Embed Size (px)
Citation preview
Sufinancirano sredstvima tehničke pomoći Operativnog programa „Konkurentnost i kohezija” iz Europskog fonda za regionalni razvoj.
Analitička podloga za Nacionalnu razvojnu strategiju Republike Hrvatske do 2030.:
Okoliš
Srpanj 2019.
Okoliš 2
Zahvale
Ova analitička podloga izrađena je u okviru Ugovora o savjetodavnim uslugama „Potpora uspostavi
sustava za strateško planiranje i upravljanje razvojem te izrade Nacionalne razvojne strategije do 2030”.
Glavni tim Svjetske banke vodili su Donato De Rosa (vodeći ekonomist, voditelj tima), Josip Funda
(viši ekonomist, suvoditelj tima) i Catalin Pauna (bivša voditeljica tima); tim su činili Stanka Crvik
Orešković (koordinatorica projekta) i Bogdanka Krtinic (programska asistentica). Tim je radio pod
vodstvom Arupa Banerjia (regionalnog direktora Svjetske banke za zemlje Europske unije), Elisabette
Capannelli (direktorice ureda Svjetske banke u Republici Hrvatskoj) i Galline Andronove Vincelette
(menadžerice sektora).
Pripremu analitičke podloge vodila je Nataša Vetma (viša stručnjakinja za okoliš). Glavni autori
analitičke podloge su Nataša Vetma (viša stručnjakinja za okoliš) i Darko Znaor (konzultant), uz
doprinose Andrea Liveranija (voditelja programa), Urvashi Naraine (glavne ekonomistice), Sameera
Akbara (višeg stručnjaka za okoliš), Stipe Gabrića (višeg stručnjaka za vodoopskrbu i odvodnju),
Ramunda Maira (višeg stručnjaka za gospodarenje vodnim resursima), Amelije Midgley (stipendistica),
Joanne Mclean Mašić (više stručnjakinje za urbana područja) i Alanne L. Simpson (više stručnjakinje
za upravljanje rizicima od katastrofa). Pripremu analitičke podloge vodili su Kseniya Lvovsky,
menadžerica globalnog sektora za okoliš i prirodne resurse, David Michaud, menadžer globalnog
vodnog sektora Europe i srednje Azije, i Andrea Liverani, voditelj programa.
Tim ove analitičke podloge zahvaljuje sljedećim osobama i organizacijama u Hrvatskoj:
• Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova EU za ukupnu koordinaciju i vodstvo, osobito Ani
Odak, pomoćnici ministrice, i Mariji Rajković, načelnici sektora i njezinom timu;
• Ministarstvu zaštite okoliša i energetike, osobito Igoru Čižmeku, pomoćniku ministra, i Branki
Pivčević Novak, voditeljici službe, i njihovu timu za sastanke i konzultacije koji su
ddoprinijeli ovoj analitičkoj podlozi;
• Ministarstvu graditeljstva i prostornog planiranja, osobito Maji-Mariji Nahod, pomoćnici
ministra, i Ines Androić Brajčić, načelnici sektora i njihovu timu za sastanke i konzultacije
koji su doprinijeli ovoj analitičkoj podlozi.
Bilješka
Ova analitička podloga proizvod je zaposlenika Grupacije Svjetske banke. Nalazi, tumačenja i zaključci
u ovom izvješću ne odražavaju nužno stajališta Grupacije Svjetske banke, njezina Odbora izvršnih
direktora ni vlada koje zastupaju. Grupacija Svjetske banke ne jamči točnost podataka uključenih u ovo
izvješće, a koji su preuzeti iz više vanjskih izvora. Sadržaj ovog dokumenta ne predstavlja i ne smatra
se ograničenjem ili odricanjem od povlastica i izuzeća Grupacije Svjetske banke, koji su svi posebno
zadržani.
Okoliš 3
Sadržaj
Sadržaj ..................................................................................................................................................... 3
1 Pregled globalnih trendova i društvenih izazova .................................................................................. 5
1.1 Globalna perspektiva .................................................................................................................. 5
1.1.1 Prirodni kapital ................................................................................................................. 5
1.1.2 Resursno djelotvorna i niskougljična ekonomija, zeleni način života ............................. 6
1.1.3 Zaštita od rizikā okoliša i klimatskih promjena ............................................................... 7
1.2 Perspektiva Europske unije ........................................................................................................ 7
1.2.1 Zaštita, očuvanje i unapređenje prirodnog kapitala ......................................................... 7
1.2.2 Promicanje resursno djelotvorne i niskougljične ekonomiju ........................................... 8
1.2.3 Zaštita od okolišnih rizika po zdravlje i blagostanje ljudi ............................................... 9
2 Pregled kretanja u Hrvatskoj .............................................................................................................. 11
2.1 Pridonosi li prirodni kapital gospodarskom rastu? ................................................................... 11
2.2 Je li ekonomija resursno djelotvorna i niskougljična? Jesu li gradovi pogodni za život? ........ 14
2.3 Upravlja li se dobro okolišnim rizicima? ................................................................................. 23
3 Ocjena glavnih izazova i razvojnih potencijala Hrvatske .................................................................. 28
3.1 Jačanje prirodnog kapitala Hrvatske za zeleni rast .................................................................. 28
3.2 Nastojanja da se rast učini resursno učinkovitim, niskougljičnim i zelenim ........................... 29
3.3 Upravljanje rizicima okoliša i klimatskih promjena za rast i kvalitetu života ......................... 33
4 Ključne preporuke .............................................................................................................................. 36
4.4.1 Stimulirati zeleno prostorno planiranje i stvaranje zelenih gradova .............................. 47
4.4.2 Unaprijediti upravljanje zaštićenim prirodnim područjima i mrežom Natura 2000 ...... 49
4.4.3 Poboljšati multisektorski pristup integriranoj zaštiti i upravljanju morskim okolišem i
obalnim područjem .......................................................................................................... 50
4.5 Preporuke za dugoročnu politiku (8 – 10 godina) .................................................................... 51
4.5.1 Izgraditi moderan i uspješan vodni sektor koji podržava ekonomski rast i inkluzivan
razvoj Hrvatske te štiti bogatstvo njezina okoliša za sve ................................................. 51
4.5.2 Osigurati poticaj za prijelaz u kružnu ekonomiju .......................................................... 52
5 Horizontalna pitanja i njihov utjecaj na javne politike ....................................................................... 54
6 Prijedlog plana provedbe .................................................................................................................... 57
6.1 Zaštititi, očuvati i unaprijediti prirodni kapital ........................................................................ 57
6.2 Promicati resursno djelotvornu i niskougljično gospodarstvo ................................................. 59
6.3 Štititi od rizika okoliša i klimatskih promjena ......................................................................... 60
Okoliš 4
7 Strateški („Flagship”) projekti i programi .......................................................................................... 63
7.1 Poboljšanje gospodarenja otpadom i kretanje prema kružnom gospodarstvu .......................... 63
7.2 Poboljšanje kvalitete i pokrivenosti pružanja vodnih usluga i zaštita vodnog okoliša ............ 65
7.3 Poboljšanje otpornosti .............................................................................................................. 66
7.4 Održivi gradovi ........................................................................................................................ 71
8 Reference ............................................................................................................................................ 74
Okoliš 5
1 Pregled globalnih trendova i društvenih izazova
Politika zaštite okoliša integralna je sastavnica političkog okvira u svakoj zemlji. Iako se razlikuje od
zemlje do zemlje, središnje teme politike zaštite okoliša mnogih zemalja uvelike počivaju na trima
stupovima:
1. povećanju značaja prirodnog kapitala1;
2. promicanju resursno djelotvornog i niskougljičnog rasta;
3. osiguranju od rizika po okoliš i rizika od klimatskih promjena.
Ova Analitička podloga uvelike se temelji na tim trima stupovima.
1.1 Globalna perspektiva
1.1.1 Prirodni kapital
Održivo upravljanje prirodnim kapitalom iznimno je važno za ekonomski rast i ljudsku dobrobit.
Kada se njima dobro upravlja, obnovljivi prirodni resursi (šume, riblji fond itd.), porječja, proizvodni
krajolici, kopneni i morski, mogu osigurati temelj za održiv inkluzivni rast, prehrambenu sigurnost i
smanjenje siromaštva. Globalno, opstojnost stotina milijuna ljudi ovisi o kopnenim i priobalnim
ekosustavima – o produktivnosti poljoprivrednog zemljišta i šuma, oceanskih ribolovnih područja i
akvakulture. Zdravi ekosustavi bitni su za dugoročan rast ekonomskih sektora poput poljoprivrede,
šumarstva, ribarstva i turizma. Oni osiguravaju stotine milijuna radnih mjesta i stvaraju znatne porezne
prihode. Svjetski ekosustavi reguliraju zrak,vodu i tlo o kojima svi ovisimo, i čine jedinstven i
ekonomičan branik protiv ekstremnih vremenskih prilika i klimatskih promjena. Od sto najvećih
gradova svijeta, trećina ih crpi vodu za vlastitu opskrbu iz zaštićenih područja. Od 115 glavnih
prehrambenih kultura, tri četvrtine ovisi o oprašivanju insektima.
Integritet i funkcionalnost prirodnog kapitala sve se više narušavaju, pri čemu 60 do 70 %
ekosustava u svijetu propada brže negoli se može obnoviti, čime se smanjuju ekonomski rast i
ljudska dobrobit. Propadanje ekosustava i usluga koje pružaju uzrokuje pojavu bolesti, propadanje
ribolovnih područja, gubitak plodnosti tla i šumskih proizvoda, promjenu regionalne klime i gubitak
bioraznolikosti. Tijekom zadnjih 40 godina došlo je do znatnog narušavanja zdravlja ekosustava (npr.
šuma, područja mangrova, morskih travnjaka, koraljnih grebena itd.) te njihove flore i faune dovodeći
do nestajanja vrsta, što pogađa sva živa bića, od gljiva do kukaca, biljki, žaba, tigrova i gorila. Gubitak
bioraznolikosti i propadanje prirodnog kapitala dovodi do značajnih ekonomskih gubitaka. Primjerice,
procjenjuje se da se svake godine izgubi iznos od 70 milijardi eura zbog lošeg gospodarenja oceanskim
ribolovnim područjima (90 % globalnih morskih ribolovnih područja izlovljuje se u potpunosti ili
pretjerano).
„Knjigovodstvo” prirodnog kapitala sastavni je dio izračuna bogatstva koji procjenjuje
„pametni BDP” i koji se već provodi u desetak zemalja. Sadašnja metoda procjene BDP-a ne
1 Prirodni kapital odnosi se na ekosustave koji pružaju bitna dobra i usluge koje podupiru ekonomsku aktivnost, od plodnog
tla i multifunkcionalnih šuma do produktivne zemlje i mora, od kvalitetne pitke vode i čistog zraka do oprašivanja i regu-
lacije klime te zaštite od prirodnih katastrofa. Kao takav, prirodni kapital može biti poluga ekonomskog rasta, a njegova
održiva upotreba podupire održiv razvoj.
Okoliš 6
uključuje trošenje ili obogaćivanje prirodnog kapitala. BDP ne mjeri sljedeće: gubitak prirodnih
područja koja pružaju usluge ekosustava gospodarstvu (npr. oprašivanje), opseg trošenja obnovljivih
resursa (npr. šume i ribolovna područja), eksploataciju minerala i mineralnih goriva, buduće gubitke
koji slijede iz emisija stakleničkih plinova (npr. porast razine mora, ekstremni vremenski uvjeti i gubici
u poljoprivredi) i potencijalne ekonomske gubitke koji proizlaze iz onečišćenja okoliša koje uzrokuje
preranu smrtnost i kronične bolesti. Mnoge od vitalno važnih usluga prirode ljudima često su
„nevidljive”, primjerice: pročišćavanje vode i zraka, zaštita od poplava, pohrana ugljika, oprašivanje
poljoprivrednih kultura i osiguranje staništa za ribe i divlje životinjske vrste. Te vrijednosti nije moguće
lako tržišno vrednovati pa njihov doprinos gospodarstvu i opstojnosti ljudske vrste ostaje nezabilježen
u ekonomskim računima. Usluge ekosustava uzimamo zdravo za gotovo, a države nisu svjesne koja bi
šteta nastala za gospodarstvo kada bi ono izgubilo ove usluge. Primjerice, u šumarstvu se računa
ekonomska vrijednost drvnih resursa, ali ne i ekonomska vrijednost pohranjenog ugljika. Ostale usluge
šuma, poput regulacije vode kojom navodnjavamo poljoprivredne kulture, također ostaju skrivene, a
njihova se ekonomska vrijednost pri izračunu BDP-a pripisuje poljoprivredi, a ne šumarstvu. Vrijednost
usluga ekosustava vrlo je teško procijeniti u monetarnom smislu, no sadašnje procjene ukazuju na to da
usluge ekosustava na globalnoj razini doprinose ljudskom blagostanju više negoli dvostruko u odnosu
na globalni BDP.
1.1.2 Resursno djelotvorna i niskougljična ekonomija, zeleni način života
Zaustavljanje klimatskih promjena i prilagođavanje tim promjenama kao i prelazak na
niskougljičnu ekonomiju neki su od ključnih izazova našeg vremena. Države i zajednice diljem
svijeta već proživljavaju sve jači utjecaj klimatskih promjena (uključujući suše, poplave, sve jače i češće
prirodne katastrofe te porast razine mora), a najteže su pogođene najsiromašnije i najosjetljivije skupine.
Svake sljedeće godine povećavaju se rizici od klimatskih promjena. Bez žurnog djelovanja klimatski bi
utjecaji do 2030. godine mogli osiromašiti još dodatnih 100 milijuna ljudi. Utjecaj ekstremnih prirodnih
katastrofa globalno iznosi 450 milijardi eura i godišnje osiromašuje 26 milijuna ljudi. Promjene klime
već realno i mjerljivo djeluju na ljudsko zdravlje te treba očekivati jačanje tog trenda. Klimatske
promjene otežat će prehranjivanje deset milijardi ljudi, koliko se procjenjuje da će 2050. godine biti
svjetskog stanovništva. Ovaj utjecajveć se osjeća u obliku smanjenih prinosa te učestalijih ekstremnih
vremenskih prilika koji pogađaju poljoprivredne kulture i stočni fond. Prema Pariškom sporazumu,
globalna zajednica obvezala se do kraja stoljeća ograničiti porast globalne temperature manje od 2 °C
iznad razine predindustrijske ere. No ne poduzima ses dovoljno za ostvarenje tog cilja. Za prilagodbu
na klimatske promjene potrebni su značajni napori. Iako se ubrzano radi na prilagodbi i jačanju
otpornosti na klimatske promjene kako bismo se pripremili za promjene koje su neizbježne, još uvijek
se ne poduzima dovoljno na upravljanju tim neizbježnim promjenama. Za ublažavanje posljedica
klimatskih promjena nije dovoljno samo poduzimati mjere smanjivanja emisija stakleničkih plinova.
Također treba jačati procese biološke pohrane ugljika gospodarenjem i upotreboms šuma, zemljišta, tla
i oceana. Politika i mjere kojima se ublažavaju klimatske promjene i prijelaz na niskougljično
gospodarstvo otvaraju mogućnost snažnog poticanja inovacija, poslova i održivog ekonomskog rasta.
Čist, zelen i otporan rast ključan je za globalno smanjenje siromaštva i razvitak u osjetljivom
okruženju. Mnoge vlade, poslovni subjekti i organizacije civilnog društva počele su svoje politike i
prakse prilagođavati održivom upravljanju i očuvanju prirodnih resursa koji poboljšavaju sredstva za
život i jamče sigurnost prehrane. One teže rješenjima koja rezultiraju niskim onečišćenjem i niskim
emisijama u zrak, vodu i oceane kako bi se ljudima omogućilo da vode zdrav i produktivan život te
provode strategije jačanja otpornosti na klimatske promjene. Prepreke „zelenom rastu” uključuju
političku inerciju i inerciju u ponašanju, brojne male institucije i pomanjkanje financijskih instrumenata.
Informirano odlučivanje, koje se zasniva na analizi koja priznaje vrijednost prirodnih resursa, može
Okoliš 7
voditi strateškim investicijama i dalekovidim promjenama politike koje rezultiraju djelotvornim, čistim
i otpornim rastom.
1.1.3 Zaštita od rizikā okoliša i klimatskih promjena
Onečišćenje okoliša šteti zdravlju ljudi i ekosustava. Onečišćenje zraka četvrti je najveći rizik od
prerane smrtnosti. Na globalnoj razini uzrokuje svaki deseti smrtni slučaj i dovodi do značajnih gubitaka
blagostanja i dohotka. Onečišćenje slatke vode rizik je za opskrbu pitkom vodom, a stvaranje „mrtvih
zona” priobalnih voda negativno utječe na ribarstvo i akvakulturu. Onečišćenje mora kemikalijama,
otpadom i mikroplastikom postalo je ozbiljan globalni problem. Mikroplastika nanosi štetu morskim
organizmima i završava u ljudskoj hrani stvarajući rizik za okoliš, a potencijalno i za javno zdravlje.
Ekstremne vremenske prilike povezane s klimatskim promjenama također mijenjaju distribuciju bolesti
koje prenose vektori i imaju negativan učinak na zdravlje. Stoga programi i mjere zaštite okoliša –
neovisno o tome odnose li se na čist zrak ili čistu vodu, ili na funkcionalne sustave upravljanja otpadom
– smanjuju djelovanje klimatskih promjena i poboljšavaju zdravlje i kvalitetu života građana.
1.2 Perspektiva Europske unije
EU je u potpunosti posvećen provedbi Agende 2030. i Ciljeva održivog razvoja (SDG)1, a održivi
razvoj u srži je vizije EU-a. Održivi razvoj ključno je načelo kojim se rukovode javne politike,
inicijative i dugoročne vizije EU-a. Primjerice, EU-ova politika upravljanja vodama usmjerena je na
zaštitu svih voda: površinskih voda, prijelaznih voda, priobalnih voda i podzemne vode. Temeljena je
na zakonodavstvu o pitkoj vodi, vodi za kupanje i gradskoj otpadnoj vodi kao i na sprečavanju
onečišćenja uzrokovanog nitratima, industrijskim emisijama, pesticidima i postojanim organskim
onečišćivačima. Energetska strategija Unije razvija energetsku sigurnost i djelotvornost. U skladu s
energetskim i klimatskim paketom 2020., EU je postavio sljedeće ciljeve: klimatski i energetski okvir
2030. predviđa smanjenje emisija stakleničkih plinova za 40 %, udio obnovljivih izvora u ukupnoj
proizvodnji energije od najmanje 27 % te povećanje energetske djelotvornosti od najmanje 27 %. EU
promiče održivu urbanizaciju. Do 2020. godine investirat će više od 100 milijardi eura u podršku urbanoj
mobilnosti, energetskoj učinkovitosti, obnovi urbanih područja, izgradnji kapaciteta za istraživanja i
inovacije te obnavljanje zakinutih zajednica.
EU okoliš smatra integralnim dijelom ekonomskog razvoja. EU-ovi programi zaštite okoliša
postavljaju ciljeve i zbog postizanja okolišnih ishoda i zbog podrške održivom ekonomskom rastu.
Sedmi Akcijski program za okoliš, dugoročna strategija EU-a o okolišu, sadržava tri opsežna cilja koja
se isprepliću s ciljevima ekonomskog razvoja: (i) zaštitu, očuvanje i unapređenje prirodnog kapitala; (ii)
promicanje resursno djelotvornog, zelenog i konkurentnog, niskougljičnoga gospodarstva i (iii) zaštitu
od rizika za zdravlje i blagostanje povezanog s okolišem. Druga dva cilja – učiniti gradove održivijima
i angažirati se u rješavanju međunarodnih problema okoliša (uključujući promjene klime) – koji također
pridonose i održivom ekonomskom razvoju. Sedmi Akcijski program za okoliš također obuhvaća
praktično primjenjive mjere koje su usklađene s ciljevima održivog razvoja (SDG).
1.2.1 Zaštita, očuvanje i unapređenje prirodnog kapitala
Zaštita prirodnog kapitala prvi je prioritetni okolišni cilj EU-a. EU je postigao napredak u očuvanju i
održivoj upotrebi svojeg prirodnog kapitala. Izvješće o okolišnim pokazateljima za 2018. godinu
ukazuje na to da je EU za većinu pokazatelja ostvario pozitivne ili stabilne trendove, osim za tri koja se
Okoliš 8
odnose na bioraznolikost (Tablica 1). Međutim, čak i uz te pozitivne trendove, ostvarivanje ciljeva za
2020. godinu zahtijeva još proaktivniju politiku te odlučnije djelovanje.
Tablica 1. Napredak u očuvanju i održivoj upotrebi prirodnog kapitala u Europi (Izvor: EEA,
2018.2)
Pokazatelj
prošli trend
EU-ova pokazatelja
(a)
Prioritetni cilj 1: „Zaštititi, očuvati i unaprijediti prirodni kapital Unije”
(!) Izloženost zemaljskih ekosustava eutrofikaciji uzrokovanoj onečišćenjem zraka (*) ↑
Bruto bilanca nutrijenata u poljoprivrednoj zemlji: dušik ↑
(!) Iskorištenost zemlje (* ) ↑
(!) Šuma: drvna zaliha, porast i sječa □
Stanje morske ribe i školjki u europskim morima ↑
Bogatstvo i distribucija odabranih vrsta (rasprostranjene ptice (*) i travnjački leptiri) ↓
(!) Vrste od europskog interesa ↓
(!) Staništa od europskog interesa ↓
Stanje površinskih voda □
1.2.2 Promicanje resursno djelotvorne i niskougljične ekonomiju
Pritisak k resursno djelotvornoj i niskougljičnoj ekonomiji proizlazi iz priznanja da sadašnji
obrasci upotrebe resursa nisu održivi. Resursi koji su ključni za održivu proizvodnju i potrošnju –
minerali, voda itd. – postaju sve oskudniji, a upotreba nekih od tih resursa uzrokuje štetna djelovanja:
otpad na lokalnoj razini i emisije stakleničkih plinova na globalnoj razini. S tim u vezi, koristi od
preusmjerenja na kružni model po načelu „smanji – iznova upotrijebi – recikliraj”, t. na kružno
gospodarstvo koje promiče resursnu učinkovitost, mogu biti goleme. Primjerice, procjenjuje se da
kružno gospodarstvo u EU-a sada zapošljava 3,4 milijuna ljudi u sektorima popravaka, otpada, reciklaže
i iznajmljivanja. Štoviše, očekuje se da će širenje kružnoga gospodarstva potencijalno stvoriti tri
milijuna dodatnih radnih mjesta i u svim državama članicama do 2030. godine smanjiti nezaposlenost
za 520 000.
Države članice EU-a ostvarile su napredak u odvajanju emisija stakleničkih plinova od ekonomskog
rasta te poboljšanju resursne djelotvornosti (Slika 1). No i dalje su potrebni dodatni napori i trajno
liderstvo EU-a u ovim nastojanjima da bi se zagrijavanje planeta održalo ispod cilja od od 1,5 – 2 °C i
u cijelosti prešlo na kružno gospodarstvo.
Okoliš 9
Slika 1. EU dokazuje da su ekonomski rast i niskougljična tranzicija kompatibilni (Izvor: EK,
2019.1)
Od četvero Europljana, danas troje (75 %) živi u urbanim područjima, a očekuje se da će
ovaj udio do 2050. godine porasti na 80 %. Gradovi su ključni uzročnici klimatskih promjena jer su
aktivnosti u urbanim područjima glavni izvori emisija stakleničkih plinova. Procjene ukazuju na to da
su gradovi odgovorni za 75 % globalnih emisija CO2, pri čemu su jedni od glavnih prinosnika prijevoz
i zgradarstvo. Gradovi drže ključ ekološke održivosti – okolišne obveze EU-a i pariške klimatske ciljeve
moguće je ostvariti samo uz aktivan doprinos gradova. Mnogi gradovi započinju prijelaz na okolišnu
održivost. Amsterdam je prvi grad na svijetu koji je usvojio akcijski plan za kružno gospodarstvo.
Kopenhagen je razvio prvi ugljično neutralni okrug, Milano se izdvaja najvećom ponudom gradskih
bicikla za upotrebu u Europi, a Stockholm se obavezao osloboditi fosilnih goriva do 2040. godine. Takve
aktivnosti treba nastaviti – štoviše, treba povećati njihove razmjere da bi se podržao održivi razvoj.
1.2.3 Zaštita od okolišnih rizika po zdravlje i blagostanje ljudi
Rješavanje rizika povezanih s okolišem i rizika klimatskih promjena poboljšat će kvalitetu života
u državama članicama EU-a. EU već desetljećima radi na poboljšanju kvalitete zraka: kontroliranjem
emisija onečiščujućih tvari, poboljšanjem kvalitete goriva i integriranjem uvjeta zaštite okoliša u sektore
prijevoza, industrije i energetike. Države članice od 1990. godine kontinuirano smanjuju emisije
onečišćujućih tvari u zraku za 40 do 80 % (Slika 2). No onečišćenje zraka i dalje je jedan od glavnih
uzroka prerane smrtnosti i bolesti. Štoviše, u Europi predstavlja najveći pojedinačni okolišni rizik za
zdravlje. Uzrokuje oko 325 000 preranih smrti na godinu (Tablica 2). Napori koji se ulažu u rješavanje
onečišćenja zraka rezultirat će boljim životom građanki i građana. Slično tome, iako je raspoloživost
vode diljem EU-a općenito poboljšana, i dalje treba rješavati onečišćenje i oskudicu vode te klimatske
utjecaje na vodne resurse, poput jačih poplava.
Okoliš 10
Slika 2. Emisija onečišćujućih tvari u zraku u Europi 1990. – 2016. (Indeks 1990. = 100 i 2000. =
100) (Izvor: UNECE, 2018.4)
Tablica 2. EU-28: procjena prerane smrtnosti i izgubljenih godina života zbog emisija PM2,5
(koncentracija od 2,5 μg/m3) i NO2 (koncentracija od 10 μg/m3) u 2015. godini (Izvor: EEA,
2018.5)
PM2,5 NO2
Koncentracija (μg/m3) 2,5 10
Prerane smrti 325 000 228 000
Izgubljene godine života 3 444 000 2 385 000
Kada se njima ne upravlja, okolišni rizici i rizici klimatskih promjena također koštaju ekonomiju.
Ako su područja od kulturnog značaja ili prirodni krajolici koji mogu služiti kao turistička odredišta
onečišćeni, manje je izgleda da privuku posjetitelje i donesu prihode (od turizma). Onečišćena područja
također će pružati manje usluga ekosustava i smanjivati opstojnost lokalnih zajednica. Procjenjuje se da
onečišćenje zraka smanjuje produktivnost u poljoprivredi i uzrokuje propadanje šuma. Jednako tako,
oskudica vodom može negativno utjecati na poljoprivrednu proizvodnju, hidroenergetski potencijal i
turizam. Klimatske promjene, posebice ekstremne vremenske prilike, mogu uzrokovati i gubitak
imovine.
Okoliš 11
2 Pregled kretanja u Hrvatskoj
Hrvatska je zemlja bogata prirodnim resursima, lijepe obale, prostranih šuma i prirodnih krajolika te
obilnih vodnih resursa. Čak 47 % ozemlja Hrvatske prekriveno je šumom, a još 32 % pašnjacima i
mozaičnim krajolicima6, što Hrvatsku čini iznimno bogatom u smislu krajobrazne i biološke
raznolikosti. Ako njime upravljamo na održiv način, to golemo prirodno bogatstvo može biti okosnica
jedne zelene i prosperitetne Hrvatske, što Hrvatskoj pruža mogućnost da se brendira kao „zelena
Hrvatska”, zemlja netaknuta okoliša i lijepe prirode. No da bi uspješno stekla taj status, Hrvatska treba
poboljšati svoju resursnu učinkovitost i riješiti niz izazova povezanih s okolišem. Urbana područja u
Hrvatskoj zaostaju za usporedivim gradovima EU-a, primjerice u udjelu javnih zelenih površina te u
nastojanjima da se riješi onečišćenje okoliša. Među značajnim okolišnim problemima ističu se i
klimatske promjene: premda Hrvatska ima relativno malen ugljični otisak, ona je jedna od država članica
EU-a koje su najosjetljivije na klimatske promjene.
U ostatku ovog poglavlja razmatraju se hrvatska postignuća glede triju stupova strategije zelenog
rasta – skrbi za prirodni kapital, resursno djelotvornog i niskougljičnog rasta te zaštite od okolišnih rizika
i rizika klimatskih promjena – kako bi se ocijenilo u kojoj je mjeri Hrvatska danas „zelena”.
2.1 Pridonosi li prirodni kapital gospodarskom rastu?2
Hrvatska ima široku mrežu zaštićenih područja, a 37 % ozemlja uvršteno je u područja ekološke
mreže Europske unije Natura 2000. U skladu sa Zakonom o zaštiti prirode7, zaštićeno je 8,6 %
hrvatskog ozemlja i područja teritorijalnog mora. No znatno veći postotak (37 %) kopnenog teritorija
uvršten je u mrežu Natura 2000, ekološku mrežu Europske unije koja se sastoji od najznačajnijih
područja koja zahtijevaju zaštitu radi očuvanja ugroženih vrsta i stanišnih tipova. Među državama
članicama EU-asamo Slovenija ima veći postotak ukupne površine obuhvaćene mrežom Natura 20008
od Hrvatske. U skladu s Direktivom o staništima, Hrvatska je do 2015. godine odredila 743 područja
očuvanja značajna za vrste i stanišne tipove (POVS)3 te, u skladu s Direktivom o pticama, 38 područja
očuvanja značajna za ptice (POP)4. Hrvatska područja ekološke mreže Natura 2000 obuhvaćaju i znatna
morska područja na kojima obitava 7 000 – 8 000 morskih vrsta, uključujući znatne stalne populacije
dobrih dupina i jedno od dvaju najvažnijih mediteranskih hranilišta i zimovališta kornjače glavate želve9.
Turizam je kralježnica hrvatskoga gospodarstva, a priroda, priobalna područja i područja
ekološke mreže Natura 2000 temelj su hrvatske turističke ponude. Prema Upravi za gospodarstvo
EK-a10, strani turisti u Hrvatskoj su 2016. godine potrošili 45,5 milijardi eura, što je gotovo 20 % BDP-
a zemlje i više od 35 % njezinih izvoznih prihoda. Nadalje, prema indeksu konkurentnosti putovanja i
turizma11 Svjetskog ekonomskog foruma, koji rangira 136 zemalja prema četirima općim pokazateljima
– poticajnom okruženju (plavo, Slika 3), politici putovanja i turizma te poticajnim uvjetima (ljubičasto),
infrastrukturi (narančasto) i razlozima za putovanje (crveno) – Hrvatska u pogledu uspješnosti turizma
zauzima 32. mjesto. No prirodni resursi rangiraju Hrvatsku na 20. mjesto u globalnim razmjerima, a
upravo oni privlače turiste (Slika 3). Usto, nedavna anketa u EU-u identificirala je kvalitetu prirodnih
2 Ova Analitička podloga obrađuje samo neke aspekte prirodnog kapitala – zaštićena područja i vodu. Ostali aspekti
obrađeni su u zasebnim podlogama koje se bave šumama, poljoprivrednim zemljištem i ribolovnim područjima.
