Upload
others
View
2
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
UNIVERZITET CRNE GORE
FAKULTET ZA SPORT I FIZIČKO VASPITANJE
NIVO MOTORIČKIH SPOSOBNOSTI DJECE PREDŠKOLSKOG
UZRASTA U ODNOSU NA POL
(završnirad)
Nikšić, 2017.godine
II
UNIVERSITY OF MONTENEGRO
FACULTY FOR SPORT AND PHYSICAL EDUCATION – NIKŠIĆ
RELATIONSHIP BETWEEN GENDER AND LEVEL OF MOTOR
ABILITIES IN PRESCHOOLERS
(final work)
Mentor: Candidate:
Duško Bjelica, Ph. D. full professor Jovan Vojinović
Nikšić, 2017
III
PODACI I INFORMACIJE O STUDENTU
- Ime i prezime: Jovan Vojinović
- Datum i mjesto rođenja: 06. 10. 1990.
- Naziv završenog osnovnog studijskog programa i godina diplomiranja: Specijalističke
postdiplomske primijenjene studije – Sport i fitnes
INFORMACIJE O ZAVRŠNOM RADU
- Naziv postdiplomskog studija: Specijalističke postdiplomske primijenjene studije –
Sport i fitnes
- Naslov rada: Nivo motoričkih sposobnosti djece predškolskog uzrasta u odnosu na pol
- Fakultet na kojem je rad odbranjen: Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću
UDK, OCJENA I ODBRANA ZAVRŠNOG RADA
- Datum sjednice Vijeća fakulteta na kojoj je prihvaćena tema: _________________
- Datum prijave završnog rada: _________________________
Komisija za odbranu rada – 1. Predsjednik komisije: Doc.dr Danilo Bojanić
2. Mentor: Prof. dr Duško Bjelica
3. Član: mr Jovan Gardašević
- Datum odbrane završnog rada: 08.05.2017.
IV
Sažetak
Osnovni cilj ovog istraživanja je da se utvrdi da li postoje statistički značajne razlike u nivou
motoričkih sposobnosti djece predškolskog uzrasta. Na osnovu istraživanja sprovedenog na
uzorku od 30 ispitanika (15 dječaka i 15 djevojčica) primijenjeno je sedam mjernih
instrumenata. Podaci dobijeni ovim istraživanjem obrađeni su postupcima deskriptivne
statističke metode .
Rezultati ovih istraživanja ukazuju da postoje statisticki značajne razlike u motoričkim
sposobnostima između dječaka i djevojčica predškolskog uzrasta. Dobijeni rezultati
istraživanja u pogledu proučavanja razlika u motoričkim sposobnostima u odnosu na pol su
slični rezultatima dosadašnjih istraživanja. Na osnovu analize statistički značajnih razlika
između polova, kod svih uzrasnih grupa, jasno se uočava da se diferencijacija po polu
pojavljuje oko pete godine života.
Ključne riječi: morfološke sposobnosti, predškolski uzrast, pol, odnos
V
Abstract
The main objective of this research is to determine all the possible statistically
significant differences in the level of motor abilities within the children of preschool age. The
research has been carried out on the sample of 30 examinees (15 boys and 15 girls) through
the use of seven measuring instruments. The data obtained by this analysis were analyzed by
the methodology of descriptive statistics.
The results of the research in terms of studying the difference in motor abilities with
respect to gender were similar to the results of previous studies, indicating that there are
statistically significant differences regarding motor abilities between boys and girl in
preschool age. The analysis of the statistically significant differences between the sexes,
regarding all age groups, proves that gender differentiation becomes significant around the
age of five.
Keywords: morphological abilities, preschool age, gender, relationship;
VI
SADRŽAJ:
1.UVODNA RAZMATRANJA ................................................................................. 1
2.TEORIJSKI OKVIR RADA .................................................................................... 5
2.1. Definicija osnovnih pojmova .................................................................. 5
2.2. Pregled dosadašnjih istraživanja .............................................................. 7
3.PROBLEM, PREDMET I CILJEVI ISTRAŽIVANJA........................................... 9
4.HIPOTEZE ISTRAŽIVANJA ............................................................................... 10
5.METOD RADA ..................................................................................................... 11
5.1 Tok i postupci istraživanja ..................................................................... 11
5.2 Uzorak ispitanika ................................................................................... 11
5.3 Uzorak mjernih instrumenata ................................................................. 11
5.4 Opis mjernih instrumenata ..................................................................... 12
5.5 Statistička obrada podataka .................................................................... 18
6. REZULTATI I DISKUSIJA ................................................................................. 19
7.ZAKLJUČAK ....................................................................................................... 23
Literatura ................................................................................................................... 25
Biografija .................................................................................................................. 27
1
1. UVODNA RAZMATRANJA
U osnovipostojanja i razvoja čovjeka uočava se veliki značaj fizičkog pokreta i kretanja.
Posebno je to važno u periodu rasta i razvoja djeteta u koji spada i predškolsko doba. Tokom
predškolskog perioda razvoj motoričkih sposobnosti doprinosi opštem kvalitetu funkcionisanja
djeteta. Prvi ciljni sistem koji se javlja kod djeteta je vestibularni sistem koji kontroliše čulo
kretanja i ravnoteže pa se smatra najznačajnijim sistemom koji utiče na svakodnevno
funkcionisanje-sposobnosti kretanja i djelovanja protiv gravitacije. Kretanjem i senzo-
motoričkim razvojem dijete upoznaje svijet oko sebe u primarnom obliku pa je to temelj u
razvoju i ostalih funkcija i sposobnosti čovjeka.
Jedna od egzistencijalnih psihomotornih sposobnosti je ravnoteža. Svako uspješno kretanje
zahtijeva sigurnu ravnotežu. Ravnoteža se jednostavno može definisati kao sposobnost kontrole
ravnotežnog položaja pod uticajem gravitacije. Za određivanje položaja u prostoru kao receptor
služi vestibularni aparat koji se nalazi u unutrašnjem uhu i odgovoran je zasmjer djelovanja sila
teže, ubrzanje, usporavanje i rotacijutijela. Kako bi se ravnoteža ravnomjerno razvijala potrebno
je učestalo ponavljati pojedine radnje i na taj način usklađivati informacije vestibularnog
senzora i lokomotornog sastava. U suštini ravnoteža je temelj za mobilnost protiv sile teže,
prilagođavanje na promjene površine oslonca, selektivni pokret te automatske funkcionalne
aktivnosti.
Motoričke sposobnosti, kao i navike, najviše se razvijaju u periodu od treće do desete godine
života uz činjenicu kako se posebno mogu kvalitetno razvijati i na njih uticati u predškolskom
uzrastu, odnosno od četvrte do šeste godine života.
Fizičkim vježbama u ovom uzrastu treba uticati (najčešće kroz ciljanu igru) na razvoj opšte
motorike djeteta, kao i na pravilan stav, držanje tijela. Relativna slabost mišića vrata, kičmenog
stuba i trbuha, uslovljava mogućnost lošeg držanja i deformiteta tijela. Kako se ti deformiteti ne
fiksiraju brzo moguće ih je u velikoj mjeri otkloniti fizičkim vježbanjem.
U predškolskom uzrastu može se veoma mnogo uticati na formiranje motoričkog ponašanja
djece, koje sigurno zavisi, pored ostalog, i od njihovih morfoloških karakteristika, što je osnova
za kasnije formiranje i razvoj motoričkih sposobnosti i motoričkih vještina i aktivno bavljenje
sportom, sportskom rekreacijom ili jednostavno za stvaranje adekvatnog kapaciteta za razne
aktivnosti u starijem dobu.
