1

TUNELI NA AUTOPUTU KORIDORA Vc, DIONICA MOSTAR SJEVER – JUŽNA GRANICA (LOT 4)

ROAD TUNNELS ON CORRIDOR Vc MOTORWAY, SECTION MOSTAR

NORTH – SOUTH BORDER (LOT 4)

Ivan Mustapić dipl.ing.građ. Institut građevinarstva Hrvatske d.d. J. Rakuše 1, Zagreb, Hrvatska e-mail: ivan.mustapic@igh.hr

Darko Šarić dipl.ing.građ. Institut građevinarstva Hrvatske d.d. J. Rakuše 1, Zagreb, Hrvatska e-mail: darko.saric@igh.hr

Miljenko Stanković dipl.ing.građ. Institut građevinarstva Hrvatske d.d. J. Rakuše 1, Zagreb, Hrvatska e-mail: miljenko.stankovic@igh.hr

Sažetak: U radu se obrađuje problematika projektiranja tunela na dionici Mostar sjever – južna granica dijela transeuropskog Vc koridora koji prolazi kroz Bosnu i Hercegovinu. Budući da trasa većim dijelom prolazi zahtjevnim terenom, bilo je potrebno projektirati 16 tunela različitih duljina i poprečnih presjeka. Ukupna duljina navedenih tunela je cca. 29 km, a projektirani su primjenom najsuvremenijih smjernica, prvenstveno DIRECTIVE 2004/54/EC ON MINIMUM SAFETY REQUIREMENTS FOR TUNNELS IN THE TRANS-EUROPEAN ROAD NETWORK. Zbog različitih karakteristika tla, predviđene su različite metode izvedbe, prvenstveno NATM (nova austrijska tunelska metoda), te „CUT & COVER“. Ključne riječi: tuneli, Vc koridor, LOT 4

Abstract: This paper describes the challenges faced by the designers during design preparation for road tunnels on Lot 4, section Mostar North – South border, a part of the Trans-European Vc Corridor which passes through Bosnia and Herzegovina. Since the Corridor route mostly passes through difficult, mountainous terrain, 16 road tunnels of different lengths and cross-sections had to be designed. Total length of the above mentioned road tunnels is approx. 29 kilometers. These tunnels were designed in accordance with the state-of-the-art guidelines, primarily the DIRECTIVE 2004/54/EC ON MINIMUM SAFETY REQUIREMENTS FOR TUNNELS IN THE TRANS-EUROPEAN ROAD NETWORK. As a result of different soil characteristics, different construction methods were proposed, primarily the NATM (new Austrian road tunnel method) and the “CUT & COVER” method. Keywords: road tunnels, Vc Corridor, LOT 4

2

1. UVOD

Koridor Vc uvršten je u mrežu TEM transportne infrastrukture Jugoistočne Europe i ide pravcem od Budimpešte (Mađarska), preko Osijeka (Hrvatska), Sarajeva (BiH), do luke Ploče (Hrvatska). Kroz BiH, trasa koridora Vc dužine oko 330 km ide pravcem sjever-jug, sredinom zemlje, najpovoljnijim prirodnim uvjetima, dolinama rijeka Bosne i Neretve.

Očekuje se da izgradnja ove autoceste bude ključni pokretač privrednih aktivnosti, te da omogući uključenje BiH kako u glavne europske prometne tokove, tako i u globalni europski ekonomski sistem.

LOT 4 koridora Vc se dijeli na 5 dionica različitih duljina, koje prolaze različitim terenima. Dionice su:

dionica 1: početak LOT-a 4 – čvorište Mostar sjever

(9,800 km),

dionica 2: čvorište Mostar sjever – čvorište Mostar jug (16,450 km),

dionica 3: čvorište Mostar jug – čvorište Počitelj (19,650 km),

dionica 4: čvorište Počitelj – čvorište Međugorje (12,100 km), te

dionica 5: čvorište Međugorje – kraj LOT-a 4

(9,329 km)

Pregledna situacija trase LOT-a 4 sa ucrtanim tunelima priložena je na stranici br. 3 ovog rada.