3 Stvorena radi očuvanja 233 stanišna tipa i više od 900 vrsta u EU-u.
4 Stvorena radi zaštite 194 osobito ugroženih vrsta ptica i svih ptica selica u EU-u.
Okoliš 12
značajki i krajobraza, osobito u priobalnim područjima (a to su značajke kojih Hrvatska ima u izobilju),
kao glavne čimbenike koji djeluju na odluku turista o odabiru odredišta za odmor12.
Slika 3: Indeks konkurentnosti putovanja i turizma u Hrvatskoj (Izvor: WEF, 2017.11)
Godine 2017. nacionalni parkovi i parkovi prirode zabilježili su više od četiri milijuna posjetitelja
– svaki treći posjetitelj Hrvatske posjetio je neki nacionalni park. Više od tri milijuna ljudi posjetilo je
nacionalne parkove Plitvička jezera i Krka. Broj posjetitelja raste: u samo šest godina (2011. – 2017.)
broj posjetitelja nacionalnih parkova porastao je za gotovo 80 % (Slika 4).
Slika 4. Broj posjetitelja nacionalnih parkova i parkova prirode u Hrvatskoj (Izvor: Kreitmeyer, 2018.13)
Područja ekološke mreže Natura 2000 također pružaju niz usluga ekosustava koje pogoduju
gospodarstvu. Niz sektora – poljoprivreda, šumarstvo, ribarstvo, energetika – imaju koristi od usluga
ekosustava koje im pružaju područja ekološke mreže Natura 2000. Na primjer, usluge oprašivanja, koje
Okoliš 13
su ključne za poljoprivredni i šumarski sektor, zahvaljujemo prirodnim staništima za pčele; šumska
područja i travnjaci sprečavaju eroziju tla i onečišćenje vode, čime doprinose njezinoj kakvoći, od čega
korist imaju ljudi, ali i hidroenergetski sektor.
Hrvatska obiluje vodom. Unatoč sezonskim i regionalnim razlikama, Hrvatska je zemlja bogata
vodnim resursima (Slika 5). Tijekom većeg dijela godine količina vode u Hrvatskoj nije ograničavajući
čimbenik. Veliku većinu vode troše kućanstva, dok ekonomske aktivnosti obuhvaćaju samo četvrtinu
ukupne vode upotrijebljene u Hrvatskoj14.
Slika 5. Količina obnovljivih vodnih resursa u odabranim europskim zemljama (Izvor: WB,
2015.15)
Kvalitetna pitka voda dostupna je velikom broju stanovnika, ali se navodnjava malo
površina. Čak 84 % stanovništva ima pristup sustavu javne vodoopskrbe, a pitka voda visoke je
kakvoće14. No Hrvatska ima jedan od najnižih omjera navodnjavanih površina u odnosu na površinu
koju je moguće navodnjavati u regiji: trenutačno se navodnjava svega 22 500 ha od 484 026 ha površine
pogodne za navodnjavanje16.
Voda za kupanje u Hrvatskoj odlične je kakvoće, što pogoduje turizmu. Hrvatska je u svrhu
zaštite zdravlja ljudi i poticanja turizma uspjela očuvati, zaštititi i poboljšati kakvoću okoliša na
područjima s vodom za kupanje. Godine 2017. procijenjeno je da je kvaliteta 976 kupališta u Hrvatskoj
odlična17, što Hrvatsku stavlja na šesto mjesto među 30 europskih zemalja čija se voda za kupanje
ocjenjuje u skladu s Direktivom EU-a o kakvoći vode za kupanje (Slika 6). Čak 97 % mjesta
namijenjenih kupanju priobalne su lokacije u kojima je koncentriran najveći dio turizma.
Ukupni o
bnovl
jivi
vodni
resurs
i po
sta
novn
iku [
m3/s
tan./
god.]
Okoliš 14
Slika 6. Omjer kupališta s vodom odlične kvalitete u 30 europskih zemalja (Izvor: EK, 2018.18)
Sažme li se navedeno, može se zaključiti da je prirodni kapital već integralan dio strategije rasta
Hrvatske te da on pridonosi ekonomskom rastu. Međutim, kao što će biti prikazano u 3. poglavlju,
postoji potencijal za daljnje poboljšanje doprinosa prirodnog kapitala gospodarskom rastu.
2.2 Je li ekonomija resursno djelotvorna i niskougljična? Jesu li gradovi pogodni za život?
Upravljanje otpadom manjkavo je i predstavlja rizik za sliku o zemlji kao i za njezino
gospodarstvo. U Hrvatskoj je pokrivenost stanovništva organiziranim prikupljanjem komunalnog
otpada vrlo visoka: pristup ima 99 % stanovništva. Međutim, Hrvatska je daleko od ostvarenja svojih
ključnih ciljeva u gospodarenju otpadom: odvojenog prikupljanja i promicanja recikliranja otpada,
smanjivanja odlaganja biorazgradivog otpada na deponije, zatvaranja svih nepropisnih odlagališta do
kraja 2018. godine i izgradnje regionalnih centara za gospodarenje otpadom (CGO). Godine 2016.
reciklirano je svega 21 % otpada (u usporedbi s prosjekom EU-a od 47 %, Slika 7), što znači da je malo
otpada (26 %) prikupljano odvojeno. Hrvatska nije ispunila svoje ciljeve za 2013. i 2016. godinu o
količini biorazgradivog otpada koji se može odlagati na deponije. Sadašnja količina koju se odlaže
trostruko je veća od onoga što je postavljeno kao cilj za 2020., zbog čega je izgledno da cilj za 2020.
godinu također neće biti ispunjen (Slika 8). Štoviše, uz samo dva CGO-a koja su izgrađena i djeluju u
skladu sa standardima EU-a, najveći dio otpada odlaže se na oko stotinu odlagališta koja ne
Okoliš 15
zadovoljavaju sanitarne uvjete. Godine 2016. udio komunalnog otpada koji se odlaže na deponije
iznosio je 77 % (u usporedbi s prosjekom EU-a od 24 %) i jedan je od najviših udjela u EU-u.
Slika 7. Usporedba među zemljama – reciklirani i kompostirani komunalni otpad u EU (Izvor:
EEA, 2018.19)
Budući da Hrvatska svoja odlagališta do kraja 2018. nije uskladila s propisima i da nije izgledno
ispunjenje ciljeva EU-a o recikliranju 50 % odvojenog komunalnog otpada do 2020. godine kao ni
ciljeva odlaganja biorazgradivog otpada na deponije (Slika 8), postoji rizik da će EK pokrenuti
prekršajni postupak protiv Hrvatske. Manjak odgovarajućega gospodarenja otpadom može također
naštetiti i razvoju turističkog sektora, osobito njegova luksuznog segmenta. Usto, loše gospodarenje
otpadom može dovesti do zdravstvenih rizika, primjerice rizika onečišćenja podzemnih voda od iscjetka
otpadnih deponija.
Okoliš 16
Slika 8. Zacrtani ciljevi i količine biorazgradivog otpada odloženog na deponije (Izvor: HAOP,
2017.20)
Pitkom vodom ne koristi se učinkovito, već se ona rasipa zbog nedjelotvornog osiguranja
javnih usluga, što dovodi do značajnih ekonomskih gubitaka. Premda je pristup kvalitetnoj pitkoj
vodi dobar, zbog raznih razloga (uglavnom ekonomskih) svega oko 86 % stanovništva spojeno je na
javni vodoopskrbni sustav. Ostatak stanovništva opskrbljuju lokalni dobavljači, pri čemu postoje velike
regionalne razlike u dostupnosti vodoopskrbe. Gubici u javnom vodoopskrbnom sustavu još su uvijek
značajni i iznose približno 49 %, što je mnogo više nego u većini drugih zemalja EU-a. Procjenjuje se
da je ekonomska vrijednost vode izgubljene u sustavu javne opskrbe 2007. godine iznosila oko 286
milijuna eura (0,9 % BDP-a)21.
Postojala su kašnjenja u usklađivanju s Direktivom o odvodnji i pročišćavanju komunalnih
otpadnih voda. Budući da je svega 56 % stanovništva priključeno na sustav javne kanalizacije, a 38 %
ima pristup odgovarajućim razinama pročišćavanja otpadnih voda, Hrvatska u ovom pogledu zaostaje
za svim drugim državama EU-a. Razvoj i održavanje odgovarajućeg prikupljanja otpadnih voda, sustavi
za pročišćavanje i odlaganje u okolišno osjetljivoj zoni jadranske obale preduvjet su turističkog uspjeha
na hrvatskom obalnom području. Prijelazno razdoblje za ispunjavanje zahtjeva Direktive o odvodnji i
pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (DOKOV) završava 2023. godine. Hrvatska je ostvarila velik
napredak: u usporedbi s 2008. godinom, povećan je ukupan broj postrojenja za odvodnju i pročišćavanje
otpadnih voda (OPOV), velikim dijelom zahvaljujući ulaganjima koja financiraju IFI i EU, što je
povećalo postotak stanovništva koje je priključeno na sekundarnu razinu pročišćavanja otpadnih voda s
22 % na 38 %. No Hrvatska će morati uložiti velike napore da bi ostvarila ciljeve DOKOV-a i na vrijeme
ispunila uvjete iz te Direktive. Procjenjuje se da je među svim državama dunavskog sliva, Hrvatskoj
potrebno najviše ulaganja po glavi stanovnika za usklađivanje s DOKOV-om (Slika 9). Fondovi EU-a
vjerojatno će pokriti oko 70 % potrebnih ulaganja, što ukazuje na značajan financijski jaz koji će trebati
premostiti. Eventualno povišenje vodnih naknada moglo bi dovesti u pitanje priuštivost za siromašnije
segmente stanovništva.
756,175
1,088,196
831,997
567,131
378,088
264,661
0
200,000
400,000
600,000
800,000
1,000,000
1,200,000
1997. 2000. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016.
Slika 8. Odlaganje biorazgradivog komunalnog otpada u odnosu na propisane ciljeve u Republici Hrvatskoj
Odloženi biorazgradivi otpad Cilj do 31. prosinca 2013.
Cilj do 31. prosinca 2016. Cilj do 31. prosinca 2020.
Okoliš 17
Slika 9. Buduća ulaganja po glavi stanovnika potrebna za usklađivanje s DOKOV-om do
2040. godine u državama dunavskog sliva, referentna godina 2015. (Izvor: Umweltbundesamt i
dr., 2017.)
Emisije stakleničkih plinova u Hrvatskoj se postojano smanjuju i Hrvatska je na putu da
ispuni ciljeve EU-a za smanjenje emisija stakleničkih plinova. U razdoblju 2005. – 2015. Hrvatska
je smanjila emisije stakleničkih plinova za 19 %, a do 2020. godine očekuje se daljnje smanjenje na
25 % ispod razine iz 1990. Hrvatska će time lako ispuniti zajednički cilj EU-a. Također, očekuje se da
Hrvatska ispuni svoj cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova za razdoblje 2020. – 2030. po scenariju
uobičajenog postupanja, bez dodatnih mjera. Velika područja šuma u Hrvatskoj djeluju kao ponor
ugljika koji je u razdoblju 1990. – 2014. sekvestrirao prosječno 10,4 t CO2 eq na godinu. Time je u tom
istom razdoblju uspostavljena djelimična protuteža i „neutralizirano” je 65 % ukupnih emisija
stakleničkih plinova Hrvatske22.
Emisije stakleničkih plinova Hrvatske su, mjereno po glavi stanovnika, među najnižima u
EU-u. Godine 2015. Hrvatska je imala najniže emisije stakleničkih plinova po glavi stanovnika u EU-u
(Slika 10). Premda više nisu najniže u EU, emisije po glavi stanovnika i dalje su razmjerno niske: 2016.
godine Hrvatska je bila sedma po najnižim emisijama po glavni stanovnika (Slika 11).
Okoliš 18
Slika 10. Emisije stakleničkih plinova po glavi stanovnika 2015. godine (Izvor: EEA, 2017.23)
0 5 10 15 20 25
Luksemburg
Estonija
Irska
Češka Republika
Nizozemska
Njemačka
Cipar
Belgija
Finska
Poljska
Austrija
Grčka
Danska
Bugarska
Ujedinjeno Kraljevstvo
Slovenija
Slovačka
Španjolska
Italija
Francuska
Litva
Portugal
Mađarska
Malta
Rumunjska
Latvija
Švedska
Hrvatska
Emisije stakleničkih plinova per capita u 2015 (u mil. tona)
Okoliš 19
Slika 11. Emisija stakleničkih plinova po glavi stanovnika 2016. godine (Izvor: EEA, 2018.24)
Unatoč navedenim postignućima, hrvatsko gospodarstvo i dalje je ugljično intenzivno.
Hrvatsko je gospodarstvo razmjerno ugljično intenzivno, s intenzitetom koji je oko 20 % viši od
prosjeka EU-a (Slika 12). Dva najznačajnija izvora emisija stakleničkih plinova jesu prijevoz i korištenje
energije u kućanstvima, objektima (zgradama) institucija i onih za gospodarsku namjenu (Slika 13). U
razdoblju 1990. – 2016., emisije stakleničkih plinova smanjene su u svim sektorima osim u sektoru
otpada i prijevoza (Slika 14), čije su emisije stakleničkih plinova porasle za 87 % (uglavnom zbog
povećanja količine otpada na odlagalištima), odnosno za 59 %.
Okoliš 20
Slika 12. Intenzitet emisija stakleničkih plinova gospodarstava 2015. godine (Izvor: EEA,
2017.23)
Slika 13. Emisije stakleničkih plinova po sektorima u 2016. godini (u milijunima tona
ekvivalenta CO2) (Izvor: EEA, 2018.24)
Okoliš 21
Slika 14. Udio u relativnoj promjeni ukupnih emisija stakleničkih plinova u razdoblju
1990. – 2016. (Izvor: CAEN, 2018.25)
Uzme li se u obzir sve prikazano, može se zaključiti da hrvatsko gospodarstvo i dalje ostaje
resursno intenzivno, pri čemu su zabilježena poboljšanja u gospodarenju otpadom i vodom, u resursnoj
učinkovitosti te u smanjenju intenziteta korištenja ugljika.
Hrvatski gradovi spadaju među najmanje zelene gradove u Europi. Siemensov indeks
europskih zelenih gradova26, koji ocjenjuje koliko je grad zelen primjenjujući 30 okolišnih pokazatelja,
kao što su upravljanje okolišem, potrošnja vode, gospodarenje otpadom i emisije stakleničkih plinova,
smjestio je Zagreb na 26. mjesto od 30 europskih gradova (Slika 15). Energetska učinkovitost zgrada u
urbanim područjima (ali i drugdje) niska je (na sektor zgradarstva otpada oko 40 % ukupne potrošnje
energije u Hrvatskoj27). Hrvatske građanke i građani među najnezadovoljnijima su u EU-u kad je riječ
o raspoloživim rekreacijskim i zelenim javnim površinama (Slika 16). Od sedam najvećih gradova u
Hrvatskoj (u kojima živi oko 30 % cjelokupnog stanovništva Hrvatske), pet ih mora uložiti velike napore
da zadovolji standard EU-a od 26 četvornih metara javne zelene površine po osobi. Osobito je loše stanje
u Slavonskom Brodu i Zagrebu, na čije javne zelene površine po četvornom metru dolazi 2,7 odnosno
3,7 stanovnika28.
Otpad, 87.0
Poljoprivreda, -33.3
Korištenje otapala, -
65.3
Industrijski procesi, -46.5
Fugitivne emisije, -55.7
Kućanstva/usluge, -22.3
Transport, 59.1
Industrija i graditeljstv
o, -59.9
Proizvodnja energije, -30.7
-80.0 -60.0 -40.0 -20.0 0.0 20.0 40.0 60.0 80.0 100.0
Udio u relativnoj promjeni ukupnih emisija stakleničkih emisija 1990-2016
Okoliš 22
Slika 15. Po ekološkoj učinkovitosti Zagreb je znatno lošiji od prosječnog rezultata 30
europskih gradova (Izvor: Siemens, 2009.26)
Slika 16. Udio ljudi zadovoljnih rekreacijskim i javnim zelenim površinama u 2013. godini,
izraženo prema stupnju urbaniziranosti (Izvor: Eurostat, 2013.29)
Širenje sive infrastrukture i ilegalne gradnje dovodi do fragmentacije zemljišta i degradacije
krajobraza. Ubrzan urbani razvoj, uz širenje sive infrastrukture za prijevoz i nove stambene građevine,
Okoliš 23
u velikoj mjeri uzrokuje fragmentaciju zemljišta u Hrvatskoj. Povećavaju se prostorne neravnoteže
gustoće stanovništva između najvećih gradova (npr. Zagreba i Splita) i dinamičnih priobalnih područja
s jedne strane te područja u unutrašnjosti s druge. Dok su prva gusto naseljena i obilježava ih velik
intenzitet korištenja prostora (premda im često nedostaju javni objekti i javne zelene površine), potonja
proživljavaju pad broja stanovnika. Intenzivna i često nekontrolirana izgradnja 1990-ih i ranih 2000-ih,
osobito u brzo rastućim naseljima uz obalu, dovela je do degradacije krajobraza i snizila kvalitetu života
u urbanim područjima. Taj je problem osobito izražen u nekim urbanim područjima (označeni
krugovima na Slici 17). Na područjima s ilegalnom gradnjom mnoge su zgrade legalizirane procesom
legalizacije kojim je primijenjen Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. U priobalnim
županijama više je odluka o legalizaciji doneseno u obalnom području negoli u zaleđu (npr. Zadar), dok
je u kopnenim županijama većina odluka o legalizaciji zabilježena u gradovima i njihovu neposrednom
okružju (Zagreb, Varaždin, Koprivnica, Osijek itd.). Provedba integriranih mjera za zaštitu i upravljanje
morskim okolišem i priobalnom zonom i dalje kasni, velikim dijelom zbog nepostojanja djelotvornog
operativnog okvira i programskih instrumenata kao i zbog nedostatnih kapaciteta za provedbu30.
Slika 17. Gradovi koji imaju probleme s ilegalnom izgradnjom (Izvor: Mišetić i dr., 2018.31)
2.3 Upravlja li se dobro okolišnim rizicima?
U Hrvatskoj postojano opadaju emisije onečišćujućih tvari u zraku koje pridonose lošoj kvaliteti
zraka. Od sredine/kasnih 2000-ih postoji jasan trend opadanja emisija svih glavnih tvari koje onečišćuju
zrak (Slika 18). Uz iznimku NH3, emisije onečišćujućih tvari u zraku su od 2004. snižene za najmanje
40 %. Smanjene su čak i emisije NH3, iako ne u tolikoj mjeri. Emisije opadaju zahvaljujući uvođenju
Okoliš 24
strožeg zakonodavstva o okolišu i provođenju mjera dobrovoljnog smanjivanja emisija u zrak, uglavnom
u proizvodnji energije (plinofikacijom, elektrifikacijom, upotrebom obnovljive energije, postupnim
zatvaranjem termoelektrana na ugljen), u stambenim zgradama (poboljšanjem energetske učinkovitosti,
manjim korištenjem ogrjeva na čvrsta goriva, zamjenom ložišta, proširenjem plinske mreže i gradskih
četvrti pokrivenih toplinarstvom), u transportu (obnovom voznog parka, upotrebom dizelskih i
benzinskih goriva bez sumpora, upotrebom filtra čestica u dizelskim vozilima, boljim javnim
prijevozom), u industriji (upotrebom najboljih raspoloživih tehničkih mjera) i poljoprivredi
(smanjivanjem broja stoke i korištenja mineralnih gnojiva).
Slika 18. Trendovi emisija određenih onečišćujućih tvari u zraku (modificirano prema EEA,
2019.32)
Unatoč tim poboljšanjima, znatan dio stanovništva Hrvatske u urbanim područjima i dalje
je izložen koncentracijama lebdećih čestica PM2,5 koje premašuju koncentracije koje smatramo
sigurnima po ljudsko zdravlje. Prema Hrvatskoj agenciji za okoliš i prirodu, pokazatelj prosječne
izloženosti za PM2,5 (PPI) za cijelu zemlju iznosio je 20,4 μg PM2,5/m3 33 za cijelu zemlju. To je znatno
više od koncentracije od 16,45 μg PM2,5/m3 koja je cilj koji Hrvatska želi dostići u 2020. godini33.
Godine 2017. granična vrijednost (GV) koncentracije PM2,5 od 25 μg/m3 premašena je na dvjema
mjernim postajama od njih deset: u Velikoj Gorici (zagrebačka aglomeracija) (26 μg/m3) i u Slavonskom
Brodu (industrijska zona) (37 μg/m3)33 (Slika 19), što upućuje na to da je te godine oko 25 %
stanovništva Hrvatske vjerojatno bilo izloženo povišenoj koncentraciji PM2,5. Situacija je vjerojatno bila
i lošija jer te godine koncentracije PM2,5 nisu mjerene u Osijeku (četvrtom po veličini gradu u Hrvatskoj)
u kojem su zabilježena prekoračenja granične vrijednosti koncentracije PM1033 . Procjena iz 2016. godine
navodi da čak 73 % emisije lebdećih čestica PM2,5 potječe iz neindustrijskih postrojenja za izgaranje
(komercijalni, institucionalni i stambeni sektor), a još 8 % iz sektora prijevoza34. Najveće emisije PM2,5
zabilježene su u zimskim mjesecima (Slika 20), što ukazuje na to da je grijanje stambenih prostora jedan
od najznačajnijih izvora emisija PM2,5. Zrak u Hrvatskoj najvjerojatnije onečišćuju i tvari koje potječu
iz prekograničnih izvora onečišćenja susjednih zemalja.
Okoliš 25
Slika 19. Ocjena onečišćenosti (sukladnosti) zona i aglomeracija lebdećim česticama PM2,5 u
2017. godini (Izvor: HAOP, 2018.33)
Slika 20. Onečišćenost lebdećim česticama PM2,5 na mjernoj postaji za praćenje kvalitete zraka
Slavonski Brod-1 (Izvor: obrada prema HAOP, 2019.35)
koncentracija koja prelazi dozvoljenu razinu koncentracija koja ne prelazi dozvoljenu razinuProcjena ne postoji
0
20
40
60
80
100
120
140
160
180
200
31
.03
.…
20
.06
.…
02
.09
.…
22
.11
.…
06
.02
.…
20
.04
.…
08
.07
.…
28
.09
.…
11
.12
.…
25
.02
.…
27
.05
.…
21
.08
.…
24
.11
.…
23
.02
.…
08
.05
.…
21
.07
.…
03
.10
.…
21
.12
.…
05
.03
.…
18
.05
.…
31
.07
.…
13
.10
.…
29
.12
.…
18
.03
.…
31
.05
.…
04
.09
.…
08
.12
.…
22
.02
.…
14
.05
.…
27
.07
.…
28
.10
.…
11
.01
.…
07
.04
.…
16
.07
.…
29
.09
.…
13
.12
.…
µg
po
m3
Okoliš 26
Emisije amonijaka i dalje su visoke. Osim za amonijak, Hrvatska je poštivala emisijske kvote
(nacionalne gornje granice emisija) onečišćujućih tvari u zraku koje nije dozvoljeno prekoračiti u
godinama nakon 2010. godine, a što je propisano Direktivom o smanjenju nacionalnih emisija određenih
atmosferskih onečišćujućih tvari i obvezama smanjenja onečišćenosti za razdoblje 2020. – 2030. Godine
2016. emisijska kvota za amonijak prekoračena je za 16 %, što je Hrvatsku smjestilo na drugo mjesto
po razini prekoračenja među državama članicama EU-2832. Gotovo 85 % emisije amonijaka potječe iz
poljoprivrede34.
Onečišćenost zraka velik je uzrok prerane smrtnosti u Hrvatskoj. Stopa smrtnosti u Hrvatskoj
šesta je među državama članicama, a može se pripisati onečišćenju zraka (Slika 21). Kao i drugdje u
EU-u, većinu slučajeva prerane smrtnosti u Hrvatskoj uzrokuje izloženost visokoj koncentraciji lebdećih
čestica PM2,5.
Slika 21. Broj smrtnih slučajeva koje je moguće pripisati onečišćenosti zraka lebdećim
česticama PM2,5, NO2 i O3 u 2015. godine (vlastiti proračun prema EEA, 2018.5 i EK,
2018.36)
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i Organizacije za ekonomsku suradnju
i razvoj (OECD), ekonomski trošak prerane smrtnosti uslijed atmosferskog onečišćenja zraka zbog
visokih koncentracija PM2,5 i onečišćenja zraka u kućanstvima u Hrvatskoj 2010. godine iznosio je
10,8 % BDP-a (približno 6 milijardi EUR), što Hrvatsku stavlja na četvrto mjesto po visini troškova koji
se mogu pripisati onečišćenosti zraka38. Onečišćenost zraka uzrokuje znatne ekonomske troškove jer
povećava zdravstvene troškove i smanjuje produktivnost uslijed povećanog broja izgubljenih radnih
dana37.
Osim što je štetna za ljudsko zdravlje, onečišćenost zraka dovodi i do degradacije okoliša,
uključujući degradaciju prirodnih ekosustava. Pojava sumpornih i dušičnih spojeva (SO2, NOx and NH3)
u atmosferi uzrokuje kisele kiše koje oštećuju materijale (kamen, metal itd.), građevine (spomenike,
kuće itd.), poljoprivredne kulture, šume i druge ekosustave. Premda je pouzdanost podataka o aktualnoj
(i dugoročnoj) ekonomskoj šteti uzrokovanoj kiselim kišama ograničena, smatra se da je upliv kiselih
kiša znatan – i čini se da se taj problem vremenom pogoršava, najviše u sektoru šumarstva39. Kisele kiše
jedan su od uzroka sušenja jele (Abies alba), najrasprostranjenije i gospodarski najvažnije vrste četinjače
u Hrvatskoj40. Osim što je bitna za drvnu industriju, jela je bitna i za ravnotežu vodnog režima vodnog
područja rijeke Dunav i jadranskog vodnog područja kao i za opskrbu vodom velikog dijela Hrvatske41.
Zbog kiselih kiša štete trpe i šume u hrvatskim nacionalnim parkovima. Na području Gorskog kotara, u
samom srcu hrvatskih crnogoričnih šuma i šumarske industrije, kiselo (pH < 5,6) je čak 75 % oborina42.
0
200
400
600
800
1,000
1,200
1,400
1,600
1,800
2,000
2,200
IRE
FIN SE
LU
X
DK
EE
MT
UK
PT
NL
FR
BE
ES
AT
LA
T
EU
-…
LIT
DE
CY SI
SK
CZ IT
HR
PL
RO
M
GR
HU
BG
Bro
j um
rlih
na m
iliju
n s
tanovnik
a
O3
NO2
Okoliš 27
Taj problem postoji i u najpoznatijem hrvatskom nacionalnom parku, Plitvičkim jezerima43, mjestu
UNESCO-ove svjetske baštine, što, osim što nosi štetu krajobrazu, potencijalno pogađa i sektor turizma.
Hrvatska je jedna od zemalja EU-a koje su najosjetljivije na promjenu klime. U Hrvatskoj
temperature zraka već rastu, sve je manje oborina, a sve više ekstremnih vremenskih prilika, osobito
suša i toplinskih valova44. Klimatski modeli sugeriraju da će, ako emisije globalno nastave rasti,
razdoblje između 2040. i 2070. u ljetnim mjesecima u prosjeku biti toplije između 2,6 v i 2,9 °C u cijeloj
zemlji44. Također se očekuje da će klimatske promjene i nadalje smanjivati oborine, utjecati na snježni
pokrivač i površinsko otjecanje te uzrokovati teže i učestalije ekstremne vremenske prilike44. Glavni
očekivani uplivi koji mogu dovesti do visoke ranjivosti jesu porast razine mora, zagrijavanje mora, što
će utjecati na ribarstvo, uplivi na hidrologiju i vodne resurse te uplivi na šumarstvo (na primjer,
učestalijim pojavama šumskih požara), bioraznolikost i ljudsko zdravlje (na primjer, promjenama
epidemiologije kroničnih nezaraznih bolesti)44. Obalna područja bit će, na primjer, posebice ranjiva na
porast razine mora, što će uzrokovati i eroziju morske obale.
Događaji povezani s klimatskim promjenama već uzrokuju ekonomske štete i očekuje se da
će te štete samo rasti. Hrvatska, uz Češku Republiku i Mađarsku, već pripada skupini država članica
EU-a s najvišim udjelom šteta od ekstremnih vremenskih i klimatskih događaja u odnosu na BDP45, uz
prosječan godišnji trošak od oko 68 milijuna eura. Rast šteta može se očekivati i u budućnosti, posebice
u sektorima poljoprivrede, ribarstva, turizma i prijevoza, uz porast troškova od nekoliko stotina milijuna
eura21. Očekuje se da će klimatske promjene do kraja stoljeća teško pogoditi hrvatsku infrastrukturu
(željezničke pruge, ceste, plinovode, sustave prijenosa električne energije, elektrane, zračne luke, luke
itd.). Također se očekuje da će šteta od opasnosti povezanih s klimom, izražena kao udio u stvaranju
bruto fiksnog kapitala (GFCF, mjera godišnjih investicija u dugotrajnu materijalnu imovinu) izloženog
riziku, do kraja ovog stoljeća progresivno rasti sa sadašnjih 0,21 % na 4,54 %, što je više negoli u ijednoj
drugoj državi članici EU-a46. Slična je i ranjivost energetskog sektora. Projekcije ukazuju na to da će se
proizvodnja električne energije u hidroelektranama smanjiti do 10 % u svim godišnjim dobima osim
zime zbog smanjenih oborina i sniženih stopa dotoka vode. Usto, proizvodnja električne i toplinske
energije u termoelektranama mogla bi se smanjiti zbog manjka vode za hlađenje postrojenja. Također,
može se očekivati da će klimatske promjene negativno djelovati na hrvatske morske resurse. Očekuje
se da će temperatura Jadranskog mora do 2070. godine porasti za 1,6 °C – 2,4 °C, što će dovesti do
migracija ribe na sjever, promjene sastava ribljih vrsta i širenja invazivnijih morskih vrsta47. Klimatske
promjene također mogu negativno utjecati i na sektor turizma u Hrvatskoj mijenjanjem krajobraza i
privlačnosti Hrvatske kao turističkog odredišta te nanošenjem šteta obalnoj infrastrukturi (npr.
vodoopskrbi, odvodnji, hotelskim kompleksima itd.)48.