2
Osnovni problem u organizaciji i radu sa malom djecom je u pitanju: da li je potrebno već u
tom uzrastu prilagoditi i organizovati razne kineziološke aktivnosti u odnosu na eventualne
razlike između dječaka i djevojčica ili ih primijeniti u obliku koji bi bio jednak za sve?
Procjene tjelesnog statusa predškolske djece najčešće obuhvataju analize tjelesne visine,
tjelesne težine, i srednji obim grudi, ali i neke druge antropometrijske mjere. Međutim, za ovo
istraživanje je i od velikog značaja uzimanje u obzir masnoće u tijelu, što može bitno da utiče
na motoričko ponašanje male djece.
Motoričke sposobnosti su jedan od segmenata antropološkog statusa.Nivo znanja o motorici još
nije takav da se može jasno otkloniti dilema o njihovom broju, kao i o tome kako treba zvati
one motoričke sposobnosti koje su osnova cjelokupnog kretanja čovjeka, a kako one koje su se
razvile na bazi ovih sposobnosti, a koje su potrebne u specifičnim sportskim aktivnostima. Kao
prihvatljivo rješenje uzeto je da se prve nazivaju bazičnim a druge specifičnim motoričkim
sposobnostima (Bjelica iFratrić, 2011). Motorički prostor se dijeli na manifestni i latentni, to
jest svaka sposobnost se ogledau nekoj kretnoj manifestaciji bez koje ne bi mogla biti mjerljiva
i sagledavana. Jedna motorička sposobnost može imati više različitih ali i sličnih manifestacija.
Latentne motoričke sposobnosti se ne mogu mjeriti direktno već se o njima govori poslije
mjerenja i interpretacije rezultata mjerenja (Dž.Idrizović i K.Idrizović, 2001).
Na osnovu rezultata istraživanja strukture motoričkih sposobnosti pod nazivom “Struktura
morfoloških i motoričkih dimenzija omladine Jugoslavije”, Kurelića, Momirovića, Štruma,
Stojanovića, Viskić i Radojevića čiji su rezultati objavljeni1975.godine, predložen je
hijerarhijski model strukture motoričkih sposobnosti(Gredelj, Metikoš, Hošek i Momirović,
1975). Ovaj model se zasniva na povezanosti funkcionisanja centralnog nervnog i
lokomotornog sistema, to jest identifikaciji mehanizama koji su u osnovi motoričkih reakcija
(Dragaš, 1998).
U prvom redu hijerarhijskog modela pretpostavljeno je postojanje 23 faktora. Hipotetski faktori
u prostoru drugog reda definisani su nakon mnogobrojnih faktorskih analiza motoričkih
prostora koje su proveli Kurelić, Momirović, Stojanović, Viskić i Radojević (1975) u već
pomenutom fundamentalnom istraživanju na ispitanicima različitih uzrasta oba pola. Rezultati
istraživanja su pokazali da su za varijabilitet i kovarijabilitet uzorak motoričkih manifestacija
odgovorne četiri fundamentalne motoričke dimenzije u čijoj osnovi leže fiziološki mehanizmi,
koji se jednim dijelom mogu svesti na proces ekscitacije i inhibicije, a drugim na mehanizme
3
koji regulišu tonus muskulature, relaksaciju antagonista, sinergije, proces aferentacije i
reaferentacije i integracije:
1. Mehanizam za strukturu kretanja, definisan kao regulacioni i integrativni podsistem koji
omogućava brzo formiranje efikasnih motoričkih programa i njihovu kontrolisanu
realizaciju na osnovu informacija koje pristižu velikim brojem kanala. Ovaj uređaj je
hipotetski nadređen faktorima prvog reda definisanim kao koordinacija ruku,
koordinacija nogu, koordinacija tijela, reorganizacija stereotipa kretanja, agilnost,
koordinacija u ritmu, brzina učenja novih motoričkih zadataka i frekvencije pokreta.
2. Mehanizam za sinergijsku regulaciju i regulaciju tonusa, definisan je kao regulativni i
integrativni podsistem koji u motoričkim reakcijama kontroliše istovremeno redoslijed i
intenzitet uključivanja i isključivanja motoričkih jedinica agonističkih i antagonističkih
mišićnih grupa. Pod kontrolom ovog uređaja nalaze se sljedeći faktori prvog reda:
brzina jednostavnih pokreta, fleksibilnost, ravnoteža sa otvorenim, ravnoteža sa
zatvorenim očima, preciznost ciljanja i preciznost gađanja.
3. Mehanizam za regulaciju intenziteta ekscitacije, definisan je kao regulativni i
integrativni sklop koji je odgovoran za istovremeno aktiviranje maksimalnog
brojamišićnih jedinica pri izvedenim ili pokušanim motoričkim akcijama. Ovim
modelom eksplozivna snaga i sila (mjerena dinamometrom) su pod dominantnim
uticajem ovog mehanizma.
4. Mehanizam za regulaciju trajanja ekscitacije, definisan je kao regulativni i integrativni
podsistem koji omogućuje optimalno iskorišćavanje energetskih potencijala tokom rada.
Zato je ovaj mehanizam nadređen svim faktorima koji su u prostoru prvog reda
definisani kao repetativna snaga ruku i ramenog pojasa, repetativna snaga nogu,
repetativna snaga trupa, statička snaga ruku i ramenog pojasa, statička snaga nogu,
statička snaga trupa.
Dimenzije u trećem redu latentnog motoričkog prostora mnogo su više hipotetski konstrukti nego
funkcionalne strukture čija bi egzistencija bila potvrđena sistematski sprovedenim istraživanjima. Ti
se konstrukti temelje na pozitivnim korelacijama između faktora drugog reda određenih kao
mehanizam za strukturiranje kretanja i mehanizam za sinergijsku regulaciju i regulaciju tonusa,
odnosno faktora određenih kao mehanizam za regulaciju intenziteta ekscitacije i mahanizam
trajanja ekscitacije.Hipotetski su definisane sljedeće latentne dimenzije trećeg reda:
4
1. Mehanizam za regulaciju kretanja, definisan je kao viši regulativni i integrativni sistem
koji omogućava rješavanje motoričkih zadataka različitog nivoa kompleksnosti
integracijom djelovanja subsistema nižeg reda, mehanzma za strukturiranje kretanja i
mehanizma za sinergijsku regulaciju i regulaciju tonusa.
2. Mehanzam za energetsku regulaciju, koji je definisan kao regulativni i integrativni
sistem koji kontroliše energetski izlaz organizma formiranjem funkcionalnih struktura u
koje su uključeni sistemu nižeg reda, mehanizam za regulaciju intenziteta ekscitacije i
mehanizama za regulaciju trajanja ekscitacije.
U četvrtom redu, vjerovatno egzistira generalni, G-faktor, nadređenim svim mehanizmima nižih
redova (Dž. Idrizović i K. Idrizović, 2001).
5
2. TEORIJSKI OKVIR RADA
2.1.Definicija osnovnih pojmova
Motoričkim sposobnostimanazivaju se one sposobnosti čovjeka koje učestvuju u rješavanju
motornih zadataka i uslovljavaju uspješno kretanje, bez obzira da li su stečene treningom ili ne
(Malacko i Rađo, 2004).
Ono što je najvažnije je činjenica da su djeca sa smanjenim brojem teoretskih časova
povećanim brojem časova tjelesnog vježbanja imala daleko bolji tjelesni razvoj (veći obimi
ekstremiteta, tanje potkožne nabore, niži puls u miru, veći plućni kapacitet, bolju krvnu sliku,
bolji status krvnog pritiska i sl.), i mnogo bolje fizičke sposobnosti (sila, brzina, izdržljivost) a
da se o koordinacionim sposobnostima i ne govori (Bjelica, 2004).