1.1. Općenito o tunelima na Vc koridoru kroz BiH

Svi tuneli su predviđeni kao dvocijevni, sa načelnim razmakom između osi tunela od oko 25 metara. Predviđena metoda izvedbe tunela je NATM (nova austrijska tunelska metoda).

Tuneli duljine do 500 metara imaju zaustavnu traku u cijeloj duljini tunela, dok tuneli duljine iznad 500 metara nemaju zaustavne trake, nego se predviđaju zaustavne površine unutar tunela na maksimalnim razmacima od 1000 metara

Širina voznih traka u tunelu jednaka je širini voznih traka na otvorenoj trasi.

Tuneli duljine do 500 metara nisu prisilno ventilirani, dok su tuneli duljine iznad 500 metara ventilirani uzdužnom reverzibilnom ventilacijom.

Kod svake zaustavne površine nalazi se poprečni prolaz za vozila. Poprečni prolazi za evakuaciju su smješteni na maksimalnim razmacima od 500 metara sa mogućnosti prolaska interventnih vozila.

Kod većih uzdužnih nagiba kolnika, poprečni prolazi za pješake nalaze se na maksimalnim razmacima od 250 metara.

Telefonski (SOS) uređaji smješteni su u blizini portala i na maksimalnim razmacima od 150 m unutar tunela u nišama koje su opremljene i aparatima za početno gašenje požara, te uređajima za dojavu požara.

Hidrantska mreža izgrađena je u tunelima dužim od 500 metara.

Svi tuneli su opremljeni sustavom rasvjete. Kod tunela duljih od 2 km, predviđeni su videosustav i ozvučenje tunela, te radio sustav za tunele dulje od 1 km.

2. POPREČNI PRESJECI

2.1. Tipovi korištenih poprečnih presjeka

Budući da trasa većim dijelom prolazi zahtjevnim terenom, bilo je potrebno projektirati 16 tunela različitih duljina i poprečnih presjeka. Ukupna duljina navedenih tunela je cca. 29 km, a projektirani su primjenom najsuvremenijih smjernica. Tuneli su dvotračni i trotračni sa zaustavnom odnosno dodatnom trakom za spora vozila. Tip poprečnog presjeka tunela izabran je ovisno o dužini tunela, predviđenoj tehnologiji izvođenja, terenskim karakteristikama, kao i o broju i širini prometnih trakova na otvorenom dijelu trase.

Sukladno navedenim uvjetima, najzastupljeniji su trotračni tuneli sa zaustavnim trakom kojih ima 7 (Komić, Vijenac, Osoje, Gorica, Kičin, Šunja Glava, Bijela Vlaka) ukupne duljine skoro 5 km, zatim dvotračni tuneli kojih je 5 (Orlov Kuk, Debelo Brdo, Oštri Rat, Samac, Kvanj), ali im je ukupna duljina blizu 20 km, te, na kraju, 4 trotračna tunela sa dodatnim trakom (Rudine, Kočine 1, galerija Kočine 2, Rožni Kuci) ukupne duljine malo ispod 4 km. Svi tuneli su predviđeni sa dvije tunelske cijevi osim galerije Kočine 2 kod koje je jedan kolnik u galeriji, a drugi u otvorenoj trasi.