Također se očekuje negativan utjecaj klimatskih promjena na obalna područja zbog
smanjene raspoloživosti vode, što predstavlja izazov za stanovništvo i gospodarstvo. Obalna
područja stradavaju od jako velikih sezonskih varijacija potražnje za vodom zbog sezonskog karaktera
turizma. To donosi sve veći pritisak na postojeću, sve stariju vodoopskrbnu infrastrukturu. Uz prijeteće
uplive klimatskih promjena i porast turizma te prodora morske u podzemne vode uslijed podizanja razine
mora, više će podzemnih voda vjerojatno postati slano. Rizik od neodgovarajućeg pružanja vodnih
usluga i vodne sigurnosti u obalnom području predstavljat će sve veći problem i za stanovništvo i za
gospodarstvo.
Sažme li se sve izloženo, može se zaključiti da je pred Hrvatskom niz okolišnih rizika, pri čemu
je najveći klimatska ranjivost. Ti rizici nameću troškove hrvatskom gospodarstvu i snižavaju kvalitetu
života stanovnika Hrvatske.
Okoliš 28
3 Ocjena glavnih izazova i razvojnih potencijala Hrvatske
3.1 Jačanje prirodnog kapitala Hrvatske za zeleni rast
Premda prirodni kapital već pridonosi hrvatskom gospodarskom rastu, Hrvatska može dodatno
povećati značaj svojeg prirodnog bogatstva za rast turističkog sektora i diverzifikaciju svoje
turističke ponude. U 2017. godini na samo dva nacionalna parka – Plitvička jezera i Krku – otpadalo
je 77 % svih turista koji su posjetili hrvatske nacionalne parkove i parkove prirode kao i 91 % svih
prihoda stvorenih u zaštićenim područjima prirode (Tablica 3), što ukazuje na neiskorišten potencijal
razvoja turizma u drugim nacionalnim parkovima. Štoviše, najveći dio hrvatskih zaštićenih prirodnih
područja nalazi se u gospodarski slabije razvijenim regijama, a razvoj turizma omogućuje razvijanja tih
područja49. Međutim, daljnji razvoj turizma u zaštićenim prirodnim područjima treba biti u ravnoteži s
prihvatnim kapacitetima tih područja jer masovni turizam može ugroziti njihovu ekološku vrijednost i
funkcioniranje, što se već počinje događati u nacionalnim parkovima Plitvička jezera i Krka.
Tablica 3 Procjena broja posjetitelja i prihoda hrvatskih zaštićenih područja prirode u 2017.
godini (vlastiti proračun na osnovi Kreitmeyer, 2018.13, Kovačević, 2019.50, HAOP, 20185.1 i
MZOE/UNDP, 20175.2)
Međutim, da bi prirodna bogatstva bila još više u središtu pozornosti i ostvarila dodatne
gospodarske koristi, Hrvatska treba dalje jačati upravljanje svojim zaštićenim područjima5. Pri
određivanju područja od značaja za Zajednicu, Direktiva o staništima dopušta razdoblje od šest godina
prije negoli države članice postanu obvezne odrediti posebna područja očuvanja (SAC). Taj vremenski
okvir za Hrvatsku završava početkom 2021. Upravljanje ekološkom mrežom Natura 2000 traži znatna
financijska sredstva koja su sada samo djelomice raspoloživa. Usto, mnogo je vremena i energije
potrošeno na složenu i administrativno zahtjevnu zadaću izdavanja mišljenja i rješenja o ocjeni
prihvatljivosti za ekološku mrežu, što treba pribaviti prije pokretanja većine investicijskih i ostalih
projekata koji se provode na područjima ekološke mreže Natura 2000. Djelatnici u sektoru očuvanja
prirode trenutačno nemaju dovoljno kapaciteta da na odgovarajuć način upravljaju tim područjima te da
educiraju posjetitelje o njihovim prirodnim vrijednostima. Premda većina zaštićenih područja pridode
5 U tekstu koji slijedi područja zaštićene prirode obuhvaćaju zaštićena područja prema Zakonu o zaštiti prirode te područja
ekološke mreže Natura 2000.
Posjetitelj
i - km2
Ukupan
broj
% Procjena
prihoda
(EUR)
%
Nacionalni park Plitvička jezera 5,806 1,724,382 44 51,731,460 70
Nacionalni park Krka 11,613 1,265,817 33 15,189,804 21
Nacionalni park Brijuni 4,997 169,398 4 2,032,780 3
Nacionalni park Mljet 2,654 142,520 4 1,710,238 2
Nacionalni park Paklenica 1,478 140,410 4 982,870 1
Nacionalni park Kornati 1,062 34,515 1 345,150 0
Nacionalni park Risnjak 261 16,574 0 165,735 0
Nacionalni park Sjeverni Velebit 205 22,345 1 156,415 0
Parkovi prirode - 365,159 9 1,460,636 2
Ukupno - 3,881,120 100 73,775,087 100
Nacionalni parkovi i parkovi
prirode
Posjetitelji Prihod
Okoliš 29
ima planove upravljanja, te planove upravljanja treba revidirati i poboljšati kako bi se njima na
odgovarajući način očuvale vrste i stanišni tipovi unutar ekološke mreže Natura 2000. Nedostatna je i
sinergija s korištenjem usluga povezanih s turizmom koje nudi lokalno stanovništvo na područjima u
blizini zaštićenih područja.
Istovremeno, treba upravljati uplivima turizma da turizam ne bi degradirao prirodu i okoliš.
Europska agencija za okoliš upozorava da gustoća turizma te s njom povezana infrastruktura i aktivnosti,
osobito na Mediteranu, možda imaju nepovratne posljedice po bioraznolikost, što može dovesti do
uništenja staništa53. Povećanje broja turista također utječe na stvaranje otpada i potrošnju energije. Jedan
turist prosječno troši 3 – 4 puta više vode na dan od lokalnog stanovnika53. Primjerice, Nacionalni park
Plitvička jezera u ljetnim je mjesecima prepun turista, što pak dovodi do brze ekspanzije turističkih
objekata koji uzrokuju onečišćenje vode uslijed prevelike potrošnje vode i neodgovarajućih
kanalizacijskih sustava. Krajobrazna raznolikost osobito je ugrožena duž jadranske obale zbog ubrzane
urbanizacije, a što je djelomice rezultat razvoja turizma.
Osim turizma, mogu se ostvariti i druge koristi usluga ekosustava mreže Natura 2000, što je
moguće pokrenuti upotrebom ekonomskih instrumenata. Niz koristi može se postići pokretanjem
osiguranja djelotvornog očuvanja i obnove prirodnog kapitala Hrvatske, osobito u sklopu ekološke
mreže Natura 2000. Mjere za jačanje usluga ekosustava mogu biti snažni ekonomski pokretači u
nekoliko ekonomskih sektora, poput poljoprivrede, šumarstva i ribarstva54. Svi ti sektori temelje se na
prirodnom kapitalu i ostvarivanju koristi od usluga ekosustava. No, oni nisu uvijek proaktivno uključeni
u očuvanje prirode. Očuvanje prirode, a osobito upravljanje mrežom Natura 2000 i njezino financiranje,
ostali sektori doživaljavaju kao isključivu zadaću sektora zaštite prirode umjesto da pojme da je to
zadaća u koju moraju biti uključeni svi sektori. Hrvatska nije stvorila tržište usluga ekosustava putem
ekonomskih instrumenata, primjerice plaćanja za usluge ekosustava kako bi pokrenula financiranje
upravljanja mrežom Natura 2000. Štoviše, mjere očuvanja prirode nisu na pravi način uključene u
sektorske politike. Premda Strategija i Akcijski plan zaštite prirode55 zahtjevaju integraciju ciljeva i
mjera očuvanja prirode u sve sektore čije aktivnosti ovise o bioraznolikosti ili mogu imati (pozitivan ili
negativan) utjecaj na nju, razina te integracije još uvijek je nedovoljna, uključujući i integraciju unutar
ključnih sektora kao što su poljoprivreda, ribarstvo, šumarstvo, lov i gospodarenje vodama.
Iako Hrvatska obiluje vodnim resursima, postojeći obim navodnjavanje nije dovoljan i
možese poboljšati radi promicanja gospodarskog rasta u poljoprivredi. Znatno ograničenje
potencijalnog povećanja uspješnosti u poljoprivrednom sektoru jest pomanjkanje odgovarajućih sustava
navodnjavanja. To uvelike ograničava poljoprivredni potencijal Hrvatske jer analize pokazuju da bez
navodnjavanja nije opravdano povećavati proizvodnju visokodohodovnih poljoprivrednih kultura.
Međutim, glavna prepreka većem navodnjavanju nije nedostatak novca, raspoloživa voda ili potpora
razvoju infrastrukture (npr. izgradnja glavnih kanala za navodnjavanje). Glavna je prepreka
rascjepkanost poljoprivrednih parcela i nedostatak zainteresiranosti među poljoprivrednicima da
investiraju u sustave navodnjavanja (npr. cijevi) na vlastitim parcelama i povežu ih s glavnim kanalima
za navodnjavanje koje su izgradila nadležna tijela.
3.2 Nastojanja da se rast učini resursno učinkovitim, niskougljičnim i zelenim
Gospodarenje otpadom ograničeno je nizom čimbenika, od kojih su mnogi identificirani 2005.
godine u nacionalnoj Strategiji gospodarenja otpadom (NSGO). Sektorski izazovi koji su 2005.
godine identificirani u NSGO-u i dalje su prisutni, a obuhvaćaju: nedosljednu primjenu postojećih
Okoliš 30
propisa, nedovoljnu svijest lokalnih dionika o njihovoj odgovornosti za gospodarenje otpadom,
neodgovarajuće sustave podataka za potrebe sustava otpada, nedjelotvorno odlučivanje o lokacijama
tehnologiji zbrinjavanja otpada, posebice oko razvoja regionalnih centara za gospodarenje otpadom, te
nedostatak suradnje između JLS-ova na uspostavljanju infrastrukture i javnih usluga nužnih za učinkovit
i moderan sustav gospodarenja otpadom.
Sektor zbrinjavanja otpada izložen je neizvjesnostima u pogledu zakonodavnog okvira.
Dovršenje Nacionalnog plana gospodarenja otpadom (NPGO) odgađano je tri godine, što je smanjilo
mogućnost Hrvatske da osigura novac EU-a za ključna ulaganja u gospodarenje otpadom i podršku
jedinicama lokalne samouprave (JLS) u planiranju sustavā odvojenog prikupljanja otpada. Nacionalnom
planu gospodarenja otpadom i Odluci o provođenju NPGO-a nedostaje dosljednost na nekoliko
područja, uključujući i vremenski hod provedbe te broj CGO-ova koje je potrebno izgraditi6. Štoviše,
rokovi provedbe novih propisa često nisu realni (npr. odluka o redoslijedu zatvaranja odlagalištā stupila
je na snagu tek nekoliko dana prije roka za zatvaranje). Česte izmjene zakonodavnog okvira prepreka
su uključivanju privatnog sektora i otežavaju provedbu zakonskih propisa.
Jedinice lokalne samouprave, koje su u velikoj mjeri odgovorne za gospodarenje otpadom,
nemaju financijskih ni zakonodavnih poticaja za unapređivanje programa. U Hrvatskoj je
provedba gospodarenja otpadom decentralizirana, a glavna odgovornost pripada jedinicama lokalne
vlasti (JLS). JLS nerazvrstan miješani komunalni otpad sada odlažu na nepropisne deponije i plaćaju
samo operativne troškove deponija koji se kreću između 10 i 20 EUR/t. S planiranim CGO-ima
procjenjuje se da će trošak odlaganja biti oko 100 EUR/t. Prema tome, u postojećem sustavu JLS-ovi
nemaju poticaja da ubrzaju rješavanje problema, uvedu sustave odvojenog prikupljanja i uspostave
CGO-ove jer bi to dovelo do povećanja operativnih troškova. Nema pravih financijskih potpora koje bi
potaknule reformu ovog sektora i ostvarivanje ciljeva EU-a. Uvođenje poreza na deponije pomoglo bi
preusmjeravanju otpada s deponija i potaknulo recikliranje. Međutim, porez na deponije tek treba
primijeniti. Ekonomske potpore pokazale su se diljem Europe neučinkovitima u unapređivanju
rješavanja problema otpada. Primjerice, od 28 država članica EU-a, 24 ima porez na deponije, što djeluje
kao poticaj za preusmjeravanje otpada s deponija i njegovo usmjeravanje u obradu i reciklažu. Porezne
stope kreću se od 3 €/t (Litva) do više od 100 €/t (Belgija). Prihodima se često koristi za financiranje
dodatnih ulaganja u taj sektor. Nadalje, 18 zemalja članica EU-a uvelo je zabranu odlaganja na deponij
otpada koji se može reciklirati, kao što su papir i plastika.
Nedostatak koordinacije među različitim razinama vlasti i nedostatak kapaciteta izazovi su
koji pridonose rastućim troškovima. Većina mjera, kao što su odvojeno prikupljanje i organizacija
reciklaže, u nadležnosti su JLS-ova, dok je planiranje CGO-ova u nadležnosti regionalnih jedinica vlasti
(JP/RS). To razdvajanje funkcija iziskuje koordinaciju između lokalnih i regionalnih jedinica vlasti koje
često nema. Na primjer, planiranje CGO-ova zahtijeva znanje o tome koliko će se otpada stvarati u JLS-
u i kakvi su planovi JLS-a za odvojeno prikupljanje otpada. Nedostatak koordinacije u tim aspektima
dovodi do prevelikog ili premalog kapaciteta CGO-ova, što za posljedicu ima povećanje troškova
usluge. Ovo se već događa u dvama izgrađenim CGO-ovima – Kaštijunu i Marišćini. Većina od 556
JLS-ova, pri čemu je prosječna veličina JLS 6 000 stanovnika (bez Grada Zagreba), ima ograničen
tehnički, organizacijski i financijski kapacitet za provođenje NPGO-a. Planiranje je dosad bilo
6 Drugi primjeri protuslovlja uključuju: a) razlike broja planiranih CGO-ova, pri čemu jedan planira 11 CGO-ova, a drugi 13;
b) razlike djelokruga i sadržaja, i c) razlike smjernica za proračunska ulaganja. Štoviše, oba dokumenta daju nepouzdane
procjene troškova, a nemaju strategijskog fokusa koji bi osigurao da mjere kojima je dan prioritet stvarno pomognu ostvari-
vanju ciljeva EU-a koji se odnose na otpad. Na koncu, nacionalni PGO značajno je podcijenjen (npr. utvrđeno je da za zat-
varanje nehigijenskih odlagališta i izgradnju novih CGO-ova nedostaje milijardu kuna).
Okoliš 31
usredotočeno na troškove kapitalnih ulaganja i apsorpciju fondova EU-a, što je dovodilo do
podcjenjivanja operativnih troškova.
Neodgovarajuća infrastruktura za gospodarenje otpadom otežava usvajanje boljih
postupaka gospodarenja otpadom. S više od 100 nepropisnih deponija koji i dalje djeluju, Hrvatsku
očekuju kazne za prekršaj. Međutim, ove deponije nije moguće zatvoriti preko noći jer CGO-ove tek
treba sagraditi. Godine 2005. NSGO i NPGO koji je slijedio planirali su 20 centara za gospodarenje
otpadom. Njihov broj kasnije je smanjen zbog poboljšanja odvojenog prikupljanja otpada. Ipak, do
početka 2019. godine izgrađena su samo dva centra – Marišćina i Kaštijun. Čak i oni još nisu u punom
pogonu jer još nije razvijena popratna infrastruktura, kao što su pretovarne postaje.
Usklađivanje s direktivama EU-a o vodi nailazi na značajne operativne i financijske izazove.
Napredak u harmonizaciji s direktivama EU-a o vodi i dalje je spor i ozbiljno zaostaje za planiranim.
To je velikim dijelom posljedica nedjelotvornosti javnih isporučitelja vodoopskrbnih usluga. Posljedica
toga jest rast cijena vode, što bi moglo stvoriti problem priuštivosti za siromašniji dio stanovništva.
Pružanje vodoopskrbnih usluga u Hrvatskoj je vrlo rascjepkano; postoji više od 150 lokalnih i
regionalnih javnih vodovodnih poduzeća. Potreba da Hrvatska svoj vodnoopskrbni sektor uskladi s
vodnim acquisom EU-a donosi tom sektoru nov financijski i organizacijski izazov. Ciljevi Okvirne
direktive EU-a o vodama (WFD) u velikoj se mjeri oslanjaju na uspješnu provedbu i ostvarivanje uvjeta
ostalih ključnih direktiva o vodi kao što su: Direktiva o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda
(DOKOV), Direktiva o pitkoj vodi (DWD) i Direktiva o nitratima (ND). Napredak u provedbi
projekata/mjera nužnih za ispunjavanje uvjeta tih direktiva u Hrvatskoj nije dovoljan. Na zaostajanje
ulaganja i održavanje vodoopskrbne mreže ukazuju i gubici vode u sustavu javne vodoopskrbe
(približno 44 %).
Jedno od glavnih uskih grla za provedbu DOKOV-a jest nedostatak institucionalnog
kapaciteta komunalnih službi za provedbu s obzirom na veličinu i složenost investicijskih
projekata. Vodoopskrbni sektor u Hrvatskoj nikada ranije nije morao provesti ovako opsežan
nacionalni investicijski program. Premda vodovodna poduzeća za ostvarivanje investicija često osnivaju
posebne jedinice za provedbu projekata (JPP), te nove jedinice valja obučiti i osnažiti, a one tijekom
procesa pripreme i provedbe projekata u praksi nailaze na višestruke izazove. Usto, pritisak da se
investicije dovrše u zadanim vremenskim rokovima usklađivanja nije uvijek omogućavao planerima i
lokalnim zajednicama da pronađu najbolja tehnička i financijska rješenja.
Organizacija sektora vodoopskrbe nije djelotvorna, a reforma kasni u velikoj mjeri. Sektor
vodoopskrbe pretjerano je fragmentiran. Premalo je većih, održivih pružatelja vodoopskrbnih usluga, a
previše malih koje nemaju ni kapaciteta ni resursa razviti i održivo upravljati novim pogonima koji su
nužni za usklađivanje s direktivama EU-a. To traži reformiranje organizacije sektora, poboljšanje
dugoročnije održivosti i operativne djelotvornosti. Glavni pokretač tog nastojanja jest ispunjavanje
uvjeta Okvirne direktive EU-a o vodama (WFD). Ključni element reforme vodoopskrbnog sektora jest
provedba procesa regionalizacije vodoopskrbnih tvrtki, što bi trebalo ojačati njihov kapacitet za
pripremu, provedbu i funkcioniranje investicija koje financira EU, a koje su potrebne za ispunjavanje
direktiva EU-a. Taj je proces jedinstvena prilika da ovaj sektor razvije moderne, učinkovite pružatelje
usluga.
Hitnost potrebe da se riješi problem otpada pruža priliku da se otpad pretvori u resurs i
potakne kružno gospodarenje. Hrvatska je tek nedavno počela prijelaz iz linearnog u kružno
gospodarstvo. U ovom trenutku još ne postoji dugoročan pritisak za donošenje političkih mjera, potpora
i drugih sredstava stvaranja sustavnih promjena modela poslovanja i tržišta, kampanja javne svijesti itd.
Kao što je već istaknuto, Hrvatska zaostaje za postojećim EU-ovim standardima gospodarenja otpadom
i primjenom dobrih praksi. Budući da postoji pritisak i hitnost da se sektor otpada modernizira, Hrvatska
Okoliš 32
može izvući korist iz pouka naučenih u EU-u, prijeći na sljedeći stadij razvoja i, umjesto da slijedi „staru
putanju”, odmah početi s planiranjem i provođenjem naprednijih programa i mjera za promicanje
kružnoga gospodarstva. U tom procesu pomoglo bi postojanje posebnog odjela ili institucionalne žarišne
točke koja bi se bavila prvenstveno pitanjima kružnoga gospodarstva.
Nedostatak istraživanja i razvoja, ekološkog dizajna i ekoloških inovacija sprečavaju razvoj
kružnoga gospodarstva u Hrvatskoj. Ekoinovacije su važno sredstvo koje pridonosi zaštiti okoliša i,
općenito, održivu razvoju. No ekoinovacije stvaraju i nova radna mjesta. Prihod sektora ekoinovacija u
EU-u jednak je 2,2 % BDP-a EU-a, po čemu je uspješniji od avionske i farmaceutske industrije. Za
istraživanja i razvoj u području energetike i okoliša (Slika 22) trenutačno se izdvaja vrlo malo javnog
novca, što za posljedicu ima premalo patenata za niskougljične tehnologije (Slika 23) i ekoinovacije
koje bi mogle biti važno sredstvo za jačanje kružnoga gospodarstva. Ipak, Hrvatska je ostvarila stanovit
napredak: 2013. godine Hrvatska je među zemljama EU-a bila peta odozdo po ekoinovacijama, a 2017.
godine pomaknula se prema gore za četiri mjesta (Slika 24) te bi se i dalje trebala uspinjati.
Slika 22. Udio javnih izdataka za ekološka istraživanja i razvoj u ukupnim javnim izdacima na civilna istraživanja i razvoj 2013. (Izvor: EK, 2017.56)
Slika 23. Prijave patenata za niskougljične tehnologije (patenti/mln. stanovnika 2011.) (Izvor: EK, 2017.56)
Slika 24. Indeks ekoinovacija 2017. godini (EU=100) (Izvor: EK, 2018.57)
Hrvatska ima priliku ostvariti korist od niskougljičnog rasta kroz plan trgovanja emisijama.
Premda emisije stakleničkih plinova postojano padaju, a Hrvatska će ispuniti ciljeve EU-a za smanjenje
0.0%
5.0%
10.0%
15.0%
20.0%
HR EU28 USA JP Kina
Energija Okoliš
0.0%
5.0%
10.0%
15.0%
20.0%
HR EU28 USA JP Kina
0
20
40
60
80
100
120
140
160
Eko-inovacijski indeks u 2017 (EU=100)
Okoliš 33
2020., Hrvatska može i dalje smanjivati emisije, što je dodatna korist od drugih sektorskih intervencija.
Primjerice, smanjenje onečišćenja zraka ujedno će pomoći u smanjivanju emisija stakleničkih plinova
iz jednog od ključnih sektora – kućanstava te zgrada institucija i gospodarskog sektora. Također, najveće
povećanje emisija stakleničkih plinova zabilježeno je u sektoru otpada (87 %), što je uglavnom
posljedica povećanja količine otpada na deponijima. Poboljšavanjem gospodarenja otpadom ovaj će se
izvor emisija također smanjiti. Hrvatskoj je dodijeljena kvota od 18 286 692 emisijskih jedinica u
razdoblju 2017. – 2020. Očekuje se da će prihod od prodaje iznosit oko 120 milijuna eura, što će biti
uplaćeno u Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost58. Daljnje smanjivanje emisija stakleničkih
plinova može povećati prihod od prodaje emisijskih jedinica.
Treba razviti sveobuhvatnu politiku zelenih gradova. Gotovo nijedan grad nema sveobuhvatnu,
operativnu politiku o tome kako u praksi primijeniti koncept zelenih gradova i pratiti njegovu okolišnu
uspješnost. Planovi uređenja urbanih područja ne obuhvaćaju u dovoljnoj mjeri zelene sastavnice i ne
slijede nove ekološke trendove, kao što su izgradnja niskoenergetskih, pasivnih zgrada,
prevencija/smanjivanje urbanih toplinskih otoka, povećavanje zelenih javnih površina, poboljšavanje
bioraznolikosti u urbanim područjima itd. Zasad ne postoje konkretni mehanizmi na nacionalnoj razini
ili mehanizmi koje financira EU, a koji bi bili namijenjeni za provedbu projekata zelenih gradova, što
uprava koja se bavi ovom problematikom pri Ministarstvu graditeljstva i prostornog planiranja, smatra
jednim od glavnih uskih grla za provedbu ideja zelenoga grada u praksu.
Ograničeno korištenje prostornog planiranja sprečava primjenu koncepata zelenoga grada.
Hrvatska ima obuhvatan zakonodavni okvir o prostornom planiranju i dobro razrađenu Strategiju
prostornog razvoja. Međutim, prostorno planiranje nije uvijek prioritet. Nadalje, prostorno planiranje
nije dostatno integrirano u sektorske politike i odluke koje se tiču zaštite okoliša. Kao posljedica, brza,
ponekad i nekontrolirana izgradnja, osobito u brzo rastućim obalnim naseljima, dovodi do degradacije
krajobraza i prijeti zdravlju prirodnih ekosustava. Takva neplanska izgradnja stvara naselja u kojima
nisu osigurane osnovne usluge (npr. javna opskrba pitkom vodom i javna kanalizacija, dječji vrtići,
odvojeno prikupljanje otpada itd.) i u kojima je primjena koncepata zelenoga grada vrlo problematična.
3.3 Upravljanje rizicima okoliša i klimatskih promjena za rast i kvalitetu života
Zakonodavstvo o upravljanju onečišćenjem zraka u Hrvatskoj primjereno je i podržava
provedbu niza mjera kojima je cilj smanjenje onečišćenosti. Zakonodavstvo o onečišćenju zraka i s
njim povezani ciljevi u skladu su s Okvirnim programom EU-a „Čisti zrak za Europu” (CAFE). Mreža
za praćenje kvalitete zraka odgovarajuća je, a kvaliteta zraka prati se u naseljima i gradovima u kojima
dolazi do znatnije onečišćenosti. Provode se mjere smanjivanja emisija onečišćujućih tvari u zraku radi
rješavanja industrijske onečišćenosti kao i emisija iz stambenih zgrada i sektora prijevoza. Gradovi koji
nisu usklađeni s propisima (Zagreb, Rijeka, Osijek, Sisak, Slavonski Brod, Kutina, Velika Gorica i
Bakar) pripremili su planove praćenja kvalitete zraka i počeli provoditi mjere smanjivanja onečišćenosti
zraka. Međutim, na mnogim ruralnim i prigradskim područjima i dalje se otvoreno spaljuje komunalni
i/ili poljoprivredni otpad, premda je isto zabranjeno.
Sljedeći skup mjera za smanjivanje emisija lebdećih čestica PM2,5 treba usredotočiti na
emisije iz neindustrijskih postrojenja za izgaranje i prekogranično onečišćenje. Premda je, kako je
prethodno zapaženo, Hrvatska u proteklom desetljeću znatno smanjila svoje emisije onečišćujućih tvari
u zraku, u razdoblju 2014. – 2016. nije došlo do većih smanjenja emisija tvari koje onečišćuju zrak
(Slika 18). To upućuje na zaključak da sadašnje emisijske mjere možda nemaju potencijal za daljnje
Okoliš 34
smanjivanje onečišćujućih tvari u zraku. Štoviše, s obzirom na to da 73 % emisija lebdećih čestica PM2,5
potječe iz neindustrijskih postrojenja za izgaranje34, žarište programa upravljanja onečišćenjem zraka
morat će biti na tom izvoru onečišćenja. Za smanjivanje emisija trebat će poboljšati izgaranje goriva
kojim se koristi u tim postupcima, osigurati poboljšanje peći na biomasu (npr. upotrebom peleta) i
zamjenu čvrstih goriva (drva i ugljena) s gorivima koja su pogodnija ili čišća za okoliš (npr. plinom).
Moderne čiste peći, dizajnirane tako da zadovolje nove zahtjeve ekodizajna, koji će stupiti na snagu u
siječnju 2020. godine za grijače (bojlere) vode na biomasu, a u siječnju 2022. za kućna ložišta na
biomasu (peći, ognjišta i štednjake), smanjit će emisije čestica za 80 % – 84 % u usporedbi sa starim
ložištima59. Rješavanje problema izgaranja biomase iziskuje zamjenu uređaja za grijanje u velikom
broju kućanstava i zgrada, a često i u kućanstvima s niskim prihodima. Te zamjene obično dugo traju i
za njih je potrebna podrška, tj. potpore za troškove zamjene. Mjere za smanjivanje emisija u sektoru
prijevoza, drugom važnom izvoru onečišćenosti zraka u gradovima, trebaju uključiti promicanje
nemotoriziranih oblika prijevoza (izgradnju staza za bicikle, područja bez automobila i područja niskih
emisija itd.) te obnovu voznog parka. Istodobno će problematiku prekograničnog onečišćenja zraka
trebati podići na višu razinu političkog odlučivanja.
Nadalje, trebat će osigurati potpore poljoprivrednicima za smanjenje emisije amonijaka.
Postojeći Program ruralnog razvoja, s mnogobrojnim potporama za razne mjere ruralnog razvoja
(uključujući i neke kojima se štiti okoliš), ne obuhvaća nikakve mjere usmjerene na smanjenje emisije
amonijaka. Bez uvođenja stimulativnih potpora u ishrani stoke ne koristi se enzimima i dodacima
krmivima koji bi smanjili emisiju amonijaka. Gnojovka se ne injektira u tlo, već površinski razbacuje,
a ureja (mineralno gnojivo) se ne inkorporira u tlo netom nakon primjene, što sve rezultira visokim
emisijama amonijaka. Emisiju amonijaka iz poljoprivrede moguće je smanjiti provođenjem oglednih
projekata i uvođenjem odgovarajućih potpora za provođenje mjera smanjenja emisije.
U srednjoročnom razdoblju također će biti potrebne dodatne mjere za jačanje kapaciteta
JLS-ova i informativno-obrazovnih programa za smanjenje onečišćenosti zraka. U Hrvatskoj su
JLS-ovi odgovorni za provedbu mjera za smanjenje emisija onečišćujućih tvari u zraku. Većina JLS-
ova mali su i imaju ograničene kapacitete za odrađivanje te zadaće. Potrebno ih je ojačati programima
izgradnje kapaciteta i programima tehničke pomoći koji će ih osposobiti za pripremu (ili poboljšanje
postojećih) planova za smanjenje onečišćenosti zraka te definiranje i provođenje odgovarajućih mjera
smanjivanja emisija u zrak. Usto, potrebna je i sveobuhvatna inventura šteta koje su prouzročile kisele
kiše i prekogranično onečišćenje zraka, uključujući i monetizaciju procjene iskazane štete, da se baci
više svjetla na izvor i obujam problema te da se identificiraju moguća rješenja.
Nastavak upotrebe biomase, ali u poboljšanim pećima i grijačima vode, pruža priliku za
zasnivanje zelenih radnih mjesta, osobito u šumarskom sektoru. U Hrvatskoj se biomasa
upotrebljava u velikoj mjeri jer je razmjerno jeftina i lokalno dostupna. Čak 85 % šuma u vlasništvu je
države i njima se dobro upravlja (sve imaju FSC certifikat), a ilegalne trgovine drvom nema. I privatne
šume moraju imati planove upravljanja te se kontrolira + sječa u njima. Međutim, da bi sektor šumarstva
postao konkurentniji i stvorio više radnih mjesta, bilo bi ga korisno reformirati.
