniju uspješnu primjenu složene tehnike džudoa u sportskoj borbi

U procesu priprema sportista u okviru fizičke pripreme razlikujemo opštu i

specifičnu fizičku pripremu Pod opštom funkcionalno-motoričkom pripremom

podrazumijevamo stanje organizma i razvijenost motoričkih sposobnosti koje čine

čovjeka sposobnim da se uspješno bavi sportskim aktivnostima tj da izvodi rad

različitog karaktera (Dragić 1996)

Pod specifičnom funkcionalno-motoričkom pripremom podrazumijevamo stanje

organizma i razvijenost sposobnosti koje čine džudistu sposobnim da dostiže vrhunske

rezultate

62 Opšta funkcionalno-motorička priprema

Opšta funkcionalna-motorička priprema se sastoji u razvoju primarnih

sposobnosti i karakteristika sportista sa ciljem razvijanja opšte kondicione treniranosti

primjenjujući prvenstveno trenažne sadržaje koji su usmjereni na razvoj sposobnosti

karakteristika sportista koje nisu specifične za određenu sportsku aktivnost (Malacko i

Doder 2008)

Ova priprema podrazumijeva proces harmičnog razvoja bazičnih funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti Opšta funkcionalno-motorička priprema je usmjerena na

podizanje efikasnosti svih organa i organskih sistema u funkcionalnom smislu

povećanje kordinacionih sposobnosti povećanje snage brzine i izdržljivosti U ovoj

pripremi veliki je akcenat na globalnoj obradi lokomotornog aparata Jedan od osnovnih

zadataka programa funkcionalno-motoričke pripreme jeste optimalan izbor vježbi

U sredstva opšte funkcionalno-motoričke pripreme prvenstveno spadaju vježbe

koje svestrano usavršavaju motoričke osobine i učvršćuju elementarne motoričke

navike vodeći pritom računa o njihovom harmoničnom djelovanju na organizam

sportiste (hodanje trčanje elementarne igre sportske igre plivanje skijanje

gimnastika vježbe sa opterećenjem itd)

13

Važno mjesto zauzimaju i vježbe kojima se preventivno djeluje na kritične zone

lokomotornog aparata npr kičma koje su izložene većim naporima a time i riziku za

povrede

U treningu sportista najpoznatije i najpogodnije su razne forme stanica posebno

sistem bdquoiz vježbe u vježbuldquo pri kojem se može obaviti i do stotinu vježbi različite

složenosti kontinuirano jedna za drugom Vježbe u parovima su veoma korisne

pogotovo u treningu mlađih sportista

U cilju postizanja većeg nivoa opšte funkcionalno-motoričke pripreme mogu se sa

uspjehom koristiti i određeni elementi iz borilačkih sportova Analizirajući krajnje

ciljeve i zadatke opšte funkcionalno-motoričke pripreme sa aspekta zahtjeva džudo

sporta potrebno je imati u vidu sledeće

bull da se izborom i primjenom sredstava opšte funkcionalno motoričke pripreme

doprinese opštem biološkom razvoju kao i razvoju motorike i pozitivnih

moralno-voljnih osobina džudista

bull tokom izbora i primjene sredstava opšte funkcionalno-motoričke pripreme

treba razvijati naročite fizičke sposobnosti koje su po karakteru nervno-

mišićnih naprezanja i načinu funkcionisanja organizma sličniji pokretima u

džudou

bull da se obogati fond kretanja džudista u usvajanju one motoričke navike koja

će ubrzati pozitivan prenos tj pozitivno uzajamno djelovanje između

vladanja tehnikom jedne vježbe i uspješnog ovladavanja i izvođenja druge

koja će ubrzati formiranje specifičnih navika neposredno potrebnih u džudou

bull da prelaskom na drugačiji karakter kretanja omogućuje potpunije i brže

odmaranje organizma i obnavljanje radne sposobnosti (Dragić1996)

14

63 Specifična funkcionalno-motorička priprema

Cilj specifične funkcionalno-motoričke pripreme jeste da se izvrši kompleksna

adaptacija organizma u procesu razvoja i usavršavanja funkcionalnih i motoričkih

sposobnosti i adaptacija na sasvim određene kretne strukture koje po strukturi

opterećenju i dinamici odgovaraju datoj sportskoj grani Specifična funkcionalno-

motorička priprema utiče na razvoj motoričkih osobina neophodnih za izvođenje

specifičnih pokreta a koristi se kao sastavni dio cjeloukupnog stručno-pedagoškog

procesa usko povezana sa usavršavanjem tehničko-taktičkih elemenata (Dragić 1996)

Ukoliko želimo da izvršimo pravilan izbor odgovarajućih specifičnih vježbi za

džudo i usmjerimo ih na usavršavanje bilo koje motoričke osobine neophodno je dobro

proučiti strukturu pojedinih tehnika džudoa i aktivnosti pojedinih grupa mišića prilikom

realizacije određenog zahvata ili bacanja Na osnovu ovih pokazatelja utvrdićemo koji

su mišići najviše aktivirani tokom realizacije određene tehnike što će nam poslužiti kao

polazište za izbor određenog kompleksa specifičnih vježbi koje će imati najefikasniji

uticaj na njihov pravilan razvoj Prilikom primjene specifičnih vježbi koriste se i

dopunska opterećenja (spoljašnje opterećenje povećanje frekvence i trajanje vježbe)

pri čemu trener mora strogo voditi računa da primijenjeno spoljašnje opterećenje ne

naruši osnovnu biomehaničku strukturu kretanja i na taj način smanji racionalnost

izvođenja kretanja Pored uticaja na razvoj određenih grupa mišića sredstvima

specifične funkcionalno-motoričke pripreme takođe ćemo uticati na razvoj onih

motoričkih osobina za koje ocijenimo da u datom momentu uslovljavaju razvoj

određenih kvaliteta karakterističnih za džudo U zavisnosti od zadataka koje u

određenoj fazi pripreme želimo da rješavamo vježbe specifične pripreme uslovno

možemo da podijelimo na

bull vježbe za razvoj specifičnih motoričkih osobina

bull vježbe za usavršavanje specifičnih elemenata karakterističnih za džudo

Za odnos opštih i specifičnih funkcionalno-motoričkih priprema u džudou i

srodnim borilačkim sportovima interesantna su zapažanja poznatog sovjetskog

15

pedagoga iz ove oblasti profesora Čumakova i njegovih saradnika izloženih na donjoj

tabeli

Tabela 1 Odnos opšte i specifične pripreme (Dragić 1996)

Staž vježbanja Obim fizičke pripreme Specifična fizička priprema

Početnici 70 30

1-3 god 60 40

3-5 god 50 50

5-6 god 40 60

6-8 god 30 70

8 i više 20 80

Pravilno programiranje odnosa opšte i specifične pripreme džudista u određenoj

fazi ili periodu godišnjeg ciklusa treninga daje nam velike izglede na uspjeh

631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga

Kao uspješan primjer možemo navesti pripreme džudo reprezentacije Jugoslavije

koje su bile sprovedene mjesec dana prije prvenstva svijeta u Beogradu 1989 godine

održane u tadašnjoj Čehoslovačkoj od 0709-15091989 godine a na kojem je

reprezentativac Jugoslavije Dragomir Bečanović osvojio zlatnu medalju

I dan priprema

Prije podne 0930 ndash 1100 h

bull Zagrijavanje džudo gimnastika 15 minuta

bull 15 minuta uči-komi na mjestu i kretanju

bull 7 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta

bull 10 minuta vježbe za opuštanje i smirivanje organizma

16

Poslije podne 1500 - 1630 h

bull 15 minuta zagrijavanje za randori u parteru

bull 7 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 5 minuta

bull Vježbe za relaksaciju 8 minuta

bull Poslije završenog treninga obavezna sauna bazen sa mineralnom vodom

hidromasaža opuštanje uz muziku Ukupno kompletan tretman traje 60 minuta

II dan priprema

Prije podne

bull Aktivan odmor (šetnja)

Poslije podne 1800 - 1930 h

bull Trčanje 5000m na vrijeme

bull Vježbe oblikovanja 15 minuta

bull Uskoci na mjestu 5 x 150 u seriji

bull Tehnika u kretanju sa dizanjem po 200 u seriji

bull 3 x 5 minuta rvanje sa puno guranja i vučenja

bull Poslije večere šetnja u prirodi od 2200 ndash 2300 h odmor na raspolaganju sauna

bazen hidromasaža sve ukupno 60 minuta

III dan priprema

Jutarnji trening 0715 - 0735 h

bull Vježbe oblikovanja i šetnja u šumi 1200 m dužine

Prije podne 1000 - 1200 h

bull Igranje fudbala u sali 35 minuta

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull 17 minuta uči komi u kretanju sa bacanjem

bull 4 x 5 minuta randori u stojećem stavu

Poslije podne 1700 - 1830 h

bull 10 minuta zagrijavanje

bull 10 minuta džudo parterna gimnastika

bull 15 minuta uči komi u kretanju

17

bull Randori u stojećem stavu 7 x 5 minuta pauza za odmor 3 minuta

bull Vježbe za relaksaciju i opuštanje

Večernji trening 2100 - 2200 h

bull 15 minuta plivanja u bazenu

bull 30 minuta sauna

bull 15 minuta hidro masaža u mineralnoj toploj vodi

IV dan priprema

Jutarnji trening 0710 - 0745 h

bull 4500 m trčanja svako svojim tempom

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull Uskoci na mjestu 2 x 200

bull Tehnika u kretanju 5 minuta kontinuirano

Prije podne 1000 - 1100 h

bull 10 minuta zagrijavanja

bull 10 minuta uči-komi na mjestu

bull 10 minuta uči-komi nožne tehnike u kretanju

bull 10 minuta uči-komi kombinacija

bull 5 x 1 minut uči-komi u parteru specijalke napad maksimalno

bull Vježbe snage sklekovi zgibovi sa partnerom trbuh-leđa polu mostovi vježbe

za mišiće vrata i na kraju istezanje

Poslije podne 1530 - 1710 h

bull 10 minuta zagrijavanja

bull 10 minuta uči-komi na mjestu

bull Uči-komi na 10 sekundi brzinski ulasci sa bacanjem na kraju onda drugi radi

tehniku 20 sekundi

bull 8 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza po 3 minuta

bull Nage-vaza svako po 100 bacanja

bull Vježbe za relaksaciju

bull 40 minuta posle ovog treninga sauna bazen masaža hidro masaža

18

V dan priprema

Prije podne 0930 - 1100 h

bull Igranje fudbala u sali 60 minuta

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull Vježbe za mišiće trbuha i leđa sklekovi zgibovi

Poslije podne 1530 - 1700 h

bull 10 minuta džudo vježbe oblikovanja

bull 5 minuta uči-komi na mjestu

bull 3 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta

bull 5 x 5 minuta randori linija sa pauzom od 5 minuta

bull Nage-komi svako po 150 bacanja

Večernji trening 2000 - 2130 h

bull Sauna bazen masaža

VI dan priprema

Jutarnji trening 0710 - 0745 h

bull Trčanje dužine 4500 m na vrijeme

bull 8 minuta vježbe oblikovanja

bull Uskoci na mjestu 2 x 250

Prije podne 1000 - 1130 h

bull 5 minuta zagrijavanje lak randori u parteru

bull 5 minuta vježbe oblikovanja zagrijavanja

bull 5 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta

bull 5 minuta relaksacija joga vježbama

Poslije podne 1700 - 1800 h

bull 10 minuta zagrijavanje

bull 10 minuta bucu-kari

bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 3 minuta

bull 5 minuta relaksacije

Večernji trening od 2100 - 2200 h

19

bull Bazen sauna hidro masaža

VII dan priprema

Jutarnji trening 1000 - 1100 h

bull Oštro trčanje 4000 m na vrijeme

bull 10 minuta vježbe oblikovanja

bull Uskoci na mjestu 2 x 200

bull Tehnika u kretanju sa dizanjem 10 minuta

Poslije podne 1700 - 1800 h

bull 10 minuta vježbe oblikovanja

bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta

bull 10 minuta relaksacija vježbama joge

Večernji trening 2100 - 2200 h

bull Sauna bazen hidro masaža

VIII dan priprema

bull Dan odmora povratak kući (Ćirković 1991)

20

7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage

Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno

uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje

snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora

partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na

zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na

razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike

količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista

primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog

perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom

procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu

treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo

izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)

Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao

procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje

(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja

bez prekida rada (do otkaza)

Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim

prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno

se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako

na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok

stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored

toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage

ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u

dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)

21

Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i

druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na

izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu

Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod

maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja

i metod izometrijskih naprezanja

711 Metod maksimalnog naprezanja

Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu

džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste

Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod

uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna

je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim

fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava

na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže

veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u

treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)

Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

22

712 Metod repetitivnih naprezanja

Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno

izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti

sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a

najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta

Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati

npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja

određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju

treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama

može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U

ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)

U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom

primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju

vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri

ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)

713 Metod dinamičkog naprezanja

Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao

što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici

zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru

mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja

odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom

Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip

rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku

izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje

treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje

pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što

23

markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja

pokreta

U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije

Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće

dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja

možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja

Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd

(Banović 2007)

Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

714 Metod izometrijskih naprezanja

Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta

naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u

stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa

eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično

služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod

izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi

24

Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje

rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-

10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne

treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da

uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2

mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe

labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u

naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne

sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti

sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda

pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke

kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović

2007)

Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-

treninga-snage-iii-deo

25

72 Usavršavanje brzine

Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom

vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović

i Idrizović 2001)

Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada

vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne

forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata

tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim

dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom

brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave

brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili

specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane

protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje

specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova

brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode

usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog

pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova

Slika 6 Usavršavanje brzine

Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

26

721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi

(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići

visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja

brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće

suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)

Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na

početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan

pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno

dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj

početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu

sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal

Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili

više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se

unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u

27

kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na

primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za

dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu

mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja

Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon

zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije

praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog

trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je

od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista

visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja

Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri

pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada

protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i

dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije

pojavljuju izolovano

722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da

je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine

određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa

određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u

izvođenju datog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a

naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu

svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske

kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog

pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i

pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu

28

sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno

izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)

Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

73 Usavršavanje izdržljivosti

Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u

toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što

borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju

svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)

Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na

efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)

Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo

ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je

usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa

završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od

par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta

Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj

borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost

29

džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-

sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne

izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje

anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod

kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri

čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad

u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85

opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog

opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj

zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena

kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista

po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)

Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti

Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-

za-eksplozivnost

731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne

energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na

periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju

30

funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju

kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam

predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)

Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju

duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja

kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih

mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u

minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se

stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti

džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja

(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i

njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše

neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao

uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40

min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u

31

pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje

mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)

U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva

minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi

stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se

primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić

1979)

732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od

nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista

ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je

frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u

ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti

nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u

fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na

značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti

Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu

ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna

ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti

takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara

kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta

gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U

procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati

učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica

opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo

anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži

predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti

32

džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod

Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A

osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i

odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje

započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u

minuti

Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima

opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali

dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja

sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi

pasivni odmori (Dragić 1996)

Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

74 Usavršavanje okretnosti

Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi

pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi

pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se

33

mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti

razlikujemo dvije uzajamno povezane metode

bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje

u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito

izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme

zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz

puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-

oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove

motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8

godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje

novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju

usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali

samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti

dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti

Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe

i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta

obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom

kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske

igre itd)

bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom

primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju

(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke

pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da

djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala

situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na

novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora

ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno

primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste

dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo

34

aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se

iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima

zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz

različitih položaja (Dragić 1996)

75 Usavršavanje gipkosti u džudou

Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za

izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti

Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu

pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura

kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim

situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih

osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao

osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od

zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada

usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog

procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri

primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)

Slika 12 Usavršavanje gipkosti

Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

35

Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u

svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo

gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj

snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za

usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim

uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u

cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na

dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku

koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode

pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su

bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom

izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u

takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe

ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i

pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač

sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od

dinamičkog načina

bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja

izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom

narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja

pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko

tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem

se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i

gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja

treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati

da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba

izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno

slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i

odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)

36

8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI

Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno

mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u

sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu

samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje

napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima

treninga u toku sportske borbe)

U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane

sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane

sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u

najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora

bull funkcionalnog stanja organizma

bull veličine opterećenja (Dragić 1996)

Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu

utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava

stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom

procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za

sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem

je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču

na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U

trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na

prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti

sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u

stanje pretreniranosti

Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena

treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti

odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg

opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja

37

što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki

naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo

bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom

određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo

pridržavati sledećih principa

bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog

sportiste posebno

bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na

prethodnom

bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od

prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće

opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)

Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost

organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog

procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških

zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite

nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o

nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što

svakako zavisi od doziranja opterećenja

Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih

osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje

se polazi

Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom

od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100

te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)

38

9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA

Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće

sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku

i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se

povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz

mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem

poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i

ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U

džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim

povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje

zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova

Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od

toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama

Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju

kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i

kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja

Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo

lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za

džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu

specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno

lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove

pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)

Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći

trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste

do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi

stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje

može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl

39

Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma

nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja

organizma

bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u

njima u toku laganog aerobnog rada

bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili

angažovani u toku sportskog treninga

bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža

toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)

40

10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od

pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti

pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa

optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge

strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme

zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo

kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne

grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-

motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata

Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage

(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim

toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti

aerobnog i anaerobnog tipa

U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji

je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i

izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata

Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata

potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se

svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki

izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne

funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i

međunarodnoj sceni

41

LITERATURA

1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-

matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu

2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika

Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska

akademija

3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko

izdanje

4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke

kulture

5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke

kulture Vojvodine

6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica

Univerzitet Crne Gore

7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u

Zagrebu

8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi

Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine

9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u

Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet

sveučilišta u Zagrebu

11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki

fakultet sveučilišta u Zagrebu

12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska

akademija

42

SLIKE

Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg

Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb

Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu

Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-

treninga-snage-iii-deo

Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-

eksplozivnost

Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

43

BIOGRAFIJA

Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne

Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet

za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i

profesionalno se bavio džudom

Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac

Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine

Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara

44

  • 2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
  • 3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
  • 4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
  • 5 PLANIRANJE PRIPREMA
    • 51 Perspektivni plan priprema
    • 52 Periodični plan priprema
    • 53 Tekući plan priprema
    • 54 Operativni plan priprema
    • 55 Ciklusni plan priprema
      • 6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
        • 61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
        • 62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
        • 63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
          • 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
              • 7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU
                • 71 Usavršavanje snage
                  • 711 Metod maksimalnog naprezanja
                  • 712 Metod repetitivnih naprezanja
                  • 713 Metod dinamičkog naprezanja
                  • 714 Metod izometrijskih naprezanja
                    • 72 Usavršavanje brzine
                      • 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
                      • 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
                        • 73 Usavršavanje izdržljivosti
                          • 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
                          • 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
                            • 74 Usavršavanje okretnosti
                            • 75 Usavršavanje gipkosti u džudou
                              • 8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
                              • 9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
                              • 10 ZAKLJUČAK
                              • LITERATURA
                              • SLIKE
                              • BIOGRAFIJA

2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ

Podaci o počecima vještina koje su prethodile džudou su iz daleke prošlosti

Potreba za odbranom i savladavanjem napadača pomoću određenih tehnika kao i same

vještine pojavile su svuda gdje je ugnjetavanja bilo Tamo gdje su nasilnici pretežno u

hordama napadali plemena koja su se pretežno bavila stočarstvom i poljoprivredom

javila se prirodna pojava za samoodbranom razne alatke koje su se koristile u poljima

pretvorene su u oružje za samoodbranu Tada se i dešava da se savlađuju i vještine

odbrane golim rukama Borilačkim vještinama su najviše napredovali na Istoku u

hramovima budizma i hinduizma Dalaj Lama u knjizi ldquoTreće okordquo opisuje treninge sa

pokretima i bacanjima koji su slični tehnikama koje se primjenjuju u džudou

Borilačke vještine iz čijih je tehnika nastao džudo začete su na tlu Azije Zna se

da potiču iz Kine odakle su prenijeti u Japan gdje su usavršene do današnjeg dana Prvi

pisani izvori koji detaljnije govore o nastanku ovih vještina je ldquoHronika Japanardquo (Nihon

Šoki) pisana po carskom naređenju 720 godine U ovim zapisima govori se o turnirima

u snazi (ćikura kurabe) koji su se održavali za vrijeme vladavine imperatora Suini-na

230 godina prije nove ere Neki istoričari džudoa smatraju ovaj događaj kao istinitu i

važnu činjenicu koja ukazuje na začetke sumo rvanja i kuminči vještina (drevni oblici

borbe ldquogolim rukamardquo) U knjizi drevnih priča (Konjaku Monogatari) za koju se smatra

da je napisana u drugoj polovini XI vijeka pojavljuje se prvi put riječ ldquoJAVARArdquo a to

je borilačka vještina koja je prethodila nastajanju jiundashjitse iz koje je kasnije nastao

džudo (Dragić 1979)

Tvorac modernog džudoa Džigoro Kano (1860-1938) se 1877 godine upisao na

carski univerzitet gdje se upoznaje sa starim borilačkim vještinama Posvetio se

proučavanju jiundashjitse kod majstora Fukude i Matemom Ise Stupanjem na snagu carske

zabrane nošenja sablje samurajima počinje period stagnacije tradicionalnih borilačkih

vještina pa i jiundashjitse

Džigoro Kano diplomira političke i ekonomske nauke 1881 godine i otvara

sopstvenu školu ldquoŠkola jednakihrdquo (Gakušui Ryu) u kojoj vrši usavršavanje tehnika

izabranih iz jiundashjitse Uspostavlja sopstvene metode čije usavršavanje rezultira brojnim

2

saznanjima koja i danas čine osnov džudo tehnika Godinu dana kasnije 1882 godine

osniva novu školu ldquoKodokanrdquo (Institut za traženje puteva) u kojoj se vježba novi način

nazvan DŽUDO (DŽU - što znači nježan mekan gibak i DO ndash što znači put način

princip) U tehničkom pogledu džudo je definisan 1887 godine a ldquoduhovni principirdquo su

definisani 1922 godine kada su uspostavljeni principi ldquomaksimalna efikasnostrdquo

(Seryoko Zenyo) i ldquouzajamno pomaganje i zajednički napredakrdquo (Jita Koyel)

Slika 1 dr Džigoro Kano 1860-1938 god

Preuzeto sa httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-

4375pxjpg

Prva demonstracija džudoa u Evropi bila je u Londonu 1901 godine nakon čega

učenici Džigoro Kana formiraju prve klubove Džudo doživljava ekspanziju posle

Prvog svjetskog rata u Francuskoj Njemačkoj Engleskoj Italiji i Švajcarskoj

3

Prvi šampionat Evrope održan je 1934 godine u Drezdenu Evropska džudo unija

(EJU) osniva se 1948 godine u Londonu a od 1951 godine redovno se održavaju

prvenstva u Evropi

Međunarodni džudo savez (IJF) je osnovan 1956 godine u Tokiju i od tada se

svake druge godine održavaju svjetska prvenstva

Godine 1964 džudo je uvršten u program Olimpijskih igrara u Tokiju i od tada je

pristutan na svim zvaničnim takmičenjima u svijetu

U cilju vježbanja džudoa dr Džigoro Kan je rekao ldquoDžudo predstavlja način

pomoću kojeg možemo najefikasnije upotrijebiti fizičku i psihičku snagu Vježbajući

nas u napadu i odbrani džudo ojačava naše tijelo i duh i pomaže nam da principe

džudoa prihvatimo kao svoje Na taj način se usavršavamo i postajemo vredniji članovi

zajednice a to je konačni cilj džudoardquo (Dragić 1979)

4

3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU

Svaki sport odnosno sportska grana ima jedinstvenu strukturu faktora koji utiču

na sportski rezultat u njoj Ti faktori odnosno činioci od kojih zavisi uspješnost u sportu

definisani su hijerarhijski To znači da na početku niza stoje najvažniji faktori ili

činioci a na kraju oni koji su manje važni Tako definisana hijerarhijska struktura

faktora naziva se jednačina specifikacije uspjeha u sportu Ona je hipotetska ako se do

hijerarhijske strukture faktora uspješnosti došlo temeljem subjektivne procjene njihove

važnosti (Milanović 2010) Jednačina specifikacije uspjeha u džudou je hipotetski ili naučno utvrđena

hijerarhijska struktura sposobnosti osobine i znanja sportista koje su važne za

postizanje vrhunskih sportskih rezultata (Sertić 2004)

Prvo mjesto u jednačini specifikacije za seniore zauzima snaga ispred

koordinacije dok je redosled drugačiji kod mlađih uzrasta - prvo koordinacija pa onda

snaga Iza same prirode džudoa i iz njegove strukturne analize proizilazi da su različiti

vidovi snage (maksimalna eksplozivna repetitivna i statička snaga) i koordinacija

najvažniji elementi koji određuju uspjeh u borbi U hipotetskoj jednačini specifikacije

za džudo preovladavaju sledeće antropološke karakteristike

bull u području SNAGE - maksimalna repetitivna eksplozivna i statička

bull u području KOORDINACIJE - koordinacija tijela brzina izvođenja složenih

motoričkih zadataka agilnost reorganizacija motoričkog stereotipa

bull u području KONATIVNIH OSOBINA - agresivnost ego super ego fitimija

harija samodominacija

bull u području FUNKCIONALNIH SPOSOBNOSTI - aerobne anaerobne i

aerobno-anaerobne

bull u području BRZINE - brzina jednostavnih pokreta

bull u području RAVNOTEŽE - sposobnost održavanja i uspostavljanja ravnotežnih

položaja

5

bull u poodručju KOGNITIVNIH SPOSOBNOSTI - faktor percepcije

Specijalizacije memorije i induktivnog rezona

bull i u području FLEKSIBILNOSTI - fleksibilnost u zglobu kuka i gipkosti u

torakalnom i lubalnom dijelu karlice (Sertić 2004)

Slika 2 Hipotetska jednačina uspješnosti u džudou (Sertić i Lindi 2003)

22

15

15 12

10

10

8

8

Hipotetska jednačina specifikacije uspješnosti u džudou

SNAGA

KOORDINACIJA

FUNKCIONALNE SPOSBNOSTI

BRZINA

KONATIVNE SPOSOBNOSTI

KOGNITIVNE SPOSOBNOSTI

RAVNOTEŽA

FLEKSIBILNOST

6

4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA

U džudou se ciklus organizovanog rada oslanja na informacije koje se odnose na 1 Početni nivo osobina koje karakterišu organizam džudiste

2 Aktuelne razvojne tendencije u džudou dostignuća sportske prakse i džudo

teorije

3 Određivanje mjerljivih trenažnih ciljeva i zadataka gledanih iz baze podataka

uspjesnošti ponašanja u džudo borbi i pripremama za nju

4 Izrada opšte koncepcije džudiste za borbu

5 Kalendar takmičenja

6 Utvrđivanje proporcija izmedju opšte usmjerene i specifične pripreme

7 Određivanje dužine perioda treninga na izgrađivanje sportske forme njenu

stabilizaciju i njeno snižavanje

8 Utvrđivanje trenažnih struktura koje odgovaraju etapama izgrađivanja sportske

forme (sastav mezociklusa mikrociklusa i trenažnih jedinica)

9 Programiranje sadržaja za ispoljavanje prihvaćenih trenažnih struktura (sredstva

opterećenje metode i forme treninga (Ćirković 1995)

7

5 PLANIRANJE PRIPREMA

51 Perspektivni plan priprema

Perspektivni plan priprema sastavlja se na četiri godine (makrociklus) U

perspektivnom planu priprema određuju se glavni pravci aktivnosti kako pojedinca tako

i čitave ekipe Cilj i osnovni zadaci u višegodišnjoj pripremi planiraju se sredstvima

metodama i formom za vježbanje po periodima i etapama Dinamika opterećenja

sastavljena je na osnovu podataka o kratkim karakteristikama svakog sportiste

ponaosob Ukazuje se na važnost osnovnih takmičenja u svakom ciklusu određuju se

kontrolni normativi planiraju se osnovne vaspitno-pedagoške mjere i ljekarske

kontrole

Po obimu perspektivni plan predviđa broj trenažnih dana po godinama broj

takmičenja individualnih i grupnih treninga broj časova treninga (opšte i specifične

pripreme) podijeljenih na tehniku i taktiku sa teorijskom nastavom (Dragić 1996)

Prema intezitetu rada planira se broj treninga sa maksimalnim visokim i srednjim

intezitetom Planirana je kontrola pojedinaca i čitave ekipe Planiraju se osnovni zadaci

u godišnjim trenažnim ciklusima periodima i etapama a takođe i njihova dužina

trajanja obzirom na predstojeća najvažnija takmičenja

U individualnom perspektivnom planu funkcionalno-motoričkih priprema

konkretizuje se pojedinačni ili ekipni plan koji proizilazi iz mogućnosti odabiranja

pravog takmičara u određenoj kategoriji (Dragić 1996)

52 Periodični plan priprema

Periodični plan priprema sastavlja se na osnovu perspektivnog plana priprema za

jednu godinu On se odnosi samo na jedan dio priprema između dva najvažnija

takmičenja u godini

Jedan od ključnih uslova za uspjeh periodizacije jesu informacije o pravilnom

treniranju kondicionih svojstava tokom godišnjeg ciklusa treninga U svakom

8

periodičnom planu priprema detaljno se razrađuju zadaci kondicionih priprema

usavršavanje tehničko-taktičkih elemenata određuju se sredstva i metode priprema broj

dana veličina i karakter opterećenja na svakoj etapi priprema broj treninga i pauze za

dane odmora dinamika opterećenja po određenim etapama priprema vrijeme i količina

različitih formi treninga samostalni rad kod kuće broj randorija vrijeme vježbanja u

sali i na otvorenom terenu (Ćirković 1991)

53 Tekući plan priprema

Tekući plan priprema razrađuje se na osnovu periodičnog plana priprema On se

odnosi na period od 1-3 mjeseca to jest od jednog do drugog takmičenja U planu se

izrađuju različiti po karakteru mikrociklusi u kojima se određuje različito opterećenje i

pauze odmora Pri sastavljanju ovog plana uzima se u obzir stanje zdravlja sportiste

uslovi rada i života karakteristika vođenja borbe koje je sportista imao na poslednjem

takmičenju nivo njegovog sportskog majstorstva i moralno voljna priprema u

prethodnom periodu (Ćirković 1991) Tekuće se planiranje i programiranje izvodi na

temelju istih elemenata kao i kratkoročno ali u funkciji izgradnje mezociklusa kao

osnovne forme kreiranja trenažnog procesa u periodima i etapama (Kuleš 2008)

54 Operativni plan priprema

Operativni plan priprema razrađuje se za period na više od 20 dana ovaj plan u

nekoliko elemenata konkretizuje tekući plan priprema Obično se on koriguje za

vrijeme nastavno-trenažnih ili ipak samo trenažnih okupljanja na zajedničkim

pripremama za neko od važnih takmičenja

U suštini operativni plan priprema predviđa neposrednu pripremu džudista ka

stanju borbene gotovosti za predstojeće takmičenje

Pri razradi ovakvog plana neophodno je obratiti posebnu pažnju na realizaciju

sledećih osnovnih zadataka

9

bull Neprekidnost i kontinuiranost procesa treninga

bull Precizno određivanje zadataka i sadržaja treninga po određenim periodima i

etapama trenažne godine

bull Određivanje za svaku grupu sportista sredstva i metode kondicione tehničke i

taktičke pripreme s´obzirom na njihovu sportsku kvalifikaciju i zadatke

usavršavanja sportskog majstorstva

bull Određivanje sadržaja i sredstava moralno voljne pripreme svakog ponaosob

sportiste

bull U preciznoj organizaciji vaspitnog rada

bull Organizaciju pedagoške i ljekarske kontrole

bull Određivanje za svakog posebno plan priprema prema kalendaru takmičarske

godine

bull Određivanje nivoa trenažnih i takmičarskih opterećenja za džudo sport (Dragić

1979)

55 Ciklusni plan priprema

Ciklusni plan priprema obuhvata zatvoreni krug rada ili treninga u toku određenog

vremena U njemu se razrađuju zadaci sredstva i metode po godinama periodima

etapama nedeljama i danima Ciklusni plan može biti sastavljen u vidu teksta tabele i

grafika Sve ove forme dozvoljavaju detaljno upoređivanje u napredovanju kod

treniranja kondicionih tehničkih i taktičkih elemenata vezanih za džudo sport Ovakve

forme planiranja daju mogućnost dobrog iskorišćavanja različitih šema grafikona

kojima se lako mogu odrediti obim i intezitet opterećenja za svaki dan posebno u

časovima procentima i bodovima Od svega časovni plan treninga je najprostiji U

njemu se sastavljaju zadaci treninga predviđaju se sredstva raspodjeljuje se vrijeme za

različite forme rada i vidove priprema po određenim periodima i etapama

Na ovakav način proces funkcionalno-motoričkih priprema džudista počinje sa

organizacijom cijelog kolektiva Postavljaju se ciljevi i zadaci planiranih djelatnosti

10

svakog džudiste Vrši se izbor sredstava metoda i formi vježbanja Završava se

rješavanjem svih tih zadataka odnosno postizanjem određenih rezultata

Glavni zadatak planiranja priprema džudista ka dostizanju vrhunskih rezultata

trebalo bi da se završava naučno istraživačkim podacima svakog pojedinačno džudiste o

njegovom stanju sportske forme (Dragić 1996)

11

6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA

Funkcionalno-motorička priprema predstavlja sistematsko i kontrolisano

odvijanje procesa prilagođavanja organizma kako bi se postigla najpovoljnija

funkcionalnost protiv opterećenja i naprezanja Treniranost kao uticaj fizioloških

promjena džudiste putem treninga usko je povezana sa pojmom treninga kao stručno-

pedagoškim procesom Fiziološke promjene utiču na organe i sisteme organizma čije se

stanje pod uticajem treninga može dovesti u visok stepen funkcionisanja Rukovodeći

stručno-pedagoškim procesom trener će zavisno od karaktera ovog procesa izborom

odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i motoričkih

sposobnosti sportiste Pod pojmom razvoj funkcionalnih sposobnosti podrazumijevamo

značajnije promjene na svim sistemima čovjeka a posebno na kardio-respiratornom

mišićno-koštanom i nervnom sistemu (Idrizović i Idrizović 2001) Dok na razvoj

motoričkih sposobnosti džudiste podrazumijevamo visok nivo usklađenosti motoričkih

osobina (snaga brzina izdržljivost okretnost i gipkost) što je osnovni preduslov za

postizanje vrhunskih rezultata u džudou Naučna istraživanja i stečeno ogromno

praktično iskustvo omogućavaju izvršenje kvantitativnih analiza i modeliranje nekih

procesa izbor efikasnijih šema trenažnih opterećenja U tom cilju izgrađuju se

takozvani prosječni statistički modeli kondicionih treninga za konkretne sportske

discipline a na tom osnovu individualni modeli priprema usklađeni sa morfo-

funkcionalnim statusom svakog sportiste i sa konkretnim zadacima trenažnog procesa

(Željaskov 2006)

61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme

Funkcionalno-motorička priprema džudista karakteriše se razvijanjem

vegetativnih i motoričkih funkcija organizma Kada je riječ o zadacima funkcionalno-

motoričke pripreme u radu sa džudistima potrebno je istaći da je ona usmjerena na

učvršćenje zdravlja postizanje optimalnog fizičkog razvoja i razvijanje adaptacionih

12

sposobnosti koje će im omogućiti uspješnu izgradnju motoričkih osobina a kao solidnu

osnovu za kasniju uspješnu primjenu složene tehnike džudoa u sportskoj borbi

U procesu priprema sportista u okviru fizičke pripreme razlikujemo opštu i

specifičnu fizičku pripremu Pod opštom funkcionalno-motoričkom pripremom

podrazumijevamo stanje organizma i razvijenost motoričkih sposobnosti koje čine

čovjeka sposobnim da se uspješno bavi sportskim aktivnostima tj da izvodi rad

različitog karaktera (Dragić 1996)

Pod specifičnom funkcionalno-motoričkom pripremom podrazumijevamo stanje

organizma i razvijenost sposobnosti koje čine džudistu sposobnim da dostiže vrhunske

rezultate

62 Opšta funkcionalno-motorička priprema

Opšta funkcionalna-motorička priprema se sastoji u razvoju primarnih

sposobnosti i karakteristika sportista sa ciljem razvijanja opšte kondicione treniranosti

primjenjujući prvenstveno trenažne sadržaje koji su usmjereni na razvoj sposobnosti

karakteristika sportista koje nisu specifične za određenu sportsku aktivnost (Malacko i

Doder 2008)

Ova priprema podrazumijeva proces harmičnog razvoja bazičnih funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti Opšta funkcionalno-motorička priprema je usmjerena na

podizanje efikasnosti svih organa i organskih sistema u funkcionalnom smislu

povećanje kordinacionih sposobnosti povećanje snage brzine i izdržljivosti U ovoj

pripremi veliki je akcenat na globalnoj obradi lokomotornog aparata Jedan od osnovnih

zadataka programa funkcionalno-motoričke pripreme jeste optimalan izbor vježbi

U sredstva opšte funkcionalno-motoričke pripreme prvenstveno spadaju vježbe

koje svestrano usavršavaju motoričke osobine i učvršćuju elementarne motoričke

navike vodeći pritom računa o njihovom harmoničnom djelovanju na organizam

sportiste (hodanje trčanje elementarne igre sportske igre plivanje skijanje

gimnastika vježbe sa opterećenjem itd)

13

Važno mjesto zauzimaju i vježbe kojima se preventivno djeluje na kritične zone

lokomotornog aparata npr kičma koje su izložene većim naporima a time i riziku za

povrede

U treningu sportista najpoznatije i najpogodnije su razne forme stanica posebno

sistem bdquoiz vježbe u vježbuldquo pri kojem se može obaviti i do stotinu vježbi različite

složenosti kontinuirano jedna za drugom Vježbe u parovima su veoma korisne

pogotovo u treningu mlađih sportista

U cilju postizanja većeg nivoa opšte funkcionalno-motoričke pripreme mogu se sa

uspjehom koristiti i određeni elementi iz borilačkih sportova Analizirajući krajnje

ciljeve i zadatke opšte funkcionalno-motoričke pripreme sa aspekta zahtjeva džudo

sporta potrebno je imati u vidu sledeće

bull da se izborom i primjenom sredstava opšte funkcionalno motoričke pripreme

doprinese opštem biološkom razvoju kao i razvoju motorike i pozitivnih

moralno-voljnih osobina džudista

bull tokom izbora i primjene sredstava opšte funkcionalno-motoričke pripreme

treba razvijati naročite fizičke sposobnosti koje su po karakteru nervno-

mišićnih naprezanja i načinu funkcionisanja organizma sličniji pokretima u

džudou

bull da se obogati fond kretanja džudista u usvajanju one motoričke navike koja

će ubrzati pozitivan prenos tj pozitivno uzajamno djelovanje između

vladanja tehnikom jedne vježbe i uspješnog ovladavanja i izvođenja druge

koja će ubrzati formiranje specifičnih navika neposredno potrebnih u džudou

bull da prelaskom na drugačiji karakter kretanja omogućuje potpunije i brže

odmaranje organizma i obnavljanje radne sposobnosti (Dragić1996)

14

63 Specifična funkcionalno-motorička priprema

Cilj specifične funkcionalno-motoričke pripreme jeste da se izvrši kompleksna

adaptacija organizma u procesu razvoja i usavršavanja funkcionalnih i motoričkih

sposobnosti i adaptacija na sasvim određene kretne strukture koje po strukturi

opterećenju i dinamici odgovaraju datoj sportskoj grani Specifična funkcionalno-

motorička priprema utiče na razvoj motoričkih osobina neophodnih za izvođenje

specifičnih pokreta a koristi se kao sastavni dio cjeloukupnog stručno-pedagoškog

procesa usko povezana sa usavršavanjem tehničko-taktičkih elemenata (Dragić 1996)

Ukoliko želimo da izvršimo pravilan izbor odgovarajućih specifičnih vježbi za

džudo i usmjerimo ih na usavršavanje bilo koje motoričke osobine neophodno je dobro

proučiti strukturu pojedinih tehnika džudoa i aktivnosti pojedinih grupa mišića prilikom

realizacije određenog zahvata ili bacanja Na osnovu ovih pokazatelja utvrdićemo koji

su mišići najviše aktivirani tokom realizacije određene tehnike što će nam poslužiti kao

polazište za izbor određenog kompleksa specifičnih vježbi koje će imati najefikasniji

uticaj na njihov pravilan razvoj Prilikom primjene specifičnih vježbi koriste se i

dopunska opterećenja (spoljašnje opterećenje povećanje frekvence i trajanje vježbe)

pri čemu trener mora strogo voditi računa da primijenjeno spoljašnje opterećenje ne

naruši osnovnu biomehaničku strukturu kretanja i na taj način smanji racionalnost

izvođenja kretanja Pored uticaja na razvoj određenih grupa mišića sredstvima

specifične funkcionalno-motoričke pripreme takođe ćemo uticati na razvoj onih

motoričkih osobina za koje ocijenimo da u datom momentu uslovljavaju razvoj

određenih kvaliteta karakterističnih za džudo U zavisnosti od zadataka koje u

određenoj fazi pripreme želimo da rješavamo vježbe specifične pripreme uslovno

možemo da podijelimo na

bull vježbe za razvoj specifičnih motoričkih osobina

bull vježbe za usavršavanje specifičnih elemenata karakterističnih za džudo

Za odnos opštih i specifičnih funkcionalno-motoričkih priprema u džudou i

srodnim borilačkim sportovima interesantna su zapažanja poznatog sovjetskog

15

pedagoga iz ove oblasti profesora Čumakova i njegovih saradnika izloženih na donjoj

tabeli

Tabela 1 Odnos opšte i specifične pripreme (Dragić 1996)

Staž vježbanja Obim fizičke pripreme Specifična fizička priprema

Početnici 70 30

1-3 god 60 40

3-5 god 50 50

5-6 god 40 60

6-8 god 30 70

8 i više 20 80

Pravilno programiranje odnosa opšte i specifične pripreme džudista u određenoj

fazi ili periodu godišnjeg ciklusa treninga daje nam velike izglede na uspjeh

631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga

Kao uspješan primjer možemo navesti pripreme džudo reprezentacije Jugoslavije

koje su bile sprovedene mjesec dana prije prvenstva svijeta u Beogradu 1989 godine

održane u tadašnjoj Čehoslovačkoj od 0709-15091989 godine a na kojem je

reprezentativac Jugoslavije Dragomir Bečanović osvojio zlatnu medalju

I dan priprema

Prije podne 0930 ndash 1100 h

bull Zagrijavanje džudo gimnastika 15 minuta

bull 15 minuta uči-komi na mjestu i kretanju

bull 7 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta

bull 10 minuta vježbe za opuštanje i smirivanje organizma

16

Poslije podne 1500 - 1630 h

bull 15 minuta zagrijavanje za randori u parteru

bull 7 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 5 minuta

bull Vježbe za relaksaciju 8 minuta

bull Poslije završenog treninga obavezna sauna bazen sa mineralnom vodom

hidromasaža opuštanje uz muziku Ukupno kompletan tretman traje 60 minuta

II dan priprema

Prije podne

bull Aktivan odmor (šetnja)

Poslije podne 1800 - 1930 h

bull Trčanje 5000m na vrijeme

bull Vježbe oblikovanja 15 minuta

bull Uskoci na mjestu 5 x 150 u seriji

bull Tehnika u kretanju sa dizanjem po 200 u seriji

bull 3 x 5 minuta rvanje sa puno guranja i vučenja

bull Poslije večere šetnja u prirodi od 2200 ndash 2300 h odmor na raspolaganju sauna

bazen hidromasaža sve ukupno 60 minuta

III dan priprema

Jutarnji trening 0715 - 0735 h

bull Vježbe oblikovanja i šetnja u šumi 1200 m dužine

Prije podne 1000 - 1200 h

bull Igranje fudbala u sali 35 minuta

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull 17 minuta uči komi u kretanju sa bacanjem

bull 4 x 5 minuta randori u stojećem stavu

Poslije podne 1700 - 1830 h

bull 10 minuta zagrijavanje

bull 10 minuta džudo parterna gimnastika

bull 15 minuta uči komi u kretanju

17

bull Randori u stojećem stavu 7 x 5 minuta pauza za odmor 3 minuta

bull Vježbe za relaksaciju i opuštanje

Večernji trening 2100 - 2200 h

bull 15 minuta plivanja u bazenu

bull 30 minuta sauna

bull 15 minuta hidro masaža u mineralnoj toploj vodi

IV dan priprema

Jutarnji trening 0710 - 0745 h

bull 4500 m trčanja svako svojim tempom

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull Uskoci na mjestu 2 x 200

bull Tehnika u kretanju 5 minuta kontinuirano

Prije podne 1000 - 1100 h

bull 10 minuta zagrijavanja

bull 10 minuta uči-komi na mjestu

bull 10 minuta uči-komi nožne tehnike u kretanju

bull 10 minuta uči-komi kombinacija

bull 5 x 1 minut uči-komi u parteru specijalke napad maksimalno

bull Vježbe snage sklekovi zgibovi sa partnerom trbuh-leđa polu mostovi vježbe

za mišiće vrata i na kraju istezanje

Poslije podne 1530 - 1710 h

bull 10 minuta zagrijavanja

bull 10 minuta uči-komi na mjestu

bull Uči-komi na 10 sekundi brzinski ulasci sa bacanjem na kraju onda drugi radi

tehniku 20 sekundi

bull 8 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza po 3 minuta

bull Nage-vaza svako po 100 bacanja

bull Vježbe za relaksaciju

bull 40 minuta posle ovog treninga sauna bazen masaža hidro masaža

18

V dan priprema

Prije podne 0930 - 1100 h

bull Igranje fudbala u sali 60 minuta

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull Vježbe za mišiće trbuha i leđa sklekovi zgibovi

Poslije podne 1530 - 1700 h

bull 10 minuta džudo vježbe oblikovanja

bull 5 minuta uči-komi na mjestu

bull 3 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta

bull 5 x 5 minuta randori linija sa pauzom od 5 minuta

bull Nage-komi svako po 150 bacanja

Večernji trening 2000 - 2130 h

bull Sauna bazen masaža

VI dan priprema

Jutarnji trening 0710 - 0745 h

bull Trčanje dužine 4500 m na vrijeme

bull 8 minuta vježbe oblikovanja

bull Uskoci na mjestu 2 x 250

Prije podne 1000 - 1130 h

bull 5 minuta zagrijavanje lak randori u parteru

bull 5 minuta vježbe oblikovanja zagrijavanja

bull 5 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta

bull 5 minuta relaksacija joga vježbama

Poslije podne 1700 - 1800 h

bull 10 minuta zagrijavanje

bull 10 minuta bucu-kari

bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 3 minuta

bull 5 minuta relaksacije

Večernji trening od 2100 - 2200 h

19

bull Bazen sauna hidro masaža

VII dan priprema

Jutarnji trening 1000 - 1100 h

bull Oštro trčanje 4000 m na vrijeme

bull 10 minuta vježbe oblikovanja

bull Uskoci na mjestu 2 x 200

bull Tehnika u kretanju sa dizanjem 10 minuta

Poslije podne 1700 - 1800 h

bull 10 minuta vježbe oblikovanja

bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta

bull 10 minuta relaksacija vježbama joge

Večernji trening 2100 - 2200 h

bull Sauna bazen hidro masaža

VIII dan priprema

bull Dan odmora povratak kući (Ćirković 1991)

20

7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage

Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno

uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje

snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora

partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na

zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na

razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike

količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista

primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog

perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom

procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu

treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo

izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)

Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao

procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje

(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja

bez prekida rada (do otkaza)

Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim

prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno

se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako

na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok

stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored

toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage

ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u

dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)

21

Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i

druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na

izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu

Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod

maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja

i metod izometrijskih naprezanja

711 Metod maksimalnog naprezanja

Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu

džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste

Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod

uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna

je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim

fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava

na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže

veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u

treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)

Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

22

712 Metod repetitivnih naprezanja

Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno

izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti

sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a

najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta

Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati

npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja

određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju

treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama

može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U

ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)

U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom

primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju

vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri

ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)

713 Metod dinamičkog naprezanja

Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao

što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici

zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru

mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja

odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom

Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip

rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku

izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje

treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje

pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što

23

markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja

pokreta

U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije

Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće

dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja

možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja

Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd

(Banović 2007)

Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

714 Metod izometrijskih naprezanja

Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta

naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u

stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa

eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično

služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod

izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi

24

Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje

rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-

10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne

treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da

uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2

mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe

labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u

naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne

sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti

sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda

pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke

kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović

2007)

Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-

treninga-snage-iii-deo

25

72 Usavršavanje brzine

Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom

vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović

i Idrizović 2001)

Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada

vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne

forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata

tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim

dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom

brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave

brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili

specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane

protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje

specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova

brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode

usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog

pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova

Slika 6 Usavršavanje brzine

Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

26

721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi

(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići

visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja

brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće

suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)

Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na

početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan

pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno

dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj

početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu

sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal

Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili

više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se

unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u

27

kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na

primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za

dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu

mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja

Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon

zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije

praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog

trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je

od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista

visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja

Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri

pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada

protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i

dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije

pojavljuju izolovano

722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da

je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine

određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa

određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u

izvođenju datog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a

naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu

svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske

kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog

pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i

pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu

28

sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno

izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)

Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

73 Usavršavanje izdržljivosti

Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u

toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što

borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju

svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)

Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na

efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)

Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo

ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je

usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa

završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od

par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta

Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj

borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost

29

džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-

sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne

izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje

anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod

kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri

čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad

u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85

opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog

opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj

zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena

kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista

po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)

Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti

Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-

za-eksplozivnost

731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne

energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na

periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju

30

funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju

kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam

predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)

Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju

duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja

kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih

mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u

minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se

stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti

džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja

(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i

njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše

neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao

uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40

min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u

31

pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje

mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)

U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva

minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi

stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se

primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić

1979)

732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od

nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista

ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je

frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u

ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti

nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u

fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na

značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti

Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu

ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna

ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti

takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara

kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta

gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U

procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati

učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica

opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo

anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži

predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti

32

džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod

Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A

osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i

odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje

započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u

minuti

Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima

opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali

dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja

sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi

pasivni odmori (Dragić 1996)

Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

74 Usavršavanje okretnosti

Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi

pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi

pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se

33

mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti

razlikujemo dvije uzajamno povezane metode

bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje

u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito

izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme

zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz

puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-

oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove

motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8

godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje

novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju

usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali

samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti

dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti

Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe

i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta

obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom

kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske

igre itd)

bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom

primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju

(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke

pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da

djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala

situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na

novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora

ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno

primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste

dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo

34

aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se

iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima

zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz

različitih položaja (Dragić 1996)

75 Usavršavanje gipkosti u džudou

Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za

izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti

Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu

pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura

kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim

situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih

osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao

osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od

zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada

usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog

procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri

primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)

Slika 12 Usavršavanje gipkosti

Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

35

Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u

svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo

gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj

snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za

usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim

uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u

cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na

dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku

koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode

pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su

bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom

izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u

takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe

ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i

pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač

sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od

dinamičkog načina

bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja

izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom

narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja

pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko

tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem

se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i

gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja

treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati

da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba

izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno

slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i

odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)

36

8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI

Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno

mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u

sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu

samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje

napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima

treninga u toku sportske borbe)

U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane

sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane

sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u

najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora

bull funkcionalnog stanja organizma

bull veličine opterećenja (Dragić 1996)

Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu

utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava

stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom

procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za

sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem

je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču

na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U

trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na

prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti

sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u

stanje pretreniranosti

Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena

treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti

odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg

opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja

37

što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki

naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo

bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom

određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo

pridržavati sledećih principa

bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog

sportiste posebno

bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na

prethodnom

bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od

prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće

opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)

Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost

organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog

procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških

zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite

nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o

nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što

svakako zavisi od doziranja opterećenja

Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih

osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje

se polazi

Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom

od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100

te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)

38

9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA

Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće

sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku

i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se

povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz

mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem

poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i

ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U

džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim

povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje

zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova

Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od

toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama

Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju

kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i

kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja

Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo

lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za

džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu

specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno

lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove

pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)

Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći

trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste

do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi

stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje

može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl

39

Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma

nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja

organizma

bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u

njima u toku laganog aerobnog rada

bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili

angažovani u toku sportskog treninga

bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža

toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)

40

10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od

pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti

pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa

optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge

strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme

zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo

kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne

grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-

motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata

Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage

(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim

toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti

aerobnog i anaerobnog tipa

U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji

je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i

izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata

Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata

potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se

svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki

izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne

funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i

međunarodnoj sceni

41

LITERATURA

1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-

matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu

2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika

Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska

akademija

3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko

izdanje

4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke

kulture

5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke

kulture Vojvodine

6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica

Univerzitet Crne Gore

7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u

Zagrebu

8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi

Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine

9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u

Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet

sveučilišta u Zagrebu

11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki

fakultet sveučilišta u Zagrebu

12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska

akademija

42

SLIKE

Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg

Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb

Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu

Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-

treninga-snage-iii-deo

Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-

eksplozivnost

Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

43

BIOGRAFIJA

Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne

Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet

za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i

profesionalno se bavio džudom

Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac

Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine

Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara

44

  • 2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
  • 3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
  • 4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
  • 5 PLANIRANJE PRIPREMA
    • 51 Perspektivni plan priprema
    • 52 Periodični plan priprema
    • 53 Tekući plan priprema
    • 54 Operativni plan priprema
    • 55 Ciklusni plan priprema
      • 6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
        • 61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
        • 62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
        • 63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
          • 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
              • 7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU
                • 71 Usavršavanje snage
                  • 711 Metod maksimalnog naprezanja
                  • 712 Metod repetitivnih naprezanja
                  • 713 Metod dinamičkog naprezanja
                  • 714 Metod izometrijskih naprezanja
                    • 72 Usavršavanje brzine
                      • 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
                      • 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
                        • 73 Usavršavanje izdržljivosti
                          • 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
                          • 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
                            • 74 Usavršavanje okretnosti
                            • 75 Usavršavanje gipkosti u džudou
                              • 8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
                              • 9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
                              • 10 ZAKLJUČAK
                              • LITERATURA
                              • SLIKE
                              • BIOGRAFIJA

saznanjima koja i danas čine osnov džudo tehnika Godinu dana kasnije 1882 godine

osniva novu školu ldquoKodokanrdquo (Institut za traženje puteva) u kojoj se vježba novi način

nazvan DŽUDO (DŽU - što znači nježan mekan gibak i DO ndash što znači put način

princip) U tehničkom pogledu džudo je definisan 1887 godine a ldquoduhovni principirdquo su

definisani 1922 godine kada su uspostavljeni principi ldquomaksimalna efikasnostrdquo

(Seryoko Zenyo) i ldquouzajamno pomaganje i zajednički napredakrdquo (Jita Koyel)

Slika 1 dr Džigoro Kano 1860-1938 god

Preuzeto sa httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-

4375pxjpg

Prva demonstracija džudoa u Evropi bila je u Londonu 1901 godine nakon čega

učenici Džigoro Kana formiraju prve klubove Džudo doživljava ekspanziju posle

Prvog svjetskog rata u Francuskoj Njemačkoj Engleskoj Italiji i Švajcarskoj

3

Prvi šampionat Evrope održan je 1934 godine u Drezdenu Evropska džudo unija

(EJU) osniva se 1948 godine u Londonu a od 1951 godine redovno se održavaju

prvenstva u Evropi

Međunarodni džudo savez (IJF) je osnovan 1956 godine u Tokiju i od tada se

svake druge godine održavaju svjetska prvenstva

Godine 1964 džudo je uvršten u program Olimpijskih igrara u Tokiju i od tada je

pristutan na svim zvaničnim takmičenjima u svijetu

U cilju vježbanja džudoa dr Džigoro Kan je rekao ldquoDžudo predstavlja način

pomoću kojeg možemo najefikasnije upotrijebiti fizičku i psihičku snagu Vježbajući

nas u napadu i odbrani džudo ojačava naše tijelo i duh i pomaže nam da principe

džudoa prihvatimo kao svoje Na taj način se usavršavamo i postajemo vredniji članovi

zajednice a to je konačni cilj džudoardquo (Dragić 1979)

4

3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU

Svaki sport odnosno sportska grana ima jedinstvenu strukturu faktora koji utiču

na sportski rezultat u njoj Ti faktori odnosno činioci od kojih zavisi uspješnost u sportu

definisani su hijerarhijski To znači da na početku niza stoje najvažniji faktori ili

činioci a na kraju oni koji su manje važni Tako definisana hijerarhijska struktura

faktora naziva se jednačina specifikacije uspjeha u sportu Ona je hipotetska ako se do

hijerarhijske strukture faktora uspješnosti došlo temeljem subjektivne procjene njihove

važnosti (Milanović 2010) Jednačina specifikacije uspjeha u džudou je hipotetski ili naučno utvrđena

hijerarhijska struktura sposobnosti osobine i znanja sportista koje su važne za

postizanje vrhunskih sportskih rezultata (Sertić 2004)

Prvo mjesto u jednačini specifikacije za seniore zauzima snaga ispred

koordinacije dok je redosled drugačiji kod mlađih uzrasta - prvo koordinacija pa onda

snaga Iza same prirode džudoa i iz njegove strukturne analize proizilazi da su različiti

vidovi snage (maksimalna eksplozivna repetitivna i statička snaga) i koordinacija

najvažniji elementi koji određuju uspjeh u borbi U hipotetskoj jednačini specifikacije

za džudo preovladavaju sledeće antropološke karakteristike

bull u području SNAGE - maksimalna repetitivna eksplozivna i statička

bull u području KOORDINACIJE - koordinacija tijela brzina izvođenja složenih

motoričkih zadataka agilnost reorganizacija motoričkog stereotipa

bull u području KONATIVNIH OSOBINA - agresivnost ego super ego fitimija

harija samodominacija

bull u području FUNKCIONALNIH SPOSOBNOSTI - aerobne anaerobne i

aerobno-anaerobne

bull u području BRZINE - brzina jednostavnih pokreta

bull u području RAVNOTEŽE - sposobnost održavanja i uspostavljanja ravnotežnih

položaja

5

bull u poodručju KOGNITIVNIH SPOSOBNOSTI - faktor percepcije

Specijalizacije memorije i induktivnog rezona

bull i u području FLEKSIBILNOSTI - fleksibilnost u zglobu kuka i gipkosti u

torakalnom i lubalnom dijelu karlice (Sertić 2004)

Slika 2 Hipotetska jednačina uspješnosti u džudou (Sertić i Lindi 2003)

22

15

15 12

10

10

8

8

Hipotetska jednačina specifikacije uspješnosti u džudou

SNAGA

KOORDINACIJA

FUNKCIONALNE SPOSBNOSTI

BRZINA

KONATIVNE SPOSOBNOSTI

KOGNITIVNE SPOSOBNOSTI

RAVNOTEŽA

FLEKSIBILNOST

6

4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA

U džudou se ciklus organizovanog rada oslanja na informacije koje se odnose na 1 Početni nivo osobina koje karakterišu organizam džudiste

2 Aktuelne razvojne tendencije u džudou dostignuća sportske prakse i džudo

teorije

3 Određivanje mjerljivih trenažnih ciljeva i zadataka gledanih iz baze podataka

uspjesnošti ponašanja u džudo borbi i pripremama za nju

4 Izrada opšte koncepcije džudiste za borbu

5 Kalendar takmičenja

6 Utvrđivanje proporcija izmedju opšte usmjerene i specifične pripreme

7 Određivanje dužine perioda treninga na izgrađivanje sportske forme njenu

stabilizaciju i njeno snižavanje

8 Utvrđivanje trenažnih struktura koje odgovaraju etapama izgrađivanja sportske

forme (sastav mezociklusa mikrociklusa i trenažnih jedinica)

9 Programiranje sadržaja za ispoljavanje prihvaćenih trenažnih struktura (sredstva

opterećenje metode i forme treninga (Ćirković 1995)

7

5 PLANIRANJE PRIPREMA

51 Perspektivni plan priprema

Perspektivni plan priprema sastavlja se na četiri godine (makrociklus) U

perspektivnom planu priprema određuju se glavni pravci aktivnosti kako pojedinca tako

i čitave ekipe Cilj i osnovni zadaci u višegodišnjoj pripremi planiraju se sredstvima

metodama i formom za vježbanje po periodima i etapama Dinamika opterećenja

sastavljena je na osnovu podataka o kratkim karakteristikama svakog sportiste

ponaosob Ukazuje se na važnost osnovnih takmičenja u svakom ciklusu određuju se

kontrolni normativi planiraju se osnovne vaspitno-pedagoške mjere i ljekarske

kontrole

Po obimu perspektivni plan predviđa broj trenažnih dana po godinama broj

takmičenja individualnih i grupnih treninga broj časova treninga (opšte i specifične

pripreme) podijeljenih na tehniku i taktiku sa teorijskom nastavom (Dragić 1996)

Prema intezitetu rada planira se broj treninga sa maksimalnim visokim i srednjim

intezitetom Planirana je kontrola pojedinaca i čitave ekipe Planiraju se osnovni zadaci

u godišnjim trenažnim ciklusima periodima i etapama a takođe i njihova dužina

trajanja obzirom na predstojeća najvažnija takmičenja

U individualnom perspektivnom planu funkcionalno-motoričkih priprema

konkretizuje se pojedinačni ili ekipni plan koji proizilazi iz mogućnosti odabiranja

pravog takmičara u određenoj kategoriji (Dragić 1996)

52 Periodični plan priprema

Periodični plan priprema sastavlja se na osnovu perspektivnog plana priprema za

jednu godinu On se odnosi samo na jedan dio priprema između dva najvažnija

takmičenja u godini

Jedan od ključnih uslova za uspjeh periodizacije jesu informacije o pravilnom

treniranju kondicionih svojstava tokom godišnjeg ciklusa treninga U svakom

8

periodičnom planu priprema detaljno se razrađuju zadaci kondicionih priprema

usavršavanje tehničko-taktičkih elemenata određuju se sredstva i metode priprema broj

dana veličina i karakter opterećenja na svakoj etapi priprema broj treninga i pauze za

dane odmora dinamika opterećenja po određenim etapama priprema vrijeme i količina

različitih formi treninga samostalni rad kod kuće broj randorija vrijeme vježbanja u

sali i na otvorenom terenu (Ćirković 1991)

53 Tekući plan priprema

Tekući plan priprema razrađuje se na osnovu periodičnog plana priprema On se

odnosi na period od 1-3 mjeseca to jest od jednog do drugog takmičenja U planu se

izrađuju različiti po karakteru mikrociklusi u kojima se određuje različito opterećenje i

pauze odmora Pri sastavljanju ovog plana uzima se u obzir stanje zdravlja sportiste

uslovi rada i života karakteristika vođenja borbe koje je sportista imao na poslednjem

takmičenju nivo njegovog sportskog majstorstva i moralno voljna priprema u

prethodnom periodu (Ćirković 1991) Tekuće se planiranje i programiranje izvodi na

temelju istih elemenata kao i kratkoročno ali u funkciji izgradnje mezociklusa kao

osnovne forme kreiranja trenažnog procesa u periodima i etapama (Kuleš 2008)

54 Operativni plan priprema

Operativni plan priprema razrađuje se za period na više od 20 dana ovaj plan u

nekoliko elemenata konkretizuje tekući plan priprema Obično se on koriguje za

vrijeme nastavno-trenažnih ili ipak samo trenažnih okupljanja na zajedničkim

pripremama za neko od važnih takmičenja

U suštini operativni plan priprema predviđa neposrednu pripremu džudista ka

stanju borbene gotovosti za predstojeće takmičenje

Pri razradi ovakvog plana neophodno je obratiti posebnu pažnju na realizaciju

sledećih osnovnih zadataka

9

bull Neprekidnost i kontinuiranost procesa treninga

bull Precizno određivanje zadataka i sadržaja treninga po određenim periodima i

etapama trenažne godine

bull Određivanje za svaku grupu sportista sredstva i metode kondicione tehničke i

taktičke pripreme s´obzirom na njihovu sportsku kvalifikaciju i zadatke

usavršavanja sportskog majstorstva

bull Određivanje sadržaja i sredstava moralno voljne pripreme svakog ponaosob

sportiste

bull U preciznoj organizaciji vaspitnog rada

bull Organizaciju pedagoške i ljekarske kontrole

bull Određivanje za svakog posebno plan priprema prema kalendaru takmičarske

godine

bull Određivanje nivoa trenažnih i takmičarskih opterećenja za džudo sport (Dragić

1979)

55 Ciklusni plan priprema

Ciklusni plan priprema obuhvata zatvoreni krug rada ili treninga u toku određenog

vremena U njemu se razrađuju zadaci sredstva i metode po godinama periodima

etapama nedeljama i danima Ciklusni plan može biti sastavljen u vidu teksta tabele i

grafika Sve ove forme dozvoljavaju detaljno upoređivanje u napredovanju kod

treniranja kondicionih tehničkih i taktičkih elemenata vezanih za džudo sport Ovakve

forme planiranja daju mogućnost dobrog iskorišćavanja različitih šema grafikona

kojima se lako mogu odrediti obim i intezitet opterećenja za svaki dan posebno u

časovima procentima i bodovima Od svega časovni plan treninga je najprostiji U

njemu se sastavljaju zadaci treninga predviđaju se sredstva raspodjeljuje se vrijeme za

različite forme rada i vidove priprema po određenim periodima i etapama

Na ovakav način proces funkcionalno-motoričkih priprema džudista počinje sa

organizacijom cijelog kolektiva Postavljaju se ciljevi i zadaci planiranih djelatnosti

10

svakog džudiste Vrši se izbor sredstava metoda i formi vježbanja Završava se

rješavanjem svih tih zadataka odnosno postizanjem određenih rezultata

Glavni zadatak planiranja priprema džudista ka dostizanju vrhunskih rezultata

trebalo bi da se završava naučno istraživačkim podacima svakog pojedinačno džudiste o

njegovom stanju sportske forme (Dragić 1996)