Ovisno o tipu poprečnog presjeka koji je izabran, različita je površina svijetlog otvora koja iznosi 59,13 m2 za dvotračne tunele, 83,90 m2 za trotračne tunele sa zaustavnim trakom, odnosno 94,30 m2 za trotračne tunele sa dodatnim trakom. Takvi poprečni profili, u potpunosti zadovoljavaju zahtjeve za slobodni profil definirane „Pravilnikom o osnovnim uvjetima kojima javne ceste izvan naselja i njihovi i elementi moraju udovoljavati sa stajališta sigurnosti prometa“, te zahtjevima za slobodni profil definiranima TEM standardima i austrijskim smjernicama RVS. Navedeni poprečni presjeci

3

Slika 1:Pregledna situacija trase LOT-a 4

4

omogućavaju smještaj svih potrebnih uređaja i opreme, te provjetravanje uzdužnom ventilacijom

Širine kolnika u tunelima su odabrane tako da se zadrži ista širina i broj voznih traka kao i na otvorenom dijelu ceste, te iznosi 8 m za dvotračne tunele, 10,75 m za trotračne tunele sa zaustavnim trakom, odnosno 11,75 m za trotračne tunele s dodatnim trakom. Revizione staze su 15 cm uzdignute od površine tunela, a širine su 90 cm, za dvotračne, odnosno 100 cm za trotračne tunele.

Ispod revizionih staza smješteni su kanali instalacija za potrebnu opremu tunela. Kanal sa unutarnje strane predviđen je za vođenje hidrantske mreže, dok se kanalom sa vanjske strane vode instalacije napajanja i telekomunikacija. Energetske kanale izvesti s poprečnim nagibom od 2 % prema rubu gdje se nalazi ispust kanala. Poprečni presjek tunela se rotira ovisno o poprečnom nagibu kolnika.

Na priloženim slikama vide se sva 3 predviđena poprečna presjeka.

AUSTRIJSKE SMJERNICE (RVS)

PRAVILNIK ZA PROJEKTIRANJE CESTA (BIH)

Slika 2: dvotračni tunel bez podnožnog svoda

AUSTRIJSKE SMJERNICE (RVS)

PRAVILNIK ZA PROJEKTIRANJE CESTA (BIH)

Slika 3: Dvotračni tunel sa podnožnim svodom

5

AUSTRIJSKE SMJERNICE (RVS)

PRAVILNIK ZA PROJEKTIRANJE CESTA (BIH)

Slika 4: Trotračni tunel sa zaustavnim trakom, bez podnožnog svoda

AUSTRIJSKE SMJERNICE (RVS)

PRAVILNIK ZA PROJEKTIRANJE CESTA (BIH)

Slika 5: Trotračni tunel sa zaustavnim trakom i podnožnim svodom

6

AUSTRIJSKE SMJERNICE (RVS)

PRAVILNIK ZA PROJEKTIRANJE CESTA (BIH)

Slika 6: Trotračni tunel sa dodatnom trakom, bez podnožnog svoda

AUSTRIJSKE SMJERNICE (RVS)

PRAVILNIK ZA PROJEKTIRANJE CESTA (BIH)

Slika 7: Trotračni tunel sa dodatnom trakom i podnožnim svodom

7

2.2. Obloga

Obloga tunela se izvodi od betona MB30 debljine 30 cm za dvotračne, odnosno 40 cm za trotračne tunele. U pravilu je nearmirana osim na mjestima niša, u zonama V kategorije stijenske mase (za trotračne tunele obloga se lagano armira i u kalotnom dijelu, u IV kategoriji terena), na mjestima zaustavnih površina, na mjestima poprečnih prolaza za vozila gdje su smještene niše za trafostanice, u području spojeva sa poprečnim prolazima za pješake i interventna vozila, kao i u zonama portala. Isto tako, temeljni prag se armira u cijeloj dužini tunela.

Između obloge tunela i primarne podgrade predviđen je sloj hidroizolacije od PVC folije zaštićene geotekstilom. Izolacija se postavlja na sloj geoktestila, a predviđena je na cijeloj dužini tunela i to po cijeloj kaloti i bokovima tunela, te će se izvesti nakon iskopa i izvedenog primarnog osiguranja tunela, te nakon smirivanja eventualnih pomaka u primarnoj oblozi tunelske cijevi.