Očekuje se da će Hrvatska 2019. godine usvojiti Nacionalnu strategiju i Akcijski plan
prilagodbe klimatskim promjenama. Uspostavljeni su neki institucionalni mehanizmi provedbe mjera
prilagodbe. Nacrt Nacionalne strategije prilagodbe (NSP), koji pokriva razdoblje do 2040. godine, i
nacrt Nacionalnog akcijskog plana (NAP) dovršeni su u studenom 2017. godine. Očekuje se da će biti
usvojeni tijekom 2019. godine. Sljedeći korak bio bi razviti strategije prilagodbe na razini nižoj od
nacionalne. U ovom trenutku strategija priobalne prilagodbe klimatskim promjenama izrađena je samo
za Šibensko-kninsku županiju. Provedeno je nekoliko projekata prilagodbe na lokalnoj i regionalnoj
razini, posebice na području prikupljanja podataka i podizanja svijesti lokalnih i regionalnih dionika
prilagodbe. Osnovana je međuvladina organizacija za koordinaciju politika i mjera prilagodbe (i
Okoliš 35
ublažavanja) klimatskim promjenama, Povjerenstvo za međusektorsku koordinaciju za politiku i mjere
za ublažavanje i prilagodbu klimatskim promjenama. Tim povjerenstvom predsjeda ministar okoliša, a
sastoji se od koordinacijske skupine (koju uglavnom čine zamjenici ministara iz širokog niza sektorskih
ministarstava) i dviju tehničkih radnih skupina (o prilagodbi klimatskim promjenama i o niskougljičnom
razvoju) koje obuhvaćaju javne institucije te akademske, poslovne i stručnjake iz nevladinih
organizacija.
Mjere prilagodbe klimatskim promjenama tek valja primjereno uključiti u sektorske
strategije. Nacionalni pravni okvir traži da se mjere prilagodbe provedu u sljedećim osjetljivim
sektorima: vodnim resursima, poljoprivredi, kopnenoj i morskoj bioraznolikosti i ekosustavima,
upravljanju obalnim područjem, turizmu i javnom zdravstvu60. Međutim, osim nekih mjera koje su
uključene u energetski i vodni sektor, mjere prilagodbe na klimatske promjene nisu integrirane u
sektorske strategije i akcijske planove. Uplivi klime na vodni režim razmatrani su kvantitativno tijekom
priprema Plana upravljanja vodnim područjima 2016. – 2021. Plan upravljanja rizicima od poplava za
plansko razdoblje 2016. – 2021. (dio Plana upravljanja vodnim područjima) obuhvaća i mjere
prilagodbe klimatskim promjenama. Slično tome, zakonodavstvo o procjeni utjecaja na okoliš obavezuje
sve nositelje projekata da procijene uplive klimatskih promjena i osjetljivost svakog projekta, a
nacionalni propis o strateškoj procjeni utjecaja na okoliš traži da se uzmu u obzir aspekti povezani s
prilagodbom klimatskim promjenama. Međutim, neke od tih procjena ne donose sveobuhvatnu analizu,
što ukazuje na potrebu za daljnjim poboljšanjima ovih postupaka.
Hrvatska treba poboljšati prekograničnu suradnju vodnih područja i razviti dodatnu
infrastrukturu zaštite od poplava (osobito onu na prirodnoj osnovi) kao odgovor na veću učestalost
i jačinu ekstremnih vremenskih prilika koje nastaju uslijed klimatskih promjena. Sadašnje mjere zaštite
od poplava oslanjaju se na retenciju vode u nizinskim područjima uz nasipe i „riječni prostor” koji pruža
zaštitu u vodnom području rijeke Dunav. Južni dio područja podsliva rijeke Save nedavno je bio najteže
pogođen, pogotovo tijekom poplava 2014. godine. Poplave ugrožavaju više od 15 % unutrašnjeg
teritorija zemlje i stvaraju znatne troškove hrvatskoj ekonomiji. Procjenjuje se da je poplavama iz
svibnja 2014. godine bilo pogođeno oko 38 000 ljudi, od čega ih je 15 000 evakuirano. Ekonomska
šteta bila je visoka, oko 300 milijuna eura61. Poplave ne poznaju nacionalne granice i događaju se u
zemljama koje dijele isto vodno područje. To znači da integrirano upravljanje rizicima od poplava mora
biti prekogranično, mjerama koje uključuju zajedničko praćenje i predviđanje poplava te rano
upozoravanje na poplave kao i koordiniranim procjenama rizika i reagiranja na njih.
I suše predstavljaju izazov za hrvatsko gospodarstvo i okoliš. U suhim godinama otjecanje vode
manje je od četvrtine prosječnoga godišnjeg dotoka vode. Ovaj problem izraženiji je u jadranskom
vodnom području. Godine 2015. znatni dijelovi vodnog područja rijeke Dunav bili su pogođeni sušama
koje su negativno djelovale na razne gospodarske sektore ovisne o vodi, vegetaciju i vodni okoliš.
Poljoprivreda je bila daleko najteže pogođen sektor, ali su osjetni bili i drugi uplivi: na plovidbu,
vodoopskrbu i prirodu (bioraznolikost)62.
Postoji prostor za uključivanje prilagodbe klimatskim promjenama u instrumente osiguranja
od elementarnih nepogoda te u druge instrumente javnih politika da bi se potaknula ulaganja u
prevenciju rizika. Takva mjera planirana je u okviru nacrta NAS-a, ali ne za prvo petogodišnje razdoblje
provedbe.
Okoliš 36
4 Ključne preporuke
4.1 Opća razmatranja
Kao što je već istaknuto u prethodnim poglavljima, neki izazovi kao i neiskorištene mogućnosti,
onemogućuju napredovanje Hrvatske prema punom ostvarivanju vlastita „zelena potencijala” i vizije
„Zelene Hrvatske”. Potrebna je čitava lepeza mjera – političkih, institucionalnih i investicijskih – kako
bi Hrvatska obratila veću pozornost na svoj prirodni kapital za zeleni rast i usmjerila se resursno
učinkovitom i niskougljičnom rastu te umanjila okolišne rizike koji su trošak za gospodarstvo i umanjuju
kvalitetu života.
U svrhu jačanja učinka sektorskih intervencija potrebno je riješiti i horizontalna pitanja upravljanja
okolišem. Upravljanje okolišem utječe na niz okolišnih ishoda – među ostalim, na onečišćenje zraka,
upravljanje otpadom i na prilagodbu klimatskim promjenama. Politika okoliša u Hrvatskoj se uglavnom
temelji na inicijativama EU-a i primjeni propisa i zahtjeva EU-a. Gotovo da ne postoje društvene
rasprave o viziji budućeg razvoja zelenog koncepta koje bi uključivale različite dionike. Vrlo rijetko
raspravlja se o zajedničkim vrijednostima (viziji, misiji, načelima) koje bi mogle definirati politiku u
području okoliša (strategiju, ciljeve, pokazatelje i njihove ciljane vrijednosti). Postoji i potreba za
jačanjem mehanizma praćenja provedbe okolišnih programa i evaluacije postignutih okolišnih ciljeva.
Osim obveznog administrativnog nadzora nad provedbom i obvezne evaluacije, rijetko se sustavno
analizira uspješnost ranijih politika i sadašnje politike okoliša s pomoću pokazatelja uspješnosti,
vrednovanja prema referentnim vrijednostima, udaljenosti od ostvarenja cilja, reputacije, usklađenosti s
propisima, odgovornosti itd. To ograničava primjenu naučenog pri kreiranju novih politika. Usto,
interakcija različitih razina odlučivanja i suradnja različitih dionika (autora političkih programa i mjera,
poslovnih ljudi, istraživača, potrošača, NVO-ova itd.) često je uspostavljena samo na institucionalnoj
razini, ali u praksi nije djelotvorna. Veće zalaganje javnosti u formuliranju i provedbi politike okoliša
donijelo bi bolje i održivije rezultate u provedbi predloženih mjera. Na SliciError! Reference source
not found. prikazani su pregled i trajanje ključnih predloženih aktivnosti.
Okoliš 37
Slika 25. Hodogram ključnih preporuka
4.2 Preporuke kratkoročne politike okoliša (1 godina – 3 godine)
4.2.1 Ubrzati napredak u gospodarenju otpadom
Problem: Suboptimalna praksa gospodarenja otpadom donosi rizike za javno zdravlje, rastući (elitni)
turizam i opasnost od kazni EK-a za nepoštivanje odredbi EU-ove politike gospodarenja otpadom.
Trenutačno postoje dva područja neusklađenosti s direktivama EU-a o odlagalištima otpada. Prvo se
odnosi na usklađivanje odlagališta s propisima do kraja 2018. godine. Drugo se odnosi na količinu
biorazgradivog otpada koji se odlaže na deponije. Ključne prepreke napretku jesu pomanjkanje „stabilne
klime” za provedbu zacrtanog, nedostatak poticaja JLU-ovima za moderniziranje gospodarenja
otpadom, nedostatna koordinacija između JLS-ova i JP-ova/RS-ova te neodgovarajuća infrastruktura.
Pristup: Jače poticati JLS-ove da počnu rješavati problematiku otpada, ubrzati ulaganja u
svrhu uspostave CGO-ova u skladu s regionalnim planovima gospodarenja i izgraditi kapacitete
JLS-ova i JP-ova/RS-ova za primjenu NPGO-ova. Moguća su znatna poboljšanja u ostvarivanju
operativnih ciljeva EU-a (u usporedbi sa scenarijem djelovanja na uobičajen način), ali ne bez: (i) jačanja
zakonodavstva koje bi osiguralo ekonomske potpore za JLS-ove i smanjilo neizvjesnost u vezi s
uređenjem provedbe; (ii) jačanja kapaciteta za planiranje, koordinaciju i organizaciju na razini JP-
Okoliš 38
ova/RS-ova i JLS-ova te (iii) ubrzanja ulaganja u CGO-ove, uz uvažavanje ekonomije obima i
dugoročnu održivost.
U zemljama članicama EU-a u velikoj se mjeri upotrebljavaju ekonomski instrumenti za potporu
odvojenom prikupljanju otpada i recikliranju koji utječu i na promjenu ponašanja u smislu smanjenja
proizodnje otpada te napuštanja odlaganja na deponije. Prvi korak koji bi Hrvatska trebala poduzeti jest
uvođenje poreza na deponije, s primarnim ciljem da financijski poveća privlačnost alternativa (u ovom
slučaju recikliranje). Prikupljen porez na deponije bilo bi moguće vratiti JLS-ovima sufinanciranjem iz
fondova EU-a. Treba razmisliti i o drugim pozitivnim (npr. nagrade) i negativnim (npr. kazne)
inicijativama i/ili pojačati promjene. Primjerice, sadašnji sustav proširene odgovornosti proizvođača
(EPR), koji vodi FZOEU, uglavnom je usredotočen na jedan segment otpada – ambalažni otpad (boce),
no taj bi se sustav mogao primijeniti na sav ambalažni otpad. Loše se primjenjuju i zakonski određene
naknade. Bilo bi korisno uvesti poticajne mjere za suradnju među JLS-ovima u gospodarenju otpadom
jer bi tako bilo moguće iskoristiti prednosti ekonomije obima.
Regionalni sustavi gospodarenja otpadom, uspostavljeni oko regionalnih centara za gospodarenje
otpadom (CGO-ovi), mogli bi igrati važnu ulogu u provedbi hrvatske politike sektora, ispunjavanju
zahtjeva i ciljeva EU-a i osiguravanju održivost investicija. Jedino će postojanje regionalnih centara
omogućiti zatvaranje nepropisnih lokalnih odlagališta i razviti regionalne sustave koji će pomagati JLS-
ovima u odvojenom prikupljanju otpada i u gospodarenju razgradivim otpadom. Ulaganja trebaju biti
utvrđena glavnim regionalnim planovima. Usporedno s regionalnim planom treba provoditi snažne
obrazovne i komunikacijske kampanje radi jačanja kapaciteta JLS-ova.
Glavni regionalni planovi obuhvaćali bi i poslovni plan za razvoj tržišta biorazgradivih materijala,
održivo financiranje lokalnog djelovanja i CGO-ova kao i inicijative privatnog sektora predviđene u
djelovanju CGO-ova te prikupljanje i obradu materijala koji se mogu reciklirati na regionalnoj razini.
Poslovni plan informirat će regije o potrebnim tehnološkim odlukama, posebno onima koje se odnose
na odvojeno prikupljanje materijala koji se mogu reciklirati, uključujući biootpad (kompostiranje),
sortiranje materijala za recikliranje i obradu miješanog otpada u svrhe dobivanja energije (proizvodnja
goriva iz otpada (RDF) ili rješenja „energija iz otpada”). S obzirom na potrebe dobivanja energije u
sektoru otpada, treba provesti analizu dobivanja energije. Procjenjujući potrebe dobivanja energije
(sadašnje i buduće), u analizi također treba razmotriti rješenja za obradu mulja iz sustava gospodarenja
otpadnim vodama. Poslovni plan pomoći će definirati prioritetne akcije i uspostaviti podciljeve na
regionalnoj razini koji podliježu monitoringu.
U razvijanju regionalnih planova posebnu pozornost treba pokloniti gospodarenju otpadom na
otocima. Kad je riječ o infrastrukturi gospodarenja otpadom na otocima, postoje specifični problemi
zbog: a) pravnih ograničenja koja zabranjuju odlaganje na deponije; b) prostornih ograničenja izgradnje
infrastrukture za otpad – prioritet su očuvanje prirode i turizam, zbog čega se ne potiče njihova
izgradnja, i c) financijske i organizacijske složenosti prijevoza otpada s otoka na kopno (osobito tijekom
turističke sezone).
Operativni cilj: postići potpunu usklađenost sa zakonodavstvom o gospodarenju otpadom, kretati
se prema održivim sustavima gospodarenja otpadom, stvoriti temelje za prijelaz na kružno
gospodarstvo.
Potrebni resursi: Za izgradnju CGO-ova potrebno je približno 340 milijuna eura (ne uključujući
zagrebački CGO), uz pretpostavku da je oko 13,5 milijuna (3 % – 5 %) potrebno za izradu projekta i
potporu sudjelovanja na javnom natječaju. Za sve transakcijske savjetodavne usluge podrške
pripremnim aktivnostima te izradu glavnih planova i svih ugovornih aranžmana za izgradnju cjelovitih
regionalnih sustava potrebno je za uspostavu regionalnih planova osigurati oko 13,5 milijuna eura
(1,5 % – 2 % od ukupnih ulaganja u sustav, procijenjenih na 692 milijuna eura, uključujući ulaganja na
Okoliš 39
razini JLS-ova). U prosjeku, 70 % sredstava može se osigurati iz fondova EU-a. Usto, ako se krajem
2019. godine ili početkom 2020. godine uvede porez na deponije, prikupit će se oko 27 milijuna eura za
poticanje suradnje među JLS-ovima i pokrivanje nacionalnog udjela za sufinanciranje od 2021. godine
nadalje.
Očekivane koristi: bolje gospodarenje otpadom, resursno i energetski učinkovitije gospodarstvo,
manje otpada i onečišćenja, zdraviji okoliš i stanovništvo, veća iskoristivost fondova EU-a.
Potrebne aktivnosti:
1. Revidirati postojeće ekonomske potpore, poboljšati plan proširene odgovornosti proizvođača (EPR)
i uvesti porez na odlagališta
a. Treba provesti procjenu ekoloških naknada i njihove učinkovitosti;
b. Treba revidirati i produžiti planove proširene odgovornosti proizvođača (EPR), koje vodi
FZOEU;
c. Treba uspostaviti potpore za stvaranje ekonomije obima;
d. Ako nije moguće ranije, porez na deponije treba uvesti najkasnije u vrijeme transponiranja novog
paketa EU-a o otpadu (kružno gospodarstvo) za koji je rok siječanj 2020. godine; treba razmotriti
pristup u etapama.
2. Pripremiti glavne regionalne planove za otpad zajedno s poslovnim planovima:
a. Vlada treba poticati provedbu regionalnih planova;
b. Poticati suradnju JLS-ova kroz razne vidove poticaja (provedenih pilot-projektima);
c. Izgraditi liniju investicija kroz planove financiranja na osnovi regionalnih potreba;
d. Uvesti u zakonodavstvo regionalne planove, najkasnije pri transponiranju novog Paketa EU-a o
otpadu (kružno gospodarstvo) čiji je rok 2020. godina.
Upravljanje rizicima
Potencijalni rizici Mjere ublažavanja
Slaba koordinacija između različitih upravnih razina odložila bi provedbu.
Uspostaviti posebno nacionalno tijelo za provedbu i koordinaciju, s financijskim sredstvima, kapacitetom i ovlastima za posredovanje i organiziranje sektorskih dionika.
JLS-ovi i lokalne zajednice nisu dovoljno zainteresirani za gospodarenje otpadom i za kružno gospodarstvo.
Uvesti planove poticaja, osigurati podršku u sufinanciranju investicija.
4.2.2 Ispuniti zahtjeve Direktive o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda i reorganizati
komunalnu službu za vodu te proces povećanja učinkovitosti
Problem – Usklađivanje s Direktivom EU-a o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda hitno je jer
Hrvatska mora osigurati punu usklađenost do 1. siječnja 2024. godine. Ovisno o veličini naselja i
osjetljivosti prijamnih voda, postoji niz prijelaznih rokova za izgradnju ili proširenje traženih sustava:
• 31. prosinca 2018.: prijelazni rok 31. prosinca 2018. za naselja sa stanovništvom jednakim ili
većim od 15 000 (47 naselja) već je prošao, a cilj nije postignut.
• 31. prosinca 2020.: Sljedeći prijelazni rok jest 31. prosinca 2020. za naselja sa stanovništvom
jednakim ili većim od 10 000 (26 naselja).
• 31. prosinca 2023.: Usklađivanje preostalih naselja mora se osigurati do kraja 2023. (208
naselja).
Okoliš 40
Članstvo u EU-u nudi jedinstvene mogućnosti financiranja i razvoja. No manjak odgovarajućeg
kapaciteta za pripremu i provedbu projekata te nemogućnost osiguranja dostatnog financiranja na
lokalnoj razini temeljne su kočnice bržem izvršenju investicija u vezi s otpadnim vodama koje zahtijeva
Direktiva o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda. Tijekom preostalog prijelaznog razdoblja
Hrvatska će morati osigurati izvršavanje planiranja i provedbe investicija u zadanom roku te uspješno
pokretanje i ostvarenje nužne reforme u vodnom sektoru – na razini vodoopskrnih poduzeća, JLS-ova i
na nacionalnoj razini – da bi se osigurala potrebna financijska sredstva. Jednako tako, potrebno je
osigurati usklađenost s DOKOV-om te održivo i djelotvorno korištenje novoizgrađene infrastrukture.
Sadašnjoj rascjepkanoj strukturi vodoopskrbe manjkaju ljudski, tehnički i financijski resursi za
uspješnu apsorpciju novca iz fondova EU-a, a kasnije i za vođenje te održavanje novoizgrađene
infrastrukture. Prema tome, nužno je reformirati ovaj sektor ujedinjavanjem brojnih malih pružatelja
usluga vodoopskrbe u manji broj većih po načelu „jedno uslužno područje – jedan pružatelj usluga –
jedna tarifa”. Glavni motiv za ovo jest potreba za boljom apsorpcijom novca iz fondova EU-a i potreba
za subvencioniranjem sustava vodoopskrbe, osobito odvodnje otpadnih voda u manjim naseljima kojima
je usklađivanje s novim standardima EU-a preskupo.
Pristup – Sektor usluga vodoopskrbe nalazi se pred dvostrukim izazovom provedbe najšireg
investicijskog ciklusa u povijesti, što ga pokreće usklađivanje s propisima EU-a, a istodobno i
poboljšavanja vlastita tehničkog i operativnog kapaciteta i djelotvornosti pružanja usluga. To treba
razriješiti reorganizacijom vodnog sektora koja će uključiti: objedinjavanje komunalnih službi, razvoj
kapaciteta i poboljšanja djelotvornosti na lokalnoj razini te poboljšanje povoljnog okruženja na
nacionalnoj razini.
Potrebne aktivnosti
1. Provesti proces reorganizacije u sektoru vodoopskrbe, uključujući okrupnjavanje pružatelja usluga,
s težištem na poboljšanju učinkovitosti i razvoju kapaciteta (osobito na lokalnoj i regionalnoj razini)
kako bi se osigurala dugoročna održivost sektora. Glavna pitanja, nužna za poboljšavanje
organizacije i djelotvornost vodnog sektora, jesu: (i) osigurati dostatna financijska sredstva za
podmirivanje potreba za usklađivanjem sa zahtjevima EU-a, (ii) osigurati kapacitet pripreme i
provedbe projekata potreban za usklađivanje sa zahtjevima EU-a, (iii) provesti reformu
(regionalizaciju) u sektoru vodoopskrbe radi jačanja kapaciteta i poboljšanja djelotvornosti usluga,
(iv) osigurati priuštivost budućih naknada, (v) pojačati regulaciju vodnog sektora. U tom procesu
mogu se predvidjeti sljedeće dvije faze:
a) dovršenje pravnog okvira za okrupnjavanje vodnih usluga. Dok je prvi paket pravnih
dokumenata već u saborskoj proceduri, drugi skup zakona (uključujući one odgovorne za
definiranje granica i reformiranje modela financiranja) treba dovršiti te usvojiti u Saboru.
b) restrukturiranje i pravno usklađivanje sektora pružanja vodnih usluga kroz novu reformu.
Provedba procesa okrupnjavanja pružatelja vodoopskrbnih usluga, koja je u skladu s upravo
usvojenim pravnim okvirom, uključujući i uspostavu financijskog okvira za podršku provedbi
reforme.
2. Ojačati kapacitet za pripremu i provedbu projekata ulaganja koji mogu biti financirani sredstvima
EU-a centraliziranjem većeg dijela aktivnosti za pripremanje projekata. Budući da je kapacitet za
pripremu i provedbu projekata u mnogim pružateljima vodoopskrbnih usluga na lokalnoj razini
nedostatan, a za provođenje procesa reformi bit će potrebno vrijeme, nužno je ojačati ulogu države
(koristeći se kapacitetima Hrvatskih voda) u pripremi i provedbi projekata EU-a, možda osnivanjem
snažnije Jedinice za provedbu projekata unutar Hrvatskih voda koja će imati veću odgovornost i
resurse negoli dosad (služeći se iskustvom sličnih ranijih projekata poput Jadranskog projekta).
Okoliš 41
3. Osigurati poticaje za poboljšanja djelotvornosti pružanja usluga uspostavom djelotvornog sustava
referentnih vrijednosti. Postojeću platformu referentnih vrijednosti Hrvatskih voda za pružatelje
vodoopskrbnih usluga treba ažurirati i pretvoriti je u djelotvoran alat referentnih vrijednosti kako bi
se omogućili praćenje uspješnosti pružatelja vodoopskrbnih usluga na osnovi njihova obaveznog
dostavljanja podataka te javni pristup podacima o njihovu djelovanju. To treba učiniti u koordinaciji
s nacionalnim regulativnim tijelom kako bi se izbjeglo udvostručavanje prikupljanja podataka.
4. Identificirati prioritete potreba ulaganja u usklađivanje s EU-om, s težištem na ekonomičnosti i
djelovanjem na okoliš. Treba bolje odrediti prioritete ulaganja kako bi se maksimalizirao utjecaj
raspoloživih resursa na usklađivanje s DOKOV-om i ispunjavanje cilja ODV-a. Prioritete u pripremi
i provedbi projekata treba odrediti na temelju utjecaja ulaganja na okoliš i njihove ekonomičnosti.
Prioritet odluke o opsegu projekata i razini djelovanja treba biti postizanje ekonomičnosti, ali treba
uzeti u obzir okolišni status vode recipijenta.
5. Uspostaviti platformu financiranja (kojoj bi pristup imali pružatelji vodoopskrbnih usluga) za
sufinanciranje fondova EU-a i druga ulaganja potrebna za usklađivanje s vodnom direktivom EU-a.
Uspostavljanje nacionalnog instrumenta za financiranje, dostupnog svim pružateljima
vodoopskrbnih usluga, radi osiguranja njihova doprinosa (takozvane „lokalne komponente”) za
ulaganja u usklađivanje s EU-om. Takav bi instrument pružateljima vodoopskrbnih usluga
omogućio pristup novcu po uvjetima (kamatna stopa i rok otplate) povoljnijima od onih koje mogu
dobiti od komercijalnih banaka.
6. Unapređivati sustav prikupljanja, pročišćavanja i odlaganja otpadnih voda u skladu sa zahtjevima
DOKOV-a. Trajna primjena aktivnosti usklađivanja s DOKOV-om, no s težištem na poboljšanoj
apsorpciji stedstava fondova EU-a te bolja koordinacija među međunarodnim, nacionalnim i
lokalnim dionicima. Zbog naravi morskog okoliša i važnosti turizma za gospodarstvo, ova je mjera
posebice važna na obalnom području, osobito u područjima osjetljive kakvoće morske vode.
Cilj: Ostvarivanje operativnih ciljeva Direktive o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda
(DOKOV) i reorganizacija strukture sektora u cilju poboljšanja djelotvornosti i održivosti sektora
vodnih usluga.
Potrebni resursi: Potrebna su znatna ulaganja. Troškovi usklađivanja s DOKOV-om procjenjuju se
na 3,2 milijarde eura. Dosad je Hrvatska odobrila 1,8 milijardi eura za projekte za ispunjavanje uvjeta
DOKOV-a, od čega je 1,4 milijarde eura prihvaljivo za fondove EU-a, ali je od toga samo 1,1 milijarda
eura raspoloživa u postojećem Operativnom programu EU-a, Konkurentnost i kohezija (OPKK) za
razdoblje 2014. – 2020. godine.
Očekivane koristi: (i) čišći okoliš i zdravije stanovništvo, (ii) djelotvorno i održivo pružanje vodnih
usluga, (iii) manja povišenja naknada zahvaljujući poboljšanoj učinkovitosti pružanja vodnih usluga.
Upravljanje rizicima
Potencijalni rizici Mjere ublažavanja
Nepostojeća/nedostatna politička volja za usvajanje kritičnih sektorskih reformi i pritiska za ubrzanje provedbe DOKOV-a.
Uključivanje EK-a i medijski pritisak na ključne političke aktere, uz naglašavanje mogućih financijskih kazni za kršenje uvjeta EK-a.
Sporo pokretanje institucija i drugih sudionika odgovornih za provedbu.
Osnovati nacionalno koordinacijsko tijelo za mobiliziranje institucija i drugih dionika.
JLS-ovi i lokalne zajednice nisu dovoljno zainteresirani za ulaganja povezana s gospodarenjem vodom.
Informacijske kampanje koje pokazuju nužnost i koristi od sigurnoga gospodarenja vodom. MZOE treba
Okoliš 42
osigurati programski alat/modele za provedbu JLS-ovima, uz tehničku i financijsku podršku.
4.3 Preporuke srednjoročne politike (5 – 7 godina)
4.3.1 Osigurati pouzdanu i sigurnu opskrbu vodom za cijelo stanovništvo i gospodarstvo;
razviti planove navodnjavanja za inkluzivan rast; osigurati zaštitu ljudi i imovine od poplava i
drugih nepovoljnih djelovanja vode
Problem: Iako Hrvatska na nacionalnoj razini ima relativno obilne vodne resurse, promjene trendova
koji se odnose na raspoloživost vode, korištenje vode, kakvoću vode kao i stanje infrastrukture vodnih
usluga ukazuju na to da su potrebni srednjoročni programi i mjere za proaktivno gospodarenje vodnim
bogatstvom zemlje kako bi se osiguralo da ono i dalje ostane na korist stanovnika Hrvatske, njezina
gospdarstva i okolišne otpornosti.
Usluge isporuke: pokrivenost vodnim uslugama visoka je, ali opskrbnu mrežu treba obnoviti i
unaprijediti. Prosječna starost vodovoda veća je od 40 godina, a sustav pati zbog lošeg održavanja. Zbog
velikih gubitaka vode, koji potkopavaju održivost sustava, sustav nije siguran zbog povećanih troškova
proizvodnje kao i zbog neostvarenih prihoda. Na područjima na kojima postoji problem oskudice vode
voda bez prihoda (NRW – non revenue water) predstavlja dodatan izazov već ograničenoj opskrbi. Uz
poteškoće uslijed klimatskih promjena, postoji potencijalan problem pouzdanosti usluga opskrbe
vodom, posebice na priobalnim područjima s velikim sezonskim porastom potražnje zbog turizma.
Vitalnost navodnjavane poljoprivrede u Hrvatskoj tijekom zadnjeg desetljeća sve je manja;
prepreke su slabosti institucija, mali posjedi, oslabljene poljoprivredne savjetodavne službe i sve starije
poljoprivredno stanovništvo.Hrvatska ima jedan od najnižih omjera između navodnjavane
poljoprivredne površine i one koja je pogodna za navodnjavanje u cijeloj regiji: sada se od 484 026 ha,
koje je moguće navodnjavati, navodnjava svega 22 500 ha. Treba povećati napore na povećanju
navodnjavane površine i intenziviranju poljoprivredne proizvodnje, uzimajući u obzir potražnju za
vodom različitih korisnika i potrebu za smanjivanjem i kontrolom onečišćenja vode iz poljoprivrednih
izvora.
Okvirna direktiva o vodama (ODV) pruža okvir za zaštitu i poboljšanje površinskih i podzemnih
voda, a Direktiva o poplavama (OP) za održivo upravljanje rizicima koji proizlaze iz poplava. Početni
rok za postizanje dobrog stanja voda, u skladu s ODV-om, bila je 2015. godina, no postoji mogućnost
primjene vremenske odgode na dva 6-godišnja programska ciklusa. Stoga je 2027. godina krajnji rok za
postizanje poboljšanja stanja voda prema sadašnjem pravnom okviru. Preostale nužne mjere treba
uključiti u treći Plan upravljanja riječnim područjima (PURP) s rokom u prosincu 2021. godine, a koji
se odnosi na programsko razdoblje 2021. – 2027.
Utjecaje klimatskih promjena signalizira pojava učestalijih i ekstremnijih vremenskih prilika, poput
poplava i suša. Rast turizma na područjima s nedostatkom vode u vrijeme suhih ljetnih mjeseci
predstavljat će izazov za kvalitetnu isporuku vodoopskrbnih usluga tijekom cijele godine. Klimatske
promjene povećavaju hidrometeorološke opasnosti, pri čemu se procjenjuje da je oko 15 % zemlje
potencijalno ugroženo poplavama (uglavnom u vodnom području rijeke Dunav). Povijesni klimatski
podaci ne mogu više biti pouzdan jamac, a uz prisustnost neizvjesnosti velika je potreba za sustavnijim,
sveobuhvatnijim i izdržljivijim pristupom upravljanju vodama.