11

6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA

Funkcionalno-motorička priprema predstavlja sistematsko i kontrolisano

odvijanje procesa prilagođavanja organizma kako bi se postigla najpovoljnija

funkcionalnost protiv opterećenja i naprezanja Treniranost kao uticaj fizioloških

promjena džudiste putem treninga usko je povezana sa pojmom treninga kao stručno-

pedagoškim procesom Fiziološke promjene utiču na organe i sisteme organizma čije se

stanje pod uticajem treninga može dovesti u visok stepen funkcionisanja Rukovodeći

stručno-pedagoškim procesom trener će zavisno od karaktera ovog procesa izborom

odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i motoričkih

sposobnosti sportiste Pod pojmom razvoj funkcionalnih sposobnosti podrazumijevamo

značajnije promjene na svim sistemima čovjeka a posebno na kardio-respiratornom

mišićno-koštanom i nervnom sistemu (Idrizović i Idrizović 2001) Dok na razvoj

motoričkih sposobnosti džudiste podrazumijevamo visok nivo usklađenosti motoričkih

osobina (snaga brzina izdržljivost okretnost i gipkost) što je osnovni preduslov za

postizanje vrhunskih rezultata u džudou Naučna istraživanja i stečeno ogromno

praktično iskustvo omogućavaju izvršenje kvantitativnih analiza i modeliranje nekih

procesa izbor efikasnijih šema trenažnih opterećenja U tom cilju izgrađuju se

takozvani prosječni statistički modeli kondicionih treninga za konkretne sportske

discipline a na tom osnovu individualni modeli priprema usklađeni sa morfo-

funkcionalnim statusom svakog sportiste i sa konkretnim zadacima trenažnog procesa

(Željaskov 2006)

61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme

Funkcionalno-motorička priprema džudista karakteriše se razvijanjem

vegetativnih i motoričkih funkcija organizma Kada je riječ o zadacima funkcionalno-

motoričke pripreme u radu sa džudistima potrebno je istaći da je ona usmjerena na

učvršćenje zdravlja postizanje optimalnog fizičkog razvoja i razvijanje adaptacionih

12

sposobnosti koje će im omogućiti uspješnu izgradnju motoričkih osobina a kao solidnu

osnovu za kasniju uspješnu primjenu složene tehnike džudoa u sportskoj borbi

U procesu priprema sportista u okviru fizičke pripreme razlikujemo opštu i

specifičnu fizičku pripremu Pod opštom funkcionalno-motoričkom pripremom

podrazumijevamo stanje organizma i razvijenost motoričkih sposobnosti koje čine

čovjeka sposobnim da se uspješno bavi sportskim aktivnostima tj da izvodi rad

različitog karaktera (Dragić 1996)

Pod specifičnom funkcionalno-motoričkom pripremom podrazumijevamo stanje

organizma i razvijenost sposobnosti koje čine džudistu sposobnim da dostiže vrhunske

rezultate

62 Opšta funkcionalno-motorička priprema

Opšta funkcionalna-motorička priprema se sastoji u razvoju primarnih

sposobnosti i karakteristika sportista sa ciljem razvijanja opšte kondicione treniranosti

primjenjujući prvenstveno trenažne sadržaje koji su usmjereni na razvoj sposobnosti

karakteristika sportista koje nisu specifične za određenu sportsku aktivnost (Malacko i

Doder 2008)

Ova priprema podrazumijeva proces harmičnog razvoja bazičnih funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti Opšta funkcionalno-motorička priprema je usmjerena na

podizanje efikasnosti svih organa i organskih sistema u funkcionalnom smislu

povećanje kordinacionih sposobnosti povećanje snage brzine i izdržljivosti U ovoj

pripremi veliki je akcenat na globalnoj obradi lokomotornog aparata Jedan od osnovnih

zadataka programa funkcionalno-motoričke pripreme jeste optimalan izbor vježbi

U sredstva opšte funkcionalno-motoričke pripreme prvenstveno spadaju vježbe

koje svestrano usavršavaju motoričke osobine i učvršćuju elementarne motoričke

navike vodeći pritom računa o njihovom harmoničnom djelovanju na organizam

sportiste (hodanje trčanje elementarne igre sportske igre plivanje skijanje

gimnastika vježbe sa opterećenjem itd)

13

Važno mjesto zauzimaju i vježbe kojima se preventivno djeluje na kritične zone

lokomotornog aparata npr kičma koje su izložene većim naporima a time i riziku za

povrede

U treningu sportista najpoznatije i najpogodnije su razne forme stanica posebno

sistem bdquoiz vježbe u vježbuldquo pri kojem se može obaviti i do stotinu vježbi različite

složenosti kontinuirano jedna za drugom Vježbe u parovima su veoma korisne

pogotovo u treningu mlađih sportista

U cilju postizanja većeg nivoa opšte funkcionalno-motoričke pripreme mogu se sa

uspjehom koristiti i određeni elementi iz borilačkih sportova Analizirajući krajnje

ciljeve i zadatke opšte funkcionalno-motoričke pripreme sa aspekta zahtjeva džudo

sporta potrebno je imati u vidu sledeće

bull da se izborom i primjenom sredstava opšte funkcionalno motoričke pripreme

doprinese opštem biološkom razvoju kao i razvoju motorike i pozitivnih

moralno-voljnih osobina džudista

bull tokom izbora i primjene sredstava opšte funkcionalno-motoričke pripreme

treba razvijati naročite fizičke sposobnosti koje su po karakteru nervno-

mišićnih naprezanja i načinu funkcionisanja organizma sličniji pokretima u

džudou

bull da se obogati fond kretanja džudista u usvajanju one motoričke navike koja

će ubrzati pozitivan prenos tj pozitivno uzajamno djelovanje između

vladanja tehnikom jedne vježbe i uspješnog ovladavanja i izvođenja druge

koja će ubrzati formiranje specifičnih navika neposredno potrebnih u džudou

bull da prelaskom na drugačiji karakter kretanja omogućuje potpunije i brže

odmaranje organizma i obnavljanje radne sposobnosti (Dragić1996)

14

63 Specifična funkcionalno-motorička priprema

Cilj specifične funkcionalno-motoričke pripreme jeste da se izvrši kompleksna

adaptacija organizma u procesu razvoja i usavršavanja funkcionalnih i motoričkih

sposobnosti i adaptacija na sasvim određene kretne strukture koje po strukturi

opterećenju i dinamici odgovaraju datoj sportskoj grani Specifična funkcionalno-

motorička priprema utiče na razvoj motoričkih osobina neophodnih za izvođenje

specifičnih pokreta a koristi se kao sastavni dio cjeloukupnog stručno-pedagoškog

procesa usko povezana sa usavršavanjem tehničko-taktičkih elemenata (Dragić 1996)

Ukoliko želimo da izvršimo pravilan izbor odgovarajućih specifičnih vježbi za

džudo i usmjerimo ih na usavršavanje bilo koje motoričke osobine neophodno je dobro

proučiti strukturu pojedinih tehnika džudoa i aktivnosti pojedinih grupa mišića prilikom

realizacije određenog zahvata ili bacanja Na osnovu ovih pokazatelja utvrdićemo koji

su mišići najviše aktivirani tokom realizacije određene tehnike što će nam poslužiti kao

polazište za izbor određenog kompleksa specifičnih vježbi koje će imati najefikasniji

uticaj na njihov pravilan razvoj Prilikom primjene specifičnih vježbi koriste se i

dopunska opterećenja (spoljašnje opterećenje povećanje frekvence i trajanje vježbe)

pri čemu trener mora strogo voditi računa da primijenjeno spoljašnje opterećenje ne

naruši osnovnu biomehaničku strukturu kretanja i na taj način smanji racionalnost

izvođenja kretanja Pored uticaja na razvoj određenih grupa mišića sredstvima

specifične funkcionalno-motoričke pripreme takođe ćemo uticati na razvoj onih

motoričkih osobina za koje ocijenimo da u datom momentu uslovljavaju razvoj

određenih kvaliteta karakterističnih za džudo U zavisnosti od zadataka koje u

određenoj fazi pripreme želimo da rješavamo vježbe specifične pripreme uslovno

možemo da podijelimo na

bull vježbe za razvoj specifičnih motoričkih osobina

bull vježbe za usavršavanje specifičnih elemenata karakterističnih za džudo

Za odnos opštih i specifičnih funkcionalno-motoričkih priprema u džudou i

srodnim borilačkim sportovima interesantna su zapažanja poznatog sovjetskog

15

pedagoga iz ove oblasti profesora Čumakova i njegovih saradnika izloženih na donjoj

tabeli

Tabela 1 Odnos opšte i specifične pripreme (Dragić 1996)

Staž vježbanja Obim fizičke pripreme Specifična fizička priprema

Početnici 70 30

1-3 god 60 40

3-5 god 50 50

5-6 god 40 60

6-8 god 30 70

8 i više 20 80

Pravilno programiranje odnosa opšte i specifične pripreme džudista u određenoj

fazi ili periodu godišnjeg ciklusa treninga daje nam velike izglede na uspjeh

631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga

Kao uspješan primjer možemo navesti pripreme džudo reprezentacije Jugoslavije

koje su bile sprovedene mjesec dana prije prvenstva svijeta u Beogradu 1989 godine

održane u tadašnjoj Čehoslovačkoj od 0709-15091989 godine a na kojem je

reprezentativac Jugoslavije Dragomir Bečanović osvojio zlatnu medalju

I dan priprema

Prije podne 0930 ndash 1100 h

bull Zagrijavanje džudo gimnastika 15 minuta

bull 15 minuta uči-komi na mjestu i kretanju

bull 7 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta

bull 10 minuta vježbe za opuštanje i smirivanje organizma

16

Poslije podne 1500 - 1630 h

bull 15 minuta zagrijavanje za randori u parteru

bull 7 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 5 minuta

bull Vježbe za relaksaciju 8 minuta

bull Poslije završenog treninga obavezna sauna bazen sa mineralnom vodom

hidromasaža opuštanje uz muziku Ukupno kompletan tretman traje 60 minuta

II dan priprema

Prije podne

bull Aktivan odmor (šetnja)

Poslije podne 1800 - 1930 h

bull Trčanje 5000m na vrijeme

bull Vježbe oblikovanja 15 minuta

bull Uskoci na mjestu 5 x 150 u seriji

bull Tehnika u kretanju sa dizanjem po 200 u seriji

bull 3 x 5 minuta rvanje sa puno guranja i vučenja

bull Poslije večere šetnja u prirodi od 2200 ndash 2300 h odmor na raspolaganju sauna

bazen hidromasaža sve ukupno 60 minuta

III dan priprema

Jutarnji trening 0715 - 0735 h

bull Vježbe oblikovanja i šetnja u šumi 1200 m dužine

Prije podne 1000 - 1200 h

bull Igranje fudbala u sali 35 minuta

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull 17 minuta uči komi u kretanju sa bacanjem

bull 4 x 5 minuta randori u stojećem stavu

Poslije podne 1700 - 1830 h

bull 10 minuta zagrijavanje

bull 10 minuta džudo parterna gimnastika

bull 15 minuta uči komi u kretanju

17

bull Randori u stojećem stavu 7 x 5 minuta pauza za odmor 3 minuta

bull Vježbe za relaksaciju i opuštanje

Večernji trening 2100 - 2200 h

bull 15 minuta plivanja u bazenu

bull 30 minuta sauna

bull 15 minuta hidro masaža u mineralnoj toploj vodi

IV dan priprema

Jutarnji trening 0710 - 0745 h

bull 4500 m trčanja svako svojim tempom

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull Uskoci na mjestu 2 x 200

bull Tehnika u kretanju 5 minuta kontinuirano

Prije podne 1000 - 1100 h

bull 10 minuta zagrijavanja

bull 10 minuta uči-komi na mjestu

bull 10 minuta uči-komi nožne tehnike u kretanju

bull 10 minuta uči-komi kombinacija

bull 5 x 1 minut uči-komi u parteru specijalke napad maksimalno

bull Vježbe snage sklekovi zgibovi sa partnerom trbuh-leđa polu mostovi vježbe

za mišiće vrata i na kraju istezanje

Poslije podne 1530 - 1710 h

bull 10 minuta zagrijavanja

bull 10 minuta uči-komi na mjestu

bull Uči-komi na 10 sekundi brzinski ulasci sa bacanjem na kraju onda drugi radi

tehniku 20 sekundi

bull 8 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza po 3 minuta

bull Nage-vaza svako po 100 bacanja

bull Vježbe za relaksaciju

bull 40 minuta posle ovog treninga sauna bazen masaža hidro masaža

18

V dan priprema

Prije podne 0930 - 1100 h

bull Igranje fudbala u sali 60 minuta

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull Vježbe za mišiće trbuha i leđa sklekovi zgibovi

Poslije podne 1530 - 1700 h

bull 10 minuta džudo vježbe oblikovanja

bull 5 minuta uči-komi na mjestu

bull 3 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta

bull 5 x 5 minuta randori linija sa pauzom od 5 minuta

bull Nage-komi svako po 150 bacanja

Večernji trening 2000 - 2130 h

bull Sauna bazen masaža

VI dan priprema

Jutarnji trening 0710 - 0745 h

bull Trčanje dužine 4500 m na vrijeme

bull 8 minuta vježbe oblikovanja

bull Uskoci na mjestu 2 x 250

Prije podne 1000 - 1130 h

bull 5 minuta zagrijavanje lak randori u parteru

bull 5 minuta vježbe oblikovanja zagrijavanja

bull 5 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta

bull 5 minuta relaksacija joga vježbama

Poslije podne 1700 - 1800 h

bull 10 minuta zagrijavanje

bull 10 minuta bucu-kari

bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 3 minuta

bull 5 minuta relaksacije

Večernji trening od 2100 - 2200 h

19

bull Bazen sauna hidro masaža

VII dan priprema

Jutarnji trening 1000 - 1100 h

bull Oštro trčanje 4000 m na vrijeme

bull 10 minuta vježbe oblikovanja

bull Uskoci na mjestu 2 x 200

bull Tehnika u kretanju sa dizanjem 10 minuta

Poslije podne 1700 - 1800 h

bull 10 minuta vježbe oblikovanja

bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta

bull 10 minuta relaksacija vježbama joge

Večernji trening 2100 - 2200 h

bull Sauna bazen hidro masaža

VIII dan priprema

bull Dan odmora povratak kući (Ćirković 1991)

20

7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage

Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno

uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje

snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora

partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na

zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na

razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike

količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista

primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog

perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom

procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu

treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo

izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)

Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao

procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje

(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja

bez prekida rada (do otkaza)

Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim

prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno

se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako

na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok

stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored

toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage

ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u

dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)

21

Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i

druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na

izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu

Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod

maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja

i metod izometrijskih naprezanja

711 Metod maksimalnog naprezanja

Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu

džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste

Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod

uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna

je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim

fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava

na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže

veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u

treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)

Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

22

712 Metod repetitivnih naprezanja

Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno

izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti

sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a

najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta

Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati

npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja

određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju

treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama

može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U

ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)

U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom

primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju

vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri

ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)

713 Metod dinamičkog naprezanja

Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao

što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici

zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru

mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja

odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom

Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip

rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku

izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje

treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje

pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što

23

markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja

pokreta

U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije

Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće

dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja

možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja

Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd

(Banović 2007)

Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

714 Metod izometrijskih naprezanja

Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta

naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u

stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa

eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično

služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod

izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi

24

Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje

rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-

10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne

treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da

uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2

mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe

labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u

naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne

sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti

sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda

pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke

kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović

2007)

Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-

treninga-snage-iii-deo

25

72 Usavršavanje brzine

Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom

vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović

i Idrizović 2001)

Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada

vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne

forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata

tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim

dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom

brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave

brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili

specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane

protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje

specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova

brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode

usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog

pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova

Slika 6 Usavršavanje brzine

Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

26

721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi

(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići

visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja

brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće

suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)

Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na

početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan

pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno

dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj

početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu

sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal

Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili

više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se

unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u

27

kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na

primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za

dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu

mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja

Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon

zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije

praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog

trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je

od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista

visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja

Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri

pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada

protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i

dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije

pojavljuju izolovano

722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da

je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine

određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa

određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u

izvođenju datog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a

naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu

svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske

kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog

pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i

pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu

28

sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno

izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)

Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

73 Usavršavanje izdržljivosti

Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u

toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što

borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju

svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)

Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na

efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)

Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo

ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je

usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa

završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od

par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta

Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj

borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost

29

džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-

sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne

izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje

anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod

kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri

čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad

u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85

opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog

opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj

zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena

kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista

po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)

Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti

Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-

za-eksplozivnost

731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne

energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na

periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju

30

funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju

kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam

predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)

Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju

duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja

kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih

mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u

minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se

stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti

džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja

(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i

njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše

neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao

uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40

min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u

31

pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje

mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)

U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva

minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi

stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se

primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić

1979)

732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od

nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista

ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je

frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u

ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti

nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u

fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na

značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti

Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu

ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna

ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti

takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara

kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta

gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U

procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati

učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica

opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo

anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži

predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti

32

džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod

Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A

osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i

odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje

započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u

minuti

Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima

opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali

dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja

sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi

pasivni odmori (Dragić 1996)

Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

74 Usavršavanje okretnosti

Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi

pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi

pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se

33

mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti

razlikujemo dvije uzajamno povezane metode

bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje

u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito

izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme

zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz

puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-

oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove

motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8

godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje

novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju

usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali

samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti

dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti

Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe

i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta

obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom

kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske

igre itd)

bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom

primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju

(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke

pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da

djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala

situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na

novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora

ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno

primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste

dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo

34

aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se

iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima

zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz

različitih položaja (Dragić 1996)

75 Usavršavanje gipkosti u džudou

Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za

izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti

Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu

pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura

kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim

situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih

osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao

osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od

zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada

usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog

procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri

primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)

Slika 12 Usavršavanje gipkosti

Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

35

Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u

svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo

gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj

snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za

usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim

uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u

cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na

dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku

koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode

pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su

bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom

izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u

takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe

ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i

pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač

sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od

dinamičkog načina

bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja

izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom

narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja

pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko

tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem

se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i

gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja

treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati

da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba

izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno

slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i

odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)

36

8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI

Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno

mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u

sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu

samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje

napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima

treninga u toku sportske borbe)

U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane

sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane

sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u

najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora

bull funkcionalnog stanja organizma

bull veličine opterećenja (Dragić 1996)

Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu

utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava

stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom

procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za

sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem

je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču

na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U

trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na

prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti

sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u

stanje pretreniranosti

Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena

treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti

odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg

opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja

37

što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki

naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo

bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom

određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo

pridržavati sledećih principa

bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog

sportiste posebno

bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na

prethodnom

bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od

prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće

opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)

Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost

organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog

procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških

zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite

nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o

nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što

svakako zavisi od doziranja opterećenja

Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih

osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje

se polazi

Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom

od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100

te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)

38

9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA

Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće

sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku

i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se

povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz

mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem

poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i

ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U

džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim

povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje

zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova

Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od

toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama

Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju

kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i

kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja

Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo

lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za

džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu

specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno

lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove

pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)

Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći

trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste

do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi

stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje

može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl

39

Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma

nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja

organizma

bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u

njima u toku laganog aerobnog rada

bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili

angažovani u toku sportskog treninga

bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža

toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)

40

10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od

pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti

pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa

optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge

strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme

zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo

kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne

grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-

motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata

Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage

(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim

toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti

aerobnog i anaerobnog tipa

U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji

je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i

izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata

Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata

potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se

svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki

izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne

funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i

međunarodnoj sceni

41

LITERATURA

1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-

matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu

2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika

Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska

akademija

3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko

izdanje

4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke

kulture

5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke

kulture Vojvodine

6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica

Univerzitet Crne Gore

7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u

Zagrebu

8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi

Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine

9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u

Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet

sveučilišta u Zagrebu

11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki

fakultet sveučilišta u Zagrebu

12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska

akademija

42

SLIKE

Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg

Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb

Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu

Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-

treninga-snage-iii-deo

Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-

eksplozivnost

Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

43

BIOGRAFIJA

Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne

Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet

za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i

profesionalno se bavio džudom

Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac

Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine

Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara

44

  • 2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
  • 3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
  • 4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
  • 5 PLANIRANJE PRIPREMA
    • 51 Perspektivni plan priprema
    • 52 Periodični plan priprema
    • 53 Tekući plan priprema
    • 54 Operativni plan priprema
    • 55 Ciklusni plan priprema
      • 6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
        • 61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
        • 62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
        • 63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
          • 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
              • 7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU
                • 71 Usavršavanje snage
                  • 711 Metod maksimalnog naprezanja
                  • 712 Metod repetitivnih naprezanja
                  • 713 Metod dinamičkog naprezanja
                  • 714 Metod izometrijskih naprezanja
                    • 72 Usavršavanje brzine
                      • 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
                      • 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
                        • 73 Usavršavanje izdržljivosti
                          • 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
                          • 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
                            • 74 Usavršavanje okretnosti
                            • 75 Usavršavanje gipkosti u džudou
                              • 8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
                              • 9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
                              • 10 ZAKLJUČAK
                              • LITERATURA
                              • SLIKE
                              • BIOGRAFIJA

Prvi šampionat Evrope održan je 1934 godine u Drezdenu Evropska džudo unija

(EJU) osniva se 1948 godine u Londonu a od 1951 godine redovno se održavaju

prvenstva u Evropi

Međunarodni džudo savez (IJF) je osnovan 1956 godine u Tokiju i od tada se

svake druge godine održavaju svjetska prvenstva

Godine 1964 džudo je uvršten u program Olimpijskih igrara u Tokiju i od tada je

pristutan na svim zvaničnim takmičenjima u svijetu

U cilju vježbanja džudoa dr Džigoro Kan je rekao ldquoDžudo predstavlja način

pomoću kojeg možemo najefikasnije upotrijebiti fizičku i psihičku snagu Vježbajući

nas u napadu i odbrani džudo ojačava naše tijelo i duh i pomaže nam da principe

džudoa prihvatimo kao svoje Na taj način se usavršavamo i postajemo vredniji članovi

zajednice a to je konačni cilj džudoardquo (Dragić 1979)

4

3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU

Svaki sport odnosno sportska grana ima jedinstvenu strukturu faktora koji utiču

na sportski rezultat u njoj Ti faktori odnosno činioci od kojih zavisi uspješnost u sportu

definisani su hijerarhijski To znači da na početku niza stoje najvažniji faktori ili

činioci a na kraju oni koji su manje važni Tako definisana hijerarhijska struktura

faktora naziva se jednačina specifikacije uspjeha u sportu Ona je hipotetska ako se do

hijerarhijske strukture faktora uspješnosti došlo temeljem subjektivne procjene njihove

važnosti (Milanović 2010) Jednačina specifikacije uspjeha u džudou je hipotetski ili naučno utvrđena

hijerarhijska struktura sposobnosti osobine i znanja sportista koje su važne za

postizanje vrhunskih sportskih rezultata (Sertić 2004)

Prvo mjesto u jednačini specifikacije za seniore zauzima snaga ispred

koordinacije dok je redosled drugačiji kod mlađih uzrasta - prvo koordinacija pa onda

snaga Iza same prirode džudoa i iz njegove strukturne analize proizilazi da su različiti

vidovi snage (maksimalna eksplozivna repetitivna i statička snaga) i koordinacija

najvažniji elementi koji određuju uspjeh u borbi U hipotetskoj jednačini specifikacije

za džudo preovladavaju sledeće antropološke karakteristike

bull u području SNAGE - maksimalna repetitivna eksplozivna i statička

bull u području KOORDINACIJE - koordinacija tijela brzina izvođenja složenih

motoričkih zadataka agilnost reorganizacija motoričkog stereotipa

bull u području KONATIVNIH OSOBINA - agresivnost ego super ego fitimija

harija samodominacija

bull u području FUNKCIONALNIH SPOSOBNOSTI - aerobne anaerobne i

aerobno-anaerobne

bull u području BRZINE - brzina jednostavnih pokreta

bull u području RAVNOTEŽE - sposobnost održavanja i uspostavljanja ravnotežnih

položaja

5

bull u poodručju KOGNITIVNIH SPOSOBNOSTI - faktor percepcije

Specijalizacije memorije i induktivnog rezona

bull i u području FLEKSIBILNOSTI - fleksibilnost u zglobu kuka i gipkosti u

torakalnom i lubalnom dijelu karlice (Sertić 2004)

Slika 2 Hipotetska jednačina uspješnosti u džudou (Sertić i Lindi 2003)

22

15

15 12

10

10

8

8

Hipotetska jednačina specifikacije uspješnosti u džudou

SNAGA

KOORDINACIJA

FUNKCIONALNE SPOSBNOSTI

BRZINA

KONATIVNE SPOSOBNOSTI

KOGNITIVNE SPOSOBNOSTI

RAVNOTEŽA

FLEKSIBILNOST

6

4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA

U džudou se ciklus organizovanog rada oslanja na informacije koje se odnose na 1 Početni nivo osobina koje karakterišu organizam džudiste

2 Aktuelne razvojne tendencije u džudou dostignuća sportske prakse i džudo

teorije

3 Određivanje mjerljivih trenažnih ciljeva i zadataka gledanih iz baze podataka

uspjesnošti ponašanja u džudo borbi i pripremama za nju

4 Izrada opšte koncepcije džudiste za borbu

5 Kalendar takmičenja

6 Utvrđivanje proporcija izmedju opšte usmjerene i specifične pripreme

7 Određivanje dužine perioda treninga na izgrađivanje sportske forme njenu

stabilizaciju i njeno snižavanje

8 Utvrđivanje trenažnih struktura koje odgovaraju etapama izgrađivanja sportske

forme (sastav mezociklusa mikrociklusa i trenažnih jedinica)

9 Programiranje sadržaja za ispoljavanje prihvaćenih trenažnih struktura (sredstva

opterećenje metode i forme treninga (Ćirković 1995)

7

5 PLANIRANJE PRIPREMA

51 Perspektivni plan priprema

Perspektivni plan priprema sastavlja se na četiri godine (makrociklus) U

perspektivnom planu priprema određuju se glavni pravci aktivnosti kako pojedinca tako

i čitave ekipe Cilj i osnovni zadaci u višegodišnjoj pripremi planiraju se sredstvima

metodama i formom za vježbanje po periodima i etapama Dinamika opterećenja

sastavljena je na osnovu podataka o kratkim karakteristikama svakog sportiste

ponaosob Ukazuje se na važnost osnovnih takmičenja u svakom ciklusu određuju se

kontrolni normativi planiraju se osnovne vaspitno-pedagoške mjere i ljekarske

kontrole

Po obimu perspektivni plan predviđa broj trenažnih dana po godinama broj

takmičenja individualnih i grupnih treninga broj časova treninga (opšte i specifične

pripreme) podijeljenih na tehniku i taktiku sa teorijskom nastavom (Dragić 1996)

Prema intezitetu rada planira se broj treninga sa maksimalnim visokim i srednjim

intezitetom Planirana je kontrola pojedinaca i čitave ekipe Planiraju se osnovni zadaci

u godišnjim trenažnim ciklusima periodima i etapama a takođe i njihova dužina

trajanja obzirom na predstojeća najvažnija takmičenja

U individualnom perspektivnom planu funkcionalno-motoričkih priprema

konkretizuje se pojedinačni ili ekipni plan koji proizilazi iz mogućnosti odabiranja

pravog takmičara u određenoj kategoriji (Dragić 1996)

52 Periodični plan priprema

Periodični plan priprema sastavlja se na osnovu perspektivnog plana priprema za

jednu godinu On se odnosi samo na jedan dio priprema između dva najvažnija

takmičenja u godini

Jedan od ključnih uslova za uspjeh periodizacije jesu informacije o pravilnom

treniranju kondicionih svojstava tokom godišnjeg ciklusa treninga U svakom

8

periodičnom planu priprema detaljno se razrađuju zadaci kondicionih priprema

usavršavanje tehničko-taktičkih elemenata određuju se sredstva i metode priprema broj

dana veličina i karakter opterećenja na svakoj etapi priprema broj treninga i pauze za

dane odmora dinamika opterećenja po određenim etapama priprema vrijeme i količina

različitih formi treninga samostalni rad kod kuće broj randorija vrijeme vježbanja u

sali i na otvorenom terenu (Ćirković 1991)

53 Tekući plan priprema

Tekući plan priprema razrađuje se na osnovu periodičnog plana priprema On se

odnosi na period od 1-3 mjeseca to jest od jednog do drugog takmičenja U planu se

izrađuju različiti po karakteru mikrociklusi u kojima se određuje različito opterećenje i

pauze odmora Pri sastavljanju ovog plana uzima se u obzir stanje zdravlja sportiste

uslovi rada i života karakteristika vođenja borbe koje je sportista imao na poslednjem

takmičenju nivo njegovog sportskog majstorstva i moralno voljna priprema u

prethodnom periodu (Ćirković 1991) Tekuće se planiranje i programiranje izvodi na

temelju istih elemenata kao i kratkoročno ali u funkciji izgradnje mezociklusa kao

osnovne forme kreiranja trenažnog procesa u periodima i etapama (Kuleš 2008)

54 Operativni plan priprema

Operativni plan priprema razrađuje se za period na više od 20 dana ovaj plan u

nekoliko elemenata konkretizuje tekući plan priprema Obično se on koriguje za

vrijeme nastavno-trenažnih ili ipak samo trenažnih okupljanja na zajedničkim

pripremama za neko od važnih takmičenja

U suštini operativni plan priprema predviđa neposrednu pripremu džudista ka

stanju borbene gotovosti za predstojeće takmičenje

Pri razradi ovakvog plana neophodno je obratiti posebnu pažnju na realizaciju

sledećih osnovnih zadataka

9

bull Neprekidnost i kontinuiranost procesa treninga

bull Precizno određivanje zadataka i sadržaja treninga po određenim periodima i

etapama trenažne godine

bull Određivanje za svaku grupu sportista sredstva i metode kondicione tehničke i

taktičke pripreme s´obzirom na njihovu sportsku kvalifikaciju i zadatke

usavršavanja sportskog majstorstva

bull Određivanje sadržaja i sredstava moralno voljne pripreme svakog ponaosob

sportiste

bull U preciznoj organizaciji vaspitnog rada

bull Organizaciju pedagoške i ljekarske kontrole

bull Određivanje za svakog posebno plan priprema prema kalendaru takmičarske

godine

bull Određivanje nivoa trenažnih i takmičarskih opterećenja za džudo sport (Dragić

1979)

55 Ciklusni plan priprema

Ciklusni plan priprema obuhvata zatvoreni krug rada ili treninga u toku određenog

vremena U njemu se razrađuju zadaci sredstva i metode po godinama periodima

etapama nedeljama i danima Ciklusni plan može biti sastavljen u vidu teksta tabele i

grafika Sve ove forme dozvoljavaju detaljno upoređivanje u napredovanju kod

treniranja kondicionih tehničkih i taktičkih elemenata vezanih za džudo sport Ovakve

forme planiranja daju mogućnost dobrog iskorišćavanja različitih šema grafikona

kojima se lako mogu odrediti obim i intezitet opterećenja za svaki dan posebno u

časovima procentima i bodovima Od svega časovni plan treninga je najprostiji U

njemu se sastavljaju zadaci treninga predviđaju se sredstva raspodjeljuje se vrijeme za

različite forme rada i vidove priprema po određenim periodima i etapama

Na ovakav način proces funkcionalno-motoričkih priprema džudista počinje sa

organizacijom cijelog kolektiva Postavljaju se ciljevi i zadaci planiranih djelatnosti

10

svakog džudiste Vrši se izbor sredstava metoda i formi vježbanja Završava se

rješavanjem svih tih zadataka odnosno postizanjem određenih rezultata

Glavni zadatak planiranja priprema džudista ka dostizanju vrhunskih rezultata

trebalo bi da se završava naučno istraživačkim podacima svakog pojedinačno džudiste o

njegovom stanju sportske forme (Dragić 1996)

11

6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA

Funkcionalno-motorička priprema predstavlja sistematsko i kontrolisano

odvijanje procesa prilagođavanja organizma kako bi se postigla najpovoljnija

funkcionalnost protiv opterećenja i naprezanja Treniranost kao uticaj fizioloških

promjena džudiste putem treninga usko je povezana sa pojmom treninga kao stručno-

pedagoškim procesom Fiziološke promjene utiču na organe i sisteme organizma čije se

stanje pod uticajem treninga može dovesti u visok stepen funkcionisanja Rukovodeći

stručno-pedagoškim procesom trener će zavisno od karaktera ovog procesa izborom

odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i motoričkih

sposobnosti sportiste Pod pojmom razvoj funkcionalnih sposobnosti podrazumijevamo

značajnije promjene na svim sistemima čovjeka a posebno na kardio-respiratornom

mišićno-koštanom i nervnom sistemu (Idrizović i Idrizović 2001) Dok na razvoj

motoričkih sposobnosti džudiste podrazumijevamo visok nivo usklađenosti motoričkih

osobina (snaga brzina izdržljivost okretnost i gipkost) što je osnovni preduslov za

postizanje vrhunskih rezultata u džudou Naučna istraživanja i stečeno ogromno

praktično iskustvo omogućavaju izvršenje kvantitativnih analiza i modeliranje nekih

procesa izbor efikasnijih šema trenažnih opterećenja U tom cilju izgrađuju se

takozvani prosječni statistički modeli kondicionih treninga za konkretne sportske

discipline a na tom osnovu individualni modeli priprema usklađeni sa morfo-

funkcionalnim statusom svakog sportiste i sa konkretnim zadacima trenažnog procesa

(Željaskov 2006)

61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme

Funkcionalno-motorička priprema džudista karakteriše se razvijanjem

vegetativnih i motoričkih funkcija organizma Kada je riječ o zadacima funkcionalno-

motoričke pripreme u radu sa džudistima potrebno je istaći da je ona usmjerena na

učvršćenje zdravlja postizanje optimalnog fizičkog razvoja i razvijanje adaptacionih

12

sposobnosti koje će im omogućiti uspješnu izgradnju motoričkih osobina a kao solidnu

osnovu za kasniju uspješnu primjenu složene tehnike džudoa u sportskoj borbi

U procesu priprema sportista u okviru fizičke pripreme razlikujemo opštu i

specifičnu fizičku pripremu Pod opštom funkcionalno-motoričkom pripremom

podrazumijevamo stanje organizma i razvijenost motoričkih sposobnosti koje čine

čovjeka sposobnim da se uspješno bavi sportskim aktivnostima tj da izvodi rad

različitog karaktera (Dragić 1996)

Pod specifičnom funkcionalno-motoričkom pripremom podrazumijevamo stanje

organizma i razvijenost sposobnosti koje čine džudistu sposobnim da dostiže vrhunske

rezultate

62 Opšta funkcionalno-motorička priprema

Opšta funkcionalna-motorička priprema se sastoji u razvoju primarnih

sposobnosti i karakteristika sportista sa ciljem razvijanja opšte kondicione treniranosti

primjenjujući prvenstveno trenažne sadržaje koji su usmjereni na razvoj sposobnosti

karakteristika sportista koje nisu specifične za određenu sportsku aktivnost (Malacko i

Doder 2008)

Ova priprema podrazumijeva proces harmičnog razvoja bazičnih funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti Opšta funkcionalno-motorička priprema je usmjerena na

podizanje efikasnosti svih organa i organskih sistema u funkcionalnom smislu

povećanje kordinacionih sposobnosti povećanje snage brzine i izdržljivosti U ovoj

pripremi veliki je akcenat na globalnoj obradi lokomotornog aparata Jedan od osnovnih

zadataka programa funkcionalno-motoričke pripreme jeste optimalan izbor vježbi

U sredstva opšte funkcionalno-motoričke pripreme prvenstveno spadaju vježbe

koje svestrano usavršavaju motoričke osobine i učvršćuju elementarne motoričke

navike vodeći pritom računa o njihovom harmoničnom djelovanju na organizam

sportiste (hodanje trčanje elementarne igre sportske igre plivanje skijanje

gimnastika vježbe sa opterećenjem itd)

13

Važno mjesto zauzimaju i vježbe kojima se preventivno djeluje na kritične zone

lokomotornog aparata npr kičma koje su izložene većim naporima a time i riziku za

povrede

U treningu sportista najpoznatije i najpogodnije su razne forme stanica posebno

sistem bdquoiz vježbe u vježbuldquo pri kojem se može obaviti i do stotinu vježbi različite

složenosti kontinuirano jedna za drugom Vježbe u parovima su veoma korisne

pogotovo u treningu mlađih sportista

U cilju postizanja većeg nivoa opšte funkcionalno-motoričke pripreme mogu se sa

uspjehom koristiti i određeni elementi iz borilačkih sportova Analizirajući krajnje

ciljeve i zadatke opšte funkcionalno-motoričke pripreme sa aspekta zahtjeva džudo

sporta potrebno je imati u vidu sledeće

bull da se izborom i primjenom sredstava opšte funkcionalno motoričke pripreme

doprinese opštem biološkom razvoju kao i razvoju motorike i pozitivnih

moralno-voljnih osobina džudista

bull tokom izbora i primjene sredstava opšte funkcionalno-motoričke pripreme

treba razvijati naročite fizičke sposobnosti koje su po karakteru nervno-

mišićnih naprezanja i načinu funkcionisanja organizma sličniji pokretima u

džudou

bull da se obogati fond kretanja džudista u usvajanju one motoričke navike koja

će ubrzati pozitivan prenos tj pozitivno uzajamno djelovanje između

vladanja tehnikom jedne vježbe i uspješnog ovladavanja i izvođenja druge

koja će ubrzati formiranje specifičnih navika neposredno potrebnih u džudou

bull da prelaskom na drugačiji karakter kretanja omogućuje potpunije i brže

odmaranje organizma i obnavljanje radne sposobnosti (Dragić1996)

14

63 Specifična funkcionalno-motorička priprema

Cilj specifične funkcionalno-motoričke pripreme jeste da se izvrši kompleksna

adaptacija organizma u procesu razvoja i usavršavanja funkcionalnih i motoričkih

sposobnosti i adaptacija na sasvim određene kretne strukture koje po strukturi

opterećenju i dinamici odgovaraju datoj sportskoj grani Specifična funkcionalno-

motorička priprema utiče na razvoj motoričkih osobina neophodnih za izvođenje

specifičnih pokreta a koristi se kao sastavni dio cjeloukupnog stručno-pedagoškog

procesa usko povezana sa usavršavanjem tehničko-taktičkih elemenata (Dragić 1996)

Ukoliko želimo da izvršimo pravilan izbor odgovarajućih specifičnih vježbi za

džudo i usmjerimo ih na usavršavanje bilo koje motoričke osobine neophodno je dobro

proučiti strukturu pojedinih tehnika džudoa i aktivnosti pojedinih grupa mišića prilikom

realizacije određenog zahvata ili bacanja Na osnovu ovih pokazatelja utvrdićemo koji

su mišići najviše aktivirani tokom realizacije određene tehnike što će nam poslužiti kao

polazište za izbor određenog kompleksa specifičnih vježbi koje će imati najefikasniji

uticaj na njihov pravilan razvoj Prilikom primjene specifičnih vježbi koriste se i

dopunska opterećenja (spoljašnje opterećenje povećanje frekvence i trajanje vježbe)

pri čemu trener mora strogo voditi računa da primijenjeno spoljašnje opterećenje ne

naruši osnovnu biomehaničku strukturu kretanja i na taj način smanji racionalnost

izvođenja kretanja Pored uticaja na razvoj određenih grupa mišića sredstvima

specifične funkcionalno-motoričke pripreme takođe ćemo uticati na razvoj onih

motoričkih osobina za koje ocijenimo da u datom momentu uslovljavaju razvoj

određenih kvaliteta karakterističnih za džudo U zavisnosti od zadataka koje u

određenoj fazi pripreme želimo da rješavamo vježbe specifične pripreme uslovno

možemo da podijelimo na

bull vježbe za razvoj specifičnih motoričkih osobina

bull vježbe za usavršavanje specifičnih elemenata karakterističnih za džudo

Za odnos opštih i specifičnih funkcionalno-motoričkih priprema u džudou i

srodnim borilačkim sportovima interesantna su zapažanja poznatog sovjetskog

15

pedagoga iz ove oblasti profesora Čumakova i njegovih saradnika izloženih na donjoj

tabeli

Tabela 1 Odnos opšte i specifične pripreme (Dragić 1996)

Staž vježbanja Obim fizičke pripreme Specifična fizička priprema

Početnici 70 30

1-3 god 60 40

3-5 god 50 50

5-6 god 40 60

6-8 god 30 70

8 i više 20 80

Pravilno programiranje odnosa opšte i specifične pripreme džudista u određenoj

fazi ili periodu godišnjeg ciklusa treninga daje nam velike izglede na uspjeh

631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga

Kao uspješan primjer možemo navesti pripreme džudo reprezentacije Jugoslavije

koje su bile sprovedene mjesec dana prije prvenstva svijeta u Beogradu 1989 godine

održane u tadašnjoj Čehoslovačkoj od 0709-15091989 godine a na kojem je

reprezentativac Jugoslavije Dragomir Bečanović osvojio zlatnu medalju

I dan priprema

Prije podne 0930 ndash 1100 h

bull Zagrijavanje džudo gimnastika 15 minuta

bull 15 minuta uči-komi na mjestu i kretanju

bull 7 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta

bull 10 minuta vježbe za opuštanje i smirivanje organizma

16

Poslije podne 1500 - 1630 h

bull 15 minuta zagrijavanje za randori u parteru

bull 7 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 5 minuta

bull Vježbe za relaksaciju 8 minuta

bull Poslije završenog treninga obavezna sauna bazen sa mineralnom vodom

hidromasaža opuštanje uz muziku Ukupno kompletan tretman traje 60 minuta

II dan priprema

Prije podne

bull Aktivan odmor (šetnja)

Poslije podne 1800 - 1930 h

bull Trčanje 5000m na vrijeme

bull Vježbe oblikovanja 15 minuta

bull Uskoci na mjestu 5 x 150 u seriji

bull Tehnika u kretanju sa dizanjem po 200 u seriji

bull 3 x 5 minuta rvanje sa puno guranja i vučenja

bull Poslije večere šetnja u prirodi od 2200 ndash 2300 h odmor na raspolaganju sauna

bazen hidromasaža sve ukupno 60 minuta

III dan priprema

Jutarnji trening 0715 - 0735 h

bull Vježbe oblikovanja i šetnja u šumi 1200 m dužine

Prije podne 1000 - 1200 h

bull Igranje fudbala u sali 35 minuta

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull 17 minuta uči komi u kretanju sa bacanjem

bull 4 x 5 minuta randori u stojećem stavu

Poslije podne 1700 - 1830 h

bull 10 minuta zagrijavanje

bull 10 minuta džudo parterna gimnastika

bull 15 minuta uči komi u kretanju

17

bull Randori u stojećem stavu 7 x 5 minuta pauza za odmor 3 minuta

bull Vježbe za relaksaciju i opuštanje

Večernji trening 2100 - 2200 h

bull 15 minuta plivanja u bazenu

bull 30 minuta sauna

bull 15 minuta hidro masaža u mineralnoj toploj vodi

IV dan priprema

Jutarnji trening 0710 - 0745 h

bull 4500 m trčanja svako svojim tempom

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull Uskoci na mjestu 2 x 200

bull Tehnika u kretanju 5 minuta kontinuirano

Prije podne 1000 - 1100 h

bull 10 minuta zagrijavanja

bull 10 minuta uči-komi na mjestu

bull 10 minuta uči-komi nožne tehnike u kretanju

bull 10 minuta uči-komi kombinacija

bull 5 x 1 minut uči-komi u parteru specijalke napad maksimalno

bull Vježbe snage sklekovi zgibovi sa partnerom trbuh-leđa polu mostovi vježbe

za mišiće vrata i na kraju istezanje

Poslije podne 1530 - 1710 h

bull 10 minuta zagrijavanja

bull 10 minuta uči-komi na mjestu

bull Uči-komi na 10 sekundi brzinski ulasci sa bacanjem na kraju onda drugi radi

tehniku 20 sekundi

bull 8 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza po 3 minuta

bull Nage-vaza svako po 100 bacanja

bull Vježbe za relaksaciju

bull 40 minuta posle ovog treninga sauna bazen masaža hidro masaža

18

V dan priprema

Prije podne 0930 - 1100 h

bull Igranje fudbala u sali 60 minuta

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull Vježbe za mišiće trbuha i leđa sklekovi zgibovi

Poslije podne 1530 - 1700 h

bull 10 minuta džudo vježbe oblikovanja

bull 5 minuta uči-komi na mjestu

bull 3 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta

bull 5 x 5 minuta randori linija sa pauzom od 5 minuta

bull Nage-komi svako po 150 bacanja

Večernji trening 2000 - 2130 h

bull Sauna bazen masaža

VI dan priprema

Jutarnji trening 0710 - 0745 h

bull Trčanje dužine 4500 m na vrijeme

bull 8 minuta vježbe oblikovanja

bull Uskoci na mjestu 2 x 250

Prije podne 1000 - 1130 h

bull 5 minuta zagrijavanje lak randori u parteru

bull 5 minuta vježbe oblikovanja zagrijavanja

bull 5 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta

bull 5 minuta relaksacija joga vježbama

Poslije podne 1700 - 1800 h

bull 10 minuta zagrijavanje

bull 10 minuta bucu-kari

bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 3 minuta

bull 5 minuta relaksacije

Večernji trening od 2100 - 2200 h

19

bull Bazen sauna hidro masaža

VII dan priprema

Jutarnji trening 1000 - 1100 h

bull Oštro trčanje 4000 m na vrijeme

bull 10 minuta vježbe oblikovanja

bull Uskoci na mjestu 2 x 200

bull Tehnika u kretanju sa dizanjem 10 minuta

Poslije podne 1700 - 1800 h

bull 10 minuta vježbe oblikovanja

bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta

bull 10 minuta relaksacija vježbama joge

Večernji trening 2100 - 2200 h

bull Sauna bazen hidro masaža

VIII dan priprema

bull Dan odmora povratak kući (Ćirković 1991)

20

7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage

Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno

uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje

snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora

partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na

zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na

razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike

količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista

primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog

perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom

procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu

treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo

izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)

Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao

procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje

(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja

bez prekida rada (do otkaza)

Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim

prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno

se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako

na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok

stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored

toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage

ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u

dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)

21

Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i

druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na

izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu

Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod

maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja

i metod izometrijskih naprezanja

711 Metod maksimalnog naprezanja

Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu

džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste

Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod

uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna

je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim

fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava

na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže

veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u

treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)

Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

22

712 Metod repetitivnih naprezanja

Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno

izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti

sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a

najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta

Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati

npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja

određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju

treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama

može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U

ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)

U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom

primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju

vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri

ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)

713 Metod dinamičkog naprezanja

Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao

što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici

zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru

mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja

odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom

Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip

rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku

izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje

treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje

pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što

23

markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja

pokreta

U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije

Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće

dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja

možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja

Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd

(Banović 2007)

Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

714 Metod izometrijskih naprezanja

Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta

naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u

stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa

eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično

služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod

izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi

24

Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje

rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-

10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne

treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da

uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2

mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe

labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u

naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne

sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti

sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda

pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke

kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović

2007)

Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-

treninga-snage-iii-deo

25

72 Usavršavanje brzine

Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom

vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović

i Idrizović 2001)

Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada

vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne

forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata

tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim

dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom

brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave

brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili

specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane

protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje

specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova

brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode

usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog

pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova

Slika 6 Usavršavanje brzine

Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

26

721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi

(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići

visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja

brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće

suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)

Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na

početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan

pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno

dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj

početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu

sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal

Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili

više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se

unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u

27

kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na

primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za

dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu

mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja

Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon

zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije

praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog

trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je

od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista

visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja

Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri

pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada

protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i

dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije

pojavljuju izolovano

722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da

je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine

određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa

određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u

izvođenju datog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a

naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu

svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske

kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog

pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i

pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu

28

sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno

izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)

Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

73 Usavršavanje izdržljivosti

Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u

toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što

borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju

svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)

Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na

efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)

Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo

ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je

usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa

završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od

par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta

Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj

borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost

29

džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-

sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne

izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje

anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod

kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri

čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad

u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85

opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog

opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj

zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena

kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista

po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)

Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti

Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-

za-eksplozivnost

731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne

energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na

periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju

30

funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju

kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam

predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)

Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju

duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja

kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih

mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u

minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se

stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti

džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja

(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i

njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše

neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao

uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40

min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u

31

pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje

mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)

U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva

minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi

stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se

primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić

1979)

732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od

nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista

ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je

frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u

ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti

nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u

fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na

značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti

Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu

ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna

ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti

takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara

kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta

gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U

procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati

učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica

opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo

anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži

predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti

32

džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod

Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A

osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i

odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje

započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u

minuti

Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima

opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali

dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja

sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi

pasivni odmori (Dragić 1996)

Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

74 Usavršavanje okretnosti

Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi

pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi

pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se

33

mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti

razlikujemo dvije uzajamno povezane metode

bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje

u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito

izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme

zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz

puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-

oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove

motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8

godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje

novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju

usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali

samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti

dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti

Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe

i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta

obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom

kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske

igre itd)

bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom

primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju

(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke

pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da

djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala

situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na

novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora

ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno

primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste

dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo

34

aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se

iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima

zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz

različitih položaja (Dragić 1996)

75 Usavršavanje gipkosti u džudou

Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za

izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti

Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu

pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura

kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim

situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih

osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao

osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od

zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada

usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog

procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri

primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)

Slika 12 Usavršavanje gipkosti

Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

35

Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u

svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo

gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj

snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za

usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim

uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u

cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na

dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku

koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode

pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su

bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom

izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u

takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe

ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i

pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač

sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od

dinamičkog načina

bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja

izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom

narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja

pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko

tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem

se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i

gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja

treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati

da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba

izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno

slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i

odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)

36

8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI

Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno

mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u

sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu

samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje

napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima

treninga u toku sportske borbe)

U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane

sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane

sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u

najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora

bull funkcionalnog stanja organizma

bull veličine opterećenja (Dragić 1996)

Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu

utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava

stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom

procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za

sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem

je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču

na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U

trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na

prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti

sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u

stanje pretreniranosti

Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena

treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti

odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg

opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja

37

što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki

naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo

bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom

određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo

pridržavati sledećih principa

bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog

sportiste posebno

bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na

prethodnom

bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od

prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće

opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)

Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost

organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog

procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških

zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite

nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o

nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što

svakako zavisi od doziranja opterećenja

Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih

osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje

se polazi

Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom

od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100

te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)

38

9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA

Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće

sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku

i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se

povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz

mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem

poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i

ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U

džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim

povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje

zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova

Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od

toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama

Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju

kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i

kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja

Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo

lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za

džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu

specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno

lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove

pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)

Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći

trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste

do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi

stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje

može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl

39

Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma

nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja

organizma

bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u

njima u toku laganog aerobnog rada

bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili

angažovani u toku sportskog treninga

bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža

toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)

40

10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od

pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti

pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa

optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge

strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme

zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo

kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne

grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-

motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata

Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage

(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim

toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti

aerobnog i anaerobnog tipa

U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji

je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i

izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata

Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata

potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se

svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki

izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne

funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i

međunarodnoj sceni

41

LITERATURA

1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-

matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu

2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika

Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska

akademija

3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko

izdanje

4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke

kulture

5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke

kulture Vojvodine

6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica

Univerzitet Crne Gore

7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u

Zagrebu

8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi

Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine

9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u

Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet

sveučilišta u Zagrebu

11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki

fakultet sveučilišta u Zagrebu

12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska

akademija

42

SLIKE

Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg

Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb

Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu

Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-

treninga-snage-iii-deo

Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-

eksplozivnost

Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

43

BIOGRAFIJA

Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne

Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet

za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i

profesionalno se bavio džudom

Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac

Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine

Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara

44

  • 2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
  • 3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
  • 4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
  • 5 PLANIRANJE PRIPREMA
    • 51 Perspektivni plan priprema
    • 52 Periodični plan priprema
    • 53 Tekući plan priprema
    • 54 Operativni plan priprema
    • 55 Ciklusni plan priprema
      • 6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
        • 61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
        • 62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
        • 63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
          • 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
              • 7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU
                • 71 Usavršavanje snage
                  • 711 Metod maksimalnog naprezanja
                  • 712 Metod repetitivnih naprezanja
                  • 713 Metod dinamičkog naprezanja
                  • 714 Metod izometrijskih naprezanja
                    • 72 Usavršavanje brzine
                      • 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
                      • 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
                        • 73 Usavršavanje izdržljivosti
                          • 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
                          • 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
                            • 74 Usavršavanje okretnosti
                            • 75 Usavršavanje gipkosti u džudou
                              • 8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
                              • 9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
                              • 10 ZAKLJUČAK
                              • LITERATURA
                              • SLIKE
                              • BIOGRAFIJA

3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU

Svaki sport odnosno sportska grana ima jedinstvenu strukturu faktora koji utiču

na sportski rezultat u njoj Ti faktori odnosno činioci od kojih zavisi uspješnost u sportu

definisani su hijerarhijski To znači da na početku niza stoje najvažniji faktori ili

činioci a na kraju oni koji su manje važni Tako definisana hijerarhijska struktura

faktora naziva se jednačina specifikacije uspjeha u sportu Ona je hipotetska ako se do

hijerarhijske strukture faktora uspješnosti došlo temeljem subjektivne procjene njihove

važnosti (Milanović 2010) Jednačina specifikacije uspjeha u džudou je hipotetski ili naučno utvrđena

hijerarhijska struktura sposobnosti osobine i znanja sportista koje su važne za

postizanje vrhunskih sportskih rezultata (Sertić 2004)

Prvo mjesto u jednačini specifikacije za seniore zauzima snaga ispred

koordinacije dok je redosled drugačiji kod mlađih uzrasta - prvo koordinacija pa onda

snaga Iza same prirode džudoa i iz njegove strukturne analize proizilazi da su različiti

vidovi snage (maksimalna eksplozivna repetitivna i statička snaga) i koordinacija

najvažniji elementi koji određuju uspjeh u borbi U hipotetskoj jednačini specifikacije

za džudo preovladavaju sledeće antropološke karakteristike

bull u području SNAGE - maksimalna repetitivna eksplozivna i statička

bull u području KOORDINACIJE - koordinacija tijela brzina izvođenja složenih

motoričkih zadataka agilnost reorganizacija motoričkog stereotipa

bull u području KONATIVNIH OSOBINA - agresivnost ego super ego fitimija

harija samodominacija

bull u području FUNKCIONALNIH SPOSOBNOSTI - aerobne anaerobne i

aerobno-anaerobne

bull u području BRZINE - brzina jednostavnih pokreta

bull u području RAVNOTEŽE - sposobnost održavanja i uspostavljanja ravnotežnih

položaja

5

bull u poodručju KOGNITIVNIH SPOSOBNOSTI - faktor percepcije

Specijalizacije memorije i induktivnog rezona

bull i u području FLEKSIBILNOSTI - fleksibilnost u zglobu kuka i gipkosti u

torakalnom i lubalnom dijelu karlice (Sertić 2004)

Slika 2 Hipotetska jednačina uspješnosti u džudou (Sertić i Lindi 2003)

22

15

15 12

10

10

8

8

Hipotetska jednačina specifikacije uspješnosti u džudou

SNAGA

KOORDINACIJA

FUNKCIONALNE SPOSBNOSTI

BRZINA

KONATIVNE SPOSOBNOSTI

KOGNITIVNE SPOSOBNOSTI

RAVNOTEŽA

FLEKSIBILNOST

6

4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA

U džudou se ciklus organizovanog rada oslanja na informacije koje se odnose na 1 Početni nivo osobina koje karakterišu organizam džudiste

2 Aktuelne razvojne tendencije u džudou dostignuća sportske prakse i džudo

teorije

3 Određivanje mjerljivih trenažnih ciljeva i zadataka gledanih iz baze podataka

uspjesnošti ponašanja u džudo borbi i pripremama za nju

4 Izrada opšte koncepcije džudiste za borbu

5 Kalendar takmičenja

6 Utvrđivanje proporcija izmedju opšte usmjerene i specifične pripreme

7 Određivanje dužine perioda treninga na izgrađivanje sportske forme njenu

stabilizaciju i njeno snižavanje

8 Utvrđivanje trenažnih struktura koje odgovaraju etapama izgrađivanja sportske

forme (sastav mezociklusa mikrociklusa i trenažnih jedinica)

9 Programiranje sadržaja za ispoljavanje prihvaćenih trenažnih struktura (sredstva

opterećenje metode i forme treninga (Ćirković 1995)

7

5 PLANIRANJE PRIPREMA

51 Perspektivni plan priprema

Perspektivni plan priprema sastavlja se na četiri godine (makrociklus) U

perspektivnom planu priprema određuju se glavni pravci aktivnosti kako pojedinca tako

i čitave ekipe Cilj i osnovni zadaci u višegodišnjoj pripremi planiraju se sredstvima

metodama i formom za vježbanje po periodima i etapama Dinamika opterećenja

sastavljena je na osnovu podataka o kratkim karakteristikama svakog sportiste

ponaosob Ukazuje se na važnost osnovnih takmičenja u svakom ciklusu određuju se

kontrolni normativi planiraju se osnovne vaspitno-pedagoške mjere i ljekarske

kontrole

Po obimu perspektivni plan predviđa broj trenažnih dana po godinama broj

takmičenja individualnih i grupnih treninga broj časova treninga (opšte i specifične

pripreme) podijeljenih na tehniku i taktiku sa teorijskom nastavom (Dragić 1996)

Prema intezitetu rada planira se broj treninga sa maksimalnim visokim i srednjim

intezitetom Planirana je kontrola pojedinaca i čitave ekipe Planiraju se osnovni zadaci

u godišnjim trenažnim ciklusima periodima i etapama a takođe i njihova dužina

trajanja obzirom na predstojeća najvažnija takmičenja

U individualnom perspektivnom planu funkcionalno-motoričkih priprema

konkretizuje se pojedinačni ili ekipni plan koji proizilazi iz mogućnosti odabiranja

pravog takmičara u određenoj kategoriji (Dragić 1996)

52 Periodični plan priprema

Periodični plan priprema sastavlja se na osnovu perspektivnog plana priprema za

jednu godinu On se odnosi samo na jedan dio priprema između dva najvažnija

takmičenja u godini

Jedan od ključnih uslova za uspjeh periodizacije jesu informacije o pravilnom

treniranju kondicionih svojstava tokom godišnjeg ciklusa treninga U svakom

8

periodičnom planu priprema detaljno se razrađuju zadaci kondicionih priprema

usavršavanje tehničko-taktičkih elemenata određuju se sredstva i metode priprema broj

dana veličina i karakter opterećenja na svakoj etapi priprema broj treninga i pauze za

dane odmora dinamika opterećenja po određenim etapama priprema vrijeme i količina

različitih formi treninga samostalni rad kod kuće broj randorija vrijeme vježbanja u

sali i na otvorenom terenu (Ćirković 1991)

53 Tekući plan priprema

Tekući plan priprema razrađuje se na osnovu periodičnog plana priprema On se

odnosi na period od 1-3 mjeseca to jest od jednog do drugog takmičenja U planu se

izrađuju različiti po karakteru mikrociklusi u kojima se određuje različito opterećenje i

pauze odmora Pri sastavljanju ovog plana uzima se u obzir stanje zdravlja sportiste

uslovi rada i života karakteristika vođenja borbe koje je sportista imao na poslednjem

takmičenju nivo njegovog sportskog majstorstva i moralno voljna priprema u

prethodnom periodu (Ćirković 1991) Tekuće se planiranje i programiranje izvodi na

temelju istih elemenata kao i kratkoročno ali u funkciji izgradnje mezociklusa kao

osnovne forme kreiranja trenažnog procesa u periodima i etapama (Kuleš 2008)

54 Operativni plan priprema

Operativni plan priprema razrađuje se za period na više od 20 dana ovaj plan u

nekoliko elemenata konkretizuje tekući plan priprema Obično se on koriguje za

vrijeme nastavno-trenažnih ili ipak samo trenažnih okupljanja na zajedničkim

pripremama za neko od važnih takmičenja

U suštini operativni plan priprema predviđa neposrednu pripremu džudista ka

stanju borbene gotovosti za predstojeće takmičenje

Pri razradi ovakvog plana neophodno je obratiti posebnu pažnju na realizaciju

sledećih osnovnih zadataka

9

bull Neprekidnost i kontinuiranost procesa treninga

bull Precizno određivanje zadataka i sadržaja treninga po određenim periodima i

etapama trenažne godine

bull Određivanje za svaku grupu sportista sredstva i metode kondicione tehničke i

taktičke pripreme s´obzirom na njihovu sportsku kvalifikaciju i zadatke

usavršavanja sportskog majstorstva

bull Određivanje sadržaja i sredstava moralno voljne pripreme svakog ponaosob

sportiste

bull U preciznoj organizaciji vaspitnog rada

bull Organizaciju pedagoške i ljekarske kontrole

bull Određivanje za svakog posebno plan priprema prema kalendaru takmičarske

godine

bull Određivanje nivoa trenažnih i takmičarskih opterećenja za džudo sport (Dragić

1979)

55 Ciklusni plan priprema

Ciklusni plan priprema obuhvata zatvoreni krug rada ili treninga u toku određenog

vremena U njemu se razrađuju zadaci sredstva i metode po godinama periodima

etapama nedeljama i danima Ciklusni plan može biti sastavljen u vidu teksta tabele i

grafika Sve ove forme dozvoljavaju detaljno upoređivanje u napredovanju kod

treniranja kondicionih tehničkih i taktičkih elemenata vezanih za džudo sport Ovakve

forme planiranja daju mogućnost dobrog iskorišćavanja različitih šema grafikona

kojima se lako mogu odrediti obim i intezitet opterećenja za svaki dan posebno u

časovima procentima i bodovima Od svega časovni plan treninga je najprostiji U

njemu se sastavljaju zadaci treninga predviđaju se sredstva raspodjeljuje se vrijeme za

različite forme rada i vidove priprema po određenim periodima i etapama

Na ovakav način proces funkcionalno-motoričkih priprema džudista počinje sa

organizacijom cijelog kolektiva Postavljaju se ciljevi i zadaci planiranih djelatnosti

10

svakog džudiste Vrši se izbor sredstava metoda i formi vježbanja Završava se

rješavanjem svih tih zadataka odnosno postizanjem određenih rezultata

Glavni zadatak planiranja priprema džudista ka dostizanju vrhunskih rezultata

trebalo bi da se završava naučno istraživačkim podacima svakog pojedinačno džudiste o

njegovom stanju sportske forme (Dragić 1996)

11

6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA

Funkcionalno-motorička priprema predstavlja sistematsko i kontrolisano

odvijanje procesa prilagođavanja organizma kako bi se postigla najpovoljnija

funkcionalnost protiv opterećenja i naprezanja Treniranost kao uticaj fizioloških

promjena džudiste putem treninga usko je povezana sa pojmom treninga kao stručno-

pedagoškim procesom Fiziološke promjene utiču na organe i sisteme organizma čije se

stanje pod uticajem treninga može dovesti u visok stepen funkcionisanja Rukovodeći

stručno-pedagoškim procesom trener će zavisno od karaktera ovog procesa izborom

odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i motoričkih

sposobnosti sportiste Pod pojmom razvoj funkcionalnih sposobnosti podrazumijevamo

značajnije promjene na svim sistemima čovjeka a posebno na kardio-respiratornom

mišićno-koštanom i nervnom sistemu (Idrizović i Idrizović 2001) Dok na razvoj

motoričkih sposobnosti džudiste podrazumijevamo visok nivo usklađenosti motoričkih

osobina (snaga brzina izdržljivost okretnost i gipkost) što je osnovni preduslov za

postizanje vrhunskih rezultata u džudou Naučna istraživanja i stečeno ogromno

praktično iskustvo omogućavaju izvršenje kvantitativnih analiza i modeliranje nekih

procesa izbor efikasnijih šema trenažnih opterećenja U tom cilju izgrađuju se

takozvani prosječni statistički modeli kondicionih treninga za konkretne sportske

discipline a na tom osnovu individualni modeli priprema usklađeni sa morfo-

funkcionalnim statusom svakog sportiste i sa konkretnim zadacima trenažnog procesa

(Željaskov 2006)

61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme

Funkcionalno-motorička priprema džudista karakteriše se razvijanjem

vegetativnih i motoričkih funkcija organizma Kada je riječ o zadacima funkcionalno-

motoričke pripreme u radu sa džudistima potrebno je istaći da je ona usmjerena na

učvršćenje zdravlja postizanje optimalnog fizičkog razvoja i razvijanje adaptacionih

12

sposobnosti koje će im omogućiti uspješnu izgradnju motoričkih osobina a kao solidnu

osnovu za kasniju uspješnu primjenu složene tehnike džudoa u sportskoj borbi

U procesu priprema sportista u okviru fizičke pripreme razlikujemo opštu i

specifičnu fizičku pripremu Pod opštom funkcionalno-motoričkom pripremom

podrazumijevamo stanje organizma i razvijenost motoričkih sposobnosti koje čine

čovjeka sposobnim da se uspješno bavi sportskim aktivnostima tj da izvodi rad

različitog karaktera (Dragić 1996)

Pod specifičnom funkcionalno-motoričkom pripremom podrazumijevamo stanje

organizma i razvijenost sposobnosti koje čine džudistu sposobnim da dostiže vrhunske

rezultate

62 Opšta funkcionalno-motorička priprema

Opšta funkcionalna-motorička priprema se sastoji u razvoju primarnih

sposobnosti i karakteristika sportista sa ciljem razvijanja opšte kondicione treniranosti

primjenjujući prvenstveno trenažne sadržaje koji su usmjereni na razvoj sposobnosti

karakteristika sportista koje nisu specifične za određenu sportsku aktivnost (Malacko i

Doder 2008)

Ova priprema podrazumijeva proces harmičnog razvoja bazičnih funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti Opšta funkcionalno-motorička priprema je usmjerena na

podizanje efikasnosti svih organa i organskih sistema u funkcionalnom smislu

povećanje kordinacionih sposobnosti povećanje snage brzine i izdržljivosti U ovoj

pripremi veliki je akcenat na globalnoj obradi lokomotornog aparata Jedan od osnovnih

zadataka programa funkcionalno-motoričke pripreme jeste optimalan izbor vježbi

U sredstva opšte funkcionalno-motoričke pripreme prvenstveno spadaju vježbe

koje svestrano usavršavaju motoričke osobine i učvršćuju elementarne motoričke

navike vodeći pritom računa o njihovom harmoničnom djelovanju na organizam

sportiste (hodanje trčanje elementarne igre sportske igre plivanje skijanje

gimnastika vježbe sa opterećenjem itd)