Kako je veliki broj autora pokušao da odgonetne konačan broj bazičnih motoričkih sposobnosti,
tako je na osnovu mnoštva istraživanja i navoda (Nićin, 2000), prihvaćena sljedeća struktura:
snaga, brzina, izdržljivost, koordinacija, fleksibilnost, ravnoteža i preciznost.
Brzina je sposobnost koja karakteriše sposobnosti čovjeka da vrši pokrete i kretanja za što kraće
vrijeme. Ona se ispoljava kroz tri osnovna parametra: vrijeme reakcije, vrijeme pojedinačnog
pokreta i frekvencija pokreta.
Snagaje sposobnost izvršenja rada ili savladavanje otpora. Razlikuje se tri oblika snage:
eksplozivna, repetativna i statička snaga.
eksplozivna snaga predstavlja rad velikog intenziteta u vrlo kratkom vremenu.
repetativna snaga je sposobnost izvođenja velikog broja ponavljanja određenog pokreta
s ubrzanim ritmom.
statička snaga predstavlja sposobnost izdržavanja opterećenja ne mijenjajući položaj
dijelova tijela.
Izdržljivost je sposobnost koja omogućava da se kretanje izvodi u dužem vremenskom intervalu
bez snižavanja njene efikasnosti.
Koordinacija je psihomotorička sposobnost koja podrazumjeva racionalno i tačno izvođenje
složenih pokreta u prostoru i vremenu.
6
Pokretljivost(fleksibilnost, gipkost) najčešće se definiše kao sposobnost čovjeka da određene
pokrete izvede sa maksimalnom amplitudom. Ona u najvećoj mjeri zavisi od elastičnosti mišića
i veza, kao i od konstrukcije zglobova.
Preciznostje psihomotorička sposobnost koja omogućava da se pogodi neki cilj, baci ili vodi
neki predmet do cilja.
Snaga, brzina i izdržljivost su elementarne biomotoričke dimenzije, sve ostale su izvedene iz
ove tri navedene.Nijedno živo biće nije u stanju da istovremeno razvije do svog relativnog
maksimuma sve tri elementarne dimenzije, jer energetika za njihov razvoj dolazi sa istog
mjesta. Drugim riječima, ako se protežira razvoj jedne elementarne biomotoričke dimenzije
nedostajaće energetike za razvoj druge elementarne biomotoričke dimenzije (Bjelica, 2005).
One se ne mogu posmatrati izolovano, jer su zajednički produkt autonomnog živog organizma,
tako da prilikom svakog mišićnog naprezanja, svaka od njih je prisutna i ispoljava se u
doziranoj mjeri (Bjelica, 2006).
Sportski trening podrazumijeva jedinicu trenažnog uticaja na organizam sportiste sa ciljem
trenutnog mijenjanja kvalitativno kvantitativnog nivoa njegovih svojstava u željenom pravcu.
Proces treniranja je vrlo složen, obilježje mu je multidisciplinarno, i ne može se sprovesti,
ukoliko se ne sprovodi timski, pri čemu se pod terminom ’timski rad’ pretpostavlja rad tima
struka, tj. makar ga sprovodio jedan čovjek, koji poznaje relevantne naučne discipline (Bjelica,
2013).
Kako je trening usmjeren ka razvoju različitih faktora, posebno onih koji utiču na sportski
rezultat, generalno se mogu prepoznati tri osnovne alternative usmjerenosti treninga:
Usmjerenost ka saznajnim procesima;
Usmjerenost ka razvoju energetskih potencijala, (funkcionalne sposobnosti);
Usmjerenost ka razvoju mišićnog sistema (fizičke sposobnosti).
Test(engl. ogled, proba) ili mjerni instrument je specifičan način mjerenja, pomoću kojeg se
nastoji da se dobiju što objektivniji pokazatelji o pojedinim svojstvima, osobinama, znanjima,
sposobnostima. Testovi, ili mjerni instrumenti moraju da posjeduju odgovarajuće metrijske
karakteristike i faktorsku valjanost.
Varijablaje promjenjiva veličina, odnosno svaka izmjerena veličina izražena nekom mjernom
jedinicom.
7
Uzorakjedio osnovnog skupa. Svrha je da se uzimanjem uzoraka u što kraćem vremenu i sa što
manje ulaganja novca dođe do valjane, pouzdane i objektivne informacije o cijelom skupu iz
koga je uzet uzorak.
2.2.Pregled dosadašnjih istraživanja
Cvetković, Popović i Jakšić(2007) su izvršili istraživanje na uzorku od 120 dječaka i isto toliko
djevojčica, uzrasta 4–6 godina. Istraživanje potvrđuje da se djevojčice u predškolskom periodu
statistički razlikuju značajno od dječaka u ravnoteži, fleksibilnosti i dinamičkoj snazi. Dobijeni
rezultati istraživanja pokazuju dominaciju u sposobnosti ravnoteže djevojčica u odnosu na
dječake u periodu predškolskog doba. Oni su takođe istakli da dječaci više učestvuju u igrama i
aktivnostima u kojima dominira trčanje, skakanje, dizanje, penjanje, nošenje, i tome slično, a
što implicira i doprinosi razvoju sposobnosti koje su više izražene kao brzina, snaga,
koordinacija. Za razliku od njih djevojčice u predškolskom periodu su više aktivnije u igrama
koje nijesu previše agresivne, koje sadrže više mirnijih i preciznijih pokreta uz povećanu pažnju
te veće amplitude u gibanju.
Bala (2002) je na uzorcima od 220 dječakai 220 djevojčica, uzrasta 4–7 godina, te primjenom
baterije od 7 motoričkih testova, analizirao razlike i sličnosti matrica interkorelacija i njihovih
struktura raznim kriterijuma. Dobijeni rezultati su ukazali na postojanje generalnog motoričkog
faktora koji je kvalitativno isti kod dječaka i djevojčica predškolskog uzrasta, ali ne po svim
primijenjenim kriterijumima sprovedenih analiza. Utvrđivanje kvantitativnih razlika
antropometrijskih i motoričkih varijabli urađeno je pomoću multivarijantne analize varijanse, a
zatim pomoću kanoničke diskriminacione analize (statistički paketSPSS, verzija 6.0), koja
uzima u obzir korelativne veze svih analiziranih varijabli u cjelokupnom uzorku ispitanika. Cilj
ovoga istraživanja je bilo da nagovijesti postojanje kvantitativnih razlika u osnovnim
antropometrijskim karakteristikama i manifestovanju motoričkih sposobnosti dječaka i
djevojčica predškolskog uzrasta, odnosno da li postoje razlike u strukturi korelacionih odnosa
tih karakteristika i sposobnosti kod male djece, prikazanih u obliku diskriminativnog faktora.
Đorđić i Bala (2006) su izvršili testiranje na uzorku od 475 djevojčica i 566 dječaka.
Istraživanje je potvrdilo da su na osnovu ukupnog broja sati koje tokom nedjelje dijete provede
baveći se fizičkim aktivnostima, da su dječaci fizički, znatno, aktivniji od djevojčica. Ovo se
posebno odnosi na lokomotorne aktivnosti(skoro dva sata nedjeljno u korist dječaka) iaktivnost
8
s loptom (razlika, jedanipo sat nedjeljno u korist dječaka). Jedino su vježbe tipa ravnoteže bile
zastupljenije kod djevojčica. Istraživanje je pokazalo da su dječaci na nivou cijelog uzorka
fizički aktivniji u predškolskom uzrastu u odnosu na djevojčice. Takođe autor ističe da na
motorički razvoj i motoričku uspješnost djece utiču i sociološki faktori, koji se na mlađim
uzrastima direktno dovode u vezu sa stavom prema određenom polu. Roditelji dječaka znatno
više podstiču fizičku aktivnost nego roditelji djevojčica, kao i da u pojedinim postupcima
favorizuju dječake u odnosu na djevojčice.