Okoliš 43
Pristup – Pripremiti i provesti koordinirani skup aktivnosti u svrhu poboljšanja upravljanja
vodama, pružanja vodnih usluga te ublažavanja rizika od voda, oslanjajući se na konsenzus o smjeru
razvoja vodnog sektora i ciljeva direktiva EU-a.
Potrebne aktivnosti
1. Revidirati vodnu sigurnost i pouzdanost opskrbe vodom, s naglaskom na održivom razvoju turizma
i drugih važnih gospodarskih grana te pripremiti plan prilagodbe klimatskim promjenama Ta
analiza mora dovesti do utvrđivanja osjetljivosti sektora i stvoriti osnovu za pripremu akcija i
planova ublažavanja, povećavajući pouzdanost i sigurnost opskrbe vodom koordiniranim skupom
strukturnih promjena i ciljanih ulaganja u kritične elemente sustava vodoopskrbe, s naglaskom na
obalna područja.
2. Izraditi program aktivnosti potrebnih za usklađivanje s Okvirnom direktivom EU-a o vodama
(ODV) i Direktivom EU-a o poplavama (DP), uključujući podršku planiranju i primjeni ODV-a i
PD-a, uključujući:
a) pripremu i provedbu planova upravljanja riječnim područjima (PURP) i planova upravljanja
rizikom od poplava (PURPo) za 2021. godinu te predpripremno sudjelovanje u četvrtom
ciklusu planova (2027.): priprema i provedba trećeg ciklusa PURP-a i drugog ciklusa PURPa
s težištem na osiguravanju usklađenosti s najboljom međunarodnom praksom na područjima
ustanovljenih slabosti te proširenju suradnje sa susjednim zemljama u svim zajedničkim
riječnim područjima. Ustanovljene slabosti u prethodnom ciklusu PURP-a i PURPa u odnosu
na promjene klime, razumijevanje i planiranje povezanih rizika.
b) pripremu i reviziju postojećih višegodišnjih programa za izgradnju regulative, zaštite vode i
melioracijske infrastrukture. Ova aktivnost obuhvaća i reviziju postojećih planova na osnovi
najnovijih podataka, uzimajući u obzir utjecaje klimatskih promjena kao i pripremu novih
planova usklađenih s onima koji su pripremili PURP i PURPo.
c) upravljanje rizikom od poplava Analiza strategije financiranja DP-a s financijskog stajališta,
uključujući procjenu razine financijski prihvatljivog rizika, te tumačenje analize troškova i
koristi nestrukturnih mjera i mjera obnove te s time povezana procjena usluga ekosustava.
3. Prevladati ograničenja navodnjavanja, što bi, prije svega, obuhvatilo: (i) popravak, modernizaciju
i širenje sredstava navodnjavanja na terenu, (ii) sigurniju opskrbu vodom ljeti i drenažu viška vode
u vlažnijim razdobljima te (iii) jačanje institucija odgovornih za održivo gospodarenje vodom i
povećanje produktivnosti navodnjavane poljoprivrede, uključujući korištenje komasacije kao
sredstva za poboljšanje učinkovitosti i provedbu politike okoliša i ruralnog razvoja. Nužno je
podržati provedbu Nacionalne strategije navodnjavanja i potaknuti razvoj udruga korisnika vode
(UKV).
4. Pripremiti i provesti plan za smanjivanje gubitka dušika i fosfora u vodni okoliš (dio Akcijskog
plana Direktive o nitratima). Započeti s oglednim projektima za smanjivanje gubitka N i P u vodi
iz poljoprivrede (eutrofikacija). Razmotriti oporezivanje dušičnih i fosfornih gnojiva.
Cilj Ostvariti operativne ciljeve ODV-a, DOKOV-a, Direktive o pitkoj vodi (DPV) i osigurati
djelotvorno, održivo i financijski dostupno pružanje vodnih usluga za stanovništvo i gospodarstvo.
Ostvariti operativni cilj DP-a, smanjiti štete ekstremnih vremenskih prilika povezanih s vodom,
zajamčiti sigurnost za ljude i gospodarstvo. Osigurati vodu za razvoj moderne, o kiši neovisne i
konkurentne poljoprivrede. U potpunosti osigurati planove korištenja vodnih područja i upravljanja
rizicima od poplava kao prikladne planske instrumente.
Okoliš 44
Potrebni resursi: Bit će potrebna znatna ulaganja (nekoliko stotina milijuna eura) za projekte (i)
modernizacije sustava vodoopskrbe i smanjivanja gubitaka vode, (ii) integriranog planiranja zaštite od
poplava i poboljšanja stanja voda, te (iii) javnih sustavima navodnjavanja. Premda će važan dio potreba
za ulaganjima pokriti kohezijski fondovi EU-a, znatan financijski jaz trebat će pokriti naknadama i
transferima.
Očekivane koristi: (i) osigurana opskrba vodom i sigurno okruženje za ekonomski razvoj i turizam;
(ii) održiv ekonomski razvoj i rast (turizam, poljoprivreda, urbani razvoj itd.) i (iii) siguran i održiv
urbani razvoj.
Upravljanje rizicima
Potencijalni rizici Mjere ublažavanja
Nepostojeći/nedostatan angažman vlade i na operativnoj razini u vezi s rješavanjem dugoročnih problema pružanja vodnih usluga.
Prihvaćanje od strane političkih i sektorskih donositelja odluka te medijska kampanja osvještavanja koja naglašava rizike i važnost poduzimanja akcija sada kako bismo izbjegli veće probleme u budućnosti.
Nedostatak primjerenog financiranja namijenjenog ublažavanju utjecaja klimatskih promjena. Nepostojanje djelotvorne regionalne suradnje i koordinacije u zaštiti od poplava.
Jačanje uloge postojećih regionalnih koordinacijskih tijela (povjerenstva za Savu i Dunav), njihovo aktivno sudjelovanje, povjeravanje veće odgovornosti i stavljanje većih financijskih sredstava na raspolaganje. Jačanje mehanizama financiranja za ublažavanje rizika od nepogoda.
Nepostojanje volje poljoprivrednog sektora da sudjeluje u programima razvoja navodnjavanja.
Vladini programi promicanja navodnjavanja (nacionalni i regionalni), koordinirani s prikladnim potporama i dugoročnim sporazumom o proizvodnji radi poticanja sudjelovanja poljoprivrednika.
Utjecaji i na okoliš i potencijalno konkurentski interesi među različitim korisnicima vode uslijed tehničkih mjera zaštite od poplava i većeg navodnjavanja u poljoprivredi.
Potpuno iskorištavanje kordiniranih planova upravljanja vodnim područjima i rizika od poplava kao instrumenata upravljanja i izbjegavanja pogoršanja stanja voda.
4.3.2 Smanjiti onečišćenje zraka i emisije stakleničkih plinova te učiniti Hrvatsku klimatski
otpornijom
Problem – Znatan dio stanovništva u urbanim područjima i dalje je izložen koncentracijama lebdećih
čestica PM2,5 koje su više od onih koje su sigurne za ljudsko zdravlje. Upotreba biogoriva u kućanstvima,
spaljivanje poljoprivrednog i, u manjoj mjeri, komunalnog otpada na otvorenom (što se i dalje prakticira
u prigradskim područjima) pridonosi većoj razini onečišćenja. Poljoprivreda je izvor značajnih emisija
amonijaka. Zrak u Hrvatskoj vjerojatno je onečišćen i zato što u Hrvatsku stižu velike emisije
onečišćujućih tvari u zraku iz prekograničnih izvora. Ne postoje pouzdane informacije o količini i vrsti
prekograničnog onečišćenja zraka koje pogađa Hrvatsku. Onečišćenje zraka jedan je od najvažnijih
rizika za ljudsko zdravlje, a također i zakiseljava okoliš te dovodi do gospodarskih šteta u poljoprivredi,
šumarstvu i drugim sektorima.
Hrvatsko gospodarstvo i dalje je ugljično intenzivno. Sektori, koji najviše doprinose emisijama
stakleničkih plinova također su i najveći onečišćivači zraka, čime stvaraju potencijal za sinergiju između
napora i mjera usmjerenih ka klimatskim promjenama i onih kojima je cilj poboljšati kvalitetu zraka.
Postoje mnoge neupitne mjere koje su ekonomične i ekonomski povoljne za Hrvatsku. Većina njih
odnosi se na energetsku djelotvornost, zelene gradove i kružnu ekonomiju; to su mjere koje će ujedno
znatno pridonijeti boljoj kvaliteti zraka i smanjiti emisije stakleničkih plinova.
Važno je da Hrvatska treba postati otpornija na klimatske promjene i pripremljenija za klimatske
rizike i katastrofe kao što su suše, poplave u gradovima, štete od oluja i šumski požari. Najčešći su
Okoliš 45
požari, pogotovo u obalnim područjima. To uzrokuje degradaciju okoliša, smanjuje kvalitetu zraka,
povećava eroziju tla, uzrokuje klizišta kao i štete za turizam, imovinu i živote ljudi.
Pristup – Poticati usvajanje čišćih procesa proizvodnje – kvalitetnijih ložišta ili čišćih goriva.
Čak 73 % emisija PM2,5 potječe od izgaranja u neindustrijskim pećima. Stoga je bitno poboljšati
izgaranje goriva promocijom naprednijih ložišta na biomasu i/ili zamjenom čvrstih goriva (drva i
ugljena) gorivima koja su čišća ili povoljnija za okoliš. Napori bi prije svega trebali biti usmjereni na
poboljšanje sustava grijanja kućanstava i toplana za gradske četvrti ili velike zgrade. Mjere smanjivanja
emisija onečišćujućih tvari u zraku treba također usmjeriti i na sektor prijevoza jer je on najznačajniji
izvor emisija NOx (43 %) i drugi po veličini (8 %) izvor emisija PM2,534. Treba poboljšati primjenu
zakonodavstva koje se odnosi na gospodarenje otpadom, uključujući nezakonito spaljivanje žetvenih
ostataka. Takve mjere smanjit će razine lebdećih čestica u prigradskim i regionalnim razmjerima. JLS-
ovi, koji nisu usklađeni sa standardima kvalitete zraka, moraju poboljšati svoje planove praćenja
kvalitete zraka i mjere smanjivanja emisija. U tu svrhu treba ojačati njihove kapacitete programom
tehničke pomoći. Problemu prekograničnog onečišćenja zraka treba dati više pozornosti i više mjesto
na listi političkih prioriteta. Također treba ojačati i kapacitete za savladavanje poteškoća klimatskih
promjena i povećavanje otpornosti i na nacionalnoj i na lokalnoj razini.
Cilj treba biti (i) ispuniti operativne ciljeve EU-a i granične vrijednosti kvalitete zraka u skladu s
paketomu politika EU-a za čisti zrak kao i Direktivom o kvaliteti zraka i čišćem zraku za Europu,
Uredbom o nacionalnim obvezama smanjenja emisija određenih onečišćujućih tvari u zraku i ishodišnim
zakonodavstvom koje ih podupire; (ii) pripremiti Hrvatsku da postane klimatski otpornija i da bolje
postupa u slučaju katastrofa.
Potrebni resursi: približno 1 milijarda eura.
Očekivane koristi: zdravije stanovništvo i okoliš; usklađenost s aketom politika EU-a za čisti zrak;
smanjenje ugljičnog intenziteta i emisije stakleničkih plinova.
Potrebne akcije
1. Smanjiti onečišćenje zraka i emisije ugljika iz neindustrijskih ložišta poboljšanjem izgaranja.
Razviti programe i poticaje za promicanje nabavke poboljšane biomase i/ili zamjenu čvrstih goriva
gorivima koji su povoljniji za okoliš ili čišćim gorivima. Prebaciti stambeno grijanje na plin i druga
alternativna goriva (npr. pelete biomase) i investirati u učinkovitu toplovodnu mrežu gradskih četvrti
kao i plinske mreže. Osigurati financijsku podršku i ekonomske potpore za obnovu ložišta kako bi
se siromašnijim kućanstvima pomoglo da se prebace na čistije peći (držeći se uvjeta Uredbe o
ekološkom dizajnu). Za seoska kućanstva financijsku se podršku može se osigurati Programom
ruralnog razvoja7.
2. Smanjiti onečišćenje zraka i emisije ugljika za sektor transporta – Fond za zaštitu okoliša i
energetsku učinkovitost već sufinancira kupnju električnih, punjivih hibridnih i hibridnih vozila za
građane, poduzeća i javne organizacije, a pruža i obuku za ekovožnju. Planove javnog prijevoza u
većim gradovima treba dalje unaprijediti i podržati rješenjima koja su povoljna za okoliš. Među tim
su mjerama i „zone niske emisije” te poticaji obnavljanja voznog parka.
3. Pojačati prisilnu provedbu zakonodavstva koje utječe na kvalitetu zraka.
7 Financiranje raspoloživo u sklopu Programa ruralnog razvoja (PRR) trenutačno nije dovoljno iskorišteno. Ulaganja u
čišća ložišta (peći za grijanje) ne bi samo povećala apsorpciju fondova PRR-a, nego bi i pomogla Hrvatskoj da dosegne
cilj od 30 % investicija u „zelene mjere”. Zbog novih pravila potonje će u sljedećem razdoblju izrade PRR-a biti velik
izazov za Hrvatsku.
Okoliš 46
4. Smanjiti emisije amonijaka i druge emisije u zrak iz poljoprivrede primjenom strožeg
zakonodavstva, provođenjem demonstracijskih projekata i davanjem poticaja za provođenje mjera
ublažavanja. Usvajanje postupaka niske emisije amonijaka u poljoprivredi može se stimulirati
davanjem poticaja iz agro-okolišnih mjera Programa ruralnog razvoja. Za pripremu balansa
nutrijenata u primjeni umjetnih i stajskog gnojiva, specifične mjere kontrole pri upravljanju stajskim
gnojivom i druge odredbe za anorganska gnojiva, mogu se davati darovnice i/ili uplate po hektaru
ili jedinici stočnog fonda. Mnoge od tih mjera ujedno će pomoći smanjivanju emisija dušikova
oksida, moćnog stakleničkog plina.
5. Ojačati kapacitet JLS-ova kako bi mogli uspješno primjenjivati mjere smanjivanja emisije u zrak
osiguravajući im visokokvalitetne konzultacijske usluge koje bi im mogle pomoći u njihovim
obvezama.
6. Sačiniti inventar količina onečišćenja zraka kao rezultat prekograničnih emisija, otvoriti pitanje o
povezanim štetama, po mogućnosti monetiziranjem štete.
7. Pokrenuti međunarodnu akciju u cilju smanjivanja prekograničnog onečišćenja zraka iz elektrana
na zapadnom Balkanu.
8. Provesti program podizanja svijesti stručnjaka koji rade u turizmu, poljoprivredi, ribarstvu,
energetici, prostornom planiranju i drugim sektorima o mogućnostima prilagođavanja promjenama
klime.
9. Ojačati ljudske i tehničke kapacitete za provedbu istraživanja i aktivnosti primjene na području
klimatskog meodeliranja, analize i interpretacije uočenih i očekivanih klimatskih promjena.
10. Razviti indikatore upliva na provedbu strategije prilagodbe za osjetljive sektore društva.
11. Uspostaviti monitoring klime i sustava za rano upozoravanje za zaštićena područja te ekološku
mrežu i monitoring zaštićenih tipova divljih staništa i divljih vrsta.
12. Uspostaviti sustav za proračunavanje zdravstveno-ekonomskih indikatora za uvjete povezane s
promjenama klime.
13. Proširiti hrvatsku Platformu za smanjivanje rizika katastrofa kako bi uključila indikatore povezane
s promjenom klime za razvijanje sustava za rano upozoravanje.
14. Pojačati kapacitet za provedbu nestrukturnih mjera za zaštitu od poplava i suša u slučaju ekstremnih
hidroloških uvjeta (čije je povećanje intenziteta i učestalosti događanja uvjetovano promjenama
klime).
15. Unaprijediti i modernizirati civilnu zaštitu i vatrogasnu službu.
16. Pojačati kapacitete za procjenu opasnosti i reakcije u vrijeme katastrofa, težih nesreća, izvanrednih
događaja ili incidenata / kriznih situacija povezanih s promjenama klime.
17. Pojačati kapacitete za učinke djelovanja mora na obalnu vodno-komunalnu infrastrukturu i priobalne
vodne resurse u uvjetima podizanja razine mora uzrokovane promjenama klime.
Okoliš 47
Upravljanje rizicima
Potencijalni rizici Mjere ublažavanja
Nepostojeća ili nedostatna politička volja i pritisak za provedbu ciljeva EU-a o čistom zraku i postizanje veće otpornosti na klimatske promjene.
Medijski pritisak na ključne političke aktere, naglašavajući potencijalne rizike kršenja pravila EU-a i novčanih kazni.
JLS-ovi i lokalne zajednice nedovoljno zainteresirani za zaštitu zraka i stvaranje veće klimatske otpornosti.
Kampanje informiranja koje ističu nužnost i koristi čistog zraka i prilagodbe promjenama klime. MZOE treba osigurati alate/modele za primjenu u JLS-ovima, uz tehničku i financijsku podršku.
4.4 Preporuke za srednjoročnu politiku (5 – 7 godina)
4.4.1 Stimulirati zeleno prostorno planiranje i stvaranje zelenih gradova
Problem – Hrvatska tek treba razviti politiku zelenih gradova koja jasno artikulira kako će se urbana
područja boriti protiv klimatskih promjena, upravljati čvrstim otpadom, smanjiti svoje emisije
stakleničkih plinova i druge uzroke onečišćenja zraka, povećati zelene površine, poboljšati
bioraznolikost i upravljati otpadnim i oborinskim vodama pri izradi prostornih planova. Hrvatska
također treba osigurati financiranje provedbe koncepta zelenih gradova. Također treba bolje integrirati
elemente zelenoga grada u prostorno planiranje i u planove projektiranja urbanih površina.
Pristup – Cilj predložene politike bio bi poboljšati pristupe i kapacitete urbanog i prostornog
planiranja općina za integrirano planiranje. Polazište treba biti uspostavljanje nacionalnog okvira
održivih gradova s dobro definiranim indikatorima zelenoga grada. Sljedeći je korak pokrenuti pripremu
skupa strategija i programa koji pospješuju zeleno prostorno planiranje i primjenu tehničkih i ekoloških
rješenja koja će smanjiti onečišćenje, povećati zelene površine, učiniti gradove otpornijima na klimu i
poboljšati usluge ekosustava na urbanim područjima. Na hrvatskim urbanim područjima može se
primijeniti i iskušati niz rješenja pogodnih za zelene gradove. Hrvatski planeri prostora već su odredili
nekoliko prostora mogućnosti. Neke elemente zelenih gradova može se relativno lako izgraditi i iskušati
na trajno ili privremeno napuštenim i često opustošenim gradskim područjima (npr. urbana mreža javnih
područja opustošenih divljom gradnjom, bivše luke ili industrijske i vojne zone). Vlasnici mnogih od
njih su država ili JLS, tako da bi bilo realno očekivati relativno lako usklađeno djelovanje između
ključnih dionika i prostornih planera. U vezi s poboljšanjima prostornog i urbanog planiranja, ta bi
politika trebala za cilj imati uvođenje unapređenja u općinsko upravljanje imovinom, općinske
financijske samoprocjene i planiranje kapitalnih investicija na općinskoj razini. Politika bi se također
trebala baviti problemom upravljanja opadanjem i starenjem stanovništva u gradovima nudeći pametnu
strategiju suočavanja sa navedenim problemima. Drugo je područje djelovanja revizija propisa o gradnji,
osobito za postojeće zgrade (koji bi, s obzirom na planove EU-a u tom smjeru, trebali biti doneseni do
2020.). U pripremi nacionalne strategije za ostvarivanje vrijednosti nedovoljno korištene/napuštene
zemlje, zgrada i industrijskih kompleksa pomoglo bi istraživanje o neiskorištenom ili zapuštenom
zemljištu. Ta bi politika također trebala obuhvatiti kritična pitanja povezana s urbanom otpornošću kako
bi se smanjila izloženost rizicima poplava, oluja, požara, suša i potresa.
Cilj je izgraditi kapacitete i pripremiti program i strategije koje pospješuju primjenu koncepta
zelenih gradova u praksi.
Potrebni resursi: relativno nizak trošak za vladu, približno 10 milijuna eura. Međutim, bit će
potrebna krupna ulaganja JLS-ova u provođenje mjera zelenog grada (vidjeti vodeći projekt o zelenim
gradovima).
Okoliš 48
Očekivane koristi: pametna, na klimu otporna, spram okoliša pogodna urbana područja koja su
ugodna mjesta za život i privlačna za turiste.
Potrebne akcije
1. Provesti energičan program izgradnje kapaciteta u cilju poboljšanja pristupa urbanom i prostornom
planiranju radi integralnog planiranja.
2. Pripremiti Okvir za održive gradove i sustav indikatora koji obuhvaća nacionalne standarde,
smjernice i indikatore za pristupe zelene urbane infrastrukture i kružne ekonomije na urbanim
područjima.
3. Revidirati građevinske propise, osobito za postojeće zgrade.
4. Uspostaviti pregled neiskorištenog i zapuštenog zemljišta i zgrada. Pripremiti strategiju za
ostvarivanje vrijednosti iz nedovoljno iskorištene/napuštene zemlje, zgrada i industrijskih
kompleksa.
5. Pripremiti strateške planove za ponovno korištenje ranijeg industrijskog zemljišta u ključnim
gradovima, uključujući i studiju o potražnji za izgradnjom nekretnina koja ocjenjuje
makroekonomsko okruženje koje utječe na tržište nekretnina. Studiju treba upotrijebiti za
usmjeravanje urbanog razvoja i određivanje prioriteta pri određivanju imovine koja će postati
dostupna za korištenje.
6. Pripremiti program za upravljanje opadajućim i starećim populacijama u većim i manjim
gradovima, uključujući pristupe konsolidiranju i zgušnjavanju oblika grada, upravljanje pružanjem
općinskih usluga te službama za brigu o starijima – pametnu strategiju smanjenja stanovništva.
7. Pripremiti strategije održive obnove za konkretne prioritetne zone. Strategije obnove za te zone
razlikovale bi se složenošću i trebale bi uzeti u obzir zainteresirane aktere, tržišnu održivost,
zahtjeve infrastrukture, opseg razvoja itd.
8. Pripremiti nove karte poplava za sljedeću iteraciju direktive o poplavama i osigurati razvijanje
kapaciteta i podršku za određivanje prioriteta i nadzora projekata upravljanja poplavama.
9. Modernizirati hidrometeorološke sustave i sustave za rano upozoravanje, posebno za upravljanje
požarima i bolje rano upozoravanje na poplave, suše i vatru.
10. Evaluirati društveno-ekonomske i okolišne uplive pilot-projekata zelenih gradova.
Upravljanje rizicima
Potencijalni rizici Mjere ublažavanja
Političari, stručnjaci za prostorno planiranje i opća javnost nisu zainteresirani ili dovoljno obrazovani o koristima koncepta zelenih gradova.
Informacijske/medijske kampanje koje pokazuju nužnost i korisnost zelenih gradova.
Teško postići konsenzus o zajedničkoj viziji i mjerama za zeleni grad koje treba primijeniti.
Vođenje procesa povjeriti kvalificiranim facilitatorima i predvodnicima mnijenja.
Nedovoljna suradnja između prostornih planera i drugih dionika.
Redovni sastanci, okrugli stolovi, razmjena ideja; potpuna transparentnost procesa.
Okoliš 49
4.4.2 Unaprijediti upravljanje zaštićenim prirodnim područjima i mrežom Natura 2000
Problem – Radi bolje zaštite prirodnih područja i korištenja njihovih ekonomskih pogodnosti koje
proizlaze iz turizma, Hrvatska treba dalje jačati upravljanje svojim zaštićenim područjima. Njih
istodobno treba zaštiti i od neodrživih načina vođenja turizma. S obzirom na to da izvještaj Pokazatelji
okoliša za 2018. pokazuje da je EU po većini pokazatelja postigao pozitivne ili stabilne trendove, osim
za tri indikatora koji se odnose na bioraznolikost, zaštitu prirode također treba uklopiti u sektorske
politike i stvoriti tržišta za usluge ekosustava kako bi se poboljšalo financijsku održivost mreže Natura
2000. Potreban je pomak sa stava „ne nanositi štetu” na stav „djelovati bolje”, s fokusom na održivost.
Pristup – Razvoj politike i kapaciteta. Hrvatska ima vrlo obuhvatnu Strategiju zaštite prirode i
Akcijski plan za razdoblje 2017. – 2025. s dobro formuliranim strategijskim ciljevima, konkretnim
operativnim ciljevima i aktivnostima. Treba ih u potpunosti provesti. Sva zaštićena prirodna područja
trebaju revidirati i poboljšati svoje planove upravljanja kako bi se na odgovarajući način posvetila
očuvanju vrsta/tipova staništa Nature 2000. Treba razviti značajne napore i mehanizme provedbe kako
bi se osiguralo uklapanje u sektorske politike.
Potrebni resursi: održivi razvoj turizma u zaštićenim prirodnim područjima iziskuje znatne resurse,
vjerojatno u rasponu od nekoliko stotina milijuna eura.
Očekivane koristi: raznovrsna i dobro zaštićena priroda; ekonomski održiva zaštićena područja
prirode uz veće zapošljavanje lokalnog stanovništva; dobro vođena mreža Natura 2000.
Potrebne akcije
1. Nastaviti s provođenjem aktivnosti određenih u Strategiji zaštite prirode i Akcijskom planu.
2. Pripremiti i provesti plan upravljanja usklađen s uvjetima Nature 2000 i plan posjetitelja za svako
zaštićeno područje u cilju diverzifikacije turističke ponude.
3. Ojačati kapacitete sustava zaštite prirode i drugih dionika razvojem i pružanjem stalne izgradnje
kapaciteta za osoblje, vodiče i druge koji rade u zaštićenim prirodnim područjima kao i za dionike
i opću javnost. Zaposliti više ljudi u sektoru zaštite prirode, posebno u administraciji koja radi na
izdavanju dozvola za poduzimanje izmjena u zonama Nature 2000.
4. Pojačati suradnju s drugim sektorima promjenama politike ili mehanizmom provedbe koji treba
primjenjivati strategije zaštite prirode planskim dokumentima i sektorskim strategijama te osigurati
da zaštita prirode bude u potpunosti uklopljena u relevantne sektorske strategije. I javni i privatni
sektor kao i opća javnost trebaju razumjeti da priroda/ekosustavi nisu prepreka rastu nego osnova
za održiv rast. Nije dovoljno da gospodarski sektori samo usklade svoje obveze s onim što proizlazi
iz strateške procjene utjecaja na okoliš, procjene utjecaja na okoliš i ocjene prihvatljivosti za
ekološku mrežu, nego je potrebno da se pobrinu da ne bude negativnih učinaka na
prirodu/ekosustave. Trebaju ići korak dalje i tražiti usvajanje i provođenje rješenja na prirodnoj
osnovi kojima je cilj postići i ekonomski prosperitet i pozitivan učinak na prirodu/ekosustave.
5. Osigurati financiranje za upravljanje mrežom Natura 2000. Sporazumjeti se s nadležnim vlastima
i osigurati fiksan iznos jedinica iz Plana trgovine emisijom za financiranje upravljanja mrežom
Natura 2000.
Okoliš 50
Upravljanje rizicima
Potencijalni rizici Mjere ublažavanja
Uprave zaštićenim prirodnim područjima nisu stručne ni zainteresirane za navedene akcije.
Visokokvalitetna, motivirajuća izgradnja kapaciteta i programi tehničke pomoći pod vodstvom poticajnih i stručnih konzultanata.
Premalo jedinica ETS-a izdanih sektoru zaštite prirode, većina dana velikim poduzećima za plin i električnu energiju.
Lobiranje na najvišim razinama donošenja politike i kod centara političke moći; priprema analiza troškova i koristi koje pokazuju ekonomske koristi od postojanja dobro vođene mreže Natura 2000.
4.4.3 Poboljšati multisektorski pristup integriranoj zaštiti i upravljanju morskim okolišem i
obalnim područjem
Problem – Hrvatska nedovoljno podržava provedbu integrirane zaštite i upravljanja morskim okolišem
i obalnim područjem. Integracija prostornog i ekonomskog planiranja kao i zaštita okolišne, prirodne i
kulturne baštine nisu dovoljni. Uzrok je velikim dijelom nedostatak informacija te neodgovarajući
tehnički i institucionalni kapaciteti, što sprečava objedinjeno djelovanje potrebno za provedbu
integriranog upravljanja zaštitom morskog okoliša i obalne zone.
Pristup – Hrvatska već ima sveobuhvatan Program mjera za zaštitu i upravljanje morskim okolišem
i obalnim područjem30 s dobro formuliranim strateškim prioritetima, konkretnim operativnim ciljevima
i mjerama. No važno je osigurati da ih se provodi u praksi kao i da ključne odredbe zakona koji se
odnose na zaštitu okoliša, prostorno planiranje, izgradnju, ribarstvo i druga pitanja mora budu u skladu
s odredbama Programa.
Potrebni resursi: približno 5 – 10 milijuna eura.
Očekivane koristi: dobro vođeni i zaštićeni morski okoliš i obalno područje nude niz ekonomskih
(posebice u sektorima turizma i ribarstva), okolišnih i socijalno-kulturnih koristi. Pružaju mogućnosti
zapošljavanja lokalnog stanovništva i poboljšavaju životne uvjete.
Potrebne akcije
1. Osigurati primjereno institucionalno uređenje za koordinaciju, monitoring i evaluaciju provedbe
pristupa integrirane zaštite i upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem.
2. Razviti skup indikatora za monitoring održivosti integrirane zaštite i upravljanja morskim okolišem
i obalnim područjem.
3. Ojačati kapacitete relevantnih dionika razvijanjem i pružanjem trajne izgradnje kapaciteta za
stručnjake i opću javnost.
4. Pojačati suradnju s drugim sektorima koji bi trebali provoditi integriranu zaštitu i upravljanje
morskim okolišem i obalnim područjem te osigurati da se taj pristup potpuno uklopi u relevantne
sektorske programe i mjere.
Okoliš 51
Upravljanje rizicima
Potencijalni rizici Mjere ublažavanja
Nedostatak interesa za provođenje integrirane zaštite i upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem u praksi.
Izgradnja kapaciteta i programi informiranja koji pružaju informacije o koristima integrirane zaštite i upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem.
Provedba integrirane zaštite i upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem teška je zbog nedostatnog uklapanja i sektorske koordinacije među zaštitom okoliša, prostornim uređenjem, izgradnjom, ribarstvom i drugim pomorskim pitanjima.