13

Važno mjesto zauzimaju i vježbe kojima se preventivno djeluje na kritične zone

lokomotornog aparata npr kičma koje su izložene većim naporima a time i riziku za

povrede

U treningu sportista najpoznatije i najpogodnije su razne forme stanica posebno

sistem bdquoiz vježbe u vježbuldquo pri kojem se može obaviti i do stotinu vježbi različite

složenosti kontinuirano jedna za drugom Vježbe u parovima su veoma korisne

pogotovo u treningu mlađih sportista

U cilju postizanja većeg nivoa opšte funkcionalno-motoričke pripreme mogu se sa

uspjehom koristiti i određeni elementi iz borilačkih sportova Analizirajući krajnje

ciljeve i zadatke opšte funkcionalno-motoričke pripreme sa aspekta zahtjeva džudo

sporta potrebno je imati u vidu sledeće

bull da se izborom i primjenom sredstava opšte funkcionalno motoričke pripreme

doprinese opštem biološkom razvoju kao i razvoju motorike i pozitivnih

moralno-voljnih osobina džudista

bull tokom izbora i primjene sredstava opšte funkcionalno-motoričke pripreme

treba razvijati naročite fizičke sposobnosti koje su po karakteru nervno-

mišićnih naprezanja i načinu funkcionisanja organizma sličniji pokretima u

džudou

bull da se obogati fond kretanja džudista u usvajanju one motoričke navike koja

će ubrzati pozitivan prenos tj pozitivno uzajamno djelovanje između

vladanja tehnikom jedne vježbe i uspješnog ovladavanja i izvođenja druge

koja će ubrzati formiranje specifičnih navika neposredno potrebnih u džudou

bull da prelaskom na drugačiji karakter kretanja omogućuje potpunije i brže

odmaranje organizma i obnavljanje radne sposobnosti (Dragić1996)

14

63 Specifična funkcionalno-motorička priprema

Cilj specifične funkcionalno-motoričke pripreme jeste da se izvrši kompleksna

adaptacija organizma u procesu razvoja i usavršavanja funkcionalnih i motoričkih

sposobnosti i adaptacija na sasvim određene kretne strukture koje po strukturi

opterećenju i dinamici odgovaraju datoj sportskoj grani Specifična funkcionalno-

motorička priprema utiče na razvoj motoričkih osobina neophodnih za izvođenje

specifičnih pokreta a koristi se kao sastavni dio cjeloukupnog stručno-pedagoškog

procesa usko povezana sa usavršavanjem tehničko-taktičkih elemenata (Dragić 1996)

Ukoliko želimo da izvršimo pravilan izbor odgovarajućih specifičnih vježbi za

džudo i usmjerimo ih na usavršavanje bilo koje motoričke osobine neophodno je dobro

proučiti strukturu pojedinih tehnika džudoa i aktivnosti pojedinih grupa mišića prilikom

realizacije određenog zahvata ili bacanja Na osnovu ovih pokazatelja utvrdićemo koji

su mišići najviše aktivirani tokom realizacije određene tehnike što će nam poslužiti kao

polazište za izbor određenog kompleksa specifičnih vježbi koje će imati najefikasniji

uticaj na njihov pravilan razvoj Prilikom primjene specifičnih vježbi koriste se i

dopunska opterećenja (spoljašnje opterećenje povećanje frekvence i trajanje vježbe)

pri čemu trener mora strogo voditi računa da primijenjeno spoljašnje opterećenje ne

naruši osnovnu biomehaničku strukturu kretanja i na taj način smanji racionalnost

izvođenja kretanja Pored uticaja na razvoj određenih grupa mišića sredstvima

specifične funkcionalno-motoričke pripreme takođe ćemo uticati na razvoj onih

motoričkih osobina za koje ocijenimo da u datom momentu uslovljavaju razvoj

određenih kvaliteta karakterističnih za džudo U zavisnosti od zadataka koje u

određenoj fazi pripreme želimo da rješavamo vježbe specifične pripreme uslovno

možemo da podijelimo na

bull vježbe za razvoj specifičnih motoričkih osobina

bull vježbe za usavršavanje specifičnih elemenata karakterističnih za džudo

Za odnos opštih i specifičnih funkcionalno-motoričkih priprema u džudou i

srodnim borilačkim sportovima interesantna su zapažanja poznatog sovjetskog

15

pedagoga iz ove oblasti profesora Čumakova i njegovih saradnika izloženih na donjoj

tabeli

Tabela 1 Odnos opšte i specifične pripreme (Dragić 1996)

Staž vježbanja Obim fizičke pripreme Specifična fizička priprema

Početnici 70 30

1-3 god 60 40

3-5 god 50 50

5-6 god 40 60

6-8 god 30 70

8 i više 20 80

Pravilno programiranje odnosa opšte i specifične pripreme džudista u određenoj

fazi ili periodu godišnjeg ciklusa treninga daje nam velike izglede na uspjeh

631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga

Kao uspješan primjer možemo navesti pripreme džudo reprezentacije Jugoslavije

koje su bile sprovedene mjesec dana prije prvenstva svijeta u Beogradu 1989 godine

održane u tadašnjoj Čehoslovačkoj od 0709-15091989 godine a na kojem je

reprezentativac Jugoslavije Dragomir Bečanović osvojio zlatnu medalju

I dan priprema

Prije podne 0930 ndash 1100 h

bull Zagrijavanje džudo gimnastika 15 minuta

bull 15 minuta uči-komi na mjestu i kretanju

bull 7 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta

bull 10 minuta vježbe za opuštanje i smirivanje organizma

16

Poslije podne 1500 - 1630 h

bull 15 minuta zagrijavanje za randori u parteru

bull 7 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 5 minuta

bull Vježbe za relaksaciju 8 minuta

bull Poslije završenog treninga obavezna sauna bazen sa mineralnom vodom

hidromasaža opuštanje uz muziku Ukupno kompletan tretman traje 60 minuta

II dan priprema

Prije podne

bull Aktivan odmor (šetnja)

Poslije podne 1800 - 1930 h

bull Trčanje 5000m na vrijeme

bull Vježbe oblikovanja 15 minuta

bull Uskoci na mjestu 5 x 150 u seriji

bull Tehnika u kretanju sa dizanjem po 200 u seriji

bull 3 x 5 minuta rvanje sa puno guranja i vučenja

bull Poslije večere šetnja u prirodi od 2200 ndash 2300 h odmor na raspolaganju sauna

bazen hidromasaža sve ukupno 60 minuta

III dan priprema

Jutarnji trening 0715 - 0735 h

bull Vježbe oblikovanja i šetnja u šumi 1200 m dužine

Prije podne 1000 - 1200 h

bull Igranje fudbala u sali 35 minuta

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull 17 minuta uči komi u kretanju sa bacanjem

bull 4 x 5 minuta randori u stojećem stavu

Poslije podne 1700 - 1830 h

bull 10 minuta zagrijavanje

bull 10 minuta džudo parterna gimnastika

bull 15 minuta uči komi u kretanju

17

bull Randori u stojećem stavu 7 x 5 minuta pauza za odmor 3 minuta

bull Vježbe za relaksaciju i opuštanje

Večernji trening 2100 - 2200 h

bull 15 minuta plivanja u bazenu

bull 30 minuta sauna

bull 15 minuta hidro masaža u mineralnoj toploj vodi

IV dan priprema

Jutarnji trening 0710 - 0745 h

bull 4500 m trčanja svako svojim tempom

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull Uskoci na mjestu 2 x 200

bull Tehnika u kretanju 5 minuta kontinuirano

Prije podne 1000 - 1100 h

bull 10 minuta zagrijavanja

bull 10 minuta uči-komi na mjestu

bull 10 minuta uči-komi nožne tehnike u kretanju

bull 10 minuta uči-komi kombinacija

bull 5 x 1 minut uči-komi u parteru specijalke napad maksimalno

bull Vježbe snage sklekovi zgibovi sa partnerom trbuh-leđa polu mostovi vježbe

za mišiće vrata i na kraju istezanje

Poslije podne 1530 - 1710 h

bull 10 minuta zagrijavanja

bull 10 minuta uči-komi na mjestu

bull Uči-komi na 10 sekundi brzinski ulasci sa bacanjem na kraju onda drugi radi

tehniku 20 sekundi

bull 8 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza po 3 minuta

bull Nage-vaza svako po 100 bacanja

bull Vježbe za relaksaciju

bull 40 minuta posle ovog treninga sauna bazen masaža hidro masaža

18

V dan priprema

Prije podne 0930 - 1100 h

bull Igranje fudbala u sali 60 minuta

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull Vježbe za mišiće trbuha i leđa sklekovi zgibovi

Poslije podne 1530 - 1700 h

bull 10 minuta džudo vježbe oblikovanja

bull 5 minuta uči-komi na mjestu

bull 3 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta

bull 5 x 5 minuta randori linija sa pauzom od 5 minuta

bull Nage-komi svako po 150 bacanja

Večernji trening 2000 - 2130 h

bull Sauna bazen masaža

VI dan priprema

Jutarnji trening 0710 - 0745 h

bull Trčanje dužine 4500 m na vrijeme

bull 8 minuta vježbe oblikovanja

bull Uskoci na mjestu 2 x 250

Prije podne 1000 - 1130 h

bull 5 minuta zagrijavanje lak randori u parteru

bull 5 minuta vježbe oblikovanja zagrijavanja

bull 5 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta

bull 5 minuta relaksacija joga vježbama

Poslije podne 1700 - 1800 h

bull 10 minuta zagrijavanje

bull 10 minuta bucu-kari

bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 3 minuta

bull 5 minuta relaksacije

Večernji trening od 2100 - 2200 h

19

bull Bazen sauna hidro masaža

VII dan priprema

Jutarnji trening 1000 - 1100 h

bull Oštro trčanje 4000 m na vrijeme

bull 10 minuta vježbe oblikovanja

bull Uskoci na mjestu 2 x 200

bull Tehnika u kretanju sa dizanjem 10 minuta

Poslije podne 1700 - 1800 h

bull 10 minuta vježbe oblikovanja

bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta

bull 10 minuta relaksacija vježbama joge

Večernji trening 2100 - 2200 h

bull Sauna bazen hidro masaža

VIII dan priprema

bull Dan odmora povratak kući (Ćirković 1991)

20

7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage

Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno

uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje

snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora

partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na

zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na

razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike

količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista

primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog

perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom

procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu

treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo

izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)

Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao

procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje

(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja

bez prekida rada (do otkaza)

Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim

prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno

se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako

na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok

stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored

toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage

ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u

dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)

21

Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i

druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na

izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu

Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod

maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja

i metod izometrijskih naprezanja

711 Metod maksimalnog naprezanja

Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu

džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste

Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod

uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna

je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim

fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava

na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže

veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u

treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)

Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

22

712 Metod repetitivnih naprezanja

Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno

izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti

sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a

najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta

Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati

npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja

određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju

treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama

može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U

ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)

U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom

primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju

vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri

ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)

713 Metod dinamičkog naprezanja

Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao

što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici

zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru

mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja

odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom

Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip

rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku

izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje

treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje

pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što

23

markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja

pokreta

U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije

Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće

dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja

možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja

Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd

(Banović 2007)

Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

714 Metod izometrijskih naprezanja

Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta

naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u

stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa

eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično

služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod

izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi

24

Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje

rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-

10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne

treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da

uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2

mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe

labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u

naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne

sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti

sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda

pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke

kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović

2007)

Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-

treninga-snage-iii-deo

25

72 Usavršavanje brzine

Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom

vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović

i Idrizović 2001)

Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada

vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne

forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata

tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim

dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom

brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave

brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili

specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane

protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje

specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova

brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode

usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog

pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova

Slika 6 Usavršavanje brzine

Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

26

721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi

(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići

visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja

brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće

suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)

Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na

početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan

pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno

dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj

početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu

sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal

Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili

više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se

unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u

27

kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na

primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za

dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu

mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja

Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon

zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije

praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog

trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je

od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista

visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja

Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri

pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada

protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i

dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije

pojavljuju izolovano

722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da

je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine

određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa

određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u

izvođenju datog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a

naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu

svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske

kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog

pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i

pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu

28

sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno

izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)

Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

73 Usavršavanje izdržljivosti

Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u

toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što

borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju

svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)

Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na

efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)

Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo

ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je

usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa

završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od

par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta

Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj

borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost

29

džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-

sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne

izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje

anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod

kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri

čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad

u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85

opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog

opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj

zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena

kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista

po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)

Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti

Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-

za-eksplozivnost

731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne

energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na

periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju

30

funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju

kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam

predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)

Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju

duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja

kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih

mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u

minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se

stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti

džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja

(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i

njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše

neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao

uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40

min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u

31

pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje

mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)

U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva

minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi

stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se

primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić

1979)

732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od

nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista

ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je

frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u

ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti

nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u

fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na

značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti

Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu

ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna

ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti

takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara

kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta

gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U

procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati

učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica

opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo

anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži

predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti

32

džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod

Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A

osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i

odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje

započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u

minuti

Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima

opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali

dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja

sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi

pasivni odmori (Dragić 1996)

Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

74 Usavršavanje okretnosti

Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi

pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi

pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se

33

mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti

razlikujemo dvije uzajamno povezane metode

bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje

u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito

izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme

zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz

puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-

oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove

motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8

godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje

novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju

usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali

samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti

dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti

Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe

i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta

obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom

kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske

igre itd)

bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom

primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju

(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke

pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da

djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala

situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na

novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora

ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno

primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste

dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo

34

aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se

iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima

zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz

različitih položaja (Dragić 1996)

75 Usavršavanje gipkosti u džudou

Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za

izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti

Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu

pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura

kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim

situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih

osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao

osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od

zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada

usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog

procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri

primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)

Slika 12 Usavršavanje gipkosti

Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

35

Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u

svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo

gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj

snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za

usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim

uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u

cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na

dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku

koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode

pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su

bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom

izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u

takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe

ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i

pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač

sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od

dinamičkog načina

bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja

izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom

narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja

pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko

tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem

se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i

gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja

treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati

da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba

izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno

slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i

odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)

36

8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI

Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno

mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u

sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu

samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje

napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima

treninga u toku sportske borbe)

U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane

sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane

sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u

najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora

bull funkcionalnog stanja organizma

bull veličine opterećenja (Dragić 1996)

Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu

utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava

stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom

procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za

sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem

je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču

na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U

trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na

prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti

sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u

stanje pretreniranosti

Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena

treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti

odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg

opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja

37

što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki

naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo

bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom

određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo

pridržavati sledećih principa

bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog

sportiste posebno

bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na

prethodnom

bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od

prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće

opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)

Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost

organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog

procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških

zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite

nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o

nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što

svakako zavisi od doziranja opterećenja

Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih

osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje

se polazi

Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom

od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100

te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)

38

9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA

Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće

sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku

i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se

povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz

mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem

poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i

ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U

džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim

povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje

zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova

Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od

toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama

Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju

kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i

kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja

Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo

lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za

džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu

specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno

lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove

pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)

Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći

trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste

do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi

stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje

može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl

39

Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma

nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja

organizma

bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u

njima u toku laganog aerobnog rada

bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili

angažovani u toku sportskog treninga

bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža

toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)

40

10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od

pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti

pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa

optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge

strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme

zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo

kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne

grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-

motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata

Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage

(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim

toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti

aerobnog i anaerobnog tipa

U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji

je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i

izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata

Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata

potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se

svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki

izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne

funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i

međunarodnoj sceni

41

LITERATURA

1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-

matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu

2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika

Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska

akademija

3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko

izdanje

4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke

kulture

5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke

kulture Vojvodine

6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica

Univerzitet Crne Gore

7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u

Zagrebu

8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi

Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine

9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u

Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet

sveučilišta u Zagrebu

11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki

fakultet sveučilišta u Zagrebu

12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska

akademija

42

SLIKE

Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg

Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb

Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu

Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-

treninga-snage-iii-deo

Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-

eksplozivnost

Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

43

BIOGRAFIJA

Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne

Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet

za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i

profesionalno se bavio džudom

Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac

Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine

Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara

44

  • 2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
  • 3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
  • 4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
  • 5 PLANIRANJE PRIPREMA
    • 51 Perspektivni plan priprema
    • 52 Periodični plan priprema
    • 53 Tekući plan priprema
    • 54 Operativni plan priprema
    • 55 Ciklusni plan priprema
      • 6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
        • 61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
        • 62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
        • 63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
          • 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
              • 7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU
                • 71 Usavršavanje snage
                  • 711 Metod maksimalnog naprezanja
                  • 712 Metod repetitivnih naprezanja
                  • 713 Metod dinamičkog naprezanja
                  • 714 Metod izometrijskih naprezanja
                    • 72 Usavršavanje brzine
                      • 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
                      • 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
                        • 73 Usavršavanje izdržljivosti
                          • 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
                          • 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
                            • 74 Usavršavanje okretnosti
                            • 75 Usavršavanje gipkosti u džudou
                              • 8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
                              • 9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
                              • 10 ZAKLJUČAK
                              • LITERATURA
                              • SLIKE
                              • BIOGRAFIJA

bull u poodručju KOGNITIVNIH SPOSOBNOSTI - faktor percepcije

Specijalizacije memorije i induktivnog rezona

bull i u području FLEKSIBILNOSTI - fleksibilnost u zglobu kuka i gipkosti u

torakalnom i lubalnom dijelu karlice (Sertić 2004)

Slika 2 Hipotetska jednačina uspješnosti u džudou (Sertić i Lindi 2003)

22

15

15 12

10

10

8

8

Hipotetska jednačina specifikacije uspješnosti u džudou

SNAGA

KOORDINACIJA

FUNKCIONALNE SPOSBNOSTI

BRZINA

KONATIVNE SPOSOBNOSTI

KOGNITIVNE SPOSOBNOSTI

RAVNOTEŽA

FLEKSIBILNOST

6

4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA

U džudou se ciklus organizovanog rada oslanja na informacije koje se odnose na 1 Početni nivo osobina koje karakterišu organizam džudiste

2 Aktuelne razvojne tendencije u džudou dostignuća sportske prakse i džudo

teorije

3 Određivanje mjerljivih trenažnih ciljeva i zadataka gledanih iz baze podataka

uspjesnošti ponašanja u džudo borbi i pripremama za nju

4 Izrada opšte koncepcije džudiste za borbu

5 Kalendar takmičenja

6 Utvrđivanje proporcija izmedju opšte usmjerene i specifične pripreme

7 Određivanje dužine perioda treninga na izgrađivanje sportske forme njenu

stabilizaciju i njeno snižavanje

8 Utvrđivanje trenažnih struktura koje odgovaraju etapama izgrađivanja sportske

forme (sastav mezociklusa mikrociklusa i trenažnih jedinica)

9 Programiranje sadržaja za ispoljavanje prihvaćenih trenažnih struktura (sredstva

opterećenje metode i forme treninga (Ćirković 1995)

7

5 PLANIRANJE PRIPREMA

51 Perspektivni plan priprema

Perspektivni plan priprema sastavlja se na četiri godine (makrociklus) U

perspektivnom planu priprema određuju se glavni pravci aktivnosti kako pojedinca tako

i čitave ekipe Cilj i osnovni zadaci u višegodišnjoj pripremi planiraju se sredstvima

metodama i formom za vježbanje po periodima i etapama Dinamika opterećenja

sastavljena je na osnovu podataka o kratkim karakteristikama svakog sportiste

ponaosob Ukazuje se na važnost osnovnih takmičenja u svakom ciklusu određuju se

kontrolni normativi planiraju se osnovne vaspitno-pedagoške mjere i ljekarske

kontrole

Po obimu perspektivni plan predviđa broj trenažnih dana po godinama broj

takmičenja individualnih i grupnih treninga broj časova treninga (opšte i specifične

pripreme) podijeljenih na tehniku i taktiku sa teorijskom nastavom (Dragić 1996)

Prema intezitetu rada planira se broj treninga sa maksimalnim visokim i srednjim

intezitetom Planirana je kontrola pojedinaca i čitave ekipe Planiraju se osnovni zadaci

u godišnjim trenažnim ciklusima periodima i etapama a takođe i njihova dužina

trajanja obzirom na predstojeća najvažnija takmičenja

U individualnom perspektivnom planu funkcionalno-motoričkih priprema

konkretizuje se pojedinačni ili ekipni plan koji proizilazi iz mogućnosti odabiranja

pravog takmičara u određenoj kategoriji (Dragić 1996)

52 Periodični plan priprema

Periodični plan priprema sastavlja se na osnovu perspektivnog plana priprema za

jednu godinu On se odnosi samo na jedan dio priprema između dva najvažnija

takmičenja u godini

Jedan od ključnih uslova za uspjeh periodizacije jesu informacije o pravilnom

treniranju kondicionih svojstava tokom godišnjeg ciklusa treninga U svakom

8

periodičnom planu priprema detaljno se razrađuju zadaci kondicionih priprema

usavršavanje tehničko-taktičkih elemenata određuju se sredstva i metode priprema broj

dana veličina i karakter opterećenja na svakoj etapi priprema broj treninga i pauze za

dane odmora dinamika opterećenja po određenim etapama priprema vrijeme i količina

različitih formi treninga samostalni rad kod kuće broj randorija vrijeme vježbanja u

sali i na otvorenom terenu (Ćirković 1991)

53 Tekući plan priprema

Tekući plan priprema razrađuje se na osnovu periodičnog plana priprema On se

odnosi na period od 1-3 mjeseca to jest od jednog do drugog takmičenja U planu se

izrađuju različiti po karakteru mikrociklusi u kojima se određuje različito opterećenje i

pauze odmora Pri sastavljanju ovog plana uzima se u obzir stanje zdravlja sportiste

uslovi rada i života karakteristika vođenja borbe koje je sportista imao na poslednjem

takmičenju nivo njegovog sportskog majstorstva i moralno voljna priprema u

prethodnom periodu (Ćirković 1991) Tekuće se planiranje i programiranje izvodi na

temelju istih elemenata kao i kratkoročno ali u funkciji izgradnje mezociklusa kao

osnovne forme kreiranja trenažnog procesa u periodima i etapama (Kuleš 2008)

54 Operativni plan priprema

Operativni plan priprema razrađuje se za period na više od 20 dana ovaj plan u

nekoliko elemenata konkretizuje tekući plan priprema Obično se on koriguje za

vrijeme nastavno-trenažnih ili ipak samo trenažnih okupljanja na zajedničkim

pripremama za neko od važnih takmičenja

U suštini operativni plan priprema predviđa neposrednu pripremu džudista ka

stanju borbene gotovosti za predstojeće takmičenje

Pri razradi ovakvog plana neophodno je obratiti posebnu pažnju na realizaciju

sledećih osnovnih zadataka

9

bull Neprekidnost i kontinuiranost procesa treninga

bull Precizno određivanje zadataka i sadržaja treninga po određenim periodima i

etapama trenažne godine

bull Određivanje za svaku grupu sportista sredstva i metode kondicione tehničke i

taktičke pripreme s´obzirom na njihovu sportsku kvalifikaciju i zadatke

usavršavanja sportskog majstorstva

bull Određivanje sadržaja i sredstava moralno voljne pripreme svakog ponaosob

sportiste

bull U preciznoj organizaciji vaspitnog rada

bull Organizaciju pedagoške i ljekarske kontrole

bull Određivanje za svakog posebno plan priprema prema kalendaru takmičarske

godine

bull Određivanje nivoa trenažnih i takmičarskih opterećenja za džudo sport (Dragić

1979)

55 Ciklusni plan priprema

Ciklusni plan priprema obuhvata zatvoreni krug rada ili treninga u toku određenog

vremena U njemu se razrađuju zadaci sredstva i metode po godinama periodima

etapama nedeljama i danima Ciklusni plan može biti sastavljen u vidu teksta tabele i

grafika Sve ove forme dozvoljavaju detaljno upoređivanje u napredovanju kod

treniranja kondicionih tehničkih i taktičkih elemenata vezanih za džudo sport Ovakve

forme planiranja daju mogućnost dobrog iskorišćavanja različitih šema grafikona

kojima se lako mogu odrediti obim i intezitet opterećenja za svaki dan posebno u

časovima procentima i bodovima Od svega časovni plan treninga je najprostiji U

njemu se sastavljaju zadaci treninga predviđaju se sredstva raspodjeljuje se vrijeme za

različite forme rada i vidove priprema po određenim periodima i etapama

Na ovakav način proces funkcionalno-motoričkih priprema džudista počinje sa

organizacijom cijelog kolektiva Postavljaju se ciljevi i zadaci planiranih djelatnosti

10

svakog džudiste Vrši se izbor sredstava metoda i formi vježbanja Završava se

rješavanjem svih tih zadataka odnosno postizanjem određenih rezultata

Glavni zadatak planiranja priprema džudista ka dostizanju vrhunskih rezultata

trebalo bi da se završava naučno istraživačkim podacima svakog pojedinačno džudiste o

njegovom stanju sportske forme (Dragić 1996)

11

6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA

Funkcionalno-motorička priprema predstavlja sistematsko i kontrolisano

odvijanje procesa prilagođavanja organizma kako bi se postigla najpovoljnija

funkcionalnost protiv opterećenja i naprezanja Treniranost kao uticaj fizioloških

promjena džudiste putem treninga usko je povezana sa pojmom treninga kao stručno-

pedagoškim procesom Fiziološke promjene utiču na organe i sisteme organizma čije se

stanje pod uticajem treninga može dovesti u visok stepen funkcionisanja Rukovodeći

stručno-pedagoškim procesom trener će zavisno od karaktera ovog procesa izborom

odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i motoričkih

sposobnosti sportiste Pod pojmom razvoj funkcionalnih sposobnosti podrazumijevamo

značajnije promjene na svim sistemima čovjeka a posebno na kardio-respiratornom

mišićno-koštanom i nervnom sistemu (Idrizović i Idrizović 2001) Dok na razvoj

motoričkih sposobnosti džudiste podrazumijevamo visok nivo usklađenosti motoričkih

osobina (snaga brzina izdržljivost okretnost i gipkost) što je osnovni preduslov za

postizanje vrhunskih rezultata u džudou Naučna istraživanja i stečeno ogromno

praktično iskustvo omogućavaju izvršenje kvantitativnih analiza i modeliranje nekih

procesa izbor efikasnijih šema trenažnih opterećenja U tom cilju izgrađuju se

takozvani prosječni statistički modeli kondicionih treninga za konkretne sportske

discipline a na tom osnovu individualni modeli priprema usklađeni sa morfo-

funkcionalnim statusom svakog sportiste i sa konkretnim zadacima trenažnog procesa

(Željaskov 2006)

61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme

Funkcionalno-motorička priprema džudista karakteriše se razvijanjem

vegetativnih i motoričkih funkcija organizma Kada je riječ o zadacima funkcionalno-

motoričke pripreme u radu sa džudistima potrebno je istaći da je ona usmjerena na

učvršćenje zdravlja postizanje optimalnog fizičkog razvoja i razvijanje adaptacionih

12

sposobnosti koje će im omogućiti uspješnu izgradnju motoričkih osobina a kao solidnu

osnovu za kasniju uspješnu primjenu složene tehnike džudoa u sportskoj borbi

U procesu priprema sportista u okviru fizičke pripreme razlikujemo opštu i

specifičnu fizičku pripremu Pod opštom funkcionalno-motoričkom pripremom

podrazumijevamo stanje organizma i razvijenost motoričkih sposobnosti koje čine

čovjeka sposobnim da se uspješno bavi sportskim aktivnostima tj da izvodi rad

različitog karaktera (Dragić 1996)

Pod specifičnom funkcionalno-motoričkom pripremom podrazumijevamo stanje

organizma i razvijenost sposobnosti koje čine džudistu sposobnim da dostiže vrhunske

rezultate

62 Opšta funkcionalno-motorička priprema

Opšta funkcionalna-motorička priprema se sastoji u razvoju primarnih

sposobnosti i karakteristika sportista sa ciljem razvijanja opšte kondicione treniranosti

primjenjujući prvenstveno trenažne sadržaje koji su usmjereni na razvoj sposobnosti

karakteristika sportista koje nisu specifične za određenu sportsku aktivnost (Malacko i

Doder 2008)

Ova priprema podrazumijeva proces harmičnog razvoja bazičnih funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti Opšta funkcionalno-motorička priprema je usmjerena na

podizanje efikasnosti svih organa i organskih sistema u funkcionalnom smislu

povećanje kordinacionih sposobnosti povećanje snage brzine i izdržljivosti U ovoj

pripremi veliki je akcenat na globalnoj obradi lokomotornog aparata Jedan od osnovnih

zadataka programa funkcionalno-motoričke pripreme jeste optimalan izbor vježbi

U sredstva opšte funkcionalno-motoričke pripreme prvenstveno spadaju vježbe

koje svestrano usavršavaju motoričke osobine i učvršćuju elementarne motoričke

navike vodeći pritom računa o njihovom harmoničnom djelovanju na organizam

sportiste (hodanje trčanje elementarne igre sportske igre plivanje skijanje

gimnastika vježbe sa opterećenjem itd)

13

Važno mjesto zauzimaju i vježbe kojima se preventivno djeluje na kritične zone

lokomotornog aparata npr kičma koje su izložene većim naporima a time i riziku za

povrede

U treningu sportista najpoznatije i najpogodnije su razne forme stanica posebno

sistem bdquoiz vježbe u vježbuldquo pri kojem se može obaviti i do stotinu vježbi različite

složenosti kontinuirano jedna za drugom Vježbe u parovima su veoma korisne

pogotovo u treningu mlađih sportista

U cilju postizanja većeg nivoa opšte funkcionalno-motoričke pripreme mogu se sa

uspjehom koristiti i određeni elementi iz borilačkih sportova Analizirajući krajnje

ciljeve i zadatke opšte funkcionalno-motoričke pripreme sa aspekta zahtjeva džudo

sporta potrebno je imati u vidu sledeće

bull da se izborom i primjenom sredstava opšte funkcionalno motoričke pripreme

doprinese opštem biološkom razvoju kao i razvoju motorike i pozitivnih

moralno-voljnih osobina džudista

bull tokom izbora i primjene sredstava opšte funkcionalno-motoričke pripreme

treba razvijati naročite fizičke sposobnosti koje su po karakteru nervno-

mišićnih naprezanja i načinu funkcionisanja organizma sličniji pokretima u

džudou

bull da se obogati fond kretanja džudista u usvajanju one motoričke navike koja

će ubrzati pozitivan prenos tj pozitivno uzajamno djelovanje između

vladanja tehnikom jedne vježbe i uspješnog ovladavanja i izvođenja druge

koja će ubrzati formiranje specifičnih navika neposredno potrebnih u džudou

bull da prelaskom na drugačiji karakter kretanja omogućuje potpunije i brže

odmaranje organizma i obnavljanje radne sposobnosti (Dragić1996)

14

63 Specifična funkcionalno-motorička priprema

Cilj specifične funkcionalno-motoričke pripreme jeste da se izvrši kompleksna

adaptacija organizma u procesu razvoja i usavršavanja funkcionalnih i motoričkih

sposobnosti i adaptacija na sasvim određene kretne strukture koje po strukturi

opterećenju i dinamici odgovaraju datoj sportskoj grani Specifična funkcionalno-

motorička priprema utiče na razvoj motoričkih osobina neophodnih za izvođenje

specifičnih pokreta a koristi se kao sastavni dio cjeloukupnog stručno-pedagoškog

procesa usko povezana sa usavršavanjem tehničko-taktičkih elemenata (Dragić 1996)

Ukoliko želimo da izvršimo pravilan izbor odgovarajućih specifičnih vježbi za

džudo i usmjerimo ih na usavršavanje bilo koje motoričke osobine neophodno je dobro

proučiti strukturu pojedinih tehnika džudoa i aktivnosti pojedinih grupa mišića prilikom

realizacije određenog zahvata ili bacanja Na osnovu ovih pokazatelja utvrdićemo koji

su mišići najviše aktivirani tokom realizacije određene tehnike što će nam poslužiti kao

polazište za izbor određenog kompleksa specifičnih vježbi koje će imati najefikasniji

uticaj na njihov pravilan razvoj Prilikom primjene specifičnih vježbi koriste se i

dopunska opterećenja (spoljašnje opterećenje povećanje frekvence i trajanje vježbe)

pri čemu trener mora strogo voditi računa da primijenjeno spoljašnje opterećenje ne

naruši osnovnu biomehaničku strukturu kretanja i na taj način smanji racionalnost

izvođenja kretanja Pored uticaja na razvoj određenih grupa mišića sredstvima

specifične funkcionalno-motoričke pripreme takođe ćemo uticati na razvoj onih

motoričkih osobina za koje ocijenimo da u datom momentu uslovljavaju razvoj

određenih kvaliteta karakterističnih za džudo U zavisnosti od zadataka koje u

određenoj fazi pripreme želimo da rješavamo vježbe specifične pripreme uslovno

možemo da podijelimo na

bull vježbe za razvoj specifičnih motoričkih osobina

bull vježbe za usavršavanje specifičnih elemenata karakterističnih za džudo

Za odnos opštih i specifičnih funkcionalno-motoričkih priprema u džudou i

srodnim borilačkim sportovima interesantna su zapažanja poznatog sovjetskog

15

pedagoga iz ove oblasti profesora Čumakova i njegovih saradnika izloženih na donjoj

tabeli

Tabela 1 Odnos opšte i specifične pripreme (Dragić 1996)

Staž vježbanja Obim fizičke pripreme Specifična fizička priprema

Početnici 70 30

1-3 god 60 40

3-5 god 50 50

5-6 god 40 60

6-8 god 30 70

8 i više 20 80

Pravilno programiranje odnosa opšte i specifične pripreme džudista u određenoj

fazi ili periodu godišnjeg ciklusa treninga daje nam velike izglede na uspjeh

631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga

Kao uspješan primjer možemo navesti pripreme džudo reprezentacije Jugoslavije

koje su bile sprovedene mjesec dana prije prvenstva svijeta u Beogradu 1989 godine

održane u tadašnjoj Čehoslovačkoj od 0709-15091989 godine a na kojem je

reprezentativac Jugoslavije Dragomir Bečanović osvojio zlatnu medalju

I dan priprema

Prije podne 0930 ndash 1100 h

bull Zagrijavanje džudo gimnastika 15 minuta

bull 15 minuta uči-komi na mjestu i kretanju

bull 7 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta

bull 10 minuta vježbe za opuštanje i smirivanje organizma

16

Poslije podne 1500 - 1630 h

bull 15 minuta zagrijavanje za randori u parteru

bull 7 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 5 minuta

bull Vježbe za relaksaciju 8 minuta

bull Poslije završenog treninga obavezna sauna bazen sa mineralnom vodom

hidromasaža opuštanje uz muziku Ukupno kompletan tretman traje 60 minuta

II dan priprema

Prije podne

bull Aktivan odmor (šetnja)

Poslije podne 1800 - 1930 h

bull Trčanje 5000m na vrijeme

bull Vježbe oblikovanja 15 minuta

bull Uskoci na mjestu 5 x 150 u seriji

bull Tehnika u kretanju sa dizanjem po 200 u seriji

bull 3 x 5 minuta rvanje sa puno guranja i vučenja

bull Poslije večere šetnja u prirodi od 2200 ndash 2300 h odmor na raspolaganju sauna

bazen hidromasaža sve ukupno 60 minuta

III dan priprema

Jutarnji trening 0715 - 0735 h

bull Vježbe oblikovanja i šetnja u šumi 1200 m dužine

Prije podne 1000 - 1200 h

bull Igranje fudbala u sali 35 minuta

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull 17 minuta uči komi u kretanju sa bacanjem

bull 4 x 5 minuta randori u stojećem stavu

Poslije podne 1700 - 1830 h

bull 10 minuta zagrijavanje

bull 10 minuta džudo parterna gimnastika

bull 15 minuta uči komi u kretanju

17

bull Randori u stojećem stavu 7 x 5 minuta pauza za odmor 3 minuta

bull Vježbe za relaksaciju i opuštanje

Večernji trening 2100 - 2200 h

bull 15 minuta plivanja u bazenu

bull 30 minuta sauna

bull 15 minuta hidro masaža u mineralnoj toploj vodi

IV dan priprema

Jutarnji trening 0710 - 0745 h

bull 4500 m trčanja svako svojim tempom

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull Uskoci na mjestu 2 x 200

bull Tehnika u kretanju 5 minuta kontinuirano

Prije podne 1000 - 1100 h

bull 10 minuta zagrijavanja

bull 10 minuta uči-komi na mjestu

bull 10 minuta uči-komi nožne tehnike u kretanju

bull 10 minuta uči-komi kombinacija

bull 5 x 1 minut uči-komi u parteru specijalke napad maksimalno

bull Vježbe snage sklekovi zgibovi sa partnerom trbuh-leđa polu mostovi vježbe

za mišiće vrata i na kraju istezanje

Poslije podne 1530 - 1710 h

bull 10 minuta zagrijavanja

bull 10 minuta uči-komi na mjestu

bull Uči-komi na 10 sekundi brzinski ulasci sa bacanjem na kraju onda drugi radi

tehniku 20 sekundi

bull 8 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza po 3 minuta

bull Nage-vaza svako po 100 bacanja

bull Vježbe za relaksaciju

bull 40 minuta posle ovog treninga sauna bazen masaža hidro masaža

18

V dan priprema

Prije podne 0930 - 1100 h

bull Igranje fudbala u sali 60 minuta

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull Vježbe za mišiće trbuha i leđa sklekovi zgibovi

Poslije podne 1530 - 1700 h

bull 10 minuta džudo vježbe oblikovanja

bull 5 minuta uči-komi na mjestu

bull 3 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta

bull 5 x 5 minuta randori linija sa pauzom od 5 minuta

bull Nage-komi svako po 150 bacanja

Večernji trening 2000 - 2130 h

bull Sauna bazen masaža

VI dan priprema

Jutarnji trening 0710 - 0745 h

bull Trčanje dužine 4500 m na vrijeme

bull 8 minuta vježbe oblikovanja

bull Uskoci na mjestu 2 x 250

Prije podne 1000 - 1130 h

bull 5 minuta zagrijavanje lak randori u parteru

bull 5 minuta vježbe oblikovanja zagrijavanja

bull 5 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta

bull 5 minuta relaksacija joga vježbama

Poslije podne 1700 - 1800 h

bull 10 minuta zagrijavanje

bull 10 minuta bucu-kari

bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 3 minuta

bull 5 minuta relaksacije

Večernji trening od 2100 - 2200 h

19

bull Bazen sauna hidro masaža

VII dan priprema

Jutarnji trening 1000 - 1100 h

bull Oštro trčanje 4000 m na vrijeme

bull 10 minuta vježbe oblikovanja

bull Uskoci na mjestu 2 x 200

bull Tehnika u kretanju sa dizanjem 10 minuta

Poslije podne 1700 - 1800 h

bull 10 minuta vježbe oblikovanja

bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta

bull 10 minuta relaksacija vježbama joge

Večernji trening 2100 - 2200 h

bull Sauna bazen hidro masaža

VIII dan priprema

bull Dan odmora povratak kući (Ćirković 1991)

20

7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage

Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno

uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje

snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora

partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na

zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na

razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike

količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista

primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog

perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom

procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu

treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo

izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)

Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao

procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje

(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja

bez prekida rada (do otkaza)

Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim

prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno

se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako

na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok

stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored

toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage

ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u

dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)

21

Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i

druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na

izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu

Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod

maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja

i metod izometrijskih naprezanja

711 Metod maksimalnog naprezanja

Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu

džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste

Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod

uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna

je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim

fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava

na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže

veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u

treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)

Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

22

712 Metod repetitivnih naprezanja

Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno

izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti

sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a

najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta

Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati

npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja

određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju

treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama

može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U

ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)

U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom

primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju

vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri

ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)

713 Metod dinamičkog naprezanja

Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao

što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici

zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru

mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja

odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom

Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip

rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku

izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje

treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje

pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što

23

markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja

pokreta

U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije

Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće

dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja

možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja

Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd

(Banović 2007)

Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

714 Metod izometrijskih naprezanja

Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta

naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u

stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa

eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično

služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod

izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi

24

Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje

rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-

10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne

treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da

uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2

mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe

labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u

naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne

sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti

sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda

pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke

kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović

2007)

Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-

treninga-snage-iii-deo

25

72 Usavršavanje brzine

Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom

vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović

i Idrizović 2001)

Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada

vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne

forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata

tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim

dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom

brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave

brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili

specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane

protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje

specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova

brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode

usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog

pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova

Slika 6 Usavršavanje brzine

Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

26

721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi

(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići

visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja

brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće

suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)

Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na

početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan

pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno

dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj

početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu

sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal

Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili

više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se

unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u

27

kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na

primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za

dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu

mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja

Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon

zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije

praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog

trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je

od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista

visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja

Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri

pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada

protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i

dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije

pojavljuju izolovano

722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da

je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine

određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa

određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u

izvođenju datog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a

naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu

svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske

kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog

pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i

pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu

28

sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno

izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)

Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

73 Usavršavanje izdržljivosti

Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u

toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što

borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju

svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)

Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na

efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)

Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo

ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je

usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa

završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od

par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta

Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj

borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost

29

džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-

sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne

izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje

anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod

kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri

čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad

u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85

opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog

opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj

zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena

kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista

po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)

Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti

Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-

za-eksplozivnost

731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne

energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na

periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju

30

funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju

kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam

predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)

Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju

duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja

kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih

mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u

minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se

stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti

džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja

(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i

njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše

neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao

uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40

min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u

31

pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje

mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)

U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva

minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi

stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se

primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić

1979)

732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od

nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista

ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je

frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u

ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti

nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u

fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na

značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti

Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu

ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna

ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti

takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara

kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta

gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U

procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati

učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica

opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo

anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži

predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti

32

džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod

Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A

osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i

odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje

započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u

minuti

Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima

opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali

dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja

sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi

pasivni odmori (Dragić 1996)

Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

74 Usavršavanje okretnosti

Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi

pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi

pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se

33

mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti

razlikujemo dvije uzajamno povezane metode

bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje

u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito

izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme

zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz

puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-

oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove

motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8

godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje

novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju

usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali

samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti

dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti

Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe

i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta

obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom

kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske

igre itd)

bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom

primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju

(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke

pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da

djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala

situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na

novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora

ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno

primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste

dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo

34

aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se

iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima

zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz

različitih položaja (Dragić 1996)

75 Usavršavanje gipkosti u džudou

Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za

izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti

Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu

pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura

kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim

situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih

osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao

osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od

zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada

usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog

procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri

primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)

Slika 12 Usavršavanje gipkosti

Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

35

Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u

svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo

gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj

snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za

usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim

uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u

cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na

dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku

koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode

pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su

bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom

izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u

takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe

ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i

pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač

sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od

dinamičkog načina

bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja

izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom

narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja

pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko

tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem

se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i

gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja

treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati

da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba

izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno

slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i

odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)

36

8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI

Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno

mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u

sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu

samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje

napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima

treninga u toku sportske borbe)

U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane

sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane

sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u

najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora

bull funkcionalnog stanja organizma

bull veličine opterećenja (Dragić 1996)

Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu

utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava

stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom

procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za

sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem

je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču

na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U

trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na

prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti

sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u

stanje pretreniranosti

Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena

treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti

odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg

opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja

37

što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki

naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo

bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom

određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo

pridržavati sledećih principa

bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog

sportiste posebno

bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na

prethodnom

bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od

prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće

opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)

Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost

organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog

procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških

zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite

nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o

nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što

svakako zavisi od doziranja opterećenja

Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih

osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje

se polazi

Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom

od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100

te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)

38

9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA

Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće

sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku

i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se

povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz

mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem

poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i

ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U

džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim

povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje

zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova

Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od

toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama

Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju

kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i

kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja

Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo

lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za

džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu

specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno

lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove

pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)

Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći

trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste

do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi

stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje

može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl

39

Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma

nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja

organizma

bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u

njima u toku laganog aerobnog rada

bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili

angažovani u toku sportskog treninga

bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža

toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)

40

10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od

pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti

pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa

optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge

strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme

zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo

kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne

grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-

motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata

Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage

(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim

toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti

aerobnog i anaerobnog tipa

U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji

je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i

izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata

Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata

potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se

svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki

izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne

funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i

međunarodnoj sceni

41

LITERATURA

1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-

matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu

2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika

Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska

akademija

3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko

izdanje

4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke

kulture

5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke

kulture Vojvodine

6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica

Univerzitet Crne Gore

7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u

Zagrebu

8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi

Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine

9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u

Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet

sveučilišta u Zagrebu

11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki

fakultet sveučilišta u Zagrebu

12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska

akademija

42

SLIKE

Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg

Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb

Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu

Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-

treninga-snage-iii-deo

Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-

eksplozivnost

Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

43

BIOGRAFIJA

Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne

Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet

za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i

profesionalno se bavio džudom

Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac

Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine

Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara

44

  • 2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
  • 3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
  • 4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
  • 5 PLANIRANJE PRIPREMA
    • 51 Perspektivni plan priprema
    • 52 Periodični plan priprema
    • 53 Tekući plan priprema
    • 54 Operativni plan priprema
    • 55 Ciklusni plan priprema
      • 6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
        • 61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
        • 62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
        • 63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
          • 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
              • 7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU
                • 71 Usavršavanje snage
                  • 711 Metod maksimalnog naprezanja
                  • 712 Metod repetitivnih naprezanja
                  • 713 Metod dinamičkog naprezanja
                  • 714 Metod izometrijskih naprezanja
                    • 72 Usavršavanje brzine
                      • 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
                      • 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
                        • 73 Usavršavanje izdržljivosti
                          • 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
                          • 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
                            • 74 Usavršavanje okretnosti
                            • 75 Usavršavanje gipkosti u džudou
                              • 8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
                              • 9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
                              • 10 ZAKLJUČAK
                              • LITERATURA
                              • SLIKE
                              • BIOGRAFIJA

4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA

U džudou se ciklus organizovanog rada oslanja na informacije koje se odnose na 1 Početni nivo osobina koje karakterišu organizam džudiste

2 Aktuelne razvojne tendencije u džudou dostignuća sportske prakse i džudo

teorije

3 Određivanje mjerljivih trenažnih ciljeva i zadataka gledanih iz baze podataka

uspjesnošti ponašanja u džudo borbi i pripremama za nju

4 Izrada opšte koncepcije džudiste za borbu

5 Kalendar takmičenja

6 Utvrđivanje proporcija izmedju opšte usmjerene i specifične pripreme

7 Određivanje dužine perioda treninga na izgrađivanje sportske forme njenu

stabilizaciju i njeno snižavanje

8 Utvrđivanje trenažnih struktura koje odgovaraju etapama izgrađivanja sportske

forme (sastav mezociklusa mikrociklusa i trenažnih jedinica)

9 Programiranje sadržaja za ispoljavanje prihvaćenih trenažnih struktura (sredstva

opterećenje metode i forme treninga (Ćirković 1995)

7

5 PLANIRANJE PRIPREMA

51 Perspektivni plan priprema

Perspektivni plan priprema sastavlja se na četiri godine (makrociklus) U

perspektivnom planu priprema određuju se glavni pravci aktivnosti kako pojedinca tako

i čitave ekipe Cilj i osnovni zadaci u višegodišnjoj pripremi planiraju se sredstvima

metodama i formom za vježbanje po periodima i etapama Dinamika opterećenja

sastavljena je na osnovu podataka o kratkim karakteristikama svakog sportiste

ponaosob Ukazuje se na važnost osnovnih takmičenja u svakom ciklusu određuju se

kontrolni normativi planiraju se osnovne vaspitno-pedagoške mjere i ljekarske

kontrole

Po obimu perspektivni plan predviđa broj trenažnih dana po godinama broj

takmičenja individualnih i grupnih treninga broj časova treninga (opšte i specifične

pripreme) podijeljenih na tehniku i taktiku sa teorijskom nastavom (Dragić 1996)

Prema intezitetu rada planira se broj treninga sa maksimalnim visokim i srednjim

intezitetom Planirana je kontrola pojedinaca i čitave ekipe Planiraju se osnovni zadaci

u godišnjim trenažnim ciklusima periodima i etapama a takođe i njihova dužina

trajanja obzirom na predstojeća najvažnija takmičenja

U individualnom perspektivnom planu funkcionalno-motoričkih priprema

konkretizuje se pojedinačni ili ekipni plan koji proizilazi iz mogućnosti odabiranja

pravog takmičara u određenoj kategoriji (Dragić 1996)

52 Periodični plan priprema

Periodični plan priprema sastavlja se na osnovu perspektivnog plana priprema za

jednu godinu On se odnosi samo na jedan dio priprema između dva najvažnija

takmičenja u godini

Jedan od ključnih uslova za uspjeh periodizacije jesu informacije o pravilnom

treniranju kondicionih svojstava tokom godišnjeg ciklusa treninga U svakom

8

periodičnom planu priprema detaljno se razrađuju zadaci kondicionih priprema

usavršavanje tehničko-taktičkih elemenata određuju se sredstva i metode priprema broj

dana veličina i karakter opterećenja na svakoj etapi priprema broj treninga i pauze za

dane odmora dinamika opterećenja po određenim etapama priprema vrijeme i količina

različitih formi treninga samostalni rad kod kuće broj randorija vrijeme vježbanja u

sali i na otvorenom terenu (Ćirković 1991)

53 Tekući plan priprema

Tekući plan priprema razrađuje se na osnovu periodičnog plana priprema On se

odnosi na period od 1-3 mjeseca to jest od jednog do drugog takmičenja U planu se

izrađuju različiti po karakteru mikrociklusi u kojima se određuje različito opterećenje i

pauze odmora Pri sastavljanju ovog plana uzima se u obzir stanje zdravlja sportiste

uslovi rada i života karakteristika vođenja borbe koje je sportista imao na poslednjem

takmičenju nivo njegovog sportskog majstorstva i moralno voljna priprema u

prethodnom periodu (Ćirković 1991) Tekuće se planiranje i programiranje izvodi na

temelju istih elemenata kao i kratkoročno ali u funkciji izgradnje mezociklusa kao

osnovne forme kreiranja trenažnog procesa u periodima i etapama (Kuleš 2008)

54 Operativni plan priprema

Operativni plan priprema razrađuje se za period na više od 20 dana ovaj plan u

nekoliko elemenata konkretizuje tekući plan priprema Obično se on koriguje za

vrijeme nastavno-trenažnih ili ipak samo trenažnih okupljanja na zajedničkim

pripremama za neko od važnih takmičenja

U suštini operativni plan priprema predviđa neposrednu pripremu džudista ka

stanju borbene gotovosti za predstojeće takmičenje

Pri razradi ovakvog plana neophodno je obratiti posebnu pažnju na realizaciju

sledećih osnovnih zadataka

9

bull Neprekidnost i kontinuiranost procesa treninga

bull Precizno određivanje zadataka i sadržaja treninga po određenim periodima i

etapama trenažne godine

bull Određivanje za svaku grupu sportista sredstva i metode kondicione tehničke i

taktičke pripreme s´obzirom na njihovu sportsku kvalifikaciju i zadatke

usavršavanja sportskog majstorstva

bull Određivanje sadržaja i sredstava moralno voljne pripreme svakog ponaosob

sportiste

bull U preciznoj organizaciji vaspitnog rada

bull Organizaciju pedagoške i ljekarske kontrole

bull Određivanje za svakog posebno plan priprema prema kalendaru takmičarske

godine

bull Određivanje nivoa trenažnih i takmičarskih opterećenja za džudo sport (Dragić

1979)

55 Ciklusni plan priprema

Ciklusni plan priprema obuhvata zatvoreni krug rada ili treninga u toku određenog

vremena U njemu se razrađuju zadaci sredstva i metode po godinama periodima

etapama nedeljama i danima Ciklusni plan može biti sastavljen u vidu teksta tabele i

grafika Sve ove forme dozvoljavaju detaljno upoređivanje u napredovanju kod

treniranja kondicionih tehničkih i taktičkih elemenata vezanih za džudo sport Ovakve

forme planiranja daju mogućnost dobrog iskorišćavanja različitih šema grafikona

kojima se lako mogu odrediti obim i intezitet opterećenja za svaki dan posebno u

časovima procentima i bodovima Od svega časovni plan treninga je najprostiji U

njemu se sastavljaju zadaci treninga predviđaju se sredstva raspodjeljuje se vrijeme za

različite forme rada i vidove priprema po određenim periodima i etapama

Na ovakav način proces funkcionalno-motoričkih priprema džudista počinje sa

organizacijom cijelog kolektiva Postavljaju se ciljevi i zadaci planiranih djelatnosti

10

svakog džudiste Vrši se izbor sredstava metoda i formi vježbanja Završava se

rješavanjem svih tih zadataka odnosno postizanjem određenih rezultata

Glavni zadatak planiranja priprema džudista ka dostizanju vrhunskih rezultata

trebalo bi da se završava naučno istraživačkim podacima svakog pojedinačno džudiste o

njegovom stanju sportske forme (Dragić 1996)

11

6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA

Funkcionalno-motorička priprema predstavlja sistematsko i kontrolisano

odvijanje procesa prilagođavanja organizma kako bi se postigla najpovoljnija

funkcionalnost protiv opterećenja i naprezanja Treniranost kao uticaj fizioloških

promjena džudiste putem treninga usko je povezana sa pojmom treninga kao stručno-

pedagoškim procesom Fiziološke promjene utiču na organe i sisteme organizma čije se

stanje pod uticajem treninga može dovesti u visok stepen funkcionisanja Rukovodeći

stručno-pedagoškim procesom trener će zavisno od karaktera ovog procesa izborom

odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i motoričkih

sposobnosti sportiste Pod pojmom razvoj funkcionalnih sposobnosti podrazumijevamo

značajnije promjene na svim sistemima čovjeka a posebno na kardio-respiratornom

mišićno-koštanom i nervnom sistemu (Idrizović i Idrizović 2001) Dok na razvoj

motoričkih sposobnosti džudiste podrazumijevamo visok nivo usklađenosti motoričkih

osobina (snaga brzina izdržljivost okretnost i gipkost) što je osnovni preduslov za

postizanje vrhunskih rezultata u džudou Naučna istraživanja i stečeno ogromno

praktično iskustvo omogućavaju izvršenje kvantitativnih analiza i modeliranje nekih

procesa izbor efikasnijih šema trenažnih opterećenja U tom cilju izgrađuju se

takozvani prosječni statistički modeli kondicionih treninga za konkretne sportske

discipline a na tom osnovu individualni modeli priprema usklađeni sa morfo-

funkcionalnim statusom svakog sportiste i sa konkretnim zadacima trenažnog procesa

(Željaskov 2006)

61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme

Funkcionalno-motorička priprema džudista karakteriše se razvijanjem

vegetativnih i motoričkih funkcija organizma Kada je riječ o zadacima funkcionalno-

motoričke pripreme u radu sa džudistima potrebno je istaći da je ona usmjerena na

učvršćenje zdravlja postizanje optimalnog fizičkog razvoja i razvijanje adaptacionih

12

sposobnosti koje će im omogućiti uspješnu izgradnju motoričkih osobina a kao solidnu

osnovu za kasniju uspješnu primjenu složene tehnike džudoa u sportskoj borbi

U procesu priprema sportista u okviru fizičke pripreme razlikujemo opštu i

specifičnu fizičku pripremu Pod opštom funkcionalno-motoričkom pripremom

podrazumijevamo stanje organizma i razvijenost motoričkih sposobnosti koje čine

čovjeka sposobnim da se uspješno bavi sportskim aktivnostima tj da izvodi rad

različitog karaktera (Dragić 1996)

Pod specifičnom funkcionalno-motoričkom pripremom podrazumijevamo stanje

organizma i razvijenost sposobnosti koje čine džudistu sposobnim da dostiže vrhunske

rezultate

62 Opšta funkcionalno-motorička priprema

Opšta funkcionalna-motorička priprema se sastoji u razvoju primarnih

sposobnosti i karakteristika sportista sa ciljem razvijanja opšte kondicione treniranosti

primjenjujući prvenstveno trenažne sadržaje koji su usmjereni na razvoj sposobnosti

karakteristika sportista koje nisu specifične za određenu sportsku aktivnost (Malacko i

Doder 2008)

Ova priprema podrazumijeva proces harmičnog razvoja bazičnih funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti Opšta funkcionalno-motorička priprema je usmjerena na

podizanje efikasnosti svih organa i organskih sistema u funkcionalnom smislu

povećanje kordinacionih sposobnosti povećanje snage brzine i izdržljivosti U ovoj

pripremi veliki je akcenat na globalnoj obradi lokomotornog aparata Jedan od osnovnih

zadataka programa funkcionalno-motoričke pripreme jeste optimalan izbor vježbi

U sredstva opšte funkcionalno-motoričke pripreme prvenstveno spadaju vježbe

koje svestrano usavršavaju motoričke osobine i učvršćuju elementarne motoričke

navike vodeći pritom računa o njihovom harmoničnom djelovanju na organizam

sportiste (hodanje trčanje elementarne igre sportske igre plivanje skijanje

gimnastika vježbe sa opterećenjem itd)

13

Važno mjesto zauzimaju i vježbe kojima se preventivno djeluje na kritične zone

lokomotornog aparata npr kičma koje su izložene većim naporima a time i riziku za

povrede

U treningu sportista najpoznatije i najpogodnije su razne forme stanica posebno

sistem bdquoiz vježbe u vježbuldquo pri kojem se može obaviti i do stotinu vježbi različite

složenosti kontinuirano jedna za drugom Vježbe u parovima su veoma korisne

pogotovo u treningu mlađih sportista

U cilju postizanja većeg nivoa opšte funkcionalno-motoričke pripreme mogu se sa

uspjehom koristiti i određeni elementi iz borilačkih sportova Analizirajući krajnje

ciljeve i zadatke opšte funkcionalno-motoričke pripreme sa aspekta zahtjeva džudo

sporta potrebno je imati u vidu sledeće

bull da se izborom i primjenom sredstava opšte funkcionalno motoričke pripreme

doprinese opštem biološkom razvoju kao i razvoju motorike i pozitivnih

moralno-voljnih osobina džudista

bull tokom izbora i primjene sredstava opšte funkcionalno-motoričke pripreme

treba razvijati naročite fizičke sposobnosti koje su po karakteru nervno-

mišićnih naprezanja i načinu funkcionisanja organizma sličniji pokretima u

džudou

bull da se obogati fond kretanja džudista u usvajanju one motoričke navike koja

će ubrzati pozitivan prenos tj pozitivno uzajamno djelovanje između

vladanja tehnikom jedne vježbe i uspješnog ovladavanja i izvođenja druge

koja će ubrzati formiranje specifičnih navika neposredno potrebnih u džudou

bull da prelaskom na drugačiji karakter kretanja omogućuje potpunije i brže

odmaranje organizma i obnavljanje radne sposobnosti (Dragić1996)

14

63 Specifična funkcionalno-motorička priprema

Cilj specifične funkcionalno-motoričke pripreme jeste da se izvrši kompleksna

adaptacija organizma u procesu razvoja i usavršavanja funkcionalnih i motoričkih

sposobnosti i adaptacija na sasvim određene kretne strukture koje po strukturi

opterećenju i dinamici odgovaraju datoj sportskoj grani Specifična funkcionalno-

motorička priprema utiče na razvoj motoričkih osobina neophodnih za izvođenje

specifičnih pokreta a koristi se kao sastavni dio cjeloukupnog stručno-pedagoškog

procesa usko povezana sa usavršavanjem tehničko-taktičkih elemenata (Dragić 1996)

Ukoliko želimo da izvršimo pravilan izbor odgovarajućih specifičnih vježbi za

džudo i usmjerimo ih na usavršavanje bilo koje motoričke osobine neophodno je dobro

proučiti strukturu pojedinih tehnika džudoa i aktivnosti pojedinih grupa mišića prilikom

realizacije određenog zahvata ili bacanja Na osnovu ovih pokazatelja utvrdićemo koji

su mišići najviše aktivirani tokom realizacije određene tehnike što će nam poslužiti kao

polazište za izbor određenog kompleksa specifičnih vježbi koje će imati najefikasniji

uticaj na njihov pravilan razvoj Prilikom primjene specifičnih vježbi koriste se i

dopunska opterećenja (spoljašnje opterećenje povećanje frekvence i trajanje vježbe)

pri čemu trener mora strogo voditi računa da primijenjeno spoljašnje opterećenje ne

naruši osnovnu biomehaničku strukturu kretanja i na taj način smanji racionalnost

izvođenja kretanja Pored uticaja na razvoj određenih grupa mišića sredstvima

specifične funkcionalno-motoričke pripreme takođe ćemo uticati na razvoj onih

motoričkih osobina za koje ocijenimo da u datom momentu uslovljavaju razvoj

određenih kvaliteta karakterističnih za džudo U zavisnosti od zadataka koje u

određenoj fazi pripreme želimo da rješavamo vježbe specifične pripreme uslovno

možemo da podijelimo na

bull vježbe za razvoj specifičnih motoričkih osobina

bull vježbe za usavršavanje specifičnih elemenata karakterističnih za džudo

Za odnos opštih i specifičnih funkcionalno-motoričkih priprema u džudou i

srodnim borilačkim sportovima interesantna su zapažanja poznatog sovjetskog

15

pedagoga iz ove oblasti profesora Čumakova i njegovih saradnika izloženih na donjoj

tabeli

Tabela 1 Odnos opšte i specifične pripreme (Dragić 1996)

Staž vježbanja Obim fizičke pripreme Specifična fizička priprema

Početnici 70 30

1-3 god 60 40

3-5 god 50 50

5-6 god 40 60

6-8 god 30 70

8 i više 20 80

Pravilno programiranje odnosa opšte i specifične pripreme džudista u određenoj

fazi ili periodu godišnjeg ciklusa treninga daje nam velike izglede na uspjeh

631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga

Kao uspješan primjer možemo navesti pripreme džudo reprezentacije Jugoslavije

koje su bile sprovedene mjesec dana prije prvenstva svijeta u Beogradu 1989 godine

održane u tadašnjoj Čehoslovačkoj od 0709-15091989 godine a na kojem je

reprezentativac Jugoslavije Dragomir Bečanović osvojio zlatnu medalju

I dan priprema

Prije podne 0930 ndash 1100 h

bull Zagrijavanje džudo gimnastika 15 minuta

bull 15 minuta uči-komi na mjestu i kretanju

bull 7 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta

bull 10 minuta vježbe za opuštanje i smirivanje organizma

16

Poslije podne 1500 - 1630 h

bull 15 minuta zagrijavanje za randori u parteru

bull 7 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 5 minuta

bull Vježbe za relaksaciju 8 minuta

bull Poslije završenog treninga obavezna sauna bazen sa mineralnom vodom

hidromasaža opuštanje uz muziku Ukupno kompletan tretman traje 60 minuta

II dan priprema

Prije podne

bull Aktivan odmor (šetnja)

Poslije podne 1800 - 1930 h

bull Trčanje 5000m na vrijeme

bull Vježbe oblikovanja 15 minuta

bull Uskoci na mjestu 5 x 150 u seriji

bull Tehnika u kretanju sa dizanjem po 200 u seriji

bull 3 x 5 minuta rvanje sa puno guranja i vučenja

bull Poslije večere šetnja u prirodi od 2200 ndash 2300 h odmor na raspolaganju sauna

bazen hidromasaža sve ukupno 60 minuta

III dan priprema

Jutarnji trening 0715 - 0735 h

bull Vježbe oblikovanja i šetnja u šumi 1200 m dužine

Prije podne 1000 - 1200 h

bull Igranje fudbala u sali 35 minuta

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull 17 minuta uči komi u kretanju sa bacanjem

bull 4 x 5 minuta randori u stojećem stavu

Poslije podne 1700 - 1830 h

bull 10 minuta zagrijavanje

bull 10 minuta džudo parterna gimnastika

bull 15 minuta uči komi u kretanju

17

bull Randori u stojećem stavu 7 x 5 minuta pauza za odmor 3 minuta

bull Vježbe za relaksaciju i opuštanje

Večernji trening 2100 - 2200 h

bull 15 minuta plivanja u bazenu

bull 30 minuta sauna

bull 15 minuta hidro masaža u mineralnoj toploj vodi

IV dan priprema

Jutarnji trening 0710 - 0745 h

bull 4500 m trčanja svako svojim tempom

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull Uskoci na mjestu 2 x 200

bull Tehnika u kretanju 5 minuta kontinuirano

Prije podne 1000 - 1100 h

bull 10 minuta zagrijavanja

bull 10 minuta uči-komi na mjestu

bull 10 minuta uči-komi nožne tehnike u kretanju

bull 10 minuta uči-komi kombinacija

bull 5 x 1 minut uči-komi u parteru specijalke napad maksimalno

bull Vježbe snage sklekovi zgibovi sa partnerom trbuh-leđa polu mostovi vježbe

za mišiće vrata i na kraju istezanje

Poslije podne 1530 - 1710 h

bull 10 minuta zagrijavanja

bull 10 minuta uči-komi na mjestu

bull Uči-komi na 10 sekundi brzinski ulasci sa bacanjem na kraju onda drugi radi

tehniku 20 sekundi

bull 8 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza po 3 minuta

bull Nage-vaza svako po 100 bacanja

bull Vježbe za relaksaciju

bull 40 minuta posle ovog treninga sauna bazen masaža hidro masaža

18

V dan priprema

Prije podne 0930 - 1100 h

bull Igranje fudbala u sali 60 minuta

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull Vježbe za mišiće trbuha i leđa sklekovi zgibovi

