2009- 2019 - Knjižnica Kali Saraknjiznica.kalisara.hr/wp-content/uploads/2020/03... · 2020. 3. 6. · ovaj rječnik, to imao u vidu. Stručni je redaktor obilje-žio iz kojega je

PLANIRANO I OSTVARENO: DESETOGODIŠNJI RAD NA MEĐUNARODNOM POZICIONIRANJU ROMSKOG JEZIKA2009- 2019

SVJETSKI DAN ROMSKOG JEZIKASA THEMESQO DIVES E RROMANE ĆHIBAQOWORLD DAY OF RROMANI LANGUAGE

SAVEZ ROMA U REPUBLICI HRVATSKOJ “KALI SARA”

RROMENGI UNIA ANI KROACIA ”KALI SARA” CROATIAN ROMANI UNION “KALI SAR

godina obilježavanja Svjetskog dana romskog jezika

YEARS OF CELEBRATION BERŠANIŠANKERIPESATHEMESQODIVES ERROMANEĆHIBAQO

PLANIRANO I OSTVARENO: DESETOGODIŠNJI RAD NA MEĐUNARODNOM POZICIONIRANJU ROMSKOG JEZIKA

2IMPRESSUM


2009- 2019

Autor:Veljko Kajtazi

Izdavač: Savez Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA”

Za izdavača:Suzana Krčmar

Urednik: Andrea ŠimekVeljko Kajtazi

Priprema tekstova:Andrea ŠimekEmir GrbićMaja Grubišić Suzana KrčmarVeljko Kajtazi Sunčica Habus

Grafička priprema: Mladen Grubišić

Tisak: Archetype, Zagreb

Naklada: 600 primjeraka

Studeni, 2019.

Publikacija je tiskana uz pomoć:

Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjinaSaborskog zastupnika Veljka KajtazijaSaveza Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA”

Cijena: 160,00 kn

3

2009- 2019

SADRŽAJ

UVODNA RIJEČ

Veljko Kajtazi 5

UVOD

Romsko hrvatski i hrvatsko-romski rječnik Povelja o romskom jeziku 7

OBILJEŽAVANJE SVJETSKOG DANA ROMSKOG JEZIKA

Povelja i deklaracija o romskom jeziku 8

NAGRADE ZA ŽIVOTNO DJELO

Ferenc Sztojka 9Šaip Jusuf 9

DOBITNICI NAGRADA ZA ŽIVOTNO DJELO 10

SVEČANOST OBILJEŽAVANJA SVJETSKOG DANA ROMSKOG JEZIKA 2009 12

SVEČANOST OBILJEŽAVANJA SVJETSKOG DANA ROMSKOG JEZIKA 2010. 14

Ljatif Demir - Romi u svjetskoj književnosti 17



PRIZNAVANJE SVJETSKOG DANA ROMSKOG JEZIKA 30

POŠTANSKA MARKA 30

Vera Klopčić - - Pravni okvir za upotrebu romskog jezika u institucijama u Sloveniji 31

SVEČANOST OBILJEŽAVANJA SVJETSKOG DANA ROMSKOG JEZIKAA 2013. 34Martina Koptova - The position of Romani language in the Slovak Republic 37

SVEUČILIŠNI DIPLOMSKI STUDIJ ROMISTIKE NA FILOZOFSKOM FAKULTETU U ZAGREBU 41

SVEČANOST OBILJEŽAVANJA SVJETSKOG DANA ROMSKOG JEZIKA 2014. 42Ljiljana Pavić - Najznačajnije karakteristike romske glazbe 45


PROGLAŠENJE SVJETSKOG DANA ROMSKOG JEZIKA U UNESCO-U 52

Pavao Rudan - Mi, ljudi 53


Stanislav Stankiewitz -The language - from the point of view of the Roma 65

SVEČANOST OBILJEŽAVANJA SVJETSKOG DANA ROMSKOG JEZIKA2017. 70

Daut Qulangjiu - Romi na Kosovu 73

SVEČANOST OBILJEŽAVANJA SVJETSKOG DANA ROMSKOG JEZIKA2018. 76

Mirdita Saliu - romski jezik - jednako na romski identitet 79Sashi Bala - Roma and their Historical Antededent 81