Jedno od dragocjenih istraživanja je istraživanje Cvetković, Popovići Jakšić (2007) koje je
imalo za cilj da utvrdi razlike i najjasniju diferencijaciju u motoričkim sposobnostima za oba
pola. Posmatrajući razlike između polova autori uočavaju da su dječaci konstantno superiorniji
u testovima koji procjenjuju koordinaciju tijela, brzinu trčanja kao i eksplozivnu snagu donjih
ekstremiteta, dok su djevojčice značajno uspješnije u realizaciji testa za procjenu gipkosti trupa
i donjih ekstremiteta. Zaključak autora je da se diferencijacija po polu pojavljuje oko pete
godine života. Sabo (2006) navodi da u toku svakodnevnog života dječaci upražnjavaju igre i
motoričke aktivnosti koje zahtijevaju veće angažovanje mišićne snage (penjanje, puzanje,
provlačenje i dr).
Bala, Jakšić i Popović (2009) proučavajući relacije antropoloških karakteristika i sposobnosti
predškolske djece je kod dječaka uzrasta 5,5–6 godina uočio interesantnu povezanost
antropoloških karakteristika i sposobnosti za izvođenje brzih naizmjeničnih pokreta rukom.
Značajne korelacije autor je utvrdio između brzine frekventnih pokreta rukom i tjelesne mase i
visine, dok je u uzrastu dječaka 6,5–7 godina utvrđena pozitivna korelacija sa tjelesnom masom
i obimom nadlaktice. Na istom istraživanju samo na uzorku djevojčica 5,5–7 godina, Bala je
našao značajne korelacije različitih antropometrijskih varijabli i brzine frekvencije pokreta
rukom.
9
3. PROBLEM, PREDMET I CILJ ISTRAŽIVANJA
Problem ovog istraživanja je procjenanivoa motoričkih sposobnosti dječaka i djevojčica
predškolskog uzrasta.
Predmetistraživanjasudječaciidjevojčicepredškolskoguzrastainjihovemotoričkesposobnosti.
Osnovniciljovogistraživanjajeutvrditirazlike u nivoumotoričkihsposobnostiizmeđu dječaka i
djevojčicapredškolskoguzrasta.
10
4. HIPOTEZEISTRAŽIVANJA
Na osnovu ovako formulisanog problema i predmeta istraživanja, kao i postavljenog cilja
istraživanja nultai alterativna hipoteza ovog rada formulisana je na sljedeći način:
HO-Ne očekuju se statistički značajne razlike u nivou motoričkih sposobnosti dječaka i
djevojčica predškolskog uzrasta.
HA-Očekuju se statistički značajne razlike u nivou motoričkih sposobnosti dječaka i
djevojčica predškolskog uzrasta.
11
5. METOD RADA
5.1.Tok i postupci istraživanja
Istraživanje je sprovedeno sa predškolskom djecom vrtića „Lastavica“ iz Nikšića, u sali
Filozofskog fakultetau Nikšiću, a zasnovano je na mjerenju njihovih motoričkih sposobnosti.
Redosled odrađivanja testova je bio unaprijed utvrđen. Predviđeno je učešće četiri pomoćnika,
mjerioca. Mjeri se stanje ispitanika sprovođenjem istih testova. Mjerenje je obavljeno u 4 dana.
Mjerioci su prije sprovođenja mjerenja bili upoznati sa sadržajem mjerenja, načinom
demonstriranja zadataka i upisivanjem rezultata, kao i načinom organizacije. Za testiranje su
bile obezbijeđene mjerne liste sa čijim su sadržajem i načinom popunjavanja svi mjerioci bili
upoznati prije testiranja. Sve rezultate izvođenja testova mjerilac je glasno izgovarao.
Prostor, sala u kojoj je testiranje obavljeno je bila provjetrena, temperature u kojoj su se svi
ispitanici prijatno osjećali. Ispitanici su motoričke zadatke realizovali u standardnoj sportskoj
opremi, a za testiranje su bili obezbijeđeni svi neophodni rekviziti.
5.2.Uzorakispitanika
Ovo istraživanje je obuhvatilo uzorak od 30 ispitanika, muškog i ženskog pola uzrasta 4–6
godina (± 6 mjeseci). Uzorakispitanikabio je podijeljenna 2 subuzorka. Prvisubuzorak
činilisudječacipredškolskoguzrasta, adrugisubuzorakdjevojčicepredškolskoguzrastavrtića
“Lastavica” izNikšića.
5.3.Uzorakmjernihinstrumenata
Zaovoistraživanjekoristilasetehnikatestiranja, kaoimjerenja. Bilojeupotrebljeno 7
standardizovanihmotoričkihtestova.
Mjerniinstrumentizaprocjenumotoričkihsposobnosti:
1. Trčanje 20m – MT20;
2. Pretklonnaklupici – MPNK;
3. Tapingrukom –MTPR;
4. Skok udalj s mjesta – MSDM;
12
5. Ležanje – sjed – MRLS;
6. Flamingo – MFLM;
7. Koraci u stranu – MKUS;
5.4.Opis mjernih instrumenata
Trčanje na 20m iz visokog starta(MT20):
Vrijeme rada: Procjena ukupnog trajanja testa za jednog ispitanika iznosi oko 1 minut.
Broj ispitivača: Jedan ispitivač, jedan pomoćnik.
Rekviziti: Startni pištolj, štoperica sa podeocima na 1/10s, dva stalka za obilježavanje cilja.
Opis mjesta izvođenja: Test se izvodi na tvrdoj i ravnoj podlozi u sali na minimalnoj površini
dimenzija 25x3m. Na udaljenosti od 20m od startne linije je postavljena linija cilja. Obje linije
su paralelne, i duge 1,50m. Dvadeset metara se mjeri tako, da širina startne linije ulazi u mjeru
od 20m, a širina linije cilja ne. Dva stalka su postavljena na krajevima linije cilja, a u
produžetku sto i stolica za ispitivača. Ispitivač sjedi tačno u produžetku linije cilja i stalka.
Početni stav ispitanika: Ispitanik stoji u položaju visokog starta iza startne linije.
Izvođjenje zadatka: Zadatak ispitanika je da nakon znaka ‚‚pozor‚‚ i hica trči maksimalnom
brzinom prema liniji cilja i pređe prostor između dvije linije. Izvode se dva pokušaja (jedan za
drugim), a računa se bolji.
Kraj izvođenja zadatka: Zadatak je završen kad ispitanik grudima pređe zamišljenu liniju cilja.
Položaj ispitivača: Pomoćni ispitivač stoji oko 1m pored ispitanika, daje znak za start i
kontroliše da li je ispitanik učinio prestup. Ispitivač sjedi za stolom pored linije cilja, oko 2m od
stalka, mjeri i registruje vrijeme.
Ocjenjivanje: Mjeri se vrijeme od momenta ispaljivanja hica do trenutka kada ispitanik grudima
pređe vertikalnu ravninu koja se nalazi na liniji cilja. Mjerenje je u desetinkama sekunde.
Upustvo ispitaniku: Zadatak se demonstrira i istovremeno se daje uputstvo.
Uvježbavanje: Ispitanik nema probni pokušaj.