Poslije podne 1530 - 1700 h

bull 10 minuta džudo vježbe oblikovanja

bull 5 minuta uči-komi na mjestu

bull 3 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta

bull 5 x 5 minuta randori linija sa pauzom od 5 minuta

bull Nage-komi svako po 150 bacanja

Večernji trening 2000 - 2130 h

bull Sauna bazen masaža

VI dan priprema

Jutarnji trening 0710 - 0745 h

bull Trčanje dužine 4500 m na vrijeme

bull 8 minuta vježbe oblikovanja

bull Uskoci na mjestu 2 x 250

Prije podne 1000 - 1130 h

bull 5 minuta zagrijavanje lak randori u parteru

bull 5 minuta vježbe oblikovanja zagrijavanja

bull 5 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta

bull 5 minuta relaksacija joga vježbama

Poslije podne 1700 - 1800 h

bull 10 minuta zagrijavanje

bull 10 minuta bucu-kari

bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 3 minuta

bull 5 minuta relaksacije

Večernji trening od 2100 - 2200 h

19

bull Bazen sauna hidro masaža

VII dan priprema

Jutarnji trening 1000 - 1100 h

bull Oštro trčanje 4000 m na vrijeme

bull 10 minuta vježbe oblikovanja

bull Uskoci na mjestu 2 x 200

bull Tehnika u kretanju sa dizanjem 10 minuta

Poslije podne 1700 - 1800 h

bull 10 minuta vježbe oblikovanja

bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta

bull 10 minuta relaksacija vježbama joge

Večernji trening 2100 - 2200 h

bull Sauna bazen hidro masaža

VIII dan priprema

bull Dan odmora povratak kući (Ćirković 1991)

20

7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage

Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno

uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje

snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora

partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na

zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na

razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike

količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista

primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog

perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom

procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu

treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo

izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)

Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao

procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje

(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja

bez prekida rada (do otkaza)

Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim

prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno

se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako

na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok

stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored

toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage

ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u

dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)

21

Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i

druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na

izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu

Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod

maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja

i metod izometrijskih naprezanja

711 Metod maksimalnog naprezanja

Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu

džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste

Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod

uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna

je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim

fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava

na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže

veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u

treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)

Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

22

712 Metod repetitivnih naprezanja

Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno

izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti

sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a

najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta

Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati

npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja

određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju

treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama

može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U

ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)

U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom

primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju

vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri

ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)

713 Metod dinamičkog naprezanja

Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao

što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici

zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru

mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja

odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom

Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip

rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku

izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje

treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje

pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što

23

markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja

pokreta

U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije

Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće

dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja

možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja

Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd

(Banović 2007)

Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

714 Metod izometrijskih naprezanja

Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta

naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u

stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa

eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično

služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod

izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi

24

Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje

rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-

10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne

treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da

uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2

mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe

labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u

naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne

sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti

sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda

pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke

kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović

2007)

Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-

treninga-snage-iii-deo

25

72 Usavršavanje brzine

Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom

vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović

i Idrizović 2001)

Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada

vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne

forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata

tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim

dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom

brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave

brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili

specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane

protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje

specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova

brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode

usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog

pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova

Slika 6 Usavršavanje brzine

Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

26

721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi

(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići

visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja

brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće

suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)

Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na

početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan

pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno

dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj

početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu

sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal

Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili

više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se

unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u

27

kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na

primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za

dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu

mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja

Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon

zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije

praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog

trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je

od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista

visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja

Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri

pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada

protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i

dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije

pojavljuju izolovano

722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da

je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine

određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa

određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u

izvođenju datog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a

naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu

svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske

kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog

pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i

pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu

28

sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno

izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)

Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

73 Usavršavanje izdržljivosti

Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u

toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što

borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju

svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)

Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na

efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)

Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo

ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je

usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa

završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od

par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta

Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj

borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost

29

džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-

sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne

izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje

anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod

kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri

čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad

u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85

opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog

opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj

zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena

kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista

po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)

Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti

Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-

za-eksplozivnost

731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne

energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na

periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju

30

funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju

kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam

predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)

Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju

duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja

kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih

mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u

minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se

stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti

džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja

(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i

njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše

neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao

uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40

min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u

31

pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje

mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)

U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva

minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi

stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se

primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić

1979)

732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od

nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista

ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je

frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u

ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti

nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u

fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na

značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti

Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu

ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna

ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti

takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara

kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta

gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U

procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati

učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica

opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo

anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži

predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti

32

džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod

Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A

osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i

odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje

započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u

minuti

Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima

opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali

dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja

sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi

pasivni odmori (Dragić 1996)

Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

74 Usavršavanje okretnosti

Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi

pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi

pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se

33

mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti

razlikujemo dvije uzajamno povezane metode

bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje

u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito

izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme

zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz

puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-

oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove

motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8

godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje

novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju

usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali

samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti

dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti

Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe

i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta

obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom

kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske

igre itd)

bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom

primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju

(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke

pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da

djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala

situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na

novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora

ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno

primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste

dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo

34

aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se

iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima

zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz

različitih položaja (Dragić 1996)

75 Usavršavanje gipkosti u džudou

Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za

izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti

Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu

pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura

kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim

situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih

osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao

osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od

zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada

usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog

procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri

primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)

Slika 12 Usavršavanje gipkosti

Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

35

Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u

svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo

gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj

snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za

usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim

uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u

cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na

dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku

koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode

pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su

bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom

izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u

takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe

ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i

pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač

sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od

dinamičkog načina

bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja

izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom

narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja

pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko

tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem

se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i

gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja

treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati

da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba

izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno

slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i

odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)

36

8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI

Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno

mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u

sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu

samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje

napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima

treninga u toku sportske borbe)

U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane

sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane

sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u

najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora

bull funkcionalnog stanja organizma

bull veličine opterećenja (Dragić 1996)

Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu

utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava

stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom

procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za

sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem

je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču

na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U

trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na

prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti

sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u

stanje pretreniranosti

Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena

treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti

odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg

opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja

37

što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki

naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo

bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom

određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo

pridržavati sledećih principa

bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog

sportiste posebno

bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na

prethodnom

bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od

prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće

opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)

Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost

organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog

procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških

zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite

nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o

nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što

svakako zavisi od doziranja opterećenja

Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih

osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje

se polazi

Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom

od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100

te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)

38

9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA

Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće

sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku

i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se

povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz

mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem

poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i

ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U

džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim

povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje

zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova

Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od

toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama

Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju

kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i

kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja

Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo

lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za

džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu

specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno

lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove

pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)

Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći

trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste

do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi

stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje

može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl

39

Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma

nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja

organizma

bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u

njima u toku laganog aerobnog rada

bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili

angažovani u toku sportskog treninga

bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža

toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)

40

10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od

pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti

pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa

optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge

strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme

zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo

kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne

grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-

motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata

Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage

(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim

toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti

aerobnog i anaerobnog tipa

U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji

je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i

izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata

Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata

potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se

svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki

izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne

funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i

međunarodnoj sceni

41

LITERATURA

1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-

matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu

2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika

Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska

akademija

3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko

izdanje

4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke

kulture

5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke

kulture Vojvodine

6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica

Univerzitet Crne Gore

7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u

Zagrebu

8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi

Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine

9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u

Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet

sveučilišta u Zagrebu

11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki

fakultet sveučilišta u Zagrebu

12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska

akademija

42

SLIKE

Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg

Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb

Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu

Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-

treninga-snage-iii-deo

Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-

eksplozivnost

Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

43

BIOGRAFIJA

Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne

Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet

za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i

profesionalno se bavio džudom

Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac

Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine

Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara

44

  • 2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
  • 3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
  • 4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
  • 5 PLANIRANJE PRIPREMA
    • 51 Perspektivni plan priprema
    • 52 Periodični plan priprema
    • 53 Tekući plan priprema
    • 54 Operativni plan priprema
    • 55 Ciklusni plan priprema
      • 6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
        • 61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
        • 62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
        • 63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
          • 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
              • 7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU
                • 71 Usavršavanje snage
                  • 711 Metod maksimalnog naprezanja
                  • 712 Metod repetitivnih naprezanja
                  • 713 Metod dinamičkog naprezanja
                  • 714 Metod izometrijskih naprezanja
                    • 72 Usavršavanje brzine
                      • 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
                      • 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
                        • 73 Usavršavanje izdržljivosti
                          • 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
                          • 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
                            • 74 Usavršavanje okretnosti
                            • 75 Usavršavanje gipkosti u džudou
                              • 8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
                              • 9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
                              • 10 ZAKLJUČAK
                              • LITERATURA
                              • SLIKE
                              • BIOGRAFIJA

5 PLANIRANJE PRIPREMA

51 Perspektivni plan priprema

Perspektivni plan priprema sastavlja se na četiri godine (makrociklus) U

perspektivnom planu priprema određuju se glavni pravci aktivnosti kako pojedinca tako

i čitave ekipe Cilj i osnovni zadaci u višegodišnjoj pripremi planiraju se sredstvima

metodama i formom za vježbanje po periodima i etapama Dinamika opterećenja

sastavljena je na osnovu podataka o kratkim karakteristikama svakog sportiste

ponaosob Ukazuje se na važnost osnovnih takmičenja u svakom ciklusu određuju se

kontrolni normativi planiraju se osnovne vaspitno-pedagoške mjere i ljekarske

kontrole

Po obimu perspektivni plan predviđa broj trenažnih dana po godinama broj

takmičenja individualnih i grupnih treninga broj časova treninga (opšte i specifične

pripreme) podijeljenih na tehniku i taktiku sa teorijskom nastavom (Dragić 1996)

Prema intezitetu rada planira se broj treninga sa maksimalnim visokim i srednjim

intezitetom Planirana je kontrola pojedinaca i čitave ekipe Planiraju se osnovni zadaci

u godišnjim trenažnim ciklusima periodima i etapama a takođe i njihova dužina

trajanja obzirom na predstojeća najvažnija takmičenja

U individualnom perspektivnom planu funkcionalno-motoričkih priprema

konkretizuje se pojedinačni ili ekipni plan koji proizilazi iz mogućnosti odabiranja

pravog takmičara u određenoj kategoriji (Dragić 1996)

52 Periodični plan priprema

Periodični plan priprema sastavlja se na osnovu perspektivnog plana priprema za

jednu godinu On se odnosi samo na jedan dio priprema između dva najvažnija

takmičenja u godini

Jedan od ključnih uslova za uspjeh periodizacije jesu informacije o pravilnom

treniranju kondicionih svojstava tokom godišnjeg ciklusa treninga U svakom

8

periodičnom planu priprema detaljno se razrađuju zadaci kondicionih priprema

usavršavanje tehničko-taktičkih elemenata određuju se sredstva i metode priprema broj

dana veličina i karakter opterećenja na svakoj etapi priprema broj treninga i pauze za

dane odmora dinamika opterećenja po određenim etapama priprema vrijeme i količina

različitih formi treninga samostalni rad kod kuće broj randorija vrijeme vježbanja u

sali i na otvorenom terenu (Ćirković 1991)

53 Tekući plan priprema

Tekući plan priprema razrađuje se na osnovu periodičnog plana priprema On se

odnosi na period od 1-3 mjeseca to jest od jednog do drugog takmičenja U planu se

izrađuju različiti po karakteru mikrociklusi u kojima se određuje različito opterećenje i

pauze odmora Pri sastavljanju ovog plana uzima se u obzir stanje zdravlja sportiste

uslovi rada i života karakteristika vođenja borbe koje je sportista imao na poslednjem

takmičenju nivo njegovog sportskog majstorstva i moralno voljna priprema u

prethodnom periodu (Ćirković 1991) Tekuće se planiranje i programiranje izvodi na

temelju istih elemenata kao i kratkoročno ali u funkciji izgradnje mezociklusa kao

osnovne forme kreiranja trenažnog procesa u periodima i etapama (Kuleš 2008)

54 Operativni plan priprema

Operativni plan priprema razrađuje se za period na više od 20 dana ovaj plan u

nekoliko elemenata konkretizuje tekući plan priprema Obično se on koriguje za

vrijeme nastavno-trenažnih ili ipak samo trenažnih okupljanja na zajedničkim

pripremama za neko od važnih takmičenja

U suštini operativni plan priprema predviđa neposrednu pripremu džudista ka

stanju borbene gotovosti za predstojeće takmičenje

Pri razradi ovakvog plana neophodno je obratiti posebnu pažnju na realizaciju

sledećih osnovnih zadataka

9

bull Neprekidnost i kontinuiranost procesa treninga

bull Precizno određivanje zadataka i sadržaja treninga po određenim periodima i

etapama trenažne godine

bull Određivanje za svaku grupu sportista sredstva i metode kondicione tehničke i

taktičke pripreme s´obzirom na njihovu sportsku kvalifikaciju i zadatke

usavršavanja sportskog majstorstva

bull Određivanje sadržaja i sredstava moralno voljne pripreme svakog ponaosob

sportiste

bull U preciznoj organizaciji vaspitnog rada

bull Organizaciju pedagoške i ljekarske kontrole

bull Određivanje za svakog posebno plan priprema prema kalendaru takmičarske

godine

bull Određivanje nivoa trenažnih i takmičarskih opterećenja za džudo sport (Dragić

1979)

55 Ciklusni plan priprema

Ciklusni plan priprema obuhvata zatvoreni krug rada ili treninga u toku određenog

vremena U njemu se razrađuju zadaci sredstva i metode po godinama periodima

etapama nedeljama i danima Ciklusni plan može biti sastavljen u vidu teksta tabele i

grafika Sve ove forme dozvoljavaju detaljno upoređivanje u napredovanju kod

treniranja kondicionih tehničkih i taktičkih elemenata vezanih za džudo sport Ovakve

forme planiranja daju mogućnost dobrog iskorišćavanja različitih šema grafikona

kojima se lako mogu odrediti obim i intezitet opterećenja za svaki dan posebno u

časovima procentima i bodovima Od svega časovni plan treninga je najprostiji U

njemu se sastavljaju zadaci treninga predviđaju se sredstva raspodjeljuje se vrijeme za

različite forme rada i vidove priprema po određenim periodima i etapama

Na ovakav način proces funkcionalno-motoričkih priprema džudista počinje sa

organizacijom cijelog kolektiva Postavljaju se ciljevi i zadaci planiranih djelatnosti

10

svakog džudiste Vrši se izbor sredstava metoda i formi vježbanja Završava se

rješavanjem svih tih zadataka odnosno postizanjem određenih rezultata

Glavni zadatak planiranja priprema džudista ka dostizanju vrhunskih rezultata

trebalo bi da se završava naučno istraživačkim podacima svakog pojedinačno džudiste o

njegovom stanju sportske forme (Dragić 1996)

11

6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA

Funkcionalno-motorička priprema predstavlja sistematsko i kontrolisano

odvijanje procesa prilagođavanja organizma kako bi se postigla najpovoljnija

funkcionalnost protiv opterećenja i naprezanja Treniranost kao uticaj fizioloških

promjena džudiste putem treninga usko je povezana sa pojmom treninga kao stručno-

pedagoškim procesom Fiziološke promjene utiču na organe i sisteme organizma čije se

stanje pod uticajem treninga može dovesti u visok stepen funkcionisanja Rukovodeći

stručno-pedagoškim procesom trener će zavisno od karaktera ovog procesa izborom

odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i motoričkih

sposobnosti sportiste Pod pojmom razvoj funkcionalnih sposobnosti podrazumijevamo

značajnije promjene na svim sistemima čovjeka a posebno na kardio-respiratornom

mišićno-koštanom i nervnom sistemu (Idrizović i Idrizović 2001) Dok na razvoj

motoričkih sposobnosti džudiste podrazumijevamo visok nivo usklađenosti motoričkih

osobina (snaga brzina izdržljivost okretnost i gipkost) što je osnovni preduslov za

postizanje vrhunskih rezultata u džudou Naučna istraživanja i stečeno ogromno

praktično iskustvo omogućavaju izvršenje kvantitativnih analiza i modeliranje nekih

procesa izbor efikasnijih šema trenažnih opterećenja U tom cilju izgrađuju se

takozvani prosječni statistički modeli kondicionih treninga za konkretne sportske

discipline a na tom osnovu individualni modeli priprema usklađeni sa morfo-

funkcionalnim statusom svakog sportiste i sa konkretnim zadacima trenažnog procesa

(Željaskov 2006)

61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme

Funkcionalno-motorička priprema džudista karakteriše se razvijanjem

vegetativnih i motoričkih funkcija organizma Kada je riječ o zadacima funkcionalno-

motoričke pripreme u radu sa džudistima potrebno je istaći da je ona usmjerena na

učvršćenje zdravlja postizanje optimalnog fizičkog razvoja i razvijanje adaptacionih

12

sposobnosti koje će im omogućiti uspješnu izgradnju motoričkih osobina a kao solidnu

osnovu za kasniju uspješnu primjenu složene tehnike džudoa u sportskoj borbi

U procesu priprema sportista u okviru fizičke pripreme razlikujemo opštu i

specifičnu fizičku pripremu Pod opštom funkcionalno-motoričkom pripremom

podrazumijevamo stanje organizma i razvijenost motoričkih sposobnosti koje čine

čovjeka sposobnim da se uspješno bavi sportskim aktivnostima tj da izvodi rad

različitog karaktera (Dragić 1996)

Pod specifičnom funkcionalno-motoričkom pripremom podrazumijevamo stanje

organizma i razvijenost sposobnosti koje čine džudistu sposobnim da dostiže vrhunske

rezultate

62 Opšta funkcionalno-motorička priprema

Opšta funkcionalna-motorička priprema se sastoji u razvoju primarnih

sposobnosti i karakteristika sportista sa ciljem razvijanja opšte kondicione treniranosti

primjenjujući prvenstveno trenažne sadržaje koji su usmjereni na razvoj sposobnosti

karakteristika sportista koje nisu specifične za određenu sportsku aktivnost (Malacko i

Doder 2008)

Ova priprema podrazumijeva proces harmičnog razvoja bazičnih funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti Opšta funkcionalno-motorička priprema je usmjerena na

podizanje efikasnosti svih organa i organskih sistema u funkcionalnom smislu

povećanje kordinacionih sposobnosti povećanje snage brzine i izdržljivosti U ovoj

pripremi veliki je akcenat na globalnoj obradi lokomotornog aparata Jedan od osnovnih

zadataka programa funkcionalno-motoričke pripreme jeste optimalan izbor vježbi

U sredstva opšte funkcionalno-motoričke pripreme prvenstveno spadaju vježbe

koje svestrano usavršavaju motoričke osobine i učvršćuju elementarne motoričke

navike vodeći pritom računa o njihovom harmoničnom djelovanju na organizam

sportiste (hodanje trčanje elementarne igre sportske igre plivanje skijanje

gimnastika vježbe sa opterećenjem itd)

13

Važno mjesto zauzimaju i vježbe kojima se preventivno djeluje na kritične zone

lokomotornog aparata npr kičma koje su izložene većim naporima a time i riziku za

povrede

U treningu sportista najpoznatije i najpogodnije su razne forme stanica posebno

sistem bdquoiz vježbe u vježbuldquo pri kojem se može obaviti i do stotinu vježbi različite

složenosti kontinuirano jedna za drugom Vježbe u parovima su veoma korisne

pogotovo u treningu mlađih sportista

U cilju postizanja većeg nivoa opšte funkcionalno-motoričke pripreme mogu se sa

uspjehom koristiti i određeni elementi iz borilačkih sportova Analizirajući krajnje

ciljeve i zadatke opšte funkcionalno-motoričke pripreme sa aspekta zahtjeva džudo

sporta potrebno je imati u vidu sledeće

bull da se izborom i primjenom sredstava opšte funkcionalno motoričke pripreme

doprinese opštem biološkom razvoju kao i razvoju motorike i pozitivnih

moralno-voljnih osobina džudista

bull tokom izbora i primjene sredstava opšte funkcionalno-motoričke pripreme

treba razvijati naročite fizičke sposobnosti koje su po karakteru nervno-

mišićnih naprezanja i načinu funkcionisanja organizma sličniji pokretima u

džudou

bull da se obogati fond kretanja džudista u usvajanju one motoričke navike koja

će ubrzati pozitivan prenos tj pozitivno uzajamno djelovanje između

vladanja tehnikom jedne vježbe i uspješnog ovladavanja i izvođenja druge

koja će ubrzati formiranje specifičnih navika neposredno potrebnih u džudou

bull da prelaskom na drugačiji karakter kretanja omogućuje potpunije i brže

odmaranje organizma i obnavljanje radne sposobnosti (Dragić1996)

14

63 Specifična funkcionalno-motorička priprema

Cilj specifične funkcionalno-motoričke pripreme jeste da se izvrši kompleksna

adaptacija organizma u procesu razvoja i usavršavanja funkcionalnih i motoričkih

sposobnosti i adaptacija na sasvim određene kretne strukture koje po strukturi

opterećenju i dinamici odgovaraju datoj sportskoj grani Specifična funkcionalno-

motorička priprema utiče na razvoj motoričkih osobina neophodnih za izvođenje

specifičnih pokreta a koristi se kao sastavni dio cjeloukupnog stručno-pedagoškog

procesa usko povezana sa usavršavanjem tehničko-taktičkih elemenata (Dragić 1996)

Ukoliko želimo da izvršimo pravilan izbor odgovarajućih specifičnih vježbi za

džudo i usmjerimo ih na usavršavanje bilo koje motoričke osobine neophodno je dobro

proučiti strukturu pojedinih tehnika džudoa i aktivnosti pojedinih grupa mišića prilikom

realizacije određenog zahvata ili bacanja Na osnovu ovih pokazatelja utvrdićemo koji

su mišići najviše aktivirani tokom realizacije određene tehnike što će nam poslužiti kao

polazište za izbor određenog kompleksa specifičnih vježbi koje će imati najefikasniji

uticaj na njihov pravilan razvoj Prilikom primjene specifičnih vježbi koriste se i

dopunska opterećenja (spoljašnje opterećenje povećanje frekvence i trajanje vježbe)

pri čemu trener mora strogo voditi računa da primijenjeno spoljašnje opterećenje ne

naruši osnovnu biomehaničku strukturu kretanja i na taj način smanji racionalnost

izvođenja kretanja Pored uticaja na razvoj određenih grupa mišića sredstvima

specifične funkcionalno-motoričke pripreme takođe ćemo uticati na razvoj onih

motoričkih osobina za koje ocijenimo da u datom momentu uslovljavaju razvoj

određenih kvaliteta karakterističnih za džudo U zavisnosti od zadataka koje u

određenoj fazi pripreme želimo da rješavamo vježbe specifične pripreme uslovno

možemo da podijelimo na

bull vježbe za razvoj specifičnih motoričkih osobina

bull vježbe za usavršavanje specifičnih elemenata karakterističnih za džudo

Za odnos opštih i specifičnih funkcionalno-motoričkih priprema u džudou i

srodnim borilačkim sportovima interesantna su zapažanja poznatog sovjetskog

15

pedagoga iz ove oblasti profesora Čumakova i njegovih saradnika izloženih na donjoj

tabeli

Tabela 1 Odnos opšte i specifične pripreme (Dragić 1996)

Staž vježbanja Obim fizičke pripreme Specifična fizička priprema

Početnici 70 30

1-3 god 60 40

3-5 god 50 50

5-6 god 40 60

6-8 god 30 70

8 i više 20 80

Pravilno programiranje odnosa opšte i specifične pripreme džudista u određenoj

fazi ili periodu godišnjeg ciklusa treninga daje nam velike izglede na uspjeh

631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga

Kao uspješan primjer možemo navesti pripreme džudo reprezentacije Jugoslavije

koje su bile sprovedene mjesec dana prije prvenstva svijeta u Beogradu 1989 godine

održane u tadašnjoj Čehoslovačkoj od 0709-15091989 godine a na kojem je

reprezentativac Jugoslavije Dragomir Bečanović osvojio zlatnu medalju

I dan priprema

Prije podne 0930 ndash 1100 h

bull Zagrijavanje džudo gimnastika 15 minuta

bull 15 minuta uči-komi na mjestu i kretanju

bull 7 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta

bull 10 minuta vježbe za opuštanje i smirivanje organizma

16

Poslije podne 1500 - 1630 h

bull 15 minuta zagrijavanje za randori u parteru

bull 7 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 5 minuta

bull Vježbe za relaksaciju 8 minuta

bull Poslije završenog treninga obavezna sauna bazen sa mineralnom vodom

hidromasaža opuštanje uz muziku Ukupno kompletan tretman traje 60 minuta

II dan priprema

Prije podne

bull Aktivan odmor (šetnja)

Poslije podne 1800 - 1930 h

bull Trčanje 5000m na vrijeme

bull Vježbe oblikovanja 15 minuta

bull Uskoci na mjestu 5 x 150 u seriji

bull Tehnika u kretanju sa dizanjem po 200 u seriji

bull 3 x 5 minuta rvanje sa puno guranja i vučenja

bull Poslije večere šetnja u prirodi od 2200 ndash 2300 h odmor na raspolaganju sauna

bazen hidromasaža sve ukupno 60 minuta

III dan priprema

Jutarnji trening 0715 - 0735 h

bull Vježbe oblikovanja i šetnja u šumi 1200 m dužine

Prije podne 1000 - 1200 h

bull Igranje fudbala u sali 35 minuta

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull 17 minuta uči komi u kretanju sa bacanjem

bull 4 x 5 minuta randori u stojećem stavu

Poslije podne 1700 - 1830 h

bull 10 minuta zagrijavanje

bull 10 minuta džudo parterna gimnastika

bull 15 minuta uči komi u kretanju

17

bull Randori u stojećem stavu 7 x 5 minuta pauza za odmor 3 minuta

bull Vježbe za relaksaciju i opuštanje

Večernji trening 2100 - 2200 h

bull 15 minuta plivanja u bazenu

bull 30 minuta sauna

bull 15 minuta hidro masaža u mineralnoj toploj vodi

IV dan priprema

Jutarnji trening 0710 - 0745 h

bull 4500 m trčanja svako svojim tempom

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull Uskoci na mjestu 2 x 200

bull Tehnika u kretanju 5 minuta kontinuirano

Prije podne 1000 - 1100 h

bull 10 minuta zagrijavanja

bull 10 minuta uči-komi na mjestu

bull 10 minuta uči-komi nožne tehnike u kretanju

bull 10 minuta uči-komi kombinacija

bull 5 x 1 minut uči-komi u parteru specijalke napad maksimalno

bull Vježbe snage sklekovi zgibovi sa partnerom trbuh-leđa polu mostovi vježbe

za mišiće vrata i na kraju istezanje

Poslije podne 1530 - 1710 h

bull 10 minuta zagrijavanja

bull 10 minuta uči-komi na mjestu

bull Uči-komi na 10 sekundi brzinski ulasci sa bacanjem na kraju onda drugi radi

tehniku 20 sekundi

bull 8 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza po 3 minuta

bull Nage-vaza svako po 100 bacanja

bull Vježbe za relaksaciju

bull 40 minuta posle ovog treninga sauna bazen masaža hidro masaža

18

V dan priprema

Prije podne 0930 - 1100 h

bull Igranje fudbala u sali 60 minuta

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull Vježbe za mišiće trbuha i leđa sklekovi zgibovi

Poslije podne 1530 - 1700 h

bull 10 minuta džudo vježbe oblikovanja

bull 5 minuta uči-komi na mjestu

bull 3 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta

bull 5 x 5 minuta randori linija sa pauzom od 5 minuta

bull Nage-komi svako po 150 bacanja

Večernji trening 2000 - 2130 h

bull Sauna bazen masaža

VI dan priprema

Jutarnji trening 0710 - 0745 h

bull Trčanje dužine 4500 m na vrijeme

bull 8 minuta vježbe oblikovanja

bull Uskoci na mjestu 2 x 250

Prije podne 1000 - 1130 h

bull 5 minuta zagrijavanje lak randori u parteru

bull 5 minuta vježbe oblikovanja zagrijavanja

bull 5 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta

bull 5 minuta relaksacija joga vježbama

Poslije podne 1700 - 1800 h

bull 10 minuta zagrijavanje

bull 10 minuta bucu-kari

bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 3 minuta

bull 5 minuta relaksacije

Večernji trening od 2100 - 2200 h

19

bull Bazen sauna hidro masaža

VII dan priprema

Jutarnji trening 1000 - 1100 h

bull Oštro trčanje 4000 m na vrijeme

bull 10 minuta vježbe oblikovanja

bull Uskoci na mjestu 2 x 200

bull Tehnika u kretanju sa dizanjem 10 minuta

Poslije podne 1700 - 1800 h

bull 10 minuta vježbe oblikovanja

bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta

bull 10 minuta relaksacija vježbama joge

Večernji trening 2100 - 2200 h

bull Sauna bazen hidro masaža

VIII dan priprema

bull Dan odmora povratak kući (Ćirković 1991)

20

7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage

Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno

uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje

snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora

partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na

zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na

razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike

količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista

primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog

perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom

procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu

treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo

izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)

Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao

procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje

(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja

bez prekida rada (do otkaza)

Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim

prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno

se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako

na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok

stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored

toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage

ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u

dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)

21

Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i

druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na

izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu

Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod

maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja

i metod izometrijskih naprezanja

711 Metod maksimalnog naprezanja

Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu

džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste

Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod

uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna

je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim

fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava

na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže

veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u

treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)

Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

22

712 Metod repetitivnih naprezanja

Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno

izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti

sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a

najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta

Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati

npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja

određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju

treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama

može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U

ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)

U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom

primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju

vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri

ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)

713 Metod dinamičkog naprezanja

Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao

što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici

zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru

mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja

odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom

Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip

rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku

izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje

treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje

pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što

23

markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja

pokreta

U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije

Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće

dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja

možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja

Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd

(Banović 2007)

Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

714 Metod izometrijskih naprezanja

Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta

naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u

stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa

eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično

služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod

izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi

24

Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje

rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-

10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne

treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da

uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2

mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe

labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u

naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne

sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti

sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda

pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke

kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović

2007)

Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-

treninga-snage-iii-deo

25

72 Usavršavanje brzine

Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom

vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović

i Idrizović 2001)

Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada

vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne

forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata

tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim

dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom

brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave

brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili

specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane

protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje

specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova

brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode

usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog

pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova

Slika 6 Usavršavanje brzine

Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

26

721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi

(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići

visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja

brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće

suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)

Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na

početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan

pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno

dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj

početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu

sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal

Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili

više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se

unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u

27

kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na

primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za

dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu

mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja

Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon

zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije

praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog

trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je

od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista

visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja

Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri

pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada

protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i

dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije

pojavljuju izolovano

722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da

je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine

određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa

određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u

izvođenju datog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a

naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu

svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske

kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog

pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i

pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu

28

sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno

izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)

Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

73 Usavršavanje izdržljivosti

Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u

toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što

borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju

svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)

Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na

efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)

Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo

ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je

usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa

završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od

par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta

Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj

borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost

29

džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-

sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne

izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje

anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod

kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri

čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad

u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85

opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog

opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj

zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena

kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista

po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)

Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti

Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-

za-eksplozivnost

731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne

energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na

periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju

30

funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju

kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam

predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)

Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju

duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja

kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih

mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u

minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se

stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti

džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja

(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i

njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše

neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao

uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40

min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u

31

pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje

mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)

U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva

minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi

stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se

primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić

1979)

732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od

nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista

ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je

frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u

ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti

nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u

fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na

značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti

Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu

ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna

ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti

takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara

kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta

gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U

procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati

učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica

opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo

anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži

predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti

32

džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod

Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A

osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i

odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje

započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u

minuti

Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima

opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali

dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja

sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi

pasivni odmori (Dragić 1996)

Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

74 Usavršavanje okretnosti

Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi

pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi

pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se

33

mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti

razlikujemo dvije uzajamno povezane metode

bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje

u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito

izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme

zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz

puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-

oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove

motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8

godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje

novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju

usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali

samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti

dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti

Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe

i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta

obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom

kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske

igre itd)

bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom

primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju

(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke

pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da

djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala

situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na

novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora

ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno

primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste

dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo

34

aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se

iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima

zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz

različitih položaja (Dragić 1996)

75 Usavršavanje gipkosti u džudou

Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za

izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti

Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu

pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura

kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim

situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih

osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao

osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od

zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada

usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog

procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri

primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)

Slika 12 Usavršavanje gipkosti

Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

35

Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u

svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo

gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj

snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za

usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim

uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u

cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na

dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku

koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode

pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su

bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom

izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u

takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe

ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i

pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač

sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od

dinamičkog načina

bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja

izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom

narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja

pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko

tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem

se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i

gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja

treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati

da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba

izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno

slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i

odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)

36

8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI

Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno

mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u

sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu

samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje

napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima

treninga u toku sportske borbe)

U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane

sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane

sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u

najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora

bull funkcionalnog stanja organizma

bull veličine opterećenja (Dragić 1996)

Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu

utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava

stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom

procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za

sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem

je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču

na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U

trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na

prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti

sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u

stanje pretreniranosti

Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena

treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti

odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg

opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja

37

što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki

naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo

bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom

određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo

pridržavati sledećih principa

bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog

sportiste posebno

bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na

prethodnom

bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od

prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće

opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)

Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost

organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog

procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških

zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite

nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o

nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što

svakako zavisi od doziranja opterećenja

Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih

osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje

se polazi

Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom

od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100

te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)

38

9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA

Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće

sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku

i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se

povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz

mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem

poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i

ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U

džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim

povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje

zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova

Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od

toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama

Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju

kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i

kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja

Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo

lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za

džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu

specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno

lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove

pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)

Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći

trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste

do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi

stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje

može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl

39

Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma

nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja

organizma

bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u

njima u toku laganog aerobnog rada

bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili

angažovani u toku sportskog treninga

bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža

toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)

40

10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od

pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti

pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa

optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge

strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme

zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo

kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne

grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-

motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata

Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage

(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim

toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti

aerobnog i anaerobnog tipa

U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji

je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i

izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata

Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata

potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se

svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki

izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne

funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i

međunarodnoj sceni

41

LITERATURA

1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-

matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu

2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika

Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska

akademija

3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko

izdanje

4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke

kulture

5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke

kulture Vojvodine

6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica

Univerzitet Crne Gore

7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u

Zagrebu

8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi

Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine

9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u

Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet

sveučilišta u Zagrebu

11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki

fakultet sveučilišta u Zagrebu

12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska

akademija

42

SLIKE

Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg

Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb

Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu

Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-

treninga-snage-iii-deo

Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-

eksplozivnost

Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

43

BIOGRAFIJA

Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne

Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet

za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i

profesionalno se bavio džudom

Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac

Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine

Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara

44

  • 2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
  • 3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
  • 4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
  • 5 PLANIRANJE PRIPREMA
    • 51 Perspektivni plan priprema
    • 52 Periodični plan priprema
    • 53 Tekući plan priprema
    • 54 Operativni plan priprema
    • 55 Ciklusni plan priprema
      • 6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
        • 61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
        • 62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
        • 63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
          • 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
              • 7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU
                • 71 Usavršavanje snage
                  • 711 Metod maksimalnog naprezanja
                  • 712 Metod repetitivnih naprezanja
                  • 713 Metod dinamičkog naprezanja
                  • 714 Metod izometrijskih naprezanja
                    • 72 Usavršavanje brzine
                      • 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
                      • 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
                        • 73 Usavršavanje izdržljivosti
                          • 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
                          • 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
                            • 74 Usavršavanje okretnosti
                            • 75 Usavršavanje gipkosti u džudou
                              • 8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
                              • 9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
                              • 10 ZAKLJUČAK
                              • LITERATURA
                              • SLIKE
                              • BIOGRAFIJA

periodičnom planu priprema detaljno se razrađuju zadaci kondicionih priprema

usavršavanje tehničko-taktičkih elemenata određuju se sredstva i metode priprema broj

dana veličina i karakter opterećenja na svakoj etapi priprema broj treninga i pauze za

dane odmora dinamika opterećenja po određenim etapama priprema vrijeme i količina

različitih formi treninga samostalni rad kod kuće broj randorija vrijeme vježbanja u

sali i na otvorenom terenu (Ćirković 1991)

53 Tekući plan priprema

Tekući plan priprema razrađuje se na osnovu periodičnog plana priprema On se

odnosi na period od 1-3 mjeseca to jest od jednog do drugog takmičenja U planu se

izrađuju različiti po karakteru mikrociklusi u kojima se određuje različito opterećenje i

pauze odmora Pri sastavljanju ovog plana uzima se u obzir stanje zdravlja sportiste

uslovi rada i života karakteristika vođenja borbe koje je sportista imao na poslednjem

takmičenju nivo njegovog sportskog majstorstva i moralno voljna priprema u

prethodnom periodu (Ćirković 1991) Tekuće se planiranje i programiranje izvodi na

temelju istih elemenata kao i kratkoročno ali u funkciji izgradnje mezociklusa kao

osnovne forme kreiranja trenažnog procesa u periodima i etapama (Kuleš 2008)

54 Operativni plan priprema

Operativni plan priprema razrađuje se za period na više od 20 dana ovaj plan u

nekoliko elemenata konkretizuje tekući plan priprema Obično se on koriguje za

vrijeme nastavno-trenažnih ili ipak samo trenažnih okupljanja na zajedničkim

pripremama za neko od važnih takmičenja

U suštini operativni plan priprema predviđa neposrednu pripremu džudista ka

stanju borbene gotovosti za predstojeće takmičenje

Pri razradi ovakvog plana neophodno je obratiti posebnu pažnju na realizaciju

sledećih osnovnih zadataka

9

bull Neprekidnost i kontinuiranost procesa treninga

bull Precizno određivanje zadataka i sadržaja treninga po određenim periodima i

etapama trenažne godine

bull Određivanje za svaku grupu sportista sredstva i metode kondicione tehničke i

taktičke pripreme s´obzirom na njihovu sportsku kvalifikaciju i zadatke

usavršavanja sportskog majstorstva

bull Određivanje sadržaja i sredstava moralno voljne pripreme svakog ponaosob

sportiste

bull U preciznoj organizaciji vaspitnog rada

bull Organizaciju pedagoške i ljekarske kontrole

bull Određivanje za svakog posebno plan priprema prema kalendaru takmičarske

godine

bull Određivanje nivoa trenažnih i takmičarskih opterećenja za džudo sport (Dragić

1979)

55 Ciklusni plan priprema

Ciklusni plan priprema obuhvata zatvoreni krug rada ili treninga u toku određenog

vremena U njemu se razrađuju zadaci sredstva i metode po godinama periodima

etapama nedeljama i danima Ciklusni plan može biti sastavljen u vidu teksta tabele i

grafika Sve ove forme dozvoljavaju detaljno upoređivanje u napredovanju kod

treniranja kondicionih tehničkih i taktičkih elemenata vezanih za džudo sport Ovakve

forme planiranja daju mogućnost dobrog iskorišćavanja različitih šema grafikona

kojima se lako mogu odrediti obim i intezitet opterećenja za svaki dan posebno u

časovima procentima i bodovima Od svega časovni plan treninga je najprostiji U

njemu se sastavljaju zadaci treninga predviđaju se sredstva raspodjeljuje se vrijeme za

različite forme rada i vidove priprema po određenim periodima i etapama

Na ovakav način proces funkcionalno-motoričkih priprema džudista počinje sa

organizacijom cijelog kolektiva Postavljaju se ciljevi i zadaci planiranih djelatnosti

10

svakog džudiste Vrši se izbor sredstava metoda i formi vježbanja Završava se

rješavanjem svih tih zadataka odnosno postizanjem određenih rezultata

Glavni zadatak planiranja priprema džudista ka dostizanju vrhunskih rezultata

trebalo bi da se završava naučno istraživačkim podacima svakog pojedinačno džudiste o

njegovom stanju sportske forme (Dragić 1996)

11

6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA

Funkcionalno-motorička priprema predstavlja sistematsko i kontrolisano

odvijanje procesa prilagođavanja organizma kako bi se postigla najpovoljnija

funkcionalnost protiv opterećenja i naprezanja Treniranost kao uticaj fizioloških

promjena džudiste putem treninga usko je povezana sa pojmom treninga kao stručno-

pedagoškim procesom Fiziološke promjene utiču na organe i sisteme organizma čije se

stanje pod uticajem treninga može dovesti u visok stepen funkcionisanja Rukovodeći

stručno-pedagoškim procesom trener će zavisno od karaktera ovog procesa izborom

odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i motoričkih

sposobnosti sportiste Pod pojmom razvoj funkcionalnih sposobnosti podrazumijevamo

značajnije promjene na svim sistemima čovjeka a posebno na kardio-respiratornom

mišićno-koštanom i nervnom sistemu (Idrizović i Idrizović 2001) Dok na razvoj

motoričkih sposobnosti džudiste podrazumijevamo visok nivo usklađenosti motoričkih

osobina (snaga brzina izdržljivost okretnost i gipkost) što je osnovni preduslov za

postizanje vrhunskih rezultata u džudou Naučna istraživanja i stečeno ogromno

praktično iskustvo omogućavaju izvršenje kvantitativnih analiza i modeliranje nekih

procesa izbor efikasnijih šema trenažnih opterećenja U tom cilju izgrađuju se

takozvani prosječni statistički modeli kondicionih treninga za konkretne sportske

discipline a na tom osnovu individualni modeli priprema usklađeni sa morfo-

funkcionalnim statusom svakog sportiste i sa konkretnim zadacima trenažnog procesa

(Željaskov 2006)

61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme

Funkcionalno-motorička priprema džudista karakteriše se razvijanjem

vegetativnih i motoričkih funkcija organizma Kada je riječ o zadacima funkcionalno-

motoričke pripreme u radu sa džudistima potrebno je istaći da je ona usmjerena na

učvršćenje zdravlja postizanje optimalnog fizičkog razvoja i razvijanje adaptacionih

12

sposobnosti koje će im omogućiti uspješnu izgradnju motoričkih osobina a kao solidnu

osnovu za kasniju uspješnu primjenu složene tehnike džudoa u sportskoj borbi

U procesu priprema sportista u okviru fizičke pripreme razlikujemo opštu i

specifičnu fizičku pripremu Pod opštom funkcionalno-motoričkom pripremom

podrazumijevamo stanje organizma i razvijenost motoričkih sposobnosti koje čine

čovjeka sposobnim da se uspješno bavi sportskim aktivnostima tj da izvodi rad

različitog karaktera (Dragić 1996)

Pod specifičnom funkcionalno-motoričkom pripremom podrazumijevamo stanje

organizma i razvijenost sposobnosti koje čine džudistu sposobnim da dostiže vrhunske

rezultate

62 Opšta funkcionalno-motorička priprema

Opšta funkcionalna-motorička priprema se sastoji u razvoju primarnih

sposobnosti i karakteristika sportista sa ciljem razvijanja opšte kondicione treniranosti

primjenjujući prvenstveno trenažne sadržaje koji su usmjereni na razvoj sposobnosti

karakteristika sportista koje nisu specifične za određenu sportsku aktivnost (Malacko i

Doder 2008)

Ova priprema podrazumijeva proces harmičnog razvoja bazičnih funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti Opšta funkcionalno-motorička priprema je usmjerena na

podizanje efikasnosti svih organa i organskih sistema u funkcionalnom smislu

povećanje kordinacionih sposobnosti povećanje snage brzine i izdržljivosti U ovoj

pripremi veliki je akcenat na globalnoj obradi lokomotornog aparata Jedan od osnovnih

zadataka programa funkcionalno-motoričke pripreme jeste optimalan izbor vježbi

U sredstva opšte funkcionalno-motoričke pripreme prvenstveno spadaju vježbe

koje svestrano usavršavaju motoričke osobine i učvršćuju elementarne motoričke

navike vodeći pritom računa o njihovom harmoničnom djelovanju na organizam

sportiste (hodanje trčanje elementarne igre sportske igre plivanje skijanje

gimnastika vježbe sa opterećenjem itd)

13

Važno mjesto zauzimaju i vježbe kojima se preventivno djeluje na kritične zone

lokomotornog aparata npr kičma koje su izložene većim naporima a time i riziku za

povrede

U treningu sportista najpoznatije i najpogodnije su razne forme stanica posebno

sistem bdquoiz vježbe u vježbuldquo pri kojem se može obaviti i do stotinu vježbi različite

složenosti kontinuirano jedna za drugom Vježbe u parovima su veoma korisne

pogotovo u treningu mlađih sportista

U cilju postizanja većeg nivoa opšte funkcionalno-motoričke pripreme mogu se sa

uspjehom koristiti i određeni elementi iz borilačkih sportova Analizirajući krajnje

ciljeve i zadatke opšte funkcionalno-motoričke pripreme sa aspekta zahtjeva džudo

sporta potrebno je imati u vidu sledeće

bull da se izborom i primjenom sredstava opšte funkcionalno motoričke pripreme

doprinese opštem biološkom razvoju kao i razvoju motorike i pozitivnih

moralno-voljnih osobina džudista

bull tokom izbora i primjene sredstava opšte funkcionalno-motoričke pripreme

treba razvijati naročite fizičke sposobnosti koje su po karakteru nervno-

mišićnih naprezanja i načinu funkcionisanja organizma sličniji pokretima u

džudou

bull da se obogati fond kretanja džudista u usvajanju one motoričke navike koja

će ubrzati pozitivan prenos tj pozitivno uzajamno djelovanje između

vladanja tehnikom jedne vježbe i uspješnog ovladavanja i izvođenja druge

koja će ubrzati formiranje specifičnih navika neposredno potrebnih u džudou

bull da prelaskom na drugačiji karakter kretanja omogućuje potpunije i brže

odmaranje organizma i obnavljanje radne sposobnosti (Dragić1996)

14

63 Specifična funkcionalno-motorička priprema

Cilj specifične funkcionalno-motoričke pripreme jeste da se izvrši kompleksna

adaptacija organizma u procesu razvoja i usavršavanja funkcionalnih i motoričkih

sposobnosti i adaptacija na sasvim određene kretne strukture koje po strukturi

opterećenju i dinamici odgovaraju datoj sportskoj grani Specifična funkcionalno-

motorička priprema utiče na razvoj motoričkih osobina neophodnih za izvođenje

specifičnih pokreta a koristi se kao sastavni dio cjeloukupnog stručno-pedagoškog

procesa usko povezana sa usavršavanjem tehničko-taktičkih elemenata (Dragić 1996)

Ukoliko želimo da izvršimo pravilan izbor odgovarajućih specifičnih vježbi za

džudo i usmjerimo ih na usavršavanje bilo koje motoričke osobine neophodno je dobro

proučiti strukturu pojedinih tehnika džudoa i aktivnosti pojedinih grupa mišića prilikom

realizacije određenog zahvata ili bacanja Na osnovu ovih pokazatelja utvrdićemo koji

su mišići najviše aktivirani tokom realizacije određene tehnike što će nam poslužiti kao

polazište za izbor određenog kompleksa specifičnih vježbi koje će imati najefikasniji

uticaj na njihov pravilan razvoj Prilikom primjene specifičnih vježbi koriste se i

dopunska opterećenja (spoljašnje opterećenje povećanje frekvence i trajanje vježbe)

pri čemu trener mora strogo voditi računa da primijenjeno spoljašnje opterećenje ne

naruši osnovnu biomehaničku strukturu kretanja i na taj način smanji racionalnost

izvođenja kretanja Pored uticaja na razvoj određenih grupa mišića sredstvima

specifične funkcionalno-motoričke pripreme takođe ćemo uticati na razvoj onih

motoričkih osobina za koje ocijenimo da u datom momentu uslovljavaju razvoj

određenih kvaliteta karakterističnih za džudo U zavisnosti od zadataka koje u

određenoj fazi pripreme želimo da rješavamo vježbe specifične pripreme uslovno

možemo da podijelimo na

bull vježbe za razvoj specifičnih motoričkih osobina

bull vježbe za usavršavanje specifičnih elemenata karakterističnih za džudo

Za odnos opštih i specifičnih funkcionalno-motoričkih priprema u džudou i

srodnim borilačkim sportovima interesantna su zapažanja poznatog sovjetskog

15

pedagoga iz ove oblasti profesora Čumakova i njegovih saradnika izloženih na donjoj

tabeli

Tabela 1 Odnos opšte i specifične pripreme (Dragić 1996)

Staž vježbanja Obim fizičke pripreme Specifična fizička priprema

Početnici 70 30

1-3 god 60 40

3-5 god 50 50

5-6 god 40 60

6-8 god 30 70

8 i više 20 80

Pravilno programiranje odnosa opšte i specifične pripreme džudista u određenoj

fazi ili periodu godišnjeg ciklusa treninga daje nam velike izglede na uspjeh

631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga

Kao uspješan primjer možemo navesti pripreme džudo reprezentacije Jugoslavije

koje su bile sprovedene mjesec dana prije prvenstva svijeta u Beogradu 1989 godine

održane u tadašnjoj Čehoslovačkoj od 0709-15091989 godine a na kojem je

reprezentativac Jugoslavije Dragomir Bečanović osvojio zlatnu medalju

I dan priprema

Prije podne 0930 ndash 1100 h

bull Zagrijavanje džudo gimnastika 15 minuta

bull 15 minuta uči-komi na mjestu i kretanju

bull 7 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta

bull 10 minuta vježbe za opuštanje i smirivanje organizma

16

Poslije podne 1500 - 1630 h

bull 15 minuta zagrijavanje za randori u parteru

bull 7 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 5 minuta

bull Vježbe za relaksaciju 8 minuta

bull Poslije završenog treninga obavezna sauna bazen sa mineralnom vodom

hidromasaža opuštanje uz muziku Ukupno kompletan tretman traje 60 minuta

II dan priprema

Prije podne

bull Aktivan odmor (šetnja)

Poslije podne 1800 - 1930 h

bull Trčanje 5000m na vrijeme

bull Vježbe oblikovanja 15 minuta

bull Uskoci na mjestu 5 x 150 u seriji

bull Tehnika u kretanju sa dizanjem po 200 u seriji

bull 3 x 5 minuta rvanje sa puno guranja i vučenja

bull Poslije večere šetnja u prirodi od 2200 ndash 2300 h odmor na raspolaganju sauna

bazen hidromasaža sve ukupno 60 minuta

III dan priprema

Jutarnji trening 0715 - 0735 h

bull Vježbe oblikovanja i šetnja u šumi 1200 m dužine

Prije podne 1000 - 1200 h

bull Igranje fudbala u sali 35 minuta

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull 17 minuta uči komi u kretanju sa bacanjem

bull 4 x 5 minuta randori u stojećem stavu

Poslije podne 1700 - 1830 h

bull 10 minuta zagrijavanje

bull 10 minuta džudo parterna gimnastika

bull 15 minuta uči komi u kretanju

17

bull Randori u stojećem stavu 7 x 5 minuta pauza za odmor 3 minuta

bull Vježbe za relaksaciju i opuštanje

Večernji trening 2100 - 2200 h

bull 15 minuta plivanja u bazenu

bull 30 minuta sauna

bull 15 minuta hidro masaža u mineralnoj toploj vodi

IV dan priprema

Jutarnji trening 0710 - 0745 h

bull 4500 m trčanja svako svojim tempom

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull Uskoci na mjestu 2 x 200

bull Tehnika u kretanju 5 minuta kontinuirano

Prije podne 1000 - 1100 h

bull 10 minuta zagrijavanja

bull 10 minuta uči-komi na mjestu

bull 10 minuta uči-komi nožne tehnike u kretanju

bull 10 minuta uči-komi kombinacija

bull 5 x 1 minut uči-komi u parteru specijalke napad maksimalno

bull Vježbe snage sklekovi zgibovi sa partnerom trbuh-leđa polu mostovi vježbe

za mišiće vrata i na kraju istezanje

Poslije podne 1530 - 1710 h

bull 10 minuta zagrijavanja

bull 10 minuta uči-komi na mjestu

bull Uči-komi na 10 sekundi brzinski ulasci sa bacanjem na kraju onda drugi radi

tehniku 20 sekundi

bull 8 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza po 3 minuta

bull Nage-vaza svako po 100 bacanja

bull Vježbe za relaksaciju

bull 40 minuta posle ovog treninga sauna bazen masaža hidro masaža

18

V dan priprema

Prije podne 0930 - 1100 h

bull Igranje fudbala u sali 60 minuta

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull Vježbe za mišiće trbuha i leđa sklekovi zgibovi

Poslije podne 1530 - 1700 h

bull 10 minuta džudo vježbe oblikovanja

bull 5 minuta uči-komi na mjestu

bull 3 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta

bull 5 x 5 minuta randori linija sa pauzom od 5 minuta

bull Nage-komi svako po 150 bacanja

Večernji trening 2000 - 2130 h

bull Sauna bazen masaža

VI dan priprema

Jutarnji trening 0710 - 0745 h

bull Trčanje dužine 4500 m na vrijeme

bull 8 minuta vježbe oblikovanja

bull Uskoci na mjestu 2 x 250

Prije podne 1000 - 1130 h

bull 5 minuta zagrijavanje lak randori u parteru

bull 5 minuta vježbe oblikovanja zagrijavanja

bull 5 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta

bull 5 minuta relaksacija joga vježbama

Poslije podne 1700 - 1800 h

bull 10 minuta zagrijavanje

bull 10 minuta bucu-kari

bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 3 minuta

bull 5 minuta relaksacije

Večernji trening od 2100 - 2200 h

19

bull Bazen sauna hidro masaža

VII dan priprema

Jutarnji trening 1000 - 1100 h

bull Oštro trčanje 4000 m na vrijeme

bull 10 minuta vježbe oblikovanja

bull Uskoci na mjestu 2 x 200

bull Tehnika u kretanju sa dizanjem 10 minuta

Poslije podne 1700 - 1800 h

bull 10 minuta vježbe oblikovanja

bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta

bull 10 minuta relaksacija vježbama joge

Večernji trening 2100 - 2200 h

bull Sauna bazen hidro masaža

VIII dan priprema

bull Dan odmora povratak kući (Ćirković 1991)

20

7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage

Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno

uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje

snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora

partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na

zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na

razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike

količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista

primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog

perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom

procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu

treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo

izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)

Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao

procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje

(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja

bez prekida rada (do otkaza)

Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim

prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno

se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako

na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok

stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored

toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage

ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u

dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)

21

Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i

druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na

izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu

Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod

maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja

i metod izometrijskih naprezanja

711 Metod maksimalnog naprezanja

Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu

džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste

Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod

uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna

je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim

fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava

na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže

veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u

treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)

Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

22

712 Metod repetitivnih naprezanja

Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno

izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti

sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a

najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta

Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati

npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja

određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju

treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama

može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U

ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)

U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom

primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju

vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri

ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)

713 Metod dinamičkog naprezanja

Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao

što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici

zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru

mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja

odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom

Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip

rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku

izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje

treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje

pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što

23

markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja

pokreta

U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije

Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće

dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja

možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja

Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd

(Banović 2007)

Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

714 Metod izometrijskih naprezanja

Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta

naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u

stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa

eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično

služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod

izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi

24

Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje

rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-

10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne

treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da

uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2

mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe

labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u

naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne

sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti

sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda

pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke

kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović

2007)

Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-

treninga-snage-iii-deo

25

72 Usavršavanje brzine

Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom

vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović

i Idrizović 2001)

Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada

vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne

forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata

tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim

dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom

brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave

brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili

specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane

protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje

specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova

brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode

usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog

pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova

Slika 6 Usavršavanje brzine

Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

26

721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi

(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići

visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja

brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće

suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)

Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na

početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan

pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno

dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj

početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu

sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal

Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili

više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se

unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u

27

kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na

primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za

dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu

mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja

Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon

zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije

praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog

trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je

od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista

visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja

Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri

pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada

protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i

dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije

pojavljuju izolovano

722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da

je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine

određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa

određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u

izvođenju datog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a

naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu

svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske

kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog

pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i

pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu

28

sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno

izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)

Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

73 Usavršavanje izdržljivosti

Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u

toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što

borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju

svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)

Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na

efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)

Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo

ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je

usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa

završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od

par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta

Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj

borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost

29

džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-

sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne

izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje

anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod

kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri

čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad

u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85

opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog

opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj

zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena

kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista

po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)

Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti

Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-

za-eksplozivnost

731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne

energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na

periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju

30

funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju

kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam

predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)

Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju

duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja

kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih

mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u

minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se

stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti

džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja

(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i

njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše

neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao

uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40

min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u

31

pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje

mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)

U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva

minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi

stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se

primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić

1979)

732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od

nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista

ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je

frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u

ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti

nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u

fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na

značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti

Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu

ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna

ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti

takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara

kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta

gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U

procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati

učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica

opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo

anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži

predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti

32

džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod

Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A

osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i

odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje

započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u

minuti

Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima

opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali

dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja

sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi

pasivni odmori (Dragić 1996)

Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

74 Usavršavanje okretnosti

Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi

pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi

pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se

33

mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti

razlikujemo dvije uzajamno povezane metode

bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje

u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito

izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme

zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz

puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-

oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove

motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8

godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje

novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju

usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali

samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti

dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti

Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe

i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta

obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom

kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske

igre itd)

bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom

primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju

(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke

pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da

djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala

situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na

novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora

ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno

primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste

dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo

34

aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se

iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima

zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz

različitih položaja (Dragić 1996)

75 Usavršavanje gipkosti u džudou

Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za

izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti

Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu

pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura

kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim

situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih

osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao

osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od

zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada

usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog

procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri

primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)

Slika 12 Usavršavanje gipkosti

Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

35

Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u

svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo

gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj

snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za

usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim

uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u

cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na

dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku

koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode

pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su

bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom

izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u

takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe

ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i

pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač

sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od

dinamičkog načina

bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja

izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom

narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja

pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko

tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem

se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i

gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja

treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati

da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba

izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno

slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i

odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)

36

8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI

Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno

mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u

sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu

samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje

napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima

treninga u toku sportske borbe)

U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane

sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane

sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u

najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora

bull funkcionalnog stanja organizma

bull veličine opterećenja (Dragić 1996)

Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu

utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava

stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom

procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za

sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem

je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču

na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U

trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na

prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti

sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u

stanje pretreniranosti

Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena

treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti

odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg

opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja

37

što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki

naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo

bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom

određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo

pridržavati sledećih principa

bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog

sportiste posebno

bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na

prethodnom

bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od

prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće

opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)

Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost

organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog

procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških

zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite

nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o

nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što

svakako zavisi od doziranja opterećenja

Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih

osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje

se polazi

Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom

od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100

te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)

38

9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA

Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće

sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku

i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se

povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz

mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem

poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i

ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U

džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim

povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje

zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova

Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od

toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama

Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju

kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i

kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja

Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo

lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za

džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu

specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno

lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove

pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)

Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći

trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste

do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi

stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje

može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl

39

Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma

nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja

organizma

bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u

njima u toku laganog aerobnog rada

bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili

angažovani u toku sportskog treninga

bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža

toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)

40

10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od

pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti

pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa

optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge

strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme

zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo

kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne

grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-

motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata

Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage

(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim

toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti

aerobnog i anaerobnog tipa

U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji

je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i

izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata

Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata

potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se

svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki

izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne

funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i

međunarodnoj sceni

41

LITERATURA

1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-

matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu

2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika

Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska

akademija

3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko

izdanje

4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke

kulture

5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke

kulture Vojvodine

6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica

Univerzitet Crne Gore

7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u

Zagrebu

8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi

Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine

9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u

Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet

sveučilišta u Zagrebu

11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki

fakultet sveučilišta u Zagrebu

12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska

akademija

42

SLIKE

Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg

Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb

Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu

Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-

treninga-snage-iii-deo

Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-

eksplozivnost

Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

43

BIOGRAFIJA

Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne

Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet

za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i

profesionalno se bavio džudom

Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac

Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine

Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara

44

  • 2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
  • 3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
  • 4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
  • 5 PLANIRANJE PRIPREMA
    • 51 Perspektivni plan priprema
    • 52 Periodični plan priprema
    • 53 Tekući plan priprema
    • 54 Operativni plan priprema
    • 55 Ciklusni plan priprema
      • 6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
        • 61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
        • 62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
        • 63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
          • 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
              • 7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU
                • 71 Usavršavanje snage
                  • 711 Metod maksimalnog naprezanja
                  • 712 Metod repetitivnih naprezanja
                  • 713 Metod dinamičkog naprezanja
                  • 714 Metod izometrijskih naprezanja
                    • 72 Usavršavanje brzine
                      • 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
                      • 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
                        • 73 Usavršavanje izdržljivosti
                          • 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
                          • 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
                            • 74 Usavršavanje okretnosti
                            • 75 Usavršavanje gipkosti u džudou
                              • 8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
                              • 9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
                              • 10 ZAKLJUČAK
                              • LITERATURA
                              • SLIKE
                              • BIOGRAFIJA

bull Neprekidnost i kontinuiranost procesa treninga

bull Precizno određivanje zadataka i sadržaja treninga po određenim periodima i

etapama trenažne godine

bull Određivanje za svaku grupu sportista sredstva i metode kondicione tehničke i

taktičke pripreme s´obzirom na njihovu sportsku kvalifikaciju i zadatke

usavršavanja sportskog majstorstva

bull Određivanje sadržaja i sredstava moralno voljne pripreme svakog ponaosob

sportiste

bull U preciznoj organizaciji vaspitnog rada

bull Organizaciju pedagoške i ljekarske kontrole

bull Određivanje za svakog posebno plan priprema prema kalendaru takmičarske

godine

bull Određivanje nivoa trenažnih i takmičarskih opterećenja za džudo sport (Dragić

1979)

55 Ciklusni plan priprema

Ciklusni plan priprema obuhvata zatvoreni krug rada ili treninga u toku određenog

vremena U njemu se razrađuju zadaci sredstva i metode po godinama periodima

etapama nedeljama i danima Ciklusni plan može biti sastavljen u vidu teksta tabele i

grafika Sve ove forme dozvoljavaju detaljno upoređivanje u napredovanju kod

treniranja kondicionih tehničkih i taktičkih elemenata vezanih za džudo sport Ovakve

forme planiranja daju mogućnost dobrog iskorišćavanja različitih šema grafikona

kojima se lako mogu odrediti obim i intezitet opterećenja za svaki dan posebno u

časovima procentima i bodovima Od svega časovni plan treninga je najprostiji U

njemu se sastavljaju zadaci treninga predviđaju se sredstva raspodjeljuje se vrijeme za

različite forme rada i vidove priprema po određenim periodima i etapama

Na ovakav način proces funkcionalno-motoričkih priprema džudista počinje sa

organizacijom cijelog kolektiva Postavljaju se ciljevi i zadaci planiranih djelatnosti

10

svakog džudiste Vrši se izbor sredstava metoda i formi vježbanja Završava se

rješavanjem svih tih zadataka odnosno postizanjem određenih rezultata

Glavni zadatak planiranja priprema džudista ka dostizanju vrhunskih rezultata

trebalo bi da se završava naučno istraživačkim podacima svakog pojedinačno džudiste o

njegovom stanju sportske forme (Dragić 1996)

11

6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA

Funkcionalno-motorička priprema predstavlja sistematsko i kontrolisano

odvijanje procesa prilagođavanja organizma kako bi se postigla najpovoljnija

funkcionalnost protiv opterećenja i naprezanja Treniranost kao uticaj fizioloških

promjena džudiste putem treninga usko je povezana sa pojmom treninga kao stručno-

pedagoškim procesom Fiziološke promjene utiču na organe i sisteme organizma čije se

stanje pod uticajem treninga može dovesti u visok stepen funkcionisanja Rukovodeći

stručno-pedagoškim procesom trener će zavisno od karaktera ovog procesa izborom

odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i motoričkih

sposobnosti sportiste Pod pojmom razvoj funkcionalnih sposobnosti podrazumijevamo

značajnije promjene na svim sistemima čovjeka a posebno na kardio-respiratornom

mišićno-koštanom i nervnom sistemu (Idrizović i Idrizović 2001) Dok na razvoj

motoričkih sposobnosti džudiste podrazumijevamo visok nivo usklađenosti motoričkih

osobina (snaga brzina izdržljivost okretnost i gipkost) što je osnovni preduslov za

postizanje vrhunskih rezultata u džudou Naučna istraživanja i stečeno ogromno

praktično iskustvo omogućavaju izvršenje kvantitativnih analiza i modeliranje nekih

procesa izbor efikasnijih šema trenažnih opterećenja U tom cilju izgrađuju se

takozvani prosječni statistički modeli kondicionih treninga za konkretne sportske

discipline a na tom osnovu individualni modeli priprema usklađeni sa morfo-

funkcionalnim statusom svakog sportiste i sa konkretnim zadacima trenažnog procesa

(Željaskov 2006)

61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme

Funkcionalno-motorička priprema džudista karakteriše se razvijanjem

vegetativnih i motoričkih funkcija organizma Kada je riječ o zadacima funkcionalno-

motoričke pripreme u radu sa džudistima potrebno je istaći da je ona usmjerena na

učvršćenje zdravlja postizanje optimalnog fizičkog razvoja i razvijanje adaptacionih

12

sposobnosti koje će im omogućiti uspješnu izgradnju motoričkih osobina a kao solidnu

osnovu za kasniju uspješnu primjenu složene tehnike džudoa u sportskoj borbi

U procesu priprema sportista u okviru fizičke pripreme razlikujemo opštu i

specifičnu fizičku pripremu Pod opštom funkcionalno-motoričkom pripremom

podrazumijevamo stanje organizma i razvijenost motoričkih sposobnosti koje čine

čovjeka sposobnim da se uspješno bavi sportskim aktivnostima tj da izvodi rad

različitog karaktera (Dragić 1996)

Pod specifičnom funkcionalno-motoričkom pripremom podrazumijevamo stanje

organizma i razvijenost sposobnosti koje čine džudistu sposobnim da dostiže vrhunske

rezultate

62 Opšta funkcionalno-motorička priprema

Opšta funkcionalna-motorička priprema se sastoji u razvoju primarnih

sposobnosti i karakteristika sportista sa ciljem razvijanja opšte kondicione treniranosti

primjenjujući prvenstveno trenažne sadržaje koji su usmjereni na razvoj sposobnosti

karakteristika sportista koje nisu specifične za određenu sportsku aktivnost (Malacko i

Doder 2008)

Ova priprema podrazumijeva proces harmičnog razvoja bazičnih funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti Opšta funkcionalno-motorička priprema je usmjerena na

podizanje efikasnosti svih organa i organskih sistema u funkcionalnom smislu

povećanje kordinacionih sposobnosti povećanje snage brzine i izdržljivosti U ovoj

pripremi veliki je akcenat na globalnoj obradi lokomotornog aparata Jedan od osnovnih

zadataka programa funkcionalno-motoričke pripreme jeste optimalan izbor vježbi

U sredstva opšte funkcionalno-motoričke pripreme prvenstveno spadaju vježbe

koje svestrano usavršavaju motoričke osobine i učvršćuju elementarne motoričke

navike vodeći pritom računa o njihovom harmoničnom djelovanju na organizam

sportiste (hodanje trčanje elementarne igre sportske igre plivanje skijanje

gimnastika vježbe sa opterećenjem itd)