ZNANSTVENI RADOVI PRISTIGLI 2019. GODINE 84

PARKOVI SVJETSKI DAN ROMSKOG JEZIKA 159

ALBUMI SUDIONIKA MEĐUNARODNIH ZNANSTVENIH SIMPOZIJA OD 2009. do 2018. 161

PLAKATI SVJETSKOG DANA ROMSKOG JEZIKA 171


4

Svjetski dan romskog jezika 2009. godine, Međunarodni simpozij o romskom jeziku, Matica Hrvatske

5

2009- 2019

UVODNA RIJEČ

Dragi čitatelji i čitateljice, ove godine obilježa-vamo desetu godišnjicu 5. studenoga Svjet-skog dana romskog jezika. Godine 2009. u okviru ovog značajnog dana za Rome u Hrvat-skoj, ali i u cijelom svijetu, inicirali smo održavanje Međunarodnog simpozija o romskom jeziku, čime smo intenzivirali proces standardizacije romskog jezika te učvrstili poveznicu između romskog jezika i romskog identiteta.

Tijekom deset godina, održane su znanstvene prez-entacije, diskusije i paneli te doneseni zaključci koji su se odnosili na: standardizaciju i kodifikaciju rom-skog jezika, upotrebu romskog jezika u informatičkoj tehnologiji, položaj romskog jezika u romskoj obitel-ji, uporabu romskog jezika u institucijama, zamjenu riječi holokaust adekvatnom riječi iz romskog jezika s obzirom na značenje – samudaripen, tisuću godina migracija Roma iz Indije u Europu i ostatak svijeta te romski jezik i kulturu u emigraciji krajem 20. stoljeća. Sudionici Međunarodnog simpozija dolazili su iz ra-zličitih krajeva svijeta, primjerice iz zemalja Europ-ske unije, Amerike, Japana i Indije. Među njima bilo je profesora romskog jezika, lingvista, književnika, novinara, publicista, učitelja, pomagača u nastavi i brojnih drugih čiji rad uključuje romski jezik, povijest i kulturu Roma. Doneseni zaključci i deklaracije, za-jedno s njihovim znanstvenim radovima, objavljeni su u Zbornicima znanstvenih radova te nam ostaju kao trajna vrijednost vezana uz romski jezik kao neizos-tavni dio romske baštine. Nakon što je 5. studeni Sv-jetski dan romskog jezika podržala Međunarodna romska unija, pokrenuo sam njegovo priznavanje u Hrvatskom saboru, a koji je dana 25. svibnja 2012. postao prvi parlament u svijetu koji je priznao ovaj dan kao nacionalni praznik Roma. Nadalje, u suradnji s Ministarstvom kulture Republike Hrvatske – Povje-renstvom za UNESCO pripremili smo projekt i doku-mentaciju za priznavanje romskog jezika i Svjetskog dana romskog jezika kao nematerijalne svjetske baš-tine. Dana 7. studenog 2015. Opća skupština UNE-SCO-a proglasila je 5. studeni Svjetski dan romskog jezika dijelom svjetske baštine. Danas se taj dan obil-ježava u 15 zemalja svijeta.

Iznimno sam sretan što su ovaj značajan dan za Rome podržale hrvatske državne institucije, prim-jerice Hrvatski sabor, Vlada RH i Predsjednica RH. Također sam sretan što su tijekom godina podršku u organizaciji pružile i najviše znanstvene te stručne hrvatske institucije, primjerice Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Matica Hrvatske, Sveučilište u

Zagrebu i Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Ovom prilikom još jednom im zahvaljujem. Također, od srca zahvaljujem i svim sudionicima međunarod-nog simpozija kako za sudjelovanje tako i za znan-stvene i stručne radove kojima su doprinijeli procesu standardizacije i uporabe romskog jezika.