13
Duboki pretklon na klupici(MPNK):
Vrijeme rada:Procjena ukupnog trajanja testa za jednog ispitanika je 2 minuta.
Broj ispitivača: Jedan ispitivač i jedan pomoćnik.
Rekviziti: Klupica visine 40cm, drveni metar dužine 80cm, širine od2 do 3cm.
Opis mjesta izvođenja: Mjerenje se može izvoditi u zatvorenom ili otvorenom
terenuminimalnih razmjera 1x1m. Na klupici se pričvrsti vertikalno postavljeni metar, tako da
stoji iznad klupice 30cm i ispod klupice 30cm. Najviša tačka metra je nulti centimetar, a uzpod
se nalazi 60cm.
Početni stav ispitanika: Ispitanik stoji sunožno na klupici. Vrhovi prstiju su do rubaklupice.
Noge su potpuno opružene. Predruči, a šake sa ispruženim prstima postavi jednuiznad druge
tako da se srednji prsti potpuno poklope.
Izvođenje zadatka: Ispitanik se usporeno (bez trzaja) predklanja što više može,zadržavajući
opružene i noge i ruke. Dlanovima opruženih ruku ”klizi“ niz skalu metra donajniže moguće
tačke u kojoj se na trenutak zadrži. Zadatak se ponavlja tri puta.Izmeđupojedinih pokušaja
ispitanik ima onoliku pauzu koliko je to protrebno za očitavanje i registrovanje rezultata.
Završetak izvođenja zadatka: Zadatak je završen nakon što ispitivač registrujerezultate tri
ispravno izvedena pretklona.
Položaj ispitivača: Ispitivač stoji na liniji ispitanikovog boka na udaljenosti od oko 50cm,
kontroliše ispruženost ruku i nogu i očitava rezultat.
Ocjenjivanje: Mjeri se dubina dohvata u centimetrima. Test se izvodi tri puta i upisuje se svaki
rezultat posebno.
Napomena: Ispitanik mora biti bos, stopala su paralelna i sastavljena, a vrhovi prstiju
postavljeni do ruba klupice. Pri izvođenju testa koljena se ne smiju grčiti. Zadatak se ne
smijeizvoditi zamahom.Ukoliko ispitanik, pokušaj izvede neispravno, ponavlja ga.
Uputstvo ispitaniku: Zadatak se demonstrira i istovremeno opisuje.
Uvježbavanje: Ispitanik nema probni pokušaj.
14
Taping rukom(MTPR):
Vrijeme rada: Procjena ukupnog trajanja testa za jednog ispitanika je 2 minuta.
Broj ispitivača: Dva ispitivača.
Rekviziti: Daska za taping rukom (daska dužine 1m, širine 25cm i visine 2cm) na kojoj su
učvršćena dva kruga (ploče) promjera 20 cm, međusobno udaljena 60 cm (najbliži krajevi), a na
sredinu između krugova smještena je daščica pravougaonog oblika promjera 10x20 cm,
štoperica, stolica, sto (standardnih dimenzija).
Opis mjesta izvođenja:Test se moze izvesti u sali za fizičko vaspitanje ili u sportskoj hali,
minimalnih dimenzija 2x2m. Na stolu je pričvršćena daska za taping, tako da je dužom
stranicom smještena uz ivicu stola.
Početni položaj ispitanika: Ispitanik je u sjedećem stavu ispred stola na kojem je uređaj za
testiranje. Slabiju ruku stavi na daščicu, a bolju ruku stavlja na krug ukršteno sa suprotne strane.
Izvođenje zadatka:Na znak „sad“ ispitanik nastoji, da što brže udara po krugovima
naizmjenično, sve dok ne uradi 25 ciklusa od dva dodira (kada svaki krug dodirne naizmjenično
jednom, urađen je jedan ciklus).
Kraj izvođenja zadatka: Zadatak se završava kada ispitanik uradi 25 ciklusa od dva dodira.
Položaj ispitivača: Ispitivači se nalaze nasuprot ispitanika, sa druge strane stola na kojem se
izvodi test, jedan glasno broji, a drugi mjeri vrijeme i upisuje rezultat.
Ocjenjivanje: Rezultat je vrijeme potrebno za 25 dodirivanja svakog kruga (ciklusa) sa
tačnošću od desetine sekunde.
Napomena: Neispravni dodiri su ako: ispitanik po jednom krugu udari uzastupno više od
jednog puta i ako promaši krug.
Upustvo ispitaniku: Zadatak se demonstrira i istovremeno opisuje.
Uvjezbavanje: Ispitanik ima pravo na jedan probni pokušaj.
15
Skok udalj s mjesta(MSDM):
Vrijeme rada: Vrijeme potrebno za testiranje jednog ispitanika je jedan minut.
Broj ispitivača: Jedan ispitivač.
Rekviziti: Odskočna daska, mjerna traka, 2 tanke strunjače, kreda.
Opis mjesta izvođenja: Zadatak se izvodi u otvorenom ili zatvorenom prostoru gdjeje važno da
postoji čvrsta podloga na kojoj nema proklizavanja, minimalnih dimenzija 2x4m.
Odskočnu dasku je potrebno postaviti sa jednog kraja strunjača koje su postavljene
uprodužetku, jedan iza drugoga po dužini. Odskočna daska je tako okrenuta da je
odskočnaplatforma okrenuta na suprotnu stranu od strane skakanja.
Početni položaj ispitanika: Ispitanik stoji u uspravnom raskoračnom stavu na kraju odskočne
daske tako da prsti stopala ne prelaze graničnu liniju.
Izvođenje zadatka: Iz malog raskoračnog stava (vrhovi prstiju su iza obilježene linije), kroz
pretklon i zaručenje, počučnjem i zamahom rukama, sunožnim odskokom doskočiti štodalje na
strunjaču, ispitanici treba da se trude da doskoče sunožno, bez pomjeranja stopala.
Kraj zadatka: Zadatak je završen kada ispitanik izvede 2 uspješna skoka.
Položaj ispitivača: Ispitivač stoji iza strunjače i pazi da ispitanik ne prestupi prilikomfaze
odskoka. Posle izvršenog skoka pažljivo mjeri dužinu skoka, mjernom trakom.
Ocjenjivanje: Vrednuje se najbolji pokušaj u vrijednosti od 1cm. Dužina skoka jeona vrijednost
od odskočne linije pa do zadnje tačke tijela, bilo da je to ruka ili noga.
Uputstvo ispitaniku: Zadatak se demonstrira i istovremeno opisuje, precizno
objasnitiocjenjivanje i vrednovanje zadatka.
Napomena: Ukoliko ispitanik, zbog nekog razloga ne izvede kvalitetno skok, biće mudozvoljen
još jedan pokušaj.
Ležanje – sjed za 30 sekundi(MRLS):
Vrijeme rada: Vrijeme potrebno za testiranje jednog ispitanika je 1 minut.
Broj ispitivača: Jedan ispitivač i jedan pomoćnik.
16
Rekviziti: Tanka strunjača i štoperica.
Opis mjesta izvođenja: Zadatak se izvodi na tankoj strunjači ili drugoj mekanojpodlozi
minimalnih dimenzija 1x2m.
Početni položaj ispitanika: Ispitanik leži na leđima, sa nogama savijenim u koljenimapod
uglom od 90o, stopala su razmaknuta 30cm i postavljena na strunjaču, ruke su savijene
ulaktovima, sastavljene iza glave.
Izvođenje zadatka: Zadatak se izvodi na taj način što ispitanik, što je to brže mogućevrši
podizanje i spuštanje trupa, na taj način što svaki put prilikom podizanja mora da
dohvatilaktovima koljena i to u roku od 30s.