3. ODVODNJA U TUNELIMA

Odvodnja tunela predviđena je centralno položenom kanalizacijskom cijevi promjera 500 mm, a odvodnja kolnika sistemom šupljeg rubnjaka koji skuplja vodu s površine kolnika.

S obzirom na karakteristike stijenske mase kojom prolazi tunel (kraški teren) mogući su eventualni veći koncentrirani dotoci vode koje je potrebno kaptirati, te voditi posebnim cjevovodom do ispusta na pogodnom mjestu unutar tunela (špilje) ili van tunela u teren.

Na bokovima tunela predviđena je drenažna cijev, za prikupljanje brdskih voda i njihovo odvođenje u centralnu kanalizaciju. Da bi se omogućila revizija i dostup do bočnih drenažnih cijevi, predviđene su niše u kojima će se smjestiti revizijska okna. Iz navedenih revizionih okana, radi se ispust u revizijsko okno kanalizacije. Predviđeni razmak između revizijskih okana je cca 50 metara.

Odvodnja kolnika u tunelu odnosi se na tekućine (zapaljive) koje dospijevaju u tunel uslijed izlijevanja tijekom prometne nesreće. Zahtijevan je sustav odvodnje kolnika koji osigurava odvodnju dotoka incidentne tekućine od 200 l/s na dužini kolnika od 200 m. Da bi se ispunili gore navedeni uvjeti predviđen je šuplji rubnjak s kontinuiranim horizontalnim otvorom. Navedeni rubnjak je od armiranog betona MB 40, promjera je 30 cm,

proizvodi se kao montažni element, te se ugrađuje na pripremljenu podlogu na temeljnom pragu.

Sifonski ispusti se rade sa potopljenom pregradom kako bi se spriječilo širenje vatre kanalizacijom. Tekućina iz sifonskog ispusta se ispušta u revizijsko okno kanalizacije. Predviđeni razmak sifonskih ispusta je cca 100 metara

Glavna kanalizacija predviđena je od vodonepropusnih PVC cijevi promjera 500 mm. Kod dvotračnih tunela i trotračnih tunela sa dodatnom trakom, smještena je u osi kolnika, a kod trotračnih tunela sa zaustavnom trakom, smještena je u sredini zaustavne trake.

Preko revizijskih okana, u nju se uvodi tekućina sa kolnika, voda prikupljena bočnim drenažama i voda iz drenaže tamponskog sloja kolničke konstrukcije.

Revizijska okna predviđena su na udaljenosti od cca 50 m. Izvode se kao monolitne građevine od armiranog betona MB30 ili kao montažna, sa armiranobetonskom montažnom pločom i lijevanim željeznim poklopcem promjera 600 mm, nosivosti 400 kN.

4. VENTILACIJA U TUNELIMA

Predviđena je uzdužna (longitudinalna) ventilacija.

Tuneli do 500 m su ventilirani prirodnim putem, te nemaju predviđenu mehaničku ventilaciju.

Na tunelima od 500 m do cca 800 m projektirana je prema zahtjevu da sustav ventilacije mora biti u mogućnosti postići brzinu strujanja zraka od min. 1,5 m/s.

Ventilacijski sustavi tunela iznad 800 m projektirani su na način da je ventilacija u mogućnosti postići tzv. kritičnu brzinu od 3 m/s.

Da bi upravljanje ventilacijom funkcioniralo na odgovarajući način, predviđeni su senzori brzine i smjera strujanja , te senzori koncentracije CO i krutih čestica. Potrebna su minimalno 2 komada, te jedan senzor CO i ekstinkcije u svaku požarnu zonu.

5. VATRODOJAVA

U duljim tunelima, predviđen je i sustav vatrodojave. Osnovna svrha mu je brzo i pouzdano detektiranje požara.