13

Važno mjesto zauzimaju i vježbe kojima se preventivno djeluje na kritične zone

lokomotornog aparata npr kičma koje su izložene većim naporima a time i riziku za

povrede

U treningu sportista najpoznatije i najpogodnije su razne forme stanica posebno

sistem bdquoiz vježbe u vježbuldquo pri kojem se može obaviti i do stotinu vježbi različite

složenosti kontinuirano jedna za drugom Vježbe u parovima su veoma korisne

pogotovo u treningu mlađih sportista

U cilju postizanja većeg nivoa opšte funkcionalno-motoričke pripreme mogu se sa

uspjehom koristiti i određeni elementi iz borilačkih sportova Analizirajući krajnje

ciljeve i zadatke opšte funkcionalno-motoričke pripreme sa aspekta zahtjeva džudo

sporta potrebno je imati u vidu sledeće

bull da se izborom i primjenom sredstava opšte funkcionalno motoričke pripreme

doprinese opštem biološkom razvoju kao i razvoju motorike i pozitivnih

moralno-voljnih osobina džudista

bull tokom izbora i primjene sredstava opšte funkcionalno-motoričke pripreme

treba razvijati naročite fizičke sposobnosti koje su po karakteru nervno-

mišićnih naprezanja i načinu funkcionisanja organizma sličniji pokretima u

džudou

bull da se obogati fond kretanja džudista u usvajanju one motoričke navike koja

će ubrzati pozitivan prenos tj pozitivno uzajamno djelovanje između

vladanja tehnikom jedne vježbe i uspješnog ovladavanja i izvođenja druge

koja će ubrzati formiranje specifičnih navika neposredno potrebnih u džudou

bull da prelaskom na drugačiji karakter kretanja omogućuje potpunije i brže

odmaranje organizma i obnavljanje radne sposobnosti (Dragić1996)

14

63 Specifična funkcionalno-motorička priprema

Cilj specifične funkcionalno-motoričke pripreme jeste da se izvrši kompleksna

adaptacija organizma u procesu razvoja i usavršavanja funkcionalnih i motoričkih

sposobnosti i adaptacija na sasvim određene kretne strukture koje po strukturi

opterećenju i dinamici odgovaraju datoj sportskoj grani Specifična funkcionalno-

motorička priprema utiče na razvoj motoričkih osobina neophodnih za izvođenje

specifičnih pokreta a koristi se kao sastavni dio cjeloukupnog stručno-pedagoškog

procesa usko povezana sa usavršavanjem tehničko-taktičkih elemenata (Dragić 1996)

Ukoliko želimo da izvršimo pravilan izbor odgovarajućih specifičnih vježbi za

džudo i usmjerimo ih na usavršavanje bilo koje motoričke osobine neophodno je dobro

proučiti strukturu pojedinih tehnika džudoa i aktivnosti pojedinih grupa mišića prilikom

realizacije određenog zahvata ili bacanja Na osnovu ovih pokazatelja utvrdićemo koji

su mišići najviše aktivirani tokom realizacije određene tehnike što će nam poslužiti kao

polazište za izbor određenog kompleksa specifičnih vježbi koje će imati najefikasniji

uticaj na njihov pravilan razvoj Prilikom primjene specifičnih vježbi koriste se i

dopunska opterećenja (spoljašnje opterećenje povećanje frekvence i trajanje vježbe)

pri čemu trener mora strogo voditi računa da primijenjeno spoljašnje opterećenje ne

naruši osnovnu biomehaničku strukturu kretanja i na taj način smanji racionalnost

izvođenja kretanja Pored uticaja na razvoj određenih grupa mišića sredstvima

specifične funkcionalno-motoričke pripreme takođe ćemo uticati na razvoj onih

motoričkih osobina za koje ocijenimo da u datom momentu uslovljavaju razvoj

određenih kvaliteta karakterističnih za džudo U zavisnosti od zadataka koje u

određenoj fazi pripreme želimo da rješavamo vježbe specifične pripreme uslovno

možemo da podijelimo na

bull vježbe za razvoj specifičnih motoričkih osobina

bull vježbe za usavršavanje specifičnih elemenata karakterističnih za džudo

Za odnos opštih i specifičnih funkcionalno-motoričkih priprema u džudou i

srodnim borilačkim sportovima interesantna su zapažanja poznatog sovjetskog

15

pedagoga iz ove oblasti profesora Čumakova i njegovih saradnika izloženih na donjoj

tabeli

Tabela 1 Odnos opšte i specifične pripreme (Dragić 1996)

Staž vježbanja Obim fizičke pripreme Specifična fizička priprema

Početnici 70 30

1-3 god 60 40

3-5 god 50 50

5-6 god 40 60

6-8 god 30 70

8 i više 20 80

Pravilno programiranje odnosa opšte i specifične pripreme džudista u određenoj

fazi ili periodu godišnjeg ciklusa treninga daje nam velike izglede na uspjeh

631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga

Kao uspješan primjer možemo navesti pripreme džudo reprezentacije Jugoslavije

koje su bile sprovedene mjesec dana prije prvenstva svijeta u Beogradu 1989 godine

održane u tadašnjoj Čehoslovačkoj od 0709-15091989 godine a na kojem je

reprezentativac Jugoslavije Dragomir Bečanović osvojio zlatnu medalju

I dan priprema

Prije podne 0930 ndash 1100 h

bull Zagrijavanje džudo gimnastika 15 minuta

bull 15 minuta uči-komi na mjestu i kretanju

bull 7 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta

bull 10 minuta vježbe za opuštanje i smirivanje organizma

16

Poslije podne 1500 - 1630 h

bull 15 minuta zagrijavanje za randori u parteru

bull 7 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 5 minuta

bull Vježbe za relaksaciju 8 minuta

bull Poslije završenog treninga obavezna sauna bazen sa mineralnom vodom

hidromasaža opuštanje uz muziku Ukupno kompletan tretman traje 60 minuta

II dan priprema

Prije podne

bull Aktivan odmor (šetnja)

Poslije podne 1800 - 1930 h

bull Trčanje 5000m na vrijeme

bull Vježbe oblikovanja 15 minuta

bull Uskoci na mjestu 5 x 150 u seriji

bull Tehnika u kretanju sa dizanjem po 200 u seriji

bull 3 x 5 minuta rvanje sa puno guranja i vučenja

bull Poslije večere šetnja u prirodi od 2200 ndash 2300 h odmor na raspolaganju sauna

bazen hidromasaža sve ukupno 60 minuta

III dan priprema

Jutarnji trening 0715 - 0735 h

bull Vježbe oblikovanja i šetnja u šumi 1200 m dužine

Prije podne 1000 - 1200 h

bull Igranje fudbala u sali 35 minuta

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull 17 minuta uči komi u kretanju sa bacanjem

bull 4 x 5 minuta randori u stojećem stavu

Poslije podne 1700 - 1830 h

bull 10 minuta zagrijavanje

bull 10 minuta džudo parterna gimnastika

bull 15 minuta uči komi u kretanju

17

bull Randori u stojećem stavu 7 x 5 minuta pauza za odmor 3 minuta

bull Vježbe za relaksaciju i opuštanje

Večernji trening 2100 - 2200 h

bull 15 minuta plivanja u bazenu

bull 30 minuta sauna

bull 15 minuta hidro masaža u mineralnoj toploj vodi

IV dan priprema

Jutarnji trening 0710 - 0745 h

bull 4500 m trčanja svako svojim tempom

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull Uskoci na mjestu 2 x 200

bull Tehnika u kretanju 5 minuta kontinuirano

Prije podne 1000 - 1100 h

bull 10 minuta zagrijavanja

bull 10 minuta uči-komi na mjestu

bull 10 minuta uči-komi nožne tehnike u kretanju

bull 10 minuta uči-komi kombinacija

bull 5 x 1 minut uči-komi u parteru specijalke napad maksimalno

bull Vježbe snage sklekovi zgibovi sa partnerom trbuh-leđa polu mostovi vježbe

za mišiće vrata i na kraju istezanje

Poslije podne 1530 - 1710 h

bull 10 minuta zagrijavanja

bull 10 minuta uči-komi na mjestu

bull Uči-komi na 10 sekundi brzinski ulasci sa bacanjem na kraju onda drugi radi

tehniku 20 sekundi

bull 8 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza po 3 minuta

bull Nage-vaza svako po 100 bacanja

bull Vježbe za relaksaciju

bull 40 minuta posle ovog treninga sauna bazen masaža hidro masaža

18

V dan priprema

Prije podne 0930 - 1100 h

bull Igranje fudbala u sali 60 minuta

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull Vježbe za mišiće trbuha i leđa sklekovi zgibovi

Poslije podne 1530 - 1700 h

bull 10 minuta džudo vježbe oblikovanja

bull 5 minuta uči-komi na mjestu

bull 3 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta

bull 5 x 5 minuta randori linija sa pauzom od 5 minuta

bull Nage-komi svako po 150 bacanja

Večernji trening 2000 - 2130 h

bull Sauna bazen masaža

VI dan priprema

Jutarnji trening 0710 - 0745 h

bull Trčanje dužine 4500 m na vrijeme

bull 8 minuta vježbe oblikovanja

bull Uskoci na mjestu 2 x 250

Prije podne 1000 - 1130 h

bull 5 minuta zagrijavanje lak randori u parteru

bull 5 minuta vježbe oblikovanja zagrijavanja

bull 5 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta

bull 5 minuta relaksacija joga vježbama

Poslije podne 1700 - 1800 h

bull 10 minuta zagrijavanje

bull 10 minuta bucu-kari

bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 3 minuta

bull 5 minuta relaksacije

Večernji trening od 2100 - 2200 h

19

bull Bazen sauna hidro masaža

VII dan priprema

Jutarnji trening 1000 - 1100 h

bull Oštro trčanje 4000 m na vrijeme

bull 10 minuta vježbe oblikovanja

bull Uskoci na mjestu 2 x 200

bull Tehnika u kretanju sa dizanjem 10 minuta

Poslije podne 1700 - 1800 h

bull 10 minuta vježbe oblikovanja

bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta

bull 10 minuta relaksacija vježbama joge

Večernji trening 2100 - 2200 h

bull Sauna bazen hidro masaža

VIII dan priprema

bull Dan odmora povratak kući (Ćirković 1991)

20

7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage

Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno

uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje

snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora

partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na

zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na

razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike

količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista

primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog

perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom

procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu

treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo

izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)

Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao

procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje

(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja

bez prekida rada (do otkaza)

Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim

prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno

se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako

na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok

stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored

toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage

ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u

dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)

21

Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i

druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na

izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu

Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod

maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja

i metod izometrijskih naprezanja

711 Metod maksimalnog naprezanja

Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu

džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste

Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod

uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna

je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim

fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava

na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže

veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u

treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)

Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

22

712 Metod repetitivnih naprezanja

Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno

izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti

sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a

najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta

Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati

npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja

određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju

treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama

može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U

ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)

U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom

primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju

vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri

ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)

713 Metod dinamičkog naprezanja

Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao

što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici

zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru

mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja

odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom

Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip

rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku

izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje

treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje

pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što

23

markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja

pokreta

U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije

Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće

dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja

možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja

Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd

(Banović 2007)

Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

714 Metod izometrijskih naprezanja

Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta

naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u

stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa

eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično

služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod

izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi

24

Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje

rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-

10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne

treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da

uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2

mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe

labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u

naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne

sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti

sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda

pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke

kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović

2007)

Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-

treninga-snage-iii-deo

25

72 Usavršavanje brzine

Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom

vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović

i Idrizović 2001)

Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada

vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne

forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata

tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim

dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom

brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave

brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili

specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane

protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje

specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova

brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode

usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog

pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova

Slika 6 Usavršavanje brzine

Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

26

721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi

(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići

visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja

brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće

suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)

Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na

početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan

pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno

dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj

početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu

sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal

Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili

više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se

unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u

27

kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na

primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za

dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu

mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja

Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon

zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije

praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog

trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je

od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista

visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja

Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri

pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada

protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i

dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije

pojavljuju izolovano

722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da

je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine

određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa

određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u

izvođenju datog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a

naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu

svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske

kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog

pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i

pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu

28

sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno

izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)

Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

73 Usavršavanje izdržljivosti

Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u

toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što

borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju

svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)

Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na

efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)

Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo

ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je

usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa

završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od

par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta

Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj

borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost

29

džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-

sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne

izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje

anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod

kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri

čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad

u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85

opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog

opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj

zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena

kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista

po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)

Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti

Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-

za-eksplozivnost

731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne

energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na

periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju

30

funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju

kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam

predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)

Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju

duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja

kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih

mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u

minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se

stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti

džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja

(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i

njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše

neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao

uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40

min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u

31

pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje

mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)

U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva

minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi

stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se

primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić

1979)

732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od

nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista

ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je

frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u

ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti

nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u

fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na

značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti

Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu

ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna

ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti

takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara

kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta

gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U

procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati

učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica

opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo

anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži

predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti

32

džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod

Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A

osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i

odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje

započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u

minuti

Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima

opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali

dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja

sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi

pasivni odmori (Dragić 1996)

Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

74 Usavršavanje okretnosti

Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi

pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi

pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se

33

mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti

razlikujemo dvije uzajamno povezane metode

bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje

u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito

izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme

zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz

puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-

oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove

motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8

godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje

novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju

usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali

samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti

dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti

Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe

i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta

obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom

kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske

igre itd)

bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom

primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju

(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke

pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da

djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala

situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na

novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora

ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno

primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste

dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo

34

aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se

iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima

zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz

različitih položaja (Dragić 1996)

75 Usavršavanje gipkosti u džudou

Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za

izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti

Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu

pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura

kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim

situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih

osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao

osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od

zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada

usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog

procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri

primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)

Slika 12 Usavršavanje gipkosti

Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

35

Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u

svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo

gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj

snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za

usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim

uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u

cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na

dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku

koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode

pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su

bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom

izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u

takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe

ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i

pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač

sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od

dinamičkog načina

bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja

izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom

narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja

pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko

tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem

se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i

gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja

treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati

da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba

izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno

slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i

odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)

36

8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI

Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno

mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u

sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu

samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje

napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima

treninga u toku sportske borbe)

U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane

sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane

sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u

najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora

bull funkcionalnog stanja organizma

bull veličine opterećenja (Dragić 1996)

Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu

utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava

stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom

procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za

sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem

je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču

na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U

trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na

prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti

sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u

stanje pretreniranosti

Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena

treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti

odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg

opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja

37

što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki

naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo

bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom

određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo

pridržavati sledećih principa

bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog

sportiste posebno

bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na

prethodnom

bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od

prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće

opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)

Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost

organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog

procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških

zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite

nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o

nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što

svakako zavisi od doziranja opterećenja

Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih

osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje

se polazi

Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom

od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100

te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)

38

9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA

Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće

sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku

i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se

povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz

mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem

poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i

ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U

džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim

povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje

zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova

Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od

toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama

Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju

kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i

kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja

Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo

lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za

džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu

specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno

lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove

pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)

Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći

trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste

do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi

stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje

može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl

39

Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma

nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja

organizma

bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u

njima u toku laganog aerobnog rada

bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili

angažovani u toku sportskog treninga

bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža

toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)

40

10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od

pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti

pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa

optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge

strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme

zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo

kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne

grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-

motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata

Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage

(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim

toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti

aerobnog i anaerobnog tipa

U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji

je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i

izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata

Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata

potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se

svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki

izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne

funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i

međunarodnoj sceni

41

LITERATURA

1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-

matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu

2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika

Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska

akademija

3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko

izdanje

4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke

kulture

5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke

kulture Vojvodine

6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica

Univerzitet Crne Gore

7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u

Zagrebu

8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi

Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine

9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u

Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet

sveučilišta u Zagrebu

11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki

fakultet sveučilišta u Zagrebu

12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska

akademija

42

SLIKE

Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg

Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb

Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu

Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-

treninga-snage-iii-deo

Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-

eksplozivnost

Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

43

BIOGRAFIJA

Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne

Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet

za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i

profesionalno se bavio džudom

Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac

Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine

Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara

44

  • 2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
  • 3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
  • 4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
  • 5 PLANIRANJE PRIPREMA
    • 51 Perspektivni plan priprema
    • 52 Periodični plan priprema
    • 53 Tekući plan priprema
    • 54 Operativni plan priprema
    • 55 Ciklusni plan priprema
      • 6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
        • 61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
        • 62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
        • 63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
          • 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
              • 7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU
                • 71 Usavršavanje snage
                  • 711 Metod maksimalnog naprezanja
                  • 712 Metod repetitivnih naprezanja
                  • 713 Metod dinamičkog naprezanja
                  • 714 Metod izometrijskih naprezanja
                    • 72 Usavršavanje brzine
                      • 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
                      • 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
                        • 73 Usavršavanje izdržljivosti
                          • 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
                          • 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
                            • 74 Usavršavanje okretnosti
                            • 75 Usavršavanje gipkosti u džudou
                              • 8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
                              • 9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
                              • 10 ZAKLJUČAK
                              • LITERATURA
                              • SLIKE
                              • BIOGRAFIJA

svakog džudiste Vrši se izbor sredstava metoda i formi vježbanja Završava se

rješavanjem svih tih zadataka odnosno postizanjem određenih rezultata

Glavni zadatak planiranja priprema džudista ka dostizanju vrhunskih rezultata

trebalo bi da se završava naučno istraživačkim podacima svakog pojedinačno džudiste o

njegovom stanju sportske forme (Dragić 1996)

11

6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA

Funkcionalno-motorička priprema predstavlja sistematsko i kontrolisano

odvijanje procesa prilagođavanja organizma kako bi se postigla najpovoljnija

funkcionalnost protiv opterećenja i naprezanja Treniranost kao uticaj fizioloških

promjena džudiste putem treninga usko je povezana sa pojmom treninga kao stručno-

pedagoškim procesom Fiziološke promjene utiču na organe i sisteme organizma čije se

stanje pod uticajem treninga može dovesti u visok stepen funkcionisanja Rukovodeći

stručno-pedagoškim procesom trener će zavisno od karaktera ovog procesa izborom

odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i motoričkih

sposobnosti sportiste Pod pojmom razvoj funkcionalnih sposobnosti podrazumijevamo

značajnije promjene na svim sistemima čovjeka a posebno na kardio-respiratornom

mišićno-koštanom i nervnom sistemu (Idrizović i Idrizović 2001) Dok na razvoj

motoričkih sposobnosti džudiste podrazumijevamo visok nivo usklađenosti motoričkih

osobina (snaga brzina izdržljivost okretnost i gipkost) što je osnovni preduslov za

postizanje vrhunskih rezultata u džudou Naučna istraživanja i stečeno ogromno

praktično iskustvo omogućavaju izvršenje kvantitativnih analiza i modeliranje nekih

procesa izbor efikasnijih šema trenažnih opterećenja U tom cilju izgrađuju se

takozvani prosječni statistički modeli kondicionih treninga za konkretne sportske

discipline a na tom osnovu individualni modeli priprema usklađeni sa morfo-

funkcionalnim statusom svakog sportiste i sa konkretnim zadacima trenažnog procesa

(Željaskov 2006)

61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme

Funkcionalno-motorička priprema džudista karakteriše se razvijanjem

vegetativnih i motoričkih funkcija organizma Kada je riječ o zadacima funkcionalno-

motoričke pripreme u radu sa džudistima potrebno je istaći da je ona usmjerena na

učvršćenje zdravlja postizanje optimalnog fizičkog razvoja i razvijanje adaptacionih

12

sposobnosti koje će im omogućiti uspješnu izgradnju motoričkih osobina a kao solidnu

osnovu za kasniju uspješnu primjenu složene tehnike džudoa u sportskoj borbi

U procesu priprema sportista u okviru fizičke pripreme razlikujemo opštu i

specifičnu fizičku pripremu Pod opštom funkcionalno-motoričkom pripremom

podrazumijevamo stanje organizma i razvijenost motoričkih sposobnosti koje čine

čovjeka sposobnim da se uspješno bavi sportskim aktivnostima tj da izvodi rad

različitog karaktera (Dragić 1996)

Pod specifičnom funkcionalno-motoričkom pripremom podrazumijevamo stanje

organizma i razvijenost sposobnosti koje čine džudistu sposobnim da dostiže vrhunske

rezultate

62 Opšta funkcionalno-motorička priprema

Opšta funkcionalna-motorička priprema se sastoji u razvoju primarnih

sposobnosti i karakteristika sportista sa ciljem razvijanja opšte kondicione treniranosti

primjenjujući prvenstveno trenažne sadržaje koji su usmjereni na razvoj sposobnosti

karakteristika sportista koje nisu specifične za određenu sportsku aktivnost (Malacko i

Doder 2008)

Ova priprema podrazumijeva proces harmičnog razvoja bazičnih funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti Opšta funkcionalno-motorička priprema je usmjerena na

podizanje efikasnosti svih organa i organskih sistema u funkcionalnom smislu

povećanje kordinacionih sposobnosti povećanje snage brzine i izdržljivosti U ovoj

pripremi veliki je akcenat na globalnoj obradi lokomotornog aparata Jedan od osnovnih

zadataka programa funkcionalno-motoričke pripreme jeste optimalan izbor vježbi

U sredstva opšte funkcionalno-motoričke pripreme prvenstveno spadaju vježbe

koje svestrano usavršavaju motoričke osobine i učvršćuju elementarne motoričke

navike vodeći pritom računa o njihovom harmoničnom djelovanju na organizam

sportiste (hodanje trčanje elementarne igre sportske igre plivanje skijanje

gimnastika vježbe sa opterećenjem itd)

13

Važno mjesto zauzimaju i vježbe kojima se preventivno djeluje na kritične zone

lokomotornog aparata npr kičma koje su izložene većim naporima a time i riziku za

povrede

U treningu sportista najpoznatije i najpogodnije su razne forme stanica posebno

sistem bdquoiz vježbe u vježbuldquo pri kojem se može obaviti i do stotinu vježbi različite

složenosti kontinuirano jedna za drugom Vježbe u parovima su veoma korisne

pogotovo u treningu mlađih sportista

U cilju postizanja većeg nivoa opšte funkcionalno-motoričke pripreme mogu se sa

uspjehom koristiti i određeni elementi iz borilačkih sportova Analizirajući krajnje

ciljeve i zadatke opšte funkcionalno-motoričke pripreme sa aspekta zahtjeva džudo

sporta potrebno je imati u vidu sledeće

bull da se izborom i primjenom sredstava opšte funkcionalno motoričke pripreme

doprinese opštem biološkom razvoju kao i razvoju motorike i pozitivnih

moralno-voljnih osobina džudista

bull tokom izbora i primjene sredstava opšte funkcionalno-motoričke pripreme

treba razvijati naročite fizičke sposobnosti koje su po karakteru nervno-

mišićnih naprezanja i načinu funkcionisanja organizma sličniji pokretima u

džudou

bull da se obogati fond kretanja džudista u usvajanju one motoričke navike koja

će ubrzati pozitivan prenos tj pozitivno uzajamno djelovanje između

vladanja tehnikom jedne vježbe i uspješnog ovladavanja i izvođenja druge

koja će ubrzati formiranje specifičnih navika neposredno potrebnih u džudou

bull da prelaskom na drugačiji karakter kretanja omogućuje potpunije i brže

odmaranje organizma i obnavljanje radne sposobnosti (Dragić1996)

14

63 Specifična funkcionalno-motorička priprema

Cilj specifične funkcionalno-motoričke pripreme jeste da se izvrši kompleksna

adaptacija organizma u procesu razvoja i usavršavanja funkcionalnih i motoričkih

sposobnosti i adaptacija na sasvim određene kretne strukture koje po strukturi

opterećenju i dinamici odgovaraju datoj sportskoj grani Specifična funkcionalno-

motorička priprema utiče na razvoj motoričkih osobina neophodnih za izvođenje

specifičnih pokreta a koristi se kao sastavni dio cjeloukupnog stručno-pedagoškog

procesa usko povezana sa usavršavanjem tehničko-taktičkih elemenata (Dragić 1996)

Ukoliko želimo da izvršimo pravilan izbor odgovarajućih specifičnih vježbi za

džudo i usmjerimo ih na usavršavanje bilo koje motoričke osobine neophodno je dobro

proučiti strukturu pojedinih tehnika džudoa i aktivnosti pojedinih grupa mišića prilikom

realizacije određenog zahvata ili bacanja Na osnovu ovih pokazatelja utvrdićemo koji

su mišići najviše aktivirani tokom realizacije određene tehnike što će nam poslužiti kao

polazište za izbor određenog kompleksa specifičnih vježbi koje će imati najefikasniji

uticaj na njihov pravilan razvoj Prilikom primjene specifičnih vježbi koriste se i

dopunska opterećenja (spoljašnje opterećenje povećanje frekvence i trajanje vježbe)

pri čemu trener mora strogo voditi računa da primijenjeno spoljašnje opterećenje ne

naruši osnovnu biomehaničku strukturu kretanja i na taj način smanji racionalnost

izvođenja kretanja Pored uticaja na razvoj određenih grupa mišića sredstvima

specifične funkcionalno-motoričke pripreme takođe ćemo uticati na razvoj onih

motoričkih osobina za koje ocijenimo da u datom momentu uslovljavaju razvoj

određenih kvaliteta karakterističnih za džudo U zavisnosti od zadataka koje u

određenoj fazi pripreme želimo da rješavamo vježbe specifične pripreme uslovno

možemo da podijelimo na

bull vježbe za razvoj specifičnih motoričkih osobina

bull vježbe za usavršavanje specifičnih elemenata karakterističnih za džudo

Za odnos opštih i specifičnih funkcionalno-motoričkih priprema u džudou i

srodnim borilačkim sportovima interesantna su zapažanja poznatog sovjetskog

15

pedagoga iz ove oblasti profesora Čumakova i njegovih saradnika izloženih na donjoj

tabeli

Tabela 1 Odnos opšte i specifične pripreme (Dragić 1996)

Staž vježbanja Obim fizičke pripreme Specifična fizička priprema

Početnici 70 30

1-3 god 60 40

3-5 god 50 50

5-6 god 40 60

6-8 god 30 70

8 i više 20 80

Pravilno programiranje odnosa opšte i specifične pripreme džudista u određenoj

fazi ili periodu godišnjeg ciklusa treninga daje nam velike izglede na uspjeh

631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga

Kao uspješan primjer možemo navesti pripreme džudo reprezentacije Jugoslavije

koje su bile sprovedene mjesec dana prije prvenstva svijeta u Beogradu 1989 godine

održane u tadašnjoj Čehoslovačkoj od 0709-15091989 godine a na kojem je

reprezentativac Jugoslavije Dragomir Bečanović osvojio zlatnu medalju

I dan priprema

Prije podne 0930 ndash 1100 h

bull Zagrijavanje džudo gimnastika 15 minuta

bull 15 minuta uči-komi na mjestu i kretanju

bull 7 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta

bull 10 minuta vježbe za opuštanje i smirivanje organizma

16

Poslije podne 1500 - 1630 h

bull 15 minuta zagrijavanje za randori u parteru

bull 7 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 5 minuta

bull Vježbe za relaksaciju 8 minuta

bull Poslije završenog treninga obavezna sauna bazen sa mineralnom vodom

hidromasaža opuštanje uz muziku Ukupno kompletan tretman traje 60 minuta

II dan priprema

Prije podne

bull Aktivan odmor (šetnja)

Poslije podne 1800 - 1930 h

bull Trčanje 5000m na vrijeme

bull Vježbe oblikovanja 15 minuta

bull Uskoci na mjestu 5 x 150 u seriji

bull Tehnika u kretanju sa dizanjem po 200 u seriji

bull 3 x 5 minuta rvanje sa puno guranja i vučenja

bull Poslije večere šetnja u prirodi od 2200 ndash 2300 h odmor na raspolaganju sauna

bazen hidromasaža sve ukupno 60 minuta

III dan priprema

Jutarnji trening 0715 - 0735 h

bull Vježbe oblikovanja i šetnja u šumi 1200 m dužine

Prije podne 1000 - 1200 h

bull Igranje fudbala u sali 35 minuta

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull 17 minuta uči komi u kretanju sa bacanjem

bull 4 x 5 minuta randori u stojećem stavu

Poslije podne 1700 - 1830 h

bull 10 minuta zagrijavanje

bull 10 minuta džudo parterna gimnastika

bull 15 minuta uči komi u kretanju

17

bull Randori u stojećem stavu 7 x 5 minuta pauza za odmor 3 minuta

bull Vježbe za relaksaciju i opuštanje

Večernji trening 2100 - 2200 h

bull 15 minuta plivanja u bazenu

bull 30 minuta sauna

bull 15 minuta hidro masaža u mineralnoj toploj vodi

IV dan priprema

Jutarnji trening 0710 - 0745 h

bull 4500 m trčanja svako svojim tempom

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull Uskoci na mjestu 2 x 200

bull Tehnika u kretanju 5 minuta kontinuirano

Prije podne 1000 - 1100 h

bull 10 minuta zagrijavanja

bull 10 minuta uči-komi na mjestu

bull 10 minuta uči-komi nožne tehnike u kretanju

bull 10 minuta uči-komi kombinacija

bull 5 x 1 minut uči-komi u parteru specijalke napad maksimalno

bull Vježbe snage sklekovi zgibovi sa partnerom trbuh-leđa polu mostovi vježbe

za mišiće vrata i na kraju istezanje

Poslije podne 1530 - 1710 h

bull 10 minuta zagrijavanja

bull 10 minuta uči-komi na mjestu

bull Uči-komi na 10 sekundi brzinski ulasci sa bacanjem na kraju onda drugi radi

tehniku 20 sekundi

bull 8 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza po 3 minuta

bull Nage-vaza svako po 100 bacanja

bull Vježbe za relaksaciju

bull 40 minuta posle ovog treninga sauna bazen masaža hidro masaža

18

V dan priprema

Prije podne 0930 - 1100 h

bull Igranje fudbala u sali 60 minuta

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull Vježbe za mišiće trbuha i leđa sklekovi zgibovi

Poslije podne 1530 - 1700 h

bull 10 minuta džudo vježbe oblikovanja

bull 5 minuta uči-komi na mjestu

bull 3 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta

bull 5 x 5 minuta randori linija sa pauzom od 5 minuta

bull Nage-komi svako po 150 bacanja

Večernji trening 2000 - 2130 h

bull Sauna bazen masaža

VI dan priprema

Jutarnji trening 0710 - 0745 h

bull Trčanje dužine 4500 m na vrijeme

bull 8 minuta vježbe oblikovanja

bull Uskoci na mjestu 2 x 250

Prije podne 1000 - 1130 h

bull 5 minuta zagrijavanje lak randori u parteru

bull 5 minuta vježbe oblikovanja zagrijavanja

bull 5 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta

bull 5 minuta relaksacija joga vježbama

Poslije podne 1700 - 1800 h

bull 10 minuta zagrijavanje

bull 10 minuta bucu-kari

bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 3 minuta

bull 5 minuta relaksacije

Večernji trening od 2100 - 2200 h

19

bull Bazen sauna hidro masaža

VII dan priprema

Jutarnji trening 1000 - 1100 h

bull Oštro trčanje 4000 m na vrijeme

bull 10 minuta vježbe oblikovanja

bull Uskoci na mjestu 2 x 200

bull Tehnika u kretanju sa dizanjem 10 minuta

Poslije podne 1700 - 1800 h

bull 10 minuta vježbe oblikovanja

bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta

bull 10 minuta relaksacija vježbama joge

Večernji trening 2100 - 2200 h

bull Sauna bazen hidro masaža

VIII dan priprema

bull Dan odmora povratak kući (Ćirković 1991)

20

7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage

Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno

uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje

snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora

partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na

zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na

razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike

količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista

primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog

perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom

procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu

treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo

izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)

Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao

procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje

(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja

bez prekida rada (do otkaza)

Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim

prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno

se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako

na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok

stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored

toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage

ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u

dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)

21

Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i

druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na

izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu

Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod

maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja

i metod izometrijskih naprezanja

711 Metod maksimalnog naprezanja

Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu

džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste

Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod

uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna

je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim

fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava

na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže

veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u

treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)

Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

22

712 Metod repetitivnih naprezanja

Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno

izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti

sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a

najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta

Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati

npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja

određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju

treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama

može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U

ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)

U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom

primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju

vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri

ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)

713 Metod dinamičkog naprezanja

Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao

što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici

zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru

mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja

odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom

Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip

rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku

izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje

treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje

pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što

23

markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja

pokreta

U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije

Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće

dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja

možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja

Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd

(Banović 2007)

Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

714 Metod izometrijskih naprezanja

Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta

naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u

stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa

eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično

služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod

izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi

24

Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje

rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-

10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne

treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da

uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2

mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe

labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u

naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne

sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti

sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda

pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke

kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović

2007)

Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-

treninga-snage-iii-deo

25

72 Usavršavanje brzine

Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom

vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović

i Idrizović 2001)

Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada

vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne

forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata

tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim

dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom

brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave

brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili

specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane

protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje

specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova

brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode

usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog

pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova

Slika 6 Usavršavanje brzine

Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

26

721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi

(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići

visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja

brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće

suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)

Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na

početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan

pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno

dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj

početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu

sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal

Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili

više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se

unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u

27

kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na

primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za

dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu

mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja

Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon

zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije

praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog

trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je

od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista

visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja

Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri

pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada

protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i

dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije

pojavljuju izolovano

722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da

je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine

određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa

određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u

izvođenju datog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a

naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu

svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske

kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog

pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i

pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu

28

sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno

izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)

Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

73 Usavršavanje izdržljivosti

Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u

toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što

borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju

svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)

Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na

efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)

Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo

ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je

usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa

završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od

par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta

Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj

borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost

29

džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-

sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne

izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje

anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod

kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri

čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad

u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85

opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog

opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj

zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena

kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista

po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)

Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti

Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-

za-eksplozivnost

731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne

energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na

periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju

30

funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju

kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam

predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)

Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju

duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja

kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih

mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u

minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se

stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti

džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja

(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i

njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše

neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao

uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40

min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u

31

pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje

mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)

U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva

minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi

stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se

primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić

1979)

732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od

nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista

ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je

frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u

ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti

nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u

fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na

značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti

Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu

ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna

ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti

takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara

kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta

gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U

procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati

učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica

opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo

anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži

predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti

32

džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod

Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A

osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i

odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje

započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u

minuti

Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima

opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali

dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja

sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi

pasivni odmori (Dragić 1996)

Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

74 Usavršavanje okretnosti

Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi

pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi

pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se

33

mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti

razlikujemo dvije uzajamno povezane metode

bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje

u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito

izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme

zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz

puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-

oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove

motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8

godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje

novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju

usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali

samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti

dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti

Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe

i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta

obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom

kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske

igre itd)

bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom

primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju

(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke

pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da

djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala

situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na

novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora

ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno

primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste

dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo

34

aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se

iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima

zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz

različitih položaja (Dragić 1996)

75 Usavršavanje gipkosti u džudou

Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za

izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti

Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu

pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura

kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim

situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih

osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao

osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od

zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada

usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog

procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri

primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)

Slika 12 Usavršavanje gipkosti

Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

35

Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u

svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo

gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj

snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za

usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim

uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u

cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na

dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku

koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode

pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su

bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom

izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u

takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe

ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i

pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač

sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od

dinamičkog načina

bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja

izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom

narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja

pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko

tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem

se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i

gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja

treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati

da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba

izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno

slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i

odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)

36

8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI

Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno

mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u

sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu

samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje

napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima

treninga u toku sportske borbe)

U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane

sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane

sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u

najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora

bull funkcionalnog stanja organizma

bull veličine opterećenja (Dragić 1996)

Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu

utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava

stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom

procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za

sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem

je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču

na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U

trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na

prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti

sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u

stanje pretreniranosti

Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena

treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti

odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg

opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja

37

što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki

naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo

bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom

određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo

pridržavati sledećih principa

bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog

sportiste posebno

bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na

prethodnom

bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od

prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće

opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)

Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost

organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog

procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških

zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite

nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o

nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što

svakako zavisi od doziranja opterećenja

Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih

osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje

se polazi

Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom

od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100

te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)

38

9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA

Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće

sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku

i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se

povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz

mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem

poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i

ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U

džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim

povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje

zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova

Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od

toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama

Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju

kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i

kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja

Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo

lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za

džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu

specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno

lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove

pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)

Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći

trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste

do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi

stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje

može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl

39

Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma

nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja

organizma

bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u

njima u toku laganog aerobnog rada

bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili

angažovani u toku sportskog treninga

bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža

toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)

40

10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od

pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti

pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa

optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge

strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme

zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo

kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne

grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-

motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata

Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage

(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim

toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti

aerobnog i anaerobnog tipa

U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji

je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i

izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata

Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata

potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se

svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki

izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne

funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i

međunarodnoj sceni

41

LITERATURA

1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-

matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu

2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika

Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska

akademija

3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko

izdanje

4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke

kulture

5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke

kulture Vojvodine

6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica

Univerzitet Crne Gore

7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u

Zagrebu

8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi

Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine

9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u

Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet

sveučilišta u Zagrebu

11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki

fakultet sveučilišta u Zagrebu

12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska

akademija

42

SLIKE

Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg

Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb

Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu

Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-

treninga-snage-iii-deo

Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-

eksplozivnost

Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

43

BIOGRAFIJA

Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne

Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet

za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i

profesionalno se bavio džudom

Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac

Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine

Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara

44

  • 2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
  • 3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
  • 4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
  • 5 PLANIRANJE PRIPREMA
    • 51 Perspektivni plan priprema
    • 52 Periodični plan priprema
    • 53 Tekući plan priprema
    • 54 Operativni plan priprema
    • 55 Ciklusni plan priprema
      • 6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
        • 61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
        • 62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
        • 63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
          • 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
              • 7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU
                • 71 Usavršavanje snage
                  • 711 Metod maksimalnog naprezanja
                  • 712 Metod repetitivnih naprezanja
                  • 713 Metod dinamičkog naprezanja
                  • 714 Metod izometrijskih naprezanja
                    • 72 Usavršavanje brzine
                      • 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
                      • 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
                        • 73 Usavršavanje izdržljivosti
                          • 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
                          • 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
                            • 74 Usavršavanje okretnosti
                            • 75 Usavršavanje gipkosti u džudou
                              • 8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
                              • 9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
                              • 10 ZAKLJUČAK
                              • LITERATURA
                              • SLIKE
                              • BIOGRAFIJA

6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA

Funkcionalno-motorička priprema predstavlja sistematsko i kontrolisano

odvijanje procesa prilagođavanja organizma kako bi se postigla najpovoljnija

funkcionalnost protiv opterećenja i naprezanja Treniranost kao uticaj fizioloških

promjena džudiste putem treninga usko je povezana sa pojmom treninga kao stručno-

pedagoškim procesom Fiziološke promjene utiču na organe i sisteme organizma čije se

stanje pod uticajem treninga može dovesti u visok stepen funkcionisanja Rukovodeći

stručno-pedagoškim procesom trener će zavisno od karaktera ovog procesa izborom

odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i motoričkih

sposobnosti sportiste Pod pojmom razvoj funkcionalnih sposobnosti podrazumijevamo

značajnije promjene na svim sistemima čovjeka a posebno na kardio-respiratornom

mišićno-koštanom i nervnom sistemu (Idrizović i Idrizović 2001) Dok na razvoj

motoričkih sposobnosti džudiste podrazumijevamo visok nivo usklađenosti motoričkih

osobina (snaga brzina izdržljivost okretnost i gipkost) što je osnovni preduslov za

postizanje vrhunskih rezultata u džudou Naučna istraživanja i stečeno ogromno

praktično iskustvo omogućavaju izvršenje kvantitativnih analiza i modeliranje nekih

procesa izbor efikasnijih šema trenažnih opterećenja U tom cilju izgrađuju se

takozvani prosječni statistički modeli kondicionih treninga za konkretne sportske

discipline a na tom osnovu individualni modeli priprema usklađeni sa morfo-

funkcionalnim statusom svakog sportiste i sa konkretnim zadacima trenažnog procesa

(Željaskov 2006)

61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme

Funkcionalno-motorička priprema džudista karakteriše se razvijanjem

vegetativnih i motoričkih funkcija organizma Kada je riječ o zadacima funkcionalno-

motoričke pripreme u radu sa džudistima potrebno je istaći da je ona usmjerena na

učvršćenje zdravlja postizanje optimalnog fizičkog razvoja i razvijanje adaptacionih

12

sposobnosti koje će im omogućiti uspješnu izgradnju motoričkih osobina a kao solidnu

osnovu za kasniju uspješnu primjenu složene tehnike džudoa u sportskoj borbi

U procesu priprema sportista u okviru fizičke pripreme razlikujemo opštu i

specifičnu fizičku pripremu Pod opštom funkcionalno-motoričkom pripremom

podrazumijevamo stanje organizma i razvijenost motoričkih sposobnosti koje čine

čovjeka sposobnim da se uspješno bavi sportskim aktivnostima tj da izvodi rad

različitog karaktera (Dragić 1996)

Pod specifičnom funkcionalno-motoričkom pripremom podrazumijevamo stanje

organizma i razvijenost sposobnosti koje čine džudistu sposobnim da dostiže vrhunske

rezultate

62 Opšta funkcionalno-motorička priprema

Opšta funkcionalna-motorička priprema se sastoji u razvoju primarnih

sposobnosti i karakteristika sportista sa ciljem razvijanja opšte kondicione treniranosti

primjenjujući prvenstveno trenažne sadržaje koji su usmjereni na razvoj sposobnosti

karakteristika sportista koje nisu specifične za određenu sportsku aktivnost (Malacko i

Doder 2008)

Ova priprema podrazumijeva proces harmičnog razvoja bazičnih funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti Opšta funkcionalno-motorička priprema je usmjerena na

podizanje efikasnosti svih organa i organskih sistema u funkcionalnom smislu

povećanje kordinacionih sposobnosti povećanje snage brzine i izdržljivosti U ovoj

pripremi veliki je akcenat na globalnoj obradi lokomotornog aparata Jedan od osnovnih

zadataka programa funkcionalno-motoričke pripreme jeste optimalan izbor vježbi

U sredstva opšte funkcionalno-motoričke pripreme prvenstveno spadaju vježbe

koje svestrano usavršavaju motoričke osobine i učvršćuju elementarne motoričke

navike vodeći pritom računa o njihovom harmoničnom djelovanju na organizam

sportiste (hodanje trčanje elementarne igre sportske igre plivanje skijanje

gimnastika vježbe sa opterećenjem itd)

13

Važno mjesto zauzimaju i vježbe kojima se preventivno djeluje na kritične zone

lokomotornog aparata npr kičma koje su izložene većim naporima a time i riziku za

povrede

U treningu sportista najpoznatije i najpogodnije su razne forme stanica posebno

sistem bdquoiz vježbe u vježbuldquo pri kojem se može obaviti i do stotinu vježbi različite

složenosti kontinuirano jedna za drugom Vježbe u parovima su veoma korisne

pogotovo u treningu mlađih sportista

U cilju postizanja većeg nivoa opšte funkcionalno-motoričke pripreme mogu se sa

uspjehom koristiti i određeni elementi iz borilačkih sportova Analizirajući krajnje

ciljeve i zadatke opšte funkcionalno-motoričke pripreme sa aspekta zahtjeva džudo

sporta potrebno je imati u vidu sledeće

bull da se izborom i primjenom sredstava opšte funkcionalno motoričke pripreme

doprinese opštem biološkom razvoju kao i razvoju motorike i pozitivnih

moralno-voljnih osobina džudista

bull tokom izbora i primjene sredstava opšte funkcionalno-motoričke pripreme

treba razvijati naročite fizičke sposobnosti koje su po karakteru nervno-

mišićnih naprezanja i načinu funkcionisanja organizma sličniji pokretima u

džudou

bull da se obogati fond kretanja džudista u usvajanju one motoričke navike koja

će ubrzati pozitivan prenos tj pozitivno uzajamno djelovanje između

vladanja tehnikom jedne vježbe i uspješnog ovladavanja i izvođenja druge

koja će ubrzati formiranje specifičnih navika neposredno potrebnih u džudou

bull da prelaskom na drugačiji karakter kretanja omogućuje potpunije i brže

odmaranje organizma i obnavljanje radne sposobnosti (Dragić1996)

14

63 Specifična funkcionalno-motorička priprema

Cilj specifične funkcionalno-motoričke pripreme jeste da se izvrši kompleksna

adaptacija organizma u procesu razvoja i usavršavanja funkcionalnih i motoričkih

sposobnosti i adaptacija na sasvim određene kretne strukture koje po strukturi

opterećenju i dinamici odgovaraju datoj sportskoj grani Specifična funkcionalno-

motorička priprema utiče na razvoj motoričkih osobina neophodnih za izvođenje

specifičnih pokreta a koristi se kao sastavni dio cjeloukupnog stručno-pedagoškog

procesa usko povezana sa usavršavanjem tehničko-taktičkih elemenata (Dragić 1996)

Ukoliko želimo da izvršimo pravilan izbor odgovarajućih specifičnih vježbi za

džudo i usmjerimo ih na usavršavanje bilo koje motoričke osobine neophodno je dobro

proučiti strukturu pojedinih tehnika džudoa i aktivnosti pojedinih grupa mišića prilikom

realizacije određenog zahvata ili bacanja Na osnovu ovih pokazatelja utvrdićemo koji

su mišići najviše aktivirani tokom realizacije određene tehnike što će nam poslužiti kao

polazište za izbor određenog kompleksa specifičnih vježbi koje će imati najefikasniji

uticaj na njihov pravilan razvoj Prilikom primjene specifičnih vježbi koriste se i

dopunska opterećenja (spoljašnje opterećenje povećanje frekvence i trajanje vježbe)

pri čemu trener mora strogo voditi računa da primijenjeno spoljašnje opterećenje ne

naruši osnovnu biomehaničku strukturu kretanja i na taj način smanji racionalnost

izvođenja kretanja Pored uticaja na razvoj određenih grupa mišića sredstvima

specifične funkcionalno-motoričke pripreme takođe ćemo uticati na razvoj onih

motoričkih osobina za koje ocijenimo da u datom momentu uslovljavaju razvoj

određenih kvaliteta karakterističnih za džudo U zavisnosti od zadataka koje u

određenoj fazi pripreme želimo da rješavamo vježbe specifične pripreme uslovno

možemo da podijelimo na

bull vježbe za razvoj specifičnih motoričkih osobina

bull vježbe za usavršavanje specifičnih elemenata karakterističnih za džudo

Za odnos opštih i specifičnih funkcionalno-motoričkih priprema u džudou i

srodnim borilačkim sportovima interesantna su zapažanja poznatog sovjetskog

15

pedagoga iz ove oblasti profesora Čumakova i njegovih saradnika izloženih na donjoj

tabeli

Tabela 1 Odnos opšte i specifične pripreme (Dragić 1996)

Staž vježbanja Obim fizičke pripreme Specifična fizička priprema

Početnici 70 30

1-3 god 60 40

3-5 god 50 50

5-6 god 40 60

6-8 god 30 70

8 i više 20 80

Pravilno programiranje odnosa opšte i specifične pripreme džudista u određenoj

fazi ili periodu godišnjeg ciklusa treninga daje nam velike izglede na uspjeh

631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga

Kao uspješan primjer možemo navesti pripreme džudo reprezentacije Jugoslavije

koje su bile sprovedene mjesec dana prije prvenstva svijeta u Beogradu 1989 godine

održane u tadašnjoj Čehoslovačkoj od 0709-15091989 godine a na kojem je

reprezentativac Jugoslavije Dragomir Bečanović osvojio zlatnu medalju

I dan priprema

Prije podne 0930 ndash 1100 h

bull Zagrijavanje džudo gimnastika 15 minuta

bull 15 minuta uči-komi na mjestu i kretanju

bull 7 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta

bull 10 minuta vježbe za opuštanje i smirivanje organizma

16

Poslije podne 1500 - 1630 h

bull 15 minuta zagrijavanje za randori u parteru

bull 7 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 5 minuta

bull Vježbe za relaksaciju 8 minuta

bull Poslije završenog treninga obavezna sauna bazen sa mineralnom vodom

hidromasaža opuštanje uz muziku Ukupno kompletan tretman traje 60 minuta

II dan priprema

Prije podne

bull Aktivan odmor (šetnja)

Poslije podne 1800 - 1930 h

bull Trčanje 5000m na vrijeme

bull Vježbe oblikovanja 15 minuta

bull Uskoci na mjestu 5 x 150 u seriji

bull Tehnika u kretanju sa dizanjem po 200 u seriji

bull 3 x 5 minuta rvanje sa puno guranja i vučenja

bull Poslije večere šetnja u prirodi od 2200 ndash 2300 h odmor na raspolaganju sauna

bazen hidromasaža sve ukupno 60 minuta

III dan priprema

Jutarnji trening 0715 - 0735 h

bull Vježbe oblikovanja i šetnja u šumi 1200 m dužine

Prije podne 1000 - 1200 h

bull Igranje fudbala u sali 35 minuta

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull 17 minuta uči komi u kretanju sa bacanjem

bull 4 x 5 minuta randori u stojećem stavu

Poslije podne 1700 - 1830 h

bull 10 minuta zagrijavanje

bull 10 minuta džudo parterna gimnastika

bull 15 minuta uči komi u kretanju

17

bull Randori u stojećem stavu 7 x 5 minuta pauza za odmor 3 minuta

bull Vježbe za relaksaciju i opuštanje

Večernji trening 2100 - 2200 h

bull 15 minuta plivanja u bazenu

bull 30 minuta sauna

bull 15 minuta hidro masaža u mineralnoj toploj vodi

IV dan priprema

Jutarnji trening 0710 - 0745 h

bull 4500 m trčanja svako svojim tempom

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull Uskoci na mjestu 2 x 200

bull Tehnika u kretanju 5 minuta kontinuirano

Prije podne 1000 - 1100 h

bull 10 minuta zagrijavanja

bull 10 minuta uči-komi na mjestu

bull 10 minuta uči-komi nožne tehnike u kretanju

bull 10 minuta uči-komi kombinacija

bull 5 x 1 minut uči-komi u parteru specijalke napad maksimalno

bull Vježbe snage sklekovi zgibovi sa partnerom trbuh-leđa polu mostovi vježbe

za mišiće vrata i na kraju istezanje

Poslije podne 1530 - 1710 h

bull 10 minuta zagrijavanja

bull 10 minuta uči-komi na mjestu

bull Uči-komi na 10 sekundi brzinski ulasci sa bacanjem na kraju onda drugi radi

tehniku 20 sekundi

bull 8 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza po 3 minuta

bull Nage-vaza svako po 100 bacanja

bull Vježbe za relaksaciju

bull 40 minuta posle ovog treninga sauna bazen masaža hidro masaža

18

V dan priprema

Prije podne 0930 - 1100 h

bull Igranje fudbala u sali 60 minuta

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull Vježbe za mišiće trbuha i leđa sklekovi zgibovi

Poslije podne 1530 - 1700 h

bull 10 minuta džudo vježbe oblikovanja

bull 5 minuta uči-komi na mjestu

bull 3 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta

bull 5 x 5 minuta randori linija sa pauzom od 5 minuta

bull Nage-komi svako po 150 bacanja

Večernji trening 2000 - 2130 h

bull Sauna bazen masaža

VI dan priprema

Jutarnji trening 0710 - 0745 h

bull Trčanje dužine 4500 m na vrijeme

bull 8 minuta vježbe oblikovanja

bull Uskoci na mjestu 2 x 250

Prije podne 1000 - 1130 h

bull 5 minuta zagrijavanje lak randori u parteru

bull 5 minuta vježbe oblikovanja zagrijavanja

bull 5 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta

bull 5 minuta relaksacija joga vježbama

Poslije podne 1700 - 1800 h

bull 10 minuta zagrijavanje

bull 10 minuta bucu-kari

bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 3 minuta

bull 5 minuta relaksacije

Večernji trening od 2100 - 2200 h

19

bull Bazen sauna hidro masaža

VII dan priprema

Jutarnji trening 1000 - 1100 h

bull Oštro trčanje 4000 m na vrijeme

bull 10 minuta vježbe oblikovanja

bull Uskoci na mjestu 2 x 200

bull Tehnika u kretanju sa dizanjem 10 minuta

Poslije podne 1700 - 1800 h

bull 10 minuta vježbe oblikovanja

bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta

bull 10 minuta relaksacija vježbama joge

Večernji trening 2100 - 2200 h

bull Sauna bazen hidro masaža

VIII dan priprema

bull Dan odmora povratak kući (Ćirković 1991)

20

7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage

Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno

uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje

snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora

partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na

zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na

razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike

količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista

primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog

perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom

procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu

treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo

izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)

Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao

procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje

(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja

bez prekida rada (do otkaza)

Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim

prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno

se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako

na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok

stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored

toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage

ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u

dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)

21

Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i

druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na

izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu

Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod

maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja

i metod izometrijskih naprezanja

711 Metod maksimalnog naprezanja

Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu

džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste

Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod

uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna

je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim

fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava

na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže

veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u

treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)

Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

22

712 Metod repetitivnih naprezanja

Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno

izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti

sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a

najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta

Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati

npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja

određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju

treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama

može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U

ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)

U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom

primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju

vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri

ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)

713 Metod dinamičkog naprezanja

Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao

što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici

zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru

mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja

odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom

Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip

rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku

izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje

treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje

pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što

23

markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja

pokreta

U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije

Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće

dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja

možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja

Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd

(Banović 2007)

Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

714 Metod izometrijskih naprezanja

Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta

naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u

stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa

eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično

služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod

izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi

24

Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje

rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-

10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne

treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da

uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2

mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe

labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u

naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne

sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti

sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda

pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke

kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović

2007)

Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-

treninga-snage-iii-deo

25

72 Usavršavanje brzine

Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom

vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović

i Idrizović 2001)

Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada

vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne

forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata

tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim

dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom

brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave

brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili

specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane

protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje

specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova

brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode

usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog

pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova

Slika 6 Usavršavanje brzine

Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

26

721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi

(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići

visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja

brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće

suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)

Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na

početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan

pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno

dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj

početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu

sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal

Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili

više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se

unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u

27

kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na

primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za

dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu

mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja

Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon

zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije

praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog

trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je

od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista

visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja

Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri

pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada

protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i

dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije

pojavljuju izolovano

722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da

je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine

određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa

određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u

izvođenju datog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a

naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu

svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske

kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog

pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i

pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu

28

sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno

izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)

Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

73 Usavršavanje izdržljivosti

Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u

toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što

borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju

svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)

Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na

efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)

Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo

ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je

usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa

završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od

par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta

Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj

borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost

29

džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-

sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne

izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje

anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod

kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri

čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad

u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85

opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog

opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj

zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena

kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista

po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)

Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti

Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-

za-eksplozivnost

731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne

energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na

periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju

30

funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju

kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam

predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)

Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju

duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja

kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih

mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u

minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se

stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti

džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja

(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i

njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše

neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao

uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40

min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u

31

pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje

mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)

U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva

minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi

stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se

primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić

1979)

732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od

nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista

ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je

frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u

ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti

nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u

fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na

značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti

Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu

ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna

ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti

takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara

kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta

gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U

procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati

učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica

opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo

anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži

predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti

32

džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod

Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A

osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i

odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje

započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u

minuti

Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima

opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali

dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja

sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi

pasivni odmori (Dragić 1996)

Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

74 Usavršavanje okretnosti

Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi

pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi

pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se

33

mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti

razlikujemo dvije uzajamno povezane metode

bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje

u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito

izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme

zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz

puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-

oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove

motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8

godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje

novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju

usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali

samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti

dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti

Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe

i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta

obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom

kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske

igre itd)

bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom

primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju

(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke

pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da

djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala

situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na

novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora

ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno

primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste

dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo

34

aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se

iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima

zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz

različitih položaja (Dragić 1996)

75 Usavršavanje gipkosti u džudou

Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za

izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti

Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu

pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura

kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim

situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih

osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao

osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od

zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada

usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog

procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri

primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)

Slika 12 Usavršavanje gipkosti

Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

35

Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u

svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo

gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj

snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za

usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim

uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u

cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na

dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku

koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode

pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su

bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom

izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u

takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe

ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i

pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač

sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od

dinamičkog načina

bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja

izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom

narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja

pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko

tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem

se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i

gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja

treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati

da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba

izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno

slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i

odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)

36

8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI

Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno

mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u

sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu

samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje

napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima

treninga u toku sportske borbe)

U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane

sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane

sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u

najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora

bull funkcionalnog stanja organizma

bull veličine opterećenja (Dragić 1996)

Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu

utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava

stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom

procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za

sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem

je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču

na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U

trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na

prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti

sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u

stanje pretreniranosti

Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena

treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti

odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg

opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja

37

što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki

naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo

bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom

određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo

pridržavati sledećih principa

bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog

sportiste posebno

bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na

prethodnom

bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od

prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće

opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)

Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost

organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog

procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških

zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite

nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o

nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što

svakako zavisi od doziranja opterećenja

Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih

osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje

se polazi

Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom

od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100

te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)

38

9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA

Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće

sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku

i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se

povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz

mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem

poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i

ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U

džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim

povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje

zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova

Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od

toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama

Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju

kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i

kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja

Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo

lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za

džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu

specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno

lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove

pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)

Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći

trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste

do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi

stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje

može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl

39

Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma

nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja

organizma

bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u

njima u toku laganog aerobnog rada

bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili

angažovani u toku sportskog treninga

bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža

toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)

40

10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od

pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti

pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa

optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge

strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme

zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo

kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne

grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-

motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata

Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage

(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim

toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti

aerobnog i anaerobnog tipa

U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji

je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i

izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata

Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata

potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se

svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki

izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne

funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i

međunarodnoj sceni

41

LITERATURA

1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-

matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu

2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika

Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska

akademija

3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko

izdanje

4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke

kulture

5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke

kulture Vojvodine

6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica

Univerzitet Crne Gore

7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u

Zagrebu

8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi

Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine

9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u

Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet

sveučilišta u Zagrebu

11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki

fakultet sveučilišta u Zagrebu

12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska

akademija

42

SLIKE

Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg

Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb

Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu

Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-

treninga-snage-iii-deo

Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-

eksplozivnost

Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

43

BIOGRAFIJA

Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne

Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet

za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i

profesionalno se bavio džudom

Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac

Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine

Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara

44

  • 2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
  • 3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
  • 4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
  • 5 PLANIRANJE PRIPREMA
    • 51 Perspektivni plan priprema
    • 52 Periodični plan priprema
    • 53 Tekući plan priprema
    • 54 Operativni plan priprema
    • 55 Ciklusni plan priprema
      • 6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
        • 61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
        • 62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
        • 63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
          • 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
              • 7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU
                • 71 Usavršavanje snage
                  • 711 Metod maksimalnog naprezanja
                  • 712 Metod repetitivnih naprezanja
                  • 713 Metod dinamičkog naprezanja
                  • 714 Metod izometrijskih naprezanja
                    • 72 Usavršavanje brzine
                      • 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
                      • 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
                        • 73 Usavršavanje izdržljivosti
                          • 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
                          • 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
                            • 74 Usavršavanje okretnosti
                            • 75 Usavršavanje gipkosti u džudou
                              • 8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
                              • 9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
                              • 10 ZAKLJUČAK
                              • LITERATURA
                              • SLIKE
                              • BIOGRAFIJA

sposobnosti koje će im omogućiti uspješnu izgradnju motoričkih osobina a kao solidnu

osnovu za kasniju uspješnu primjenu složene tehnike džudoa u sportskoj borbi

U procesu priprema sportista u okviru fizičke pripreme razlikujemo opštu i

specifičnu fizičku pripremu Pod opštom funkcionalno-motoričkom pripremom

podrazumijevamo stanje organizma i razvijenost motoričkih sposobnosti koje čine

čovjeka sposobnim da se uspješno bavi sportskim aktivnostima tj da izvodi rad

različitog karaktera (Dragić 1996)

Pod specifičnom funkcionalno-motoričkom pripremom podrazumijevamo stanje

organizma i razvijenost sposobnosti koje čine džudistu sposobnim da dostiže vrhunske

rezultate

62 Opšta funkcionalno-motorička priprema

Opšta funkcionalna-motorička priprema se sastoji u razvoju primarnih

sposobnosti i karakteristika sportista sa ciljem razvijanja opšte kondicione treniranosti

primjenjujući prvenstveno trenažne sadržaje koji su usmjereni na razvoj sposobnosti

karakteristika sportista koje nisu specifične za određenu sportsku aktivnost (Malacko i

Doder 2008)

Ova priprema podrazumijeva proces harmičnog razvoja bazičnih funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti Opšta funkcionalno-motorička priprema je usmjerena na

podizanje efikasnosti svih organa i organskih sistema u funkcionalnom smislu

povećanje kordinacionih sposobnosti povećanje snage brzine i izdržljivosti U ovoj

pripremi veliki je akcenat na globalnoj obradi lokomotornog aparata Jedan od osnovnih

zadataka programa funkcionalno-motoričke pripreme jeste optimalan izbor vježbi

U sredstva opšte funkcionalno-motoričke pripreme prvenstveno spadaju vježbe

koje svestrano usavršavaju motoričke osobine i učvršćuju elementarne motoričke

navike vodeći pritom računa o njihovom harmoničnom djelovanju na organizam

sportiste (hodanje trčanje elementarne igre sportske igre plivanje skijanje

gimnastika vježbe sa opterećenjem itd)

13

Važno mjesto zauzimaju i vježbe kojima se preventivno djeluje na kritične zone

lokomotornog aparata npr kičma koje su izložene većim naporima a time i riziku za

povrede

U treningu sportista najpoznatije i najpogodnije su razne forme stanica posebno

sistem bdquoiz vježbe u vježbuldquo pri kojem se može obaviti i do stotinu vježbi različite

složenosti kontinuirano jedna za drugom Vježbe u parovima su veoma korisne

pogotovo u treningu mlađih sportista

U cilju postizanja većeg nivoa opšte funkcionalno-motoričke pripreme mogu se sa

uspjehom koristiti i određeni elementi iz borilačkih sportova Analizirajući krajnje

ciljeve i zadatke opšte funkcionalno-motoričke pripreme sa aspekta zahtjeva džudo

sporta potrebno je imati u vidu sledeće

bull da se izborom i primjenom sredstava opšte funkcionalno motoričke pripreme

doprinese opštem biološkom razvoju kao i razvoju motorike i pozitivnih

moralno-voljnih osobina džudista

bull tokom izbora i primjene sredstava opšte funkcionalno-motoričke pripreme

treba razvijati naročite fizičke sposobnosti koje su po karakteru nervno-

mišićnih naprezanja i načinu funkcionisanja organizma sličniji pokretima u

džudou

bull da se obogati fond kretanja džudista u usvajanju one motoričke navike koja

će ubrzati pozitivan prenos tj pozitivno uzajamno djelovanje između

vladanja tehnikom jedne vježbe i uspješnog ovladavanja i izvođenja druge

koja će ubrzati formiranje specifičnih navika neposredno potrebnih u džudou

bull da prelaskom na drugačiji karakter kretanja omogućuje potpunije i brže

odmaranje organizma i obnavljanje radne sposobnosti (Dragić1996)

14

63 Specifična funkcionalno-motorička priprema

Cilj specifične funkcionalno-motoričke pripreme jeste da se izvrši kompleksna

adaptacija organizma u procesu razvoja i usavršavanja funkcionalnih i motoričkih

sposobnosti i adaptacija na sasvim određene kretne strukture koje po strukturi

opterećenju i dinamici odgovaraju datoj sportskoj grani Specifična funkcionalno-

motorička priprema utiče na razvoj motoričkih osobina neophodnih za izvođenje

specifičnih pokreta a koristi se kao sastavni dio cjeloukupnog stručno-pedagoškog

procesa usko povezana sa usavršavanjem tehničko-taktičkih elemenata (Dragić 1996)

Ukoliko želimo da izvršimo pravilan izbor odgovarajućih specifičnih vježbi za

džudo i usmjerimo ih na usavršavanje bilo koje motoričke osobine neophodno je dobro

proučiti strukturu pojedinih tehnika džudoa i aktivnosti pojedinih grupa mišića prilikom

realizacije određenog zahvata ili bacanja Na osnovu ovih pokazatelja utvrdićemo koji

su mišići najviše aktivirani tokom realizacije određene tehnike što će nam poslužiti kao

polazište za izbor određenog kompleksa specifičnih vježbi koje će imati najefikasniji

uticaj na njihov pravilan razvoj Prilikom primjene specifičnih vježbi koriste se i

dopunska opterećenja (spoljašnje opterećenje povećanje frekvence i trajanje vježbe)

pri čemu trener mora strogo voditi računa da primijenjeno spoljašnje opterećenje ne

naruši osnovnu biomehaničku strukturu kretanja i na taj način smanji racionalnost

izvođenja kretanja Pored uticaja na razvoj određenih grupa mišića sredstvima

specifične funkcionalno-motoričke pripreme takođe ćemo uticati na razvoj onih

motoričkih osobina za koje ocijenimo da u datom momentu uslovljavaju razvoj

određenih kvaliteta karakterističnih za džudo U zavisnosti od zadataka koje u

određenoj fazi pripreme želimo da rješavamo vježbe specifične pripreme uslovno

možemo da podijelimo na

bull vježbe za razvoj specifičnih motoričkih osobina

bull vježbe za usavršavanje specifičnih elemenata karakterističnih za džudo

Za odnos opštih i specifičnih funkcionalno-motoričkih priprema u džudou i

srodnim borilačkim sportovima interesantna su zapažanja poznatog sovjetskog

15

pedagoga iz ove oblasti profesora Čumakova i njegovih saradnika izloženih na donjoj

tabeli

Tabela 1 Odnos opšte i specifične pripreme (Dragić 1996)

