Upload
others
View
14
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
UNIVERZITET CRNE GORE
FAKULTET ZA SPORT I FIZIČKO VASPITANJE - NIKŠIĆ
Studijski program Sportski treneri
Stefan Pejović
Funkcionalno-motorička priprema u džudou
(Završni rad)
Nikšić 2016
UNIVERSITY OF MONTENEGRO
FACULTY FOR SPORT AND PHYSICAL EDUCATION -
NIKŠIĆ
Study programmes Sports trainers
Stefan Pejović
Functional-motoric preparations in judo
(Final work)
Nikšić 2016
ii
UNIVERZITET CRNE GORE
FAKULTET ZA SPORT I FIZIČKO VASPITANJE - NIKŠIĆ
Funkcionalno-motorička priprema u džudou
(Završni rad)
Predmet Antopomotorika u sportu Kandidat Stefan Pejović
Mentor prof dr Kemal Idrizović Studijski program Sportski treneri
Broj indeksa 163210
Nikšić 2016
iii
SAŽETAK
U modernom džudou funkcionalno-motoričke pripreme predstavljaju jedan od
ključnih elemenata u postizanju vrhunskih rezultata Godišnji ciklusi funkcionalno-
motoričke pripreme predstavljaju različite zadatake u pojedinim periodima
zahtijevajući specifičan usmjeren razvoj snage brzine izdržljivosti gipkosti i mora se
podudarati sa fazama i ciklusima treninga
Planiranje i programiranje funkcionalno-motoričkih priprema zavisiće od
kalendara takmičenja odnosno najvažnijeg takmičenja na kojem želimo postići
vrhunski rezultat
U ovom radu funkcionalno-motorička priprema je prikazana i obrađena kao
cjelina potrebna za ostvarivanje vrhunskih rezultata i kao cjelina sastavljena od niza
elemenata koji uzročno-posljedično utiču na nju Jedni od glavnih faktora i elemenata
funkcionalno-motoričke pripreme jesu snaga brzina izdržljivost gipkost i okretnost
koji su takođe posebno obrađeni u radu kroz prikaz određenih metoda koje se smatraju
kao najefikasnije za razvijanje istih
Zbog složenih karakteristika džudoa i zbog činjenice da puno antropoloških
karakteristika utiče na kvalitet aktivnosti struktura jednačine specifikacije precizno je
definisana utvrđenim redosledom činioca koji definišu uspjeh u ovom složenom sportu
Ključne riječi džudo metode funkcionalno-motorička priprema planiranje
programiranje snaga brzina
iv
ABSTRACT
In modern judo functional-motoric preparations represent one of the key elements
in achieving the top results Yearly cycles of the functional-motoric preparations are
made of different tasks in certain periods requesting a specific aimed development of
strength speed stamina pliability and needs to be in compliance with the phases and
cycles of the training
Planning and programming of the functional-motoric preparations shall depend on
the competition calendar especially on the most important competition at which we
would like to achieve a top result
In this paper the functional-motoric preparations are represented and processed as
a structure needed for achieving the top results as well as a complex consisted of a
number of elements which causally affect it Main factors and elements of the
functional-motoric preparations - strength speed stamina pliability and agility are also
specifically processed in the paper through review of certain methods which we
consider to be the most efficient for the development of these elements
Because of very complex characteristics of judo and the fact that many
anthropological factors are affecting the quality of activity structure of the equation of
specification is precisely defined by the established order of factors which define the
success in this composite sport
Key words judo methods functional-motoric preparations planning
programming strenht speed
v
SADRŽAJ
1 UVOD 1
2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ 2
3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH UDŽUDOU 5
4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIHPRIPREMA 7
5 PLANIRANJE PRIPREMA 8
51 Perspektivni plan priprema 8
52 Periodični plan priprema 8
53 Tekući plan priprema 9
54 Operativni plan priprema 9
55 Ciklusni plan priprema 10
6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA 12
61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme 12
62 Opšta funkcionalno-motorička priprema 13
63 Specifična funkcionalno-motorička priprema 15 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga 16
7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIHKVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 21
vi
71 Usavršavanje snage 21 711 Metod maksimalnog naprezanja 22 712 Metod repetitivnih naprezanja 23 713 Metod dinamičkog naprezanja 23 714 Metod izometrijskih naprezanja 24
72 Usavršavanje brzine 26 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije 27 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta 28
73 Usavršavanje izdržljivosti 29 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta 30 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta 32
74 Usavršavanje okretnosti 33
75 Usavršavanje gipkosti u džudou 35
8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI 37
9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA 39
10 ZAKLJUČAK 41
LITERATURA 42
SLIKE 43
BIOGRAFIJA 44
vii
1 UVOD
Funkcionalno-motoričkim pripremama pripada centralno mjesto u džudo sportu
U savremenom džudo treningu veliki akcenat se stavlja na razvijanje funkcionalno-
motoričkih osobina kao jednom od presudnih elemenata u osvajanju najsjajnijih odličja
i nije slučajno što je ona prva među jednakim osobinama potrebnih za uspjeh
Tehničko-taktička priprema je toliko usavršena i ujednačena kod vrhunskih džudista da
gotovo samo funkcionalno-motoričke osobine i njihov razvoj imaju presudnu ulogu u
rezultatima u savremenom džudou
Srsquoobzirom na to da postoje džudo kampovi skoro svakog vikenda u svijetu gdje
se okupljaju takmičari svih težinskih kategorija poznato je da su njihova znanja i
vladanje tehnikom i taktikom u borbi dobro poznata njima međusobno Svako među
njima je imao veliki broj borbi u makrociklusu što je velika prednost u njihovom
međusobnom susretu na takmičenjima Sve ove činjenice odaju sliku da je gotovo
nemoguće predvidjeti pobjednika meča tokom gledanja borbe
Dokaz za to su Olimpijske igre u Riu 2016 godine gdje se veliki broj borbi
upravo završavao u poslednjim sekundama meča većinom u ldquogolden scorerdquo gdje su
upravo funkcionalno-motoričke sposobnosti jednog džudiste nadvladale sposobnosti
drugog džudiste i tim odlučile pobjednika u meču
U ovom radu su predstavljene metode i primjer priprema reprezentacije
Jugoslavije (1989 godina) za razvijanje funkcionalno-motoričkih osobina za koje
možemo reći da su najefikasnije i kojima dajemo prednost u treningu vrhunskih
džudista u funkcionalno-motoričkim pripremama
1
2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
Podaci o počecima vještina koje su prethodile džudou su iz daleke prošlosti
Potreba za odbranom i savladavanjem napadača pomoću određenih tehnika kao i same
vještine pojavile su svuda gdje je ugnjetavanja bilo Tamo gdje su nasilnici pretežno u
hordama napadali plemena koja su se pretežno bavila stočarstvom i poljoprivredom
javila se prirodna pojava za samoodbranom razne alatke koje su se koristile u poljima
pretvorene su u oružje za samoodbranu Tada se i dešava da se savlađuju i vještine
odbrane golim rukama Borilačkim vještinama su najviše napredovali na Istoku u
hramovima budizma i hinduizma Dalaj Lama u knjizi ldquoTreće okordquo opisuje treninge sa
pokretima i bacanjima koji su slični tehnikama koje se primjenjuju u džudou
Borilačke vještine iz čijih je tehnika nastao džudo začete su na tlu Azije Zna se
da potiču iz Kine odakle su prenijeti u Japan gdje su usavršene do današnjeg dana Prvi
pisani izvori koji detaljnije govore o nastanku ovih vještina je ldquoHronika Japanardquo (Nihon
Šoki) pisana po carskom naređenju 720 godine U ovim zapisima govori se o turnirima
u snazi (ćikura kurabe) koji su se održavali za vrijeme vladavine imperatora Suini-na
230 godina prije nove ere Neki istoričari džudoa smatraju ovaj događaj kao istinitu i
važnu činjenicu koja ukazuje na začetke sumo rvanja i kuminči vještina (drevni oblici
borbe ldquogolim rukamardquo) U knjizi drevnih priča (Konjaku Monogatari) za koju se smatra
da je napisana u drugoj polovini XI vijeka pojavljuje se prvi put riječ ldquoJAVARArdquo a to
je borilačka vještina koja je prethodila nastajanju jiundashjitse iz koje je kasnije nastao
džudo (Dragić 1979)
Tvorac modernog džudoa Džigoro Kano (1860-1938) se 1877 godine upisao na
carski univerzitet gdje se upoznaje sa starim borilačkim vještinama Posvetio se
proučavanju jiundashjitse kod majstora Fukude i Matemom Ise Stupanjem na snagu carske
zabrane nošenja sablje samurajima počinje period stagnacije tradicionalnih borilačkih
vještina pa i jiundashjitse
Džigoro Kano diplomira političke i ekonomske nauke 1881 godine i otvara
sopstvenu školu ldquoŠkola jednakihrdquo (Gakušui Ryu) u kojoj vrši usavršavanje tehnika
izabranih iz jiundashjitse Uspostavlja sopstvene metode čije usavršavanje rezultira brojnim
2
saznanjima koja i danas čine osnov džudo tehnika Godinu dana kasnije 1882 godine
osniva novu školu ldquoKodokanrdquo (Institut za traženje puteva) u kojoj se vježba novi način
nazvan DŽUDO (DŽU - što znači nježan mekan gibak i DO ndash što znači put način
princip) U tehničkom pogledu džudo je definisan 1887 godine a ldquoduhovni principirdquo su
definisani 1922 godine kada su uspostavljeni principi ldquomaksimalna efikasnostrdquo
(Seryoko Zenyo) i ldquouzajamno pomaganje i zajednički napredakrdquo (Jita Koyel)
Slika 1 dr Džigoro Kano 1860-1938 god
Preuzeto sa httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-
4375pxjpg
Prva demonstracija džudoa u Evropi bila je u Londonu 1901 godine nakon čega
učenici Džigoro Kana formiraju prve klubove Džudo doživljava ekspanziju posle
Prvog svjetskog rata u Francuskoj Njemačkoj Engleskoj Italiji i Švajcarskoj
3
Prvi šampionat Evrope održan je 1934 godine u Drezdenu Evropska džudo unija
(EJU) osniva se 1948 godine u Londonu a od 1951 godine redovno se održavaju
prvenstva u Evropi
Međunarodni džudo savez (IJF) je osnovan 1956 godine u Tokiju i od tada se
svake druge godine održavaju svjetska prvenstva
Godine 1964 džudo je uvršten u program Olimpijskih igrara u Tokiju i od tada je
pristutan na svim zvaničnim takmičenjima u svijetu
U cilju vježbanja džudoa dr Džigoro Kan je rekao ldquoDžudo predstavlja način
pomoću kojeg možemo najefikasnije upotrijebiti fizičku i psihičku snagu Vježbajući
nas u napadu i odbrani džudo ojačava naše tijelo i duh i pomaže nam da principe
džudoa prihvatimo kao svoje Na taj način se usavršavamo i postajemo vredniji članovi
zajednice a to je konačni cilj džudoardquo (Dragić 1979)
4
3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
Svaki sport odnosno sportska grana ima jedinstvenu strukturu faktora koji utiču
na sportski rezultat u njoj Ti faktori odnosno činioci od kojih zavisi uspješnost u sportu
definisani su hijerarhijski To znači da na početku niza stoje najvažniji faktori ili
činioci a na kraju oni koji su manje važni Tako definisana hijerarhijska struktura
faktora naziva se jednačina specifikacije uspjeha u sportu Ona je hipotetska ako se do
hijerarhijske strukture faktora uspješnosti došlo temeljem subjektivne procjene njihove
važnosti (Milanović 2010) Jednačina specifikacije uspjeha u džudou je hipotetski ili naučno utvrđena
hijerarhijska struktura sposobnosti osobine i znanja sportista koje su važne za
postizanje vrhunskih sportskih rezultata (Sertić 2004)
Prvo mjesto u jednačini specifikacije za seniore zauzima snaga ispred
koordinacije dok je redosled drugačiji kod mlađih uzrasta - prvo koordinacija pa onda
snaga Iza same prirode džudoa i iz njegove strukturne analize proizilazi da su različiti
vidovi snage (maksimalna eksplozivna repetitivna i statička snaga) i koordinacija
najvažniji elementi koji određuju uspjeh u borbi U hipotetskoj jednačini specifikacije
za džudo preovladavaju sledeće antropološke karakteristike
bull u području SNAGE - maksimalna repetitivna eksplozivna i statička
bull u području KOORDINACIJE - koordinacija tijela brzina izvođenja složenih
motoričkih zadataka agilnost reorganizacija motoričkog stereotipa
bull u području KONATIVNIH OSOBINA - agresivnost ego super ego fitimija
harija samodominacija
bull u području FUNKCIONALNIH SPOSOBNOSTI - aerobne anaerobne i
aerobno-anaerobne
bull u području BRZINE - brzina jednostavnih pokreta
bull u području RAVNOTEŽE - sposobnost održavanja i uspostavljanja ravnotežnih
položaja
5
bull u poodručju KOGNITIVNIH SPOSOBNOSTI - faktor percepcije
Specijalizacije memorije i induktivnog rezona
bull i u području FLEKSIBILNOSTI - fleksibilnost u zglobu kuka i gipkosti u
torakalnom i lubalnom dijelu karlice (Sertić 2004)
Slika 2 Hipotetska jednačina uspješnosti u džudou (Sertić i Lindi 2003)
22
15
15 12
10
10
8
8
Hipotetska jednačina specifikacije uspješnosti u džudou
SNAGA
KOORDINACIJA
FUNKCIONALNE SPOSBNOSTI
BRZINA
KONATIVNE SPOSOBNOSTI
KOGNITIVNE SPOSOBNOSTI
RAVNOTEŽA
FLEKSIBILNOST
6
4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
U džudou se ciklus organizovanog rada oslanja na informacije koje se odnose na 1 Početni nivo osobina koje karakterišu organizam džudiste
2 Aktuelne razvojne tendencije u džudou dostignuća sportske prakse i džudo
teorije
3 Određivanje mjerljivih trenažnih ciljeva i zadataka gledanih iz baze podataka
uspjesnošti ponašanja u džudo borbi i pripremama za nju
4 Izrada opšte koncepcije džudiste za borbu
5 Kalendar takmičenja
6 Utvrđivanje proporcija izmedju opšte usmjerene i specifične pripreme
7 Određivanje dužine perioda treninga na izgrađivanje sportske forme njenu
stabilizaciju i njeno snižavanje
8 Utvrđivanje trenažnih struktura koje odgovaraju etapama izgrađivanja sportske
forme (sastav mezociklusa mikrociklusa i trenažnih jedinica)
9 Programiranje sadržaja za ispoljavanje prihvaćenih trenažnih struktura (sredstva
opterećenje metode i forme treninga (Ćirković 1995)
7
5 PLANIRANJE PRIPREMA
51 Perspektivni plan priprema
Perspektivni plan priprema sastavlja se na četiri godine (makrociklus) U
perspektivnom planu priprema određuju se glavni pravci aktivnosti kako pojedinca tako
i čitave ekipe Cilj i osnovni zadaci u višegodišnjoj pripremi planiraju se sredstvima
metodama i formom za vježbanje po periodima i etapama Dinamika opterećenja
sastavljena je na osnovu podataka o kratkim karakteristikama svakog sportiste
ponaosob Ukazuje se na važnost osnovnih takmičenja u svakom ciklusu određuju se
kontrolni normativi planiraju se osnovne vaspitno-pedagoške mjere i ljekarske
kontrole
Po obimu perspektivni plan predviđa broj trenažnih dana po godinama broj
takmičenja individualnih i grupnih treninga broj časova treninga (opšte i specifične
pripreme) podijeljenih na tehniku i taktiku sa teorijskom nastavom (Dragić 1996)
Prema intezitetu rada planira se broj treninga sa maksimalnim visokim i srednjim
intezitetom Planirana je kontrola pojedinaca i čitave ekipe Planiraju se osnovni zadaci
u godišnjim trenažnim ciklusima periodima i etapama a takođe i njihova dužina
trajanja obzirom na predstojeća najvažnija takmičenja
U individualnom perspektivnom planu funkcionalno-motoričkih priprema
konkretizuje se pojedinačni ili ekipni plan koji proizilazi iz mogućnosti odabiranja
pravog takmičara u određenoj kategoriji (Dragić 1996)
52 Periodični plan priprema
Periodični plan priprema sastavlja se na osnovu perspektivnog plana priprema za
jednu godinu On se odnosi samo na jedan dio priprema između dva najvažnija
takmičenja u godini
Jedan od ključnih uslova za uspjeh periodizacije jesu informacije o pravilnom
treniranju kondicionih svojstava tokom godišnjeg ciklusa treninga U svakom
8
periodičnom planu priprema detaljno se razrađuju zadaci kondicionih priprema
usavršavanje tehničko-taktičkih elemenata određuju se sredstva i metode priprema broj
dana veličina i karakter opterećenja na svakoj etapi priprema broj treninga i pauze za
dane odmora dinamika opterećenja po određenim etapama priprema vrijeme i količina
različitih formi treninga samostalni rad kod kuće broj randorija vrijeme vježbanja u
sali i na otvorenom terenu (Ćirković 1991)
53 Tekući plan priprema
Tekući plan priprema razrađuje se na osnovu periodičnog plana priprema On se
odnosi na period od 1-3 mjeseca to jest od jednog do drugog takmičenja U planu se
izrađuju različiti po karakteru mikrociklusi u kojima se određuje različito opterećenje i
pauze odmora Pri sastavljanju ovog plana uzima se u obzir stanje zdravlja sportiste
uslovi rada i života karakteristika vođenja borbe koje je sportista imao na poslednjem
takmičenju nivo njegovog sportskog majstorstva i moralno voljna priprema u
prethodnom periodu (Ćirković 1991) Tekuće se planiranje i programiranje izvodi na
temelju istih elemenata kao i kratkoročno ali u funkciji izgradnje mezociklusa kao
osnovne forme kreiranja trenažnog procesa u periodima i etapama (Kuleš 2008)
54 Operativni plan priprema
Operativni plan priprema razrađuje se za period na više od 20 dana ovaj plan u
nekoliko elemenata konkretizuje tekući plan priprema Obično se on koriguje za
vrijeme nastavno-trenažnih ili ipak samo trenažnih okupljanja na zajedničkim
pripremama za neko od važnih takmičenja
U suštini operativni plan priprema predviđa neposrednu pripremu džudista ka
stanju borbene gotovosti za predstojeće takmičenje
Pri razradi ovakvog plana neophodno je obratiti posebnu pažnju na realizaciju
sledećih osnovnih zadataka
9
bull Neprekidnost i kontinuiranost procesa treninga
bull Precizno određivanje zadataka i sadržaja treninga po određenim periodima i
etapama trenažne godine
bull Određivanje za svaku grupu sportista sredstva i metode kondicione tehničke i
taktičke pripreme s´obzirom na njihovu sportsku kvalifikaciju i zadatke
usavršavanja sportskog majstorstva
bull Određivanje sadržaja i sredstava moralno voljne pripreme svakog ponaosob
sportiste
bull U preciznoj organizaciji vaspitnog rada
bull Organizaciju pedagoške i ljekarske kontrole
bull Određivanje za svakog posebno plan priprema prema kalendaru takmičarske
godine
bull Određivanje nivoa trenažnih i takmičarskih opterećenja za džudo sport (Dragić
1979)
55 Ciklusni plan priprema
Ciklusni plan priprema obuhvata zatvoreni krug rada ili treninga u toku određenog
vremena U njemu se razrađuju zadaci sredstva i metode po godinama periodima
etapama nedeljama i danima Ciklusni plan može biti sastavljen u vidu teksta tabele i
grafika Sve ove forme dozvoljavaju detaljno upoređivanje u napredovanju kod
treniranja kondicionih tehničkih i taktičkih elemenata vezanih za džudo sport Ovakve
forme planiranja daju mogućnost dobrog iskorišćavanja različitih šema grafikona
kojima se lako mogu odrediti obim i intezitet opterećenja za svaki dan posebno u
časovima procentima i bodovima Od svega časovni plan treninga je najprostiji U
njemu se sastavljaju zadaci treninga predviđaju se sredstva raspodjeljuje se vrijeme za
različite forme rada i vidove priprema po određenim periodima i etapama
Na ovakav način proces funkcionalno-motoričkih priprema džudista počinje sa
organizacijom cijelog kolektiva Postavljaju se ciljevi i zadaci planiranih djelatnosti
10
svakog džudiste Vrši se izbor sredstava metoda i formi vježbanja Završava se
rješavanjem svih tih zadataka odnosno postizanjem određenih rezultata
Glavni zadatak planiranja priprema džudista ka dostizanju vrhunskih rezultata
trebalo bi da se završava naučno istraživačkim podacima svakog pojedinačno džudiste o
njegovom stanju sportske forme (Dragić 1996)
11
6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
Funkcionalno-motorička priprema predstavlja sistematsko i kontrolisano
odvijanje procesa prilagođavanja organizma kako bi se postigla najpovoljnija
funkcionalnost protiv opterećenja i naprezanja Treniranost kao uticaj fizioloških
promjena džudiste putem treninga usko je povezana sa pojmom treninga kao stručno-
pedagoškim procesom Fiziološke promjene utiču na organe i sisteme organizma čije se
stanje pod uticajem treninga može dovesti u visok stepen funkcionisanja Rukovodeći
stručno-pedagoškim procesom trener će zavisno od karaktera ovog procesa izborom
odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i motoričkih
sposobnosti sportiste Pod pojmom razvoj funkcionalnih sposobnosti podrazumijevamo
značajnije promjene na svim sistemima čovjeka a posebno na kardio-respiratornom
mišićno-koštanom i nervnom sistemu (Idrizović i Idrizović 2001) Dok na razvoj
motoričkih sposobnosti džudiste podrazumijevamo visok nivo usklađenosti motoričkih
osobina (snaga brzina izdržljivost okretnost i gipkost) što je osnovni preduslov za
postizanje vrhunskih rezultata u džudou Naučna istraživanja i stečeno ogromno
praktično iskustvo omogućavaju izvršenje kvantitativnih analiza i modeliranje nekih
procesa izbor efikasnijih šema trenažnih opterećenja U tom cilju izgrađuju se
takozvani prosječni statistički modeli kondicionih treninga za konkretne sportske
discipline a na tom osnovu individualni modeli priprema usklađeni sa morfo-
funkcionalnim statusom svakog sportiste i sa konkretnim zadacima trenažnog procesa
(Željaskov 2006)
61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
Funkcionalno-motorička priprema džudista karakteriše se razvijanjem
vegetativnih i motoričkih funkcija organizma Kada je riječ o zadacima funkcionalno-
motoričke pripreme u radu sa džudistima potrebno je istaći da je ona usmjerena na
učvršćenje zdravlja postizanje optimalnog fizičkog razvoja i razvijanje adaptacionih
12
sposobnosti koje će im omogućiti uspješnu izgradnju motoričkih osobina a kao solidnu
osnovu za kasniju uspješnu primjenu složene tehnike džudoa u sportskoj borbi
U procesu priprema sportista u okviru fizičke pripreme razlikujemo opštu i
specifičnu fizičku pripremu Pod opštom funkcionalno-motoričkom pripremom
podrazumijevamo stanje organizma i razvijenost motoričkih sposobnosti koje čine
čovjeka sposobnim da se uspješno bavi sportskim aktivnostima tj da izvodi rad
različitog karaktera (Dragić 1996)
Pod specifičnom funkcionalno-motoričkom pripremom podrazumijevamo stanje
organizma i razvijenost sposobnosti koje čine džudistu sposobnim da dostiže vrhunske
rezultate
62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
Opšta funkcionalna-motorička priprema se sastoji u razvoju primarnih
sposobnosti i karakteristika sportista sa ciljem razvijanja opšte kondicione treniranosti
primjenjujući prvenstveno trenažne sadržaje koji su usmjereni na razvoj sposobnosti
karakteristika sportista koje nisu specifične za određenu sportsku aktivnost (Malacko i
Doder 2008)
Ova priprema podrazumijeva proces harmičnog razvoja bazičnih funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti Opšta funkcionalno-motorička priprema je usmjerena na
podizanje efikasnosti svih organa i organskih sistema u funkcionalnom smislu
povećanje kordinacionih sposobnosti povećanje snage brzine i izdržljivosti U ovoj
pripremi veliki je akcenat na globalnoj obradi lokomotornog aparata Jedan od osnovnih
zadataka programa funkcionalno-motoričke pripreme jeste optimalan izbor vježbi
U sredstva opšte funkcionalno-motoričke pripreme prvenstveno spadaju vježbe
koje svestrano usavršavaju motoričke osobine i učvršćuju elementarne motoričke
navike vodeći pritom računa o njihovom harmoničnom djelovanju na organizam
sportiste (hodanje trčanje elementarne igre sportske igre plivanje skijanje
gimnastika vježbe sa opterećenjem itd)
13
Važno mjesto zauzimaju i vježbe kojima se preventivno djeluje na kritične zone
lokomotornog aparata npr kičma koje su izložene većim naporima a time i riziku za
povrede
U treningu sportista najpoznatije i najpogodnije su razne forme stanica posebno
sistem bdquoiz vježbe u vježbuldquo pri kojem se može obaviti i do stotinu vježbi različite
složenosti kontinuirano jedna za drugom Vježbe u parovima su veoma korisne
pogotovo u treningu mlađih sportista
U cilju postizanja većeg nivoa opšte funkcionalno-motoričke pripreme mogu se sa
uspjehom koristiti i određeni elementi iz borilačkih sportova Analizirajući krajnje
ciljeve i zadatke opšte funkcionalno-motoričke pripreme sa aspekta zahtjeva džudo
sporta potrebno je imati u vidu sledeće
bull da se izborom i primjenom sredstava opšte funkcionalno motoričke pripreme
doprinese opštem biološkom razvoju kao i razvoju motorike i pozitivnih
moralno-voljnih osobina džudista
bull tokom izbora i primjene sredstava opšte funkcionalno-motoričke pripreme
treba razvijati naročite fizičke sposobnosti koje su po karakteru nervno-
mišićnih naprezanja i načinu funkcionisanja organizma sličniji pokretima u
džudou
bull da se obogati fond kretanja džudista u usvajanju one motoričke navike koja
će ubrzati pozitivan prenos tj pozitivno uzajamno djelovanje između
vladanja tehnikom jedne vježbe i uspješnog ovladavanja i izvođenja druge
koja će ubrzati formiranje specifičnih navika neposredno potrebnih u džudou
bull da prelaskom na drugačiji karakter kretanja omogućuje potpunije i brže
odmaranje organizma i obnavljanje radne sposobnosti (Dragić1996)
14
63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
Cilj specifične funkcionalno-motoričke pripreme jeste da se izvrši kompleksna
adaptacija organizma u procesu razvoja i usavršavanja funkcionalnih i motoričkih
sposobnosti i adaptacija na sasvim određene kretne strukture koje po strukturi
opterećenju i dinamici odgovaraju datoj sportskoj grani Specifična funkcionalno-
motorička priprema utiče na razvoj motoričkih osobina neophodnih za izvođenje
specifičnih pokreta a koristi se kao sastavni dio cjeloukupnog stručno-pedagoškog
procesa usko povezana sa usavršavanjem tehničko-taktičkih elemenata (Dragić 1996)
Ukoliko želimo da izvršimo pravilan izbor odgovarajućih specifičnih vježbi za
džudo i usmjerimo ih na usavršavanje bilo koje motoričke osobine neophodno je dobro
proučiti strukturu pojedinih tehnika džudoa i aktivnosti pojedinih grupa mišića prilikom
realizacije određenog zahvata ili bacanja Na osnovu ovih pokazatelja utvrdićemo koji
su mišići najviše aktivirani tokom realizacije određene tehnike što će nam poslužiti kao
polazište za izbor određenog kompleksa specifičnih vježbi koje će imati najefikasniji
uticaj na njihov pravilan razvoj Prilikom primjene specifičnih vježbi koriste se i
dopunska opterećenja (spoljašnje opterećenje povećanje frekvence i trajanje vježbe)
pri čemu trener mora strogo voditi računa da primijenjeno spoljašnje opterećenje ne
naruši osnovnu biomehaničku strukturu kretanja i na taj način smanji racionalnost
izvođenja kretanja Pored uticaja na razvoj određenih grupa mišića sredstvima
specifične funkcionalno-motoričke pripreme takođe ćemo uticati na razvoj onih
motoričkih osobina za koje ocijenimo da u datom momentu uslovljavaju razvoj
određenih kvaliteta karakterističnih za džudo U zavisnosti od zadataka koje u
određenoj fazi pripreme želimo da rješavamo vježbe specifične pripreme uslovno
možemo da podijelimo na
bull vježbe za razvoj specifičnih motoričkih osobina
bull vježbe za usavršavanje specifičnih elemenata karakterističnih za džudo
Za odnos opštih i specifičnih funkcionalno-motoričkih priprema u džudou i
srodnim borilačkim sportovima interesantna su zapažanja poznatog sovjetskog
15
pedagoga iz ove oblasti profesora Čumakova i njegovih saradnika izloženih na donjoj
tabeli
Tabela 1 Odnos opšte i specifične pripreme (Dragić 1996)
Staž vježbanja Obim fizičke pripreme Specifična fizička priprema
Početnici 70 30
1-3 god 60 40
3-5 god 50 50
5-6 god 40 60
6-8 god 30 70
8 i više 20 80
Pravilno programiranje odnosa opšte i specifične pripreme džudista u određenoj
fazi ili periodu godišnjeg ciklusa treninga daje nam velike izglede na uspjeh
631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
Kao uspješan primjer možemo navesti pripreme džudo reprezentacije Jugoslavije
koje su bile sprovedene mjesec dana prije prvenstva svijeta u Beogradu 1989 godine
održane u tadašnjoj Čehoslovačkoj od 0709-15091989 godine a na kojem je
reprezentativac Jugoslavije Dragomir Bečanović osvojio zlatnu medalju
I dan priprema
Prije podne 0930 ndash 1100 h
bull Zagrijavanje džudo gimnastika 15 minuta
bull 15 minuta uči-komi na mjestu i kretanju
bull 7 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta
bull 10 minuta vježbe za opuštanje i smirivanje organizma
16
Poslije podne 1500 - 1630 h
bull 15 minuta zagrijavanje za randori u parteru
bull 7 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 5 minuta
bull Vježbe za relaksaciju 8 minuta
bull Poslije završenog treninga obavezna sauna bazen sa mineralnom vodom
hidromasaža opuštanje uz muziku Ukupno kompletan tretman traje 60 minuta
II dan priprema
Prije podne
bull Aktivan odmor (šetnja)
Poslije podne 1800 - 1930 h
bull Trčanje 5000m na vrijeme
bull Vježbe oblikovanja 15 minuta
bull Uskoci na mjestu 5 x 150 u seriji
bull Tehnika u kretanju sa dizanjem po 200 u seriji
bull 3 x 5 minuta rvanje sa puno guranja i vučenja
bull Poslije večere šetnja u prirodi od 2200 ndash 2300 h odmor na raspolaganju sauna
bazen hidromasaža sve ukupno 60 minuta
III dan priprema
Jutarnji trening 0715 - 0735 h
bull Vježbe oblikovanja i šetnja u šumi 1200 m dužine
Prije podne 1000 - 1200 h
bull Igranje fudbala u sali 35 minuta
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull 17 minuta uči komi u kretanju sa bacanjem
bull 4 x 5 minuta randori u stojećem stavu
Poslije podne 1700 - 1830 h
bull 10 minuta zagrijavanje
bull 10 minuta džudo parterna gimnastika
bull 15 minuta uči komi u kretanju
17
bull Randori u stojećem stavu 7 x 5 minuta pauza za odmor 3 minuta
bull Vježbe za relaksaciju i opuštanje
Večernji trening 2100 - 2200 h
bull 15 minuta plivanja u bazenu
bull 30 minuta sauna
bull 15 minuta hidro masaža u mineralnoj toploj vodi
IV dan priprema
Jutarnji trening 0710 - 0745 h
bull 4500 m trčanja svako svojim tempom
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull Uskoci na mjestu 2 x 200
bull Tehnika u kretanju 5 minuta kontinuirano
Prije podne 1000 - 1100 h
bull 10 minuta zagrijavanja
bull 10 minuta uči-komi na mjestu
bull 10 minuta uči-komi nožne tehnike u kretanju
bull 10 minuta uči-komi kombinacija
bull 5 x 1 minut uči-komi u parteru specijalke napad maksimalno
bull Vježbe snage sklekovi zgibovi sa partnerom trbuh-leđa polu mostovi vježbe
za mišiće vrata i na kraju istezanje
Poslije podne 1530 - 1710 h
bull 10 minuta zagrijavanja
bull 10 minuta uči-komi na mjestu
bull Uči-komi na 10 sekundi brzinski ulasci sa bacanjem na kraju onda drugi radi
tehniku 20 sekundi
bull 8 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza po 3 minuta
bull Nage-vaza svako po 100 bacanja
bull Vježbe za relaksaciju
bull 40 minuta posle ovog treninga sauna bazen masaža hidro masaža
18
V dan priprema
Prije podne 0930 - 1100 h
bull Igranje fudbala u sali 60 minuta
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull Vježbe za mišiće trbuha i leđa sklekovi zgibovi
Poslije podne 1530 - 1700 h
bull 10 minuta džudo vježbe oblikovanja
bull 5 minuta uči-komi na mjestu
bull 3 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta
bull 5 x 5 minuta randori linija sa pauzom od 5 minuta
bull Nage-komi svako po 150 bacanja
Večernji trening 2000 - 2130 h
bull Sauna bazen masaža
VI dan priprema
Jutarnji trening 0710 - 0745 h
bull Trčanje dužine 4500 m na vrijeme
bull 8 minuta vježbe oblikovanja
bull Uskoci na mjestu 2 x 250
Prije podne 1000 - 1130 h
bull 5 minuta zagrijavanje lak randori u parteru
bull 5 minuta vježbe oblikovanja zagrijavanja
bull 5 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta
bull 5 minuta relaksacija joga vježbama
Poslije podne 1700 - 1800 h
bull 10 minuta zagrijavanje
bull 10 minuta bucu-kari
bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 3 minuta
bull 5 minuta relaksacije
Večernji trening od 2100 - 2200 h
19
bull Bazen sauna hidro masaža
VII dan priprema
Jutarnji trening 1000 - 1100 h
bull Oštro trčanje 4000 m na vrijeme
bull 10 minuta vježbe oblikovanja
bull Uskoci na mjestu 2 x 200
bull Tehnika u kretanju sa dizanjem 10 minuta
Poslije podne 1700 - 1800 h
bull 10 minuta vježbe oblikovanja
bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta
bull 10 minuta relaksacija vježbama joge
Večernji trening 2100 - 2200 h
bull Sauna bazen hidro masaža
VIII dan priprema
bull Dan odmora povratak kući (Ćirković 1991)
20
7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage
Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno
uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje
snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora
partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na
zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na
razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike
količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista
primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog
perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom
procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu
treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo
izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)
Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao
procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje
(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja
bez prekida rada (do otkaza)
Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim
prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno
se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako
na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok
stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored
toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage
ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u
dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)
21
Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i
druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na
izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu
Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod
maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja
i metod izometrijskih naprezanja
711 Metod maksimalnog naprezanja
Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu
džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste
Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod
uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna
je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim
fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava
na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže
veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u
treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)
Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
22
712 Metod repetitivnih naprezanja
Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno
izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti
sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a
najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta
Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati
npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja
određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju
treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama
može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U
ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)
U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom
primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju
vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri
ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)
713 Metod dinamičkog naprezanja
Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao
što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici
zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru
mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja
odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom
Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip
rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku
izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje
treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje
pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što
23
markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja
pokreta
U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije
Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće
dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja
možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja
Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd
(Banović 2007)
Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
714 Metod izometrijskih naprezanja
Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta
naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u
stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa
eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično
služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod
izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi
24
Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje
rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-
10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne
treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da
uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2
mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe
labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u
naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne
sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti
sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda
pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke
kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović
2007)
Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-
treninga-snage-iii-deo
25
72 Usavršavanje brzine
Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom
vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović
i Idrizović 2001)
Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada
vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne
forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata
tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim
dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom
brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave
brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili
specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane
protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje
specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova
brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode
usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog
pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova
Slika 6 Usavršavanje brzine
Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
26
721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi
(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići
visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja
brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće
suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)
Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na
početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan
pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno
dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj
početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu
sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal
Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili
više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se
unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u
27
kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na
primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za
dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu
mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja
Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon
zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije
praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog
trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je
od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista
visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja
Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri
pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada
protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i
dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije
pojavljuju izolovano
722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da
je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine
određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa
određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u
izvođenju datog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a
naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu
svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske
kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog
pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i
pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu
28
sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno
izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)
Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
73 Usavršavanje izdržljivosti
Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u
toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što
borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju
svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)
Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na
efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)
Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo
ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je
usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa
završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od
par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta
Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj
borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost
29
džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-
sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne
izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje
anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod
kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri
čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad
u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85
opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog
opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj
zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena
kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista
po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)
Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti
Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-
za-eksplozivnost
731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne
energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na
periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju
30
funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju
kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam
predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)
Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju
duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja
kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih
mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u
minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se
stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti
džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja
(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i
njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše
neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao
uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40
min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u
31
pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje
mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)
U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva
minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi
stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se
primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić
1979)
732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od
nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista
ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je
frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u
ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti
nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u
fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na
značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti
Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu
ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna
ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti
takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara
kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta
gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U
procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati
učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica
opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo
anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži
predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti
32
džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod
Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A
osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i
odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje
započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u
minuti
Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima
opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali
dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja
sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi
pasivni odmori (Dragić 1996)
Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
74 Usavršavanje okretnosti
Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi
pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi
pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se
33
mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti
razlikujemo dvije uzajamno povezane metode
bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje
u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito
izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme
zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz
puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-
oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove
motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8
godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje
novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju
usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali
samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti
dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti
Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe
i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta
obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom
kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske
igre itd)
bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom
primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju
(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke
pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da
djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala
situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na
novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora
ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno
primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste
dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo
34
aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se
iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima
zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz
različitih položaja (Dragić 1996)
75 Usavršavanje gipkosti u džudou
Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za
izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti
Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu
pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura
kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim
situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih
osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao
osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od
zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada
usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog
procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri
primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)
Slika 12 Usavršavanje gipkosti
Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
35
Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u
svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo
gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj
snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za
usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim
uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u
cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na
dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku
koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode
pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su
bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom
izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u
takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe
ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i
pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač
sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od
dinamičkog načina
bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja
izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom
narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja
pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko
tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem
se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i
gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja
treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati
da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba
izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno
slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i
odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)
36
8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno
mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u
sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu
samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje
napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima
treninga u toku sportske borbe)
U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane
sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane
sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u
najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora
bull funkcionalnog stanja organizma
bull veličine opterećenja (Dragić 1996)
Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu
utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava
stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom
procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za
sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem
je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču
na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U
trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na
prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti
sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u
stanje pretreniranosti
Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena
treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti
odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg
opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja
37
što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki
naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo
bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom
određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo
pridržavati sledećih principa
bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog
sportiste posebno
bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na
prethodnom
bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od
prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće
opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)
Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost
organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog
procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških
zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite
nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o
nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što
svakako zavisi od doziranja opterećenja
Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih
osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje
se polazi
Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom
od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100
te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)
38
9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće
sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku
i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se
povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz
mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem
poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i
ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U
džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim
povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje
zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova
Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od
toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama
Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju
kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i
kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja
Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo
lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za
džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu
specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno
lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove
pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)
Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći
trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste
do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi
stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje
može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl
39
Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma
nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja
organizma
bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u
njima u toku laganog aerobnog rada
bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili
angažovani u toku sportskog treninga
bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža
toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)
40
10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od
pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti
pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa
optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge
strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme
zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo
kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne
grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-
motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata
Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage
(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim
toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti
aerobnog i anaerobnog tipa
U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji
je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i
izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata
Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata
potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se
svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki
izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne
funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i
međunarodnoj sceni
41
LITERATURA
1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-
matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu
2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika
Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska
akademija
3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko
izdanje
4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke
kulture
5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke
kulture Vojvodine
6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica
Univerzitet Crne Gore
7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u
Zagrebu
8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi
Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine
9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u
Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet
sveučilišta u Zagrebu
11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki
fakultet sveučilišta u Zagrebu
12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska
akademija
42
SLIKE
Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg
Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb
Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu
Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-
treninga-snage-iii-deo
Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-
eksplozivnost
Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
43
BIOGRAFIJA
Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne
Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet
za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i
profesionalno se bavio džudom
Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac
Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine
Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara
44
UNIVERSITY OF MONTENEGRO
FACULTY FOR SPORT AND PHYSICAL EDUCATION -
NIKŠIĆ
Study programmes Sports trainers
Stefan Pejović
Functional-motoric preparations in judo
(Final work)
Nikšić 2016
ii
UNIVERZITET CRNE GORE
FAKULTET ZA SPORT I FIZIČKO VASPITANJE - NIKŠIĆ
Funkcionalno-motorička priprema u džudou
(Završni rad)
Predmet Antopomotorika u sportu Kandidat Stefan Pejović
Mentor prof dr Kemal Idrizović Studijski program Sportski treneri
Broj indeksa 163210
Nikšić 2016
iii
SAŽETAK
U modernom džudou funkcionalno-motoričke pripreme predstavljaju jedan od
ključnih elemenata u postizanju vrhunskih rezultata Godišnji ciklusi funkcionalno-
motoričke pripreme predstavljaju različite zadatake u pojedinim periodima
zahtijevajući specifičan usmjeren razvoj snage brzine izdržljivosti gipkosti i mora se
podudarati sa fazama i ciklusima treninga
Planiranje i programiranje funkcionalno-motoričkih priprema zavisiće od
kalendara takmičenja odnosno najvažnijeg takmičenja na kojem želimo postići
vrhunski rezultat
U ovom radu funkcionalno-motorička priprema je prikazana i obrađena kao
cjelina potrebna za ostvarivanje vrhunskih rezultata i kao cjelina sastavljena od niza
elemenata koji uzročno-posljedično utiču na nju Jedni od glavnih faktora i elemenata
funkcionalno-motoričke pripreme jesu snaga brzina izdržljivost gipkost i okretnost
koji su takođe posebno obrađeni u radu kroz prikaz određenih metoda koje se smatraju
kao najefikasnije za razvijanje istih
Zbog složenih karakteristika džudoa i zbog činjenice da puno antropoloških
karakteristika utiče na kvalitet aktivnosti struktura jednačine specifikacije precizno je
definisana utvrđenim redosledom činioca koji definišu uspjeh u ovom složenom sportu
Ključne riječi džudo metode funkcionalno-motorička priprema planiranje
programiranje snaga brzina
iv
ABSTRACT
In modern judo functional-motoric preparations represent one of the key elements
in achieving the top results Yearly cycles of the functional-motoric preparations are
made of different tasks in certain periods requesting a specific aimed development of
strength speed stamina pliability and needs to be in compliance with the phases and
cycles of the training
Planning and programming of the functional-motoric preparations shall depend on
the competition calendar especially on the most important competition at which we
would like to achieve a top result
In this paper the functional-motoric preparations are represented and processed as
a structure needed for achieving the top results as well as a complex consisted of a
number of elements which causally affect it Main factors and elements of the
functional-motoric preparations - strength speed stamina pliability and agility are also
specifically processed in the paper through review of certain methods which we
consider to be the most efficient for the development of these elements
Because of very complex characteristics of judo and the fact that many
anthropological factors are affecting the quality of activity structure of the equation of
specification is precisely defined by the established order of factors which define the
success in this composite sport
Key words judo methods functional-motoric preparations planning
programming strenht speed
v
SADRŽAJ
1 UVOD 1
2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ 2
3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH UDŽUDOU 5
4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIHPRIPREMA 7
5 PLANIRANJE PRIPREMA 8
51 Perspektivni plan priprema 8
52 Periodični plan priprema 8
53 Tekući plan priprema 9
54 Operativni plan priprema 9
55 Ciklusni plan priprema 10
6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA 12
61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme 12
62 Opšta funkcionalno-motorička priprema 13
63 Specifična funkcionalno-motorička priprema 15 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga 16
7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIHKVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 21
vi
71 Usavršavanje snage 21 711 Metod maksimalnog naprezanja 22 712 Metod repetitivnih naprezanja 23 713 Metod dinamičkog naprezanja 23 714 Metod izometrijskih naprezanja 24
72 Usavršavanje brzine 26 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije 27 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta 28
73 Usavršavanje izdržljivosti 29 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta 30 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta 32
74 Usavršavanje okretnosti 33
75 Usavršavanje gipkosti u džudou 35
8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI 37
9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA 39
10 ZAKLJUČAK 41
LITERATURA 42
SLIKE 43
BIOGRAFIJA 44
vii
1 UVOD
Funkcionalno-motoričkim pripremama pripada centralno mjesto u džudo sportu
U savremenom džudo treningu veliki akcenat se stavlja na razvijanje funkcionalno-
motoričkih osobina kao jednom od presudnih elemenata u osvajanju najsjajnijih odličja
i nije slučajno što je ona prva među jednakim osobinama potrebnih za uspjeh
Tehničko-taktička priprema je toliko usavršena i ujednačena kod vrhunskih džudista da
gotovo samo funkcionalno-motoričke osobine i njihov razvoj imaju presudnu ulogu u
rezultatima u savremenom džudou
Srsquoobzirom na to da postoje džudo kampovi skoro svakog vikenda u svijetu gdje
se okupljaju takmičari svih težinskih kategorija poznato je da su njihova znanja i
vladanje tehnikom i taktikom u borbi dobro poznata njima međusobno Svako među
njima je imao veliki broj borbi u makrociklusu što je velika prednost u njihovom
međusobnom susretu na takmičenjima Sve ove činjenice odaju sliku da je gotovo
nemoguće predvidjeti pobjednika meča tokom gledanja borbe
Dokaz za to su Olimpijske igre u Riu 2016 godine gdje se veliki broj borbi
upravo završavao u poslednjim sekundama meča većinom u ldquogolden scorerdquo gdje su
upravo funkcionalno-motoričke sposobnosti jednog džudiste nadvladale sposobnosti
drugog džudiste i tim odlučile pobjednika u meču
U ovom radu su predstavljene metode i primjer priprema reprezentacije
Jugoslavije (1989 godina) za razvijanje funkcionalno-motoričkih osobina za koje
možemo reći da su najefikasnije i kojima dajemo prednost u treningu vrhunskih
džudista u funkcionalno-motoričkim pripremama
1
2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
Podaci o počecima vještina koje su prethodile džudou su iz daleke prošlosti
Potreba za odbranom i savladavanjem napadača pomoću određenih tehnika kao i same
vještine pojavile su svuda gdje je ugnjetavanja bilo Tamo gdje su nasilnici pretežno u
hordama napadali plemena koja su se pretežno bavila stočarstvom i poljoprivredom
javila se prirodna pojava za samoodbranom razne alatke koje su se koristile u poljima
pretvorene su u oružje za samoodbranu Tada se i dešava da se savlađuju i vještine
odbrane golim rukama Borilačkim vještinama su najviše napredovali na Istoku u
hramovima budizma i hinduizma Dalaj Lama u knjizi ldquoTreće okordquo opisuje treninge sa
pokretima i bacanjima koji su slični tehnikama koje se primjenjuju u džudou
Borilačke vještine iz čijih je tehnika nastao džudo začete su na tlu Azije Zna se
da potiču iz Kine odakle su prenijeti u Japan gdje su usavršene do današnjeg dana Prvi
pisani izvori koji detaljnije govore o nastanku ovih vještina je ldquoHronika Japanardquo (Nihon
Šoki) pisana po carskom naređenju 720 godine U ovim zapisima govori se o turnirima
u snazi (ćikura kurabe) koji su se održavali za vrijeme vladavine imperatora Suini-na
230 godina prije nove ere Neki istoričari džudoa smatraju ovaj događaj kao istinitu i
važnu činjenicu koja ukazuje na začetke sumo rvanja i kuminči vještina (drevni oblici
borbe ldquogolim rukamardquo) U knjizi drevnih priča (Konjaku Monogatari) za koju se smatra
da je napisana u drugoj polovini XI vijeka pojavljuje se prvi put riječ ldquoJAVARArdquo a to
je borilačka vještina koja je prethodila nastajanju jiundashjitse iz koje je kasnije nastao
džudo (Dragić 1979)
Tvorac modernog džudoa Džigoro Kano (1860-1938) se 1877 godine upisao na
carski univerzitet gdje se upoznaje sa starim borilačkim vještinama Posvetio se
proučavanju jiundashjitse kod majstora Fukude i Matemom Ise Stupanjem na snagu carske
zabrane nošenja sablje samurajima počinje period stagnacije tradicionalnih borilačkih
vještina pa i jiundashjitse
Džigoro Kano diplomira političke i ekonomske nauke 1881 godine i otvara
sopstvenu školu ldquoŠkola jednakihrdquo (Gakušui Ryu) u kojoj vrši usavršavanje tehnika
izabranih iz jiundashjitse Uspostavlja sopstvene metode čije usavršavanje rezultira brojnim
2
saznanjima koja i danas čine osnov džudo tehnika Godinu dana kasnije 1882 godine
osniva novu školu ldquoKodokanrdquo (Institut za traženje puteva) u kojoj se vježba novi način
nazvan DŽUDO (DŽU - što znači nježan mekan gibak i DO ndash što znači put način
princip) U tehničkom pogledu džudo je definisan 1887 godine a ldquoduhovni principirdquo su
definisani 1922 godine kada su uspostavljeni principi ldquomaksimalna efikasnostrdquo
(Seryoko Zenyo) i ldquouzajamno pomaganje i zajednički napredakrdquo (Jita Koyel)
Slika 1 dr Džigoro Kano 1860-1938 god
Preuzeto sa httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-
4375pxjpg
Prva demonstracija džudoa u Evropi bila je u Londonu 1901 godine nakon čega
učenici Džigoro Kana formiraju prve klubove Džudo doživljava ekspanziju posle
Prvog svjetskog rata u Francuskoj Njemačkoj Engleskoj Italiji i Švajcarskoj
3
Prvi šampionat Evrope održan je 1934 godine u Drezdenu Evropska džudo unija
(EJU) osniva se 1948 godine u Londonu a od 1951 godine redovno se održavaju
prvenstva u Evropi
Međunarodni džudo savez (IJF) je osnovan 1956 godine u Tokiju i od tada se
svake druge godine održavaju svjetska prvenstva
Godine 1964 džudo je uvršten u program Olimpijskih igrara u Tokiju i od tada je
pristutan na svim zvaničnim takmičenjima u svijetu
U cilju vježbanja džudoa dr Džigoro Kan je rekao ldquoDžudo predstavlja način
pomoću kojeg možemo najefikasnije upotrijebiti fizičku i psihičku snagu Vježbajući
nas u napadu i odbrani džudo ojačava naše tijelo i duh i pomaže nam da principe
džudoa prihvatimo kao svoje Na taj način se usavršavamo i postajemo vredniji članovi
zajednice a to je konačni cilj džudoardquo (Dragić 1979)
4
3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
Svaki sport odnosno sportska grana ima jedinstvenu strukturu faktora koji utiču
na sportski rezultat u njoj Ti faktori odnosno činioci od kojih zavisi uspješnost u sportu
definisani su hijerarhijski To znači da na početku niza stoje najvažniji faktori ili
činioci a na kraju oni koji su manje važni Tako definisana hijerarhijska struktura
faktora naziva se jednačina specifikacije uspjeha u sportu Ona je hipotetska ako se do
hijerarhijske strukture faktora uspješnosti došlo temeljem subjektivne procjene njihove
važnosti (Milanović 2010) Jednačina specifikacije uspjeha u džudou je hipotetski ili naučno utvrđena
hijerarhijska struktura sposobnosti osobine i znanja sportista koje su važne za
postizanje vrhunskih sportskih rezultata (Sertić 2004)
Prvo mjesto u jednačini specifikacije za seniore zauzima snaga ispred
koordinacije dok je redosled drugačiji kod mlađih uzrasta - prvo koordinacija pa onda
snaga Iza same prirode džudoa i iz njegove strukturne analize proizilazi da su različiti
vidovi snage (maksimalna eksplozivna repetitivna i statička snaga) i koordinacija
najvažniji elementi koji određuju uspjeh u borbi U hipotetskoj jednačini specifikacije
za džudo preovladavaju sledeće antropološke karakteristike
bull u području SNAGE - maksimalna repetitivna eksplozivna i statička
bull u području KOORDINACIJE - koordinacija tijela brzina izvođenja složenih
motoričkih zadataka agilnost reorganizacija motoričkog stereotipa
bull u području KONATIVNIH OSOBINA - agresivnost ego super ego fitimija
harija samodominacija
bull u području FUNKCIONALNIH SPOSOBNOSTI - aerobne anaerobne i
aerobno-anaerobne
bull u području BRZINE - brzina jednostavnih pokreta
bull u području RAVNOTEŽE - sposobnost održavanja i uspostavljanja ravnotežnih
položaja
5
bull u poodručju KOGNITIVNIH SPOSOBNOSTI - faktor percepcije
Specijalizacije memorije i induktivnog rezona
bull i u području FLEKSIBILNOSTI - fleksibilnost u zglobu kuka i gipkosti u
torakalnom i lubalnom dijelu karlice (Sertić 2004)
Slika 2 Hipotetska jednačina uspješnosti u džudou (Sertić i Lindi 2003)
22
15
15 12
10
10
8
8
Hipotetska jednačina specifikacije uspješnosti u džudou
SNAGA
KOORDINACIJA
FUNKCIONALNE SPOSBNOSTI
BRZINA
KONATIVNE SPOSOBNOSTI
KOGNITIVNE SPOSOBNOSTI
RAVNOTEŽA
FLEKSIBILNOST
6
4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
U džudou se ciklus organizovanog rada oslanja na informacije koje se odnose na 1 Početni nivo osobina koje karakterišu organizam džudiste
2 Aktuelne razvojne tendencije u džudou dostignuća sportske prakse i džudo
teorije
3 Određivanje mjerljivih trenažnih ciljeva i zadataka gledanih iz baze podataka
uspjesnošti ponašanja u džudo borbi i pripremama za nju
4 Izrada opšte koncepcije džudiste za borbu
5 Kalendar takmičenja
6 Utvrđivanje proporcija izmedju opšte usmjerene i specifične pripreme
7 Određivanje dužine perioda treninga na izgrađivanje sportske forme njenu
stabilizaciju i njeno snižavanje
8 Utvrđivanje trenažnih struktura koje odgovaraju etapama izgrađivanja sportske
forme (sastav mezociklusa mikrociklusa i trenažnih jedinica)
9 Programiranje sadržaja za ispoljavanje prihvaćenih trenažnih struktura (sredstva
opterećenje metode i forme treninga (Ćirković 1995)
7
5 PLANIRANJE PRIPREMA
51 Perspektivni plan priprema
Perspektivni plan priprema sastavlja se na četiri godine (makrociklus) U
perspektivnom planu priprema određuju se glavni pravci aktivnosti kako pojedinca tako
i čitave ekipe Cilj i osnovni zadaci u višegodišnjoj pripremi planiraju se sredstvima
metodama i formom za vježbanje po periodima i etapama Dinamika opterećenja
sastavljena je na osnovu podataka o kratkim karakteristikama svakog sportiste
ponaosob Ukazuje se na važnost osnovnih takmičenja u svakom ciklusu određuju se
kontrolni normativi planiraju se osnovne vaspitno-pedagoške mjere i ljekarske
kontrole
Po obimu perspektivni plan predviđa broj trenažnih dana po godinama broj
takmičenja individualnih i grupnih treninga broj časova treninga (opšte i specifične
pripreme) podijeljenih na tehniku i taktiku sa teorijskom nastavom (Dragić 1996)
Prema intezitetu rada planira se broj treninga sa maksimalnim visokim i srednjim
intezitetom Planirana je kontrola pojedinaca i čitave ekipe Planiraju se osnovni zadaci
u godišnjim trenažnim ciklusima periodima i etapama a takođe i njihova dužina
trajanja obzirom na predstojeća najvažnija takmičenja
U individualnom perspektivnom planu funkcionalno-motoričkih priprema
konkretizuje se pojedinačni ili ekipni plan koji proizilazi iz mogućnosti odabiranja
pravog takmičara u određenoj kategoriji (Dragić 1996)
52 Periodični plan priprema
Periodični plan priprema sastavlja se na osnovu perspektivnog plana priprema za
jednu godinu On se odnosi samo na jedan dio priprema između dva najvažnija
takmičenja u godini
Jedan od ključnih uslova za uspjeh periodizacije jesu informacije o pravilnom
treniranju kondicionih svojstava tokom godišnjeg ciklusa treninga U svakom
8
periodičnom planu priprema detaljno se razrađuju zadaci kondicionih priprema
usavršavanje tehničko-taktičkih elemenata određuju se sredstva i metode priprema broj
dana veličina i karakter opterećenja na svakoj etapi priprema broj treninga i pauze za
dane odmora dinamika opterećenja po određenim etapama priprema vrijeme i količina
različitih formi treninga samostalni rad kod kuće broj randorija vrijeme vježbanja u
sali i na otvorenom terenu (Ćirković 1991)
53 Tekući plan priprema
Tekući plan priprema razrađuje se na osnovu periodičnog plana priprema On se
odnosi na period od 1-3 mjeseca to jest od jednog do drugog takmičenja U planu se
izrađuju različiti po karakteru mikrociklusi u kojima se određuje različito opterećenje i
pauze odmora Pri sastavljanju ovog plana uzima se u obzir stanje zdravlja sportiste
uslovi rada i života karakteristika vođenja borbe koje je sportista imao na poslednjem
takmičenju nivo njegovog sportskog majstorstva i moralno voljna priprema u
prethodnom periodu (Ćirković 1991) Tekuće se planiranje i programiranje izvodi na
temelju istih elemenata kao i kratkoročno ali u funkciji izgradnje mezociklusa kao
osnovne forme kreiranja trenažnog procesa u periodima i etapama (Kuleš 2008)
54 Operativni plan priprema
Operativni plan priprema razrađuje se za period na više od 20 dana ovaj plan u
nekoliko elemenata konkretizuje tekući plan priprema Obično se on koriguje za
vrijeme nastavno-trenažnih ili ipak samo trenažnih okupljanja na zajedničkim
pripremama za neko od važnih takmičenja
U suštini operativni plan priprema predviđa neposrednu pripremu džudista ka
stanju borbene gotovosti za predstojeće takmičenje
Pri razradi ovakvog plana neophodno je obratiti posebnu pažnju na realizaciju
sledećih osnovnih zadataka
9
bull Neprekidnost i kontinuiranost procesa treninga
bull Precizno određivanje zadataka i sadržaja treninga po određenim periodima i
etapama trenažne godine
bull Određivanje za svaku grupu sportista sredstva i metode kondicione tehničke i
taktičke pripreme s´obzirom na njihovu sportsku kvalifikaciju i zadatke
usavršavanja sportskog majstorstva
bull Određivanje sadržaja i sredstava moralno voljne pripreme svakog ponaosob
sportiste
bull U preciznoj organizaciji vaspitnog rada
bull Organizaciju pedagoške i ljekarske kontrole
bull Određivanje za svakog posebno plan priprema prema kalendaru takmičarske
godine
bull Određivanje nivoa trenažnih i takmičarskih opterećenja za džudo sport (Dragić
1979)
55 Ciklusni plan priprema
Ciklusni plan priprema obuhvata zatvoreni krug rada ili treninga u toku određenog
vremena U njemu se razrađuju zadaci sredstva i metode po godinama periodima
etapama nedeljama i danima Ciklusni plan može biti sastavljen u vidu teksta tabele i
grafika Sve ove forme dozvoljavaju detaljno upoređivanje u napredovanju kod
treniranja kondicionih tehničkih i taktičkih elemenata vezanih za džudo sport Ovakve
forme planiranja daju mogućnost dobrog iskorišćavanja različitih šema grafikona
kojima se lako mogu odrediti obim i intezitet opterećenja za svaki dan posebno u
časovima procentima i bodovima Od svega časovni plan treninga je najprostiji U
njemu se sastavljaju zadaci treninga predviđaju se sredstva raspodjeljuje se vrijeme za
različite forme rada i vidove priprema po određenim periodima i etapama
Na ovakav način proces funkcionalno-motoričkih priprema džudista počinje sa
organizacijom cijelog kolektiva Postavljaju se ciljevi i zadaci planiranih djelatnosti
10
svakog džudiste Vrši se izbor sredstava metoda i formi vježbanja Završava se
rješavanjem svih tih zadataka odnosno postizanjem određenih rezultata
Glavni zadatak planiranja priprema džudista ka dostizanju vrhunskih rezultata
trebalo bi da se završava naučno istraživačkim podacima svakog pojedinačno džudiste o
njegovom stanju sportske forme (Dragić 1996)
11
6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
Funkcionalno-motorička priprema predstavlja sistematsko i kontrolisano
odvijanje procesa prilagođavanja organizma kako bi se postigla najpovoljnija
funkcionalnost protiv opterećenja i naprezanja Treniranost kao uticaj fizioloških
promjena džudiste putem treninga usko je povezana sa pojmom treninga kao stručno-
pedagoškim procesom Fiziološke promjene utiču na organe i sisteme organizma čije se
stanje pod uticajem treninga može dovesti u visok stepen funkcionisanja Rukovodeći
stručno-pedagoškim procesom trener će zavisno od karaktera ovog procesa izborom
odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i motoričkih
sposobnosti sportiste Pod pojmom razvoj funkcionalnih sposobnosti podrazumijevamo
značajnije promjene na svim sistemima čovjeka a posebno na kardio-respiratornom
mišićno-koštanom i nervnom sistemu (Idrizović i Idrizović 2001) Dok na razvoj
motoričkih sposobnosti džudiste podrazumijevamo visok nivo usklađenosti motoričkih
osobina (snaga brzina izdržljivost okretnost i gipkost) što je osnovni preduslov za
postizanje vrhunskih rezultata u džudou Naučna istraživanja i stečeno ogromno
praktično iskustvo omogućavaju izvršenje kvantitativnih analiza i modeliranje nekih
procesa izbor efikasnijih šema trenažnih opterećenja U tom cilju izgrađuju se
takozvani prosječni statistički modeli kondicionih treninga za konkretne sportske
discipline a na tom osnovu individualni modeli priprema usklađeni sa morfo-
funkcionalnim statusom svakog sportiste i sa konkretnim zadacima trenažnog procesa
(Željaskov 2006)
61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
Funkcionalno-motorička priprema džudista karakteriše se razvijanjem
vegetativnih i motoričkih funkcija organizma Kada je riječ o zadacima funkcionalno-
motoričke pripreme u radu sa džudistima potrebno je istaći da je ona usmjerena na
učvršćenje zdravlja postizanje optimalnog fizičkog razvoja i razvijanje adaptacionih
12
sposobnosti koje će im omogućiti uspješnu izgradnju motoričkih osobina a kao solidnu
osnovu za kasniju uspješnu primjenu složene tehnike džudoa u sportskoj borbi
U procesu priprema sportista u okviru fizičke pripreme razlikujemo opštu i
specifičnu fizičku pripremu Pod opštom funkcionalno-motoričkom pripremom
podrazumijevamo stanje organizma i razvijenost motoričkih sposobnosti koje čine
čovjeka sposobnim da se uspješno bavi sportskim aktivnostima tj da izvodi rad
različitog karaktera (Dragić 1996)
Pod specifičnom funkcionalno-motoričkom pripremom podrazumijevamo stanje
organizma i razvijenost sposobnosti koje čine džudistu sposobnim da dostiže vrhunske
rezultate
62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
Opšta funkcionalna-motorička priprema se sastoji u razvoju primarnih
sposobnosti i karakteristika sportista sa ciljem razvijanja opšte kondicione treniranosti
primjenjujući prvenstveno trenažne sadržaje koji su usmjereni na razvoj sposobnosti
karakteristika sportista koje nisu specifične za određenu sportsku aktivnost (Malacko i
Doder 2008)
Ova priprema podrazumijeva proces harmičnog razvoja bazičnih funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti Opšta funkcionalno-motorička priprema je usmjerena na
podizanje efikasnosti svih organa i organskih sistema u funkcionalnom smislu
povećanje kordinacionih sposobnosti povećanje snage brzine i izdržljivosti U ovoj
pripremi veliki je akcenat na globalnoj obradi lokomotornog aparata Jedan od osnovnih
zadataka programa funkcionalno-motoričke pripreme jeste optimalan izbor vježbi
U sredstva opšte funkcionalno-motoričke pripreme prvenstveno spadaju vježbe
koje svestrano usavršavaju motoričke osobine i učvršćuju elementarne motoričke
navike vodeći pritom računa o njihovom harmoničnom djelovanju na organizam
sportiste (hodanje trčanje elementarne igre sportske igre plivanje skijanje
gimnastika vježbe sa opterećenjem itd)
13
Važno mjesto zauzimaju i vježbe kojima se preventivno djeluje na kritične zone
lokomotornog aparata npr kičma koje su izložene većim naporima a time i riziku za
povrede
U treningu sportista najpoznatije i najpogodnije su razne forme stanica posebno
sistem bdquoiz vježbe u vježbuldquo pri kojem se može obaviti i do stotinu vježbi različite
složenosti kontinuirano jedna za drugom Vježbe u parovima su veoma korisne
pogotovo u treningu mlađih sportista
U cilju postizanja većeg nivoa opšte funkcionalno-motoričke pripreme mogu se sa
uspjehom koristiti i određeni elementi iz borilačkih sportova Analizirajući krajnje
ciljeve i zadatke opšte funkcionalno-motoričke pripreme sa aspekta zahtjeva džudo
sporta potrebno je imati u vidu sledeće
bull da se izborom i primjenom sredstava opšte funkcionalno motoričke pripreme
doprinese opštem biološkom razvoju kao i razvoju motorike i pozitivnih
moralno-voljnih osobina džudista
bull tokom izbora i primjene sredstava opšte funkcionalno-motoričke pripreme
treba razvijati naročite fizičke sposobnosti koje su po karakteru nervno-
mišićnih naprezanja i načinu funkcionisanja organizma sličniji pokretima u
džudou
bull da se obogati fond kretanja džudista u usvajanju one motoričke navike koja
će ubrzati pozitivan prenos tj pozitivno uzajamno djelovanje između
vladanja tehnikom jedne vježbe i uspješnog ovladavanja i izvođenja druge
koja će ubrzati formiranje specifičnih navika neposredno potrebnih u džudou
bull da prelaskom na drugačiji karakter kretanja omogućuje potpunije i brže
odmaranje organizma i obnavljanje radne sposobnosti (Dragić1996)
14
63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
Cilj specifične funkcionalno-motoričke pripreme jeste da se izvrši kompleksna
adaptacija organizma u procesu razvoja i usavršavanja funkcionalnih i motoričkih
sposobnosti i adaptacija na sasvim određene kretne strukture koje po strukturi
opterećenju i dinamici odgovaraju datoj sportskoj grani Specifična funkcionalno-
motorička priprema utiče na razvoj motoričkih osobina neophodnih za izvođenje
specifičnih pokreta a koristi se kao sastavni dio cjeloukupnog stručno-pedagoškog
procesa usko povezana sa usavršavanjem tehničko-taktičkih elemenata (Dragić 1996)
Ukoliko želimo da izvršimo pravilan izbor odgovarajućih specifičnih vježbi za
džudo i usmjerimo ih na usavršavanje bilo koje motoričke osobine neophodno je dobro
proučiti strukturu pojedinih tehnika džudoa i aktivnosti pojedinih grupa mišića prilikom
realizacije određenog zahvata ili bacanja Na osnovu ovih pokazatelja utvrdićemo koji
su mišići najviše aktivirani tokom realizacije određene tehnike što će nam poslužiti kao
polazište za izbor određenog kompleksa specifičnih vježbi koje će imati najefikasniji
uticaj na njihov pravilan razvoj Prilikom primjene specifičnih vježbi koriste se i
dopunska opterećenja (spoljašnje opterećenje povećanje frekvence i trajanje vježbe)
pri čemu trener mora strogo voditi računa da primijenjeno spoljašnje opterećenje ne
naruši osnovnu biomehaničku strukturu kretanja i na taj način smanji racionalnost
izvođenja kretanja Pored uticaja na razvoj određenih grupa mišića sredstvima
specifične funkcionalno-motoričke pripreme takođe ćemo uticati na razvoj onih
motoričkih osobina za koje ocijenimo da u datom momentu uslovljavaju razvoj
određenih kvaliteta karakterističnih za džudo U zavisnosti od zadataka koje u
određenoj fazi pripreme želimo da rješavamo vježbe specifične pripreme uslovno
možemo da podijelimo na
bull vježbe za razvoj specifičnih motoričkih osobina
bull vježbe za usavršavanje specifičnih elemenata karakterističnih za džudo
Za odnos opštih i specifičnih funkcionalno-motoričkih priprema u džudou i
srodnim borilačkim sportovima interesantna su zapažanja poznatog sovjetskog
15
pedagoga iz ove oblasti profesora Čumakova i njegovih saradnika izloženih na donjoj
tabeli
Tabela 1 Odnos opšte i specifične pripreme (Dragić 1996)
Staž vježbanja Obim fizičke pripreme Specifična fizička priprema
Početnici 70 30
1-3 god 60 40
3-5 god 50 50
5-6 god 40 60
6-8 god 30 70
8 i više 20 80
Pravilno programiranje odnosa opšte i specifične pripreme džudista u određenoj
fazi ili periodu godišnjeg ciklusa treninga daje nam velike izglede na uspjeh
631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
Kao uspješan primjer možemo navesti pripreme džudo reprezentacije Jugoslavije
koje su bile sprovedene mjesec dana prije prvenstva svijeta u Beogradu 1989 godine
održane u tadašnjoj Čehoslovačkoj od 0709-15091989 godine a na kojem je
reprezentativac Jugoslavije Dragomir Bečanović osvojio zlatnu medalju
I dan priprema
Prije podne 0930 ndash 1100 h
bull Zagrijavanje džudo gimnastika 15 minuta
bull 15 minuta uči-komi na mjestu i kretanju
bull 7 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta
bull 10 minuta vježbe za opuštanje i smirivanje organizma
16
Poslije podne 1500 - 1630 h
bull 15 minuta zagrijavanje za randori u parteru
bull 7 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 5 minuta
bull Vježbe za relaksaciju 8 minuta
bull Poslije završenog treninga obavezna sauna bazen sa mineralnom vodom
hidromasaža opuštanje uz muziku Ukupno kompletan tretman traje 60 minuta
II dan priprema
Prije podne
bull Aktivan odmor (šetnja)
Poslije podne 1800 - 1930 h
bull Trčanje 5000m na vrijeme
bull Vježbe oblikovanja 15 minuta
bull Uskoci na mjestu 5 x 150 u seriji
bull Tehnika u kretanju sa dizanjem po 200 u seriji
bull 3 x 5 minuta rvanje sa puno guranja i vučenja
bull Poslije večere šetnja u prirodi od 2200 ndash 2300 h odmor na raspolaganju sauna
bazen hidromasaža sve ukupno 60 minuta
III dan priprema
Jutarnji trening 0715 - 0735 h
bull Vježbe oblikovanja i šetnja u šumi 1200 m dužine
Prije podne 1000 - 1200 h
bull Igranje fudbala u sali 35 minuta
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull 17 minuta uči komi u kretanju sa bacanjem
bull 4 x 5 minuta randori u stojećem stavu
Poslije podne 1700 - 1830 h
bull 10 minuta zagrijavanje
bull 10 minuta džudo parterna gimnastika
bull 15 minuta uči komi u kretanju
17
bull Randori u stojećem stavu 7 x 5 minuta pauza za odmor 3 minuta
bull Vježbe za relaksaciju i opuštanje
Večernji trening 2100 - 2200 h
bull 15 minuta plivanja u bazenu
bull 30 minuta sauna
bull 15 minuta hidro masaža u mineralnoj toploj vodi
IV dan priprema
Jutarnji trening 0710 - 0745 h
bull 4500 m trčanja svako svojim tempom
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull Uskoci na mjestu 2 x 200
bull Tehnika u kretanju 5 minuta kontinuirano
Prije podne 1000 - 1100 h
bull 10 minuta zagrijavanja
bull 10 minuta uči-komi na mjestu
bull 10 minuta uči-komi nožne tehnike u kretanju
bull 10 minuta uči-komi kombinacija
bull 5 x 1 minut uči-komi u parteru specijalke napad maksimalno
bull Vježbe snage sklekovi zgibovi sa partnerom trbuh-leđa polu mostovi vježbe
za mišiće vrata i na kraju istezanje
Poslije podne 1530 - 1710 h
bull 10 minuta zagrijavanja
bull 10 minuta uči-komi na mjestu
bull Uči-komi na 10 sekundi brzinski ulasci sa bacanjem na kraju onda drugi radi
tehniku 20 sekundi
bull 8 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza po 3 minuta
bull Nage-vaza svako po 100 bacanja
bull Vježbe za relaksaciju
bull 40 minuta posle ovog treninga sauna bazen masaža hidro masaža
18
V dan priprema
Prije podne 0930 - 1100 h
bull Igranje fudbala u sali 60 minuta
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull Vježbe za mišiće trbuha i leđa sklekovi zgibovi
Poslije podne 1530 - 1700 h
bull 10 minuta džudo vježbe oblikovanja
bull 5 minuta uči-komi na mjestu
bull 3 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta
bull 5 x 5 minuta randori linija sa pauzom od 5 minuta
bull Nage-komi svako po 150 bacanja
Večernji trening 2000 - 2130 h
bull Sauna bazen masaža
VI dan priprema
Jutarnji trening 0710 - 0745 h
bull Trčanje dužine 4500 m na vrijeme
bull 8 minuta vježbe oblikovanja
bull Uskoci na mjestu 2 x 250
Prije podne 1000 - 1130 h
bull 5 minuta zagrijavanje lak randori u parteru
bull 5 minuta vježbe oblikovanja zagrijavanja
bull 5 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta
bull 5 minuta relaksacija joga vježbama
Poslije podne 1700 - 1800 h
bull 10 minuta zagrijavanje
bull 10 minuta bucu-kari
bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 3 minuta
bull 5 minuta relaksacije
Večernji trening od 2100 - 2200 h
19
bull Bazen sauna hidro masaža
VII dan priprema
Jutarnji trening 1000 - 1100 h
bull Oštro trčanje 4000 m na vrijeme
bull 10 minuta vježbe oblikovanja
bull Uskoci na mjestu 2 x 200
bull Tehnika u kretanju sa dizanjem 10 minuta
Poslije podne 1700 - 1800 h
bull 10 minuta vježbe oblikovanja
bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta
bull 10 minuta relaksacija vježbama joge
Večernji trening 2100 - 2200 h
bull Sauna bazen hidro masaža
VIII dan priprema
bull Dan odmora povratak kući (Ćirković 1991)
20
7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage
Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno
uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje
snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora
partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na
zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na
razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike
količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista
primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog
perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom
procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu
treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo
izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)
Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao
procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje
(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja
bez prekida rada (do otkaza)
Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim
prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno
se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako
na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok
stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored
toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage
ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u
dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)
21
Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i
druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na
izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu
Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod
maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja
i metod izometrijskih naprezanja
711 Metod maksimalnog naprezanja
Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu
džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste
Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod
uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna
je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim
fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava
na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže
veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u
treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)
Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
22
712 Metod repetitivnih naprezanja
Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno
izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti
sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a
najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta
Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati
npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja
određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju
treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama
može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U
ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)
U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom
primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju
vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri
ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)
713 Metod dinamičkog naprezanja
Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao
što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici
zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru
mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja
odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom
Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip
rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku
izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje
treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje
pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što
23
markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja
pokreta
U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije
Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće
dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja
možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja
Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd
(Banović 2007)
Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
714 Metod izometrijskih naprezanja
Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta
naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u
stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa
eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično
služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod
izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi
24
Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje
rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-
10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne
treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da
uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2
mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe
labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u
naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne
sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti
sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda
pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke
kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović
2007)
Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-
treninga-snage-iii-deo
25
72 Usavršavanje brzine
Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom
vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović
i Idrizović 2001)
Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada
vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne
forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata
tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim
dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom
brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave
brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili
specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane
protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje
specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova
brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode
usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog
pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova
Slika 6 Usavršavanje brzine
Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
26
721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi
(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići
visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja
brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće
suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)
Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na
početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan
pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno
dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj
početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu
sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal
Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili
više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se
unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u
27
kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na
primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za
dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu
mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja
Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon
zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije
praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog
trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je
od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista
visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja
Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri
pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada
protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i
dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije
pojavljuju izolovano
722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da
je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine
određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa
određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u
izvođenju datog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a
naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu
svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske
kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog
pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i
pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu
28
sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno
izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)
Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
73 Usavršavanje izdržljivosti
Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u
toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što
borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju
svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)
Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na
efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)
Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo
ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je
usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa
završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od
par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta
Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj
borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost
29
džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-
sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne
izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje
anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod
kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri
čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad
u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85
opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog
opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj
zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena
kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista
po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)
Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti
Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-
za-eksplozivnost
731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne
energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na
periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju
30
funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju
kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam
predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)
Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju
duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja
kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih
mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u
minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se
stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti
džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja
(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i
njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše
neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao
uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40
min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u
31
pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje
mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)
U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva
minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi
stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se
primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić
1979)
732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od
nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista
ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je
frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u
ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti
nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u
fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na
značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti
Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu
ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna
ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti
takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara
kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta
gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U
procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati
učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica
opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo
anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži
predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti
32
džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod
Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A
osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i
odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje
započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u
minuti
Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima
opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali
dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja
sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi
pasivni odmori (Dragić 1996)
Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
74 Usavršavanje okretnosti
Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi
pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi
pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se
33
mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti
razlikujemo dvije uzajamno povezane metode
bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje
u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito
izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme
zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz
puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-
oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove
motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8
godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje
novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju
usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali
samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti
dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti
Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe
i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta
obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom
kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske
igre itd)
bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom
primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju
(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke
pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da
djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala
situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na
novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora
ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno
primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste
dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo
34
aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se
iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima
zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz
različitih položaja (Dragić 1996)
75 Usavršavanje gipkosti u džudou
Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za
izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti
Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu
pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura
kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim
situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih
osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao
osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od
zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada
usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog
procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri
primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)
Slika 12 Usavršavanje gipkosti
Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
35
Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u
svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo
gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj
snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za
usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim
uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u
cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na
dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku
koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode
pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su
bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom
izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u
takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe
ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i
pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač
sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od
dinamičkog načina
bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja
izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom
narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja
pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko
tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem
se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i
gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja
treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati
da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba
izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno
slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i
odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)
36
8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno
mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u
sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu
samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje
napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima
treninga u toku sportske borbe)
U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane
sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane
sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u
najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora
bull funkcionalnog stanja organizma
bull veličine opterećenja (Dragić 1996)
Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu
utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava
stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom
procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za
sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem
je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču
na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U
trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na
prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti
sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u
stanje pretreniranosti
Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena
treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti
odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg
opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja
37
što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki
naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo
bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom
određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo
pridržavati sledećih principa
bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog
sportiste posebno
bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na
prethodnom
bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od
prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće
opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)
Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost
organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog
procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških
zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite
nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o
nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što
svakako zavisi od doziranja opterećenja
Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih
osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje
se polazi
Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom
od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100
te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)
38
9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće
sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku
i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se
povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz
mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem
poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i
ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U
džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim
povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje
zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova
Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od
toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama
Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju
kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i
kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja
Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo
lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za
džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu
specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno
lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove
pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)
Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći
trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste
do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi
stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje
može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl
39
Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma
nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja
organizma
bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u
njima u toku laganog aerobnog rada
bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili
angažovani u toku sportskog treninga
bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža
toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)
40
10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od
pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti
pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa
optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge
strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme
zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo
kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne
grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-
motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata
Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage
(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim
toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti
aerobnog i anaerobnog tipa
U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji
je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i
izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata
Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata
potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se
svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki
izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne
funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i
međunarodnoj sceni
41
LITERATURA
1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-
matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu
2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika
Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska
akademija
3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko
izdanje
4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke
kulture
5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke
kulture Vojvodine
6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica
Univerzitet Crne Gore
7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u
Zagrebu
8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi
Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine
9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u
Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet
sveučilišta u Zagrebu
11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki
fakultet sveučilišta u Zagrebu
12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska
akademija
42
SLIKE
Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg
Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb
Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu
Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-
treninga-snage-iii-deo
Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-
eksplozivnost
Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
43
BIOGRAFIJA
Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne
Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet
za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i
profesionalno se bavio džudom
Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac
Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine
Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara
44
UNIVERZITET CRNE GORE
FAKULTET ZA SPORT I FIZIČKO VASPITANJE - NIKŠIĆ
Funkcionalno-motorička priprema u džudou
(Završni rad)
Predmet Antopomotorika u sportu Kandidat Stefan Pejović
Mentor prof dr Kemal Idrizović Studijski program Sportski treneri
Broj indeksa 163210
Nikšić 2016
iii
SAŽETAK
U modernom džudou funkcionalno-motoričke pripreme predstavljaju jedan od
ključnih elemenata u postizanju vrhunskih rezultata Godišnji ciklusi funkcionalno-
motoričke pripreme predstavljaju različite zadatake u pojedinim periodima
zahtijevajući specifičan usmjeren razvoj snage brzine izdržljivosti gipkosti i mora se
podudarati sa fazama i ciklusima treninga
Planiranje i programiranje funkcionalno-motoričkih priprema zavisiće od
kalendara takmičenja odnosno najvažnijeg takmičenja na kojem želimo postići
vrhunski rezultat
U ovom radu funkcionalno-motorička priprema je prikazana i obrađena kao
cjelina potrebna za ostvarivanje vrhunskih rezultata i kao cjelina sastavljena od niza
elemenata koji uzročno-posljedično utiču na nju Jedni od glavnih faktora i elemenata
funkcionalno-motoričke pripreme jesu snaga brzina izdržljivost gipkost i okretnost
koji su takođe posebno obrađeni u radu kroz prikaz određenih metoda koje se smatraju
kao najefikasnije za razvijanje istih
Zbog složenih karakteristika džudoa i zbog činjenice da puno antropoloških
karakteristika utiče na kvalitet aktivnosti struktura jednačine specifikacije precizno je
definisana utvrđenim redosledom činioca koji definišu uspjeh u ovom složenom sportu
Ključne riječi džudo metode funkcionalno-motorička priprema planiranje
programiranje snaga brzina
iv
ABSTRACT
In modern judo functional-motoric preparations represent one of the key elements
in achieving the top results Yearly cycles of the functional-motoric preparations are
made of different tasks in certain periods requesting a specific aimed development of
strength speed stamina pliability and needs to be in compliance with the phases and
cycles of the training
Planning and programming of the functional-motoric preparations shall depend on
the competition calendar especially on the most important competition at which we
would like to achieve a top result
In this paper the functional-motoric preparations are represented and processed as
a structure needed for achieving the top results as well as a complex consisted of a
number of elements which causally affect it Main factors and elements of the
functional-motoric preparations - strength speed stamina pliability and agility are also
specifically processed in the paper through review of certain methods which we
consider to be the most efficient for the development of these elements
Because of very complex characteristics of judo and the fact that many
anthropological factors are affecting the quality of activity structure of the equation of
specification is precisely defined by the established order of factors which define the
success in this composite sport
Key words judo methods functional-motoric preparations planning
programming strenht speed
v
SADRŽAJ
1 UVOD 1
2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ 2
3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH UDŽUDOU 5
4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIHPRIPREMA 7
5 PLANIRANJE PRIPREMA 8
51 Perspektivni plan priprema 8
52 Periodični plan priprema 8
53 Tekući plan priprema 9
54 Operativni plan priprema 9
55 Ciklusni plan priprema 10
6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA 12
61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme 12
62 Opšta funkcionalno-motorička priprema 13
63 Specifična funkcionalno-motorička priprema 15 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga 16
7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIHKVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 21
vi
71 Usavršavanje snage 21 711 Metod maksimalnog naprezanja 22 712 Metod repetitivnih naprezanja 23 713 Metod dinamičkog naprezanja 23 714 Metod izometrijskih naprezanja 24
72 Usavršavanje brzine 26 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije 27 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta 28
73 Usavršavanje izdržljivosti 29 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta 30 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta 32
74 Usavršavanje okretnosti 33
75 Usavršavanje gipkosti u džudou 35
8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI 37
9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA 39
10 ZAKLJUČAK 41
LITERATURA 42
SLIKE 43
BIOGRAFIJA 44
vii
1 UVOD
Funkcionalno-motoričkim pripremama pripada centralno mjesto u džudo sportu
U savremenom džudo treningu veliki akcenat se stavlja na razvijanje funkcionalno-
motoričkih osobina kao jednom od presudnih elemenata u osvajanju najsjajnijih odličja
i nije slučajno što je ona prva među jednakim osobinama potrebnih za uspjeh
Tehničko-taktička priprema je toliko usavršena i ujednačena kod vrhunskih džudista da
gotovo samo funkcionalno-motoričke osobine i njihov razvoj imaju presudnu ulogu u
rezultatima u savremenom džudou
Srsquoobzirom na to da postoje džudo kampovi skoro svakog vikenda u svijetu gdje
se okupljaju takmičari svih težinskih kategorija poznato je da su njihova znanja i
vladanje tehnikom i taktikom u borbi dobro poznata njima međusobno Svako među
njima je imao veliki broj borbi u makrociklusu što je velika prednost u njihovom
međusobnom susretu na takmičenjima Sve ove činjenice odaju sliku da je gotovo
nemoguće predvidjeti pobjednika meča tokom gledanja borbe
Dokaz za to su Olimpijske igre u Riu 2016 godine gdje se veliki broj borbi
upravo završavao u poslednjim sekundama meča većinom u ldquogolden scorerdquo gdje su
upravo funkcionalno-motoričke sposobnosti jednog džudiste nadvladale sposobnosti
drugog džudiste i tim odlučile pobjednika u meču
U ovom radu su predstavljene metode i primjer priprema reprezentacije
Jugoslavije (1989 godina) za razvijanje funkcionalno-motoričkih osobina za koje
možemo reći da su najefikasnije i kojima dajemo prednost u treningu vrhunskih
džudista u funkcionalno-motoričkim pripremama
1
2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
Podaci o počecima vještina koje su prethodile džudou su iz daleke prošlosti
Potreba za odbranom i savladavanjem napadača pomoću određenih tehnika kao i same
vještine pojavile su svuda gdje je ugnjetavanja bilo Tamo gdje su nasilnici pretežno u
hordama napadali plemena koja su se pretežno bavila stočarstvom i poljoprivredom
javila se prirodna pojava za samoodbranom razne alatke koje su se koristile u poljima
pretvorene su u oružje za samoodbranu Tada se i dešava da se savlađuju i vještine
odbrane golim rukama Borilačkim vještinama su najviše napredovali na Istoku u
hramovima budizma i hinduizma Dalaj Lama u knjizi ldquoTreće okordquo opisuje treninge sa
pokretima i bacanjima koji su slični tehnikama koje se primjenjuju u džudou
Borilačke vještine iz čijih je tehnika nastao džudo začete su na tlu Azije Zna se
da potiču iz Kine odakle su prenijeti u Japan gdje su usavršene do današnjeg dana Prvi
pisani izvori koji detaljnije govore o nastanku ovih vještina je ldquoHronika Japanardquo (Nihon
Šoki) pisana po carskom naređenju 720 godine U ovim zapisima govori se o turnirima
u snazi (ćikura kurabe) koji su se održavali za vrijeme vladavine imperatora Suini-na
230 godina prije nove ere Neki istoričari džudoa smatraju ovaj događaj kao istinitu i
važnu činjenicu koja ukazuje na začetke sumo rvanja i kuminči vještina (drevni oblici
borbe ldquogolim rukamardquo) U knjizi drevnih priča (Konjaku Monogatari) za koju se smatra
da je napisana u drugoj polovini XI vijeka pojavljuje se prvi put riječ ldquoJAVARArdquo a to
je borilačka vještina koja je prethodila nastajanju jiundashjitse iz koje je kasnije nastao
džudo (Dragić 1979)
Tvorac modernog džudoa Džigoro Kano (1860-1938) se 1877 godine upisao na
carski univerzitet gdje se upoznaje sa starim borilačkim vještinama Posvetio se
proučavanju jiundashjitse kod majstora Fukude i Matemom Ise Stupanjem na snagu carske
zabrane nošenja sablje samurajima počinje period stagnacije tradicionalnih borilačkih
vještina pa i jiundashjitse
Džigoro Kano diplomira političke i ekonomske nauke 1881 godine i otvara
sopstvenu školu ldquoŠkola jednakihrdquo (Gakušui Ryu) u kojoj vrši usavršavanje tehnika
izabranih iz jiundashjitse Uspostavlja sopstvene metode čije usavršavanje rezultira brojnim
2
saznanjima koja i danas čine osnov džudo tehnika Godinu dana kasnije 1882 godine
osniva novu školu ldquoKodokanrdquo (Institut za traženje puteva) u kojoj se vježba novi način
nazvan DŽUDO (DŽU - što znači nježan mekan gibak i DO ndash što znači put način
princip) U tehničkom pogledu džudo je definisan 1887 godine a ldquoduhovni principirdquo su
definisani 1922 godine kada su uspostavljeni principi ldquomaksimalna efikasnostrdquo
(Seryoko Zenyo) i ldquouzajamno pomaganje i zajednički napredakrdquo (Jita Koyel)
Slika 1 dr Džigoro Kano 1860-1938 god
Preuzeto sa httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-
4375pxjpg
Prva demonstracija džudoa u Evropi bila je u Londonu 1901 godine nakon čega
učenici Džigoro Kana formiraju prve klubove Džudo doživljava ekspanziju posle
Prvog svjetskog rata u Francuskoj Njemačkoj Engleskoj Italiji i Švajcarskoj
3
Prvi šampionat Evrope održan je 1934 godine u Drezdenu Evropska džudo unija
(EJU) osniva se 1948 godine u Londonu a od 1951 godine redovno se održavaju
prvenstva u Evropi
Međunarodni džudo savez (IJF) je osnovan 1956 godine u Tokiju i od tada se
svake druge godine održavaju svjetska prvenstva
Godine 1964 džudo je uvršten u program Olimpijskih igrara u Tokiju i od tada je
pristutan na svim zvaničnim takmičenjima u svijetu
U cilju vježbanja džudoa dr Džigoro Kan je rekao ldquoDžudo predstavlja način
pomoću kojeg možemo najefikasnije upotrijebiti fizičku i psihičku snagu Vježbajući
nas u napadu i odbrani džudo ojačava naše tijelo i duh i pomaže nam da principe
džudoa prihvatimo kao svoje Na taj način se usavršavamo i postajemo vredniji članovi
zajednice a to je konačni cilj džudoardquo (Dragić 1979)
4
3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
Svaki sport odnosno sportska grana ima jedinstvenu strukturu faktora koji utiču
na sportski rezultat u njoj Ti faktori odnosno činioci od kojih zavisi uspješnost u sportu
definisani su hijerarhijski To znači da na početku niza stoje najvažniji faktori ili
činioci a na kraju oni koji su manje važni Tako definisana hijerarhijska struktura
faktora naziva se jednačina specifikacije uspjeha u sportu Ona je hipotetska ako se do
hijerarhijske strukture faktora uspješnosti došlo temeljem subjektivne procjene njihove
važnosti (Milanović 2010) Jednačina specifikacije uspjeha u džudou je hipotetski ili naučno utvrđena
hijerarhijska struktura sposobnosti osobine i znanja sportista koje su važne za
postizanje vrhunskih sportskih rezultata (Sertić 2004)
Prvo mjesto u jednačini specifikacije za seniore zauzima snaga ispred
koordinacije dok je redosled drugačiji kod mlađih uzrasta - prvo koordinacija pa onda
snaga Iza same prirode džudoa i iz njegove strukturne analize proizilazi da su različiti
vidovi snage (maksimalna eksplozivna repetitivna i statička snaga) i koordinacija
najvažniji elementi koji određuju uspjeh u borbi U hipotetskoj jednačini specifikacije
za džudo preovladavaju sledeće antropološke karakteristike
bull u području SNAGE - maksimalna repetitivna eksplozivna i statička
bull u području KOORDINACIJE - koordinacija tijela brzina izvođenja složenih
motoričkih zadataka agilnost reorganizacija motoričkog stereotipa
bull u području KONATIVNIH OSOBINA - agresivnost ego super ego fitimija
harija samodominacija
bull u području FUNKCIONALNIH SPOSOBNOSTI - aerobne anaerobne i
aerobno-anaerobne
bull u području BRZINE - brzina jednostavnih pokreta
bull u području RAVNOTEŽE - sposobnost održavanja i uspostavljanja ravnotežnih
položaja
5
bull u poodručju KOGNITIVNIH SPOSOBNOSTI - faktor percepcije
Specijalizacije memorije i induktivnog rezona
bull i u području FLEKSIBILNOSTI - fleksibilnost u zglobu kuka i gipkosti u
torakalnom i lubalnom dijelu karlice (Sertić 2004)
Slika 2 Hipotetska jednačina uspješnosti u džudou (Sertić i Lindi 2003)
22
15
15 12
10
10
8
8
Hipotetska jednačina specifikacije uspješnosti u džudou
SNAGA
KOORDINACIJA
FUNKCIONALNE SPOSBNOSTI
BRZINA
KONATIVNE SPOSOBNOSTI
KOGNITIVNE SPOSOBNOSTI
RAVNOTEŽA
FLEKSIBILNOST
6
4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
U džudou se ciklus organizovanog rada oslanja na informacije koje se odnose na 1 Početni nivo osobina koje karakterišu organizam džudiste
2 Aktuelne razvojne tendencije u džudou dostignuća sportske prakse i džudo
teorije
3 Određivanje mjerljivih trenažnih ciljeva i zadataka gledanih iz baze podataka
uspjesnošti ponašanja u džudo borbi i pripremama za nju
4 Izrada opšte koncepcije džudiste za borbu
5 Kalendar takmičenja
6 Utvrđivanje proporcija izmedju opšte usmjerene i specifične pripreme
7 Određivanje dužine perioda treninga na izgrađivanje sportske forme njenu
stabilizaciju i njeno snižavanje
8 Utvrđivanje trenažnih struktura koje odgovaraju etapama izgrađivanja sportske
forme (sastav mezociklusa mikrociklusa i trenažnih jedinica)
9 Programiranje sadržaja za ispoljavanje prihvaćenih trenažnih struktura (sredstva
opterećenje metode i forme treninga (Ćirković 1995)
7
5 PLANIRANJE PRIPREMA
51 Perspektivni plan priprema
Perspektivni plan priprema sastavlja se na četiri godine (makrociklus) U
perspektivnom planu priprema određuju se glavni pravci aktivnosti kako pojedinca tako
i čitave ekipe Cilj i osnovni zadaci u višegodišnjoj pripremi planiraju se sredstvima
metodama i formom za vježbanje po periodima i etapama Dinamika opterećenja
sastavljena je na osnovu podataka o kratkim karakteristikama svakog sportiste
ponaosob Ukazuje se na važnost osnovnih takmičenja u svakom ciklusu određuju se
kontrolni normativi planiraju se osnovne vaspitno-pedagoške mjere i ljekarske
kontrole
Po obimu perspektivni plan predviđa broj trenažnih dana po godinama broj
takmičenja individualnih i grupnih treninga broj časova treninga (opšte i specifične
pripreme) podijeljenih na tehniku i taktiku sa teorijskom nastavom (Dragić 1996)
Prema intezitetu rada planira se broj treninga sa maksimalnim visokim i srednjim
intezitetom Planirana je kontrola pojedinaca i čitave ekipe Planiraju se osnovni zadaci
u godišnjim trenažnim ciklusima periodima i etapama a takođe i njihova dužina
trajanja obzirom na predstojeća najvažnija takmičenja
U individualnom perspektivnom planu funkcionalno-motoričkih priprema
konkretizuje se pojedinačni ili ekipni plan koji proizilazi iz mogućnosti odabiranja
pravog takmičara u određenoj kategoriji (Dragić 1996)
52 Periodični plan priprema
Periodični plan priprema sastavlja se na osnovu perspektivnog plana priprema za
jednu godinu On se odnosi samo na jedan dio priprema između dva najvažnija
takmičenja u godini
Jedan od ključnih uslova za uspjeh periodizacije jesu informacije o pravilnom
treniranju kondicionih svojstava tokom godišnjeg ciklusa treninga U svakom
8
periodičnom planu priprema detaljno se razrađuju zadaci kondicionih priprema
usavršavanje tehničko-taktičkih elemenata određuju se sredstva i metode priprema broj
dana veličina i karakter opterećenja na svakoj etapi priprema broj treninga i pauze za
dane odmora dinamika opterećenja po određenim etapama priprema vrijeme i količina
različitih formi treninga samostalni rad kod kuće broj randorija vrijeme vježbanja u
sali i na otvorenom terenu (Ćirković 1991)
53 Tekući plan priprema
Tekući plan priprema razrađuje se na osnovu periodičnog plana priprema On se
odnosi na period od 1-3 mjeseca to jest od jednog do drugog takmičenja U planu se
izrađuju različiti po karakteru mikrociklusi u kojima se određuje različito opterećenje i
pauze odmora Pri sastavljanju ovog plana uzima se u obzir stanje zdravlja sportiste
uslovi rada i života karakteristika vođenja borbe koje je sportista imao na poslednjem
takmičenju nivo njegovog sportskog majstorstva i moralno voljna priprema u
prethodnom periodu (Ćirković 1991) Tekuće se planiranje i programiranje izvodi na
temelju istih elemenata kao i kratkoročno ali u funkciji izgradnje mezociklusa kao
osnovne forme kreiranja trenažnog procesa u periodima i etapama (Kuleš 2008)
54 Operativni plan priprema
Operativni plan priprema razrađuje se za period na više od 20 dana ovaj plan u
nekoliko elemenata konkretizuje tekući plan priprema Obično se on koriguje za
vrijeme nastavno-trenažnih ili ipak samo trenažnih okupljanja na zajedničkim
pripremama za neko od važnih takmičenja
U suštini operativni plan priprema predviđa neposrednu pripremu džudista ka
stanju borbene gotovosti za predstojeće takmičenje
Pri razradi ovakvog plana neophodno je obratiti posebnu pažnju na realizaciju
sledećih osnovnih zadataka
9
bull Neprekidnost i kontinuiranost procesa treninga
bull Precizno određivanje zadataka i sadržaja treninga po određenim periodima i
etapama trenažne godine
bull Određivanje za svaku grupu sportista sredstva i metode kondicione tehničke i
taktičke pripreme s´obzirom na njihovu sportsku kvalifikaciju i zadatke
usavršavanja sportskog majstorstva
bull Određivanje sadržaja i sredstava moralno voljne pripreme svakog ponaosob
sportiste
bull U preciznoj organizaciji vaspitnog rada
bull Organizaciju pedagoške i ljekarske kontrole
bull Određivanje za svakog posebno plan priprema prema kalendaru takmičarske
godine
bull Određivanje nivoa trenažnih i takmičarskih opterećenja za džudo sport (Dragić
1979)
55 Ciklusni plan priprema
Ciklusni plan priprema obuhvata zatvoreni krug rada ili treninga u toku određenog
vremena U njemu se razrađuju zadaci sredstva i metode po godinama periodima
etapama nedeljama i danima Ciklusni plan može biti sastavljen u vidu teksta tabele i
grafika Sve ove forme dozvoljavaju detaljno upoređivanje u napredovanju kod
treniranja kondicionih tehničkih i taktičkih elemenata vezanih za džudo sport Ovakve
forme planiranja daju mogućnost dobrog iskorišćavanja različitih šema grafikona
kojima se lako mogu odrediti obim i intezitet opterećenja za svaki dan posebno u
časovima procentima i bodovima Od svega časovni plan treninga je najprostiji U
njemu se sastavljaju zadaci treninga predviđaju se sredstva raspodjeljuje se vrijeme za
različite forme rada i vidove priprema po određenim periodima i etapama
Na ovakav način proces funkcionalno-motoričkih priprema džudista počinje sa
organizacijom cijelog kolektiva Postavljaju se ciljevi i zadaci planiranih djelatnosti
10
svakog džudiste Vrši se izbor sredstava metoda i formi vježbanja Završava se
rješavanjem svih tih zadataka odnosno postizanjem određenih rezultata
Glavni zadatak planiranja priprema džudista ka dostizanju vrhunskih rezultata
trebalo bi da se završava naučno istraživačkim podacima svakog pojedinačno džudiste o
njegovom stanju sportske forme (Dragić 1996)
11
6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
Funkcionalno-motorička priprema predstavlja sistematsko i kontrolisano
odvijanje procesa prilagođavanja organizma kako bi se postigla najpovoljnija
funkcionalnost protiv opterećenja i naprezanja Treniranost kao uticaj fizioloških
promjena džudiste putem treninga usko je povezana sa pojmom treninga kao stručno-
pedagoškim procesom Fiziološke promjene utiču na organe i sisteme organizma čije se
stanje pod uticajem treninga može dovesti u visok stepen funkcionisanja Rukovodeći
stručno-pedagoškim procesom trener će zavisno od karaktera ovog procesa izborom
odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i motoričkih
sposobnosti sportiste Pod pojmom razvoj funkcionalnih sposobnosti podrazumijevamo
značajnije promjene na svim sistemima čovjeka a posebno na kardio-respiratornom
mišićno-koštanom i nervnom sistemu (Idrizović i Idrizović 2001) Dok na razvoj
motoričkih sposobnosti džudiste podrazumijevamo visok nivo usklađenosti motoričkih
osobina (snaga brzina izdržljivost okretnost i gipkost) što je osnovni preduslov za
postizanje vrhunskih rezultata u džudou Naučna istraživanja i stečeno ogromno
praktično iskustvo omogućavaju izvršenje kvantitativnih analiza i modeliranje nekih
procesa izbor efikasnijih šema trenažnih opterećenja U tom cilju izgrađuju se
takozvani prosječni statistički modeli kondicionih treninga za konkretne sportske
discipline a na tom osnovu individualni modeli priprema usklađeni sa morfo-
funkcionalnim statusom svakog sportiste i sa konkretnim zadacima trenažnog procesa
(Željaskov 2006)
61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
Funkcionalno-motorička priprema džudista karakteriše se razvijanjem
vegetativnih i motoričkih funkcija organizma Kada je riječ o zadacima funkcionalno-
motoričke pripreme u radu sa džudistima potrebno je istaći da je ona usmjerena na
učvršćenje zdravlja postizanje optimalnog fizičkog razvoja i razvijanje adaptacionih
12
sposobnosti koje će im omogućiti uspješnu izgradnju motoričkih osobina a kao solidnu
osnovu za kasniju uspješnu primjenu složene tehnike džudoa u sportskoj borbi
U procesu priprema sportista u okviru fizičke pripreme razlikujemo opštu i
specifičnu fizičku pripremu Pod opštom funkcionalno-motoričkom pripremom
podrazumijevamo stanje organizma i razvijenost motoričkih sposobnosti koje čine
čovjeka sposobnim da se uspješno bavi sportskim aktivnostima tj da izvodi rad
različitog karaktera (Dragić 1996)
Pod specifičnom funkcionalno-motoričkom pripremom podrazumijevamo stanje
organizma i razvijenost sposobnosti koje čine džudistu sposobnim da dostiže vrhunske
rezultate
62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
Opšta funkcionalna-motorička priprema se sastoji u razvoju primarnih
sposobnosti i karakteristika sportista sa ciljem razvijanja opšte kondicione treniranosti
primjenjujući prvenstveno trenažne sadržaje koji su usmjereni na razvoj sposobnosti
karakteristika sportista koje nisu specifične za određenu sportsku aktivnost (Malacko i
Doder 2008)
Ova priprema podrazumijeva proces harmičnog razvoja bazičnih funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti Opšta funkcionalno-motorička priprema je usmjerena na
podizanje efikasnosti svih organa i organskih sistema u funkcionalnom smislu
povećanje kordinacionih sposobnosti povećanje snage brzine i izdržljivosti U ovoj
pripremi veliki je akcenat na globalnoj obradi lokomotornog aparata Jedan od osnovnih
zadataka programa funkcionalno-motoričke pripreme jeste optimalan izbor vježbi
U sredstva opšte funkcionalno-motoričke pripreme prvenstveno spadaju vježbe
koje svestrano usavršavaju motoričke osobine i učvršćuju elementarne motoričke
navike vodeći pritom računa o njihovom harmoničnom djelovanju na organizam
sportiste (hodanje trčanje elementarne igre sportske igre plivanje skijanje
gimnastika vježbe sa opterećenjem itd)
13
Važno mjesto zauzimaju i vježbe kojima se preventivno djeluje na kritične zone
lokomotornog aparata npr kičma koje su izložene većim naporima a time i riziku za
povrede
U treningu sportista najpoznatije i najpogodnije su razne forme stanica posebno
sistem bdquoiz vježbe u vježbuldquo pri kojem se može obaviti i do stotinu vježbi različite
složenosti kontinuirano jedna za drugom Vježbe u parovima su veoma korisne
pogotovo u treningu mlađih sportista
U cilju postizanja većeg nivoa opšte funkcionalno-motoričke pripreme mogu se sa
uspjehom koristiti i određeni elementi iz borilačkih sportova Analizirajući krajnje
ciljeve i zadatke opšte funkcionalno-motoričke pripreme sa aspekta zahtjeva džudo
sporta potrebno je imati u vidu sledeće
bull da se izborom i primjenom sredstava opšte funkcionalno motoričke pripreme
doprinese opštem biološkom razvoju kao i razvoju motorike i pozitivnih
moralno-voljnih osobina džudista
bull tokom izbora i primjene sredstava opšte funkcionalno-motoričke pripreme
treba razvijati naročite fizičke sposobnosti koje su po karakteru nervno-
mišićnih naprezanja i načinu funkcionisanja organizma sličniji pokretima u
džudou
bull da se obogati fond kretanja džudista u usvajanju one motoričke navike koja
će ubrzati pozitivan prenos tj pozitivno uzajamno djelovanje između
vladanja tehnikom jedne vježbe i uspješnog ovladavanja i izvođenja druge
koja će ubrzati formiranje specifičnih navika neposredno potrebnih u džudou
bull da prelaskom na drugačiji karakter kretanja omogućuje potpunije i brže
odmaranje organizma i obnavljanje radne sposobnosti (Dragić1996)
14
63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
Cilj specifične funkcionalno-motoričke pripreme jeste da se izvrši kompleksna
adaptacija organizma u procesu razvoja i usavršavanja funkcionalnih i motoričkih
sposobnosti i adaptacija na sasvim određene kretne strukture koje po strukturi
opterećenju i dinamici odgovaraju datoj sportskoj grani Specifična funkcionalno-
motorička priprema utiče na razvoj motoričkih osobina neophodnih za izvođenje
specifičnih pokreta a koristi se kao sastavni dio cjeloukupnog stručno-pedagoškog
procesa usko povezana sa usavršavanjem tehničko-taktičkih elemenata (Dragić 1996)
Ukoliko želimo da izvršimo pravilan izbor odgovarajućih specifičnih vježbi za
džudo i usmjerimo ih na usavršavanje bilo koje motoričke osobine neophodno je dobro
proučiti strukturu pojedinih tehnika džudoa i aktivnosti pojedinih grupa mišića prilikom
realizacije određenog zahvata ili bacanja Na osnovu ovih pokazatelja utvrdićemo koji
su mišići najviše aktivirani tokom realizacije određene tehnike što će nam poslužiti kao
polazište za izbor određenog kompleksa specifičnih vježbi koje će imati najefikasniji
uticaj na njihov pravilan razvoj Prilikom primjene specifičnih vježbi koriste se i
dopunska opterećenja (spoljašnje opterećenje povećanje frekvence i trajanje vježbe)
pri čemu trener mora strogo voditi računa da primijenjeno spoljašnje opterećenje ne
naruši osnovnu biomehaničku strukturu kretanja i na taj način smanji racionalnost
izvođenja kretanja Pored uticaja na razvoj određenih grupa mišića sredstvima
specifične funkcionalno-motoričke pripreme takođe ćemo uticati na razvoj onih
motoričkih osobina za koje ocijenimo da u datom momentu uslovljavaju razvoj
određenih kvaliteta karakterističnih za džudo U zavisnosti od zadataka koje u
određenoj fazi pripreme želimo da rješavamo vježbe specifične pripreme uslovno
možemo da podijelimo na
bull vježbe za razvoj specifičnih motoričkih osobina
bull vježbe za usavršavanje specifičnih elemenata karakterističnih za džudo
Za odnos opštih i specifičnih funkcionalno-motoričkih priprema u džudou i
srodnim borilačkim sportovima interesantna su zapažanja poznatog sovjetskog
15
pedagoga iz ove oblasti profesora Čumakova i njegovih saradnika izloženih na donjoj
tabeli
Tabela 1 Odnos opšte i specifične pripreme (Dragić 1996)
Staž vježbanja Obim fizičke pripreme Specifična fizička priprema
Početnici 70 30
1-3 god 60 40
3-5 god 50 50
5-6 god 40 60
6-8 god 30 70
8 i više 20 80
Pravilno programiranje odnosa opšte i specifične pripreme džudista u određenoj
fazi ili periodu godišnjeg ciklusa treninga daje nam velike izglede na uspjeh
631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
Kao uspješan primjer možemo navesti pripreme džudo reprezentacije Jugoslavije
koje su bile sprovedene mjesec dana prije prvenstva svijeta u Beogradu 1989 godine
održane u tadašnjoj Čehoslovačkoj od 0709-15091989 godine a na kojem je
reprezentativac Jugoslavije Dragomir Bečanović osvojio zlatnu medalju
I dan priprema
Prije podne 0930 ndash 1100 h
bull Zagrijavanje džudo gimnastika 15 minuta
bull 15 minuta uči-komi na mjestu i kretanju
bull 7 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta
bull 10 minuta vježbe za opuštanje i smirivanje organizma
16
Poslije podne 1500 - 1630 h
bull 15 minuta zagrijavanje za randori u parteru
bull 7 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 5 minuta
bull Vježbe za relaksaciju 8 minuta
bull Poslije završenog treninga obavezna sauna bazen sa mineralnom vodom
hidromasaža opuštanje uz muziku Ukupno kompletan tretman traje 60 minuta
II dan priprema
Prije podne
bull Aktivan odmor (šetnja)
Poslije podne 1800 - 1930 h
bull Trčanje 5000m na vrijeme
bull Vježbe oblikovanja 15 minuta
bull Uskoci na mjestu 5 x 150 u seriji
bull Tehnika u kretanju sa dizanjem po 200 u seriji
bull 3 x 5 minuta rvanje sa puno guranja i vučenja
bull Poslije večere šetnja u prirodi od 2200 ndash 2300 h odmor na raspolaganju sauna
bazen hidromasaža sve ukupno 60 minuta
III dan priprema
Jutarnji trening 0715 - 0735 h
bull Vježbe oblikovanja i šetnja u šumi 1200 m dužine
Prije podne 1000 - 1200 h
bull Igranje fudbala u sali 35 minuta
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull 17 minuta uči komi u kretanju sa bacanjem
bull 4 x 5 minuta randori u stojećem stavu
Poslije podne 1700 - 1830 h
bull 10 minuta zagrijavanje
bull 10 minuta džudo parterna gimnastika
bull 15 minuta uči komi u kretanju
17
bull Randori u stojećem stavu 7 x 5 minuta pauza za odmor 3 minuta
bull Vježbe za relaksaciju i opuštanje
Večernji trening 2100 - 2200 h
bull 15 minuta plivanja u bazenu
bull 30 minuta sauna
bull 15 minuta hidro masaža u mineralnoj toploj vodi
IV dan priprema
Jutarnji trening 0710 - 0745 h
bull 4500 m trčanja svako svojim tempom
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull Uskoci na mjestu 2 x 200
bull Tehnika u kretanju 5 minuta kontinuirano
Prije podne 1000 - 1100 h
bull 10 minuta zagrijavanja
bull 10 minuta uči-komi na mjestu
bull 10 minuta uči-komi nožne tehnike u kretanju
bull 10 minuta uči-komi kombinacija
bull 5 x 1 minut uči-komi u parteru specijalke napad maksimalno
bull Vježbe snage sklekovi zgibovi sa partnerom trbuh-leđa polu mostovi vježbe
za mišiće vrata i na kraju istezanje
Poslije podne 1530 - 1710 h
bull 10 minuta zagrijavanja
bull 10 minuta uči-komi na mjestu
bull Uči-komi na 10 sekundi brzinski ulasci sa bacanjem na kraju onda drugi radi
tehniku 20 sekundi
bull 8 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza po 3 minuta
bull Nage-vaza svako po 100 bacanja
bull Vježbe za relaksaciju
bull 40 minuta posle ovog treninga sauna bazen masaža hidro masaža
18
V dan priprema
Prije podne 0930 - 1100 h
bull Igranje fudbala u sali 60 minuta
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull Vježbe za mišiće trbuha i leđa sklekovi zgibovi
Poslije podne 1530 - 1700 h
bull 10 minuta džudo vježbe oblikovanja
bull 5 minuta uči-komi na mjestu
bull 3 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta
bull 5 x 5 minuta randori linija sa pauzom od 5 minuta
bull Nage-komi svako po 150 bacanja
Večernji trening 2000 - 2130 h
bull Sauna bazen masaža
VI dan priprema
Jutarnji trening 0710 - 0745 h
bull Trčanje dužine 4500 m na vrijeme
bull 8 minuta vježbe oblikovanja
bull Uskoci na mjestu 2 x 250
Prije podne 1000 - 1130 h
bull 5 minuta zagrijavanje lak randori u parteru
bull 5 minuta vježbe oblikovanja zagrijavanja
bull 5 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta
bull 5 minuta relaksacija joga vježbama
Poslije podne 1700 - 1800 h
bull 10 minuta zagrijavanje
bull 10 minuta bucu-kari
bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 3 minuta
bull 5 minuta relaksacije
Večernji trening od 2100 - 2200 h
19
bull Bazen sauna hidro masaža
VII dan priprema
Jutarnji trening 1000 - 1100 h
bull Oštro trčanje 4000 m na vrijeme
bull 10 minuta vježbe oblikovanja
bull Uskoci na mjestu 2 x 200
bull Tehnika u kretanju sa dizanjem 10 minuta
Poslije podne 1700 - 1800 h
bull 10 minuta vježbe oblikovanja
bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta
bull 10 minuta relaksacija vježbama joge
Večernji trening 2100 - 2200 h
bull Sauna bazen hidro masaža
VIII dan priprema
bull Dan odmora povratak kući (Ćirković 1991)
20
7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage
Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno
uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje
snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora
partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na
zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na
razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike
količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista
primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog
perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom
procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu
treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo
izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)
Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao
procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje
(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja
bez prekida rada (do otkaza)
Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim
prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno
se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako
na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok
stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored
toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage
ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u
dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)
21
Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i
druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na
izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu
Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod
maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja
i metod izometrijskih naprezanja
711 Metod maksimalnog naprezanja
Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu
džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste
Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod
uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna
je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim
fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava
na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže
veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u
treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)
Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
22
712 Metod repetitivnih naprezanja
Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno
izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti
sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a
najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta
Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati
npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja
određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju
treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama
može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U
ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)
U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom
primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju
vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri
ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)
713 Metod dinamičkog naprezanja
Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao
što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici
zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru
mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja
odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom
Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip
rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku
izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje
treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje
pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što
23
markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja
pokreta
U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije
Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće
dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja
možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja
Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd
(Banović 2007)
Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
714 Metod izometrijskih naprezanja
Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta
naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u
stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa
eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično
služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod
izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi
24
Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje
rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-
10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne
treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da
uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2
mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe
labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u
naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne
sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti
sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda
pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke
kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović
2007)
Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-
treninga-snage-iii-deo
25
72 Usavršavanje brzine
Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom
vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović
i Idrizović 2001)
Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada
vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne
forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata
tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim
dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom
brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave
brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili
specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane
protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje
specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova
brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode
usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog
pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova
Slika 6 Usavršavanje brzine
Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
26
721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi
(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići
visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja
brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće
suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)
Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na
početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan
pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno
dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj
početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu
sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal
Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili
više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se
unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u
27
kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na
primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za
dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu
mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja
Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon
zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije
praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog
trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je
od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista
visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja
Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri
pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada
protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i
dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije
pojavljuju izolovano
722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da
je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine
određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa
određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u
izvođenju datog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a
naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu
svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske
kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog
pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i
pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu
28
sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno
izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)
Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
73 Usavršavanje izdržljivosti
Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u
toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što
borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju
svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)
Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na
efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)
Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo
ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je
usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa
završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od
par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta
Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj
borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost
29
džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-
sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne
izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje
anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod
kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri
čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad
u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85
opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog
opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj
zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena
kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista
po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)
Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti
Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-
za-eksplozivnost
731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne
energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na
periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju
30
funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju
kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam
predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)
Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju
duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja
kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih
mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u
minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se
stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti
džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja
(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i
njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše
neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao
uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40
min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u
31
pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje
mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)
U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva
minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi
stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se
primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić
1979)
732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od
nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista
ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je
frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u
ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti
nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u
fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na
značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti
Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu
ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna
ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti
takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara
kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta
gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U
procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati
učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica
opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo
anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži
predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti
32
džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod
Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A
osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i
odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje
započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u
minuti
Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima
opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali
dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja
sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi
pasivni odmori (Dragić 1996)
Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
74 Usavršavanje okretnosti
Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi
pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi
pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se
33
mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti
razlikujemo dvije uzajamno povezane metode
bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje
u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito
izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme
zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz
puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-
oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove
motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8
godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje
novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju
usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali
samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti
dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti
Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe
i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta
obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom
kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske
igre itd)
bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom
primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju
(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke
pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da
djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala
situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na
novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora
ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno
primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste
dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo
34
aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se
iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima
zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz
različitih položaja (Dragić 1996)
75 Usavršavanje gipkosti u džudou
Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za
izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti
Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu
pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura
kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim
situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih
osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao
osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od
zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada
usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog
procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri
primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)
Slika 12 Usavršavanje gipkosti
Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
35
Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u
svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo
gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj
snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za
usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim
uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u
cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na
dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku
koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode
pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su
bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom
izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u
takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe
ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i
pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač
sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od
dinamičkog načina
bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja
izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom
narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja
pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko
tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem
se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i
gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja
treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati
da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba
izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno
slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i
odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)
36
8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno
mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u
sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu
samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje
napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima
treninga u toku sportske borbe)
U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane
sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane
sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u
najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora
bull funkcionalnog stanja organizma
bull veličine opterećenja (Dragić 1996)
Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu
utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava
stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom
procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za
sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem
je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču
na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U
trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na
prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti
sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u
stanje pretreniranosti
Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena
treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti
odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg
opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja
37
što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki
naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo
bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom
određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo
pridržavati sledećih principa
bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog
sportiste posebno
bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na
prethodnom
bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od
prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće
opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)
Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost
organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog
procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških
zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite
nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o
nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što
svakako zavisi od doziranja opterećenja
Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih
osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje
se polazi
Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom
od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100
te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)
38
9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće
sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku
i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se
povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz
mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem
poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i
ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U
džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim
povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje
zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova
Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od
toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama
Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju
kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i
kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja
Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo
lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za
džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu
specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno
lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove
pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)
Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći
trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste
do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi
stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje
može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl
39
Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma
nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja
organizma
bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u
njima u toku laganog aerobnog rada
bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili
angažovani u toku sportskog treninga
bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža
toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)
40
10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od
pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti
pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa
optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge
strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme
zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo
kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne
grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-
motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata
Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage
(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim
toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti
aerobnog i anaerobnog tipa
U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji
je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i
izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata
Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata
potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se
svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki
izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne
funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i
međunarodnoj sceni
41
LITERATURA
1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-
matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu
2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika
Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska
akademija
3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko
izdanje
4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke
kulture
5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke
kulture Vojvodine
6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica
Univerzitet Crne Gore
7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u
Zagrebu
8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi
Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine
9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u
Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet
sveučilišta u Zagrebu
11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki
fakultet sveučilišta u Zagrebu
12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska
akademija
42
SLIKE
Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg
Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb
Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu
Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-
treninga-snage-iii-deo
Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-
eksplozivnost
Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
43
BIOGRAFIJA
Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne
Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet
za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i
profesionalno se bavio džudom
Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac
Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine
Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara
44
SAŽETAK
U modernom džudou funkcionalno-motoričke pripreme predstavljaju jedan od
ključnih elemenata u postizanju vrhunskih rezultata Godišnji ciklusi funkcionalno-
motoričke pripreme predstavljaju različite zadatake u pojedinim periodima
zahtijevajući specifičan usmjeren razvoj snage brzine izdržljivosti gipkosti i mora se
podudarati sa fazama i ciklusima treninga
Planiranje i programiranje funkcionalno-motoričkih priprema zavisiće od
kalendara takmičenja odnosno najvažnijeg takmičenja na kojem želimo postići
vrhunski rezultat
U ovom radu funkcionalno-motorička priprema je prikazana i obrađena kao
cjelina potrebna za ostvarivanje vrhunskih rezultata i kao cjelina sastavljena od niza
elemenata koji uzročno-posljedično utiču na nju Jedni od glavnih faktora i elemenata
funkcionalno-motoričke pripreme jesu snaga brzina izdržljivost gipkost i okretnost
koji su takođe posebno obrađeni u radu kroz prikaz određenih metoda koje se smatraju
kao najefikasnije za razvijanje istih
Zbog složenih karakteristika džudoa i zbog činjenice da puno antropoloških
karakteristika utiče na kvalitet aktivnosti struktura jednačine specifikacije precizno je
definisana utvrđenim redosledom činioca koji definišu uspjeh u ovom složenom sportu
Ključne riječi džudo metode funkcionalno-motorička priprema planiranje
programiranje snaga brzina
iv
ABSTRACT
In modern judo functional-motoric preparations represent one of the key elements
in achieving the top results Yearly cycles of the functional-motoric preparations are
made of different tasks in certain periods requesting a specific aimed development of
strength speed stamina pliability and needs to be in compliance with the phases and
cycles of the training
Planning and programming of the functional-motoric preparations shall depend on
the competition calendar especially on the most important competition at which we
would like to achieve a top result
In this paper the functional-motoric preparations are represented and processed as
a structure needed for achieving the top results as well as a complex consisted of a
number of elements which causally affect it Main factors and elements of the
functional-motoric preparations - strength speed stamina pliability and agility are also
specifically processed in the paper through review of certain methods which we
consider to be the most efficient for the development of these elements
Because of very complex characteristics of judo and the fact that many
anthropological factors are affecting the quality of activity structure of the equation of
specification is precisely defined by the established order of factors which define the
success in this composite sport
Key words judo methods functional-motoric preparations planning
programming strenht speed
v
SADRŽAJ
1 UVOD 1
2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ 2
3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH UDŽUDOU 5
4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIHPRIPREMA 7
5 PLANIRANJE PRIPREMA 8
51 Perspektivni plan priprema 8
52 Periodični plan priprema 8
53 Tekući plan priprema 9
54 Operativni plan priprema 9
55 Ciklusni plan priprema 10
6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA 12
61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme 12
62 Opšta funkcionalno-motorička priprema 13
63 Specifična funkcionalno-motorička priprema 15 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga 16
7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIHKVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 21
vi
71 Usavršavanje snage 21 711 Metod maksimalnog naprezanja 22 712 Metod repetitivnih naprezanja 23 713 Metod dinamičkog naprezanja 23 714 Metod izometrijskih naprezanja 24
72 Usavršavanje brzine 26 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije 27 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta 28
73 Usavršavanje izdržljivosti 29 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta 30 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta 32
74 Usavršavanje okretnosti 33
75 Usavršavanje gipkosti u džudou 35
8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI 37
9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA 39
10 ZAKLJUČAK 41
LITERATURA 42
SLIKE 43
BIOGRAFIJA 44
vii
1 UVOD
Funkcionalno-motoričkim pripremama pripada centralno mjesto u džudo sportu
U savremenom džudo treningu veliki akcenat se stavlja na razvijanje funkcionalno-
motoričkih osobina kao jednom od presudnih elemenata u osvajanju najsjajnijih odličja
i nije slučajno što je ona prva među jednakim osobinama potrebnih za uspjeh
Tehničko-taktička priprema je toliko usavršena i ujednačena kod vrhunskih džudista da
gotovo samo funkcionalno-motoričke osobine i njihov razvoj imaju presudnu ulogu u
rezultatima u savremenom džudou
Srsquoobzirom na to da postoje džudo kampovi skoro svakog vikenda u svijetu gdje
se okupljaju takmičari svih težinskih kategorija poznato je da su njihova znanja i
vladanje tehnikom i taktikom u borbi dobro poznata njima međusobno Svako među
njima je imao veliki broj borbi u makrociklusu što je velika prednost u njihovom
međusobnom susretu na takmičenjima Sve ove činjenice odaju sliku da je gotovo
nemoguće predvidjeti pobjednika meča tokom gledanja borbe
Dokaz za to su Olimpijske igre u Riu 2016 godine gdje se veliki broj borbi
upravo završavao u poslednjim sekundama meča većinom u ldquogolden scorerdquo gdje su
upravo funkcionalno-motoričke sposobnosti jednog džudiste nadvladale sposobnosti
drugog džudiste i tim odlučile pobjednika u meču
U ovom radu su predstavljene metode i primjer priprema reprezentacije
Jugoslavije (1989 godina) za razvijanje funkcionalno-motoričkih osobina za koje
možemo reći da su najefikasnije i kojima dajemo prednost u treningu vrhunskih
džudista u funkcionalno-motoričkim pripremama
1
2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
Podaci o počecima vještina koje su prethodile džudou su iz daleke prošlosti
Potreba za odbranom i savladavanjem napadača pomoću određenih tehnika kao i same
vještine pojavile su svuda gdje je ugnjetavanja bilo Tamo gdje su nasilnici pretežno u
hordama napadali plemena koja su se pretežno bavila stočarstvom i poljoprivredom
javila se prirodna pojava za samoodbranom razne alatke koje su se koristile u poljima
pretvorene su u oružje za samoodbranu Tada se i dešava da se savlađuju i vještine
odbrane golim rukama Borilačkim vještinama su najviše napredovali na Istoku u
hramovima budizma i hinduizma Dalaj Lama u knjizi ldquoTreće okordquo opisuje treninge sa
pokretima i bacanjima koji su slični tehnikama koje se primjenjuju u džudou
Borilačke vještine iz čijih je tehnika nastao džudo začete su na tlu Azije Zna se
da potiču iz Kine odakle su prenijeti u Japan gdje su usavršene do današnjeg dana Prvi
pisani izvori koji detaljnije govore o nastanku ovih vještina je ldquoHronika Japanardquo (Nihon
Šoki) pisana po carskom naređenju 720 godine U ovim zapisima govori se o turnirima
u snazi (ćikura kurabe) koji su se održavali za vrijeme vladavine imperatora Suini-na
230 godina prije nove ere Neki istoričari džudoa smatraju ovaj događaj kao istinitu i
važnu činjenicu koja ukazuje na začetke sumo rvanja i kuminči vještina (drevni oblici
borbe ldquogolim rukamardquo) U knjizi drevnih priča (Konjaku Monogatari) za koju se smatra
da je napisana u drugoj polovini XI vijeka pojavljuje se prvi put riječ ldquoJAVARArdquo a to
je borilačka vještina koja je prethodila nastajanju jiundashjitse iz koje je kasnije nastao
džudo (Dragić 1979)
Tvorac modernog džudoa Džigoro Kano (1860-1938) se 1877 godine upisao na
carski univerzitet gdje se upoznaje sa starim borilačkim vještinama Posvetio se
proučavanju jiundashjitse kod majstora Fukude i Matemom Ise Stupanjem na snagu carske
zabrane nošenja sablje samurajima počinje period stagnacije tradicionalnih borilačkih
vještina pa i jiundashjitse
Džigoro Kano diplomira političke i ekonomske nauke 1881 godine i otvara
sopstvenu školu ldquoŠkola jednakihrdquo (Gakušui Ryu) u kojoj vrši usavršavanje tehnika
izabranih iz jiundashjitse Uspostavlja sopstvene metode čije usavršavanje rezultira brojnim
2
saznanjima koja i danas čine osnov džudo tehnika Godinu dana kasnije 1882 godine
osniva novu školu ldquoKodokanrdquo (Institut za traženje puteva) u kojoj se vježba novi način
nazvan DŽUDO (DŽU - što znači nježan mekan gibak i DO ndash što znači put način
princip) U tehničkom pogledu džudo je definisan 1887 godine a ldquoduhovni principirdquo su
definisani 1922 godine kada su uspostavljeni principi ldquomaksimalna efikasnostrdquo
(Seryoko Zenyo) i ldquouzajamno pomaganje i zajednički napredakrdquo (Jita Koyel)
Slika 1 dr Džigoro Kano 1860-1938 god
Preuzeto sa httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-
4375pxjpg
Prva demonstracija džudoa u Evropi bila je u Londonu 1901 godine nakon čega
učenici Džigoro Kana formiraju prve klubove Džudo doživljava ekspanziju posle
Prvog svjetskog rata u Francuskoj Njemačkoj Engleskoj Italiji i Švajcarskoj
3
Prvi šampionat Evrope održan je 1934 godine u Drezdenu Evropska džudo unija
(EJU) osniva se 1948 godine u Londonu a od 1951 godine redovno se održavaju
prvenstva u Evropi
Međunarodni džudo savez (IJF) je osnovan 1956 godine u Tokiju i od tada se
svake druge godine održavaju svjetska prvenstva
Godine 1964 džudo je uvršten u program Olimpijskih igrara u Tokiju i od tada je
pristutan na svim zvaničnim takmičenjima u svijetu
U cilju vježbanja džudoa dr Džigoro Kan je rekao ldquoDžudo predstavlja način
pomoću kojeg možemo najefikasnije upotrijebiti fizičku i psihičku snagu Vježbajući
nas u napadu i odbrani džudo ojačava naše tijelo i duh i pomaže nam da principe
džudoa prihvatimo kao svoje Na taj način se usavršavamo i postajemo vredniji članovi
zajednice a to je konačni cilj džudoardquo (Dragić 1979)
4
3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
Svaki sport odnosno sportska grana ima jedinstvenu strukturu faktora koji utiču
na sportski rezultat u njoj Ti faktori odnosno činioci od kojih zavisi uspješnost u sportu
definisani su hijerarhijski To znači da na početku niza stoje najvažniji faktori ili
činioci a na kraju oni koji su manje važni Tako definisana hijerarhijska struktura
faktora naziva se jednačina specifikacije uspjeha u sportu Ona je hipotetska ako se do
hijerarhijske strukture faktora uspješnosti došlo temeljem subjektivne procjene njihove
važnosti (Milanović 2010) Jednačina specifikacije uspjeha u džudou je hipotetski ili naučno utvrđena
hijerarhijska struktura sposobnosti osobine i znanja sportista koje su važne za
postizanje vrhunskih sportskih rezultata (Sertić 2004)
Prvo mjesto u jednačini specifikacije za seniore zauzima snaga ispred
koordinacije dok je redosled drugačiji kod mlađih uzrasta - prvo koordinacija pa onda
snaga Iza same prirode džudoa i iz njegove strukturne analize proizilazi da su različiti
vidovi snage (maksimalna eksplozivna repetitivna i statička snaga) i koordinacija
najvažniji elementi koji određuju uspjeh u borbi U hipotetskoj jednačini specifikacije
za džudo preovladavaju sledeće antropološke karakteristike
bull u području SNAGE - maksimalna repetitivna eksplozivna i statička
bull u području KOORDINACIJE - koordinacija tijela brzina izvođenja složenih
motoričkih zadataka agilnost reorganizacija motoričkog stereotipa
bull u području KONATIVNIH OSOBINA - agresivnost ego super ego fitimija
harija samodominacija
bull u području FUNKCIONALNIH SPOSOBNOSTI - aerobne anaerobne i
aerobno-anaerobne
bull u području BRZINE - brzina jednostavnih pokreta
bull u području RAVNOTEŽE - sposobnost održavanja i uspostavljanja ravnotežnih
položaja
5
bull u poodručju KOGNITIVNIH SPOSOBNOSTI - faktor percepcije
Specijalizacije memorije i induktivnog rezona
bull i u području FLEKSIBILNOSTI - fleksibilnost u zglobu kuka i gipkosti u
torakalnom i lubalnom dijelu karlice (Sertić 2004)
Slika 2 Hipotetska jednačina uspješnosti u džudou (Sertić i Lindi 2003)
22
15
15 12
10
10
8
8
Hipotetska jednačina specifikacije uspješnosti u džudou
SNAGA
KOORDINACIJA
FUNKCIONALNE SPOSBNOSTI
BRZINA
KONATIVNE SPOSOBNOSTI
KOGNITIVNE SPOSOBNOSTI
RAVNOTEŽA
FLEKSIBILNOST
6
4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
U džudou se ciklus organizovanog rada oslanja na informacije koje se odnose na 1 Početni nivo osobina koje karakterišu organizam džudiste
2 Aktuelne razvojne tendencije u džudou dostignuća sportske prakse i džudo
teorije
3 Određivanje mjerljivih trenažnih ciljeva i zadataka gledanih iz baze podataka
uspjesnošti ponašanja u džudo borbi i pripremama za nju
4 Izrada opšte koncepcije džudiste za borbu
5 Kalendar takmičenja
6 Utvrđivanje proporcija izmedju opšte usmjerene i specifične pripreme
7 Određivanje dužine perioda treninga na izgrađivanje sportske forme njenu
stabilizaciju i njeno snižavanje
8 Utvrđivanje trenažnih struktura koje odgovaraju etapama izgrađivanja sportske
forme (sastav mezociklusa mikrociklusa i trenažnih jedinica)
9 Programiranje sadržaja za ispoljavanje prihvaćenih trenažnih struktura (sredstva
opterećenje metode i forme treninga (Ćirković 1995)
7
5 PLANIRANJE PRIPREMA
51 Perspektivni plan priprema
Perspektivni plan priprema sastavlja se na četiri godine (makrociklus) U
perspektivnom planu priprema određuju se glavni pravci aktivnosti kako pojedinca tako
i čitave ekipe Cilj i osnovni zadaci u višegodišnjoj pripremi planiraju se sredstvima
metodama i formom za vježbanje po periodima i etapama Dinamika opterećenja
sastavljena je na osnovu podataka o kratkim karakteristikama svakog sportiste
ponaosob Ukazuje se na važnost osnovnih takmičenja u svakom ciklusu određuju se
kontrolni normativi planiraju se osnovne vaspitno-pedagoške mjere i ljekarske
kontrole
Po obimu perspektivni plan predviđa broj trenažnih dana po godinama broj
takmičenja individualnih i grupnih treninga broj časova treninga (opšte i specifične
pripreme) podijeljenih na tehniku i taktiku sa teorijskom nastavom (Dragić 1996)
Prema intezitetu rada planira se broj treninga sa maksimalnim visokim i srednjim
intezitetom Planirana je kontrola pojedinaca i čitave ekipe Planiraju se osnovni zadaci
u godišnjim trenažnim ciklusima periodima i etapama a takođe i njihova dužina
trajanja obzirom na predstojeća najvažnija takmičenja
U individualnom perspektivnom planu funkcionalno-motoričkih priprema
konkretizuje se pojedinačni ili ekipni plan koji proizilazi iz mogućnosti odabiranja
pravog takmičara u određenoj kategoriji (Dragić 1996)
52 Periodični plan priprema
Periodični plan priprema sastavlja se na osnovu perspektivnog plana priprema za
jednu godinu On se odnosi samo na jedan dio priprema između dva najvažnija
takmičenja u godini
Jedan od ključnih uslova za uspjeh periodizacije jesu informacije o pravilnom
treniranju kondicionih svojstava tokom godišnjeg ciklusa treninga U svakom
8
periodičnom planu priprema detaljno se razrađuju zadaci kondicionih priprema
usavršavanje tehničko-taktičkih elemenata određuju se sredstva i metode priprema broj
dana veličina i karakter opterećenja na svakoj etapi priprema broj treninga i pauze za