8

Osim toga mora zadovoljiti još i slijedeće zahtjeve:

• selektivno alarmiranje

• komunikacija s centrom za nadzor i upravljanje

• iniciranje radnji vezanih za početno gašenje požara

• evakuacija ljudi

Na razini detekcije sustav se izvodi upotrebom dvije osnovne vrste javljača. Uzduž glavnih tunelskih cijevi smješten je senzorski kabel, a u SOS niše, trafostanice i prostorije besprekidnog napajanja - točkasti javljači.

6. ELEKTROINSTALACIJE

U svim tunelima, prisutna je rasvjeta tunela kao i portalnih zona.

Predviđene su: prilagodna, osnovna tunelska i protupanična rasvjeta.

Na rezervno napajanje priključeni su:

• -rasvjeta niša

• -mjerni uređaji ventilacije

• -sigurnosna rasvjeta tunela

• -protupanična rasvjeta

• -svjetleći SOS uređaji i SOS razdjelnici

• -promjenjivi prometni znakovi

• -upravljački i signalni uređaji prometne signalizacije, rasvjete, te sustava daljinskog vođenja

• -vatrodojavni sustav

• -video sustav

U tunelima je predviđeno i niskonaponsko napajanje u svrhu napajanja i upravljanja elektroventilacijom.

7. PORTALNE GRAĐEVINE

Portalne građevine su generalno predviđene kao izvučene građevine iz tunelske cijevi. Projektirana dužina portalne građevine iznosi, u pravilu, 12 m. Predviđena je da se izvede od armiranog betona MB 30 i debljine obloge min. 60 cm.

Uz bokove portalne građevine, potrebno je izvesti drenažu od drenažnih cijevi koja se ispušta u revizijska okna na portalima tunela. Iznad čela pred usjeka potrebno je izvesti kanal.

Hidroizolacija portalne građevine predviđena je u dijelu u kojem se portalna građevina zatrpava materijalom iz iskopa. Hidroizolacija se izvodi PVC folijom.

8. ZAUSTAVNE NIŠE I POPREČNI PROLAZI

8.1. Zaustavne niše

Zaustavne niše su predviđene kao površine dužine 40 metara i širine 3 m. Služe za zaustavljanje vozila koje je u kvaru, te su, u tu svrhu, opremljene SOS uređajima. Osim toga, u svakoj zaustavna niši, predviđen je prostor za smještaj UPS-a i hidranta.

8.2. Poprečni prolazi za vozila

Poprečni prolazi za vozila služi kao evakuacijski put u slučaju požara, te za preusmjeravanje prometa u slučaju neprohodnosti pojedine tunelske cijevi. Smješteni su nasuprot niše za zaustavljanje. U njega se smješta trafostanica koja služi za potrebe tunela.

Poprečni prolazi za vozila, pregrađeni su protupožarnom stijenom na kojoj se nalaze klizna vrata visine 4,5 m * 5 metara i dvoja ostakljena vrata za pješake 100 * 220 cm. Požarna otpornost vrata i pregrada je 90 minuta.

8.3. Poprečni prolaz za interventna vozila

Poprečni prolazi sa interventna vozila služe za evakuaciju pješaka iz jedne u drugu cijev, te za pristup interventnih vozila na mjesto incidenta. Smješteni su na razmacima od maksimalno 500 metara.

Poprečni prolaz za interventna vozila ima slobodni profil 3,6 * 3,5 metara. Pregrađeni su protupožarnim stijenom na kojoj se nalaze klizna vrata visine 3,6 m * 3,5 metara i dvoja ostakljena vrata za pješake 100 * 220 cm. Požarna otpornost vrata i pregrada je 90 minuta.

9

Slika 8: Zaustavna niša i poprečni prolaz za vozila

Slika 9: Poprečni prolaz za interventna vozila

8.4. Poprečni prolaz za pješake

Kod većeg uzdužnog nagiba, predviđeni su poprečni prolazi za pješake. Smješteni su na pola puta između prolaza za interventna vozila i prolaza za vozila.