Kraj zadatka: Zadatak je završen kada istekne vremensko ograničenje od 30s.
Položaj ispitivača: Ispitivač, sjedi ili kleči licem okrenut prema ispitaniku i imazadatak da mu
fiksira stopala o tlo ida prekontroliše da li su stopala u pravilnom položaju.Potrebno je svako
pravilno ponavljanje brojati na glas, dok pomoćnik prati vrijeme naštoperici.
Ocjenjivanje:Bilježi se rezultat uspješnih ponavljanja ostvarenih u predviđenomvremenskom
periodu od 30s.
Uputstvo ispitaniku: Zadatak se demonstrira i istovremeno opisuje.
Napomena:Voditi računa da svako ponavljanje bude izvedeno pravilno.
Flamingo(MFLM):
Vrijeme rada: Procjena ukupnog trajanja testa za jednog ispitanika iznosi 1 minut.
Broj ispitivača:Jedan ispitivač.
Rekviziti:Mala metalna greda dužine 50cm, visine 4cm i širine 3cm, a stabilnost grede
osigurana je sa dva poprečna stabilizatora dužine 15cm i širine 2cm, štoperica.
Opis mjesta izvođenja:Test se može izvesti u sali za fizičko vaspitanje ili u sportskoj hali,
minimalnih dimenzija 1,5x1,5 m.
Početni položaj ispitanika: Ispitanik dominatnom (boljom) nogom stane na gredu, tako da mu
uzdužna osa stopala bude paralelna sa gredom, a slobodnu nogu savije u koljenu i uhvati je
17
rukom za gležanj. Stajanjem na jednoj nozi ispitanik se trudi da što duže održi ravnotežu, a za
održavanje ravnoteže može koristiti slobodnu ruku. Da bi zauzeo pravilan stav prilikom
uspostavljanja ravnoteže može se prihvatiti za podlakticu ispitivača.
Izvođenje zadatka: Ispitanik uspostavlja ravnotežu i nastoji da u tom položaju ostane što duže.
Kada ispitanik izgubi ravnotežu odnosno kada napusti gredu, zaustavlja se mjerenje vremena.
Posle svakog prekida mjerenje se nastavlja kada ponovo zauzme pravilan ravnotežni stav.
Kraj izvođenja zadatka:Zadatak se završava nakon isteka 1 minuta, ili ako ispitanik 15 puta
izgubi ravnotežu u prvih 30 sekundi.
Položaj ispitivača: Ispitivač se nalazi sa strane ispitanika, tako da može da prati tačnost
izvođenja zadatka, broji glasno broj pokušaja koji su iskorišćeni za održavanje ravnoteže i mjeri
vrijeme.
Ocjenjivanje:Ocjenjuje se ukupan broj pokušaja iskorišćenih za održavanje ravnoteže u toku 1
minuta.
Napomena:Ako ispitanik izgubi ravnotežu u prvih 30 sekundi, test se završava, ispitanik dobija
„nulu“, što znači da nije sposoban da izvrši test.
Uputstvo ispitaniku:Uputstvo se daje uz demonstraciju početnog položaja i zadatka.
Uvježbavanje: Ispitanik ima pravo na jedan probni pokušaj.
Koraci u stranu(MKUS):
Vrijeme rada: Trajanje ukupnog testa za jednog ispitanika je 3 minuta.
Broj ispitivača: Jedan ispitivač.
Rekviziti: Štoperica.
Opis mjesta izvođenja: Zadatak se izvodi u prostoriji ili otvorenom prostoru, s ravnim tvrdim
tlom, minimalnih dimenzija 5x2 m. Na tlu su označene dvije paralelne linije duge 1 metar, a
međusobno udaljene 4 metra.
Početni položaj ispitanika: Ispitanik stoji sunožno unutar linija, bočno uz prvu liniju.
18
Izvođenje zadatka: Na znak ispitanik što brže može pomiče u stranu (bočni dokorak), bez
ukrštanja nogu, do druge linije. Kada ispitanik stane nogom na liniju ili pređe preko nje
zaustavlja se i ne mijenjajući položaj tijela, na isti način se vraća do prve linije, koju takođe
mora dotaknuti stopalom ili preći preko nje. Ovo se ponavlja 6 puta.
Kraj izvođenja zadatka: Zadatak je završen kada ispitanik na opisan način pređe 6 puta razmak
od 4 metra i stane na liniju ili je pređe vanjskom nogom.
Ocjenjivanje:Mjeri se vrijeme u desetinkama sekunde od znaka sad do završetka šestog
prelaska staze od 4 metra.
Uputstvo ispitaniku: Zadatak se demonstrira i istovremeno opisuje.
Napomena: Voditi računa o ispravnosti izvođenja zadatka.
Uvježbavanje: Ispitanik nema probni pokušaj.
5.5. Statističkaobradapodataka
Podacidobijeniistraživanjemsuobrađenipostupcimadeskriptivneikomparativnestatistike.
Izračunati su sljedeći parametri:
Raspon između minimalnih i maksimalnih rezultata (Range);
Minimalni (Min) i maksimalni rezultat (Max)– kao granične vrijednosti koje definišu
varijacionu širinu;
Aritmetička sredina (Mean) – kao standardna statistička mjera centralne tendencije;
Standardne greške aritmetičke sredine (Std.Error Mean)– kao mjera variranja aritmetičke
sredine uzorka oko prave aritmetičke sredine, kojom se mjeri pouzdanost podataka.
Standardizovani koeficijent asimetrije (Skewness)
Standardizovani koeficijent izduženosti ili spoljašnosti (Kurtosis).
Za utvrđivanje statističke značajnosti razlika u nivou motoričkih sposobnosti u odnosu na pol
primijenjen je T-test za male nezavisne uzorke.
19
6. REZULTATI I DISKUSIJA
U Tabeli 1 prikazani su deskriptivni parametri motoričkih sposobnosti djevojčica predškolskog
uzrasta.
Tabela 1. Deskriptivni parametri motoričkih sposobnosti djece predškolskog uzrasta ženski pol.
N Range Minimum Maximum Mean
Std.
Deviation Skewness Kurtosis
Statistic Statistic Statistic Statistic Statistic
Std.
Error
Statistic Statistic
Std.
Error Statistic
Std.
Error
MT20 15 3.20 7.37 10.57 8.8093 .27534 1.06641 .388 .580 -1.046 1.121
MPNK 15 12.00 -3.00 9.00 2.8667 .68220 2.64215 .085 .580 2.377 1.121
MTPR 15 18.00 21.00 39.00 29.8667 1.07290 4.15532 .192 .580 1.465 1.121
MSDM 15 76.00 20.00 96.00 63.7333 4.74439 18.37493 -.856 .580 1.233 1.121
MRLS 15 10.00 5.00 15.00 12.0667 .65076 2.52039 -1.569 .580 3.616 1.121
MFLM 15 17.00 .00 17.00 3.9333 1.35740 5.25719 1.330 .580 1.340 1.121
MKUS 15 3.73 15.00 18.73 16.6387 .25329 .98100 .689 .580 .398 1.121
Valid N
(listwise)
15
N – broj ispitanika, Range raspon rezultata, Minimum – minimalni rezultat, Maximum –
maksimalni rezultat, Mean – aritmetička sredina, STD. Deviation – standardna
devijacija, Variance – varijansa,a Skewess – skjunis, Kurtosis – kurtozis.