Funkcionalno institucionalno uređenje i procedure koje omogućuju monitoring i evaluaciju o tome koliko je integrirana zaštita i upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem uspješno uklopljena u sektorske programe i mjere i primijenjena u praksi.
4.5 Preporuke za dugoročnu politiku (8 – 10 godina)
4.5.1 Izgraditi moderan i uspješan vodni sektor koji podržava ekonomski rast i inkluzivan
razvoj Hrvatske te štiti bogatstvo njezina okoliša za sve
Problem – Dugoročna politika ima potencijal transformirati i pokrenuti novu inovativnu agendu za
vodni sektor u Hrvatskoj. No iskorištavanje globalnih mogućnosti inovacije i tehnologije kao i
proaktivno upravljanje klimatskim rizicima iziskivat će produktivan sektor okrenut budućnosti s jakim
modernim institucijama, djelotvornim pružanjem usluga te održivim i zaštićenim vodnim resursima.
Nastavljajući se na preporuke za kratkoročnu i srednjoročnu politiku, to će iziskivati stvaranje novog
načina planiranja vodnog sektora i institucija za upravljanje vodnim uslugama i određivanje njihove
vrijednosti, usklađivanje poticaja za produktivne i djelotvorne institucije vodnih usluga, pokretanje
ulaganja i zaštitu vodnog bogatstva.
Pristup – Skup koordiniranih dugoročnih mjera na nacionalnoj i lokalnoj razini radi stvaranja i
održavanja održivih i pristupačnih vodnih usluga koji osigurava održivo ispunjavanje uvjeta ODV-a o
stanju voda.
Potrebne akcije
1. Uskladiti i ojačati poticaje koji stimuliraju modernizaciju pružatelja usluga vodoopskrbe i odvodnje
(VOO) prema operativnoj i financijskoj održivosti, dobroj praksi i održivosti. Ojačati financijsku
vitalnost komunalnih službi kako bi se osigurali održivost i pristup financijskim tržištima
propisima, reorganizacijama sektora i poticanjem uspješnosti. To bi obuhvatilo i postupno
određivanje cijene vodnih i popratnih usluga tako da odražava ekonomsku vrijednost tog resursa.
2. Još aktivnije koristiti prirodno vodno bogatstvo Hrvatske kao podršku ekonomskom rastu.
Povećanje kakvoće stanja površinskih voda koje je rezultat boljeg pročišćavanja otpadnih voda,
boljeg upravljanja onečišćenjem iz raspršenih izvora i postupna primjena mjera hidromorfološke
obnove omogućit će Hrvatskoj da se nastavi koristiti svojim bogatstvom kao polugom za turizam,
poljoprivredu i koristi ekosustava.
Cilj: Osigurati dugoročno operativno održivo i ekonomski pristupačno pružanje vodnih usluga za
stanovništvo i ekonomiju.
Potrebni resursi: Manji nego u prethodnom razdoblju, ali i dalje će biti potrebna znatna ulaganja
(od nekoliko stotina milijuna eura) radi trajnog unapređivanja infrastrukture. Očekuje se da uloga
kohezijskih fondova EU-a u pokrivanju tih potreba za ulaganjima bude znatno niža negoli u kratkom i
Okoliš 52
srednjem roku ili da posve nestane, što upućuje na to da će financiranje trebati pokrivati tarifama i
transferima te se dalje koristiti vodnim bogatstvima zemlje i održavati ih.
Očekivane koristi: (i) čišći okoliš i zdravije stanovništvo i (ii) ekonomski razvoj i rast (turizam,
poljoprivreda, urbani razvoj itd.).
Upravljanje rizicima
Potencijalni rizici Mjere ublažavanja
Nedostatak političke obveze da se osigura financiranje održivog dugoročnog pružanja usluga.
Angažiranje nacionalnih tijela za programe i mjere te regulaciju u svrhu usvajanja i primjene određene razine tarifa da se osigura potpuno pokrivanje troškova.
Nedostatna svijest javnosti o stanju/nastojanjima i važnosti postizanja dobrog stanja kvalitete vode, što dovodi do nedostatka pritiska na donositelje politike na višim razinama vlasti.
Kontinuirano medijsko djelovanje, istaknutija uloga obrazovanja za okoliš u školama te jačanje civilnog društva i NVO-ova.
Poljoprivredni sektor nema poticaja da smanji ispuštanje nutrijenata.
Pritisci iz EK-a i nacionalne vlade u kombinaciji s uvođenjem plana financijskih poticaja radi smanjivanja upotrebe gnojiva na odabranim područjima.
4.5.2 Osigurati poticaj za prijelaz u kružnu ekonomiju
Problem – Hrvatska određuje svoj profil, a na neki način i brend, kao „Zelena Hrvatska” ili „Vidljiva
Hrvatska” – zemlja neiskvarena okoliša i lijepe prirode. Stoga je još važnije da Hrvatska ojača svoju
politiku okoliša. Hrvatska suboptimalno upravlja otpadom i otpadnim vodama te vodi ekonomiju koja
je ugljično prilično intenzivna.
Pristup – Predlaže se izraditi dugoročan (desetogodišnji) program koji podupire usvajanje kružne
ekonomije u Hrvatskoj. Program se temelji na planu usklađenog djelovanja za razvoj kružne ekonomije.
Taj pristup teži integriranju gospodarenja otpadom, energetike, klimatskih promjena, upravljanja
izgradnjom i drugih programa i mjera u sveukupnu objedinjenu strategiju. Višesektorski pristup toj temi
ograničen je. Uz odvojeno prikupljanje otpada koje predstavlja temelj kružne ekonomije, treba uključiti
i sudjelovanje privatnog sektora, poduzetnika, istraživanja i razvoja. Fokus treba proširiti s recikliranja
na dizajn i proizvodnju kao i na potrošnju.
Cilj treba biti uvođenje skupa pouzdanih zakonskih, ekonomskih i informacijskih instrumenata koji
će omogućiti usvajanje kružne ekonomije u Hrvatskoj.
Potrebni resursi: znatni troškovi za vladu i poslovni sektor, približno milijardu eura.
Očekivane koristi: resursno i energetski djelotvornija ekonomija, manje otpada i onečišćenja,
zdraviji okoliš i stanovništvo.
Potrebne akcije
1. Pripremiti akcijski plan za kružnu ekonomiju koji obuhvaća skup instrumenata zakonodavne,
ekonomske i informativne politike.
2. Uspostaviti institucionalno uređenje koje omogućuje pouzdanu provedbu akcijskog plana.
3. Osigurati financiranje za provedbu akcijskog plana.
4. Provoditi akcijski plan za kružnu ekonomiju.
5. Pratiti i evaluirati provedbu akcijskog plana za kružnu ekonomiju.
Okoliš 53
Upravljanje rizicima
Potencijalni rizici Mjere ublažavanja
Političari, uprava, znanstvenici, mediji i opća javnost nisu dovoljno zainteresirani za kružnu ekonomiju.
Informativne/medijske kampanje koje pokazuju nužnost i koristi uvođenja kružne ekonomije.
Dionici nisu zainteresirani za obuku i druge programe podizanja svijesti o kružnoj ekonomiji.
Kvalitetni programi motiviranja, izgradnje kapaciteta i tehničke pomoći pod vodstvom poticajnih i stručnih konzultanata.
Okoliš 54
5 Horizontalna pitanja i njihov utjecaj na javne politike
Pitanja okoliša po naravi su međusektorska. Prirodni kapital proizvodi dobra i usluge koje koriste nizu
sektora kao što su poljoprivreda, šumarstvo, energetika, turizam itd. Uplivi na okoliš često su rezultat
gospodarske aktivnosti u različitim sektorima (Tablica 4). Primjera je obilje. Onečišćenost zraka rezultat
je emisija iz sektora energetike i prijevoza, jednako kao i emisije stakleničkih plinova. U uzroke
onečišćenja vode ubrajaju se ocjeđivanje i procjeđivanje hraniva iz poljoprivrednog sektora. Usto, uplivi
nepogoda i klimatskih promjena djeluju na niz ekonomskih sektora i ti se sektori trebaju prilagoditi kako
bi izbjegli i na minimum sveli uplive klime. Kao rezultat, premda su potrebne intervencije specifične za
pojedine sektore, a mnoge od njih prikazane su u 4. poglavlju, horizontalna pitanja također traže
intervencije koje obuhvaćaju više sektora.
Tablica 4. Politika okoliša: ključna pitanja okoliša i obuhvaćeni sektori
Pitanje okoliša Obuhvaćeni sektori
Očuvanje prirode Poljoprivreda, šumarstvo, turizam, gospodarenje vodama
Gospodarenje vodama Industrija, poljoprivreda, urbano, zaštita prirode (rješenja na prirodnoj osnovi)
Gospodarenje otpadom Kućanstva, industrija, uslužni sektor
Onečišćenje zraka lebdećim česticama PM2,5
Energetika, transport, poljoprivreda (zbog amonijaka – plina prethodnika sekundarnog PM)
Onečišćenje zraka amonijakom Poljoprivreda
Zeleni gradovi Prostorno planiranje, energetika, transport, poljoprivreda (gradsko ratarstvo), zaštita prirode
Klimatske promjene i nepogode Energetika, transport, poljoprivreda, šumarstvo, industrija, turizam
Politiku i mjere okoliša treba bolje uklopiti u sektorske politike. Budući da sektori djeluju na
okoliš, a okoliš djeluje na sektore, uspješna provedba svake politike okoliša u velikoj mjeri ovisi o
uklapanju u sektorske politike. Koordinacija i planiranje za mjere politike okoliša u nadležnosti su
Ministarstva zaštite okoliša i energetike (MZOE), no provedba mjera koje se odnose na pitanja okoliša
iziskuje podršku drugih sektora. To se odnosi na rješavanje onečišćenja zraka i za ublažavanje
klimatskih promjena i prilagodbu na njih. Neindustrijska proizvodnja energije i transport dva su najveća
izvora onečišćenja zraka i značajan izvor emisija stakleničkih plinova. Premda MZOE može postaviti
standarde kvalitete zraka i odrediti ciljeve smanjivanja emisija stakleničkih plinova, bit će potrebne
politike i programi u sektoru energetike i transporta da bi se riješilo problem onečišćenje zraka i smanjilo
emisije. Slično tome, bit će potrebne specifične strategije i programi po sektorima radi prilagodbe
promjenama klime i stvaranja otpornosti na klimu.
Rješenja na prirodnoj osnovi mogu pružiti održive alternative za rješavanje niza okolišnih izazova
kao što su onečišćenje zraka, promjene klime, sigurnost vode, onečišćenje vode itd. Ta su rješenja
ekonomična i istodobno donose koristi i za okoliš i za društvo. Zeleni krovovi i zidovi u urbanim
sredinama mogu se koristiti za ublažavanje utjecaja visokih temperatura, zahvaćanje kišnice,
ublažavanje onečišćenja zraka te poslužiti kao ponori ugljika i ujedno doprinijeti povećanju
bioraznolikosti. Rizike poplava moguće je smanjiti određivanjem retencijskih područja i upravljanjem
njima te povećavanjem apsorpcijskog kapaciteta tla za vodu (izgradnjom organske tvari tla) u
poljoprivrednim i drugim tlima. Ipak, takva se rješenja rijetko uključuju u sektorske strategije.
Okoliš 55
Okvir 1. Mogućnosti intregracije politike okoliša u sektorske politike – primjer poljoprivrednog
sektora
Poljoprivredni sektor dobar je primjer kako se mjere politike okoliša mogu uklopiti u sektorsku politiku. Uklapanje
sljedećih okolišnih aspekata može ojačati poljoprivrednu politiku:
Onečišćenje zraka – Hrvatska ne zadovoljava gornju granicu amonijaka određenu Uredbom o nacionalnim
obvezama smanjenja emisija određenih onečišćujućih tvari u zraku u Republici Hrvatskoj (NN 76/18). Na
poljoprivredu otpada gotovo 85 % ukupne emisije amonijaka i sektor je koji drži ključ rješenja problematike
emisija amonijaka. Poljoprivredna politika mogla bi uvesti konkretan program ili skup mjera za smanjivanje
emisije amonijaka.
Ublažavanje klimatskih promjena i prilagodba na njih – klimatske promjene pogađaju sektor poljoprivrede više
negoli ijedan drugi. Usto, poljoprivreda je i sama izvor klimatskih promjena. Bilo bi moguće razviti i među
poljoprivrednicima promovirati skup mjera ublažavanja i prilagodbe na klimatske promjene koje su specifične za
poljoprivredu. Na primjer, dobar početak mogao bi biti uvođenje konkretnih mjera i potpora za promicanje
pohrane ugljika u tlu u sklopu Mjere 10 Programa ruralnog razvoja.
Zaštita voda – Hrvatska je jedna od najlošijih zemalja članica EU-a u pogledu eutrofikacije površinskih voda.
Eutrofikaciju uzrokuje prevelika koncentracija dušika i fosfora u vodi koja gotovo u cijelosti potječe iz
poljoprivrede. Poljoprivredna politika mogla bi riješiti ovaj problem tako što bi mnoga područja (ili cijelu zemlju,
kako su učinile mnoge države članice) proglasila područjima ranjivima na nitrate (ona trenutačno pokrivaju svega
oko 5 % korištenog poljoprivrednog zemljišta). Akcijski program zaštite voda od onečišćenja uzrokovanog
nitratima poljoprivrednog podrijetla mogao bi propisati strože granične vrijednosti unosa dušika u tlo za pojedine
poljoprivredne kulture (sadašnje granične vrijednosti za neke kulture dvostruko su više nego, primjerice, u
Nizozemskoj – zemlji koja ima najviše prinose u EU-u.).
Zaštita prirode – Poljoprivreda je posebice važna za očuvanje bioraznolikosti. Godine 2014. poljoprivredne
površine zauzimale su čak 26 % ekološke mreže Natura 2000 u Hrvatskoj, što je više negoli u ijednoj drugoj
državi članici EU-a7. Ministarstvo poljoprivrede moglo bi iz ekološki značajnih površina (EZP) isključiti kulture
rijetkog sklopa koje fiksiraju dušik, osobito soju, jer su one štetne za bioraznolikost, a hraniva koja se iz njih gube
onečišćuju vodu. MZOE je ovo već preporučilo 2014. godine, na osnovi studija63,64 projekta koji je financirala
Svjetska banka.
Sektorski specifične analitičke podloge za transport, energetiku i poljoprivredu donose pregled
programa i mjera koje će biti potrebne za rješavanje upliva na okoliš kako bi se snizilo ugljični intenzitet
ovih sektora i prilagodilo uplivima klime (vidjeti tablice 5 i 6). No bit će potrebne i međusektorske
intervencije. Na primjer, kako bi se osiguralo uklapanje potreba prilagodbe u konkretne sektorske
investicije i strategije, treba provesti niz mjera, uključujući:
• jačanje mehanizma koordinacije za Povjerenstvo za međusektorsku koordinaciju za politiku i
mjere za ublažavanje i prilagodbu klimatskim promjenama podizanjem njegova statusa.
Primjerice, treba razmotriti mogućnost da predsjednik Povjerenstva bude predsjednik vlade,
• povezivanje financija sektora s uvjetima koji traže da strategije i programi sektora budu
provjereni sa stajališta klime. Razviti i institucionalizirati mehanizam koji osigurava da se
procijene klimatske rizike i provede klimatska analiza,
• uklapanje mjera prilagodbe u sustav prostornog planiranja,
• stvaranje nacionalnog plana prilagodbe za obalna područja (sada ga ima samo jedna županija)
koja su posebice ranjiva na upliv klimatskih promjena, sa strategijama posebno određenima po
sektorima,
• jačanje kapaciteta za istraživanje i upravljanje za procjenu pojavljivanja i rizika nepovoljnih
upliva i prilagodbe.
Okoliš 56
Tablica 5. Specifične sektorske strategije za smanjivanje emisija stakleničkih plinova (Izvor:
Analitičke podloge o sektorima transporta i energetike):
Transport Prvenstveni mehanizam kojim Hrvatska može postići smanjivanje emisije u sektoru transporta u bliskoj i srednjoročnoj budućnosti jest prijelaz s cestovnog transporta. Potencijalna ulaganja uključuju: (i) proširenje i poboljšanje prigradskih željezničkih usluga u Zagrebu i Splitu; (ii) razvoj željezničke povezanosti luke Rijeka i u unutrašnjosti između Škrljeva i Ogulina radi ubrzanja pristupa koridoru RH2 i (iii) razvoj industrijskog klastera električne mobilnosti oko domaćeg šampiona električne mobilnosti u Hrvatskoj (Automobili Rimac).
Energetika Hrvatska je izradila Strategiju za smanjenje emisije ugljika i ažurira Energetsku strategiju. One će zajedno dovesti do formuliranja Nacionalnog akcijskog plana za energetiku i klimatske promjene. Postoji jasna i hitna potreba za obnovom zgrada radi unapređenja energetske učinkovitosti. Hrvatska treba odrediti prioritete kategorija zgrada za obnovu,što se može pospješiti istraživanjem troškova i koristi. Npr. Hrvatska bi mogla razmotriti treba li prioritet pri obnovi zgrada dati zgradi u javnom vlasništvu u gradu Zagrebu i privatnim hotelima smještenima uglavnom uz obalu Jadrana. Usto, Hrvatska se mora fokusirati na EE/EI u prijevozu, uključujući pripreme za očekivani porast elektrifikacije cestovnog transporta i širenje alternativa željezničkog i vodenog transporta. Još su potrebne mjere promicanja energetske učinkovitosti u siromašnim kućanstvima, posebice poboljšavanjem izolacije stambenih zgrada, zamjenom električnih uređaja i peći na biomasu za grijanje/kuhanje (s dodatnim koristima poboljšanja kakvoće unutarnjeg zraka). To traži rad s vlasnicima ranjivih domova kako bi se osiguralo poboljšanje učinkovitosti. Kad je riječ o ponudi, Hrvatska mora krenuti naprijed uvođenjem najsuvremenijih plinskih turbina s kombiniranim ciklusom i povećanjem učinkovitosti gradskog centralnog grijanja.
Tablica 6. Učiniti poljoprivredu u Hrvatskoj klimatski otpornijom (Izvor: Policy Note on
Bioeconomy)
Postupci koji se promiču u sklopu klimatski pametnih sustava proizvodnje mogu donijeti važne koristi za okoliš dok jačaju klimatsku otpornost. Organska i klimatski pametna proizvodnja, koja u planiranje i razvoj održivih proizvodnih sustava poljoprivrede, ribarstva i akvakulture sustavno integrira i aspekte klimatskih promjena, nudi raznovrsne koristi po okoliš i može biti važan dio paketa strategija za poboljšanje otpornosti poljoprivredno-prehrambenog sustava u Hrvatskoj. Poljoprivredni postupci kao što su plodored, konzervacijska obrada tla, pokrovni usjevi, kompostiranje i integrirana zaštita bilja i zaštita od korova posebice imaju već široko dokazano pozitivno djelovanje na okoliš i klimatsku otpornost u obliku bolje kakvoće tla i usluga ekosustava te podzemnih i površinskih voda. Usto, instrumenti upravljanja rizicima ili prenošenja rizika, kao što je osiguranje na osnovi indeksa, mogu pomoći u svladavanju preostalih klimatskih rizika. Uključivanje problema klimatskih promjena u politike i programe poljoprivredno-prehrambenog sektora obuhvaća: (i) Analitiku: moraju se utvrditi područja i podsektori ranjivi na klimatske promjene te valja procijeniti potrebe i mogućnosti za mijenjanje kultura, vrsta/odlika i postupaka kao odgovor na klimatske trendove; (ii) Planiranje i budžetiranje: mjere prilagodbe na klimu i ublažavanja promjena fokusirane na rješavanje ključnih slabosti, potreba i mogućnosti moraju se uklopiti u nacionalne programe i programe podrške poljoprivredno-prehrambenom sektoru koje financira EU; (iii) Provedba i praćenje: valja iskoristiti snagu participativnih pristupa razvoju radi efektivne koordinacije i provedbe akcija prilagodbe i ublažavanja klimatskih promjena, uključujući javne i privatne aktere te aktere civilnog društva na ključnim proizvodnim krajolicima i teritorijima, dok napredovanje provedbe valja pratiti i vrednovati u skladu s uvjetima izvještavanja CAP i CFP/IMF.
Okoliš 57
6 Prijedlog plana provedbe
6.1 Zaštititi, očuvati i unaprijediti prirodni kapital
Plan ubrzanja napretka u poboljšanju gospodarenja otpadom
Početak od Podakcije Odgovorne organi-
zacije
T0 + 6 mjeseci • Pripremiti funkcionalni pregled sektora otpada
• Reformu politike fokusirati na: a) usklađivanje s novim paketom
EU-a o kružnoj ekonomiji i otpadu; b) dodjelu sredstava u skladu
s novim Operativnim programom 2021. – 2027. koji s baratanja
rezidualnim otpadom prelazi na razdvojeno prikupljanje i recikli-
ranje, i c) jačanje regulativnog okvira novim nadzorom i poti-
cajima (uvesti porez na deponije i druge ekonomske poticaje za
razdvojeno prikupljanje)
MZOE, Fond za zaštitu
okoliša i energetsku
učinkovitost (FZOEU)
• Fokusirati se na razvoj regionalnih planova gospodarenja otpa-
dom s poslovnim planovima, omogućiti interno i eksterno zapo-
šljavanje, što omogućuje pomicanje fokusa s odlaganja na de-
ponije na razdvojeno prikupljanje i stvaranje ekonomije razmjera
za kružnu ekonomiju
• Formirati koaliciju jedinica lokalne samouprave (JLS) za sudjelo-
vanje u regionalnim planovima
• Pripremiti strategiju komunikacije sa svim dionicima.
• Odlučiti o pokusnoj regiji (sugestija: slavonske županije)
MZOE, FZOEU, Vlada,
jedinice regionalne
samouprave (JP/RS),
JLS i privatni sektor
Sljedećih 12
mjeseci
• Izraditi plan kružne ekonomije.
• Izraditi i provesti strategije za otoke koje bi riješile uska grla pov-
ezana s organizacijskom i financijskom složenosti prijenosa ot-
pada s otoka na kopno
MZOE, FZOEU, Vlada,
JP/RS, JLS i privatni
sektor
Sljedećih 12
mjeseci
• Pripremiti pokusne glavne planove i poslovne planove oko CGO-
a s fokusom na razdvojeno prikupljanje.
• Odrediti ulaganja i pripremiti tehničku dokumentaciju za ulaganja
• Osigurati sredstva EU-a i sredstva za sufinanciranje za provedbu
regionalnih planova gospodarenja otpadom
MZOE, FZOEU, Vlada,
JP/RS, JLS i privatni
sektor
Plan unapređenja upravljanja zaštićenim prirodnim područjima i mrežom Natura 2000
Početak od Pod-akcije Odgovorne organi-
zacije
T0 sve do
2025.
• Nastaviti provedbu aktivnosti određenih u Strategiji i Akcijskom
planu zaštite prirode
MZOE, institucije koje
upravljaju zaštićenim
prirodnim područjima i
područjima Natura
2000
T0 + 48
mjeseci
• Poduzeti administrativne korake potrebne za pokretanje postupaka
javne nabave za pripremu planova upravljanja usklađenih s
uvjetima Nature 2000 i plana posjetitelja za svako zaštićeno pri-
rodno područje
• Objaviti javne natječaje
• Dovršiti natječaje i sklopiti ugovore s organizacijama koje pobijede
MZOE, institucije koje
upravljaju zaštićenim
prirodnim područjima i
područjima Natura
2000
Okoliš 58
Početak od Pod-akcije Odgovorne organi-
zacije
• Pripremiti nacrte planova upravljanja i posjeta
• Raspraviti o nacrtima planova upravljanja i posjeta i prikazati ih di-
onicima
• Uručiti konačne planove upravljanja i posjeta i odobriti/usvojiti ih
T0 + 48
mjeseci
• Sačiniti pregled potrebnog broja i profila stručnjaka koje treba do-
datno zaposliti u sektoru zaštite prirode
• Poduzeti potrebne administrativne korake za pokretanje zapošlja-
vanja
• Objaviti javne natječaje za radna mjesta
• Dovršiti natječaje i sklopiti ugovore s odabranim kandidatkin-
jama/kandidatima. Razmotriti njihovo uključivanje u program
izgradnje kapaciteta prikazan u nastavku
• Procijeniti potrebe za izgradnjom kapaciteta radi mapiranja potreba
za jačanjem kapaciteta osoblja, vodiča i drugih ljudi koji rade na
zaštićenim prirodnim područjima kao i drugih dionika
• U skladu s tim oblikovati program izgradnje kapaciteta
• Provesti planirani program izgradnje kapaciteta (ako ga trebaju
izvesti vanjski stručnjaci, na vrijeme pokrenuti javnu nabavu ili
druge potrebne administrativne postupke)
• Evaluirati provedbu programa izgradnje kapaciteta
MZOE, institucije koje
upravljaju zaštićenim
prirodnim područjima i
područjima Natura
2000
T0 + 72
mjeseca
• Uspostaviti međuresornu Radnu grupu za praćenje; jesu li okolišni
ciljevi i mjere potpuno uklopljene u odgovarajuće sektorske politike
• Odrediti 1 pokusni projekt – 2 pokusna projekta za testiranje
izvedivosti rješenja na prirodnoj osnovi u relevantnim sektorima
• Osigurati financiranje i provesti pokusne projekte rješenja na pri-
rodnoj osnovi
• Evaluirati (i) uklapanje politika okoliša u sektorske politike i (ii)
okolišne, ekonomske i društvene izvodivosti testiranih rješenja na
prirodnoj osnovi
MZOE
T0 + 12
mjeseci
• Sklopiti sporazum s nadležnim vlastima i osigurati fiksni iznos
jedinica Plana trgovine emisijama kako bi se omogućilo financi-
ranje upravljanja mrežom Natura 2000
• Objaviti sporazum u Narodnim novinama ili ga na drugi način
učiniti službenim
• Osigurati (ako jeto potrebno) dodatno financiranje upravljanja
mrežom Natura 2000
MZOE
Plan za poboljšanje multisektorskog pristupa integriranoj zaštiti i upravljanju morskim okolišem i
obalnim područjem
Početak od Podakcije Odgovorne organi-
zacije
T0 + 12
mjeseci
• Uspostaviti primjereno institucionalno uređenje za praćenje jesu li
operativni ciljevi i mjere integrirane zaštite i upravljanja morskim
okolišem i obalnim područjem u cijelosti uklopljene u odgovarajuće
sektorske politike
• Razviti skup pokazatelja za praćenje i evaluaciju provedbe uvjeta
određenih u Programu mjera za zaštitu i upravljanje morskim
okolišem i obalnim područjem
• Ojačati suradnju unutar i između sektora koji trebaju provoditi in-
tegriranu zaštitu i upravljanje morskim okolišem i obalnim po-
dručjem i osigurati da ona bude u cijelosti uklopljena u odgova-
rajuće sektorske politike
MZOE, Ministarstvo
graditeljstva i prostor-
nog uređenja (MGPU),
Ministarstvo poljop-
rivrede (MP)
Okoliš 59
Početak od Podakcije Odgovorne organi-
zacije
Sljedećih 12
mjeseci
• Evaluirati koliko se uspješno provodi integrirana zaštita i uprav-
ljanje morskim okolišem i obalnim područjem. Uključiti i analizu
troškova i koristi, po mogućnosti uzimajući u obzir pozitivne i nega-
tivne eksternalije. Ako je za provedbu te evaluacije potrebna
vanjska ekspertiza, pobrinuti se da se na vrijeme pokrene postu-
pak javne nabave ili drugi potrebni administrativni postupci
MZOE, MGPU, MP
Sljedećih 36
mjeseci
• Uspostaviti i provesti program izgradnje kapaciteta s relevantnim
dionicima, uključujući stručnjake i opću javnost
MZOE, MGPU, MP
6.2 Promicati resursno djelotvornu i niskougljično gospodarstvo
Plan ostvarivanja uvjeta Direktive o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda i provedbe procesa
reorganizacije i poboljšanja djelotvornosti vodnih komunalnih službi
Početak od Podakcije Odgovorne organi-
zacije
T0 + 2
mjeseca
• Pregled stanja i preporučene akcije na poboljšanju
• Procijeniti M i E
MZOE
T0 + 6 mjeseci • Odrediti prioritet ulaganja
• Pripremiti vremenski raspored i Akcijski plan
Hrvatske vode
T0 + 12
mjeseci
• Pripremiti strategiju financiranja JLS-ovi i vodne komu-
nalne službe
Plan davanja poticaja prijelazu na kružno gospodarstvo
Početak od Podakcije Odgovorne organi-
zacije
T0 + 12
mjeseci
• Uspostaviti međuresorno Izvršno tajništvo za kružnu ekonomiju s
financijama i ovlastima za facilitiranje regulativnih i drugih političkih
intervencija. Uključiti privatni sektor i akademsku zajednicu
• Pokrenuti pripreme Akcijskog plana za kružnu ekonomiju. Osigurati
financiranje za njegovu pripremu
• Započeti s dobrom praksom kružnoga gospodarstva već dokaza-
nom u EU-u, poput: zabrane plastike za jednokratnu upotrebu, poti-
canja pokusnog uvođenja gradova i otoka bez plastike, započin-
janja projekta kružnoga gospodarstva povezanog s građevinskim
otpadom i otpadom od rušenja koji bi se primjenio u čitavoj zemlji
Vlada, MZOE, MGPU,
Ministarstvo financija
(MF)
Sljedećih 12
mjeseci
• Pripremiti nacrt Akcijskog plana za kružnu ekonomiju (uključiti
strategije za uključivanje privatnog sektora)
• Raspraviti o nacrtu Akcijskog plana i izložiti ga dionicima te usvojiti
konačni Akcijski plan za kružno gospodarstvo
• Pratiti i evaluirati provedbu Akcijskog plana
Tvrtke koje pobijede
na natječaju, MZOE,
MGPU, MF
Sljedeća 72
mjeseca
• Osigurati financiranje za provedbu Akcijskog plana za kružno gos-
podarstvo
• Uspostaviti odgovarajuće institucionalno uređenje
• Provesti Akcijski plan
• Na osnovi prvih iskustava regionalnih planova identificirati tehničke
uvjete za recikliranje i pripremiti strategiju tržišta materijala za reci-
kliranje, uključujući privatni sektor. Pogledati regionalne
Okoliš 60
Početak od Podakcije Odgovorne organi-
zacije
mogućnosti izvan Hrvatske. U skladu s tim revidirati program
sprečavanja otpada
• Pratiti i evaluirati provedbu Akcijskog plana
Plan pokretanja zelenog prostornog planiranja i stvaranja zelenih gradova
Početak od Podakcije Odgovorne organi-
zacije
T0 + 12
mjeseci
• Imenovati Radnu grupu za zelene gradove
• Pokrenuti pripremu Okvira za zelene gradove i sustava indikatora
MGPU, MZOE, MF
T0 + 60
mjeseci
• Provesti energičan program izgradnje kapaciteta za urbaniste i pro-
storne planere te dizajnere
MGPU
T0 + 36
mjeseci
• Revidirati građevinske propise, osobito za postojeće zgrade
• Uspostaviti pregled napuštenog i zapuštenog zemljišta i zgrada,
odrediti vrijednost slabo korištene ili napuštene imovine
• Pripremiti Strategijsko planiranje ponovnog razvoja bivšeg indus-
trijskog zemljišta
• Pripremiti program za upravljanje opadajućim i starećim populaci-
jama u gradovima
• Pripremiti Strategije održivog ponovnog razvoja određenih prioritet-
nih lokacija
• Pripremiti nove karte poplava
• Modernizirati hidrometeorološke službe i službe za rano upozo-
ravanje
MGPU, MZOE, MF
Sljedećih 12
mjeseci
• Pratiti i evaluirati društveno-ekonomske i okolišne utjecaje oglednih
projekata MGPU, MF
Plan za izgradnju modernog i uspješnog vodnog sektora koji podržava ekonomski rast i inkluzivni razvoj
Hrvatske te štiti njezino okolišno bogatstvo za sve
Početak od Pod-akcije Odgovorne organi-
zacije
T0 + 2
mjeseca
• Finaliziranje pravnog okvira za okrupnjavanje vodnih usluga MZOE, Hrvatske vode,
JLS-ovi, JP/RS, vodne
komunalne službe
Sljedećih
6 mjesei – 24
mjeseca
• Restrukturiranje i pravno usklađivanje sektora pružanja vodnih
usluga s novom reformom
JLS-ovi, JP/RS, vodne
komunalne službe
6.3 Štititi od rizika okoliša i klimatskih promjena
Plan smanjivanja onečišćenja zraka i emisija stakleničkih plinova te povećanja klimatske otpornosti
Hrvatske
Početak od Podakcije Odgovorne organi-
zacije
T0 + 12
mjeseci
• Razviti program za podršku kupnje peći s poboljšanim izgaranjem
i/ili zamjene čvrstih goriva čišćim i za okoliš povoljnijim gorivima.