Poprečni prolazi za pješake omogućuju evakuaciju korisnika tunela iz jedne u drugu tunelsku

cijev. Predviđen je svijetli otvor je 250 * 225 ,a na svakom kraju prolaza nalazi se vatrootporna pregrada sa ugrađenim zaokretnim vratima za pješake dimenzija 100 * 220 cm*2 kom, ostakljena sa protupožarnim staklom vel. 40 * 100 cm. Požarna otpornost vrata i pregrada je 60 minuta.

10

8.5. SOS niše

Smještene su na razmaku od maksimalnih 150 metara. Opremljene su TPS-om, ručnim javljačem požara, te sa dva aparata za početno gašenje požara.

SOS niše su dimenzija 240*225*130 cm. Zatvorene su protupožarnom pregradom sa vratima dimenzija 210*70 cm, te ostakljena sa staklom veličine 40 * 100 cm.

8.6. Hidrantske niše

Hidrantske niše predviđene su dimenzija 240*225*100 cm, a smještene su na razmaku od cca 125 metara. Predviđene su kod svakog poprečnog prolaza, te na polovici udaljenosti između pojedinih poprečnih prolaza.

Slika 10: Poprečni prolaz za pješake

Slika 11: SOS niša

Slika 12: Hidrantska niša

11

9. METODE IZVEDBE

Odabrana metoda izvedbe tunela je NATM (nova austrijska tunelska metoda), dok se CUT & COVER metoda koristi kod malih visina nadsloja.

9.1. Cut & cover metoda

Cut & cover metodom izvedeni su slijedeći tuneli:

• desna tunelska cijev tunela Komić.

• dio desne tunelske cijevi tunela Rudine

• dio desne tunelske cijevi tunela Orlov kuk

• galerija Kočine 2

Prvo se iskopa privremeni usjek, te se njegov pokos zaštiti. Nakon toga, potrebno je izvesti kanale po obodu radnog usjeka.

Izvedba cut & cover tunela je predviđena od armiranog betona MB 30. Debljina obloge iznosi min. 60 cm.

Uz bokove je potrebno izvesti drenažu.

Nakon što se, u otvorenom iskopu, izbetonira obloga tunela, potrebno je izvesti hidroizolaciju koju je nužno zaštititi

Zasipavanje se izvodi u slojevima debljine max 50 cm, te zbija odgovarajućim sredstvima za zbijanje.

9.2. NATM (nova austrijska tunelska metoda)

Nova austrijska tunelska metoda je metoda iskopa prilagodljiva čestim promjenama geoloških i geotehničkih uvjeta. Novom austrijskom tunelskom metodom predviđena je izvedba slijedećih tunela:

• lijeva tunelska cijev tunela Komić.

• tunel Rudine

• tunel Orlov kuk

• tunel Gorica

• tunel Kvanj

• tunel Kičin

• tunel Bijela Vlaka

• tunel Debelo brdo

• tunel Vijenac

• tunel Osoje

• tunel Oštri rat

• tunel Samac

• tunel Kočine 1

• tunel Rožni kuci

10. PODGRADNI SKLOPOVI

Predloženi prognozni podgradni sklopovi, kao i preporuke svih mjera na iskopu i stabilizaciji iskopa tunela, odabrani su na temelju iskustva stečenog prilikom realizacije prijašnjih projekata, u stijenama karbonatnog kompleksa, a prikazati će se za:

– stijensku masu II kategorije,

– stijensku masu III kategorije,

– stijensku masu IV kategorije,

– stijensku masu V kategorije.

10.1. Osnovni podgradni sklop tip II

Predviđen je za podgrađivanje osnovne stijenske mase II kategorije prema Geomehaničkoj klasifikaciji (RMR=61-80), a sastoji se od slijedećih podgradnih elemenata:

- svod:

mlazni beton debljine 5 cm,

sistematsko sidrenje adhezijskim štapnim sidrima, rebrasti čelik Ø 25 mm, dužine 3.0 m, na razmaku 2.5 m.