Neizmjerno sam ponosan što u spomen na ovaj znača-jan romski praznik četiri zelene površine u Republici Hrvatskoj, u Belišću, Zagrebu, Kutini i Belom Manas-tiru, nose naziv 5. studeni te se nadam da će se ovoj inicijativi priključiti i drugi gradovi u Hrvatskoj.

Sadržajem ove knjige nastojali smo dokumentirati proteklih deset godina rada na romskom jeziku i obil-ježavanju 5. studenog Svjetskog dana romskog jezika kako bi barem dio vrijednih slikovnih i pisanih materi-jala sačuvali za buduće generacije.

Veljko Kajtazi,zastupnik u Hrvatskom saboru i

predsjednik Organizacijskog odbora Svjetskog dana romskog jezika


6

Prvi Romsko-hrvatski i hrvatsko-romski rječnik objavljen 5. studenog 2008. godine

7

2009- 2019

Romsko-hrvatski i hrvatsko-romski rječnik

Od 2005. do 2008. godine Veljko Kajtazi je in-tenzivno sakupljao i sistematizirao romske riječi. Zapisivao ih je i pripremao za izradu prvog Romsko-hrvatskog i hrvatsko-romskog rječnika. Rječnik je objavljen dana 5. studenog 2008. godine. Rječnik je prihvaćen kao temelj za nastavak rada na standardizaciji i modernizaciji romskog jezika kako u Hrvatskoj, tako i na međunarodnoj razini.

“Zamisao o romskom rječniku javila se u meni tijekom ranoga školovanja jer sam nailazio na teškoće zbog dvojezičnosti svoje okoline. Sazrijevanje i odgoj u više-nacionalnim sredinama (Kosovo, Bosna i Hercegovina, Hrvatska) učvrstilo je moju nakanu da osmislim romski rječnik koji će pomoći mladim ljudima u školovanju i snalaženju kroz život. (…)

Sva ispitivanja provedena među mladim Romima i njihovim obiteljima pokazala su prilično loše stanje u poznavanju i uporabi romskog jezika u svakodnevnom životu. Romski se jezik uspio afirmirati u općoj upora-bi, pa je posljedica toga polagano odumiranje toga jezi-ka, a pojavi odumiranja tzv. malih jezika svjedoci smo diljem svijeta. Najnovija istraživanja potvrdila su stra-hovanja da neke romske sredine u Hrvatskoj uopće ne govore jezikom svojih predaka i nemaju nikakve navike koristiti se njime. To je osobito slučaj u sredinama gdje romske obitelji žele što bržu i bezbolniju integraciju u hrvatsko društvo. Iz uporabe su nestale romske riječi za neke najobičnije stvari i pojmove. Ono što nazivamo romskim jezikom čini sustav više desetaka, do određe-nog stupnja povezanih dijalekata (ili jezika) oblikova-nih pod utjecajem jezika zemalja u kojima Romi žive (ili su dulje boravili), pa se njihovi govornici katkad među-sobno gotovo uopće ne razumiju. (…) Zbog malog broja pisanih dokumenata, imao sam dosta teškoća, pa sam svoj odabir morao temeljiti na životnom iskustvu mno-gih priznatih Roma. Pri prikupljanju građe za ovaj rječ-nik najteže je bilo odabrati vodeći oblik romske riječi i frazeme romskog jezika iz nekoliko dijalekata koji se mogu čuti na prostorima jugoistočne Europe. Pri oda-

biru dijalekatskih oblika vodio sam brigu o tome koliko se koja riječ često upotrebljava u govoru. U Hrvatskoj danas živi više romskih zajednica koje se služe različi-tim romskim dijalektima, pa sam, prikupljajući riječi za ovaj rječnik, to imao u vidu. Stručni je redaktor obilje-žio iz kojega je dijalekta koja riječ. Osnovni dio korpusa je gurbetski. Rječnik sadrži više od 10 000 leksema, a dodani su i neki frazemi, kao i nazivi ustanova, udru-ga i slično. Budući da za sve ne postoje romski izrazi, morao sam pribjegavati neologizmima ili pak podužim opisnim izrazima. Koliko sam u tome uspio, pokazat će praksa. Već ako to bude poticaj za ispravljanje ili stva-ranje novih izraza, mislim da je sav uložen trud posti-gao svoju svrhu.”