dane odmora dinamika opterećenja po određenim etapama priprema vrijeme i količina
različitih formi treninga samostalni rad kod kuće broj randorija vrijeme vježbanja u
sali i na otvorenom terenu (Ćirković 1991)
53 Tekući plan priprema
Tekući plan priprema razrađuje se na osnovu periodičnog plana priprema On se
odnosi na period od 1-3 mjeseca to jest od jednog do drugog takmičenja U planu se
izrađuju različiti po karakteru mikrociklusi u kojima se određuje različito opterećenje i
pauze odmora Pri sastavljanju ovog plana uzima se u obzir stanje zdravlja sportiste
uslovi rada i života karakteristika vođenja borbe koje je sportista imao na poslednjem
takmičenju nivo njegovog sportskog majstorstva i moralno voljna priprema u
prethodnom periodu (Ćirković 1991) Tekuće se planiranje i programiranje izvodi na
temelju istih elemenata kao i kratkoročno ali u funkciji izgradnje mezociklusa kao
osnovne forme kreiranja trenažnog procesa u periodima i etapama (Kuleš 2008)
54 Operativni plan priprema
Operativni plan priprema razrađuje se za period na više od 20 dana ovaj plan u
nekoliko elemenata konkretizuje tekući plan priprema Obično se on koriguje za
vrijeme nastavno-trenažnih ili ipak samo trenažnih okupljanja na zajedničkim
pripremama za neko od važnih takmičenja
U suštini operativni plan priprema predviđa neposrednu pripremu džudista ka
stanju borbene gotovosti za predstojeće takmičenje
Pri razradi ovakvog plana neophodno je obratiti posebnu pažnju na realizaciju
sledećih osnovnih zadataka
9
bull Neprekidnost i kontinuiranost procesa treninga
bull Precizno određivanje zadataka i sadržaja treninga po određenim periodima i
etapama trenažne godine
bull Određivanje za svaku grupu sportista sredstva i metode kondicione tehničke i
taktičke pripreme s´obzirom na njihovu sportsku kvalifikaciju i zadatke
usavršavanja sportskog majstorstva
bull Određivanje sadržaja i sredstava moralno voljne pripreme svakog ponaosob
sportiste
bull U preciznoj organizaciji vaspitnog rada
bull Organizaciju pedagoške i ljekarske kontrole
bull Određivanje za svakog posebno plan priprema prema kalendaru takmičarske
godine
bull Određivanje nivoa trenažnih i takmičarskih opterećenja za džudo sport (Dragić
1979)
55 Ciklusni plan priprema
Ciklusni plan priprema obuhvata zatvoreni krug rada ili treninga u toku određenog
vremena U njemu se razrađuju zadaci sredstva i metode po godinama periodima
etapama nedeljama i danima Ciklusni plan može biti sastavljen u vidu teksta tabele i
grafika Sve ove forme dozvoljavaju detaljno upoređivanje u napredovanju kod
treniranja kondicionih tehničkih i taktičkih elemenata vezanih za džudo sport Ovakve
forme planiranja daju mogućnost dobrog iskorišćavanja različitih šema grafikona
kojima se lako mogu odrediti obim i intezitet opterećenja za svaki dan posebno u
časovima procentima i bodovima Od svega časovni plan treninga je najprostiji U
njemu se sastavljaju zadaci treninga predviđaju se sredstva raspodjeljuje se vrijeme za
različite forme rada i vidove priprema po određenim periodima i etapama
Na ovakav način proces funkcionalno-motoričkih priprema džudista počinje sa
organizacijom cijelog kolektiva Postavljaju se ciljevi i zadaci planiranih djelatnosti
10
svakog džudiste Vrši se izbor sredstava metoda i formi vježbanja Završava se
rješavanjem svih tih zadataka odnosno postizanjem određenih rezultata
Glavni zadatak planiranja priprema džudista ka dostizanju vrhunskih rezultata
trebalo bi da se završava naučno istraživačkim podacima svakog pojedinačno džudiste o
njegovom stanju sportske forme (Dragić 1996)
11
6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
Funkcionalno-motorička priprema predstavlja sistematsko i kontrolisano
odvijanje procesa prilagođavanja organizma kako bi se postigla najpovoljnija
funkcionalnost protiv opterećenja i naprezanja Treniranost kao uticaj fizioloških
promjena džudiste putem treninga usko je povezana sa pojmom treninga kao stručno-
pedagoškim procesom Fiziološke promjene utiču na organe i sisteme organizma čije se
stanje pod uticajem treninga može dovesti u visok stepen funkcionisanja Rukovodeći
stručno-pedagoškim procesom trener će zavisno od karaktera ovog procesa izborom
odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i motoričkih
sposobnosti sportiste Pod pojmom razvoj funkcionalnih sposobnosti podrazumijevamo
značajnije promjene na svim sistemima čovjeka a posebno na kardio-respiratornom
mišićno-koštanom i nervnom sistemu (Idrizović i Idrizović 2001) Dok na razvoj
motoričkih sposobnosti džudiste podrazumijevamo visok nivo usklađenosti motoričkih
osobina (snaga brzina izdržljivost okretnost i gipkost) što je osnovni preduslov za
postizanje vrhunskih rezultata u džudou Naučna istraživanja i stečeno ogromno
praktično iskustvo omogućavaju izvršenje kvantitativnih analiza i modeliranje nekih
procesa izbor efikasnijih šema trenažnih opterećenja U tom cilju izgrađuju se
takozvani prosječni statistički modeli kondicionih treninga za konkretne sportske
discipline a na tom osnovu individualni modeli priprema usklađeni sa morfo-
funkcionalnim statusom svakog sportiste i sa konkretnim zadacima trenažnog procesa
(Željaskov 2006)
61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
Funkcionalno-motorička priprema džudista karakteriše se razvijanjem
vegetativnih i motoričkih funkcija organizma Kada je riječ o zadacima funkcionalno-
motoričke pripreme u radu sa džudistima potrebno je istaći da je ona usmjerena na
učvršćenje zdravlja postizanje optimalnog fizičkog razvoja i razvijanje adaptacionih
12
sposobnosti koje će im omogućiti uspješnu izgradnju motoričkih osobina a kao solidnu
osnovu za kasniju uspješnu primjenu složene tehnike džudoa u sportskoj borbi
U procesu priprema sportista u okviru fizičke pripreme razlikujemo opštu i
specifičnu fizičku pripremu Pod opštom funkcionalno-motoričkom pripremom
podrazumijevamo stanje organizma i razvijenost motoričkih sposobnosti koje čine
čovjeka sposobnim da se uspješno bavi sportskim aktivnostima tj da izvodi rad
različitog karaktera (Dragić 1996)
Pod specifičnom funkcionalno-motoričkom pripremom podrazumijevamo stanje
organizma i razvijenost sposobnosti koje čine džudistu sposobnim da dostiže vrhunske
rezultate
62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
Opšta funkcionalna-motorička priprema se sastoji u razvoju primarnih
sposobnosti i karakteristika sportista sa ciljem razvijanja opšte kondicione treniranosti
primjenjujući prvenstveno trenažne sadržaje koji su usmjereni na razvoj sposobnosti
karakteristika sportista koje nisu specifične za određenu sportsku aktivnost (Malacko i
Doder 2008)
Ova priprema podrazumijeva proces harmičnog razvoja bazičnih funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti Opšta funkcionalno-motorička priprema je usmjerena na
podizanje efikasnosti svih organa i organskih sistema u funkcionalnom smislu
povećanje kordinacionih sposobnosti povećanje snage brzine i izdržljivosti U ovoj
pripremi veliki je akcenat na globalnoj obradi lokomotornog aparata Jedan od osnovnih
zadataka programa funkcionalno-motoričke pripreme jeste optimalan izbor vježbi
U sredstva opšte funkcionalno-motoričke pripreme prvenstveno spadaju vježbe
koje svestrano usavršavaju motoričke osobine i učvršćuju elementarne motoričke
navike vodeći pritom računa o njihovom harmoničnom djelovanju na organizam
sportiste (hodanje trčanje elementarne igre sportske igre plivanje skijanje
gimnastika vježbe sa opterećenjem itd)
13
Važno mjesto zauzimaju i vježbe kojima se preventivno djeluje na kritične zone
lokomotornog aparata npr kičma koje su izložene većim naporima a time i riziku za
povrede
U treningu sportista najpoznatije i najpogodnije su razne forme stanica posebno
sistem bdquoiz vježbe u vježbuldquo pri kojem se može obaviti i do stotinu vježbi različite
složenosti kontinuirano jedna za drugom Vježbe u parovima su veoma korisne
pogotovo u treningu mlađih sportista
U cilju postizanja većeg nivoa opšte funkcionalno-motoričke pripreme mogu se sa
uspjehom koristiti i određeni elementi iz borilačkih sportova Analizirajući krajnje
ciljeve i zadatke opšte funkcionalno-motoričke pripreme sa aspekta zahtjeva džudo
sporta potrebno je imati u vidu sledeće
bull da se izborom i primjenom sredstava opšte funkcionalno motoričke pripreme
doprinese opštem biološkom razvoju kao i razvoju motorike i pozitivnih
moralno-voljnih osobina džudista
bull tokom izbora i primjene sredstava opšte funkcionalno-motoričke pripreme
treba razvijati naročite fizičke sposobnosti koje su po karakteru nervno-
mišićnih naprezanja i načinu funkcionisanja organizma sličniji pokretima u
džudou
bull da se obogati fond kretanja džudista u usvajanju one motoričke navike koja
će ubrzati pozitivan prenos tj pozitivno uzajamno djelovanje između
vladanja tehnikom jedne vježbe i uspješnog ovladavanja i izvođenja druge
koja će ubrzati formiranje specifičnih navika neposredno potrebnih u džudou
bull da prelaskom na drugačiji karakter kretanja omogućuje potpunije i brže
odmaranje organizma i obnavljanje radne sposobnosti (Dragić1996)
14
63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
Cilj specifične funkcionalno-motoričke pripreme jeste da se izvrši kompleksna
adaptacija organizma u procesu razvoja i usavršavanja funkcionalnih i motoričkih
sposobnosti i adaptacija na sasvim određene kretne strukture koje po strukturi
opterećenju i dinamici odgovaraju datoj sportskoj grani Specifična funkcionalno-
motorička priprema utiče na razvoj motoričkih osobina neophodnih za izvođenje
specifičnih pokreta a koristi se kao sastavni dio cjeloukupnog stručno-pedagoškog
procesa usko povezana sa usavršavanjem tehničko-taktičkih elemenata (Dragić 1996)
Ukoliko želimo da izvršimo pravilan izbor odgovarajućih specifičnih vježbi za
džudo i usmjerimo ih na usavršavanje bilo koje motoričke osobine neophodno je dobro
proučiti strukturu pojedinih tehnika džudoa i aktivnosti pojedinih grupa mišića prilikom
realizacije određenog zahvata ili bacanja Na osnovu ovih pokazatelja utvrdićemo koji
su mišići najviše aktivirani tokom realizacije određene tehnike što će nam poslužiti kao
polazište za izbor određenog kompleksa specifičnih vježbi koje će imati najefikasniji
uticaj na njihov pravilan razvoj Prilikom primjene specifičnih vježbi koriste se i
dopunska opterećenja (spoljašnje opterećenje povećanje frekvence i trajanje vježbe)
pri čemu trener mora strogo voditi računa da primijenjeno spoljašnje opterećenje ne
naruši osnovnu biomehaničku strukturu kretanja i na taj način smanji racionalnost
izvođenja kretanja Pored uticaja na razvoj određenih grupa mišića sredstvima
specifične funkcionalno-motoričke pripreme takođe ćemo uticati na razvoj onih
motoričkih osobina za koje ocijenimo da u datom momentu uslovljavaju razvoj
određenih kvaliteta karakterističnih za džudo U zavisnosti od zadataka koje u
određenoj fazi pripreme želimo da rješavamo vježbe specifične pripreme uslovno
možemo da podijelimo na
bull vježbe za razvoj specifičnih motoričkih osobina
bull vježbe za usavršavanje specifičnih elemenata karakterističnih za džudo
Za odnos opštih i specifičnih funkcionalno-motoričkih priprema u džudou i
srodnim borilačkim sportovima interesantna su zapažanja poznatog sovjetskog
15
pedagoga iz ove oblasti profesora Čumakova i njegovih saradnika izloženih na donjoj
tabeli
Tabela 1 Odnos opšte i specifične pripreme (Dragić 1996)
Staž vježbanja Obim fizičke pripreme Specifična fizička priprema
Početnici 70 30
1-3 god 60 40
3-5 god 50 50
5-6 god 40 60
6-8 god 30 70
8 i više 20 80
Pravilno programiranje odnosa opšte i specifične pripreme džudista u određenoj
fazi ili periodu godišnjeg ciklusa treninga daje nam velike izglede na uspjeh
631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
Kao uspješan primjer možemo navesti pripreme džudo reprezentacije Jugoslavije
koje su bile sprovedene mjesec dana prije prvenstva svijeta u Beogradu 1989 godine
održane u tadašnjoj Čehoslovačkoj od 0709-15091989 godine a na kojem je
reprezentativac Jugoslavije Dragomir Bečanović osvojio zlatnu medalju
I dan priprema
Prije podne 0930 ndash 1100 h
bull Zagrijavanje džudo gimnastika 15 minuta
bull 15 minuta uči-komi na mjestu i kretanju
bull 7 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta
bull 10 minuta vježbe za opuštanje i smirivanje organizma
16
Poslije podne 1500 - 1630 h
bull 15 minuta zagrijavanje za randori u parteru
bull 7 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 5 minuta
bull Vježbe za relaksaciju 8 minuta
bull Poslije završenog treninga obavezna sauna bazen sa mineralnom vodom
hidromasaža opuštanje uz muziku Ukupno kompletan tretman traje 60 minuta
II dan priprema
Prije podne
bull Aktivan odmor (šetnja)
Poslije podne 1800 - 1930 h
bull Trčanje 5000m na vrijeme
bull Vježbe oblikovanja 15 minuta
bull Uskoci na mjestu 5 x 150 u seriji
bull Tehnika u kretanju sa dizanjem po 200 u seriji
bull 3 x 5 minuta rvanje sa puno guranja i vučenja
bull Poslije večere šetnja u prirodi od 2200 ndash 2300 h odmor na raspolaganju sauna
bazen hidromasaža sve ukupno 60 minuta
III dan priprema
Jutarnji trening 0715 - 0735 h
bull Vježbe oblikovanja i šetnja u šumi 1200 m dužine
Prije podne 1000 - 1200 h
bull Igranje fudbala u sali 35 minuta
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull 17 minuta uči komi u kretanju sa bacanjem
bull 4 x 5 minuta randori u stojećem stavu
Poslije podne 1700 - 1830 h
bull 10 minuta zagrijavanje
bull 10 minuta džudo parterna gimnastika
bull 15 minuta uči komi u kretanju
17
bull Randori u stojećem stavu 7 x 5 minuta pauza za odmor 3 minuta
bull Vježbe za relaksaciju i opuštanje
Večernji trening 2100 - 2200 h
bull 15 minuta plivanja u bazenu
bull 30 minuta sauna
bull 15 minuta hidro masaža u mineralnoj toploj vodi
IV dan priprema
Jutarnji trening 0710 - 0745 h
bull 4500 m trčanja svako svojim tempom
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull Uskoci na mjestu 2 x 200
bull Tehnika u kretanju 5 minuta kontinuirano
Prije podne 1000 - 1100 h
bull 10 minuta zagrijavanja
bull 10 minuta uči-komi na mjestu
bull 10 minuta uči-komi nožne tehnike u kretanju
bull 10 minuta uči-komi kombinacija
bull 5 x 1 minut uči-komi u parteru specijalke napad maksimalno
bull Vježbe snage sklekovi zgibovi sa partnerom trbuh-leđa polu mostovi vježbe
za mišiće vrata i na kraju istezanje
Poslije podne 1530 - 1710 h
bull 10 minuta zagrijavanja
bull 10 minuta uči-komi na mjestu
bull Uči-komi na 10 sekundi brzinski ulasci sa bacanjem na kraju onda drugi radi
tehniku 20 sekundi
bull 8 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza po 3 minuta
bull Nage-vaza svako po 100 bacanja
bull Vježbe za relaksaciju
bull 40 minuta posle ovog treninga sauna bazen masaža hidro masaža
18
V dan priprema
Prije podne 0930 - 1100 h
bull Igranje fudbala u sali 60 minuta
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull Vježbe za mišiće trbuha i leđa sklekovi zgibovi
Poslije podne 1530 - 1700 h
bull 10 minuta džudo vježbe oblikovanja
bull 5 minuta uči-komi na mjestu
bull 3 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta
bull 5 x 5 minuta randori linija sa pauzom od 5 minuta
bull Nage-komi svako po 150 bacanja
Večernji trening 2000 - 2130 h
bull Sauna bazen masaža
VI dan priprema
Jutarnji trening 0710 - 0745 h
bull Trčanje dužine 4500 m na vrijeme
bull 8 minuta vježbe oblikovanja
bull Uskoci na mjestu 2 x 250
Prije podne 1000 - 1130 h
bull 5 minuta zagrijavanje lak randori u parteru
bull 5 minuta vježbe oblikovanja zagrijavanja
bull 5 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta
bull 5 minuta relaksacija joga vježbama
Poslije podne 1700 - 1800 h
bull 10 minuta zagrijavanje
bull 10 minuta bucu-kari
bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 3 minuta
bull 5 minuta relaksacije
Večernji trening od 2100 - 2200 h
19
bull Bazen sauna hidro masaža
VII dan priprema
Jutarnji trening 1000 - 1100 h
bull Oštro trčanje 4000 m na vrijeme
bull 10 minuta vježbe oblikovanja
bull Uskoci na mjestu 2 x 200
bull Tehnika u kretanju sa dizanjem 10 minuta
Poslije podne 1700 - 1800 h
bull 10 minuta vježbe oblikovanja
bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta
bull 10 minuta relaksacija vježbama joge
Večernji trening 2100 - 2200 h
bull Sauna bazen hidro masaža
VIII dan priprema
bull Dan odmora povratak kući (Ćirković 1991)
20
7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage
Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno
uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje
snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora
partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na
zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na
razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike
količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista
primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog
perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom
procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu
treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo
izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)
Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao
procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje
(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja
bez prekida rada (do otkaza)
Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim
prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno
se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako
na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok
stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored
toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage
ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u
dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)
21
Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i
druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na
izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu
Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod
maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja
i metod izometrijskih naprezanja
711 Metod maksimalnog naprezanja
Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu
džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste
Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod
uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna
je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim
fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava
na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže
veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u
treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)
Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
22
712 Metod repetitivnih naprezanja
Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno
izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti
sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a
najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta
Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati
npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja
određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju
treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama
može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U
ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)
U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom
primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju
vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri
ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)
713 Metod dinamičkog naprezanja
Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao
što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici
zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru
mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja
odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom
Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip
rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku
izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje
treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje
pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što
23
markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja
pokreta
U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije
Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće
dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja
možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja
Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd
(Banović 2007)
Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
714 Metod izometrijskih naprezanja
Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta
naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u
stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa
eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično
služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod
izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi
24
Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje
rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-
10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne
treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da
uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2
mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe
labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u
naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne
sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti
sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda
pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke
kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović
2007)
Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-
treninga-snage-iii-deo
25
72 Usavršavanje brzine
Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom
vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović
i Idrizović 2001)
Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada
vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne
forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata
tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim
dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom
brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave
brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili
specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane
protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje
specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova
brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode
usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog
pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova
Slika 6 Usavršavanje brzine
Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
26
721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi
(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići
visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja
brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće
suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)
Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na
početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan
pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno
dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj
početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu
sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal
Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili
više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se
unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u
27
kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na
primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za
dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu
mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja
Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon
zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije
praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog
trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je
od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista
visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja
Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri
pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada
protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i
dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije
pojavljuju izolovano
722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da
je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine
određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa
određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u
izvođenju datog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a
naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu
svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske
kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog
pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i
pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu
28
sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno
izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)
Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
73 Usavršavanje izdržljivosti
Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u
toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što
borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju
svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)
Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na
efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)
Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo
ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je
usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa
završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od
par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta
Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj
borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost
29
džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-
sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne
izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje
anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod
kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri
čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad
u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85
opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog
opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj
zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena
kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista
po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)
Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti
Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-
za-eksplozivnost
731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne
energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na
periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju
30
funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju
kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam
predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)
Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju
duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja
kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih
mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u
minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se
stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti
džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja
(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i
njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše
neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao
uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40
min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u
31
pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje
mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)
U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva
minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi
stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se
primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić
1979)
732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od
nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista
ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je
frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u
ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti
nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u
fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na
značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti
Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu
ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna
ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti
takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara
kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta
gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U
procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati
učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica
opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo
anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži
predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti
32
džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod
Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A
osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i
odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje
započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u
minuti
Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima
opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali
dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja
sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi
pasivni odmori (Dragić 1996)
Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
74 Usavršavanje okretnosti
Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi
pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi
pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se
33
mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti
razlikujemo dvije uzajamno povezane metode
bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje
u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito
izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme
zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz
puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-
oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove
motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8
godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje
novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju
usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali
samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti
dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti
Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe
i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta
obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom
kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske
igre itd)
bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom
primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju
(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke
pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da
djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala
situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na
novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora
ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno
primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste
dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo
34
aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se
iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima
zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz
različitih položaja (Dragić 1996)
75 Usavršavanje gipkosti u džudou
Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za
izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti
Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu
pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura
kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim
situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih
osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao
osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od
zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada
usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog
procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri
primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)
Slika 12 Usavršavanje gipkosti
Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
35
Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u
svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo
gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj
snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za
usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim
uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u
cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na
dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku
koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode
pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su
bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom
izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u
takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe
ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i
pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač
sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od
dinamičkog načina
bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja
izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom
narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja
pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko
tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem
se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i
gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja
treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati
da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba
izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno
slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i
odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)
36
8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno
mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u
sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu
samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje
napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima
treninga u toku sportske borbe)
U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane
sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane
sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u
najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora
bull funkcionalnog stanja organizma
bull veličine opterećenja (Dragić 1996)
Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu
utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava
stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom
procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za
sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem
je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču
na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U
trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na
prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti
sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u
stanje pretreniranosti
Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena
treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti
odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg
opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja
37
što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki
naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo
bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom
određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo
pridržavati sledećih principa
bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog
sportiste posebno
bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na
prethodnom
bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od
prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće
opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)
Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost
organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog
procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških
zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite
nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o
nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što
svakako zavisi od doziranja opterećenja
Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih
osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje
se polazi
Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom
od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100
te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)
38
9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće
sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku
i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se
povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz
mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem
poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i
ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U
džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim
povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje
zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova
Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od
toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama
Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju
kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i
kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja
Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo
lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za
džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu
specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno
lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove
pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)
Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći
trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste
do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi
stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje
može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl
39
Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma
nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja
organizma
bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u
njima u toku laganog aerobnog rada
bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili
angažovani u toku sportskog treninga
bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža
toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)
40
10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od
pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti
pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa
optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge
strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme
zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo
kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne
grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-
motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata
Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage
(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim
toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti
aerobnog i anaerobnog tipa
U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji
je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i
izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata
Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata
potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se
svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki
izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne
funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i
međunarodnoj sceni
41
LITERATURA
1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-
matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu
2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika
Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska
akademija
3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko
izdanje
4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke
kulture
5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke
kulture Vojvodine
6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica
Univerzitet Crne Gore
7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u
Zagrebu
8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi
Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine
9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u
Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet
sveučilišta u Zagrebu
11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki
fakultet sveučilišta u Zagrebu
12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska
akademija
42
SLIKE
Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg
Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb
Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu
Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-
treninga-snage-iii-deo
Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-
eksplozivnost
Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
43
BIOGRAFIJA
Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne
Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet
za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i
profesionalno se bavio džudom
Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac
Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine
Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara
44
ABSTRACT
In modern judo functional-motoric preparations represent one of the key elements
in achieving the top results Yearly cycles of the functional-motoric preparations are
made of different tasks in certain periods requesting a specific aimed development of
strength speed stamina pliability and needs to be in compliance with the phases and
cycles of the training
Planning and programming of the functional-motoric preparations shall depend on
the competition calendar especially on the most important competition at which we
would like to achieve a top result
In this paper the functional-motoric preparations are represented and processed as
a structure needed for achieving the top results as well as a complex consisted of a
number of elements which causally affect it Main factors and elements of the
functional-motoric preparations - strength speed stamina pliability and agility are also
specifically processed in the paper through review of certain methods which we
consider to be the most efficient for the development of these elements
Because of very complex characteristics of judo and the fact that many
anthropological factors are affecting the quality of activity structure of the equation of
specification is precisely defined by the established order of factors which define the
success in this composite sport
Key words judo methods functional-motoric preparations planning
programming strenht speed
v
SADRŽAJ
1 UVOD 1
2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ 2
3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH UDŽUDOU 5
4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIHPRIPREMA 7
5 PLANIRANJE PRIPREMA 8
51 Perspektivni plan priprema 8
52 Periodični plan priprema 8
53 Tekući plan priprema 9
54 Operativni plan priprema 9
55 Ciklusni plan priprema 10
6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA 12
61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme 12
62 Opšta funkcionalno-motorička priprema 13
63 Specifična funkcionalno-motorička priprema 15 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga 16
7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIHKVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 21
vi
71 Usavršavanje snage 21 711 Metod maksimalnog naprezanja 22 712 Metod repetitivnih naprezanja 23 713 Metod dinamičkog naprezanja 23 714 Metod izometrijskih naprezanja 24
72 Usavršavanje brzine 26 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije 27 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta 28
73 Usavršavanje izdržljivosti 29 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta 30 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta 32
74 Usavršavanje okretnosti 33
75 Usavršavanje gipkosti u džudou 35
8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI 37
9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA 39
10 ZAKLJUČAK 41
LITERATURA 42
SLIKE 43
BIOGRAFIJA 44
vii
1 UVOD
Funkcionalno-motoričkim pripremama pripada centralno mjesto u džudo sportu
U savremenom džudo treningu veliki akcenat se stavlja na razvijanje funkcionalno-
motoričkih osobina kao jednom od presudnih elemenata u osvajanju najsjajnijih odličja
i nije slučajno što je ona prva među jednakim osobinama potrebnih za uspjeh
Tehničko-taktička priprema je toliko usavršena i ujednačena kod vrhunskih džudista da
gotovo samo funkcionalno-motoričke osobine i njihov razvoj imaju presudnu ulogu u
rezultatima u savremenom džudou
Srsquoobzirom na to da postoje džudo kampovi skoro svakog vikenda u svijetu gdje
se okupljaju takmičari svih težinskih kategorija poznato je da su njihova znanja i
vladanje tehnikom i taktikom u borbi dobro poznata njima međusobno Svako među
njima je imao veliki broj borbi u makrociklusu što je velika prednost u njihovom
međusobnom susretu na takmičenjima Sve ove činjenice odaju sliku da je gotovo
nemoguće predvidjeti pobjednika meča tokom gledanja borbe
Dokaz za to su Olimpijske igre u Riu 2016 godine gdje se veliki broj borbi
upravo završavao u poslednjim sekundama meča većinom u ldquogolden scorerdquo gdje su
upravo funkcionalno-motoričke sposobnosti jednog džudiste nadvladale sposobnosti
drugog džudiste i tim odlučile pobjednika u meču
U ovom radu su predstavljene metode i primjer priprema reprezentacije
Jugoslavije (1989 godina) za razvijanje funkcionalno-motoričkih osobina za koje
možemo reći da su najefikasnije i kojima dajemo prednost u treningu vrhunskih
džudista u funkcionalno-motoričkim pripremama
1
2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
Podaci o počecima vještina koje su prethodile džudou su iz daleke prošlosti
Potreba za odbranom i savladavanjem napadača pomoću određenih tehnika kao i same
vještine pojavile su svuda gdje je ugnjetavanja bilo Tamo gdje su nasilnici pretežno u
hordama napadali plemena koja su se pretežno bavila stočarstvom i poljoprivredom
javila se prirodna pojava za samoodbranom razne alatke koje su se koristile u poljima
pretvorene su u oružje za samoodbranu Tada se i dešava da se savlađuju i vještine
odbrane golim rukama Borilačkim vještinama su najviše napredovali na Istoku u
hramovima budizma i hinduizma Dalaj Lama u knjizi ldquoTreće okordquo opisuje treninge sa
pokretima i bacanjima koji su slični tehnikama koje se primjenjuju u džudou
Borilačke vještine iz čijih je tehnika nastao džudo začete su na tlu Azije Zna se
da potiču iz Kine odakle su prenijeti u Japan gdje su usavršene do današnjeg dana Prvi
pisani izvori koji detaljnije govore o nastanku ovih vještina je ldquoHronika Japanardquo (Nihon
Šoki) pisana po carskom naređenju 720 godine U ovim zapisima govori se o turnirima
u snazi (ćikura kurabe) koji su se održavali za vrijeme vladavine imperatora Suini-na
230 godina prije nove ere Neki istoričari džudoa smatraju ovaj događaj kao istinitu i
važnu činjenicu koja ukazuje na začetke sumo rvanja i kuminči vještina (drevni oblici
borbe ldquogolim rukamardquo) U knjizi drevnih priča (Konjaku Monogatari) za koju se smatra
da je napisana u drugoj polovini XI vijeka pojavljuje se prvi put riječ ldquoJAVARArdquo a to
je borilačka vještina koja je prethodila nastajanju jiundashjitse iz koje je kasnije nastao
džudo (Dragić 1979)
Tvorac modernog džudoa Džigoro Kano (1860-1938) se 1877 godine upisao na
carski univerzitet gdje se upoznaje sa starim borilačkim vještinama Posvetio se
proučavanju jiundashjitse kod majstora Fukude i Matemom Ise Stupanjem na snagu carske
zabrane nošenja sablje samurajima počinje period stagnacije tradicionalnih borilačkih
vještina pa i jiundashjitse
Džigoro Kano diplomira političke i ekonomske nauke 1881 godine i otvara
sopstvenu školu ldquoŠkola jednakihrdquo (Gakušui Ryu) u kojoj vrši usavršavanje tehnika
izabranih iz jiundashjitse Uspostavlja sopstvene metode čije usavršavanje rezultira brojnim
2
saznanjima koja i danas čine osnov džudo tehnika Godinu dana kasnije 1882 godine
osniva novu školu ldquoKodokanrdquo (Institut za traženje puteva) u kojoj se vježba novi način
nazvan DŽUDO (DŽU - što znači nježan mekan gibak i DO ndash što znači put način
princip) U tehničkom pogledu džudo je definisan 1887 godine a ldquoduhovni principirdquo su
definisani 1922 godine kada su uspostavljeni principi ldquomaksimalna efikasnostrdquo
(Seryoko Zenyo) i ldquouzajamno pomaganje i zajednički napredakrdquo (Jita Koyel)
Slika 1 dr Džigoro Kano 1860-1938 god
Preuzeto sa httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-
4375pxjpg
Prva demonstracija džudoa u Evropi bila je u Londonu 1901 godine nakon čega
učenici Džigoro Kana formiraju prve klubove Džudo doživljava ekspanziju posle
Prvog svjetskog rata u Francuskoj Njemačkoj Engleskoj Italiji i Švajcarskoj
3
Prvi šampionat Evrope održan je 1934 godine u Drezdenu Evropska džudo unija
(EJU) osniva se 1948 godine u Londonu a od 1951 godine redovno se održavaju
prvenstva u Evropi
Međunarodni džudo savez (IJF) je osnovan 1956 godine u Tokiju i od tada se
svake druge godine održavaju svjetska prvenstva
Godine 1964 džudo je uvršten u program Olimpijskih igrara u Tokiju i od tada je
pristutan na svim zvaničnim takmičenjima u svijetu
U cilju vježbanja džudoa dr Džigoro Kan je rekao ldquoDžudo predstavlja način
pomoću kojeg možemo najefikasnije upotrijebiti fizičku i psihičku snagu Vježbajući
nas u napadu i odbrani džudo ojačava naše tijelo i duh i pomaže nam da principe
džudoa prihvatimo kao svoje Na taj način se usavršavamo i postajemo vredniji članovi
zajednice a to je konačni cilj džudoardquo (Dragić 1979)
4
3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
Svaki sport odnosno sportska grana ima jedinstvenu strukturu faktora koji utiču
na sportski rezultat u njoj Ti faktori odnosno činioci od kojih zavisi uspješnost u sportu
definisani su hijerarhijski To znači da na početku niza stoje najvažniji faktori ili
činioci a na kraju oni koji su manje važni Tako definisana hijerarhijska struktura
faktora naziva se jednačina specifikacije uspjeha u sportu Ona je hipotetska ako se do
hijerarhijske strukture faktora uspješnosti došlo temeljem subjektivne procjene njihove
važnosti (Milanović 2010) Jednačina specifikacije uspjeha u džudou je hipotetski ili naučno utvrđena
hijerarhijska struktura sposobnosti osobine i znanja sportista koje su važne za
postizanje vrhunskih sportskih rezultata (Sertić 2004)
Prvo mjesto u jednačini specifikacije za seniore zauzima snaga ispred
koordinacije dok je redosled drugačiji kod mlađih uzrasta - prvo koordinacija pa onda
snaga Iza same prirode džudoa i iz njegove strukturne analize proizilazi da su različiti
vidovi snage (maksimalna eksplozivna repetitivna i statička snaga) i koordinacija
najvažniji elementi koji određuju uspjeh u borbi U hipotetskoj jednačini specifikacije
za džudo preovladavaju sledeće antropološke karakteristike
bull u području SNAGE - maksimalna repetitivna eksplozivna i statička
bull u području KOORDINACIJE - koordinacija tijela brzina izvođenja složenih
motoričkih zadataka agilnost reorganizacija motoričkog stereotipa
bull u području KONATIVNIH OSOBINA - agresivnost ego super ego fitimija
harija samodominacija
bull u području FUNKCIONALNIH SPOSOBNOSTI - aerobne anaerobne i
aerobno-anaerobne
bull u području BRZINE - brzina jednostavnih pokreta
bull u području RAVNOTEŽE - sposobnost održavanja i uspostavljanja ravnotežnih
položaja
5
bull u poodručju KOGNITIVNIH SPOSOBNOSTI - faktor percepcije
Specijalizacije memorije i induktivnog rezona
bull i u području FLEKSIBILNOSTI - fleksibilnost u zglobu kuka i gipkosti u
torakalnom i lubalnom dijelu karlice (Sertić 2004)
Slika 2 Hipotetska jednačina uspješnosti u džudou (Sertić i Lindi 2003)
22
15
15 12
10
10
8
8
Hipotetska jednačina specifikacije uspješnosti u džudou
SNAGA
KOORDINACIJA
FUNKCIONALNE SPOSBNOSTI
BRZINA
KONATIVNE SPOSOBNOSTI
KOGNITIVNE SPOSOBNOSTI
RAVNOTEŽA
FLEKSIBILNOST
6
4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
U džudou se ciklus organizovanog rada oslanja na informacije koje se odnose na 1 Početni nivo osobina koje karakterišu organizam džudiste
2 Aktuelne razvojne tendencije u džudou dostignuća sportske prakse i džudo
teorije
3 Određivanje mjerljivih trenažnih ciljeva i zadataka gledanih iz baze podataka
uspjesnošti ponašanja u džudo borbi i pripremama za nju
4 Izrada opšte koncepcije džudiste za borbu
5 Kalendar takmičenja
6 Utvrđivanje proporcija izmedju opšte usmjerene i specifične pripreme
7 Određivanje dužine perioda treninga na izgrađivanje sportske forme njenu
stabilizaciju i njeno snižavanje
8 Utvrđivanje trenažnih struktura koje odgovaraju etapama izgrađivanja sportske
forme (sastav mezociklusa mikrociklusa i trenažnih jedinica)
9 Programiranje sadržaja za ispoljavanje prihvaćenih trenažnih struktura (sredstva
opterećenje metode i forme treninga (Ćirković 1995)
7
5 PLANIRANJE PRIPREMA
51 Perspektivni plan priprema
Perspektivni plan priprema sastavlja se na četiri godine (makrociklus) U
perspektivnom planu priprema određuju se glavni pravci aktivnosti kako pojedinca tako
i čitave ekipe Cilj i osnovni zadaci u višegodišnjoj pripremi planiraju se sredstvima
metodama i formom za vježbanje po periodima i etapama Dinamika opterećenja
sastavljena je na osnovu podataka o kratkim karakteristikama svakog sportiste
ponaosob Ukazuje se na važnost osnovnih takmičenja u svakom ciklusu određuju se
kontrolni normativi planiraju se osnovne vaspitno-pedagoške mjere i ljekarske
kontrole
Po obimu perspektivni plan predviđa broj trenažnih dana po godinama broj
takmičenja individualnih i grupnih treninga broj časova treninga (opšte i specifične
pripreme) podijeljenih na tehniku i taktiku sa teorijskom nastavom (Dragić 1996)
Prema intezitetu rada planira se broj treninga sa maksimalnim visokim i srednjim
intezitetom Planirana je kontrola pojedinaca i čitave ekipe Planiraju se osnovni zadaci
u godišnjim trenažnim ciklusima periodima i etapama a takođe i njihova dužina
trajanja obzirom na predstojeća najvažnija takmičenja
U individualnom perspektivnom planu funkcionalno-motoričkih priprema
konkretizuje se pojedinačni ili ekipni plan koji proizilazi iz mogućnosti odabiranja
pravog takmičara u određenoj kategoriji (Dragić 1996)
52 Periodični plan priprema
Periodični plan priprema sastavlja se na osnovu perspektivnog plana priprema za
jednu godinu On se odnosi samo na jedan dio priprema između dva najvažnija
takmičenja u godini
Jedan od ključnih uslova za uspjeh periodizacije jesu informacije o pravilnom
treniranju kondicionih svojstava tokom godišnjeg ciklusa treninga U svakom
8
periodičnom planu priprema detaljno se razrađuju zadaci kondicionih priprema
usavršavanje tehničko-taktičkih elemenata određuju se sredstva i metode priprema broj
dana veličina i karakter opterećenja na svakoj etapi priprema broj treninga i pauze za
dane odmora dinamika opterećenja po određenim etapama priprema vrijeme i količina
različitih formi treninga samostalni rad kod kuće broj randorija vrijeme vježbanja u
sali i na otvorenom terenu (Ćirković 1991)
53 Tekući plan priprema
Tekući plan priprema razrađuje se na osnovu periodičnog plana priprema On se
odnosi na period od 1-3 mjeseca to jest od jednog do drugog takmičenja U planu se
izrađuju različiti po karakteru mikrociklusi u kojima se određuje različito opterećenje i
pauze odmora Pri sastavljanju ovog plana uzima se u obzir stanje zdravlja sportiste
uslovi rada i života karakteristika vođenja borbe koje je sportista imao na poslednjem
takmičenju nivo njegovog sportskog majstorstva i moralno voljna priprema u
prethodnom periodu (Ćirković 1991) Tekuće se planiranje i programiranje izvodi na
temelju istih elemenata kao i kratkoročno ali u funkciji izgradnje mezociklusa kao
osnovne forme kreiranja trenažnog procesa u periodima i etapama (Kuleš 2008)
54 Operativni plan priprema
Operativni plan priprema razrađuje se za period na više od 20 dana ovaj plan u
nekoliko elemenata konkretizuje tekući plan priprema Obično se on koriguje za
vrijeme nastavno-trenažnih ili ipak samo trenažnih okupljanja na zajedničkim
pripremama za neko od važnih takmičenja
U suštini operativni plan priprema predviđa neposrednu pripremu džudista ka
stanju borbene gotovosti za predstojeće takmičenje
Pri razradi ovakvog plana neophodno je obratiti posebnu pažnju na realizaciju
sledećih osnovnih zadataka
9
bull Neprekidnost i kontinuiranost procesa treninga
bull Precizno određivanje zadataka i sadržaja treninga po određenim periodima i
etapama trenažne godine
bull Određivanje za svaku grupu sportista sredstva i metode kondicione tehničke i
taktičke pripreme s´obzirom na njihovu sportsku kvalifikaciju i zadatke
usavršavanja sportskog majstorstva
bull Određivanje sadržaja i sredstava moralno voljne pripreme svakog ponaosob
sportiste
bull U preciznoj organizaciji vaspitnog rada
bull Organizaciju pedagoške i ljekarske kontrole
bull Određivanje za svakog posebno plan priprema prema kalendaru takmičarske
godine
bull Određivanje nivoa trenažnih i takmičarskih opterećenja za džudo sport (Dragić
1979)
55 Ciklusni plan priprema
Ciklusni plan priprema obuhvata zatvoreni krug rada ili treninga u toku određenog
vremena U njemu se razrađuju zadaci sredstva i metode po godinama periodima
etapama nedeljama i danima Ciklusni plan može biti sastavljen u vidu teksta tabele i
grafika Sve ove forme dozvoljavaju detaljno upoređivanje u napredovanju kod
treniranja kondicionih tehničkih i taktičkih elemenata vezanih za džudo sport Ovakve
forme planiranja daju mogućnost dobrog iskorišćavanja različitih šema grafikona
kojima se lako mogu odrediti obim i intezitet opterećenja za svaki dan posebno u
časovima procentima i bodovima Od svega časovni plan treninga je najprostiji U
njemu se sastavljaju zadaci treninga predviđaju se sredstva raspodjeljuje se vrijeme za
različite forme rada i vidove priprema po određenim periodima i etapama
Na ovakav način proces funkcionalno-motoričkih priprema džudista počinje sa
organizacijom cijelog kolektiva Postavljaju se ciljevi i zadaci planiranih djelatnosti
10
svakog džudiste Vrši se izbor sredstava metoda i formi vježbanja Završava se
rješavanjem svih tih zadataka odnosno postizanjem određenih rezultata
Glavni zadatak planiranja priprema džudista ka dostizanju vrhunskih rezultata
trebalo bi da se završava naučno istraživačkim podacima svakog pojedinačno džudiste o
njegovom stanju sportske forme (Dragić 1996)
11
6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
Funkcionalno-motorička priprema predstavlja sistematsko i kontrolisano
odvijanje procesa prilagođavanja organizma kako bi se postigla najpovoljnija
funkcionalnost protiv opterećenja i naprezanja Treniranost kao uticaj fizioloških
promjena džudiste putem treninga usko je povezana sa pojmom treninga kao stručno-
pedagoškim procesom Fiziološke promjene utiču na organe i sisteme organizma čije se
stanje pod uticajem treninga može dovesti u visok stepen funkcionisanja Rukovodeći
stručno-pedagoškim procesom trener će zavisno od karaktera ovog procesa izborom
odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i motoričkih
sposobnosti sportiste Pod pojmom razvoj funkcionalnih sposobnosti podrazumijevamo
značajnije promjene na svim sistemima čovjeka a posebno na kardio-respiratornom
mišićno-koštanom i nervnom sistemu (Idrizović i Idrizović 2001) Dok na razvoj
motoričkih sposobnosti džudiste podrazumijevamo visok nivo usklađenosti motoričkih
osobina (snaga brzina izdržljivost okretnost i gipkost) što je osnovni preduslov za
postizanje vrhunskih rezultata u džudou Naučna istraživanja i stečeno ogromno
praktično iskustvo omogućavaju izvršenje kvantitativnih analiza i modeliranje nekih
procesa izbor efikasnijih šema trenažnih opterećenja U tom cilju izgrađuju se
takozvani prosječni statistički modeli kondicionih treninga za konkretne sportske
discipline a na tom osnovu individualni modeli priprema usklađeni sa morfo-
funkcionalnim statusom svakog sportiste i sa konkretnim zadacima trenažnog procesa
(Željaskov 2006)
61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
Funkcionalno-motorička priprema džudista karakteriše se razvijanjem
vegetativnih i motoričkih funkcija organizma Kada je riječ o zadacima funkcionalno-
motoričke pripreme u radu sa džudistima potrebno je istaći da je ona usmjerena na
učvršćenje zdravlja postizanje optimalnog fizičkog razvoja i razvijanje adaptacionih
12
sposobnosti koje će im omogućiti uspješnu izgradnju motoričkih osobina a kao solidnu
osnovu za kasniju uspješnu primjenu složene tehnike džudoa u sportskoj borbi
U procesu priprema sportista u okviru fizičke pripreme razlikujemo opštu i
specifičnu fizičku pripremu Pod opštom funkcionalno-motoričkom pripremom
podrazumijevamo stanje organizma i razvijenost motoričkih sposobnosti koje čine
čovjeka sposobnim da se uspješno bavi sportskim aktivnostima tj da izvodi rad
različitog karaktera (Dragić 1996)
Pod specifičnom funkcionalno-motoričkom pripremom podrazumijevamo stanje
organizma i razvijenost sposobnosti koje čine džudistu sposobnim da dostiže vrhunske
rezultate
62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
Opšta funkcionalna-motorička priprema se sastoji u razvoju primarnih
sposobnosti i karakteristika sportista sa ciljem razvijanja opšte kondicione treniranosti
primjenjujući prvenstveno trenažne sadržaje koji su usmjereni na razvoj sposobnosti
karakteristika sportista koje nisu specifične za određenu sportsku aktivnost (Malacko i
Doder 2008)
Ova priprema podrazumijeva proces harmičnog razvoja bazičnih funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti Opšta funkcionalno-motorička priprema je usmjerena na
podizanje efikasnosti svih organa i organskih sistema u funkcionalnom smislu
povećanje kordinacionih sposobnosti povećanje snage brzine i izdržljivosti U ovoj
pripremi veliki je akcenat na globalnoj obradi lokomotornog aparata Jedan od osnovnih
zadataka programa funkcionalno-motoričke pripreme jeste optimalan izbor vježbi
U sredstva opšte funkcionalno-motoričke pripreme prvenstveno spadaju vježbe
koje svestrano usavršavaju motoričke osobine i učvršćuju elementarne motoričke
navike vodeći pritom računa o njihovom harmoničnom djelovanju na organizam
sportiste (hodanje trčanje elementarne igre sportske igre plivanje skijanje
gimnastika vježbe sa opterećenjem itd)
13
Važno mjesto zauzimaju i vježbe kojima se preventivno djeluje na kritične zone
lokomotornog aparata npr kičma koje su izložene većim naporima a time i riziku za
povrede
U treningu sportista najpoznatije i najpogodnije su razne forme stanica posebno
sistem bdquoiz vježbe u vježbuldquo pri kojem se može obaviti i do stotinu vježbi različite
složenosti kontinuirano jedna za drugom Vježbe u parovima su veoma korisne
pogotovo u treningu mlađih sportista
U cilju postizanja većeg nivoa opšte funkcionalno-motoričke pripreme mogu se sa
uspjehom koristiti i određeni elementi iz borilačkih sportova Analizirajući krajnje
ciljeve i zadatke opšte funkcionalno-motoričke pripreme sa aspekta zahtjeva džudo
sporta potrebno je imati u vidu sledeće
bull da se izborom i primjenom sredstava opšte funkcionalno motoričke pripreme
doprinese opštem biološkom razvoju kao i razvoju motorike i pozitivnih
moralno-voljnih osobina džudista
bull tokom izbora i primjene sredstava opšte funkcionalno-motoričke pripreme
treba razvijati naročite fizičke sposobnosti koje su po karakteru nervno-
mišićnih naprezanja i načinu funkcionisanja organizma sličniji pokretima u
džudou
bull da se obogati fond kretanja džudista u usvajanju one motoričke navike koja
će ubrzati pozitivan prenos tj pozitivno uzajamno djelovanje između
vladanja tehnikom jedne vježbe i uspješnog ovladavanja i izvođenja druge
koja će ubrzati formiranje specifičnih navika neposredno potrebnih u džudou
bull da prelaskom na drugačiji karakter kretanja omogućuje potpunije i brže
odmaranje organizma i obnavljanje radne sposobnosti (Dragić1996)
14
63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
Cilj specifične funkcionalno-motoričke pripreme jeste da se izvrši kompleksna
adaptacija organizma u procesu razvoja i usavršavanja funkcionalnih i motoričkih
sposobnosti i adaptacija na sasvim određene kretne strukture koje po strukturi
opterećenju i dinamici odgovaraju datoj sportskoj grani Specifična funkcionalno-
motorička priprema utiče na razvoj motoričkih osobina neophodnih za izvođenje
specifičnih pokreta a koristi se kao sastavni dio cjeloukupnog stručno-pedagoškog
procesa usko povezana sa usavršavanjem tehničko-taktičkih elemenata (Dragić 1996)
Ukoliko želimo da izvršimo pravilan izbor odgovarajućih specifičnih vježbi za
džudo i usmjerimo ih na usavršavanje bilo koje motoričke osobine neophodno je dobro
proučiti strukturu pojedinih tehnika džudoa i aktivnosti pojedinih grupa mišića prilikom
realizacije određenog zahvata ili bacanja Na osnovu ovih pokazatelja utvrdićemo koji
su mišići najviše aktivirani tokom realizacije određene tehnike što će nam poslužiti kao
polazište za izbor određenog kompleksa specifičnih vježbi koje će imati najefikasniji
uticaj na njihov pravilan razvoj Prilikom primjene specifičnih vježbi koriste se i
dopunska opterećenja (spoljašnje opterećenje povećanje frekvence i trajanje vježbe)
pri čemu trener mora strogo voditi računa da primijenjeno spoljašnje opterećenje ne
naruši osnovnu biomehaničku strukturu kretanja i na taj način smanji racionalnost
izvođenja kretanja Pored uticaja na razvoj određenih grupa mišića sredstvima
specifične funkcionalno-motoričke pripreme takođe ćemo uticati na razvoj onih
motoričkih osobina za koje ocijenimo da u datom momentu uslovljavaju razvoj
određenih kvaliteta karakterističnih za džudo U zavisnosti od zadataka koje u
određenoj fazi pripreme želimo da rješavamo vježbe specifične pripreme uslovno
možemo da podijelimo na
bull vježbe za razvoj specifičnih motoričkih osobina
bull vježbe za usavršavanje specifičnih elemenata karakterističnih za džudo
Za odnos opštih i specifičnih funkcionalno-motoričkih priprema u džudou i
srodnim borilačkim sportovima interesantna su zapažanja poznatog sovjetskog
15
pedagoga iz ove oblasti profesora Čumakova i njegovih saradnika izloženih na donjoj
tabeli
Tabela 1 Odnos opšte i specifične pripreme (Dragić 1996)
Staž vježbanja Obim fizičke pripreme Specifična fizička priprema
Početnici 70 30
1-3 god 60 40
3-5 god 50 50
5-6 god 40 60
6-8 god 30 70
8 i više 20 80
Pravilno programiranje odnosa opšte i specifične pripreme džudista u određenoj
fazi ili periodu godišnjeg ciklusa treninga daje nam velike izglede na uspjeh
631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
Kao uspješan primjer možemo navesti pripreme džudo reprezentacije Jugoslavije
koje su bile sprovedene mjesec dana prije prvenstva svijeta u Beogradu 1989 godine
održane u tadašnjoj Čehoslovačkoj od 0709-15091989 godine a na kojem je
reprezentativac Jugoslavije Dragomir Bečanović osvojio zlatnu medalju
I dan priprema
Prije podne 0930 ndash 1100 h
bull Zagrijavanje džudo gimnastika 15 minuta
bull 15 minuta uči-komi na mjestu i kretanju
bull 7 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta
bull 10 minuta vježbe za opuštanje i smirivanje organizma
16
Poslije podne 1500 - 1630 h
bull 15 minuta zagrijavanje za randori u parteru
bull 7 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 5 minuta
bull Vježbe za relaksaciju 8 minuta
bull Poslije završenog treninga obavezna sauna bazen sa mineralnom vodom
hidromasaža opuštanje uz muziku Ukupno kompletan tretman traje 60 minuta
II dan priprema
Prije podne
bull Aktivan odmor (šetnja)
Poslije podne 1800 - 1930 h
bull Trčanje 5000m na vrijeme
bull Vježbe oblikovanja 15 minuta
bull Uskoci na mjestu 5 x 150 u seriji
bull Tehnika u kretanju sa dizanjem po 200 u seriji
bull 3 x 5 minuta rvanje sa puno guranja i vučenja
bull Poslije večere šetnja u prirodi od 2200 ndash 2300 h odmor na raspolaganju sauna
bazen hidromasaža sve ukupno 60 minuta
III dan priprema
Jutarnji trening 0715 - 0735 h
bull Vježbe oblikovanja i šetnja u šumi 1200 m dužine
Prije podne 1000 - 1200 h
bull Igranje fudbala u sali 35 minuta
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull 17 minuta uči komi u kretanju sa bacanjem
bull 4 x 5 minuta randori u stojećem stavu
Poslije podne 1700 - 1830 h
bull 10 minuta zagrijavanje
bull 10 minuta džudo parterna gimnastika
bull 15 minuta uči komi u kretanju
17
bull Randori u stojećem stavu 7 x 5 minuta pauza za odmor 3 minuta
bull Vježbe za relaksaciju i opuštanje
Večernji trening 2100 - 2200 h
bull 15 minuta plivanja u bazenu
bull 30 minuta sauna
bull 15 minuta hidro masaža u mineralnoj toploj vodi
IV dan priprema
Jutarnji trening 0710 - 0745 h
bull 4500 m trčanja svako svojim tempom
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull Uskoci na mjestu 2 x 200
bull Tehnika u kretanju 5 minuta kontinuirano
Prije podne 1000 - 1100 h
bull 10 minuta zagrijavanja
bull 10 minuta uči-komi na mjestu
bull 10 minuta uči-komi nožne tehnike u kretanju
bull 10 minuta uči-komi kombinacija
bull 5 x 1 minut uči-komi u parteru specijalke napad maksimalno
bull Vježbe snage sklekovi zgibovi sa partnerom trbuh-leđa polu mostovi vježbe
za mišiće vrata i na kraju istezanje
Poslije podne 1530 - 1710 h
bull 10 minuta zagrijavanja
bull 10 minuta uči-komi na mjestu
bull Uči-komi na 10 sekundi brzinski ulasci sa bacanjem na kraju onda drugi radi
tehniku 20 sekundi
bull 8 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza po 3 minuta
bull Nage-vaza svako po 100 bacanja
bull Vježbe za relaksaciju
bull 40 minuta posle ovog treninga sauna bazen masaža hidro masaža
18
V dan priprema
Prije podne 0930 - 1100 h
bull Igranje fudbala u sali 60 minuta
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull Vježbe za mišiće trbuha i leđa sklekovi zgibovi
Poslije podne 1530 - 1700 h
bull 10 minuta džudo vježbe oblikovanja
bull 5 minuta uči-komi na mjestu
bull 3 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta
bull 5 x 5 minuta randori linija sa pauzom od 5 minuta
bull Nage-komi svako po 150 bacanja
Večernji trening 2000 - 2130 h
bull Sauna bazen masaža
VI dan priprema
Jutarnji trening 0710 - 0745 h
bull Trčanje dužine 4500 m na vrijeme
bull 8 minuta vježbe oblikovanja
bull Uskoci na mjestu 2 x 250
Prije podne 1000 - 1130 h
bull 5 minuta zagrijavanje lak randori u parteru
bull 5 minuta vježbe oblikovanja zagrijavanja
bull 5 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta
bull 5 minuta relaksacija joga vježbama
Poslije podne 1700 - 1800 h
bull 10 minuta zagrijavanje
bull 10 minuta bucu-kari
bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 3 minuta
bull 5 minuta relaksacije
Večernji trening od 2100 - 2200 h
19
bull Bazen sauna hidro masaža
VII dan priprema
Jutarnji trening 1000 - 1100 h
bull Oštro trčanje 4000 m na vrijeme
bull 10 minuta vježbe oblikovanja
bull Uskoci na mjestu 2 x 200
bull Tehnika u kretanju sa dizanjem 10 minuta
Poslije podne 1700 - 1800 h
bull 10 minuta vježbe oblikovanja
bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta
bull 10 minuta relaksacija vježbama joge
Večernji trening 2100 - 2200 h
bull Sauna bazen hidro masaža
VIII dan priprema
bull Dan odmora povratak kući (Ćirković 1991)
20
7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage
Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno
uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje
snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora
partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na
zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na
razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike
količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista
primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog
perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom
procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu
treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo
izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)
Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao
procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje
(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja
bez prekida rada (do otkaza)
Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim
prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno
se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako
na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok
stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored
toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage
ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u
dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)
21
Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i
druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na
izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu
Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod
maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja
i metod izometrijskih naprezanja
711 Metod maksimalnog naprezanja
Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu
džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste
Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod
uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna
je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim
fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava
na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže
veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u
treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)
Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
22
712 Metod repetitivnih naprezanja
Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno
izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti
sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a
najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta
Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati
npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja
određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju
treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama
može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U
ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)
U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom
primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju
vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri
ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)
713 Metod dinamičkog naprezanja
Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao
što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici
zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru
mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja
odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom
Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip
rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku
izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje
treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje
pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što
23
markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja
pokreta
U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije
Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće
dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja
možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja
Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd
(Banović 2007)
Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
714 Metod izometrijskih naprezanja
Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta
naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u
stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa
eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično
služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod
izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi
24
Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje
rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-
10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne
treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da
uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2
mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe
labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u
naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne
sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti
sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda
pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke
kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović
2007)
Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-
treninga-snage-iii-deo
25
72 Usavršavanje brzine
Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom
vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović
i Idrizović 2001)
Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada
vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne
forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata
tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim
dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom
brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave
brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili
specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane
protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje
specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova
brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode
usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog
pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova
Slika 6 Usavršavanje brzine
Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
26
721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi
(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići
visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja
brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće
suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)
Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na
početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan
pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno
dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj
početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu
sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal
Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili
više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se
unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u
27
kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na
primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za
dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu
mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja
Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon
zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije
praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog
trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je
od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista
visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja
Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri
pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada
protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i
dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije
pojavljuju izolovano
722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da
je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine
određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa
određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u
izvođenju datog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a
naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu
svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske
kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog
pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i
pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu
28
sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno
izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)
Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
73 Usavršavanje izdržljivosti
Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u
toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što
borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju
svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)
Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na
efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)
Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo
ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je
usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa
završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od
par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta
Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj
borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost
29
džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-
sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne
izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje
anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod
kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri
čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad
u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85
opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog
opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj
zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena
kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista
po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)
Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti
Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-
za-eksplozivnost
731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne
energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na
periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju
30
funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju
kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam
predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)
Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju
duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja
kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih
mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u
minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se
stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti
džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja
(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i
njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše
neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao
uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40
min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u
31
pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje
mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)
U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva
minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi
stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se
primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić
1979)
732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od
nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista
ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je
frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u
ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti
nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u
fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na
značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti
Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu
ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna
ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti
takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara
kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta
gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U
procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati
učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica
opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo
anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži
predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti
32
džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod
Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A
osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i
odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje
započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u
minuti
Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima
opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali
dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja
sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi
pasivni odmori (Dragić 1996)
Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
74 Usavršavanje okretnosti
Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi
pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi
pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se
33
mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti
razlikujemo dvije uzajamno povezane metode
bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje
u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito
izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme
zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz
puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-
oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove
motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8
godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje
novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju
usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali
samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti
dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti
Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe
i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta
obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom
kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske
igre itd)
bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom
primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju
(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke
pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da
djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala
situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na
novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora
ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno
primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste
dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo
34
aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se
iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima
zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz
različitih položaja (Dragić 1996)
75 Usavršavanje gipkosti u džudou
Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za
izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti
Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu
pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura
kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim
situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih
osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao
osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od
zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada
usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog
procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri
primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)
Slika 12 Usavršavanje gipkosti
Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
35
Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u
svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo
gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj
snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za
usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim
uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u
cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na
dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku
koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode
pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su
bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom
izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u
takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe
ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i
pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač
sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od
dinamičkog načina
bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja
izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom
narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja
pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko
tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem
se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i
gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja
treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati
da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba
izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno
slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i
odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)
36
8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno
mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u
sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu
samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje
napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima
treninga u toku sportske borbe)
U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane
sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane
sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u
najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora
bull funkcionalnog stanja organizma
bull veličine opterećenja (Dragić 1996)
Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu
utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava
stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom
procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za
sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem
je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču
na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U
trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na
prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti
sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u
stanje pretreniranosti
Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena
treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti
odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg
opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja
37
što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki
naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo
bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom
određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo
pridržavati sledećih principa
bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog
sportiste posebno
bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na
prethodnom
bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od
prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće
opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)
Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost
organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog
procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških
zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite
nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o
nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što
svakako zavisi od doziranja opterećenja
Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih
osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje
se polazi
Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom
od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100
te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)
38
9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće
sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku
i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se
povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz
mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem
poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i
ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U
džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim
povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje
zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova
Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od
toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama
Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju
kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i
kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja
Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo
lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za
džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu
specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno
lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove
pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)
Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći
trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste
do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi
stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje
može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl
39
Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma
nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja
organizma
bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u
njima u toku laganog aerobnog rada
bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili
angažovani u toku sportskog treninga
bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža
toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)
40
10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od
pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti
pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa
optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge
strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme
zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo
kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne
grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-
motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata
Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage
(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim
toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti
aerobnog i anaerobnog tipa
U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji
je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i
izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata
Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata
potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se
svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki
izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne
funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i
međunarodnoj sceni
41
LITERATURA
1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-
matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu
2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika
Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska
akademija
3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko
izdanje
4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke
kulture
5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke
kulture Vojvodine
6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica
Univerzitet Crne Gore
7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u
Zagrebu
8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi
Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine
9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u
Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet
sveučilišta u Zagrebu
11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki
fakultet sveučilišta u Zagrebu
12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska
akademija
42
SLIKE
Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg
Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb
Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu
Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-
treninga-snage-iii-deo
Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-
eksplozivnost
Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
43
BIOGRAFIJA
Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne
Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet
za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i
profesionalno se bavio džudom
Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac
Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine
Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara
44
SADRŽAJ
1 UVOD 1
2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ 2
3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH UDŽUDOU 5
4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIHPRIPREMA 7
5 PLANIRANJE PRIPREMA 8
51 Perspektivni plan priprema 8
52 Periodični plan priprema 8
53 Tekući plan priprema 9
54 Operativni plan priprema 9
55 Ciklusni plan priprema 10
6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA 12
61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme 12
62 Opšta funkcionalno-motorička priprema 13
63 Specifična funkcionalno-motorička priprema 15 631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga 16
7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIHKVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 21
vi
71 Usavršavanje snage 21 711 Metod maksimalnog naprezanja 22 712 Metod repetitivnih naprezanja 23 713 Metod dinamičkog naprezanja 23 714 Metod izometrijskih naprezanja 24
72 Usavršavanje brzine 26 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije 27 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta 28
73 Usavršavanje izdržljivosti 29 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta 30 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta 32
74 Usavršavanje okretnosti 33
75 Usavršavanje gipkosti u džudou 35
8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI 37
9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA 39
10 ZAKLJUČAK 41
LITERATURA 42
SLIKE 43
BIOGRAFIJA 44
vii
1 UVOD
Funkcionalno-motoričkim pripremama pripada centralno mjesto u džudo sportu
U savremenom džudo treningu veliki akcenat se stavlja na razvijanje funkcionalno-
motoričkih osobina kao jednom od presudnih elemenata u osvajanju najsjajnijih odličja
i nije slučajno što je ona prva među jednakim osobinama potrebnih za uspjeh
Tehničko-taktička priprema je toliko usavršena i ujednačena kod vrhunskih džudista da
gotovo samo funkcionalno-motoričke osobine i njihov razvoj imaju presudnu ulogu u
rezultatima u savremenom džudou
Srsquoobzirom na to da postoje džudo kampovi skoro svakog vikenda u svijetu gdje
se okupljaju takmičari svih težinskih kategorija poznato je da su njihova znanja i
vladanje tehnikom i taktikom u borbi dobro poznata njima međusobno Svako među
njima je imao veliki broj borbi u makrociklusu što je velika prednost u njihovom
međusobnom susretu na takmičenjima Sve ove činjenice odaju sliku da je gotovo
nemoguće predvidjeti pobjednika meča tokom gledanja borbe
Dokaz za to su Olimpijske igre u Riu 2016 godine gdje se veliki broj borbi
upravo završavao u poslednjim sekundama meča većinom u ldquogolden scorerdquo gdje su
upravo funkcionalno-motoričke sposobnosti jednog džudiste nadvladale sposobnosti
drugog džudiste i tim odlučile pobjednika u meču
U ovom radu su predstavljene metode i primjer priprema reprezentacije
Jugoslavije (1989 godina) za razvijanje funkcionalno-motoričkih osobina za koje
možemo reći da su najefikasnije i kojima dajemo prednost u treningu vrhunskih
džudista u funkcionalno-motoričkim pripremama
1
2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
Podaci o počecima vještina koje su prethodile džudou su iz daleke prošlosti
Potreba za odbranom i savladavanjem napadača pomoću određenih tehnika kao i same
vještine pojavile su svuda gdje je ugnjetavanja bilo Tamo gdje su nasilnici pretežno u
hordama napadali plemena koja su se pretežno bavila stočarstvom i poljoprivredom
javila se prirodna pojava za samoodbranom razne alatke koje su se koristile u poljima
pretvorene su u oružje za samoodbranu Tada se i dešava da se savlađuju i vještine
odbrane golim rukama Borilačkim vještinama su najviše napredovali na Istoku u
hramovima budizma i hinduizma Dalaj Lama u knjizi ldquoTreće okordquo opisuje treninge sa
pokretima i bacanjima koji su slični tehnikama koje se primjenjuju u džudou
Borilačke vještine iz čijih je tehnika nastao džudo začete su na tlu Azije Zna se
da potiču iz Kine odakle su prenijeti u Japan gdje su usavršene do današnjeg dana Prvi
pisani izvori koji detaljnije govore o nastanku ovih vještina je ldquoHronika Japanardquo (Nihon
Šoki) pisana po carskom naređenju 720 godine U ovim zapisima govori se o turnirima
u snazi (ćikura kurabe) koji su se održavali za vrijeme vladavine imperatora Suini-na
230 godina prije nove ere Neki istoričari džudoa smatraju ovaj događaj kao istinitu i
važnu činjenicu koja ukazuje na začetke sumo rvanja i kuminči vještina (drevni oblici
borbe ldquogolim rukamardquo) U knjizi drevnih priča (Konjaku Monogatari) za koju se smatra
da je napisana u drugoj polovini XI vijeka pojavljuje se prvi put riječ ldquoJAVARArdquo a to
je borilačka vještina koja je prethodila nastajanju jiundashjitse iz koje je kasnije nastao
džudo (Dragić 1979)
Tvorac modernog džudoa Džigoro Kano (1860-1938) se 1877 godine upisao na
carski univerzitet gdje se upoznaje sa starim borilačkim vještinama Posvetio se
proučavanju jiundashjitse kod majstora Fukude i Matemom Ise Stupanjem na snagu carske
zabrane nošenja sablje samurajima počinje period stagnacije tradicionalnih borilačkih
vještina pa i jiundashjitse
Džigoro Kano diplomira političke i ekonomske nauke 1881 godine i otvara
sopstvenu školu ldquoŠkola jednakihrdquo (Gakušui Ryu) u kojoj vrši usavršavanje tehnika
izabranih iz jiundashjitse Uspostavlja sopstvene metode čije usavršavanje rezultira brojnim
2
saznanjima koja i danas čine osnov džudo tehnika Godinu dana kasnije 1882 godine
osniva novu školu ldquoKodokanrdquo (Institut za traženje puteva) u kojoj se vježba novi način
nazvan DŽUDO (DŽU - što znači nježan mekan gibak i DO ndash što znači put način
princip) U tehničkom pogledu džudo je definisan 1887 godine a ldquoduhovni principirdquo su
definisani 1922 godine kada su uspostavljeni principi ldquomaksimalna efikasnostrdquo
(Seryoko Zenyo) i ldquouzajamno pomaganje i zajednički napredakrdquo (Jita Koyel)
Slika 1 dr Džigoro Kano 1860-1938 god
Preuzeto sa httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-
4375pxjpg
Prva demonstracija džudoa u Evropi bila je u Londonu 1901 godine nakon čega
učenici Džigoro Kana formiraju prve klubove Džudo doživljava ekspanziju posle
Prvog svjetskog rata u Francuskoj Njemačkoj Engleskoj Italiji i Švajcarskoj
3
Prvi šampionat Evrope održan je 1934 godine u Drezdenu Evropska džudo unija
(EJU) osniva se 1948 godine u Londonu a od 1951 godine redovno se održavaju
prvenstva u Evropi
Međunarodni džudo savez (IJF) je osnovan 1956 godine u Tokiju i od tada se
svake druge godine održavaju svjetska prvenstva
Godine 1964 džudo je uvršten u program Olimpijskih igrara u Tokiju i od tada je
pristutan na svim zvaničnim takmičenjima u svijetu
U cilju vježbanja džudoa dr Džigoro Kan je rekao ldquoDžudo predstavlja način
pomoću kojeg možemo najefikasnije upotrijebiti fizičku i psihičku snagu Vježbajući
nas u napadu i odbrani džudo ojačava naše tijelo i duh i pomaže nam da principe
džudoa prihvatimo kao svoje Na taj način se usavršavamo i postajemo vredniji članovi
zajednice a to je konačni cilj džudoardquo (Dragić 1979)
4
3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
Svaki sport odnosno sportska grana ima jedinstvenu strukturu faktora koji utiču
na sportski rezultat u njoj Ti faktori odnosno činioci od kojih zavisi uspješnost u sportu
definisani su hijerarhijski To znači da na početku niza stoje najvažniji faktori ili
činioci a na kraju oni koji su manje važni Tako definisana hijerarhijska struktura
faktora naziva se jednačina specifikacije uspjeha u sportu Ona je hipotetska ako se do
hijerarhijske strukture faktora uspješnosti došlo temeljem subjektivne procjene njihove
važnosti (Milanović 2010) Jednačina specifikacije uspjeha u džudou je hipotetski ili naučno utvrđena
hijerarhijska struktura sposobnosti osobine i znanja sportista koje su važne za
postizanje vrhunskih sportskih rezultata (Sertić 2004)
Prvo mjesto u jednačini specifikacije za seniore zauzima snaga ispred
koordinacije dok je redosled drugačiji kod mlađih uzrasta - prvo koordinacija pa onda
snaga Iza same prirode džudoa i iz njegove strukturne analize proizilazi da su različiti
vidovi snage (maksimalna eksplozivna repetitivna i statička snaga) i koordinacija
najvažniji elementi koji određuju uspjeh u borbi U hipotetskoj jednačini specifikacije
za džudo preovladavaju sledeće antropološke karakteristike
bull u području SNAGE - maksimalna repetitivna eksplozivna i statička
bull u području KOORDINACIJE - koordinacija tijela brzina izvođenja složenih
motoričkih zadataka agilnost reorganizacija motoričkog stereotipa
bull u području KONATIVNIH OSOBINA - agresivnost ego super ego fitimija
harija samodominacija
bull u području FUNKCIONALNIH SPOSOBNOSTI - aerobne anaerobne i
aerobno-anaerobne
bull u području BRZINE - brzina jednostavnih pokreta
bull u području RAVNOTEŽE - sposobnost održavanja i uspostavljanja ravnotežnih
položaja
5
bull u poodručju KOGNITIVNIH SPOSOBNOSTI - faktor percepcije
Specijalizacije memorije i induktivnog rezona
bull i u području FLEKSIBILNOSTI - fleksibilnost u zglobu kuka i gipkosti u
torakalnom i lubalnom dijelu karlice (Sertić 2004)
Slika 2 Hipotetska jednačina uspješnosti u džudou (Sertić i Lindi 2003)
22
15
15 12
10
10
8
8
Hipotetska jednačina specifikacije uspješnosti u džudou
SNAGA
KOORDINACIJA
FUNKCIONALNE SPOSBNOSTI
BRZINA
KONATIVNE SPOSOBNOSTI
KOGNITIVNE SPOSOBNOSTI
RAVNOTEŽA
FLEKSIBILNOST
6
4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
U džudou se ciklus organizovanog rada oslanja na informacije koje se odnose na 1 Početni nivo osobina koje karakterišu organizam džudiste
2 Aktuelne razvojne tendencije u džudou dostignuća sportske prakse i džudo
teorije
3 Određivanje mjerljivih trenažnih ciljeva i zadataka gledanih iz baze podataka
uspjesnošti ponašanja u džudo borbi i pripremama za nju
4 Izrada opšte koncepcije džudiste za borbu
5 Kalendar takmičenja
6 Utvrđivanje proporcija izmedju opšte usmjerene i specifične pripreme
7 Određivanje dužine perioda treninga na izgrađivanje sportske forme njenu
stabilizaciju i njeno snižavanje
8 Utvrđivanje trenažnih struktura koje odgovaraju etapama izgrađivanja sportske
forme (sastav mezociklusa mikrociklusa i trenažnih jedinica)
9 Programiranje sadržaja za ispoljavanje prihvaćenih trenažnih struktura (sredstva
opterećenje metode i forme treninga (Ćirković 1995)
7
5 PLANIRANJE PRIPREMA
51 Perspektivni plan priprema
Perspektivni plan priprema sastavlja se na četiri godine (makrociklus) U
perspektivnom planu priprema određuju se glavni pravci aktivnosti kako pojedinca tako
i čitave ekipe Cilj i osnovni zadaci u višegodišnjoj pripremi planiraju se sredstvima
metodama i formom za vježbanje po periodima i etapama Dinamika opterećenja
sastavljena je na osnovu podataka o kratkim karakteristikama svakog sportiste
ponaosob Ukazuje se na važnost osnovnih takmičenja u svakom ciklusu određuju se
kontrolni normativi planiraju se osnovne vaspitno-pedagoške mjere i ljekarske
kontrole
Po obimu perspektivni plan predviđa broj trenažnih dana po godinama broj
takmičenja individualnih i grupnih treninga broj časova treninga (opšte i specifične
pripreme) podijeljenih na tehniku i taktiku sa teorijskom nastavom (Dragić 1996)
Prema intezitetu rada planira se broj treninga sa maksimalnim visokim i srednjim
intezitetom Planirana je kontrola pojedinaca i čitave ekipe Planiraju se osnovni zadaci
u godišnjim trenažnim ciklusima periodima i etapama a takođe i njihova dužina
trajanja obzirom na predstojeća najvažnija takmičenja
U individualnom perspektivnom planu funkcionalno-motoričkih priprema
konkretizuje se pojedinačni ili ekipni plan koji proizilazi iz mogućnosti odabiranja
pravog takmičara u određenoj kategoriji (Dragić 1996)
52 Periodični plan priprema
Periodični plan priprema sastavlja se na osnovu perspektivnog plana priprema za
jednu godinu On se odnosi samo na jedan dio priprema između dva najvažnija
takmičenja u godini
Jedan od ključnih uslova za uspjeh periodizacije jesu informacije o pravilnom
treniranju kondicionih svojstava tokom godišnjeg ciklusa treninga U svakom
8
periodičnom planu priprema detaljno se razrađuju zadaci kondicionih priprema
usavršavanje tehničko-taktičkih elemenata određuju se sredstva i metode priprema broj
dana veličina i karakter opterećenja na svakoj etapi priprema broj treninga i pauze za
dane odmora dinamika opterećenja po određenim etapama priprema vrijeme i količina
različitih formi treninga samostalni rad kod kuće broj randorija vrijeme vježbanja u
sali i na otvorenom terenu (Ćirković 1991)
53 Tekući plan priprema
Tekući plan priprema razrađuje se na osnovu periodičnog plana priprema On se
odnosi na period od 1-3 mjeseca to jest od jednog do drugog takmičenja U planu se
izrađuju različiti po karakteru mikrociklusi u kojima se određuje različito opterećenje i
pauze odmora Pri sastavljanju ovog plana uzima se u obzir stanje zdravlja sportiste
uslovi rada i života karakteristika vođenja borbe koje je sportista imao na poslednjem
takmičenju nivo njegovog sportskog majstorstva i moralno voljna priprema u
prethodnom periodu (Ćirković 1991) Tekuće se planiranje i programiranje izvodi na
temelju istih elemenata kao i kratkoročno ali u funkciji izgradnje mezociklusa kao
osnovne forme kreiranja trenažnog procesa u periodima i etapama (Kuleš 2008)
54 Operativni plan priprema
Operativni plan priprema razrađuje se za period na više od 20 dana ovaj plan u
nekoliko elemenata konkretizuje tekući plan priprema Obično se on koriguje za
vrijeme nastavno-trenažnih ili ipak samo trenažnih okupljanja na zajedničkim
pripremama za neko od važnih takmičenja
U suštini operativni plan priprema predviđa neposrednu pripremu džudista ka
stanju borbene gotovosti za predstojeće takmičenje
Pri razradi ovakvog plana neophodno je obratiti posebnu pažnju na realizaciju
sledećih osnovnih zadataka
9
bull Neprekidnost i kontinuiranost procesa treninga
bull Precizno određivanje zadataka i sadržaja treninga po određenim periodima i
etapama trenažne godine
bull Određivanje za svaku grupu sportista sredstva i metode kondicione tehničke i
taktičke pripreme s´obzirom na njihovu sportsku kvalifikaciju i zadatke
usavršavanja sportskog majstorstva
bull Određivanje sadržaja i sredstava moralno voljne pripreme svakog ponaosob
sportiste
bull U preciznoj organizaciji vaspitnog rada
bull Organizaciju pedagoške i ljekarske kontrole
bull Određivanje za svakog posebno plan priprema prema kalendaru takmičarske
godine
bull Određivanje nivoa trenažnih i takmičarskih opterećenja za džudo sport (Dragić
1979)
55 Ciklusni plan priprema
Ciklusni plan priprema obuhvata zatvoreni krug rada ili treninga u toku određenog
vremena U njemu se razrađuju zadaci sredstva i metode po godinama periodima
etapama nedeljama i danima Ciklusni plan može biti sastavljen u vidu teksta tabele i
grafika Sve ove forme dozvoljavaju detaljno upoređivanje u napredovanju kod
treniranja kondicionih tehničkih i taktičkih elemenata vezanih za džudo sport Ovakve
forme planiranja daju mogućnost dobrog iskorišćavanja različitih šema grafikona
kojima se lako mogu odrediti obim i intezitet opterećenja za svaki dan posebno u
časovima procentima i bodovima Od svega časovni plan treninga je najprostiji U
njemu se sastavljaju zadaci treninga predviđaju se sredstva raspodjeljuje se vrijeme za
različite forme rada i vidove priprema po određenim periodima i etapama
Na ovakav način proces funkcionalno-motoričkih priprema džudista počinje sa
organizacijom cijelog kolektiva Postavljaju se ciljevi i zadaci planiranih djelatnosti
10
svakog džudiste Vrši se izbor sredstava metoda i formi vježbanja Završava se
rješavanjem svih tih zadataka odnosno postizanjem određenih rezultata
Glavni zadatak planiranja priprema džudista ka dostizanju vrhunskih rezultata
trebalo bi da se završava naučno istraživačkim podacima svakog pojedinačno džudiste o
njegovom stanju sportske forme (Dragić 1996)
11
6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
Funkcionalno-motorička priprema predstavlja sistematsko i kontrolisano
odvijanje procesa prilagođavanja organizma kako bi se postigla najpovoljnija
funkcionalnost protiv opterećenja i naprezanja Treniranost kao uticaj fizioloških
promjena džudiste putem treninga usko je povezana sa pojmom treninga kao stručno-
pedagoškim procesom Fiziološke promjene utiču na organe i sisteme organizma čije se
stanje pod uticajem treninga može dovesti u visok stepen funkcionisanja Rukovodeći
stručno-pedagoškim procesom trener će zavisno od karaktera ovog procesa izborom
odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i motoričkih
sposobnosti sportiste Pod pojmom razvoj funkcionalnih sposobnosti podrazumijevamo
značajnije promjene na svim sistemima čovjeka a posebno na kardio-respiratornom
mišićno-koštanom i nervnom sistemu (Idrizović i Idrizović 2001) Dok na razvoj
motoričkih sposobnosti džudiste podrazumijevamo visok nivo usklađenosti motoričkih
osobina (snaga brzina izdržljivost okretnost i gipkost) što je osnovni preduslov za
postizanje vrhunskih rezultata u džudou Naučna istraživanja i stečeno ogromno
praktično iskustvo omogućavaju izvršenje kvantitativnih analiza i modeliranje nekih
procesa izbor efikasnijih šema trenažnih opterećenja U tom cilju izgrađuju se
takozvani prosječni statistički modeli kondicionih treninga za konkretne sportske
discipline a na tom osnovu individualni modeli priprema usklađeni sa morfo-
funkcionalnim statusom svakog sportiste i sa konkretnim zadacima trenažnog procesa
(Željaskov 2006)
61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
Funkcionalno-motorička priprema džudista karakteriše se razvijanjem
vegetativnih i motoričkih funkcija organizma Kada je riječ o zadacima funkcionalno-
motoričke pripreme u radu sa džudistima potrebno je istaći da je ona usmjerena na
učvršćenje zdravlja postizanje optimalnog fizičkog razvoja i razvijanje adaptacionih
12
sposobnosti koje će im omogućiti uspješnu izgradnju motoričkih osobina a kao solidnu
osnovu za kasniju uspješnu primjenu složene tehnike džudoa u sportskoj borbi
U procesu priprema sportista u okviru fizičke pripreme razlikujemo opštu i
specifičnu fizičku pripremu Pod opštom funkcionalno-motoričkom pripremom
podrazumijevamo stanje organizma i razvijenost motoričkih sposobnosti koje čine
čovjeka sposobnim da se uspješno bavi sportskim aktivnostima tj da izvodi rad
različitog karaktera (Dragić 1996)
Pod specifičnom funkcionalno-motoričkom pripremom podrazumijevamo stanje
organizma i razvijenost sposobnosti koje čine džudistu sposobnim da dostiže vrhunske
rezultate
62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
Opšta funkcionalna-motorička priprema se sastoji u razvoju primarnih
sposobnosti i karakteristika sportista sa ciljem razvijanja opšte kondicione treniranosti
primjenjujući prvenstveno trenažne sadržaje koji su usmjereni na razvoj sposobnosti
karakteristika sportista koje nisu specifične za određenu sportsku aktivnost (Malacko i
Doder 2008)
Ova priprema podrazumijeva proces harmičnog razvoja bazičnih funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti Opšta funkcionalno-motorička priprema je usmjerena na
podizanje efikasnosti svih organa i organskih sistema u funkcionalnom smislu
povećanje kordinacionih sposobnosti povećanje snage brzine i izdržljivosti U ovoj
pripremi veliki je akcenat na globalnoj obradi lokomotornog aparata Jedan od osnovnih
zadataka programa funkcionalno-motoričke pripreme jeste optimalan izbor vježbi
U sredstva opšte funkcionalno-motoričke pripreme prvenstveno spadaju vježbe
koje svestrano usavršavaju motoričke osobine i učvršćuju elementarne motoričke
navike vodeći pritom računa o njihovom harmoničnom djelovanju na organizam
sportiste (hodanje trčanje elementarne igre sportske igre plivanje skijanje
gimnastika vježbe sa opterećenjem itd)
13
Važno mjesto zauzimaju i vježbe kojima se preventivno djeluje na kritične zone
lokomotornog aparata npr kičma koje su izložene većim naporima a time i riziku za
povrede
U treningu sportista najpoznatije i najpogodnije su razne forme stanica posebno
sistem bdquoiz vježbe u vježbuldquo pri kojem se može obaviti i do stotinu vježbi različite
složenosti kontinuirano jedna za drugom Vježbe u parovima su veoma korisne
pogotovo u treningu mlađih sportista
U cilju postizanja većeg nivoa opšte funkcionalno-motoričke pripreme mogu se sa
uspjehom koristiti i određeni elementi iz borilačkih sportova Analizirajući krajnje
ciljeve i zadatke opšte funkcionalno-motoričke pripreme sa aspekta zahtjeva džudo
sporta potrebno je imati u vidu sledeće
bull da se izborom i primjenom sredstava opšte funkcionalno motoričke pripreme
doprinese opštem biološkom razvoju kao i razvoju motorike i pozitivnih
moralno-voljnih osobina džudista
bull tokom izbora i primjene sredstava opšte funkcionalno-motoričke pripreme
treba razvijati naročite fizičke sposobnosti koje su po karakteru nervno-
mišićnih naprezanja i načinu funkcionisanja organizma sličniji pokretima u
džudou
bull da se obogati fond kretanja džudista u usvajanju one motoričke navike koja
će ubrzati pozitivan prenos tj pozitivno uzajamno djelovanje između
vladanja tehnikom jedne vježbe i uspješnog ovladavanja i izvođenja druge
koja će ubrzati formiranje specifičnih navika neposredno potrebnih u džudou
bull da prelaskom na drugačiji karakter kretanja omogućuje potpunije i brže
odmaranje organizma i obnavljanje radne sposobnosti (Dragić1996)
14
63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
Cilj specifične funkcionalno-motoričke pripreme jeste da se izvrši kompleksna
adaptacija organizma u procesu razvoja i usavršavanja funkcionalnih i motoričkih
sposobnosti i adaptacija na sasvim određene kretne strukture koje po strukturi
opterećenju i dinamici odgovaraju datoj sportskoj grani Specifična funkcionalno-
motorička priprema utiče na razvoj motoričkih osobina neophodnih za izvođenje
specifičnih pokreta a koristi se kao sastavni dio cjeloukupnog stručno-pedagoškog
procesa usko povezana sa usavršavanjem tehničko-taktičkih elemenata (Dragić 1996)
Ukoliko želimo da izvršimo pravilan izbor odgovarajućih specifičnih vježbi za
džudo i usmjerimo ih na usavršavanje bilo koje motoričke osobine neophodno je dobro
proučiti strukturu pojedinih tehnika džudoa i aktivnosti pojedinih grupa mišića prilikom
realizacije određenog zahvata ili bacanja Na osnovu ovih pokazatelja utvrdićemo koji
su mišići najviše aktivirani tokom realizacije određene tehnike što će nam poslužiti kao
polazište za izbor određenog kompleksa specifičnih vježbi koje će imati najefikasniji
uticaj na njihov pravilan razvoj Prilikom primjene specifičnih vježbi koriste se i
dopunska opterećenja (spoljašnje opterećenje povećanje frekvence i trajanje vježbe)
pri čemu trener mora strogo voditi računa da primijenjeno spoljašnje opterećenje ne
naruši osnovnu biomehaničku strukturu kretanja i na taj način smanji racionalnost
izvođenja kretanja Pored uticaja na razvoj određenih grupa mišića sredstvima
specifične funkcionalno-motoričke pripreme takođe ćemo uticati na razvoj onih
motoričkih osobina za koje ocijenimo da u datom momentu uslovljavaju razvoj
određenih kvaliteta karakterističnih za džudo U zavisnosti od zadataka koje u
određenoj fazi pripreme želimo da rješavamo vježbe specifične pripreme uslovno
možemo da podijelimo na
bull vježbe za razvoj specifičnih motoričkih osobina
bull vježbe za usavršavanje specifičnih elemenata karakterističnih za džudo
Za odnos opštih i specifičnih funkcionalno-motoričkih priprema u džudou i
srodnim borilačkim sportovima interesantna su zapažanja poznatog sovjetskog
15
pedagoga iz ove oblasti profesora Čumakova i njegovih saradnika izloženih na donjoj
tabeli
Tabela 1 Odnos opšte i specifične pripreme (Dragić 1996)
Staž vježbanja Obim fizičke pripreme Specifična fizička priprema
Početnici 70 30
1-3 god 60 40
3-5 god 50 50
5-6 god 40 60
6-8 god 30 70
8 i više 20 80
Pravilno programiranje odnosa opšte i specifične pripreme džudista u određenoj
fazi ili periodu godišnjeg ciklusa treninga daje nam velike izglede na uspjeh
631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
Kao uspješan primjer možemo navesti pripreme džudo reprezentacije Jugoslavije
koje su bile sprovedene mjesec dana prije prvenstva svijeta u Beogradu 1989 godine
održane u tadašnjoj Čehoslovačkoj od 0709-15091989 godine a na kojem je
reprezentativac Jugoslavije Dragomir Bečanović osvojio zlatnu medalju
I dan priprema
Prije podne 0930 ndash 1100 h
bull Zagrijavanje džudo gimnastika 15 minuta
bull 15 minuta uči-komi na mjestu i kretanju
bull 7 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta
bull 10 minuta vježbe za opuštanje i smirivanje organizma
16
Poslije podne 1500 - 1630 h
bull 15 minuta zagrijavanje za randori u parteru
bull 7 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 5 minuta
bull Vježbe za relaksaciju 8 minuta
bull Poslije završenog treninga obavezna sauna bazen sa mineralnom vodom
hidromasaža opuštanje uz muziku Ukupno kompletan tretman traje 60 minuta
II dan priprema
Prije podne
bull Aktivan odmor (šetnja)
Poslije podne 1800 - 1930 h
bull Trčanje 5000m na vrijeme
bull Vježbe oblikovanja 15 minuta
bull Uskoci na mjestu 5 x 150 u seriji
bull Tehnika u kretanju sa dizanjem po 200 u seriji
bull 3 x 5 minuta rvanje sa puno guranja i vučenja
bull Poslije večere šetnja u prirodi od 2200 ndash 2300 h odmor na raspolaganju sauna
bazen hidromasaža sve ukupno 60 minuta
III dan priprema
Jutarnji trening 0715 - 0735 h
bull Vježbe oblikovanja i šetnja u šumi 1200 m dužine
Prije podne 1000 - 1200 h
bull Igranje fudbala u sali 35 minuta
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull 17 minuta uči komi u kretanju sa bacanjem
bull 4 x 5 minuta randori u stojećem stavu
Poslije podne 1700 - 1830 h
bull 10 minuta zagrijavanje
bull 10 minuta džudo parterna gimnastika
bull 15 minuta uči komi u kretanju
17
bull Randori u stojećem stavu 7 x 5 minuta pauza za odmor 3 minuta
bull Vježbe za relaksaciju i opuštanje
Večernji trening 2100 - 2200 h
bull 15 minuta plivanja u bazenu
bull 30 minuta sauna
bull 15 minuta hidro masaža u mineralnoj toploj vodi
IV dan priprema
Jutarnji trening 0710 - 0745 h
bull 4500 m trčanja svako svojim tempom
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull Uskoci na mjestu 2 x 200
bull Tehnika u kretanju 5 minuta kontinuirano
Prije podne 1000 - 1100 h
bull 10 minuta zagrijavanja
bull 10 minuta uči-komi na mjestu
bull 10 minuta uči-komi nožne tehnike u kretanju
bull 10 minuta uči-komi kombinacija
bull 5 x 1 minut uči-komi u parteru specijalke napad maksimalno
bull Vježbe snage sklekovi zgibovi sa partnerom trbuh-leđa polu mostovi vježbe
za mišiće vrata i na kraju istezanje
Poslije podne 1530 - 1710 h
bull 10 minuta zagrijavanja
bull 10 minuta uči-komi na mjestu
bull Uči-komi na 10 sekundi brzinski ulasci sa bacanjem na kraju onda drugi radi
tehniku 20 sekundi
bull 8 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza po 3 minuta
bull Nage-vaza svako po 100 bacanja
bull Vježbe za relaksaciju
bull 40 minuta posle ovog treninga sauna bazen masaža hidro masaža
18
V dan priprema
Prije podne 0930 - 1100 h
bull Igranje fudbala u sali 60 minuta
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull Vježbe za mišiće trbuha i leđa sklekovi zgibovi
Poslije podne 1530 - 1700 h
bull 10 minuta džudo vježbe oblikovanja
bull 5 minuta uči-komi na mjestu
bull 3 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta
bull 5 x 5 minuta randori linija sa pauzom od 5 minuta
bull Nage-komi svako po 150 bacanja
Večernji trening 2000 - 2130 h
bull Sauna bazen masaža
VI dan priprema
Jutarnji trening 0710 - 0745 h
bull Trčanje dužine 4500 m na vrijeme
bull 8 minuta vježbe oblikovanja
bull Uskoci na mjestu 2 x 250
Prije podne 1000 - 1130 h
bull 5 minuta zagrijavanje lak randori u parteru
bull 5 minuta vježbe oblikovanja zagrijavanja
bull 5 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta
bull 5 minuta relaksacija joga vježbama
Poslije podne 1700 - 1800 h
bull 10 minuta zagrijavanje
bull 10 minuta bucu-kari
bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 3 minuta
bull 5 minuta relaksacije
Večernji trening od 2100 - 2200 h
19
bull Bazen sauna hidro masaža
VII dan priprema
Jutarnji trening 1000 - 1100 h
bull Oštro trčanje 4000 m na vrijeme
bull 10 minuta vježbe oblikovanja
bull Uskoci na mjestu 2 x 200
bull Tehnika u kretanju sa dizanjem 10 minuta
Poslije podne 1700 - 1800 h
bull 10 minuta vježbe oblikovanja
bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta
bull 10 minuta relaksacija vježbama joge
Večernji trening 2100 - 2200 h
bull Sauna bazen hidro masaža
VIII dan priprema
bull Dan odmora povratak kući (Ćirković 1991)
20
7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage
Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno
uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje
snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora
partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na
zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na
razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike
količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista
primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog
perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom
procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu
treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo
izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)
Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao
procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje
(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja
bez prekida rada (do otkaza)
Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim
prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno
se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako
na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok
stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored
toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage
ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u
dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)
21
Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i
druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na
izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu
Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod
maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja
i metod izometrijskih naprezanja
711 Metod maksimalnog naprezanja
Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu
džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste
Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod
uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna
je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim
fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava
na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže
veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u
treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)
Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
22
712 Metod repetitivnih naprezanja
Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno
izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti
sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a
najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta
Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati
npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja
određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju
treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama
može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U
ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)
U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom
primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju
vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri
ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)
713 Metod dinamičkog naprezanja
Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao
što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici
zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru
mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja
odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom
Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip
rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku
izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje
treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje
pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što
23
markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja
pokreta
U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije
Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće
dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja
možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja
Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd
(Banović 2007)
Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
714 Metod izometrijskih naprezanja
Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta
naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u
stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa
eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično
služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod
izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi
24
Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje
rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-
10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne
treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da
uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2
mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe
labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u
naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne
sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti
sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda
pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke
kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović
2007)
Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-
treninga-snage-iii-deo
25
72 Usavršavanje brzine
Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom
vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović
i Idrizović 2001)
Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada
vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne
forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata
tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim
dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom
brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave
brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili
specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane
protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje
specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova
brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode
usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog
pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova
Slika 6 Usavršavanje brzine
Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
26
721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi
(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići
visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja
brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće
suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)
Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na
početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan
pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno
dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj
početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu
sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal
Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili
više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se
unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u
27
kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na
primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za
dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu
mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja
Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon
zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije
praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog
trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je
od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista
visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja
Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri
pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada
protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i
dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije
pojavljuju izolovano
722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da
je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine
određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa
određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u
izvođenju datog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a
naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu
svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske
kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog
pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i
pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu
28
sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno
izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)
Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
73 Usavršavanje izdržljivosti
Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u
toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što
borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju
svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)
Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na
efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)
Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo
ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je
usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa
završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od
par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta
Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj
borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost
29
džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-
sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne
izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje
anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod
kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri
čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad
u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85
opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog
opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj
zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena
kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista
po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)
Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti
Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-
za-eksplozivnost
731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne
energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na
periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju
30
funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju
kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam
predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)
Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju
duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja
kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih
mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u
minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se
stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti
džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja
(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i
njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše
neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao
uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40
min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u
31
pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje
mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)
U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva
minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi
stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se
primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić
1979)
732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od
nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista
ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je
frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u
ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti
nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u
fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na
značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti
Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu
ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna
ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti
takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara
kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta
gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U
procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati
učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica
opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo
anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži
predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti
32
džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod
Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A
osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i
odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje
započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u
minuti
Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima
opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali
dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja
sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi
pasivni odmori (Dragić 1996)
Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
74 Usavršavanje okretnosti
Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi
pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi
pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se
33
mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti
razlikujemo dvije uzajamno povezane metode
bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje
u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito
izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme
zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz
puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-
oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove
motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8
godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje
novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju
usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali
samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti
dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti
Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe
i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta
obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom
kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske
igre itd)
bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom
primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju
(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke
pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da
djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala
situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na
novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora
ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno
primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste
dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo
34
aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se
iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima
zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz
različitih položaja (Dragić 1996)
75 Usavršavanje gipkosti u džudou
Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za
izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti
Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu
pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura
kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim
situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih
osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao
osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od
zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada
usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog
procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri
primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)
Slika 12 Usavršavanje gipkosti
Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
35
Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u
svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo
gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj
snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za
usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim
uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u
cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na
dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku
koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode
pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su
bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom
izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u
takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe
ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i
pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač
sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od
dinamičkog načina
bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja
izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom
narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja
pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko
tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem
se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i
gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja
treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati
da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba
izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno
slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i
odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)
36
8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno
mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u
sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu
samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje
napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima
treninga u toku sportske borbe)
U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane
sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane
sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u
najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora
bull funkcionalnog stanja organizma
bull veličine opterećenja (Dragić 1996)
Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu
utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava
stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom
procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za
sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem
je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču
na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U
trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na
prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti
sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u
stanje pretreniranosti
Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena
treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti
odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg
opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja
37
što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki
naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo
bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom
određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo
pridržavati sledećih principa
bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog
sportiste posebno
bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na
prethodnom
bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od
prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće
opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)
Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost
organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog
procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških
zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite
nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o
nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što
svakako zavisi od doziranja opterećenja
Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih
osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje
se polazi
Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom
od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100
te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)
38
9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće
sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku
i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se
povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz
mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem
poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i
ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U
džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim
povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje
zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova
Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od
toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama
Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju
kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i
kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja
Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo
lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za
džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu
specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno
lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove
pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)
Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći
trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste
do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi
stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje
može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl
39
Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma
nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja
organizma
bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u
njima u toku laganog aerobnog rada
bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili
angažovani u toku sportskog treninga
bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža
toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)
40
10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od
pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti
pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa
optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge
strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme
zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo
kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne
grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-
motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata
Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage
(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim
toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti
aerobnog i anaerobnog tipa
U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji
je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i
izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata
Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata
potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se
svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki
izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne
funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i
međunarodnoj sceni
41
LITERATURA
1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-
matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu
2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika
Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska
akademija
3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko
izdanje
4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke
kulture
5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke
kulture Vojvodine
6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica
Univerzitet Crne Gore
7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u
Zagrebu
8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi
Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine
9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u
Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet
sveučilišta u Zagrebu
11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki
fakultet sveučilišta u Zagrebu
12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska
akademija
42
SLIKE
Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg
Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb
Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu
Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-
treninga-snage-iii-deo
Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-
eksplozivnost
Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
43
BIOGRAFIJA
Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne
Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet
za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i
profesionalno se bavio džudom
Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac
Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine
Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara
44
71 Usavršavanje snage 21 711 Metod maksimalnog naprezanja 22 712 Metod repetitivnih naprezanja 23 713 Metod dinamičkog naprezanja 23 714 Metod izometrijskih naprezanja 24
72 Usavršavanje brzine 26 721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije 27 722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta 28
73 Usavršavanje izdržljivosti 29 731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta 30 732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta 32
74 Usavršavanje okretnosti 33
75 Usavršavanje gipkosti u džudou 35
8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI 37
9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA 39
10 ZAKLJUČAK 41
LITERATURA 42
SLIKE 43
BIOGRAFIJA 44
vii
1 UVOD
Funkcionalno-motoričkim pripremama pripada centralno mjesto u džudo sportu
U savremenom džudo treningu veliki akcenat se stavlja na razvijanje funkcionalno-
motoričkih osobina kao jednom od presudnih elemenata u osvajanju najsjajnijih odličja
i nije slučajno što je ona prva među jednakim osobinama potrebnih za uspjeh
Tehničko-taktička priprema je toliko usavršena i ujednačena kod vrhunskih džudista da
gotovo samo funkcionalno-motoričke osobine i njihov razvoj imaju presudnu ulogu u
rezultatima u savremenom džudou
Srsquoobzirom na to da postoje džudo kampovi skoro svakog vikenda u svijetu gdje
se okupljaju takmičari svih težinskih kategorija poznato je da su njihova znanja i
vladanje tehnikom i taktikom u borbi dobro poznata njima međusobno Svako među
njima je imao veliki broj borbi u makrociklusu što je velika prednost u njihovom
međusobnom susretu na takmičenjima Sve ove činjenice odaju sliku da je gotovo
nemoguće predvidjeti pobjednika meča tokom gledanja borbe
Dokaz za to su Olimpijske igre u Riu 2016 godine gdje se veliki broj borbi
upravo završavao u poslednjim sekundama meča većinom u ldquogolden scorerdquo gdje su
upravo funkcionalno-motoričke sposobnosti jednog džudiste nadvladale sposobnosti
drugog džudiste i tim odlučile pobjednika u meču
U ovom radu su predstavljene metode i primjer priprema reprezentacije
Jugoslavije (1989 godina) za razvijanje funkcionalno-motoričkih osobina za koje
možemo reći da su najefikasnije i kojima dajemo prednost u treningu vrhunskih
džudista u funkcionalno-motoričkim pripremama
1
2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
Podaci o počecima vještina koje su prethodile džudou su iz daleke prošlosti
Potreba za odbranom i savladavanjem napadača pomoću određenih tehnika kao i same
vještine pojavile su svuda gdje je ugnjetavanja bilo Tamo gdje su nasilnici pretežno u
hordama napadali plemena koja su se pretežno bavila stočarstvom i poljoprivredom
javila se prirodna pojava za samoodbranom razne alatke koje su se koristile u poljima
pretvorene su u oružje za samoodbranu Tada se i dešava da se savlađuju i vještine
odbrane golim rukama Borilačkim vještinama su najviše napredovali na Istoku u
hramovima budizma i hinduizma Dalaj Lama u knjizi ldquoTreće okordquo opisuje treninge sa
pokretima i bacanjima koji su slični tehnikama koje se primjenjuju u džudou
Borilačke vještine iz čijih je tehnika nastao džudo začete su na tlu Azije Zna se
da potiču iz Kine odakle su prenijeti u Japan gdje su usavršene do današnjeg dana Prvi
pisani izvori koji detaljnije govore o nastanku ovih vještina je ldquoHronika Japanardquo (Nihon
Šoki) pisana po carskom naređenju 720 godine U ovim zapisima govori se o turnirima
u snazi (ćikura kurabe) koji su se održavali za vrijeme vladavine imperatora Suini-na
230 godina prije nove ere Neki istoričari džudoa smatraju ovaj događaj kao istinitu i
važnu činjenicu koja ukazuje na začetke sumo rvanja i kuminči vještina (drevni oblici
borbe ldquogolim rukamardquo) U knjizi drevnih priča (Konjaku Monogatari) za koju se smatra
da je napisana u drugoj polovini XI vijeka pojavljuje se prvi put riječ ldquoJAVARArdquo a to
je borilačka vještina koja je prethodila nastajanju jiundashjitse iz koje je kasnije nastao
džudo (Dragić 1979)
Tvorac modernog džudoa Džigoro Kano (1860-1938) se 1877 godine upisao na
carski univerzitet gdje se upoznaje sa starim borilačkim vještinama Posvetio se
proučavanju jiundashjitse kod majstora Fukude i Matemom Ise Stupanjem na snagu carske
zabrane nošenja sablje samurajima počinje period stagnacije tradicionalnih borilačkih
vještina pa i jiundashjitse
Džigoro Kano diplomira političke i ekonomske nauke 1881 godine i otvara
sopstvenu školu ldquoŠkola jednakihrdquo (Gakušui Ryu) u kojoj vrši usavršavanje tehnika
izabranih iz jiundashjitse Uspostavlja sopstvene metode čije usavršavanje rezultira brojnim
2
saznanjima koja i danas čine osnov džudo tehnika Godinu dana kasnije 1882 godine
osniva novu školu ldquoKodokanrdquo (Institut za traženje puteva) u kojoj se vježba novi način
nazvan DŽUDO (DŽU - što znači nježan mekan gibak i DO ndash što znači put način
princip) U tehničkom pogledu džudo je definisan 1887 godine a ldquoduhovni principirdquo su
definisani 1922 godine kada su uspostavljeni principi ldquomaksimalna efikasnostrdquo
(Seryoko Zenyo) i ldquouzajamno pomaganje i zajednički napredakrdquo (Jita Koyel)
Slika 1 dr Džigoro Kano 1860-1938 god
Preuzeto sa httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-
4375pxjpg
Prva demonstracija džudoa u Evropi bila je u Londonu 1901 godine nakon čega
učenici Džigoro Kana formiraju prve klubove Džudo doživljava ekspanziju posle
Prvog svjetskog rata u Francuskoj Njemačkoj Engleskoj Italiji i Švajcarskoj
3
Prvi šampionat Evrope održan je 1934 godine u Drezdenu Evropska džudo unija
(EJU) osniva se 1948 godine u Londonu a od 1951 godine redovno se održavaju
prvenstva u Evropi
Međunarodni džudo savez (IJF) je osnovan 1956 godine u Tokiju i od tada se
svake druge godine održavaju svjetska prvenstva
Godine 1964 džudo je uvršten u program Olimpijskih igrara u Tokiju i od tada je
pristutan na svim zvaničnim takmičenjima u svijetu
U cilju vježbanja džudoa dr Džigoro Kan je rekao ldquoDžudo predstavlja način
pomoću kojeg možemo najefikasnije upotrijebiti fizičku i psihičku snagu Vježbajući
nas u napadu i odbrani džudo ojačava naše tijelo i duh i pomaže nam da principe
džudoa prihvatimo kao svoje Na taj način se usavršavamo i postajemo vredniji članovi
zajednice a to je konačni cilj džudoardquo (Dragić 1979)
4
3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
Svaki sport odnosno sportska grana ima jedinstvenu strukturu faktora koji utiču
na sportski rezultat u njoj Ti faktori odnosno činioci od kojih zavisi uspješnost u sportu
definisani su hijerarhijski To znači da na početku niza stoje najvažniji faktori ili
činioci a na kraju oni koji su manje važni Tako definisana hijerarhijska struktura
faktora naziva se jednačina specifikacije uspjeha u sportu Ona je hipotetska ako se do
hijerarhijske strukture faktora uspješnosti došlo temeljem subjektivne procjene njihove
važnosti (Milanović 2010) Jednačina specifikacije uspjeha u džudou je hipotetski ili naučno utvrđena
hijerarhijska struktura sposobnosti osobine i znanja sportista koje su važne za
postizanje vrhunskih sportskih rezultata (Sertić 2004)
Prvo mjesto u jednačini specifikacije za seniore zauzima snaga ispred
koordinacije dok je redosled drugačiji kod mlađih uzrasta - prvo koordinacija pa onda
snaga Iza same prirode džudoa i iz njegove strukturne analize proizilazi da su različiti
vidovi snage (maksimalna eksplozivna repetitivna i statička snaga) i koordinacija
najvažniji elementi koji određuju uspjeh u borbi U hipotetskoj jednačini specifikacije
za džudo preovladavaju sledeće antropološke karakteristike
bull u području SNAGE - maksimalna repetitivna eksplozivna i statička
bull u području KOORDINACIJE - koordinacija tijela brzina izvođenja složenih
motoričkih zadataka agilnost reorganizacija motoričkog stereotipa
bull u području KONATIVNIH OSOBINA - agresivnost ego super ego fitimija
harija samodominacija
bull u području FUNKCIONALNIH SPOSOBNOSTI - aerobne anaerobne i
aerobno-anaerobne
bull u području BRZINE - brzina jednostavnih pokreta
bull u području RAVNOTEŽE - sposobnost održavanja i uspostavljanja ravnotežnih
položaja
5
bull u poodručju KOGNITIVNIH SPOSOBNOSTI - faktor percepcije
Specijalizacije memorije i induktivnog rezona
bull i u području FLEKSIBILNOSTI - fleksibilnost u zglobu kuka i gipkosti u
torakalnom i lubalnom dijelu karlice (Sertić 2004)
Slika 2 Hipotetska jednačina uspješnosti u džudou (Sertić i Lindi 2003)
22
15
15 12
10
10
8
8
Hipotetska jednačina specifikacije uspješnosti u džudou
SNAGA
KOORDINACIJA
FUNKCIONALNE SPOSBNOSTI
BRZINA
KONATIVNE SPOSOBNOSTI
KOGNITIVNE SPOSOBNOSTI
RAVNOTEŽA
FLEKSIBILNOST
6
4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
U džudou se ciklus organizovanog rada oslanja na informacije koje se odnose na 1 Početni nivo osobina koje karakterišu organizam džudiste
2 Aktuelne razvojne tendencije u džudou dostignuća sportske prakse i džudo
teorije
3 Određivanje mjerljivih trenažnih ciljeva i zadataka gledanih iz baze podataka
uspjesnošti ponašanja u džudo borbi i pripremama za nju
4 Izrada opšte koncepcije džudiste za borbu
5 Kalendar takmičenja
6 Utvrđivanje proporcija izmedju opšte usmjerene i specifične pripreme
7 Određivanje dužine perioda treninga na izgrađivanje sportske forme njenu
stabilizaciju i njeno snižavanje
8 Utvrđivanje trenažnih struktura koje odgovaraju etapama izgrađivanja sportske
forme (sastav mezociklusa mikrociklusa i trenažnih jedinica)
9 Programiranje sadržaja za ispoljavanje prihvaćenih trenažnih struktura (sredstva
opterećenje metode i forme treninga (Ćirković 1995)
7
5 PLANIRANJE PRIPREMA
51 Perspektivni plan priprema
Perspektivni plan priprema sastavlja se na četiri godine (makrociklus) U
perspektivnom planu priprema određuju se glavni pravci aktivnosti kako pojedinca tako
i čitave ekipe Cilj i osnovni zadaci u višegodišnjoj pripremi planiraju se sredstvima
metodama i formom za vježbanje po periodima i etapama Dinamika opterećenja
sastavljena je na osnovu podataka o kratkim karakteristikama svakog sportiste
ponaosob Ukazuje se na važnost osnovnih takmičenja u svakom ciklusu određuju se
kontrolni normativi planiraju se osnovne vaspitno-pedagoške mjere i ljekarske
kontrole
Po obimu perspektivni plan predviđa broj trenažnih dana po godinama broj
takmičenja individualnih i grupnih treninga broj časova treninga (opšte i specifične
pripreme) podijeljenih na tehniku i taktiku sa teorijskom nastavom (Dragić 1996)
Prema intezitetu rada planira se broj treninga sa maksimalnim visokim i srednjim
intezitetom Planirana je kontrola pojedinaca i čitave ekipe Planiraju se osnovni zadaci
u godišnjim trenažnim ciklusima periodima i etapama a takođe i njihova dužina
trajanja obzirom na predstojeća najvažnija takmičenja
U individualnom perspektivnom planu funkcionalno-motoričkih priprema
konkretizuje se pojedinačni ili ekipni plan koji proizilazi iz mogućnosti odabiranja
pravog takmičara u određenoj kategoriji (Dragić 1996)
52 Periodični plan priprema
Periodični plan priprema sastavlja se na osnovu perspektivnog plana priprema za
jednu godinu On se odnosi samo na jedan dio priprema između dva najvažnija
takmičenja u godini
Jedan od ključnih uslova za uspjeh periodizacije jesu informacije o pravilnom
treniranju kondicionih svojstava tokom godišnjeg ciklusa treninga U svakom
8
periodičnom planu priprema detaljno se razrađuju zadaci kondicionih priprema
usavršavanje tehničko-taktičkih elemenata određuju se sredstva i metode priprema broj
dana veličina i karakter opterećenja na svakoj etapi priprema broj treninga i pauze za
dane odmora dinamika opterećenja po određenim etapama priprema vrijeme i količina
različitih formi treninga samostalni rad kod kuće broj randorija vrijeme vježbanja u
sali i na otvorenom terenu (Ćirković 1991)
53 Tekući plan priprema
Tekući plan priprema razrađuje se na osnovu periodičnog plana priprema On se
odnosi na period od 1-3 mjeseca to jest od jednog do drugog takmičenja U planu se
izrađuju različiti po karakteru mikrociklusi u kojima se određuje različito opterećenje i
pauze odmora Pri sastavljanju ovog plana uzima se u obzir stanje zdravlja sportiste
uslovi rada i života karakteristika vođenja borbe koje je sportista imao na poslednjem
takmičenju nivo njegovog sportskog majstorstva i moralno voljna priprema u
prethodnom periodu (Ćirković 1991) Tekuće se planiranje i programiranje izvodi na
temelju istih elemenata kao i kratkoročno ali u funkciji izgradnje mezociklusa kao
osnovne forme kreiranja trenažnog procesa u periodima i etapama (Kuleš 2008)
54 Operativni plan priprema
Operativni plan priprema razrađuje se za period na više od 20 dana ovaj plan u
nekoliko elemenata konkretizuje tekući plan priprema Obično se on koriguje za
vrijeme nastavno-trenažnih ili ipak samo trenažnih okupljanja na zajedničkim
pripremama za neko od važnih takmičenja
U suštini operativni plan priprema predviđa neposrednu pripremu džudista ka
stanju borbene gotovosti za predstojeće takmičenje
Pri razradi ovakvog plana neophodno je obratiti posebnu pažnju na realizaciju
sledećih osnovnih zadataka
9
bull Neprekidnost i kontinuiranost procesa treninga
bull Precizno određivanje zadataka i sadržaja treninga po određenim periodima i
etapama trenažne godine
bull Određivanje za svaku grupu sportista sredstva i metode kondicione tehničke i
taktičke pripreme s´obzirom na njihovu sportsku kvalifikaciju i zadatke
usavršavanja sportskog majstorstva
bull Određivanje sadržaja i sredstava moralno voljne pripreme svakog ponaosob
sportiste
bull U preciznoj organizaciji vaspitnog rada
bull Organizaciju pedagoške i ljekarske kontrole
bull Određivanje za svakog posebno plan priprema prema kalendaru takmičarske
godine
bull Određivanje nivoa trenažnih i takmičarskih opterećenja za džudo sport (Dragić
1979)
55 Ciklusni plan priprema
Ciklusni plan priprema obuhvata zatvoreni krug rada ili treninga u toku određenog
vremena U njemu se razrađuju zadaci sredstva i metode po godinama periodima
etapama nedeljama i danima Ciklusni plan može biti sastavljen u vidu teksta tabele i
grafika Sve ove forme dozvoljavaju detaljno upoređivanje u napredovanju kod
treniranja kondicionih tehničkih i taktičkih elemenata vezanih za džudo sport Ovakve
forme planiranja daju mogućnost dobrog iskorišćavanja različitih šema grafikona
kojima se lako mogu odrediti obim i intezitet opterećenja za svaki dan posebno u
časovima procentima i bodovima Od svega časovni plan treninga je najprostiji U
njemu se sastavljaju zadaci treninga predviđaju se sredstva raspodjeljuje se vrijeme za
različite forme rada i vidove priprema po određenim periodima i etapama
Na ovakav način proces funkcionalno-motoričkih priprema džudista počinje sa
organizacijom cijelog kolektiva Postavljaju se ciljevi i zadaci planiranih djelatnosti
10
svakog džudiste Vrši se izbor sredstava metoda i formi vježbanja Završava se
rješavanjem svih tih zadataka odnosno postizanjem određenih rezultata
Glavni zadatak planiranja priprema džudista ka dostizanju vrhunskih rezultata
trebalo bi da se završava naučno istraživačkim podacima svakog pojedinačno džudiste o
njegovom stanju sportske forme (Dragić 1996)
11
6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
Funkcionalno-motorička priprema predstavlja sistematsko i kontrolisano
odvijanje procesa prilagođavanja organizma kako bi se postigla najpovoljnija
funkcionalnost protiv opterećenja i naprezanja Treniranost kao uticaj fizioloških
promjena džudiste putem treninga usko je povezana sa pojmom treninga kao stručno-
pedagoškim procesom Fiziološke promjene utiču na organe i sisteme organizma čije se
stanje pod uticajem treninga može dovesti u visok stepen funkcionisanja Rukovodeći
stručno-pedagoškim procesom trener će zavisno od karaktera ovog procesa izborom
odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i motoričkih
sposobnosti sportiste Pod pojmom razvoj funkcionalnih sposobnosti podrazumijevamo
značajnije promjene na svim sistemima čovjeka a posebno na kardio-respiratornom
mišićno-koštanom i nervnom sistemu (Idrizović i Idrizović 2001) Dok na razvoj
motoričkih sposobnosti džudiste podrazumijevamo visok nivo usklađenosti motoričkih
osobina (snaga brzina izdržljivost okretnost i gipkost) što je osnovni preduslov za
postizanje vrhunskih rezultata u džudou Naučna istraživanja i stečeno ogromno
praktično iskustvo omogućavaju izvršenje kvantitativnih analiza i modeliranje nekih
procesa izbor efikasnijih šema trenažnih opterećenja U tom cilju izgrađuju se
takozvani prosječni statistički modeli kondicionih treninga za konkretne sportske
discipline a na tom osnovu individualni modeli priprema usklađeni sa morfo-
funkcionalnim statusom svakog sportiste i sa konkretnim zadacima trenažnog procesa
(Željaskov 2006)
61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
Funkcionalno-motorička priprema džudista karakteriše se razvijanjem
vegetativnih i motoričkih funkcija organizma Kada je riječ o zadacima funkcionalno-
motoričke pripreme u radu sa džudistima potrebno je istaći da je ona usmjerena na
učvršćenje zdravlja postizanje optimalnog fizičkog razvoja i razvijanje adaptacionih
12
sposobnosti koje će im omogućiti uspješnu izgradnju motoričkih osobina a kao solidnu
osnovu za kasniju uspješnu primjenu složene tehnike džudoa u sportskoj borbi
U procesu priprema sportista u okviru fizičke pripreme razlikujemo opštu i
specifičnu fizičku pripremu Pod opštom funkcionalno-motoričkom pripremom
podrazumijevamo stanje organizma i razvijenost motoričkih sposobnosti koje čine
čovjeka sposobnim da se uspješno bavi sportskim aktivnostima tj da izvodi rad
različitog karaktera (Dragić 1996)
Pod specifičnom funkcionalno-motoričkom pripremom podrazumijevamo stanje
organizma i razvijenost sposobnosti koje čine džudistu sposobnim da dostiže vrhunske
rezultate
62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
Opšta funkcionalna-motorička priprema se sastoji u razvoju primarnih
sposobnosti i karakteristika sportista sa ciljem razvijanja opšte kondicione treniranosti
primjenjujući prvenstveno trenažne sadržaje koji su usmjereni na razvoj sposobnosti
karakteristika sportista koje nisu specifične za određenu sportsku aktivnost (Malacko i
Doder 2008)
Ova priprema podrazumijeva proces harmičnog razvoja bazičnih funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti Opšta funkcionalno-motorička priprema je usmjerena na
podizanje efikasnosti svih organa i organskih sistema u funkcionalnom smislu
povećanje kordinacionih sposobnosti povećanje snage brzine i izdržljivosti U ovoj
pripremi veliki je akcenat na globalnoj obradi lokomotornog aparata Jedan od osnovnih
zadataka programa funkcionalno-motoričke pripreme jeste optimalan izbor vježbi
U sredstva opšte funkcionalno-motoričke pripreme prvenstveno spadaju vježbe
koje svestrano usavršavaju motoričke osobine i učvršćuju elementarne motoričke
navike vodeći pritom računa o njihovom harmoničnom djelovanju na organizam
sportiste (hodanje trčanje elementarne igre sportske igre plivanje skijanje
gimnastika vježbe sa opterećenjem itd)
13
Važno mjesto zauzimaju i vježbe kojima se preventivno djeluje na kritične zone
lokomotornog aparata npr kičma koje su izložene većim naporima a time i riziku za
povrede
U treningu sportista najpoznatije i najpogodnije su razne forme stanica posebno
sistem bdquoiz vježbe u vježbuldquo pri kojem se može obaviti i do stotinu vježbi različite
složenosti kontinuirano jedna za drugom Vježbe u parovima su veoma korisne
pogotovo u treningu mlađih sportista
U cilju postizanja većeg nivoa opšte funkcionalno-motoričke pripreme mogu se sa
uspjehom koristiti i određeni elementi iz borilačkih sportova Analizirajući krajnje
ciljeve i zadatke opšte funkcionalno-motoričke pripreme sa aspekta zahtjeva džudo
sporta potrebno je imati u vidu sledeće
bull da se izborom i primjenom sredstava opšte funkcionalno motoričke pripreme
doprinese opštem biološkom razvoju kao i razvoju motorike i pozitivnih
moralno-voljnih osobina džudista
bull tokom izbora i primjene sredstava opšte funkcionalno-motoričke pripreme
treba razvijati naročite fizičke sposobnosti koje su po karakteru nervno-
mišićnih naprezanja i načinu funkcionisanja organizma sličniji pokretima u
džudou
bull da se obogati fond kretanja džudista u usvajanju one motoričke navike koja
će ubrzati pozitivan prenos tj pozitivno uzajamno djelovanje između
vladanja tehnikom jedne vježbe i uspješnog ovladavanja i izvođenja druge
koja će ubrzati formiranje specifičnih navika neposredno potrebnih u džudou
bull da prelaskom na drugačiji karakter kretanja omogućuje potpunije i brže
odmaranje organizma i obnavljanje radne sposobnosti (Dragić1996)
14
63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
Cilj specifične funkcionalno-motoričke pripreme jeste da se izvrši kompleksna
adaptacija organizma u procesu razvoja i usavršavanja funkcionalnih i motoričkih
sposobnosti i adaptacija na sasvim određene kretne strukture koje po strukturi
opterećenju i dinamici odgovaraju datoj sportskoj grani Specifična funkcionalno-
motorička priprema utiče na razvoj motoričkih osobina neophodnih za izvođenje
specifičnih pokreta a koristi se kao sastavni dio cjeloukupnog stručno-pedagoškog
procesa usko povezana sa usavršavanjem tehničko-taktičkih elemenata (Dragić 1996)
Ukoliko želimo da izvršimo pravilan izbor odgovarajućih specifičnih vježbi za
džudo i usmjerimo ih na usavršavanje bilo koje motoričke osobine neophodno je dobro
proučiti strukturu pojedinih tehnika džudoa i aktivnosti pojedinih grupa mišića prilikom
realizacije određenog zahvata ili bacanja Na osnovu ovih pokazatelja utvrdićemo koji
su mišići najviše aktivirani tokom realizacije određene tehnike što će nam poslužiti kao
polazište za izbor određenog kompleksa specifičnih vježbi koje će imati najefikasniji
uticaj na njihov pravilan razvoj Prilikom primjene specifičnih vježbi koriste se i
dopunska opterećenja (spoljašnje opterećenje povećanje frekvence i trajanje vježbe)
pri čemu trener mora strogo voditi računa da primijenjeno spoljašnje opterećenje ne
naruši osnovnu biomehaničku strukturu kretanja i na taj način smanji racionalnost
izvođenja kretanja Pored uticaja na razvoj određenih grupa mišića sredstvima
specifične funkcionalno-motoričke pripreme takođe ćemo uticati na razvoj onih
motoričkih osobina za koje ocijenimo da u datom momentu uslovljavaju razvoj
određenih kvaliteta karakterističnih za džudo U zavisnosti od zadataka koje u
određenoj fazi pripreme želimo da rješavamo vježbe specifične pripreme uslovno
možemo da podijelimo na
bull vježbe za razvoj specifičnih motoričkih osobina
bull vježbe za usavršavanje specifičnih elemenata karakterističnih za džudo
Za odnos opštih i specifičnih funkcionalno-motoričkih priprema u džudou i
srodnim borilačkim sportovima interesantna su zapažanja poznatog sovjetskog
15
pedagoga iz ove oblasti profesora Čumakova i njegovih saradnika izloženih na donjoj
tabeli
Tabela 1 Odnos opšte i specifične pripreme (Dragić 1996)
Staž vježbanja Obim fizičke pripreme Specifična fizička priprema
Početnici 70 30
1-3 god 60 40
3-5 god 50 50
5-6 god 40 60
6-8 god 30 70
8 i više 20 80
Pravilno programiranje odnosa opšte i specifične pripreme džudista u određenoj
fazi ili periodu godišnjeg ciklusa treninga daje nam velike izglede na uspjeh
631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
Kao uspješan primjer možemo navesti pripreme džudo reprezentacije Jugoslavije
koje su bile sprovedene mjesec dana prije prvenstva svijeta u Beogradu 1989 godine
održane u tadašnjoj Čehoslovačkoj od 0709-15091989 godine a na kojem je
reprezentativac Jugoslavije Dragomir Bečanović osvojio zlatnu medalju
I dan priprema
Prije podne 0930 ndash 1100 h
bull Zagrijavanje džudo gimnastika 15 minuta
bull 15 minuta uči-komi na mjestu i kretanju
bull 7 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta
bull 10 minuta vježbe za opuštanje i smirivanje organizma
16
Poslije podne 1500 - 1630 h
bull 15 minuta zagrijavanje za randori u parteru
bull 7 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 5 minuta
bull Vježbe za relaksaciju 8 minuta
bull Poslije završenog treninga obavezna sauna bazen sa mineralnom vodom
hidromasaža opuštanje uz muziku Ukupno kompletan tretman traje 60 minuta
II dan priprema
Prije podne
bull Aktivan odmor (šetnja)
Poslije podne 1800 - 1930 h
bull Trčanje 5000m na vrijeme
bull Vježbe oblikovanja 15 minuta
bull Uskoci na mjestu 5 x 150 u seriji
bull Tehnika u kretanju sa dizanjem po 200 u seriji
bull 3 x 5 minuta rvanje sa puno guranja i vučenja
bull Poslije večere šetnja u prirodi od 2200 ndash 2300 h odmor na raspolaganju sauna
bazen hidromasaža sve ukupno 60 minuta
III dan priprema
Jutarnji trening 0715 - 0735 h
bull Vježbe oblikovanja i šetnja u šumi 1200 m dužine
Prije podne 1000 - 1200 h
bull Igranje fudbala u sali 35 minuta
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull 17 minuta uči komi u kretanju sa bacanjem
bull 4 x 5 minuta randori u stojećem stavu
Poslije podne 1700 - 1830 h
bull 10 minuta zagrijavanje
bull 10 minuta džudo parterna gimnastika
bull 15 minuta uči komi u kretanju
17
bull Randori u stojećem stavu 7 x 5 minuta pauza za odmor 3 minuta
bull Vježbe za relaksaciju i opuštanje
Večernji trening 2100 - 2200 h
bull 15 minuta plivanja u bazenu
bull 30 minuta sauna
bull 15 minuta hidro masaža u mineralnoj toploj vodi
IV dan priprema
Jutarnji trening 0710 - 0745 h
bull 4500 m trčanja svako svojim tempom
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull Uskoci na mjestu 2 x 200
bull Tehnika u kretanju 5 minuta kontinuirano
Prije podne 1000 - 1100 h
bull 10 minuta zagrijavanja
bull 10 minuta uči-komi na mjestu
bull 10 minuta uči-komi nožne tehnike u kretanju
bull 10 minuta uči-komi kombinacija
bull 5 x 1 minut uči-komi u parteru specijalke napad maksimalno
bull Vježbe snage sklekovi zgibovi sa partnerom trbuh-leđa polu mostovi vježbe
za mišiće vrata i na kraju istezanje
Poslije podne 1530 - 1710 h
bull 10 minuta zagrijavanja
bull 10 minuta uči-komi na mjestu
bull Uči-komi na 10 sekundi brzinski ulasci sa bacanjem na kraju onda drugi radi
tehniku 20 sekundi
bull 8 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza po 3 minuta
bull Nage-vaza svako po 100 bacanja
bull Vježbe za relaksaciju
bull 40 minuta posle ovog treninga sauna bazen masaža hidro masaža
18
V dan priprema
Prije podne 0930 - 1100 h
bull Igranje fudbala u sali 60 minuta
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull Vježbe za mišiće trbuha i leđa sklekovi zgibovi
Poslije podne 1530 - 1700 h
bull 10 minuta džudo vježbe oblikovanja
bull 5 minuta uči-komi na mjestu
bull 3 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta
bull 5 x 5 minuta randori linija sa pauzom od 5 minuta
bull Nage-komi svako po 150 bacanja
Večernji trening 2000 - 2130 h
bull Sauna bazen masaža
VI dan priprema
Jutarnji trening 0710 - 0745 h
bull Trčanje dužine 4500 m na vrijeme
bull 8 minuta vježbe oblikovanja
bull Uskoci na mjestu 2 x 250
Prije podne 1000 - 1130 h
bull 5 minuta zagrijavanje lak randori u parteru
bull 5 minuta vježbe oblikovanja zagrijavanja
bull 5 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta
bull 5 minuta relaksacija joga vježbama
Poslije podne 1700 - 1800 h
bull 10 minuta zagrijavanje
bull 10 minuta bucu-kari
bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 3 minuta
bull 5 minuta relaksacije
Večernji trening od 2100 - 2200 h
19
bull Bazen sauna hidro masaža
VII dan priprema
Jutarnji trening 1000 - 1100 h
bull Oštro trčanje 4000 m na vrijeme
bull 10 minuta vježbe oblikovanja
bull Uskoci na mjestu 2 x 200
bull Tehnika u kretanju sa dizanjem 10 minuta
Poslije podne 1700 - 1800 h
bull 10 minuta vježbe oblikovanja
bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta
bull 10 minuta relaksacija vježbama joge
Večernji trening 2100 - 2200 h
bull Sauna bazen hidro masaža
VIII dan priprema
bull Dan odmora povratak kući (Ćirković 1991)
20
7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage
Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno
uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje
snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora
partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na
zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na
razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike
količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista
primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog
perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom
procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu
treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo
izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)
Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao
procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje
(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja
bez prekida rada (do otkaza)
Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim
prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno
se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako
na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok
stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored
toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage
ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u
dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)
21
Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i
druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na
izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu
Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod
maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja
i metod izometrijskih naprezanja
711 Metod maksimalnog naprezanja
Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu
džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste
Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod
uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna
je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim
fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava
na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže
veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u
treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)
Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
22
712 Metod repetitivnih naprezanja
Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno
izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti
sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a
najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta
Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati
npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja
određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju
treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama
može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U
ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)
U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom
primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju
vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri
ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)
713 Metod dinamičkog naprezanja
Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao
što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici
zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru
mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja
odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom
Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip
rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku
izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje
treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje
pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što
23
markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja
pokreta
U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije
Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće
dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja
možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja
Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd
(Banović 2007)
Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
714 Metod izometrijskih naprezanja
Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta
naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u
stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa
eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično
služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod
izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi
24
Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje
rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-
10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne
treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da
uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2
mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe
labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u
naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne
sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti
sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda
pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke
kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović
2007)
Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-
treninga-snage-iii-deo
25
72 Usavršavanje brzine
Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom
vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović
i Idrizović 2001)
Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada
vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne
forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata
tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim
dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom
brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave
brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili
specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane
protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje
specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova
brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode
usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog
pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova
Slika 6 Usavršavanje brzine
Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
26
721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi
(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići
visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja
brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće
suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)
Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na
početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan
pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno
dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj
početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu
sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal
Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili
više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se
unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u
27
kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na
primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za
dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu
mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja
Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon
zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije
praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog
trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je
od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista
visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja
Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri
pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada
protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i
dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije
pojavljuju izolovano
722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da
je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine
određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa
određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u
izvođenju datog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a
naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu
svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske
kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog
pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i
pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu
28
sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno
izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)
Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
73 Usavršavanje izdržljivosti
Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u
toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što
borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju
svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)
Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na
efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)
Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo
ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je
usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa
završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od
par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta
Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj
borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost
29
džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-
sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne
izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje
anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod
kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri
čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad
u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85
opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog
opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj
zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena
kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista
po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)
Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti
Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-
za-eksplozivnost
731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne
energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na
periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju
30
funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju
kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam
predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)
Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju
duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja
kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih
mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u
minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se
stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti
džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja
(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i
njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše
neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao
uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40
min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u
31
pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje
mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)
U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva
minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi
stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se
primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić
1979)
732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od
nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista
ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je
frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u
ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti
nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u
fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na
značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti
Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu
ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna
ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti
takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara
kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta
gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U
procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati
učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica
opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo
anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži
predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti
32
džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod
Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A
osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i
odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje
započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u
minuti
Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima
opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali
dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja
sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi
pasivni odmori (Dragić 1996)
Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
74 Usavršavanje okretnosti
Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi
pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi
pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se
33
mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti
razlikujemo dvije uzajamno povezane metode
bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje
u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito
izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme
zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz
puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-
oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove
motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8
godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje
novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju
usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali
samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti
dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti
Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe
i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta
obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom
kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske
igre itd)
bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom
primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju
(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke
pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da
djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala
situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na
novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora
ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno
primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste
dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo
34
aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se
iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima
zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz
različitih položaja (Dragić 1996)
75 Usavršavanje gipkosti u džudou
Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za
izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti
Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu
pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura
kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim
situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih
osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao
osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od
zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada
usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog
procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri
primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)
Slika 12 Usavršavanje gipkosti
Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
35
Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u
svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo
gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj
snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za
usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim
uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u
cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na
dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku
koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode
pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su
bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom
izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u
takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe
ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i
pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač
sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od
dinamičkog načina
bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja
izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom
narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja
pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko
tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem
se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i
gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja
treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati
da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba
izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno
slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i
odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)
36
8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno
mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u
sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu
samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje
napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima
treninga u toku sportske borbe)
U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane
sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane
sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u
najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora
bull funkcionalnog stanja organizma
bull veličine opterećenja (Dragić 1996)
Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu
utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava
stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom
procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za
sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem
je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču
na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U
trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na
prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti
sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u
stanje pretreniranosti
Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena
treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti
odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg
opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja
37
što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki
naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo
bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom
određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo
pridržavati sledećih principa
bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog
sportiste posebno
bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na
prethodnom
bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od
prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće
opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)
Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost
organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog
procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških
zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite
nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o
nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što
svakako zavisi od doziranja opterećenja
Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih
osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje
se polazi
Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom
od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100
te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)
38
9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće
sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku
i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se
povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz
mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem
poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i
ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U
džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim
povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje
zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova
Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od
toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama
Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju
kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i
kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja
Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo
lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za
džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu
specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno
lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove
pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)
Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći
trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste
do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi
stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje
može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl
39
Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma
nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja
organizma
bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u
njima u toku laganog aerobnog rada
bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili
angažovani u toku sportskog treninga
bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža
toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)
40
10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od
pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti
pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa
optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge
strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme
zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo
kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne
grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-
motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata
Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage
(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim
toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti
aerobnog i anaerobnog tipa
U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji
je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i
izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata
Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata
potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se
svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki
izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne
funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i
međunarodnoj sceni
41
LITERATURA
1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-
matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu
2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika
Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska
akademija
3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko
izdanje
4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke
kulture
5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke
kulture Vojvodine
6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica
Univerzitet Crne Gore
7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u
Zagrebu
8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi
Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine
9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u
Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet
sveučilišta u Zagrebu
11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki
fakultet sveučilišta u Zagrebu
12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska
akademija
42
SLIKE
Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg
Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb
Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu
Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-
treninga-snage-iii-deo
Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-
eksplozivnost
Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
43
BIOGRAFIJA
Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne
Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet
za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i
profesionalno se bavio džudom
Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac
Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine
Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara
44
1 UVOD
Funkcionalno-motoričkim pripremama pripada centralno mjesto u džudo sportu
U savremenom džudo treningu veliki akcenat se stavlja na razvijanje funkcionalno-
motoričkih osobina kao jednom od presudnih elemenata u osvajanju najsjajnijih odličja
i nije slučajno što je ona prva među jednakim osobinama potrebnih za uspjeh
Tehničko-taktička priprema je toliko usavršena i ujednačena kod vrhunskih džudista da
gotovo samo funkcionalno-motoričke osobine i njihov razvoj imaju presudnu ulogu u
rezultatima u savremenom džudou
Srsquoobzirom na to da postoje džudo kampovi skoro svakog vikenda u svijetu gdje
se okupljaju takmičari svih težinskih kategorija poznato je da su njihova znanja i
vladanje tehnikom i taktikom u borbi dobro poznata njima međusobno Svako među
njima je imao veliki broj borbi u makrociklusu što je velika prednost u njihovom
međusobnom susretu na takmičenjima Sve ove činjenice odaju sliku da je gotovo
nemoguće predvidjeti pobjednika meča tokom gledanja borbe
Dokaz za to su Olimpijske igre u Riu 2016 godine gdje se veliki broj borbi
upravo završavao u poslednjim sekundama meča većinom u ldquogolden scorerdquo gdje su
upravo funkcionalno-motoričke sposobnosti jednog džudiste nadvladale sposobnosti
drugog džudiste i tim odlučile pobjednika u meču
U ovom radu su predstavljene metode i primjer priprema reprezentacije
Jugoslavije (1989 godina) za razvijanje funkcionalno-motoričkih osobina za koje
možemo reći da su najefikasnije i kojima dajemo prednost u treningu vrhunskih
džudista u funkcionalno-motoričkim pripremama
1
2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
Podaci o počecima vještina koje su prethodile džudou su iz daleke prošlosti
Potreba za odbranom i savladavanjem napadača pomoću određenih tehnika kao i same
vještine pojavile su svuda gdje je ugnjetavanja bilo Tamo gdje su nasilnici pretežno u
hordama napadali plemena koja su se pretežno bavila stočarstvom i poljoprivredom
javila se prirodna pojava za samoodbranom razne alatke koje su se koristile u poljima
pretvorene su u oružje za samoodbranu Tada se i dešava da se savlađuju i vještine
odbrane golim rukama Borilačkim vještinama su najviše napredovali na Istoku u
hramovima budizma i hinduizma Dalaj Lama u knjizi ldquoTreće okordquo opisuje treninge sa
pokretima i bacanjima koji su slični tehnikama koje se primjenjuju u džudou
Borilačke vještine iz čijih je tehnika nastao džudo začete su na tlu Azije Zna se
da potiču iz Kine odakle su prenijeti u Japan gdje su usavršene do današnjeg dana Prvi
pisani izvori koji detaljnije govore o nastanku ovih vještina je ldquoHronika Japanardquo (Nihon
Šoki) pisana po carskom naređenju 720 godine U ovim zapisima govori se o turnirima
u snazi (ćikura kurabe) koji su se održavali za vrijeme vladavine imperatora Suini-na
230 godina prije nove ere Neki istoričari džudoa smatraju ovaj događaj kao istinitu i
važnu činjenicu koja ukazuje na začetke sumo rvanja i kuminči vještina (drevni oblici
borbe ldquogolim rukamardquo) U knjizi drevnih priča (Konjaku Monogatari) za koju se smatra
da je napisana u drugoj polovini XI vijeka pojavljuje se prvi put riječ ldquoJAVARArdquo a to
je borilačka vještina koja je prethodila nastajanju jiundashjitse iz koje je kasnije nastao
džudo (Dragić 1979)
Tvorac modernog džudoa Džigoro Kano (1860-1938) se 1877 godine upisao na
carski univerzitet gdje se upoznaje sa starim borilačkim vještinama Posvetio se
proučavanju jiundashjitse kod majstora Fukude i Matemom Ise Stupanjem na snagu carske
zabrane nošenja sablje samurajima počinje period stagnacije tradicionalnih borilačkih
vještina pa i jiundashjitse
Džigoro Kano diplomira političke i ekonomske nauke 1881 godine i otvara
sopstvenu školu ldquoŠkola jednakihrdquo (Gakušui Ryu) u kojoj vrši usavršavanje tehnika
izabranih iz jiundashjitse Uspostavlja sopstvene metode čije usavršavanje rezultira brojnim
2
saznanjima koja i danas čine osnov džudo tehnika Godinu dana kasnije 1882 godine
osniva novu školu ldquoKodokanrdquo (Institut za traženje puteva) u kojoj se vježba novi način
nazvan DŽUDO (DŽU - što znači nježan mekan gibak i DO ndash što znači put način
princip) U tehničkom pogledu džudo je definisan 1887 godine a ldquoduhovni principirdquo su
definisani 1922 godine kada su uspostavljeni principi ldquomaksimalna efikasnostrdquo
(Seryoko Zenyo) i ldquouzajamno pomaganje i zajednički napredakrdquo (Jita Koyel)
Slika 1 dr Džigoro Kano 1860-1938 god
Preuzeto sa httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-
4375pxjpg
Prva demonstracija džudoa u Evropi bila je u Londonu 1901 godine nakon čega
učenici Džigoro Kana formiraju prve klubove Džudo doživljava ekspanziju posle
Prvog svjetskog rata u Francuskoj Njemačkoj Engleskoj Italiji i Švajcarskoj
3
Prvi šampionat Evrope održan je 1934 godine u Drezdenu Evropska džudo unija
(EJU) osniva se 1948 godine u Londonu a od 1951 godine redovno se održavaju
prvenstva u Evropi
Međunarodni džudo savez (IJF) je osnovan 1956 godine u Tokiju i od tada se
svake druge godine održavaju svjetska prvenstva
Godine 1964 džudo je uvršten u program Olimpijskih igrara u Tokiju i od tada je
pristutan na svim zvaničnim takmičenjima u svijetu
U cilju vježbanja džudoa dr Džigoro Kan je rekao ldquoDžudo predstavlja način
pomoću kojeg možemo najefikasnije upotrijebiti fizičku i psihičku snagu Vježbajući
nas u napadu i odbrani džudo ojačava naše tijelo i duh i pomaže nam da principe
džudoa prihvatimo kao svoje Na taj način se usavršavamo i postajemo vredniji članovi
zajednice a to je konačni cilj džudoardquo (Dragić 1979)
4
3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
Svaki sport odnosno sportska grana ima jedinstvenu strukturu faktora koji utiču
na sportski rezultat u njoj Ti faktori odnosno činioci od kojih zavisi uspješnost u sportu
definisani su hijerarhijski To znači da na početku niza stoje najvažniji faktori ili
činioci a na kraju oni koji su manje važni Tako definisana hijerarhijska struktura
faktora naziva se jednačina specifikacije uspjeha u sportu Ona je hipotetska ako se do
hijerarhijske strukture faktora uspješnosti došlo temeljem subjektivne procjene njihove
važnosti (Milanović 2010) Jednačina specifikacije uspjeha u džudou je hipotetski ili naučno utvrđena
hijerarhijska struktura sposobnosti osobine i znanja sportista koje su važne za
postizanje vrhunskih sportskih rezultata (Sertić 2004)
Prvo mjesto u jednačini specifikacije za seniore zauzima snaga ispred
koordinacije dok je redosled drugačiji kod mlađih uzrasta - prvo koordinacija pa onda
snaga Iza same prirode džudoa i iz njegove strukturne analize proizilazi da su različiti
vidovi snage (maksimalna eksplozivna repetitivna i statička snaga) i koordinacija
najvažniji elementi koji određuju uspjeh u borbi U hipotetskoj jednačini specifikacije
za džudo preovladavaju sledeće antropološke karakteristike
bull u području SNAGE - maksimalna repetitivna eksplozivna i statička
bull u području KOORDINACIJE - koordinacija tijela brzina izvođenja složenih
motoričkih zadataka agilnost reorganizacija motoričkog stereotipa
bull u području KONATIVNIH OSOBINA - agresivnost ego super ego fitimija
harija samodominacija
bull u području FUNKCIONALNIH SPOSOBNOSTI - aerobne anaerobne i
aerobno-anaerobne
bull u području BRZINE - brzina jednostavnih pokreta
bull u području RAVNOTEŽE - sposobnost održavanja i uspostavljanja ravnotežnih
položaja
5
bull u poodručju KOGNITIVNIH SPOSOBNOSTI - faktor percepcije
Specijalizacije memorije i induktivnog rezona
bull i u području FLEKSIBILNOSTI - fleksibilnost u zglobu kuka i gipkosti u
torakalnom i lubalnom dijelu karlice (Sertić 2004)
Slika 2 Hipotetska jednačina uspješnosti u džudou (Sertić i Lindi 2003)
22
15
15 12
10
10
8
8
Hipotetska jednačina specifikacije uspješnosti u džudou
SNAGA
KOORDINACIJA
FUNKCIONALNE SPOSBNOSTI
BRZINA
KONATIVNE SPOSOBNOSTI
KOGNITIVNE SPOSOBNOSTI
RAVNOTEŽA
FLEKSIBILNOST
6
4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
U džudou se ciklus organizovanog rada oslanja na informacije koje se odnose na 1 Početni nivo osobina koje karakterišu organizam džudiste
2 Aktuelne razvojne tendencije u džudou dostignuća sportske prakse i džudo
teorije
3 Određivanje mjerljivih trenažnih ciljeva i zadataka gledanih iz baze podataka
uspjesnošti ponašanja u džudo borbi i pripremama za nju
4 Izrada opšte koncepcije džudiste za borbu
5 Kalendar takmičenja
6 Utvrđivanje proporcija izmedju opšte usmjerene i specifične pripreme
7 Određivanje dužine perioda treninga na izgrađivanje sportske forme njenu
stabilizaciju i njeno snižavanje
8 Utvrđivanje trenažnih struktura koje odgovaraju etapama izgrađivanja sportske
forme (sastav mezociklusa mikrociklusa i trenažnih jedinica)
9 Programiranje sadržaja za ispoljavanje prihvaćenih trenažnih struktura (sredstva
opterećenje metode i forme treninga (Ćirković 1995)
7
5 PLANIRANJE PRIPREMA
51 Perspektivni plan priprema
Perspektivni plan priprema sastavlja se na četiri godine (makrociklus) U
perspektivnom planu priprema određuju se glavni pravci aktivnosti kako pojedinca tako
i čitave ekipe Cilj i osnovni zadaci u višegodišnjoj pripremi planiraju se sredstvima
metodama i formom za vježbanje po periodima i etapama Dinamika opterećenja
sastavljena je na osnovu podataka o kratkim karakteristikama svakog sportiste
ponaosob Ukazuje se na važnost osnovnih takmičenja u svakom ciklusu određuju se
kontrolni normativi planiraju se osnovne vaspitno-pedagoške mjere i ljekarske
kontrole
Po obimu perspektivni plan predviđa broj trenažnih dana po godinama broj
takmičenja individualnih i grupnih treninga broj časova treninga (opšte i specifične
pripreme) podijeljenih na tehniku i taktiku sa teorijskom nastavom (Dragić 1996)
Prema intezitetu rada planira se broj treninga sa maksimalnim visokim i srednjim
intezitetom Planirana je kontrola pojedinaca i čitave ekipe Planiraju se osnovni zadaci
u godišnjim trenažnim ciklusima periodima i etapama a takođe i njihova dužina
trajanja obzirom na predstojeća najvažnija takmičenja
U individualnom perspektivnom planu funkcionalno-motoričkih priprema
konkretizuje se pojedinačni ili ekipni plan koji proizilazi iz mogućnosti odabiranja
pravog takmičara u određenoj kategoriji (Dragić 1996)
52 Periodični plan priprema
Periodični plan priprema sastavlja se na osnovu perspektivnog plana priprema za
jednu godinu On se odnosi samo na jedan dio priprema između dva najvažnija
takmičenja u godini
Jedan od ključnih uslova za uspjeh periodizacije jesu informacije o pravilnom
treniranju kondicionih svojstava tokom godišnjeg ciklusa treninga U svakom
8
periodičnom planu priprema detaljno se razrađuju zadaci kondicionih priprema
usavršavanje tehničko-taktičkih elemenata određuju se sredstva i metode priprema broj
dana veličina i karakter opterećenja na svakoj etapi priprema broj treninga i pauze za
dane odmora dinamika opterećenja po određenim etapama priprema vrijeme i količina
različitih formi treninga samostalni rad kod kuće broj randorija vrijeme vježbanja u
sali i na otvorenom terenu (Ćirković 1991)
53 Tekući plan priprema
Tekući plan priprema razrađuje se na osnovu periodičnog plana priprema On se
odnosi na period od 1-3 mjeseca to jest od jednog do drugog takmičenja U planu se
izrađuju različiti po karakteru mikrociklusi u kojima se određuje različito opterećenje i
pauze odmora Pri sastavljanju ovog plana uzima se u obzir stanje zdravlja sportiste
uslovi rada i života karakteristika vođenja borbe koje je sportista imao na poslednjem
takmičenju nivo njegovog sportskog majstorstva i moralno voljna priprema u
prethodnom periodu (Ćirković 1991) Tekuće se planiranje i programiranje izvodi na
temelju istih elemenata kao i kratkoročno ali u funkciji izgradnje mezociklusa kao
osnovne forme kreiranja trenažnog procesa u periodima i etapama (Kuleš 2008)
54 Operativni plan priprema
Operativni plan priprema razrađuje se za period na više od 20 dana ovaj plan u
nekoliko elemenata konkretizuje tekući plan priprema Obično se on koriguje za
vrijeme nastavno-trenažnih ili ipak samo trenažnih okupljanja na zajedničkim
pripremama za neko od važnih takmičenja
U suštini operativni plan priprema predviđa neposrednu pripremu džudista ka
stanju borbene gotovosti za predstojeće takmičenje
Pri razradi ovakvog plana neophodno je obratiti posebnu pažnju na realizaciju
sledećih osnovnih zadataka
9
bull Neprekidnost i kontinuiranost procesa treninga
bull Precizno određivanje zadataka i sadržaja treninga po određenim periodima i
etapama trenažne godine
bull Određivanje za svaku grupu sportista sredstva i metode kondicione tehničke i
taktičke pripreme s´obzirom na njihovu sportsku kvalifikaciju i zadatke
usavršavanja sportskog majstorstva
bull Određivanje sadržaja i sredstava moralno voljne pripreme svakog ponaosob
sportiste
bull U preciznoj organizaciji vaspitnog rada
bull Organizaciju pedagoške i ljekarske kontrole
bull Određivanje za svakog posebno plan priprema prema kalendaru takmičarske
godine
bull Određivanje nivoa trenažnih i takmičarskih opterećenja za džudo sport (Dragić
1979)
55 Ciklusni plan priprema
Ciklusni plan priprema obuhvata zatvoreni krug rada ili treninga u toku određenog
vremena U njemu se razrađuju zadaci sredstva i metode po godinama periodima
etapama nedeljama i danima Ciklusni plan može biti sastavljen u vidu teksta tabele i
grafika Sve ove forme dozvoljavaju detaljno upoređivanje u napredovanju kod
treniranja kondicionih tehničkih i taktičkih elemenata vezanih za džudo sport Ovakve
forme planiranja daju mogućnost dobrog iskorišćavanja različitih šema grafikona
kojima se lako mogu odrediti obim i intezitet opterećenja za svaki dan posebno u
časovima procentima i bodovima Od svega časovni plan treninga je najprostiji U
njemu se sastavljaju zadaci treninga predviđaju se sredstva raspodjeljuje se vrijeme za
različite forme rada i vidove priprema po određenim periodima i etapama
Na ovakav način proces funkcionalno-motoričkih priprema džudista počinje sa
organizacijom cijelog kolektiva Postavljaju se ciljevi i zadaci planiranih djelatnosti
10
svakog džudiste Vrši se izbor sredstava metoda i formi vježbanja Završava se
rješavanjem svih tih zadataka odnosno postizanjem određenih rezultata
Glavni zadatak planiranja priprema džudista ka dostizanju vrhunskih rezultata
trebalo bi da se završava naučno istraživačkim podacima svakog pojedinačno džudiste o
njegovom stanju sportske forme (Dragić 1996)
11
6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
Funkcionalno-motorička priprema predstavlja sistematsko i kontrolisano
odvijanje procesa prilagođavanja organizma kako bi se postigla najpovoljnija
funkcionalnost protiv opterećenja i naprezanja Treniranost kao uticaj fizioloških
promjena džudiste putem treninga usko je povezana sa pojmom treninga kao stručno-
pedagoškim procesom Fiziološke promjene utiču na organe i sisteme organizma čije se
stanje pod uticajem treninga može dovesti u visok stepen funkcionisanja Rukovodeći
stručno-pedagoškim procesom trener će zavisno od karaktera ovog procesa izborom
odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i motoričkih
sposobnosti sportiste Pod pojmom razvoj funkcionalnih sposobnosti podrazumijevamo
značajnije promjene na svim sistemima čovjeka a posebno na kardio-respiratornom
mišićno-koštanom i nervnom sistemu (Idrizović i Idrizović 2001) Dok na razvoj
motoričkih sposobnosti džudiste podrazumijevamo visok nivo usklađenosti motoričkih
osobina (snaga brzina izdržljivost okretnost i gipkost) što je osnovni preduslov za
postizanje vrhunskih rezultata u džudou Naučna istraživanja i stečeno ogromno
praktično iskustvo omogućavaju izvršenje kvantitativnih analiza i modeliranje nekih
procesa izbor efikasnijih šema trenažnih opterećenja U tom cilju izgrađuju se
takozvani prosječni statistički modeli kondicionih treninga za konkretne sportske
discipline a na tom osnovu individualni modeli priprema usklađeni sa morfo-
funkcionalnim statusom svakog sportiste i sa konkretnim zadacima trenažnog procesa
(Željaskov 2006)
61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
Funkcionalno-motorička priprema džudista karakteriše se razvijanjem
vegetativnih i motoričkih funkcija organizma Kada je riječ o zadacima funkcionalno-
motoričke pripreme u radu sa džudistima potrebno je istaći da je ona usmjerena na
učvršćenje zdravlja postizanje optimalnog fizičkog razvoja i razvijanje adaptacionih
12
sposobnosti koje će im omogućiti uspješnu izgradnju motoričkih osobina a kao solidnu
osnovu za kasniju uspješnu primjenu složene tehnike džudoa u sportskoj borbi
U procesu priprema sportista u okviru fizičke pripreme razlikujemo opštu i
specifičnu fizičku pripremu Pod opštom funkcionalno-motoričkom pripremom
podrazumijevamo stanje organizma i razvijenost motoričkih sposobnosti koje čine
čovjeka sposobnim da se uspješno bavi sportskim aktivnostima tj da izvodi rad
različitog karaktera (Dragić 1996)
Pod specifičnom funkcionalno-motoričkom pripremom podrazumijevamo stanje
organizma i razvijenost sposobnosti koje čine džudistu sposobnim da dostiže vrhunske
rezultate
62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
Opšta funkcionalna-motorička priprema se sastoji u razvoju primarnih
sposobnosti i karakteristika sportista sa ciljem razvijanja opšte kondicione treniranosti
primjenjujući prvenstveno trenažne sadržaje koji su usmjereni na razvoj sposobnosti
karakteristika sportista koje nisu specifične za određenu sportsku aktivnost (Malacko i
Doder 2008)
Ova priprema podrazumijeva proces harmičnog razvoja bazičnih funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti Opšta funkcionalno-motorička priprema je usmjerena na
podizanje efikasnosti svih organa i organskih sistema u funkcionalnom smislu
povećanje kordinacionih sposobnosti povećanje snage brzine i izdržljivosti U ovoj
pripremi veliki je akcenat na globalnoj obradi lokomotornog aparata Jedan od osnovnih
zadataka programa funkcionalno-motoričke pripreme jeste optimalan izbor vježbi
U sredstva opšte funkcionalno-motoričke pripreme prvenstveno spadaju vježbe
koje svestrano usavršavaju motoričke osobine i učvršćuju elementarne motoričke
navike vodeći pritom računa o njihovom harmoničnom djelovanju na organizam
sportiste (hodanje trčanje elementarne igre sportske igre plivanje skijanje
gimnastika vježbe sa opterećenjem itd)
13
Važno mjesto zauzimaju i vježbe kojima se preventivno djeluje na kritične zone
lokomotornog aparata npr kičma koje su izložene većim naporima a time i riziku za
povrede
U treningu sportista najpoznatije i najpogodnije su razne forme stanica posebno
sistem bdquoiz vježbe u vježbuldquo pri kojem se može obaviti i do stotinu vježbi različite
složenosti kontinuirano jedna za drugom Vježbe u parovima su veoma korisne
pogotovo u treningu mlađih sportista
U cilju postizanja većeg nivoa opšte funkcionalno-motoričke pripreme mogu se sa
uspjehom koristiti i određeni elementi iz borilačkih sportova Analizirajući krajnje
ciljeve i zadatke opšte funkcionalno-motoričke pripreme sa aspekta zahtjeva džudo
sporta potrebno je imati u vidu sledeće
bull da se izborom i primjenom sredstava opšte funkcionalno motoričke pripreme
doprinese opštem biološkom razvoju kao i razvoju motorike i pozitivnih
moralno-voljnih osobina džudista
bull tokom izbora i primjene sredstava opšte funkcionalno-motoričke pripreme
treba razvijati naročite fizičke sposobnosti koje su po karakteru nervno-
mišićnih naprezanja i načinu funkcionisanja organizma sličniji pokretima u
džudou
bull da se obogati fond kretanja džudista u usvajanju one motoričke navike koja
će ubrzati pozitivan prenos tj pozitivno uzajamno djelovanje između
vladanja tehnikom jedne vježbe i uspješnog ovladavanja i izvođenja druge
koja će ubrzati formiranje specifičnih navika neposredno potrebnih u džudou
bull da prelaskom na drugačiji karakter kretanja omogućuje potpunije i brže
odmaranje organizma i obnavljanje radne sposobnosti (Dragić1996)
14
63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
Cilj specifične funkcionalno-motoričke pripreme jeste da se izvrši kompleksna
adaptacija organizma u procesu razvoja i usavršavanja funkcionalnih i motoričkih
sposobnosti i adaptacija na sasvim određene kretne strukture koje po strukturi
opterećenju i dinamici odgovaraju datoj sportskoj grani Specifična funkcionalno-
motorička priprema utiče na razvoj motoričkih osobina neophodnih za izvođenje
specifičnih pokreta a koristi se kao sastavni dio cjeloukupnog stručno-pedagoškog
procesa usko povezana sa usavršavanjem tehničko-taktičkih elemenata (Dragić 1996)
Ukoliko želimo da izvršimo pravilan izbor odgovarajućih specifičnih vježbi za
džudo i usmjerimo ih na usavršavanje bilo koje motoričke osobine neophodno je dobro
proučiti strukturu pojedinih tehnika džudoa i aktivnosti pojedinih grupa mišića prilikom
realizacije određenog zahvata ili bacanja Na osnovu ovih pokazatelja utvrdićemo koji
su mišići najviše aktivirani tokom realizacije određene tehnike što će nam poslužiti kao
polazište za izbor određenog kompleksa specifičnih vježbi koje će imati najefikasniji
uticaj na njihov pravilan razvoj Prilikom primjene specifičnih vježbi koriste se i
dopunska opterećenja (spoljašnje opterećenje povećanje frekvence i trajanje vježbe)
pri čemu trener mora strogo voditi računa da primijenjeno spoljašnje opterećenje ne
naruši osnovnu biomehaničku strukturu kretanja i na taj način smanji racionalnost
izvođenja kretanja Pored uticaja na razvoj određenih grupa mišića sredstvima
specifične funkcionalno-motoričke pripreme takođe ćemo uticati na razvoj onih
motoričkih osobina za koje ocijenimo da u datom momentu uslovljavaju razvoj
određenih kvaliteta karakterističnih za džudo U zavisnosti od zadataka koje u
određenoj fazi pripreme želimo da rješavamo vježbe specifične pripreme uslovno
možemo da podijelimo na
bull vježbe za razvoj specifičnih motoričkih osobina
bull vježbe za usavršavanje specifičnih elemenata karakterističnih za džudo
Za odnos opštih i specifičnih funkcionalno-motoričkih priprema u džudou i
srodnim borilačkim sportovima interesantna su zapažanja poznatog sovjetskog
15
pedagoga iz ove oblasti profesora Čumakova i njegovih saradnika izloženih na donjoj
tabeli
Tabela 1 Odnos opšte i specifične pripreme (Dragić 1996)
Staž vježbanja Obim fizičke pripreme Specifična fizička priprema
Početnici 70 30
1-3 god 60 40
3-5 god 50 50
5-6 god 40 60
6-8 god 30 70
8 i više 20 80
Pravilno programiranje odnosa opšte i specifične pripreme džudista u određenoj
fazi ili periodu godišnjeg ciklusa treninga daje nam velike izglede na uspjeh
631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
Kao uspješan primjer možemo navesti pripreme džudo reprezentacije Jugoslavije
koje su bile sprovedene mjesec dana prije prvenstva svijeta u Beogradu 1989 godine
održane u tadašnjoj Čehoslovačkoj od 0709-15091989 godine a na kojem je
reprezentativac Jugoslavije Dragomir Bečanović osvojio zlatnu medalju
I dan priprema
Prije podne 0930 ndash 1100 h
bull Zagrijavanje džudo gimnastika 15 minuta
bull 15 minuta uči-komi na mjestu i kretanju
bull 7 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta
bull 10 minuta vježbe za opuštanje i smirivanje organizma
16
Poslije podne 1500 - 1630 h
bull 15 minuta zagrijavanje za randori u parteru
bull 7 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 5 minuta
bull Vježbe za relaksaciju 8 minuta
bull Poslije završenog treninga obavezna sauna bazen sa mineralnom vodom
hidromasaža opuštanje uz muziku Ukupno kompletan tretman traje 60 minuta
II dan priprema
Prije podne
bull Aktivan odmor (šetnja)
Poslije podne 1800 - 1930 h
bull Trčanje 5000m na vrijeme
bull Vježbe oblikovanja 15 minuta
bull Uskoci na mjestu 5 x 150 u seriji
bull Tehnika u kretanju sa dizanjem po 200 u seriji
bull 3 x 5 minuta rvanje sa puno guranja i vučenja
bull Poslije večere šetnja u prirodi od 2200 ndash 2300 h odmor na raspolaganju sauna
bazen hidromasaža sve ukupno 60 minuta
III dan priprema
Jutarnji trening 0715 - 0735 h
bull Vježbe oblikovanja i šetnja u šumi 1200 m dužine
Prije podne 1000 - 1200 h
bull Igranje fudbala u sali 35 minuta
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull 17 minuta uči komi u kretanju sa bacanjem
bull 4 x 5 minuta randori u stojećem stavu
Poslije podne 1700 - 1830 h
bull 10 minuta zagrijavanje
bull 10 minuta džudo parterna gimnastika
bull 15 minuta uči komi u kretanju
17
bull Randori u stojećem stavu 7 x 5 minuta pauza za odmor 3 minuta
bull Vježbe za relaksaciju i opuštanje
Večernji trening 2100 - 2200 h
bull 15 minuta plivanja u bazenu
bull 30 minuta sauna
bull 15 minuta hidro masaža u mineralnoj toploj vodi
IV dan priprema
Jutarnji trening 0710 - 0745 h
bull 4500 m trčanja svako svojim tempom
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull Uskoci na mjestu 2 x 200
bull Tehnika u kretanju 5 minuta kontinuirano
Prije podne 1000 - 1100 h
bull 10 minuta zagrijavanja
bull 10 minuta uči-komi na mjestu
bull 10 minuta uči-komi nožne tehnike u kretanju
bull 10 minuta uči-komi kombinacija
bull 5 x 1 minut uči-komi u parteru specijalke napad maksimalno
bull Vježbe snage sklekovi zgibovi sa partnerom trbuh-leđa polu mostovi vježbe
za mišiće vrata i na kraju istezanje
Poslije podne 1530 - 1710 h
bull 10 minuta zagrijavanja
bull 10 minuta uči-komi na mjestu
bull Uči-komi na 10 sekundi brzinski ulasci sa bacanjem na kraju onda drugi radi
tehniku 20 sekundi
bull 8 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza po 3 minuta
bull Nage-vaza svako po 100 bacanja
bull Vježbe za relaksaciju
bull 40 minuta posle ovog treninga sauna bazen masaža hidro masaža
18
V dan priprema
Prije podne 0930 - 1100 h
bull Igranje fudbala u sali 60 minuta
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull Vježbe za mišiće trbuha i leđa sklekovi zgibovi
Poslije podne 1530 - 1700 h
bull 10 minuta džudo vježbe oblikovanja
bull 5 minuta uči-komi na mjestu
bull 3 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta
bull 5 x 5 minuta randori linija sa pauzom od 5 minuta
bull Nage-komi svako po 150 bacanja
Večernji trening 2000 - 2130 h
bull Sauna bazen masaža
VI dan priprema
Jutarnji trening 0710 - 0745 h
bull Trčanje dužine 4500 m na vrijeme
bull 8 minuta vježbe oblikovanja
bull Uskoci na mjestu 2 x 250
Prije podne 1000 - 1130 h
bull 5 minuta zagrijavanje lak randori u parteru
bull 5 minuta vježbe oblikovanja zagrijavanja
bull 5 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta
bull 5 minuta relaksacija joga vježbama
Poslije podne 1700 - 1800 h
bull 10 minuta zagrijavanje
bull 10 minuta bucu-kari
bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 3 minuta
bull 5 minuta relaksacije
Večernji trening od 2100 - 2200 h
19
bull Bazen sauna hidro masaža
VII dan priprema
Jutarnji trening 1000 - 1100 h
bull Oštro trčanje 4000 m na vrijeme
bull 10 minuta vježbe oblikovanja
bull Uskoci na mjestu 2 x 200
bull Tehnika u kretanju sa dizanjem 10 minuta
Poslije podne 1700 - 1800 h
bull 10 minuta vježbe oblikovanja
bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta
bull 10 minuta relaksacija vježbama joge
Večernji trening 2100 - 2200 h
bull Sauna bazen hidro masaža
VIII dan priprema
bull Dan odmora povratak kući (Ćirković 1991)
20
7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage
Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno
uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje
snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora
partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na
zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na
razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike
količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista
primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog
perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom
procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu
treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo
izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)
Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao
procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje
(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja
bez prekida rada (do otkaza)
Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim
prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno
se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako
na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok
stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored
toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage
ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u
dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)
21
Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i
druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na
izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu
Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod
maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja
i metod izometrijskih naprezanja
711 Metod maksimalnog naprezanja
Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu
džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste
Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod
uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna
je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim
fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava
na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže
veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u
treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)
Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
22
712 Metod repetitivnih naprezanja
Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno
izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti
sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a
najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta
Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati
npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja
određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju
treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama
može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U
ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)
U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom
primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju
vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri
ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)
713 Metod dinamičkog naprezanja
Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao
što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici
zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru
mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja
odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom
Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip
rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku
izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje
treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje
pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što
23
markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja
pokreta
U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije
Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće
dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja
možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja
Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd
(Banović 2007)
Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
714 Metod izometrijskih naprezanja
Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta
naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u
stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa
eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično
služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod
izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi
24
Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje
rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-
10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne
treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da
uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2
mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe
labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u
naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne
sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti
sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda
pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke
kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović
2007)
Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-
treninga-snage-iii-deo
25
72 Usavršavanje brzine
Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom
vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović
i Idrizović 2001)
Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada
vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne
forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata
tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim
dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom
brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave
brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili
specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane
protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje
specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova
brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode
usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog
pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova
Slika 6 Usavršavanje brzine
Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
26
721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi
(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići
visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja
brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće
suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)
Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na
početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan
pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno
dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj
početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu
sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal
Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili
više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se
unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u
27
kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na
primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za
dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu
mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja
Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon
zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije
praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog
trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je
od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista
visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja
Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri
pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada
protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i
dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije
pojavljuju izolovano
722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da
je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine
određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa
određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u
izvođenju datog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a
naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu
svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske
kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog
pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i
pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu
28
sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno
izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)
Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
73 Usavršavanje izdržljivosti
Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u
toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što
borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju
svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)
Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na
efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)
Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo
ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je
usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa
završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od
par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta
Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj
borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost
29
džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-
sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne
izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje
anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod
kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri
čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad
u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85
opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog
opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj
zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena
kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista
po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)
Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti
Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-
za-eksplozivnost
731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne
energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na
periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju
30
funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju
kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam
predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)
Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju
duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja
kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih
mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u
minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se
stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti
džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja
(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i
njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše
neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao
uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40
min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u
31
pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje
mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)
U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva
minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi
stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se
primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić
1979)
732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od
nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista
ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je
frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u
ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti
nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u
fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na
značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti
Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu
ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna
ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti
takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara
kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta
gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U
procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati
učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica
opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo
anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži
predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti
32
džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod
Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A
osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i
odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje
započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u
minuti
Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima
opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali
dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja
sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi
pasivni odmori (Dragić 1996)
Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
74 Usavršavanje okretnosti
Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi
pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi
pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se
33
mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti
razlikujemo dvije uzajamno povezane metode
bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje
u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito
izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme
zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz
puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-
oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove
motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8
godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje
novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju
usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali
samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti
dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti
Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe
i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta
obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom
kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske
igre itd)
bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom
primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju
(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke
pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da
djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala
situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na
novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora
ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno
primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste
dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo
34
aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se
iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima
zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz
različitih položaja (Dragić 1996)
75 Usavršavanje gipkosti u džudou
Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za
izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti
Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu
pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura
kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim
situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih
osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao
osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od
zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada
usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog
procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri
primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)
Slika 12 Usavršavanje gipkosti
Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
35
Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u
svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo
gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj
snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za
usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim
uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u
cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na
dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku
koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode
pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su
bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom
izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u
takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe
ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i
pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač
sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od
dinamičkog načina
bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja
izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom
narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja
pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko
tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem
se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i
gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja
treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati
da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba
izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno
slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i
odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)
36
8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno
mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u
sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu
samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje
napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima
treninga u toku sportske borbe)
U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane
sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane
sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u
najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora
bull funkcionalnog stanja organizma
bull veličine opterećenja (Dragić 1996)
Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu
utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava
stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom
procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za
sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem
je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču
na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U
trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na
prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti
sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u
stanje pretreniranosti
Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena
treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti
odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg
opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja
37
što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki
naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo
bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom
određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo
pridržavati sledećih principa
bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog
sportiste posebno
bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na
prethodnom
bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od
prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće
opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)
Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost
organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog
procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških
zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite
nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o
nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što
svakako zavisi od doziranja opterećenja
Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih
osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje
se polazi
Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom
od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100
te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)
38
9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće
sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku
i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se
povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz
mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem
poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i
ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U
džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim
povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje
zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova
Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od
toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama
Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju
kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i
kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja
Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo
lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za
džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu
specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno
lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove
pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)
Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći
trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste
do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi
stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje
može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl
39
Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma
nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja
organizma
bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u
njima u toku laganog aerobnog rada
bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili
angažovani u toku sportskog treninga
bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža
toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)
40
10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od
pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti
pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa
optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge
strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme
zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo
kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne
grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-
motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata
Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage
(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim
toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti
aerobnog i anaerobnog tipa
U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji
je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i
izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata
Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata
potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se
svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki
izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne
funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i
međunarodnoj sceni
41
LITERATURA
1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-
matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu
2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika
Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska
akademija
3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko
izdanje
4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke
kulture
5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke
kulture Vojvodine
6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica
Univerzitet Crne Gore
7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u
Zagrebu
8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi
Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine
9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u
Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet
sveučilišta u Zagrebu
11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki
fakultet sveučilišta u Zagrebu
12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska
akademija
42
SLIKE
Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg
Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb
Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu
Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-
treninga-snage-iii-deo
Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-
eksplozivnost
Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
43
BIOGRAFIJA
Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne
Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet
za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i
profesionalno se bavio džudom
Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac
Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine
Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara
44
2 DŽUDO NASTANAK I RAZVOJ
Podaci o počecima vještina koje su prethodile džudou su iz daleke prošlosti
Potreba za odbranom i savladavanjem napadača pomoću određenih tehnika kao i same
vještine pojavile su svuda gdje je ugnjetavanja bilo Tamo gdje su nasilnici pretežno u
hordama napadali plemena koja su se pretežno bavila stočarstvom i poljoprivredom
javila se prirodna pojava za samoodbranom razne alatke koje su se koristile u poljima
pretvorene su u oružje za samoodbranu Tada se i dešava da se savlađuju i vještine
odbrane golim rukama Borilačkim vještinama su najviše napredovali na Istoku u
hramovima budizma i hinduizma Dalaj Lama u knjizi ldquoTreće okordquo opisuje treninge sa
pokretima i bacanjima koji su slični tehnikama koje se primjenjuju u džudou
Borilačke vještine iz čijih je tehnika nastao džudo začete su na tlu Azije Zna se
da potiču iz Kine odakle su prenijeti u Japan gdje su usavršene do današnjeg dana Prvi
pisani izvori koji detaljnije govore o nastanku ovih vještina je ldquoHronika Japanardquo (Nihon
Šoki) pisana po carskom naređenju 720 godine U ovim zapisima govori se o turnirima
u snazi (ćikura kurabe) koji su se održavali za vrijeme vladavine imperatora Suini-na
230 godina prije nove ere Neki istoričari džudoa smatraju ovaj događaj kao istinitu i
važnu činjenicu koja ukazuje na začetke sumo rvanja i kuminči vještina (drevni oblici
borbe ldquogolim rukamardquo) U knjizi drevnih priča (Konjaku Monogatari) za koju se smatra
da je napisana u drugoj polovini XI vijeka pojavljuje se prvi put riječ ldquoJAVARArdquo a to
je borilačka vještina koja je prethodila nastajanju jiundashjitse iz koje je kasnije nastao
džudo (Dragić 1979)
Tvorac modernog džudoa Džigoro Kano (1860-1938) se 1877 godine upisao na
carski univerzitet gdje se upoznaje sa starim borilačkim vještinama Posvetio se
proučavanju jiundashjitse kod majstora Fukude i Matemom Ise Stupanjem na snagu carske
zabrane nošenja sablje samurajima počinje period stagnacije tradicionalnih borilačkih
vještina pa i jiundashjitse
Džigoro Kano diplomira političke i ekonomske nauke 1881 godine i otvara
sopstvenu školu ldquoŠkola jednakihrdquo (Gakušui Ryu) u kojoj vrši usavršavanje tehnika
izabranih iz jiundashjitse Uspostavlja sopstvene metode čije usavršavanje rezultira brojnim
2
saznanjima koja i danas čine osnov džudo tehnika Godinu dana kasnije 1882 godine
osniva novu školu ldquoKodokanrdquo (Institut za traženje puteva) u kojoj se vježba novi način
nazvan DŽUDO (DŽU - što znači nježan mekan gibak i DO ndash što znači put način
princip) U tehničkom pogledu džudo je definisan 1887 godine a ldquoduhovni principirdquo su
definisani 1922 godine kada su uspostavljeni principi ldquomaksimalna efikasnostrdquo
(Seryoko Zenyo) i ldquouzajamno pomaganje i zajednički napredakrdquo (Jita Koyel)
Slika 1 dr Džigoro Kano 1860-1938 god
Preuzeto sa httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-
4375pxjpg
Prva demonstracija džudoa u Evropi bila je u Londonu 1901 godine nakon čega
učenici Džigoro Kana formiraju prve klubove Džudo doživljava ekspanziju posle
Prvog svjetskog rata u Francuskoj Njemačkoj Engleskoj Italiji i Švajcarskoj
3
Prvi šampionat Evrope održan je 1934 godine u Drezdenu Evropska džudo unija
(EJU) osniva se 1948 godine u Londonu a od 1951 godine redovno se održavaju
prvenstva u Evropi
Međunarodni džudo savez (IJF) je osnovan 1956 godine u Tokiju i od tada se
svake druge godine održavaju svjetska prvenstva
Godine 1964 džudo je uvršten u program Olimpijskih igrara u Tokiju i od tada je
pristutan na svim zvaničnim takmičenjima u svijetu
U cilju vježbanja džudoa dr Džigoro Kan je rekao ldquoDžudo predstavlja način
pomoću kojeg možemo najefikasnije upotrijebiti fizičku i psihičku snagu Vježbajući
nas u napadu i odbrani džudo ojačava naše tijelo i duh i pomaže nam da principe
džudoa prihvatimo kao svoje Na taj način se usavršavamo i postajemo vredniji članovi
zajednice a to je konačni cilj džudoardquo (Dragić 1979)
4
3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
Svaki sport odnosno sportska grana ima jedinstvenu strukturu faktora koji utiču
na sportski rezultat u njoj Ti faktori odnosno činioci od kojih zavisi uspješnost u sportu
definisani su hijerarhijski To znači da na početku niza stoje najvažniji faktori ili
činioci a na kraju oni koji su manje važni Tako definisana hijerarhijska struktura
faktora naziva se jednačina specifikacije uspjeha u sportu Ona je hipotetska ako se do
hijerarhijske strukture faktora uspješnosti došlo temeljem subjektivne procjene njihove
važnosti (Milanović 2010) Jednačina specifikacije uspjeha u džudou je hipotetski ili naučno utvrđena
hijerarhijska struktura sposobnosti osobine i znanja sportista koje su važne za
postizanje vrhunskih sportskih rezultata (Sertić 2004)
Prvo mjesto u jednačini specifikacije za seniore zauzima snaga ispred
koordinacije dok je redosled drugačiji kod mlađih uzrasta - prvo koordinacija pa onda
snaga Iza same prirode džudoa i iz njegove strukturne analize proizilazi da su različiti
vidovi snage (maksimalna eksplozivna repetitivna i statička snaga) i koordinacija
najvažniji elementi koji određuju uspjeh u borbi U hipotetskoj jednačini specifikacije
za džudo preovladavaju sledeće antropološke karakteristike
bull u području SNAGE - maksimalna repetitivna eksplozivna i statička
bull u području KOORDINACIJE - koordinacija tijela brzina izvođenja složenih
motoričkih zadataka agilnost reorganizacija motoričkog stereotipa
bull u području KONATIVNIH OSOBINA - agresivnost ego super ego fitimija
harija samodominacija
bull u području FUNKCIONALNIH SPOSOBNOSTI - aerobne anaerobne i
aerobno-anaerobne
bull u području BRZINE - brzina jednostavnih pokreta
bull u području RAVNOTEŽE - sposobnost održavanja i uspostavljanja ravnotežnih
položaja
5
bull u poodručju KOGNITIVNIH SPOSOBNOSTI - faktor percepcije
Specijalizacije memorije i induktivnog rezona
bull i u području FLEKSIBILNOSTI - fleksibilnost u zglobu kuka i gipkosti u
torakalnom i lubalnom dijelu karlice (Sertić 2004)
Slika 2 Hipotetska jednačina uspješnosti u džudou (Sertić i Lindi 2003)
22
15
15 12
10
10
8
8
Hipotetska jednačina specifikacije uspješnosti u džudou
SNAGA
KOORDINACIJA
FUNKCIONALNE SPOSBNOSTI
BRZINA
KONATIVNE SPOSOBNOSTI
KOGNITIVNE SPOSOBNOSTI
RAVNOTEŽA
FLEKSIBILNOST
6
4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
U džudou se ciklus organizovanog rada oslanja na informacije koje se odnose na 1 Početni nivo osobina koje karakterišu organizam džudiste
2 Aktuelne razvojne tendencije u džudou dostignuća sportske prakse i džudo
teorije
3 Određivanje mjerljivih trenažnih ciljeva i zadataka gledanih iz baze podataka
uspjesnošti ponašanja u džudo borbi i pripremama za nju
4 Izrada opšte koncepcije džudiste za borbu
5 Kalendar takmičenja
6 Utvrđivanje proporcija izmedju opšte usmjerene i specifične pripreme
7 Određivanje dužine perioda treninga na izgrađivanje sportske forme njenu
stabilizaciju i njeno snižavanje
8 Utvrđivanje trenažnih struktura koje odgovaraju etapama izgrađivanja sportske
forme (sastav mezociklusa mikrociklusa i trenažnih jedinica)
9 Programiranje sadržaja za ispoljavanje prihvaćenih trenažnih struktura (sredstva
opterećenje metode i forme treninga (Ćirković 1995)
7
5 PLANIRANJE PRIPREMA
51 Perspektivni plan priprema
Perspektivni plan priprema sastavlja se na četiri godine (makrociklus) U
perspektivnom planu priprema određuju se glavni pravci aktivnosti kako pojedinca tako
i čitave ekipe Cilj i osnovni zadaci u višegodišnjoj pripremi planiraju se sredstvima
metodama i formom za vježbanje po periodima i etapama Dinamika opterećenja
sastavljena je na osnovu podataka o kratkim karakteristikama svakog sportiste
ponaosob Ukazuje se na važnost osnovnih takmičenja u svakom ciklusu određuju se
kontrolni normativi planiraju se osnovne vaspitno-pedagoške mjere i ljekarske
kontrole
Po obimu perspektivni plan predviđa broj trenažnih dana po godinama broj
takmičenja individualnih i grupnih treninga broj časova treninga (opšte i specifične
pripreme) podijeljenih na tehniku i taktiku sa teorijskom nastavom (Dragić 1996)
Prema intezitetu rada planira se broj treninga sa maksimalnim visokim i srednjim
intezitetom Planirana je kontrola pojedinaca i čitave ekipe Planiraju se osnovni zadaci
u godišnjim trenažnim ciklusima periodima i etapama a takođe i njihova dužina
trajanja obzirom na predstojeća najvažnija takmičenja
U individualnom perspektivnom planu funkcionalno-motoričkih priprema
konkretizuje se pojedinačni ili ekipni plan koji proizilazi iz mogućnosti odabiranja
pravog takmičara u određenoj kategoriji (Dragić 1996)
52 Periodični plan priprema
Periodični plan priprema sastavlja se na osnovu perspektivnog plana priprema za
jednu godinu On se odnosi samo na jedan dio priprema između dva najvažnija
takmičenja u godini
Jedan od ključnih uslova za uspjeh periodizacije jesu informacije o pravilnom
treniranju kondicionih svojstava tokom godišnjeg ciklusa treninga U svakom
8
periodičnom planu priprema detaljno se razrađuju zadaci kondicionih priprema
usavršavanje tehničko-taktičkih elemenata određuju se sredstva i metode priprema broj
dana veličina i karakter opterećenja na svakoj etapi priprema broj treninga i pauze za
dane odmora dinamika opterećenja po određenim etapama priprema vrijeme i količina
različitih formi treninga samostalni rad kod kuće broj randorija vrijeme vježbanja u
sali i na otvorenom terenu (Ćirković 1991)
53 Tekući plan priprema
Tekući plan priprema razrađuje se na osnovu periodičnog plana priprema On se
odnosi na period od 1-3 mjeseca to jest od jednog do drugog takmičenja U planu se
izrađuju različiti po karakteru mikrociklusi u kojima se određuje različito opterećenje i
pauze odmora Pri sastavljanju ovog plana uzima se u obzir stanje zdravlja sportiste
uslovi rada i života karakteristika vođenja borbe koje je sportista imao na poslednjem
takmičenju nivo njegovog sportskog majstorstva i moralno voljna priprema u
prethodnom periodu (Ćirković 1991) Tekuće se planiranje i programiranje izvodi na
temelju istih elemenata kao i kratkoročno ali u funkciji izgradnje mezociklusa kao
osnovne forme kreiranja trenažnog procesa u periodima i etapama (Kuleš 2008)
54 Operativni plan priprema
Operativni plan priprema razrađuje se za period na više od 20 dana ovaj plan u
nekoliko elemenata konkretizuje tekući plan priprema Obično se on koriguje za
vrijeme nastavno-trenažnih ili ipak samo trenažnih okupljanja na zajedničkim
pripremama za neko od važnih takmičenja
U suštini operativni plan priprema predviđa neposrednu pripremu džudista ka
stanju borbene gotovosti za predstojeće takmičenje
Pri razradi ovakvog plana neophodno je obratiti posebnu pažnju na realizaciju
sledećih osnovnih zadataka
9
bull Neprekidnost i kontinuiranost procesa treninga
bull Precizno određivanje zadataka i sadržaja treninga po određenim periodima i
etapama trenažne godine
bull Određivanje za svaku grupu sportista sredstva i metode kondicione tehničke i
taktičke pripreme s´obzirom na njihovu sportsku kvalifikaciju i zadatke
usavršavanja sportskog majstorstva
bull Određivanje sadržaja i sredstava moralno voljne pripreme svakog ponaosob
sportiste
bull U preciznoj organizaciji vaspitnog rada
bull Organizaciju pedagoške i ljekarske kontrole
bull Određivanje za svakog posebno plan priprema prema kalendaru takmičarske
godine
bull Određivanje nivoa trenažnih i takmičarskih opterećenja za džudo sport (Dragić
1979)
55 Ciklusni plan priprema
Ciklusni plan priprema obuhvata zatvoreni krug rada ili treninga u toku određenog
vremena U njemu se razrađuju zadaci sredstva i metode po godinama periodima
etapama nedeljama i danima Ciklusni plan može biti sastavljen u vidu teksta tabele i
grafika Sve ove forme dozvoljavaju detaljno upoređivanje u napredovanju kod
treniranja kondicionih tehničkih i taktičkih elemenata vezanih za džudo sport Ovakve
forme planiranja daju mogućnost dobrog iskorišćavanja različitih šema grafikona
kojima se lako mogu odrediti obim i intezitet opterećenja za svaki dan posebno u
časovima procentima i bodovima Od svega časovni plan treninga je najprostiji U
njemu se sastavljaju zadaci treninga predviđaju se sredstva raspodjeljuje se vrijeme za
različite forme rada i vidove priprema po određenim periodima i etapama
Na ovakav način proces funkcionalno-motoričkih priprema džudista počinje sa
organizacijom cijelog kolektiva Postavljaju se ciljevi i zadaci planiranih djelatnosti
10
svakog džudiste Vrši se izbor sredstava metoda i formi vježbanja Završava se
rješavanjem svih tih zadataka odnosno postizanjem određenih rezultata
Glavni zadatak planiranja priprema džudista ka dostizanju vrhunskih rezultata
trebalo bi da se završava naučno istraživačkim podacima svakog pojedinačno džudiste o
njegovom stanju sportske forme (Dragić 1996)
11
6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
Funkcionalno-motorička priprema predstavlja sistematsko i kontrolisano
odvijanje procesa prilagođavanja organizma kako bi se postigla najpovoljnija
funkcionalnost protiv opterećenja i naprezanja Treniranost kao uticaj fizioloških
promjena džudiste putem treninga usko je povezana sa pojmom treninga kao stručno-
pedagoškim procesom Fiziološke promjene utiču na organe i sisteme organizma čije se
stanje pod uticajem treninga može dovesti u visok stepen funkcionisanja Rukovodeći
stručno-pedagoškim procesom trener će zavisno od karaktera ovog procesa izborom
odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i motoričkih
sposobnosti sportiste Pod pojmom razvoj funkcionalnih sposobnosti podrazumijevamo
značajnije promjene na svim sistemima čovjeka a posebno na kardio-respiratornom
mišićno-koštanom i nervnom sistemu (Idrizović i Idrizović 2001) Dok na razvoj
motoričkih sposobnosti džudiste podrazumijevamo visok nivo usklađenosti motoričkih
osobina (snaga brzina izdržljivost okretnost i gipkost) što je osnovni preduslov za
postizanje vrhunskih rezultata u džudou Naučna istraživanja i stečeno ogromno
praktično iskustvo omogućavaju izvršenje kvantitativnih analiza i modeliranje nekih
procesa izbor efikasnijih šema trenažnih opterećenja U tom cilju izgrađuju se
takozvani prosječni statistički modeli kondicionih treninga za konkretne sportske
discipline a na tom osnovu individualni modeli priprema usklađeni sa morfo-
funkcionalnim statusom svakog sportiste i sa konkretnim zadacima trenažnog procesa
(Željaskov 2006)
61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
Funkcionalno-motorička priprema džudista karakteriše se razvijanjem
vegetativnih i motoričkih funkcija organizma Kada je riječ o zadacima funkcionalno-
motoričke pripreme u radu sa džudistima potrebno je istaći da je ona usmjerena na
učvršćenje zdravlja postizanje optimalnog fizičkog razvoja i razvijanje adaptacionih
12
sposobnosti koje će im omogućiti uspješnu izgradnju motoričkih osobina a kao solidnu
osnovu za kasniju uspješnu primjenu složene tehnike džudoa u sportskoj borbi
U procesu priprema sportista u okviru fizičke pripreme razlikujemo opštu i
specifičnu fizičku pripremu Pod opštom funkcionalno-motoričkom pripremom
podrazumijevamo stanje organizma i razvijenost motoričkih sposobnosti koje čine
čovjeka sposobnim da se uspješno bavi sportskim aktivnostima tj da izvodi rad
različitog karaktera (Dragić 1996)
Pod specifičnom funkcionalno-motoričkom pripremom podrazumijevamo stanje
organizma i razvijenost sposobnosti koje čine džudistu sposobnim da dostiže vrhunske
rezultate
62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
Opšta funkcionalna-motorička priprema se sastoji u razvoju primarnih
sposobnosti i karakteristika sportista sa ciljem razvijanja opšte kondicione treniranosti
primjenjujući prvenstveno trenažne sadržaje koji su usmjereni na razvoj sposobnosti
karakteristika sportista koje nisu specifične za određenu sportsku aktivnost (Malacko i
Doder 2008)
Ova priprema podrazumijeva proces harmičnog razvoja bazičnih funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti Opšta funkcionalno-motorička priprema je usmjerena na
podizanje efikasnosti svih organa i organskih sistema u funkcionalnom smislu
povećanje kordinacionih sposobnosti povećanje snage brzine i izdržljivosti U ovoj
pripremi veliki je akcenat na globalnoj obradi lokomotornog aparata Jedan od osnovnih
zadataka programa funkcionalno-motoričke pripreme jeste optimalan izbor vježbi
U sredstva opšte funkcionalno-motoričke pripreme prvenstveno spadaju vježbe
koje svestrano usavršavaju motoričke osobine i učvršćuju elementarne motoričke
navike vodeći pritom računa o njihovom harmoničnom djelovanju na organizam
sportiste (hodanje trčanje elementarne igre sportske igre plivanje skijanje
gimnastika vježbe sa opterećenjem itd)
13
Važno mjesto zauzimaju i vježbe kojima se preventivno djeluje na kritične zone
lokomotornog aparata npr kičma koje su izložene većim naporima a time i riziku za
povrede
U treningu sportista najpoznatije i najpogodnije su razne forme stanica posebno
sistem bdquoiz vježbe u vježbuldquo pri kojem se može obaviti i do stotinu vježbi različite
složenosti kontinuirano jedna za drugom Vježbe u parovima su veoma korisne
pogotovo u treningu mlađih sportista
U cilju postizanja većeg nivoa opšte funkcionalno-motoričke pripreme mogu se sa
uspjehom koristiti i određeni elementi iz borilačkih sportova Analizirajući krajnje
ciljeve i zadatke opšte funkcionalno-motoričke pripreme sa aspekta zahtjeva džudo
sporta potrebno je imati u vidu sledeće
bull da se izborom i primjenom sredstava opšte funkcionalno motoričke pripreme
doprinese opštem biološkom razvoju kao i razvoju motorike i pozitivnih
moralno-voljnih osobina džudista
bull tokom izbora i primjene sredstava opšte funkcionalno-motoričke pripreme
treba razvijati naročite fizičke sposobnosti koje su po karakteru nervno-
mišićnih naprezanja i načinu funkcionisanja organizma sličniji pokretima u
džudou
bull da se obogati fond kretanja džudista u usvajanju one motoričke navike koja
će ubrzati pozitivan prenos tj pozitivno uzajamno djelovanje između
vladanja tehnikom jedne vježbe i uspješnog ovladavanja i izvođenja druge
koja će ubrzati formiranje specifičnih navika neposredno potrebnih u džudou
bull da prelaskom na drugačiji karakter kretanja omogućuje potpunije i brže
odmaranje organizma i obnavljanje radne sposobnosti (Dragić1996)
14
63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
Cilj specifične funkcionalno-motoričke pripreme jeste da se izvrši kompleksna
adaptacija organizma u procesu razvoja i usavršavanja funkcionalnih i motoričkih
sposobnosti i adaptacija na sasvim određene kretne strukture koje po strukturi
opterećenju i dinamici odgovaraju datoj sportskoj grani Specifična funkcionalno-
motorička priprema utiče na razvoj motoričkih osobina neophodnih za izvođenje
specifičnih pokreta a koristi se kao sastavni dio cjeloukupnog stručno-pedagoškog
procesa usko povezana sa usavršavanjem tehničko-taktičkih elemenata (Dragić 1996)
Ukoliko želimo da izvršimo pravilan izbor odgovarajućih specifičnih vježbi za
džudo i usmjerimo ih na usavršavanje bilo koje motoričke osobine neophodno je dobro
proučiti strukturu pojedinih tehnika džudoa i aktivnosti pojedinih grupa mišića prilikom
realizacije određenog zahvata ili bacanja Na osnovu ovih pokazatelja utvrdićemo koji
su mišići najviše aktivirani tokom realizacije određene tehnike što će nam poslužiti kao
polazište za izbor određenog kompleksa specifičnih vježbi koje će imati najefikasniji
uticaj na njihov pravilan razvoj Prilikom primjene specifičnih vježbi koriste se i
dopunska opterećenja (spoljašnje opterećenje povećanje frekvence i trajanje vježbe)
pri čemu trener mora strogo voditi računa da primijenjeno spoljašnje opterećenje ne
naruši osnovnu biomehaničku strukturu kretanja i na taj način smanji racionalnost
izvođenja kretanja Pored uticaja na razvoj određenih grupa mišića sredstvima
specifične funkcionalno-motoričke pripreme takođe ćemo uticati na razvoj onih
motoričkih osobina za koje ocijenimo da u datom momentu uslovljavaju razvoj
određenih kvaliteta karakterističnih za džudo U zavisnosti od zadataka koje u
određenoj fazi pripreme želimo da rješavamo vježbe specifične pripreme uslovno
možemo da podijelimo na
bull vježbe za razvoj specifičnih motoričkih osobina
bull vježbe za usavršavanje specifičnih elemenata karakterističnih za džudo
Za odnos opštih i specifičnih funkcionalno-motoričkih priprema u džudou i
srodnim borilačkim sportovima interesantna su zapažanja poznatog sovjetskog
15
pedagoga iz ove oblasti profesora Čumakova i njegovih saradnika izloženih na donjoj
tabeli
Tabela 1 Odnos opšte i specifične pripreme (Dragić 1996)
Staž vježbanja Obim fizičke pripreme Specifična fizička priprema
Početnici 70 30
1-3 god 60 40
3-5 god 50 50
5-6 god 40 60
6-8 god 30 70
8 i više 20 80
Pravilno programiranje odnosa opšte i specifične pripreme džudista u određenoj
fazi ili periodu godišnjeg ciklusa treninga daje nam velike izglede na uspjeh
631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
Kao uspješan primjer možemo navesti pripreme džudo reprezentacije Jugoslavije
koje su bile sprovedene mjesec dana prije prvenstva svijeta u Beogradu 1989 godine
održane u tadašnjoj Čehoslovačkoj od 0709-15091989 godine a na kojem je
reprezentativac Jugoslavije Dragomir Bečanović osvojio zlatnu medalju
I dan priprema
Prije podne 0930 ndash 1100 h
bull Zagrijavanje džudo gimnastika 15 minuta
bull 15 minuta uči-komi na mjestu i kretanju
bull 7 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta
bull 10 minuta vježbe za opuštanje i smirivanje organizma
16
Poslije podne 1500 - 1630 h
bull 15 minuta zagrijavanje za randori u parteru
bull 7 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 5 minuta
bull Vježbe za relaksaciju 8 minuta
bull Poslije završenog treninga obavezna sauna bazen sa mineralnom vodom
hidromasaža opuštanje uz muziku Ukupno kompletan tretman traje 60 minuta
II dan priprema
Prije podne
bull Aktivan odmor (šetnja)
Poslije podne 1800 - 1930 h
bull Trčanje 5000m na vrijeme
bull Vježbe oblikovanja 15 minuta
bull Uskoci na mjestu 5 x 150 u seriji
bull Tehnika u kretanju sa dizanjem po 200 u seriji
bull 3 x 5 minuta rvanje sa puno guranja i vučenja
bull Poslije večere šetnja u prirodi od 2200 ndash 2300 h odmor na raspolaganju sauna
bazen hidromasaža sve ukupno 60 minuta
III dan priprema
Jutarnji trening 0715 - 0735 h
bull Vježbe oblikovanja i šetnja u šumi 1200 m dužine
Prije podne 1000 - 1200 h
bull Igranje fudbala u sali 35 minuta
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull 17 minuta uči komi u kretanju sa bacanjem
bull 4 x 5 minuta randori u stojećem stavu
Poslije podne 1700 - 1830 h
bull 10 minuta zagrijavanje
bull 10 minuta džudo parterna gimnastika
bull 15 minuta uči komi u kretanju
17
bull Randori u stojećem stavu 7 x 5 minuta pauza za odmor 3 minuta
bull Vježbe za relaksaciju i opuštanje
Večernji trening 2100 - 2200 h
bull 15 minuta plivanja u bazenu
bull 30 minuta sauna
bull 15 minuta hidro masaža u mineralnoj toploj vodi
IV dan priprema
Jutarnji trening 0710 - 0745 h
bull 4500 m trčanja svako svojim tempom
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull Uskoci na mjestu 2 x 200
bull Tehnika u kretanju 5 minuta kontinuirano
Prije podne 1000 - 1100 h
bull 10 minuta zagrijavanja
bull 10 minuta uči-komi na mjestu
bull 10 minuta uči-komi nožne tehnike u kretanju
bull 10 minuta uči-komi kombinacija
bull 5 x 1 minut uči-komi u parteru specijalke napad maksimalno
bull Vježbe snage sklekovi zgibovi sa partnerom trbuh-leđa polu mostovi vježbe
za mišiće vrata i na kraju istezanje
Poslije podne 1530 - 1710 h
bull 10 minuta zagrijavanja
bull 10 minuta uči-komi na mjestu
bull Uči-komi na 10 sekundi brzinski ulasci sa bacanjem na kraju onda drugi radi
tehniku 20 sekundi
bull 8 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza po 3 minuta
bull Nage-vaza svako po 100 bacanja
bull Vježbe za relaksaciju
bull 40 minuta posle ovog treninga sauna bazen masaža hidro masaža
18
V dan priprema
Prije podne 0930 - 1100 h
bull Igranje fudbala u sali 60 minuta
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull Vježbe za mišiće trbuha i leđa sklekovi zgibovi
Poslije podne 1530 - 1700 h
bull 10 minuta džudo vježbe oblikovanja
bull 5 minuta uči-komi na mjestu
bull 3 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta
bull 5 x 5 minuta randori linija sa pauzom od 5 minuta
bull Nage-komi svako po 150 bacanja
Večernji trening 2000 - 2130 h
bull Sauna bazen masaža
VI dan priprema
Jutarnji trening 0710 - 0745 h
bull Trčanje dužine 4500 m na vrijeme
bull 8 minuta vježbe oblikovanja
bull Uskoci na mjestu 2 x 250
Prije podne 1000 - 1130 h
bull 5 minuta zagrijavanje lak randori u parteru
bull 5 minuta vježbe oblikovanja zagrijavanja
bull 5 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta
bull 5 minuta relaksacija joga vježbama
Poslije podne 1700 - 1800 h
bull 10 minuta zagrijavanje
bull 10 minuta bucu-kari
bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 3 minuta
bull 5 minuta relaksacije
Večernji trening od 2100 - 2200 h
19
bull Bazen sauna hidro masaža
VII dan priprema
Jutarnji trening 1000 - 1100 h
bull Oštro trčanje 4000 m na vrijeme
bull 10 minuta vježbe oblikovanja
bull Uskoci na mjestu 2 x 200
bull Tehnika u kretanju sa dizanjem 10 minuta
Poslije podne 1700 - 1800 h
bull 10 minuta vježbe oblikovanja
bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta
bull 10 minuta relaksacija vježbama joge
Večernji trening 2100 - 2200 h
bull Sauna bazen hidro masaža
VIII dan priprema
bull Dan odmora povratak kući (Ćirković 1991)
20
7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage
Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno
uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje
snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora
partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na
zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na
razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike
količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista
primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog
perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom
procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu
treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo
izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)
Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao
procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje
(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja
bez prekida rada (do otkaza)
Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim
prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno
se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako
na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok
stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored
toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage
ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u
dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)
21
Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i
druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na
izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu
Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod
maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja
i metod izometrijskih naprezanja
711 Metod maksimalnog naprezanja
Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu
džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste
Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod
uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna
je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim
fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava
na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže
veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u
treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)
Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
22
712 Metod repetitivnih naprezanja
Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno
izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti
sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a
najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta
Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati
npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja
određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju
treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama
može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U
ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)
U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom
primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju
vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri
ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)
713 Metod dinamičkog naprezanja
Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao
što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici
zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru
mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja
odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom
Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip
rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku
izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje
treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje
pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što
23
markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja
pokreta
U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije
Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće
dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja
možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja
Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd
(Banović 2007)
Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
714 Metod izometrijskih naprezanja
Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta
naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u
stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa
eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično
služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod
izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi
24
Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje
rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-
10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne
treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da
uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2
mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe
labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u
naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne
sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti
sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda
pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke
kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović
2007)
Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-
treninga-snage-iii-deo
25
72 Usavršavanje brzine
Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom
vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović
i Idrizović 2001)
Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada
vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne
forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata
tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim
dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom
brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave
brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili
specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane
protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje
specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova
brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode
usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog
pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova
Slika 6 Usavršavanje brzine
Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
26
721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi
(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići
visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja
brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće
suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)
Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na
početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan
pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno
dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj
početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu
sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal
Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili
više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se
unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u
27
kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na
primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za
dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu
mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja
Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon
zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije
praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog
trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je
od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista
visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja
Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri
pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada
protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i
dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije
pojavljuju izolovano
722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da
je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine
određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa
određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u
izvođenju datog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a
naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu
svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske
kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog
pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i
pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu
28
sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno
izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)
Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
73 Usavršavanje izdržljivosti
Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u
toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što
borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju
svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)
Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na
efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)
Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo
ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je
usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa
završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od
par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta
Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj
borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost
29
džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-
sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne
izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje
anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod
kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri
čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad
u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85
opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog
opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj
zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena
kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista
po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)
Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti
Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-
za-eksplozivnost
731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne
energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na
periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju
30
funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju
kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam
predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)
Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju
duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja
kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih
mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u
minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se
stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti
džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja
(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i
njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše
neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao
uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40
min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u
31
pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje
mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)
U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva
minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi
stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se
primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić
1979)
732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od
nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista
ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je
frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u
ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti
nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u
fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na
značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti
Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu
ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna
ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti
takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara
kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta
gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U
procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati
učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica
opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo
anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži
predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti
32
džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod
Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A
osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i
odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje
započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u
minuti
Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima
opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali
dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja
sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi
pasivni odmori (Dragić 1996)
Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
74 Usavršavanje okretnosti
Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi
pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi
pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se
33
mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti
razlikujemo dvije uzajamno povezane metode
bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje
u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito
izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme
zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz
puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-
oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove
motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8
godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje
novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju
usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali
samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti
dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti
Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe
i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta
obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom
kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske
igre itd)
bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom
primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju
(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke
pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da
djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala
situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na
novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora
ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno
primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste
dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo
34
aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se
iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima
zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz
različitih položaja (Dragić 1996)
75 Usavršavanje gipkosti u džudou
Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za
izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti
Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu
pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura
kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim
situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih
osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao
osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od
zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada
usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog
procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri
primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)
Slika 12 Usavršavanje gipkosti
Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
35
Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u
svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo
gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj
snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za
usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim
uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u
cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na
dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku
koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode
pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su
bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom
izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u
takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe
ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i
pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač
sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od
dinamičkog načina
bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja
izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom
narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja
pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko
tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem
se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i
gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja
treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati
da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba
izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno
slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i
odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)
36
8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno
mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u
sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu
samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje
napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima
treninga u toku sportske borbe)
U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane
sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane
sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u
najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora
bull funkcionalnog stanja organizma
bull veličine opterećenja (Dragić 1996)
Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu
utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava
stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom
procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za
sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem
je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču
na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U
trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na
prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti
sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u
stanje pretreniranosti
Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena
treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti
odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg
opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja
37
što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki
naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo
bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom
određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo
pridržavati sledećih principa
bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog
sportiste posebno
bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na
prethodnom
bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od
prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće
opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)
Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost
organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog
procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških
zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite
nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o
nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što
svakako zavisi od doziranja opterećenja
Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih
osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje
se polazi
Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom
od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100
te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)
38
9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće
sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku
i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se
povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz
mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem
poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i
ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U
džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim
povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje
zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova
Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od
toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama
Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju
kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i
kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja
Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo
lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za
džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu
specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno
lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove
pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)
Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći
trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste
do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi
stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje
može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl
39
Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma
nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja
organizma
bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u
njima u toku laganog aerobnog rada
bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili
angažovani u toku sportskog treninga
bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža
toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)
40
10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od
pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti
pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa
optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge
strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme
zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo
kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne
grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-
motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata
Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage
(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim
toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti
aerobnog i anaerobnog tipa
U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji
je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i
izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata
Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata
potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se
svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki
izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne
funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i
međunarodnoj sceni
41
LITERATURA
1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-
matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu
2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika
Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska
akademija
3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko
izdanje
4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke
kulture
5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke
kulture Vojvodine
6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica
Univerzitet Crne Gore
7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u
Zagrebu
8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi
Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine
9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u
Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet
sveučilišta u Zagrebu
11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki
fakultet sveučilišta u Zagrebu
12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska
akademija
42
SLIKE
Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg
Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb
Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu
Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-
treninga-snage-iii-deo
Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-
eksplozivnost
Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
43
BIOGRAFIJA
Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne
Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet
za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i
profesionalno se bavio džudom
Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac
Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine
Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara
44
saznanjima koja i danas čine osnov džudo tehnika Godinu dana kasnije 1882 godine
osniva novu školu ldquoKodokanrdquo (Institut za traženje puteva) u kojoj se vježba novi način
nazvan DŽUDO (DŽU - što znači nježan mekan gibak i DO ndash što znači put način
princip) U tehničkom pogledu džudo je definisan 1887 godine a ldquoduhovni principirdquo su
definisani 1922 godine kada su uspostavljeni principi ldquomaksimalna efikasnostrdquo
(Seryoko Zenyo) i ldquouzajamno pomaganje i zajednički napredakrdquo (Jita Koyel)
Slika 1 dr Džigoro Kano 1860-1938 god
Preuzeto sa httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-
4375pxjpg
Prva demonstracija džudoa u Evropi bila je u Londonu 1901 godine nakon čega
učenici Džigoro Kana formiraju prve klubove Džudo doživljava ekspanziju posle
Prvog svjetskog rata u Francuskoj Njemačkoj Engleskoj Italiji i Švajcarskoj
3
Prvi šampionat Evrope održan je 1934 godine u Drezdenu Evropska džudo unija
(EJU) osniva se 1948 godine u Londonu a od 1951 godine redovno se održavaju
prvenstva u Evropi
Međunarodni džudo savez (IJF) je osnovan 1956 godine u Tokiju i od tada se
svake druge godine održavaju svjetska prvenstva
Godine 1964 džudo je uvršten u program Olimpijskih igrara u Tokiju i od tada je
pristutan na svim zvaničnim takmičenjima u svijetu
U cilju vježbanja džudoa dr Džigoro Kan je rekao ldquoDžudo predstavlja način
pomoću kojeg možemo najefikasnije upotrijebiti fizičku i psihičku snagu Vježbajući
nas u napadu i odbrani džudo ojačava naše tijelo i duh i pomaže nam da principe
džudoa prihvatimo kao svoje Na taj način se usavršavamo i postajemo vredniji članovi
zajednice a to je konačni cilj džudoardquo (Dragić 1979)
4
3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
Svaki sport odnosno sportska grana ima jedinstvenu strukturu faktora koji utiču
na sportski rezultat u njoj Ti faktori odnosno činioci od kojih zavisi uspješnost u sportu
definisani su hijerarhijski To znači da na početku niza stoje najvažniji faktori ili
činioci a na kraju oni koji su manje važni Tako definisana hijerarhijska struktura
faktora naziva se jednačina specifikacije uspjeha u sportu Ona je hipotetska ako se do
hijerarhijske strukture faktora uspješnosti došlo temeljem subjektivne procjene njihove
važnosti (Milanović 2010) Jednačina specifikacije uspjeha u džudou je hipotetski ili naučno utvrđena
hijerarhijska struktura sposobnosti osobine i znanja sportista koje su važne za
postizanje vrhunskih sportskih rezultata (Sertić 2004)
Prvo mjesto u jednačini specifikacije za seniore zauzima snaga ispred
koordinacije dok je redosled drugačiji kod mlađih uzrasta - prvo koordinacija pa onda
snaga Iza same prirode džudoa i iz njegove strukturne analize proizilazi da su različiti
vidovi snage (maksimalna eksplozivna repetitivna i statička snaga) i koordinacija
najvažniji elementi koji određuju uspjeh u borbi U hipotetskoj jednačini specifikacije
za džudo preovladavaju sledeće antropološke karakteristike
bull u području SNAGE - maksimalna repetitivna eksplozivna i statička
bull u području KOORDINACIJE - koordinacija tijela brzina izvođenja složenih
motoričkih zadataka agilnost reorganizacija motoričkog stereotipa
bull u području KONATIVNIH OSOBINA - agresivnost ego super ego fitimija
harija samodominacija
bull u području FUNKCIONALNIH SPOSOBNOSTI - aerobne anaerobne i
aerobno-anaerobne
bull u području BRZINE - brzina jednostavnih pokreta
bull u području RAVNOTEŽE - sposobnost održavanja i uspostavljanja ravnotežnih
položaja
5
bull u poodručju KOGNITIVNIH SPOSOBNOSTI - faktor percepcije
Specijalizacije memorije i induktivnog rezona
bull i u području FLEKSIBILNOSTI - fleksibilnost u zglobu kuka i gipkosti u
torakalnom i lubalnom dijelu karlice (Sertić 2004)
Slika 2 Hipotetska jednačina uspješnosti u džudou (Sertić i Lindi 2003)
22
15
15 12
10
10
8
8
Hipotetska jednačina specifikacije uspješnosti u džudou
SNAGA
KOORDINACIJA
FUNKCIONALNE SPOSBNOSTI
BRZINA
KONATIVNE SPOSOBNOSTI
KOGNITIVNE SPOSOBNOSTI
RAVNOTEŽA
FLEKSIBILNOST
6
4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
U džudou se ciklus organizovanog rada oslanja na informacije koje se odnose na 1 Početni nivo osobina koje karakterišu organizam džudiste
2 Aktuelne razvojne tendencije u džudou dostignuća sportske prakse i džudo
teorije
3 Određivanje mjerljivih trenažnih ciljeva i zadataka gledanih iz baze podataka
uspjesnošti ponašanja u džudo borbi i pripremama za nju
4 Izrada opšte koncepcije džudiste za borbu
5 Kalendar takmičenja
6 Utvrđivanje proporcija izmedju opšte usmjerene i specifične pripreme
7 Određivanje dužine perioda treninga na izgrađivanje sportske forme njenu
stabilizaciju i njeno snižavanje
8 Utvrđivanje trenažnih struktura koje odgovaraju etapama izgrađivanja sportske
forme (sastav mezociklusa mikrociklusa i trenažnih jedinica)
9 Programiranje sadržaja za ispoljavanje prihvaćenih trenažnih struktura (sredstva
opterećenje metode i forme treninga (Ćirković 1995)
7
5 PLANIRANJE PRIPREMA
51 Perspektivni plan priprema
Perspektivni plan priprema sastavlja se na četiri godine (makrociklus) U
perspektivnom planu priprema određuju se glavni pravci aktivnosti kako pojedinca tako
i čitave ekipe Cilj i osnovni zadaci u višegodišnjoj pripremi planiraju se sredstvima
metodama i formom za vježbanje po periodima i etapama Dinamika opterećenja
sastavljena je na osnovu podataka o kratkim karakteristikama svakog sportiste
ponaosob Ukazuje se na važnost osnovnih takmičenja u svakom ciklusu određuju se
kontrolni normativi planiraju se osnovne vaspitno-pedagoške mjere i ljekarske
kontrole
Po obimu perspektivni plan predviđa broj trenažnih dana po godinama broj
takmičenja individualnih i grupnih treninga broj časova treninga (opšte i specifične
pripreme) podijeljenih na tehniku i taktiku sa teorijskom nastavom (Dragić 1996)
Prema intezitetu rada planira se broj treninga sa maksimalnim visokim i srednjim
intezitetom Planirana je kontrola pojedinaca i čitave ekipe Planiraju se osnovni zadaci
u godišnjim trenažnim ciklusima periodima i etapama a takođe i njihova dužina
trajanja obzirom na predstojeća najvažnija takmičenja
U individualnom perspektivnom planu funkcionalno-motoričkih priprema
konkretizuje se pojedinačni ili ekipni plan koji proizilazi iz mogućnosti odabiranja
pravog takmičara u određenoj kategoriji (Dragić 1996)
52 Periodični plan priprema
Periodični plan priprema sastavlja se na osnovu perspektivnog plana priprema za
jednu godinu On se odnosi samo na jedan dio priprema između dva najvažnija
takmičenja u godini
Jedan od ključnih uslova za uspjeh periodizacije jesu informacije o pravilnom
treniranju kondicionih svojstava tokom godišnjeg ciklusa treninga U svakom
8
periodičnom planu priprema detaljno se razrađuju zadaci kondicionih priprema
usavršavanje tehničko-taktičkih elemenata određuju se sredstva i metode priprema broj
dana veličina i karakter opterećenja na svakoj etapi priprema broj treninga i pauze za
dane odmora dinamika opterećenja po određenim etapama priprema vrijeme i količina
različitih formi treninga samostalni rad kod kuće broj randorija vrijeme vježbanja u
sali i na otvorenom terenu (Ćirković 1991)
53 Tekući plan priprema
Tekući plan priprema razrađuje se na osnovu periodičnog plana priprema On se
odnosi na period od 1-3 mjeseca to jest od jednog do drugog takmičenja U planu se
izrađuju različiti po karakteru mikrociklusi u kojima se određuje različito opterećenje i
pauze odmora Pri sastavljanju ovog plana uzima se u obzir stanje zdravlja sportiste
uslovi rada i života karakteristika vođenja borbe koje je sportista imao na poslednjem
takmičenju nivo njegovog sportskog majstorstva i moralno voljna priprema u
prethodnom periodu (Ćirković 1991) Tekuće se planiranje i programiranje izvodi na
temelju istih elemenata kao i kratkoročno ali u funkciji izgradnje mezociklusa kao
osnovne forme kreiranja trenažnog procesa u periodima i etapama (Kuleš 2008)
54 Operativni plan priprema
Operativni plan priprema razrađuje se za period na više od 20 dana ovaj plan u
nekoliko elemenata konkretizuje tekući plan priprema Obično se on koriguje za
vrijeme nastavno-trenažnih ili ipak samo trenažnih okupljanja na zajedničkim
pripremama za neko od važnih takmičenja
U suštini operativni plan priprema predviđa neposrednu pripremu džudista ka
stanju borbene gotovosti za predstojeće takmičenje
Pri razradi ovakvog plana neophodno je obratiti posebnu pažnju na realizaciju
sledećih osnovnih zadataka
9
bull Neprekidnost i kontinuiranost procesa treninga
bull Precizno određivanje zadataka i sadržaja treninga po određenim periodima i
etapama trenažne godine
bull Određivanje za svaku grupu sportista sredstva i metode kondicione tehničke i
taktičke pripreme s´obzirom na njihovu sportsku kvalifikaciju i zadatke
usavršavanja sportskog majstorstva
bull Određivanje sadržaja i sredstava moralno voljne pripreme svakog ponaosob
sportiste
bull U preciznoj organizaciji vaspitnog rada
bull Organizaciju pedagoške i ljekarske kontrole
bull Određivanje za svakog posebno plan priprema prema kalendaru takmičarske
godine
bull Određivanje nivoa trenažnih i takmičarskih opterećenja za džudo sport (Dragić
1979)
55 Ciklusni plan priprema
Ciklusni plan priprema obuhvata zatvoreni krug rada ili treninga u toku određenog
vremena U njemu se razrađuju zadaci sredstva i metode po godinama periodima
etapama nedeljama i danima Ciklusni plan može biti sastavljen u vidu teksta tabele i
grafika Sve ove forme dozvoljavaju detaljno upoređivanje u napredovanju kod
treniranja kondicionih tehničkih i taktičkih elemenata vezanih za džudo sport Ovakve
forme planiranja daju mogućnost dobrog iskorišćavanja različitih šema grafikona
kojima se lako mogu odrediti obim i intezitet opterećenja za svaki dan posebno u
časovima procentima i bodovima Od svega časovni plan treninga je najprostiji U
njemu se sastavljaju zadaci treninga predviđaju se sredstva raspodjeljuje se vrijeme za
različite forme rada i vidove priprema po određenim periodima i etapama
Na ovakav način proces funkcionalno-motoričkih priprema džudista počinje sa
organizacijom cijelog kolektiva Postavljaju se ciljevi i zadaci planiranih djelatnosti
10
svakog džudiste Vrši se izbor sredstava metoda i formi vježbanja Završava se
rješavanjem svih tih zadataka odnosno postizanjem određenih rezultata
Glavni zadatak planiranja priprema džudista ka dostizanju vrhunskih rezultata
trebalo bi da se završava naučno istraživačkim podacima svakog pojedinačno džudiste o
njegovom stanju sportske forme (Dragić 1996)
11
6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
Funkcionalno-motorička priprema predstavlja sistematsko i kontrolisano
odvijanje procesa prilagođavanja organizma kako bi se postigla najpovoljnija
funkcionalnost protiv opterećenja i naprezanja Treniranost kao uticaj fizioloških
promjena džudiste putem treninga usko je povezana sa pojmom treninga kao stručno-
pedagoškim procesom Fiziološke promjene utiču na organe i sisteme organizma čije se
stanje pod uticajem treninga može dovesti u visok stepen funkcionisanja Rukovodeći
stručno-pedagoškim procesom trener će zavisno od karaktera ovog procesa izborom
odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i motoričkih
sposobnosti sportiste Pod pojmom razvoj funkcionalnih sposobnosti podrazumijevamo
značajnije promjene na svim sistemima čovjeka a posebno na kardio-respiratornom
mišićno-koštanom i nervnom sistemu (Idrizović i Idrizović 2001) Dok na razvoj
motoričkih sposobnosti džudiste podrazumijevamo visok nivo usklađenosti motoričkih
osobina (snaga brzina izdržljivost okretnost i gipkost) što je osnovni preduslov za
postizanje vrhunskih rezultata u džudou Naučna istraživanja i stečeno ogromno
praktično iskustvo omogućavaju izvršenje kvantitativnih analiza i modeliranje nekih
procesa izbor efikasnijih šema trenažnih opterećenja U tom cilju izgrađuju se
takozvani prosječni statistički modeli kondicionih treninga za konkretne sportske
discipline a na tom osnovu individualni modeli priprema usklađeni sa morfo-
funkcionalnim statusom svakog sportiste i sa konkretnim zadacima trenažnog procesa
(Željaskov 2006)
61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
Funkcionalno-motorička priprema džudista karakteriše se razvijanjem
vegetativnih i motoričkih funkcija organizma Kada je riječ o zadacima funkcionalno-
motoričke pripreme u radu sa džudistima potrebno je istaći da je ona usmjerena na
učvršćenje zdravlja postizanje optimalnog fizičkog razvoja i razvijanje adaptacionih
12
sposobnosti koje će im omogućiti uspješnu izgradnju motoričkih osobina a kao solidnu
osnovu za kasniju uspješnu primjenu složene tehnike džudoa u sportskoj borbi
U procesu priprema sportista u okviru fizičke pripreme razlikujemo opštu i
specifičnu fizičku pripremu Pod opštom funkcionalno-motoričkom pripremom
podrazumijevamo stanje organizma i razvijenost motoričkih sposobnosti koje čine
čovjeka sposobnim da se uspješno bavi sportskim aktivnostima tj da izvodi rad
različitog karaktera (Dragić 1996)
Pod specifičnom funkcionalno-motoričkom pripremom podrazumijevamo stanje
organizma i razvijenost sposobnosti koje čine džudistu sposobnim da dostiže vrhunske
rezultate
62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
Opšta funkcionalna-motorička priprema se sastoji u razvoju primarnih
sposobnosti i karakteristika sportista sa ciljem razvijanja opšte kondicione treniranosti
primjenjujući prvenstveno trenažne sadržaje koji su usmjereni na razvoj sposobnosti
karakteristika sportista koje nisu specifične za određenu sportsku aktivnost (Malacko i
Doder 2008)
Ova priprema podrazumijeva proces harmičnog razvoja bazičnih funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti Opšta funkcionalno-motorička priprema je usmjerena na
podizanje efikasnosti svih organa i organskih sistema u funkcionalnom smislu
povećanje kordinacionih sposobnosti povećanje snage brzine i izdržljivosti U ovoj
pripremi veliki je akcenat na globalnoj obradi lokomotornog aparata Jedan od osnovnih
zadataka programa funkcionalno-motoričke pripreme jeste optimalan izbor vježbi
U sredstva opšte funkcionalno-motoričke pripreme prvenstveno spadaju vježbe
koje svestrano usavršavaju motoričke osobine i učvršćuju elementarne motoričke
navike vodeći pritom računa o njihovom harmoničnom djelovanju na organizam
sportiste (hodanje trčanje elementarne igre sportske igre plivanje skijanje
gimnastika vježbe sa opterećenjem itd)
13
Važno mjesto zauzimaju i vježbe kojima se preventivno djeluje na kritične zone
lokomotornog aparata npr kičma koje su izložene većim naporima a time i riziku za
povrede
U treningu sportista najpoznatije i najpogodnije su razne forme stanica posebno
sistem bdquoiz vježbe u vježbuldquo pri kojem se može obaviti i do stotinu vježbi različite
složenosti kontinuirano jedna za drugom Vježbe u parovima su veoma korisne
pogotovo u treningu mlađih sportista
U cilju postizanja većeg nivoa opšte funkcionalno-motoričke pripreme mogu se sa
uspjehom koristiti i određeni elementi iz borilačkih sportova Analizirajući krajnje
ciljeve i zadatke opšte funkcionalno-motoričke pripreme sa aspekta zahtjeva džudo
sporta potrebno je imati u vidu sledeće
bull da se izborom i primjenom sredstava opšte funkcionalno motoričke pripreme
doprinese opštem biološkom razvoju kao i razvoju motorike i pozitivnih
moralno-voljnih osobina džudista
bull tokom izbora i primjene sredstava opšte funkcionalno-motoričke pripreme
treba razvijati naročite fizičke sposobnosti koje su po karakteru nervno-
mišićnih naprezanja i načinu funkcionisanja organizma sličniji pokretima u
džudou
bull da se obogati fond kretanja džudista u usvajanju one motoričke navike koja
će ubrzati pozitivan prenos tj pozitivno uzajamno djelovanje između
vladanja tehnikom jedne vježbe i uspješnog ovladavanja i izvođenja druge
koja će ubrzati formiranje specifičnih navika neposredno potrebnih u džudou
bull da prelaskom na drugačiji karakter kretanja omogućuje potpunije i brže
odmaranje organizma i obnavljanje radne sposobnosti (Dragić1996)
14
63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
Cilj specifične funkcionalno-motoričke pripreme jeste da se izvrši kompleksna
adaptacija organizma u procesu razvoja i usavršavanja funkcionalnih i motoričkih
sposobnosti i adaptacija na sasvim određene kretne strukture koje po strukturi
opterećenju i dinamici odgovaraju datoj sportskoj grani Specifična funkcionalno-
motorička priprema utiče na razvoj motoričkih osobina neophodnih za izvođenje
specifičnih pokreta a koristi se kao sastavni dio cjeloukupnog stručno-pedagoškog
procesa usko povezana sa usavršavanjem tehničko-taktičkih elemenata (Dragić 1996)
Ukoliko želimo da izvršimo pravilan izbor odgovarajućih specifičnih vježbi za
džudo i usmjerimo ih na usavršavanje bilo koje motoričke osobine neophodno je dobro
proučiti strukturu pojedinih tehnika džudoa i aktivnosti pojedinih grupa mišića prilikom
realizacije određenog zahvata ili bacanja Na osnovu ovih pokazatelja utvrdićemo koji
su mišići najviše aktivirani tokom realizacije određene tehnike što će nam poslužiti kao
polazište za izbor određenog kompleksa specifičnih vježbi koje će imati najefikasniji
uticaj na njihov pravilan razvoj Prilikom primjene specifičnih vježbi koriste se i
dopunska opterećenja (spoljašnje opterećenje povećanje frekvence i trajanje vježbe)
pri čemu trener mora strogo voditi računa da primijenjeno spoljašnje opterećenje ne
naruši osnovnu biomehaničku strukturu kretanja i na taj način smanji racionalnost
izvođenja kretanja Pored uticaja na razvoj određenih grupa mišića sredstvima
specifične funkcionalno-motoričke pripreme takođe ćemo uticati na razvoj onih
motoričkih osobina za koje ocijenimo da u datom momentu uslovljavaju razvoj
određenih kvaliteta karakterističnih za džudo U zavisnosti od zadataka koje u
određenoj fazi pripreme želimo da rješavamo vježbe specifične pripreme uslovno
možemo da podijelimo na
bull vježbe za razvoj specifičnih motoričkih osobina
bull vježbe za usavršavanje specifičnih elemenata karakterističnih za džudo
Za odnos opštih i specifičnih funkcionalno-motoričkih priprema u džudou i
srodnim borilačkim sportovima interesantna su zapažanja poznatog sovjetskog
15
pedagoga iz ove oblasti profesora Čumakova i njegovih saradnika izloženih na donjoj
tabeli
Tabela 1 Odnos opšte i specifične pripreme (Dragić 1996)
Staž vježbanja Obim fizičke pripreme Specifična fizička priprema
Početnici 70 30
1-3 god 60 40
3-5 god 50 50
5-6 god 40 60
6-8 god 30 70
8 i više 20 80
Pravilno programiranje odnosa opšte i specifične pripreme džudista u određenoj
fazi ili periodu godišnjeg ciklusa treninga daje nam velike izglede na uspjeh
631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
Kao uspješan primjer možemo navesti pripreme džudo reprezentacije Jugoslavije
koje su bile sprovedene mjesec dana prije prvenstva svijeta u Beogradu 1989 godine
održane u tadašnjoj Čehoslovačkoj od 0709-15091989 godine a na kojem je
reprezentativac Jugoslavije Dragomir Bečanović osvojio zlatnu medalju
I dan priprema
Prije podne 0930 ndash 1100 h
bull Zagrijavanje džudo gimnastika 15 minuta
bull 15 minuta uči-komi na mjestu i kretanju
bull 7 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta
bull 10 minuta vježbe za opuštanje i smirivanje organizma
16
Poslije podne 1500 - 1630 h
bull 15 minuta zagrijavanje za randori u parteru
bull 7 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 5 minuta
bull Vježbe za relaksaciju 8 minuta
bull Poslije završenog treninga obavezna sauna bazen sa mineralnom vodom
hidromasaža opuštanje uz muziku Ukupno kompletan tretman traje 60 minuta
II dan priprema
Prije podne
bull Aktivan odmor (šetnja)
Poslije podne 1800 - 1930 h
bull Trčanje 5000m na vrijeme
bull Vježbe oblikovanja 15 minuta
bull Uskoci na mjestu 5 x 150 u seriji
bull Tehnika u kretanju sa dizanjem po 200 u seriji
bull 3 x 5 minuta rvanje sa puno guranja i vučenja
bull Poslije večere šetnja u prirodi od 2200 ndash 2300 h odmor na raspolaganju sauna
bazen hidromasaža sve ukupno 60 minuta
III dan priprema
Jutarnji trening 0715 - 0735 h
bull Vježbe oblikovanja i šetnja u šumi 1200 m dužine
Prije podne 1000 - 1200 h
bull Igranje fudbala u sali 35 minuta
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull 17 minuta uči komi u kretanju sa bacanjem
bull 4 x 5 minuta randori u stojećem stavu
Poslije podne 1700 - 1830 h
bull 10 minuta zagrijavanje
bull 10 minuta džudo parterna gimnastika
bull 15 minuta uči komi u kretanju
17
bull Randori u stojećem stavu 7 x 5 minuta pauza za odmor 3 minuta
bull Vježbe za relaksaciju i opuštanje
Večernji trening 2100 - 2200 h
bull 15 minuta plivanja u bazenu
bull 30 minuta sauna
bull 15 minuta hidro masaža u mineralnoj toploj vodi
IV dan priprema
Jutarnji trening 0710 - 0745 h
bull 4500 m trčanja svako svojim tempom
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull Uskoci na mjestu 2 x 200
bull Tehnika u kretanju 5 minuta kontinuirano
Prije podne 1000 - 1100 h
bull 10 minuta zagrijavanja
bull 10 minuta uči-komi na mjestu
bull 10 minuta uči-komi nožne tehnike u kretanju
bull 10 minuta uči-komi kombinacija
bull 5 x 1 minut uči-komi u parteru specijalke napad maksimalno
bull Vježbe snage sklekovi zgibovi sa partnerom trbuh-leđa polu mostovi vježbe
za mišiće vrata i na kraju istezanje
Poslije podne 1530 - 1710 h
bull 10 minuta zagrijavanja
bull 10 minuta uči-komi na mjestu
bull Uči-komi na 10 sekundi brzinski ulasci sa bacanjem na kraju onda drugi radi
tehniku 20 sekundi
bull 8 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza po 3 minuta
bull Nage-vaza svako po 100 bacanja
bull Vježbe za relaksaciju
bull 40 minuta posle ovog treninga sauna bazen masaža hidro masaža
18
V dan priprema
Prije podne 0930 - 1100 h
bull Igranje fudbala u sali 60 minuta
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull Vježbe za mišiće trbuha i leđa sklekovi zgibovi
Poslije podne 1530 - 1700 h
bull 10 minuta džudo vježbe oblikovanja
bull 5 minuta uči-komi na mjestu
bull 3 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta
bull 5 x 5 minuta randori linija sa pauzom od 5 minuta
bull Nage-komi svako po 150 bacanja
Večernji trening 2000 - 2130 h
bull Sauna bazen masaža
VI dan priprema
Jutarnji trening 0710 - 0745 h
bull Trčanje dužine 4500 m na vrijeme
bull 8 minuta vježbe oblikovanja
bull Uskoci na mjestu 2 x 250
Prije podne 1000 - 1130 h
bull 5 minuta zagrijavanje lak randori u parteru
bull 5 minuta vježbe oblikovanja zagrijavanja
bull 5 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta
bull 5 minuta relaksacija joga vježbama
Poslije podne 1700 - 1800 h
bull 10 minuta zagrijavanje
bull 10 minuta bucu-kari
bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 3 minuta
bull 5 minuta relaksacije
Večernji trening od 2100 - 2200 h
19
bull Bazen sauna hidro masaža
VII dan priprema
Jutarnji trening 1000 - 1100 h
bull Oštro trčanje 4000 m na vrijeme
bull 10 minuta vježbe oblikovanja
bull Uskoci na mjestu 2 x 200
bull Tehnika u kretanju sa dizanjem 10 minuta
Poslije podne 1700 - 1800 h
bull 10 minuta vježbe oblikovanja
bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta
bull 10 minuta relaksacija vježbama joge
Večernji trening 2100 - 2200 h
bull Sauna bazen hidro masaža
VIII dan priprema
bull Dan odmora povratak kući (Ćirković 1991)
20
7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage
Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno
uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje
snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora
partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na
zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na
razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike
količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista
primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog
perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom
procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu
treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo
izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)
Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao
procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje
(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja
bez prekida rada (do otkaza)
Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim
prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno
se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako
na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok
stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored
toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage
ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u
dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)
21
Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i
druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na
izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu
Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod
maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja
i metod izometrijskih naprezanja
711 Metod maksimalnog naprezanja
Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu
džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste
Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod
uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna
je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim
fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava
na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže
veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u
treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)
Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
22
712 Metod repetitivnih naprezanja
Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno
izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti
sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a
najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta
Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati
npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja
određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju
treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama
može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U
ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)
U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom
primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju
vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri
ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)
713 Metod dinamičkog naprezanja
Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao
što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici
zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru
mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja
odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom
Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip
rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku
izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje
treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje
pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što
23
markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja
pokreta
U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije
Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće
dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja
možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja
Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd
(Banović 2007)
Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
714 Metod izometrijskih naprezanja
Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta
naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u
stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa
eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično
služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod
izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi
24
Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje
rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-
10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne
treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da
uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2
mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe
labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u
naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne
sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti
sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda
pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke
kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović
2007)
Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-
treninga-snage-iii-deo
25
72 Usavršavanje brzine
Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom
vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović
i Idrizović 2001)
Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada
vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne
forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata
tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim
dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom
brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave
brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili
specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane
protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje
specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova
brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode
usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog
pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova
Slika 6 Usavršavanje brzine
Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
26
721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi
(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići
visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja
brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće
suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)
Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na
početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan
pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno
dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj
početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu
sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal
Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili
više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se
unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u
27
kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na
primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za
dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu
mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja
Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon
zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije
praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog
trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je
od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista
visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja
Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri
pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada
protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i
dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije
pojavljuju izolovano
722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da
je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine
određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa
određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u
izvođenju datog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a
naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu
svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske
kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog
pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i
pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu
28
sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno
izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)
Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
73 Usavršavanje izdržljivosti
Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u
toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što
borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju
svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)
Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na
efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)
Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo
ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je
usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa
završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od
par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta
Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj
borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost
29
džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-
sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne
izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje
anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod
kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri
čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad
u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85
opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog
opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj
zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena
kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista
po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)
Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti
Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-
za-eksplozivnost
731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne
energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na
periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju
30
funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju
kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam
predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)
Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju
duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja
kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih
mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u
minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se
stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti
džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja
(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i
njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše
neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao
uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40
min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u
31
pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje
mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)
U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva
minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi
stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se
primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić
1979)
732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od
nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista
ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je
frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u
ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti
nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u
fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na
značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti
Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu
ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna
ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti
takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara
kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta
gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U
procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati
učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica
opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo
anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži
predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti
32
džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod
Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A
osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i
odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje
započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u
minuti
Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima
opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali
dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja
sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi
pasivni odmori (Dragić 1996)
Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
74 Usavršavanje okretnosti
Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi
pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi
pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se
33
mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti
razlikujemo dvije uzajamno povezane metode
bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje
u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito
izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme
zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz
puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-
oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove
motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8
godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje
novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju
usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali
samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti
dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti
Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe
i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta
obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom
kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske
igre itd)
bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom
primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju
(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke
pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da
djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala
situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na
novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora
ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno
primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste
dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo
34
aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se
iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima
zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz
različitih položaja (Dragić 1996)
75 Usavršavanje gipkosti u džudou
Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za
izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti
Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu
pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura
kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim
situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih
osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao
osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od
zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada
usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog
procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri
primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)
Slika 12 Usavršavanje gipkosti
Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
35
Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u
svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo
gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj
snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za
usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim
uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u
cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na
dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku
koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode
pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su
bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom
izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u
takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe
ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i
pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač
sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od
dinamičkog načina
bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja
izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom
narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja
pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko
tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem
se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i
gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja
treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati
da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba
izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno
slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i
odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)
36
8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno
mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u
sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu
samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje
napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima
treninga u toku sportske borbe)
U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane
sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane
sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u
najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora
bull funkcionalnog stanja organizma
bull veličine opterećenja (Dragić 1996)
Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu
utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava
stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom
procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za
sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem
je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču
na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U
trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na
prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti
sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u
stanje pretreniranosti
Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena
treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti
odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg
opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja
37
što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki
naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo
bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom
određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo
pridržavati sledećih principa
bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog
sportiste posebno
bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na
prethodnom
bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od
prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće
opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)
Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost
organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog
procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških
zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite
nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o
nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što
svakako zavisi od doziranja opterećenja
Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih
osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje
se polazi
Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom
od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100
te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)
38
9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće
sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku
i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se
povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz
mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem
poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i
ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U
džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim
povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje
zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova
Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od
toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama
Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju
kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i
kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja
Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo
lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za
džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu
specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno
lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove
pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)
Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći
trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste
do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi
stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje
može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl
39
Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma
nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja
organizma
bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u
njima u toku laganog aerobnog rada
bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili
angažovani u toku sportskog treninga
bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža
toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)
40
10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od
pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti
pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa
optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge
strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme
zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo
kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne
grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-
motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata
Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage
(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim
toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti
aerobnog i anaerobnog tipa
U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji
je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i
izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata
Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata
potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se
svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki
izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne
funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i
međunarodnoj sceni
41
LITERATURA
1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-
matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu
2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika
Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska
akademija
3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko
izdanje
4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke
kulture
5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke
kulture Vojvodine
6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica
Univerzitet Crne Gore
7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u
Zagrebu
8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi
Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine
9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u
Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet
sveučilišta u Zagrebu
11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki
fakultet sveučilišta u Zagrebu
12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska
akademija
42
SLIKE
Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg
Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb
Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu
Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-
treninga-snage-iii-deo
Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-
eksplozivnost
Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
43
BIOGRAFIJA
Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne
Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet
za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i
profesionalno se bavio džudom
Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac
Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine
Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara
44
Prvi šampionat Evrope održan je 1934 godine u Drezdenu Evropska džudo unija
(EJU) osniva se 1948 godine u Londonu a od 1951 godine redovno se održavaju
prvenstva u Evropi
Međunarodni džudo savez (IJF) je osnovan 1956 godine u Tokiju i od tada se
svake druge godine održavaju svjetska prvenstva
Godine 1964 džudo je uvršten u program Olimpijskih igrara u Tokiju i od tada je
pristutan na svim zvaničnim takmičenjima u svijetu
U cilju vježbanja džudoa dr Džigoro Kan je rekao ldquoDžudo predstavlja način
pomoću kojeg možemo najefikasnije upotrijebiti fizičku i psihičku snagu Vježbajući
nas u napadu i odbrani džudo ojačava naše tijelo i duh i pomaže nam da principe
džudoa prihvatimo kao svoje Na taj način se usavršavamo i postajemo vredniji članovi
zajednice a to je konačni cilj džudoardquo (Dragić 1979)
4
3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
Svaki sport odnosno sportska grana ima jedinstvenu strukturu faktora koji utiču
na sportski rezultat u njoj Ti faktori odnosno činioci od kojih zavisi uspješnost u sportu
definisani su hijerarhijski To znači da na početku niza stoje najvažniji faktori ili
činioci a na kraju oni koji su manje važni Tako definisana hijerarhijska struktura
faktora naziva se jednačina specifikacije uspjeha u sportu Ona je hipotetska ako se do
hijerarhijske strukture faktora uspješnosti došlo temeljem subjektivne procjene njihove
važnosti (Milanović 2010) Jednačina specifikacije uspjeha u džudou je hipotetski ili naučno utvrđena
hijerarhijska struktura sposobnosti osobine i znanja sportista koje su važne za
postizanje vrhunskih sportskih rezultata (Sertić 2004)
Prvo mjesto u jednačini specifikacije za seniore zauzima snaga ispred
koordinacije dok je redosled drugačiji kod mlađih uzrasta - prvo koordinacija pa onda
snaga Iza same prirode džudoa i iz njegove strukturne analize proizilazi da su različiti
vidovi snage (maksimalna eksplozivna repetitivna i statička snaga) i koordinacija
najvažniji elementi koji određuju uspjeh u borbi U hipotetskoj jednačini specifikacije
za džudo preovladavaju sledeće antropološke karakteristike
bull u području SNAGE - maksimalna repetitivna eksplozivna i statička
bull u području KOORDINACIJE - koordinacija tijela brzina izvođenja složenih
motoričkih zadataka agilnost reorganizacija motoričkog stereotipa
bull u području KONATIVNIH OSOBINA - agresivnost ego super ego fitimija
harija samodominacija
bull u području FUNKCIONALNIH SPOSOBNOSTI - aerobne anaerobne i
aerobno-anaerobne
bull u području BRZINE - brzina jednostavnih pokreta
bull u području RAVNOTEŽE - sposobnost održavanja i uspostavljanja ravnotežnih
položaja
5
bull u poodručju KOGNITIVNIH SPOSOBNOSTI - faktor percepcije
Specijalizacije memorije i induktivnog rezona
bull i u području FLEKSIBILNOSTI - fleksibilnost u zglobu kuka i gipkosti u
torakalnom i lubalnom dijelu karlice (Sertić 2004)
Slika 2 Hipotetska jednačina uspješnosti u džudou (Sertić i Lindi 2003)
22
15
15 12
10
10
8
8
Hipotetska jednačina specifikacije uspješnosti u džudou
SNAGA
KOORDINACIJA
FUNKCIONALNE SPOSBNOSTI
BRZINA
KONATIVNE SPOSOBNOSTI
KOGNITIVNE SPOSOBNOSTI
RAVNOTEŽA
FLEKSIBILNOST
6
4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
U džudou se ciklus organizovanog rada oslanja na informacije koje se odnose na 1 Početni nivo osobina koje karakterišu organizam džudiste
2 Aktuelne razvojne tendencije u džudou dostignuća sportske prakse i džudo
teorije
3 Određivanje mjerljivih trenažnih ciljeva i zadataka gledanih iz baze podataka
uspjesnošti ponašanja u džudo borbi i pripremama za nju
4 Izrada opšte koncepcije džudiste za borbu
5 Kalendar takmičenja
6 Utvrđivanje proporcija izmedju opšte usmjerene i specifične pripreme
7 Određivanje dužine perioda treninga na izgrađivanje sportske forme njenu
stabilizaciju i njeno snižavanje
8 Utvrđivanje trenažnih struktura koje odgovaraju etapama izgrađivanja sportske
forme (sastav mezociklusa mikrociklusa i trenažnih jedinica)
9 Programiranje sadržaja za ispoljavanje prihvaćenih trenažnih struktura (sredstva
opterećenje metode i forme treninga (Ćirković 1995)
7
5 PLANIRANJE PRIPREMA
51 Perspektivni plan priprema
Perspektivni plan priprema sastavlja se na četiri godine (makrociklus) U
perspektivnom planu priprema određuju se glavni pravci aktivnosti kako pojedinca tako
i čitave ekipe Cilj i osnovni zadaci u višegodišnjoj pripremi planiraju se sredstvima
metodama i formom za vježbanje po periodima i etapama Dinamika opterećenja
sastavljena je na osnovu podataka o kratkim karakteristikama svakog sportiste
ponaosob Ukazuje se na važnost osnovnih takmičenja u svakom ciklusu određuju se
kontrolni normativi planiraju se osnovne vaspitno-pedagoške mjere i ljekarske
kontrole
Po obimu perspektivni plan predviđa broj trenažnih dana po godinama broj
takmičenja individualnih i grupnih treninga broj časova treninga (opšte i specifične
pripreme) podijeljenih na tehniku i taktiku sa teorijskom nastavom (Dragić 1996)
Prema intezitetu rada planira se broj treninga sa maksimalnim visokim i srednjim
intezitetom Planirana je kontrola pojedinaca i čitave ekipe Planiraju se osnovni zadaci
u godišnjim trenažnim ciklusima periodima i etapama a takođe i njihova dužina
trajanja obzirom na predstojeća najvažnija takmičenja
U individualnom perspektivnom planu funkcionalno-motoričkih priprema
konkretizuje se pojedinačni ili ekipni plan koji proizilazi iz mogućnosti odabiranja
pravog takmičara u određenoj kategoriji (Dragić 1996)
52 Periodični plan priprema
Periodični plan priprema sastavlja se na osnovu perspektivnog plana priprema za
jednu godinu On se odnosi samo na jedan dio priprema između dva najvažnija
takmičenja u godini
Jedan od ključnih uslova za uspjeh periodizacije jesu informacije o pravilnom
treniranju kondicionih svojstava tokom godišnjeg ciklusa treninga U svakom
8
periodičnom planu priprema detaljno se razrađuju zadaci kondicionih priprema
usavršavanje tehničko-taktičkih elemenata određuju se sredstva i metode priprema broj
dana veličina i karakter opterećenja na svakoj etapi priprema broj treninga i pauze za
dane odmora dinamika opterećenja po određenim etapama priprema vrijeme i količina
različitih formi treninga samostalni rad kod kuće broj randorija vrijeme vježbanja u
sali i na otvorenom terenu (Ćirković 1991)
53 Tekući plan priprema
Tekući plan priprema razrađuje se na osnovu periodičnog plana priprema On se
odnosi na period od 1-3 mjeseca to jest od jednog do drugog takmičenja U planu se
izrađuju različiti po karakteru mikrociklusi u kojima se određuje različito opterećenje i
pauze odmora Pri sastavljanju ovog plana uzima se u obzir stanje zdravlja sportiste
uslovi rada i života karakteristika vođenja borbe koje je sportista imao na poslednjem
takmičenju nivo njegovog sportskog majstorstva i moralno voljna priprema u
prethodnom periodu (Ćirković 1991) Tekuće se planiranje i programiranje izvodi na
temelju istih elemenata kao i kratkoročno ali u funkciji izgradnje mezociklusa kao
osnovne forme kreiranja trenažnog procesa u periodima i etapama (Kuleš 2008)
54 Operativni plan priprema
Operativni plan priprema razrađuje se za period na više od 20 dana ovaj plan u
nekoliko elemenata konkretizuje tekući plan priprema Obično se on koriguje za
vrijeme nastavno-trenažnih ili ipak samo trenažnih okupljanja na zajedničkim
pripremama za neko od važnih takmičenja
U suštini operativni plan priprema predviđa neposrednu pripremu džudista ka
stanju borbene gotovosti za predstojeće takmičenje
Pri razradi ovakvog plana neophodno je obratiti posebnu pažnju na realizaciju
sledećih osnovnih zadataka
9
bull Neprekidnost i kontinuiranost procesa treninga
bull Precizno određivanje zadataka i sadržaja treninga po određenim periodima i
etapama trenažne godine
bull Određivanje za svaku grupu sportista sredstva i metode kondicione tehničke i
taktičke pripreme s´obzirom na njihovu sportsku kvalifikaciju i zadatke
usavršavanja sportskog majstorstva
bull Određivanje sadržaja i sredstava moralno voljne pripreme svakog ponaosob
sportiste
bull U preciznoj organizaciji vaspitnog rada
bull Organizaciju pedagoške i ljekarske kontrole
bull Određivanje za svakog posebno plan priprema prema kalendaru takmičarske
godine
bull Određivanje nivoa trenažnih i takmičarskih opterećenja za džudo sport (Dragić
1979)
55 Ciklusni plan priprema
Ciklusni plan priprema obuhvata zatvoreni krug rada ili treninga u toku određenog
vremena U njemu se razrađuju zadaci sredstva i metode po godinama periodima
etapama nedeljama i danima Ciklusni plan može biti sastavljen u vidu teksta tabele i
grafika Sve ove forme dozvoljavaju detaljno upoređivanje u napredovanju kod
treniranja kondicionih tehničkih i taktičkih elemenata vezanih za džudo sport Ovakve
forme planiranja daju mogućnost dobrog iskorišćavanja različitih šema grafikona
kojima se lako mogu odrediti obim i intezitet opterećenja za svaki dan posebno u
časovima procentima i bodovima Od svega časovni plan treninga je najprostiji U
njemu se sastavljaju zadaci treninga predviđaju se sredstva raspodjeljuje se vrijeme za
različite forme rada i vidove priprema po određenim periodima i etapama
Na ovakav način proces funkcionalno-motoričkih priprema džudista počinje sa
organizacijom cijelog kolektiva Postavljaju se ciljevi i zadaci planiranih djelatnosti
10
svakog džudiste Vrši se izbor sredstava metoda i formi vježbanja Završava se
rješavanjem svih tih zadataka odnosno postizanjem određenih rezultata
Glavni zadatak planiranja priprema džudista ka dostizanju vrhunskih rezultata
trebalo bi da se završava naučno istraživačkim podacima svakog pojedinačno džudiste o
njegovom stanju sportske forme (Dragić 1996)
11
6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
Funkcionalno-motorička priprema predstavlja sistematsko i kontrolisano
odvijanje procesa prilagođavanja organizma kako bi se postigla najpovoljnija
funkcionalnost protiv opterećenja i naprezanja Treniranost kao uticaj fizioloških
promjena džudiste putem treninga usko je povezana sa pojmom treninga kao stručno-
pedagoškim procesom Fiziološke promjene utiču na organe i sisteme organizma čije se
stanje pod uticajem treninga može dovesti u visok stepen funkcionisanja Rukovodeći
stručno-pedagoškim procesom trener će zavisno od karaktera ovog procesa izborom
odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i motoričkih
sposobnosti sportiste Pod pojmom razvoj funkcionalnih sposobnosti podrazumijevamo
značajnije promjene na svim sistemima čovjeka a posebno na kardio-respiratornom
mišićno-koštanom i nervnom sistemu (Idrizović i Idrizović 2001) Dok na razvoj
motoričkih sposobnosti džudiste podrazumijevamo visok nivo usklađenosti motoričkih
osobina (snaga brzina izdržljivost okretnost i gipkost) što je osnovni preduslov za
postizanje vrhunskih rezultata u džudou Naučna istraživanja i stečeno ogromno
praktično iskustvo omogućavaju izvršenje kvantitativnih analiza i modeliranje nekih
procesa izbor efikasnijih šema trenažnih opterećenja U tom cilju izgrađuju se
takozvani prosječni statistički modeli kondicionih treninga za konkretne sportske
discipline a na tom osnovu individualni modeli priprema usklađeni sa morfo-
funkcionalnim statusom svakog sportiste i sa konkretnim zadacima trenažnog procesa
(Željaskov 2006)
61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
Funkcionalno-motorička priprema džudista karakteriše se razvijanjem
vegetativnih i motoričkih funkcija organizma Kada je riječ o zadacima funkcionalno-
motoričke pripreme u radu sa džudistima potrebno je istaći da je ona usmjerena na
učvršćenje zdravlja postizanje optimalnog fizičkog razvoja i razvijanje adaptacionih
12
sposobnosti koje će im omogućiti uspješnu izgradnju motoričkih osobina a kao solidnu
osnovu za kasniju uspješnu primjenu složene tehnike džudoa u sportskoj borbi
U procesu priprema sportista u okviru fizičke pripreme razlikujemo opštu i
specifičnu fizičku pripremu Pod opštom funkcionalno-motoričkom pripremom
podrazumijevamo stanje organizma i razvijenost motoričkih sposobnosti koje čine
čovjeka sposobnim da se uspješno bavi sportskim aktivnostima tj da izvodi rad
različitog karaktera (Dragić 1996)
Pod specifičnom funkcionalno-motoričkom pripremom podrazumijevamo stanje
organizma i razvijenost sposobnosti koje čine džudistu sposobnim da dostiže vrhunske
rezultate
62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
Opšta funkcionalna-motorička priprema se sastoji u razvoju primarnih
sposobnosti i karakteristika sportista sa ciljem razvijanja opšte kondicione treniranosti
primjenjujući prvenstveno trenažne sadržaje koji su usmjereni na razvoj sposobnosti
karakteristika sportista koje nisu specifične za određenu sportsku aktivnost (Malacko i
Doder 2008)
Ova priprema podrazumijeva proces harmičnog razvoja bazičnih funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti Opšta funkcionalno-motorička priprema je usmjerena na
podizanje efikasnosti svih organa i organskih sistema u funkcionalnom smislu
povećanje kordinacionih sposobnosti povećanje snage brzine i izdržljivosti U ovoj
pripremi veliki je akcenat na globalnoj obradi lokomotornog aparata Jedan od osnovnih
zadataka programa funkcionalno-motoričke pripreme jeste optimalan izbor vježbi
U sredstva opšte funkcionalno-motoričke pripreme prvenstveno spadaju vježbe
koje svestrano usavršavaju motoričke osobine i učvršćuju elementarne motoričke
navike vodeći pritom računa o njihovom harmoničnom djelovanju na organizam
sportiste (hodanje trčanje elementarne igre sportske igre plivanje skijanje
gimnastika vježbe sa opterećenjem itd)
13
Važno mjesto zauzimaju i vježbe kojima se preventivno djeluje na kritične zone
lokomotornog aparata npr kičma koje su izložene većim naporima a time i riziku za
povrede
U treningu sportista najpoznatije i najpogodnije su razne forme stanica posebno
sistem bdquoiz vježbe u vježbuldquo pri kojem se može obaviti i do stotinu vježbi različite
složenosti kontinuirano jedna za drugom Vježbe u parovima su veoma korisne
pogotovo u treningu mlađih sportista
U cilju postizanja većeg nivoa opšte funkcionalno-motoričke pripreme mogu se sa
uspjehom koristiti i određeni elementi iz borilačkih sportova Analizirajući krajnje
ciljeve i zadatke opšte funkcionalno-motoričke pripreme sa aspekta zahtjeva džudo
sporta potrebno je imati u vidu sledeće
bull da se izborom i primjenom sredstava opšte funkcionalno motoričke pripreme
doprinese opštem biološkom razvoju kao i razvoju motorike i pozitivnih
moralno-voljnih osobina džudista
bull tokom izbora i primjene sredstava opšte funkcionalno-motoričke pripreme
treba razvijati naročite fizičke sposobnosti koje su po karakteru nervno-
mišićnih naprezanja i načinu funkcionisanja organizma sličniji pokretima u
džudou
bull da se obogati fond kretanja džudista u usvajanju one motoričke navike koja
će ubrzati pozitivan prenos tj pozitivno uzajamno djelovanje između
vladanja tehnikom jedne vježbe i uspješnog ovladavanja i izvođenja druge
koja će ubrzati formiranje specifičnih navika neposredno potrebnih u džudou
bull da prelaskom na drugačiji karakter kretanja omogućuje potpunije i brže
odmaranje organizma i obnavljanje radne sposobnosti (Dragić1996)
14
63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
Cilj specifične funkcionalno-motoričke pripreme jeste da se izvrši kompleksna
adaptacija organizma u procesu razvoja i usavršavanja funkcionalnih i motoričkih
sposobnosti i adaptacija na sasvim određene kretne strukture koje po strukturi
opterećenju i dinamici odgovaraju datoj sportskoj grani Specifična funkcionalno-
motorička priprema utiče na razvoj motoričkih osobina neophodnih za izvođenje
specifičnih pokreta a koristi se kao sastavni dio cjeloukupnog stručno-pedagoškog
procesa usko povezana sa usavršavanjem tehničko-taktičkih elemenata (Dragić 1996)
Ukoliko želimo da izvršimo pravilan izbor odgovarajućih specifičnih vježbi za
džudo i usmjerimo ih na usavršavanje bilo koje motoričke osobine neophodno je dobro
proučiti strukturu pojedinih tehnika džudoa i aktivnosti pojedinih grupa mišića prilikom
realizacije određenog zahvata ili bacanja Na osnovu ovih pokazatelja utvrdićemo koji
su mišići najviše aktivirani tokom realizacije određene tehnike što će nam poslužiti kao
polazište za izbor određenog kompleksa specifičnih vježbi koje će imati najefikasniji
uticaj na njihov pravilan razvoj Prilikom primjene specifičnih vježbi koriste se i
dopunska opterećenja (spoljašnje opterećenje povećanje frekvence i trajanje vježbe)
pri čemu trener mora strogo voditi računa da primijenjeno spoljašnje opterećenje ne
naruši osnovnu biomehaničku strukturu kretanja i na taj način smanji racionalnost
izvođenja kretanja Pored uticaja na razvoj određenih grupa mišića sredstvima
specifične funkcionalno-motoričke pripreme takođe ćemo uticati na razvoj onih
motoričkih osobina za koje ocijenimo da u datom momentu uslovljavaju razvoj
određenih kvaliteta karakterističnih za džudo U zavisnosti od zadataka koje u