- zidovi:

bez podgrade.

10.2. Osnovni podgradni sklop tip III

Predviđen je za podgrađivanje osnovne stijenske mase III kategorije prema Geomehaničkoj klasifikaciji (RMR=41-60), a sastoji se od slijedećih podgradnih elemenata:

- svod: mlazni beton debljine 10 cm,

čelična zavarena mreža Q 131,

sistematsko sidrenje adhezijskim štapnim sidrima, rebrasti čelik Ø 25 mm, duljine 3.0 m, na razmaku 2 m.

- zidovi:

mlazni beton debljine 5 cm

10.3. Osnovni podgradni sklop tip IV

Predviđen je za podgrađivanje osnovne stijenske mase IV kategorije prema Geomehaničkoj

12

klasifikaciji za RMR=21-40, a sastoji se od slijedećih podgradnih elemenata:

- svod:

mlazni beton debljine 15 cm,

čelična zavarena mreža Q 131,

sistematsko sidrenje adhezijskim štapnim sidrima, rebrasti čelik Ø 25 mm, duljine 3.0 m, na razmaku 1.7 m (prema potrebi samobušećim injekcijskim sidrima tip IBO R25N Ø 25/14 mm).

- zidovi:

mlazni beton debljine 10 cm,

čelična zavarena mreža Q 131,

sistematsko sidrenje adhezijskim štapnim sidrima, rebrasti čelik Ø 25 mm, duljine 3.0 m, na razmaku 2.0 m (prema potrebi samobušećim injekcijskim sidrima tip IBO R25N Ø 25/14 mm).

10.4. Osnovni podgradni sklop tip V

Predviđen je za ugradnju u rasjednim i oslabljenim zonama u stijenskoj masi V kategorije (RMR<20), a sastoji se od slijedećih podgradnih elemenata:

- svod:

mlazni beton debljine 20 cm,

dvije čelične zavarene mreže Q 221,

sistematsko sidrenje samobušećim injekcijskim sidrima tip IBO R32N Ø 32/18.5 mm, duljine 4.0 m, na razmaku 1.4 m,

rešetkasti čelični nosači, Pantex 95/20/30 na razmaku 1.0 m

- zidovi:

mlazni beton debljine 20 cm,

dvije čelične zavarene mreže Q 221,

sistematsko sidrenje samobušećim injekcijskim sidrima tip IBO R32N Ø 32/18.5 mm, duljine 5.0 m, na razmaku 1.4 m,

rešetkasti čelični nosači, Pantex 95/20/30 na razmaku 1.0 m.

- podnožni svod:

mlazni beton debljine 20 cm,

dvije čelične zavarene mreže Q 221.

11.ZAKLJUČAK

Sama složenost LOT-a 4 vidljiva je iz činjenice da od ukupne duljine LOT-a 4 (67,3 km) čak 21% (14 km) se nalazi u tunelima. Stoga se može reći da su tuneli jedan od ključnih dijelova LOT-a 4, i to s aspekta projektiranja, financiranja, izgradnje, korištenja i održavanja autoputa. Uz zadane TEM standarde prilkom projektiranja korišteni su najsuvremeniji europski propisi iz područja tunelogradnje, posebice Europska direktiva 2004/54/EC o minimalnim sigurnosnim uvjetima za tunele i austrijske norme RVS. Posebna pozornost posvećena je sigurnosnim standardima, sukladno navedenim normama.

12.LITERATURA

1. Idejni projekt autoputa na koridoru Vc Mostar sjever – južna granica (LOT 4), građevinski projekt tunela, Institut građevinarstva Hrvatske d.d., Zagreb, 2006. 2. Directive 2004/54/EC on minimum safety requirements for tunnels in the Trans-European Road Network, European Parliament and Council, Bruxelles, 2004. 3. RVS 9.281, RVS 9.282, „Strasse und Verkehr“ (FSV), Wien, 2002.