Staž vježbanja Obim fizičke pripreme Specifična fizička priprema

Početnici 70 30

1-3 god 60 40

3-5 god 50 50

5-6 god 40 60

6-8 god 30 70

8 i više 20 80

Pravilno programiranje odnosa opšte i specifične pripreme džudista u određenoj

fazi ili periodu godišnjeg ciklusa treninga daje nam velike izglede na uspjeh

631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga

Kao uspješan primjer možemo navesti pripreme džudo reprezentacije Jugoslavije

koje su bile sprovedene mjesec dana prije prvenstva svijeta u Beogradu 1989 godine

održane u tadašnjoj Čehoslovačkoj od 0709-15091989 godine a na kojem je

reprezentativac Jugoslavije Dragomir Bečanović osvojio zlatnu medalju

I dan priprema

Prije podne 0930 ndash 1100 h

bull Zagrijavanje džudo gimnastika 15 minuta

bull 15 minuta uči-komi na mjestu i kretanju

bull 7 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta

bull 10 minuta vježbe za opuštanje i smirivanje organizma

16

Poslije podne 1500 - 1630 h

bull 15 minuta zagrijavanje za randori u parteru

bull 7 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 5 minuta

bull Vježbe za relaksaciju 8 minuta

bull Poslije završenog treninga obavezna sauna bazen sa mineralnom vodom

hidromasaža opuštanje uz muziku Ukupno kompletan tretman traje 60 minuta

II dan priprema

Prije podne

bull Aktivan odmor (šetnja)

Poslije podne 1800 - 1930 h

bull Trčanje 5000m na vrijeme

bull Vježbe oblikovanja 15 minuta

bull Uskoci na mjestu 5 x 150 u seriji

bull Tehnika u kretanju sa dizanjem po 200 u seriji

bull 3 x 5 minuta rvanje sa puno guranja i vučenja

bull Poslije večere šetnja u prirodi od 2200 ndash 2300 h odmor na raspolaganju sauna

bazen hidromasaža sve ukupno 60 minuta

III dan priprema

Jutarnji trening 0715 - 0735 h

bull Vježbe oblikovanja i šetnja u šumi 1200 m dužine

Prije podne 1000 - 1200 h

bull Igranje fudbala u sali 35 minuta

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull 17 minuta uči komi u kretanju sa bacanjem

bull 4 x 5 minuta randori u stojećem stavu

Poslije podne 1700 - 1830 h

bull 10 minuta zagrijavanje

bull 10 minuta džudo parterna gimnastika

bull 15 minuta uči komi u kretanju

17

bull Randori u stojećem stavu 7 x 5 minuta pauza za odmor 3 minuta

bull Vježbe za relaksaciju i opuštanje

Večernji trening 2100 - 2200 h

bull 15 minuta plivanja u bazenu

bull 30 minuta sauna

bull 15 minuta hidro masaža u mineralnoj toploj vodi

IV dan priprema

Jutarnji trening 0710 - 0745 h

bull 4500 m trčanja svako svojim tempom

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull Uskoci na mjestu 2 x 200

bull Tehnika u kretanju 5 minuta kontinuirano

Prije podne 1000 - 1100 h

bull 10 minuta zagrijavanja

bull 10 minuta uči-komi na mjestu

bull 10 minuta uči-komi nožne tehnike u kretanju

bull 10 minuta uči-komi kombinacija

bull 5 x 1 minut uči-komi u parteru specijalke napad maksimalno

bull Vježbe snage sklekovi zgibovi sa partnerom trbuh-leđa polu mostovi vježbe

za mišiće vrata i na kraju istezanje

Poslije podne 1530 - 1710 h

bull 10 minuta zagrijavanja

bull 10 minuta uči-komi na mjestu

bull Uči-komi na 10 sekundi brzinski ulasci sa bacanjem na kraju onda drugi radi

tehniku 20 sekundi

bull 8 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza po 3 minuta

bull Nage-vaza svako po 100 bacanja

bull Vježbe za relaksaciju

bull 40 minuta posle ovog treninga sauna bazen masaža hidro masaža

18

V dan priprema

Prije podne 0930 - 1100 h

bull Igranje fudbala u sali 60 minuta

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull Vježbe za mišiće trbuha i leđa sklekovi zgibovi

Poslije podne 1530 - 1700 h

bull 10 minuta džudo vježbe oblikovanja

bull 5 minuta uči-komi na mjestu

bull 3 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta

bull 5 x 5 minuta randori linija sa pauzom od 5 minuta

bull Nage-komi svako po 150 bacanja

Večernji trening 2000 - 2130 h

bull Sauna bazen masaža

VI dan priprema

Jutarnji trening 0710 - 0745 h

bull Trčanje dužine 4500 m na vrijeme

bull 8 minuta vježbe oblikovanja

bull Uskoci na mjestu 2 x 250

Prije podne 1000 - 1130 h

bull 5 minuta zagrijavanje lak randori u parteru

bull 5 minuta vježbe oblikovanja zagrijavanja

bull 5 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta

bull 5 minuta relaksacija joga vježbama

Poslije podne 1700 - 1800 h

bull 10 minuta zagrijavanje

bull 10 minuta bucu-kari

bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 3 minuta

bull 5 minuta relaksacije

Večernji trening od 2100 - 2200 h

19

bull Bazen sauna hidro masaža

VII dan priprema

Jutarnji trening 1000 - 1100 h

bull Oštro trčanje 4000 m na vrijeme

bull 10 minuta vježbe oblikovanja

bull Uskoci na mjestu 2 x 200

bull Tehnika u kretanju sa dizanjem 10 minuta

Poslije podne 1700 - 1800 h

bull 10 minuta vježbe oblikovanja

bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta

bull 10 minuta relaksacija vježbama joge

Večernji trening 2100 - 2200 h

bull Sauna bazen hidro masaža

VIII dan priprema

bull Dan odmora povratak kući (Ćirković 1991)

20

7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage

Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno

uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje

snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora

partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na

zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na

razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike

količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista

primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog

perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom

procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu

treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo

izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)

Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao

procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje

(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja

bez prekida rada (do otkaza)

Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim

prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno

se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako

na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok

stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored

toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage

ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u

dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)

21

Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i

druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na

izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu

Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod

maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja

i metod izometrijskih naprezanja

711 Metod maksimalnog naprezanja

Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu

džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste

Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod

uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna

je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim

fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava

na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže

veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u

treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)

Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

22

712 Metod repetitivnih naprezanja

Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno

izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti

sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a

najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta

Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati

npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja

određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju

treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama

može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U

ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)

U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom

primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju

vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri

ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)

713 Metod dinamičkog naprezanja

Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao

što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici

zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru

mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja

odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom

Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip

rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku

izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje

treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje

pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što

23

markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja

pokreta

U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije

Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće

dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja

možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja

Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd

(Banović 2007)

Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

714 Metod izometrijskih naprezanja

Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta

naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u

stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa

eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično

služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod

izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi

24

Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje

rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-

10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne

treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da

uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2

mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe

labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u

naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne

sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti

sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda

pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke

kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović

2007)

Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-

treninga-snage-iii-deo

25

72 Usavršavanje brzine

Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom

vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović

i Idrizović 2001)

Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada

vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne

forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata

tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim

dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom

brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave

brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili

specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane

protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje

specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova

brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode

usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog

pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova

Slika 6 Usavršavanje brzine

Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

26

721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi

(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići

visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja

brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće

suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)

Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na

početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan

pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno

dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj

početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu

sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal

Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili

više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se

unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u

27

kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na

primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za

dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu

mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja

Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon

zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije

praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog

trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je

od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista

visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja

Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri

pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada

protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i

dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije

pojavljuju izolovano

722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da

je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine

određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa

određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u

izvođenju datog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a

naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu

svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske

kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog

pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i

pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu

28

sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno

izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)

Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

73 Usavršavanje izdržljivosti

Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u

toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što

borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju

svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)

Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na

efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)

Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo

ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je

usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa

završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od

par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta

Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj

borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost

29

džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-

sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne

izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje

anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod

kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri

čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad

u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85

opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog

opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj

zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena

kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista

po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)

Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti

Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-

za-eksplozivnost

731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne

energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na

periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju

30

funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju

kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam

predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)

Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju

duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja

kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih

mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u

minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se

stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti

džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja

(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i

njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše

neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao

uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40

min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u

31

pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje

mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)

U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva

minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi

stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se

primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić

1979)

732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od

nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista

ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je

frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u

ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti

nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u

fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na

značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti

Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu

ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna

ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti

takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara

kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta

gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U

procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati

učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica

opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo

anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži

predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti

32

džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod

Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A

osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i

odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje

započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u

minuti

Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima

opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali

dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja

sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi

pasivni odmori (Dragić 1996)

Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

74 Usavršavanje okretnosti

Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi

pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi

pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se

33

mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti

razlikujemo dvije uzajamno povezane metode

bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje

u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito

izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme

zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz

puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-

oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove

motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8

godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje

novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju

usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali

samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti

dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti

Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe

i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta

obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom

kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske

igre itd)

bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom

primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju

(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke

pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da

djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala

situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na

novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora

ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno

primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste

dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo

34

aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se

iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima

zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz

različitih položaja (Dragić 1996)

75 Usavršavanje gipkosti u džudou

Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za

izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti

Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu

pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura

kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim

situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih

osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao

osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od

zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada

usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog

procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri

primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)

Slika 12 Usavršavanje gipkosti

Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

35

Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u

svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo

gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj

snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za

usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim

uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u

cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na

dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku

koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode

pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su

bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom

izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u

takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe

ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i

pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač

sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od

dinamičkog načina

bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja

izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom

narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja

pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko

tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem

se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i

gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja

treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati

da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba

izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno

slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i

odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)

36

8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI

Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno

mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u

sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu

samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje

napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima

treninga u toku sportske borbe)

U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane

sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane

sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u

najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora

bull funkcionalnog stanja organizma

bull veličine opterećenja (Dragić 1996)

Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu

utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava

stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom

procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za

sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem

je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču

na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U

trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na

prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti

sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u

stanje pretreniranosti

Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena

treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti

odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg

opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja

37

što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki

naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo

bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom

određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo

pridržavati sledećih principa

bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog

sportiste posebno

bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na

prethodnom

bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od

prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće

opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)

Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost

organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog

procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških

zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite

nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o

nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što

svakako zavisi od doziranja opterećenja

Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih

osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje

se polazi

Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom

od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100

te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)

38

9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA

Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće

sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku

i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se

povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz

mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem

poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i

ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U

džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim

povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje

zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova

Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od

toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama

Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju

kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i

kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja

Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo

lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za

džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu

specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno

lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove

pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)

Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći

trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste

do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi

stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje

može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl

39

Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma

nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja

organizma

bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u

njima u toku laganog aerobnog rada

bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili

angažovani u toku sportskog treninga

bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža

toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)

40

10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od

pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti

pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa

optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge

strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme

zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo

kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne

grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-

motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata

Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage

(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim

toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti

aerobnog i anaerobnog tipa

U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji

je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i

izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata

Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata

potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se

svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki

izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne

funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i

međunarodnoj sceni

41

LITERATURA

1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-

matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu

2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika

Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska

akademija

3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko

izdanje

4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke

kulture

5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke

kulture Vojvodine

6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica

Univerzitet Crne Gore

7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u

Zagrebu

8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi

Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine

9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u

Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet

sveučilišta u Zagrebu

11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki

fakultet sveučilišta u Zagrebu

12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska

akademija

42

SLIKE

Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg

Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb

Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu

Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-

treninga-snage-iii-deo

Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-

eksplozivnost

Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

43

BIOGRAFIJA

Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne

Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet

za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i

profesionalno se bavio džudom

Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac

Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine

Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara

44

  • 2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
  • 3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
  • 4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
  • 5 PLANIRANJE PRIPREMA
    • 51 Perspektivni plan priprema
    • 52 Periodični plan priprema
    • 53 Tekući plan priprema
    • 54 Operativni plan priprema
    • 55 Ciklusni plan priprema
      • 6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
        • 61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
        • 62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
        • 63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
          • 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
              • 7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU
                • 71 Usavršavanje snage
                  • 711 Metod maksimalnog naprezanja
                  • 712 Metod repetitivnih naprezanja
                  • 713 Metod dinamičkog naprezanja
                  • 714 Metod izometrijskih naprezanja
                    • 72 Usavršavanje brzine
                      • 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
                      • 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
                        • 73 Usavršavanje izdržljivosti
                          • 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
                          • 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
                            • 74 Usavršavanje okretnosti
                            • 75 Usavršavanje gipkosti u džudou
                              • 8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
                              • 9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
                              • 10 ZAKLJUČAK
                              • LITERATURA
                              • SLIKE
                              • BIOGRAFIJA

Važno mjesto zauzimaju i vježbe kojima se preventivno djeluje na kritične zone

lokomotornog aparata npr kičma koje su izložene većim naporima a time i riziku za

povrede

U treningu sportista najpoznatije i najpogodnije su razne forme stanica posebno

sistem bdquoiz vježbe u vježbuldquo pri kojem se može obaviti i do stotinu vježbi različite

složenosti kontinuirano jedna za drugom Vježbe u parovima su veoma korisne

pogotovo u treningu mlađih sportista

U cilju postizanja većeg nivoa opšte funkcionalno-motoričke pripreme mogu se sa

uspjehom koristiti i određeni elementi iz borilačkih sportova Analizirajući krajnje

ciljeve i zadatke opšte funkcionalno-motoričke pripreme sa aspekta zahtjeva džudo

sporta potrebno je imati u vidu sledeće

bull da se izborom i primjenom sredstava opšte funkcionalno motoričke pripreme

doprinese opštem biološkom razvoju kao i razvoju motorike i pozitivnih

moralno-voljnih osobina džudista

bull tokom izbora i primjene sredstava opšte funkcionalno-motoričke pripreme

treba razvijati naročite fizičke sposobnosti koje su po karakteru nervno-

mišićnih naprezanja i načinu funkcionisanja organizma sličniji pokretima u

džudou

bull da se obogati fond kretanja džudista u usvajanju one motoričke navike koja

će ubrzati pozitivan prenos tj pozitivno uzajamno djelovanje između

vladanja tehnikom jedne vježbe i uspješnog ovladavanja i izvođenja druge

koja će ubrzati formiranje specifičnih navika neposredno potrebnih u džudou

bull da prelaskom na drugačiji karakter kretanja omogućuje potpunije i brže

odmaranje organizma i obnavljanje radne sposobnosti (Dragić1996)

14

63 Specifična funkcionalno-motorička priprema

Cilj specifične funkcionalno-motoričke pripreme jeste da se izvrši kompleksna

adaptacija organizma u procesu razvoja i usavršavanja funkcionalnih i motoričkih

sposobnosti i adaptacija na sasvim određene kretne strukture koje po strukturi

opterećenju i dinamici odgovaraju datoj sportskoj grani Specifična funkcionalno-

motorička priprema utiče na razvoj motoričkih osobina neophodnih za izvođenje

specifičnih pokreta a koristi se kao sastavni dio cjeloukupnog stručno-pedagoškog

procesa usko povezana sa usavršavanjem tehničko-taktičkih elemenata (Dragić 1996)

Ukoliko želimo da izvršimo pravilan izbor odgovarajućih specifičnih vježbi za

džudo i usmjerimo ih na usavršavanje bilo koje motoričke osobine neophodno je dobro

proučiti strukturu pojedinih tehnika džudoa i aktivnosti pojedinih grupa mišića prilikom

realizacije određenog zahvata ili bacanja Na osnovu ovih pokazatelja utvrdićemo koji

su mišići najviše aktivirani tokom realizacije određene tehnike što će nam poslužiti kao

polazište za izbor određenog kompleksa specifičnih vježbi koje će imati najefikasniji

uticaj na njihov pravilan razvoj Prilikom primjene specifičnih vježbi koriste se i

dopunska opterećenja (spoljašnje opterećenje povećanje frekvence i trajanje vježbe)

pri čemu trener mora strogo voditi računa da primijenjeno spoljašnje opterećenje ne

naruši osnovnu biomehaničku strukturu kretanja i na taj način smanji racionalnost

izvođenja kretanja Pored uticaja na razvoj određenih grupa mišića sredstvima

specifične funkcionalno-motoričke pripreme takođe ćemo uticati na razvoj onih

motoričkih osobina za koje ocijenimo da u datom momentu uslovljavaju razvoj

određenih kvaliteta karakterističnih za džudo U zavisnosti od zadataka koje u

određenoj fazi pripreme želimo da rješavamo vježbe specifične pripreme uslovno

možemo da podijelimo na

bull vježbe za razvoj specifičnih motoričkih osobina

bull vježbe za usavršavanje specifičnih elemenata karakterističnih za džudo

Za odnos opštih i specifičnih funkcionalno-motoričkih priprema u džudou i

srodnim borilačkim sportovima interesantna su zapažanja poznatog sovjetskog

15

pedagoga iz ove oblasti profesora Čumakova i njegovih saradnika izloženih na donjoj

tabeli

Tabela 1 Odnos opšte i specifične pripreme (Dragić 1996)

Staž vježbanja Obim fizičke pripreme Specifična fizička priprema

Početnici 70 30

1-3 god 60 40

3-5 god 50 50

5-6 god 40 60

6-8 god 30 70

8 i više 20 80

Pravilno programiranje odnosa opšte i specifične pripreme džudista u određenoj

fazi ili periodu godišnjeg ciklusa treninga daje nam velike izglede na uspjeh

631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga

Kao uspješan primjer možemo navesti pripreme džudo reprezentacije Jugoslavije

koje su bile sprovedene mjesec dana prije prvenstva svijeta u Beogradu 1989 godine

održane u tadašnjoj Čehoslovačkoj od 0709-15091989 godine a na kojem je

reprezentativac Jugoslavije Dragomir Bečanović osvojio zlatnu medalju

I dan priprema

Prije podne 0930 ndash 1100 h

bull Zagrijavanje džudo gimnastika 15 minuta

bull 15 minuta uči-komi na mjestu i kretanju

bull 7 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta

bull 10 minuta vježbe za opuštanje i smirivanje organizma

16

Poslije podne 1500 - 1630 h

bull 15 minuta zagrijavanje za randori u parteru

bull 7 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 5 minuta

bull Vježbe za relaksaciju 8 minuta

bull Poslije završenog treninga obavezna sauna bazen sa mineralnom vodom

hidromasaža opuštanje uz muziku Ukupno kompletan tretman traje 60 minuta

II dan priprema

Prije podne

bull Aktivan odmor (šetnja)

Poslije podne 1800 - 1930 h

bull Trčanje 5000m na vrijeme

bull Vježbe oblikovanja 15 minuta

bull Uskoci na mjestu 5 x 150 u seriji

bull Tehnika u kretanju sa dizanjem po 200 u seriji

bull 3 x 5 minuta rvanje sa puno guranja i vučenja

bull Poslije večere šetnja u prirodi od 2200 ndash 2300 h odmor na raspolaganju sauna

bazen hidromasaža sve ukupno 60 minuta

III dan priprema

Jutarnji trening 0715 - 0735 h

bull Vježbe oblikovanja i šetnja u šumi 1200 m dužine

Prije podne 1000 - 1200 h

bull Igranje fudbala u sali 35 minuta

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull 17 minuta uči komi u kretanju sa bacanjem

bull 4 x 5 minuta randori u stojećem stavu

Poslije podne 1700 - 1830 h

bull 10 minuta zagrijavanje

bull 10 minuta džudo parterna gimnastika

bull 15 minuta uči komi u kretanju

17

bull Randori u stojećem stavu 7 x 5 minuta pauza za odmor 3 minuta

bull Vježbe za relaksaciju i opuštanje

Večernji trening 2100 - 2200 h

bull 15 minuta plivanja u bazenu

bull 30 minuta sauna

bull 15 minuta hidro masaža u mineralnoj toploj vodi

IV dan priprema

Jutarnji trening 0710 - 0745 h

bull 4500 m trčanja svako svojim tempom

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull Uskoci na mjestu 2 x 200

bull Tehnika u kretanju 5 minuta kontinuirano

Prije podne 1000 - 1100 h

bull 10 minuta zagrijavanja

bull 10 minuta uči-komi na mjestu

bull 10 minuta uči-komi nožne tehnike u kretanju

bull 10 minuta uči-komi kombinacija

bull 5 x 1 minut uči-komi u parteru specijalke napad maksimalno

bull Vježbe snage sklekovi zgibovi sa partnerom trbuh-leđa polu mostovi vježbe

za mišiće vrata i na kraju istezanje

Poslije podne 1530 - 1710 h

bull 10 minuta zagrijavanja

bull 10 minuta uči-komi na mjestu

bull Uči-komi na 10 sekundi brzinski ulasci sa bacanjem na kraju onda drugi radi

tehniku 20 sekundi

bull 8 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza po 3 minuta

bull Nage-vaza svako po 100 bacanja

bull Vježbe za relaksaciju

bull 40 minuta posle ovog treninga sauna bazen masaža hidro masaža

18

V dan priprema

Prije podne 0930 - 1100 h

bull Igranje fudbala u sali 60 minuta

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull Vježbe za mišiće trbuha i leđa sklekovi zgibovi

Poslije podne 1530 - 1700 h

bull 10 minuta džudo vježbe oblikovanja

bull 5 minuta uči-komi na mjestu

bull 3 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta

bull 5 x 5 minuta randori linija sa pauzom od 5 minuta

bull Nage-komi svako po 150 bacanja

Večernji trening 2000 - 2130 h

bull Sauna bazen masaža

VI dan priprema

Jutarnji trening 0710 - 0745 h

bull Trčanje dužine 4500 m na vrijeme

bull 8 minuta vježbe oblikovanja

bull Uskoci na mjestu 2 x 250

Prije podne 1000 - 1130 h

bull 5 minuta zagrijavanje lak randori u parteru

bull 5 minuta vježbe oblikovanja zagrijavanja

bull 5 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta

bull 5 minuta relaksacija joga vježbama

Poslije podne 1700 - 1800 h

bull 10 minuta zagrijavanje

bull 10 minuta bucu-kari

bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 3 minuta

bull 5 minuta relaksacije

Večernji trening od 2100 - 2200 h

19

bull Bazen sauna hidro masaža

VII dan priprema

Jutarnji trening 1000 - 1100 h

bull Oštro trčanje 4000 m na vrijeme

bull 10 minuta vježbe oblikovanja

bull Uskoci na mjestu 2 x 200

bull Tehnika u kretanju sa dizanjem 10 minuta

Poslije podne 1700 - 1800 h

bull 10 minuta vježbe oblikovanja

bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta

bull 10 minuta relaksacija vježbama joge

Večernji trening 2100 - 2200 h

bull Sauna bazen hidro masaža

VIII dan priprema

bull Dan odmora povratak kući (Ćirković 1991)

20

7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage

Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno

uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje

snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora

partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na

zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na

razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike

količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista

primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog

perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom

procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu

treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo

izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)

Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao

procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje

(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja

bez prekida rada (do otkaza)

Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim

prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno

se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako

na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok

stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored

toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage

ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u

dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)

21

Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i

druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na

izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu

Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod

maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja

i metod izometrijskih naprezanja

711 Metod maksimalnog naprezanja

Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu

džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste

Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod

uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna

je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim

fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava

na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže

veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u

treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)

Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

22

712 Metod repetitivnih naprezanja

Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno

izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti

sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a

najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta

Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati

npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja

određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju

treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama

može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U

ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)

U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom

primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju

vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri

ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)

713 Metod dinamičkog naprezanja

Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao

što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici

zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru

mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja

odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom

Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip

rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku

izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje

treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje

pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što

23

markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja

pokreta

U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije

Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće

dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja

možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja

Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd

(Banović 2007)

Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

714 Metod izometrijskih naprezanja

Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta

naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u

stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa

eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično

služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod

izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi

24

Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje

rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-

10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne

treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da

uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2

mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe

labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u

naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne

sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti

sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda

pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke

kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović

2007)

Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-

treninga-snage-iii-deo

25

72 Usavršavanje brzine

Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom

vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović

i Idrizović 2001)

Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada

vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne

forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata

tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim

dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom

brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave

brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili

specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane

protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje

specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova

brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode

usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog

pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova

Slika 6 Usavršavanje brzine

Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

26

721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi

(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići

visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja

brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće

suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)

Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na

početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan

pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno

dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj

početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu

sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal

Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili

više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se

unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u

27

kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na

primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za

dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu

mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja

Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon

zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije

praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog

trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je

od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista

visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja

Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri

pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada

protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i

dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije

pojavljuju izolovano

722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da

je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine

određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa

određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u

izvođenju datog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a

naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu

svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske

kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog

pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i

pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu

28

sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno

izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)

Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

73 Usavršavanje izdržljivosti

Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u

toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što

borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju

svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)

Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na

efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)

Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo

ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je

usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa

završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od

par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta

Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj

borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost

29

džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-

sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne

izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje

anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod

kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri

čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad

u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85

opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog

opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj

zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena

kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista

po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)

Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti

Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-

za-eksplozivnost

731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne

energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na

periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju

30

funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju

kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam

predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)

Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju

duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja

kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih

mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u

minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se

stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti

džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja

(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i

njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše

neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao

uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40

min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u

31

pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje

mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)

U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva

minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi

stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se

primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić

1979)

732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od

nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista

ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je

frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u

ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti

nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u

fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na

značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti

Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu

ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna

ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti

takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara

kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta

gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U

procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati

učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica

opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo

anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži

predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti

32

džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod

Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A

osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i

odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje

započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u

minuti

Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima

opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali

dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja

sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi

pasivni odmori (Dragić 1996)

Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

74 Usavršavanje okretnosti

Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi

pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi

pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se

33

mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti

razlikujemo dvije uzajamno povezane metode

bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje

u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito

izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme

zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz

puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-

oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove

motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8

godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje

novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju

usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali

samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti

dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti

Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe

i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta

obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom

kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske

igre itd)

bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom

primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju

(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke

pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da

djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala

situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na

novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora

ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno

primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste

dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo

34

aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se

iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima

zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz

različitih položaja (Dragić 1996)

75 Usavršavanje gipkosti u džudou

Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za

izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti

Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu

pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura

kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim

situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih

osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao

osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od

zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada

usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog

procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri

primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)

Slika 12 Usavršavanje gipkosti

Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

35

Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u

svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo

gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj

snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za

usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim

uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u

cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na

dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku

koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode

pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su

bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom

izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u

takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe

ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i

pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač

sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od

dinamičkog načina

bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja

izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom

narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja

pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko

tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem

se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i

gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja

treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati

da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba

izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno

slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i

odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)

36

8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI

Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno

mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u

sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu

samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje

napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima

treninga u toku sportske borbe)

U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane

sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane

sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u

najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora

bull funkcionalnog stanja organizma

bull veličine opterećenja (Dragić 1996)

Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu

utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava

stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom

procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za

sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem

je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču

na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U

trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na

prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti

sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u

stanje pretreniranosti

Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena

treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti

odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg

opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja

37

što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki

naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo

bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom

određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo

pridržavati sledećih principa

bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog

sportiste posebno

bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na

prethodnom

bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od

prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće

opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)

Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost

organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog

procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških

zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite

nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o

nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što

svakako zavisi od doziranja opterećenja

Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih

osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje

se polazi

Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom

od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100

te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)

38

9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA

Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće

sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku

i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se

povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz

mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem

poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i

ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U

džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim

povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje

zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova

Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od

toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama

Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju

kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i

kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja

Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo

lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za

džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu

specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno

lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove

pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)

Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći

trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste

do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi

stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje

može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl

39

Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma

nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja

organizma

bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u

njima u toku laganog aerobnog rada

bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili

angažovani u toku sportskog treninga

bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža

toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)

40

10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od

pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti

pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa

optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge

strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme

zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo

kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne

grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-

motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata

Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage

(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim

toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti

aerobnog i anaerobnog tipa

U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji

je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i

izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata

Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata

potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se

svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki

izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne

funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i

međunarodnoj sceni

41

LITERATURA

1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-

matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu

2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika

Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska

akademija

3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko

izdanje

4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke

kulture

5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke

kulture Vojvodine

6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica

Univerzitet Crne Gore

7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u

Zagrebu

8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi

Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine

9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u

Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet

sveučilišta u Zagrebu

11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki

fakultet sveučilišta u Zagrebu

12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska

akademija

42

SLIKE

Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg

Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb

Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu

Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-

treninga-snage-iii-deo

Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-

eksplozivnost

Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

43

BIOGRAFIJA

Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne

Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet

za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i

profesionalno se bavio džudom

Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac

Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine

Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara

44

  • 2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
  • 3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
  • 4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
  • 5 PLANIRANJE PRIPREMA
    • 51 Perspektivni plan priprema
    • 52 Periodični plan priprema
    • 53 Tekući plan priprema
    • 54 Operativni plan priprema
    • 55 Ciklusni plan priprema
      • 6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
        • 61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
        • 62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
        • 63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
          • 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
              • 7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU
                • 71 Usavršavanje snage
                  • 711 Metod maksimalnog naprezanja
                  • 712 Metod repetitivnih naprezanja
                  • 713 Metod dinamičkog naprezanja
                  • 714 Metod izometrijskih naprezanja
                    • 72 Usavršavanje brzine
                      • 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
                      • 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
                        • 73 Usavršavanje izdržljivosti
                          • 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
                          • 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
                            • 74 Usavršavanje okretnosti
                            • 75 Usavršavanje gipkosti u džudou
                              • 8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
                              • 9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
                              • 10 ZAKLJUČAK
                              • LITERATURA
                              • SLIKE
                              • BIOGRAFIJA

63 Specifična funkcionalno-motorička priprema

Cilj specifične funkcionalno-motoričke pripreme jeste da se izvrši kompleksna

adaptacija organizma u procesu razvoja i usavršavanja funkcionalnih i motoričkih

sposobnosti i adaptacija na sasvim određene kretne strukture koje po strukturi

opterećenju i dinamici odgovaraju datoj sportskoj grani Specifična funkcionalno-

motorička priprema utiče na razvoj motoričkih osobina neophodnih za izvođenje

specifičnih pokreta a koristi se kao sastavni dio cjeloukupnog stručno-pedagoškog

procesa usko povezana sa usavršavanjem tehničko-taktičkih elemenata (Dragić 1996)

Ukoliko želimo da izvršimo pravilan izbor odgovarajućih specifičnih vježbi za

džudo i usmjerimo ih na usavršavanje bilo koje motoričke osobine neophodno je dobro

proučiti strukturu pojedinih tehnika džudoa i aktivnosti pojedinih grupa mišića prilikom

realizacije određenog zahvata ili bacanja Na osnovu ovih pokazatelja utvrdićemo koji

su mišići najviše aktivirani tokom realizacije određene tehnike što će nam poslužiti kao

polazište za izbor određenog kompleksa specifičnih vježbi koje će imati najefikasniji

uticaj na njihov pravilan razvoj Prilikom primjene specifičnih vježbi koriste se i

dopunska opterećenja (spoljašnje opterećenje povećanje frekvence i trajanje vježbe)

pri čemu trener mora strogo voditi računa da primijenjeno spoljašnje opterećenje ne

naruši osnovnu biomehaničku strukturu kretanja i na taj način smanji racionalnost

izvođenja kretanja Pored uticaja na razvoj određenih grupa mišića sredstvima

specifične funkcionalno-motoričke pripreme takođe ćemo uticati na razvoj onih

motoričkih osobina za koje ocijenimo da u datom momentu uslovljavaju razvoj

određenih kvaliteta karakterističnih za džudo U zavisnosti od zadataka koje u

određenoj fazi pripreme želimo da rješavamo vježbe specifične pripreme uslovno

možemo da podijelimo na

bull vježbe za razvoj specifičnih motoričkih osobina

bull vježbe za usavršavanje specifičnih elemenata karakterističnih za džudo

Za odnos opštih i specifičnih funkcionalno-motoričkih priprema u džudou i

srodnim borilačkim sportovima interesantna su zapažanja poznatog sovjetskog

15

pedagoga iz ove oblasti profesora Čumakova i njegovih saradnika izloženih na donjoj

tabeli

Tabela 1 Odnos opšte i specifične pripreme (Dragić 1996)

Staž vježbanja Obim fizičke pripreme Specifična fizička priprema

Početnici 70 30

1-3 god 60 40

3-5 god 50 50

5-6 god 40 60

6-8 god 30 70

8 i više 20 80

Pravilno programiranje odnosa opšte i specifične pripreme džudista u određenoj

fazi ili periodu godišnjeg ciklusa treninga daje nam velike izglede na uspjeh

631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga

Kao uspješan primjer možemo navesti pripreme džudo reprezentacije Jugoslavije

koje su bile sprovedene mjesec dana prije prvenstva svijeta u Beogradu 1989 godine

održane u tadašnjoj Čehoslovačkoj od 0709-15091989 godine a na kojem je

reprezentativac Jugoslavije Dragomir Bečanović osvojio zlatnu medalju

I dan priprema

Prije podne 0930 ndash 1100 h

bull Zagrijavanje džudo gimnastika 15 minuta

bull 15 minuta uči-komi na mjestu i kretanju

bull 7 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta

bull 10 minuta vježbe za opuštanje i smirivanje organizma

16

Poslije podne 1500 - 1630 h

bull 15 minuta zagrijavanje za randori u parteru

bull 7 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 5 minuta

bull Vježbe za relaksaciju 8 minuta

bull Poslije završenog treninga obavezna sauna bazen sa mineralnom vodom

hidromasaža opuštanje uz muziku Ukupno kompletan tretman traje 60 minuta

II dan priprema

Prije podne

bull Aktivan odmor (šetnja)

Poslije podne 1800 - 1930 h

bull Trčanje 5000m na vrijeme

bull Vježbe oblikovanja 15 minuta

bull Uskoci na mjestu 5 x 150 u seriji

bull Tehnika u kretanju sa dizanjem po 200 u seriji

bull 3 x 5 minuta rvanje sa puno guranja i vučenja

bull Poslije večere šetnja u prirodi od 2200 ndash 2300 h odmor na raspolaganju sauna

bazen hidromasaža sve ukupno 60 minuta

III dan priprema

Jutarnji trening 0715 - 0735 h

bull Vježbe oblikovanja i šetnja u šumi 1200 m dužine

Prije podne 1000 - 1200 h

bull Igranje fudbala u sali 35 minuta

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull 17 minuta uči komi u kretanju sa bacanjem

bull 4 x 5 minuta randori u stojećem stavu

Poslije podne 1700 - 1830 h

bull 10 minuta zagrijavanje

bull 10 minuta džudo parterna gimnastika

bull 15 minuta uči komi u kretanju

17

bull Randori u stojećem stavu 7 x 5 minuta pauza za odmor 3 minuta

bull Vježbe za relaksaciju i opuštanje

Večernji trening 2100 - 2200 h

bull 15 minuta plivanja u bazenu

bull 30 minuta sauna

bull 15 minuta hidro masaža u mineralnoj toploj vodi

IV dan priprema

Jutarnji trening 0710 - 0745 h

bull 4500 m trčanja svako svojim tempom

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull Uskoci na mjestu 2 x 200

bull Tehnika u kretanju 5 minuta kontinuirano

Prije podne 1000 - 1100 h

bull 10 minuta zagrijavanja

bull 10 minuta uči-komi na mjestu

bull 10 minuta uči-komi nožne tehnike u kretanju

bull 10 minuta uči-komi kombinacija

bull 5 x 1 minut uči-komi u parteru specijalke napad maksimalno

bull Vježbe snage sklekovi zgibovi sa partnerom trbuh-leđa polu mostovi vježbe

za mišiće vrata i na kraju istezanje

Poslije podne 1530 - 1710 h

bull 10 minuta zagrijavanja

bull 10 minuta uči-komi na mjestu

bull Uči-komi na 10 sekundi brzinski ulasci sa bacanjem na kraju onda drugi radi

tehniku 20 sekundi

bull 8 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza po 3 minuta

bull Nage-vaza svako po 100 bacanja

bull Vježbe za relaksaciju

bull 40 minuta posle ovog treninga sauna bazen masaža hidro masaža

18

V dan priprema

Prije podne 0930 - 1100 h

bull Igranje fudbala u sali 60 minuta

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull Vježbe za mišiće trbuha i leđa sklekovi zgibovi

Poslije podne 1530 - 1700 h

bull 10 minuta džudo vježbe oblikovanja

bull 5 minuta uči-komi na mjestu

bull 3 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta

bull 5 x 5 minuta randori linija sa pauzom od 5 minuta

bull Nage-komi svako po 150 bacanja

Večernji trening 2000 - 2130 h

bull Sauna bazen masaža

VI dan priprema

Jutarnji trening 0710 - 0745 h

bull Trčanje dužine 4500 m na vrijeme

bull 8 minuta vježbe oblikovanja

bull Uskoci na mjestu 2 x 250

Prije podne 1000 - 1130 h

bull 5 minuta zagrijavanje lak randori u parteru

bull 5 minuta vježbe oblikovanja zagrijavanja

bull 5 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta

bull 5 minuta relaksacija joga vježbama

Poslije podne 1700 - 1800 h

bull 10 minuta zagrijavanje

bull 10 minuta bucu-kari

bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 3 minuta

bull 5 minuta relaksacije

Večernji trening od 2100 - 2200 h

19

bull Bazen sauna hidro masaža

VII dan priprema

Jutarnji trening 1000 - 1100 h

bull Oštro trčanje 4000 m na vrijeme

bull 10 minuta vježbe oblikovanja

bull Uskoci na mjestu 2 x 200

bull Tehnika u kretanju sa dizanjem 10 minuta

Poslije podne 1700 - 1800 h

bull 10 minuta vježbe oblikovanja

bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta

bull 10 minuta relaksacija vježbama joge

Večernji trening 2100 - 2200 h

bull Sauna bazen hidro masaža

VIII dan priprema

bull Dan odmora povratak kući (Ćirković 1991)

20

7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage

Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno

uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje

snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora

partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na

zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na

razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike

količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista

primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog

perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom

procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu

treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo

izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)

Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao

procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje

(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja

bez prekida rada (do otkaza)

Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim

prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno

se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako

na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok

stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored

toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage

ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u

dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)

21

Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i

druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na

izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu

Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod

maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja

i metod izometrijskih naprezanja

711 Metod maksimalnog naprezanja

Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu

džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste

Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod

uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna

je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim

fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava

na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže

veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u

treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)

Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

22

712 Metod repetitivnih naprezanja

Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno

izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti

sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a

najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta

Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati

npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja

određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju

treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama

može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U

ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)

U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom

primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju

vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri

ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)

713 Metod dinamičkog naprezanja

Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao

što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici

zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru

mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja

odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom

Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip

rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku

izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje

treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje

pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što

23

markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja

pokreta

U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije

Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće

dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja

možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja

Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd

(Banović 2007)

Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

714 Metod izometrijskih naprezanja

Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta

naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u

stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa

eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično

služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod

izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi

24

Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje

rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-

10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne

treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da

uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2

mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe

labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u

naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne

sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti

sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda

pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke

kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović

2007)

Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-

treninga-snage-iii-deo

25

72 Usavršavanje brzine

Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom

vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović

i Idrizović 2001)

Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada

vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne

forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata

tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim

dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom

brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave

brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili

specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane

protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje

specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova

brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode

usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog

pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova

Slika 6 Usavršavanje brzine

Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

26

721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi

(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići

visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja

brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće

suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)

Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na

početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan

pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno

dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj

početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu

sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal

Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili

više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se

unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u

27

kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na

primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za

dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu

mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja

Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon

zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije

praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog

trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je

od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista

visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja

Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri

pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada

protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i

dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije

pojavljuju izolovano

722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da

je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine

određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa

određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u

izvođenju datog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a

naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu

svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske

kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog

pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i

pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu

28

sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno

izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)

Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

73 Usavršavanje izdržljivosti

Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u

toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što

borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju

svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)

Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na

efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)

Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo

ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je

usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa

završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od

par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta

Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj

borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost

29

džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-

sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne

izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje

anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod

kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri

čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad

u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85

opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog

opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj

zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena

kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista

po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)

Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti

Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-

za-eksplozivnost

731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne

energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na

periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju

30

funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju

kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam

predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)

Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju

duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja

kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih

mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u

minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se

stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti

džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja

(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i

njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše

neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao

uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40

min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u

31

pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje

mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)

U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva

minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi

stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se

primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić

1979)

732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od

nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista

ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je

frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u

ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti

nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u

fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na

značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti

Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu

ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna

ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti

takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara

kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta

gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U

procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati

učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica

opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo

anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži

predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti

32

džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod

Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A

osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i

odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje

započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u

minuti

Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima

opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali

dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja

sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi

pasivni odmori (Dragić 1996)

Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

74 Usavršavanje okretnosti

Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi

pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi

pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se

33

mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti

razlikujemo dvije uzajamno povezane metode

bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje

u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito

izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme

zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz

puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-

oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove

motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8

godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje

novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju

usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali

samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti

dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti

Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe

i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta

obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom

kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske

igre itd)

bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom

primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju

(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke

pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da

djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala

situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na

novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora

ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno

primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste

dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo

34

aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se

iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima

zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz

različitih položaja (Dragić 1996)

75 Usavršavanje gipkosti u džudou

Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za

izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti

Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu

pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura

kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim

situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih

osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao

osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od

zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada

usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog

procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri

primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)

Slika 12 Usavršavanje gipkosti

Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

35

Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u

svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo

gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj

snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za

usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim

uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u

cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na

dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku

koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode

pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su

bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom

izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u

takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe

ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i

pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač

sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od

dinamičkog načina

bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja

izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom

narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja

pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko

tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem

se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i

gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja

treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati

da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba

izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno

slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i

odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)

36

8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI

Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno

mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u

sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu

samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje

napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima

treninga u toku sportske borbe)

U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane

sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane

sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u

najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora

bull funkcionalnog stanja organizma

bull veličine opterećenja (Dragić 1996)

Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu

utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava

stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom

procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za

sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem

je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču

na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U

trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na

prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti

sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u

stanje pretreniranosti

Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena

treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti

odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg

opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja

37

što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki

naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo

bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom

određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo

pridržavati sledećih principa

bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog

sportiste posebno

bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na

prethodnom

bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od

prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće

opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)

Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost

organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog

procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških

zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite

nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o

nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što

svakako zavisi od doziranja opterećenja

Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih

osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje

se polazi

Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom

od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100

te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)

38

9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA

Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće

sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku

i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se

povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz

mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem

poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i

ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U

džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim

povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje

zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova

Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od

toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama

Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju

kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i

kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja

Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo

lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za

džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu

specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno

lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove

pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)

Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći

trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste

do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi

stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje

može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl

39

Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma

nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja

organizma

bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u

njima u toku laganog aerobnog rada

bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili

angažovani u toku sportskog treninga

bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža

toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)

40

10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od

pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti

pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa

optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge

strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme

zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo

kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne

grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-

motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata

Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage

(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim

toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti

aerobnog i anaerobnog tipa

U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji

je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i

izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata

Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata

potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se

svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki

izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne

funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i

međunarodnoj sceni

41

LITERATURA

1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-

matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu

2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika

Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska

akademija

3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko

izdanje

4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke

kulture

5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke

kulture Vojvodine

6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica

Univerzitet Crne Gore

7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u

Zagrebu

8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi

Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine

9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u

Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet

sveučilišta u Zagrebu

11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki

fakultet sveučilišta u Zagrebu

12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska

akademija

42

SLIKE

Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg

Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb

Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu

Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-

treninga-snage-iii-deo

Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-

eksplozivnost

Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

43

BIOGRAFIJA

Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne

Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet

za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i

profesionalno se bavio džudom

Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac

Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine

Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara

44

  • 2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
  • 3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
  • 4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
  • 5 PLANIRANJE PRIPREMA
    • 51 Perspektivni plan priprema
    • 52 Periodični plan priprema
    • 53 Tekući plan priprema
    • 54 Operativni plan priprema
    • 55 Ciklusni plan priprema
      • 6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
        • 61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
        • 62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
        • 63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
          • 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
              • 7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU
                • 71 Usavršavanje snage
                  • 711 Metod maksimalnog naprezanja
                  • 712 Metod repetitivnih naprezanja
                  • 713 Metod dinamičkog naprezanja
                  • 714 Metod izometrijskih naprezanja
                    • 72 Usavršavanje brzine
                      • 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
                      • 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
                        • 73 Usavršavanje izdržljivosti
                          • 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
                          • 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
                            • 74 Usavršavanje okretnosti
                            • 75 Usavršavanje gipkosti u džudou
                              • 8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
                              • 9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
                              • 10 ZAKLJUČAK
                              • LITERATURA
                              • SLIKE
                              • BIOGRAFIJA

pedagoga iz ove oblasti profesora Čumakova i njegovih saradnika izloženih na donjoj

tabeli

Tabela 1 Odnos opšte i specifične pripreme (Dragić 1996)

Staž vježbanja Obim fizičke pripreme Specifična fizička priprema

Početnici 70 30

1-3 god 60 40

3-5 god 50 50

5-6 god 40 60

6-8 god 30 70

8 i više 20 80

Pravilno programiranje odnosa opšte i specifične pripreme džudista u određenoj

fazi ili periodu godišnjeg ciklusa treninga daje nam velike izglede na uspjeh

631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga

Kao uspješan primjer možemo navesti pripreme džudo reprezentacije Jugoslavije

koje su bile sprovedene mjesec dana prije prvenstva svijeta u Beogradu 1989 godine

održane u tadašnjoj Čehoslovačkoj od 0709-15091989 godine a na kojem je

reprezentativac Jugoslavije Dragomir Bečanović osvojio zlatnu medalju

I dan priprema

Prije podne 0930 ndash 1100 h

bull Zagrijavanje džudo gimnastika 15 minuta

bull 15 minuta uči-komi na mjestu i kretanju

bull 7 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta

bull 10 minuta vježbe za opuštanje i smirivanje organizma

16

Poslije podne 1500 - 1630 h

bull 15 minuta zagrijavanje za randori u parteru

bull 7 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 5 minuta

bull Vježbe za relaksaciju 8 minuta

bull Poslije završenog treninga obavezna sauna bazen sa mineralnom vodom

hidromasaža opuštanje uz muziku Ukupno kompletan tretman traje 60 minuta

II dan priprema

Prije podne

bull Aktivan odmor (šetnja)

Poslije podne 1800 - 1930 h

bull Trčanje 5000m na vrijeme

bull Vježbe oblikovanja 15 minuta

bull Uskoci na mjestu 5 x 150 u seriji

bull Tehnika u kretanju sa dizanjem po 200 u seriji

bull 3 x 5 minuta rvanje sa puno guranja i vučenja

bull Poslije večere šetnja u prirodi od 2200 ndash 2300 h odmor na raspolaganju sauna

bazen hidromasaža sve ukupno 60 minuta

III dan priprema

Jutarnji trening 0715 - 0735 h

bull Vježbe oblikovanja i šetnja u šumi 1200 m dužine

Prije podne 1000 - 1200 h

bull Igranje fudbala u sali 35 minuta

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull 17 minuta uči komi u kretanju sa bacanjem

bull 4 x 5 minuta randori u stojećem stavu

Poslije podne 1700 - 1830 h

bull 10 minuta zagrijavanje

bull 10 minuta džudo parterna gimnastika

bull 15 minuta uči komi u kretanju

17

bull Randori u stojećem stavu 7 x 5 minuta pauza za odmor 3 minuta

bull Vježbe za relaksaciju i opuštanje

Večernji trening 2100 - 2200 h

bull 15 minuta plivanja u bazenu

bull 30 minuta sauna

bull 15 minuta hidro masaža u mineralnoj toploj vodi

IV dan priprema

Jutarnji trening 0710 - 0745 h

bull 4500 m trčanja svako svojim tempom

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull Uskoci na mjestu 2 x 200

bull Tehnika u kretanju 5 minuta kontinuirano

Prije podne 1000 - 1100 h

bull 10 minuta zagrijavanja

bull 10 minuta uči-komi na mjestu

bull 10 minuta uči-komi nožne tehnike u kretanju

bull 10 minuta uči-komi kombinacija

bull 5 x 1 minut uči-komi u parteru specijalke napad maksimalno

bull Vježbe snage sklekovi zgibovi sa partnerom trbuh-leđa polu mostovi vježbe

za mišiće vrata i na kraju istezanje

Poslije podne 1530 - 1710 h

bull 10 minuta zagrijavanja

bull 10 minuta uči-komi na mjestu

bull Uči-komi na 10 sekundi brzinski ulasci sa bacanjem na kraju onda drugi radi

tehniku 20 sekundi

bull 8 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza po 3 minuta

bull Nage-vaza svako po 100 bacanja

bull Vježbe za relaksaciju

bull 40 minuta posle ovog treninga sauna bazen masaža hidro masaža

18

V dan priprema

Prije podne 0930 - 1100 h

bull Igranje fudbala u sali 60 minuta

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull Vježbe za mišiće trbuha i leđa sklekovi zgibovi

Poslije podne 1530 - 1700 h

bull 10 minuta džudo vježbe oblikovanja

bull 5 minuta uči-komi na mjestu

bull 3 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta

bull 5 x 5 minuta randori linija sa pauzom od 5 minuta

bull Nage-komi svako po 150 bacanja

Večernji trening 2000 - 2130 h

bull Sauna bazen masaža

VI dan priprema

Jutarnji trening 0710 - 0745 h

bull Trčanje dužine 4500 m na vrijeme

bull 8 minuta vježbe oblikovanja

bull Uskoci na mjestu 2 x 250

Prije podne 1000 - 1130 h

bull 5 minuta zagrijavanje lak randori u parteru

bull 5 minuta vježbe oblikovanja zagrijavanja

bull 5 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta

bull 5 minuta relaksacija joga vježbama

Poslije podne 1700 - 1800 h

bull 10 minuta zagrijavanje

bull 10 minuta bucu-kari

bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 3 minuta

bull 5 minuta relaksacije

Večernji trening od 2100 - 2200 h

19

bull Bazen sauna hidro masaža

VII dan priprema

Jutarnji trening 1000 - 1100 h

bull Oštro trčanje 4000 m na vrijeme

bull 10 minuta vježbe oblikovanja

bull Uskoci na mjestu 2 x 200

bull Tehnika u kretanju sa dizanjem 10 minuta

Poslije podne 1700 - 1800 h

bull 10 minuta vježbe oblikovanja

bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta

bull 10 minuta relaksacija vježbama joge

Večernji trening 2100 - 2200 h

bull Sauna bazen hidro masaža

VIII dan priprema

bull Dan odmora povratak kući (Ćirković 1991)

20

7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage

Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno

uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje

snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora

partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na

zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na

razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike

količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista

primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog

perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom

procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu

treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo

izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)

Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao

procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje

(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja

bez prekida rada (do otkaza)

Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim

prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno

se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako

na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok

stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored

toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage

ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u

dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)

21

Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i

druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na

izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu

Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod

maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja

i metod izometrijskih naprezanja

711 Metod maksimalnog naprezanja

Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu

džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste

Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod

uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna

je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim

fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava

na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže

veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u

treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)

Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

22

712 Metod repetitivnih naprezanja

Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno

izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti

sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a

najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta

Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati

npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja

određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju

treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama

može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U

ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)

U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom

primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju

vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri

ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)

713 Metod dinamičkog naprezanja

Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao

što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici

zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru

mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja

odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom

Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip

rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku

izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje

treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje

pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što

23

markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja

pokreta

U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije

Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće

dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja

možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja

Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd

(Banović 2007)

Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

714 Metod izometrijskih naprezanja

Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta

naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u

stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa

eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično

služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod

izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi

24

Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje

rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-

10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne

treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da

uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2

mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe

labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u

naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne

sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti

sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda

pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke

kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović

2007)

Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-

treninga-snage-iii-deo

25

72 Usavršavanje brzine

Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom

vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović

i Idrizović 2001)

Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada

vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne

forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata

tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim

dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom

brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave

brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili

specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane

protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje

specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova

brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode

usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog

pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova

Slika 6 Usavršavanje brzine

Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

26

721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi

(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići

visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja

brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće

suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)

Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na

početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan

pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno

dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj

početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu

sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal

Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili

više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se

unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u

27

kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na

primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za

dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu

mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja

Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon

zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije

praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog

trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je

od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista

visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja

Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri

pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada

protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i

dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije

pojavljuju izolovano

722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da

je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine

određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa

određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u

izvođenju datog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a

naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu

svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske

kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog

pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i

pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu

28

sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno

izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)

Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

73 Usavršavanje izdržljivosti

Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u

toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što

borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju

svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)

Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na

efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)

Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo

ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je

usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa

završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od

par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta

Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj

borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost

29

džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-

sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne

izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje

anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod

kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri

čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad

u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85

opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog

opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj

zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena

kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista

po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)

Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti

Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-

za-eksplozivnost

731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne

energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na

periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju

30

funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju

kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam

predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)

Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju

duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja

kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih

mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u

minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se

stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti

džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja

(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i

njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše

neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao

uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40

min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u

31

pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje

mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)

U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva

minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi

stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se

primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić

1979)

732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od

nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista

ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je

frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u

ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti

nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u

fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na

značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti

Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu

ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna

ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti

takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara

kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta

gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U

procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati

učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica

opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo

anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži

predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti

32

džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod

Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A

osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i

odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje

započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u

minuti

Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima

opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali

dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja

sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi

pasivni odmori (Dragić 1996)

Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

74 Usavršavanje okretnosti

Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi

pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi

pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se

33

mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti

razlikujemo dvije uzajamno povezane metode

bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje

u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito

izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme

zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz

puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-

oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove

motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8

godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje

novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju

usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali

samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti

dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti

Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe

i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta

obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom

kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske

igre itd)

bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom

primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju

(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke

pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da

djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala

situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na

novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora

ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno

primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste

dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo

34

aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se

iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima

zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz

različitih položaja (Dragić 1996)

75 Usavršavanje gipkosti u džudou

Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za

izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti

Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu

pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura

kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim

situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih

osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao

osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od

zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada

usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog

procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri

primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)

Slika 12 Usavršavanje gipkosti

Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

35

Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u

svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo

gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj

snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za

usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim

uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u

cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na

dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku

koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode

pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su

bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom

izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u

takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe

ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i

pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač

sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od

dinamičkog načina

bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja

izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom

narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja

pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko

tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem

se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i

gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja

treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati

da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba

izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno

slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i

odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)

36

8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI

Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno

mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u

sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu

samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje

napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima

treninga u toku sportske borbe)

U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane

sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane

sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u

najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora

bull funkcionalnog stanja organizma

bull veličine opterećenja (Dragić 1996)

Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu

utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava

stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom

procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za

sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem

je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču

na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U

trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na

prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti

sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u

stanje pretreniranosti

Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena

treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti

odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg

opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja

37

što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki

naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo

bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom

određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo

pridržavati sledećih principa

bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog

sportiste posebno

bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na

prethodnom

bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od

prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće

opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)

Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost

organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog

procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških

zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite

nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o

nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što

svakako zavisi od doziranja opterećenja

Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih

osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje

se polazi

Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom

od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100

te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)

38

9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA

Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće

sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku

i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se

povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz

mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem

poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i

ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U

džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim

povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje

zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova

Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od

toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama

Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju

kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i

kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja

Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo

lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za

džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu

specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno

lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove

pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)

Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći

trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste

do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi

stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje

može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl

39

Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma

nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja

organizma

bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u

njima u toku laganog aerobnog rada

bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili

angažovani u toku sportskog treninga

bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža

toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)

40

10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od

pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti

pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa

optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge

strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme

zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo

kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne

grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-

motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata

Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage

(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim

toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti

aerobnog i anaerobnog tipa

U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji

je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i

izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata

Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata

potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se

svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki

izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne

funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i

međunarodnoj sceni

41

LITERATURA

1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-

matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu

2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika

Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska

akademija

3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko

izdanje

4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke

kulture

5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke

kulture Vojvodine

6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica

Univerzitet Crne Gore

7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u

Zagrebu

8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi

Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine

9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u

Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet

sveučilišta u Zagrebu

11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki

fakultet sveučilišta u Zagrebu

12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska

akademija

42

SLIKE

Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg

Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb

Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu

Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-

treninga-snage-iii-deo

Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-

eksplozivnost

Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

43

BIOGRAFIJA

Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne

Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet

za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i

profesionalno se bavio džudom

Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac

Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine

Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara

44

  • 2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
  • 3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
  • 4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
  • 5 PLANIRANJE PRIPREMA
    • 51 Perspektivni plan priprema
    • 52 Periodični plan priprema
    • 53 Tekući plan priprema
    • 54 Operativni plan priprema
    • 55 Ciklusni plan priprema
      • 6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
        • 61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
        • 62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
        • 63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
          • 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
              • 7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU
                • 71 Usavršavanje snage
                  • 711 Metod maksimalnog naprezanja
                  • 712 Metod repetitivnih naprezanja
                  • 713 Metod dinamičkog naprezanja
                  • 714 Metod izometrijskih naprezanja
                    • 72 Usavršavanje brzine
                      • 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
                      • 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
                        • 73 Usavršavanje izdržljivosti
                          • 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
                          • 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
                            • 74 Usavršavanje okretnosti
                            • 75 Usavršavanje gipkosti u džudou
                              • 8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
                              • 9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
                              • 10 ZAKLJUČAK
                              • LITERATURA
                              • SLIKE
                              • BIOGRAFIJA

Poslije podne 1500 - 1630 h

bull 15 minuta zagrijavanje za randori u parteru

bull 7 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 5 minuta

bull Vježbe za relaksaciju 8 minuta

bull Poslije završenog treninga obavezna sauna bazen sa mineralnom vodom

hidromasaža opuštanje uz muziku Ukupno kompletan tretman traje 60 minuta

II dan priprema

Prije podne

bull Aktivan odmor (šetnja)

Poslije podne 1800 - 1930 h

bull Trčanje 5000m na vrijeme

bull Vježbe oblikovanja 15 minuta

bull Uskoci na mjestu 5 x 150 u seriji

bull Tehnika u kretanju sa dizanjem po 200 u seriji

bull 3 x 5 minuta rvanje sa puno guranja i vučenja

bull Poslije večere šetnja u prirodi od 2200 ndash 2300 h odmor na raspolaganju sauna

bazen hidromasaža sve ukupno 60 minuta

III dan priprema

Jutarnji trening 0715 - 0735 h

bull Vježbe oblikovanja i šetnja u šumi 1200 m dužine

Prije podne 1000 - 1200 h

bull Igranje fudbala u sali 35 minuta

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull 17 minuta uči komi u kretanju sa bacanjem

bull 4 x 5 minuta randori u stojećem stavu

Poslije podne 1700 - 1830 h

bull 10 minuta zagrijavanje

bull 10 minuta džudo parterna gimnastika

bull 15 minuta uči komi u kretanju

17

bull Randori u stojećem stavu 7 x 5 minuta pauza za odmor 3 minuta

bull Vježbe za relaksaciju i opuštanje

Večernji trening 2100 - 2200 h

bull 15 minuta plivanja u bazenu

bull 30 minuta sauna

bull 15 minuta hidro masaža u mineralnoj toploj vodi

IV dan priprema

Jutarnji trening 0710 - 0745 h

bull 4500 m trčanja svako svojim tempom

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull Uskoci na mjestu 2 x 200

bull Tehnika u kretanju 5 minuta kontinuirano

Prije podne 1000 - 1100 h

bull 10 minuta zagrijavanja

bull 10 minuta uči-komi na mjestu

bull 10 minuta uči-komi nožne tehnike u kretanju

bull 10 minuta uči-komi kombinacija

bull 5 x 1 minut uči-komi u parteru specijalke napad maksimalno

bull Vježbe snage sklekovi zgibovi sa partnerom trbuh-leđa polu mostovi vježbe

za mišiće vrata i na kraju istezanje

Poslije podne 1530 - 1710 h

bull 10 minuta zagrijavanja

bull 10 minuta uči-komi na mjestu

bull Uči-komi na 10 sekundi brzinski ulasci sa bacanjem na kraju onda drugi radi

tehniku 20 sekundi

bull 8 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza po 3 minuta

bull Nage-vaza svako po 100 bacanja

bull Vježbe za relaksaciju

bull 40 minuta posle ovog treninga sauna bazen masaža hidro masaža

18

V dan priprema

Prije podne 0930 - 1100 h

bull Igranje fudbala u sali 60 minuta

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull Vježbe za mišiće trbuha i leđa sklekovi zgibovi

Poslije podne 1530 - 1700 h

bull 10 minuta džudo vježbe oblikovanja

bull 5 minuta uči-komi na mjestu

bull 3 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta

bull 5 x 5 minuta randori linija sa pauzom od 5 minuta

bull Nage-komi svako po 150 bacanja

Večernji trening 2000 - 2130 h

bull Sauna bazen masaža

VI dan priprema

Jutarnji trening 0710 - 0745 h

bull Trčanje dužine 4500 m na vrijeme

bull 8 minuta vježbe oblikovanja

bull Uskoci na mjestu 2 x 250

Prije podne 1000 - 1130 h

bull 5 minuta zagrijavanje lak randori u parteru

bull 5 minuta vježbe oblikovanja zagrijavanja

bull 5 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta

bull 5 minuta relaksacija joga vježbama

Poslije podne 1700 - 1800 h

bull 10 minuta zagrijavanje

bull 10 minuta bucu-kari

bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 3 minuta

bull 5 minuta relaksacije

Večernji trening od 2100 - 2200 h

19

bull Bazen sauna hidro masaža

VII dan priprema

Jutarnji trening 1000 - 1100 h

bull Oštro trčanje 4000 m na vrijeme

bull 10 minuta vježbe oblikovanja

bull Uskoci na mjestu 2 x 200

bull Tehnika u kretanju sa dizanjem 10 minuta

Poslije podne 1700 - 1800 h

bull 10 minuta vježbe oblikovanja

bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta

bull 10 minuta relaksacija vježbama joge

Večernji trening 2100 - 2200 h

bull Sauna bazen hidro masaža

VIII dan priprema

bull Dan odmora povratak kući (Ćirković 1991)

20

7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage

Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno

uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje

snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora

partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na

zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na

razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike

količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista

primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog

perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom

procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu

treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo

izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)

Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao

procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje

(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja

bez prekida rada (do otkaza)

Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim

prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno

se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako

na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok

stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored

toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage

ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u

dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)

21

Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i

druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na

izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu

Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod

maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja

i metod izometrijskih naprezanja

711 Metod maksimalnog naprezanja

Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu

džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste

Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod

uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna

je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim

fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava

na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže

veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u

treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)

Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

22

712 Metod repetitivnih naprezanja

Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno

izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti

sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a

najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta

Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati

npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja

određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju

treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama

može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U

ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)

U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom

primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju

vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri

ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)

713 Metod dinamičkog naprezanja

Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao

što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici

zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru

mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja

odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom

Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip

rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku

izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje

treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje

pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što

23

markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja

pokreta

U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije

Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće

dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja

možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja

Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd

(Banović 2007)

Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

714 Metod izometrijskih naprezanja

Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta

naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u

stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa

eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično

služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod

izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi

24

Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje

rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-

10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne

treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da

uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2

mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe

labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u

naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne

sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti

sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda

pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke

kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović

2007)

Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-

treninga-snage-iii-deo

25

72 Usavršavanje brzine

Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom

vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović

i Idrizović 2001)

Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada

vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne

forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata

tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim

dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom

brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave

brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili

specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane

protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje

specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova

brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode

usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog

pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova

Slika 6 Usavršavanje brzine

Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

26

721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi

(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići

visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja

brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće

suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)

Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na

početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan

pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno

dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj

početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu

sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal

Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili

više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se

unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u

27

kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na

primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za

dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu

mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja

Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon

zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije

praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog

trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je

od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista

visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja

Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri

pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada

protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i

dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije

pojavljuju izolovano

722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da

je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine

određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa

određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u

izvođenju datog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a

naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu

svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske

kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog

pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i

pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu

28

sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno

izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)

Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

73 Usavršavanje izdržljivosti

Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u

toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što

borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju

svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)

Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na

efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)

Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo

ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je

usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa

završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od

par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta

Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj

borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost

29

džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-

sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne

izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje

anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod

kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri

čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad

u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85

opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog

opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj

zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena

kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista

po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)

Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti

Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-

za-eksplozivnost

731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne

energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na

periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju

30

funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju

kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam

predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)

Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju

duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja

kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih

mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u

minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se

stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti

džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja

(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i

njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše

neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao

uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40

min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u

31

pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje

mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)

U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva

minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi

stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se

primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić

1979)

732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od

nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista

ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je

frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u

ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti

nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u

fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na

značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti

Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu

ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna

ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti

takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara

kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta

gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U

procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati

učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica

opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo

anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži

predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti

32

džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod

Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A

osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i

odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje

započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u

minuti

Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima

opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali

dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja

sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi

pasivni odmori (Dragić 1996)

Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

74 Usavršavanje okretnosti

Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi

pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi

pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se

33

mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti

razlikujemo dvije uzajamno povezane metode

bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje

u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito

izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme

zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz

puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-

oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove

motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8

godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje

novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju

usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali

samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti

dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti

Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe

i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta

obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom

kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske

igre itd)

bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom

primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju

(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke

pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da

djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala

situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na

novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora

ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno

primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste

dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo

34

aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se

iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima

zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz

različitih položaja (Dragić 1996)

75 Usavršavanje gipkosti u džudou

Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za

izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti

Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu

pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura

kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim

situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih

osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao

osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od

zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada

usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog

procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri

primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)

Slika 12 Usavršavanje gipkosti

Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

35

Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u

svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo

gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj

snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za

usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim

uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u

cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na

dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku

koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode

pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su

bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom

izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u

takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe

ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i

pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač

sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od

dinamičkog načina

bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja

izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom

narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja

pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko

tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem

se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i

gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja

treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati

da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba

izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno

slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i

odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)

36

8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI

Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno

mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u

sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu

samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje

napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima

treninga u toku sportske borbe)

U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane

sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane

sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u

najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora

bull funkcionalnog stanja organizma

bull veličine opterećenja (Dragić 1996)

Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu

utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava

stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom

procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za

sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem

je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču

na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U

trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na

prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti

sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u

stanje pretreniranosti

Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena

treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti

odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg

opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja

37

što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki

naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo

bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom

određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo

pridržavati sledećih principa

bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog

sportiste posebno

bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na

prethodnom

bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od

prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće

opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)

Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost

organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog

procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških

zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite

nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o

nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što

svakako zavisi od doziranja opterećenja

Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih

osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje

se polazi

Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom

od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100

te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)

38

9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA

Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće

sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku

i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se

povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz

mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem

poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i

ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U

džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim

povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje

zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova

Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od

toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama

Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju

kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i

kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja

Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo

lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za

džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu

specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno

lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove

pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)

Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći

trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste

do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi

stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje

može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl

39

Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma

nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja

organizma

bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u

njima u toku laganog aerobnog rada

bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili

angažovani u toku sportskog treninga

bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža

toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)

40

10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od

pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti

pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa

optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge

strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme

zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo

kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne

grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-

motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata

Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage

(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim

toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti

aerobnog i anaerobnog tipa

U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji

je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i

izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata

Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata

potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se

svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki

izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne

funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i

međunarodnoj sceni

41

LITERATURA

1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-

matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu

2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika

Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska

akademija

3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko

izdanje

4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke

kulture

5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke

kulture Vojvodine

6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica

Univerzitet Crne Gore

7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u

Zagrebu

8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi

Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine

9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u

Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet

sveučilišta u Zagrebu

11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki

fakultet sveučilišta u Zagrebu

12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska

akademija

42

SLIKE

Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg

Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb

Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu

Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-

treninga-snage-iii-deo

Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-

eksplozivnost

Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

43

BIOGRAFIJA

Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne

Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet

za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i

profesionalno se bavio džudom

Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac

Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine

Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara

44

  • 2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
  • 3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
  • 4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
  • 5 PLANIRANJE PRIPREMA
    • 51 Perspektivni plan priprema
    • 52 Periodični plan priprema
    • 53 Tekući plan priprema
    • 54 Operativni plan priprema
    • 55 Ciklusni plan priprema
      • 6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
        • 61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
        • 62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
        • 63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
          • 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
              • 7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU
                • 71 Usavršavanje snage
                  • 711 Metod maksimalnog naprezanja
                  • 712 Metod repetitivnih naprezanja
                  • 713 Metod dinamičkog naprezanja
                  • 714 Metod izometrijskih naprezanja
                    • 72 Usavršavanje brzine
                      • 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
                      • 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
                        • 73 Usavršavanje izdržljivosti
                          • 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
                          • 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
                            • 74 Usavršavanje okretnosti
                            • 75 Usavršavanje gipkosti u džudou
                              • 8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
                              • 9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
                              • 10 ZAKLJUČAK
                              • LITERATURA
                              • SLIKE
                              • BIOGRAFIJA

bull Randori u stojećem stavu 7 x 5 minuta pauza za odmor 3 minuta

bull Vježbe za relaksaciju i opuštanje

Večernji trening 2100 - 2200 h

bull 15 minuta plivanja u bazenu

bull 30 minuta sauna

bull 15 minuta hidro masaža u mineralnoj toploj vodi

IV dan priprema

Jutarnji trening 0710 - 0745 h

bull 4500 m trčanja svako svojim tempom

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull Uskoci na mjestu 2 x 200

bull Tehnika u kretanju 5 minuta kontinuirano

Prije podne 1000 - 1100 h

bull 10 minuta zagrijavanja

bull 10 minuta uči-komi na mjestu

bull 10 minuta uči-komi nožne tehnike u kretanju

bull 10 minuta uči-komi kombinacija

bull 5 x 1 minut uči-komi u parteru specijalke napad maksimalno

bull Vježbe snage sklekovi zgibovi sa partnerom trbuh-leđa polu mostovi vježbe

za mišiće vrata i na kraju istezanje

Poslije podne 1530 - 1710 h

bull 10 minuta zagrijavanja

bull 10 minuta uči-komi na mjestu

bull Uči-komi na 10 sekundi brzinski ulasci sa bacanjem na kraju onda drugi radi

tehniku 20 sekundi

bull 8 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza po 3 minuta

bull Nage-vaza svako po 100 bacanja

bull Vježbe za relaksaciju

bull 40 minuta posle ovog treninga sauna bazen masaža hidro masaža

18

V dan priprema

Prije podne 0930 - 1100 h

bull Igranje fudbala u sali 60 minuta

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull Vježbe za mišiće trbuha i leđa sklekovi zgibovi

Poslije podne 1530 - 1700 h

bull 10 minuta džudo vježbe oblikovanja

bull 5 minuta uči-komi na mjestu

bull 3 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta

bull 5 x 5 minuta randori linija sa pauzom od 5 minuta

bull Nage-komi svako po 150 bacanja

Večernji trening 2000 - 2130 h

bull Sauna bazen masaža

VI dan priprema

Jutarnji trening 0710 - 0745 h

bull Trčanje dužine 4500 m na vrijeme

bull 8 minuta vježbe oblikovanja

bull Uskoci na mjestu 2 x 250

Prije podne 1000 - 1130 h

bull 5 minuta zagrijavanje lak randori u parteru

bull 5 minuta vježbe oblikovanja zagrijavanja

bull 5 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta

bull 5 minuta relaksacija joga vježbama

Poslije podne 1700 - 1800 h

bull 10 minuta zagrijavanje

bull 10 minuta bucu-kari

bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 3 minuta

bull 5 minuta relaksacije

Večernji trening od 2100 - 2200 h

19

bull Bazen sauna hidro masaža

VII dan priprema

Jutarnji trening 1000 - 1100 h

bull Oštro trčanje 4000 m na vrijeme

bull 10 minuta vježbe oblikovanja

bull Uskoci na mjestu 2 x 200

bull Tehnika u kretanju sa dizanjem 10 minuta

Poslije podne 1700 - 1800 h

bull 10 minuta vježbe oblikovanja

bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta

bull 10 minuta relaksacija vježbama joge

Večernji trening 2100 - 2200 h

bull Sauna bazen hidro masaža

VIII dan priprema

bull Dan odmora povratak kući (Ćirković 1991)

20

7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage

Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno

uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje

snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora

partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na

zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na

razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike

količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista

primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog

perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom

procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu

treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo

izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)

Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao

procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje

(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja

bez prekida rada (do otkaza)

Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim

prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno

se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako

na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok

stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored

toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage

ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u

dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)

21

Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i

druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na

izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu

Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod

maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja

i metod izometrijskih naprezanja

711 Metod maksimalnog naprezanja

Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu

džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste

Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod

uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna

je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim

fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava

na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže

veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u

treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)

Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

22

712 Metod repetitivnih naprezanja

Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno

izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti

sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a

najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta

Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati

npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja

određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju

treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama

može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U

ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)

U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom

primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju

vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri

ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)

713 Metod dinamičkog naprezanja

Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao

što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici

zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru

mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja

odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom

Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip

rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku

izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje

treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje

pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što

23

markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja

pokreta

U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije

Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće

dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja

možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja

Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd

(Banović 2007)

Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

714 Metod izometrijskih naprezanja

Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta

naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u

stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa

eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično

služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod

izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi

24

Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje

rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-

10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne

treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da

uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2

mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe

labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u

naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne

sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti

sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda

pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke

kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović

2007)

Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-

treninga-snage-iii-deo

25

72 Usavršavanje brzine

Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom

vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović

i Idrizović 2001)

Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada

vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne

forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata

tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim

dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom

brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave

brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili

specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane

protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje

specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova

brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode

usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog

pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova

Slika 6 Usavršavanje brzine

Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

26

721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi

(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići

visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja

brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće

suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)

Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na

početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan

pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno

dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj

početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu

sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal

Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili

više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se

unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u

27

kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na

primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za

dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu

mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja

Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon

zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije

praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog

trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je

od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista

visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja

Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri

pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada

protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i

dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije

pojavljuju izolovano

722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da

je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine

određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa

određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u

izvođenju datog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a

naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu

svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske

kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog

pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i

pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu

28

sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno

izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)

Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

73 Usavršavanje izdržljivosti

Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u

toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što

borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju

svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)

Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na

efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)

Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo

ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je

usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa

završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od

par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta

Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj

borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost

29

džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-

sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne

izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje

anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod

kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri

čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad

u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85

opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog

opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj

zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena

kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista

po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)

Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti

Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-

za-eksplozivnost

731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne

energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na

periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju

30

funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju

kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam

predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)

Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju

duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja

kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih

mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u

minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se

stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti

džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja

(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i

njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše

neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao

uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40

min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u

31

pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje

mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)

U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva

minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi

stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se

primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić

1979)

732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od

nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista

ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je

frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u

ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti

nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u

fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na

značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti

Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu

ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna

ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti

takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara

kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta

gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U

procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati

učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica

opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo

anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži

predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti

32

džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod

Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A

osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i

odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje

započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u

minuti

Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima

opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali

dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja

sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi

pasivni odmori (Dragić 1996)

Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

74 Usavršavanje okretnosti

Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi

pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi

pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se

33

mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti

razlikujemo dvije uzajamno povezane metode

bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje

u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito

izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme

zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz

puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-

oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove

motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8

godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje

novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju

usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali

samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti

dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti

Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe

i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta

obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom

kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske

igre itd)

bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom

primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju

(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke

pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da

djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala

situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na

novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora

ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno

primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste

dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo

34

aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se

iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima

zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz

različitih položaja (Dragić 1996)

75 Usavršavanje gipkosti u džudou

Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za

izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti

Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu

pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura

kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim

situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih

osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao

osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od

zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada

usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog

procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri

primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)

Slika 12 Usavršavanje gipkosti

Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

35

Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u

svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo

gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj

snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za

usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim

uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u

cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na

dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku

koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode

pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su

bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom

izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u

takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe

ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i

pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač

sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od

dinamičkog načina

bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja

izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom

narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja

pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko

tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem

se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i

gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja

treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati

da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba

izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno

slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i

odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)

36

8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI

Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno

mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u

sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu

samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje

napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima

treninga u toku sportske borbe)

U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane

sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane

sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u

najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora

bull funkcionalnog stanja organizma

bull veličine opterećenja (Dragić 1996)

Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu

utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava

stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom

procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za

sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem

je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču

na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U

trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na

prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti

sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u

stanje pretreniranosti

Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena

treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti

odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg

opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja

37

što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki

naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo

bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom

određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo

pridržavati sledećih principa

bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog

sportiste posebno

bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na

prethodnom

bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od

prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće

opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)

Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost

organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog

procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških

zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite

nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o

nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što

svakako zavisi od doziranja opterećenja

Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih

osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje

se polazi

Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom

od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100

te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)

38

9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA

Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće

sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku

i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se

povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz

mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem

poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i

ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U

džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim

povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje

zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova

Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od

toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama

Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju

kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i

kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja

Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo

lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za

džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu

specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno

lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove

pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)

Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći

trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste

do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi

stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje

može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl

39

Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma

nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja

organizma

bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u

njima u toku laganog aerobnog rada

bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili

angažovani u toku sportskog treninga

bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža

toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)

40

10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od

pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti

pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa

optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge

strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme

zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo

kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne

grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-

motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata

Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage

(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim

toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti

aerobnog i anaerobnog tipa

U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji

je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i

izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata

Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata

potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se

svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki

izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne

funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i

međunarodnoj sceni

41

LITERATURA

1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-

matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu

2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika

Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska

akademija

3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko

izdanje

4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke

kulture

5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke

kulture Vojvodine

6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica

Univerzitet Crne Gore

7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u

Zagrebu

8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi

Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine

9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u

Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet

sveučilišta u Zagrebu

11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki

fakultet sveučilišta u Zagrebu

12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska

akademija

42

SLIKE

Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg

Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb

Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu

Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-

treninga-snage-iii-deo

Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-

eksplozivnost

Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

43

BIOGRAFIJA

Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne

Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet

za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i

profesionalno se bavio džudom

Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac

Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine

Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara

44

  • 2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
  • 3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
  • 4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
  • 5 PLANIRANJE PRIPREMA
    • 51 Perspektivni plan priprema
    • 52 Periodični plan priprema
    • 53 Tekući plan priprema
    • 54 Operativni plan priprema
    • 55 Ciklusni plan priprema
      • 6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
        • 61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
        • 62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
        • 63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
          • 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
              • 7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU
                • 71 Usavršavanje snage
                  • 711 Metod maksimalnog naprezanja
                  • 712 Metod repetitivnih naprezanja
                  • 713 Metod dinamičkog naprezanja
                  • 714 Metod izometrijskih naprezanja
                    • 72 Usavršavanje brzine
                      • 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
                      • 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
                        • 73 Usavršavanje izdržljivosti
                          • 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
                          • 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
                            • 74 Usavršavanje okretnosti
                            • 75 Usavršavanje gipkosti u džudou
                              • 8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
                              • 9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
                              • 10 ZAKLJUČAK
                              • LITERATURA
                              • SLIKE
                              • BIOGRAFIJA

V dan priprema

Prije podne 0930 - 1100 h

bull Igranje fudbala u sali 60 minuta

bull Vježbe oblikovanja 10 minuta

bull Vježbe za mišiće trbuha i leđa sklekovi zgibovi

Poslije podne 1530 - 1700 h

bull 10 minuta džudo vježbe oblikovanja

bull 5 minuta uči-komi na mjestu

bull 3 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta

bull 5 x 5 minuta randori linija sa pauzom od 5 minuta

bull Nage-komi svako po 150 bacanja

Večernji trening 2000 - 2130 h

bull Sauna bazen masaža

VI dan priprema

Jutarnji trening 0710 - 0745 h

bull Trčanje dužine 4500 m na vrijeme

bull 8 minuta vježbe oblikovanja

bull Uskoci na mjestu 2 x 250

Prije podne 1000 - 1130 h

bull 5 minuta zagrijavanje lak randori u parteru

bull 5 minuta vježbe oblikovanja zagrijavanja

bull 5 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta

bull 5 minuta relaksacija joga vježbama

Poslije podne 1700 - 1800 h

bull 10 minuta zagrijavanje

bull 10 minuta bucu-kari

bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 3 minuta

bull 5 minuta relaksacije

Večernji trening od 2100 - 2200 h

19

bull Bazen sauna hidro masaža

VII dan priprema

Jutarnji trening 1000 - 1100 h

bull Oštro trčanje 4000 m na vrijeme

bull 10 minuta vježbe oblikovanja

bull Uskoci na mjestu 2 x 200

bull Tehnika u kretanju sa dizanjem 10 minuta

Poslije podne 1700 - 1800 h

bull 10 minuta vježbe oblikovanja

bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta

bull 10 minuta relaksacija vježbama joge

Večernji trening 2100 - 2200 h

bull Sauna bazen hidro masaža

VIII dan priprema

bull Dan odmora povratak kući (Ćirković 1991)

20

7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage

Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno

uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje

snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora

partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na

zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na

razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike

količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista

primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog

perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom

procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu

treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo

izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)

Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao

procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje

(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja

bez prekida rada (do otkaza)

Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim

prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno

se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako

na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok

stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored

toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage

ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u

dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)

21

Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i

druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na

izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu

Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod

maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja

i metod izometrijskih naprezanja

711 Metod maksimalnog naprezanja

Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu

džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste

Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod

uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna

je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim

fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava

na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže

veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u

treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)

Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

22

712 Metod repetitivnih naprezanja

Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno

izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti

sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a

najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta

Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati

npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja

određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju

treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama

može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U

ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)

U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom

primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju

vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri

ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)

713 Metod dinamičkog naprezanja

Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao

što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici

zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru

mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja

odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom

Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip

rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku

izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje

treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje

pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što

23

markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja

pokreta

U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije

Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće

dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja

možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja

Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd

(Banović 2007)

Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

714 Metod izometrijskih naprezanja

Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta

naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u

stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa

eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično

služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod

izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi

24

Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje

rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-

10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne

treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da

uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2

mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe

labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u

naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne

sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti

sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda

pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke

kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović

2007)

Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-

treninga-snage-iii-deo

25

72 Usavršavanje brzine

Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom

vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović

i Idrizović 2001)

Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada

vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne

forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata

tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim

dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom

brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave

brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili

specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane

protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje

specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova

brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode

usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog

pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova

Slika 6 Usavršavanje brzine

Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

26

721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi

(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići

visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja

brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće

suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)

Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na

početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan

pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno

dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj

početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu

sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal

Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili

više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se

unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u

27

kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na

primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za

dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu

mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja

Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon

zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije

praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog

trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je

od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista

visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja

Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri

pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada

protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i

dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije

pojavljuju izolovano

722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da

je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine

određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa

određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u

izvođenju datog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a

naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu

svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske

kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog

pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i

pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu

28

sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno

izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)

Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

73 Usavršavanje izdržljivosti

Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u

toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što

borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju

svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)

Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na

efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)

Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo

ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je

usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa

završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od

par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta

Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj

borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost

29

džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-

sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne

izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje

anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod

kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri

čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad

u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85

opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog

opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj

zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena

kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista

po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)

Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti

Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-

za-eksplozivnost

731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne

energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na

periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju

30

funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju

kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam

predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)

Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju

duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja

kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih

mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u

minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se

stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti

džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja

(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i

njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše

neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao

uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40

min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u

31

pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje

mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)

U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva

minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi

stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se

primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić

1979)

732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od

nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista

ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je

frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u

ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti

nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u

fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na

značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti

Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu

ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna

ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti

takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara

kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta

gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U

procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati

učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica

opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo

anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži

predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti

32

džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod

Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A

osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i

odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje

započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u

minuti

Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima

opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali

dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja

sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi

pasivni odmori (Dragić 1996)

Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

74 Usavršavanje okretnosti

Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi

pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi

pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se

33

mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti

razlikujemo dvije uzajamno povezane metode

bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje

u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito

izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme

zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz

puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-

oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove

motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8

godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje

novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju

usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali

samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti

dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti

Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe

i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta

obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom

kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske

igre itd)

bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom

primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju

(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke

pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da

djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala

situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na

novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora

ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno

primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste

dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo

34

aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se

iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima

zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz

različitih položaja (Dragić 1996)

75 Usavršavanje gipkosti u džudou

Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za

izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti

Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu

pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura

kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim

situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih

osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao

osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od

zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada

usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog

procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri

primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)

Slika 12 Usavršavanje gipkosti

Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

35

Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u

svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo

gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj

snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za

usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim

uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u

cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na

dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku

koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode

pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su

bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom

izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u

takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe

ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i

pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač

sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od

dinamičkog načina

bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja

izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom

narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja

pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko

tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem

se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i

gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja

treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati

da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba

izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno

slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i

odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)

36

8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI

Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno

mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u

sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu

samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje

napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima

treninga u toku sportske borbe)

U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane

sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane

sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u

najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora

bull funkcionalnog stanja organizma

bull veličine opterećenja (Dragić 1996)

Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu

utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava

stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom

procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za

sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem

je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču

na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U

trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na

prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti

sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u

stanje pretreniranosti

Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena

treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti

odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg

opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja

37

što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki

naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo

bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom

određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo

pridržavati sledećih principa

bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog

sportiste posebno

bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na

prethodnom

bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od

prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće

opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)

Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost

organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog

procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških

zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite

nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o

nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što

svakako zavisi od doziranja opterećenja

Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih

osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje

se polazi

Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom

od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100

te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)

38

9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA

Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće

sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku

i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se

povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz

mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem

poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i

ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U

džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim

povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje

zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova

Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od

toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama

Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju

kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i

kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja

Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo

lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za

džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu

specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno

lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove

pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)

Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći

trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste

do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi

stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje

može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl

39

Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma

nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja

organizma

bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u

njima u toku laganog aerobnog rada

bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili

angažovani u toku sportskog treninga

bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža

toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)

40

10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od

pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti

pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa

optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge

strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme

zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo

kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne

grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-

motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata

Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage

(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim

toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti

aerobnog i anaerobnog tipa

U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji

je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i

izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata

Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata

potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se

svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki

izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne

funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i

međunarodnoj sceni

41

LITERATURA

1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-

matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu

2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika

Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska

akademija

3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko

izdanje

4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke

kulture

5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke

kulture Vojvodine

6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica

Univerzitet Crne Gore

7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u

Zagrebu

8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi

Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine

9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u

Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet

sveučilišta u Zagrebu

11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki

fakultet sveučilišta u Zagrebu

12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska

akademija

42

SLIKE

Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg

Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb

Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu

Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-

treninga-snage-iii-deo

Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-

eksplozivnost

Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

43

BIOGRAFIJA

Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne

Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet

za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i

profesionalno se bavio džudom

Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac

Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine

Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara

44

  • 2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
  • 3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
  • 4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
  • 5 PLANIRANJE PRIPREMA
    • 51 Perspektivni plan priprema
    • 52 Periodični plan priprema
    • 53 Tekući plan priprema
    • 54 Operativni plan priprema
    • 55 Ciklusni plan priprema
      • 6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
        • 61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
        • 62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
        • 63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
          • 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
              • 7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU
                • 71 Usavršavanje snage
                  • 711 Metod maksimalnog naprezanja
                  • 712 Metod repetitivnih naprezanja
                  • 713 Metod dinamičkog naprezanja
                  • 714 Metod izometrijskih naprezanja
                    • 72 Usavršavanje brzine
                      • 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
                      • 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
                        • 73 Usavršavanje izdržljivosti
                          • 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
                          • 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
                            • 74 Usavršavanje okretnosti
                            • 75 Usavršavanje gipkosti u džudou
                              • 8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
                              • 9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
                              • 10 ZAKLJUČAK
                              • LITERATURA
                              • SLIKE
                              • BIOGRAFIJA

bull Bazen sauna hidro masaža

VII dan priprema

Jutarnji trening 1000 - 1100 h

bull Oštro trčanje 4000 m na vrijeme

bull 10 minuta vježbe oblikovanja

bull Uskoci na mjestu 2 x 200

bull Tehnika u kretanju sa dizanjem 10 minuta

Poslije podne 1700 - 1800 h

bull 10 minuta vježbe oblikovanja

bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta

bull 10 minuta relaksacija vježbama joge

Večernji trening 2100 - 2200 h

bull Sauna bazen hidro masaža

VIII dan priprema

bull Dan odmora povratak kući (Ćirković 1991)

20

7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage

Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno

uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje

snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora

partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na

zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na

razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike

količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista

primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog

perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom

procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu

treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo

izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)

Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao

procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje

(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja

bez prekida rada (do otkaza)

Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim

prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno

se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako

na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok

stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored

toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage

ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u

dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)

21

Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i

druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na

izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu

Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod

maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja

i metod izometrijskih naprezanja

711 Metod maksimalnog naprezanja

Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu

džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste

Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod

uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna

je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim

fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava

na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže

veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u

treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)

Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

22

712 Metod repetitivnih naprezanja

Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno

izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti

sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a

najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta

Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati

npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja

određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju

treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama

može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U

ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)

U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom

primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju

vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri

ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)

713 Metod dinamičkog naprezanja

Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao

što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici

zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru

mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja

odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom

Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip

rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku

izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje

treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje

pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što

23

markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja

pokreta

U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije

Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće

dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja

možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja

Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd

(Banović 2007)

Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

714 Metod izometrijskih naprezanja

Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta

naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u

stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa

eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično

služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod

izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi

24

Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje

rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-

10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne

treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da

uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2

mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe

labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u

naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne

sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti

sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda

pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke

kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović

2007)

Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-

treninga-snage-iii-deo

25

72 Usavršavanje brzine

Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom

vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović

i Idrizović 2001)

Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada

vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne

forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata

tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim

dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom

brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave

brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili

specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane

protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje

specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova

brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode

usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog

pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova

Slika 6 Usavršavanje brzine

Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

26

721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi

(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići

visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja

brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće

suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)

Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na

početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan

pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno

dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj

početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu

sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal

Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili

više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se

unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u

27

kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na

primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za

dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu

mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja

Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon

zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije

praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog

trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je

od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista

visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja

Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri

pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada

protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i

dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije

pojavljuju izolovano

722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da

je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine

određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa

određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u

izvođenju datog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a

naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu

svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske

kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog

pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i

pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu

28

sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno

izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)

Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

73 Usavršavanje izdržljivosti

Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u

toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što

borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju

svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)

Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na

efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)

Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo

ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je

usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa

završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od

par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta

Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj

borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost

29

džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-

sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne

izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje

anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod

kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri

čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad

u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85

opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog

opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj

zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena

kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista

po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)

Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti

Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-

za-eksplozivnost

731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne

energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na

periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju

30

funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju

kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam

predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)

Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju

duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja

kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih

mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u

minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se

stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti

džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja

(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i

njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše

neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao

uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40

min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u

31

pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje

mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)

U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva

minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi

stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se

primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić

1979)

732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od

nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista

ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je

frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u

ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti

nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u

fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na

značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti

Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu

ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna

ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti

takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara

kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta

gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U

procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati

učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica

opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo

anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži

predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti

32

džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod

Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A

osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i

odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje

započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u

minuti

Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima

opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali

dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja

sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi

pasivni odmori (Dragić 1996)

Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

74 Usavršavanje okretnosti

Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi

pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi

pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se

33

mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti

razlikujemo dvije uzajamno povezane metode

bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje

u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito

izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme

zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz

puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-

oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove

motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8

godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje

novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju

usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali

samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti

dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti

Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe

i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta

obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom

kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske

igre itd)

bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom

primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju

(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke

pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da

djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala

situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na

novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora

ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno

primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste

dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo

34

aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se

iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima

zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz

različitih položaja (Dragić 1996)

75 Usavršavanje gipkosti u džudou

Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za

izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti

Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu

pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura

kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim

situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih

osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao

osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od

zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada

usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog

procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri

primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)

Slika 12 Usavršavanje gipkosti

Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

35

Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u

svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo

gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj

snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za

usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim

uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u

cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na

dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku

koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode

pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su

bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom

izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u

takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe

ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i

pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač

sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od

dinamičkog načina

bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja

izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom

narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja

pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko

tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem

se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i

gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja

treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati

da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba

izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno

slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i

odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)

36

8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI

Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno

mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u

sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu

samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje

napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima

treninga u toku sportske borbe)

U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane

sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane

sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u

najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora

bull funkcionalnog stanja organizma

bull veličine opterećenja (Dragić 1996)

Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu

utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava

stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom

procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za

sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem

je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču

na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U

trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na

prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti

sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u

stanje pretreniranosti

Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena

treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti

odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg

opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja

37

što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki

naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo

bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom

određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo

pridržavati sledećih principa

bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog

sportiste posebno

bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na

prethodnom

bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od

prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće

opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)

Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost

organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog

procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških

zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite

nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o

nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što

svakako zavisi od doziranja opterećenja

Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih

osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje

se polazi

Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom

od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100

te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)

38

9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA

Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće

sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku

i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se

povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz

mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem

poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i

ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U

džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim

povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje

zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova

Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od

toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama

Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju

kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i

kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja

Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo

lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za

džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu

specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno

lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove

pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)

Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći

trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste

do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi

stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje

može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl

39

Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma

nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja

organizma

bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u

njima u toku laganog aerobnog rada

bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili

angažovani u toku sportskog treninga

bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža

toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)

40

10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od

pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti

pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa

optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge

strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme

zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo

kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne

grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-

motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata

Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage

(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim

toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti

aerobnog i anaerobnog tipa

U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji

je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i

izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata

Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata

potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se

svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki

izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne

funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i

međunarodnoj sceni

41

LITERATURA

1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-

matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu

2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika

Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska

akademija

3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko

izdanje

4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke

kulture

5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke

kulture Vojvodine

6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica

Univerzitet Crne Gore

7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u

Zagrebu

8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi

Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine

9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u

Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet

sveučilišta u Zagrebu

11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki

fakultet sveučilišta u Zagrebu

12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska

akademija

42

SLIKE

Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg

Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb

Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu

Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-

treninga-snage-iii-deo

Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-

eksplozivnost

Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

43

BIOGRAFIJA

Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne

Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet

za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i

profesionalno se bavio džudom

Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac

Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine

Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara

44

  • 2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
  • 3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
  • 4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
  • 5 PLANIRANJE PRIPREMA
    • 51 Perspektivni plan priprema
    • 52 Periodični plan priprema
    • 53 Tekući plan priprema
    • 54 Operativni plan priprema
    • 55 Ciklusni plan priprema
      • 6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
        • 61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
        • 62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
        • 63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
          • 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
              • 7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU
                • 71 Usavršavanje snage
                  • 711 Metod maksimalnog naprezanja
                  • 712 Metod repetitivnih naprezanja
                  • 713 Metod dinamičkog naprezanja
                  • 714 Metod izometrijskih naprezanja
                    • 72 Usavršavanje brzine
                      • 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
                      • 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
                        • 73 Usavršavanje izdržljivosti
                          • 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
                          • 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
                            • 74 Usavršavanje okretnosti
                            • 75 Usavršavanje gipkosti u džudou
                              • 8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
                              • 9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
                              • 10 ZAKLJUČAK
                              • LITERATURA
                              • SLIKE
                              • BIOGRAFIJA

7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage

Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno

uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje

snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora

partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na

zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na

razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike

količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista

primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog

perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom

procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu

treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo

izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)

Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao

procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje

(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja

bez prekida rada (do otkaza)

Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim

prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno

se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako

na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok

stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored

toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage

ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u

dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)

21

Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i

druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na

izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu

Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod

maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja

i metod izometrijskih naprezanja

711 Metod maksimalnog naprezanja

Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu

džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste

Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod

uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna

je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim

fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava

na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže

veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u

treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)

Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

22

712 Metod repetitivnih naprezanja

Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno

izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti

sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a

najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta

Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati

npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja

određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju

treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama

može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U

ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)

U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom

primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju

vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri

ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)

713 Metod dinamičkog naprezanja

Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao

što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici

zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru

mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja

odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom

Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip

rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku

izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje

treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje

pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što

23

markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja

pokreta

U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije

Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće

dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja

možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja

Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd

(Banović 2007)

Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

714 Metod izometrijskih naprezanja

Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta

naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u

stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa

eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično

služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod

izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi

24

Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje

rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-

10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne

treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da

uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2

mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe

labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u

naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne

sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti

sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda

pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke

kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović

2007)

Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-

treninga-snage-iii-deo

25

72 Usavršavanje brzine

Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom

vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović

i Idrizović 2001)

Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada

vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne

forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata

tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim

dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom

brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave

brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili

specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane

protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje

specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova

brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode

usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog

pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova

Slika 6 Usavršavanje brzine

Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

26

721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi

(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići

visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja

brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće

suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)

Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na

početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan

pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno

dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj

početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu

sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal

Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili

više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se

unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u

27

kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na

primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za

dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu

mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja

Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon

zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije

praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog

trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je

od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista

visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja

Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri

pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada

protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i

dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije

pojavljuju izolovano

722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da

je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine

određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa

određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u

izvođenju datog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a

naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu

svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske

kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog

pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i

pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu

28

sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno

izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)

Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

73 Usavršavanje izdržljivosti

Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u

toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što

borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju

svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)

Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na

efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)

Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo

ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je

usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa

završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od

par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta

Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj

borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost

29

džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-

sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne

izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje

anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod

kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri

čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad

u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85

opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog

opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj

zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena

kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista

po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)

Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti

Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-

za-eksplozivnost

731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne

energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na

periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju

30

funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju

kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam

predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)

Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju

duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja

kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih

mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u

minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se

stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti

džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja

(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i

njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše

neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao

uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40

min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u

31

pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje

mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)

U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva

minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi

stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se

primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić

1979)

732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od

nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista

ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je

frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u

ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti

nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u

fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na

značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti

Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu

ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna

ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti

takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara

kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta

gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U

procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati

učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica

opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo

anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži

predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti

32

džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod

Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A

osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i

odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje

započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u

minuti

Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima

opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali

dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja

sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi

pasivni odmori (Dragić 1996)

Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

74 Usavršavanje okretnosti

Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi

pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi

pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se

33

mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti

razlikujemo dvije uzajamno povezane metode

bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje

u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito

izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme

zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz

puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-

oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove

motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8

godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje

novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju

usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali

samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti

dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti

Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe

i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta

obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom

kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske

igre itd)

bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom

primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju

(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke

pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da

djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala

situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na

novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora

ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno

primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste

dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo

34

aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se

iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima

zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz

različitih položaja (Dragić 1996)

75 Usavršavanje gipkosti u džudou

Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za

izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti

Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu

pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura

kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim

situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih

osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao

osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od

zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada

usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog

procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri

primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)

Slika 12 Usavršavanje gipkosti

Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

35

Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u

svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo

gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj

snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za

usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim

uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u

cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na

dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku

koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode

pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su

bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom

izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u

takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe

ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i

pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač

sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od

dinamičkog načina

bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja

izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom

narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja

pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko

tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem

se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i

gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja

treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati

da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba

izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno

slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i

odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)

36

8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI

Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno

mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u

sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu

samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje

napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima

treninga u toku sportske borbe)

U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane

sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane

sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u

najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora

bull funkcionalnog stanja organizma

bull veličine opterećenja (Dragić 1996)

Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu

utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava

stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom

procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za

sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem

je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču

na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U

trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na

prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti

sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u

stanje pretreniranosti

Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena

treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti

odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg

opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja

37

što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki

naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo

bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom

određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo

pridržavati sledećih principa

bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog

sportiste posebno

bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na

prethodnom

bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od

prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće

opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)

Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost

organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog

procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških

zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite

nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o

nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što

svakako zavisi od doziranja opterećenja

Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih

osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje

se polazi

Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom

od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100

te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)

38

9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA

Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće

sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku

i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se

povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz

mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem

poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i

ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U

džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim

povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje

zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova

Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od

toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama

Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju

kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i

kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja

Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo

lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za

džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu

specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno

lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove

pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)

Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći

trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste

do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi

stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje

može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl

39

Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma

nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja

organizma

bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u

njima u toku laganog aerobnog rada

bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili

angažovani u toku sportskog treninga

bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža

toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)

40

10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od

pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti

pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa

optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge

strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme

zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo

kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne

grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-

motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata

Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage

(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim

toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti

aerobnog i anaerobnog tipa

U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji

je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i

izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata

Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata

potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se

svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki

izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne

funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i

međunarodnoj sceni

41

LITERATURA

1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-

matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu

2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika

Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska

akademija

3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko

izdanje

4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke

kulture

5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke

kulture Vojvodine

6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica

Univerzitet Crne Gore

7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u

Zagrebu

8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi

Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine

9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u

Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet

sveučilišta u Zagrebu

11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki

fakultet sveučilišta u Zagrebu

12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska

akademija

42

SLIKE

Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg

Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb

Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu

Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-

treninga-snage-iii-deo

Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-

eksplozivnost

Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

43

BIOGRAFIJA

Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne

Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet

za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i

profesionalno se bavio džudom

Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac

Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine

Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara

44

  • 2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
  • 3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
  • 4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
  • 5 PLANIRANJE PRIPREMA
    • 51 Perspektivni plan priprema
    • 52 Periodični plan priprema
    • 53 Tekući plan priprema
    • 54 Operativni plan priprema
    • 55 Ciklusni plan priprema
      • 6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
        • 61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
        • 62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
        • 63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
          • 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
              • 7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU
                • 71 Usavršavanje snage
                  • 711 Metod maksimalnog naprezanja
                  • 712 Metod repetitivnih naprezanja
                  • 713 Metod dinamičkog naprezanja
                  • 714 Metod izometrijskih naprezanja
                    • 72 Usavršavanje brzine
                      • 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
                      • 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
                        • 73 Usavršavanje izdržljivosti
                          • 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
                          • 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
                            • 74 Usavršavanje okretnosti
                            • 75 Usavršavanje gipkosti u džudou
                              • 8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
                              • 9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
                              • 10 ZAKLJUČAK
                              • LITERATURA
                              • SLIKE
                              • BIOGRAFIJA

Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i

druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na

izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu

Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod

maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja

i metod izometrijskih naprezanja

711 Metod maksimalnog naprezanja

Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu

džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste

Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod

uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna

je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim

fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava

na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže

veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u

treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)

Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

22

712 Metod repetitivnih naprezanja

Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno

izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti

sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a

najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta

Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati

npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja

određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju

treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama

može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U

ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)

U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom

primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju

vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri

ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)

713 Metod dinamičkog naprezanja

Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao

što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici

zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru

mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja

odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom

Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip

rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku

izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje

treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje

pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što

23

markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja

pokreta

U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije

Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće

dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja

možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja

Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd

(Banović 2007)

Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

714 Metod izometrijskih naprezanja

Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta

naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u

stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa

eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično

služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod

izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi

24

Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje

rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-

10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne

treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da

uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2

mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe

labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u

naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne

sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti

sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda

pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke

kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović

2007)

Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-

treninga-snage-iii-deo

25

72 Usavršavanje brzine

Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom

vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović

i Idrizović 2001)

Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada

vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne

forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata

tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim

dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom

brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave

brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili

specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane

protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje

specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova

brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode

usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog

pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova

Slika 6 Usavršavanje brzine

Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

26

721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi

(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići

visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja

brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće

suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)

Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na

početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan

pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno

dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj

početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu

sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal

Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili

više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se

unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u

27

kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na

primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za

dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu

mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja

Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon

zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije

praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog

trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je

od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista

visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja

Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri

pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada

protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i

dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije

pojavljuju izolovano

722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da

je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine

određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa

određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u

izvođenju datog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a

naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu

svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske

kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog

pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i

pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu

28

sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno

izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)

Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

73 Usavršavanje izdržljivosti

Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u

toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što

borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju

svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)

Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na

efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)

Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo

ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je

usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa

završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od

par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta

Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj

borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost

29

džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-

sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne

izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje

anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod

kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri

čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad

u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85

opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog

opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj

zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena

kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista

po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)

Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti

Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-

za-eksplozivnost

731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne

energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na

periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju

30

funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju

kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam

predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)

Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju

duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja

kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih

mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u

minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se

stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti

džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja

(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i

njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše

neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao

uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40

min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u

31

pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje

mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)

U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva

minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi

stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se

primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić

1979)

732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od

nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista

ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je

frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u

ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti

nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u

fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na

značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti

Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu

ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna

ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti

takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara

kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta

gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U

procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati

učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica

opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo

anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži

predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti

32

džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod

Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A

osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i

odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje

započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u

minuti

Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima

opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali

dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja

sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi

pasivni odmori (Dragić 1996)

Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

74 Usavršavanje okretnosti

Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi

pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi

pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se

33

mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti

razlikujemo dvije uzajamno povezane metode

bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje

u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito

izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme

zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz

puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-

oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove

motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8

godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje

novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju

usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali

samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti

dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti

Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe

i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta

obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom

kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske

igre itd)

bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom

primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju

(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke

pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da

djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala

situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na

novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora

ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno

primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste

dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo

34

aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se

iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima

zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz

različitih položaja (Dragić 1996)

75 Usavršavanje gipkosti u džudou

Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za

izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti

Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu

pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura

kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim

situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih

osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao

osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od

zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada

usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog

procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri

primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)

Slika 12 Usavršavanje gipkosti

Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

35

Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u

svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo

gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj

snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za

usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim

uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u

cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na

dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku

koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode

pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su

bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom

izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u

takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe

ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i

pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač

sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od

dinamičkog načina

bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja

izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom

narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja

pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko

tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem

se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i

gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja

treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati

da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba

izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno

slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i

odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)

36

8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI

Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno

mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u

sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu

samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje

napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima

treninga u toku sportske borbe)

U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane

sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane

sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u

najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora

bull funkcionalnog stanja organizma

bull veličine opterećenja (Dragić 1996)

Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu

utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava

stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom

procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za

sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem

je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču

na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U

trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na

prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti

sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u

stanje pretreniranosti

Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena

treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti

odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg

opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja

37

što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki

naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo

bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom

određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo

pridržavati sledećih principa

bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog

sportiste posebno

bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na

prethodnom

bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od

prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće

opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)

Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost

organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog

procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških

zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite

nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o

nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što

svakako zavisi od doziranja opterećenja

Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih

osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje

se polazi

Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom

od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100

te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)

38

9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA

Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće

sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku

i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se

povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz

mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem

poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i

ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U

džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim

povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje

zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova

Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od

toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama

Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju

kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i

kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja

Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo

lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za

džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu

specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno

lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove

pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)

Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći

trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste

do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi

stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje

može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl

39

Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma

nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja

organizma

bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u

njima u toku laganog aerobnog rada

bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili

angažovani u toku sportskog treninga

bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža

toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)

40

10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od

pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti

pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa

optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge

strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme

zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo

kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne

grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-

motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata

Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage

(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim

toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti

aerobnog i anaerobnog tipa

U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji

je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i

izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata

Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata

potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se

svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki

izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne

funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i

međunarodnoj sceni

41

LITERATURA

1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-

matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu

2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika

Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska

akademija

3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko

izdanje

4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke

kulture

5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke

kulture Vojvodine

6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica

Univerzitet Crne Gore

7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u

Zagrebu

8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi

Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine

9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u

Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet

sveučilišta u Zagrebu

11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki

fakultet sveučilišta u Zagrebu

12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska

akademija

42

SLIKE

Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg

Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb

Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu

Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-

treninga-snage-iii-deo

Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-

eksplozivnost

Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

43

BIOGRAFIJA

Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne

Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet

za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i

profesionalno se bavio džudom

Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac

Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine

Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara

44

  • 2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
  • 3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
  • 4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
  • 5 PLANIRANJE PRIPREMA
    • 51 Perspektivni plan priprema
    • 52 Periodični plan priprema
    • 53 Tekući plan priprema
    • 54 Operativni plan priprema
    • 55 Ciklusni plan priprema
      • 6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
        • 61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
        • 62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
        • 63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
          • 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
              • 7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU
                • 71 Usavršavanje snage
                  • 711 Metod maksimalnog naprezanja
                  • 712 Metod repetitivnih naprezanja
                  • 713 Metod dinamičkog naprezanja
                  • 714 Metod izometrijskih naprezanja
                    • 72 Usavršavanje brzine
                      • 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
                      • 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
                        • 73 Usavršavanje izdržljivosti
                          • 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
                          • 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
                            • 74 Usavršavanje okretnosti
                            • 75 Usavršavanje gipkosti u džudou
                              • 8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
                              • 9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
                              • 10 ZAKLJUČAK
                              • LITERATURA
                              • SLIKE
                              • BIOGRAFIJA

712 Metod repetitivnih naprezanja

Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno

izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti

sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a

najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta

Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati

npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja

određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju

treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama

može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U

ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)

U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom

primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju

vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri

ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)

713 Metod dinamičkog naprezanja

Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao

što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici

zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru

mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja

odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom

Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip

rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku

izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje

treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje

pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što

23

markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja

pokreta

U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije

Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće

dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja

možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja

Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd

(Banović 2007)

Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

714 Metod izometrijskih naprezanja

Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta

naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u

stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa

eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično

služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod

izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi

24

Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje

rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-

10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne

treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da

uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2

mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe

labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u

naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne

sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti

sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda

pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke

kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović

2007)

Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-

treninga-snage-iii-deo

25

72 Usavršavanje brzine

Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom

vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović

i Idrizović 2001)

Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada

vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne

forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata

tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim

dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom

brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave

brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili

specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane

protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje

specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova

brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode

usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog

pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova

Slika 6 Usavršavanje brzine

Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

26

721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi

(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići

visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja

brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće

suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)

Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na

početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan

pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno

dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj

početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu

sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal

Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili

više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se

unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u

27

kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na

primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za

dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu

mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja

Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon

zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije

praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog

trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je

od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista

visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja

Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri

pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada

protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i

dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije

pojavljuju izolovano

722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da

je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine

određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa

određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u

izvođenju datog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a

naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu

svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske

kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog

pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i

pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu

28

sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno

izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)

Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

73 Usavršavanje izdržljivosti

Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u

toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što

borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju

svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)

Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na

efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)

Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo

ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je

usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa

završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od

par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta

Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj

borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost

29

džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-

sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne

izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje

anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod

kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri

čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad

u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85

opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog

opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj

zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena

kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista

po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)

Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti

Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-

za-eksplozivnost

731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne

energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na

periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju

30

funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju

kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam

predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)

Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju

duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja

kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih

mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u

minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se

stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti

džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja

(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i

njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše

neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao

uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40

min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u

31

pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje

mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)

U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva

minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi

stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se

primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić

1979)

732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od

nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista

ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je

frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u

ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti

nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u

fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na

značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti

Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu

ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna

ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti

takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara

kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta

gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U

procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati

učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica

opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo

anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži

predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti

32

džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod

Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A

osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i

odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje

započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u

minuti

Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima

opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali

dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja

sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi

pasivni odmori (Dragić 1996)

Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

74 Usavršavanje okretnosti

Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi

pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi

pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se

33

mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti

razlikujemo dvije uzajamno povezane metode

bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje

u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito

izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme

zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz

puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-

oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove

motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8

godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje

novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju

usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali

samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti

dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti

Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe

i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta

obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom

kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske

igre itd)

bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom

primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju

(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke

pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da

djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala

situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na

novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora

ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno

primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste

dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo

34

aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se

iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima

zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz

različitih položaja (Dragić 1996)

75 Usavršavanje gipkosti u džudou

Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za

izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti

Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu

pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura

kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim

situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih

osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao

osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od

zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada

usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog

procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri

primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)

Slika 12 Usavršavanje gipkosti

Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

35

Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u

svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo

gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj

snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za

usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim

uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u

cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na

dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku

koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode

pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su

bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom

izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u

takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe

ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i

pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač

sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od

dinamičkog načina

bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja

izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom

narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja

pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko

tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem

se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i

gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja

treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati

da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba

izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno

slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i

odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)

36

8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI

Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno

mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u

sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu

samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje

napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima

treninga u toku sportske borbe)

U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane

sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane

sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u

najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora

bull funkcionalnog stanja organizma

bull veličine opterećenja (Dragić 1996)

Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu

utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava

stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom

procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za

sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem

je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču

na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U

trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na

prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti

sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u

stanje pretreniranosti

Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena

treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti

odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg

opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja

37

što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki

naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo

bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom

određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo

pridržavati sledećih principa

bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog

sportiste posebno

bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na

prethodnom

bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od

prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće

opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)

Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost

organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog

procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških

zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite

nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o

nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što

svakako zavisi od doziranja opterećenja

Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih

osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje

se polazi

Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom

od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100

te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)

38

9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA

Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće

sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku

i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se

povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz

mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem

poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i

ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U

džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim

povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje

zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova

Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od

toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama

Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju

kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i

kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja

Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo

lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za

džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu

specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno

lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove

pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)

Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći

trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste

do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi

stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje

može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl

39

Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma

nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja

organizma

bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u

njima u toku laganog aerobnog rada

bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili

angažovani u toku sportskog treninga

bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža

toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)

40

10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od

pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti

pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa

optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge

strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme

zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo

kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne

grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-

motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata

Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage

(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim

toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti

aerobnog i anaerobnog tipa

U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji

je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i

izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata

Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata

potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se

svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki

izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne

funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i

međunarodnoj sceni

41

LITERATURA

1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-

matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu

2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika

Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska

akademija

3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko

izdanje

4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke

kulture

5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke

kulture Vojvodine

6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica

Univerzitet Crne Gore

7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u

Zagrebu

8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi

Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine

9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u

Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet

sveučilišta u Zagrebu

11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki

fakultet sveučilišta u Zagrebu

12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska

akademija

42

SLIKE

Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg

Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb

Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu

Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-

treninga-snage-iii-deo

Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-

eksplozivnost

Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

43

BIOGRAFIJA

Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne

Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet

za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i

profesionalno se bavio džudom

Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac

Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine

Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara

44

  • 2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
  • 3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
  • 4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
  • 5 PLANIRANJE PRIPREMA
    • 51 Perspektivni plan priprema
    • 52 Periodični plan priprema
    • 53 Tekući plan priprema
    • 54 Operativni plan priprema
    • 55 Ciklusni plan priprema
      • 6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
        • 61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
        • 62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
        • 63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
          • 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
              • 7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU
                • 71 Usavršavanje snage
                  • 711 Metod maksimalnog naprezanja
                  • 712 Metod repetitivnih naprezanja
                  • 713 Metod dinamičkog naprezanja
                  • 714 Metod izometrijskih naprezanja
                    • 72 Usavršavanje brzine
                      • 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
                      • 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
                        • 73 Usavršavanje izdržljivosti
                          • 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
                          • 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
                            • 74 Usavršavanje okretnosti
                            • 75 Usavršavanje gipkosti u džudou
                              • 8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
                              • 9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
                              • 10 ZAKLJUČAK
                              • LITERATURA
                              • SLIKE
                              • BIOGRAFIJA

markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja

pokreta

U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije

Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće

dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja

možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja

Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd

(Banović 2007)

Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

714 Metod izometrijskih naprezanja

Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta

naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u

stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa

eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično

služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod

izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi

24

Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje

rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-

10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne

treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da

uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2

mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe

labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u

naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne

sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti

sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda

pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke

kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović

2007)

Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-

treninga-snage-iii-deo

25

72 Usavršavanje brzine

Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom

vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović

i Idrizović 2001)

Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada

vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne

forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata

tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim

dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom

brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave

brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili

specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane

protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje

specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova

brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode

usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog

pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova

Slika 6 Usavršavanje brzine

Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

26

721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi

(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići

visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja

brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće

suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)

Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na

početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan

pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno

dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj

početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu

sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal

Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili

više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se

unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u

27

kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na

primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za

dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu

mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja

Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon

zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije

praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog

trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je

od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista

visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja

Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri

pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada

protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i

dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije

pojavljuju izolovano

722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da

je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine

određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa

određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u

izvođenju datog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a

naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu

svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske

kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog

pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i

pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu

28

sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno

izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)

Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

73 Usavršavanje izdržljivosti

Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u

toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što

borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju

svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)

Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na

efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)

Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo

ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je

usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa

završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od

par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta

Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj

borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost

29

džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-

sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne

izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje

anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod

kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri

čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad

u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85

opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog

opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj

zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena

kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista

po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)

Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti

Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-

za-eksplozivnost

731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne

energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na

periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju

30

funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju

kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam

predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)

Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju

duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja

kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih

mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u

minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se

stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti

džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja

(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i

njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše

neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao

uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40

min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u

31

pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje

mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)

U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva

minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi

stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se

primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić

1979)

732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od

nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista

ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je

frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u

ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti

nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u

fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na

značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti

Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu

ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna

ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti

takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara

kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta

gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U

procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati

učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica

opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo

anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži

predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti

32

džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod

Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A

osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i

odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje

započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u

minuti

Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima

opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali

dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja

sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi

pasivni odmori (Dragić 1996)

Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

74 Usavršavanje okretnosti

Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi

pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi

pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se

33

mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti

razlikujemo dvije uzajamno povezane metode

bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje

u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito

izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme

zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz

puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-

oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove

motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8

godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje

novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju

usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali

samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti

dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti

Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe

i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta

obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom

kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske

igre itd)

bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom

primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju

(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke

pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da

djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala

situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na

novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora

ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno

primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste

dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo

34

aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se

iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima

zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz

različitih položaja (Dragić 1996)

75 Usavršavanje gipkosti u džudou

Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za

izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti

Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu

pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura

kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim

situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih

osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao

osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od

zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada

usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog

procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri

primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)

Slika 12 Usavršavanje gipkosti

Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

35

Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u

svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo

gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj

snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za

usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim

uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u

cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na

dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku

koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode

pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su

bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom

izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u

takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe

ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i

pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač

sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od

dinamičkog načina

bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja

izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom

narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja

pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko

tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem

se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i

gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja

treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati

da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba

izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno

slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i

odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)

36

8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI

Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno

mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u

sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu

samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje

napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima

treninga u toku sportske borbe)

U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane

sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane

sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u

najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora

bull funkcionalnog stanja organizma

bull veličine opterećenja (Dragić 1996)

Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu

utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava

stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom

procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za

sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem

je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču

na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U

trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na

prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti

sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u

stanje pretreniranosti

Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena

treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti

odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg

opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja

37

što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki

naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo

bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom

određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo

pridržavati sledećih principa

bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog

sportiste posebno

bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na

prethodnom

bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od

prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće

opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)

Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost

organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog

procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških

zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite

nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o

nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što

svakako zavisi od doziranja opterećenja

Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih

osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje

se polazi

Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom

od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100

te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)

38

9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA

Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće

sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku

i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se

povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz

mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem

poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i

ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U

džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim

povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje

zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova

Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od

toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama

Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju

kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i

kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja

Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo

lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za

džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu

specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno

lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove

pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)

Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći

trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste

do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi

stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje

može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl

39

Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma

nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja

organizma

bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u

njima u toku laganog aerobnog rada

bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili

angažovani u toku sportskog treninga

bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža

toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)

40

10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od

pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti

pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa

optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge

strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme

zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo

kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne

grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-

motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata

Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage

(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim

toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti

aerobnog i anaerobnog tipa

U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji

je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i

izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata

Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata

potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se

svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki

izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne

funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i

međunarodnoj sceni

41

LITERATURA

1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-

matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu

2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika

Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska

akademija

3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko

izdanje

4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke

kulture

5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke

kulture Vojvodine

6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica

Univerzitet Crne Gore

7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u

Zagrebu

8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi

Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine

9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u

Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet

sveučilišta u Zagrebu

11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki

fakultet sveučilišta u Zagrebu

12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska

akademija

42

SLIKE

Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg

Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb

Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu

Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-

treninga-snage-iii-deo

Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-

eksplozivnost

Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

43

BIOGRAFIJA

Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne

Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet

za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i

profesionalno se bavio džudom

Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac

Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine

Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara

44

  • 2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
  • 3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
  • 4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
  • 5 PLANIRANJE PRIPREMA
    • 51 Perspektivni plan priprema
    • 52 Periodični plan priprema
    • 53 Tekući plan priprema
    • 54 Operativni plan priprema
    • 55 Ciklusni plan priprema
      • 6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
        • 61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
        • 62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
        • 63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
          • 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
              • 7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU
                • 71 Usavršavanje snage
                  • 711 Metod maksimalnog naprezanja
                  • 712 Metod repetitivnih naprezanja
                  • 713 Metod dinamičkog naprezanja
                  • 714 Metod izometrijskih naprezanja
                    • 72 Usavršavanje brzine
                      • 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
                      • 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
                        • 73 Usavršavanje izdržljivosti
                          • 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
                          • 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
                            • 74 Usavršavanje okretnosti
                            • 75 Usavršavanje gipkosti u džudou
                              • 8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
                              • 9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
                              • 10 ZAKLJUČAK
                              • LITERATURA
                              • SLIKE
                              • BIOGRAFIJA

Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje

rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-

10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne

treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da

uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2

mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe

labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u

naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne

sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti

sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda

pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke

kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović

2007)

Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-

treninga-snage-iii-deo

25

72 Usavršavanje brzine

Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom

vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović

i Idrizović 2001)

Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada

vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne

forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata

tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim

dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom

brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave

brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili

specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane

protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje

specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova

brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode

usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog

pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova

Slika 6 Usavršavanje brzine

Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

26

721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi

(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići

visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja

brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće

suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)

Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na

početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan

pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno

dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj

početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu

sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal

Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili

više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se

unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u

27

kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na

primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za

dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu

mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja

Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon

zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije

praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog

trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je

od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista

visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja

Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri

pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada

protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i

dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije

pojavljuju izolovano

722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da

je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine

određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa

određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u

izvođenju datog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a

naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu

svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske

kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog

pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i

pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu

28

sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno

izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)

Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

73 Usavršavanje izdržljivosti

Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u

toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što

borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju

svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)

Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na

efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)

Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo

ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je

usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa

završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od

par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta

Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj

borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost

29

džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-

sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne

izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje

anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod

kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri

čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad

u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85

opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog

opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj

zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena

kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista

po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)

Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti

Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-

za-eksplozivnost

731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne

energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na

periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju

30

funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju

kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam

predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)

Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju

duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja

kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih

mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u

minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se

stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti

džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja

(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i

njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše

neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao

uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40

min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u

31

pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje

mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)

U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva

minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi

stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se

primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić

1979)

732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od

nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista

ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je

frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u

ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti

nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u

fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na

značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti

Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu

ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna

ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti

takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara

kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta

gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U

procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati

učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica

opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo

anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži

predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti

32

džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod

Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A

osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i

odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje

započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u

minuti

Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima

opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali

dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja

sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi

pasivni odmori (Dragić 1996)

Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

74 Usavršavanje okretnosti

Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi

pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi

pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se

33

mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti

razlikujemo dvije uzajamno povezane metode

bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje

u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito

izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme

zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz

puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-

oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove

motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8

godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje

novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju

usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali

samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti

dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti

Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe

i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta

obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom

kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske

igre itd)

bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom

primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju

(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke

pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da

djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala

situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na

novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora

ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno

primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste

dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo

34

aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se

iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima

zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz

različitih položaja (Dragić 1996)

75 Usavršavanje gipkosti u džudou

Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za

izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti

Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu

pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura

kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim

situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih

osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao

osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od

zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada

usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog

procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri

primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)

Slika 12 Usavršavanje gipkosti

Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

35

Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u

svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo

gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj

snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za

usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim

uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u

cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na

dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku

koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode

pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su

bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom

izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u

takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe

ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i

pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač

sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od

dinamičkog načina

bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja

izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom

narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja

pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko

tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem

se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i

gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja

treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati

da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba

izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno

slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i

odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)

36

8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI

Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno

mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u

sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu

samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje

napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima

treninga u toku sportske borbe)

U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane

sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane

sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u

najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora

bull funkcionalnog stanja organizma

bull veličine opterećenja (Dragić 1996)

Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu

utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava

stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom

procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za

sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem

je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču

na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U

trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na

prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti

sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u

stanje pretreniranosti

Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena

treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti

odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg

opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja

37

što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki

naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo

bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom

određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo

pridržavati sledećih principa

bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog

sportiste posebno

bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na

prethodnom

bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od

prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće

opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)

Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost

organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog

procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških

zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite

nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o

nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što

svakako zavisi od doziranja opterećenja

Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih

osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje

se polazi

Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom

od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100

te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)

38

9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA

Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće

sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku

i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se

povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz

mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem

poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i

ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U

džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim

povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje

zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova

Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od

toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama

Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju

kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i

kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja

Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo

lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za

džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu

specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno

lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove

pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)

Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći

trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste

do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi

stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje

može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl

39

Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma

nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja

organizma

bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u

njima u toku laganog aerobnog rada

bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili

angažovani u toku sportskog treninga

bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža

toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)

40

10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od

pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti

pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa

optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge

strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme

zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo

kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne

grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-

motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata

Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage

(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim

toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti

aerobnog i anaerobnog tipa

U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji

je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i

izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata

Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata

potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se

svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki

izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne

funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i

međunarodnoj sceni

41

LITERATURA

1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-

matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu

2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika

Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska

akademija

3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko

izdanje

4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke

kulture

5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke

kulture Vojvodine

6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica

Univerzitet Crne Gore

7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u

Zagrebu

8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi

Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine

9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u

Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet

sveučilišta u Zagrebu

11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki

fakultet sveučilišta u Zagrebu

12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska

akademija

42

SLIKE

Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg

Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb

Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu

Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-

treninga-snage-iii-deo

Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-

eksplozivnost

Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

43

BIOGRAFIJA

Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne

Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet

za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i

profesionalno se bavio džudom

Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac

Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine

Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara

44

  • 2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
  • 3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
  • 4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
  • 5 PLANIRANJE PRIPREMA
    • 51 Perspektivni plan priprema
    • 52 Periodični plan priprema
    • 53 Tekući plan priprema
    • 54 Operativni plan priprema
    • 55 Ciklusni plan priprema
      • 6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
        • 61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
        • 62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
        • 63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
          • 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
              • 7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU
                • 71 Usavršavanje snage
                  • 711 Metod maksimalnog naprezanja
                  • 712 Metod repetitivnih naprezanja
                  • 713 Metod dinamičkog naprezanja
                  • 714 Metod izometrijskih naprezanja
                    • 72 Usavršavanje brzine
                      • 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
                      • 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
                        • 73 Usavršavanje izdržljivosti
                          • 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
                          • 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
                            • 74 Usavršavanje okretnosti
                            • 75 Usavršavanje gipkosti u džudou
                              • 8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
                              • 9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
                              • 10 ZAKLJUČAK
                              • LITERATURA
                              • SLIKE
                              • BIOGRAFIJA

72 Usavršavanje brzine

Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom

vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović

i Idrizović 2001)

Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada

vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne

forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata

tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim

dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom

brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave

brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili

specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane

protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje

specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova

brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode

usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog

pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova

Slika 6 Usavršavanje brzine

Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

26

721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi

(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići

visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja

brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće

suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)

Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na

početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan

pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno

dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj

početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu

sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal

Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili

više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se

unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u

27

kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na

primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za

dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu

mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja

Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon

zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije

praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog

trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je

od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista

visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja

Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri

pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada

protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i

dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije

pojavljuju izolovano

722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da

je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine

određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa

određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u

izvođenju datog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a

naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu

svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske

kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog

pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i

pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu

28

sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno

izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)

Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

73 Usavršavanje izdržljivosti

Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u

toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što

borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju

svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)

Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na

efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)

Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo

ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je

usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa

završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od

par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta

Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj

borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost

29

džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-

sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne

izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje

anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod

kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri

čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad

u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85

opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog

opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj

zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena

kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista

po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)

Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti

Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-

za-eksplozivnost

731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne

energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na

periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju

30

funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju

kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam

predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)

Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju

duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja

kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih

mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u

minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se

stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti

džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja

(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i

njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše

neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao

uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40

min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u

31

pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje

mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)

U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva

minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi

stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se

primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić

1979)

732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od

nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista

ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je

frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u

ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti

nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u

fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na

značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti

Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu

ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna

ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti

takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara

kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta

gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U

procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati

učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica

opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo

anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži

predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti

32

džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod

Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A

osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i

odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje

započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u

minuti

Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima

opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali

dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja

sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi

pasivni odmori (Dragić 1996)

Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

74 Usavršavanje okretnosti

Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi

pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi

pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se

33

mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti

razlikujemo dvije uzajamno povezane metode

bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje

u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito

izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme

zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz

puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-

oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove

motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8

godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje

novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju

usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali

samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti

dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti

Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe

i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta

obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom

kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske

igre itd)

bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom

primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju

(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke

pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da

djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala

situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na

novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora

ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno

primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste

dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo

34

aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se

iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima

zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz

različitih položaja (Dragić 1996)

75 Usavršavanje gipkosti u džudou

Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za

izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti

Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu

pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura

kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim

situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih

osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao

osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od

zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada

usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog

procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri

primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)

Slika 12 Usavršavanje gipkosti

Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

35

Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u

svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo

gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj

snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za

usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim

uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u

cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na

dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku

koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode

pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su

bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom

izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u

takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe

ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i

pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač

sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od

dinamičkog načina

bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja

izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom

narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja

pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko

tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem

se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i

gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja

treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati

da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba

izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno

slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i

odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)

36

8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI

Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno

mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u

sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu

samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje

napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima

treninga u toku sportske borbe)

U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane

sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane

sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u

najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora

bull funkcionalnog stanja organizma

bull veličine opterećenja (Dragić 1996)

Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu

utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava

stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom

procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za

sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem

je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču

na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U

trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na

prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti

sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u

stanje pretreniranosti

Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena

treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti

odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg

opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja

37

što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki

naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo

bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom

određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo

pridržavati sledećih principa

bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog

sportiste posebno

bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na

prethodnom

bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od

prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće

opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)

Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost

organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog

procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških

zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite

nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o

nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što

svakako zavisi od doziranja opterećenja

Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih

osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje

se polazi

Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom

od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100

te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)

38

9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA

Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće

sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku

i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se

povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz

mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem

poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i

ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U

džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim

povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje

zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova

Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od

toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama

Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju

kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i

kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja

Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo

lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za

džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu

specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno

lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove

pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)

Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći

trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste

do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi

stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje

može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl

39

Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma

nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja

organizma

bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u

njima u toku laganog aerobnog rada

bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili

angažovani u toku sportskog treninga

bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža

toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)

40

10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od

pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti

pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa

optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge

strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme

zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo

kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne

grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-

motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata

Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage

(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim

toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti

aerobnog i anaerobnog tipa

U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji

je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i

izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata

Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata

potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se

svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki

izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne

funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i

međunarodnoj sceni

41

LITERATURA

1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-

matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu

2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika

Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska

akademija

3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko

izdanje

4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke

kulture

5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke

kulture Vojvodine

6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica

Univerzitet Crne Gore

7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u

Zagrebu

8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi

Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine

9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u

Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet

sveučilišta u Zagrebu

11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki

fakultet sveučilišta u Zagrebu

12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska

akademija

42

SLIKE

Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg

Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb

Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu

Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-

treninga-snage-iii-deo

Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-

eksplozivnost

Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

43

BIOGRAFIJA

Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne

Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet

za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i

profesionalno se bavio džudom

Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac

Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine

Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara

44

  • 2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
  • 3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
  • 4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
  • 5 PLANIRANJE PRIPREMA
    • 51 Perspektivni plan priprema
    • 52 Periodični plan priprema
    • 53 Tekući plan priprema
    • 54 Operativni plan priprema
    • 55 Ciklusni plan priprema
      • 6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
        • 61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
        • 62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
        • 63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
          • 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
              • 7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU
                • 71 Usavršavanje snage
                  • 711 Metod maksimalnog naprezanja
                  • 712 Metod repetitivnih naprezanja
                  • 713 Metod dinamičkog naprezanja
                  • 714 Metod izometrijskih naprezanja
                    • 72 Usavršavanje brzine
                      • 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
                      • 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
                        • 73 Usavršavanje izdržljivosti
                          • 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
                          • 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
                            • 74 Usavršavanje okretnosti
                            • 75 Usavršavanje gipkosti u džudou
                              • 8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
                              • 9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
                              • 10 ZAKLJUČAK
                              • LITERATURA
                              • SLIKE
                              • BIOGRAFIJA

721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi

(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići

visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja

brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće

suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)

Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na

početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan

pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno

dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj

početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu

sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal

Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije

Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili

više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se

unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u

27

kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na

primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za

dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu

mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja

Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon

zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije

praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog

trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je

od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista

visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja

Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri

pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada

protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i

dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije

pojavljuju izolovano

722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da

je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine

određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa

određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u

izvođenju datog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a

naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu

svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske

kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog

pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i

pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu

28

sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno

izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)

Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

73 Usavršavanje izdržljivosti

Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u

toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što

borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju

svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)

Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na

efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)

Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo

ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je

usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa

završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od

par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta

Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj

borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost

29

džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-

sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne

izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje

anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod

kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri

čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad

u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85

opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog

opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj

zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena

kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista

po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)

Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti

Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-

za-eksplozivnost

731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne

energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na

periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju

30

funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju

kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam

predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)

Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju

duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja

kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih

mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u

minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se

stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti

džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja

(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i

njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše

neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao

uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40

min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u

31

pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje

mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)

U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva

minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi

stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se

primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić

1979)

732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od

nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista

ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je

frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u

ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti

nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u

fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na

značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti

Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu

ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna

ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti

takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara

kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta

gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U

procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati

učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica

opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo

anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži

predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti

32

džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod

Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A

osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i

odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje

započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u

minuti

Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima

opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali

dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja

sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi

pasivni odmori (Dragić 1996)

Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

74 Usavršavanje okretnosti

Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi

pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi

pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se

33

mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti

razlikujemo dvije uzajamno povezane metode

bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje

u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito

izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme

zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz

puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-

oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove

motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8

godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje

novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju

usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali

samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti

dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti

Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe

i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta

obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom

kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske

igre itd)

bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom

primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju

(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke

pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da

djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala

situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na

novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora

ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno

primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste

dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo

34

aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se

iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima

zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz

različitih položaja (Dragić 1996)

75 Usavršavanje gipkosti u džudou

Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za

izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti

Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu

pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura

kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim

situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih

osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao

osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od

zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada

usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog

procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri

primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)

Slika 12 Usavršavanje gipkosti

Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

35

Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u

svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo

gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj

snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za

usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim

uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u

cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na

dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku

koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode

pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su

bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom

izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u

takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe

ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i

pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač

sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od

dinamičkog načina

bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja

izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom

narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja

pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko

tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem

se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i

gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja

treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati

da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba

izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno

slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i

odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)

36

8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI

Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno

mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u

sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu

samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje

napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima

treninga u toku sportske borbe)

U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane

sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane

sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u

najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora

bull funkcionalnog stanja organizma

bull veličine opterećenja (Dragić 1996)

Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu

utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava

stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom

procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za

sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem

je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču

na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U

trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na

prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti

sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u

stanje pretreniranosti

Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena

treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti

odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg

opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja

37

što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki

naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo

bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom

određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo

pridržavati sledećih principa

bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog

sportiste posebno

bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na

prethodnom

bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od

prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće

opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)

Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost

organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog

procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških

zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite

nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o

nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što

svakako zavisi od doziranja opterećenja

Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih

osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje

se polazi

Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom

od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100

te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)

38

9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA

Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće

sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku

i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se

povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz

mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem

poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i

ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U

džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim

povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje

zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova

Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od

toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama

Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju

kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i

kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja

Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo

lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za

džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu

specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno

lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove

pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)

Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći

trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste

do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi

stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje

može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl

39

Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma

nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja

organizma

bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u

njima u toku laganog aerobnog rada

bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili

angažovani u toku sportskog treninga

bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža

toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)

40

10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od

pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti

pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa

optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge

strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme

zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo

kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne

grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-

motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata

Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage

(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim

toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti

aerobnog i anaerobnog tipa

U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji

je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i

izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata

Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata

potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se

svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki

izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne

funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i

međunarodnoj sceni

41

LITERATURA

1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-

matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu

2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika

Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska

akademija

3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko

izdanje

4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke

kulture

5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke

kulture Vojvodine

6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica

Univerzitet Crne Gore

7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u

Zagrebu

8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi

Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine

9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u

Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet

sveučilišta u Zagrebu

11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki

fakultet sveučilišta u Zagrebu

12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska

akademija

42

SLIKE

Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg

Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb

Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu

Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-

treninga-snage-iii-deo

Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-

eksplozivnost

Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

43

BIOGRAFIJA

Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne

Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet

za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i

profesionalno se bavio džudom

Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac

Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine

Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara

44

  • 2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
  • 3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
  • 4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
  • 5 PLANIRANJE PRIPREMA
    • 51 Perspektivni plan priprema
    • 52 Periodični plan priprema
    • 53 Tekući plan priprema
    • 54 Operativni plan priprema
    • 55 Ciklusni plan priprema
      • 6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
        • 61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
        • 62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
        • 63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
          • 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
              • 7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU
                • 71 Usavršavanje snage
                  • 711 Metod maksimalnog naprezanja
                  • 712 Metod repetitivnih naprezanja
                  • 713 Metod dinamičkog naprezanja
                  • 714 Metod izometrijskih naprezanja
                    • 72 Usavršavanje brzine
                      • 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
                      • 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
                        • 73 Usavršavanje izdržljivosti
                          • 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
                          • 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
                            • 74 Usavršavanje okretnosti
                            • 75 Usavršavanje gipkosti u džudou
                              • 8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
                              • 9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
                              • 10 ZAKLJUČAK
                              • LITERATURA
                              • SLIKE
                              • BIOGRAFIJA

kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na

primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za

dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu

mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja

Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon

zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije

praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog

trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je

od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista

visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja

Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri

pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada

protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i

dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije

pojavljuju izolovano

722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da

je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine

određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa

određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u

izvođenju datog pokreta

Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a

naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu

svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske

kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog

pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i

pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu

28

sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno

izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)

Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

73 Usavršavanje izdržljivosti

Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u

toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što

borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju

svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)

Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na

efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)

Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo

ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je

usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa

završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od

par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta

Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj

borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost

29

džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-

sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne

izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje

anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod

kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri

čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad

u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85

opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog

opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj

zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena

kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista

po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)

Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti

Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-

za-eksplozivnost

731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne

energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na

periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju

30

funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju

kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam

predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)

Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju

duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja

kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih

mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u

minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se

stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti

džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja

(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i

njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše

neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao

uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40

min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u

31

pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje

mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)

U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva

minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi

stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se

primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić

1979)

732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od

nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista

ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je

frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u

ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti

nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u

fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na

značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti

Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu

ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna

ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti

takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara

kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta

gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U

procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati

učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica

opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo

anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži

predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti

32

džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod

Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A

osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i

odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje

započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u

minuti

Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima

opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali

dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja

sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi

pasivni odmori (Dragić 1996)

Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

74 Usavršavanje okretnosti

Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi

pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi

pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se

33

mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti

razlikujemo dvije uzajamno povezane metode

bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje

u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito

izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme

zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz

puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-

oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove

motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8

godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje

novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju

usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali

samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti

dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti

Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe

i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta

obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom

kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske

igre itd)

bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom

primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju

(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke

pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da

djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala

situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na

novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora

ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno

primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste

dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo

34

aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se

iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima

zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz

različitih položaja (Dragić 1996)

75 Usavršavanje gipkosti u džudou

Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za

izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti

Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu

pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura

kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim

situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih

osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao

osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od

zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada

usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog

procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri

primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)

Slika 12 Usavršavanje gipkosti

Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

35

Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u

svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo

gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj

snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za

usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim

uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u

cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na

dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku

koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode

pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su

bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom

izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u

takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe

ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i

pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač

sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od

dinamičkog načina

bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja

izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom

narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja

pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko

tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem

se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i

gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja

treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati

da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba

izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno

slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i

odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)

36

8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI

Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno

mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u

sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu

samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje

napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima

treninga u toku sportske borbe)

U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane

sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane

sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u

najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora

bull funkcionalnog stanja organizma

bull veličine opterećenja (Dragić 1996)

Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu

utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava

stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom

procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za

sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem

je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču

na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U

trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na

prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti

sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u

stanje pretreniranosti

Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena

treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti

odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg

opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja

37

što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki

naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo

bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom

određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo

pridržavati sledećih principa

bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog

sportiste posebno

bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na

prethodnom

bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od

prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće

opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)

Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost

organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog

procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških

zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite

nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o

nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što

svakako zavisi od doziranja opterećenja

Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih

osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje

se polazi

Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom

od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100

te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)

38

9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA

Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće

sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku

i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se

povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz

mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem

poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i

ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U

džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim

povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje

zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova

Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od

toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama

Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju

kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i

kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja

Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo

lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za

džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu

specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno

lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove

pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)

Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći

trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste

do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi

stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje

može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl

39

Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma

nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja

organizma

bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u

njima u toku laganog aerobnog rada

bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili

angažovani u toku sportskog treninga

bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža

toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)

40

10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od

pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti

pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa

optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge

strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme

zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo

kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne

grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-

motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata

Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage

(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim

toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti

aerobnog i anaerobnog tipa

U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji

je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i

izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata

Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata

potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se

svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki

izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne

funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i

međunarodnoj sceni

41

LITERATURA

1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-

matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu

2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika

Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska

akademija

3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko

izdanje

4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke

kulture

5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke

kulture Vojvodine

6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica

Univerzitet Crne Gore

7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u

Zagrebu

8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi

Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine

9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u

Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet

sveučilišta u Zagrebu

11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki

fakultet sveučilišta u Zagrebu

12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska

akademija

42

SLIKE

Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg

Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb

Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu

Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-

treninga-snage-iii-deo

Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-

eksplozivnost

Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

43

BIOGRAFIJA

Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne

Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet

za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i

profesionalno se bavio džudom

Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac

Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine

Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara

44

  • 2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
  • 3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
  • 4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
  • 5 PLANIRANJE PRIPREMA
    • 51 Perspektivni plan priprema
    • 52 Periodični plan priprema
    • 53 Tekući plan priprema
    • 54 Operativni plan priprema
    • 55 Ciklusni plan priprema
      • 6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
        • 61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
        • 62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
        • 63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
          • 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
              • 7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU
                • 71 Usavršavanje snage
                  • 711 Metod maksimalnog naprezanja
                  • 712 Metod repetitivnih naprezanja
                  • 713 Metod dinamičkog naprezanja
                  • 714 Metod izometrijskih naprezanja
                    • 72 Usavršavanje brzine
                      • 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
                      • 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
                        • 73 Usavršavanje izdržljivosti
                          • 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
                          • 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
                            • 74 Usavršavanje okretnosti
                            • 75 Usavršavanje gipkosti u džudou
                              • 8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
                              • 9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
                              • 10 ZAKLJUČAK
                              • LITERATURA
                              • SLIKE
                              • BIOGRAFIJA

sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno

izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)

Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta

Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

73 Usavršavanje izdržljivosti

Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u

toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što

borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju

svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)

Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na

efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)

Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo

ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je

usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa

završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od

par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta

Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj

borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost

29

džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-

sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne

izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje

anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod

kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri

čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad

u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85

opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog

opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj

zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena

kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista

po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)

Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti

Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-

za-eksplozivnost

731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne

energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na

periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju

30

funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju

kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam

predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)

Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju

duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja

kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih

mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u

minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se

stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti

džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja

(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i

njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše

neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao

uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40

min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u

31

pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje

mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)

U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva

minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi

stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se

primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić

1979)

732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od

nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista

ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je

frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u

ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti

nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u

fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na

značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti

Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu

ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna

ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti

takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara

kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta

gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U

procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati

učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica

opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo

anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži

predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti

32

džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod

Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A

osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i

odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje

započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u

minuti

Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima

opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali

dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja

sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi

pasivni odmori (Dragić 1996)

Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

74 Usavršavanje okretnosti

Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi

pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi

pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se

33

mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti

razlikujemo dvije uzajamno povezane metode

bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje

u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito

izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme

zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz

puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-

oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove

motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8

godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje

novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju

usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali

samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti

dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti

Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe

i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta

obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom

kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske

igre itd)

bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom

primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju

(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke

pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da

djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala

situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na

novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora

ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno

primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste

dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo

34

aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se

iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima

zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz

različitih položaja (Dragić 1996)

75 Usavršavanje gipkosti u džudou

Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za

izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti

Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu

pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura

kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim

situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih

osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao

osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od

zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada

usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog

procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri

primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)

Slika 12 Usavršavanje gipkosti

Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

35

Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u

svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo

gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj

snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za

usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim

uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u

cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na

dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku

koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode

pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su

bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom

izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u

takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe

ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i

pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač

sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od

dinamičkog načina

bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja

izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom

narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja

pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko

tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem

se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i

gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja

treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati

da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba

izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno

slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i

odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)

36

8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI

Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno

mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u

sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu

samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje

napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima

treninga u toku sportske borbe)

U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane

sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane

sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u

najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora

bull funkcionalnog stanja organizma

bull veličine opterećenja (Dragić 1996)

Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu

utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava

stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom

procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za

sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem

je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču

na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U

trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na

prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti

sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u

stanje pretreniranosti

Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena

treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti

odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg

opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja

37

što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki

naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo

bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom

određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo

pridržavati sledećih principa

bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog

sportiste posebno

bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na

prethodnom

bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od

prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće

opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)

Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost

organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog

procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških

zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite

nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o

nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što

svakako zavisi od doziranja opterećenja

Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih

osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje

se polazi

Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom

od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100

te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)

38

9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA

Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće

sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku

i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se

povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz

mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem

poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i

ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U

džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim

povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje

zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova

Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od

toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama

Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju

kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i

kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja

Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo

lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za

džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu

specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno

lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove

pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)

Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći

trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste

do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi

stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje

može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl

39

Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma

nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja

organizma

bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u

njima u toku laganog aerobnog rada

bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili

angažovani u toku sportskog treninga

bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža

toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)

40

10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od

pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti

pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa

optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge

strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme

zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo

kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne

grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-

motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata

Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage

(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim

toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti

aerobnog i anaerobnog tipa

U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji

je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i

izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata

Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata

potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se

svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki

izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne

funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i

međunarodnoj sceni

41

LITERATURA

1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-

matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu

2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika

Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska

akademija

3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko

izdanje

4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke

kulture

5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke

kulture Vojvodine

6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica

Univerzitet Crne Gore

7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u

Zagrebu

8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi

Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine

9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u

Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet

sveučilišta u Zagrebu

11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki

fakultet sveučilišta u Zagrebu

12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska

akademija

42

SLIKE

Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg

Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb

Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu

Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-

treninga-snage-iii-deo

Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-

eksplozivnost

Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

43

BIOGRAFIJA

Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne

Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet

za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i

profesionalno se bavio džudom

Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac

Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine

Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara

44

  • 2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
  • 3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
  • 4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
  • 5 PLANIRANJE PRIPREMA
    • 51 Perspektivni plan priprema
    • 52 Periodični plan priprema
    • 53 Tekući plan priprema
    • 54 Operativni plan priprema
    • 55 Ciklusni plan priprema
      • 6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
        • 61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
        • 62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
        • 63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
          • 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
              • 7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU
                • 71 Usavršavanje snage
                  • 711 Metod maksimalnog naprezanja
                  • 712 Metod repetitivnih naprezanja
                  • 713 Metod dinamičkog naprezanja
                  • 714 Metod izometrijskih naprezanja
                    • 72 Usavršavanje brzine
                      • 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
                      • 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
                        • 73 Usavršavanje izdržljivosti
                          • 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
                          • 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
                            • 74 Usavršavanje okretnosti
                            • 75 Usavršavanje gipkosti u džudou
                              • 8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
                              • 9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
                              • 10 ZAKLJUČAK
                              • LITERATURA
                              • SLIKE
                              • BIOGRAFIJA

džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-

sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne

izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje

anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod

kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri

čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad

u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85

opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog

opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj

zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena

kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista

po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)

Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti

Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-

za-eksplozivnost

731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne

energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na

periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju

30

funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju

kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam

predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)

Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju

duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja

kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih

mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u

minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se

stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti

džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja

(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i

njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše

neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao

uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40

min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u

31

pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje

mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)

U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva

minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi

stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se

primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić

1979)

732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od

nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista

ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je

frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u

ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti

nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u

fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na

značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti

Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu

ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna

ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti

takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara

kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta

gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U

procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati

učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica

opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo

anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži

predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti

32

džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod

Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A

osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i

odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje

započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u

minuti

Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima

opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali

dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja

sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi

pasivni odmori (Dragić 1996)

Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

74 Usavršavanje okretnosti

Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi

pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi

pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se

33

mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti

razlikujemo dvije uzajamno povezane metode

bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje

u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito

izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme

zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz

puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-

oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove

motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8

godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje

novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju

usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali

samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti

dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti

Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe

i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta

obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom

kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske

igre itd)

bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom

primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju

(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke

pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da

djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala

situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na

novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora

ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno

primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste

dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo

34

aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se

iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima

zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz

različitih položaja (Dragić 1996)

75 Usavršavanje gipkosti u džudou

Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za

izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti

Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu

pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura

kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim

situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih

osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao

osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od

zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada

usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog

procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri

primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)

Slika 12 Usavršavanje gipkosti

Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

35

Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u

svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo

gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj

snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za

usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim

uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u

cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na

dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku

koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode

pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su

bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom

izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u

takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe

ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i

pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač

sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od

dinamičkog načina

bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja

izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom

narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja

pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko

tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem

se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i

gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja

treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati

da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba

izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno

slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i

odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)

36

8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI

Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno

mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u

sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu

samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje

napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima

treninga u toku sportske borbe)

U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane

sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane

sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u

najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora

bull funkcionalnog stanja organizma

bull veličine opterećenja (Dragić 1996)

Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu

utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava

stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom

procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za

sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem

je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču

na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U

trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na

prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti

sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u

stanje pretreniranosti

Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena

treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti

odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg

opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja

37

što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki

naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo

bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom

određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo

pridržavati sledećih principa

bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog

sportiste posebno

bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na

prethodnom

bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od

prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće

opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)

Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost

organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog

procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških

zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite

nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o

nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što

svakako zavisi od doziranja opterećenja

Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih

osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje

se polazi

Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom

od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100

te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)

38

9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA

Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće

sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku

i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se

povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz

mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem

poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i

ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U

džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim

povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje

zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova

Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od

toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama

Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju

kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i

kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja

Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo

lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za

džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu

specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno

lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove

pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)

Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći

trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste

do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi

stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje

može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl

39

Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma

nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja

organizma

bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u

njima u toku laganog aerobnog rada

bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili

angažovani u toku sportskog treninga

bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža

toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)

40

10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od

pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti

pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa

optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge

strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme

zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo

kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne

grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-

motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata

Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage

(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim

toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti

aerobnog i anaerobnog tipa

U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji

je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i

izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata

Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata

potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se

svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki

izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne

funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i

međunarodnoj sceni

41

LITERATURA

1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-

matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu

2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika

Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska

akademija

3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko

izdanje

4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke

kulture

5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke

kulture Vojvodine

6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica

Univerzitet Crne Gore

7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u

Zagrebu

8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi

Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine

9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u

Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet

sveučilišta u Zagrebu

11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki

fakultet sveučilišta u Zagrebu

12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska

akademija

42

SLIKE

Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg

Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb

Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu

Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-

treninga-snage-iii-deo

Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-

eksplozivnost

Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

43

BIOGRAFIJA

Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne

Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet

za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i

profesionalno se bavio džudom

Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac

Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine

Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara

44

  • 2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
  • 3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
  • 4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
  • 5 PLANIRANJE PRIPREMA
    • 51 Perspektivni plan priprema
    • 52 Periodični plan priprema
    • 53 Tekući plan priprema
    • 54 Operativni plan priprema
    • 55 Ciklusni plan priprema
      • 6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
        • 61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
        • 62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
        • 63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
          • 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
              • 7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU
                • 71 Usavršavanje snage
                  • 711 Metod maksimalnog naprezanja
                  • 712 Metod repetitivnih naprezanja
                  • 713 Metod dinamičkog naprezanja
                  • 714 Metod izometrijskih naprezanja
                    • 72 Usavršavanje brzine
                      • 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
                      • 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
                        • 73 Usavršavanje izdržljivosti
                          • 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
                          • 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
                            • 74 Usavršavanje okretnosti
                            • 75 Usavršavanje gipkosti u džudou
                              • 8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
                              • 9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
                              • 10 ZAKLJUČAK
                              • LITERATURA
                              • SLIKE
                              • BIOGRAFIJA

funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju

kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam

predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)

Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju

duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja

kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih

mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u

minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se

stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti

džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja

(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i

njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše

neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao

uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40

min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u

31

pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje

mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)

U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva

minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi

stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se

primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić

1979)

732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od

nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista

ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je

frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u

ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti

nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u

fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na

značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti

Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu

ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna

ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti

takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara

kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta

gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U

procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati

učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica

opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo

anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži

predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti

32

džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod

Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A

osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i

odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje

započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u

minuti

Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima

opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali

dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja

sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi

pasivni odmori (Dragić 1996)

Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

74 Usavršavanje okretnosti

Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi

pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi

pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se

33

mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti

razlikujemo dvije uzajamno povezane metode

bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje

u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito

izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme

zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz

puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-

oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove

motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8

godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje

novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju

usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali

samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti

dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti

Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe

i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta

obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom

kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske

igre itd)

bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom

primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju

(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke

pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da

djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala

situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na

novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora

ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno

primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste

dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo

34

aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se

iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima

zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz

različitih položaja (Dragić 1996)

75 Usavršavanje gipkosti u džudou

Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za

izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti

Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu

pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura

kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim

situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih

osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao

osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od

zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada

usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog

procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri

primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)

Slika 12 Usavršavanje gipkosti

Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

35

Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u

svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo

gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj

snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za

usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim

uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u

cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na

dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku

koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode

pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su

bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom

izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u

takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe

ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i

pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač

sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od

dinamičkog načina

bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja

izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom

narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja

pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko

tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem

se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i

gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja

treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati

da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba

izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno

slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i

odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)

36

8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI

Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno

mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u

sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu

samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje

napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima

treninga u toku sportske borbe)

U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane

sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane

sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u

najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora

bull funkcionalnog stanja organizma

bull veličine opterećenja (Dragić 1996)

Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu

utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava

stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom

procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za

sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem

je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču

na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U

trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na

prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti

sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u

stanje pretreniranosti

Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena

treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti

odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg

opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja

37

što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki

naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo

bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom

određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo

pridržavati sledećih principa

bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog

sportiste posebno

bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na

prethodnom

bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od

prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće

opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)

Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost

organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog

procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških

zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite

nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o

nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što

svakako zavisi od doziranja opterećenja

Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih

osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje

se polazi

Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom

od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100

te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)

38

9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA

Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće

sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku

i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se

povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz

mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem

poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i

ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U

džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim

povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje

zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova

Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od

toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama

Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju

kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i

kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja

Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo

lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za

džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu

specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno

lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove

pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)

Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći

trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste

do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi

stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje

može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl

39

Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma

nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja

organizma

bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u

njima u toku laganog aerobnog rada

bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili

angažovani u toku sportskog treninga

bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža

toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)

40

10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od

pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti

pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa

optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge

strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme

zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo

kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne

grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-

motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata

Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage

(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim

toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti

aerobnog i anaerobnog tipa

U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji

je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i

izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata

Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata

potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se

svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki

izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne

funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i

međunarodnoj sceni

41

LITERATURA

1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-

matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu

2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika

Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska

akademija

3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko

izdanje

4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke

kulture

5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke

kulture Vojvodine

6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica

Univerzitet Crne Gore

7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u

Zagrebu

8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi

Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine

9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u

Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet

sveučilišta u Zagrebu

11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki

fakultet sveučilišta u Zagrebu

12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska

akademija

42

SLIKE

Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg

Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb

Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu

Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-

treninga-snage-iii-deo

Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-

eksplozivnost

Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

43

BIOGRAFIJA

Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne

Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet

za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i

profesionalno se bavio džudom

Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac

Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine

Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara

44

  • 2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
  • 3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
  • 4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
  • 5 PLANIRANJE PRIPREMA
    • 51 Perspektivni plan priprema
    • 52 Periodični plan priprema
    • 53 Tekući plan priprema
    • 54 Operativni plan priprema
    • 55 Ciklusni plan priprema
      • 6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
        • 61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
        • 62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
        • 63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
          • 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
              • 7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU
                • 71 Usavršavanje snage
                  • 711 Metod maksimalnog naprezanja
                  • 712 Metod repetitivnih naprezanja
                  • 713 Metod dinamičkog naprezanja
                  • 714 Metod izometrijskih naprezanja
                    • 72 Usavršavanje brzine
                      • 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
                      • 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
                        • 73 Usavršavanje izdržljivosti
                          • 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
                          • 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
                            • 74 Usavršavanje okretnosti
                            • 75 Usavršavanje gipkosti u džudou
                              • 8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
                              • 9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
                              • 10 ZAKLJUČAK
                              • LITERATURA
                              • SLIKE
                              • BIOGRAFIJA

pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje

mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)

U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva

minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi

stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se

primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić

1979)

732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od

nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista

ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je

frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u

ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti

nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u

fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na

značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti

Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu

ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna

ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti

takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara

kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta

gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U

procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati

učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica

opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo

anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži

predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti

32

džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod

Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A

osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i

odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje

započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u

minuti

Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima

opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali

dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja

sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi

pasivni odmori (Dragić 1996)

Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

74 Usavršavanje okretnosti

Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi

pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi

pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se

33

mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti

razlikujemo dvije uzajamno povezane metode

bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje

u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito

izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme

zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz

puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-

oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove

motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8

godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje

novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju

usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali

samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti

dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti

Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe

i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta

obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom

kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske

igre itd)

bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom

primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju

(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke

pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da

djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala

situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na

novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora

ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno

primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste

dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo

34

aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se

iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima

zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz

različitih položaja (Dragić 1996)

75 Usavršavanje gipkosti u džudou

Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za

izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti

Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu

pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura

kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim

situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih

osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao

osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od

zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada

usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog

procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri

primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)

Slika 12 Usavršavanje gipkosti

Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

35

Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u

svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo

gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj

snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za

usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim

uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u

cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na

dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku

koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode

pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su

bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom

izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u

takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe

ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i

pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač

sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od

dinamičkog načina

bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja

izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom

narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja

pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko

tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem

se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i

gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja

treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati

da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba

izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno

slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i

odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)

36

8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI

Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno

mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u

sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu

samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje

napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima

treninga u toku sportske borbe)

U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane

sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane

sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u

najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora

bull funkcionalnog stanja organizma

bull veličine opterećenja (Dragić 1996)

Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu

utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava

stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom

procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za

sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem

je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču

na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U

trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na

prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti

sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u

stanje pretreniranosti

Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena

treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti

odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg

opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja

37

što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki

naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo

bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom

određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo

pridržavati sledećih principa

bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog

sportiste posebno

bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na

prethodnom

bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od

prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće

opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)

Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost

organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog

procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških

zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite

nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o

nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što

svakako zavisi od doziranja opterećenja

Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih

osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje

se polazi

Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom

od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100

te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)

38

9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA

Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće

sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku

i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se

povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz

mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem

poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i

ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U

džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim

povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje

zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova

Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od

toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama

Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju

kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i

kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja

Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo

lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za

džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu

specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno

lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove

pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)

Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći

trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste

do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi

stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje

može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl

39

Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma

nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja

organizma

bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u

njima u toku laganog aerobnog rada

bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili

angažovani u toku sportskog treninga

bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža

toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)

40

10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od

pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti

pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa

optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge

strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme

zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo

kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne

grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-

motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata

Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage

(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim

toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti

aerobnog i anaerobnog tipa

U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji

je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i

izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata

Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata

potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se

svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki

izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne

funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i

međunarodnoj sceni

41

LITERATURA

1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-

matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu

2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika

Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska

akademija

3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko

izdanje

4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke

kulture

5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke

kulture Vojvodine

6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica

Univerzitet Crne Gore

7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u

Zagrebu

8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi

Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine

9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u

Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet

sveučilišta u Zagrebu

11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki

fakultet sveučilišta u Zagrebu

12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska

akademija

42

SLIKE

Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg

Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb

Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu

Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-

treninga-snage-iii-deo

Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-

eksplozivnost

Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

43

BIOGRAFIJA

Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne

Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet

za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i

profesionalno se bavio džudom

Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac

Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine

Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara

44

  • 2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
  • 3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
  • 4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
  • 5 PLANIRANJE PRIPREMA
    • 51 Perspektivni plan priprema
    • 52 Periodični plan priprema
    • 53 Tekući plan priprema
    • 54 Operativni plan priprema
    • 55 Ciklusni plan priprema
      • 6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
        • 61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
        • 62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
        • 63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
          • 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
              • 7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU
                • 71 Usavršavanje snage
                  • 711 Metod maksimalnog naprezanja
                  • 712 Metod repetitivnih naprezanja
                  • 713 Metod dinamičkog naprezanja
                  • 714 Metod izometrijskih naprezanja
                    • 72 Usavršavanje brzine
                      • 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
                      • 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
                        • 73 Usavršavanje izdržljivosti
                          • 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
                          • 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
                            • 74 Usavršavanje okretnosti
                            • 75 Usavršavanje gipkosti u džudou
                              • 8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
                              • 9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
                              • 10 ZAKLJUČAK
                              • LITERATURA
                              • SLIKE
                              • BIOGRAFIJA

džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod

Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A

osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i

odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje

započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u

minuti

Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima

opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali

dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja

sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi

pasivni odmori (Dragić 1996)

Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta

Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

74 Usavršavanje okretnosti

Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi

pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi

pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se

33

mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti

razlikujemo dvije uzajamno povezane metode

bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje

u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito

izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme

zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz

puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-

oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove

motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8

godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje

novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju

usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali

samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti

dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti

Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe

i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta

obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom

kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske

igre itd)

bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom

primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju

(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke

pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da

djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala

situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na

novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora

ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno

primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste

dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo

34

aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se

iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima

zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz

različitih položaja (Dragić 1996)

75 Usavršavanje gipkosti u džudou

Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za

izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti

Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu

pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura

kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim

situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih

osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao

osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od

zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada

usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog

procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri

primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)

Slika 12 Usavršavanje gipkosti

Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

35

Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u

svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo

gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj

snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za

usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim

uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u

cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na

dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku

koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode

pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su

bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom

izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u

takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe

ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i

pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač

sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od

dinamičkog načina

bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja

izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom

narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja

pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko

tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem

se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i

gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja

treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati

da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba

izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno

slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i

odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)

36

8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI

Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno

mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u

sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu

samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje

napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima

treninga u toku sportske borbe)

U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane

sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane

sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u

najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora

bull funkcionalnog stanja organizma

bull veličine opterećenja (Dragić 1996)

Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu

utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava

stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom

procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za

sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem

je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču

na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U

trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na

prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti

sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u

stanje pretreniranosti

Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena

treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti

odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg

opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja

37

što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki

naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo

bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom

određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo

pridržavati sledećih principa

bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog

sportiste posebno

bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na

prethodnom

bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od

prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće

opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)

Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost

organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog

procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških

zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite

nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o

nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što

svakako zavisi od doziranja opterećenja

Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih

osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje

se polazi

Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom

od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100

te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)

38

9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA

Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće

sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku

i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se

povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz

mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem

poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i

ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U

džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim

povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje

zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova

Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od

toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama

Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju

kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i

kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja

Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo

lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za

džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu

specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno

lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove

pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)

Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći

trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste

do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi

stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje

može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl

39

Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma

nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja

organizma

bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u

njima u toku laganog aerobnog rada

bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili

angažovani u toku sportskog treninga

bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža

toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)

40

10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od

pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti

pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa

optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge

strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme

zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo

kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne

grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-

motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata

Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage

(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim

toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti

aerobnog i anaerobnog tipa

U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji

je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i

izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata

Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata

potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se

svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki

izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne

funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i

međunarodnoj sceni

41

LITERATURA

1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-

matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu

2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika

Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska

akademija

3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko

izdanje

4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke

kulture

5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke

kulture Vojvodine

6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica

Univerzitet Crne Gore

7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u

Zagrebu

8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi

Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine

9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u

Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet

sveučilišta u Zagrebu

11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki

fakultet sveučilišta u Zagrebu

12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska

akademija

42

SLIKE

Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg

Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb

Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu

Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-

treninga-snage-iii-deo

Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-

eksplozivnost

Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

43

BIOGRAFIJA

Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne

Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet

za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i

profesionalno se bavio džudom

Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac

Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine

Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara

44

  • 2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
  • 3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
  • 4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
  • 5 PLANIRANJE PRIPREMA
    • 51 Perspektivni plan priprema
    • 52 Periodični plan priprema
    • 53 Tekući plan priprema
    • 54 Operativni plan priprema
    • 55 Ciklusni plan priprema
      • 6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
        • 61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
        • 62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
        • 63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
          • 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
              • 7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU
                • 71 Usavršavanje snage
                  • 711 Metod maksimalnog naprezanja
                  • 712 Metod repetitivnih naprezanja
                  • 713 Metod dinamičkog naprezanja
                  • 714 Metod izometrijskih naprezanja
                    • 72 Usavršavanje brzine
                      • 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
                      • 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
                        • 73 Usavršavanje izdržljivosti
                          • 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
                          • 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
                            • 74 Usavršavanje okretnosti
                            • 75 Usavršavanje gipkosti u džudou
                              • 8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
                              • 9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
                              • 10 ZAKLJUČAK
                              • LITERATURA
                              • SLIKE
                              • BIOGRAFIJA

mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti

razlikujemo dvije uzajamno povezane metode

bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje

u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito

izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme

zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz

puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-

oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove

motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8

godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje

novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju

usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali

samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti

dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti

Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe

i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta

obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom

kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske

igre itd)

bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom

primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju

(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke

pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da

djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala

situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na

novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora

ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno

primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste

dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo

34

aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se

iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima

zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz

različitih položaja (Dragić 1996)

75 Usavršavanje gipkosti u džudou

Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za

izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti

Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu

pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura

kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim

situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih

osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao

osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od

zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada

usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog

procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri

primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)

Slika 12 Usavršavanje gipkosti

Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

35

Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u

svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo

gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj

snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za

usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim

uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u

cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na

dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku

koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode

pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su

bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom

izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u

takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe

ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i

pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač

sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od

dinamičkog načina

bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja

izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom

narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja

pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko

tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem

se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i

gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja

treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati

da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba

izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno

slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i

odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)

36

8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI

Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno

mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u

sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu

samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje

napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima

treninga u toku sportske borbe)

U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane

sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane

sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u

najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora

bull funkcionalnog stanja organizma

bull veličine opterećenja (Dragić 1996)

Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu

utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava

stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom

procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za

sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem

je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču

na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U

trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na

prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti

sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u

stanje pretreniranosti

Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena

treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti

odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg

opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja

37

što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki

naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo

bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom

određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo

pridržavati sledećih principa

bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog

sportiste posebno

bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na

prethodnom

bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od

prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće

opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)

Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost

organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog

procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških

zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite

nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o

nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što

svakako zavisi od doziranja opterećenja

Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih

osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje

se polazi

Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom

od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100

te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)

38

9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA

Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće

sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku

i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se

povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz

mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem

poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i

ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U

džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim

povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje

zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova

Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od

toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama

Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju

kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i

kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja

Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo

lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za

džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu

specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno

lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove

pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)

Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći

trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste

do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi

stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje

može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl

39

Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma

nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja

organizma

bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u

njima u toku laganog aerobnog rada

bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili

angažovani u toku sportskog treninga

bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža

toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)

40

10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od

pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti

pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa

optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge

strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme

zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo

kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne

grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-

motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata

Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage

(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim

toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti

aerobnog i anaerobnog tipa

U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji

je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i

izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata

Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata

potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se

svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki

izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne

funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i

međunarodnoj sceni

41

LITERATURA

1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-

matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu

2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika

Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska

akademija

3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko

izdanje

4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke

kulture

5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke

kulture Vojvodine

6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica

Univerzitet Crne Gore

7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u

Zagrebu

8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi

Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine

9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u

Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet

sveučilišta u Zagrebu

11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki

fakultet sveučilišta u Zagrebu

12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska

akademija

42

SLIKE

Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg

Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb

Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu

Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-

treninga-snage-iii-deo

Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-

eksplozivnost

Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

43

BIOGRAFIJA

Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne

Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet

za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i

profesionalno se bavio džudom

Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac

Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine

Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara

44

  • 2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
  • 3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
  • 4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
  • 5 PLANIRANJE PRIPREMA
    • 51 Perspektivni plan priprema
    • 52 Periodični plan priprema
    • 53 Tekući plan priprema
    • 54 Operativni plan priprema
    • 55 Ciklusni plan priprema
      • 6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
        • 61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
        • 62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
        • 63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
          • 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
              • 7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU
                • 71 Usavršavanje snage
                  • 711 Metod maksimalnog naprezanja
                  • 712 Metod repetitivnih naprezanja
                  • 713 Metod dinamičkog naprezanja
                  • 714 Metod izometrijskih naprezanja
                    • 72 Usavršavanje brzine
                      • 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
                      • 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
                        • 73 Usavršavanje izdržljivosti
                          • 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
                          • 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
                            • 74 Usavršavanje okretnosti
                            • 75 Usavršavanje gipkosti u džudou
                              • 8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
                              • 9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
                              • 10 ZAKLJUČAK
                              • LITERATURA
                              • SLIKE
                              • BIOGRAFIJA

aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se

iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima

zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz

različitih položaja (Dragić 1996)

75 Usavršavanje gipkosti u džudou

Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za

izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti

Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu

pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura

kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim

situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih

osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao

osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od

zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada

usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog

procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri

primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)

Slika 12 Usavršavanje gipkosti

Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

35

Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u

svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo

gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj

snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za

usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim

uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u

cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na

dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku

koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode

pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su

bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom

izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u

takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe

ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i

pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač

sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od

dinamičkog načina

bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja

izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom

narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja

pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko

tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem

se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i

gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja

treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati

da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba

izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno

slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i

odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)

36

8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI

Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno

mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u

sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu

samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje

napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima

treninga u toku sportske borbe)

U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane

sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane

sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u

najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora

bull funkcionalnog stanja organizma

bull veličine opterećenja (Dragić 1996)

Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu

utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava

stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom

procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za

sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem

je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču

na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U

trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na

prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti

sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u

stanje pretreniranosti

Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena

treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti

odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg

opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja

37

što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki

naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo

bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom

određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo

pridržavati sledećih principa

bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog

sportiste posebno

bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na

prethodnom

bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od

prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće

opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)

Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost

organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog

procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških

zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite

nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o

nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što

svakako zavisi od doziranja opterećenja

Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih

osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje

se polazi

Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom

od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100

te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)

38

9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA

Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće

sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku

i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se

povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz

mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem

poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i

ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U

džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim

povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje

zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova

Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od

toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama

Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju

kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i

kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja

Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo

lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za

džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu

specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno

lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove

pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)

Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći

trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste

do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi

stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje

može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl

39

Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma

nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja

organizma

bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u

njima u toku laganog aerobnog rada

bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili

angažovani u toku sportskog treninga

bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža

toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)

40

10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od

pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti

pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa

optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge

strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme

zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo

kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne

grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-

motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata

Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage

(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim

toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti

aerobnog i anaerobnog tipa

U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji

je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i

izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata

Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata

potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se

svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki

izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne

funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i

međunarodnoj sceni

41

LITERATURA

1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-

matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu

2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika

Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska

akademija

3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko

izdanje

4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke

kulture

5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke

kulture Vojvodine

6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica

Univerzitet Crne Gore

7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u

Zagrebu

8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi

Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine

9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u

Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet

sveučilišta u Zagrebu

11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki

fakultet sveučilišta u Zagrebu

12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska

akademija

42

SLIKE

Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg

Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb

Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu

Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-

treninga-snage-iii-deo

Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-

eksplozivnost

Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

43

BIOGRAFIJA

Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne

Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet

za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i

profesionalno se bavio džudom

Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac

Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine

Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara

44

  • 2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
  • 3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
  • 4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
  • 5 PLANIRANJE PRIPREMA
    • 51 Perspektivni plan priprema
    • 52 Periodični plan priprema
    • 53 Tekući plan priprema
    • 54 Operativni plan priprema
    • 55 Ciklusni plan priprema
      • 6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
        • 61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
        • 62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
        • 63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
          • 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
              • 7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU
                • 71 Usavršavanje snage
                  • 711 Metod maksimalnog naprezanja
                  • 712 Metod repetitivnih naprezanja
                  • 713 Metod dinamičkog naprezanja
                  • 714 Metod izometrijskih naprezanja
                    • 72 Usavršavanje brzine
                      • 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
                      • 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
                        • 73 Usavršavanje izdržljivosti
                          • 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
                          • 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
                            • 74 Usavršavanje okretnosti
                            • 75 Usavršavanje gipkosti u džudou
                              • 8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
                              • 9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
                              • 10 ZAKLJUČAK
                              • LITERATURA
                              • SLIKE
                              • BIOGRAFIJA

Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u

svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo

gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj

snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za

usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim

uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u

cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na

dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku

koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode

pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su

bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom

izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u

takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe

ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i

pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač

sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od

dinamičkog načina

bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja

izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom

narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja

pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko

tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem

se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i

gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja

treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati

da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba

izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno

slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i

odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)

36

8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI

Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno

mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u

sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu

samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje

napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima

treninga u toku sportske borbe)

U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane

sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane

sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u

najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora

bull funkcionalnog stanja organizma

bull veličine opterećenja (Dragić 1996)

Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu

utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava

stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom

procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za

sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem

je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču

na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U

trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na

prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti

sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u

stanje pretreniranosti

Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena

treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti

odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg

opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja

37

što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki

naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo

bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom

određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo

pridržavati sledećih principa

bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog

sportiste posebno

bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na

prethodnom

bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od

prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće

opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)

Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost

organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog

procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških

zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite

nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o

nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što

svakako zavisi od doziranja opterećenja

Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih

osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje

se polazi

Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom

od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100

te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)

38

9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA

Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće

sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku

i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se

povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz

mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem

poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i

ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U

džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim

povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje

zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova

Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od

toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama

Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju

kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i

kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja

Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo

lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za

džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu

specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno

lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove

pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)

Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći

trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste

do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi

stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje

može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl

39

Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma

nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja

organizma

bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u

njima u toku laganog aerobnog rada

bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili

angažovani u toku sportskog treninga

bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža

toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)

40

10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od

pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti

pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa

optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge

strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme

zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo

kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne

grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-

motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata

Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage

(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim

toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti

aerobnog i anaerobnog tipa

U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji

je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i

izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata

Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata

potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se

svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki

izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne

funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i

međunarodnoj sceni

41

LITERATURA

1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-

matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu

2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika

Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska

akademija

3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko

izdanje

4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke

kulture

5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke

kulture Vojvodine

6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica

Univerzitet Crne Gore

7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u

Zagrebu

8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi

Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine

9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u

Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet

sveučilišta u Zagrebu

11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki

fakultet sveučilišta u Zagrebu

12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska

akademija

42

SLIKE

Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg

Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb

Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu

Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-

treninga-snage-iii-deo

Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-

eksplozivnost

Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

43

BIOGRAFIJA

Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne

Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet

za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i

profesionalno se bavio džudom

Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac

Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine

Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara

44

  • 2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
  • 3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
  • 4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
  • 5 PLANIRANJE PRIPREMA
    • 51 Perspektivni plan priprema
    • 52 Periodični plan priprema
    • 53 Tekući plan priprema
    • 54 Operativni plan priprema
    • 55 Ciklusni plan priprema
      • 6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
        • 61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
        • 62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
        • 63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
          • 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
              • 7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU
                • 71 Usavršavanje snage
                  • 711 Metod maksimalnog naprezanja
                  • 712 Metod repetitivnih naprezanja
                  • 713 Metod dinamičkog naprezanja
                  • 714 Metod izometrijskih naprezanja
                    • 72 Usavršavanje brzine
                      • 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
                      • 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
                        • 73 Usavršavanje izdržljivosti
                          • 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
                          • 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
                            • 74 Usavršavanje okretnosti
                            • 75 Usavršavanje gipkosti u džudou
                              • 8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
                              • 9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
                              • 10 ZAKLJUČAK
                              • LITERATURA
                              • SLIKE
                              • BIOGRAFIJA

8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI

Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno

mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u

sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu

samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje

napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima

treninga u toku sportske borbe)

U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane

sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane

sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u

najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora

bull funkcionalnog stanja organizma

bull veličine opterećenja (Dragić 1996)

Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu

utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava

stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom

procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za

sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem

je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču

na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U

trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na

prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti

sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u

stanje pretreniranosti

Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena

treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti

odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg

opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja

37

što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki

naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo

bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom

određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo

pridržavati sledećih principa

bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog

sportiste posebno

bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na

prethodnom

bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od

prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće

opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)

Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost

organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog

procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških

zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite

nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o

nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što

svakako zavisi od doziranja opterećenja

Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih

osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje

se polazi

Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom

od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100

te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)

38

9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA

Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće

sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku

i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se

povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz

mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem

poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i

ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U

džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim

povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje

zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova

Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od

toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama

Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju

kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i

kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja

Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo

lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za

džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu

specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno

lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove

pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)

Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći

trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste

do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi

stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje

može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl

39

Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma

nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja

organizma

bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u

njima u toku laganog aerobnog rada

bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili

angažovani u toku sportskog treninga

bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža

toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)

40

10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od

pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti

pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa

optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge

strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme

zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo

kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne

grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-

motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata

Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage

(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim

toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti

aerobnog i anaerobnog tipa

U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji

je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i

izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata

Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata

potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se

svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki

izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne

funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i

međunarodnoj sceni

41

LITERATURA

1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-

matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu

2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika

Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska

akademija

3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko

izdanje

4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke

kulture

5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke

kulture Vojvodine

6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica

Univerzitet Crne Gore

7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u

Zagrebu

8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi

Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine

9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u

Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet

sveučilišta u Zagrebu

11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki

fakultet sveučilišta u Zagrebu

12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska

akademija

42

SLIKE

Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg

Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb

Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu

Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-

treninga-snage-iii-deo

Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-

eksplozivnost

Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

43

BIOGRAFIJA

Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne

Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet

za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i

profesionalno se bavio džudom

Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac

Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine

Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara

44

  • 2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
  • 3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
  • 4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
  • 5 PLANIRANJE PRIPREMA
    • 51 Perspektivni plan priprema
    • 52 Periodični plan priprema
    • 53 Tekući plan priprema
    • 54 Operativni plan priprema
    • 55 Ciklusni plan priprema
      • 6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
        • 61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
        • 62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
        • 63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
          • 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
              • 7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU
                • 71 Usavršavanje snage
                  • 711 Metod maksimalnog naprezanja
                  • 712 Metod repetitivnih naprezanja
                  • 713 Metod dinamičkog naprezanja
                  • 714 Metod izometrijskih naprezanja
                    • 72 Usavršavanje brzine
                      • 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
                      • 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
                        • 73 Usavršavanje izdržljivosti
                          • 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
                          • 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
                            • 74 Usavršavanje okretnosti
                            • 75 Usavršavanje gipkosti u džudou
                              • 8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
                              • 9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
                              • 10 ZAKLJUČAK
                              • LITERATURA
                              • SLIKE
                              • BIOGRAFIJA

što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki

naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo

bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom

određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo

pridržavati sledećih principa

bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog

sportiste posebno

bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na

prethodnom

bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od

prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće

opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)

Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost

organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog

procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških

zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite

nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o

nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što

svakako zavisi od doziranja opterećenja

Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih

osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje

se polazi

Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom

od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100

te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)

38

9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA

Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće

sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku

i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se

povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz

mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem

poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i

ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U

džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim

povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje

zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova

Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od

toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama

Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju

kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i

kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja

Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo

lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za

džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu

specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno

lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove

pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)

Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći

trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste

do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi

stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje

može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl

39

Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma

nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja

organizma

bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u

njima u toku laganog aerobnog rada

bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili

angažovani u toku sportskog treninga

bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža

toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)

40

10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od

pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti

pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa

optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge

strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme

zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo

kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne

grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-

motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata

Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage

(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim

toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti

aerobnog i anaerobnog tipa

U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji

je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i

izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata

Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata

potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se

svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki

izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne

funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i

međunarodnoj sceni

41

LITERATURA

1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-

matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu

2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika

Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska

akademija

3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko

izdanje

4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke

kulture

5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke

kulture Vojvodine

6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica

Univerzitet Crne Gore

7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u

Zagrebu

8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi

Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine

9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u

Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet

sveučilišta u Zagrebu

11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki

fakultet sveučilišta u Zagrebu

12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska

akademija

42

SLIKE

Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg

Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb

Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu

Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-

treninga-snage-iii-deo

Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-

eksplozivnost

Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

43

BIOGRAFIJA

Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne

Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet

za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i

profesionalno se bavio džudom

Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac

Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine

Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara

44

  • 2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
  • 3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
  • 4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
  • 5 PLANIRANJE PRIPREMA
    • 51 Perspektivni plan priprema
    • 52 Periodični plan priprema
    • 53 Tekući plan priprema
    • 54 Operativni plan priprema
    • 55 Ciklusni plan priprema
      • 6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
        • 61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
        • 62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
        • 63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
          • 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
              • 7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU
                • 71 Usavršavanje snage
                  • 711 Metod maksimalnog naprezanja
                  • 712 Metod repetitivnih naprezanja
                  • 713 Metod dinamičkog naprezanja
                  • 714 Metod izometrijskih naprezanja
                    • 72 Usavršavanje brzine
                      • 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
                      • 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
                        • 73 Usavršavanje izdržljivosti
                          • 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
                          • 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
                            • 74 Usavršavanje okretnosti
                            • 75 Usavršavanje gipkosti u džudou
                              • 8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
                              • 9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
                              • 10 ZAKLJUČAK
                              • LITERATURA
                              • SLIKE
                              • BIOGRAFIJA

9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA

Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće

sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku

i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se

povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz

mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem

poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i

ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U

džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim

povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje

zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova

Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od

toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama

Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju

kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i

kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja

Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo

lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za

džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu

specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno

lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove

pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)

Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći

trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste

do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi

stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje

može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl

39

Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma

nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja

organizma

bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u

njima u toku laganog aerobnog rada

bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili

angažovani u toku sportskog treninga

bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža

toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)

40

10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od

pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti

pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa

optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge

strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme

zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo

kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne

grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-

motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata

Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage

(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim

toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti

aerobnog i anaerobnog tipa

U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji

je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i

izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata

Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata

potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se

svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki

izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne

funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i

međunarodnoj sceni

41

LITERATURA

1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-

matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu

2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika

Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska

akademija

3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko

izdanje

4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke

kulture

5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke

kulture Vojvodine

6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica

Univerzitet Crne Gore

7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u

Zagrebu

8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi

Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine

9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u

Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet

sveučilišta u Zagrebu

11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki

fakultet sveučilišta u Zagrebu

12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska

akademija

42

SLIKE

Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg

Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb

Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu

Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-

treninga-snage-iii-deo

Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-

eksplozivnost

Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

43

BIOGRAFIJA

Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne

Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet

za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i

profesionalno se bavio džudom

Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac

Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine

Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara

44

  • 2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
  • 3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
  • 4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
  • 5 PLANIRANJE PRIPREMA
    • 51 Perspektivni plan priprema
    • 52 Periodični plan priprema
    • 53 Tekući plan priprema
    • 54 Operativni plan priprema
    • 55 Ciklusni plan priprema
      • 6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
        • 61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
        • 62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
        • 63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
          • 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
              • 7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU
                • 71 Usavršavanje snage
                  • 711 Metod maksimalnog naprezanja
                  • 712 Metod repetitivnih naprezanja
                  • 713 Metod dinamičkog naprezanja
                  • 714 Metod izometrijskih naprezanja
                    • 72 Usavršavanje brzine
                      • 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
                      • 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
                        • 73 Usavršavanje izdržljivosti
                          • 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
                          • 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
                            • 74 Usavršavanje okretnosti
                            • 75 Usavršavanje gipkosti u džudou
                              • 8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
                              • 9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
                              • 10 ZAKLJUČAK
                              • LITERATURA
                              • SLIKE
                              • BIOGRAFIJA

Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma

nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja

organizma

bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u

njima u toku laganog aerobnog rada

bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili

angažovani u toku sportskog treninga

bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža

toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)

40

10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od

pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti

pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa

optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge

strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme

zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo

kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne

grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-

motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata

Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage

(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim

toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti

aerobnog i anaerobnog tipa

U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji

je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i

izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata

Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata

potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se

svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki

izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne

funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i

međunarodnoj sceni

41

LITERATURA

1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-

matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu

2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika

Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska

akademija

3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko

izdanje

4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke

kulture

5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke

kulture Vojvodine

6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica

Univerzitet Crne Gore

7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u

Zagrebu

8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi

Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine

9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u

Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet

sveučilišta u Zagrebu

11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki

fakultet sveučilišta u Zagrebu

12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska

akademija

42

SLIKE

Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg

Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb

Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu

Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-

treninga-snage-iii-deo

Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-

eksplozivnost

Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

43

BIOGRAFIJA

Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne

Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet

za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i

profesionalno se bavio džudom

Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac

Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine

Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara

44

  • 2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
  • 3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
  • 4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
  • 5 PLANIRANJE PRIPREMA
    • 51 Perspektivni plan priprema
    • 52 Periodični plan priprema
    • 53 Tekući plan priprema
    • 54 Operativni plan priprema
    • 55 Ciklusni plan priprema
      • 6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
        • 61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
        • 62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
        • 63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
          • 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
              • 7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU
                • 71 Usavršavanje snage
                  • 711 Metod maksimalnog naprezanja
                  • 712 Metod repetitivnih naprezanja
                  • 713 Metod dinamičkog naprezanja
                  • 714 Metod izometrijskih naprezanja
                    • 72 Usavršavanje brzine
                      • 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
                      • 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
                        • 73 Usavršavanje izdržljivosti
                          • 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
                          • 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
                            • 74 Usavršavanje okretnosti
                            • 75 Usavršavanje gipkosti u džudou
                              • 8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
                              • 9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
                              • 10 ZAKLJUČAK
                              • LITERATURA
                              • SLIKE
                              • BIOGRAFIJA

10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od

pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti

pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa

optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge

strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme

zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo

kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne

grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-

motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata

Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage

(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim

toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti

aerobnog i anaerobnog tipa

U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji

je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i

izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i

motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata

Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata

potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se

svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki

izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne

funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i

međunarodnoj sceni

41

LITERATURA

1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-

matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu

2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika

Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska

akademija

3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko

izdanje

4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke

kulture

5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke

kulture Vojvodine

6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica

Univerzitet Crne Gore

7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u

Zagrebu

8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi

Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine

9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u

Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet

sveučilišta u Zagrebu

11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki

fakultet sveučilišta u Zagrebu

12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska

akademija

42

SLIKE

Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg

Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb

Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu

Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-

treninga-snage-iii-deo

Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-

eksplozivnost

Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

43

BIOGRAFIJA

Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne

Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet

za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i

profesionalno se bavio džudom

Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac

Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine

Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara

44

  • 2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
  • 3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
  • 4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
  • 5 PLANIRANJE PRIPREMA
    • 51 Perspektivni plan priprema
    • 52 Periodični plan priprema
    • 53 Tekući plan priprema
    • 54 Operativni plan priprema
    • 55 Ciklusni plan priprema
      • 6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
        • 61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
        • 62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
        • 63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
          • 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
              • 7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU
                • 71 Usavršavanje snage
                  • 711 Metod maksimalnog naprezanja
                  • 712 Metod repetitivnih naprezanja
                  • 713 Metod dinamičkog naprezanja
                  • 714 Metod izometrijskih naprezanja
                    • 72 Usavršavanje brzine
                      • 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
                      • 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
                        • 73 Usavršavanje izdržljivosti
                          • 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
                          • 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
                            • 74 Usavršavanje okretnosti
                            • 75 Usavršavanje gipkosti u džudou
                              • 8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
                              • 9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
                              • 10 ZAKLJUČAK
                              • LITERATURA
                              • SLIKE
                              • BIOGRAFIJA

LITERATURA

1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-

matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu

2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika

Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska

akademija

3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko

izdanje

4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke

kulture

5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke

kulture Vojvodine

6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica

Univerzitet Crne Gore

7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u

Zagrebu

8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi

Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine

9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u

Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet

sveučilišta u Zagrebu

11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki

fakultet sveučilišta u Zagrebu

12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska

akademija

42

SLIKE

Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg

Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb

Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu

Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-

treninga-snage-iii-deo

Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-

eksplozivnost

Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

43

BIOGRAFIJA

Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne

Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet

za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i

profesionalno se bavio džudom

Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac

Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine

Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara

44

  • 2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
  • 3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
  • 4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
  • 5 PLANIRANJE PRIPREMA
    • 51 Perspektivni plan priprema
    • 52 Periodični plan priprema
    • 53 Tekući plan priprema
    • 54 Operativni plan priprema
    • 55 Ciklusni plan priprema
      • 6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
        • 61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
        • 62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
        • 63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
          • 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
              • 7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU
                • 71 Usavršavanje snage
                  • 711 Metod maksimalnog naprezanja
                  • 712 Metod repetitivnih naprezanja
                  • 713 Metod dinamičkog naprezanja
                  • 714 Metod izometrijskih naprezanja
                    • 72 Usavršavanje brzine
                      • 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
                      • 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
                        • 73 Usavršavanje izdržljivosti
                          • 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
                          • 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
                            • 74 Usavršavanje okretnosti
                            • 75 Usavršavanje gipkosti u džudou
                              • 8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
                              • 9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
                              • 10 ZAKLJUČAK
                              • LITERATURA
                              • SLIKE
                              • BIOGRAFIJA

SLIKE

Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg

Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb

Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu

Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-

metoda-treninga-snageaspx

Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w

Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-

treninga-snage-iii-deo

Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-

20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=

Speed+Training+Harness

Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-

southampton-throwyourselfintojudo

Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0

Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-

eksplozivnost

Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-

anytime-2

Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises

Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5

43

BIOGRAFIJA

Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne

Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet

za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i

profesionalno se bavio džudom

Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac

Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine

Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara

44

  • 2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
  • 3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
  • 4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
  • 5 PLANIRANJE PRIPREMA
    • 51 Perspektivni plan priprema
    • 52 Periodični plan priprema
    • 53 Tekući plan priprema
    • 54 Operativni plan priprema
    • 55 Ciklusni plan priprema
      • 6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
        • 61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
        • 62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
        • 63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
          • 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
              • 7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU
                • 71 Usavršavanje snage
                  • 711 Metod maksimalnog naprezanja
                  • 712 Metod repetitivnih naprezanja
                  • 713 Metod dinamičkog naprezanja
                  • 714 Metod izometrijskih naprezanja
                    • 72 Usavršavanje brzine
                      • 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
                      • 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
                        • 73 Usavršavanje izdržljivosti
                          • 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
                          • 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
                            • 74 Usavršavanje okretnosti
                            • 75 Usavršavanje gipkosti u džudou
                              • 8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
                              • 9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
                              • 10 ZAKLJUČAK
                              • LITERATURA
                              • SLIKE
                              • BIOGRAFIJA

BIOGRAFIJA

Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne

Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet

za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i

profesionalno se bavio džudom

Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac

Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine

Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara

44

  • 2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
  • 3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
  • 4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
  • 5 PLANIRANJE PRIPREMA
    • 51 Perspektivni plan priprema
    • 52 Periodični plan priprema
    • 53 Tekući plan priprema
    • 54 Operativni plan priprema
    • 55 Ciklusni plan priprema
      • 6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
        • 61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
        • 62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
        • 63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
          • 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
              • 7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU
                • 71 Usavršavanje snage
                  • 711 Metod maksimalnog naprezanja
                  • 712 Metod repetitivnih naprezanja
                  • 713 Metod dinamičkog naprezanja
                  • 714 Metod izometrijskih naprezanja
                    • 72 Usavršavanje brzine
                      • 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
                      • 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
                        • 73 Usavršavanje izdržljivosti
                          • 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
                          • 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
                            • 74 Usavršavanje okretnosti
                            • 75 Usavršavanje gipkosti u džudou
                              • 8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
                              • 9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
                              • 10 ZAKLJUČAK
                              • LITERATURA
                              • SLIKE
                              • BIOGRAFIJA