određenoj fazi pripreme želimo da rješavamo vježbe specifične pripreme uslovno
možemo da podijelimo na
bull vježbe za razvoj specifičnih motoričkih osobina
bull vježbe za usavršavanje specifičnih elemenata karakterističnih za džudo
Za odnos opštih i specifičnih funkcionalno-motoričkih priprema u džudou i
srodnim borilačkim sportovima interesantna su zapažanja poznatog sovjetskog
15
pedagoga iz ove oblasti profesora Čumakova i njegovih saradnika izloženih na donjoj
tabeli
Tabela 1 Odnos opšte i specifične pripreme (Dragić 1996)
Staž vježbanja Obim fizičke pripreme Specifična fizička priprema
Početnici 70 30
1-3 god 60 40
3-5 god 50 50
5-6 god 40 60
6-8 god 30 70
8 i više 20 80
Pravilno programiranje odnosa opšte i specifične pripreme džudista u određenoj
fazi ili periodu godišnjeg ciklusa treninga daje nam velike izglede na uspjeh
631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
Kao uspješan primjer možemo navesti pripreme džudo reprezentacije Jugoslavije
koje su bile sprovedene mjesec dana prije prvenstva svijeta u Beogradu 1989 godine
održane u tadašnjoj Čehoslovačkoj od 0709-15091989 godine a na kojem je
reprezentativac Jugoslavije Dragomir Bečanović osvojio zlatnu medalju
I dan priprema
Prije podne 0930 ndash 1100 h
bull Zagrijavanje džudo gimnastika 15 minuta
bull 15 minuta uči-komi na mjestu i kretanju
bull 7 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta
bull 10 minuta vježbe za opuštanje i smirivanje organizma
16
Poslije podne 1500 - 1630 h
bull 15 minuta zagrijavanje za randori u parteru
bull 7 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 5 minuta
bull Vježbe za relaksaciju 8 minuta
bull Poslije završenog treninga obavezna sauna bazen sa mineralnom vodom
hidromasaža opuštanje uz muziku Ukupno kompletan tretman traje 60 minuta
II dan priprema
Prije podne
bull Aktivan odmor (šetnja)
Poslije podne 1800 - 1930 h
bull Trčanje 5000m na vrijeme
bull Vježbe oblikovanja 15 minuta
bull Uskoci na mjestu 5 x 150 u seriji
bull Tehnika u kretanju sa dizanjem po 200 u seriji
bull 3 x 5 minuta rvanje sa puno guranja i vučenja
bull Poslije večere šetnja u prirodi od 2200 ndash 2300 h odmor na raspolaganju sauna
bazen hidromasaža sve ukupno 60 minuta
III dan priprema
Jutarnji trening 0715 - 0735 h
bull Vježbe oblikovanja i šetnja u šumi 1200 m dužine
Prije podne 1000 - 1200 h
bull Igranje fudbala u sali 35 minuta
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull 17 minuta uči komi u kretanju sa bacanjem
bull 4 x 5 minuta randori u stojećem stavu
Poslije podne 1700 - 1830 h
bull 10 minuta zagrijavanje
bull 10 minuta džudo parterna gimnastika
bull 15 minuta uči komi u kretanju
17
bull Randori u stojećem stavu 7 x 5 minuta pauza za odmor 3 minuta
bull Vježbe za relaksaciju i opuštanje
Večernji trening 2100 - 2200 h
bull 15 minuta plivanja u bazenu
bull 30 minuta sauna
bull 15 minuta hidro masaža u mineralnoj toploj vodi
IV dan priprema
Jutarnji trening 0710 - 0745 h
bull 4500 m trčanja svako svojim tempom
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull Uskoci na mjestu 2 x 200
bull Tehnika u kretanju 5 minuta kontinuirano
Prije podne 1000 - 1100 h
bull 10 minuta zagrijavanja
bull 10 minuta uči-komi na mjestu
bull 10 minuta uči-komi nožne tehnike u kretanju
bull 10 minuta uči-komi kombinacija
bull 5 x 1 minut uči-komi u parteru specijalke napad maksimalno
bull Vježbe snage sklekovi zgibovi sa partnerom trbuh-leđa polu mostovi vježbe
za mišiće vrata i na kraju istezanje
Poslije podne 1530 - 1710 h
bull 10 minuta zagrijavanja
bull 10 minuta uči-komi na mjestu
bull Uči-komi na 10 sekundi brzinski ulasci sa bacanjem na kraju onda drugi radi
tehniku 20 sekundi
bull 8 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza po 3 minuta
bull Nage-vaza svako po 100 bacanja
bull Vježbe za relaksaciju
bull 40 minuta posle ovog treninga sauna bazen masaža hidro masaža
18
V dan priprema
Prije podne 0930 - 1100 h
bull Igranje fudbala u sali 60 minuta
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull Vježbe za mišiće trbuha i leđa sklekovi zgibovi
Poslije podne 1530 - 1700 h
bull 10 minuta džudo vježbe oblikovanja
bull 5 minuta uči-komi na mjestu
bull 3 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta
bull 5 x 5 minuta randori linija sa pauzom od 5 minuta
bull Nage-komi svako po 150 bacanja
Večernji trening 2000 - 2130 h
bull Sauna bazen masaža
VI dan priprema
Jutarnji trening 0710 - 0745 h
bull Trčanje dužine 4500 m na vrijeme
bull 8 minuta vježbe oblikovanja
bull Uskoci na mjestu 2 x 250
Prije podne 1000 - 1130 h
bull 5 minuta zagrijavanje lak randori u parteru
bull 5 minuta vježbe oblikovanja zagrijavanja
bull 5 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta
bull 5 minuta relaksacija joga vježbama
Poslije podne 1700 - 1800 h
bull 10 minuta zagrijavanje
bull 10 minuta bucu-kari
bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 3 minuta
bull 5 minuta relaksacije
Večernji trening od 2100 - 2200 h
19
bull Bazen sauna hidro masaža
VII dan priprema
Jutarnji trening 1000 - 1100 h
bull Oštro trčanje 4000 m na vrijeme
bull 10 minuta vježbe oblikovanja
bull Uskoci na mjestu 2 x 200
bull Tehnika u kretanju sa dizanjem 10 minuta
Poslije podne 1700 - 1800 h
bull 10 minuta vježbe oblikovanja
bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta
bull 10 minuta relaksacija vježbama joge
Večernji trening 2100 - 2200 h
bull Sauna bazen hidro masaža
VIII dan priprema
bull Dan odmora povratak kući (Ćirković 1991)
20
7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage
Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno
uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje
snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora
partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na
zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na
razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike
količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista
primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog
perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom
procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu
treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo
izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)
Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao
procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje
(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja
bez prekida rada (do otkaza)
Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim
prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno
se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako
na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok
stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored
toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage
ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u
dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)
21
Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i
druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na
izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu
Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod
maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja
i metod izometrijskih naprezanja
711 Metod maksimalnog naprezanja
Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu
džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste
Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod
uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna
je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim
fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava
na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže
veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u
treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)
Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
22
712 Metod repetitivnih naprezanja
Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno
izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti
sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a
najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta
Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati
npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja
određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju
treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama
može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U
ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)
U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom
primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju
vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri
ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)
713 Metod dinamičkog naprezanja
Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao
što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici
zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru
mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja
odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom
Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip
rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku
izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje
treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje
pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što
23
markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja
pokreta
U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije
Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće
dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja
možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja
Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd
(Banović 2007)
Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
714 Metod izometrijskih naprezanja
Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta
naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u
stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa
eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično
služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod
izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi
24
Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje
rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-
10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne
treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da
uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2
mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe
labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u
naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne
sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti
sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda
pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke
kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović
2007)
Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-
treninga-snage-iii-deo
25
72 Usavršavanje brzine
Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom
vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović
i Idrizović 2001)
Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada
vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne
forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata
tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim
dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom
brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave
brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili
specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane
protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje
specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova
brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode
usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog
pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova
Slika 6 Usavršavanje brzine
Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
26
721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi
(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići
visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja
brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće
suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)
Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na
početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan
pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno
dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj
početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu
sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal
Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili
više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se
unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u
27
kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na
primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za
dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu
mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja
Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon
zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije
praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog
trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je
od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista
visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja
Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri
pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada
protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i
dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije
pojavljuju izolovano
722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da
je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine
određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa
određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u
izvođenju datog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a
naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu
svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske
kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog
pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i
pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu
28
sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno
izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)
Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
73 Usavršavanje izdržljivosti
Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u
toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što
borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju
svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)
Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na
efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)
Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo
ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je
usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa
završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od
par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta
Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj
borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost
29
džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-
sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne
izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje
anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod
kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri
čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad
u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85
opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog
opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj
zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena
kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista
po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)
Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti
Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-
za-eksplozivnost
731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne
energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na
periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju
30
funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju
kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam
predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)
Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju
duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja
kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih
mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u
minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se
stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti
džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja
(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i
njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše
neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao
uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40
min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u
31
pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje
mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)
U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva
minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi
stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se
primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić
1979)
732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od
nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista
ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je
frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u
ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti
nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u
fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na
značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti
Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu
ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna
ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti
takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara
kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta
gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U
procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati
učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica
opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo
anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži
predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti
32
džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod
Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A
osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i
odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje
započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u
minuti
Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima
opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali
dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja
sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi
pasivni odmori (Dragić 1996)
Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
74 Usavršavanje okretnosti
Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi
pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi
pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se
33
mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti
razlikujemo dvije uzajamno povezane metode
bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje
u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito
izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme
zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz
puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-
oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove
motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8
godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje
novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju
usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali
samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti
dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti
Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe
i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta
obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom
kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske
igre itd)
bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom
primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju
(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke
pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da
djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala
situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na
novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora
ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno
primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste
dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo
34
aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se
iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima
zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz
različitih položaja (Dragić 1996)
75 Usavršavanje gipkosti u džudou
Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za
izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti
Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu
pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura
kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim
situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih
osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao
osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od
zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada
usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog
procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri
primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)
Slika 12 Usavršavanje gipkosti
Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
35
Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u
svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo
gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj
snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za
usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim
uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u
cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na
dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku
koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode
pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su
bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom
izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u
takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe
ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i
pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač
sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od
dinamičkog načina
bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja
izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom
narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja
pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko
tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem
se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i
gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja
treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati
da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba
izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno
slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i
odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)
36
8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno
mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u
sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu
samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje
napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima
treninga u toku sportske borbe)
U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane
sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane
sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u
najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora
bull funkcionalnog stanja organizma
bull veličine opterećenja (Dragić 1996)
Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu
utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava
stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom
procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za
sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem
je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču
na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U
trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na
prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti
sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u
stanje pretreniranosti
Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena
treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti
odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg
opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja
37
što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki
naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo
bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom
određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo
pridržavati sledećih principa
bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog
sportiste posebno
bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na
prethodnom
bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od
prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće
opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)
Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost
organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog
procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških
zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite
nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o
nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što
svakako zavisi od doziranja opterećenja
Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih
osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje
se polazi
Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom
od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100
te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)
38
9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće
sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku
i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se
povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz
mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem
poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i
ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U
džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim
povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje
zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova
Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od
toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama
Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju
kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i
kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja
Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo
lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za
džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu
specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno
lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove
pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)
Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći
trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste
do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi
stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje
može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl
39
Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma
nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja
organizma
bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u
njima u toku laganog aerobnog rada
bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili
angažovani u toku sportskog treninga
bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža
toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)
40
10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od
pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti
pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa
optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge
strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme
zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo
kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne
grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-
motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata
Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage
(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim
toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti
aerobnog i anaerobnog tipa
U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji
je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i
izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata
Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata
potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se
svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki
izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne
funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i
međunarodnoj sceni
41
LITERATURA
1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-
matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu
2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika
Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska
akademija
3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko
izdanje
4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke
kulture
5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke
kulture Vojvodine
6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica
Univerzitet Crne Gore
7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u
Zagrebu
8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi
Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine
9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u
Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet
sveučilišta u Zagrebu
11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki
fakultet sveučilišta u Zagrebu
12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska
akademija
42
SLIKE
Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg
Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb
Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu
Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-
treninga-snage-iii-deo
Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-
eksplozivnost
Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
43
BIOGRAFIJA
Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne
Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet
za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i
profesionalno se bavio džudom
Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac
Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine
Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara
44
3 ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VAŽNE ZA USPJEH U DŽUDOU
Svaki sport odnosno sportska grana ima jedinstvenu strukturu faktora koji utiču
na sportski rezultat u njoj Ti faktori odnosno činioci od kojih zavisi uspješnost u sportu
definisani su hijerarhijski To znači da na početku niza stoje najvažniji faktori ili
činioci a na kraju oni koji su manje važni Tako definisana hijerarhijska struktura
faktora naziva se jednačina specifikacije uspjeha u sportu Ona je hipotetska ako se do
hijerarhijske strukture faktora uspješnosti došlo temeljem subjektivne procjene njihove
važnosti (Milanović 2010) Jednačina specifikacije uspjeha u džudou je hipotetski ili naučno utvrđena
hijerarhijska struktura sposobnosti osobine i znanja sportista koje su važne za
postizanje vrhunskih sportskih rezultata (Sertić 2004)
Prvo mjesto u jednačini specifikacije za seniore zauzima snaga ispred
koordinacije dok je redosled drugačiji kod mlađih uzrasta - prvo koordinacija pa onda
snaga Iza same prirode džudoa i iz njegove strukturne analize proizilazi da su različiti
vidovi snage (maksimalna eksplozivna repetitivna i statička snaga) i koordinacija
najvažniji elementi koji određuju uspjeh u borbi U hipotetskoj jednačini specifikacije
za džudo preovladavaju sledeće antropološke karakteristike
bull u području SNAGE - maksimalna repetitivna eksplozivna i statička
bull u području KOORDINACIJE - koordinacija tijela brzina izvođenja složenih
motoričkih zadataka agilnost reorganizacija motoričkog stereotipa
bull u području KONATIVNIH OSOBINA - agresivnost ego super ego fitimija
harija samodominacija
bull u području FUNKCIONALNIH SPOSOBNOSTI - aerobne anaerobne i
aerobno-anaerobne
bull u području BRZINE - brzina jednostavnih pokreta
bull u području RAVNOTEŽE - sposobnost održavanja i uspostavljanja ravnotežnih
položaja
5
bull u poodručju KOGNITIVNIH SPOSOBNOSTI - faktor percepcije
Specijalizacije memorije i induktivnog rezona
bull i u području FLEKSIBILNOSTI - fleksibilnost u zglobu kuka i gipkosti u
torakalnom i lubalnom dijelu karlice (Sertić 2004)
Slika 2 Hipotetska jednačina uspješnosti u džudou (Sertić i Lindi 2003)
22
15
15 12
10
10
8
8
Hipotetska jednačina specifikacije uspješnosti u džudou
SNAGA
KOORDINACIJA
FUNKCIONALNE SPOSBNOSTI
BRZINA
KONATIVNE SPOSOBNOSTI
KOGNITIVNE SPOSOBNOSTI
RAVNOTEŽA
FLEKSIBILNOST
6
4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
U džudou se ciklus organizovanog rada oslanja na informacije koje se odnose na 1 Početni nivo osobina koje karakterišu organizam džudiste
2 Aktuelne razvojne tendencije u džudou dostignuća sportske prakse i džudo
teorije
3 Određivanje mjerljivih trenažnih ciljeva i zadataka gledanih iz baze podataka
uspjesnošti ponašanja u džudo borbi i pripremama za nju
4 Izrada opšte koncepcije džudiste za borbu
5 Kalendar takmičenja
6 Utvrđivanje proporcija izmedju opšte usmjerene i specifične pripreme
7 Određivanje dužine perioda treninga na izgrađivanje sportske forme njenu
stabilizaciju i njeno snižavanje
8 Utvrđivanje trenažnih struktura koje odgovaraju etapama izgrađivanja sportske
forme (sastav mezociklusa mikrociklusa i trenažnih jedinica)
9 Programiranje sadržaja za ispoljavanje prihvaćenih trenažnih struktura (sredstva
opterećenje metode i forme treninga (Ćirković 1995)
7
5 PLANIRANJE PRIPREMA
51 Perspektivni plan priprema
Perspektivni plan priprema sastavlja se na četiri godine (makrociklus) U
perspektivnom planu priprema određuju se glavni pravci aktivnosti kako pojedinca tako
i čitave ekipe Cilj i osnovni zadaci u višegodišnjoj pripremi planiraju se sredstvima
metodama i formom za vježbanje po periodima i etapama Dinamika opterećenja
sastavljena je na osnovu podataka o kratkim karakteristikama svakog sportiste
ponaosob Ukazuje se na važnost osnovnih takmičenja u svakom ciklusu određuju se
kontrolni normativi planiraju se osnovne vaspitno-pedagoške mjere i ljekarske
kontrole
Po obimu perspektivni plan predviđa broj trenažnih dana po godinama broj
takmičenja individualnih i grupnih treninga broj časova treninga (opšte i specifične
pripreme) podijeljenih na tehniku i taktiku sa teorijskom nastavom (Dragić 1996)
Prema intezitetu rada planira se broj treninga sa maksimalnim visokim i srednjim
intezitetom Planirana je kontrola pojedinaca i čitave ekipe Planiraju se osnovni zadaci
u godišnjim trenažnim ciklusima periodima i etapama a takođe i njihova dužina
trajanja obzirom na predstojeća najvažnija takmičenja
U individualnom perspektivnom planu funkcionalno-motoričkih priprema
konkretizuje se pojedinačni ili ekipni plan koji proizilazi iz mogućnosti odabiranja
pravog takmičara u određenoj kategoriji (Dragić 1996)
52 Periodični plan priprema
Periodični plan priprema sastavlja se na osnovu perspektivnog plana priprema za
jednu godinu On se odnosi samo na jedan dio priprema između dva najvažnija
takmičenja u godini
Jedan od ključnih uslova za uspjeh periodizacije jesu informacije o pravilnom
treniranju kondicionih svojstava tokom godišnjeg ciklusa treninga U svakom
8
periodičnom planu priprema detaljno se razrađuju zadaci kondicionih priprema
usavršavanje tehničko-taktičkih elemenata određuju se sredstva i metode priprema broj
dana veličina i karakter opterećenja na svakoj etapi priprema broj treninga i pauze za
dane odmora dinamika opterećenja po određenim etapama priprema vrijeme i količina
različitih formi treninga samostalni rad kod kuće broj randorija vrijeme vježbanja u
sali i na otvorenom terenu (Ćirković 1991)
53 Tekući plan priprema
Tekući plan priprema razrađuje se na osnovu periodičnog plana priprema On se
odnosi na period od 1-3 mjeseca to jest od jednog do drugog takmičenja U planu se
izrađuju različiti po karakteru mikrociklusi u kojima se određuje različito opterećenje i
pauze odmora Pri sastavljanju ovog plana uzima se u obzir stanje zdravlja sportiste
uslovi rada i života karakteristika vođenja borbe koje je sportista imao na poslednjem
takmičenju nivo njegovog sportskog majstorstva i moralno voljna priprema u
prethodnom periodu (Ćirković 1991) Tekuće se planiranje i programiranje izvodi na
temelju istih elemenata kao i kratkoročno ali u funkciji izgradnje mezociklusa kao
osnovne forme kreiranja trenažnog procesa u periodima i etapama (Kuleš 2008)
54 Operativni plan priprema
Operativni plan priprema razrađuje se za period na više od 20 dana ovaj plan u
nekoliko elemenata konkretizuje tekući plan priprema Obično se on koriguje za
vrijeme nastavno-trenažnih ili ipak samo trenažnih okupljanja na zajedničkim
pripremama za neko od važnih takmičenja
U suštini operativni plan priprema predviđa neposrednu pripremu džudista ka
stanju borbene gotovosti za predstojeće takmičenje
Pri razradi ovakvog plana neophodno je obratiti posebnu pažnju na realizaciju
sledećih osnovnih zadataka
9
bull Neprekidnost i kontinuiranost procesa treninga
bull Precizno određivanje zadataka i sadržaja treninga po određenim periodima i
etapama trenažne godine
bull Određivanje za svaku grupu sportista sredstva i metode kondicione tehničke i
taktičke pripreme s´obzirom na njihovu sportsku kvalifikaciju i zadatke
usavršavanja sportskog majstorstva
bull Određivanje sadržaja i sredstava moralno voljne pripreme svakog ponaosob
sportiste
bull U preciznoj organizaciji vaspitnog rada
bull Organizaciju pedagoške i ljekarske kontrole
bull Određivanje za svakog posebno plan priprema prema kalendaru takmičarske
godine
bull Određivanje nivoa trenažnih i takmičarskih opterećenja za džudo sport (Dragić
1979)
55 Ciklusni plan priprema
Ciklusni plan priprema obuhvata zatvoreni krug rada ili treninga u toku određenog
vremena U njemu se razrađuju zadaci sredstva i metode po godinama periodima
etapama nedeljama i danima Ciklusni plan može biti sastavljen u vidu teksta tabele i
grafika Sve ove forme dozvoljavaju detaljno upoređivanje u napredovanju kod
treniranja kondicionih tehničkih i taktičkih elemenata vezanih za džudo sport Ovakve
forme planiranja daju mogućnost dobrog iskorišćavanja različitih šema grafikona
kojima se lako mogu odrediti obim i intezitet opterećenja za svaki dan posebno u
časovima procentima i bodovima Od svega časovni plan treninga je najprostiji U
njemu se sastavljaju zadaci treninga predviđaju se sredstva raspodjeljuje se vrijeme za
različite forme rada i vidove priprema po određenim periodima i etapama
Na ovakav način proces funkcionalno-motoričkih priprema džudista počinje sa
organizacijom cijelog kolektiva Postavljaju se ciljevi i zadaci planiranih djelatnosti
10
svakog džudiste Vrši se izbor sredstava metoda i formi vježbanja Završava se
rješavanjem svih tih zadataka odnosno postizanjem određenih rezultata
Glavni zadatak planiranja priprema džudista ka dostizanju vrhunskih rezultata
trebalo bi da se završava naučno istraživačkim podacima svakog pojedinačno džudiste o
njegovom stanju sportske forme (Dragić 1996)
11
6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
Funkcionalno-motorička priprema predstavlja sistematsko i kontrolisano
odvijanje procesa prilagođavanja organizma kako bi se postigla najpovoljnija
funkcionalnost protiv opterećenja i naprezanja Treniranost kao uticaj fizioloških
promjena džudiste putem treninga usko je povezana sa pojmom treninga kao stručno-
pedagoškim procesom Fiziološke promjene utiču na organe i sisteme organizma čije se
stanje pod uticajem treninga može dovesti u visok stepen funkcionisanja Rukovodeći
stručno-pedagoškim procesom trener će zavisno od karaktera ovog procesa izborom
odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i motoričkih
sposobnosti sportiste Pod pojmom razvoj funkcionalnih sposobnosti podrazumijevamo
značajnije promjene na svim sistemima čovjeka a posebno na kardio-respiratornom
mišićno-koštanom i nervnom sistemu (Idrizović i Idrizović 2001) Dok na razvoj
motoričkih sposobnosti džudiste podrazumijevamo visok nivo usklađenosti motoričkih
osobina (snaga brzina izdržljivost okretnost i gipkost) što je osnovni preduslov za
postizanje vrhunskih rezultata u džudou Naučna istraživanja i stečeno ogromno
praktično iskustvo omogućavaju izvršenje kvantitativnih analiza i modeliranje nekih
procesa izbor efikasnijih šema trenažnih opterećenja U tom cilju izgrađuju se
takozvani prosječni statistički modeli kondicionih treninga za konkretne sportske
discipline a na tom osnovu individualni modeli priprema usklađeni sa morfo-
funkcionalnim statusom svakog sportiste i sa konkretnim zadacima trenažnog procesa
(Željaskov 2006)
61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
Funkcionalno-motorička priprema džudista karakteriše se razvijanjem
vegetativnih i motoričkih funkcija organizma Kada je riječ o zadacima funkcionalno-
motoričke pripreme u radu sa džudistima potrebno je istaći da je ona usmjerena na
učvršćenje zdravlja postizanje optimalnog fizičkog razvoja i razvijanje adaptacionih
12
sposobnosti koje će im omogućiti uspješnu izgradnju motoričkih osobina a kao solidnu
osnovu za kasniju uspješnu primjenu složene tehnike džudoa u sportskoj borbi
U procesu priprema sportista u okviru fizičke pripreme razlikujemo opštu i
specifičnu fizičku pripremu Pod opštom funkcionalno-motoričkom pripremom
podrazumijevamo stanje organizma i razvijenost motoričkih sposobnosti koje čine
čovjeka sposobnim da se uspješno bavi sportskim aktivnostima tj da izvodi rad
različitog karaktera (Dragić 1996)
Pod specifičnom funkcionalno-motoričkom pripremom podrazumijevamo stanje
organizma i razvijenost sposobnosti koje čine džudistu sposobnim da dostiže vrhunske
rezultate
62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
Opšta funkcionalna-motorička priprema se sastoji u razvoju primarnih
sposobnosti i karakteristika sportista sa ciljem razvijanja opšte kondicione treniranosti
primjenjujući prvenstveno trenažne sadržaje koji su usmjereni na razvoj sposobnosti
karakteristika sportista koje nisu specifične za određenu sportsku aktivnost (Malacko i
Doder 2008)
Ova priprema podrazumijeva proces harmičnog razvoja bazičnih funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti Opšta funkcionalno-motorička priprema je usmjerena na
podizanje efikasnosti svih organa i organskih sistema u funkcionalnom smislu
povećanje kordinacionih sposobnosti povećanje snage brzine i izdržljivosti U ovoj
pripremi veliki je akcenat na globalnoj obradi lokomotornog aparata Jedan od osnovnih
zadataka programa funkcionalno-motoričke pripreme jeste optimalan izbor vježbi
U sredstva opšte funkcionalno-motoričke pripreme prvenstveno spadaju vježbe
koje svestrano usavršavaju motoričke osobine i učvršćuju elementarne motoričke
navike vodeći pritom računa o njihovom harmoničnom djelovanju na organizam
sportiste (hodanje trčanje elementarne igre sportske igre plivanje skijanje
gimnastika vježbe sa opterećenjem itd)
13
Važno mjesto zauzimaju i vježbe kojima se preventivno djeluje na kritične zone
lokomotornog aparata npr kičma koje su izložene većim naporima a time i riziku za
povrede
U treningu sportista najpoznatije i najpogodnije su razne forme stanica posebno
sistem bdquoiz vježbe u vježbuldquo pri kojem se može obaviti i do stotinu vježbi različite
složenosti kontinuirano jedna za drugom Vježbe u parovima su veoma korisne
pogotovo u treningu mlađih sportista
U cilju postizanja većeg nivoa opšte funkcionalno-motoričke pripreme mogu se sa
uspjehom koristiti i određeni elementi iz borilačkih sportova Analizirajući krajnje
ciljeve i zadatke opšte funkcionalno-motoričke pripreme sa aspekta zahtjeva džudo
sporta potrebno je imati u vidu sledeće
bull da se izborom i primjenom sredstava opšte funkcionalno motoričke pripreme
doprinese opštem biološkom razvoju kao i razvoju motorike i pozitivnih
moralno-voljnih osobina džudista
bull tokom izbora i primjene sredstava opšte funkcionalno-motoričke pripreme
treba razvijati naročite fizičke sposobnosti koje su po karakteru nervno-
mišićnih naprezanja i načinu funkcionisanja organizma sličniji pokretima u
džudou
bull da se obogati fond kretanja džudista u usvajanju one motoričke navike koja
će ubrzati pozitivan prenos tj pozitivno uzajamno djelovanje između
vladanja tehnikom jedne vježbe i uspješnog ovladavanja i izvođenja druge
koja će ubrzati formiranje specifičnih navika neposredno potrebnih u džudou
bull da prelaskom na drugačiji karakter kretanja omogućuje potpunije i brže
odmaranje organizma i obnavljanje radne sposobnosti (Dragić1996)
14
63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
Cilj specifične funkcionalno-motoričke pripreme jeste da se izvrši kompleksna
adaptacija organizma u procesu razvoja i usavršavanja funkcionalnih i motoričkih
sposobnosti i adaptacija na sasvim određene kretne strukture koje po strukturi
opterećenju i dinamici odgovaraju datoj sportskoj grani Specifična funkcionalno-
motorička priprema utiče na razvoj motoričkih osobina neophodnih za izvođenje
specifičnih pokreta a koristi se kao sastavni dio cjeloukupnog stručno-pedagoškog
procesa usko povezana sa usavršavanjem tehničko-taktičkih elemenata (Dragić 1996)
Ukoliko želimo da izvršimo pravilan izbor odgovarajućih specifičnih vježbi za
džudo i usmjerimo ih na usavršavanje bilo koje motoričke osobine neophodno je dobro
proučiti strukturu pojedinih tehnika džudoa i aktivnosti pojedinih grupa mišića prilikom
realizacije određenog zahvata ili bacanja Na osnovu ovih pokazatelja utvrdićemo koji
su mišići najviše aktivirani tokom realizacije određene tehnike što će nam poslužiti kao
polazište za izbor određenog kompleksa specifičnih vježbi koje će imati najefikasniji
uticaj na njihov pravilan razvoj Prilikom primjene specifičnih vježbi koriste se i
dopunska opterećenja (spoljašnje opterećenje povećanje frekvence i trajanje vježbe)
pri čemu trener mora strogo voditi računa da primijenjeno spoljašnje opterećenje ne
naruši osnovnu biomehaničku strukturu kretanja i na taj način smanji racionalnost
izvođenja kretanja Pored uticaja na razvoj određenih grupa mišića sredstvima
specifične funkcionalno-motoričke pripreme takođe ćemo uticati na razvoj onih
motoričkih osobina za koje ocijenimo da u datom momentu uslovljavaju razvoj
određenih kvaliteta karakterističnih za džudo U zavisnosti od zadataka koje u
određenoj fazi pripreme želimo da rješavamo vježbe specifične pripreme uslovno
možemo da podijelimo na
bull vježbe za razvoj specifičnih motoričkih osobina
bull vježbe za usavršavanje specifičnih elemenata karakterističnih za džudo
Za odnos opštih i specifičnih funkcionalno-motoričkih priprema u džudou i
srodnim borilačkim sportovima interesantna su zapažanja poznatog sovjetskog
15
pedagoga iz ove oblasti profesora Čumakova i njegovih saradnika izloženih na donjoj
tabeli
Tabela 1 Odnos opšte i specifične pripreme (Dragić 1996)
Staž vježbanja Obim fizičke pripreme Specifična fizička priprema
Početnici 70 30
1-3 god 60 40
3-5 god 50 50
5-6 god 40 60
6-8 god 30 70
8 i više 20 80
Pravilno programiranje odnosa opšte i specifične pripreme džudista u određenoj
fazi ili periodu godišnjeg ciklusa treninga daje nam velike izglede na uspjeh
631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
Kao uspješan primjer možemo navesti pripreme džudo reprezentacije Jugoslavije
koje su bile sprovedene mjesec dana prije prvenstva svijeta u Beogradu 1989 godine
održane u tadašnjoj Čehoslovačkoj od 0709-15091989 godine a na kojem je
reprezentativac Jugoslavije Dragomir Bečanović osvojio zlatnu medalju
I dan priprema
Prije podne 0930 ndash 1100 h
bull Zagrijavanje džudo gimnastika 15 minuta
bull 15 minuta uči-komi na mjestu i kretanju
bull 7 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta
bull 10 minuta vježbe za opuštanje i smirivanje organizma
16
Poslije podne 1500 - 1630 h
bull 15 minuta zagrijavanje za randori u parteru
bull 7 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 5 minuta
bull Vježbe za relaksaciju 8 minuta
bull Poslije završenog treninga obavezna sauna bazen sa mineralnom vodom
hidromasaža opuštanje uz muziku Ukupno kompletan tretman traje 60 minuta
II dan priprema
Prije podne
bull Aktivan odmor (šetnja)
Poslije podne 1800 - 1930 h
bull Trčanje 5000m na vrijeme
bull Vježbe oblikovanja 15 minuta
bull Uskoci na mjestu 5 x 150 u seriji
bull Tehnika u kretanju sa dizanjem po 200 u seriji
bull 3 x 5 minuta rvanje sa puno guranja i vučenja
bull Poslije večere šetnja u prirodi od 2200 ndash 2300 h odmor na raspolaganju sauna
bazen hidromasaža sve ukupno 60 minuta
III dan priprema
Jutarnji trening 0715 - 0735 h
bull Vježbe oblikovanja i šetnja u šumi 1200 m dužine
Prije podne 1000 - 1200 h
bull Igranje fudbala u sali 35 minuta
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull 17 minuta uči komi u kretanju sa bacanjem
bull 4 x 5 minuta randori u stojećem stavu
Poslije podne 1700 - 1830 h
bull 10 minuta zagrijavanje
bull 10 minuta džudo parterna gimnastika
bull 15 minuta uči komi u kretanju
17
bull Randori u stojećem stavu 7 x 5 minuta pauza za odmor 3 minuta
bull Vježbe za relaksaciju i opuštanje
Večernji trening 2100 - 2200 h
bull 15 minuta plivanja u bazenu
bull 30 minuta sauna
bull 15 minuta hidro masaža u mineralnoj toploj vodi
IV dan priprema
Jutarnji trening 0710 - 0745 h
bull 4500 m trčanja svako svojim tempom
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull Uskoci na mjestu 2 x 200
bull Tehnika u kretanju 5 minuta kontinuirano
Prije podne 1000 - 1100 h
bull 10 minuta zagrijavanja
bull 10 minuta uči-komi na mjestu
bull 10 minuta uči-komi nožne tehnike u kretanju
bull 10 minuta uči-komi kombinacija
bull 5 x 1 minut uči-komi u parteru specijalke napad maksimalno
bull Vježbe snage sklekovi zgibovi sa partnerom trbuh-leđa polu mostovi vježbe
za mišiće vrata i na kraju istezanje
Poslije podne 1530 - 1710 h
bull 10 minuta zagrijavanja
bull 10 minuta uči-komi na mjestu
bull Uči-komi na 10 sekundi brzinski ulasci sa bacanjem na kraju onda drugi radi
tehniku 20 sekundi
bull 8 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza po 3 minuta
bull Nage-vaza svako po 100 bacanja
bull Vježbe za relaksaciju
bull 40 minuta posle ovog treninga sauna bazen masaža hidro masaža
18
V dan priprema
Prije podne 0930 - 1100 h
bull Igranje fudbala u sali 60 minuta
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull Vježbe za mišiće trbuha i leđa sklekovi zgibovi
Poslije podne 1530 - 1700 h
bull 10 minuta džudo vježbe oblikovanja
bull 5 minuta uči-komi na mjestu
bull 3 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta
bull 5 x 5 minuta randori linija sa pauzom od 5 minuta
bull Nage-komi svako po 150 bacanja
Večernji trening 2000 - 2130 h
bull Sauna bazen masaža
VI dan priprema
Jutarnji trening 0710 - 0745 h
bull Trčanje dužine 4500 m na vrijeme
bull 8 minuta vježbe oblikovanja
bull Uskoci na mjestu 2 x 250
Prije podne 1000 - 1130 h
bull 5 minuta zagrijavanje lak randori u parteru
bull 5 minuta vježbe oblikovanja zagrijavanja
bull 5 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta
bull 5 minuta relaksacija joga vježbama
Poslije podne 1700 - 1800 h
bull 10 minuta zagrijavanje
bull 10 minuta bucu-kari
bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 3 minuta
bull 5 minuta relaksacije
Večernji trening od 2100 - 2200 h
19
bull Bazen sauna hidro masaža
VII dan priprema
Jutarnji trening 1000 - 1100 h
bull Oštro trčanje 4000 m na vrijeme
bull 10 minuta vježbe oblikovanja
bull Uskoci na mjestu 2 x 200
bull Tehnika u kretanju sa dizanjem 10 minuta
Poslije podne 1700 - 1800 h
bull 10 minuta vježbe oblikovanja
bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta
bull 10 minuta relaksacija vježbama joge
Večernji trening 2100 - 2200 h
bull Sauna bazen hidro masaža
VIII dan priprema
bull Dan odmora povratak kući (Ćirković 1991)
20
7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage
Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno
uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje
snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora
partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na
zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na
razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike
količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista
primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog
perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom
procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu
treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo
izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)
Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao
procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje
(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja
bez prekida rada (do otkaza)
Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim
prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno
se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako
na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok
stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored
toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage
ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u
dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)
21
Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i
druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na
izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu
Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod
maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja
i metod izometrijskih naprezanja
711 Metod maksimalnog naprezanja
Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu
džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste
Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod
uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna
je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim
fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava
na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže
veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u
treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)
Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
22
712 Metod repetitivnih naprezanja
Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno
izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti
sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a
najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta
Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati
npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja
određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju
treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama
može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U
ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)
U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom
primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju
vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri
ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)
713 Metod dinamičkog naprezanja
Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao
što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici
zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru
mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja
odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom
Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip
rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku
izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje
treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje
pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što
23
markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja
pokreta
U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije
Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće
dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja
možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja
Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd
(Banović 2007)
Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
714 Metod izometrijskih naprezanja
Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta
naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u
stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa
eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično
služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod
izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi
24
Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje
rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-
10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne
treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da
uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2
mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe
labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u
naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne
sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti
sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda
pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke
kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović
2007)
Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-
treninga-snage-iii-deo
25
72 Usavršavanje brzine
Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom
vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović
i Idrizović 2001)
Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada
vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne
forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata
tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim
dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom
brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave
brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili
specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane
protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje
specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova
brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode
usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog
pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova
Slika 6 Usavršavanje brzine
Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
26
721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi
(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići
visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja
brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće
suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)
Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na
početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan
pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno
dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj
početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu
sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal
Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili
više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se
unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u
27
kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na
primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za
dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu
mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja
Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon
zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije
praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog
trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je
od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista
visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja
Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri
pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada
protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i
dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije
pojavljuju izolovano
722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da
je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine
određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa
određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u
izvođenju datog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a
naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu
svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske
kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog
pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i
pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu
28
sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno
izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)
Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
73 Usavršavanje izdržljivosti
Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u
toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što
borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju
svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)
Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na
efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)
Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo
ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je
usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa
završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od
par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta
Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj
borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost
29
džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-
sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne
izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje
anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod
kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri
čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad
u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85
opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog
opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj
zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena
kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista
po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)
Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti
Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-
za-eksplozivnost
731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne
energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na
periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju
30
funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju
kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam
predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)
Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju
duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja
kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih
mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u
minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se
stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti
džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja
(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i
njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše
neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao
uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40
min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u
31
pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje
mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)
U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva
minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi
stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se
primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić
1979)
732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od
nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista
ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je
frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u
ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti
nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u
fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na
značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti
Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu
ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna
ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti
takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara
kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta
gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U
procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati
učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica
opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo
anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži
predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti
32
džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod
Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A
osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i
odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje
započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u
minuti
Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima
opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali
dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja
sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi
pasivni odmori (Dragić 1996)
Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
74 Usavršavanje okretnosti
Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi
pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi
pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se
33
mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti
razlikujemo dvije uzajamno povezane metode
bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje
u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito
izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme
zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz
puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-
oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove
motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8
godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje
novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju
usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali
samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti
dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti
Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe
i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta
obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom
kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske
igre itd)
bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom
primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju
(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke
pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da
djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala
situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na
novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora
ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno
primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste
dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo
34
aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se
iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima
zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz
različitih položaja (Dragić 1996)
75 Usavršavanje gipkosti u džudou
Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za
izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti
Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu
pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura
kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim
situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih
osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao
osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od
zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada
usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog
procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri
primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)
Slika 12 Usavršavanje gipkosti
Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
35
Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u
svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo
gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj
snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za
usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim
uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u
cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na
dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku
koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode
pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su
bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom
izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u
takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe
ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i
pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač
sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od
dinamičkog načina
bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja
izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom
narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja
pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko
tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem
se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i
gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja
treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati
da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba
izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno
slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i
odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)
36
8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno
mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u
sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu
samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje
napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima
treninga u toku sportske borbe)
U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane
sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane
sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u
najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora
bull funkcionalnog stanja organizma
bull veličine opterećenja (Dragić 1996)
Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu
utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava
stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom
procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za
sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem
je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču
na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U
trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na
prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti
sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u
stanje pretreniranosti
Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena
treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti
odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg
opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja
37
što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki
naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo
bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom
određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo
pridržavati sledećih principa
bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog
sportiste posebno
bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na
prethodnom
bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od
prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće
opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)
Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost
organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog
procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških
zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite
nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o
nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što
svakako zavisi od doziranja opterećenja
Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih
osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje
se polazi
Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom
od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100
te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)
38
9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće
sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku
i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se
povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz
mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem
poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i
ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U
džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim
povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje
zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova
Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od
toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama
Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju
kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i
kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja
Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo
lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za
džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu
specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno
lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove
pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)
Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći
trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste
do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi
stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje
može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl
39
Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma
nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja
organizma
bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u
njima u toku laganog aerobnog rada
bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili
angažovani u toku sportskog treninga
bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža
toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)
40
10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od
pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti
pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa
optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge
strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme
zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo
kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne
grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-
motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata
Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage
(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim
toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti
aerobnog i anaerobnog tipa
U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji
je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i
izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata
Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata
potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se
svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki
izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne
funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i
međunarodnoj sceni
41
LITERATURA
1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-
matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu
2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika
Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska
akademija
3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko
izdanje
4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke
kulture
5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke
kulture Vojvodine
6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica
Univerzitet Crne Gore
7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u
Zagrebu
8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi
Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine
9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u
Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet
sveučilišta u Zagrebu
11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki
fakultet sveučilišta u Zagrebu
12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska
akademija
42
SLIKE
Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg
Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb
Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu
Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-
treninga-snage-iii-deo
Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-
eksplozivnost
Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
43
BIOGRAFIJA
Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne
Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet
za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i
profesionalno se bavio džudom
Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac
Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine
Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara
44
bull u poodručju KOGNITIVNIH SPOSOBNOSTI - faktor percepcije
Specijalizacije memorije i induktivnog rezona
bull i u području FLEKSIBILNOSTI - fleksibilnost u zglobu kuka i gipkosti u
torakalnom i lubalnom dijelu karlice (Sertić 2004)
Slika 2 Hipotetska jednačina uspješnosti u džudou (Sertić i Lindi 2003)
22
15
15 12
10
10
8
8
Hipotetska jednačina specifikacije uspješnosti u džudou
SNAGA
KOORDINACIJA
FUNKCIONALNE SPOSBNOSTI
BRZINA
KONATIVNE SPOSOBNOSTI
KOGNITIVNE SPOSOBNOSTI
RAVNOTEŽA
FLEKSIBILNOST
6
4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
U džudou se ciklus organizovanog rada oslanja na informacije koje se odnose na 1 Početni nivo osobina koje karakterišu organizam džudiste
2 Aktuelne razvojne tendencije u džudou dostignuća sportske prakse i džudo
teorije
3 Određivanje mjerljivih trenažnih ciljeva i zadataka gledanih iz baze podataka
uspjesnošti ponašanja u džudo borbi i pripremama za nju
4 Izrada opšte koncepcije džudiste za borbu
5 Kalendar takmičenja
6 Utvrđivanje proporcija izmedju opšte usmjerene i specifične pripreme
7 Određivanje dužine perioda treninga na izgrađivanje sportske forme njenu
stabilizaciju i njeno snižavanje
8 Utvrđivanje trenažnih struktura koje odgovaraju etapama izgrađivanja sportske
forme (sastav mezociklusa mikrociklusa i trenažnih jedinica)
9 Programiranje sadržaja za ispoljavanje prihvaćenih trenažnih struktura (sredstva
opterećenje metode i forme treninga (Ćirković 1995)
7
5 PLANIRANJE PRIPREMA
51 Perspektivni plan priprema
Perspektivni plan priprema sastavlja se na četiri godine (makrociklus) U
perspektivnom planu priprema određuju se glavni pravci aktivnosti kako pojedinca tako
i čitave ekipe Cilj i osnovni zadaci u višegodišnjoj pripremi planiraju se sredstvima
metodama i formom za vježbanje po periodima i etapama Dinamika opterećenja
sastavljena je na osnovu podataka o kratkim karakteristikama svakog sportiste
ponaosob Ukazuje se na važnost osnovnih takmičenja u svakom ciklusu određuju se
kontrolni normativi planiraju se osnovne vaspitno-pedagoške mjere i ljekarske
kontrole
Po obimu perspektivni plan predviđa broj trenažnih dana po godinama broj
takmičenja individualnih i grupnih treninga broj časova treninga (opšte i specifične
pripreme) podijeljenih na tehniku i taktiku sa teorijskom nastavom (Dragić 1996)
Prema intezitetu rada planira se broj treninga sa maksimalnim visokim i srednjim
intezitetom Planirana je kontrola pojedinaca i čitave ekipe Planiraju se osnovni zadaci
u godišnjim trenažnim ciklusima periodima i etapama a takođe i njihova dužina
trajanja obzirom na predstojeća najvažnija takmičenja
U individualnom perspektivnom planu funkcionalno-motoričkih priprema
konkretizuje se pojedinačni ili ekipni plan koji proizilazi iz mogućnosti odabiranja
pravog takmičara u određenoj kategoriji (Dragić 1996)
52 Periodični plan priprema
Periodični plan priprema sastavlja se na osnovu perspektivnog plana priprema za
jednu godinu On se odnosi samo na jedan dio priprema između dva najvažnija
takmičenja u godini
Jedan od ključnih uslova za uspjeh periodizacije jesu informacije o pravilnom
treniranju kondicionih svojstava tokom godišnjeg ciklusa treninga U svakom
8
periodičnom planu priprema detaljno se razrađuju zadaci kondicionih priprema
usavršavanje tehničko-taktičkih elemenata određuju se sredstva i metode priprema broj
dana veličina i karakter opterećenja na svakoj etapi priprema broj treninga i pauze za
dane odmora dinamika opterećenja po određenim etapama priprema vrijeme i količina
različitih formi treninga samostalni rad kod kuće broj randorija vrijeme vježbanja u
sali i na otvorenom terenu (Ćirković 1991)
53 Tekući plan priprema
Tekući plan priprema razrađuje se na osnovu periodičnog plana priprema On se
odnosi na period od 1-3 mjeseca to jest od jednog do drugog takmičenja U planu se
izrađuju različiti po karakteru mikrociklusi u kojima se određuje različito opterećenje i
pauze odmora Pri sastavljanju ovog plana uzima se u obzir stanje zdravlja sportiste
uslovi rada i života karakteristika vođenja borbe koje je sportista imao na poslednjem
takmičenju nivo njegovog sportskog majstorstva i moralno voljna priprema u
prethodnom periodu (Ćirković 1991) Tekuće se planiranje i programiranje izvodi na
temelju istih elemenata kao i kratkoročno ali u funkciji izgradnje mezociklusa kao
osnovne forme kreiranja trenažnog procesa u periodima i etapama (Kuleš 2008)
54 Operativni plan priprema
Operativni plan priprema razrađuje se za period na više od 20 dana ovaj plan u
nekoliko elemenata konkretizuje tekući plan priprema Obično se on koriguje za
vrijeme nastavno-trenažnih ili ipak samo trenažnih okupljanja na zajedničkim
pripremama za neko od važnih takmičenja
U suštini operativni plan priprema predviđa neposrednu pripremu džudista ka
stanju borbene gotovosti za predstojeće takmičenje
Pri razradi ovakvog plana neophodno je obratiti posebnu pažnju na realizaciju
sledećih osnovnih zadataka
9
bull Neprekidnost i kontinuiranost procesa treninga
bull Precizno određivanje zadataka i sadržaja treninga po određenim periodima i
etapama trenažne godine
bull Određivanje za svaku grupu sportista sredstva i metode kondicione tehničke i
taktičke pripreme s´obzirom na njihovu sportsku kvalifikaciju i zadatke
usavršavanja sportskog majstorstva
bull Određivanje sadržaja i sredstava moralno voljne pripreme svakog ponaosob
sportiste
bull U preciznoj organizaciji vaspitnog rada
bull Organizaciju pedagoške i ljekarske kontrole
bull Određivanje za svakog posebno plan priprema prema kalendaru takmičarske
godine
bull Određivanje nivoa trenažnih i takmičarskih opterećenja za džudo sport (Dragić
1979)
55 Ciklusni plan priprema
Ciklusni plan priprema obuhvata zatvoreni krug rada ili treninga u toku određenog
vremena U njemu se razrađuju zadaci sredstva i metode po godinama periodima
etapama nedeljama i danima Ciklusni plan može biti sastavljen u vidu teksta tabele i
grafika Sve ove forme dozvoljavaju detaljno upoređivanje u napredovanju kod
treniranja kondicionih tehničkih i taktičkih elemenata vezanih za džudo sport Ovakve
forme planiranja daju mogućnost dobrog iskorišćavanja različitih šema grafikona
kojima se lako mogu odrediti obim i intezitet opterećenja za svaki dan posebno u
časovima procentima i bodovima Od svega časovni plan treninga je najprostiji U
njemu se sastavljaju zadaci treninga predviđaju se sredstva raspodjeljuje se vrijeme za
različite forme rada i vidove priprema po određenim periodima i etapama
Na ovakav način proces funkcionalno-motoričkih priprema džudista počinje sa
organizacijom cijelog kolektiva Postavljaju se ciljevi i zadaci planiranih djelatnosti
10
svakog džudiste Vrši se izbor sredstava metoda i formi vježbanja Završava se
rješavanjem svih tih zadataka odnosno postizanjem određenih rezultata
Glavni zadatak planiranja priprema džudista ka dostizanju vrhunskih rezultata
trebalo bi da se završava naučno istraživačkim podacima svakog pojedinačno džudiste o
njegovom stanju sportske forme (Dragić 1996)
11
6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
Funkcionalno-motorička priprema predstavlja sistematsko i kontrolisano
odvijanje procesa prilagođavanja organizma kako bi se postigla najpovoljnija
funkcionalnost protiv opterećenja i naprezanja Treniranost kao uticaj fizioloških
promjena džudiste putem treninga usko je povezana sa pojmom treninga kao stručno-
pedagoškim procesom Fiziološke promjene utiču na organe i sisteme organizma čije se
stanje pod uticajem treninga može dovesti u visok stepen funkcionisanja Rukovodeći
stručno-pedagoškim procesom trener će zavisno od karaktera ovog procesa izborom
odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i motoričkih
sposobnosti sportiste Pod pojmom razvoj funkcionalnih sposobnosti podrazumijevamo
značajnije promjene na svim sistemima čovjeka a posebno na kardio-respiratornom
mišićno-koštanom i nervnom sistemu (Idrizović i Idrizović 2001) Dok na razvoj
motoričkih sposobnosti džudiste podrazumijevamo visok nivo usklađenosti motoričkih
osobina (snaga brzina izdržljivost okretnost i gipkost) što je osnovni preduslov za
postizanje vrhunskih rezultata u džudou Naučna istraživanja i stečeno ogromno
praktično iskustvo omogućavaju izvršenje kvantitativnih analiza i modeliranje nekih
procesa izbor efikasnijih šema trenažnih opterećenja U tom cilju izgrađuju se
takozvani prosječni statistički modeli kondicionih treninga za konkretne sportske
discipline a na tom osnovu individualni modeli priprema usklađeni sa morfo-
funkcionalnim statusom svakog sportiste i sa konkretnim zadacima trenažnog procesa
(Željaskov 2006)
61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
Funkcionalno-motorička priprema džudista karakteriše se razvijanjem
vegetativnih i motoričkih funkcija organizma Kada je riječ o zadacima funkcionalno-
motoričke pripreme u radu sa džudistima potrebno je istaći da je ona usmjerena na
učvršćenje zdravlja postizanje optimalnog fizičkog razvoja i razvijanje adaptacionih
12
sposobnosti koje će im omogućiti uspješnu izgradnju motoričkih osobina a kao solidnu
osnovu za kasniju uspješnu primjenu složene tehnike džudoa u sportskoj borbi
U procesu priprema sportista u okviru fizičke pripreme razlikujemo opštu i
specifičnu fizičku pripremu Pod opštom funkcionalno-motoričkom pripremom
podrazumijevamo stanje organizma i razvijenost motoričkih sposobnosti koje čine
čovjeka sposobnim da se uspješno bavi sportskim aktivnostima tj da izvodi rad
različitog karaktera (Dragić 1996)
Pod specifičnom funkcionalno-motoričkom pripremom podrazumijevamo stanje
organizma i razvijenost sposobnosti koje čine džudistu sposobnim da dostiže vrhunske
rezultate
62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
Opšta funkcionalna-motorička priprema se sastoji u razvoju primarnih
sposobnosti i karakteristika sportista sa ciljem razvijanja opšte kondicione treniranosti
primjenjujući prvenstveno trenažne sadržaje koji su usmjereni na razvoj sposobnosti
karakteristika sportista koje nisu specifične za određenu sportsku aktivnost (Malacko i
Doder 2008)
Ova priprema podrazumijeva proces harmičnog razvoja bazičnih funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti Opšta funkcionalno-motorička priprema je usmjerena na
podizanje efikasnosti svih organa i organskih sistema u funkcionalnom smislu
povećanje kordinacionih sposobnosti povećanje snage brzine i izdržljivosti U ovoj
pripremi veliki je akcenat na globalnoj obradi lokomotornog aparata Jedan od osnovnih
zadataka programa funkcionalno-motoričke pripreme jeste optimalan izbor vježbi
U sredstva opšte funkcionalno-motoričke pripreme prvenstveno spadaju vježbe
koje svestrano usavršavaju motoričke osobine i učvršćuju elementarne motoričke
navike vodeći pritom računa o njihovom harmoničnom djelovanju na organizam
sportiste (hodanje trčanje elementarne igre sportske igre plivanje skijanje
gimnastika vježbe sa opterećenjem itd)
13
Važno mjesto zauzimaju i vježbe kojima se preventivno djeluje na kritične zone
lokomotornog aparata npr kičma koje su izložene većim naporima a time i riziku za
povrede
U treningu sportista najpoznatije i najpogodnije su razne forme stanica posebno
sistem bdquoiz vježbe u vježbuldquo pri kojem se može obaviti i do stotinu vježbi različite
složenosti kontinuirano jedna za drugom Vježbe u parovima su veoma korisne
pogotovo u treningu mlađih sportista
U cilju postizanja većeg nivoa opšte funkcionalno-motoričke pripreme mogu se sa
uspjehom koristiti i određeni elementi iz borilačkih sportova Analizirajući krajnje
ciljeve i zadatke opšte funkcionalno-motoričke pripreme sa aspekta zahtjeva džudo
sporta potrebno je imati u vidu sledeće
bull da se izborom i primjenom sredstava opšte funkcionalno motoričke pripreme
doprinese opštem biološkom razvoju kao i razvoju motorike i pozitivnih
moralno-voljnih osobina džudista
bull tokom izbora i primjene sredstava opšte funkcionalno-motoričke pripreme
treba razvijati naročite fizičke sposobnosti koje su po karakteru nervno-
mišićnih naprezanja i načinu funkcionisanja organizma sličniji pokretima u
džudou
bull da se obogati fond kretanja džudista u usvajanju one motoričke navike koja
će ubrzati pozitivan prenos tj pozitivno uzajamno djelovanje između
vladanja tehnikom jedne vježbe i uspješnog ovladavanja i izvođenja druge
koja će ubrzati formiranje specifičnih navika neposredno potrebnih u džudou
bull da prelaskom na drugačiji karakter kretanja omogućuje potpunije i brže
odmaranje organizma i obnavljanje radne sposobnosti (Dragić1996)
14
63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
Cilj specifične funkcionalno-motoričke pripreme jeste da se izvrši kompleksna
adaptacija organizma u procesu razvoja i usavršavanja funkcionalnih i motoričkih
sposobnosti i adaptacija na sasvim određene kretne strukture koje po strukturi
opterećenju i dinamici odgovaraju datoj sportskoj grani Specifična funkcionalno-
motorička priprema utiče na razvoj motoričkih osobina neophodnih za izvođenje
specifičnih pokreta a koristi se kao sastavni dio cjeloukupnog stručno-pedagoškog
procesa usko povezana sa usavršavanjem tehničko-taktičkih elemenata (Dragić 1996)
Ukoliko želimo da izvršimo pravilan izbor odgovarajućih specifičnih vježbi za
džudo i usmjerimo ih na usavršavanje bilo koje motoričke osobine neophodno je dobro
proučiti strukturu pojedinih tehnika džudoa i aktivnosti pojedinih grupa mišića prilikom
realizacije određenog zahvata ili bacanja Na osnovu ovih pokazatelja utvrdićemo koji
su mišići najviše aktivirani tokom realizacije određene tehnike što će nam poslužiti kao
polazište za izbor određenog kompleksa specifičnih vježbi koje će imati najefikasniji
uticaj na njihov pravilan razvoj Prilikom primjene specifičnih vježbi koriste se i
dopunska opterećenja (spoljašnje opterećenje povećanje frekvence i trajanje vježbe)
pri čemu trener mora strogo voditi računa da primijenjeno spoljašnje opterećenje ne
naruši osnovnu biomehaničku strukturu kretanja i na taj način smanji racionalnost
izvođenja kretanja Pored uticaja na razvoj određenih grupa mišića sredstvima
specifične funkcionalno-motoričke pripreme takođe ćemo uticati na razvoj onih
motoričkih osobina za koje ocijenimo da u datom momentu uslovljavaju razvoj
određenih kvaliteta karakterističnih za džudo U zavisnosti od zadataka koje u
određenoj fazi pripreme želimo da rješavamo vježbe specifične pripreme uslovno
možemo da podijelimo na
bull vježbe za razvoj specifičnih motoričkih osobina
bull vježbe za usavršavanje specifičnih elemenata karakterističnih za džudo
Za odnos opštih i specifičnih funkcionalno-motoričkih priprema u džudou i
srodnim borilačkim sportovima interesantna su zapažanja poznatog sovjetskog
15
pedagoga iz ove oblasti profesora Čumakova i njegovih saradnika izloženih na donjoj
tabeli
Tabela 1 Odnos opšte i specifične pripreme (Dragić 1996)
Staž vježbanja Obim fizičke pripreme Specifična fizička priprema
Početnici 70 30
1-3 god 60 40
3-5 god 50 50
5-6 god 40 60
6-8 god 30 70
8 i više 20 80
Pravilno programiranje odnosa opšte i specifične pripreme džudista u određenoj
fazi ili periodu godišnjeg ciklusa treninga daje nam velike izglede na uspjeh
631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
Kao uspješan primjer možemo navesti pripreme džudo reprezentacije Jugoslavije
koje su bile sprovedene mjesec dana prije prvenstva svijeta u Beogradu 1989 godine
održane u tadašnjoj Čehoslovačkoj od 0709-15091989 godine a na kojem je
reprezentativac Jugoslavije Dragomir Bečanović osvojio zlatnu medalju
I dan priprema
Prije podne 0930 ndash 1100 h
bull Zagrijavanje džudo gimnastika 15 minuta
bull 15 minuta uči-komi na mjestu i kretanju
bull 7 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta
bull 10 minuta vježbe za opuštanje i smirivanje organizma
16
Poslije podne 1500 - 1630 h
bull 15 minuta zagrijavanje za randori u parteru
bull 7 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 5 minuta
bull Vježbe za relaksaciju 8 minuta
bull Poslije završenog treninga obavezna sauna bazen sa mineralnom vodom
hidromasaža opuštanje uz muziku Ukupno kompletan tretman traje 60 minuta
II dan priprema
Prije podne
bull Aktivan odmor (šetnja)
Poslije podne 1800 - 1930 h
bull Trčanje 5000m na vrijeme
bull Vježbe oblikovanja 15 minuta
bull Uskoci na mjestu 5 x 150 u seriji
bull Tehnika u kretanju sa dizanjem po 200 u seriji
bull 3 x 5 minuta rvanje sa puno guranja i vučenja
bull Poslije večere šetnja u prirodi od 2200 ndash 2300 h odmor na raspolaganju sauna
bazen hidromasaža sve ukupno 60 minuta
III dan priprema
Jutarnji trening 0715 - 0735 h
bull Vježbe oblikovanja i šetnja u šumi 1200 m dužine
Prije podne 1000 - 1200 h
bull Igranje fudbala u sali 35 minuta
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull 17 minuta uči komi u kretanju sa bacanjem
bull 4 x 5 minuta randori u stojećem stavu
Poslije podne 1700 - 1830 h
bull 10 minuta zagrijavanje
bull 10 minuta džudo parterna gimnastika
bull 15 minuta uči komi u kretanju
17
bull Randori u stojećem stavu 7 x 5 minuta pauza za odmor 3 minuta
bull Vježbe za relaksaciju i opuštanje
Večernji trening 2100 - 2200 h
bull 15 minuta plivanja u bazenu
bull 30 minuta sauna
bull 15 minuta hidro masaža u mineralnoj toploj vodi
IV dan priprema
Jutarnji trening 0710 - 0745 h
bull 4500 m trčanja svako svojim tempom
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull Uskoci na mjestu 2 x 200
bull Tehnika u kretanju 5 minuta kontinuirano
Prije podne 1000 - 1100 h
bull 10 minuta zagrijavanja
bull 10 minuta uči-komi na mjestu
bull 10 minuta uči-komi nožne tehnike u kretanju
bull 10 minuta uči-komi kombinacija
bull 5 x 1 minut uči-komi u parteru specijalke napad maksimalno
bull Vježbe snage sklekovi zgibovi sa partnerom trbuh-leđa polu mostovi vježbe
za mišiće vrata i na kraju istezanje
Poslije podne 1530 - 1710 h
bull 10 minuta zagrijavanja
bull 10 minuta uči-komi na mjestu
bull Uči-komi na 10 sekundi brzinski ulasci sa bacanjem na kraju onda drugi radi
tehniku 20 sekundi
bull 8 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza po 3 minuta
bull Nage-vaza svako po 100 bacanja
bull Vježbe za relaksaciju
bull 40 minuta posle ovog treninga sauna bazen masaža hidro masaža
18
V dan priprema
Prije podne 0930 - 1100 h
bull Igranje fudbala u sali 60 minuta
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull Vježbe za mišiće trbuha i leđa sklekovi zgibovi
Poslije podne 1530 - 1700 h
bull 10 minuta džudo vježbe oblikovanja
bull 5 minuta uči-komi na mjestu
bull 3 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta
bull 5 x 5 minuta randori linija sa pauzom od 5 minuta
bull Nage-komi svako po 150 bacanja
Večernji trening 2000 - 2130 h
bull Sauna bazen masaža
VI dan priprema
Jutarnji trening 0710 - 0745 h
bull Trčanje dužine 4500 m na vrijeme
bull 8 minuta vježbe oblikovanja
bull Uskoci na mjestu 2 x 250
Prije podne 1000 - 1130 h
bull 5 minuta zagrijavanje lak randori u parteru
bull 5 minuta vježbe oblikovanja zagrijavanja
bull 5 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta
bull 5 minuta relaksacija joga vježbama
Poslije podne 1700 - 1800 h
bull 10 minuta zagrijavanje
bull 10 minuta bucu-kari
bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 3 minuta
bull 5 minuta relaksacije
Večernji trening od 2100 - 2200 h
19
bull Bazen sauna hidro masaža
VII dan priprema
Jutarnji trening 1000 - 1100 h
bull Oštro trčanje 4000 m na vrijeme
bull 10 minuta vježbe oblikovanja
bull Uskoci na mjestu 2 x 200
bull Tehnika u kretanju sa dizanjem 10 minuta
Poslije podne 1700 - 1800 h
bull 10 minuta vježbe oblikovanja
bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta
bull 10 minuta relaksacija vježbama joge
Večernji trening 2100 - 2200 h
bull Sauna bazen hidro masaža
VIII dan priprema
bull Dan odmora povratak kući (Ćirković 1991)
20
7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage
Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno
uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje
snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora
partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na
zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na
razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike
količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista
primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog
perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom
procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu
treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo
izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)
Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao
procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje
(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja
bez prekida rada (do otkaza)
Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim
prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno
se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako
na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok
stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored
toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage
ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u
dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)
21
Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i
druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na
izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu
Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod
maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja
i metod izometrijskih naprezanja
711 Metod maksimalnog naprezanja
Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu
džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste
Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod
uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna
je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim
fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava
na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže
veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u
treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)
Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
22
712 Metod repetitivnih naprezanja
Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno
izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti
sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a
najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta
Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati
npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja
određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju
treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama
može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U
ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)
U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom
primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju
vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri
ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)
713 Metod dinamičkog naprezanja
Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao
što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici
zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru
mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja
odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom
Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip
rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku
izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje
treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje
pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što
23
markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja
pokreta
U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije
Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće
dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja
možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja
Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd
(Banović 2007)
Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
714 Metod izometrijskih naprezanja
Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta
naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u
stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa
eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično
služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod
izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi
24
Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje
rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-
10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne
treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da
uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2
mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe
labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u
naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne
sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti
sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda
pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke
kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović
2007)
Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-
treninga-snage-iii-deo
25
72 Usavršavanje brzine
Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom
vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović
i Idrizović 2001)
Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada
vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne
forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata
tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim
dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom
brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave
brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili
specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane
protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje
specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova
brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode
usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog
pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova
Slika 6 Usavršavanje brzine
Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
26
721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi
(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići
visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja
brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće
suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)
Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na
početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan
pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno
dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj
početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu
sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal
Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili
više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se
unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u
27
kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na
primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za
dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu
mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja
Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon
zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije
praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog
trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je
od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista
visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja
Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri
pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada
protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i
dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije
pojavljuju izolovano
722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da
je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine
određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa
određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u
izvođenju datog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a
naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu
svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske
kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog
pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i
pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu
28
sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno
izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)
Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
73 Usavršavanje izdržljivosti
Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u
toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što
borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju
svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)
Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na
efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)
Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo
ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je
usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa
završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od
par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta
Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj
borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost
29
džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-
sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne
izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje
anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod
kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri
čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad
u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85
opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog
opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj
zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena
kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista
po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)
Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti
Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-
za-eksplozivnost
731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne
energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na
periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju
30
funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju
kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam
predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)
Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju
duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja
kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih
mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u
minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se
stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti
džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja
(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i
njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše
neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao
uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40
min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u
31
pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje
mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)
U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva
minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi
stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se
primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić
1979)
732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od
nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista
ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je
frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u
ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti
nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u
fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na
značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti
Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu
ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna
ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti
takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara
kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta
gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U
procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati
učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica
opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo
anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži
predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti
32
džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod
Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A
osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i
odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje
započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u
minuti
Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima
opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali
dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja
sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi
pasivni odmori (Dragić 1996)
Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
74 Usavršavanje okretnosti
Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi
pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi
pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se
33
mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti
razlikujemo dvije uzajamno povezane metode
bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje
u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito
izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme
zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz
puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-
oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove
motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8
godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje
novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju
usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali
samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti
dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti
Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe
i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta
obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom
kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske
igre itd)
bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom
primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju
(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke
pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da
djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala
situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na
novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora
ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno
primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste
dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo
34
aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se
iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima
zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz
različitih položaja (Dragić 1996)
75 Usavršavanje gipkosti u džudou
Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za
izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti
Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu
pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura
kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim
situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih
osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao
osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od
zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada
usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog
procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri
primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)
Slika 12 Usavršavanje gipkosti
Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
35
Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u
svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo
gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj
snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za
usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim
uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u
cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na
dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku
koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode
pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su
bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom
izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u
takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe
ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i
pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač
sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od
dinamičkog načina
bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja
izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom
narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja
pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko
tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem
se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i
gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja
treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati
da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba
izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno
slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i
odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)
36
8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno
mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u
sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu
samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje
napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima
treninga u toku sportske borbe)
U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane
sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane
sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u
najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora
bull funkcionalnog stanja organizma
bull veličine opterećenja (Dragić 1996)
Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu
utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava
stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom
procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za
sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem
je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču
na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U
trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na
prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti
sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u
stanje pretreniranosti
Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena
treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti
odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg
opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja
37
što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki
naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo
bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom
određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo
pridržavati sledećih principa
bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog
sportiste posebno
bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na
prethodnom
bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od
prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće
opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)
Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost
organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog
procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških
zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite
nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o
nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što
svakako zavisi od doziranja opterećenja
Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih
osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje
se polazi
Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom
od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100
te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)
38
9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće
sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku
i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se
povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz
mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem
poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i
ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U
džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim
povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje
zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova
Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od
toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama
Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju
kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i
kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja
Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo
lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za
džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu
specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno
lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove
pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)
Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći
trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste
do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi
stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje
može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl
39
Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma
nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja
organizma
bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u
njima u toku laganog aerobnog rada
bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili
angažovani u toku sportskog treninga
bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža
toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)
40
10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od
pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti
pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa
optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge
strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme
zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo
kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne
grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-
motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata
Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage
(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim
toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti
aerobnog i anaerobnog tipa
U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji
je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i
izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata
Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata
potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se
svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki
izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne
funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i
međunarodnoj sceni
41
LITERATURA
1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-
matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu
2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika
Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska
akademija
3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko
izdanje
4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke
kulture
5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke
kulture Vojvodine
6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica
Univerzitet Crne Gore
7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u
Zagrebu
8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi
Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine
9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u
Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet
sveučilišta u Zagrebu
11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki
fakultet sveučilišta u Zagrebu
12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska
akademija
42
SLIKE
Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg
Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb
Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu
Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-
treninga-snage-iii-deo
Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-
eksplozivnost
Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
43
BIOGRAFIJA
Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne
Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet
za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i
profesionalno se bavio džudom
Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac
Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine
Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara
44
4 ORGANIZACIJA PROCESA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH PRIPREMA
U džudou se ciklus organizovanog rada oslanja na informacije koje se odnose na 1 Početni nivo osobina koje karakterišu organizam džudiste
2 Aktuelne razvojne tendencije u džudou dostignuća sportske prakse i džudo
teorije
3 Određivanje mjerljivih trenažnih ciljeva i zadataka gledanih iz baze podataka
uspjesnošti ponašanja u džudo borbi i pripremama za nju
4 Izrada opšte koncepcije džudiste za borbu
5 Kalendar takmičenja
6 Utvrđivanje proporcija izmedju opšte usmjerene i specifične pripreme
7 Određivanje dužine perioda treninga na izgrađivanje sportske forme njenu
stabilizaciju i njeno snižavanje
8 Utvrđivanje trenažnih struktura koje odgovaraju etapama izgrađivanja sportske
forme (sastav mezociklusa mikrociklusa i trenažnih jedinica)
9 Programiranje sadržaja za ispoljavanje prihvaćenih trenažnih struktura (sredstva
opterećenje metode i forme treninga (Ćirković 1995)
7
5 PLANIRANJE PRIPREMA
51 Perspektivni plan priprema
Perspektivni plan priprema sastavlja se na četiri godine (makrociklus) U
perspektivnom planu priprema određuju se glavni pravci aktivnosti kako pojedinca tako
i čitave ekipe Cilj i osnovni zadaci u višegodišnjoj pripremi planiraju se sredstvima
metodama i formom za vježbanje po periodima i etapama Dinamika opterećenja
sastavljena je na osnovu podataka o kratkim karakteristikama svakog sportiste
ponaosob Ukazuje se na važnost osnovnih takmičenja u svakom ciklusu određuju se
kontrolni normativi planiraju se osnovne vaspitno-pedagoške mjere i ljekarske
kontrole
Po obimu perspektivni plan predviđa broj trenažnih dana po godinama broj
takmičenja individualnih i grupnih treninga broj časova treninga (opšte i specifične
pripreme) podijeljenih na tehniku i taktiku sa teorijskom nastavom (Dragić 1996)
Prema intezitetu rada planira se broj treninga sa maksimalnim visokim i srednjim
intezitetom Planirana je kontrola pojedinaca i čitave ekipe Planiraju se osnovni zadaci
u godišnjim trenažnim ciklusima periodima i etapama a takođe i njihova dužina
trajanja obzirom na predstojeća najvažnija takmičenja
U individualnom perspektivnom planu funkcionalno-motoričkih priprema
konkretizuje se pojedinačni ili ekipni plan koji proizilazi iz mogućnosti odabiranja
pravog takmičara u određenoj kategoriji (Dragić 1996)
52 Periodični plan priprema
Periodični plan priprema sastavlja se na osnovu perspektivnog plana priprema za
jednu godinu On se odnosi samo na jedan dio priprema između dva najvažnija
takmičenja u godini
Jedan od ključnih uslova za uspjeh periodizacije jesu informacije o pravilnom
treniranju kondicionih svojstava tokom godišnjeg ciklusa treninga U svakom
8
periodičnom planu priprema detaljno se razrađuju zadaci kondicionih priprema
usavršavanje tehničko-taktičkih elemenata određuju se sredstva i metode priprema broj
dana veličina i karakter opterećenja na svakoj etapi priprema broj treninga i pauze za
dane odmora dinamika opterećenja po određenim etapama priprema vrijeme i količina
različitih formi treninga samostalni rad kod kuće broj randorija vrijeme vježbanja u
sali i na otvorenom terenu (Ćirković 1991)
53 Tekući plan priprema
Tekući plan priprema razrađuje se na osnovu periodičnog plana priprema On se
odnosi na period od 1-3 mjeseca to jest od jednog do drugog takmičenja U planu se
izrađuju različiti po karakteru mikrociklusi u kojima se određuje različito opterećenje i
pauze odmora Pri sastavljanju ovog plana uzima se u obzir stanje zdravlja sportiste
uslovi rada i života karakteristika vođenja borbe koje je sportista imao na poslednjem
takmičenju nivo njegovog sportskog majstorstva i moralno voljna priprema u
prethodnom periodu (Ćirković 1991) Tekuće se planiranje i programiranje izvodi na
temelju istih elemenata kao i kratkoročno ali u funkciji izgradnje mezociklusa kao
osnovne forme kreiranja trenažnog procesa u periodima i etapama (Kuleš 2008)
54 Operativni plan priprema
Operativni plan priprema razrađuje se za period na više od 20 dana ovaj plan u
nekoliko elemenata konkretizuje tekući plan priprema Obično se on koriguje za
vrijeme nastavno-trenažnih ili ipak samo trenažnih okupljanja na zajedničkim
pripremama za neko od važnih takmičenja
U suštini operativni plan priprema predviđa neposrednu pripremu džudista ka
stanju borbene gotovosti za predstojeće takmičenje
Pri razradi ovakvog plana neophodno je obratiti posebnu pažnju na realizaciju
sledećih osnovnih zadataka
9
bull Neprekidnost i kontinuiranost procesa treninga
bull Precizno određivanje zadataka i sadržaja treninga po određenim periodima i
etapama trenažne godine
bull Određivanje za svaku grupu sportista sredstva i metode kondicione tehničke i
taktičke pripreme s´obzirom na njihovu sportsku kvalifikaciju i zadatke
usavršavanja sportskog majstorstva
bull Određivanje sadržaja i sredstava moralno voljne pripreme svakog ponaosob
sportiste
bull U preciznoj organizaciji vaspitnog rada
bull Organizaciju pedagoške i ljekarske kontrole
bull Određivanje za svakog posebno plan priprema prema kalendaru takmičarske
godine
bull Određivanje nivoa trenažnih i takmičarskih opterećenja za džudo sport (Dragić
1979)
55 Ciklusni plan priprema
Ciklusni plan priprema obuhvata zatvoreni krug rada ili treninga u toku određenog
vremena U njemu se razrađuju zadaci sredstva i metode po godinama periodima
etapama nedeljama i danima Ciklusni plan može biti sastavljen u vidu teksta tabele i
grafika Sve ove forme dozvoljavaju detaljno upoređivanje u napredovanju kod
treniranja kondicionih tehničkih i taktičkih elemenata vezanih za džudo sport Ovakve
forme planiranja daju mogućnost dobrog iskorišćavanja različitih šema grafikona
kojima se lako mogu odrediti obim i intezitet opterećenja za svaki dan posebno u
časovima procentima i bodovima Od svega časovni plan treninga je najprostiji U
njemu se sastavljaju zadaci treninga predviđaju se sredstva raspodjeljuje se vrijeme za
različite forme rada i vidove priprema po određenim periodima i etapama
Na ovakav način proces funkcionalno-motoričkih priprema džudista počinje sa
organizacijom cijelog kolektiva Postavljaju se ciljevi i zadaci planiranih djelatnosti
10
svakog džudiste Vrši se izbor sredstava metoda i formi vježbanja Završava se
rješavanjem svih tih zadataka odnosno postizanjem određenih rezultata
Glavni zadatak planiranja priprema džudista ka dostizanju vrhunskih rezultata
trebalo bi da se završava naučno istraživačkim podacima svakog pojedinačno džudiste o
njegovom stanju sportske forme (Dragić 1996)
11
6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
Funkcionalno-motorička priprema predstavlja sistematsko i kontrolisano
odvijanje procesa prilagođavanja organizma kako bi se postigla najpovoljnija
funkcionalnost protiv opterećenja i naprezanja Treniranost kao uticaj fizioloških
promjena džudiste putem treninga usko je povezana sa pojmom treninga kao stručno-
pedagoškim procesom Fiziološke promjene utiču na organe i sisteme organizma čije se
stanje pod uticajem treninga može dovesti u visok stepen funkcionisanja Rukovodeći
stručno-pedagoškim procesom trener će zavisno od karaktera ovog procesa izborom
odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i motoričkih
sposobnosti sportiste Pod pojmom razvoj funkcionalnih sposobnosti podrazumijevamo
značajnije promjene na svim sistemima čovjeka a posebno na kardio-respiratornom
mišićno-koštanom i nervnom sistemu (Idrizović i Idrizović 2001) Dok na razvoj
motoričkih sposobnosti džudiste podrazumijevamo visok nivo usklađenosti motoričkih
osobina (snaga brzina izdržljivost okretnost i gipkost) što je osnovni preduslov za
postizanje vrhunskih rezultata u džudou Naučna istraživanja i stečeno ogromno
praktično iskustvo omogućavaju izvršenje kvantitativnih analiza i modeliranje nekih
procesa izbor efikasnijih šema trenažnih opterećenja U tom cilju izgrađuju se
takozvani prosječni statistički modeli kondicionih treninga za konkretne sportske
discipline a na tom osnovu individualni modeli priprema usklađeni sa morfo-
funkcionalnim statusom svakog sportiste i sa konkretnim zadacima trenažnog procesa
(Željaskov 2006)
61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
Funkcionalno-motorička priprema džudista karakteriše se razvijanjem
vegetativnih i motoričkih funkcija organizma Kada je riječ o zadacima funkcionalno-
motoričke pripreme u radu sa džudistima potrebno je istaći da je ona usmjerena na
učvršćenje zdravlja postizanje optimalnog fizičkog razvoja i razvijanje adaptacionih
12
sposobnosti koje će im omogućiti uspješnu izgradnju motoričkih osobina a kao solidnu
osnovu za kasniju uspješnu primjenu složene tehnike džudoa u sportskoj borbi
U procesu priprema sportista u okviru fizičke pripreme razlikujemo opštu i
specifičnu fizičku pripremu Pod opštom funkcionalno-motoričkom pripremom
podrazumijevamo stanje organizma i razvijenost motoričkih sposobnosti koje čine
čovjeka sposobnim da se uspješno bavi sportskim aktivnostima tj da izvodi rad
različitog karaktera (Dragić 1996)
Pod specifičnom funkcionalno-motoričkom pripremom podrazumijevamo stanje
organizma i razvijenost sposobnosti koje čine džudistu sposobnim da dostiže vrhunske
rezultate
62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
Opšta funkcionalna-motorička priprema se sastoji u razvoju primarnih
sposobnosti i karakteristika sportista sa ciljem razvijanja opšte kondicione treniranosti
primjenjujući prvenstveno trenažne sadržaje koji su usmjereni na razvoj sposobnosti
karakteristika sportista koje nisu specifične za određenu sportsku aktivnost (Malacko i
Doder 2008)
Ova priprema podrazumijeva proces harmičnog razvoja bazičnih funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti Opšta funkcionalno-motorička priprema je usmjerena na
podizanje efikasnosti svih organa i organskih sistema u funkcionalnom smislu
povećanje kordinacionih sposobnosti povećanje snage brzine i izdržljivosti U ovoj
pripremi veliki je akcenat na globalnoj obradi lokomotornog aparata Jedan od osnovnih
zadataka programa funkcionalno-motoričke pripreme jeste optimalan izbor vježbi
U sredstva opšte funkcionalno-motoričke pripreme prvenstveno spadaju vježbe
koje svestrano usavršavaju motoričke osobine i učvršćuju elementarne motoričke
navike vodeći pritom računa o njihovom harmoničnom djelovanju na organizam
sportiste (hodanje trčanje elementarne igre sportske igre plivanje skijanje
gimnastika vježbe sa opterećenjem itd)
13
Važno mjesto zauzimaju i vježbe kojima se preventivno djeluje na kritične zone
lokomotornog aparata npr kičma koje su izložene većim naporima a time i riziku za
povrede
U treningu sportista najpoznatije i najpogodnije su razne forme stanica posebno
sistem bdquoiz vježbe u vježbuldquo pri kojem se može obaviti i do stotinu vježbi različite
složenosti kontinuirano jedna za drugom Vježbe u parovima su veoma korisne
pogotovo u treningu mlađih sportista
U cilju postizanja većeg nivoa opšte funkcionalno-motoričke pripreme mogu se sa
uspjehom koristiti i određeni elementi iz borilačkih sportova Analizirajući krajnje
ciljeve i zadatke opšte funkcionalno-motoričke pripreme sa aspekta zahtjeva džudo
sporta potrebno je imati u vidu sledeće
bull da se izborom i primjenom sredstava opšte funkcionalno motoričke pripreme
doprinese opštem biološkom razvoju kao i razvoju motorike i pozitivnih
moralno-voljnih osobina džudista
bull tokom izbora i primjene sredstava opšte funkcionalno-motoričke pripreme
treba razvijati naročite fizičke sposobnosti koje su po karakteru nervno-
mišićnih naprezanja i načinu funkcionisanja organizma sličniji pokretima u
džudou
bull da se obogati fond kretanja džudista u usvajanju one motoričke navike koja
će ubrzati pozitivan prenos tj pozitivno uzajamno djelovanje između
vladanja tehnikom jedne vježbe i uspješnog ovladavanja i izvođenja druge
koja će ubrzati formiranje specifičnih navika neposredno potrebnih u džudou
bull da prelaskom na drugačiji karakter kretanja omogućuje potpunije i brže
odmaranje organizma i obnavljanje radne sposobnosti (Dragić1996)
14
63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
Cilj specifične funkcionalno-motoričke pripreme jeste da se izvrši kompleksna
adaptacija organizma u procesu razvoja i usavršavanja funkcionalnih i motoričkih
sposobnosti i adaptacija na sasvim određene kretne strukture koje po strukturi
opterećenju i dinamici odgovaraju datoj sportskoj grani Specifična funkcionalno-
motorička priprema utiče na razvoj motoričkih osobina neophodnih za izvođenje
specifičnih pokreta a koristi se kao sastavni dio cjeloukupnog stručno-pedagoškog
procesa usko povezana sa usavršavanjem tehničko-taktičkih elemenata (Dragić 1996)
Ukoliko želimo da izvršimo pravilan izbor odgovarajućih specifičnih vježbi za
džudo i usmjerimo ih na usavršavanje bilo koje motoričke osobine neophodno je dobro
proučiti strukturu pojedinih tehnika džudoa i aktivnosti pojedinih grupa mišića prilikom
realizacije određenog zahvata ili bacanja Na osnovu ovih pokazatelja utvrdićemo koji
su mišići najviše aktivirani tokom realizacije određene tehnike što će nam poslužiti kao
polazište za izbor određenog kompleksa specifičnih vježbi koje će imati najefikasniji
uticaj na njihov pravilan razvoj Prilikom primjene specifičnih vježbi koriste se i
dopunska opterećenja (spoljašnje opterećenje povećanje frekvence i trajanje vježbe)
pri čemu trener mora strogo voditi računa da primijenjeno spoljašnje opterećenje ne
naruši osnovnu biomehaničku strukturu kretanja i na taj način smanji racionalnost
izvođenja kretanja Pored uticaja na razvoj određenih grupa mišića sredstvima
specifične funkcionalno-motoričke pripreme takođe ćemo uticati na razvoj onih
motoričkih osobina za koje ocijenimo da u datom momentu uslovljavaju razvoj
određenih kvaliteta karakterističnih za džudo U zavisnosti od zadataka koje u
određenoj fazi pripreme želimo da rješavamo vježbe specifične pripreme uslovno
možemo da podijelimo na
bull vježbe za razvoj specifičnih motoričkih osobina
bull vježbe za usavršavanje specifičnih elemenata karakterističnih za džudo
Za odnos opštih i specifičnih funkcionalno-motoričkih priprema u džudou i
srodnim borilačkim sportovima interesantna su zapažanja poznatog sovjetskog
15
pedagoga iz ove oblasti profesora Čumakova i njegovih saradnika izloženih na donjoj
tabeli
Tabela 1 Odnos opšte i specifične pripreme (Dragić 1996)
Staž vježbanja Obim fizičke pripreme Specifična fizička priprema
Početnici 70 30
1-3 god 60 40
3-5 god 50 50
5-6 god 40 60
6-8 god 30 70
8 i više 20 80
Pravilno programiranje odnosa opšte i specifične pripreme džudista u određenoj
fazi ili periodu godišnjeg ciklusa treninga daje nam velike izglede na uspjeh
631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
Kao uspješan primjer možemo navesti pripreme džudo reprezentacije Jugoslavije
koje su bile sprovedene mjesec dana prije prvenstva svijeta u Beogradu 1989 godine
održane u tadašnjoj Čehoslovačkoj od 0709-15091989 godine a na kojem je
reprezentativac Jugoslavije Dragomir Bečanović osvojio zlatnu medalju
I dan priprema
Prije podne 0930 ndash 1100 h
bull Zagrijavanje džudo gimnastika 15 minuta
bull 15 minuta uči-komi na mjestu i kretanju
bull 7 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta
bull 10 minuta vježbe za opuštanje i smirivanje organizma
16
Poslije podne 1500 - 1630 h
bull 15 minuta zagrijavanje za randori u parteru
bull 7 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 5 minuta
bull Vježbe za relaksaciju 8 minuta
bull Poslije završenog treninga obavezna sauna bazen sa mineralnom vodom
hidromasaža opuštanje uz muziku Ukupno kompletan tretman traje 60 minuta
II dan priprema
Prije podne
bull Aktivan odmor (šetnja)
Poslije podne 1800 - 1930 h
bull Trčanje 5000m na vrijeme
bull Vježbe oblikovanja 15 minuta
bull Uskoci na mjestu 5 x 150 u seriji
bull Tehnika u kretanju sa dizanjem po 200 u seriji
bull 3 x 5 minuta rvanje sa puno guranja i vučenja
bull Poslije večere šetnja u prirodi od 2200 ndash 2300 h odmor na raspolaganju sauna
bazen hidromasaža sve ukupno 60 minuta
III dan priprema
Jutarnji trening 0715 - 0735 h
bull Vježbe oblikovanja i šetnja u šumi 1200 m dužine
Prije podne 1000 - 1200 h
bull Igranje fudbala u sali 35 minuta
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull 17 minuta uči komi u kretanju sa bacanjem
bull 4 x 5 minuta randori u stojećem stavu
Poslije podne 1700 - 1830 h
bull 10 minuta zagrijavanje
bull 10 minuta džudo parterna gimnastika
bull 15 minuta uči komi u kretanju
17
bull Randori u stojećem stavu 7 x 5 minuta pauza za odmor 3 minuta
bull Vježbe za relaksaciju i opuštanje
Večernji trening 2100 - 2200 h
bull 15 minuta plivanja u bazenu
bull 30 minuta sauna
bull 15 minuta hidro masaža u mineralnoj toploj vodi
IV dan priprema
Jutarnji trening 0710 - 0745 h
bull 4500 m trčanja svako svojim tempom
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull Uskoci na mjestu 2 x 200
bull Tehnika u kretanju 5 minuta kontinuirano
Prije podne 1000 - 1100 h
bull 10 minuta zagrijavanja
bull 10 minuta uči-komi na mjestu
bull 10 minuta uči-komi nožne tehnike u kretanju
bull 10 minuta uči-komi kombinacija
bull 5 x 1 minut uči-komi u parteru specijalke napad maksimalno
bull Vježbe snage sklekovi zgibovi sa partnerom trbuh-leđa polu mostovi vježbe
za mišiće vrata i na kraju istezanje
Poslije podne 1530 - 1710 h
bull 10 minuta zagrijavanja
bull 10 minuta uči-komi na mjestu
bull Uči-komi na 10 sekundi brzinski ulasci sa bacanjem na kraju onda drugi radi
tehniku 20 sekundi
bull 8 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza po 3 minuta
bull Nage-vaza svako po 100 bacanja
bull Vježbe za relaksaciju
bull 40 minuta posle ovog treninga sauna bazen masaža hidro masaža
18
V dan priprema
Prije podne 0930 - 1100 h
bull Igranje fudbala u sali 60 minuta
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull Vježbe za mišiće trbuha i leđa sklekovi zgibovi
Poslije podne 1530 - 1700 h
bull 10 minuta džudo vježbe oblikovanja
bull 5 minuta uči-komi na mjestu
bull 3 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta
bull 5 x 5 minuta randori linija sa pauzom od 5 minuta
bull Nage-komi svako po 150 bacanja
Večernji trening 2000 - 2130 h
bull Sauna bazen masaža
VI dan priprema
Jutarnji trening 0710 - 0745 h
bull Trčanje dužine 4500 m na vrijeme
bull 8 minuta vježbe oblikovanja
bull Uskoci na mjestu 2 x 250
Prije podne 1000 - 1130 h
bull 5 minuta zagrijavanje lak randori u parteru
bull 5 minuta vježbe oblikovanja zagrijavanja
bull 5 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta
bull 5 minuta relaksacija joga vježbama
Poslije podne 1700 - 1800 h
bull 10 minuta zagrijavanje
bull 10 minuta bucu-kari
bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 3 minuta
bull 5 minuta relaksacije
Večernji trening od 2100 - 2200 h
19
bull Bazen sauna hidro masaža
VII dan priprema
Jutarnji trening 1000 - 1100 h
bull Oštro trčanje 4000 m na vrijeme
bull 10 minuta vježbe oblikovanja
bull Uskoci na mjestu 2 x 200
bull Tehnika u kretanju sa dizanjem 10 minuta
Poslije podne 1700 - 1800 h
bull 10 minuta vježbe oblikovanja
bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta
bull 10 minuta relaksacija vježbama joge
Večernji trening 2100 - 2200 h
bull Sauna bazen hidro masaža
VIII dan priprema
bull Dan odmora povratak kući (Ćirković 1991)
20
7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage
Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno
uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje
snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora
partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na
zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na
razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike
količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista
primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog
perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom
procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu
treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo
izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)
Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao
procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje
(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja
bez prekida rada (do otkaza)
Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim
prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno
se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako
na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok
stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored
toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage
ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u
dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)
21
Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i
druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na
izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu
Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod
maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja
i metod izometrijskih naprezanja
711 Metod maksimalnog naprezanja
Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu
džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste
Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod
uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna
je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim
fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava
na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže
veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u
treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)
Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
22
712 Metod repetitivnih naprezanja
Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno
izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti
sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a
najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta
Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati
npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja
određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju
treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama
može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U
ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)
U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom
primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju
vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri
ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)
713 Metod dinamičkog naprezanja
Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao
što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici
zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru
mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja
odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom
Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip
rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku
izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje
treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje
pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što
23
markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja
pokreta
U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije
Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće
dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja
možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja
Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd
(Banović 2007)
Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
714 Metod izometrijskih naprezanja
Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta
naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u
stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa
eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično
služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod
izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi
24
Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje
rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-
10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne
treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da
uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2
mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe
labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u
naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne
sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti
sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda
pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke
kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović
2007)
Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-
treninga-snage-iii-deo
25
72 Usavršavanje brzine
Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom
vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović
i Idrizović 2001)
Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada
vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne
forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata
tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim
dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom
brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave
brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili
specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane
protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje
specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova
brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode
usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog
pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova
Slika 6 Usavršavanje brzine
Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
26
721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi
(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići
visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja
brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće
suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)
Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na
početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan
pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno
dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj
početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu
sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal
Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili
više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se
unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u
27
kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na
primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za
dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu
mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja
Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon
zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije
praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog
trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je
od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista
visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja
Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri
pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada
protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i
dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije
pojavljuju izolovano
722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da
je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine
određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa
određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u
izvođenju datog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a
naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu
svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske
kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog
pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i
pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu
28
sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno
izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)
Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
73 Usavršavanje izdržljivosti
Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u
toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što
borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju
svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)
Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na
efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)
Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo
ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je
usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa
završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od
par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta
Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj
borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost
29
džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-
sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne
izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje
anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod
kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri
čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad
u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85
opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog
opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj
zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena
kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista
po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)
Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti
Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-
za-eksplozivnost
731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne
energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na
periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju
30
funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju
kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam
predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)
Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju
duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja
kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih
mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u
minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se
stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti
džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja
(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i
njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše
neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao
uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40
min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u
31
pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje
mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)
U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva
minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi
stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se
primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić
1979)
732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od
nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista
ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je
frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u
ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti
nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u
fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na
značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti
Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu
ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna
ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti
takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara
kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta
gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U
procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati
učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica
opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo
anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži
predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti
32
džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod
Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A
osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i
odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje
započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u
minuti
Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima
opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali
dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja
sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi
pasivni odmori (Dragić 1996)
Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
74 Usavršavanje okretnosti
Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi
pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi
pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se
33
mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti
razlikujemo dvije uzajamno povezane metode
bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje
u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito
izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme
zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz
puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-
oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove
motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8
godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje
novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju
usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali
samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti
dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti
Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe
i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta
obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom
kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske
igre itd)
bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom
primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju
(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke
pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da
djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala
situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na
novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora
ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno
primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste
dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo
34
aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se
iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima
zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz
različitih položaja (Dragić 1996)
75 Usavršavanje gipkosti u džudou
Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za
izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti
Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu
pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura
kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim
situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih
osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao
osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od
zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada
usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog
procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri
primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)
Slika 12 Usavršavanje gipkosti
Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
35
Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u
svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo
gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj
snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za
usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim
uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u
cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na
dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku
koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode
pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su
bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom
izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u
takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe
ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i
pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač
sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od
dinamičkog načina
bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja
izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom
narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja
pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko
tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem
se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i
gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja
treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati
da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba
izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno
slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i
odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)
36
8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno
mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u
sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu
samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje
napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima
treninga u toku sportske borbe)
U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane
sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane
sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u
najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora
bull funkcionalnog stanja organizma
bull veličine opterećenja (Dragić 1996)
Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu
utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava
stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom
procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za
sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem
je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču
na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U
trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na
prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti
sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u
stanje pretreniranosti
Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena
treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti
odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg
opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja
37
što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki
naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo
bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom
određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo
pridržavati sledećih principa
bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog
sportiste posebno
bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na
prethodnom
bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od
prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće
opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)
Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost
organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog
procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških
zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite
nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o
nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što
svakako zavisi od doziranja opterećenja
Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih
osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje
se polazi
Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom
od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100
te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)
38
9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće
sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku
i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se
povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz
mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem
poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i
ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U
džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim
povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje
zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova
Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od
toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama
Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju
kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i
kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja
Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo
lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za
džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu
specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno
lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove
pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)
Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći
trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste
do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi
stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje
može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl
39
Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma
nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja
organizma
bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u
njima u toku laganog aerobnog rada
bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili
angažovani u toku sportskog treninga
bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža
toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)
40
10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od
pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti
pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa
optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge
strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme
zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo
kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne
grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-
motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata
Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage
(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim
toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti
aerobnog i anaerobnog tipa
U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji
je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i
izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata
Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata
potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se
svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki
izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne
funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i
međunarodnoj sceni
41
LITERATURA
1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-
matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu
2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika
Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska
akademija
3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko
izdanje
4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke
kulture
5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke
kulture Vojvodine
6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica
Univerzitet Crne Gore
7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u
Zagrebu
8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi
Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine
9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u
Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet
sveučilišta u Zagrebu
11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki
fakultet sveučilišta u Zagrebu
12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska
akademija
42
SLIKE
Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg
Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb
Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu
Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-
treninga-snage-iii-deo
Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-
eksplozivnost
Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
43
BIOGRAFIJA
Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne
Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet
za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i
profesionalno se bavio džudom
Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac
Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine
Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara
44
5 PLANIRANJE PRIPREMA
51 Perspektivni plan priprema
Perspektivni plan priprema sastavlja se na četiri godine (makrociklus) U
perspektivnom planu priprema određuju se glavni pravci aktivnosti kako pojedinca tako
i čitave ekipe Cilj i osnovni zadaci u višegodišnjoj pripremi planiraju se sredstvima
metodama i formom za vježbanje po periodima i etapama Dinamika opterećenja
sastavljena je na osnovu podataka o kratkim karakteristikama svakog sportiste
ponaosob Ukazuje se na važnost osnovnih takmičenja u svakom ciklusu određuju se
kontrolni normativi planiraju se osnovne vaspitno-pedagoške mjere i ljekarske
kontrole
Po obimu perspektivni plan predviđa broj trenažnih dana po godinama broj
takmičenja individualnih i grupnih treninga broj časova treninga (opšte i specifične
pripreme) podijeljenih na tehniku i taktiku sa teorijskom nastavom (Dragić 1996)
Prema intezitetu rada planira se broj treninga sa maksimalnim visokim i srednjim
intezitetom Planirana je kontrola pojedinaca i čitave ekipe Planiraju se osnovni zadaci
u godišnjim trenažnim ciklusima periodima i etapama a takođe i njihova dužina
trajanja obzirom na predstojeća najvažnija takmičenja
U individualnom perspektivnom planu funkcionalno-motoričkih priprema
konkretizuje se pojedinačni ili ekipni plan koji proizilazi iz mogućnosti odabiranja
pravog takmičara u određenoj kategoriji (Dragić 1996)
52 Periodični plan priprema
Periodični plan priprema sastavlja se na osnovu perspektivnog plana priprema za
jednu godinu On se odnosi samo na jedan dio priprema između dva najvažnija
takmičenja u godini
Jedan od ključnih uslova za uspjeh periodizacije jesu informacije o pravilnom
treniranju kondicionih svojstava tokom godišnjeg ciklusa treninga U svakom
8
periodičnom planu priprema detaljno se razrađuju zadaci kondicionih priprema
usavršavanje tehničko-taktičkih elemenata određuju se sredstva i metode priprema broj
dana veličina i karakter opterećenja na svakoj etapi priprema broj treninga i pauze za
dane odmora dinamika opterećenja po određenim etapama priprema vrijeme i količina
različitih formi treninga samostalni rad kod kuće broj randorija vrijeme vježbanja u
sali i na otvorenom terenu (Ćirković 1991)
53 Tekući plan priprema
Tekući plan priprema razrađuje se na osnovu periodičnog plana priprema On se
odnosi na period od 1-3 mjeseca to jest od jednog do drugog takmičenja U planu se
izrađuju različiti po karakteru mikrociklusi u kojima se određuje različito opterećenje i
pauze odmora Pri sastavljanju ovog plana uzima se u obzir stanje zdravlja sportiste
uslovi rada i života karakteristika vođenja borbe koje je sportista imao na poslednjem
takmičenju nivo njegovog sportskog majstorstva i moralno voljna priprema u
prethodnom periodu (Ćirković 1991) Tekuće se planiranje i programiranje izvodi na
temelju istih elemenata kao i kratkoročno ali u funkciji izgradnje mezociklusa kao
osnovne forme kreiranja trenažnog procesa u periodima i etapama (Kuleš 2008)
54 Operativni plan priprema
Operativni plan priprema razrađuje se za period na više od 20 dana ovaj plan u
nekoliko elemenata konkretizuje tekući plan priprema Obično se on koriguje za
vrijeme nastavno-trenažnih ili ipak samo trenažnih okupljanja na zajedničkim
pripremama za neko od važnih takmičenja
U suštini operativni plan priprema predviđa neposrednu pripremu džudista ka
stanju borbene gotovosti za predstojeće takmičenje
Pri razradi ovakvog plana neophodno je obratiti posebnu pažnju na realizaciju
sledećih osnovnih zadataka
9
bull Neprekidnost i kontinuiranost procesa treninga
bull Precizno određivanje zadataka i sadržaja treninga po određenim periodima i
etapama trenažne godine
bull Određivanje za svaku grupu sportista sredstva i metode kondicione tehničke i
taktičke pripreme s´obzirom na njihovu sportsku kvalifikaciju i zadatke
usavršavanja sportskog majstorstva
bull Određivanje sadržaja i sredstava moralno voljne pripreme svakog ponaosob
sportiste
bull U preciznoj organizaciji vaspitnog rada
bull Organizaciju pedagoške i ljekarske kontrole
bull Određivanje za svakog posebno plan priprema prema kalendaru takmičarske
godine
bull Određivanje nivoa trenažnih i takmičarskih opterećenja za džudo sport (Dragić
1979)
55 Ciklusni plan priprema
Ciklusni plan priprema obuhvata zatvoreni krug rada ili treninga u toku određenog
vremena U njemu se razrađuju zadaci sredstva i metode po godinama periodima
etapama nedeljama i danima Ciklusni plan može biti sastavljen u vidu teksta tabele i
grafika Sve ove forme dozvoljavaju detaljno upoređivanje u napredovanju kod
treniranja kondicionih tehničkih i taktičkih elemenata vezanih za džudo sport Ovakve
forme planiranja daju mogućnost dobrog iskorišćavanja različitih šema grafikona
kojima se lako mogu odrediti obim i intezitet opterećenja za svaki dan posebno u
časovima procentima i bodovima Od svega časovni plan treninga je najprostiji U
njemu se sastavljaju zadaci treninga predviđaju se sredstva raspodjeljuje se vrijeme za
različite forme rada i vidove priprema po određenim periodima i etapama
Na ovakav način proces funkcionalno-motoričkih priprema džudista počinje sa
organizacijom cijelog kolektiva Postavljaju se ciljevi i zadaci planiranih djelatnosti
10
svakog džudiste Vrši se izbor sredstava metoda i formi vježbanja Završava se
rješavanjem svih tih zadataka odnosno postizanjem određenih rezultata
Glavni zadatak planiranja priprema džudista ka dostizanju vrhunskih rezultata
trebalo bi da se završava naučno istraživačkim podacima svakog pojedinačno džudiste o
njegovom stanju sportske forme (Dragić 1996)
11
6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
Funkcionalno-motorička priprema predstavlja sistematsko i kontrolisano
odvijanje procesa prilagođavanja organizma kako bi se postigla najpovoljnija
funkcionalnost protiv opterećenja i naprezanja Treniranost kao uticaj fizioloških
promjena džudiste putem treninga usko je povezana sa pojmom treninga kao stručno-
pedagoškim procesom Fiziološke promjene utiču na organe i sisteme organizma čije se
stanje pod uticajem treninga može dovesti u visok stepen funkcionisanja Rukovodeći
stručno-pedagoškim procesom trener će zavisno od karaktera ovog procesa izborom
odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i motoričkih
sposobnosti sportiste Pod pojmom razvoj funkcionalnih sposobnosti podrazumijevamo
značajnije promjene na svim sistemima čovjeka a posebno na kardio-respiratornom
mišićno-koštanom i nervnom sistemu (Idrizović i Idrizović 2001) Dok na razvoj
motoričkih sposobnosti džudiste podrazumijevamo visok nivo usklađenosti motoričkih
osobina (snaga brzina izdržljivost okretnost i gipkost) što je osnovni preduslov za
postizanje vrhunskih rezultata u džudou Naučna istraživanja i stečeno ogromno
praktično iskustvo omogućavaju izvršenje kvantitativnih analiza i modeliranje nekih
procesa izbor efikasnijih šema trenažnih opterećenja U tom cilju izgrađuju se
takozvani prosječni statistički modeli kondicionih treninga za konkretne sportske
discipline a na tom osnovu individualni modeli priprema usklađeni sa morfo-
funkcionalnim statusom svakog sportiste i sa konkretnim zadacima trenažnog procesa
(Željaskov 2006)
61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
Funkcionalno-motorička priprema džudista karakteriše se razvijanjem
vegetativnih i motoričkih funkcija organizma Kada je riječ o zadacima funkcionalno-
motoričke pripreme u radu sa džudistima potrebno je istaći da je ona usmjerena na
učvršćenje zdravlja postizanje optimalnog fizičkog razvoja i razvijanje adaptacionih
12
sposobnosti koje će im omogućiti uspješnu izgradnju motoričkih osobina a kao solidnu
osnovu za kasniju uspješnu primjenu složene tehnike džudoa u sportskoj borbi
U procesu priprema sportista u okviru fizičke pripreme razlikujemo opštu i
specifičnu fizičku pripremu Pod opštom funkcionalno-motoričkom pripremom
podrazumijevamo stanje organizma i razvijenost motoričkih sposobnosti koje čine
čovjeka sposobnim da se uspješno bavi sportskim aktivnostima tj da izvodi rad
različitog karaktera (Dragić 1996)
Pod specifičnom funkcionalno-motoričkom pripremom podrazumijevamo stanje
organizma i razvijenost sposobnosti koje čine džudistu sposobnim da dostiže vrhunske
rezultate
62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
Opšta funkcionalna-motorička priprema se sastoji u razvoju primarnih
sposobnosti i karakteristika sportista sa ciljem razvijanja opšte kondicione treniranosti
primjenjujući prvenstveno trenažne sadržaje koji su usmjereni na razvoj sposobnosti
karakteristika sportista koje nisu specifične za određenu sportsku aktivnost (Malacko i
Doder 2008)
Ova priprema podrazumijeva proces harmičnog razvoja bazičnih funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti Opšta funkcionalno-motorička priprema je usmjerena na
podizanje efikasnosti svih organa i organskih sistema u funkcionalnom smislu
povećanje kordinacionih sposobnosti povećanje snage brzine i izdržljivosti U ovoj
pripremi veliki je akcenat na globalnoj obradi lokomotornog aparata Jedan od osnovnih
zadataka programa funkcionalno-motoričke pripreme jeste optimalan izbor vježbi
U sredstva opšte funkcionalno-motoričke pripreme prvenstveno spadaju vježbe
koje svestrano usavršavaju motoričke osobine i učvršćuju elementarne motoričke
navike vodeći pritom računa o njihovom harmoničnom djelovanju na organizam
sportiste (hodanje trčanje elementarne igre sportske igre plivanje skijanje
gimnastika vježbe sa opterećenjem itd)
13
Važno mjesto zauzimaju i vježbe kojima se preventivno djeluje na kritične zone
lokomotornog aparata npr kičma koje su izložene većim naporima a time i riziku za
povrede
U treningu sportista najpoznatije i najpogodnije su razne forme stanica posebno
sistem bdquoiz vježbe u vježbuldquo pri kojem se može obaviti i do stotinu vježbi različite
složenosti kontinuirano jedna za drugom Vježbe u parovima su veoma korisne
pogotovo u treningu mlađih sportista
U cilju postizanja većeg nivoa opšte funkcionalno-motoričke pripreme mogu se sa
uspjehom koristiti i određeni elementi iz borilačkih sportova Analizirajući krajnje
ciljeve i zadatke opšte funkcionalno-motoričke pripreme sa aspekta zahtjeva džudo
sporta potrebno je imati u vidu sledeće
bull da se izborom i primjenom sredstava opšte funkcionalno motoričke pripreme
doprinese opštem biološkom razvoju kao i razvoju motorike i pozitivnih
moralno-voljnih osobina džudista
bull tokom izbora i primjene sredstava opšte funkcionalno-motoričke pripreme
treba razvijati naročite fizičke sposobnosti koje su po karakteru nervno-
mišićnih naprezanja i načinu funkcionisanja organizma sličniji pokretima u
džudou
bull da se obogati fond kretanja džudista u usvajanju one motoričke navike koja
će ubrzati pozitivan prenos tj pozitivno uzajamno djelovanje između
vladanja tehnikom jedne vježbe i uspješnog ovladavanja i izvođenja druge
koja će ubrzati formiranje specifičnih navika neposredno potrebnih u džudou
bull da prelaskom na drugačiji karakter kretanja omogućuje potpunije i brže
odmaranje organizma i obnavljanje radne sposobnosti (Dragić1996)
14
63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
Cilj specifične funkcionalno-motoričke pripreme jeste da se izvrši kompleksna
adaptacija organizma u procesu razvoja i usavršavanja funkcionalnih i motoričkih
sposobnosti i adaptacija na sasvim određene kretne strukture koje po strukturi
opterećenju i dinamici odgovaraju datoj sportskoj grani Specifična funkcionalno-
motorička priprema utiče na razvoj motoričkih osobina neophodnih za izvođenje
specifičnih pokreta a koristi se kao sastavni dio cjeloukupnog stručno-pedagoškog
procesa usko povezana sa usavršavanjem tehničko-taktičkih elemenata (Dragić 1996)
Ukoliko želimo da izvršimo pravilan izbor odgovarajućih specifičnih vježbi za
džudo i usmjerimo ih na usavršavanje bilo koje motoričke osobine neophodno je dobro
proučiti strukturu pojedinih tehnika džudoa i aktivnosti pojedinih grupa mišića prilikom
realizacije određenog zahvata ili bacanja Na osnovu ovih pokazatelja utvrdićemo koji
su mišići najviše aktivirani tokom realizacije određene tehnike što će nam poslužiti kao
polazište za izbor određenog kompleksa specifičnih vježbi koje će imati najefikasniji
uticaj na njihov pravilan razvoj Prilikom primjene specifičnih vježbi koriste se i
dopunska opterećenja (spoljašnje opterećenje povećanje frekvence i trajanje vježbe)
pri čemu trener mora strogo voditi računa da primijenjeno spoljašnje opterećenje ne
naruši osnovnu biomehaničku strukturu kretanja i na taj način smanji racionalnost
izvođenja kretanja Pored uticaja na razvoj određenih grupa mišića sredstvima
specifične funkcionalno-motoričke pripreme takođe ćemo uticati na razvoj onih
motoričkih osobina za koje ocijenimo da u datom momentu uslovljavaju razvoj
određenih kvaliteta karakterističnih za džudo U zavisnosti od zadataka koje u
određenoj fazi pripreme želimo da rješavamo vježbe specifične pripreme uslovno
možemo da podijelimo na
bull vježbe za razvoj specifičnih motoričkih osobina
bull vježbe za usavršavanje specifičnih elemenata karakterističnih za džudo
Za odnos opštih i specifičnih funkcionalno-motoričkih priprema u džudou i
srodnim borilačkim sportovima interesantna su zapažanja poznatog sovjetskog
15
pedagoga iz ove oblasti profesora Čumakova i njegovih saradnika izloženih na donjoj
tabeli
Tabela 1 Odnos opšte i specifične pripreme (Dragić 1996)
Staž vježbanja Obim fizičke pripreme Specifična fizička priprema
Početnici 70 30
1-3 god 60 40
3-5 god 50 50
5-6 god 40 60
6-8 god 30 70
8 i više 20 80
Pravilno programiranje odnosa opšte i specifične pripreme džudista u određenoj
fazi ili periodu godišnjeg ciklusa treninga daje nam velike izglede na uspjeh
631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
Kao uspješan primjer možemo navesti pripreme džudo reprezentacije Jugoslavije
koje su bile sprovedene mjesec dana prije prvenstva svijeta u Beogradu 1989 godine
održane u tadašnjoj Čehoslovačkoj od 0709-15091989 godine a na kojem je
reprezentativac Jugoslavije Dragomir Bečanović osvojio zlatnu medalju
I dan priprema
Prije podne 0930 ndash 1100 h
bull Zagrijavanje džudo gimnastika 15 minuta
bull 15 minuta uči-komi na mjestu i kretanju
bull 7 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta
bull 10 minuta vježbe za opuštanje i smirivanje organizma
16
Poslije podne 1500 - 1630 h
bull 15 minuta zagrijavanje za randori u parteru
bull 7 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 5 minuta
bull Vježbe za relaksaciju 8 minuta
bull Poslije završenog treninga obavezna sauna bazen sa mineralnom vodom
hidromasaža opuštanje uz muziku Ukupno kompletan tretman traje 60 minuta
II dan priprema
Prije podne
bull Aktivan odmor (šetnja)
Poslije podne 1800 - 1930 h
bull Trčanje 5000m na vrijeme
bull Vježbe oblikovanja 15 minuta
bull Uskoci na mjestu 5 x 150 u seriji
bull Tehnika u kretanju sa dizanjem po 200 u seriji
bull 3 x 5 minuta rvanje sa puno guranja i vučenja
bull Poslije večere šetnja u prirodi od 2200 ndash 2300 h odmor na raspolaganju sauna
bazen hidromasaža sve ukupno 60 minuta
III dan priprema
Jutarnji trening 0715 - 0735 h
bull Vježbe oblikovanja i šetnja u šumi 1200 m dužine
Prije podne 1000 - 1200 h
bull Igranje fudbala u sali 35 minuta
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull 17 minuta uči komi u kretanju sa bacanjem
bull 4 x 5 minuta randori u stojećem stavu
Poslije podne 1700 - 1830 h
bull 10 minuta zagrijavanje
bull 10 minuta džudo parterna gimnastika
bull 15 minuta uči komi u kretanju
17
bull Randori u stojećem stavu 7 x 5 minuta pauza za odmor 3 minuta
bull Vježbe za relaksaciju i opuštanje
Večernji trening 2100 - 2200 h
bull 15 minuta plivanja u bazenu
bull 30 minuta sauna
bull 15 minuta hidro masaža u mineralnoj toploj vodi
IV dan priprema
Jutarnji trening 0710 - 0745 h
bull 4500 m trčanja svako svojim tempom
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull Uskoci na mjestu 2 x 200
bull Tehnika u kretanju 5 minuta kontinuirano
Prije podne 1000 - 1100 h
bull 10 minuta zagrijavanja
bull 10 minuta uči-komi na mjestu
bull 10 minuta uči-komi nožne tehnike u kretanju
bull 10 minuta uči-komi kombinacija
bull 5 x 1 minut uči-komi u parteru specijalke napad maksimalno
bull Vježbe snage sklekovi zgibovi sa partnerom trbuh-leđa polu mostovi vježbe
za mišiće vrata i na kraju istezanje
Poslije podne 1530 - 1710 h
bull 10 minuta zagrijavanja
bull 10 minuta uči-komi na mjestu
bull Uči-komi na 10 sekundi brzinski ulasci sa bacanjem na kraju onda drugi radi
tehniku 20 sekundi
bull 8 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza po 3 minuta
bull Nage-vaza svako po 100 bacanja
bull Vježbe za relaksaciju
bull 40 minuta posle ovog treninga sauna bazen masaža hidro masaža
18
V dan priprema
Prije podne 0930 - 1100 h
bull Igranje fudbala u sali 60 minuta
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull Vježbe za mišiće trbuha i leđa sklekovi zgibovi
Poslije podne 1530 - 1700 h
bull 10 minuta džudo vježbe oblikovanja
bull 5 minuta uči-komi na mjestu
bull 3 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta
bull 5 x 5 minuta randori linija sa pauzom od 5 minuta
bull Nage-komi svako po 150 bacanja
Večernji trening 2000 - 2130 h
bull Sauna bazen masaža
VI dan priprema
Jutarnji trening 0710 - 0745 h
bull Trčanje dužine 4500 m na vrijeme
bull 8 minuta vježbe oblikovanja
bull Uskoci na mjestu 2 x 250
Prije podne 1000 - 1130 h
bull 5 minuta zagrijavanje lak randori u parteru
bull 5 minuta vježbe oblikovanja zagrijavanja
bull 5 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta
bull 5 minuta relaksacija joga vježbama
Poslije podne 1700 - 1800 h
bull 10 minuta zagrijavanje
bull 10 minuta bucu-kari
bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 3 minuta
bull 5 minuta relaksacije
Večernji trening od 2100 - 2200 h
19
bull Bazen sauna hidro masaža
VII dan priprema
Jutarnji trening 1000 - 1100 h
bull Oštro trčanje 4000 m na vrijeme
bull 10 minuta vježbe oblikovanja
bull Uskoci na mjestu 2 x 200
bull Tehnika u kretanju sa dizanjem 10 minuta
Poslije podne 1700 - 1800 h
bull 10 minuta vježbe oblikovanja
bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta
bull 10 minuta relaksacija vježbama joge
Večernji trening 2100 - 2200 h
bull Sauna bazen hidro masaža
VIII dan priprema
bull Dan odmora povratak kući (Ćirković 1991)
20
7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage
Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno
uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje
snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora
partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na
zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na
razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike
količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista
primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog
perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom
procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu
treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo
izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)
Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao
procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje
(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja
bez prekida rada (do otkaza)
Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim
prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno
se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako
na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok
stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored
toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage
ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u
dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)
21
Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i
druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na
izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu
Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod
maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja
i metod izometrijskih naprezanja
711 Metod maksimalnog naprezanja
Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu
džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste
Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod
uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna
je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim
fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava
na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže
veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u
treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)
Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
22
712 Metod repetitivnih naprezanja
Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno
izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti
sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a
najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta
Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati
npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja
određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju
treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama
može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U
ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)
U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom
primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju
vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri
ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)
713 Metod dinamičkog naprezanja
Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao
što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici
zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru
mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja
odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom
Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip
rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku
izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje
treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje
pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što
23
markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja
pokreta
U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije
Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće
dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja
možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja
Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd
(Banović 2007)
Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
714 Metod izometrijskih naprezanja
Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta
naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u
stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa
eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično
služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod
izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi
24
Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje
rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-
10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne
treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da
uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2
mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe
labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u
naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne
sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti
sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda
pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke
kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović
2007)
Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-
treninga-snage-iii-deo
25
72 Usavršavanje brzine
Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom
vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović
i Idrizović 2001)
Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada
vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne
forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata
tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim
dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom
brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave
brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili
specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane
protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje
specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova
brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode
usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog
pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova
Slika 6 Usavršavanje brzine
Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
26
721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi
(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići
visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja
brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće
suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)
Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na
početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan
pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno
dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj
početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu
sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal
Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili
više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se
unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u
27
kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na
primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za
dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu
mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja
Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon
zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije
praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog
trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je
od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista
visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja
Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri
pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada
protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i
dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije
pojavljuju izolovano
722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da
je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine
određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa
određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u
izvođenju datog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a
naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu
svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske
kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog
pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i
pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu
28
sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno
izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)
Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
73 Usavršavanje izdržljivosti
Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u
toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što
borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju
svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)
Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na
efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)
Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo
ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je
usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa
završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od
par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta
Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj
borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost
29
džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-
sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne
izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje
anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod
kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri
čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad
u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85
opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog
opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj
zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena
kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista
po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)
Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti
Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-
za-eksplozivnost
731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne
energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na
periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju
30
funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju
kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam
predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)
Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju
duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja
kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih
mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u
minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se
stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti
džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja
(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i
njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše
neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao
uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40
min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u
31
pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje
mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)
U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva
minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi
stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se
primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić
1979)
732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od
nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista
ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je
frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u
ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti
nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u
fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na
značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti
Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu
ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna
ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti
takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara
kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta
gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U
procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati
učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica
opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo
anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži
predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti
32
džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod
Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A
osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i
odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje
započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u
minuti
Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima
opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali
dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja
sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi
pasivni odmori (Dragić 1996)
Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
74 Usavršavanje okretnosti
Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi
pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi
pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se
33
mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti
razlikujemo dvije uzajamno povezane metode
bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje
u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito
izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme
zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz
puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-
oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove
motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8
godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje
novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju
usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali
samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti
dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti
Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe
i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta
obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom
kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske
igre itd)
bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom
primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju
(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke
pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da
djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala
situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na
novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora
ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno
primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste
dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo
34
aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se
iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima
zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz
različitih položaja (Dragić 1996)
75 Usavršavanje gipkosti u džudou
Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za
izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti
Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu
pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura
kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim
situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih
osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao
osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od
zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada
usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog
procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri
primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)
Slika 12 Usavršavanje gipkosti
Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
35
Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u
svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo
gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj
snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za
usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim
uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u
cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na
dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku
koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode
pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su
bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom
izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u
takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe
ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i
pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač
sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od
dinamičkog načina
bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja
izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom
narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja
pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko
tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem
se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i
gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja
treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati
da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba
izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno
slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i
odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)
36
8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno
mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u
sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu
samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje
napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima
treninga u toku sportske borbe)
U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane
sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane
sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u
najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora
bull funkcionalnog stanja organizma
bull veličine opterećenja (Dragić 1996)
Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu
utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava
stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom
procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za
sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem
je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču
na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U
trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na
prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti
sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u
stanje pretreniranosti
Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena
treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti
odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg
opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja
37
što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki
naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo
bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom
određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo
pridržavati sledećih principa
bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog
sportiste posebno
bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na
prethodnom
bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od
prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće
opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)
Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost
organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog
procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških
zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite
nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o
nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što
svakako zavisi od doziranja opterećenja
Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih
osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje
se polazi
Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom
od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100
te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)
38
9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće
sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku
i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se
povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz
mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem
poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i
ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U
džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim
povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje
zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova
Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od
toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama
Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju
kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i
kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja
Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo
lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za
džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu
specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno
lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove
pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)
Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći
trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste
do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi
stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje
može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl
39
Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma
nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja
organizma
bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u
njima u toku laganog aerobnog rada
bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili
angažovani u toku sportskog treninga
bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža
toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)
40
10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od
pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti
pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa
optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge
strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme
zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo
kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne
grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-
motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata
Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage
(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim
toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti
aerobnog i anaerobnog tipa
U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji
je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i
izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata
Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata
potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se
svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki
izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne
funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i
međunarodnoj sceni
41
LITERATURA
1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-
matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu
2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika
Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska
akademija
3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko
izdanje
4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke
kulture
5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke
kulture Vojvodine
6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica
Univerzitet Crne Gore
7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u
Zagrebu
8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi
Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine
9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u
Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet
sveučilišta u Zagrebu
11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki
fakultet sveučilišta u Zagrebu
12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska
akademija
42
SLIKE
Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg
Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb
Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu
Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-
treninga-snage-iii-deo
Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-
eksplozivnost
Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
43
BIOGRAFIJA
Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne
Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet
za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i
profesionalno se bavio džudom
Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac
Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine
Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara
44
periodičnom planu priprema detaljno se razrađuju zadaci kondicionih priprema
usavršavanje tehničko-taktičkih elemenata određuju se sredstva i metode priprema broj
dana veličina i karakter opterećenja na svakoj etapi priprema broj treninga i pauze za
dane odmora dinamika opterećenja po određenim etapama priprema vrijeme i količina
različitih formi treninga samostalni rad kod kuće broj randorija vrijeme vježbanja u
sali i na otvorenom terenu (Ćirković 1991)
53 Tekući plan priprema
Tekući plan priprema razrađuje se na osnovu periodičnog plana priprema On se
odnosi na period od 1-3 mjeseca to jest od jednog do drugog takmičenja U planu se
izrađuju različiti po karakteru mikrociklusi u kojima se određuje različito opterećenje i
pauze odmora Pri sastavljanju ovog plana uzima se u obzir stanje zdravlja sportiste
uslovi rada i života karakteristika vođenja borbe koje je sportista imao na poslednjem
takmičenju nivo njegovog sportskog majstorstva i moralno voljna priprema u
prethodnom periodu (Ćirković 1991) Tekuće se planiranje i programiranje izvodi na
temelju istih elemenata kao i kratkoročno ali u funkciji izgradnje mezociklusa kao
osnovne forme kreiranja trenažnog procesa u periodima i etapama (Kuleš 2008)
54 Operativni plan priprema
Operativni plan priprema razrađuje se za period na više od 20 dana ovaj plan u
nekoliko elemenata konkretizuje tekući plan priprema Obično se on koriguje za
vrijeme nastavno-trenažnih ili ipak samo trenažnih okupljanja na zajedničkim
pripremama za neko od važnih takmičenja
U suštini operativni plan priprema predviđa neposrednu pripremu džudista ka
stanju borbene gotovosti za predstojeće takmičenje
Pri razradi ovakvog plana neophodno je obratiti posebnu pažnju na realizaciju
sledećih osnovnih zadataka
9
bull Neprekidnost i kontinuiranost procesa treninga
bull Precizno određivanje zadataka i sadržaja treninga po određenim periodima i
etapama trenažne godine
bull Određivanje za svaku grupu sportista sredstva i metode kondicione tehničke i
taktičke pripreme s´obzirom na njihovu sportsku kvalifikaciju i zadatke
usavršavanja sportskog majstorstva
bull Određivanje sadržaja i sredstava moralno voljne pripreme svakog ponaosob
sportiste
bull U preciznoj organizaciji vaspitnog rada
bull Organizaciju pedagoške i ljekarske kontrole
bull Određivanje za svakog posebno plan priprema prema kalendaru takmičarske
godine
bull Određivanje nivoa trenažnih i takmičarskih opterećenja za džudo sport (Dragić
1979)
55 Ciklusni plan priprema
Ciklusni plan priprema obuhvata zatvoreni krug rada ili treninga u toku određenog
vremena U njemu se razrađuju zadaci sredstva i metode po godinama periodima
etapama nedeljama i danima Ciklusni plan može biti sastavljen u vidu teksta tabele i
grafika Sve ove forme dozvoljavaju detaljno upoređivanje u napredovanju kod
treniranja kondicionih tehničkih i taktičkih elemenata vezanih za džudo sport Ovakve
forme planiranja daju mogućnost dobrog iskorišćavanja različitih šema grafikona
kojima se lako mogu odrediti obim i intezitet opterećenja za svaki dan posebno u
časovima procentima i bodovima Od svega časovni plan treninga je najprostiji U
njemu se sastavljaju zadaci treninga predviđaju se sredstva raspodjeljuje se vrijeme za
različite forme rada i vidove priprema po određenim periodima i etapama
Na ovakav način proces funkcionalno-motoričkih priprema džudista počinje sa
organizacijom cijelog kolektiva Postavljaju se ciljevi i zadaci planiranih djelatnosti
10
svakog džudiste Vrši se izbor sredstava metoda i formi vježbanja Završava se
rješavanjem svih tih zadataka odnosno postizanjem određenih rezultata
Glavni zadatak planiranja priprema džudista ka dostizanju vrhunskih rezultata
trebalo bi da se završava naučno istraživačkim podacima svakog pojedinačno džudiste o
njegovom stanju sportske forme (Dragić 1996)
11
6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
Funkcionalno-motorička priprema predstavlja sistematsko i kontrolisano
odvijanje procesa prilagođavanja organizma kako bi se postigla najpovoljnija
funkcionalnost protiv opterećenja i naprezanja Treniranost kao uticaj fizioloških
promjena džudiste putem treninga usko je povezana sa pojmom treninga kao stručno-
pedagoškim procesom Fiziološke promjene utiču na organe i sisteme organizma čije se
stanje pod uticajem treninga može dovesti u visok stepen funkcionisanja Rukovodeći
stručno-pedagoškim procesom trener će zavisno od karaktera ovog procesa izborom
odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i motoričkih
sposobnosti sportiste Pod pojmom razvoj funkcionalnih sposobnosti podrazumijevamo
značajnije promjene na svim sistemima čovjeka a posebno na kardio-respiratornom
mišićno-koštanom i nervnom sistemu (Idrizović i Idrizović 2001) Dok na razvoj
motoričkih sposobnosti džudiste podrazumijevamo visok nivo usklađenosti motoričkih
osobina (snaga brzina izdržljivost okretnost i gipkost) što je osnovni preduslov za
postizanje vrhunskih rezultata u džudou Naučna istraživanja i stečeno ogromno
praktično iskustvo omogućavaju izvršenje kvantitativnih analiza i modeliranje nekih
procesa izbor efikasnijih šema trenažnih opterećenja U tom cilju izgrađuju se
takozvani prosječni statistički modeli kondicionih treninga za konkretne sportske
discipline a na tom osnovu individualni modeli priprema usklađeni sa morfo-
funkcionalnim statusom svakog sportiste i sa konkretnim zadacima trenažnog procesa
(Željaskov 2006)
61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
Funkcionalno-motorička priprema džudista karakteriše se razvijanjem
vegetativnih i motoričkih funkcija organizma Kada je riječ o zadacima funkcionalno-
motoričke pripreme u radu sa džudistima potrebno je istaći da je ona usmjerena na
učvršćenje zdravlja postizanje optimalnog fizičkog razvoja i razvijanje adaptacionih
12
sposobnosti koje će im omogućiti uspješnu izgradnju motoričkih osobina a kao solidnu
osnovu za kasniju uspješnu primjenu složene tehnike džudoa u sportskoj borbi
U procesu priprema sportista u okviru fizičke pripreme razlikujemo opštu i
specifičnu fizičku pripremu Pod opštom funkcionalno-motoričkom pripremom
podrazumijevamo stanje organizma i razvijenost motoričkih sposobnosti koje čine
čovjeka sposobnim da se uspješno bavi sportskim aktivnostima tj da izvodi rad
različitog karaktera (Dragić 1996)
Pod specifičnom funkcionalno-motoričkom pripremom podrazumijevamo stanje
organizma i razvijenost sposobnosti koje čine džudistu sposobnim da dostiže vrhunske
rezultate
62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
Opšta funkcionalna-motorička priprema se sastoji u razvoju primarnih
sposobnosti i karakteristika sportista sa ciljem razvijanja opšte kondicione treniranosti
primjenjujući prvenstveno trenažne sadržaje koji su usmjereni na razvoj sposobnosti
karakteristika sportista koje nisu specifične za određenu sportsku aktivnost (Malacko i
Doder 2008)
Ova priprema podrazumijeva proces harmičnog razvoja bazičnih funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti Opšta funkcionalno-motorička priprema je usmjerena na
podizanje efikasnosti svih organa i organskih sistema u funkcionalnom smislu
povećanje kordinacionih sposobnosti povećanje snage brzine i izdržljivosti U ovoj
pripremi veliki je akcenat na globalnoj obradi lokomotornog aparata Jedan od osnovnih
zadataka programa funkcionalno-motoričke pripreme jeste optimalan izbor vježbi
U sredstva opšte funkcionalno-motoričke pripreme prvenstveno spadaju vježbe
koje svestrano usavršavaju motoričke osobine i učvršćuju elementarne motoričke
navike vodeći pritom računa o njihovom harmoničnom djelovanju na organizam
sportiste (hodanje trčanje elementarne igre sportske igre plivanje skijanje
gimnastika vježbe sa opterećenjem itd)
13
Važno mjesto zauzimaju i vježbe kojima se preventivno djeluje na kritične zone
lokomotornog aparata npr kičma koje su izložene većim naporima a time i riziku za
povrede
U treningu sportista najpoznatije i najpogodnije su razne forme stanica posebno
sistem bdquoiz vježbe u vježbuldquo pri kojem se može obaviti i do stotinu vježbi različite
složenosti kontinuirano jedna za drugom Vježbe u parovima su veoma korisne
pogotovo u treningu mlađih sportista
U cilju postizanja većeg nivoa opšte funkcionalno-motoričke pripreme mogu se sa
uspjehom koristiti i određeni elementi iz borilačkih sportova Analizirajući krajnje
ciljeve i zadatke opšte funkcionalno-motoričke pripreme sa aspekta zahtjeva džudo
sporta potrebno je imati u vidu sledeće
bull da se izborom i primjenom sredstava opšte funkcionalno motoričke pripreme
doprinese opštem biološkom razvoju kao i razvoju motorike i pozitivnih
moralno-voljnih osobina džudista
bull tokom izbora i primjene sredstava opšte funkcionalno-motoričke pripreme
treba razvijati naročite fizičke sposobnosti koje su po karakteru nervno-
mišićnih naprezanja i načinu funkcionisanja organizma sličniji pokretima u
džudou
bull da se obogati fond kretanja džudista u usvajanju one motoričke navike koja
će ubrzati pozitivan prenos tj pozitivno uzajamno djelovanje između
vladanja tehnikom jedne vježbe i uspješnog ovladavanja i izvođenja druge
koja će ubrzati formiranje specifičnih navika neposredno potrebnih u džudou
bull da prelaskom na drugačiji karakter kretanja omogućuje potpunije i brže
odmaranje organizma i obnavljanje radne sposobnosti (Dragić1996)
14
63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
Cilj specifične funkcionalno-motoričke pripreme jeste da se izvrši kompleksna
adaptacija organizma u procesu razvoja i usavršavanja funkcionalnih i motoričkih
sposobnosti i adaptacija na sasvim određene kretne strukture koje po strukturi
opterećenju i dinamici odgovaraju datoj sportskoj grani Specifična funkcionalno-
motorička priprema utiče na razvoj motoričkih osobina neophodnih za izvođenje
specifičnih pokreta a koristi se kao sastavni dio cjeloukupnog stručno-pedagoškog
procesa usko povezana sa usavršavanjem tehničko-taktičkih elemenata (Dragić 1996)
Ukoliko želimo da izvršimo pravilan izbor odgovarajućih specifičnih vježbi za
džudo i usmjerimo ih na usavršavanje bilo koje motoričke osobine neophodno je dobro
proučiti strukturu pojedinih tehnika džudoa i aktivnosti pojedinih grupa mišića prilikom
realizacije određenog zahvata ili bacanja Na osnovu ovih pokazatelja utvrdićemo koji
su mišići najviše aktivirani tokom realizacije određene tehnike što će nam poslužiti kao
polazište za izbor određenog kompleksa specifičnih vježbi koje će imati najefikasniji
uticaj na njihov pravilan razvoj Prilikom primjene specifičnih vježbi koriste se i
dopunska opterećenja (spoljašnje opterećenje povećanje frekvence i trajanje vježbe)
pri čemu trener mora strogo voditi računa da primijenjeno spoljašnje opterećenje ne
naruši osnovnu biomehaničku strukturu kretanja i na taj način smanji racionalnost
izvođenja kretanja Pored uticaja na razvoj određenih grupa mišića sredstvima
specifične funkcionalno-motoričke pripreme takođe ćemo uticati na razvoj onih
motoričkih osobina za koje ocijenimo da u datom momentu uslovljavaju razvoj
određenih kvaliteta karakterističnih za džudo U zavisnosti od zadataka koje u
određenoj fazi pripreme želimo da rješavamo vježbe specifične pripreme uslovno
možemo da podijelimo na
bull vježbe za razvoj specifičnih motoričkih osobina
bull vježbe za usavršavanje specifičnih elemenata karakterističnih za džudo
Za odnos opštih i specifičnih funkcionalno-motoričkih priprema u džudou i
srodnim borilačkim sportovima interesantna su zapažanja poznatog sovjetskog
15
pedagoga iz ove oblasti profesora Čumakova i njegovih saradnika izloženih na donjoj
tabeli
Tabela 1 Odnos opšte i specifične pripreme (Dragić 1996)
Staž vježbanja Obim fizičke pripreme Specifična fizička priprema
Početnici 70 30
1-3 god 60 40
3-5 god 50 50
5-6 god 40 60
6-8 god 30 70
8 i više 20 80
Pravilno programiranje odnosa opšte i specifične pripreme džudista u određenoj
fazi ili periodu godišnjeg ciklusa treninga daje nam velike izglede na uspjeh
631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
Kao uspješan primjer možemo navesti pripreme džudo reprezentacije Jugoslavije
koje su bile sprovedene mjesec dana prije prvenstva svijeta u Beogradu 1989 godine
održane u tadašnjoj Čehoslovačkoj od 0709-15091989 godine a na kojem je
reprezentativac Jugoslavije Dragomir Bečanović osvojio zlatnu medalju
I dan priprema
Prije podne 0930 ndash 1100 h
bull Zagrijavanje džudo gimnastika 15 minuta
bull 15 minuta uči-komi na mjestu i kretanju
bull 7 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta
bull 10 minuta vježbe za opuštanje i smirivanje organizma
16
Poslije podne 1500 - 1630 h
bull 15 minuta zagrijavanje za randori u parteru
bull 7 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 5 minuta
bull Vježbe za relaksaciju 8 minuta
bull Poslije završenog treninga obavezna sauna bazen sa mineralnom vodom
hidromasaža opuštanje uz muziku Ukupno kompletan tretman traje 60 minuta
II dan priprema
Prije podne
bull Aktivan odmor (šetnja)
Poslije podne 1800 - 1930 h
bull Trčanje 5000m na vrijeme
bull Vježbe oblikovanja 15 minuta
bull Uskoci na mjestu 5 x 150 u seriji
bull Tehnika u kretanju sa dizanjem po 200 u seriji
bull 3 x 5 minuta rvanje sa puno guranja i vučenja
bull Poslije večere šetnja u prirodi od 2200 ndash 2300 h odmor na raspolaganju sauna
bazen hidromasaža sve ukupno 60 minuta
III dan priprema
Jutarnji trening 0715 - 0735 h
bull Vježbe oblikovanja i šetnja u šumi 1200 m dužine
Prije podne 1000 - 1200 h
bull Igranje fudbala u sali 35 minuta
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull 17 minuta uči komi u kretanju sa bacanjem
bull 4 x 5 minuta randori u stojećem stavu
Poslije podne 1700 - 1830 h
bull 10 minuta zagrijavanje
bull 10 minuta džudo parterna gimnastika
bull 15 minuta uči komi u kretanju
17
bull Randori u stojećem stavu 7 x 5 minuta pauza za odmor 3 minuta
bull Vježbe za relaksaciju i opuštanje
Večernji trening 2100 - 2200 h
bull 15 minuta plivanja u bazenu
bull 30 minuta sauna
bull 15 minuta hidro masaža u mineralnoj toploj vodi
IV dan priprema
Jutarnji trening 0710 - 0745 h
bull 4500 m trčanja svako svojim tempom
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull Uskoci na mjestu 2 x 200
bull Tehnika u kretanju 5 minuta kontinuirano
Prije podne 1000 - 1100 h
bull 10 minuta zagrijavanja
bull 10 minuta uči-komi na mjestu
bull 10 minuta uči-komi nožne tehnike u kretanju
bull 10 minuta uči-komi kombinacija
bull 5 x 1 minut uči-komi u parteru specijalke napad maksimalno
bull Vježbe snage sklekovi zgibovi sa partnerom trbuh-leđa polu mostovi vježbe
za mišiće vrata i na kraju istezanje
Poslije podne 1530 - 1710 h
bull 10 minuta zagrijavanja
bull 10 minuta uči-komi na mjestu
bull Uči-komi na 10 sekundi brzinski ulasci sa bacanjem na kraju onda drugi radi
tehniku 20 sekundi
bull 8 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza po 3 minuta
bull Nage-vaza svako po 100 bacanja
bull Vježbe za relaksaciju
bull 40 minuta posle ovog treninga sauna bazen masaža hidro masaža
18
V dan priprema
Prije podne 0930 - 1100 h
bull Igranje fudbala u sali 60 minuta
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull Vježbe za mišiće trbuha i leđa sklekovi zgibovi
Poslije podne 1530 - 1700 h
bull 10 minuta džudo vježbe oblikovanja
bull 5 minuta uči-komi na mjestu
bull 3 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta
bull 5 x 5 minuta randori linija sa pauzom od 5 minuta
bull Nage-komi svako po 150 bacanja
Večernji trening 2000 - 2130 h
bull Sauna bazen masaža
VI dan priprema
Jutarnji trening 0710 - 0745 h
bull Trčanje dužine 4500 m na vrijeme
bull 8 minuta vježbe oblikovanja
bull Uskoci na mjestu 2 x 250
Prije podne 1000 - 1130 h
bull 5 minuta zagrijavanje lak randori u parteru
bull 5 minuta vježbe oblikovanja zagrijavanja
bull 5 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta
bull 5 minuta relaksacija joga vježbama
Poslije podne 1700 - 1800 h
bull 10 minuta zagrijavanje
bull 10 minuta bucu-kari
bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 3 minuta
bull 5 minuta relaksacije
Večernji trening od 2100 - 2200 h
19
bull Bazen sauna hidro masaža
VII dan priprema
Jutarnji trening 1000 - 1100 h
bull Oštro trčanje 4000 m na vrijeme
bull 10 minuta vježbe oblikovanja
bull Uskoci na mjestu 2 x 200
bull Tehnika u kretanju sa dizanjem 10 minuta
Poslije podne 1700 - 1800 h
bull 10 minuta vježbe oblikovanja
bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta
bull 10 minuta relaksacija vježbama joge
Večernji trening 2100 - 2200 h
bull Sauna bazen hidro masaža
VIII dan priprema
bull Dan odmora povratak kući (Ćirković 1991)
20
7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage
Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno
uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje
snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora
partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na
zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na
razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike
količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista
primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog
perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom
procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu
treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo
izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)
Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao
procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje
(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja
bez prekida rada (do otkaza)
Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim
prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno
se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako
na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok
stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored
toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage
ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u
dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)
21
Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i
druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na
izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu
Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod
maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja
i metod izometrijskih naprezanja
711 Metod maksimalnog naprezanja
Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu
džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste
Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod
uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna
je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim
fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava
na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže
veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u
treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)
Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
22
712 Metod repetitivnih naprezanja
Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno
izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti
sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a
najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta
Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati
npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja
određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju
treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama
može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U
ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)
U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom
primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju
vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri
ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)
713 Metod dinamičkog naprezanja
Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao
što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici
zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru
mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja
odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom
Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip
rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku
izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje
treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje
pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što
23
markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja
pokreta
U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije
Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće
dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja
možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja
Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd
(Banović 2007)
Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
714 Metod izometrijskih naprezanja
Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta
naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u
stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa
eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično
služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod
izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi
24
Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje
rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-
10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne
treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da
uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2
mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe
labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u
naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne
sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti
sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda
pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke
kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović
2007)
Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-
treninga-snage-iii-deo
25
72 Usavršavanje brzine
Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom
vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović
i Idrizović 2001)
Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada
vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne
forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata
tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim
dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom
brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave
brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili
specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane
protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje
specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova
brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode
usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog
pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova
Slika 6 Usavršavanje brzine
Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
26
721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi
(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići
visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja
brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće
suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)
Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na
početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan
pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno
dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj
početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu
sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal
Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili
više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se
unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u
27
kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na
primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za
dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu
mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja
Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon
zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije
praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog
trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je
od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista
visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja
Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri
pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada
protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i
dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije
pojavljuju izolovano
722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da
je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine
određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa
određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u
izvođenju datog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a
naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu
svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske
kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog
pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i
pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu
28
sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno
izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)
Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
73 Usavršavanje izdržljivosti
Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u
toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što
borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju
svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)
Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na
efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)
Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo
ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je
usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa
završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od
par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta
Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj
borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost
29
džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-
sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne
izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje
anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod
kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri
čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad
u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85
opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog
opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj
zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena
kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista
po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)
Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti
Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-
za-eksplozivnost
731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne
energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na
periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju
30
funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju
kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam
predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)
Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju
duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja
kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih
mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u
minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se
stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti
džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja
(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i
njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše
neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao
uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40
min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u
31
pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje
mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)
U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva
minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi
stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se
primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić
1979)
732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od
nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista
ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je
frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u
ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti
nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u
fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na
značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti
Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu
ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna
ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti
takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara
kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta
gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U
procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati
učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica
opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo
anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži
predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti
32
džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod
Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A
osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i
odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje
započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u
minuti
Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima
opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali
dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja
sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi
pasivni odmori (Dragić 1996)
Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
74 Usavršavanje okretnosti
Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi
pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi
pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se
33
mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti
razlikujemo dvije uzajamno povezane metode
bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje
u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito
izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme
zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz
puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-
oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove
motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8
godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje
novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju
usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali
samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti
dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti
Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe
i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta
obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom
kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske
igre itd)
bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom
primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju
(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke
pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da
djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala
situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na
novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora
ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno
primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste
dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo
34
aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se
iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima
zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz
različitih položaja (Dragić 1996)
75 Usavršavanje gipkosti u džudou
Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za
izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti
Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu
pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura
kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim
situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih
osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao
osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od
zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada
usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog
procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri
primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)
Slika 12 Usavršavanje gipkosti
Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
35
Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u
svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo
gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj
snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za
usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim
uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u
cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na
dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku
koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode
pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su
bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom
izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u
takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe
ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i
pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač
sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od
dinamičkog načina
bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja
izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom
narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja
pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko
tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem
se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i
gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja
treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati
da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba
izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno
slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i
odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)
36
8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno
mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u
sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu
samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje
napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima
treninga u toku sportske borbe)
U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane
sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane
sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u
najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora
bull funkcionalnog stanja organizma
bull veličine opterećenja (Dragić 1996)
Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu
utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava
stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom
procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za
sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem
je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču
na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U
trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na
prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti
sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u
stanje pretreniranosti
Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena
treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti
odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg
opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja
37
što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki
naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo
bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom
određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo
pridržavati sledećih principa
bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog
sportiste posebno
bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na
prethodnom
bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od
prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće
opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)
Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost
organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog
procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških
zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite
nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o
nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što
svakako zavisi od doziranja opterećenja
Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih
osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje
se polazi
Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom
od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100
te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)
38
9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće
sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku
i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se
povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz
mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem
poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i
ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U
džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim
povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje
zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova
Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od
toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama
Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju
kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i
kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja
Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo
lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za
džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu
specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno
lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove
pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)
Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći
trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste
do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi
stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje
može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl
39
Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma
nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja
organizma
bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u
njima u toku laganog aerobnog rada
bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili
angažovani u toku sportskog treninga
bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža
toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)
40
10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od
pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti
pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa
optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge
strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme
zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo
kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne
grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-
motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata
Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage
(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim
toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti
aerobnog i anaerobnog tipa
U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji
je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i
izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata
Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata
potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se
svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki
izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne
funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i
međunarodnoj sceni
41
LITERATURA
1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-
matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu
2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika
Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska
akademija
3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko
izdanje
4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke
kulture
5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke
kulture Vojvodine
6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica
Univerzitet Crne Gore
7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u
Zagrebu
8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi
Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine
9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u
Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet
sveučilišta u Zagrebu
11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki
fakultet sveučilišta u Zagrebu
12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska
akademija
42
SLIKE
Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg
Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb
Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu
Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-
treninga-snage-iii-deo
Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-
eksplozivnost
Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
43
BIOGRAFIJA
Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne
Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet
za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i
profesionalno se bavio džudom
Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac
Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine
Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara
44
bull Neprekidnost i kontinuiranost procesa treninga
bull Precizno određivanje zadataka i sadržaja treninga po određenim periodima i
etapama trenažne godine
bull Određivanje za svaku grupu sportista sredstva i metode kondicione tehničke i
taktičke pripreme s´obzirom na njihovu sportsku kvalifikaciju i zadatke
usavršavanja sportskog majstorstva
bull Određivanje sadržaja i sredstava moralno voljne pripreme svakog ponaosob
sportiste
bull U preciznoj organizaciji vaspitnog rada
bull Organizaciju pedagoške i ljekarske kontrole
bull Određivanje za svakog posebno plan priprema prema kalendaru takmičarske
godine
bull Određivanje nivoa trenažnih i takmičarskih opterećenja za džudo sport (Dragić
1979)
55 Ciklusni plan priprema
Ciklusni plan priprema obuhvata zatvoreni krug rada ili treninga u toku određenog
vremena U njemu se razrađuju zadaci sredstva i metode po godinama periodima
etapama nedeljama i danima Ciklusni plan može biti sastavljen u vidu teksta tabele i
grafika Sve ove forme dozvoljavaju detaljno upoređivanje u napredovanju kod
treniranja kondicionih tehničkih i taktičkih elemenata vezanih za džudo sport Ovakve
forme planiranja daju mogućnost dobrog iskorišćavanja različitih šema grafikona
kojima se lako mogu odrediti obim i intezitet opterećenja za svaki dan posebno u
časovima procentima i bodovima Od svega časovni plan treninga je najprostiji U
njemu se sastavljaju zadaci treninga predviđaju se sredstva raspodjeljuje se vrijeme za
različite forme rada i vidove priprema po određenim periodima i etapama
Na ovakav način proces funkcionalno-motoričkih priprema džudista počinje sa
organizacijom cijelog kolektiva Postavljaju se ciljevi i zadaci planiranih djelatnosti
10
svakog džudiste Vrši se izbor sredstava metoda i formi vježbanja Završava se
rješavanjem svih tih zadataka odnosno postizanjem određenih rezultata
Glavni zadatak planiranja priprema džudista ka dostizanju vrhunskih rezultata
trebalo bi da se završava naučno istraživačkim podacima svakog pojedinačno džudiste o
njegovom stanju sportske forme (Dragić 1996)
11
6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
Funkcionalno-motorička priprema predstavlja sistematsko i kontrolisano
odvijanje procesa prilagođavanja organizma kako bi se postigla najpovoljnija
funkcionalnost protiv opterećenja i naprezanja Treniranost kao uticaj fizioloških
promjena džudiste putem treninga usko je povezana sa pojmom treninga kao stručno-
pedagoškim procesom Fiziološke promjene utiču na organe i sisteme organizma čije se
stanje pod uticajem treninga može dovesti u visok stepen funkcionisanja Rukovodeći
stručno-pedagoškim procesom trener će zavisno od karaktera ovog procesa izborom
odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i motoričkih
sposobnosti sportiste Pod pojmom razvoj funkcionalnih sposobnosti podrazumijevamo
značajnije promjene na svim sistemima čovjeka a posebno na kardio-respiratornom
mišićno-koštanom i nervnom sistemu (Idrizović i Idrizović 2001) Dok na razvoj
motoričkih sposobnosti džudiste podrazumijevamo visok nivo usklađenosti motoričkih
osobina (snaga brzina izdržljivost okretnost i gipkost) što je osnovni preduslov za
postizanje vrhunskih rezultata u džudou Naučna istraživanja i stečeno ogromno
praktično iskustvo omogućavaju izvršenje kvantitativnih analiza i modeliranje nekih
procesa izbor efikasnijih šema trenažnih opterećenja U tom cilju izgrađuju se
takozvani prosječni statistički modeli kondicionih treninga za konkretne sportske
discipline a na tom osnovu individualni modeli priprema usklađeni sa morfo-
funkcionalnim statusom svakog sportiste i sa konkretnim zadacima trenažnog procesa
(Željaskov 2006)
61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
Funkcionalno-motorička priprema džudista karakteriše se razvijanjem
vegetativnih i motoričkih funkcija organizma Kada je riječ o zadacima funkcionalno-
motoričke pripreme u radu sa džudistima potrebno je istaći da je ona usmjerena na
učvršćenje zdravlja postizanje optimalnog fizičkog razvoja i razvijanje adaptacionih
12
sposobnosti koje će im omogućiti uspješnu izgradnju motoričkih osobina a kao solidnu
osnovu za kasniju uspješnu primjenu složene tehnike džudoa u sportskoj borbi
U procesu priprema sportista u okviru fizičke pripreme razlikujemo opštu i
specifičnu fizičku pripremu Pod opštom funkcionalno-motoričkom pripremom
podrazumijevamo stanje organizma i razvijenost motoričkih sposobnosti koje čine
čovjeka sposobnim da se uspješno bavi sportskim aktivnostima tj da izvodi rad
različitog karaktera (Dragić 1996)
Pod specifičnom funkcionalno-motoričkom pripremom podrazumijevamo stanje
organizma i razvijenost sposobnosti koje čine džudistu sposobnim da dostiže vrhunske
rezultate
62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
Opšta funkcionalna-motorička priprema se sastoji u razvoju primarnih
sposobnosti i karakteristika sportista sa ciljem razvijanja opšte kondicione treniranosti
primjenjujući prvenstveno trenažne sadržaje koji su usmjereni na razvoj sposobnosti
karakteristika sportista koje nisu specifične za određenu sportsku aktivnost (Malacko i
Doder 2008)
Ova priprema podrazumijeva proces harmičnog razvoja bazičnih funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti Opšta funkcionalno-motorička priprema je usmjerena na
podizanje efikasnosti svih organa i organskih sistema u funkcionalnom smislu
povećanje kordinacionih sposobnosti povećanje snage brzine i izdržljivosti U ovoj
pripremi veliki je akcenat na globalnoj obradi lokomotornog aparata Jedan od osnovnih
zadataka programa funkcionalno-motoričke pripreme jeste optimalan izbor vježbi
U sredstva opšte funkcionalno-motoričke pripreme prvenstveno spadaju vježbe
koje svestrano usavršavaju motoričke osobine i učvršćuju elementarne motoričke
navike vodeći pritom računa o njihovom harmoničnom djelovanju na organizam
sportiste (hodanje trčanje elementarne igre sportske igre plivanje skijanje
gimnastika vježbe sa opterećenjem itd)
13
Važno mjesto zauzimaju i vježbe kojima se preventivno djeluje na kritične zone
lokomotornog aparata npr kičma koje su izložene većim naporima a time i riziku za
povrede
U treningu sportista najpoznatije i najpogodnije su razne forme stanica posebno
sistem bdquoiz vježbe u vježbuldquo pri kojem se može obaviti i do stotinu vježbi različite
složenosti kontinuirano jedna za drugom Vježbe u parovima su veoma korisne
pogotovo u treningu mlađih sportista
U cilju postizanja većeg nivoa opšte funkcionalno-motoričke pripreme mogu se sa
uspjehom koristiti i određeni elementi iz borilačkih sportova Analizirajući krajnje
ciljeve i zadatke opšte funkcionalno-motoričke pripreme sa aspekta zahtjeva džudo
sporta potrebno je imati u vidu sledeće
bull da se izborom i primjenom sredstava opšte funkcionalno motoričke pripreme
doprinese opštem biološkom razvoju kao i razvoju motorike i pozitivnih
moralno-voljnih osobina džudista
bull tokom izbora i primjene sredstava opšte funkcionalno-motoričke pripreme
treba razvijati naročite fizičke sposobnosti koje su po karakteru nervno-
mišićnih naprezanja i načinu funkcionisanja organizma sličniji pokretima u
džudou
bull da se obogati fond kretanja džudista u usvajanju one motoričke navike koja
će ubrzati pozitivan prenos tj pozitivno uzajamno djelovanje između
vladanja tehnikom jedne vježbe i uspješnog ovladavanja i izvođenja druge
koja će ubrzati formiranje specifičnih navika neposredno potrebnih u džudou
bull da prelaskom na drugačiji karakter kretanja omogućuje potpunije i brže
odmaranje organizma i obnavljanje radne sposobnosti (Dragić1996)
14
63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
Cilj specifične funkcionalno-motoričke pripreme jeste da se izvrši kompleksna
adaptacija organizma u procesu razvoja i usavršavanja funkcionalnih i motoričkih
sposobnosti i adaptacija na sasvim određene kretne strukture koje po strukturi
opterećenju i dinamici odgovaraju datoj sportskoj grani Specifična funkcionalno-
motorička priprema utiče na razvoj motoričkih osobina neophodnih za izvođenje
specifičnih pokreta a koristi se kao sastavni dio cjeloukupnog stručno-pedagoškog
procesa usko povezana sa usavršavanjem tehničko-taktičkih elemenata (Dragić 1996)
Ukoliko želimo da izvršimo pravilan izbor odgovarajućih specifičnih vježbi za
džudo i usmjerimo ih na usavršavanje bilo koje motoričke osobine neophodno je dobro
proučiti strukturu pojedinih tehnika džudoa i aktivnosti pojedinih grupa mišića prilikom
realizacije određenog zahvata ili bacanja Na osnovu ovih pokazatelja utvrdićemo koji
su mišići najviše aktivirani tokom realizacije određene tehnike što će nam poslužiti kao
polazište za izbor određenog kompleksa specifičnih vježbi koje će imati najefikasniji
uticaj na njihov pravilan razvoj Prilikom primjene specifičnih vježbi koriste se i
dopunska opterećenja (spoljašnje opterećenje povećanje frekvence i trajanje vježbe)
pri čemu trener mora strogo voditi računa da primijenjeno spoljašnje opterećenje ne
naruši osnovnu biomehaničku strukturu kretanja i na taj način smanji racionalnost
izvođenja kretanja Pored uticaja na razvoj određenih grupa mišića sredstvima
specifične funkcionalno-motoričke pripreme takođe ćemo uticati na razvoj onih
motoričkih osobina za koje ocijenimo da u datom momentu uslovljavaju razvoj
određenih kvaliteta karakterističnih za džudo U zavisnosti od zadataka koje u
određenoj fazi pripreme želimo da rješavamo vježbe specifične pripreme uslovno
možemo da podijelimo na
bull vježbe za razvoj specifičnih motoričkih osobina
bull vježbe za usavršavanje specifičnih elemenata karakterističnih za džudo
Za odnos opštih i specifičnih funkcionalno-motoričkih priprema u džudou i
srodnim borilačkim sportovima interesantna su zapažanja poznatog sovjetskog
15
pedagoga iz ove oblasti profesora Čumakova i njegovih saradnika izloženih na donjoj
tabeli
Tabela 1 Odnos opšte i specifične pripreme (Dragić 1996)
Staž vježbanja Obim fizičke pripreme Specifična fizička priprema
Početnici 70 30
1-3 god 60 40
3-5 god 50 50
5-6 god 40 60
6-8 god 30 70
8 i više 20 80
Pravilno programiranje odnosa opšte i specifične pripreme džudista u određenoj
fazi ili periodu godišnjeg ciklusa treninga daje nam velike izglede na uspjeh
631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
Kao uspješan primjer možemo navesti pripreme džudo reprezentacije Jugoslavije
koje su bile sprovedene mjesec dana prije prvenstva svijeta u Beogradu 1989 godine
održane u tadašnjoj Čehoslovačkoj od 0709-15091989 godine a na kojem je
reprezentativac Jugoslavije Dragomir Bečanović osvojio zlatnu medalju
I dan priprema
Prije podne 0930 ndash 1100 h
bull Zagrijavanje džudo gimnastika 15 minuta
bull 15 minuta uči-komi na mjestu i kretanju
bull 7 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta
bull 10 minuta vježbe za opuštanje i smirivanje organizma
16
Poslije podne 1500 - 1630 h
bull 15 minuta zagrijavanje za randori u parteru
bull 7 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 5 minuta
bull Vježbe za relaksaciju 8 minuta
bull Poslije završenog treninga obavezna sauna bazen sa mineralnom vodom
hidromasaža opuštanje uz muziku Ukupno kompletan tretman traje 60 minuta
II dan priprema
Prije podne
bull Aktivan odmor (šetnja)
Poslije podne 1800 - 1930 h
bull Trčanje 5000m na vrijeme
bull Vježbe oblikovanja 15 minuta
bull Uskoci na mjestu 5 x 150 u seriji
bull Tehnika u kretanju sa dizanjem po 200 u seriji
bull 3 x 5 minuta rvanje sa puno guranja i vučenja
bull Poslije večere šetnja u prirodi od 2200 ndash 2300 h odmor na raspolaganju sauna
bazen hidromasaža sve ukupno 60 minuta
III dan priprema
Jutarnji trening 0715 - 0735 h
bull Vježbe oblikovanja i šetnja u šumi 1200 m dužine
Prije podne 1000 - 1200 h
bull Igranje fudbala u sali 35 minuta
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull 17 minuta uči komi u kretanju sa bacanjem
bull 4 x 5 minuta randori u stojećem stavu
Poslije podne 1700 - 1830 h
bull 10 minuta zagrijavanje
bull 10 minuta džudo parterna gimnastika
bull 15 minuta uči komi u kretanju
17
bull Randori u stojećem stavu 7 x 5 minuta pauza za odmor 3 minuta
bull Vježbe za relaksaciju i opuštanje
Večernji trening 2100 - 2200 h
bull 15 minuta plivanja u bazenu
bull 30 minuta sauna
bull 15 minuta hidro masaža u mineralnoj toploj vodi
IV dan priprema
Jutarnji trening 0710 - 0745 h
bull 4500 m trčanja svako svojim tempom
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull Uskoci na mjestu 2 x 200
bull Tehnika u kretanju 5 minuta kontinuirano
Prije podne 1000 - 1100 h
bull 10 minuta zagrijavanja
bull 10 minuta uči-komi na mjestu
bull 10 minuta uči-komi nožne tehnike u kretanju
bull 10 minuta uči-komi kombinacija
bull 5 x 1 minut uči-komi u parteru specijalke napad maksimalno
bull Vježbe snage sklekovi zgibovi sa partnerom trbuh-leđa polu mostovi vježbe
za mišiće vrata i na kraju istezanje
Poslije podne 1530 - 1710 h
bull 10 minuta zagrijavanja
bull 10 minuta uči-komi na mjestu
bull Uči-komi na 10 sekundi brzinski ulasci sa bacanjem na kraju onda drugi radi
tehniku 20 sekundi
bull 8 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza po 3 minuta
bull Nage-vaza svako po 100 bacanja
bull Vježbe za relaksaciju
bull 40 minuta posle ovog treninga sauna bazen masaža hidro masaža
18
V dan priprema
Prije podne 0930 - 1100 h
bull Igranje fudbala u sali 60 minuta
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull Vježbe za mišiće trbuha i leđa sklekovi zgibovi
Poslije podne 1530 - 1700 h
bull 10 minuta džudo vježbe oblikovanja
bull 5 minuta uči-komi na mjestu
bull 3 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta
bull 5 x 5 minuta randori linija sa pauzom od 5 minuta
bull Nage-komi svako po 150 bacanja
Večernji trening 2000 - 2130 h
bull Sauna bazen masaža
VI dan priprema
Jutarnji trening 0710 - 0745 h
bull Trčanje dužine 4500 m na vrijeme
bull 8 minuta vježbe oblikovanja
bull Uskoci na mjestu 2 x 250
Prije podne 1000 - 1130 h
bull 5 minuta zagrijavanje lak randori u parteru
bull 5 minuta vježbe oblikovanja zagrijavanja
bull 5 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta
bull 5 minuta relaksacija joga vježbama
Poslije podne 1700 - 1800 h
bull 10 minuta zagrijavanje
bull 10 minuta bucu-kari
bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 3 minuta
bull 5 minuta relaksacije
Večernji trening od 2100 - 2200 h
19
bull Bazen sauna hidro masaža
VII dan priprema
Jutarnji trening 1000 - 1100 h
bull Oštro trčanje 4000 m na vrijeme
bull 10 minuta vježbe oblikovanja
bull Uskoci na mjestu 2 x 200
bull Tehnika u kretanju sa dizanjem 10 minuta
Poslije podne 1700 - 1800 h
bull 10 minuta vježbe oblikovanja
bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta
bull 10 minuta relaksacija vježbama joge
Večernji trening 2100 - 2200 h
bull Sauna bazen hidro masaža
VIII dan priprema
bull Dan odmora povratak kući (Ćirković 1991)
20
7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage
Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno
uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje
snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora
partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na
zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na
razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike
količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista
primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog
perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom
procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu
treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo
izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)
Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao
procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje
(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja
bez prekida rada (do otkaza)
Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim
prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno
se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako
na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok
stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored
toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage
ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u
dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)
21
Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i
druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na
izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu
Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod
maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja
i metod izometrijskih naprezanja
711 Metod maksimalnog naprezanja
Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu
džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste
Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod
uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna
je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim
fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava
na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže
veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u
treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)
Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
22
712 Metod repetitivnih naprezanja
Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno
izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti
sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a
najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta
Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati
npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja
određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju
treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama
može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U
ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)
U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom
primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju
vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri
ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)
713 Metod dinamičkog naprezanja
Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao
što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici
zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru
mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja
odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom
Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip
rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku
izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje
treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje
pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što
23
markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja
pokreta
U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije
Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće
dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja
možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja
Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd
(Banović 2007)
Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
714 Metod izometrijskih naprezanja
Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta
naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u
stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa
eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično
služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod
izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi
24
Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje
rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-
10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne
treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da
uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2
mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe
labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u
naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne
sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti
sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda
pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke
kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović
2007)
Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-
treninga-snage-iii-deo
25
72 Usavršavanje brzine
Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom
vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović
i Idrizović 2001)
Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada
vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne
forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata
tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim
dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom
brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave
brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili
specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane
protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje
specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova
brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode
usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog
pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova
Slika 6 Usavršavanje brzine
Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
26
721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi
(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići
visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja
brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće
suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)
Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na
početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan
pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno
dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj
početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu
sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal
Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili
više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se
unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u
27
kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na
primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za
dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu
mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja
Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon
zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije
praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog
trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je
od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista
visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja
Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri
pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada
protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i
dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije
pojavljuju izolovano
722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da
je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine
određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa
određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u
izvođenju datog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a
naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu
svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske
kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog
pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i
pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu
28
sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno
izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)
Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
73 Usavršavanje izdržljivosti
Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u
toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što
borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju
svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)
Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na
efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)
Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo
ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je
usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa
završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od
par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta
Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj
borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost
29
džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-
sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne
izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje
anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod
kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri
čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad
u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85
opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog
opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj
zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena
kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista
po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)
Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti
Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-
za-eksplozivnost
731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne
energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na
periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju
30
funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju
kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam
predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)
Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju
duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja
kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih
mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u
minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se
stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti
džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja
(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i
njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše
neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao
uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40
min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u
31
pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje
mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)
U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva
minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi
stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se
primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić
1979)
732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od
nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista
ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je
frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u
ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti
nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u
fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na
značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti
Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu
ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna
ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti
takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara
kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta
gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U
procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati
učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica
opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo
anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži
predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti
32
džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod
Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A
osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i
odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje
započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u
minuti
Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima
opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali
dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja
sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi
pasivni odmori (Dragić 1996)
Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
74 Usavršavanje okretnosti
Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi
pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi
pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se
33
mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti
razlikujemo dvije uzajamno povezane metode
bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje
u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito
izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme
zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz
puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-
oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove
motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8
godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje
novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju
usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali
samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti
dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti
Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe
i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta
obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom
kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske
igre itd)
bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom
primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju
(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke
pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da
djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala
situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na
novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora
ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno
primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste
dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo
34
aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se
iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima
zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz
različitih položaja (Dragić 1996)
75 Usavršavanje gipkosti u džudou
Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za
izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti
Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu
pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura
kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim
situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih
osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao
osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od
zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada
usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog
procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri
primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)
Slika 12 Usavršavanje gipkosti
Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
35
Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u
svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo
gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj
snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za
usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim
uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u
cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na
dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku
koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode
pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su
bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom
izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u
takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe
ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i
pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač
sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od
dinamičkog načina
bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja
izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom
narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja
pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko
tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem
se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i
gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja
treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati
da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba
izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno
slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i
odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)
36
8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno
mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u
sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu
samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje
napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima
treninga u toku sportske borbe)
U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane
sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane
sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u
najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora
bull funkcionalnog stanja organizma
bull veličine opterećenja (Dragić 1996)
Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu
utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava
stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom
procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za
sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem
je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču
na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U
trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na
prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti
sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u
stanje pretreniranosti
Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena
treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti
odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg
opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja
37
što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki
naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo
bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom
određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo
pridržavati sledećih principa
bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog
sportiste posebno
bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na
prethodnom
bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od
prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće
opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)
Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost
organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog
procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških
zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite
nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o
nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što
svakako zavisi od doziranja opterećenja
Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih
osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje
se polazi
Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom
od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100
te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)
38
9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće
sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku
i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se
povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz
mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem
poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i
ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U
džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim
povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje
zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova
Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od
toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama
Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju
kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i
kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja
Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo
lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za
džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu
specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno
lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove
pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)
Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći
trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste
do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi
stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje
može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl
39
Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma
nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja
organizma
bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u
njima u toku laganog aerobnog rada
bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili
angažovani u toku sportskog treninga
bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža
toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)
40
10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od
pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti
pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa
optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge
strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme
zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo
kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne
grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-
motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata
Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage
(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim
toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti
aerobnog i anaerobnog tipa
U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji
je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i
izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata
Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata
potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se
svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki
izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne
funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i
međunarodnoj sceni
41
LITERATURA
1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-
matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu
2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika
Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska
akademija
3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko
izdanje
4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke
kulture
5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke
kulture Vojvodine
6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica
Univerzitet Crne Gore
7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u
Zagrebu
8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi
Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine
9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u
Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet
sveučilišta u Zagrebu
11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki
fakultet sveučilišta u Zagrebu
12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska
akademija
42
SLIKE
Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg
Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb
Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu
Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-
treninga-snage-iii-deo
Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-
eksplozivnost
Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
43
BIOGRAFIJA
Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne
Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet
za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i
profesionalno se bavio džudom
Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac
Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine
Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara
44
svakog džudiste Vrši se izbor sredstava metoda i formi vježbanja Završava se
rješavanjem svih tih zadataka odnosno postizanjem određenih rezultata
Glavni zadatak planiranja priprema džudista ka dostizanju vrhunskih rezultata
trebalo bi da se završava naučno istraživačkim podacima svakog pojedinačno džudiste o
njegovom stanju sportske forme (Dragić 1996)
11
6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
Funkcionalno-motorička priprema predstavlja sistematsko i kontrolisano
odvijanje procesa prilagođavanja organizma kako bi se postigla najpovoljnija
funkcionalnost protiv opterećenja i naprezanja Treniranost kao uticaj fizioloških
promjena džudiste putem treninga usko je povezana sa pojmom treninga kao stručno-
pedagoškim procesom Fiziološke promjene utiču na organe i sisteme organizma čije se
stanje pod uticajem treninga može dovesti u visok stepen funkcionisanja Rukovodeći
stručno-pedagoškim procesom trener će zavisno od karaktera ovog procesa izborom
odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i motoričkih
sposobnosti sportiste Pod pojmom razvoj funkcionalnih sposobnosti podrazumijevamo
značajnije promjene na svim sistemima čovjeka a posebno na kardio-respiratornom
mišićno-koštanom i nervnom sistemu (Idrizović i Idrizović 2001) Dok na razvoj
motoričkih sposobnosti džudiste podrazumijevamo visok nivo usklađenosti motoričkih
osobina (snaga brzina izdržljivost okretnost i gipkost) što je osnovni preduslov za
postizanje vrhunskih rezultata u džudou Naučna istraživanja i stečeno ogromno
praktično iskustvo omogućavaju izvršenje kvantitativnih analiza i modeliranje nekih
procesa izbor efikasnijih šema trenažnih opterećenja U tom cilju izgrađuju se
takozvani prosječni statistički modeli kondicionih treninga za konkretne sportske
discipline a na tom osnovu individualni modeli priprema usklađeni sa morfo-
funkcionalnim statusom svakog sportiste i sa konkretnim zadacima trenažnog procesa
(Željaskov 2006)
61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
Funkcionalno-motorička priprema džudista karakteriše se razvijanjem
vegetativnih i motoričkih funkcija organizma Kada je riječ o zadacima funkcionalno-
motoričke pripreme u radu sa džudistima potrebno je istaći da je ona usmjerena na
učvršćenje zdravlja postizanje optimalnog fizičkog razvoja i razvijanje adaptacionih
12
sposobnosti koje će im omogućiti uspješnu izgradnju motoričkih osobina a kao solidnu
osnovu za kasniju uspješnu primjenu složene tehnike džudoa u sportskoj borbi
U procesu priprema sportista u okviru fizičke pripreme razlikujemo opštu i
specifičnu fizičku pripremu Pod opštom funkcionalno-motoričkom pripremom
podrazumijevamo stanje organizma i razvijenost motoričkih sposobnosti koje čine
čovjeka sposobnim da se uspješno bavi sportskim aktivnostima tj da izvodi rad
različitog karaktera (Dragić 1996)
Pod specifičnom funkcionalno-motoričkom pripremom podrazumijevamo stanje
organizma i razvijenost sposobnosti koje čine džudistu sposobnim da dostiže vrhunske
rezultate
62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
Opšta funkcionalna-motorička priprema se sastoji u razvoju primarnih
sposobnosti i karakteristika sportista sa ciljem razvijanja opšte kondicione treniranosti
primjenjujući prvenstveno trenažne sadržaje koji su usmjereni na razvoj sposobnosti
karakteristika sportista koje nisu specifične za određenu sportsku aktivnost (Malacko i
Doder 2008)
Ova priprema podrazumijeva proces harmičnog razvoja bazičnih funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti Opšta funkcionalno-motorička priprema je usmjerena na
podizanje efikasnosti svih organa i organskih sistema u funkcionalnom smislu
povećanje kordinacionih sposobnosti povećanje snage brzine i izdržljivosti U ovoj
pripremi veliki je akcenat na globalnoj obradi lokomotornog aparata Jedan od osnovnih
zadataka programa funkcionalno-motoričke pripreme jeste optimalan izbor vježbi
U sredstva opšte funkcionalno-motoričke pripreme prvenstveno spadaju vježbe
koje svestrano usavršavaju motoričke osobine i učvršćuju elementarne motoričke
navike vodeći pritom računa o njihovom harmoničnom djelovanju na organizam
sportiste (hodanje trčanje elementarne igre sportske igre plivanje skijanje
gimnastika vježbe sa opterećenjem itd)
13
Važno mjesto zauzimaju i vježbe kojima se preventivno djeluje na kritične zone
lokomotornog aparata npr kičma koje su izložene većim naporima a time i riziku za
povrede
U treningu sportista najpoznatije i najpogodnije su razne forme stanica posebno
sistem bdquoiz vježbe u vježbuldquo pri kojem se može obaviti i do stotinu vježbi različite
složenosti kontinuirano jedna za drugom Vježbe u parovima su veoma korisne
pogotovo u treningu mlađih sportista
U cilju postizanja većeg nivoa opšte funkcionalno-motoričke pripreme mogu se sa
uspjehom koristiti i određeni elementi iz borilačkih sportova Analizirajući krajnje
ciljeve i zadatke opšte funkcionalno-motoričke pripreme sa aspekta zahtjeva džudo
sporta potrebno je imati u vidu sledeće
bull da se izborom i primjenom sredstava opšte funkcionalno motoričke pripreme
doprinese opštem biološkom razvoju kao i razvoju motorike i pozitivnih
moralno-voljnih osobina džudista
bull tokom izbora i primjene sredstava opšte funkcionalno-motoričke pripreme
treba razvijati naročite fizičke sposobnosti koje su po karakteru nervno-
mišićnih naprezanja i načinu funkcionisanja organizma sličniji pokretima u
džudou
bull da se obogati fond kretanja džudista u usvajanju one motoričke navike koja
će ubrzati pozitivan prenos tj pozitivno uzajamno djelovanje između
vladanja tehnikom jedne vježbe i uspješnog ovladavanja i izvođenja druge
koja će ubrzati formiranje specifičnih navika neposredno potrebnih u džudou
bull da prelaskom na drugačiji karakter kretanja omogućuje potpunije i brže
odmaranje organizma i obnavljanje radne sposobnosti (Dragić1996)
14
63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
Cilj specifične funkcionalno-motoričke pripreme jeste da se izvrši kompleksna
adaptacija organizma u procesu razvoja i usavršavanja funkcionalnih i motoričkih
sposobnosti i adaptacija na sasvim određene kretne strukture koje po strukturi
opterećenju i dinamici odgovaraju datoj sportskoj grani Specifična funkcionalno-
motorička priprema utiče na razvoj motoričkih osobina neophodnih za izvođenje
specifičnih pokreta a koristi se kao sastavni dio cjeloukupnog stručno-pedagoškog
procesa usko povezana sa usavršavanjem tehničko-taktičkih elemenata (Dragić 1996)
Ukoliko želimo da izvršimo pravilan izbor odgovarajućih specifičnih vježbi za
džudo i usmjerimo ih na usavršavanje bilo koje motoričke osobine neophodno je dobro
proučiti strukturu pojedinih tehnika džudoa i aktivnosti pojedinih grupa mišića prilikom
realizacije određenog zahvata ili bacanja Na osnovu ovih pokazatelja utvrdićemo koji
su mišići najviše aktivirani tokom realizacije određene tehnike što će nam poslužiti kao
polazište za izbor određenog kompleksa specifičnih vježbi koje će imati najefikasniji
uticaj na njihov pravilan razvoj Prilikom primjene specifičnih vježbi koriste se i
dopunska opterećenja (spoljašnje opterećenje povećanje frekvence i trajanje vježbe)
pri čemu trener mora strogo voditi računa da primijenjeno spoljašnje opterećenje ne
naruši osnovnu biomehaničku strukturu kretanja i na taj način smanji racionalnost
izvođenja kretanja Pored uticaja na razvoj određenih grupa mišića sredstvima
specifične funkcionalno-motoričke pripreme takođe ćemo uticati na razvoj onih
motoričkih osobina za koje ocijenimo da u datom momentu uslovljavaju razvoj
određenih kvaliteta karakterističnih za džudo U zavisnosti od zadataka koje u
određenoj fazi pripreme želimo da rješavamo vježbe specifične pripreme uslovno
možemo da podijelimo na
bull vježbe za razvoj specifičnih motoričkih osobina
bull vježbe za usavršavanje specifičnih elemenata karakterističnih za džudo
Za odnos opštih i specifičnih funkcionalno-motoričkih priprema u džudou i
srodnim borilačkim sportovima interesantna su zapažanja poznatog sovjetskog
15
pedagoga iz ove oblasti profesora Čumakova i njegovih saradnika izloženih na donjoj
tabeli
Tabela 1 Odnos opšte i specifične pripreme (Dragić 1996)
Staž vježbanja Obim fizičke pripreme Specifična fizička priprema
Početnici 70 30
1-3 god 60 40
3-5 god 50 50
5-6 god 40 60
6-8 god 30 70
8 i više 20 80
Pravilno programiranje odnosa opšte i specifične pripreme džudista u određenoj
fazi ili periodu godišnjeg ciklusa treninga daje nam velike izglede na uspjeh
631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
Kao uspješan primjer možemo navesti pripreme džudo reprezentacije Jugoslavije
koje su bile sprovedene mjesec dana prije prvenstva svijeta u Beogradu 1989 godine
održane u tadašnjoj Čehoslovačkoj od 0709-15091989 godine a na kojem je
reprezentativac Jugoslavije Dragomir Bečanović osvojio zlatnu medalju
I dan priprema
Prije podne 0930 ndash 1100 h
bull Zagrijavanje džudo gimnastika 15 minuta
bull 15 minuta uči-komi na mjestu i kretanju
bull 7 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta
bull 10 minuta vježbe za opuštanje i smirivanje organizma
16
Poslije podne 1500 - 1630 h
bull 15 minuta zagrijavanje za randori u parteru
bull 7 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 5 minuta
bull Vježbe za relaksaciju 8 minuta
bull Poslije završenog treninga obavezna sauna bazen sa mineralnom vodom
hidromasaža opuštanje uz muziku Ukupno kompletan tretman traje 60 minuta
II dan priprema
Prije podne
bull Aktivan odmor (šetnja)
Poslije podne 1800 - 1930 h
bull Trčanje 5000m na vrijeme
bull Vježbe oblikovanja 15 minuta
bull Uskoci na mjestu 5 x 150 u seriji
bull Tehnika u kretanju sa dizanjem po 200 u seriji
bull 3 x 5 minuta rvanje sa puno guranja i vučenja
bull Poslije večere šetnja u prirodi od 2200 ndash 2300 h odmor na raspolaganju sauna
bazen hidromasaža sve ukupno 60 minuta
III dan priprema
Jutarnji trening 0715 - 0735 h
bull Vježbe oblikovanja i šetnja u šumi 1200 m dužine
Prije podne 1000 - 1200 h
bull Igranje fudbala u sali 35 minuta
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull 17 minuta uči komi u kretanju sa bacanjem
bull 4 x 5 minuta randori u stojećem stavu
Poslije podne 1700 - 1830 h
bull 10 minuta zagrijavanje
bull 10 minuta džudo parterna gimnastika
bull 15 minuta uči komi u kretanju
17
bull Randori u stojećem stavu 7 x 5 minuta pauza za odmor 3 minuta
bull Vježbe za relaksaciju i opuštanje
Večernji trening 2100 - 2200 h
bull 15 minuta plivanja u bazenu
bull 30 minuta sauna
bull 15 minuta hidro masaža u mineralnoj toploj vodi
IV dan priprema
Jutarnji trening 0710 - 0745 h
bull 4500 m trčanja svako svojim tempom
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull Uskoci na mjestu 2 x 200
bull Tehnika u kretanju 5 minuta kontinuirano
Prije podne 1000 - 1100 h
bull 10 minuta zagrijavanja
bull 10 minuta uči-komi na mjestu
bull 10 minuta uči-komi nožne tehnike u kretanju
bull 10 minuta uči-komi kombinacija
bull 5 x 1 minut uči-komi u parteru specijalke napad maksimalno
bull Vježbe snage sklekovi zgibovi sa partnerom trbuh-leđa polu mostovi vježbe
za mišiće vrata i na kraju istezanje
Poslije podne 1530 - 1710 h
bull 10 minuta zagrijavanja
bull 10 minuta uči-komi na mjestu
bull Uči-komi na 10 sekundi brzinski ulasci sa bacanjem na kraju onda drugi radi
tehniku 20 sekundi
bull 8 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza po 3 minuta
bull Nage-vaza svako po 100 bacanja
bull Vježbe za relaksaciju
bull 40 minuta posle ovog treninga sauna bazen masaža hidro masaža
18
V dan priprema
Prije podne 0930 - 1100 h
bull Igranje fudbala u sali 60 minuta
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull Vježbe za mišiće trbuha i leđa sklekovi zgibovi
Poslije podne 1530 - 1700 h
bull 10 minuta džudo vježbe oblikovanja
bull 5 minuta uči-komi na mjestu
bull 3 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta
bull 5 x 5 minuta randori linija sa pauzom od 5 minuta
bull Nage-komi svako po 150 bacanja
Večernji trening 2000 - 2130 h
bull Sauna bazen masaža
VI dan priprema
Jutarnji trening 0710 - 0745 h
bull Trčanje dužine 4500 m na vrijeme
bull 8 minuta vježbe oblikovanja
bull Uskoci na mjestu 2 x 250
Prije podne 1000 - 1130 h
bull 5 minuta zagrijavanje lak randori u parteru
bull 5 minuta vježbe oblikovanja zagrijavanja
bull 5 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta
bull 5 minuta relaksacija joga vježbama
Poslije podne 1700 - 1800 h
bull 10 minuta zagrijavanje
bull 10 minuta bucu-kari
bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 3 minuta
bull 5 minuta relaksacije
Večernji trening od 2100 - 2200 h
19
bull Bazen sauna hidro masaža
VII dan priprema
Jutarnji trening 1000 - 1100 h
bull Oštro trčanje 4000 m na vrijeme
bull 10 minuta vježbe oblikovanja
bull Uskoci na mjestu 2 x 200
bull Tehnika u kretanju sa dizanjem 10 minuta
Poslije podne 1700 - 1800 h
bull 10 minuta vježbe oblikovanja
bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta
bull 10 minuta relaksacija vježbama joge
Večernji trening 2100 - 2200 h
bull Sauna bazen hidro masaža
VIII dan priprema
bull Dan odmora povratak kući (Ćirković 1991)
20
7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage
Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno
uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje
snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora
partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na
zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na
razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike
količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista
primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog
perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom
procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu
treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo
izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)
Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao
procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje
(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja
bez prekida rada (do otkaza)
Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim
prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno
se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako
na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok
stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored
toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage
ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u
dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)
21
Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i
druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na
izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu
Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod
maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja
i metod izometrijskih naprezanja
711 Metod maksimalnog naprezanja
Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu
džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste
Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod
uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna
je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim
fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava
na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže
veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u
treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)
Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
22
712 Metod repetitivnih naprezanja
Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno
izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti
sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a
najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta
Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati
npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja
određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju
treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama
može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U
ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)
U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom
primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju
vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri
ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)
713 Metod dinamičkog naprezanja
Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao
što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici
zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru
mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja
odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom
Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip
rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku
izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje
treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje
pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što
23
markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja
pokreta
U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije
Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće
dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja
možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja
Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd
(Banović 2007)
Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
714 Metod izometrijskih naprezanja
Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta
naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u
stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa
eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično
služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod
izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi
24
Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje
rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-
10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne
treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da
uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2
mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe
labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u
naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne
sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti
sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda
pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke
kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović
2007)
Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-
treninga-snage-iii-deo
25
72 Usavršavanje brzine
Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom
vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović
i Idrizović 2001)
Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada
vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne
forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata
tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim
dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom
brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave
brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili
specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane
protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje
specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova
brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode
usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog
pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova
Slika 6 Usavršavanje brzine
Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
26
721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi
(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići
visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja
brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće
suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)
Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na
početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan
pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno
dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj
početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu
sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal
Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili
više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se
unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u
27
kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na
primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za
dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu
mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja
Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon
zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije
praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog
trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je
od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista
visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja
Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri
pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada
protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i
dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije
pojavljuju izolovano
722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da
je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine
određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa
određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u
izvođenju datog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a
naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu
svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske
kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog
pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i
pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu
28
sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno
izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)
Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
73 Usavršavanje izdržljivosti
Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u
toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što
borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju
svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)
Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na
efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)
Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo
ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je
usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa
završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od
par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta
Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj
borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost
29
džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-
sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne
izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje
anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod
kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri
čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad
u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85
opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog
opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj
zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena
kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista
po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)
Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti
Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-
za-eksplozivnost
731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne
energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na
periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju
30
funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju
kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam
predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)
Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju
duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja
kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih
mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u
minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se
stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti
džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja
(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i
njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše
neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao
uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40
min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u
31
pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje
mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)
U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva
minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi
stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se
primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić
1979)
732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od
nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista
ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je
frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u
ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti
nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u
fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na
značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti
Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu
ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna
ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti
takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara
kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta
gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U
procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati
učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica
opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo
anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži
predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti
32
džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod
Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A
osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i
odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje
započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u
minuti
Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima
opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali
dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja
sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi
pasivni odmori (Dragić 1996)
Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
74 Usavršavanje okretnosti
Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi
pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi
pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se
33
mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti
razlikujemo dvije uzajamno povezane metode
bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje
u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito
izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme
zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz
puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-
oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove
motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8
godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje
novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju
usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali
samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti
dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti
Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe
i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta
obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom
kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske
igre itd)
bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom
primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju
(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke
pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da
djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala
situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na
novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora
ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno
primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste
dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo
34
aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se
iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima
zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz
različitih položaja (Dragić 1996)
75 Usavršavanje gipkosti u džudou
Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za
izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti
Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu
pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura
kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim
situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih
osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao
osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od
zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada
usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog
procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri
primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)
Slika 12 Usavršavanje gipkosti
Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
35
Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u
svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo
gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj
snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za
usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim
uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u
cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na
dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku
koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode
pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su
bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom
izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u
takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe
ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i
pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač
sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od
dinamičkog načina
bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja
izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom
narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja
pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko
tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem
se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i
gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja
treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati
da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba
izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno
slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i
odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)
36
8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno
mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u
sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu
samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje
napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima
treninga u toku sportske borbe)
U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane
sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane
sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u
najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora
bull funkcionalnog stanja organizma
bull veličine opterećenja (Dragić 1996)
Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu
utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava
stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom
procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za
sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem
je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču
na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U
trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na
prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti
sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u
stanje pretreniranosti
Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena
treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti
odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg
opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja
37
što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki
naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo
bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom
određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo
pridržavati sledećih principa
bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog
sportiste posebno
bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na
prethodnom
bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od
prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće
opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)
Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost
organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog
procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških
zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite
nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o
nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što
svakako zavisi od doziranja opterećenja
Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih
osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje
se polazi
Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom
od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100
te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)
38
9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće
sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku
i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se
povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz
mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem
poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i
ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U
džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim
povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje
zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova
Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od
toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama
Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju
kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i
kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja
Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo
lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za
džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu
specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno
lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove
pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)
Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći
trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste
do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi
stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje
može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl
39
Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma
nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja
organizma
bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u
njima u toku laganog aerobnog rada
bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili
angažovani u toku sportskog treninga
bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža
toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)
40
10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od
pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti
pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa
optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge
strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme
zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo
kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne
grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-
motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata
Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage
(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim
toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti
aerobnog i anaerobnog tipa
U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji
je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i
izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata
Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata
potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se
svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki
izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne
funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i
međunarodnoj sceni
41
LITERATURA
1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-
matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu
2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika
Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska
akademija
3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko
izdanje
4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke
kulture
5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke
kulture Vojvodine
6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica
Univerzitet Crne Gore
7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u
Zagrebu
8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi
Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine
9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u
Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet
sveučilišta u Zagrebu
11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki
fakultet sveučilišta u Zagrebu
12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska
akademija
42
SLIKE
Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg
Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb
Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu
Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-
treninga-snage-iii-deo
Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-
eksplozivnost
Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
43
BIOGRAFIJA
Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne
Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet
za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i
profesionalno se bavio džudom
Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac
Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine
Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara
44
6 FUNKCIONALNO-MOTORIČKA PRIPREMA
Funkcionalno-motorička priprema predstavlja sistematsko i kontrolisano
odvijanje procesa prilagođavanja organizma kako bi se postigla najpovoljnija
funkcionalnost protiv opterećenja i naprezanja Treniranost kao uticaj fizioloških
promjena džudiste putem treninga usko je povezana sa pojmom treninga kao stručno-
pedagoškim procesom Fiziološke promjene utiču na organe i sisteme organizma čije se
stanje pod uticajem treninga može dovesti u visok stepen funkcionisanja Rukovodeći
stručno-pedagoškim procesom trener će zavisno od karaktera ovog procesa izborom
odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i motoričkih
sposobnosti sportiste Pod pojmom razvoj funkcionalnih sposobnosti podrazumijevamo
značajnije promjene na svim sistemima čovjeka a posebno na kardio-respiratornom
mišićno-koštanom i nervnom sistemu (Idrizović i Idrizović 2001) Dok na razvoj
motoričkih sposobnosti džudiste podrazumijevamo visok nivo usklađenosti motoričkih
osobina (snaga brzina izdržljivost okretnost i gipkost) što je osnovni preduslov za
postizanje vrhunskih rezultata u džudou Naučna istraživanja i stečeno ogromno
praktično iskustvo omogućavaju izvršenje kvantitativnih analiza i modeliranje nekih
procesa izbor efikasnijih šema trenažnih opterećenja U tom cilju izgrađuju se
takozvani prosječni statistički modeli kondicionih treninga za konkretne sportske
discipline a na tom osnovu individualni modeli priprema usklađeni sa morfo-
funkcionalnim statusom svakog sportiste i sa konkretnim zadacima trenažnog procesa
(Željaskov 2006)
61 Etape funkcionalno-motoričke pripreme
Funkcionalno-motorička priprema džudista karakteriše se razvijanjem
vegetativnih i motoričkih funkcija organizma Kada je riječ o zadacima funkcionalno-
motoričke pripreme u radu sa džudistima potrebno je istaći da je ona usmjerena na
učvršćenje zdravlja postizanje optimalnog fizičkog razvoja i razvijanje adaptacionih
12
sposobnosti koje će im omogućiti uspješnu izgradnju motoričkih osobina a kao solidnu
osnovu za kasniju uspješnu primjenu složene tehnike džudoa u sportskoj borbi
U procesu priprema sportista u okviru fizičke pripreme razlikujemo opštu i
specifičnu fizičku pripremu Pod opštom funkcionalno-motoričkom pripremom
podrazumijevamo stanje organizma i razvijenost motoričkih sposobnosti koje čine
čovjeka sposobnim da se uspješno bavi sportskim aktivnostima tj da izvodi rad
različitog karaktera (Dragić 1996)
Pod specifičnom funkcionalno-motoričkom pripremom podrazumijevamo stanje
organizma i razvijenost sposobnosti koje čine džudistu sposobnim da dostiže vrhunske
rezultate
62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
Opšta funkcionalna-motorička priprema se sastoji u razvoju primarnih
sposobnosti i karakteristika sportista sa ciljem razvijanja opšte kondicione treniranosti
primjenjujući prvenstveno trenažne sadržaje koji su usmjereni na razvoj sposobnosti
karakteristika sportista koje nisu specifične za određenu sportsku aktivnost (Malacko i
Doder 2008)
Ova priprema podrazumijeva proces harmičnog razvoja bazičnih funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti Opšta funkcionalno-motorička priprema je usmjerena na
podizanje efikasnosti svih organa i organskih sistema u funkcionalnom smislu
povećanje kordinacionih sposobnosti povećanje snage brzine i izdržljivosti U ovoj
pripremi veliki je akcenat na globalnoj obradi lokomotornog aparata Jedan od osnovnih
zadataka programa funkcionalno-motoričke pripreme jeste optimalan izbor vježbi
U sredstva opšte funkcionalno-motoričke pripreme prvenstveno spadaju vježbe
koje svestrano usavršavaju motoričke osobine i učvršćuju elementarne motoričke
navike vodeći pritom računa o njihovom harmoničnom djelovanju na organizam
sportiste (hodanje trčanje elementarne igre sportske igre plivanje skijanje
gimnastika vježbe sa opterećenjem itd)
13
Važno mjesto zauzimaju i vježbe kojima se preventivno djeluje na kritične zone
lokomotornog aparata npr kičma koje su izložene većim naporima a time i riziku za
povrede
U treningu sportista najpoznatije i najpogodnije su razne forme stanica posebno
sistem bdquoiz vježbe u vježbuldquo pri kojem se može obaviti i do stotinu vježbi različite
složenosti kontinuirano jedna za drugom Vježbe u parovima su veoma korisne
pogotovo u treningu mlađih sportista
U cilju postizanja većeg nivoa opšte funkcionalno-motoričke pripreme mogu se sa
uspjehom koristiti i određeni elementi iz borilačkih sportova Analizirajući krajnje
ciljeve i zadatke opšte funkcionalno-motoričke pripreme sa aspekta zahtjeva džudo
sporta potrebno je imati u vidu sledeće
bull da se izborom i primjenom sredstava opšte funkcionalno motoričke pripreme
doprinese opštem biološkom razvoju kao i razvoju motorike i pozitivnih
moralno-voljnih osobina džudista
bull tokom izbora i primjene sredstava opšte funkcionalno-motoričke pripreme
treba razvijati naročite fizičke sposobnosti koje su po karakteru nervno-
mišićnih naprezanja i načinu funkcionisanja organizma sličniji pokretima u
džudou
bull da se obogati fond kretanja džudista u usvajanju one motoričke navike koja
će ubrzati pozitivan prenos tj pozitivno uzajamno djelovanje između
vladanja tehnikom jedne vježbe i uspješnog ovladavanja i izvođenja druge
koja će ubrzati formiranje specifičnih navika neposredno potrebnih u džudou
bull da prelaskom na drugačiji karakter kretanja omogućuje potpunije i brže
odmaranje organizma i obnavljanje radne sposobnosti (Dragić1996)
14
63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
Cilj specifične funkcionalno-motoričke pripreme jeste da se izvrši kompleksna
adaptacija organizma u procesu razvoja i usavršavanja funkcionalnih i motoričkih
sposobnosti i adaptacija na sasvim određene kretne strukture koje po strukturi
opterećenju i dinamici odgovaraju datoj sportskoj grani Specifična funkcionalno-
motorička priprema utiče na razvoj motoričkih osobina neophodnih za izvođenje
specifičnih pokreta a koristi se kao sastavni dio cjeloukupnog stručno-pedagoškog
procesa usko povezana sa usavršavanjem tehničko-taktičkih elemenata (Dragić 1996)
Ukoliko želimo da izvršimo pravilan izbor odgovarajućih specifičnih vježbi za
džudo i usmjerimo ih na usavršavanje bilo koje motoričke osobine neophodno je dobro
proučiti strukturu pojedinih tehnika džudoa i aktivnosti pojedinih grupa mišića prilikom
realizacije određenog zahvata ili bacanja Na osnovu ovih pokazatelja utvrdićemo koji
su mišići najviše aktivirani tokom realizacije određene tehnike što će nam poslužiti kao
polazište za izbor određenog kompleksa specifičnih vježbi koje će imati najefikasniji
uticaj na njihov pravilan razvoj Prilikom primjene specifičnih vježbi koriste se i
dopunska opterećenja (spoljašnje opterećenje povećanje frekvence i trajanje vježbe)
pri čemu trener mora strogo voditi računa da primijenjeno spoljašnje opterećenje ne
naruši osnovnu biomehaničku strukturu kretanja i na taj način smanji racionalnost
izvođenja kretanja Pored uticaja na razvoj određenih grupa mišića sredstvima
specifične funkcionalno-motoričke pripreme takođe ćemo uticati na razvoj onih
motoričkih osobina za koje ocijenimo da u datom momentu uslovljavaju razvoj
određenih kvaliteta karakterističnih za džudo U zavisnosti od zadataka koje u
određenoj fazi pripreme želimo da rješavamo vježbe specifične pripreme uslovno
možemo da podijelimo na
bull vježbe za razvoj specifičnih motoričkih osobina
bull vježbe za usavršavanje specifičnih elemenata karakterističnih za džudo
Za odnos opštih i specifičnih funkcionalno-motoričkih priprema u džudou i
srodnim borilačkim sportovima interesantna su zapažanja poznatog sovjetskog
15
pedagoga iz ove oblasti profesora Čumakova i njegovih saradnika izloženih na donjoj
tabeli
Tabela 1 Odnos opšte i specifične pripreme (Dragić 1996)
Staž vježbanja Obim fizičke pripreme Specifična fizička priprema
Početnici 70 30
1-3 god 60 40
3-5 god 50 50
5-6 god 40 60
6-8 god 30 70
8 i više 20 80
Pravilno programiranje odnosa opšte i specifične pripreme džudista u određenoj
fazi ili periodu godišnjeg ciklusa treninga daje nam velike izglede na uspjeh
631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
Kao uspješan primjer možemo navesti pripreme džudo reprezentacije Jugoslavije
koje su bile sprovedene mjesec dana prije prvenstva svijeta u Beogradu 1989 godine
održane u tadašnjoj Čehoslovačkoj od 0709-15091989 godine a na kojem je
reprezentativac Jugoslavije Dragomir Bečanović osvojio zlatnu medalju
I dan priprema
Prije podne 0930 ndash 1100 h
bull Zagrijavanje džudo gimnastika 15 minuta
bull 15 minuta uči-komi na mjestu i kretanju
bull 7 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta
bull 10 minuta vježbe za opuštanje i smirivanje organizma
16
Poslije podne 1500 - 1630 h
bull 15 minuta zagrijavanje za randori u parteru
bull 7 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 5 minuta
bull Vježbe za relaksaciju 8 minuta
bull Poslije završenog treninga obavezna sauna bazen sa mineralnom vodom
hidromasaža opuštanje uz muziku Ukupno kompletan tretman traje 60 minuta
II dan priprema
Prije podne
bull Aktivan odmor (šetnja)
Poslije podne 1800 - 1930 h
bull Trčanje 5000m na vrijeme
bull Vježbe oblikovanja 15 minuta
bull Uskoci na mjestu 5 x 150 u seriji
bull Tehnika u kretanju sa dizanjem po 200 u seriji
bull 3 x 5 minuta rvanje sa puno guranja i vučenja
bull Poslije večere šetnja u prirodi od 2200 ndash 2300 h odmor na raspolaganju sauna
bazen hidromasaža sve ukupno 60 minuta
III dan priprema
Jutarnji trening 0715 - 0735 h
bull Vježbe oblikovanja i šetnja u šumi 1200 m dužine
Prije podne 1000 - 1200 h
bull Igranje fudbala u sali 35 minuta
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull 17 minuta uči komi u kretanju sa bacanjem
bull 4 x 5 minuta randori u stojećem stavu
Poslije podne 1700 - 1830 h
bull 10 minuta zagrijavanje
bull 10 minuta džudo parterna gimnastika
bull 15 minuta uči komi u kretanju
17
bull Randori u stojećem stavu 7 x 5 minuta pauza za odmor 3 minuta
bull Vježbe za relaksaciju i opuštanje
Večernji trening 2100 - 2200 h
bull 15 minuta plivanja u bazenu
bull 30 minuta sauna
bull 15 minuta hidro masaža u mineralnoj toploj vodi
IV dan priprema
Jutarnji trening 0710 - 0745 h
bull 4500 m trčanja svako svojim tempom
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull Uskoci na mjestu 2 x 200
bull Tehnika u kretanju 5 minuta kontinuirano
Prije podne 1000 - 1100 h
bull 10 minuta zagrijavanja
bull 10 minuta uči-komi na mjestu
bull 10 minuta uči-komi nožne tehnike u kretanju
bull 10 minuta uči-komi kombinacija
bull 5 x 1 minut uči-komi u parteru specijalke napad maksimalno
bull Vježbe snage sklekovi zgibovi sa partnerom trbuh-leđa polu mostovi vježbe
za mišiće vrata i na kraju istezanje
Poslije podne 1530 - 1710 h
bull 10 minuta zagrijavanja
bull 10 minuta uči-komi na mjestu
bull Uči-komi na 10 sekundi brzinski ulasci sa bacanjem na kraju onda drugi radi
tehniku 20 sekundi
bull 8 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza po 3 minuta
bull Nage-vaza svako po 100 bacanja
bull Vježbe za relaksaciju
bull 40 minuta posle ovog treninga sauna bazen masaža hidro masaža
18
V dan priprema
Prije podne 0930 - 1100 h
bull Igranje fudbala u sali 60 minuta
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull Vježbe za mišiće trbuha i leđa sklekovi zgibovi
Poslije podne 1530 - 1700 h
bull 10 minuta džudo vježbe oblikovanja
bull 5 minuta uči-komi na mjestu
bull 3 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta
bull 5 x 5 minuta randori linija sa pauzom od 5 minuta
bull Nage-komi svako po 150 bacanja
Večernji trening 2000 - 2130 h
bull Sauna bazen masaža
VI dan priprema
Jutarnji trening 0710 - 0745 h
bull Trčanje dužine 4500 m na vrijeme
bull 8 minuta vježbe oblikovanja
bull Uskoci na mjestu 2 x 250
Prije podne 1000 - 1130 h
bull 5 minuta zagrijavanje lak randori u parteru
bull 5 minuta vježbe oblikovanja zagrijavanja
bull 5 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta
bull 5 minuta relaksacija joga vježbama
Poslije podne 1700 - 1800 h
bull 10 minuta zagrijavanje
bull 10 minuta bucu-kari
bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 3 minuta
bull 5 minuta relaksacije
Večernji trening od 2100 - 2200 h
19
bull Bazen sauna hidro masaža
VII dan priprema
Jutarnji trening 1000 - 1100 h
bull Oštro trčanje 4000 m na vrijeme
bull 10 minuta vježbe oblikovanja
bull Uskoci na mjestu 2 x 200
bull Tehnika u kretanju sa dizanjem 10 minuta
Poslije podne 1700 - 1800 h
bull 10 minuta vježbe oblikovanja
bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta
bull 10 minuta relaksacija vježbama joge
Večernji trening 2100 - 2200 h
bull Sauna bazen hidro masaža
VIII dan priprema
bull Dan odmora povratak kući (Ćirković 1991)
20
7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage
Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno
uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje
snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora
partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na
zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na
razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike
količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista
primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog
perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom
procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu
treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo
izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)
Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao
procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje
(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja
bez prekida rada (do otkaza)
Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim
prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno
se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako
na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok
stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored
toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage
ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u
dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)
21
Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i
druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na
izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu
Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod
maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja
i metod izometrijskih naprezanja
711 Metod maksimalnog naprezanja
Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu
džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste
Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod
uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna
je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim
fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava
na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže
veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u
treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)
Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
22
712 Metod repetitivnih naprezanja
Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno
izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti
sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a
najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta
Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati
npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja
određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju
treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama
može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U
ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)
U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom
primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju
vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri
ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)
713 Metod dinamičkog naprezanja
Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao
što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici
zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru
mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja
odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom
Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip
rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku
izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje
treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje
pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što
23
markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja
pokreta
U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije
Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće
dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja
možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja
Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd
(Banović 2007)
Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
714 Metod izometrijskih naprezanja
Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta
naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u
stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa
eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično
služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod
izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi
24
Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje
rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-
10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne
treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da
uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2
mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe
labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u
naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne
sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti
sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda
pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke
kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović
2007)
Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-
treninga-snage-iii-deo
25
72 Usavršavanje brzine
Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom
vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović
i Idrizović 2001)
Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada
vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne
forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata
tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim
dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom
brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave
brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili
specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane
protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje
specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova
brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode
usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog
pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova
Slika 6 Usavršavanje brzine
Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
26
721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi
(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići
visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja
brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće
suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)
Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na
početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan
pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno
dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj
početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu
sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal
Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili
više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se
unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u
27
kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na
primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za
dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu
mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja
Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon
zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije
praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog
trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je
od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista
visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja
Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri
pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada
protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i
dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije
pojavljuju izolovano
722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da
je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine
određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa
određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u
izvođenju datog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a
naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu
svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske
kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog
pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i
pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu
28
sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno
izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)
Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
73 Usavršavanje izdržljivosti
Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u
toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što
borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju
svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)
Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na
efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)
Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo
ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je
usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa
završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od
par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta
Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj
borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost
29
džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-
sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne
izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje
anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod
kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri
čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad
u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85
opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog
opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj
zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena
kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista
po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)
Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti
Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-
za-eksplozivnost
731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne
energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na
periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju
30
funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju
kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam
predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)
Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju
duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja
kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih
mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u
minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se
stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti
džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja
(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i
njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše
neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao
uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40
min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u
31
pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje
mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)
U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva
minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi
stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se
primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić
1979)
732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od
nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista
ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je
frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u
ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti
nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u
fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na
značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti
Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu
ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna
ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti
takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara
kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta
gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U
procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati
učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica
opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo
anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži
predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti
32
džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod
Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A
osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i
odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje
započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u
minuti
Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima
opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali
dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja
sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi
pasivni odmori (Dragić 1996)
Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
74 Usavršavanje okretnosti
Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi
pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi
pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se
33
mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti
razlikujemo dvije uzajamno povezane metode
bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje
u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito
izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme
zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz
puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-
oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove
motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8
godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje
novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju
usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali
samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti
dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti
Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe
i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta
obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom
kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske
igre itd)
bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom
primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju
(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke
pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da
djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala
situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na
novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora
ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno
primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste
dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo
34
aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se
iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima
zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz
različitih položaja (Dragić 1996)
75 Usavršavanje gipkosti u džudou
Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za
izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti
Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu
pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura
kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim
situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih
osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao
osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od
zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada
usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog
procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri
primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)
Slika 12 Usavršavanje gipkosti
Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
35
Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u
svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo
gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj
snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za
usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim
uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u
cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na
dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku
koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode
pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su
bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom
izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u
takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe
ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i
pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač
sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od
dinamičkog načina
bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja
izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom
narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja
pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko
tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem
se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i
gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja
treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati
da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba
izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno
slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i
odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)
36
8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno
mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u
sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu
samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje
napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima
treninga u toku sportske borbe)
U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane
sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane
sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u
najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora
bull funkcionalnog stanja organizma
bull veličine opterećenja (Dragić 1996)
Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu
utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava
stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom
procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za
sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem
je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču
na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U
trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na
prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti
sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u
stanje pretreniranosti
Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena
treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti
odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg
opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja
37
što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki
naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo
bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom
određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo
pridržavati sledećih principa
bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog
sportiste posebno
bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na
prethodnom
bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od
prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće
opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)
Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost
organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog
procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških
zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite
nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o
nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što
svakako zavisi od doziranja opterećenja
Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih
osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje
se polazi
Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom
od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100
te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)
38
9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće
sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku
i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se
povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz
mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem
poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i
ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U
džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim
povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje
zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova
Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od
toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama
Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju
kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i
kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja
Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo
lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za
džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu
specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno
lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove
pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)
Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći
trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste
do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi
stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje
može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl
39
Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma
nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja
organizma
bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u
njima u toku laganog aerobnog rada
bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili
angažovani u toku sportskog treninga
bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža
toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)
40
10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od
pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti
pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa
optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge
strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme
zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo
kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne
grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-
motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata
Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage
(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim
toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti
aerobnog i anaerobnog tipa
U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji
je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i
izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata
Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata
potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se
svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki
izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne
funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i
međunarodnoj sceni
41
LITERATURA
1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-
matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu
2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika
Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska
akademija
3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko
izdanje
4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke
kulture
5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke
kulture Vojvodine
6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica
Univerzitet Crne Gore
7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u
Zagrebu
8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi
Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine
9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u
Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet
sveučilišta u Zagrebu
11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki
fakultet sveučilišta u Zagrebu
12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska
akademija
42
SLIKE
Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg
Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb
Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu
Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-
treninga-snage-iii-deo
Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-
eksplozivnost
Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
43
BIOGRAFIJA
Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne
Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet
za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i
profesionalno se bavio džudom
Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac
Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine
Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara
44
sposobnosti koje će im omogućiti uspješnu izgradnju motoričkih osobina a kao solidnu
osnovu za kasniju uspješnu primjenu složene tehnike džudoa u sportskoj borbi
U procesu priprema sportista u okviru fizičke pripreme razlikujemo opštu i
specifičnu fizičku pripremu Pod opštom funkcionalno-motoričkom pripremom
podrazumijevamo stanje organizma i razvijenost motoričkih sposobnosti koje čine
čovjeka sposobnim da se uspješno bavi sportskim aktivnostima tj da izvodi rad
različitog karaktera (Dragić 1996)
Pod specifičnom funkcionalno-motoričkom pripremom podrazumijevamo stanje
organizma i razvijenost sposobnosti koje čine džudistu sposobnim da dostiže vrhunske
rezultate
62 Opšta funkcionalno-motorička priprema
Opšta funkcionalna-motorička priprema se sastoji u razvoju primarnih
sposobnosti i karakteristika sportista sa ciljem razvijanja opšte kondicione treniranosti
primjenjujući prvenstveno trenažne sadržaje koji su usmjereni na razvoj sposobnosti
karakteristika sportista koje nisu specifične za određenu sportsku aktivnost (Malacko i
Doder 2008)
Ova priprema podrazumijeva proces harmičnog razvoja bazičnih funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti Opšta funkcionalno-motorička priprema je usmjerena na
podizanje efikasnosti svih organa i organskih sistema u funkcionalnom smislu
povećanje kordinacionih sposobnosti povećanje snage brzine i izdržljivosti U ovoj
pripremi veliki je akcenat na globalnoj obradi lokomotornog aparata Jedan od osnovnih
zadataka programa funkcionalno-motoričke pripreme jeste optimalan izbor vježbi
U sredstva opšte funkcionalno-motoričke pripreme prvenstveno spadaju vježbe
koje svestrano usavršavaju motoričke osobine i učvršćuju elementarne motoričke
navike vodeći pritom računa o njihovom harmoničnom djelovanju na organizam
sportiste (hodanje trčanje elementarne igre sportske igre plivanje skijanje
gimnastika vježbe sa opterećenjem itd)
13
Važno mjesto zauzimaju i vježbe kojima se preventivno djeluje na kritične zone
lokomotornog aparata npr kičma koje su izložene većim naporima a time i riziku za
povrede
U treningu sportista najpoznatije i najpogodnije su razne forme stanica posebno
sistem bdquoiz vježbe u vježbuldquo pri kojem se može obaviti i do stotinu vježbi različite
složenosti kontinuirano jedna za drugom Vježbe u parovima su veoma korisne
pogotovo u treningu mlađih sportista
U cilju postizanja većeg nivoa opšte funkcionalno-motoričke pripreme mogu se sa
uspjehom koristiti i određeni elementi iz borilačkih sportova Analizirajući krajnje
ciljeve i zadatke opšte funkcionalno-motoričke pripreme sa aspekta zahtjeva džudo