Kada u dobijenim rezultatima generalno uporedimo raspone (RANGE) odnosno razlike između
minimalnih i maksimalnih vrijednosti, možemo primijetiti da su njihove vrijednosti malo veće u
varijablama trčanje na 20 m iz visokog starta,MT20 (3,20), koraci u stranu MKUS (3,73). Kod
ostalih varijablitaping rukom MTPR (18), ležanje sjed MRLS (10,00), flamingo MFLM
(17,00), konstatujemo da su ove vrijednosti znatno veće. Kod varijable pretklon na klupici
MPNK bitnu ulogu imaju antropometrijske karakteristike pojedinca.
Negativne vrijednosti skjunisa (mjera asimetrije Gausove krive, ukazuju da je kriva distribucije
rezultata negativno asimentrična, odnosno nagnuta u stranu boljih rezultata (dominiraju
rezultati iznad prosjeka), kod varijabli MSDM – skok u dalj s mjesta i MRLS – ležanje sjed dok
kod svih ostalih varijabli pozitivne vrijednosti skjunisa pokazuju da je kriva distribucija
rezultata nagnuta u stranu slabijih rezultata (dominiraju rezultati ispod prosjeka). Kod varijable
MPNK – pretklon na klupici bitnu ulogu imaju antropometrijske karakteristike pojedinca.
Negativna vrijednost kurtozisa, mjera homogenosti Gausove krive imamo kod varijabli trčanje
na 20 m iz visokog startaMT20 i ona ukazuje na platikurtičnu krivu, odnosno da su rezultati u
20
ovom testu heterogeni. Kod ostalih varijabli vrijednosti kurtozisa su pozitivne što ukazuje na
leptokurtičnu krivu, odnosno na homogene rezultate. Nešto izražajnije pozitivne vrijednosti
kurtozisa imamo u varijablama pretklon na klupici MPNK (2,77), taping rukom MTPR (1,465),
skok u dalj s mjesta MSDM (1,233), ležanje sjed MRLS (3,616), flamingo MFLM (1,340), što
znači da su rezultati u ovim testovima nešto izražajnije homogeni.
U tabeli br. 2 prikazani su deskriptivni parametri motoričkih sposobnosti dječaka predškolskog
uzrasta.
Tabela 2.Deskriptivni parametri motoričkih sposobnosti djece predškolskog uzrasta muški pol.
N Range Minimum Maximum Mean
Std.
Deviation Skewness Kurtosis
Statistic Statistic Statistic Statistic Statistic
Std.
Error Statistic Statistic
Std.
Error Statistic
Std.
Error
MT20 15 3.55 7.22 10.77 8.2687 .21836 .84571 1.822 .580 5.150 1.121
MPNK 15 8.00 -3.00 5.00 .6000 .63095 2.44365 .436 .580 -.450 1.121
MTPR 15 18.00 21.00 39.00 28.0000 1.21499 4.70562 .446 .580 1.012 1.121
MSDM 15 93.00 27.00 120.00 90.6000 6.18816 23.96664 -1.484 .580 2.418 1.121
MRLS 15 8.00 12.00 20.00 14.8667 .67518 2.61498 1.025 .580 .236 1.121
MFLM 15 18.00 .00 18.00 11.8000 1.20000 4.64758 -.986 .580 1.694 1.121
MKUS 15 3.34 15.00 18.34 16.2147 .25735 .99672 .459 .580 -.458 1.121
Valid N
(listwise)
15
N – broj ispitanika, Range – raspon rezultata, Minimum – minimalni rezultat, Maximum
- maximalni rezultat, Mean – aritmetička sredina, Std. Deviation – standardna
devijacija, Variance – varijansa, Skewness – skjunis, Kurtosis – kurtozis.
Kada u dobijenim rezultatima generalno uporedimo raspone (RANGE) odnosno razlike između
minimalnih i maksimalnih vrijednosti možemo primijetiti da su njihove vrijednosti veće u svim
varijablama. Kod varijabli MT 20, trčanje na 20 m iz visokog starta i MKUS – koraci u stranu
konstatujemo da su vrijednosti nešto manje izražene za razliku od ostalih varijabli.
Negativne vrijednosti skjunisa, mjera asimetrije Gausove krive ukazuju da je kriva distribucije
rezultata negativno asimetrična odnosno nagnuta u stranu boljih rezultata (dominiraju rezultati
iznad prosjeka) kod varijabli MSDM – skok u dalj s mjesta i MFLM – flamingo dok kod ostalih
varijabli pozitivne vrijednosti skjunisa ukazuje da je kriva distribucija rezultata nagnuta u stranu
slabijih rezultata (dominiraju rezultati ispod prosjeka).
21
Treba napomenuti da malo izraženiju vrijednost skjunisa (negativne) kod varijable MSDM –
skok udalj s mjesta (1,484), ukazuje da kriva značajno odstupa u stranu boljih rezultata. Dok
kod varijable MT 20 – trčanje na 20 m iz viskog starta (1,822), imamo malo izraženiju
pozitivnu vrijednost skjunisa što ukazuje da kriva značajno odstupa u stranu slabijih rezultata.
Negativnu vrijednost kurtozisa (mjera homogenosti Gausove krive) imamo kod varijabli MPNK
– pretklon na klupi, MKUS – koraci u stranu, i ona ukazuje na platikurtičnu krivu, odnosno da
su rezultati u ovom testu heterogeni. Kod ostalih varijabli vrijednosti kurtozisa su pozitivne što
ukazuje na leptokurtičnu krivu, odnosno homogene rezultate. Značajno izraženu pozitivnu
vrijednost kurtozisa imamo kod varijabli MT 20 – trčanje na 20 m iz visokog starta (5,150) i
MSDM skok u dalj s mjesta (2,418) i MFML – flamingo (1,694), što nam ukazuje na izrazito
homogenu grupu kod navedenog testa.
Tabela 3. T-test
t-test for Equality of Means
95% Confidence Interval of the
Difference
t df Sig. (2-tailed) Mean Difference
Std. Error
Difference Lower Upper
MT20 1.539 28 .135 .54067 .35142 -.17919 1.26052
1.539 26.619 .136 .54067 .35142 -.18087 1.26221
MPNK 2.439 28 .021 2.26667 .92924 .36320 4.17013
2.439 27.831 .021 2.26667 .92924 .36268 4.17066
MTPR 1.152 28 .259 1.86667 1.62090 -1.45359 5.18692
1.152 27.578 .259 1.86667 1.62090 -1.45588 5.18921
MSDM -3.446 28 .002 -26.86667 7.79760 -42.83932 -10.89401
-3.446 26.232 .002 -26.86667 7.79760 -42.88796 -10.84538
MRLS -2.986 28 .006 -2.80000 .93774 -4.72088 -.87912
-2.986 27.962 .006 -2.80000 .93774 -4.72100 -.87900
MFLM -4.342 28 .000 -7.86667 1.81178 -11.57793 -4.15541
-4.342 27.585 .000 -7.86667 1.81178 -11.58044 -4.15289
MKUS 1.174 28 .250 .42400 .36109 -.31566 1.16366
1.174 27.993 .250 .42400 .36109 -.31567 1.16367
U tabeli 3 su prikazani rezultati T-testa za male nezavisne uzorke. Statistička značajnost u T-
testu je urađena na nivou 0,05, što znači da svaki koeficijent (sig. 2- tailed) sa istom ili manjom
22
vrijednošću od navedene pokazuje da postoji statistički značajna razlika u datoj varijabli. Ako
je taj broj veći od 0,05, onda nema statističkih značajnih razlika. Ovo se sve radi sa
pouzdanošću od 95%.