MZOE, FZOEU, MF,
MP
Okoliš 61
Početak od Podakcije Odgovorne organi-
zacije
(Napomena: za korisnike iz ruralnih područja to bi se moglo financi-
rati iz Fonda za ruralni razvoj)
• Pripremiti administrativne korake nužne za vođenje subvencija za
kupnju
• Napraviti PR kampanju koja promiče usvajanje novih peći i/ili zam-
jenu čvrstih goriva
• Javno objaviti (jedna objava ili više njih) subvencije
• Rješavati zahtjeve za subvencije i isplaćivati korisnike
T0 + 60
mjeseci
• Nastaviti sufinancirati kupnju električnih, punjivih hibridnih i hibrid-
nih vozila te obuke za ekovožnju
• Ojačati kontrolu i kažnjavati otvoreno spaljivanje komunalnog ot-
pada i/ili poljoprivrednog otpada na ruralnim i prigradskim po-
dručjima
MZOE, FZOEU, MP
T0 + 60
mjeseci
• Razviti plan o tome kako smanjiti emisiju amonijaka iz poljoprivrede
(po potrebi angažirati vanjske konzultante)
• Oblikovati i uvesti agro-ekološke mjere i popratna plaćanja (u
sklopu Programa ruralnog razvoja) za smanjivanje emisije amoni-
jaka iz poljoprivrede
• Provesti mjere iz plana smanjivanja amonijaka
• Pratiti i evaluirati provedbu plana smanjivanja amonijaka
MP, MZOE
T0 + 24
mjeseca
• Razviti sustav podrške (usluge savjetovanja) za jačanje JLS-ova
kako bi mogli uspješno provoditi mjere smanjivanja emisija u zrak
• Osigurati financiranje za provedbu
• Pratiti i evaluirati provedbu podrške
MZOE, MF
T0 + 48
mjeseci
• Poduzeti administrativne korake potrebne za pokretanje postupka
javne nabave za pripremu inventure količine onečišćenja zraka
koje stiže prekograničnim emisijama i procjene s time povezane
štete. Osigurati financiranje za pripremu te inventure
• Objaviti javni natječaj
• Dovršiti natječajni postupak i sklopiti ugovor s organizacijom koja je
pobijedila
• Pripremiti nacrt izvještaja o prekograničnim emisijama
onečišćivača zraka te s time povezanim štetama
• Raspraviti o nacrtu izvještaja i izložiti ga dionicima
• Podnijeti konačni izvještaj o prekograničnim emisijama
onečišćivača zraka i s time povezanim štetama
• Inicirati međunarodnu Radnu grupu u cilju smanjenja
prekograničnog onečišćavanja zraka iz elektrana zapadnog Bal-
kana
• Predložiti u Europskom parlamentu i pri Europskoj komisiji skup
konkretnih regulativnih, ekonomskih i informacijskih političkih in-
strumenata koji bi doveli do smanjenja onečišćavanja zraka iz el-
ektrana zapadnog Balkana
MZOE, FZOEU,
MVEP
T0 + 60
mjeseci
• Provesti program podizanja svijesti o prilagodbi na klimatske
promjene
• Ojačati ljudske i tehničke kapacitete za klimatsko modeliranje
• Razraditi indikatore upliva o provedbi strategije prilagodbe za ran-
jive sektore i društvo
• Uspostaviti sustav praćenja klime i ranog upozoravanja za prirodu
• Uspostaviti sustav proračunavanja zdravstveno-ekonomskih indi-
katora za uvjete povezane s klimatskim promjenama
• Proširiti Hrvatsku platformu za smanjivanje rizika od katastrofa na
sustav ranog upozoravanja vezanog uz klimatske promjene
• Ojačati kapacitet za provedbu nestrukturnih mjera za zaštitu od
poplava i suša
• Unaprijediti i modernizirati civilnu zaštitu i vatrogasnu službu
MZOE, Hrvatske vode,
Ministarstvo unutarnjih
poslova (MUP), Minis-
tarstvo obrane (MO)
Okoliš 62
Početak od Podakcije Odgovorne organi-
zacije
• Ojačati kapacitete za procjenu opasnosti i reagiranje tijekom ka-
tastrofa i nesreća povezanih s klimatskim promjenama
• Ojačati kapacitete za svladavanje posljedica porasta razine mora
Plan za osiguranje pouzdane i sigurne vodoopskrbe za cijelo stanovništvo i ekonomiju te razvoj planova
navodnjavanja za inkluzivan rast, za osiguranje zaštite ljudi i imovine od poplava i drugih nepovoljnih
učinaka vode
Početak od Podakcije Odgovorne organi-
zacije
T0 + 2
mjeseca
• Pregled stanja i preporučene akcije poboljšanja kako bi se osig-
urala pouzdanu i sigurnu vodoopskrbu
• Procijeniti M i E
MZOE
T0 + 6 mjeseci • Odrediti prvenstvo ulaganja kako bi se osigurala pouzdana i sig-
urna opskrba vodom
• Pripremiti vremenski raspored i akcijski plan
Hrvatske vode
T0 + 12
mjeseci
• Pripremiti strategiju financiranja kako bi se osigurala pouzdana i
sigurna opskrba vodom
JLS-ovi i komunalne
vodne službe
T0 + 5 mjeseci • Pregled stanja i preporučene akcije poboljšanja za postojeća uska
grla u provedbi Nacionalnog akcijskog plana za navodnjavanje
MP, Hrvatske vode,
RGUs,
T0 +12
mjeseci
• Odrediti prvenstvo ulaganja povezanih s navodnjavanjem
• Pripremiti Akcijski plan navodnjavanja, s vremenskom rasporedom
i strategijom financiranja
Hrvatske vode, MP
T0 + 4
mjeseca
• Priprema i provedba Plana upravljanja riječnim područjima 2021.
(PURS) i Plana upravljanja rizikom od poplava (PURPo)
Hrvatske vode
T0 + 6 mjeseci • Priprema i revizija postojećih višegodišnjih programa izgradnje ob-
jekata za regulaciju i zaštitu voda i melioraciju
• Pripremiti vremenski raspored i Akcijski plan za zaštitu od poplava i
drugih nepovoljnih učinaka vode
Hrvatske vode
T0 + 12
mjeseci
• Pripremiti strategiju financiranja za provedbu Akcijskog plana
zaštite od poplava i drugih nepovoljnih učinaka vode.
MZOE, Hrvatske vode
Okoliš 63
7 Strateški („Flagship”) projekti i programi
U ovom poglavlju predlaže se niz strateških projekata i programa posvećenih trima širokim izazovima
koji se nalaze pred Hrvatskom, usklađenih s okolišnim prioritetima EU-a: a) zaštititi, očuvati i
unaprijediti prirodni kapital; b) promicati resursno učinkovito i niskougljično gospodarstvo; c) upravljati
okolišnim, prirodnim i rizicima povezanima s klimatskim promjenama.
7.1 Poboljšanje gospodarenja otpadom i kretanje prema kružnom gospodarstvu
a) Opis strateškog („Flagship”) projekta.
Cilj je projekta uspostaviti temelje za kružno gospodarstvo u Hrvatskoj provedbom
regionalnog demonstracijskog oglednog projekta. S obzirom na niski kapacitet JLS-ova i razmjera
koje tipično iziskuju mrežne usluge kao što je gospodarenje otpadom, projekt će podržati razvoj
Regionalnog sustava gospodarenja otpadom na osnovi obuhvatnih glavnih planova i centara za
gospodarenje otpadom (CGO). Regionalni sustavi mogu pomoći u pomicanju fokusa s
rezidualnog otpada na razdvojeno prikupljanje i recikliranje stvarajući istovremeno ekonomiju
razmjera nužnu da bi se osigurala financijsku vitalnost pruženih usluga.
Ogledni projekt podržat će razvoj poslovnih planova za djelovanje CGO-ova, uključujući
njihove financijske modele. Planovi će se usredotočiti na potencijal za proširenje prikupljanja i
obrade materijala koji se mogu reciklirati i određivanje odabira tehnologije za CGO-ove, posebno
za razdvojeno prikupljanje otpada, uključujući biootpad koji traži kompostiranje, sortiranje
materijala koji se mogu reciklirati i obradu miješanog otpada koja omogućuje dobivanje energije
(gorivo iz otpada; proizvodnja ili rješenja otpad-u-energiju).
Projekt će također pomoći u osmišljavanju ekonomskih i regulativnih instrumenata za
poticanje razdvojenog prikupljanja otpada, kao što su porezi na deponije i zabrane deponija, te će
podržati njihovu provedbu. Takvi ekonomski instrumenti mogu utjecati na ponašanje potrošača
da stvaranje otpada svedu na minimum i pomoći praksi pružatelja usluga da se okrenu od
odlaganja na deponije i pojačaju odvojeno prikupljanje i recikliranje. Također će se isprobati i
financijski i zakonodavni mehanizmi za poboljšanje suradnje među jedinicama regionalne i
lokalne samouprave zaduženima za gospodarenje otpadom.
b) Relevantnost projekta za nacionalni strategijski okvir. Projekt je usklađen s obavezom
Hrvatske spram EU-a da prijeđe na kružnu ekonomiju u kontekstu gospodarenja otpadom i s
Ugovorom o pristupanju EU-u. Usto, projekt pridonosi sljedećim ciljevima navedenima u
nacionalnom strategijskom okviru: (i) Zelenoj Hrvatskoj, (ii) Konkurentnoj, poduzetnoj i
inovativnoj Hrvatskoj i (iii) Regionalnoj Hrvatskoj.
c) Ekonomski potencijal i iskorištenje. Razdvajanje otpada i stvaranje tržišta za materijale koji se
mgu reciklirati osnovni su koraci prema ostvarivanju resursne učinkovitosti i kružne ekonomije.
Kretanje prema takvoj ekonomiji moglo bi donijeti niz koristi, uključujući smanjivanje pritiska
na okoliš, sigurniju isporuku sirovina, povećanu konkurentnost, poticanje inovacija, jačanje
Okoliš 64
ekonomskog rasta i stvaranje radnih mjesta. Na razini EU-a procjenjuje se da bi kretanje od
linearnoga gospodarstva prema kružnom gospodarstvu moglo donijeti neto uštede od 600
milijardi eura, što je 8 % godišnjeg poslovnog prometa. To bi također smanjilo emisije
stakleničkih plinova u cijelom EU-u do 4 % svake godine. Na primjer, godine 2016. ekonomski
sektori značajni za kružnu ekonomiju zapošljavali su više od četiri milijuna radnika, što je, u
usporedbi s 2012., porast od 6 %. Pokretanje pokusnog projekta ima potencijal stvaranja radnih
mjesta i u razdvajanju otpada i u recikliranju, podrške stvaranju novih zelenih malih i srednjih
poduzeća, smanjivanja ovisnosti o uvozu sirovina i izbjegavanja štete za okoliš uzrokovane
ekstrakcijom resursa i onečišćenjem iz nepropisnih deponija. Također bi pomoiglo Hrvatskoj da
izbjegne moguće kazne zbog kršenja pravila povezanih s usklađivanjem prakse gospodarenja
otpadom s acquisom.
d) Održivost. Financiranje projekta osiguralo bi se kroz sadašnji i sljedeći Operativni program za
konkurentnost i koheziju, uz sufinanciranje do 20 % iz JLS-ova i JP-ov/RS-ova. Projekt bi
pomogao sustavu gospodarenja otpadom da fokus s kapitalnih ulaganja preusmjerij na financijsku
održivost, a neizravno bi povećao upliv fondova EU-a. Pouke iz pokusnih projekata također bi
poticajno djelovale na nacionalno zakonodavstvo povezano s kružnom ekonomijom i
gospodarenjem otpadom.
e) Trajanje. Tri godine (očekuje se dovršenje do kraja 2023.).
f) Procijenjeni iznos potrebnih sredstava. Financiranje za regionalne planove bilo bi raspoloživo
iz postojećeg Operativnog programa za konkurentnost i koheziju te budućeg operativnog
programa. Bila bi potrebna ulaganja od oko 2,5 milijarde kuna(340 milijuna eura) za izgradnju
CGO-ova (isključujući zagrebački CGO); bit će potrebno još 100 milijuna kuna (13,5 milijuna
eura ili 3 % – 5 % od ukupnog iznosa) za rad na projektiranju i za proces javne nabave. Cijena
savjetodavnih usluga, koje su dio aktivnosti pripreme projekta, uključujući glavne planove i
poslovne planove, procjenjuje se na 1,5 % – 2 % od ukupnih sistemskih ulaganja (5,1 milijardi
kuna (692 milijuna eura), uključujući ulaganja na razini JLS-ova) i iznosit će 100 milijuna kuna
(13,5 milijuna eura).
g) Preduvjeti – točke za razmatranje prije no što projekt može započeti. Preduvjeti su: a)
pozitivni ekonomski poticaji koji mogu stimulirati suradnju među JLS-ovima i b) tim više
različitih dionika koji bi vodio pokusni projekt, a činili bi ga predstavnici MZOE-a, FZOEU-a,
predstavnici JLS-ova i JP-ova/RS-ova ili predstavnik udruge LGUS, NVO-ova, gospodarske
komore i tehničkih stručnjaka. Donošenje podzakonskih propisa koji se odnose na poreze za
deponije bit će ključno za uspjeh projekta.
h) Voditelj projekta. Odgovorna organizacija: Ministarstvo zaštite okoliša i energetike;
Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije i Fond za zaštitu okoliša i energetsku
učinkovitost.
i) Korisnici. Stanovništvo obuhvaćenih općina i lokalna poduzeća bit će izravni korisnici.
Okoliš 65
7.2 Poboljšanje kvalitete i pokrivenosti pružanja vodnih usluga i zaštita vodnog okoliša
a) Opis strateškog („Flagship”) projekta. Cilj je projekta poboljšati kvalitetu vodnih usluga i
usluga zbrinjavanja otpadnih voda kako bi bile u skladu s uvjetima EU-a, postići usklađenost s
DOKOV-om i DPV-om na temelju nastavka tekućih napora koji se ulažu u provedbu radi
ispunjavanja uvjeta direktiva. Pojedini stadiji/aktivnosti projekta uključivali bi:
(i) provjeru procesa provedbe i preporučene akcije poboljšanja: Ova aktivnost provela bi
funkcionalnu provjeru vodnog sektora izvodeći pregled stanja i ocjenu sadašnjeg napretka
provedbe i ustanovljujući uska grla, posebice s obzirom na nisku apsorpciju fondova EU-
a. Procijeniti prijeke institucionalne izazove na koje nailazi apsorpcija fondova EU-a i uska
grla u provedbi direktiva EU-a o vodi. Funkcionalni pregled procijenio bi institucionalna
pravila i odgovornosti; kapacitet, mandate i sektorske strategije kako bi predložio mjere
poboljšanja; izvršila bi se i procjenu temeljnih uzroka o razlozima kašnjenja u sektoru
izgradnje.
(ii) procjenu M i E: Procjena monitoringa, evaluacije i izvještavanja o provedbi DOKOV-a i
DPV-a. Procjenu okvira M i E treba provesti s obzirom na prikupljanje, dijeljenje i analizu
podataka (uključujući, među ostalim, i identificiranje odgovornosti aktera, učestalost i
vremenski raspored unosa i analize podataka te strukturu za tijek i dijeljenje informacija).
(iii) određivanje prioriteta ulaganja: Za ažuriranje ulaganja treba ažurirati i iznova izraditi
glavne planove vodoopskrbe i odvodnje (VOO) i druge planske dokumente, uključujući
optimizaciju troškova usklađivanja (kao što su revizija i ažuriranje definicije granica
aglomeracija, individualni sustavi odvodnje (IAS) itd., čiju bi prostornu pokrivenost trebalo
prilagoditi u skladu s promjenama prostornih uvjeta kao što su promjene broja korisnika,
ekonomski trendovi i financijski kapaciteti stanovništva), nakon čega slijedi određivanje
prioriteta ulaganja na osnovi kriterija doprinosa usklađivanju s direktivom i ekonomičnosti.
(iv) pripremu strategije financiranja: Priprema strategije za financiranje postizanja usklađenosti
s DOKOV-om i DPV-om, uključujući povrat troškova, izvore financiranja i financijsku
dostupnost. Ta aktivnosti pokrila bi otvorene investicije kako bi se adresiralo izazove
zahtjeva DOKOV-a i DPV-a kako je izloženo u točkama (i) i (ii) te predložiti rješenja da
se osigura potrebno financiranje i premosti očekivani jaz financiranja u provedbi projekta.
(v) ključna ulaganja potrebna za usklađivanje i provedba mjera potrebnih za ostvarivanje
DOKOV-a i DPV-a EU-a. Ulaganja bi se odredila na osnovi kriterija djelotvornosti i
učinkovitosti.
b) Značenje projekta za nacionalni strategijski okvir. Projekt je usklađen s hrvatskom
Strategijom vodnog sektora i obavezama Hrvatske spram EU-a u postizanju harmonizacije s
ključnim direktivama EU-a u vremenskom okviru usuglašenima tijekom procesa pregovaranja o
članstvu Hrvatske te Ugovorom o pristupanju EU-u.
c) Ekonomski potencijal i iskorištenje. DOKOV i DPV važan su dio legislative o okolišu i
pružanju usluga koji stvara ravnopravnije uvjete za zaštitu okoliša i javnog zdravlja – i sveukupni
pristup jedinstvenom europskom tržištu – te stoga ne mora nužno po sebi donijeti pozitivan omjer
troškova i koristi.
d) Održivost. Očekuje se da financijski rascjepi između prihoda od tarifa i ukupnih troškova usluga
odvodnje postanu još dublji kako se bude napredovalo prema potpunoj usklađenosti s DOKOV-
om, što će srednjoročno i dugoročno stvarati ozbiljne izazove. Ako oko 2023. godine prestanu
Okoliš 66
donacije EU-a za ulaganja u DOKOV, financijski rascjep za preostala ulaganja i ponovna ulaganja
moći će se premostiti samo komercijalnim kreditima. To će od vlade zahtijevati da pospješi
uspostavu financijski održivih vodnih komunalnih službi.
e) Trajanje. Sve aktivnosti trebalo bi dovršiti do 1. siječnja 2024.
f) Procijenjeni iznos potrebnih financija. Bit će potrebno 2,9 milijardi eura kako bi se do 2023.
postigla usklađenost s Direktivom o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda te procijenjenih
0,85 milijardi eura ulaganja radi postizanja potpune usklađenosti s Direktivom o pitkoj vodi do
2023. Uz 1,1 milijardu eura iz EU-a koja je već dodijeljena u programskom razdoblju koje
završava i uz prekomjerne obaveze za investicije iz tih sredstava, procjenjuje se da će još uvijek
biti potrebno 2,5 milijardi eura za ulaganje u usklađivanje s Direktivom.
g) Preduvjeti – točke za razmatranje prije no što projekt može započeti. Potreban je niz mjera
za poboljšanje izgleda z postizanje željenih rezultata, uključujući: (i) provedbu reforme sektora
vodnih službi, (ii) usvajanje ekonomičnih inovacija u sektoru otpadnih voda i (iii) jačanje
financijske vitalnosti komunalnih vodnih službi kako bi se osiguralo operativnu održivost i pristup
financijskim tržištima.
h) Voditelj projekta. Odgovorne organizacije: Ministarstvo zaštite okoliša i energetike i Hrvatske
vode. Provedbene organizacije: Hrvatske vode, lokalne i regionalne samouprave i vodne
komunalne službe.
i) Korisnici. Jedinice lokalne i regionalne samouprave. Dok će stanovništvo obuhvaćenih općina
imati izravne koristi od provedbe projekta, ukupno stanovništvo Hrvatske imat će koristi od
poboljšanog stanja okoliša koje će uslijediti zahvaljujući ostvarenju ODV-a.
7.3 Poboljšanje otpornosti
(i) Klimatska prilagodba obalnih područja
a) Opis strateškog („Flagship”) projekta. Hrvatska obala okosnica je hrvatskog turističkoga
gospodarstva koje stvara gotovo 20 % BDP-a zemlje (više negoli u ijednoj drugoj državi članici
EU-a). Morski i obalni resursi zemlje također su bitni za ribare, uzgoj i preradu ribe. No morski i
obalni resursi Hrvatske vrlo su ranjivi na klimatske promjene. Predviđa se da će porast temperatura
morske vode i zraka, porast saliniteta u Jadranskom moru, povišenje razina mora i druge klimatski
uvjetovane prijetnje ugroziti životne uvjete onih koji žive uz obalu i negativno djelovati na hrvatske
sektore turizma i ribarstva.
Projekt obuhvaća aktivnosti čiji je cilj ojačati kapacitet Hrvatske za prilagodbu klimatskim
promjenama kao i konkretne mjere koje obalnim područjima omogućuju prilagodbu na klimatske
promjene. Projektne aktivnosti obuhvaćaju sljedeće:
(i) jačanje kapaciteta za praćenje, istraživanje i procjenu (ranjivosti) upliva klimatskih
promjena i njihova djelovanja na morske i obalne resurse kao i jačanje kapaciteta za
prostorno planiranje prilagodbe na klimu;
(ii) izradu i provedbu planova ranjivosti i prilagodbe, uključujući nove prostorne planove koji
uzimaju u obzir upliv ekstremnih vremenskih prilika i podizanje razina mora;
Okoliš 67
(iii) prilagodbu obalnih struktura (riva, lukobrana i marina) te obalne urbane infrastrukture
(cesta, cjevovoda, kabela itd.) na rastuće razine mora i pojačane ekstremne vremenske
prilike;
(iv) provedbu mjera za sprečavanje šumskih požara (npr. uspostavljanje sustava nadzora,
izgradnja i održavanje pristupnih cesta i prosjeka, osiguranje dovoljnih količina vode za
gašenje vatre itd.);
(v) sprečavanje salinizacije pitke vode i obalnih staništa prouzročene porastom razina mora,
po mogućnosti primjenom raznih rješenja na prirodnoj osnovi (npr. razvojem „zelene
infrastrukture” – uređivanje krajolika dijelova vodnih tokova s karakteristikama prirodnog
toka, načelima ekosanacije itd.);
(vi) sprečavanje morskih poplava uslijed podizanja razina mora i hitne mjere u tom slučaj;
(vii) sprečavanje urbanih toplinskih otoka uzrokovanih visokim temperaturama zraka u ljetnim
mjesecima;
(viii) jačanje otpornosti komunalne vodne infrastrukture i vodnih resursa na obalnim područjima
(rekonstrukcijom i obnovom vodno-komunalne infrastrukture i intervencijama u vodne
resurse, (ii) izmještanje vodnih intervencija van utjecaja mora, (iii) umjetno dopunjavanje
obalnih vodonosnika pročišćenim otpadnim vodama i (iv) izgradnja kontroliranih mobilnih
ograđenih prostora u vodotokovima.
b) Značaj projekta za nacionalni strategijski okvir. Predloženi strateški („Flagship”) projekt
prvenstveno bi pridonio sljedećim razvojnim pravcima uključenima u nacionalni strategijski okvir:
(i) Konkurentnoj, poduzetnoj i inovativnoj Hrvatskoj; (ii) Prepoznatljivoj Hrvatskoj i (iii) Zelenoj
Hrvatskoj.
c) Ekonomski potencijal i iskorištenje. Teško je procijeniti točnu ekonomsku korist projekta.
Vjerojatno je da će ekonomski gubici uslijed klimatskih promjena u ekonomskim sektorima
obalnog područja, morskom i drugim ekosustavima, ljudskom zdravlju i dobrobiti biti veliki i da
će se s vremenom, ako ne bude nikakvih akcija, eksponencijalno povećavati. Samo gubitak u
turističkom sektoru vjerojatno bi dosegnuo nekoliko milijardi eura godišnje. Klimatske promjene
pogodile bi ribarstvo, priobalnu poljoprivredu, usluge i druge ekonomske sektore. Usto, klimatske
promjene vjerojatno će prouzročiti i gubitak obalne zemlje zbog porasta razina mora, oštetiti ili
uništiti imovinu i infrastrukturu (ceste, javne vodovode itd.), povisiti javne i privatne račune za
zdravstvene troškove itd. Mnogi od tih ekonomskih gubitaka mogli bi se spriječiti ili smanjiti
provedbom primjerenih mjera prilagodbe.
d) Održivost. Predloženi projekt velikim se dijelom temelji na mjerama i preporukama izloženima u
ključnim hrvatskim dokumentima koji se bave klimatskim primjenama i gospodarenjem obalnim
područjem: (i) Nacrtu strategije prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj za
razdoblje do 2040. godine s pogledom na 2070. godinu, (ii) Programu mjera zaštite i upravljanja
morskim okolišem i obalnim područjem Republike Hrvatske i (iii) Planu integriranog upravljanja
obalnim područjem Šibensko-kninske županije8. Financiranje njegove provedbe može se osigurati
iz izvora na koje se upućuje u tim dokumentima, uključujući strukturne fondove i Kohezijski fond
EU-a, Europski fond za pomorstvo i ribarstvo (EFPR), nacionalne fondove i bankovne kredite.
8 U svibnju 2019. na četvrtoj Europskoj konferenciji o prilagodbi na klimatske promjene održanoj u Portugalu u natječaju
u kojemu je sudjelovalo 28 projekata iz devet mediteranskih zemalja Plan integriranog upravljanja obalnim područjem
Šibensko-kninske županije nagrađen je „Mediteranskom nagradom za prilagodbu klimatskim promjenama” kao uzorna
akcija prilagodbe obalnog područja klimatskim promjenama. Plan je pripremljen u okviru projekta Globalnog instru-
menta za okoliš (Global Environment Facility (GEF)) u skladu s Protokolom integriranog upravljanja obalnim područjem
(IZCM) za Mediteran.
Okoliš 68
e) Trajanje. 7 godina (2021. – 2027.)
f) Procijenjeni iznos potrebnih financijskih sredstava. Približno 1 milijarda – 3 milijarde eura.
g) Preduvjeti – točke za razmatranje prije no što projekt može započeti. Bitni su preduvjeti: (i)
MZOE treba pripremiti detaljan projektni prijedlog s konkretno određenim projektnim ciljevima,
aktivnostima, kriterijima prihvatljivosti itd., (ii) treba osigurati financiranje, (iii) treba pokrenuti i
objaviti natječaj za javnu nabavu i (iv) treba odabrati najbolje ponude i s njima sklopiti ugovor(e).
Provedba projekta nije povezana s reformom neke konkretne politike ili promjenom regulativnog
okvira.
h) Voditelj projekta. Ministarstvo zaštite okoliša i energetike i/ili jedinice lokalne i regionalne
samouprave.
i) Korisnici. Jedinice lokalne i regionalne samouprave, stanovništvo koje živi na obalnom području,
turistička djelatnost, poduzeća za ulov i preradu ribe.