sporta potrebno je imati u vidu sledeće
bull da se izborom i primjenom sredstava opšte funkcionalno motoričke pripreme
doprinese opštem biološkom razvoju kao i razvoju motorike i pozitivnih
moralno-voljnih osobina džudista
bull tokom izbora i primjene sredstava opšte funkcionalno-motoričke pripreme
treba razvijati naročite fizičke sposobnosti koje su po karakteru nervno-
mišićnih naprezanja i načinu funkcionisanja organizma sličniji pokretima u
džudou
bull da se obogati fond kretanja džudista u usvajanju one motoričke navike koja
će ubrzati pozitivan prenos tj pozitivno uzajamno djelovanje između
vladanja tehnikom jedne vježbe i uspješnog ovladavanja i izvođenja druge
koja će ubrzati formiranje specifičnih navika neposredno potrebnih u džudou
bull da prelaskom na drugačiji karakter kretanja omogućuje potpunije i brže
odmaranje organizma i obnavljanje radne sposobnosti (Dragić1996)
14
63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
Cilj specifične funkcionalno-motoričke pripreme jeste da se izvrši kompleksna
adaptacija organizma u procesu razvoja i usavršavanja funkcionalnih i motoričkih
sposobnosti i adaptacija na sasvim određene kretne strukture koje po strukturi
opterećenju i dinamici odgovaraju datoj sportskoj grani Specifična funkcionalno-
motorička priprema utiče na razvoj motoričkih osobina neophodnih za izvođenje
specifičnih pokreta a koristi se kao sastavni dio cjeloukupnog stručno-pedagoškog
procesa usko povezana sa usavršavanjem tehničko-taktičkih elemenata (Dragić 1996)
Ukoliko želimo da izvršimo pravilan izbor odgovarajućih specifičnih vježbi za
džudo i usmjerimo ih na usavršavanje bilo koje motoričke osobine neophodno je dobro
proučiti strukturu pojedinih tehnika džudoa i aktivnosti pojedinih grupa mišića prilikom
realizacije određenog zahvata ili bacanja Na osnovu ovih pokazatelja utvrdićemo koji
su mišići najviše aktivirani tokom realizacije određene tehnike što će nam poslužiti kao
polazište za izbor određenog kompleksa specifičnih vježbi koje će imati najefikasniji
uticaj na njihov pravilan razvoj Prilikom primjene specifičnih vježbi koriste se i
dopunska opterećenja (spoljašnje opterećenje povećanje frekvence i trajanje vježbe)
pri čemu trener mora strogo voditi računa da primijenjeno spoljašnje opterećenje ne
naruši osnovnu biomehaničku strukturu kretanja i na taj način smanji racionalnost
izvođenja kretanja Pored uticaja na razvoj određenih grupa mišića sredstvima
specifične funkcionalno-motoričke pripreme takođe ćemo uticati na razvoj onih
motoričkih osobina za koje ocijenimo da u datom momentu uslovljavaju razvoj
određenih kvaliteta karakterističnih za džudo U zavisnosti od zadataka koje u
određenoj fazi pripreme želimo da rješavamo vježbe specifične pripreme uslovno
možemo da podijelimo na
bull vježbe za razvoj specifičnih motoričkih osobina
bull vježbe za usavršavanje specifičnih elemenata karakterističnih za džudo
Za odnos opštih i specifičnih funkcionalno-motoričkih priprema u džudou i
srodnim borilačkim sportovima interesantna su zapažanja poznatog sovjetskog
15
pedagoga iz ove oblasti profesora Čumakova i njegovih saradnika izloženih na donjoj
tabeli
Tabela 1 Odnos opšte i specifične pripreme (Dragić 1996)
Staž vježbanja Obim fizičke pripreme Specifična fizička priprema
Početnici 70 30
1-3 god 60 40
3-5 god 50 50
5-6 god 40 60
6-8 god 30 70
8 i više 20 80
Pravilno programiranje odnosa opšte i specifične pripreme džudista u određenoj
fazi ili periodu godišnjeg ciklusa treninga daje nam velike izglede na uspjeh
631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
Kao uspješan primjer možemo navesti pripreme džudo reprezentacije Jugoslavije
koje su bile sprovedene mjesec dana prije prvenstva svijeta u Beogradu 1989 godine
održane u tadašnjoj Čehoslovačkoj od 0709-15091989 godine a na kojem je
reprezentativac Jugoslavije Dragomir Bečanović osvojio zlatnu medalju
I dan priprema
Prije podne 0930 ndash 1100 h
bull Zagrijavanje džudo gimnastika 15 minuta
bull 15 minuta uči-komi na mjestu i kretanju
bull 7 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta
bull 10 minuta vježbe za opuštanje i smirivanje organizma
16
Poslije podne 1500 - 1630 h
bull 15 minuta zagrijavanje za randori u parteru
bull 7 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 5 minuta
bull Vježbe za relaksaciju 8 minuta
bull Poslije završenog treninga obavezna sauna bazen sa mineralnom vodom
hidromasaža opuštanje uz muziku Ukupno kompletan tretman traje 60 minuta
II dan priprema
Prije podne
bull Aktivan odmor (šetnja)
Poslije podne 1800 - 1930 h
bull Trčanje 5000m na vrijeme
bull Vježbe oblikovanja 15 minuta
bull Uskoci na mjestu 5 x 150 u seriji
bull Tehnika u kretanju sa dizanjem po 200 u seriji
bull 3 x 5 minuta rvanje sa puno guranja i vučenja
bull Poslije večere šetnja u prirodi od 2200 ndash 2300 h odmor na raspolaganju sauna
bazen hidromasaža sve ukupno 60 minuta
III dan priprema
Jutarnji trening 0715 - 0735 h
bull Vježbe oblikovanja i šetnja u šumi 1200 m dužine
Prije podne 1000 - 1200 h
bull Igranje fudbala u sali 35 minuta
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull 17 minuta uči komi u kretanju sa bacanjem
bull 4 x 5 minuta randori u stojećem stavu
Poslije podne 1700 - 1830 h
bull 10 minuta zagrijavanje
bull 10 minuta džudo parterna gimnastika
bull 15 minuta uči komi u kretanju
17
bull Randori u stojećem stavu 7 x 5 minuta pauza za odmor 3 minuta
bull Vježbe za relaksaciju i opuštanje
Večernji trening 2100 - 2200 h
bull 15 minuta plivanja u bazenu
bull 30 minuta sauna
bull 15 minuta hidro masaža u mineralnoj toploj vodi
IV dan priprema
Jutarnji trening 0710 - 0745 h
bull 4500 m trčanja svako svojim tempom
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull Uskoci na mjestu 2 x 200
bull Tehnika u kretanju 5 minuta kontinuirano
Prije podne 1000 - 1100 h
bull 10 minuta zagrijavanja
bull 10 minuta uči-komi na mjestu
bull 10 minuta uči-komi nožne tehnike u kretanju
bull 10 minuta uči-komi kombinacija
bull 5 x 1 minut uči-komi u parteru specijalke napad maksimalno
bull Vježbe snage sklekovi zgibovi sa partnerom trbuh-leđa polu mostovi vježbe
za mišiće vrata i na kraju istezanje
Poslije podne 1530 - 1710 h
bull 10 minuta zagrijavanja
bull 10 minuta uči-komi na mjestu
bull Uči-komi na 10 sekundi brzinski ulasci sa bacanjem na kraju onda drugi radi
tehniku 20 sekundi
bull 8 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza po 3 minuta
bull Nage-vaza svako po 100 bacanja
bull Vježbe za relaksaciju
bull 40 minuta posle ovog treninga sauna bazen masaža hidro masaža
18
V dan priprema
Prije podne 0930 - 1100 h
bull Igranje fudbala u sali 60 minuta
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull Vježbe za mišiće trbuha i leđa sklekovi zgibovi
Poslije podne 1530 - 1700 h
bull 10 minuta džudo vježbe oblikovanja
bull 5 minuta uči-komi na mjestu
bull 3 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta
bull 5 x 5 minuta randori linija sa pauzom od 5 minuta
bull Nage-komi svako po 150 bacanja
Večernji trening 2000 - 2130 h
bull Sauna bazen masaža
VI dan priprema
Jutarnji trening 0710 - 0745 h
bull Trčanje dužine 4500 m na vrijeme
bull 8 minuta vježbe oblikovanja
bull Uskoci na mjestu 2 x 250
Prije podne 1000 - 1130 h
bull 5 minuta zagrijavanje lak randori u parteru
bull 5 minuta vježbe oblikovanja zagrijavanja
bull 5 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta
bull 5 minuta relaksacija joga vježbama
Poslije podne 1700 - 1800 h
bull 10 minuta zagrijavanje
bull 10 minuta bucu-kari
bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 3 minuta
bull 5 minuta relaksacije
Večernji trening od 2100 - 2200 h
19
bull Bazen sauna hidro masaža
VII dan priprema
Jutarnji trening 1000 - 1100 h
bull Oštro trčanje 4000 m na vrijeme
bull 10 minuta vježbe oblikovanja
bull Uskoci na mjestu 2 x 200
bull Tehnika u kretanju sa dizanjem 10 minuta
Poslije podne 1700 - 1800 h
bull 10 minuta vježbe oblikovanja
bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta
bull 10 minuta relaksacija vježbama joge
Večernji trening 2100 - 2200 h
bull Sauna bazen hidro masaža
VIII dan priprema
bull Dan odmora povratak kući (Ćirković 1991)
20
7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage
Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno
uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje
snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora
partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na
zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na
razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike
količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista
primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog
perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom
procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu
treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo
izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)
Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao
procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje
(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja
bez prekida rada (do otkaza)
Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim
prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno
se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako
na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok
stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored
toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage
ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u
dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)
21
Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i
druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na
izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu
Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod
maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja
i metod izometrijskih naprezanja
711 Metod maksimalnog naprezanja
Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu
džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste
Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod
uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna
je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim
fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava
na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže
veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u
treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)
Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
22
712 Metod repetitivnih naprezanja
Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno
izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti
sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a
najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta
Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati
npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja
određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju
treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama
može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U
ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)
U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom
primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju
vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri
ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)
713 Metod dinamičkog naprezanja
Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao
što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici
zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru
mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja
odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom
Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip
rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku
izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje
treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje
pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što
23
markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja
pokreta
U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije
Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće
dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja
možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja
Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd
(Banović 2007)
Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
714 Metod izometrijskih naprezanja
Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta
naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u
stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa
eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično
služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod
izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi
24
Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje
rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-
10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne
treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da
uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2
mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe
labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u
naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne
sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti
sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda
pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke
kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović
2007)
Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-
treninga-snage-iii-deo
25
72 Usavršavanje brzine
Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom
vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović
i Idrizović 2001)
Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada
vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne
forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata
tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim
dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom
brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave
brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili
specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane
protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje
specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova
brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode
usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog
pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova
Slika 6 Usavršavanje brzine
Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
26
721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi
(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići
visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja
brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće
suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)
Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na
početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan
pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno
dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj
početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu
sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal
Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili
više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se
unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u
27
kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na
primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za
dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu
mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja
Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon
zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije
praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog
trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je
od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista
visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja
Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri
pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada
protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i
dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije
pojavljuju izolovano
722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da
je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine
određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa
određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u
izvođenju datog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a
naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu
svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske
kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog
pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i
pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu
28
sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno
izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)
Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
73 Usavršavanje izdržljivosti
Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u
toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što
borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju
svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)
Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na
efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)
Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo
ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je
usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa
završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od
par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta
Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj
borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost
29
džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-
sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne
izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje
anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod
kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri
čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad
u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85
opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog
opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj
zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena
kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista
po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)
Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti
Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-
za-eksplozivnost
731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne
energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na
periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju
30
funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju
kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam
predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)
Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju
duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja
kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih
mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u
minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se
stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti
džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja
(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i
njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše
neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao
uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40
min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u
31
pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje
mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)
U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva
minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi
stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se
primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić
1979)
732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od
nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista
ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je
frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u
ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti
nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u
fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na
značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti
Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu
ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna
ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti
takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara
kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta
gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U
procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati
učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica
opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo
anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži
predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti
32
džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod
Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A
osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i
odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje
započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u
minuti
Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima
opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali
dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja
sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi
pasivni odmori (Dragić 1996)
Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
74 Usavršavanje okretnosti
Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi
pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi
pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se
33
mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti
razlikujemo dvije uzajamno povezane metode
bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje
u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito
izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme
zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz
puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-
oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove
motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8
godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje
novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju
usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali
samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti
dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti
Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe
i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta
obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom
kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske
igre itd)
bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom
primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju
(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke
pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da
djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala
situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na
novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora
ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno
primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste
dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo
34
aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se
iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima
zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz
različitih položaja (Dragić 1996)
75 Usavršavanje gipkosti u džudou
Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za
izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti
Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu
pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura
kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim
situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih
osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao
osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od
zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada
usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog
procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri
primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)
Slika 12 Usavršavanje gipkosti
Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
35
Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u
svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo
gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj
snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za
usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim
uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u
cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na
dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku
koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode
pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su
bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom
izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u
takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe
ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i
pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač
sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od
dinamičkog načina
bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja
izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom
narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja
pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko
tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem
se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i
gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja
treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati
da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba
izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno
slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i
odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)
36
8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno
mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u
sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu
samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje
napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima
treninga u toku sportske borbe)
U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane
sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane
sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u
najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora
bull funkcionalnog stanja organizma
bull veličine opterećenja (Dragić 1996)
Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu
utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava
stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom
procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za
sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem
je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču
na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U
trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na
prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti
sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u
stanje pretreniranosti
Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena
treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti
odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg
opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja
37
što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki
naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo
bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom
određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo
pridržavati sledećih principa
bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog
sportiste posebno
bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na
prethodnom
bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od
prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće
opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)
Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost
organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog
procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških
zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite
nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o
nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što
svakako zavisi od doziranja opterećenja
Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih
osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje
se polazi
Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom
od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100
te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)
38
9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće
sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku
i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se
povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz
mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem
poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i
ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U
džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim
povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje
zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova
Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od
toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama
Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju
kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i
kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja
Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo
lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za
džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu
specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno
lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove
pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)
Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći
trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste
do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi
stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje
može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl
39
Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma
nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja
organizma
bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u
njima u toku laganog aerobnog rada
bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili
angažovani u toku sportskog treninga
bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža
toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)
40
10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od
pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti
pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa
optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge
strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme
zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo
kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne
grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-
motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata
Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage
(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim
toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti
aerobnog i anaerobnog tipa
U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji
je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i
izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata
Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata
potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se
svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki
izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne
funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i
međunarodnoj sceni
41
LITERATURA
1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-
matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu
2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika
Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska
akademija
3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko
izdanje
4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke
kulture
5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke
kulture Vojvodine
6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica
Univerzitet Crne Gore
7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u
Zagrebu
8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi
Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine
9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u
Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet
sveučilišta u Zagrebu
11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki
fakultet sveučilišta u Zagrebu
12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska
akademija
42
SLIKE
Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg
Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb
Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu
Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-
treninga-snage-iii-deo
Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-
eksplozivnost
Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
43
BIOGRAFIJA
Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne
Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet
za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i
profesionalno se bavio džudom
Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac
Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine
Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara
44
Važno mjesto zauzimaju i vježbe kojima se preventivno djeluje na kritične zone
lokomotornog aparata npr kičma koje su izložene većim naporima a time i riziku za
povrede
U treningu sportista najpoznatije i najpogodnije su razne forme stanica posebno
sistem bdquoiz vježbe u vježbuldquo pri kojem se može obaviti i do stotinu vježbi različite
složenosti kontinuirano jedna za drugom Vježbe u parovima su veoma korisne
pogotovo u treningu mlađih sportista
U cilju postizanja većeg nivoa opšte funkcionalno-motoričke pripreme mogu se sa
uspjehom koristiti i određeni elementi iz borilačkih sportova Analizirajući krajnje
ciljeve i zadatke opšte funkcionalno-motoričke pripreme sa aspekta zahtjeva džudo
sporta potrebno je imati u vidu sledeće
bull da se izborom i primjenom sredstava opšte funkcionalno motoričke pripreme
doprinese opštem biološkom razvoju kao i razvoju motorike i pozitivnih
moralno-voljnih osobina džudista
bull tokom izbora i primjene sredstava opšte funkcionalno-motoričke pripreme
treba razvijati naročite fizičke sposobnosti koje su po karakteru nervno-
mišićnih naprezanja i načinu funkcionisanja organizma sličniji pokretima u
džudou
bull da se obogati fond kretanja džudista u usvajanju one motoričke navike koja
će ubrzati pozitivan prenos tj pozitivno uzajamno djelovanje između
vladanja tehnikom jedne vježbe i uspješnog ovladavanja i izvođenja druge
koja će ubrzati formiranje specifičnih navika neposredno potrebnih u džudou
bull da prelaskom na drugačiji karakter kretanja omogućuje potpunije i brže
odmaranje organizma i obnavljanje radne sposobnosti (Dragić1996)
14
63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
Cilj specifične funkcionalno-motoričke pripreme jeste da se izvrši kompleksna
adaptacija organizma u procesu razvoja i usavršavanja funkcionalnih i motoričkih
sposobnosti i adaptacija na sasvim određene kretne strukture koje po strukturi
opterećenju i dinamici odgovaraju datoj sportskoj grani Specifična funkcionalno-
motorička priprema utiče na razvoj motoričkih osobina neophodnih za izvođenje
specifičnih pokreta a koristi se kao sastavni dio cjeloukupnog stručno-pedagoškog
procesa usko povezana sa usavršavanjem tehničko-taktičkih elemenata (Dragić 1996)
Ukoliko želimo da izvršimo pravilan izbor odgovarajućih specifičnih vježbi za
džudo i usmjerimo ih na usavršavanje bilo koje motoričke osobine neophodno je dobro
proučiti strukturu pojedinih tehnika džudoa i aktivnosti pojedinih grupa mišića prilikom
realizacije određenog zahvata ili bacanja Na osnovu ovih pokazatelja utvrdićemo koji
su mišići najviše aktivirani tokom realizacije određene tehnike što će nam poslužiti kao
polazište za izbor određenog kompleksa specifičnih vježbi koje će imati najefikasniji
uticaj na njihov pravilan razvoj Prilikom primjene specifičnih vježbi koriste se i
dopunska opterećenja (spoljašnje opterećenje povećanje frekvence i trajanje vježbe)
pri čemu trener mora strogo voditi računa da primijenjeno spoljašnje opterećenje ne
naruši osnovnu biomehaničku strukturu kretanja i na taj način smanji racionalnost
izvođenja kretanja Pored uticaja na razvoj određenih grupa mišića sredstvima
specifične funkcionalno-motoričke pripreme takođe ćemo uticati na razvoj onih
motoričkih osobina za koje ocijenimo da u datom momentu uslovljavaju razvoj
određenih kvaliteta karakterističnih za džudo U zavisnosti od zadataka koje u
određenoj fazi pripreme želimo da rješavamo vježbe specifične pripreme uslovno
možemo da podijelimo na
bull vježbe za razvoj specifičnih motoričkih osobina
bull vježbe za usavršavanje specifičnih elemenata karakterističnih za džudo
Za odnos opštih i specifičnih funkcionalno-motoričkih priprema u džudou i
srodnim borilačkim sportovima interesantna su zapažanja poznatog sovjetskog
15
pedagoga iz ove oblasti profesora Čumakova i njegovih saradnika izloženih na donjoj
tabeli
Tabela 1 Odnos opšte i specifične pripreme (Dragić 1996)
Staž vježbanja Obim fizičke pripreme Specifična fizička priprema
Početnici 70 30
1-3 god 60 40
3-5 god 50 50
5-6 god 40 60
6-8 god 30 70
8 i više 20 80
Pravilno programiranje odnosa opšte i specifične pripreme džudista u određenoj
fazi ili periodu godišnjeg ciklusa treninga daje nam velike izglede na uspjeh
631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
Kao uspješan primjer možemo navesti pripreme džudo reprezentacije Jugoslavije
koje su bile sprovedene mjesec dana prije prvenstva svijeta u Beogradu 1989 godine
održane u tadašnjoj Čehoslovačkoj od 0709-15091989 godine a na kojem je
reprezentativac Jugoslavije Dragomir Bečanović osvojio zlatnu medalju
I dan priprema
Prije podne 0930 ndash 1100 h
bull Zagrijavanje džudo gimnastika 15 minuta
bull 15 minuta uči-komi na mjestu i kretanju
bull 7 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta
bull 10 minuta vježbe za opuštanje i smirivanje organizma
16
Poslije podne 1500 - 1630 h
bull 15 minuta zagrijavanje za randori u parteru
bull 7 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 5 minuta
bull Vježbe za relaksaciju 8 minuta
bull Poslije završenog treninga obavezna sauna bazen sa mineralnom vodom
hidromasaža opuštanje uz muziku Ukupno kompletan tretman traje 60 minuta
II dan priprema
Prije podne
bull Aktivan odmor (šetnja)
Poslije podne 1800 - 1930 h
bull Trčanje 5000m na vrijeme
bull Vježbe oblikovanja 15 minuta
bull Uskoci na mjestu 5 x 150 u seriji
bull Tehnika u kretanju sa dizanjem po 200 u seriji
bull 3 x 5 minuta rvanje sa puno guranja i vučenja
bull Poslije večere šetnja u prirodi od 2200 ndash 2300 h odmor na raspolaganju sauna
bazen hidromasaža sve ukupno 60 minuta
III dan priprema
Jutarnji trening 0715 - 0735 h
bull Vježbe oblikovanja i šetnja u šumi 1200 m dužine
Prije podne 1000 - 1200 h
bull Igranje fudbala u sali 35 minuta
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull 17 minuta uči komi u kretanju sa bacanjem
bull 4 x 5 minuta randori u stojećem stavu
Poslije podne 1700 - 1830 h
bull 10 minuta zagrijavanje
bull 10 minuta džudo parterna gimnastika
bull 15 minuta uči komi u kretanju
17
bull Randori u stojećem stavu 7 x 5 minuta pauza za odmor 3 minuta
bull Vježbe za relaksaciju i opuštanje
Večernji trening 2100 - 2200 h
bull 15 minuta plivanja u bazenu
bull 30 minuta sauna
bull 15 minuta hidro masaža u mineralnoj toploj vodi
IV dan priprema
Jutarnji trening 0710 - 0745 h
bull 4500 m trčanja svako svojim tempom
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull Uskoci na mjestu 2 x 200
bull Tehnika u kretanju 5 minuta kontinuirano
Prije podne 1000 - 1100 h
bull 10 minuta zagrijavanja
bull 10 minuta uči-komi na mjestu
bull 10 minuta uči-komi nožne tehnike u kretanju
bull 10 minuta uči-komi kombinacija
bull 5 x 1 minut uči-komi u parteru specijalke napad maksimalno
bull Vježbe snage sklekovi zgibovi sa partnerom trbuh-leđa polu mostovi vježbe
za mišiće vrata i na kraju istezanje
Poslije podne 1530 - 1710 h
bull 10 minuta zagrijavanja
bull 10 minuta uči-komi na mjestu
bull Uči-komi na 10 sekundi brzinski ulasci sa bacanjem na kraju onda drugi radi
tehniku 20 sekundi
bull 8 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza po 3 minuta
bull Nage-vaza svako po 100 bacanja
bull Vježbe za relaksaciju
bull 40 minuta posle ovog treninga sauna bazen masaža hidro masaža
18
V dan priprema
Prije podne 0930 - 1100 h
bull Igranje fudbala u sali 60 minuta
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull Vježbe za mišiće trbuha i leđa sklekovi zgibovi
Poslije podne 1530 - 1700 h
bull 10 minuta džudo vježbe oblikovanja
bull 5 minuta uči-komi na mjestu
bull 3 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta
bull 5 x 5 minuta randori linija sa pauzom od 5 minuta
bull Nage-komi svako po 150 bacanja
Večernji trening 2000 - 2130 h
bull Sauna bazen masaža
VI dan priprema
Jutarnji trening 0710 - 0745 h
bull Trčanje dužine 4500 m na vrijeme
bull 8 minuta vježbe oblikovanja
bull Uskoci na mjestu 2 x 250
Prije podne 1000 - 1130 h
bull 5 minuta zagrijavanje lak randori u parteru
bull 5 minuta vježbe oblikovanja zagrijavanja
bull 5 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta
bull 5 minuta relaksacija joga vježbama
Poslije podne 1700 - 1800 h
bull 10 minuta zagrijavanje
bull 10 minuta bucu-kari
bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 3 minuta
bull 5 minuta relaksacije
Večernji trening od 2100 - 2200 h
19
bull Bazen sauna hidro masaža
VII dan priprema
Jutarnji trening 1000 - 1100 h
bull Oštro trčanje 4000 m na vrijeme
bull 10 minuta vježbe oblikovanja
bull Uskoci na mjestu 2 x 200
bull Tehnika u kretanju sa dizanjem 10 minuta
Poslije podne 1700 - 1800 h
bull 10 minuta vježbe oblikovanja
bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta
bull 10 minuta relaksacija vježbama joge
Večernji trening 2100 - 2200 h
bull Sauna bazen hidro masaža
VIII dan priprema
bull Dan odmora povratak kući (Ćirković 1991)
20
7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage
Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno
uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje
snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora
partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na
zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na
razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike
količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista
primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog
perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom
procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu
treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo
izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)
Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao
procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje
(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja
bez prekida rada (do otkaza)
Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim
prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno
se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako
na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok
stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored
toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage
ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u
dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)
21
Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i
druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na
izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu
Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod
maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja
i metod izometrijskih naprezanja
711 Metod maksimalnog naprezanja
Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu
džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste
Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod
uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna
je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim
fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava
na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže
veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u
treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)
Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
22
712 Metod repetitivnih naprezanja
Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno
izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti
sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a
najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta
Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati
npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja
određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju
treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama
može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U
ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)
U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom
primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju
vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri
ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)
713 Metod dinamičkog naprezanja
Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao
što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici
zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru
mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja
odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom
Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip
rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku
izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje
treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje
pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što
23
markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja
pokreta
U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije
Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće
dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja
možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja
Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd
(Banović 2007)
Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
714 Metod izometrijskih naprezanja
Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta
naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u
stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa
eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično
služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod
izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi
24
Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje
rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-
10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne
treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da
uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2
mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe
labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u
naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne
sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti
sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda
pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke
kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović
2007)
Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-
treninga-snage-iii-deo
25
72 Usavršavanje brzine
Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom
vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović
i Idrizović 2001)
Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada
vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne
forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata
tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim
dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom
brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave
brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili
specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane
protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje
specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova
brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode
usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog
pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova
Slika 6 Usavršavanje brzine
Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
26
721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi
(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići
visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja
brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće
suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)
Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na
početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan
pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno
dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj
početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu
sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal
Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili
više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se
unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u
27
kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na
primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za
dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu
mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja
Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon
zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije
praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog
trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je
od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista
visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja
Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri
pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada
protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i
dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije
pojavljuju izolovano
722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da
je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine
određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa
određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u
izvođenju datog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a
naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu
svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske
kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog
pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i
pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu
28
sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno
izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)
Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
73 Usavršavanje izdržljivosti
Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u
toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što
borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju
svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)
Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na
efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)
Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo
ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je
usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa
završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od
par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta
Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj
borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost
29
džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-
sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne
izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje
anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod
kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri
čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad
u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85
opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog
opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj
zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena
kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista
po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)
Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti
Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-
za-eksplozivnost
731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne
energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na
periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju
30
funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju
kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam
predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)
Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju
duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja
kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih
mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u
minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se
stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti
džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja
(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i
njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše
neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao
uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40
min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u
31
pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje
mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)
U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva
minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi
stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se
primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić
1979)
732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od
nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista
ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je
frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u
ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti
nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u
fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na
značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti
Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu
ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna
ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti
takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara
kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta
gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U
procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati
učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica
opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo
anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži
predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti
32
džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod
Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A
osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i
odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje
započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u
minuti
Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima
opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali
dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja
sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi
pasivni odmori (Dragić 1996)
Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
74 Usavršavanje okretnosti
Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi
pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi
pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se
33
mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti
razlikujemo dvije uzajamno povezane metode
bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje
u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito
izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme
zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz
puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-
oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove
motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8
godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje
novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju
usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali
samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti
dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti
Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe
i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta
obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom
kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske
igre itd)
bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom
primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju
(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke
pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da
djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala
situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na
novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora
ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno
primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste
dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo
34
aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se
iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima
zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz
različitih položaja (Dragić 1996)
75 Usavršavanje gipkosti u džudou
Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za
izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti
Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu
pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura
kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim
situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih
osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao
osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od
zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada
usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog
procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri
primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)
Slika 12 Usavršavanje gipkosti
Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
35
Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u
svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo
gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj
snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za
usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim
uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u
cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na
dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku
koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode
pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su
bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom
izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u
takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe
ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i
pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač
sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od
dinamičkog načina
bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja
izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom
narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja
pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko
tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem
se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i
gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja
treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati
da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba
izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno
slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i
odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)
36
8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno
mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u
sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu
samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje
napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima
treninga u toku sportske borbe)
U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane
sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane
sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u
najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora
bull funkcionalnog stanja organizma
bull veličine opterećenja (Dragić 1996)
Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu
utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava
stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom
procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za
sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem
je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču
na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U
trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na
prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti
sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u
stanje pretreniranosti
Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena
treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti
odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg
opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja
37
što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki
naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo
bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom
određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo
pridržavati sledećih principa
bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog
sportiste posebno
bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na
prethodnom
bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od
prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće
opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)
Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost
organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog
procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških
zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite
nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o
nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što
svakako zavisi od doziranja opterećenja
Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih
osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje
se polazi
Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom
od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100
te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)
38
9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće
sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku
i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se
povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz
mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem
poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i
ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U
džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim
povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje
zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova
Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od
toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama
Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju
kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i
kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja
Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo
lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za
džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu
specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno
lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove
pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)
Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći
trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste
do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi
stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje
može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl
39
Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma
nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja
organizma
bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u
njima u toku laganog aerobnog rada
bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili
angažovani u toku sportskog treninga
bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža
toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)
40
10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od
pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti
pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa
optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge
strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme
zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo
kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne
grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-
motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata
Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage
(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim
toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti
aerobnog i anaerobnog tipa
U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji
je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i
izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata
Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata
potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se
svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki
izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne
funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i
međunarodnoj sceni
41
LITERATURA
1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-
matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu
2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika
Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska
akademija
3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko
izdanje
4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke
kulture
5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke
kulture Vojvodine
6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica
Univerzitet Crne Gore
7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u
Zagrebu
8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi
Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine
9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u
Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet
sveučilišta u Zagrebu
11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki
fakultet sveučilišta u Zagrebu
12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska
akademija
42
SLIKE
Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg
Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb
Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu
Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-
treninga-snage-iii-deo
Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-
eksplozivnost
Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
43
BIOGRAFIJA
Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne
Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet
za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i
profesionalno se bavio džudom
Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac
Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine
Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara
44
63 Specifična funkcionalno-motorička priprema
Cilj specifične funkcionalno-motoričke pripreme jeste da se izvrši kompleksna
adaptacija organizma u procesu razvoja i usavršavanja funkcionalnih i motoričkih
sposobnosti i adaptacija na sasvim određene kretne strukture koje po strukturi
opterećenju i dinamici odgovaraju datoj sportskoj grani Specifična funkcionalno-
motorička priprema utiče na razvoj motoričkih osobina neophodnih za izvođenje
specifičnih pokreta a koristi se kao sastavni dio cjeloukupnog stručno-pedagoškog
procesa usko povezana sa usavršavanjem tehničko-taktičkih elemenata (Dragić 1996)
Ukoliko želimo da izvršimo pravilan izbor odgovarajućih specifičnih vježbi za
džudo i usmjerimo ih na usavršavanje bilo koje motoričke osobine neophodno je dobro
proučiti strukturu pojedinih tehnika džudoa i aktivnosti pojedinih grupa mišića prilikom
realizacije određenog zahvata ili bacanja Na osnovu ovih pokazatelja utvrdićemo koji
su mišići najviše aktivirani tokom realizacije određene tehnike što će nam poslužiti kao
polazište za izbor određenog kompleksa specifičnih vježbi koje će imati najefikasniji
uticaj na njihov pravilan razvoj Prilikom primjene specifičnih vježbi koriste se i
dopunska opterećenja (spoljašnje opterećenje povećanje frekvence i trajanje vježbe)
pri čemu trener mora strogo voditi računa da primijenjeno spoljašnje opterećenje ne
naruši osnovnu biomehaničku strukturu kretanja i na taj način smanji racionalnost
izvođenja kretanja Pored uticaja na razvoj određenih grupa mišića sredstvima
specifične funkcionalno-motoričke pripreme takođe ćemo uticati na razvoj onih
motoričkih osobina za koje ocijenimo da u datom momentu uslovljavaju razvoj
određenih kvaliteta karakterističnih za džudo U zavisnosti od zadataka koje u
određenoj fazi pripreme želimo da rješavamo vježbe specifične pripreme uslovno
možemo da podijelimo na
bull vježbe za razvoj specifičnih motoričkih osobina
bull vježbe za usavršavanje specifičnih elemenata karakterističnih za džudo
Za odnos opštih i specifičnih funkcionalno-motoričkih priprema u džudou i
srodnim borilačkim sportovima interesantna su zapažanja poznatog sovjetskog
15
pedagoga iz ove oblasti profesora Čumakova i njegovih saradnika izloženih na donjoj
tabeli
Tabela 1 Odnos opšte i specifične pripreme (Dragić 1996)
Staž vježbanja Obim fizičke pripreme Specifična fizička priprema
Početnici 70 30
1-3 god 60 40
3-5 god 50 50
5-6 god 40 60
6-8 god 30 70
8 i više 20 80
Pravilno programiranje odnosa opšte i specifične pripreme džudista u određenoj
fazi ili periodu godišnjeg ciklusa treninga daje nam velike izglede na uspjeh
631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
Kao uspješan primjer možemo navesti pripreme džudo reprezentacije Jugoslavije
koje su bile sprovedene mjesec dana prije prvenstva svijeta u Beogradu 1989 godine
održane u tadašnjoj Čehoslovačkoj od 0709-15091989 godine a na kojem je
reprezentativac Jugoslavije Dragomir Bečanović osvojio zlatnu medalju
I dan priprema
Prije podne 0930 ndash 1100 h
bull Zagrijavanje džudo gimnastika 15 minuta
bull 15 minuta uči-komi na mjestu i kretanju
bull 7 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta
bull 10 minuta vježbe za opuštanje i smirivanje organizma
16
Poslije podne 1500 - 1630 h
bull 15 minuta zagrijavanje za randori u parteru
bull 7 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 5 minuta
bull Vježbe za relaksaciju 8 minuta
bull Poslije završenog treninga obavezna sauna bazen sa mineralnom vodom
hidromasaža opuštanje uz muziku Ukupno kompletan tretman traje 60 minuta
II dan priprema
Prije podne
bull Aktivan odmor (šetnja)
Poslije podne 1800 - 1930 h
bull Trčanje 5000m na vrijeme
bull Vježbe oblikovanja 15 minuta
bull Uskoci na mjestu 5 x 150 u seriji
bull Tehnika u kretanju sa dizanjem po 200 u seriji
bull 3 x 5 minuta rvanje sa puno guranja i vučenja
bull Poslije večere šetnja u prirodi od 2200 ndash 2300 h odmor na raspolaganju sauna
bazen hidromasaža sve ukupno 60 minuta
III dan priprema
Jutarnji trening 0715 - 0735 h
bull Vježbe oblikovanja i šetnja u šumi 1200 m dužine
Prije podne 1000 - 1200 h
bull Igranje fudbala u sali 35 minuta
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull 17 minuta uči komi u kretanju sa bacanjem
bull 4 x 5 minuta randori u stojećem stavu
Poslije podne 1700 - 1830 h
bull 10 minuta zagrijavanje
bull 10 minuta džudo parterna gimnastika
bull 15 minuta uči komi u kretanju
17
bull Randori u stojećem stavu 7 x 5 minuta pauza za odmor 3 minuta
bull Vježbe za relaksaciju i opuštanje
Večernji trening 2100 - 2200 h
bull 15 minuta plivanja u bazenu
bull 30 minuta sauna
bull 15 minuta hidro masaža u mineralnoj toploj vodi
IV dan priprema
Jutarnji trening 0710 - 0745 h
bull 4500 m trčanja svako svojim tempom
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull Uskoci na mjestu 2 x 200
bull Tehnika u kretanju 5 minuta kontinuirano
Prije podne 1000 - 1100 h
bull 10 minuta zagrijavanja
bull 10 minuta uči-komi na mjestu
bull 10 minuta uči-komi nožne tehnike u kretanju
bull 10 minuta uči-komi kombinacija
bull 5 x 1 minut uči-komi u parteru specijalke napad maksimalno
bull Vježbe snage sklekovi zgibovi sa partnerom trbuh-leđa polu mostovi vježbe
za mišiće vrata i na kraju istezanje
Poslije podne 1530 - 1710 h
bull 10 minuta zagrijavanja
bull 10 minuta uči-komi na mjestu
bull Uči-komi na 10 sekundi brzinski ulasci sa bacanjem na kraju onda drugi radi
tehniku 20 sekundi
bull 8 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza po 3 minuta
bull Nage-vaza svako po 100 bacanja
bull Vježbe za relaksaciju
bull 40 minuta posle ovog treninga sauna bazen masaža hidro masaža
18
V dan priprema
Prije podne 0930 - 1100 h
bull Igranje fudbala u sali 60 minuta
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull Vježbe za mišiće trbuha i leđa sklekovi zgibovi
Poslije podne 1530 - 1700 h
bull 10 minuta džudo vježbe oblikovanja
bull 5 minuta uči-komi na mjestu
bull 3 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta
bull 5 x 5 minuta randori linija sa pauzom od 5 minuta
bull Nage-komi svako po 150 bacanja
Večernji trening 2000 - 2130 h
bull Sauna bazen masaža
VI dan priprema
Jutarnji trening 0710 - 0745 h
bull Trčanje dužine 4500 m na vrijeme
bull 8 minuta vježbe oblikovanja
bull Uskoci na mjestu 2 x 250
Prije podne 1000 - 1130 h
bull 5 minuta zagrijavanje lak randori u parteru
bull 5 minuta vježbe oblikovanja zagrijavanja
bull 5 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta
bull 5 minuta relaksacija joga vježbama
Poslije podne 1700 - 1800 h
bull 10 minuta zagrijavanje
bull 10 minuta bucu-kari
bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 3 minuta
bull 5 minuta relaksacije
Večernji trening od 2100 - 2200 h
19
bull Bazen sauna hidro masaža
VII dan priprema
Jutarnji trening 1000 - 1100 h
bull Oštro trčanje 4000 m na vrijeme
bull 10 minuta vježbe oblikovanja
bull Uskoci na mjestu 2 x 200
bull Tehnika u kretanju sa dizanjem 10 minuta
Poslije podne 1700 - 1800 h
bull 10 minuta vježbe oblikovanja
bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta
bull 10 minuta relaksacija vježbama joge
Večernji trening 2100 - 2200 h
bull Sauna bazen hidro masaža
VIII dan priprema
bull Dan odmora povratak kući (Ćirković 1991)
20
7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage
Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno
uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje
snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora
partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na
zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na
razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike
količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista
primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog
perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom
procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu
treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo
izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)
Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao
procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje
(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja
bez prekida rada (do otkaza)
Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim
prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno
se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako
na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok
stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored
toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage
ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u
dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)
21
Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i
druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na
izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu
Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod
maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja
i metod izometrijskih naprezanja
711 Metod maksimalnog naprezanja
Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu
džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste
Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod
uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna
je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim
fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava
na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže
veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u
treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)
Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
22
712 Metod repetitivnih naprezanja
Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno
izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti
sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a
najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta
Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati
npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja
određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju
treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama
može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U
ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)
U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom
primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju
vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri
ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)
713 Metod dinamičkog naprezanja
Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao
što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici
zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru
mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja
odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom
Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip
rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku
izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje
treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje
pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što
23
markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja
pokreta
U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije
Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće
dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja
možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja
Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd
(Banović 2007)
Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
714 Metod izometrijskih naprezanja
Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta
naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u
stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa
eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično
služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod
izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi
24
Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje
rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-
10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne
treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da
uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2
mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe
labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u
naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne
sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti
sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda
pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke
kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović
2007)
Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-
treninga-snage-iii-deo
25
72 Usavršavanje brzine
Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom
vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović
i Idrizović 2001)
Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada
vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne
forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata
tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim
dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom
brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave
brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili
specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane
protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje
specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova
brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode
usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog
pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova
Slika 6 Usavršavanje brzine
Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
26
721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi
(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići
visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja
brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće
suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)
Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na
početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan
pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno
dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj
početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu
sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal
Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili
više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se
unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u
27
kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na
primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za
dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu
mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja
Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon
zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije
praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog
trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je
od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista
visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja
Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri
pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada
protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i
dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije
pojavljuju izolovano
722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da
je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine
određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa
određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u
izvođenju datog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a
naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu
svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske
kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog
pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i
pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu
28
sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno
izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)
Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
73 Usavršavanje izdržljivosti
Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u
toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što
borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju
svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)
Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na
efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)
Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo
ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je
usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa
završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od
par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta
Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj
borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost
29
džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-
sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne
izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje
anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod
kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri
čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad
u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85
opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog
opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj
zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena
kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista
po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)
Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti
Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-
za-eksplozivnost
731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne
energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na
periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju
30
funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju
kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam
predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)
Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju
duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja
kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih
mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u
minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se
stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti
džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja
(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i
njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše
neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao
uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40
min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u
31
pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje
mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)
U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva
minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi
stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se
primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić
1979)
732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od
nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista
ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je
frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u
ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti
nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u
fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na
značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti
Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu
ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna
ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti
takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara
kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta
gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U
procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati
učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica
opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo
anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži
predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti
32
džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod
Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A
osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i
odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje
započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u
minuti
Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima
opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali
dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja
sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi
pasivni odmori (Dragić 1996)
Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
74 Usavršavanje okretnosti
Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi
pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi
pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se
33
mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti
razlikujemo dvije uzajamno povezane metode
bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje
u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito
izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme
zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz
puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-
oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove
motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8
godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje
novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju
usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali
samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti
dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti
Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe
i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta
obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom
kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske
igre itd)
bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom
primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju
(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke
pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da
djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala
situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na
novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora
ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno
primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste
dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo
34
aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se
iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima
zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz
različitih položaja (Dragić 1996)
75 Usavršavanje gipkosti u džudou
Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za
izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti
Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu
pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura
kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim
situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih
osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao
osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od
zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada
usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog
procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri
primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)
Slika 12 Usavršavanje gipkosti
Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
35
Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u
svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo
gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj
snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za
usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim
uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u
cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na
dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku
koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode
pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su
bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom
izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u
takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe
ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i
pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač
sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od
dinamičkog načina
bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja
izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom
narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja
pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko
tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem
se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i
gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja
treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati
da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba
izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno
slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i
odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)
36
8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno
mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u
sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu
samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje
napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima
treninga u toku sportske borbe)
U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane
sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane
sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u
najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora
bull funkcionalnog stanja organizma
bull veličine opterećenja (Dragić 1996)
Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu
utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava
stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom
procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za
sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem
je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču
na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U
trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na
prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti
sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u
stanje pretreniranosti
Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena
treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti
odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg
opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja
37
što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki
naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo
bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom
određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo
pridržavati sledećih principa
bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog
sportiste posebno
bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na
prethodnom
bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od
prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće
opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)
Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost
organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog
procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških
zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite
nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o
nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što
svakako zavisi od doziranja opterećenja
Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih
osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje
se polazi
Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom
od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100
te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)
38
9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće
sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku
i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se
povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz
mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem
poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i
ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U
džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim
povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje
zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova
Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od
toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama
Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju
kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i
kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja
Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo
lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za
džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu
specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno
lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove
pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)
Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći
trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste
do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi
stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje
može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl
39
Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma
nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja
organizma
bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u
njima u toku laganog aerobnog rada
bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili
angažovani u toku sportskog treninga
bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža
toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)
40
10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od
pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti
pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa
optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge
strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme
zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo
kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne
grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-
motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata
Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage
(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim
toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti
aerobnog i anaerobnog tipa
U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji
je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i
izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata
Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata
potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se
svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki
izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne
funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i
međunarodnoj sceni
41
LITERATURA
1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-
matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu
2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika
Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska
akademija
3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko
izdanje
4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke
kulture
5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke
kulture Vojvodine
6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica
Univerzitet Crne Gore
7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u
Zagrebu
8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi
Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine
9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u
Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet
sveučilišta u Zagrebu
11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki
fakultet sveučilišta u Zagrebu
12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska
akademija
42
SLIKE
Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg
Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb
Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu
Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-
treninga-snage-iii-deo
Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-
eksplozivnost
Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
43
BIOGRAFIJA
Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne
Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet
za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i
profesionalno se bavio džudom
Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac
Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine
Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara
44
pedagoga iz ove oblasti profesora Čumakova i njegovih saradnika izloženih na donjoj
tabeli
Tabela 1 Odnos opšte i specifične pripreme (Dragić 1996)
Staž vježbanja Obim fizičke pripreme Specifična fizička priprema
Početnici 70 30
1-3 god 60 40
3-5 god 50 50
5-6 god 40 60
6-8 god 30 70
8 i više 20 80
Pravilno programiranje odnosa opšte i specifične pripreme džudista u određenoj
fazi ili periodu godišnjeg ciklusa treninga daje nam velike izglede na uspjeh
631 Primjer jednog mikrociklusa specifičnog funkcionalno-motoričkog treninga
Kao uspješan primjer možemo navesti pripreme džudo reprezentacije Jugoslavije
koje su bile sprovedene mjesec dana prije prvenstva svijeta u Beogradu 1989 godine
održane u tadašnjoj Čehoslovačkoj od 0709-15091989 godine a na kojem je
reprezentativac Jugoslavije Dragomir Bečanović osvojio zlatnu medalju
I dan priprema
Prije podne 0930 ndash 1100 h
bull Zagrijavanje džudo gimnastika 15 minuta
bull 15 minuta uči-komi na mjestu i kretanju
bull 7 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta
bull 10 minuta vježbe za opuštanje i smirivanje organizma
16
Poslije podne 1500 - 1630 h
bull 15 minuta zagrijavanje za randori u parteru
bull 7 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 5 minuta
bull Vježbe za relaksaciju 8 minuta
bull Poslije završenog treninga obavezna sauna bazen sa mineralnom vodom
hidromasaža opuštanje uz muziku Ukupno kompletan tretman traje 60 minuta
II dan priprema
Prije podne
bull Aktivan odmor (šetnja)
Poslije podne 1800 - 1930 h
bull Trčanje 5000m na vrijeme
bull Vježbe oblikovanja 15 minuta
bull Uskoci na mjestu 5 x 150 u seriji
bull Tehnika u kretanju sa dizanjem po 200 u seriji
bull 3 x 5 minuta rvanje sa puno guranja i vučenja
bull Poslije večere šetnja u prirodi od 2200 ndash 2300 h odmor na raspolaganju sauna
bazen hidromasaža sve ukupno 60 minuta
III dan priprema
Jutarnji trening 0715 - 0735 h
bull Vježbe oblikovanja i šetnja u šumi 1200 m dužine
Prije podne 1000 - 1200 h
bull Igranje fudbala u sali 35 minuta
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull 17 minuta uči komi u kretanju sa bacanjem
bull 4 x 5 minuta randori u stojećem stavu
Poslije podne 1700 - 1830 h
bull 10 minuta zagrijavanje
bull 10 minuta džudo parterna gimnastika
bull 15 minuta uči komi u kretanju
17
bull Randori u stojećem stavu 7 x 5 minuta pauza za odmor 3 minuta
bull Vježbe za relaksaciju i opuštanje
Večernji trening 2100 - 2200 h
bull 15 minuta plivanja u bazenu
bull 30 minuta sauna
bull 15 minuta hidro masaža u mineralnoj toploj vodi
IV dan priprema
Jutarnji trening 0710 - 0745 h
bull 4500 m trčanja svako svojim tempom
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull Uskoci na mjestu 2 x 200
bull Tehnika u kretanju 5 minuta kontinuirano
Prije podne 1000 - 1100 h
bull 10 minuta zagrijavanja
bull 10 minuta uči-komi na mjestu
bull 10 minuta uči-komi nožne tehnike u kretanju
bull 10 minuta uči-komi kombinacija
bull 5 x 1 minut uči-komi u parteru specijalke napad maksimalno
bull Vježbe snage sklekovi zgibovi sa partnerom trbuh-leđa polu mostovi vježbe
za mišiće vrata i na kraju istezanje
Poslije podne 1530 - 1710 h
bull 10 minuta zagrijavanja
bull 10 minuta uči-komi na mjestu
bull Uči-komi na 10 sekundi brzinski ulasci sa bacanjem na kraju onda drugi radi
tehniku 20 sekundi
bull 8 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza po 3 minuta
bull Nage-vaza svako po 100 bacanja
bull Vježbe za relaksaciju
bull 40 minuta posle ovog treninga sauna bazen masaža hidro masaža
18
V dan priprema
Prije podne 0930 - 1100 h
bull Igranje fudbala u sali 60 minuta
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull Vježbe za mišiće trbuha i leđa sklekovi zgibovi
Poslije podne 1530 - 1700 h
bull 10 minuta džudo vježbe oblikovanja
bull 5 minuta uči-komi na mjestu
bull 3 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta
bull 5 x 5 minuta randori linija sa pauzom od 5 minuta
bull Nage-komi svako po 150 bacanja
Večernji trening 2000 - 2130 h
bull Sauna bazen masaža
VI dan priprema
Jutarnji trening 0710 - 0745 h
bull Trčanje dužine 4500 m na vrijeme
bull 8 minuta vježbe oblikovanja
bull Uskoci na mjestu 2 x 250
Prije podne 1000 - 1130 h
bull 5 minuta zagrijavanje lak randori u parteru
bull 5 minuta vježbe oblikovanja zagrijavanja
bull 5 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta
bull 5 minuta relaksacija joga vježbama
Poslije podne 1700 - 1800 h
bull 10 minuta zagrijavanje
bull 10 minuta bucu-kari
bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 3 minuta
bull 5 minuta relaksacije
Večernji trening od 2100 - 2200 h
19
bull Bazen sauna hidro masaža
VII dan priprema
Jutarnji trening 1000 - 1100 h
bull Oštro trčanje 4000 m na vrijeme
bull 10 minuta vježbe oblikovanja
bull Uskoci na mjestu 2 x 200
bull Tehnika u kretanju sa dizanjem 10 minuta
Poslije podne 1700 - 1800 h
bull 10 minuta vježbe oblikovanja
bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta
bull 10 minuta relaksacija vježbama joge
Večernji trening 2100 - 2200 h
bull Sauna bazen hidro masaža
VIII dan priprema
bull Dan odmora povratak kući (Ćirković 1991)
20
7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage
Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno
uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje
snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora
partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na
zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na
razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike
količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista
primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog
perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom
procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu
treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo
izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)
Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao
procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje
(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja
bez prekida rada (do otkaza)
Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim
prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno
se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako
na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok
stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored
toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage
ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u
dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)
21
Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i
druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na
izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu
Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod
maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja
i metod izometrijskih naprezanja
711 Metod maksimalnog naprezanja
Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu
džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste
Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod
uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna
je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim
fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava
na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže
veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u
treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)
Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
22
712 Metod repetitivnih naprezanja
Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno
izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti
sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a
najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta
Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati
npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja
određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju
treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama
može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U
ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)
U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom
primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju
vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri
ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)
713 Metod dinamičkog naprezanja
Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao
što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici
zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru
mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja
odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom
Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip
rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku
izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje
treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje
pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što
23
markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja
pokreta
U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije
Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće
dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja
možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja
Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd
(Banović 2007)
Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
714 Metod izometrijskih naprezanja
Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta
naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u
stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa
eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično
služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod
izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi
24
Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje
rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-
10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne
treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da
uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2
mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe
labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u
naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne
sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti
sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda
pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke
kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović
2007)
Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-
treninga-snage-iii-deo
25
72 Usavršavanje brzine
Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom
vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović
i Idrizović 2001)
Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada
vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne
forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata
tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim
dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom
brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave
brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili
specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane
protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje
specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova
brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode
usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog
pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova
Slika 6 Usavršavanje brzine
Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
26
721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi
(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići
visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja
brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće
suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)
Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na
početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan
pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno
dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj
početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu
sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal
Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili
više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se
unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u
27
kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na
primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za
dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu
mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja
Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon
zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije
praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog
trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je
od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista
visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja
Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri
pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada
protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i
dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije
pojavljuju izolovano
722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da
je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine
određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa
određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u
izvođenju datog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a
naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu
svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske
kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog
pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i
pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu
28
sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno
izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)
Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
73 Usavršavanje izdržljivosti
Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u
toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što
borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju
svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)
Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na
efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)
Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo
ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je
usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa
završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od
par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta
Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj
borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost
29
džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-
sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne
izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje
anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod
kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri
čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad
u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85
opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog
opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj
zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena
kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista
po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)
Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti
Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-
za-eksplozivnost
731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne
energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na
periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju
30
funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju
kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam
predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)
Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju
duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja
kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih
mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u
minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se
stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti
džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja
(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i
njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše
neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao
uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40
min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u
31
pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje
mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)
U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva
minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi
stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se
primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić
1979)
732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od
nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista
ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je
frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u
ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti
nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u
fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na
značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti
Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu
ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna
ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti
takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara
kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta
gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U
procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati
učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica
opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo
anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži
predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti
32
džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod
Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A
osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i
odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje
započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u
minuti
Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima
opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali
dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja
sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi
pasivni odmori (Dragić 1996)
Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
74 Usavršavanje okretnosti
Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi
pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi
pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se
33
mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti
razlikujemo dvije uzajamno povezane metode
bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje
u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito
izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme
zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz
puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-
oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove
motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8
godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje
novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju
usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali
samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti
dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti
Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe
i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta
obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom
kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske
igre itd)
bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom
primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju
(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke
pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da
djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala
situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na
novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora
ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno
primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste
dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo
34
aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se
iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima
zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz
različitih položaja (Dragić 1996)
75 Usavršavanje gipkosti u džudou
Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za
izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti
Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu
pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura
kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim
situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih
osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao
osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od
zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada
usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog
procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri
primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)
Slika 12 Usavršavanje gipkosti
Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
35
Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u
svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo
gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj
snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za
usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim
uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u
cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na
dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku
koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode
pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su
bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom
izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u
takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe
ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i
pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač
sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od
dinamičkog načina
bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja
izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom
narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja
pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko
tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem
se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i
gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja
treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati
da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba
izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno
slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i
odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)
36
8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno
mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u
sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu
samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje
napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima
treninga u toku sportske borbe)
U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane
sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane
sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u
najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora
bull funkcionalnog stanja organizma
bull veličine opterećenja (Dragić 1996)
Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu
utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava
stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom
procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za
sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem
je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču
na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U
trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na
prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti
sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u
stanje pretreniranosti
Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena
treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti
odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg
opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja
37
što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki
naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo
bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom
određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo
pridržavati sledećih principa
bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog
sportiste posebno
bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na
prethodnom
bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od
prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće
opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)
Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost
organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog
procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških
zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite
nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o
nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što
svakako zavisi od doziranja opterećenja
Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih
osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje
se polazi
Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom
od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100
te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)
38
9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće
sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku
i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se
povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz
mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem
poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i
ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U
džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim
povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje
zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova
Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od
toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama
Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju
kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i
kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja
Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo
lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za
džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu
specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno
lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove
pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)
Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći
trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste
do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi
stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje
može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl
39
Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma
nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja
organizma
bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u
njima u toku laganog aerobnog rada
bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili
angažovani u toku sportskog treninga
bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža
toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)
40
10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od
pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti
pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa
optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge
strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme
zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo
kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne
grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-
motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata
Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage
(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim
toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti
aerobnog i anaerobnog tipa
U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji
je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i
izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata
Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata
potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se
svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki
izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne
funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i
međunarodnoj sceni
41
LITERATURA
1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-
matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu
2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika
Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska
akademija
3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko
izdanje
4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke
kulture
5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke
kulture Vojvodine
6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica
Univerzitet Crne Gore
7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u
Zagrebu
8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi
Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine
9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u
Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet
sveučilišta u Zagrebu
11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki
fakultet sveučilišta u Zagrebu
12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska
akademija
42
SLIKE
Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg
Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb
Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu
Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-
treninga-snage-iii-deo
Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-
eksplozivnost
Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
43
BIOGRAFIJA
Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne
Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet
za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i
profesionalno se bavio džudom
Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac
Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine
Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara
44
Poslije podne 1500 - 1630 h
bull 15 minuta zagrijavanje za randori u parteru
bull 7 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 5 minuta
bull Vježbe za relaksaciju 8 minuta
bull Poslije završenog treninga obavezna sauna bazen sa mineralnom vodom
hidromasaža opuštanje uz muziku Ukupno kompletan tretman traje 60 minuta
II dan priprema
Prije podne
bull Aktivan odmor (šetnja)
Poslije podne 1800 - 1930 h
bull Trčanje 5000m na vrijeme
bull Vježbe oblikovanja 15 minuta
bull Uskoci na mjestu 5 x 150 u seriji
bull Tehnika u kretanju sa dizanjem po 200 u seriji
bull 3 x 5 minuta rvanje sa puno guranja i vučenja
bull Poslije večere šetnja u prirodi od 2200 ndash 2300 h odmor na raspolaganju sauna
bazen hidromasaža sve ukupno 60 minuta
III dan priprema
Jutarnji trening 0715 - 0735 h
bull Vježbe oblikovanja i šetnja u šumi 1200 m dužine
Prije podne 1000 - 1200 h
bull Igranje fudbala u sali 35 minuta
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull 17 minuta uči komi u kretanju sa bacanjem
bull 4 x 5 minuta randori u stojećem stavu
Poslije podne 1700 - 1830 h
bull 10 minuta zagrijavanje
bull 10 minuta džudo parterna gimnastika
bull 15 minuta uči komi u kretanju
17
bull Randori u stojećem stavu 7 x 5 minuta pauza za odmor 3 minuta
bull Vježbe za relaksaciju i opuštanje
Večernji trening 2100 - 2200 h
bull 15 minuta plivanja u bazenu
bull 30 minuta sauna
bull 15 minuta hidro masaža u mineralnoj toploj vodi
IV dan priprema
Jutarnji trening 0710 - 0745 h
bull 4500 m trčanja svako svojim tempom
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull Uskoci na mjestu 2 x 200
bull Tehnika u kretanju 5 minuta kontinuirano
Prije podne 1000 - 1100 h
bull 10 minuta zagrijavanja
bull 10 minuta uči-komi na mjestu
bull 10 minuta uči-komi nožne tehnike u kretanju
bull 10 minuta uči-komi kombinacija
bull 5 x 1 minut uči-komi u parteru specijalke napad maksimalno
bull Vježbe snage sklekovi zgibovi sa partnerom trbuh-leđa polu mostovi vježbe
za mišiće vrata i na kraju istezanje
Poslije podne 1530 - 1710 h
bull 10 minuta zagrijavanja
bull 10 minuta uči-komi na mjestu
bull Uči-komi na 10 sekundi brzinski ulasci sa bacanjem na kraju onda drugi radi
tehniku 20 sekundi
bull 8 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza po 3 minuta
bull Nage-vaza svako po 100 bacanja
bull Vježbe za relaksaciju
bull 40 minuta posle ovog treninga sauna bazen masaža hidro masaža
18
V dan priprema
Prije podne 0930 - 1100 h
bull Igranje fudbala u sali 60 minuta
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull Vježbe za mišiće trbuha i leđa sklekovi zgibovi
Poslije podne 1530 - 1700 h
bull 10 minuta džudo vježbe oblikovanja
bull 5 minuta uči-komi na mjestu
bull 3 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta
bull 5 x 5 minuta randori linija sa pauzom od 5 minuta
bull Nage-komi svako po 150 bacanja
Večernji trening 2000 - 2130 h
bull Sauna bazen masaža
VI dan priprema
Jutarnji trening 0710 - 0745 h
bull Trčanje dužine 4500 m na vrijeme
bull 8 minuta vježbe oblikovanja
bull Uskoci na mjestu 2 x 250
Prije podne 1000 - 1130 h
bull 5 minuta zagrijavanje lak randori u parteru
bull 5 minuta vježbe oblikovanja zagrijavanja
bull 5 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta
bull 5 minuta relaksacija joga vježbama
Poslije podne 1700 - 1800 h
bull 10 minuta zagrijavanje
bull 10 minuta bucu-kari
bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 3 minuta
bull 5 minuta relaksacije
Večernji trening od 2100 - 2200 h
19
bull Bazen sauna hidro masaža
VII dan priprema
Jutarnji trening 1000 - 1100 h
bull Oštro trčanje 4000 m na vrijeme
bull 10 minuta vježbe oblikovanja
bull Uskoci na mjestu 2 x 200
bull Tehnika u kretanju sa dizanjem 10 minuta
Poslije podne 1700 - 1800 h
bull 10 minuta vježbe oblikovanja
bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta
bull 10 minuta relaksacija vježbama joge
Večernji trening 2100 - 2200 h
bull Sauna bazen hidro masaža
VIII dan priprema
bull Dan odmora povratak kući (Ćirković 1991)
20
7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage
Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno
uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje
snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora
partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na
zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na
razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike
količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista
primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog
perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom
procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu
treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo
izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)
Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao
procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje
(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja
bez prekida rada (do otkaza)
Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim
prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno
se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako
na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok
stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored
toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage
ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u
dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)
21
Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i
druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na
izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu
Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod
maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja
i metod izometrijskih naprezanja
711 Metod maksimalnog naprezanja
Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu
džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste
Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod
uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna
je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim
fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava
na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže
veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u
treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)
Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
22
712 Metod repetitivnih naprezanja
Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno
izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti
sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a
najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta
Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati
npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja
određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju
treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama
može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U
ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)
U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom
primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju
vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri
ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)
713 Metod dinamičkog naprezanja
Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao
što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici
zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru
mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja
odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom
Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip
rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku
izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje
treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje
pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što
23
markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja
pokreta
U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije
Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće
dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja
možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja
Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd
(Banović 2007)
Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
714 Metod izometrijskih naprezanja
Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta
naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u
stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa
eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično
služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod
izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi
24
Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje
rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-
10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne
treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da
uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2
mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe
labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u
naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne
sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti
sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda
pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke
kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović
2007)
Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-
treninga-snage-iii-deo
25
72 Usavršavanje brzine
Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom
vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović
i Idrizović 2001)
Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada
vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne
forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata
tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim
dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom
brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave
brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili
specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane
protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje
specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova
brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode
usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog
pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova
Slika 6 Usavršavanje brzine
Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
26
721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi
(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići
visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja
brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće
suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)
Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na
početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan
pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno
dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj
početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu
sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal
Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili
više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se
unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u
27
kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na
primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za
dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu
mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja
Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon
zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije
praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog
trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je
od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista
visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja
Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri
pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada
protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i
dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije
pojavljuju izolovano
722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da
je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine
određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa
određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u
izvođenju datog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a
naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu
svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske
kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog
pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i
pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu
28
sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno
izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)
Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
73 Usavršavanje izdržljivosti
Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u
toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što
borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju
svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)
Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na
efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)
Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo
ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je
usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa
završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od
par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta
Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj
borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost
29
džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-
sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne
izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje
anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod
kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri
čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad
u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85
opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog
opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj
zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena
kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista
po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)
Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti
Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-
za-eksplozivnost
731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne
energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na
periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju
30
funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju
kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam
predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)
Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju
duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja
kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih
mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u
minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se
stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti
džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja
(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i
njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše
neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao
uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40
min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u
31
pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje
mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)
U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva
minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi
stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se
primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić
1979)
732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od
nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista
ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je
frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u
ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti
nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u
fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na
značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti
Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu
ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna
ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti
takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara
kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta
gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U
procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati
učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica
opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo
anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži
predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti
32
džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod
Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A
osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i
odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje
započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u
minuti
Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima
opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali
dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja
sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi
pasivni odmori (Dragić 1996)
Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
74 Usavršavanje okretnosti
Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi
pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi
pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se
33
mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti
razlikujemo dvije uzajamno povezane metode
bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje
u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito
izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme
zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz
puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-
oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove
motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8
godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje
novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju
usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali
samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti
dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti
Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe
i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta
obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom
kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske
igre itd)
bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom
primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju
(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke
pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da
djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala
situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na
novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora
ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno
primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste
dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo
34
aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se
iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima
zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz
različitih položaja (Dragić 1996)
75 Usavršavanje gipkosti u džudou
Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za
izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti
Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu
pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura
kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim
situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih
osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao
osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od
zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada
usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog
procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri
primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)
Slika 12 Usavršavanje gipkosti
Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
35
Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u
svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo
gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj
snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za
usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim
uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u
cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na
dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku
koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode
pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su
bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom
izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u
takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe
ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i
pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač
sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od
dinamičkog načina
bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja
izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom
narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja
pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko
tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem
se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i
gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja
treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati
da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba
izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno
slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i
odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)
36
8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno
mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u
sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu
samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje
napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima
treninga u toku sportske borbe)
U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane
sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane
sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u
najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora
bull funkcionalnog stanja organizma
bull veličine opterećenja (Dragić 1996)
Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu
utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava
stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom
procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za
sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem
je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču
na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U
trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na
prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti
sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u
stanje pretreniranosti
Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena
treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti
odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg
opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja
37
što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki
naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo
bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom
određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo
pridržavati sledećih principa
bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog
sportiste posebno
bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na
prethodnom
bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od
prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće
opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)
Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost
organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog
procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških
zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite
nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o
nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što
svakako zavisi od doziranja opterećenja
Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih
osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje
se polazi
Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom
od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100
te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)
38
9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće
sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku
i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se
povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz
mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem
poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i
ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U
džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim
povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje
zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova
Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od
toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama
Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju
kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i
kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja
Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo
lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za
džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu
specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno
lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove
pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)
Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći
trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste
do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi
stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje
može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl
39
Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma
nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja
organizma
bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u
njima u toku laganog aerobnog rada
bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili
angažovani u toku sportskog treninga
bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža
toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)
40
10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od
pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti
pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa
optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge
strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme
zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo
kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne
grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-
motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata
Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage
(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim
toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti
aerobnog i anaerobnog tipa
U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji
je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i
izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata
Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata
potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se
svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki
izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne
funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i
međunarodnoj sceni
41
LITERATURA
1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-
matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu
2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika
Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska
akademija
3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko
izdanje
4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke
kulture
5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke
kulture Vojvodine
6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica
Univerzitet Crne Gore
7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u
Zagrebu
8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi
Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine
9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u
Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet
sveučilišta u Zagrebu
11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki
fakultet sveučilišta u Zagrebu
12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska
akademija
42
SLIKE
Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg
Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb
Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu
Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-
treninga-snage-iii-deo
Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-
eksplozivnost
Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
43
BIOGRAFIJA
Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne
Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet
za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i
profesionalno se bavio džudom
Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac
Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine
Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara
44
bull Randori u stojećem stavu 7 x 5 minuta pauza za odmor 3 minuta
bull Vježbe za relaksaciju i opuštanje
Večernji trening 2100 - 2200 h
bull 15 minuta plivanja u bazenu
bull 30 minuta sauna
bull 15 minuta hidro masaža u mineralnoj toploj vodi
IV dan priprema
Jutarnji trening 0710 - 0745 h
bull 4500 m trčanja svako svojim tempom
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull Uskoci na mjestu 2 x 200
bull Tehnika u kretanju 5 minuta kontinuirano
Prije podne 1000 - 1100 h
bull 10 minuta zagrijavanja
bull 10 minuta uči-komi na mjestu
bull 10 minuta uči-komi nožne tehnike u kretanju
bull 10 minuta uči-komi kombinacija
bull 5 x 1 minut uči-komi u parteru specijalke napad maksimalno
bull Vježbe snage sklekovi zgibovi sa partnerom trbuh-leđa polu mostovi vježbe
za mišiće vrata i na kraju istezanje
Poslije podne 1530 - 1710 h
bull 10 minuta zagrijavanja
bull 10 minuta uči-komi na mjestu
bull Uči-komi na 10 sekundi brzinski ulasci sa bacanjem na kraju onda drugi radi
tehniku 20 sekundi
bull 8 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza po 3 minuta
bull Nage-vaza svako po 100 bacanja
bull Vježbe za relaksaciju
bull 40 minuta posle ovog treninga sauna bazen masaža hidro masaža
18
V dan priprema
Prije podne 0930 - 1100 h
bull Igranje fudbala u sali 60 minuta
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull Vježbe za mišiće trbuha i leđa sklekovi zgibovi
Poslije podne 1530 - 1700 h
bull 10 minuta džudo vježbe oblikovanja
bull 5 minuta uči-komi na mjestu
bull 3 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta
bull 5 x 5 minuta randori linija sa pauzom od 5 minuta
bull Nage-komi svako po 150 bacanja
Večernji trening 2000 - 2130 h
bull Sauna bazen masaža
VI dan priprema
Jutarnji trening 0710 - 0745 h
bull Trčanje dužine 4500 m na vrijeme
bull 8 minuta vježbe oblikovanja
bull Uskoci na mjestu 2 x 250
Prije podne 1000 - 1130 h
bull 5 minuta zagrijavanje lak randori u parteru
bull 5 minuta vježbe oblikovanja zagrijavanja
bull 5 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta
bull 5 minuta relaksacija joga vježbama
Poslije podne 1700 - 1800 h
bull 10 minuta zagrijavanje
bull 10 minuta bucu-kari
bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 3 minuta
bull 5 minuta relaksacije
Večernji trening od 2100 - 2200 h
19
bull Bazen sauna hidro masaža
VII dan priprema
Jutarnji trening 1000 - 1100 h
bull Oštro trčanje 4000 m na vrijeme
bull 10 minuta vježbe oblikovanja
bull Uskoci na mjestu 2 x 200
bull Tehnika u kretanju sa dizanjem 10 minuta
Poslije podne 1700 - 1800 h
bull 10 minuta vježbe oblikovanja
bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta
bull 10 minuta relaksacija vježbama joge
Večernji trening 2100 - 2200 h
bull Sauna bazen hidro masaža
VIII dan priprema
bull Dan odmora povratak kući (Ćirković 1991)
20
7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage
Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno
uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje
snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora
partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na
zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na
razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike
količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista
primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog
perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom
procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu
treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo
izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)
Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao
procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje
(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja
bez prekida rada (do otkaza)
Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim
prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno
se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako
na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok
stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored
toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage
ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u
dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)
21
Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i
druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na
izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu
Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod
maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja
i metod izometrijskih naprezanja
711 Metod maksimalnog naprezanja
Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu
džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste
Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod
uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna
je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim
fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava
na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže
veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u
treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)
Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
22
712 Metod repetitivnih naprezanja
Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno
izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti
sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a
najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta
Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati
npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja
određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju
treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama
može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U
ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)
U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom
primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju
vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri
ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)
713 Metod dinamičkog naprezanja
Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao
što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici
zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru
mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja
odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom
Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip
rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku
izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje
treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje
pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što
23
markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja
pokreta
U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije
Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće
dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja
možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja
Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd
(Banović 2007)
Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
714 Metod izometrijskih naprezanja
Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta
naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u
stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa
eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično
služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod
izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi
24
Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje
rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-
10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne
treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da
uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2
mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe
labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u
naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne
sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti
sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda
pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke
kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović
2007)
Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-
treninga-snage-iii-deo
25
72 Usavršavanje brzine
Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom
vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović
i Idrizović 2001)
Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada
vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne
forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata
tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim
dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom
brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave
brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili
specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane
protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje
specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova
brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode
usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog
pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova
Slika 6 Usavršavanje brzine
Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
26
721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi
(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići
visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja
brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće
suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)
Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na
početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan
pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno
dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj
početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu
sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal
Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili
više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se
unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u
27
kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na
primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za
dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu
mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja
Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon
zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije
praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog
trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je
od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista
visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja
Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri
pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada
protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i
dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije
pojavljuju izolovano
722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da
je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine
određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa
određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u
izvođenju datog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a
naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu
svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske
kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog
pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i
pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu
28
sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno
izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)
Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
73 Usavršavanje izdržljivosti
Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u
toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što
borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju
svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)
Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na
efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)
Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo
ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je
usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa
završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od
par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta
Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj
borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost
29
džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-
sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne
izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje
anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod
kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri
čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad
u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85
opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog
opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj
zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena
kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista
po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)
Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti
Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-
za-eksplozivnost
731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne
energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na
periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju
30
funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju
kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam
predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)
Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju
duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja
kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih
mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u
minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se
stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti
džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja
(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i
njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše
neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao
uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40
min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u
31
pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje
mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)
U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva
minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi
stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se
primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić
1979)
732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od
nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista
ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je
frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u
ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti
nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u
fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na
značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti
Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu
ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna
ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti
takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara
kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta
gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U
procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati
učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica
opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo
anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži
predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti
32
džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod
Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A
osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i
odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje
započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u
minuti
Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima
opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali
dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja
sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi
pasivni odmori (Dragić 1996)
Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
74 Usavršavanje okretnosti
Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi
pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi
pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se
33
mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti
razlikujemo dvije uzajamno povezane metode
bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje
u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito
izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme
zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz
puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-
oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove
motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8
godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje
novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju
usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali
samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti
dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti
Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe
i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta
obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom
kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske
igre itd)
bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom
primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju
(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke
pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da
djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala
situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na
novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora
ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno
primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste
dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo
34
aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se
iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima
zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz
različitih položaja (Dragić 1996)
75 Usavršavanje gipkosti u džudou
Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za
izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti
Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu
pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura
kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim
situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih
osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao
osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od
zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada
usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog
procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri
primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)
Slika 12 Usavršavanje gipkosti
Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
35
Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u
svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo
gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj
snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za
usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim
uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u
cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na
dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku
koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode
pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su
bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom
izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u
takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe
ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i
pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač
sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od
dinamičkog načina
bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja
izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom
narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja
pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko
tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem
se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i
gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja
treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati
da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba
izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno
slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i
odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)
36
8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno
mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u
sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu
samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje
napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima
treninga u toku sportske borbe)
U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane
sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane
sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u
najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora
bull funkcionalnog stanja organizma
bull veličine opterećenja (Dragić 1996)
Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu
utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava
stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom
procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za
sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem
je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču
na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U
trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na
prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti
sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u
stanje pretreniranosti
Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena
treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti
odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg
opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja
37
što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki
naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo
bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom
određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo
pridržavati sledećih principa
bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog
sportiste posebno
bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na
prethodnom
bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od
prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće
opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)
Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost
organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog
procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških
zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite
nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o
nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što
svakako zavisi od doziranja opterećenja
Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih
osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje
se polazi
Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom
od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100
te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)
38
9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće
sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku
i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se
povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz
mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem
poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i
ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U
džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim
povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje
zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova
Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od
toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama
Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju
kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i
kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja
Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo
lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za
džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu
specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno
lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove
pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)
Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći
trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste
do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi
stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje
može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl
39
Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma
nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja
organizma
bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u
njima u toku laganog aerobnog rada
bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili
angažovani u toku sportskog treninga
bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža
toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)
40
10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od
pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti
pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa
optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge
strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme
zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo
kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne
grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-
motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata
Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage
(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim
toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti
aerobnog i anaerobnog tipa
U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji
je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i
izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata
Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata
potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se
svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki
izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne
funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i
međunarodnoj sceni
41
LITERATURA
1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-
matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu
2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika
Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska
akademija
3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko
izdanje
4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke
kulture
5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke
kulture Vojvodine
6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica
Univerzitet Crne Gore
7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u
Zagrebu
8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi
Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine
9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u
Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet
sveučilišta u Zagrebu
11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki
fakultet sveučilišta u Zagrebu
12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska
akademija
42
SLIKE
Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg
Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb
Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu
Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-
treninga-snage-iii-deo
Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-
eksplozivnost
Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
43
BIOGRAFIJA
Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne
Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet
za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i
profesionalno se bavio džudom
Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac
Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine
Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara
44
V dan priprema
Prije podne 0930 - 1100 h
bull Igranje fudbala u sali 60 minuta
bull Vježbe oblikovanja 10 minuta
bull Vježbe za mišiće trbuha i leđa sklekovi zgibovi
Poslije podne 1530 - 1700 h
bull 10 minuta džudo vježbe oblikovanja
bull 5 minuta uči-komi na mjestu
bull 3 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta
bull 5 x 5 minuta randori linija sa pauzom od 5 minuta
bull Nage-komi svako po 150 bacanja
Večernji trening 2000 - 2130 h
bull Sauna bazen masaža
VI dan priprema
Jutarnji trening 0710 - 0745 h
bull Trčanje dužine 4500 m na vrijeme
bull 8 minuta vježbe oblikovanja
bull Uskoci na mjestu 2 x 250
Prije podne 1000 - 1130 h
bull 5 minuta zagrijavanje lak randori u parteru
bull 5 minuta vježbe oblikovanja zagrijavanja
bull 5 x 5 minuta randori u parteru pauza odmora 3 minuta
bull 5 minuta relaksacija joga vježbama
Poslije podne 1700 - 1800 h
bull 10 minuta zagrijavanje
bull 10 minuta bucu-kari
bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 3 minuta
bull 5 minuta relaksacije
Večernji trening od 2100 - 2200 h
19
bull Bazen sauna hidro masaža
VII dan priprema
Jutarnji trening 1000 - 1100 h
bull Oštro trčanje 4000 m na vrijeme
bull 10 minuta vježbe oblikovanja
bull Uskoci na mjestu 2 x 200
bull Tehnika u kretanju sa dizanjem 10 minuta
Poslije podne 1700 - 1800 h
bull 10 minuta vježbe oblikovanja
bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta
bull 10 minuta relaksacija vježbama joge
Večernji trening 2100 - 2200 h
bull Sauna bazen hidro masaža
VIII dan priprema
bull Dan odmora povratak kući (Ćirković 1991)
20
7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage
Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno
uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje
snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora
partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na
zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na
razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike
količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista
primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog
perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom
procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu
treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo
izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)
Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao
procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje
(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja
bez prekida rada (do otkaza)
Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim
prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno
se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako
na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok
stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored
toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage
ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u
dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)
21
Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i
druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na
izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu
Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod
maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja
i metod izometrijskih naprezanja
711 Metod maksimalnog naprezanja
Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu
džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste
Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod
uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna
je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim
fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava
na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže
veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u
treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)
Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
22
712 Metod repetitivnih naprezanja
Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno
izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti
sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a
najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta
Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati
npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja
određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju
treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama
može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U
ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)
U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom
primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju
vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri
ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)
713 Metod dinamičkog naprezanja
Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao
što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici
zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru
mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja
odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom
Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip
rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku
izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje
treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje
pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što
23
markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja
pokreta
U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije
Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće
dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja
možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja
Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd
(Banović 2007)
Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
714 Metod izometrijskih naprezanja
Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta
naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u
stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa
eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično
služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod
izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi
24
Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje
rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-
10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne
treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da
uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2
mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe
labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u
naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne
sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti
sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda
pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke
kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović
2007)
Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-
treninga-snage-iii-deo
25
72 Usavršavanje brzine
Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom
vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović
i Idrizović 2001)
Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada
vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne
forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata
tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim
dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom
brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave
brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili
specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane
protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje
specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova
brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode
usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog
pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova
Slika 6 Usavršavanje brzine
Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
26
721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi
(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići
visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja
brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće
suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)
Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na
početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan
pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno
dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj
početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu
sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal
Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili
više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se
unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u
27
kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na
primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za
dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu
mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja
Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon
zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije
praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog
trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je
od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista
visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja
Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri
pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada
protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i
dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije
pojavljuju izolovano
722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da
je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine
određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa
određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u
izvođenju datog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a
naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu
svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske
kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog
pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i
pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu
28
sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno
izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)
Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
73 Usavršavanje izdržljivosti
Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u
toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što
borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju
svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)
Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na
efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)
Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo
ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je
usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa
završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od
par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta
Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj
borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost
29
džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-
sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne
izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje
anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod
kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri
čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad
u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85
opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog
opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj
zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena
kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista
po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)
Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti
Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-
za-eksplozivnost
731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne
energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na
periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju
30
funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju
kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam
predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)
Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju
duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja
kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih
mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u
minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se
stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti
džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja
(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i
njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše
neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao
uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40
min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u
31
pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje
mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)
U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva
minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi
stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se
primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić
1979)
732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od
nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista
ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je
frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u
ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti
nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u
fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na
značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti
Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu
ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna
ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti
takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara
kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta
gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U
procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati
učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica
opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo
anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži
predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti
32
džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod
Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A
osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i
odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje
započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u
minuti
Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima
opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali
dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja
sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi
pasivni odmori (Dragić 1996)
Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
74 Usavršavanje okretnosti
Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi
pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi
pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se
33
mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti
razlikujemo dvije uzajamno povezane metode
bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje
u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito
izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme
zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz
puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-
oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove
motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8
godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje
novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju
usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali
samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti
dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti
Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe
i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta
obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom
kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske
igre itd)
bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom
primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju
(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke
pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da
djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala
situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na
novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora
ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno
primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste
dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo
34
aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se
iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima
zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz
različitih položaja (Dragić 1996)
75 Usavršavanje gipkosti u džudou
Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za
izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti
Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu
pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura
kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim
situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih
osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao
osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od
zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada
usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog
procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri
primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)
Slika 12 Usavršavanje gipkosti
Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
35
Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u
svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo
gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj
snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za
usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim
uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u
cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na
dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku
koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode
pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su
bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom
izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u
takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe
ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i
pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač
sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od
dinamičkog načina
bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja
izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom
narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja
pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko
tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem
se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i
gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja
treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati
da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba
izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno
slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i
odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)
36
8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno
mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u
sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu
samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje
napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima
treninga u toku sportske borbe)
U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane
sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane
sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u
najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora
bull funkcionalnog stanja organizma
bull veličine opterećenja (Dragić 1996)
Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu
utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava
stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom
procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za
sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem
je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču
na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U
trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na
prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti
sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u
stanje pretreniranosti
Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena
treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti
odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg
opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja
37
što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki
naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo
bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom
određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo
pridržavati sledećih principa
bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog
sportiste posebno
bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na
prethodnom
bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od
prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće
opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)
Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost
organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog
procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških
zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite
nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o
nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što
svakako zavisi od doziranja opterećenja
Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih
osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje
se polazi
Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom
od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100
te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)
38
9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće
sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku
i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se
povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz
mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem
poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i
ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U
džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim
povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje
zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova
Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od
toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama
Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju
kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i
kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja
Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo
lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za
džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu
specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno
lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove
pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)
Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći
trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste
do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi
stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje
može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl
39
Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma
nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja
organizma
bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u
njima u toku laganog aerobnog rada
bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili
angažovani u toku sportskog treninga
bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža
toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)
40
10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od
pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti
pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa
optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge
strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme
zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo
kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne
grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-
motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata
Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage
(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim
toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti
aerobnog i anaerobnog tipa
U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji
je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i
izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata
Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata
potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se
svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki
izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne
funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i
međunarodnoj sceni
41
LITERATURA
1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-
matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu
2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika
Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska
akademija
3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko
izdanje
4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke
kulture
5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke
kulture Vojvodine
6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica
Univerzitet Crne Gore
7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u
Zagrebu
8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi
Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine
9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u
Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet
sveučilišta u Zagrebu
11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki
fakultet sveučilišta u Zagrebu
12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska
akademija
42
SLIKE
Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg
Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb
Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu
Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-
treninga-snage-iii-deo
Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-
eksplozivnost
Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
43
BIOGRAFIJA
Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne
Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet
za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i
profesionalno se bavio džudom
Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac
Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine
Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara
44
bull Bazen sauna hidro masaža
VII dan priprema
Jutarnji trening 1000 - 1100 h
bull Oštro trčanje 4000 m na vrijeme
bull 10 minuta vježbe oblikovanja
bull Uskoci na mjestu 2 x 200
bull Tehnika u kretanju sa dizanjem 10 minuta
Poslije podne 1700 - 1800 h
bull 10 minuta vježbe oblikovanja
bull 5 x 5 minuta randori u stojećem stavu pauza odmora 5 minuta
bull 10 minuta relaksacija vježbama joge
Večernji trening 2100 - 2200 h
bull Sauna bazen hidro masaža
VIII dan priprema
bull Dan odmora povratak kući (Ćirković 1991)
20
7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage
Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno
uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje
snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora
partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na
zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na
razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike
količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista
primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog
perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom
procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu
treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo
izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)
Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao
procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje
(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja
bez prekida rada (do otkaza)
Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim
prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno
se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako
na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok
stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored
toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage
ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u
dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)
21
Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i
druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na
izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu
Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod
maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja
i metod izometrijskih naprezanja
711 Metod maksimalnog naprezanja
Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu
džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste
Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod
uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna
je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim
fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava
na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže
veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u
treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)
Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
22
712 Metod repetitivnih naprezanja
Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno
izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti
sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a
najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta
Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati
npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja
određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju
treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama
može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U
ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)
U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom
primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju
vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri
ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)
713 Metod dinamičkog naprezanja
Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao
što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici
zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru
mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja
odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom
Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip
rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku
izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje
treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje
pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što
23
markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja
pokreta
U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije
Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće
dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja
možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja
Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd
(Banović 2007)
Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
714 Metod izometrijskih naprezanja
Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta
naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u
stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa
eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično
služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod
izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi
24
Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje
rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-
10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne
treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da
uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2
mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe
labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u
naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne
sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti
sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda
pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke
kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović
2007)
Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-
treninga-snage-iii-deo
25
72 Usavršavanje brzine
Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom
vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović
i Idrizović 2001)
Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada
vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne
forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata
tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim
dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom
brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave
brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili
specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane
protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje
specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova
brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode
usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog
pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova
Slika 6 Usavršavanje brzine
Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
26
721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi
(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići
visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja
brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće
suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)
Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na
početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan
pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno
dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj
početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu
sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal
Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili
više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se
unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u
27
kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na
primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za
dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu
mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja
Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon
zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije
praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog
trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je
od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista
visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja
Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri
pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada
protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i
dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije
pojavljuju izolovano
722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da
je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine
određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa
određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u
izvođenju datog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a
naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu
svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske
kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog
pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i
pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu
28
sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno
izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)
Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
73 Usavršavanje izdržljivosti
Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u
toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što
borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju
svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)
Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na
efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)
Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo
ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je
usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa
završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od
par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta
Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj
borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost
29
džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-
sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne
izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje
anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod
kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri
čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad
u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85
opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog
opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj
zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena
kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista
po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)
Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti
Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-
za-eksplozivnost
731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne
energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na
periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju
30
funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju
kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam
predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)
Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju
duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja
kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih
mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u
minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se
stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti
džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja
(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i
njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše
neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao
uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40
min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u
31
pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje
mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)
U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva
minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi
stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se
primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić
1979)
732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od
nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista
ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je
frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u
ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti
nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u
fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na
značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti
Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu
ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna
ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti
takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara
kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta
gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U
procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati
učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica
opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo
anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži
predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti
32
džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod
Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A
osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i
odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje
započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u
minuti
Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima
opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali
dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja
sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi
pasivni odmori (Dragić 1996)
Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
74 Usavršavanje okretnosti
Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi
pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi
pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se
33
mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti
razlikujemo dvije uzajamno povezane metode
bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje
u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito
izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme
zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz
puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-
oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove
motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8
godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje
novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju
usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali
samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti
dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti
Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe
i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta
obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom
kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske
igre itd)
bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom
primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju
(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke
pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da
djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala
situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na
novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora
ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno
primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste
dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo
34
aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se
iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima
zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz
različitih položaja (Dragić 1996)
75 Usavršavanje gipkosti u džudou
Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za
izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti
Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu
pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura
kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim
situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih
osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao
osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od
zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada
usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog
procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri
primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)
Slika 12 Usavršavanje gipkosti
Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
35
Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u
svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo
gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj
snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za
usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim
uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u
cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na
dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku
koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode
pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su
bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom
izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u
takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe
ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i
pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač
sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od
dinamičkog načina
bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja
izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom
narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja
pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko
tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem
se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i
gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja
treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati
da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba
izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno
slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i
odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)
36
8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno
mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u
sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu
samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje
napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima
treninga u toku sportske borbe)
U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane
sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane
sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u
najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora
bull funkcionalnog stanja organizma
bull veličine opterećenja (Dragić 1996)
Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu
utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava
stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom
procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za
sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem
je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču
na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U
trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na
prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti
sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u
stanje pretreniranosti
Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena
treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti
odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg
opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja
37
što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki
naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo
bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom
određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo
pridržavati sledećih principa
bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog
sportiste posebno
bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na
prethodnom
bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od
prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće
opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)
Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost
organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog
procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških
zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite
nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o
nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što
svakako zavisi od doziranja opterećenja
Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih
osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje
se polazi
Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom
od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100
te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)
38
9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće
sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku
i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se
povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz
mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem
poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i
ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U
džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim
povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje
zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova
Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od
toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama
Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju
kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i
kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja
Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo
lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za
džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu
specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno
lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove
pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)
Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći
trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste
do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi
stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje
može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl
39
Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma
nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja
organizma
bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u
njima u toku laganog aerobnog rada
bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili
angažovani u toku sportskog treninga
bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža
toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)
40
10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od
pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti
pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa
optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge
strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme
zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo
kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne
grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-
motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata
Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage
(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim
toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti
aerobnog i anaerobnog tipa
U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji
je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i
izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata
Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata
potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se
svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki
izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne
funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i
međunarodnoj sceni
41
LITERATURA
1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-
matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu
2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika
Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska
akademija
3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko
izdanje
4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke
kulture
5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke
kulture Vojvodine
6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica
Univerzitet Crne Gore
7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u
Zagrebu
8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi
Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine
9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u
Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet
sveučilišta u Zagrebu
11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki
fakultet sveučilišta u Zagrebu
12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska
akademija
42
SLIKE
Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg
Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb
Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu
Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-
treninga-snage-iii-deo
Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-
eksplozivnost
Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
43
BIOGRAFIJA
Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne
Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet
za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i
profesionalno se bavio džudom
Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac
Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine
Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara
44
7 METODE USAVRŠAVANJA FUNKCIONALNO-MOTORIČKIH KVALITETA U TOKU FUNKCIONALNO MOTORIČKIH PRIPREMA U DŽUDOU 71 Usavršavanje snage
Snaga je u velikoj mjeri urođena sposobnost organizma što znači da se na njeno
uvećanje može znatno uticati sredstvima sportskog treninga Vježbe za usavršavanje
snage možemo koristiti u različitim formama savlađivanjem sopstvene težine otpora
partnera savlađivanjem otpora različitih sprava dizanjem tegova itd U odnosu na
zadatke treninga i stepen uticaja ovih vježbi na organizam sportiste dijelimo ih na
razvoj opšte i specijalne snage Usavršavanje opšte snage zahtijeva primjenu velike
količine nadražaja i zato se preporučuje u prvoj fazi pripremnog perioda džudista
primjena šire lepeze sredstava za usavršavanje snage dok u drugoj fazi pripremnog
perioda trening snage treba usmjeriti na razvoj specijalnih snažnih svojstava prilikom
procesa usavršavanja snage treba imati u vidu opšte principe koji važe za ovu vrstu
treninga kao veličina pojedinačnih opterećenja broj ponavljanja broj serija tempo
izvođenja vrijeme odmora između serija (Banović 2007)
Veličinu opterećenja treninga snage možemo dozirati na sledeći način kao
procenat od maksimalnog opterećenja kao razliku u odnosu na maksimalno opterećenje
(npr 10 kg manje od maksimalnog tereta) i u odnosu na maksimalan broj ponavljanja
bez prekida rada (do otkaza)
Naprezanja u džudou su submaksimalna i maksimalna a praćena su povremenim
prekidima Motorička aktivnost se ostvaruje najvećom mogućom brzinom i uzastopno
se ponavlja više puta Sve to zahtijeva održavanje visokog stepena mišićne snage kako
na treningu tako i u takmičarskom periodu Mora se voditi računa i održavati visok
stepen izdržljivosti u snazi u fazi pripreme kao i tokom takmičarskog perioda Pored
toga što u vrlo složenoj aktivnosti kakva je džudo borba ima elemenata brzinske snage
ipak znatnije preovladavaju elementi snažne izdržljivosti Zato je u pripremi u
dosadašnjoj praksi trening usmjeren najviše ka snažnoj izdržljivosti (Ćirković 1991)
21
Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i
druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na
izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu
Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod
maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja
i metod izometrijskih naprezanja
711 Metod maksimalnog naprezanja
Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu
džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste
Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod
uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna
je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim
fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava
na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže
veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u
treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)
Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
22
712 Metod repetitivnih naprezanja
Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno
izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti
sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a
najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta
Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati
npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja
određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju
treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama
može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U
ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)
U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom
primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju
vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri
ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)
713 Metod dinamičkog naprezanja
Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao
što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici
zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru
mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja
odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom
Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip
rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku
izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje
treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje
pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što
23
markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja
pokreta
U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije
Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće
dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja
možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja
Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd
(Banović 2007)
Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
714 Metod izometrijskih naprezanja
Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta
naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u
stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa
eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično
služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod
izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi
24
Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje
rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-
10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne
treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da
uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2
mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe
labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u
naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne
sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti
sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda
pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke
kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović
2007)
Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-
treninga-snage-iii-deo
25
72 Usavršavanje brzine
Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom
vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović
i Idrizović 2001)
Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada
vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne
forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata
tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim
dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom
brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave
brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili
specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane
protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje
specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova
brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode
usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog
pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova
Slika 6 Usavršavanje brzine
Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
26
721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi
(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići
visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja
brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće
suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)
Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na
početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan
pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno
dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj
početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu
sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal
Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili
više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se
unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u
27
kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na
primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za
dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu
mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja
Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon
zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije
praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog
trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je
od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista
visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja
Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri
pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada
protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i
dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije
pojavljuju izolovano
722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da
je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine
određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa
određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u
izvođenju datog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a
naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu
svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske
kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog
pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i
pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu
28
sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno
izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)
Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
73 Usavršavanje izdržljivosti
Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u
toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što
borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju
svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)
Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na
efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)
Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo
ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je
usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa
završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od
par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta
Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj
borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost
29
džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-
sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne
izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje
anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod
kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri
čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad
u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85
opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog
opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj
zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena
kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista
po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)
Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti
Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-
za-eksplozivnost
731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne
energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na
periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju
30
funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju
kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam
predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)
Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju
duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja
kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih
mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u
minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se
stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti
džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja
(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i
njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše
neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao
uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40
min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u
31
pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje
mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)
U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva
minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi
stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se
primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić
1979)
732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od
nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista
ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je
frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u
ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti
nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u
fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na
značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti
Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu
ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna
ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti
takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara
kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta
gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U
procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati
učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica
opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo
anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži
predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti
32
džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod
Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A
osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i
odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje
započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u
minuti
Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima
opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali
dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja
sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi
pasivni odmori (Dragić 1996)
Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
74 Usavršavanje okretnosti
Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi
pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi
pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se
33
mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti
razlikujemo dvije uzajamno povezane metode
bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje
u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito
izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme
zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz
puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-
oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove
motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8
godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje
novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju
usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali
samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti
dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti
Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe
i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta
obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom
kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske
igre itd)
bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom
primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju
(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke
pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da
djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala
situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na
novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora
ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno
primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste
dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo
34
aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se
iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima
zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz
različitih položaja (Dragić 1996)
75 Usavršavanje gipkosti u džudou
Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za
izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti
Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu
pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura
kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim
situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih
osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao
osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od
zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada
usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog
procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri
primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)
Slika 12 Usavršavanje gipkosti
Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
35
Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u
svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo
gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj
snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za
usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim
uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u
cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na
dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku
koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode
pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su
bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom
izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u
takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe
ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i
pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač
sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od
dinamičkog načina
bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja
izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom
narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja
pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko
tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem
se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i
gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja
treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati
da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba
izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno
slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i
odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)
36
8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno
mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u
sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu
samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje
napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima
treninga u toku sportske borbe)
U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane
sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane
sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u
najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora
bull funkcionalnog stanja organizma
bull veličine opterećenja (Dragić 1996)
Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu
utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava
stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom
procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za
sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem
je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču
na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U
trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na
prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti
sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u
stanje pretreniranosti
Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena
treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti
odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg
opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja
37
što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki
naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo
bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom
određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo
pridržavati sledećih principa
bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog
sportiste posebno
bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na
prethodnom
bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od
prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće
opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)
Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost
organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog
procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških
zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite
nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o
nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što
svakako zavisi od doziranja opterećenja
Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih
osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje
se polazi
Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom
od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100
te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)
38
9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće
sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku
i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se
povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz
mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem
poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i
ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U
džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim
povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje
zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova
Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od
toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama
Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju
kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i
kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja
Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo
lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za
džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu
specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno
lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove
pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)
Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći
trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste
do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi
stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje
može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl
39
Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma
nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja
organizma
bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u
njima u toku laganog aerobnog rada
bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili
angažovani u toku sportskog treninga
bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža
toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)
40
10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od
pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti
pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa
optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge
strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme
zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo
kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne
grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-
motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata
Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage
(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim
toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti
aerobnog i anaerobnog tipa
U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji
je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i
izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata
Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata
potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se
svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki
izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne
funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i
međunarodnoj sceni
41
LITERATURA
1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-
matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu
2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika
Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska
akademija
3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko
izdanje
4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke
kulture
5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke
kulture Vojvodine
6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica
Univerzitet Crne Gore
7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u
Zagrebu
8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi
Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine
9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u
Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet
sveučilišta u Zagrebu
11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki
fakultet sveučilišta u Zagrebu
12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska
akademija
42
SLIKE
Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg
Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb
Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu
Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-
treninga-snage-iii-deo
Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-
eksplozivnost
Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
43
BIOGRAFIJA
Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne
Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet
za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i
profesionalno se bavio džudom
Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac
Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine
Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara
44
Drugi prilazi u praksi još nisu može se reći još uvjek potvrđeni ali sigurno je da i
druge sposobnosti treba razvijati i održavati na visokom stepenu a misli se na
izometrijsku repetitivnu i eksplozivnu snagu
Metode koje se u najvećoj mjeri koriste u trenažnom procesu džudista su metod
maksimalnog naprezanja metod repetitivnih naprezanja metod dinamičkog naprezanja
i metod izometrijskih naprezanja
711 Metod maksimalnog naprezanja
Ovaj metod podrazumijeva primjenu vježbi sa maksimalnim naporima u treningu
džudista Veličina takvog napora čini 80-90 maksimalnih mogućnosti sportiste
Ovakvu vježbu nije potrebno izvršiti više od 1-2 puta u jednom pokušaju ali pod
uslovom pune zagrijanosti organizma Prilikom izvršavanja ovakvih zadataka potrebna
je visoka koordinacija pokreta i koncetracija pažnje na realizaciju vježbe u njenim
fazama Prilikom izvođenja ovih vježbi mišićna masa se ne mijenja a snaga se uvećava
na račun usavršavanja nervno-mišićne regulacije što omogućava sportisti da postiže
veću snagu bez uvećanja tjelesne mase Bitno je naglasiti da se ovaj metod koristi u
treningu vrhunskih džudista sa drugim metoda za usavršavanje snage (Dragić 1996)
Slika 3 Metod maksimalnog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
22
712 Metod repetitivnih naprezanja
Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno
izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti
sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a
najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta
Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati
npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja
određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju
treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama
može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U
ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)
U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom
primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju
vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri
ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)
713 Metod dinamičkog naprezanja
Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao
što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici
zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru
mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja
odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom
Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip
rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku
izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje
treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje
pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što
23
markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja
pokreta
U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije
Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće
dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja
možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja
Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd
(Banović 2007)
Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
714 Metod izometrijskih naprezanja
Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta
naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u
stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa
eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično
služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod
izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi
24
Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje
rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-
10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne
treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da
uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2
mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe
labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u
naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne
sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti
sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda
pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke
kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović
2007)
Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-
treninga-snage-iii-deo
25
72 Usavršavanje brzine
Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom
vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović
i Idrizović 2001)
Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada
vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne
forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata
tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim
dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom
brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave
brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili
specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane
protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje
specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova
brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode
usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog
pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova
Slika 6 Usavršavanje brzine
Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
26
721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi
(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići
visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja
brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće
suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)
Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na
početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan
pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno
dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj
početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu
sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal
Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili
više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se
unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u
27
kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na
primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za
dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu
mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja
Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon
zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije
praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog
trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je
od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista
visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja
Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri
pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada
protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i
dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije
pojavljuju izolovano
722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da
je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine
određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa
određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u
izvođenju datog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a
naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu
svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske
kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog
pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i
pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu
28
sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno
izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)
Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
73 Usavršavanje izdržljivosti
Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u
toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što
borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju
svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)
Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na
efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)
Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo
ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je
usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa
završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od
par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta
Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj
borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost
29
džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-
sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne
izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje
anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod
kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri
čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad
u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85
opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog
opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj
zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena
kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista
po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)
Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti
Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-
za-eksplozivnost
731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne
energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na
periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju
30
funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju
kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam
predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)
Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju
duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja
kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih
mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u
minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se
stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti
džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja
(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i
njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše
neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao
uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40
min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u
31
pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje
mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)
U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva
minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi
stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se
primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić
1979)
732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od
nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista
ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je
frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u
ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti
nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u
fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na
značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti
Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu
ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna
ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti
takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara
kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta
gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U
procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati
učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica
opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo
anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži
predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti
32
džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod
Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A
osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i
odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje
započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u
minuti
Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima
opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali
dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja
sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi
pasivni odmori (Dragić 1996)
Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
74 Usavršavanje okretnosti
Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi
pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi
pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se
33
mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti
razlikujemo dvije uzajamno povezane metode
bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje
u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito
izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme
zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz
puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-
oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove
motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8
godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje
novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju
usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali
samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti
dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti
Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe
i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta
obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom
kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske
igre itd)
bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom
primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju
(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke
pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da
djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala
situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na
novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora
ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno
primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste
dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo
34
aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se
iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima
zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz
različitih položaja (Dragić 1996)
75 Usavršavanje gipkosti u džudou
Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za
izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti
Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu
pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura
kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim
situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih
osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao
osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od
zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada
usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog
procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri
primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)
Slika 12 Usavršavanje gipkosti
Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
35
Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u
svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo
gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj
snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za
usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim
uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u
cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na
dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku
koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode
pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su
bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom
izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u
takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe
ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i
pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač
sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od
dinamičkog načina
bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja
izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom
narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja
pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko
tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem
se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i
gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja
treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati
da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba
izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno
slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i
odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)
36
8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno
mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u
sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu
samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje
napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima
treninga u toku sportske borbe)
U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane
sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane
sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u
najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora
bull funkcionalnog stanja organizma
bull veličine opterećenja (Dragić 1996)
Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu
utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava
stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom
procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za
sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem
je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču
na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U
trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na
prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti
sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u
stanje pretreniranosti
Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena
treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti
odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg
opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja
37
što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki
naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo
bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom
određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo
pridržavati sledećih principa
bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog
sportiste posebno
bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na
prethodnom
bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od
prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće
opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)
Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost
organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog
procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških
zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite
nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o
nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što
svakako zavisi od doziranja opterećenja
Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih
osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje
se polazi
Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom
od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100
te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)
38
9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće
sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku
i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se
povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz
mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem
poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i
ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U
džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim
povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje
zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova
Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od
toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama
Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju
kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i
kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja
Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo
lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za
džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu
specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno
lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove
pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)
Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći
trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste
do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi
stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje
može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl
39
Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma
nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja
organizma
bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u
njima u toku laganog aerobnog rada
bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili
angažovani u toku sportskog treninga
bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža
toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)
40
10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od
pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti
pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa
optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge
strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme
zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo
kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne
grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-
motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata
Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage
(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim
toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti
aerobnog i anaerobnog tipa
U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji
je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i
izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata
Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata
potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se
svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki
izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne
funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i
međunarodnoj sceni
41
LITERATURA
1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-
matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu
2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika
Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska
akademija
3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko
izdanje
4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke
kulture
5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke
kulture Vojvodine
6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica
Univerzitet Crne Gore
7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u
Zagrebu
8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi
Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine
9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u
Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet
sveučilišta u Zagrebu
11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki
fakultet sveučilišta u Zagrebu
12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska
akademija
42
SLIKE
Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg
Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb
Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu
Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-
treninga-snage-iii-deo
Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-
eksplozivnost
Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
43
BIOGRAFIJA
Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne
Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet
za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i
profesionalno se bavio džudom
Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac
Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine
Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara
44
712 Metod repetitivnih naprezanja
Ovaj metod zahtijeva savladavanje otpora odnosno ponavljanje vježbe do jasno
izraženog zamora (do otkaza) računajući povećanje otpora 40-70 mogućnosti
sportiste Poznato je da vježbe do otkaza dovode do porasta snage mišića a
najpovoljnije je tokom vježbanja koristiti težine koje se mogu savladati od 8-12 puta
Ovaj metod koristimo u radu sa džudistima kada ustanovimo da je potrebno povećati
npr snagu mišića nogu ruku leđne muskulature u cilju što efikasnijeg izvođenja
određenog bacanja ili zahvata u borbi Prilikom primjene ove metode posebnu pažnju
treba posvetiti doziranju opterećenja Pojavom zamora naročito u poslednjim serijama
može doći do narušavanja ranije stečenog znanja za pravilno izvođenje tehnike U
ovakvim slučajevima može se desiti da postižemo suprotan efekat (Dragić 1996)
U sadejstvu sa metodom maksimalnog naprezanja ovaj metod se sa uspjehom
primjenjuje u cilju održanja visoke radne sposobnosti a naročito je ispoljio svoju
vrijednost kod usavršavanja izdržljivosti u snazi svojstva koja se u značajnoj mjeri
ispoljava u džudo borbi (Dragić 1996)
713 Metod dinamičkog naprezanja
Metod dinamičkog naprezanja primjenjujemo u cilju usavršavanja svojstva kao
što su brzina i snaga Smisao je u tome što se struktura osnovnih pokreta u tehnici
zadržava ali se svaki pokret izvršava sa opterećenjem Naprezanje mora biti u okviru
mogućnosti datog sportiste kako bi se izbjeglo narušavanje tehnike izvođenja
odgovarajućeg pokreta uzrokovano zamorom
Ovaj metod se koristi u pripremi džudista visoke sportske kvalifikacije Princip
rada kod usavršavanja ovih svojstava zahtijeva da pokret koji usavršavamo u početku
izvodimo bez opterećenja a zatim postepeno povećavamo opterećenje Opterećenje
treba povećavati do trenutka dok težina ne počne da narušava pravilno izvođenje
pokreta Maksimalno dinamičko naprezanje u okviru vježbe utvrđujemo tako što
23
markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja
pokreta
U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije
Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće
dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja
možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja
Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd
(Banović 2007)
Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
714 Metod izometrijskih naprezanja
Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta
naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u
stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa
eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično
služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod
izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi
24
Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje
rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-
10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne
treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da
uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2
mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe
labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u
naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne
sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti
sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda
pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke
kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović
2007)
Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-
treninga-snage-iii-deo
25
72 Usavršavanje brzine
Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom
vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović
i Idrizović 2001)
Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada
vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne
forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata
tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim
dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom
brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave
brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili
specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane
protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje
specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova
brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode
usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog
pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova
Slika 6 Usavršavanje brzine
Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
26
721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi
(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići
visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja
brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće
suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)
Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na
početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan
pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno
dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj
početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu
sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal
Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili
više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se
unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u
27
kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na
primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za
dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu
mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja
Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon
zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije
praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog
trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je
od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista
visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja
Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri
pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada
protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i
dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije
pojavljuju izolovano
722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da
je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine
određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa
određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u
izvođenju datog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a
naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu
svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske
kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog
pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i
pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu
28
sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno
izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)
Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
73 Usavršavanje izdržljivosti
Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u
toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što
borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju
svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)
Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na
efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)
Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo
ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je
usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa
završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od
par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta
Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj
borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost
29
džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-
sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne
izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje
anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod
kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri
čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad
u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85
opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog
opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj
zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena
kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista
po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)
Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti
Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-
za-eksplozivnost
731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne
energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na
periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju
30
funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju
kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam
predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)
Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju
duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja
kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih
mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u
minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se
stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti
džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja
(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i
njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše
neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao
uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40
min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u
31
pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje
mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)
U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva
minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi
stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se
primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić
1979)
732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od
nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista
ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je
frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u
ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti
nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u
fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na
značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti
Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu
ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna
ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti
takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara
kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta
gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U
procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati
učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica
opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo
anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži
predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti
32
džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod
Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A
osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i
odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje
započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u
minuti
Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima
opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali
dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja
sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi
pasivni odmori (Dragić 1996)
Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
74 Usavršavanje okretnosti
Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi
pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi
pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se
33
mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti
razlikujemo dvije uzajamno povezane metode
bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje
u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito
izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme
zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz
puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-
oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove
motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8
godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje
novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju
usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali
samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti
dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti
Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe
i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta
obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom
kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske
igre itd)
bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom
primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju
(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke
pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da
djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala
situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na
novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora
ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno
primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste
dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo
34
aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se
iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima
zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz
različitih položaja (Dragić 1996)
75 Usavršavanje gipkosti u džudou
Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za
izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti
Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu
pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura
kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim
situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih
osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao
osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od
zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada
usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog
procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri
primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)
Slika 12 Usavršavanje gipkosti
Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
35
Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u
svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo
gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj
snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za
usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim
uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u
cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na
dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku
koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode
pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su
bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom
izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u
takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe
ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i
pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač
sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od
dinamičkog načina
bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja
izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom
narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja
pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko
tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem
se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i
gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja
treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati
da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba
izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno
slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i
odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)
36
8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno
mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u
sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu
samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje
napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima
treninga u toku sportske borbe)
U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane
sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane
sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u
najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora
bull funkcionalnog stanja organizma
bull veličine opterećenja (Dragić 1996)
Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu
utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava
stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom
procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za
sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem
je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču
na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U
trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na
prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti
sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u
stanje pretreniranosti
Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena
treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti
odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg
opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja
37
što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki
naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo
bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom
određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo
pridržavati sledećih principa
bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog
sportiste posebno
bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na
prethodnom
bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od
prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće
opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)
Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost
organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog
procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških
zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite
nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o
nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što
svakako zavisi od doziranja opterećenja
Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih
osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje
se polazi
Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom
od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100
te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)
38
9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće
sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku
i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se
povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz
mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem
poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i
ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U
džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim
povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje
zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova
Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od
toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama
Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju
kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i
kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja
Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo
lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za
džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu
specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno
lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove
pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)
Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći
trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste
do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi
stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje
može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl
39
Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma
nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja
organizma
bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u
njima u toku laganog aerobnog rada
bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili
angažovani u toku sportskog treninga
bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža
toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)
40
10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od
pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti
pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa
optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge
strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme
zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo
kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne
grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-
motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata
Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage
(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim
toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti
aerobnog i anaerobnog tipa
U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji
je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i
izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata
Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata
potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se
svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki
izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne
funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i
međunarodnoj sceni
41
LITERATURA
1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-
matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu
2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika
Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska
akademija
3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko
izdanje
4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke
kulture
5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke
kulture Vojvodine
6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica
Univerzitet Crne Gore
7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u
Zagrebu
8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi
Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine
9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u
Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet
sveučilišta u Zagrebu
11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki
fakultet sveučilišta u Zagrebu
12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska
akademija
42
SLIKE
Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg
Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb
Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu
Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-
treninga-snage-iii-deo
Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-
eksplozivnost
Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
43
BIOGRAFIJA
Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne
Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet
za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i
profesionalno se bavio džudom
Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac
Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine
Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara
44
markiramo poslednji pokušaj koji još nije narušio kontinuitet pravilnog izvođenja
pokreta
U džudou se ovaj metod primjenjuje u više varijanti od kojih su najpoznatije
Tandoku-renšju Uči-Komii Bucu-Kari Kake-Ai i Nage-Komi Opterećenja je moguće
dozirati na više načina gdje npr pri izvođenju Tandoku Renšju za pojedina bacanja
možemo koristiti bdquoolovni prslukldquo čiju težinu regulišemo po potrebi kod izvođenja
Bucu-Kari mijenjamo ukea različite težine kod Nage-Komi radimo sa lakšim ukeom itd
(Banović 2007)
Slika 4 Metod dinamičkog naprezanja
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
714 Metod izometrijskih naprezanja
Metod izometrijskih naprezanja se koristi za povećanje statičke snage Ova vrsta
naprezanja se u znatnoj mjeri pojavljuje prilikom borbe džudista na tlu a nešto manje u
stojećem stavu Neka istraživanja su ustanovila visok stepen koralacije statičke snage sa
eksplozivnom snagom U procesu usavršavanja statičke snage kao opterećenje obično
služi fiksirana šipka ili teret koji sportista nije u stanju da podigne Otpor kod
izometrijskih naprezanja je proporcionalan uloženoj snazi
24
Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje
rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-
10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne
treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da
uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2
mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe
labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u
naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne
sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti
sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda
pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke
kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović
2007)
Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-
treninga-snage-iii-deo
25
72 Usavršavanje brzine
Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom
vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović
i Idrizović 2001)
Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada
vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne
forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata
tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim
dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom
brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave
brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili
specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane
protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje
specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova
brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode
usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog
pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova
Slika 6 Usavršavanje brzine
Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
26
721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi
(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići
visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja
brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće
suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)
Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na
početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan
pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno
dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj
početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu
sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal
Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili
više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se
unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u
27
kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na
primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za
dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu
mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja
Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon
zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije
praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog
trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je
od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista
visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja
Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri
pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada
protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i
dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije
pojavljuju izolovano
722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da
je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine
određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa
određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u
izvođenju datog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a
naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu
svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske
kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog
pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i
pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu
28
sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno
izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)
Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
73 Usavršavanje izdržljivosti
Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u
toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što
borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju
svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)
Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na
efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)
Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo
ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je
usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa
završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od
par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta
Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj
borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost
29
džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-
sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne
izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje
anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod
kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri
čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad
u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85
opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog
opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj
zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena
kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista
po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)
Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti
Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-
za-eksplozivnost
731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne
energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na
periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju
30
funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju
kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam
predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)
Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju
duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja
kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih
mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u
minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se
stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti
džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja
(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i
njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše
neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao
uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40
min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u
31
pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje
mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)
U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva
minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi
stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se
primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić
1979)
732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od
nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista
ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je
frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u
ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti
nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u
fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na
značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti
Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu
ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna
ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti
takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara
kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta
gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U
procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati
učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica
opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo
anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži
predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti
32
džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod
Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A
osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i
odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje
započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u
minuti
Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima
opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali
dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja
sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi
pasivni odmori (Dragić 1996)
Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
74 Usavršavanje okretnosti
Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi
pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi
pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se
33
mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti
razlikujemo dvije uzajamno povezane metode
bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje
u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito
izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme
zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz
puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-
oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove
motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8
godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje
novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju
usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali
samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti
dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti
Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe
i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta
obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom
kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske
igre itd)
bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom
primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju
(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke
pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da
djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala
situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na
novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora
ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno
primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste
dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo
34
aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se
iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima
zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz
različitih položaja (Dragić 1996)
75 Usavršavanje gipkosti u džudou
Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za
izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti
Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu
pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura
kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim
situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih
osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao
osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od
zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada
usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog
procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri
primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)
Slika 12 Usavršavanje gipkosti
Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
35
Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u
svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo
gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj
snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za
usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim
uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u
cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na
dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku
koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode
pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su
bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom
izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u
takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe
ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i
pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač
sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od
dinamičkog načina
bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja
izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom
narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja
pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko
tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem
se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i
gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja
treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati
da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba
izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno
slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i
odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)
36
8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno
mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u
sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu
samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje
napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima
treninga u toku sportske borbe)
U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane
sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane
sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u
najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora
bull funkcionalnog stanja organizma
bull veličine opterećenja (Dragić 1996)
Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu
utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava
stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom
procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za
sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem
je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču
na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U
trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na
prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti
sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u
stanje pretreniranosti
Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena
treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti
odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg
opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja
37
što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki
naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo
bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom
određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo
pridržavati sledećih principa
bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog
sportiste posebno
bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na
prethodnom
bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od
prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće
opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)
Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost
organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog
procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških
zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite
nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o
nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što
svakako zavisi od doziranja opterećenja
Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih
osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje
se polazi
Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom
od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100
te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)
38
9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće
sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku
i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se
povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz
mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem
poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i
ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U
džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim
povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje
zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova
Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od
toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama
Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju
kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i
kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja
Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo
lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za
džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu
specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno
lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove
pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)
Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći
trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste
do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi
stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje
može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl
39
Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma
nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja
organizma
bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u
njima u toku laganog aerobnog rada
bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili
angažovani u toku sportskog treninga
bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža
toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)
40
10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od
pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti
pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa
optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge
strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme
zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo
kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne
grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-
motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata
Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage
(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim
toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti
aerobnog i anaerobnog tipa
U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji
je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i
izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata
Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata
potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se
svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki
izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne
funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i
međunarodnoj sceni
41
LITERATURA
1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-
matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu
2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika
Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska
akademija
3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko
izdanje
4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke
kulture
5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke
kulture Vojvodine
6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica
Univerzitet Crne Gore
7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u
Zagrebu
8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi
Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine
9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u
Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet
sveučilišta u Zagrebu
11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki
fakultet sveučilišta u Zagrebu
12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska
akademija
42
SLIKE
Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg
Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb
Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu
Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-
treninga-snage-iii-deo
Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-
eksplozivnost
Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
43
BIOGRAFIJA
Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne
Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet
za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i
profesionalno se bavio džudom
Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac
Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine
Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara
44
Na osnovu dosadašnjih iskustava primjena izometrijskih vježbi daje najbolje
rezultate pri maksimalnim kontrakcijama u trajanju od 5 sekundi uz ponavljanje od 5-
10 puta u toku jednog treninga Obim izometrijskih vježbi u okviru jednog treninga ne
treba da bude veliki (10-15 sekundi ukupno) a ukoliko želimo ovom metodom da
uvećamo snagu izometrijsko vježbanje u neizmijenjenom obliku treba ograničiti na 1-2
mjeseca Nakon izometrijskih kontrakcija obavezno treba primjenjivati vježbe
labavljenja u cilju obezbeđenja što boljeg dotoka krvi u mišiće koji su učestvovali u
naprezanju budući da ovakva vrsta naprezanja otežava normalan protok krvi kroz krvne
sudove Primjena ovog metoda će u prvom redu zavisiti od stanja pripremljenosti
sportista i njihovog kvaliteta kao i zadatka treninga u okviru određenog perioda
pripreme Karakteristično za ovaj metod je da se koristi u pripremi sportista visoke
kvalifikacije a najbolje rezultate daje u kombinaciji sa dinamičkim vježbama (Banović
2007)
Slika 5 Metod izometrijskog naprezanja Preuzeto sa httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalne-metode-
treninga-snage-iii-deo
25
72 Usavršavanje brzine
Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom
vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović
i Idrizović 2001)
Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada
vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne
forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata
tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim
dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom
brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave
brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili
specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane
protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje
specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova
brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode
usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog
pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova
Slika 6 Usavršavanje brzine
Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
26
721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi
(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići
visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja
brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće
suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)
Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na
početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan
pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno
dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj
početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu
sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal
Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili
više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se
unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u
27
kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na
primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za
dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu
mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja
Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon
zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije
praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog
trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je
od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista
visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja
Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri
pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada
protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i
dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije
pojavljuju izolovano
722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da
je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine
određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa
određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u
izvođenju datog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a
naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu
svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske
kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog
pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i
pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu
28
sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno
izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)
Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
73 Usavršavanje izdržljivosti
Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u
toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što
borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju
svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)
Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na
efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)
Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo
ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je
usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa
završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od
par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta
Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj
borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost
29
džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-
sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne
izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje
anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod
kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri
čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad
u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85
opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog
opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj
zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena
kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista
po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)
Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti
Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-
za-eksplozivnost
731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne
energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na
periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju
30
funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju
kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam
predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)
Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju
duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja
kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih
mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u
minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se
stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti
džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja
(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i
njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše
neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao
uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40
min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u
31
pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje
mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)
U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva
minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi
stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se
primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić
1979)
732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od
nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista
ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je
frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u
ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti
nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u
fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na
značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti
Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu
ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna
ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti
takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara
kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta
gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U
procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati
učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica
opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo
anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži
predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti
32
džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod
Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A
osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i
odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje
započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u
minuti
Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima
opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali
dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja
sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi
pasivni odmori (Dragić 1996)
Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
74 Usavršavanje okretnosti
Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi
pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi
pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se
33
mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti
razlikujemo dvije uzajamno povezane metode
bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje
u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito
izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme
zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz
puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-
oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove
motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8
godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje
novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju
usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali
samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti
dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti
Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe
i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta
obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom
kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske
igre itd)
bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom
primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju
(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke
pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da
djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala
situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na
novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora
ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno
primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste
dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo
34
aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se
iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima
zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz
različitih položaja (Dragić 1996)
75 Usavršavanje gipkosti u džudou
Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za
izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti
Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu
pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura
kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim
situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih
osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao
osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od
zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada
usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog
procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri
primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)
Slika 12 Usavršavanje gipkosti
Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
35
Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u
svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo
gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj
snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za
usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim
uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u
cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na
dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku
koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode
pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su
bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom
izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u
takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe
ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i
pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač
sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od
dinamičkog načina
bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja
izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom
narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja
pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko
tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem
se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i
gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja
treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati
da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba
izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno
slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i
odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)
36
8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno
mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u
sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu
samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje
napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima
treninga u toku sportske borbe)
U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane
sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane
sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u
najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora
bull funkcionalnog stanja organizma
bull veličine opterećenja (Dragić 1996)
Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu
utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava
stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom
procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za
sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem
je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču
na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U
trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na
prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti
sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u
stanje pretreniranosti
Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena
treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti
odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg
opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja
37
što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki
naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo
bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom
određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo
pridržavati sledećih principa
bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog
sportiste posebno
bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na
prethodnom
bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od
prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće
opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)
Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost
organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog
procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških
zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite
nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o
nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što
svakako zavisi od doziranja opterećenja
Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih
osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje
se polazi
Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom
od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100
te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)
38
9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće
sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku
i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se
povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz
mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem
poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i
ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U
džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim
povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje
zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova
Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od
toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama
Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju
kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i
kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja
Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo
lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za
džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu
specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno
lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove
pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)
Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći
trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste
do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi
stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje
može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl
39
Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma
nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja
organizma
bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u
njima u toku laganog aerobnog rada
bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili
angažovani u toku sportskog treninga
bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža
toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)
40
10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od
pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti
pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa
optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge
strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme
zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo
kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne
grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-
motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata
Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage
(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim
toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti
aerobnog i anaerobnog tipa
U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji
je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i
izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata
Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata
potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se
svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki
izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne
funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i
međunarodnoj sceni
41
LITERATURA
1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-
matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu
2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika
Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska
akademija
3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko
izdanje
4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke
kulture
5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke
kulture Vojvodine
6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica
Univerzitet Crne Gore
7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u
Zagrebu
8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi
Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine
9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u
Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet
sveučilišta u Zagrebu
11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki
fakultet sveučilišta u Zagrebu
12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska
akademija
42
SLIKE
Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg
Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb
Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu
Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-
treninga-snage-iii-deo
Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-
eksplozivnost
Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
43
BIOGRAFIJA
Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne
Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet
za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i
profesionalno se bavio džudom
Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac
Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine
Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara
44
72 Usavršavanje brzine
Brzina je motorička sposobnost izvođenja velike frekvencije pokreta u određenom
vremenu ili sposobnost da jedan pokret izvedemo što brže možemo najbrže (Idrizović
i Idrizović 2001)
Postoje elementarne i kompleksne forme brzine U elementarne forme spada
vrijeme reakcije vrijeme izvođjenja pojedinačnih pokreta i tempo pokreta Kompleksne
forme brzine se javljaju kod džudista u cjeloukupnom postupku izvođenja elemenata
tehnike u uslovima sportske borbe Brzina džudista se javlja u konkretnim tehničkim
dejstvima koja se moraju izvesti određenim redosledom blagovremeno i velikom
brzinom u cilju što povoljnijeg rješavanja taktičkog zadatka Konkretni uslovi pojave
brzine kod džudista javljaju se uzajamnim dejstvom torija i ukea Da bi razvili
specifičnu brzinu džudisti vježbaju u određenim uslovima tehnike napada odbrane
protiv zahvata i kombinacije Kako osnovni oblici ispoljavanja brzine imaju svoje
specifičnosti ovdje smo se opredijelili samo za izbor metoda usavršavanja onih vidova
brzine koji se najčešće ispoljavaju u sportskoj borbi džudista a to su metode
usavršavanje brzine pokretne reakcije metode usavršavanja brzine pojedinačnog
pokreta metod otežanih uslova i metod olakšanja uslova
Slika 6 Usavršavanje brzine
Preuzeto sa httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
26
721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi
(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići
visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja
brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće
suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)
Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na
početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan
pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno
dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj
početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu
sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal
Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili
više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se
unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u
27
kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na
primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za
dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu
mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja
Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon
zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije
praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog
trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je
od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista
visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja
Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri
pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada
protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i
dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije
pojavljuju izolovano
722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da
je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine
određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa
određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u
izvođenju datog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a
naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu
svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske
kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog
pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i
pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu
28
sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno
izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)
Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
73 Usavršavanje izdržljivosti
Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u
toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što
borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju
svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)
Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na
efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)
Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo
ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je
usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa
završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od
par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta
Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj
borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost
29
džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-
sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne
izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje
anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod
kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri
čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad
u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85
opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog
opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj
zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena
kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista
po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)
Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti
Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-
za-eksplozivnost
731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne
energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na
periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju
30
funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju
kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam
predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)
Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju
duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja
kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih
mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u
minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se
stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti
džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja
(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i
njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše
neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao
uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40
min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u
31
pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje
mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)
U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva
minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi
stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se
primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić
1979)
732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od
nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista
ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je
frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u
ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti
nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u
fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na
značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti
Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu
ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna
ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti
takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara
kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta
gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U
procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati
učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica
opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo
anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži
predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti
32
džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod
Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A
osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i
odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje
započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u
minuti
Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima
opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali
dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja
sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi
pasivni odmori (Dragić 1996)
Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
74 Usavršavanje okretnosti
Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi
pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi
pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se
33
mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti
razlikujemo dvije uzajamno povezane metode
bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje
u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito
izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme
zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz
puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-
oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove
motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8
godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje
novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju
usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali
samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti
dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti
Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe
i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta
obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom
kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske
igre itd)
bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom
primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju
(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke
pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da
djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala
situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na
novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora
ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno
primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste
dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo
34
aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se
iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima
zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz
različitih položaja (Dragić 1996)
75 Usavršavanje gipkosti u džudou
Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za
izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti
Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu
pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura
kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim
situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih
osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao
osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od
zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada
usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog
procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri
primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)
Slika 12 Usavršavanje gipkosti
Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
35
Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u
svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo
gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj
snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za
usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim
uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u
cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na
dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku
koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode
pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su
bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom
izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u
takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe
ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i
pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač
sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od
dinamičkog načina
bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja
izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom
narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja
pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko
tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem
se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i
gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja
treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati
da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba
izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno
slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i
odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)
36
8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno
mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u
sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu
samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje
napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima
treninga u toku sportske borbe)
U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane
sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane
sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u
najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora
bull funkcionalnog stanja organizma
bull veličine opterećenja (Dragić 1996)
Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu
utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava
stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom
procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za
sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem
je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču
na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U
trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na
prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti
sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u
stanje pretreniranosti
Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena
treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti
odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg
opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja
37
što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki
naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo
bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom
određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo
pridržavati sledećih principa
bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog
sportiste posebno
bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na
prethodnom
bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od
prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće
opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)
Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost
organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog
procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških
zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite
nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o
nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što
svakako zavisi od doziranja opterećenja
Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih
osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje
se polazi
Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom
od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100
te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)
38
9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće
sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku
i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se
povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz
mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem
poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i
ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U
džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim
povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje
zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova
Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od
toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama
Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju
kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i
kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja
Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo
lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za
džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu
specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno
lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove
pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)
Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći
trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste
do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi
stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje
može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl
39
Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma
nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja
organizma
bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u
njima u toku laganog aerobnog rada
bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili
angažovani u toku sportskog treninga
bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža
toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)
40
10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od
pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti
pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa
optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge
strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme
zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo
kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne
grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-
motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata
Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage
(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim
toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti
aerobnog i anaerobnog tipa
U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji
je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i
izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata
Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata
potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se
svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki
izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne
funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i
međunarodnoj sceni
41
LITERATURA
1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-
matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu
2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika
Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska
akademija
3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko
izdanje
4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke
kulture
5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke
kulture Vojvodine
6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica
Univerzitet Crne Gore
7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u
Zagrebu
8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi
Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine
9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u
Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet
sveučilišta u Zagrebu
11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki
fakultet sveučilišta u Zagrebu
12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska
akademija
42
SLIKE
Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg
Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb
Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu
Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-
treninga-snage-iii-deo
Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-
eksplozivnost
Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
43
BIOGRAFIJA
Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne
Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet
za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i
profesionalno se bavio džudom
Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac
Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine
Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara
44
721 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Sposobnost da se blagovremeno reaguje na pojavu povoljne situacije u borbi
(napad ili protiv napad) stvara određene teškoće za čije prevazilaženje treba postići
visok stepen sportskog majstorstva što u najvećoj mjeri spada u domen usavršavanja
brzine džudista Ukazaćemo na tri osnovna vida reakcije sa kojima se najčešće
suočavamo u sportskoj borbi (Dragić 1996)
Prosta reakcija se javlja kada džudista reaguje na započeto bacanje kao i na
početak odbrambenih dejstava u protivnapadu a da se pri tom ne odlučuje na konkretan
pravac djelovanja Za usavršavanje proste reakcije koristi se unaprijed pripremljeno
dejstvo na prethodno ugovoreni signal (nakon zvučnog signala zauzeti određeni položaj
početi bacanje izmijeniti položaj zaustaviti se izmijeniti pravac i sl) pri čemu
sportisti ne smiju da predvide vrijeme kada će trener dati signal
Slika 7 Metode usavršavanje brzine pokretne reakcije
Preuzeto sa httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Reakcija izbora javlja se u borbi u onim slučajevima kada džudista iz dvije ili
više mogućnosti nastalih situacija bira onu koja je najsličnija dejstvu za koje se
unaprijed odlučio ili kada od dvije reakcije primijeni samo jednu zavisno od situacije u
27
kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na
primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za
dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu
mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja
Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon
zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije
praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog
trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je
od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista
visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja
Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri
pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada
protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i
dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije
pojavljuju izolovano
722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da
je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine
određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa
određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u
izvođenju datog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a
naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu
svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske
kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog
pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i
pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu
28
sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno
izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)
Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
73 Usavršavanje izdržljivosti
Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u
toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što
borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju
svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)
Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na
efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)
Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo
ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je
usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa
završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od
par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta
Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj
borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost
29
džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-
sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne
izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje
anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod
kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri
čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad
u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85
opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog
opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj
zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena
kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista
po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)
Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti
Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-
za-eksplozivnost
731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne
energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na
periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju
30
funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju
kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam
predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)
Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju
duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja
kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih
mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u
minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se
stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti
džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja
(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i
njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše
neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao
uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40
min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u
31
pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje
mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)
U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva
minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi
stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se
primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić
1979)
732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od
nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista
ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je
frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u
ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti
nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u
fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na
značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti
Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu
ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna
ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti
takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara
kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta
gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U
procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati
učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica
opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo
anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži
predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti
32
džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod
Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A
osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i
odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje
započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u
minuti
Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima
opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali
dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja
sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi
pasivni odmori (Dragić 1996)
Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
74 Usavršavanje okretnosti
Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi
pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi
pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se
33
mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti
razlikujemo dvije uzajamno povezane metode
bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje
u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito
izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme
zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz
puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-
oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove
motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8
godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje
novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju
usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali
samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti
dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti
Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe
i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta
obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom
kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske
igre itd)
bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom
primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju
(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke
pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da
djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala
situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na
novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora
ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno
primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste
dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo
34
aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se
iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima
zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz
različitih položaja (Dragić 1996)
75 Usavršavanje gipkosti u džudou
Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za
izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti
Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu
pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura
kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim
situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih
osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao
osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od
zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada
usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog
procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri
primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)
Slika 12 Usavršavanje gipkosti
Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
35
Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u
svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo
gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj
snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za
usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim
uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u
cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na
dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku
koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode
pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su
bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom
izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u
takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe
ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i
pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač
sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od
dinamičkog načina
bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja
izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom
narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja
pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko
tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem
se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i
gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja
treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati
da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba
izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno
slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i
odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)
36
8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno
mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u
sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu
samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje
napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima
treninga u toku sportske borbe)
U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane
sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane
sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u
najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora
bull funkcionalnog stanja organizma
bull veličine opterećenja (Dragić 1996)
Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu
utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava
stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom
procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za
sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem
je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču
na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U
trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na
prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti
sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u
stanje pretreniranosti
Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena
treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti
odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg
opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja
37
što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki
naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo
bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom
određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo
pridržavati sledećih principa
bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog
sportiste posebno
bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na
prethodnom
bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od
prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće
opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)
Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost
organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog
procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških
zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite
nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o
nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što
svakako zavisi od doziranja opterećenja
Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih
osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje
se polazi
Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom
od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100
te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)
38
9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće
sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku
i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se
povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz
mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem
poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i
ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U
džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim
povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje
zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova
Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od
toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama
Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju
kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i
kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja
Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo
lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za
džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu
specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno
lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove
pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)
Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći
trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste
do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi
stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje
može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl
39
Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma
nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja
organizma
bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u
njima u toku laganog aerobnog rada
bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili
angažovani u toku sportskog treninga
bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža
toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)
40
10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od
pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti
pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa
optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge
strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme
zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo
kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne
grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-
motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata
Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage
(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim
toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti
aerobnog i anaerobnog tipa
U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji
je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i
izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata
Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata
potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se
svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki
izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne
funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i
međunarodnoj sceni
41
LITERATURA
1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-
matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu
2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika
Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska
akademija
3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko
izdanje
4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke
kulture
5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke
kulture Vojvodine
6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica
Univerzitet Crne Gore
7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u
Zagrebu
8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi
Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine
9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u
Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet
sveučilišta u Zagrebu
11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki
fakultet sveučilišta u Zagrebu
12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska
akademija
42
SLIKE
Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg
Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb
Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu
Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-
treninga-snage-iii-deo
Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-
eksplozivnost
Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
43
BIOGRAFIJA
Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne
Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet
za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i
profesionalno se bavio džudom
Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac
Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine
Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara
44
kojoj se nalazi Reakcija izbora se najbolje usavršava na treninzima tokom borbe Na
primjer trener da zadatak jednom od dvoje džudista da tokom borbe izvede napad za
dva različita bacanja pri čemu može da ih izvede na lijevoj ili desnoj strani daje mu
mogućnost izbora najefikasnijeg načina izvođenja
Reakcija praćenja se javlja u slučajevima kada džudista počinje dejstvo nakon
zauzimanja određenog položaja protivnika koji se nalazio u pokretu Vrijeme reakcije
praćenja smatra se pozitivnim ako tori započinje dejstvo prije napuštanja nužnog
trenutka a negativnim ako je tori započeo dejstvo sa zakašnjenjem Reakcija praćenja je
od izuzetnog značaja za ishod borbe te se u pojedinim periodima pripreme džudista
visoke kvalifikacije ovom problemu posvećuje značajna pažnja
Pripremljenost džudista se u znatnoj mjeri određuje vremenom reakcije u sva tri
pomenuta vida koji se tokom sportske borbe ispoljavaju u neprestanom praćenju rada
protivnika Brojne mogućnosti uslovljene bogatim repertoarom tehnike džudoa i
dinamikom odvijanja borbe rijetko pružaju mogućnost da se pomenuti vidovi reakcije
pojavljuju izolovano
722 Metode usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta treba započeti tek kada se uvjerimo da
je određeni pokret u potpunosti tehnički savladan U cilju usavršavanja brzine
određenog pokreta treba iskoristiti najracionalniju tehniku jačati do potrebnog nivoa
određene grupe mišića i višestrukim ponavljanjem postići optimalnu koordinaciju u
izvođenju datog pokreta
Usavršavanje brzine pojedinačnog pokreta je džudou od izuzetnog značaja a
naročito se ispoljava u procesu usavršavanja određenih bacanja (Tokuji-Vaza) U tu
svrhu na treningu treba raditi djelove borbe ili cijelu borbu sa partnerom više sportske
kvalifikacije ili sa partnerom teže kategorije Tokom usavršavanja brzine određenog
pokreta nužno je posvetiti posebnu pažnju razvoju gipkosti određene grupe mišića i
pokretljivosti zglobova što treba uporedo raditi jer nedovoljno gipki mišići nisu
28
sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno
izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)
Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
73 Usavršavanje izdržljivosti
Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u
toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što
borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju
svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)
Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na
efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)
Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo
ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je
usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa
završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od
par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta
Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj
borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost
29
džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-
sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne
izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje
anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod
kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri
čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad
u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85
opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog
opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj
zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena
kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista
po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)
Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti
Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-
za-eksplozivnost
731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne
energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na
periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju
30
funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju
kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam
predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)
Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju
duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja
kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih
mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u
minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se
stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti
džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja
(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i
njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše
neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao
uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40
min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u
31
pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje
mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)
U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva
minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi
stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se
primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić
1979)
732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od
nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista
ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je
frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u
ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti
nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u
fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na
značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti
Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu
ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna
ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti
takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara
kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta
gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U
procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati
učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica
opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo
anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži
predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti
32
džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod
Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A
osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i
odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje
započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u
minuti
Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima
opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali
dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja
sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi
pasivni odmori (Dragić 1996)
Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
74 Usavršavanje okretnosti
Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi
pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi
pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se
33
mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti
razlikujemo dvije uzajamno povezane metode
bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje
u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito
izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme
zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz
puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-
oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove
motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8
godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje
novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju
usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali
samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti
dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti
Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe
i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta
obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom
kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske
igre itd)
bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom
primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju
(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke
pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da
djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala
situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na
novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora
ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno
primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste
dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo
34
aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se
iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima
zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz
različitih položaja (Dragić 1996)
75 Usavršavanje gipkosti u džudou
Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za
izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti
Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu
pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura
kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim
situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih
osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao
osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od
zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada
usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog
procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri
primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)
Slika 12 Usavršavanje gipkosti
Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
35
Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u
svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo
gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj
snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za
usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim
uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u
cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na
dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku
koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode
pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su
bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom
izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u
takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe
ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i
pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač
sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od
dinamičkog načina
bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja
izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom
narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja
pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko
tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem
se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i
gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja
treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati
da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba
izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno
slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i
odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)
36
8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno
mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u
sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu
samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje
napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima
treninga u toku sportske borbe)
U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane
sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane
sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u
najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora
bull funkcionalnog stanja organizma
bull veličine opterećenja (Dragić 1996)
Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu
utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava
stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom
procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za
sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem
je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču
na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U
trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na
prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti
sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u
stanje pretreniranosti
Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena
treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti
odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg
opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja
37
što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki
naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo
bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom
određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo
pridržavati sledećih principa
bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog
sportiste posebno
bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na
prethodnom
bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od
prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće
opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)
Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost
organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog
procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških
zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite
nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o
nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što
svakako zavisi od doziranja opterećenja
Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih
osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje
se polazi
Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom
od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100
te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)
38
9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće
sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku
i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se
povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz
mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem
poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i
ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U
džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim
povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje
zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova
Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od
toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama
Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju
kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i
kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja
Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo
lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za
džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu
specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno
lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove
pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)
Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći
trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste
do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi
stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje
može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl
39
Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma
nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja
organizma
bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u
njima u toku laganog aerobnog rada
bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili
angažovani u toku sportskog treninga
bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža
toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)
40
10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od
pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti
pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa
optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge
strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme
zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo
kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne
grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-
motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata
Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage
(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim
toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti
aerobnog i anaerobnog tipa
U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji
je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i
izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata
Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata
potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se
svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki
izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne
funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i
međunarodnoj sceni
41
LITERATURA
1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-
matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu
2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika
Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska
akademija
3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko
izdanje
4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke
kulture
5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke
kulture Vojvodine
6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica
Univerzitet Crne Gore
7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u
Zagrebu
8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi
Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine
9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u
Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet
sveučilišta u Zagrebu
11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki
fakultet sveučilišta u Zagrebu
12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska
akademija
42
SLIKE
Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg
Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb
Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu
Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-
treninga-snage-iii-deo
Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-
eksplozivnost
Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
43
BIOGRAFIJA
Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne
Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet
za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i
profesionalno se bavio džudom
Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac
Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine
Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara
44
sposobni da ostvare brz pokret (npr kao mjerilo gipkosti za uči-matu je korektno
izvedena ldquošpagardquo) (Dragić 1996)
Slika 8 Metoda usavršavanja brzine pojedinačnog pokreta
Preuzeto sa httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
73 Usavršavanje izdržljivosti
Izdržljivost je sposobnost dužeg izvršavanja efektnog rada određenog inteziteta u
toku predviđenog vremena za trajanje sportske borbe a karakteristična je po tome što
borac koji je ovladao izdržljivošću može da održi visoku radnu sposobnost pri izvršenju
svih zadataka koje nameće sportska borba (napad odbrana protiv napad)
Metodika treninga izdržljivosti mora da obezbijedi istovremeni uticaj na
efikasnost kardiovaskularnog i lokomotornog sistema (Bjelica i Fratrić 2011)
Sportsko majstorstvo kod vrhunskih džudista podrazumijeva visok nivo
ovladanosti tehničko-taktičkih znanja a jedan od važnih zadataka traženog procesa je
usavršavanje izdržljivosti Činjenica je da se takmičenja džudista turnirskog tipa
završavaju u jednom danu u određenoj težinskoj kategoriji u vremenskom razmaku od
par sati a pauze između borbi (zavisno od broja takmičara) mogu biti samo 5 minuta
Imajući u vidu acikličnu strukturu kretanja i karakter napora koji se javlja u sportskoj
borbi u vezi sa tim se nameće izbor metoda pomoću kojih treba usvršavati izdržljivost
29
džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-
sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne
izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje
anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod
kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri
čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad
u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85
opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog
opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj
zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena
kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista
po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)
Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti
Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-
za-eksplozivnost
731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne
energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na
periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju
30
funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju
kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam
predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)
Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju
duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja
kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih
mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u
minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se
stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti
džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja
(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i
njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše
neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao
uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40
min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u
31
pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje
mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)
U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva
minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi
stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se
primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić
1979)
732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od
nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista
ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je
frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u
ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti
nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u
fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na
značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti
Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu
ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna
ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti
takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara
kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta
gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U
procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati
učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica
opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo
anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži
predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti
32
džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod
Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A
osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i
odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje
započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u
minuti
Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima
opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali
dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja
sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi
pasivni odmori (Dragić 1996)
Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
74 Usavršavanje okretnosti
Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi
pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi
pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se
33
mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti
razlikujemo dvije uzajamno povezane metode
bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje
u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito
izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme
zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz
puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-
oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove
motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8
godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje
novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju
usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali
samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti
dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti
Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe
i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta
obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom
kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske
igre itd)
bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom
primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju
(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke
pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da
djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala
situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na
novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora
ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno
primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste
dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo
34
aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se
iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima
zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz
različitih položaja (Dragić 1996)
75 Usavršavanje gipkosti u džudou
Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za
izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti
Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu
pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura
kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim
situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih
osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao
osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od
zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada
usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog
procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri
primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)
Slika 12 Usavršavanje gipkosti
Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
35
Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u
svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo
gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj
snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za
usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim
uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u
cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na
dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku
koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode
pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su
bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom
izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u
takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe
ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i
pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač
sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od
dinamičkog načina
bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja
izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom
narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja
pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko
tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem
se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i
gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja
treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati
da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba
izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno
slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i
odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)
36
8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno
mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u
sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu
samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje
napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima
treninga u toku sportske borbe)
U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane
sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane
sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u
najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora
bull funkcionalnog stanja organizma
bull veličine opterećenja (Dragić 1996)
Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu
utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava
stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom
procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za
sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem
je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču
na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U
trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na
prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti
sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u
stanje pretreniranosti
Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena
treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti
odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg
opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja
37
što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki
naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo
bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom
određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo
pridržavati sledećih principa
bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog
sportiste posebno
bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na
prethodnom
bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od
prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće
opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)
Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost
organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog
procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških
zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite
nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o
nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što
svakako zavisi od doziranja opterećenja
Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih
osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje
se polazi
Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom
od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100
te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)
38
9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće
sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku
i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se
povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz
mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem
poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i
ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U
džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim
povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje
zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova
Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od
toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama
Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju
kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i
kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja
Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo
lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za
džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu
specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno
lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove
pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)
Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći
trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste
do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi
stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje
može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl
39
Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma
nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja
organizma
bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u
njima u toku laganog aerobnog rada
bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili
angažovani u toku sportskog treninga
bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža
toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)
40
10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od
pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti
pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa
optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge
strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme
zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo
kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne
grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-
motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata
Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage
(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim
toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti
aerobnog i anaerobnog tipa
U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji
je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i
izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata
Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata
potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se
svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki
izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne
funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i
međunarodnoj sceni
41
LITERATURA
1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-
matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu
2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika
Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska
akademija
3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko
izdanje
4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke
kulture
5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke
kulture Vojvodine
6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica
Univerzitet Crne Gore
7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u
Zagrebu
8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi
Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine
9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u
Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet
sveučilišta u Zagrebu
11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki
fakultet sveučilišta u Zagrebu
12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska
akademija
42
SLIKE
Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg
Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb
Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu
Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-
treninga-snage-iii-deo
Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-
eksplozivnost
Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
43
BIOGRAFIJA
Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne
Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet
za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i
profesionalno se bavio džudom
Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac
Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine
Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara
44
džudista Ovdje u prvom redu mislimo na metode usavršavanja i razvoja srčano-
sudovne stabilnosti i efikasnosti disajnog aparata kao preduslov za razvoj specijalne
izdržljivosti Cilj ovih metoda je povećanje aerobnih a u prvom redu povećanje
anaerobnih mogućnosti Postoje još 4 metode za razvoj izdržljivosti a to su metod
kontinuiranog opterećenja (rad umjerenog inteziteta u dužem vremenskom intervalu pri
čemu trajanje opterećenja varira od 20-45min) metod diskontinuiranog opterećenja (rad
u dopuštenoj zoni od minimalnih do maksimalnih vrijednosti na nivou od 85
opterećenja pri čemu se intezitet mijenja na svake 3 minute) metod oscilatornog
opterećenja (neprekidan rad bez pauze uz mijenjanje inteziteta opterećenja u trenažnoj
zoni unutra ukupnog opterećenja) i metoda varijabilnog opterećenja (izmjena
kratkotrajnog inteziteta opterećenja i opterećenja srednjeg inteziteta pri čemu džudista
po ličnom osjećaju povećava i smanjuje intezitet (Dragić 1996)
Slika 9 Usavršavanje izdržljivosti
Preuzeto sa httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-
za-eksplozivnost
731 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
U okviru metodike aerobnog treninga potrebno je usavršavati oksidativne
energetske procese i stalno nadograđivanje potrošene energije transportom kiseonika na
periferiju lokomotornog aparata Potrebno je usavršiti dinamičku sinhronizaciju
30
funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju
kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam
predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)
Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju
duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja
kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih
mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u
minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se
stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti
džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja
(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i
njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše
neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao
uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40
min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u
31
pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje
mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)
U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva
minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi
stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se
primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić
1979)
732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od
nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista
ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je
frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u
ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti
nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u
fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na
značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti
Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu
ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna
ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti
takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara
kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta
gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U
procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati
učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica
opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo
anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži
predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti
32
džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod
Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A
osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i
odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje
započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u
minuti
Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima
opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali
dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja
sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi
pasivni odmori (Dragić 1996)
Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
74 Usavršavanje okretnosti
Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi
pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi
pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se
33
mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti
razlikujemo dvije uzajamno povezane metode
bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje
u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito
izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme
zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz
puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-
oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove
motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8
godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje
novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju
usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali
samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti
dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti
Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe
i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta
obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom
kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske
igre itd)
bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom
primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju
(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke
pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da
djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala
situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na
novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora
ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno
primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste
dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo
34
aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se
iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima
zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz
različitih položaja (Dragić 1996)
75 Usavršavanje gipkosti u džudou
Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za
izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti
Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu
pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura
kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim
situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih
osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao
osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od
zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada
usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog
procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri
primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)
Slika 12 Usavršavanje gipkosti
Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
35
Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u
svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo
gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj
snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za
usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim
uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u
cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na
dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku
koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode
pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su
bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom
izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u
takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe
ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i
pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač
sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od
dinamičkog načina
bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja
izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom
narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja
pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko
tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem
se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i
gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja
treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati
da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba
izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno
slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i
odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)
36
8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno
mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u
sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu
samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje
napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima
treninga u toku sportske borbe)
U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane
sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane
sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u
najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora
bull funkcionalnog stanja organizma
bull veličine opterećenja (Dragić 1996)
Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu
utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava
stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom
procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za
sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem
je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču
na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U
trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na
prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti
sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u
stanje pretreniranosti
Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena
treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti
odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg
opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja
37
što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki
naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo
bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom
određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo
pridržavati sledećih principa
bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog
sportiste posebno
bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na
prethodnom
bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od
prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće
opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)
Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost
organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog
procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških
zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite
nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o
nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što
svakako zavisi od doziranja opterećenja
Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih
osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje
se polazi
Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom
od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100
te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)
38
9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće
sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku
i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se
povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz
mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem
poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i
ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U
džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim
povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje
zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova
Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od
toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama
Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju
kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i
kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja
Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo
lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za
džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu
specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno
lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove
pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)
Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći
trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste
do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi
stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje
može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl
39
Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma
nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja
organizma
bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u
njima u toku laganog aerobnog rada
bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili
angažovani u toku sportskog treninga
bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža
toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)
40
10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od
pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti
pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa
optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge
strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme
zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo
kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne
grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-
motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata
Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage
(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim
toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti
aerobnog i anaerobnog tipa
U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji
je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i
izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata
Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata
potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se
svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki
izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne
funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i
međunarodnoj sceni
41
LITERATURA
1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-
matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu
2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika
Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska
akademija
3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko
izdanje
4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke
kulture
5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke
kulture Vojvodine
6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica
Univerzitet Crne Gore
7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u
Zagrebu
8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi
Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine
9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u
Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet
sveučilišta u Zagrebu
11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki
fakultet sveučilišta u Zagrebu
12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska
akademija
42
SLIKE
Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg
Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb
Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu
Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-
treninga-snage-iii-deo
Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-
eksplozivnost
Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
43
BIOGRAFIJA
Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne
Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet
za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i
profesionalno se bavio džudom
Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac
Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine
Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara
44
funkcija svih organa i organskih sistema koji su odgovorni za transport i potrošnju
kiseonika u toku trenažne aktivnosti Količina kiseonika koju potroši organizam
predstavlja aerobnu moć-kapacitet čovjeka (Idrizović i Idrizović 2001)
Slika 10 Metode povećanja aerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Aerobne mogućnosti organizma dolaze do izražaja pri opterećenjima koja traju
duže od 5 min Kod ovakve vrste opterećenja više je izražena direktna potrošnja
kiseonika a u manjoj mjeri kiseonički dug Intezitet rada je do 80 maksimalnih
mogućnosti organizma a frekvencija pulsa se kreće u granicama oko 180 otkucaja u
minuti Aerobne mogućnosti zavise od pola uzrasta (do 20 god raste do 30 god se
stabilizuje a zatim opada) i od mišićne mase Za povećanje aerobnih mogućnosti
džudista najčešće koristimo sledeće metode metode ravnomjernog opterećenja
(primjena ovog metoda dobro utiče na funkcionisanje kompletnog organizma i
njegovog sistema) metode neravnomjernog opterećenja (ovaj metod karakteriše
neprekidan rad u toku kojeg se mijenja intezitet pri maksimalnom pulsu i koristi se kao
uspješno sredstvo za razvijanje izdržljivosti) ponavljajući metod (trajanja je od 30-40
min i karakterišu ga višekratna ponavljanja i ulasci bacanja iz različitih bacanja u
31
pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje
mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)
U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva
minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi
stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se
primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić
1979)
732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od
nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista
ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je
frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u
ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti
nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u
fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na
značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti
Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu
ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna
ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti
takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara
kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta
gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U
procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati
učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica
opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo
anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži
predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti
32
džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod
Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A
osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i
odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje
započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u
minuti
Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima
opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali
dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja
sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi
pasivni odmori (Dragić 1996)
Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
74 Usavršavanje okretnosti
Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi
pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi
pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se
33
mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti
razlikujemo dvije uzajamno povezane metode
bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje
u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito
izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme
zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz
puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-
oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove
motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8
godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje
novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju
usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali
samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti
dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti
Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe
i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta
obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom
kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske
igre itd)
bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom
primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju
(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke
pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da
djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala
situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na
novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora
ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno
primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste
dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo
34
aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se
iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima
zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz
različitih položaja (Dragić 1996)
75 Usavršavanje gipkosti u džudou
Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za
izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti
Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu
pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura
kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim
situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih
osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao
osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od
zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada
usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog
procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri
primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)
Slika 12 Usavršavanje gipkosti
Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
35
Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u
svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo
gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj
snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za
usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim
uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u
cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na
dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku
koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode
pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su
bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom
izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u
takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe
ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i
pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač
sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od
dinamičkog načina
bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja
izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom
narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja
pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko
tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem
se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i
gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja
treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati
da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba
izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno
slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i
odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)
36
8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno
mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u
sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu
samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje
napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima
treninga u toku sportske borbe)
U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane
sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane
sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u
najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora
bull funkcionalnog stanja organizma
bull veličine opterećenja (Dragić 1996)
Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu
utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava
stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom
procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za
sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem
je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču
na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U
trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na
prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti
sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u
stanje pretreniranosti
Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena
treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti
odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg
opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja
37
što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki
naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo
bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom
određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo
pridržavati sledećih principa
bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog
sportiste posebno
bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na
prethodnom
bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od
prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće
opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)
Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost
organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog
procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških
zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite
nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o
nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što
svakako zavisi od doziranja opterećenja
Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih
osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje
se polazi
Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom
od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100
te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)
38
9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće
sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku
i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se
povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz
mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem
poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i
ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U
džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim
povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje
zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova
Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od
toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama
Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju
kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i
kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja
Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo
lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za
džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu
specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno
lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove
pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)
Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći
trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste
do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi
stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje
može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl
39
Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma
nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja
organizma
bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u
njima u toku laganog aerobnog rada
bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili
angažovani u toku sportskog treninga
bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža
toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)
40
10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od
pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti
pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa
optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge
strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme
zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo
kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne
grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-
motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata
Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage
(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim
toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti
aerobnog i anaerobnog tipa
U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji
je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i
izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata
Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata
potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se
svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki
izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne
funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i
međunarodnoj sceni
41
LITERATURA
1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-
matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu
2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika
Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska
akademija
3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko
izdanje
4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke
kulture
5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke
kulture Vojvodine
6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica
Univerzitet Crne Gore
7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u
Zagrebu
8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi
Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine
9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u
Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet
sveučilišta u Zagrebu
11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki
fakultet sveučilišta u Zagrebu
12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska
akademija
42
SLIKE
Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg
Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb
Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu
Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-
treninga-snage-iii-deo
Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-
eksplozivnost
Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
43
BIOGRAFIJA
Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne
Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet
za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i
profesionalno se bavio džudom
Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac
Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine
Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara
44
pokretu i mjestu) i takmičarski metod (misli se na uključivanje elementarnih igara koje
mogu doprinijeti u razvoju specijalne izdržljivosti (fudbal košarka ragbi)
U intervalnim treninzima odmori između vježbi ne treba da budu duži od dva
minuta a broj ponavljanja vježbe strogo zavisi od sposobnosti džudiste da održi
stabilnu i visoku potrošnju kiseonika Aerobni prag nastaje u slučajevima kada se
primjenjeni intezitet trenažnog opterećenja podigne na nivo laktata od 2mmoll (Dragić
1979)
732 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Anaerobni prag nastaje daljim povećanjem inteziteta trenažnog opterećenja od
nivoa 4 mmoll i više (Bjelica i Fratrić 2011) Anaerobne mogućnosti sportista
ispoljavaju se tokom napora submaksimalnog i maksimalnog inteziteta pri čemu je
frekvencija pulsa uvijek iznad 180 otkucaja u minuti Osnovna karakteristika rada u
ovim uslovima jeste da sportista troši više kiseonika pri obavljanju ovakvih aktivnosti
nego što je organizmu na raspolaganju a ostatak kiseonika organizam nadnoknađuje u
fazi mirovanja Karakter napora koji se ispoljava u toku sportske borbe ukazuje na
značaj uvećanja anaerobnih mogućnosti u procesu usavršavanja specifične izdržljivosti
Anaerobne mogućnosti džudista usavršavaju se u najvećoj mjeri na principu
ponavljanja specijalizovanih elemenata tehnike gdje su najviše izražena višekratna
ponavljanja tehnike bacanja pod različitim opterećenjima Ova opterećenja moraju biti
takvog inteziteta da se kao posledica njihovog uticaja na organizam obavezno stvara
kiseonički dug Dužina trajanja ovih opterećenja kreće se od 30 sekundi do 5 minuta
gdje se uvijek vodi računa o recipročnoj vrijednosti obima od inteziteta napada U
procesu usavršavanja anaerobnih mogućnosti džudista potrebno je sportiste podvrgavati
učestalim opterećenjima submaksimalnog inteziteta vodeći računa da jedinica
opterećenja ne bi smjela da prekorači vrijeme trajanja borbe Na ovaj način razvijamo
anaerobni kapacitet do nivoa kada sportista na određenom takmičenju može da izdrži
predviđen broj borbi pri maksimalnom opterećenju Za razvoj anaerobne mogućnosti
32
džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod
Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A
osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i
odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje
započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u
minuti
Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima
opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali
dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja
sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi
pasivni odmori (Dragić 1996)
Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
74 Usavršavanje okretnosti
Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi
pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi
pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se
33
mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti
razlikujemo dvije uzajamno povezane metode
bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje
u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito
izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme
zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz
puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-
oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove
motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8
godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje
novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju
usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali
samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti
dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti
Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe
i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta
obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom
kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske
igre itd)
bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom
primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju
(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke
pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da
djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala
situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na
novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora
ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno
primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste
dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo
34
aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se
iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima
zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz
različitih položaja (Dragić 1996)
75 Usavršavanje gipkosti u džudou
Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za
izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti
Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu
pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura
kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim
situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih
osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao
osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od
zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada
usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog
procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri
primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)
Slika 12 Usavršavanje gipkosti
Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
35
Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u
svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo
gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj
snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za
usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim
uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u
cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na
dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku
koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode
pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su
bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom
izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u
takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe
ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i
pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač
sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od
dinamičkog načina
bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja
izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom
narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja
pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko
tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem
se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i
gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja
treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati
da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba
izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno
slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i
odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)
36
8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno
mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u
sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu
samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje
napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima
treninga u toku sportske borbe)
U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane
sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane
sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u
najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora
bull funkcionalnog stanja organizma
bull veličine opterećenja (Dragić 1996)
Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu
utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava
stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom
procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za
sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem
je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču
na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U
trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na
prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti
sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u
stanje pretreniranosti
Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena
treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti
odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg
opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja
37
što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki
naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo
bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom
određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo
pridržavati sledećih principa
bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog
sportiste posebno
bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na
prethodnom
bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od
prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće
opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)
Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost
organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog
procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških
zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite
nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o
nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što
svakako zavisi od doziranja opterećenja
Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih
osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje
se polazi
Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom
od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100
te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)
38
9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće
sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku
i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se
povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz
mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem
poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i
ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U
džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim
povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje
zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova
Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od
toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama
Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju
kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i
kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja
Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo
lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za
džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu
specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno
lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove
pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)
Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći
trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste
do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi
stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje
može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl
39
Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma
nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja
organizma
bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u
njima u toku laganog aerobnog rada
bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili
angažovani u toku sportskog treninga
bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža
toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)
40
10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od
pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti
pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa
optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge
strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme
zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo
kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne
grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-
motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata
Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage
(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim
toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti
aerobnog i anaerobnog tipa
U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji
je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i
izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata
Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata
potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se
svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki
izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne
funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i
međunarodnoj sceni
41
LITERATURA
1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-
matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu
2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika
Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska
akademija
3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko
izdanje
4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke
kulture
5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke
kulture Vojvodine
6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica
Univerzitet Crne Gore
7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u
Zagrebu
8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi
Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine
9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u
Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet
sveučilišta u Zagrebu
11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki
fakultet sveučilišta u Zagrebu
12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska
akademija
42
SLIKE
Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg
Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb
Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu
Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-
treninga-snage-iii-deo
Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-
eksplozivnost
Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
43
BIOGRAFIJA
Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne
Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet
za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i
profesionalno se bavio džudom
Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac
Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine
Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara
44
džudista u praksi se pokazao kao najefikasniji i sa fiziološkog aspekta intervalni metod
Sa ovom metodom moguće je kombinovati sve metode opterećenja u džudou A
osnovni princip svih ovih oblika rada je ravnomjerna izmjena faze opterećenja i
odmora U intervalu odmora se ne postiže potpun oporavak već se novo opterećenje
započinje u stanju nepotpunog oporavka tj kada puls opadne na oko 120 otkucaja u
minuti
Razlikuju se u zavisnosti koju vrstu izdržljivosti želimo da razvijemo i obima
opterećenja sledeći oblici intervala kratkotrajni intervali srednjeg trajanja intervali
dugog trajanja intervali usiljeni interval i ekstremni interval Zbog potrebe podizanja
sposobnosti za toleranciju veće koncentracije laktata u krvi primjenjuju se produženi
pasivni odmori (Dragić 1996)
Slika 11 Metode povećanja anaerobnih kapaciteta
Preuzeto sa httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
74 Usavršavanje okretnosti
Okretnost se u sportskoj literaturi karakteriše kao sposobnost da se usvajaju novi
pokreti pravilnim izvođenjem u različitim položajima Sposobnost da usvaja novi
pokret i da se primijeni u novonastaloj situaciji odnosno u okolnostima u kojim se
33
mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti
razlikujemo dvije uzajamno povezane metode
bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje
u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito
izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme
zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz
puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-
oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove
motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8
godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje
novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju
usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali
samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti
dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti
Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe
i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta
obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom
kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske
igre itd)
bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom
primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju
(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke
pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da
djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala
situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na
novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora
ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno
primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste
dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo
34
aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se
iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima
zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz
različitih položaja (Dragić 1996)
75 Usavršavanje gipkosti u džudou
Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za
izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti
Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu
pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura
kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim
situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih
osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao
osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od
zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada
usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog
procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri
primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)
Slika 12 Usavršavanje gipkosti
Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
35
Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u
svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo
gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj
snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za
usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim
uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u
cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na
dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku
koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode
pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su
bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom
izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u
takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe
ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i
pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač
sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od
dinamičkog načina
bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja
izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom
narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja
pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko
tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem
se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i
gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja
treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati
da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba
izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno
slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i
odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)
36
8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno
mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u
sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu
samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje
napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima
treninga u toku sportske borbe)
U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane
sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane
sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u
najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora
bull funkcionalnog stanja organizma
bull veličine opterećenja (Dragić 1996)
Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu
utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava
stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom
procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za
sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem
je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču
na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U
trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na
prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti
sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u
stanje pretreniranosti
Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena
treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti
odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg
opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja
37
što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki
naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo
bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom
određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo
pridržavati sledećih principa
bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog
sportiste posebno
bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na
prethodnom
bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od
prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće
opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)
Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost
organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog
procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških
zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite
nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o
nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što
svakako zavisi od doziranja opterećenja
Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih
osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje
se polazi
Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom
od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100
te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)
38
9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće
sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku
i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se
povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz
mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem
poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i
ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U
džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim
povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje
zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova
Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od
toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama
Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju
kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i
kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja
Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo
lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za
džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu
specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno
lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove
pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)
Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći
trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste
do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi
stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje
može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl
39
Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma
nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja
organizma
bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u
njima u toku laganog aerobnog rada
bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili
angažovani u toku sportskog treninga
bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža
toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)
40
10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od
pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti
pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa
optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge
strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme
zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo
kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne
grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-
motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata
Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage
(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim
toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti
aerobnog i anaerobnog tipa
U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji
je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i
izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata
Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata
potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se
svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki
izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne
funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i
međunarodnoj sceni
41
LITERATURA
1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-
matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu
2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika
Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska
akademija
3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko
izdanje
4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke
kulture
5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke
kulture Vojvodine
6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica
Univerzitet Crne Gore
7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u
Zagrebu
8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi
Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine
9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u
Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet
sveučilišta u Zagrebu
11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki
fakultet sveučilišta u Zagrebu
12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska
akademija
42
SLIKE
Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg
Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb
Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu
Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-
treninga-snage-iii-deo
Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-
eksplozivnost
Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
43
BIOGRAFIJA
Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne
Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet
za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i
profesionalno se bavio džudom
Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac
Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine
Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara
44
mijenjaju dvije su komponente okretnosti tako da u procesu usavršavanja okretnosti
razlikujemo dvije uzajamno povezane metode
bull Metod usvajanja nove strukture pokreta Sa usavršavanjem okretnosti se počinje
u ranoj mladosti jer je urođena okretnost djece u periodu puberteta naročito
izražena U periodu puberteta proces usavršavanja okretnosti je izvjesno vrijeme
zaustavljen kao posljedica nesklada razvoja mišića i kostiju da bi se izlaskom iz
puberteta nesmetano nastavio Djeca se organizovano uključuju u džudo već u 6-
oj godini života a to je ujedno najpovoljniji period za početak usavršavanja ove
motoričke osobine Proces sistematskog usavršavanja tehnike džudoa traje oko 8
godina što nam daje dovoljno vremena i prostora za blagovremeno usvajanje
novih struktura pokreta do početka puberteta Usavršavajući okretnost u cilju
usvajanja nove strukture pokreta možemo koristiti raznovrsne aktivnosti ali
samo do stepena koji sadrže elemente novog Višestruko ponovljeni pokreti
dovode do automatizacije jer se isključuje momenat nepredvidljivosti
Iznenadno narušavanje ritma pokreta je karakteristično za strukturu džudo borbe
i stoga je neophodno da od samog početka usvajanje nove strukture pokreta
obogaćujemo fond motoričkih umijeća mladih džudista acikličnom strukturom
kretanja karaktera iznenadne promjene okolnosti (kompleksne vježbe sportske
igre itd)
bull Metod primjene usvojenih pokreta u novim uslovima Da bi sa uspjehom
primijenili usvojene pokrete u novim uslovima ili situacijama koje se mijenjaju
(sportska borba) neophodan je visok nivo opšte i specijalne tehničke
pripremljenosti Osim toga struktura kretanja u borbi primorava džudiste da
djeluju u ograničenom vremenu sa ciljem da se povoljno iskoristi nastala
situacija (momenat za bacanje protiv bacanje) što zahtijeva brzo reagovanje na
novonastali pokret u smislu transfomisanja dotadašnjeg kretanja (reakcija izbora
ili praćenja) Za usavršavanje okretnosti kao sposobnosti da se brzo i racionalno
primijene usvojeni pokreti u novonastalim uslovima potrebno je džudiste
dovoditi u različite i nepredviđene situacije U tu svrhu najčešće koristimo
34
aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se
iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima
zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz
različitih položaja (Dragić 1996)
75 Usavršavanje gipkosti u džudou
Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za
izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti
Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu
pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura
kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim
situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih
osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao
osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od
zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada
usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog
procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri
primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)
Slika 12 Usavršavanje gipkosti
Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
35
Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u
svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo
gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj
snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za
usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim
uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u
cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na
dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku
koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode
pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su
bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom
izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u
takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe
ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i
pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač
sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od
dinamičkog načina
bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja
izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom
narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja
pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko
tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem
se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i
gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja
treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati
da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba
izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno
slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i
odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)
36
8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno
mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u
sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu
samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje
napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima
treninga u toku sportske borbe)
U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane
sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane
sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u
najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora
bull funkcionalnog stanja organizma
bull veličine opterećenja (Dragić 1996)
Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu
utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava
stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom
procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za
sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem
je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču
na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U
trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na
prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti
sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u
stanje pretreniranosti
Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena
treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti
odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg
opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja
37
što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki
naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo
bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom
određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo
pridržavati sledećih principa
bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog
sportiste posebno
bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na
prethodnom
bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od
prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće
opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)
Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost
organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog
procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških
zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite
nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o
nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što
svakako zavisi od doziranja opterećenja
Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih
osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje
se polazi
Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom
od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100
te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)
38
9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće
sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku
i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se
povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz
mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem
poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i
ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U
džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim
povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje
zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova
Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od
toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama
Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju
kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i
kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja
Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo
lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za
džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu
specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno
lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove
pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)
Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći
trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste
do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi
stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje
može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl
39
Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma
nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja
organizma
bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u
njima u toku laganog aerobnog rada
bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili
angažovani u toku sportskog treninga
bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža
toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)
40
10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od
pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti
pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa
optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge
strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme
zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo
kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne
grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-
motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata
Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage
(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim
toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti
aerobnog i anaerobnog tipa
U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji
je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i
izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata
Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata
potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se
svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki
izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne
funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i
međunarodnoj sceni
41
LITERATURA
1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-
matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu
2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika
Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska
akademija
3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko
izdanje
4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke
kulture
5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke
kulture Vojvodine
6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica
Univerzitet Crne Gore
7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u
Zagrebu
8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi
Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine
9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u
Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet
sveučilišta u Zagrebu
11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki
fakultet sveučilišta u Zagrebu
12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska
akademija
42
SLIKE
Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg
Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb
Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu
Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-
treninga-snage-iii-deo
Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-
eksplozivnost
Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
43
BIOGRAFIJA
Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne
Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet
za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i
profesionalno se bavio džudom
Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac
Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine
Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara
44
aktivnosti u kojima džudista trenutno mora da reaguje na okolnosti koje su se
iznenada promijenile situacioni trening randori sa posebnim zadacima
zadavanje posebnih zadataka sa partnerom primjena određenih tehnika iz
različitih položaja (Dragić 1996)
75 Usavršavanje gipkosti u džudou
Gipkost se definiše u literaturi sportskog treninga kao sposobnost individue za
izvođenje pokreta velikih amplituda u zavisnosti od karaktera motoričke aktivnosti
Kada govorimo o usavršavanju gipkosti džudista moramo imati na umu strukturu
pokreta džudista i karakter njihovog izvođenja u sportskoj borbi Aciklična struktura
kretanja i karakter prilagođavanja promjenljivim uslovima aktivnosti u novonastalim
situacijama kojima obiluje borba zahtijeva od džudista odgovarajući nivo motoričkih
osobina gdje značajno mjesto zauzima gipkost U procesu usavršavanja gipkosti kao
osnovno sredstvo koristimo vježbe sa povećanom amplitudom pokreta a zavisno od
zadatka koje želimo da riješimo u odgovarajućem periodu pripreme Vrijeme rada
usavršavanja gipkosti nije strogo određeno u odnosu na godišnju periodizaciju traženog
procesa mada može se reći da vježbe za usavršavanje opšte gipkosti u većoj mjeri
primjenjujemo u prvoj fazi pripremnog perioda (Ćirković 1991)
Slika 12 Usavršavanje gipkosti
Preuzeto sa httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
35
Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u
svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo
gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj
snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za
usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim
uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u
cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na
dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku
koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode
pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su
bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom
izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u
takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe
ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i
pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač
sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od
dinamičkog načina
bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja
izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom
narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja
pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko
tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem
se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i
gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja
treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati
da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba
izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno
slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i
odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)
36
8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno
mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u
sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu
samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje
napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima
treninga u toku sportske borbe)
U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane
sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane
sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u
najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora
bull funkcionalnog stanja organizma
bull veličine opterećenja (Dragić 1996)
Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu
utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava
stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom
procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za
sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem
je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču
na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U
trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na
prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti
sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u
stanje pretreniranosti
Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena
treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti
odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg
opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja
37
što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki
naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo
bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom
određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo
pridržavati sledećih principa
bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog
sportiste posebno
bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na
prethodnom
bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od
prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće
opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)
Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost
organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog
procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških
zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite
nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o
nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što
svakako zavisi od doziranja opterećenja
Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih
osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje
se polazi
Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom
od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100
te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)
38
9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće
sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku
i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se
povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz
mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem
poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i
ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U
džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim
povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje
zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova
Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od
toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama
Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju
kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i
kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja
Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo
lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za
džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu
specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno
lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove
pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)
Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći
trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste
do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi
stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje
može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl
39
Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma
nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja
organizma
bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u
njima u toku laganog aerobnog rada
bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili
angažovani u toku sportskog treninga
bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža
toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)
40
10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od
pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti
pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa
optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge
strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme
zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo
kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne
grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-
motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata
Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage
(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim
toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti
aerobnog i anaerobnog tipa
U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji
je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i
izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata
Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata
potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se
svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki
izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne
funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i
međunarodnoj sceni
41
LITERATURA
1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-
matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu
2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika
Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska
akademija
3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko
izdanje
4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke
kulture
5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke
kulture Vojvodine
6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica
Univerzitet Crne Gore
7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u
Zagrebu
8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi
Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine
9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u
Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet
sveučilišta u Zagrebu
11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki
fakultet sveučilišta u Zagrebu
12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska
akademija
42
SLIKE
Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg
Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb
Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu
Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-
treninga-snage-iii-deo
Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-
eksplozivnost
Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
43
BIOGRAFIJA
Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne
Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet
za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i
profesionalno se bavio džudom
Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac
Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine
Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara
44
Vježbe za usavršavanje specijalne gipkosti prisutne su na treninzima džudista u
svim ostalim fazama pripreme a u najvećoj mjeri su sadržane u specijalnoj džudo
gimnastici iz kompleksa Taiso Njihova primjena je obavezna nakon vježbi za razvoj
snage i brzinsko snažnih svojstava U drugoj fazi pripremnog perioda vježbe za
usavršavanje specijalne gipkosti imaju poseban značaj gdje im je zadatak da svojim
uticajem na organizam sinhronizuju tehničku pripremu sa ostalim vidovima pripreme u
cilju pozitivnog transfera cjelokupnog procesa pripreme na efekte u borbi U odnosu na
dvije komponente gipkosti statičku koja se određuje radijusom kretanja i dinamičku
koja se odnosi se na otpor unutar zgloba istovremeno se izdvajaju dvije metode
pomoću kojih usavršavamo ova svojstva a to su
bull Statički metod koristimo za usavršavanje gipkosti sa zadatkom da se prilikom
izvođenja određene vježbe ili zauzimanjem karakterističnog položaja ostane u
takvom položaju određeno vrijeme pri maksimalnoj amplitudi pokreta Vježbe
ovakve vrste se izvode održavanjem karakterističnog položaja (špaga most i
pretklon itd) ili se izvode održavanjem karakterističnog položaja (suvježbač
sprava) Efekti ovog načina usavršavanja gipkosti su nešto stabilniji od
dinamičkog načina
bull Dinamički metod utiče na poboljšanje gipkosti tako što se tokom vježbanja
izvode zamasi ili zgibovi sa tendencijom povećanja amplitude u svakom
narednom pokretu Prilikom izvođenja dinamičkih vježbi sa ciljem uvećanja
pokretljivosti u bilo kom zglobu dolazi do skraćivanja mišića koji prelazi preko
tog zgloba (antagonisti se istežu na račun agonista koji se skraćuju) Vježbanjem
se relativno brzo može uticati na poboljšanje gipkosti mada se relativno brzo i
gubi ukoliko se svakodnevno ne održava na potrebnom nivou Vježbe istezanja
treba izvoditi u serijama sa više ponavljanja unutar svake serije i treba nastojati
da se povećavaju amplitude pokreta u svakoj narednoj seriji Posebno treba
izbjegavati nagle pokrete maksimalne amplitude obzirom da su mišići relativno
slabo istegljivi te se pri pokušaju naglog istezanja pojavljuje bol kao i
odbrambena reakcija organizma (Ćirković 1991)
36
8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno
mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u
sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu
samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje
napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima
treninga u toku sportske borbe)
U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane
sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane
sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u
najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora
bull funkcionalnog stanja organizma
bull veličine opterećenja (Dragić 1996)
Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu
utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava
stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom
procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za
sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem
je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču
na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U
trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na
prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti
sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u
stanje pretreniranosti
Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena
treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti
odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg
opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja
37
što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki
naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo
bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom
određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo
pridržavati sledećih principa
bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog
sportiste posebno
bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na
prethodnom
bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od
prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće
opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)
Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost
organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog
procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških
zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite
nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o
nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što
svakako zavisi od doziranja opterećenja
Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih
osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje
se polazi
Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom
od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100
te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)
38
9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće
sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku
i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se
povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz
mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem
poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i
ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U
džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim
povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje
zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova
Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od
toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama
Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju
kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i
kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja
Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo
lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za
džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu
specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno
lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove
pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)
Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći
trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste
do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi
stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje
može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl
39
Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma
nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja
organizma
bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u
njima u toku laganog aerobnog rada
bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili
angažovani u toku sportskog treninga
bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža
toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)
40
10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od
pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti
pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa
optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge
strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme
zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo
kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne
grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-
motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata
Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage
(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim
toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti
aerobnog i anaerobnog tipa
U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji
je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i
izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata
Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata
potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se
svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki
izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne
funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i
međunarodnoj sceni
41
LITERATURA
1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-
matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu
2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika
Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska
akademija
3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko
izdanje
4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke
kulture
5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke
kulture Vojvodine
6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica
Univerzitet Crne Gore
7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u
Zagrebu
8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi
Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine
9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u
Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet
sveučilišta u Zagrebu
11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki
fakultet sveučilišta u Zagrebu
12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska
akademija
42
SLIKE
Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg
Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb
Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu
Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-
treninga-snage-iii-deo
Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-
eksplozivnost
Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
43
BIOGRAFIJA
Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne
Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet
za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i
profesionalno se bavio džudom
Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac
Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine
Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara
44
8 OPTEREĆENJE U FUNKCIONALNO-MOTORIČKOJ PRIPREMI
Trenažno opterećenje u funkcionalno-motoričkim pripremama zauzima centralno
mjesto u teoriji sportskog treninga Sveukupan uticaj trenažnih metoda i sredstava u
sportskom treningu jeste definicija opterećenja Njihovom primjenom postižemo svrhu
samo onda kada realizacija opterećenja dovede do postizanja sposobnosti za podnošenje
napora u određenom vremenskom periodu (u toku trajanja priprema u periodima
treninga u toku sportske borbe)
U toku opterećenja javljaju se promjene stanja organizma u vidu povećane
sposobnosti za rad Stepen prilagođavanja organizma na promjene izazvane
sistematskom primjenom opterećenja na treninzima zavisiće od nekoliko elemenata a u
najvećoj mjeri od dva uzajamno povezana i međusobno uslovljena faktora
bull funkcionalnog stanja organizma
bull veličine opterećenja (Dragić 1996)
Uslovljenost ova dva faktora ogleda se u tome što veličina opterećenja na treningu
utiče na funkcionalno stanje organizma a funkcionalno stanje u organizmu uslovljava
stepen primjene opterećenja Najveći je problem uskladiti ova dva faktora u trenažnom
procesu U praksi se događa da trenažna opterećenja nisu u skladu sa ciljem tj za
sportskim rezultatom čijem je postizanju podređen cjelokupni sistem treninga Problem
je utoliko složeniji što pred trenere postavlja zadatak da tokom trenažnog procesa utiču
na promjene funkcionalnog stanja organizma sportista optimalnim opterećenjem U
trenažnom procesu treba izbjegavati mala opterećenja koja neće uticati na
prilagodljivost organizma naporima a takođe i velika opterećenja što može umanjiti
sposobnost organizma na podnošenje odgovarajućih napora tj napora koji ga dovode u
stanje pretreniranosti
Kako radna sposobnost sportiste nije konstantna vrijednost već zavisi od stepena
treniranosti tako ni opterećenje ne može ići u nedogled Zbog toga treba obezbijediti
odgovarajuće intervale odmora u vremenu koje obezbjeđuje početak sledećeg
opterećenja kada se u organizmu sportiste osjećaju posledice prethodnog opterećenja
37
što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki
naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo
bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom
određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo
pridržavati sledećih principa
bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog
sportiste posebno
bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na
prethodnom
bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od
prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće
opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)
Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost
organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog
procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških
zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite
nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o
nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što
svakako zavisi od doziranja opterećenja
Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih
osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje
se polazi
Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom
od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100
te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)
38
9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće
sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku
i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se
povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz
mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem
poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i
ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U
džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim
povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje
zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova
Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od
toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama
Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju
kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i
kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja
Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo
lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za
džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu
specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno
lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove
pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)
Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći
trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste
do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi
stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje
može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl
39
Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma
nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja
organizma
bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u
njima u toku laganog aerobnog rada
bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili
angažovani u toku sportskog treninga
bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža
toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)
40
10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od
pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti
pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa
optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge
strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme
zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo
kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne
grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-
motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata
Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage
(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim
toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti
aerobnog i anaerobnog tipa
U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji
je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i
izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata
Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata
potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se
svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki
izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne
funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i
međunarodnoj sceni
41
LITERATURA
1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-
matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu
2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika
Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska
akademija
3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko
izdanje
4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke
kulture
5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke
kulture Vojvodine
6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica
Univerzitet Crne Gore
7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u
Zagrebu
8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi
Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine
9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u
Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet
sveučilišta u Zagrebu
11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki
fakultet sveučilišta u Zagrebu
12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska
akademija
42
SLIKE
Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg
Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb
Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu
Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-
treninga-snage-iii-deo
Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-
eksplozivnost
Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
43
BIOGRAFIJA
Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne
Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet
za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i
profesionalno se bavio džudom
Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac
Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine
Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara
44
što će dovesti do povećanja funkcionalnih mogućnosti organizma To znači da svaki
naredni trening treba da bude jači od prethodnog Ovakvo progresivno opterećenje brzo
bi iscrpilo organizam sportiste i dovelo bi ga u stanje pretreniranosti te srsquotoga prilikom
određivanja odnosa opterećenja i odmora u kontinuitetu trenažnog procesa se moramo
pridržavati sledećih principa
bull veličinu opterećenja i pauze odmora treba prilagoditi mogućnostima svakog
sportiste posebno
bull opterećenje na svakom narednom treningu treba da je nešto veće u odnosu na
prethodnom
bull intervali odmora između dva treninga treba da omoguće pun oporavak od
prethodnog treninga ali u tolikoj mjeri da ostanu tragovi prethodnog kako bi se sledeće
opterećenje logično nadovezalo (Dragić 1996)
Određivanje opterećenja koji će imati najpovoljniji uticaj na prilagodljivost
organizma sportiste na određene napore ujedno je i najsloženije pitanje trenažnog
procesa Kompleksnost čitavog problema zahtijeva poznavanje određenih bioloških
zakonitosti kojima podliježe čovjekov organizam Čovjek je sposoban da prima različite
nadražaje iz spoljne sredine i da im se u različitom stepenu prilagođava Kada se radi o
nadražajima opterećenja putem fizičkih vježbi reakcije organizma su različite što
svakako zavisi od doziranja opterećenja
Prilikom određivanja opterećenja izmjeri se maksimalna vrijednost motoričkih
osobina (sile brzine gipkost itd) što predstavlja vrijednost izraženu brojkom od koje
se polazi
Opterećenje od 1-33 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa malim intezitetom
od 33-66 te vrijednosti predstavlja opterećenje sa srednjim intezitetom a od 66-100
te vrijednosti predstavlja opterećenje sa velikim intezitetom (Bjelica i Fratrić 2011)
38
9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće
sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku
i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se
povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz
mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem
poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i
ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U
džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim
povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje
zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova
Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od
toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama
Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju
kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i
kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja
Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo
lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za
džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu
specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno
lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove
pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)
Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći
trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste
do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi
stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje
može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl
39
Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma
nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja
organizma
bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u
njima u toku laganog aerobnog rada
bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili
angažovani u toku sportskog treninga
bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža
toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)
40
10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od
pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti
pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa
optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge
strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme
zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo
kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne
grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-
motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata
Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage
(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim
toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti
aerobnog i anaerobnog tipa
U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji
je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i
izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata
Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata
potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se
svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki
izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne
funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i
međunarodnoj sceni
41
LITERATURA
1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-
matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu
2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika
Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska
akademija
3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko
izdanje
4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke
kulture
5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke
kulture Vojvodine
6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica
Univerzitet Crne Gore
7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u
Zagrebu
8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi
Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine
9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u
Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet
sveučilišta u Zagrebu
11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki
fakultet sveučilišta u Zagrebu
12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska
akademija
42
SLIKE
Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg
Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb
Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu
Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-
treninga-snage-iii-deo
Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-
eksplozivnost
Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
43
BIOGRAFIJA
Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne
Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet
za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i
profesionalno se bavio džudom
Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac
Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine
Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara
44
9 ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ORGANIZMA
Pod pojmom zagrijavanje podrazumijevamo pripremu organizma za predstojeće
sportske aktivnosti odnosno trenažna opterećenja Pod tim podrazumijevamo fiziološku
i psihološku adaptaciju funkcija organizma na visok stepen rada Zagrijavanjem se
povećava temperatura tijela mijenja se viskoznost krvi i povećava se protok krvi kroz
mišiće i srce zbog smanjenog pritiska u krvnim sudovima Pravilnim zagrijavanjem
poboljšava se funkcija srca i ostalih mišića zbog elastičnosti krvnih sudova i
ligamenata a sve to dovodi do zaštite lokomotornog aparata od pojave povreda U
džudou zagrijavanje traje od 20-40 minuta zavisno od plana treninga sa postepenim
povećanjem inteziteta do umjerenog Preporuka je da se krene od glave prema dolje
zbog toga što je gornji dio podložniji povredama zbog padova
Za različite vremenske uslove koristimo različite tipove zagrijavanja zavisno od
toga da li se trening održava na otvorenom u sali ili na većim nadmorskim visinama
Postoje dva oblika zagrijavanja površinsko i dubinsko pri tom mislimo na hiperemiju
kože i krvi unutar mišića Zagrijanost odnosno temperatura aktivne muskuluture i
kompletne krvi daleko je efikasnije od površinske odnosno lokalnog zagrijavanja
Zagrijavanje se odvija u dva dijela uvodno i specifično Pod uvodnim podrazumijevamo
lako istezanje i gimnastiku dok pod specifičnim seriju strečing vježbi specifičnih za
džudo koje angažuju mišiće vrata ramena zglobova i itd rad na tehnici i primjenu
specifičnog inteziteta i dinamike U zagrijavanju je osnovni princip postupnost odnosno
lagano povećavanje inteziteta zavisno od svakog sportiste posebno i od njegove
pripremljenosti (Bjelica i Fratrić 2011)
Psihološko zagrijavanje podrazumijeva koncentraciju sportiste na predstojeći
trening ili takmičenje Psihološko zagrijavanje treba da dovede do motivacije sportiste
do smanjenja napetosti i treme pred takmičenje koja se javlja kod sportista Ovi procesi
stimulišu lučenje adrenalina koji pozitivno djeluje na ove efekte a pretjerano lučenje
može da dovede do neželjenih dejstava kao što su groznica i sl
39
Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma
nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja
organizma
bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u
njima u toku laganog aerobnog rada
bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili
angažovani u toku sportskog treninga
bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža
toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)
40
10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od
pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti
pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa
optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge
strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme
zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo
kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne
grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-
motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata
Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage
(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim
toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti
aerobnog i anaerobnog tipa
U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji
je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i
izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata
Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata
potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se
svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki
izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne
funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i
međunarodnoj sceni
41
LITERATURA
1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-
matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu
2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika
Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska
akademija
3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko
izdanje
4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke
kulture
5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke
kulture Vojvodine
6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica
Univerzitet Crne Gore
7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u
Zagrebu
8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi
Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine
9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u
Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet
sveučilišta u Zagrebu
11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki
fakultet sveučilišta u Zagrebu
12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska
akademija
42
SLIKE
Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg
Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb
Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu
Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-
treninga-snage-iii-deo
Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-
eksplozivnost
Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
43
BIOGRAFIJA
Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne
Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet
za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i
profesionalno se bavio džudom
Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac
Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine
Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara
44
Hlađenje organizma podrazumijeva postepeno smirivanje i hlađenje organizma
nakon opterećenja Ovaj proces je obrnut od zagrijavanja Postoje 3 faze hlađenja
organizma
bull prvom fazom želimo postići dobru oksidaciju mišića i eliminisanja laktata u
njima u toku laganog aerobnog rada
bull u drugoj fazi obavljamo lagane vježbe i stezanja onih mišića koji su bili
angažovani u toku sportskog treninga
bull u trećoj fazi primjenjujemo vježbe disanja i opuštanja korišćenje masaža
toplo-hladni tuš i hodanje u hladnoj vodi (Bjelica i Fratrić 2011)
40
10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od
pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti
pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa
optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge
strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme
zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo
kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne
grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-
motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata
Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage
(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim
toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti
aerobnog i anaerobnog tipa
U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji
je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i
izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata
Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata
potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se
svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki
izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne
funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i
međunarodnoj sceni
41
LITERATURA
1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-
matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu
2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika
Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska
akademija
3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko
izdanje
4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke
kulture
5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke
kulture Vojvodine
6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica
Univerzitet Crne Gore
7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u
Zagrebu
8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi
Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine
9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u
Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet
sveučilišta u Zagrebu
11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki
fakultet sveučilišta u Zagrebu
12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska
akademija
42
SLIKE
Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg
Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb
Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu
Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-
treninga-snage-iii-deo
Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-
eksplozivnost
Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
43
BIOGRAFIJA
Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne
Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet
za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i
profesionalno se bavio džudom
Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac
Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine
Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara
44
10 ZAKLJUČAK Funkcionalno-motorička priprema predstavlja jedan skup sastavljen od
pojedinačnih elemenata koji mogu funkcionisati jedino u međusobnoj povezanosti
pojedinih vrsta funkcionalno motoričke pripreme i biti u što većoj povezanosti sa
optimalno planiranom programiranom i primjenjivim trenažnim procesom a sa druge
strane sa željenim i postignutim sportskim efektom Poseban akcenat se stavlja na planiranje funkcionalno-motoričke pripreme
zasebno za svakog sportistu u skladu sa njegovim fizičkim predispozicijma jer džudo
kao individualni sport zahtijeva poseban pristup svakom džudisti kao pojedincu a ne
grupi Osim neiscrpnih tehničkih elemenata u džudou unapređenje funkcionalno-
motoričkih sposobnosti predstavlja dobru osnovu za postizanje vrhunskih rezultata
Smatra se da za sportsku borbu najveći značaj imaju različiti vidovi manifestacije snage
(repetitivna statička eksplozivna) koordinacija brzine ravnoteže i fleksibilnosti Osim
toga ne treba zaboraviti da visokog džudistu karakterišu visoko razvijene sposobnosti
aerobnog i anaerobnog tipa
U savremenom džudou svaki džudista ima svog ličnog kondicionog trenera koji
je posvećen samo radu sa njim koji će rukovodeći se stručno-pedagoškim procesom i
izborom odgovarajućih vježbi i metoda smišljeno uticati na razvoj funkcionalnih i
motoričkih sposobnosti a sve u cilju ostvarivanja vrhunskih rezultata
Kao ovakva funkcionalno-motorička priprema jeste jedan od ključnih elemenata
potrebnih za postizanje vrhunskih rezultata u savremenom džudou kojoj se
svakodnevno posvećuju razni istraživački i naučni radovi i još uvjek predstavlja veliki
izazov za svjetske stručnjake iz ove oblasti Može se zaključiti da bez razvoja optimalne
funkcionalno-motoričke pripreme nije moguće ostvariti zapažene rezultate na domaćoj i
međunarodnoj sceni
41
LITERATURA
1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-
matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu
2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika
Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska
akademija
3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko
izdanje
4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke
kulture
5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke
kulture Vojvodine
6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica
Univerzitet Crne Gore
7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u
Zagrebu
8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi
Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine
9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u
Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet
sveučilišta u Zagrebu
11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki
fakultet sveučilišta u Zagrebu
12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska
akademija
42
SLIKE
Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg
Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb
Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu
Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-
treninga-snage-iii-deo
Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-
eksplozivnost
Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
43
BIOGRAFIJA
Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne
Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet
za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i
profesionalno se bavio džudom
Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac
Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine
Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara
44
LITERATURA
1 Banović I (2007) Džudo metodika treninga Split Fakultet prirodnoslovno-
matematičkih znanosti i kineziozologije Sveučilišta u Splitu
2 Bjelica D i Fratrić F (2001) Sportski trening Teorija metodika i dijagnostika
Podgorica Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Crnogorska sportska
akademija
3 Ćirković Z (1991) Kondiciona priprema u džudou Beograd Samostalno autorsko
izdanje
4 Dragić B (1996) Džudo za obrazovanje trenera Novi Sad Fakultet fizičke
kulture
5 Dragić B (1979) Džudo - od početnika do majstora Novi Sad Fakultet fizičke
kulture Vojvodine
6 Idrizović Dž i Idrizović K (2001) Osnovi antropomotorike Podgorica
Univerzitet Crne Gore
7 Kuleš B (2008) Trening judaša Zagreb Kineziološki fakultet sveučilište u
Zagrebu
8 Malackov J i Doder D (2008) Tehnologija sportskog treninga i oporavak Novi
Sad Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ndash Sportski savez Vojvodine
9 Milanović D (2010) Teorija i metodika treninga Zagreb Društveno veleučilište u
Zagrebu Odjel za izobrazbu trenera Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
10 Sertić H (2004) Osnove borilačkih sportova Zagreb Kineziološki fakultet
sveučilišta u Zagrebu
11 Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb Kineziološki
fakultet sveučilišta u Zagrebu
12 Željaskov C (2006) Kondicioni trening vrhunskih sportista Beograd Sportska
akademija
42
SLIKE
Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg
Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb
Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu
Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-
treninga-snage-iii-deo
Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-
eksplozivnost
Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
43
BIOGRAFIJA
Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne
Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet
za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i
profesionalno se bavio džudom
Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac
Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine
Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara
44
SLIKE
Slika 1 Izvor httpscommonswikimediaorgwikiFileJigoro-Kano-BW-4375pxjpg
Slika 2 Izvor Sertić H i Lindi H (2003) Kondicijska priprema judaša Zagreb
Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu
Slika 3 Izvor httpswwwfitnesscomhrvjezbesavjeti-za-vjezbanjeKontrastna-
metoda-treninga-snageaspx
Slika 4 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=tLaA2bQMY-w
Slika 5 Izvor httpssocceroazawordpresscom20140512funkcionalnemetode-
treninga-snage-iii-deo
Slika 6 Izvor httpswwwamazoncomgpsearchtag=mldzg-
20ampie=UTF8ampcreativeASIN=searchbarampadId=searchbaramplinkCode=w42ampkeywords=
Speed+Training+Harness
Slika 7 Izvor httpsouthamptonjudocom20150610tuesday-judo-training-in-
southampton-throwyourselfintojudo
Slika 8 Izvor httpswwwyoutubecomwatchv=swsrPX4ZUo0
Slika 9 Izvor httpwwwfitnesskreatorcomblog20130703top-5-najboljih-vezbi-za-
eksplozivnost
Slika 10 Izvor httpwwwdrvondawrightcomeasy-aerobic-exercises-you-can-do-
anytime-2
Slika 11 Izvor httpeffectivejudocomthe-ultimate-guide-of-judo-exercises
Slika 12 Izvor httpedequityorgszlagphpq=flexibility-definitionamppage=5
43
BIOGRAFIJA
Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne
Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet
za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i
profesionalno se bavio džudom
Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac
Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine
Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara
44
BIOGRAFIJA
Stefan Pejović je rođen u gradu Maputo država Mozambik državljanin Crne
Gore Osnovno i srednje obrazovanje završio u Podgorici nakon čega upisuje Fakultet
za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore Tokom školovanja aktivno i
profesionalno se bavio džudom
Osvajač je zlatne medalje na prvenstvu Crne Gore 2007 godine reprezentativac
Crne Gore i učesnik Evropskog prvenstva u Austriji 2010 godine
Osnivač je i trener Džudo kluba ldquoBAR 2016rdquo iz Bara
44