Prateći ove prethodno iznešene informacije može se konstatovati, s obzirom da su za tri
varijable vrijednosti Sig (2-tailed) veće od 0,05 da ne postoje statistički značajne razlike u
nivou motoričkih sposobnosti subuzoraka djevojčica i dječaka predškolskog uzrasta kod
varijabli:
- Trčanje 20 m iz visokog starta, MT 20
- Taping rukom, MTPR
- Koraci u stranu, MKUS
Kod varijabli pretklon na klupi MPNK, skok u dalj s mjesta MSDM, flamingo MFLM i ležanje
sjed MRLS, su pronađene statistički značajne razlike za ove subuzorke.
23
7. ZAKLJUČAK
Osnovni cilj ovog istraživanja bio je da se utvrdi da li postoji statistički značajna razlika u nivou
motoričkih sposobnosti između djece predškolskog uzrasta u odnosu na pol.
Na uzorku od 30 ispitanika (15 dječaka i 15 djevojčica) predškolskog uzrasta iz dječijeg vrtića
“Lastavica” iz Nikšića, primijenjeno je sedam mjernih instrumenata (trčanje na 20m, pretklon
na klupici, taping rukom, skok u dalj s mjesta, ležanje-sjed, flamingo, koraci u stranu).
Studentovim t-testom za male nezavisne uzorke je utvrđeno da postoje statistički značajne
razlikeza četiri varijable, pa se hipoteza HO koja je glasila:
– HO – Na osnovu mjerenja nivoa motoričkih sposobnosti, koja će biti sprovedena, ne
očekuju se statistički značajne razlike u nivou motoričkih sposobnosti dječaka i
djevojčica predškolskog uzrasta – se djelimičnoodbacuje.
Studentovim t-testom za male nezavisne uzorke je utvrđeno da postoje statistički značajne
razlikeza četiri varijable, pa se hipoteza HA koja je glasila:
– HA – Na osnovu mjerenja nivoa motoričkih sposobnosti, koja će biti sprovedena
očekuju se statistički značajne razlike u nivou motoričkih sposobnosti dječaka i
djevojčica predškolskog uzrasta - se djelimično prihvata.
Rezultati ovog istraživanja su pokazali da postoje statistički značajne razlike u nivou nekih
motoričkih sposobnosti između dječaka i djevojčica u ovom uzrastu.
Na osnovu analize statistički značajnih razlika između polova, kod svih uzrasnih grupa, jasno se
uočava da se diferencijacija po polu pojavljuje oko pete godine života. Podudaranost se odnosi
na uočene statistički značajne razlike u eksplozivnoj snazi, u korist dječaka i gipkosti u korist
djevojčica. Razlika se odnosi na koordinaciju, gdje je u ovom istraživanju statistički značajna
razlika u korist djevojčica. Ranija istraživanja govore da su dječaci statistički značajno boljih
motoričkih sposobnosti u odnosu na djevojčice.
Istraživanje koje je sprovedeno sa dječacima i djevojčicama predškolskog uzrasta ima veliku
teorijsku i praktičnu vrijednost. Na osnovu rezultata istraživanja možemo zaključiti da većina
vaspitača u nedovoljnoj mjeri realizuje elementarne igre, pa iako su one dobar način, između
ostalog da se razviju motoričke sposobnosti i izgradi pravilan odnos prema fizičkoj aktivnosti.
24
Ukazujući na elementarne razlike između polova u ovom uzrastu vaspitač će u vaspitno
obrazovnom procesu prepoznati prednosti i slabosti jednog pola u odnosu na drugi, i mogućnost
rada u mješovitim grupama..
Takođe, navedeno istraživanje može poslužiti kao polazni projekat za mnoga dalja istraživanja
koja bi se bavila sličnom problematikom.
25
LITERATURA
Bala, G. (2002). Strukturne razlike motoričkih sposobnosti dječaka i djevojčica u
predškolskom uzrastu. Pedagoška stvarnost, 5(1-2),5-10.
Bala, G., Jakšić, D. i Popović, B. (2009). Relacije antropoloških karakteristika i sposobnosti
predškolske djece, Novi Sad Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja.
Bjelica, D. (2002). Opšti pojmovi sportskog treninga: (skraćena verzija). Podgorica.
Bjelica, D.(2004). Uticaj sportskog treninga na antropomotoričke sposobnosti: (fudbalskih
kadeta Crne Gore), Podgorica: Crnogorska sportska akademija.
Bjelica, D. (2005). Sistematizacija sportskih disciplina i sportski trening, Podgorica:Crnogorska
sportska akademija.
Bjelica, D. (2006). Sportski trening. Nikšić: Filozofski fakultet; Podgorica: Crnogorska sportska
akademija.
Bjelica, D. i Petković, J. (2009).Teorija fizičkog vaspitanja i osnove školskog sporta,
Podgorica:Crnogorska sportska akademija.
Bjelica, D. Fratrić, F. (2011). Sportski trening: Teorija, metodika i dijagnostika. Nikšić:
Fakultet za sport i fizičko vaspitanje; Podgorica: Crnogorska sportska akademija.
Bjelica, D. (2013). Teorija sportskog treninga, Podgorica: Univerzitet Crne Gore.
Cvetković, M., Popović, B. & Jakšić, B. (2007). Razlike u motoričkim sposobnostima predškolske
djece u odnosu na pol. Zbornik naučnih i stručnih radova, Sarajevo, 288-293.
Despot, A. i Viskić-Štalec. N. (1983). Razlike među dvanaestogodišnjim učenicima i učenicima
u nekim konativnim, morfološkim i motoričkim sposobnostima. Kineziologija,15 (1),
63-67.
Dragaš, M. (1998). Antropološke dimenzije u nastavi fizičkog vaspitanja i sportu.
Podgorica:Prosvjetni rad.
Đorđic, V. i Bala, G. (2006). Rast i razvoj djece predškolskog uzrasta. Novi Sad; Fakultet
fizičke kulture.
Fratrić, F. (2006). Teorija i metodika sportskog treninga. Novi Sad: Pokrajinski zavodzasport.
Gredelj, M., Metikoš, D.,Hošek, A. i Momirović, K (1975). Model hijerarhijske strukture
motoričkih sposobnosti. Kineziologija, 5 (1-2), 7-83.
26
Gojković, G. (2010). Razlike motoričkih sposobnosti u odnosu na pol učenika. Sportmont,8
(23-24), 423-428.
Idrizovic, Dz. Idrizovic, K. (2001). Osnovi antropomotorike. Podgorica: Univerzitet Crne Gore
Kurelić, N., Momirović, K., Stojanović, M., Šturm, J., Radojević, Dj. i Viskić, Stelec, N.
(1975).Struktura i razvoj morfoloških i motoričkih dimenzija omladine. Institut za
naučna istraživanja fakulteta za fizičko vaspitanje univerziteta u Beogradu.
Malacko, J. (1991). Osnove sportskog treninga. Beograd: Sportska knjiga
Perić, D. (2006). Metodologija naučnih istraživanja. Beograd: DTA TRADE
Sabo, E. (2006). Razlike između dječaka i djevojčica u antropološkim karakteristikama
prilikom upisa u osnovnu školu, Pedagoška stvarnost.
27
Biografija
JovanVojinović jerođenuNikšiću, gdjejezavršioosnovnu
školuigimnaziju.PotomupisujeFakultetzasportifizičkovaspitanjeuNikšiću, azvanjeBechelorstiče
2015. Školske
2015/16.godineupisujepostdiplomskespecijalističkestudijenaFakultetuzasportifizičkovaspitanjei
naStudijskomprogramuSportifitness,gdjejepoložiosvepredmetepredviđeneplanomiprogramom.
Govori engleski jezik.