(ii) Nacionalni program otpornosti i poboljšanog reagiranja na izvanredne situacije
a) Opis strateškog („Flagship”) projekta. Hrvatska je vrlo podložna katastrofama. Poplave su
2010., 2012. i 2014. rezultirale s više od 800 milijuna eura izravnih šteta, a podložna je i olujama,
pojavama velikih vrućina često povezanih s katastrofalnim šumskim požarima poput onih iz
2017., odronima te rjeđim, ali pogubnim, potresima (potres 1667. u Dubrovniku te potresi 1830.,
1838. i 1880. u Zagrebu). Zagrijavanjem klime ekstremni vremenski događaji mogu postajati
učestaliji i intenzivniji. Kao članica Civilne zaštite EU-a, Hrvatska se treba pobrinuti da ima
moderan sustav reagiranja na katastrofe koji zadovoljava promjenjive potrebe. Štoviše, u sklopu
novog sustava spašavanja EU-a, Hrvatska također mora biti spremna podržavati druge članice
EU-a u reagiranju na krupne katastrofe i ubrzati razvoj i provedbu nacionalne strategije prevencije
i pripravnosti. Ključne aktivnosti obuhvaćaju sljedeće:
(i) uspostavljanje i operacionalizaciju nacionalnog Operativnog i koordinacijskog centra;
(ii) uspostavljanje nacionalnog i regionalnih centara za obuku civilne zaštite;
(iii) brigu o tome da zgrade civilne zaštite i vatrogasne službe budu usklađene s modernim
odgovorima i funkcionalnim uvjetima, da budu otporne na oluje, potrese i poplave, da
budu energetski učinkovite i da budu primjereno opremljene za urbane potrage i
spašavanje, spašavanje od poplave i vode, reagiranje na gradske i šumske požare i
upravljanje tehnološkim prijetnjama;
(iv) uspostavljanje nacionalnog programa donacija za otpornost za podršku kapacitetu
upravljanja rizicima katastrofe na lokalnoj razini, uključujući razvoj kapaciteta za lokalne
planove civilne zaštite, planiranje ulaganja, jačanje otpornosti kritičnih zgrada i
infrastrukturnih objekata, razvoj otpornih usluga kulturne baštine i turizma;
(v) unapređenje sustava hidrometeorološkog monitoringa, analize i ranog upozoravanja. To
treba obuhvatiti povezanost do krajnjeg korisnika za građane i donositelje odluka – na
primjer, osigurati rano djelovanje poput evakuacije ili spremnog skloništa u slučaju
ekstremnih vremenskih prilika ili požara do kratkoročnih i srednjoročnih prognoza za
upravljanje vodama, poljoprivredu i tako dalje;
(vi) razvoj baze dokaza za djelovanje, od analize troškova i koristi, sustava historijskih
podataka o štetama i gubicima, nacionalnih i subnacionalnih procjena rizika, planiranja i
određivanja prioriteta ulaganja, što će također biti podloga ostvarivanju pogodnih uvjeta
EU-a za planove za upravljanje rizicima od katastrofa;
Okoliš 69
(vii) ažuriranje i pojačanje pravila gradnje i infrastrukture kako bi se otpornost uklopilo u novu
i postojeću gradnju zgrada i kritične infrastrukture diljem Hrvatske;
(viii) kampanje podizanja svijesti građana (uključujući one za turiste) o tome kako se pripremiti
za prirodne katastrofe i reagirati na njih;
(ix) razvoj opcija za povećavanje financijske otpornosti na prirodne katastrofe na razini
kućanstva, imovine, grada i države, uključujući prijenos rizika, društvene sigurnosne
mreže, potencijalnih kredita, budžetskih linija itd.
b) Značenje projekta za nacionalni strategijski okvir. Predloženi strateški („Flagship”) projekt
prvenstveno bi pridonio sljedećim pravcima razvoja uključenima u nacionalni strategijski okvir:
(i) Zelenoj Hrvatskoj; i (ii) Ekonomski stabilnoj i učinkovitoj Hrvatskoj.
c) Ekonomski potencijal i iskorištenje.: Teško je procijeniti ekonomsku vrijednost ovog programa
s obzirom na raspon aktivnosti. No analiza iz SAD ukazuje na to da omjeri koristi prema
troškovima za aktivnosti na otpornosti sežu od 6 : 1 do 12 : 1 za to da se osigura da zgrade
udovoljavaju uvjetima pravila za poplave, oluje i potrese, a 6 : 1 koristi u odnosu na troškove za
ulaganje saveznih sredstava u donacije za otpornost na lokalnim razinama. Za razvoj
hidrometeorološkog sustava i sustava za rano upozoravanje omjer troškova prema koristiu
globalnim razmjerima iznosi između 1 : 4 i 1 : 36. To su veličine koje iskazuju izravnu izbjegnutu
štetu, a kada se u obzir uzmu širi ekonomski čimbenici kao što su uplivi na turizam, zapošljavanje,
uplivi na društveno i financijski marginalne ljude, gubitak kulturne baštine i tako dalje, ulaganje
u otpornost ima još veći financijski smisao.
d) Održivost. Financiranje za provedbu ovog projekta može se osigurati iz strukturnih fondova i
Kohezijskog fonda EU-a te iz nacionalnih javnih fondova.
e) Trajanje. 7 godina (2021. – 2027.)
f) Procijenjeni iznos potrebnih financijskih sredstava. Približno 200 – 300 milijuna eura.
g) Preduvjeti – točke za razmatranje prije no što projekt može započeti. Da bi se moglo doći do
fondova EU-a, potrebno je ispuniti uvjet koji omogućuje razvoj nacionalnog plana upravljanja
rizicima katastrofa (Članak 6(a) Odluke br. 1313/2013/EU). Priprema projekta također treba
uključiti inventuru cjelokupne vladine imovine i imovine lokalnih vlasti potrebne za reagiranje i
provođenje procjena otpornosti i kritičnog značaja tih zgrada kako bi se osiguralo objektivno
određivanje prioriteta zgrada za intervenciju. Vlasništvo svake zgrade koja će biti predmet
intervencije u sklopu projekta također treba biti čisto. Prije razvijanja nacionalnog programa
svijesti bilo bi idealno napraviti pregled polaznog stanja kako bi se razumjelo na koji način
različite demografske skupine pristupaju informacijama o pripremljenosti i ranom upozoravanju.
Ostali bitni preduvjeti jesu: (i) MGPP treba pripremiti detaljan prijedlog projekta s konkretno
određenim projektnim ciljevima, aktivnostima, kriterijima prihvatljivosti itd., (ii) treba biti
osigurano financiranje, (iii) treba otvoriti i objaviti javni natječaj i (iv) treba odabrati i ugovoriti
najbolje ponude. Provedba projekta nije povezana s nekom konkretnom reformom politike ili
promjenom regulativnog okvira.
h) Voditelj projekta.: Državna uprava za zaštitu i spašavanje (DUZS) / Ministarstvo unutarnjih
poslova, uključujući partnerstvo s drugim vlastima odgovornima za provedbu ključnih sastavnica
kao što su Državni hidrometeorološki zavod i Ministarstvo graditeljstva i prostornog planiranja.
i) Korisnici. Nacionalne i lokalne službe za hitne intervencije, zajednice i građani.
Okoliš 70
(iii) Osnivanje nacionalnog centra za savjetovanje i obrazovanje o prilagodbi na klimatske
promjene te zaštitu okoliša i prirode.
a) Opis strateškog („Flagship”) projekta: Pitanja okoliša po prirodi nisu ograničena, a uplivi na
okoliš često su rezultat ekonomske aktivnosti u različitim sektorima. Premda postoji
zakonodavstvo i mandat, politika i mjere okoliša nisu dobro uklopljene u politike sektora. Budući
da sektori djeluju na okoliš i da okoliš djeluje na sektore, uspješna provedba bilo koje politike
okoliša uvelike ovisi o njegovoj uklopljenosti i usađenosti u sektorske politike. Mehanizmi PUO
i SPUO u određenoj su mjeri uspješni, ali potrebni su dodatni napori. Klimatske promjene i
bioraznolikost međusobno su vrlo ovisni, a oboje su i ključni čimbenici koje treba uzimati u obzir
pri planiranju smanjivanja rizika katastrofa, iskorjenjivanja siromaštva i očuvanja životnih uvjeta.
Većina ulaganja u jednu politiku pridonijet će ostvarivanju ciljeva koje je postavila neka druga
politika. No između dviju agendi može biti i balansiranja. Primjerice, promicanje obnovljive
energije može voditi gubljenju bioraznolikosti na nekim drugim područjima, na primjer kada se
bioraznolike šume pretvore u plantaže, kada se bioraznolike travnjake ili tresetišta i vlažna
područja pretvore u usjeve za energiju ili kada nove brane hidroelektrana smanje bioraznolikost
riječnog sliva.
Ideja u podlozi Nacionalnog centra za savjetovanje i obrazovanje o prilagodbi na klimatske
promjene te zaštitu okoliša i prirode bila bi osigurati da: a) politike okoliša budu dobro integrirane
u druge sektore, b) projekti povoljni za okoliš klimatske promjene i prirodu budu cijenjeni i
priznati i c) postoji opće obrazovanje javnosti i raznih dionika o koristima (za okoliš, društvenima
i ekonomskima) integriranja klimatskih promjena i zaštite prirode u projekte i planiranje koji bi
doveli do promjene načina razmišljanja iz „ne činiti štetu” u „činiti bolje”.
Centar bi kao najočevidnije područje obostrane koristi podržavao razvoj akcija prirodnih
klimatskih rješenja kao što su obnova ekosustava i na ekosustavima zasnovanih pristupa
prilagodbi klimatskim promjenama i njihovu ublažavanju te smanjivanje rizika od katastrofe9.
Trebao bi podržavati promicanje rješenja zasnovanih na prirodi/ekosustavima koja se ne smije
gledati kao prepreke rastu nego kao osnovu za održivi rast.
Konkretnije, projekt bi osigurao:
(i) uspostavu multidisciplinarnog centra, uključujući osiguranje odgovarajućeg prostora,
ljudskih resursa i opreme,
(ii) projekte zaštite klime i prirode, osobito uz financiranje EU-a, u okviru kojih bi se pružalo
savjetovanje za stalne aktivnosti u fazi ranog planiranja, uz zalaganje – ondje gdje se pokaže
mogućim (ondje gdje je to tehnički i financijski izvedivo) – za održivo upravljanje
ekosustavima (SEM) i rješenja otpornosti na klimatske promjene,
(iii) povezivanje sektorskog financiranja strategija i programa sa zaštitom klime i prirode,
(iv) razvijanje i institucionaliziranje mehanizma kojim se osigurava da se u planiranju i pripremi
projekata uvaži i rizike za klimu i prirodu,
(v) kontinuirano obrazovanje dionika i javnosti o važnosti uklapanja klimatskih promjena i
zaštite prirode u planiranje i projekte za održivost i razvoj. Kampanje osvješćivanja građana.
b) Značaj projekta za nacionalni strategijski okvir. Projekt je usklađen s obvezom Hrvatske
spram EU-a da se prilagođava klimatskim promjenama. Također se temelji na savjetima
9Osiguravaju filtriranje vode i zadržavanje vlage, sigurnosne zone za poplave, zdravlje tla, staništa bioraznolikosti, sekvestri-
ranje ugljika i veću klimatsku otpornost.
Okoliš 71
pripremljenima za strategiju EU-a o bioraznolikosti do 2030 (u izradi). Usto, projekt pridonosi
sljedećim ciljevima izloženima u nacionalnom strategijskom okviru: (i) Zelenoj Hrvatskoj i (ii)
Prepoznatljivoj Hrvatskoj.
c) Ekonomski potencijal i iskorištenje. Bioraznolikost je ključna za sigurnost hrane i izravan je
doprinos održivom razvoju, što je od velike važnosti za osiguranje dobre kvalitete života. Tijekom
proteklih 100 godina s naših polja nestalo je više od 90 posto kultura, a mnoge su domaće životinje
izgubljene. Taj gubitak raznolikosti, uključujući genetsku raznolikost, predstavlja ozbiljan rizik
za globalnu prehrambenu sigurnost jer smanjuje otpor poljoprivrednih sustava naspram
štetnicima, patogenima i klimatskim promjenama. S druge strane, izgledno je da ekonomski
gubici (koji proizlaze iz klimatskih promjena) gospodarskih sektora, ekosustava, ljudskog
zdravlja i dobrobiti budu golemi. Samo gubitak u sektoru turizma vjerojatno bi dosegnuo nekoliko
milijardi eura godišnje. No to je samo dio ukupnog ekonomskoga gubitka. Klimatske promjene
pogodile bi ribarstvo, poljoprivredu, usluge i druge ekonomske sektore. Velik dio tih ekonomskih
gubitaka mogao bi se spriječiti ili smanjiti primjenom primjerenih mjera prilagodbe.
d) Održivost. Osnivanje centra mogli bi podržati fondovi EU-a, a s vremenom bi se mogao
financirati i pružanjem usluga.
e) Trajanje. Očekuje se da uspostavljanje centra potraje do 2021., a centar bi trebao postati
kompletan i u cijelosti samodovoljno funkcionalan do 2025.
f) Procijenjeni iznos potrebnih financijskih sredstava. Bit će potrebna ulaganja od oko 20
milijuna eura za izgradnju/adaptaciju prostora centra, ljudske kapacitete i nabavu opreme.
g) Preduvjeti – točke za razmatranje prije no što projekt može započeti. Preduvjeti su: a)
pozitivni ekonomski poticaji (npr. nacionalno financiranje projekata EU-a) koji bi kod ulagača
stimulirali pristup održivog upravljanja ekosustavom (SEM) nasuprot scenarija uobičajenog
poslovanja (BAU) i b) tim različitih dionika sastavljen od predstavnika MZOE-a i drugih
provedbenih organizacija koji će koordinirati uspostavljanjem centra.
h) Voditelj projekta. Odgovorna organizacija: Ministarstvo zaštite okoliša i energetike. Provedbene
organizacije: Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, Fond za zaštitu okoliša i energetsku
učinkovitost, Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i
obrta, Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU-a, Ministarstvo poljoprivrede.
i) Korisnici. Nacionalna vlada, jedinice regionalne i lokalne samouprave, privatni sektor. Cijelo
stanovništvo Hrvatske imat će koristi od osnivanja ovog centra.
7.4 Održivi gradovi
(i) Održivo urbano planiranje i financiranje
a) Opis strateškog („Flagship”) projekta. Cilj je projekta poboljšati pristupe urbanom i prostornom
planiranju i kapacitete općina za integrirano planiranje. Ta bi aktivnost također obuhvatila reviziju
pravila o gradnji, osobito za postojeće zgrade (što bi trebalo biti dovršeno 2020. s obzirom na
povezane planove EU-a). U pogledu poboljšanja prostornog i urbanog planiranja, projekt bi uveo
unapređenja upravljanja općinskom imovinom, financijske samoprocjene općina i planiranje
kapitalnih ulaganja na općinskoj razini. Na nacionalnoj razini projekt bi uspostavio Okvir održivih
Okoliš 72
gradova i sustav indikatora koji uključuje nacionalne standarde, smjernice i indikatore za pristupe
zelene urbane infrastrukture i kružne ekonomije. Kapacitet za lokalno planiranje i oblikovanje
prostora (place-making) bit će ključni za podizanje lokalnog ekonomskog razvoja, a projekt će
podržavati probna ulaganja za oblikovanje sigurnih i otpornih javnih prostora i zelenih prostora te
identificirati intervencije održive mobilnosti kao što su prometne trake za bicikle, pješačke staze i
pametno plaćanje karti (seamless ticketing) za javni prijevoz. Stvaranje i obnova zelenog prostora
i infrastrukture na urbanim područjima jedan je od najvažnijih elemenata koji će pomoći gradovima
da postanu zdravija i bolja mjesta za život i rad kao i za zadržavanje i privlačenje talenata. S druge
strane, projekt će osigurati tehničku podršku povezanu s demografskim izazovima opadanja broja
stanovnika i starenja u gradovima i naseljima, primjerice konsolidiranjem i zgušnjavanjem urbane
forme, upravljanjem uslugama koje pružaju općine i uslugama skrbi za starije – drugim riječima,
strategije pametnog opadanja.
b) Značaj projekta za nacionalni strategijski okvir. Predloženi projekt prvenstveno bi pridonio
sljedećim pravcima razvoja uključenima u nacionalni strategijski okvir: (i) Zelenoj Hrvatskoj;(ii)
Ekonomski stabilnoj i djelotvornoj Hrvatskoj i (iii) Regionalnoj Hrvatskoj.
c) Ekonomski potencijal i iskorištenje. Općine se jako oslanjaju na transfere s nacionalne razine, a
ova bi ih inicijativa podržala u stvaranju osnove za bolje planirana i vođena ulaganja koja imaju
potencijal osigurati djelotvornu upotrebu ograničenih resursa i dugoročno stvoriti mogućnost
stvaranja prihoda iz vlastitih izvora.
d) Održivost. Projekt bi imao snažne vlasnike u Ministarstvu i mogućnost da se uplatama uključuju i
općine koje imaju ograničen kapacitet za prostorno i urbano planiranje. Među općinama postoji sve
veći interes za ove teme i novo potencijalno financiranje sigurnog javnog prostora.
e) Trajanje. 7 godina
f) Procijenjeni iznos potrebnih financijskih sredstava. Projekt će iziskivati zntne resurse tehničke
pomoći, uz stanovito financiranje probnih intervencija poboljšanja javnog prostora. Ukupni
proračun iznosio bi oko 50 milijuna eura, a moglo bi ga se upotpuniti lokalnim općinskim
proračunima za ulaganja u javni prostor i ozelenjavanje.
g) Preduvjeti – točke za razmatranje prije no što projekt može započeti. N/P
h) Voditelj projekta. Ministarstvo graditeljstva i prostornog planiranja (u suradnji s općinama i
općinskim udrugama)
i) Korisnici. Općine, građani, vlasnici poduzeća, zajednice, djeca.
(ii) Ponovni razvoj i adaptivno novo korištenje bivšeg industrijskog te praznog zemljišta i
zgrada
a) Opis strateškog („Flagship”) projekta. Ovaj projekt imao bi četiri ključna elementa. Prvo,
uspostavio bi pregled praznog i zapuštenog zemljišta kako bi se pomoglo u pripremi nacionalne
strategije za ostvarivanje vrijednosti iz nedovoljno korištenog/napuštenog zemljišta, zgrada i
industrijskih kompleksa. Drugo, pružio bi tehničku pomoć za strategijsko planiranje ponovnog
razvoja bivših industrijskih prostora u ključnim gradovima, uključujući studiju potražnje za
razvoj nekretnina koja procjenjuje makroekonomsko okruženje koje utječe na tržište nekretnina i
Okoliš 73
upotrebu nalaza za usmjeravanje urbanog razvoja i određivanje prioriteta imovine koju se pušta
u promet. Treće, osigurao bi tehničku pomoć za stvaranje strategija održivog ponovnog razvoja
za konkretne prioritetne lokacije. Strategije ponovnog razvoja za te lokacije razlikovale bi se po
kompleksnosti, a bilo bi potrebno razmotriti dionike, tržišnu održivost, infrastrukturne uvjete,
razmjere razvoja itd. Projekt bi također mogao postaviti potencijalne probne projekte za
demonstraciju financijskih planova ponovnog razvoja prioritetnih lokacija. Projekt bi u proces
ponovnog razvoja inkorporirao dimenzije okoliša i održivosti.
b) Značaj projekta za nacionalni strategijski okvir. Predloženi projekt prvenstveno bi pridonio
sljedećim pravcima razvoja uključenima u nacionalni strategijski okvir: (i) Konkurentnoj,
poduzetnoj i inovativnoj Hrvatskoj i (ii) Zelenoj Hrvatskoj;
c) Ekonomski potencijal i iskorištenje. Hrvatska ima postojeću zemljišnu i građevinsku imovinu
koja trenutačno nije iskorištena, ali ima potencijal za ponovni razvoj ako on bude dobro planiran
i osmišljen na osnovi realistične procjene potražnje za nekretninama. Uz bolje upravljanje
imovinom i puštanje u promet imovine ovisno o tržištu nekretnina te uvođenje mehanizama
kojima bi se ostvarivalo veću vrijednost iz ponovnog razvoja za lokalne prihode, te intervencije
imaju potencijal pribavljanja novih izvora prihoda za subnacionalne entitete.
d) Održivost. Projekt bi uspostavio oruđa i povećao kapacitet za bolje upravljanje nacionalnom i
općinskom imovinom. Ako su dobro uspostavljene, projektne intervencije mogle bi pružiti
osnovu za tekuće intervencije koje na najbolji način upotrebljavaju općinsku imovinu i stvaraju
trajne prihode za veće i manje gradove.
e) Trajanje. 7 godina
f) Procijenjeni iznos potrebnih financijskih sredstava. Za projekt će biti potrebno oko 20
milijuna eura tehničke podrške. Pilot-projekte moglo bi se podržati iz operativnih programa koji
ovise o tipu općinskog ulaganja, uključujući okoliš i regionalni razvoj.
g) Preduvjeti – točke za razmatranje prije no što projekt može započeti. N/P
h) Voditelj projekta. Ministarstvo graditeljstva i prostornog planiranja
i) Korisnici. Općine, zajednice, poslovni sektor, razvojni poduzetnici.
Okoliš 74
8 Reference
(1) EC. Reflection Paper - Towards a Sustainable Europe by 2030; European Commission: Brussels,
2019.
(2) EEA. Environmental Indicator Report 2018: In Support to the Monitoring of the Seventh
Environment Action Programme; European Environment Agency: Copenhagen, 2018.
(3) WRAP. Economic Growth Potential of More Circular Economies; Waste & Resources Action
Programme: Oxon, 2015.
(4) UNECE. Reducing air pollution to save lives and protect the environment
http://www.unece.org/info/media/stories/breathe.html (pregledano 2. 12. 2018.).
(5) EEA. Air Quality in Europe — 2018 Report; European Environment Agency: Copenhagen, 2018.
(6) EEA. Croatia Land Cover Country Fact Sheet 2012 —; European Environment Agency:
Copenhagen, 2012.
(7) MZOE. Nature - Protected Areas https://www.mzoip.hr/en/nature/protected-areas.html
(pregledano 28. 1. 2019.).
(8) Eurostat. How protected is your country’s land? https://ec.europa.eu/eurostat/web/products-
eurostat-news/-/EDN-20170421-1?inheritRedirect=true (pregledano 28. 1. 2019.).
(9) EC. Welcoming Croatia to the network
http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/awards/news/archives/2014/01/news_201402
03_02_en.htm (pregledano 28. 1. 2019.).
(10) Orsini, K.; Ostojić, V. Croatia’s Tourism Industry: Beyond the Sun and Sea; European
Commission: Brussels, 2018.
(11) WEF. The Travel & Tourism Competitiveness Report 2017; World Economic Forum: Geneva,
2017.
(12) Eurostat. Flash Eurobarometer: “Preferences of Europeans towards Tourism”; Publications
Office of the European Union: Luxembourg, 2014.
(13) Kreitmeyer, I. Turizam u parkovima Hrvatske; Ministarstvo zaštite okoliša i energetike: Zagreb,
2018.
(14) Hrvatske vode. Plan upravljanja vodnim područjima 2016. - 2021.; Hrvatske vode: Zagreb,
2016.
(15) WB. A State of the Sector; The World Bank: Washington DC, 2015.
(16) Hrvatske vode. Nacionalni projekt navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i
vodama u Republici Hrvatskoj; Hrvatske vode: Zagreb 2005.
(17) EEA. BWD Report For the Bathing Season 2017 Croatia; European Environment Agency:
Copenhagen 2018.
(18) EC. Good news for holiday makers: excellent water quality at vast majority of European bathing
sites https://www.eea.europa.eu/highlights/good-news-for-holiday-makers (pregledano 1. 12.
2018.).
(19) EEA. Recycling of municipal waste https://www.eea.europa.eu/airs/2018/resource-efficiency-
and-low-carbon-economy/recycling-of-municipal-waste (pregledano 17. 6. 2019.).
(20) HAOP. Podaci o odlaganju i odlagalištima otpada za 2016. godinu; Hrvatska agencija za okoliš i
prirodu: Zagreb 2017.
(21) UNDP. A Climate for Change: Climate Change and Its Impacts on Society and Economy in
Croatia. National Human Development Report 2008; United Nations Development Programme
Country Office Croatia: Zagreb, 2009.
Okoliš 75
(22) WRI. Croatia | Country | Dashboards | Global Forest Watch
https://www.globalforestwatch.org/dashboards/country/HRV (pregledano 11. 12. 2018.).
(23) EEA. Trends and Projections in Croatia 2017 Tracking Progress towards Europe’s Climate and
Energy Targets; European Environment Agency: Copenhagen, 2017.
(24) EEA. Country profiles - greenhouse gases and energy 2018
https://www.eea.europa.eu/themes/climate/trends-and-projections-in-europe/climate-and-energy-
country-profiles/country-profiles-greenhouse-gases-and (pregledano 2. 12. 2018.).
(25) CAEN. The Environment in Your Pocket I – 2018; Croatian Agency for the Environment and
Nature: Zagreb, 2018.
(26) Siemens. European Green City Index - Assessing the Environmental Impact of Europe’s Major
Cities; Siemens AG: Munich, 2009.
(27) EPEEF. Building sector http://fzoeu.hr/en/energy_efficiency/building_sector// (pregledano 22. 1.
2019.).
(28) CBS. Zelene javne površine u 2008.; Croatian Bureau of Statistics: Zagreb, 2009.
(29) Eurostat. Proportion of people who were satisfied with recreational and green areas, by degree of
urbanisation, 2013 https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-
explained/index.php?title=File:Proportion_of_people_who_were_satisfied_with_recreational_an
d_green_areas,_by_degree_of_urbanisation,_2013_(average;_rating_0%E2%80%9310)_Cities16
.png (pregledano 4. 12. 2018.).
(30) MZOE. Program mjera zaštite i upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem Republike
Hrvatske; Ministarstvo zaštite okoliša i energetike: Zagreb, 2017.
(https://mzoe.gov.hr/UserDocsImages/Uprava_vodnoga_gospodarstva_i_zast_mora/Strategija_up
ravljanja_morem/program_mjera_zastite_i_upravljanja_morskim_okolisem_i_obalnim_podrucje
m.pdf)
(31) Mišetić, A.; Ursić, S.; Mišetić, R. Duge sjene nezakonite gradnje - Nekoliko uporišta za
sociološku interpretaciju. U Urbana sanacija; Hrvatski zavod za prostorni razvoj: Zagreb, 2018.
(32) EEA. Air pollutant emissions data viewer (Gothenburg Protocol, LRTAP Convention) 1990-2016
https://www.eea.europa.eu/data-and-maps/dashboards/air-pollutant-emissions-data-viewer-1
(pregledano 2. 12. 2018.).
(33) HAOP. Izvješće o praćenju kvalitete zraka na području Republike Hrvatske Za 2017. godinu;
Hrvatska agencija za okoliš i prirodu: Zagreb, 2018.
(34) HAOP. Izvješće o proračunu emisija onečišćujućih tvari u zrak na području Republike Hrvatske
2018. (1990. – 2016.); Hrvatska agencija za okoliš i prirodu: Zagreb, 2018.
(35) HAOP. Kvaliteta zraka u Republici Hrvatskoj http://iszz.azo.hr/iskzl/index.html.
(36) EC. Population on 1 January by age and sex
http://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/show.do?dataset=demo_pjan&lang=en (pregledano 29.
11. 2018.).
(37) EEA. Croatia – Air Pollution Country Fact Sheet 2018; European Environment Agency:
Copenhagen, 2018.
(38) WHO; OECD. Economic Cost of the Health Impact of Air Pollution in Europe; World Health
Organization Regional Office for Europe & Organization for Economic Cooperation and
Development: Copenhagen/Paris, 2015.
(39) Šojat, V.; Borovečki, D.; Margeta, K. Acid precipitation in Croatia; 1999.
(40) Ugarković, D.; Seletković, Z.; Potočić, N.; Oršanić, M.; Seletković, I.; Tikvić, I. Dieback of
Silver Fir (Abies Alba MILL.) in Gorski Kotar in Correlation with Precipitation and
Temperature. Glasnik za šumske pokuse 2009, 43, 18–35.
(41) Prpić, B.; Seletković, Z. Ecological constitution of Silver fir; Akademija šumarskih znanosti,
2001.
Okoliš 76
(42) Vrbek, B.; Pilaš, I. Acid Rain Influence on Forest and Soil in National Park “Risnjak”; 2005.
(43) Šojat, V.; Eškinja, I.; Margeta, K.; Vidič, S. Acid Precipitation on Plitvice Lakes-National Park;
1998.
(44) MZOE. Nacrt Strategije prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj za razdoblje
do 2040. godine s pogledom na 2070. godinu; Ministarstvo zaštite okoliša i energetike: Zagreb,
2017.
(45) EEA. Economic losses from climate-related extremes in Europe https://www.eea.europa.eu/data-
and-maps/indicators/direct-losses-from-weather-disasters-3/assessment-2 (pregledano 17. 5.
2019.).
(46) JRC. Resilience of Large Investments and Critical Infrastructures in Europe to Climate Change;
Text; Joint Research Centre of the European Commission, 2016.
(47) Eptisa Adria. Izvještaj o procjenjenim utjecajima i ranjivosti na klimatske promjene po pojedinim
sektorima; Eptisa Adria d.o.o.: Zagreb, 2017.
(48) MZOE. Seventh National Communication of the Republic of Croatia under the United Nation
Framework Convention on the Climate Change (UNFCCC); Ministarstvo zaštite okoliša i
energetike: Zagreb, 2018.
(49) MZOE. Projekt Parks - Pregled rezultata; Ministarstvo zaštite okoliša i energetike: Zagreb,
2017.
(50) Kovačević, R. “Neki na Krki traže prirodu i mir, a sada imaju i 30 km novih staza”
https://www.vecernji.hr/premium/neki-na-krki-traze-prirodu-i-mir-a-sada-imaju-i-30-km-novih-
staza-1293275 (pregledano 19. 1. 2019.).
(51) HAOP. Okoliš na dlanu I-2018; Hrvatska agencija za okoliš i prirodu: Zagreb, 2018.
(52) MZOE/UNDP. Parkovi Hrvatske; Ministarstvo zaštite okoliša i energetike i Program Ujedinjenih
naroda za razvoj (UNDP): Zagreb, 2017.
(53) EEA. Tourism https://www.eea.europa.eu/soer-2015/europe/tourism (pregledano 6.12. 2018.).
(54) EC. The Economic Benefits of the Natura 2000 Network - Synthesis Report; European
Commission: Brussels, 2013.
(55) Narodne novine. Strategija i akcijski plan zaštite prirode Republike Hrvatske za razdoblje od
2017. do 2025. godine, br. 72/2017, (1712), 21.7.2017.
(56) EC. Second Report on the State of the Energy Union: Commission Staff Working Document.
Monitoring Progress towards the Energy Union Objectives – Key Indicators; European
Commission: Brussels, 2017.
(57) EC. The Eco-Innovation Scoreboard https://ec.europa.eu/environment/ecoap/indicators/index_en.
(58) Official Gazette. Odluka o donošenju plana korištenja financijskih sredstava dobivenih od
prodaje emisijskih jedinica putem dražbi u Republici Hrvatskoj do 2020. godine; 2018.
(59) Stove Industry Alliance. Ecodesign Ready stoves reduce emissions by 90%
http://www.stoveindustryalliance.com/airquality/ (pregledano 20. 12. 2019.).
(60) EC. Adaptation Preparedness Scoreboard: Country Fiche for Croatia; European Commission:
Brussels, 2018.
(61) ICPDR. ICPDR. 2015. Floods in May 2014 in the Sava River Basin. Brief overview of key
events and lessons learned
https://www.icpdr.org/main/sites/default/files/nodes/documents/sava_floods_report.pdf.
(62) ICPDR. The 2015 Droughts in the Danube River Basin
http://www.icpdr.org/main/sites/default/files/nodes/documents/icpdr_report_on_2015_droughts_i
n_the_danube_river_final.pdf.
(63) Keenleyside, C.; Znaor, D.; Karoglan Todorović, S. Ecological Focus Area Measures Beneficial
for Nature and Biodiversity: Consideration of Strategic Options. A Study Commissioned by the
Okoliš 77
Croatian Ministry of Environment and Nature Protection through a World Bank Project Loan
No. JBRD 80210; Avalon Foundation: Wommels, 2014.
(64) Keenleyside, C.; Znaor, D.; Karoglan Todorović, S. Strategic Options for Ecological Focus Area
Measures Beneficial for Nature and Biodiversity in Croatia. A Study Commissioned by the
Croatian Ministry of Environment and Nature Protection through a World Bank Project Loan
No. JBRD 80210.; Avalon Foundation: Wommels, 2014.