Veljko Kajtazi, autor prvog Romsko-hrvatskog

i hrvatsko-romskog rječnika

UVOD

Izdavaštvo na romskom jeziku


8

Povelja o romskom jeziku

Na inicijativu SRRH “KALI SARA” donesena je Povelja o romskome jeziku koju su potpisali ista-knuti profesori romskog jezika, lingvisti, knji-ževnici, novinari, predstavnici romskih udruga i političkih organizacija iz Hrvatske i svijeta, ali i ostali ugledni članovi romske i ostalih nacionalnih zajednica.

UZOR u RH “KALI SARA” inicirala je projekt obilje-žavanja Svjetskog dana romskog jezika. Prijedlog je prihvatila i podržala Međunarodna romska unija te je službeno dogovoren datum 5. studeni kao Svjetski dan romskog jezika – dan kada je u Zagrebu objavljen prvi Romsko-hrvatski rječnik. Već sljedeće godine, 2009., u okviru obilježavanja Svjetskog dana romskog jezika u Zagrebu održan je Međunarodni simpozij o romskom jeziku na kojem su sudjelovali profesori, romolozi, lin-gvisti, književnici, novinari, publicisti i drugi stručnja-ci za romski jezik, povijest i kulturu iz brojnih zemalja svijeta te predstavnici parlamenta Međunarodne rom-ske unije. Zaključci Međunarodnih simpozija doneseni su i objavljeni u obliku Deklaracija o standardizaciji i kodifikaciji romskog jezika, upotrebi romskog jezika u informatičkoj tehnologiji, položaju romskog jezika u obitelji, romskom jeziku u institucijama, te određivanju pojma Samudaripen i ostalih važnih pojmova. Deklara-ciju potpisuju svi sudionici Simpozija te predstavnici Međunarodne romske unije.

Svake godine, povodom Svjetskog dana romskog jezi-ka, na Međunarodnom simpoziju u Zagrebu nastavlja se rad i rezimiraju se rezultati dosadašnjeg rada na standardizaciji i kodifikaciji romskog jezika u cijelom svijetu. Rasprave i doneseni zaključci odnosili su se na:

• standardizaciju i kodifikaciju romskog jezika, • upotrebu romskog jezika u informatičkoj tehno-

logiji, • položaj romskog jezika u romskoj obitelji, • uporabu romskog jezika u institucijama,• zamjenu riječi holokaust adekvatnom riječi iz

romskog jezika – Samudaripen, s obzirom na značenje,

• romski jezik i kulturu u emigraciji krajem 20. stoljeća,

• uporabu romskog jezika u govoru i pismu,• tisuću godina migracija Roma,• promjene u jeziku tijekom tisuću godina migracija.

OBILJEŽAVANJE SVJETSKOG DANA ROMSKOG JEZIKA

Povelja o romskom jeziku, 2008. i Deklaracija o romskom jeziku, 2009.

9

2009- 2019

NAGRADE ZA ŽIVOTNO DJELO “FERENC SZTOJKA” I “ŠAIP JUSUF”

Na svečanosti obilježavanja Svjetskog dana romskog jezika istaknutim pojedincima iz romske zajednice dodijeljuju se nagrade za životno djelo Ferenc Sztojka i Šaip Jusuf, za posebne zasluge u očuvanju, standardizaciji i razvoju romskog jezika.

Ferenc Sztojka

Ferenc Sztojka rodio se 1840. godine u Budimpešti, te se kao dijete iz ugledne i bogate romske obitelji od najra-nijih dana družio s nadvojvodom Josephom Ludwigom Karlom von Habsburgom. Iz tog prijateljstva, nastavilo se zajedničko služenje vojske u romskoj vojnoj jedinici muzičara, te ideja da se napravi zbirka romskih riječi. Temeljitim prikupljanjem i popisivanjem riječi Ferenc Sztojka napisao je i objavio prvi cjeloviti riječnik s 13 000 romskih riječi, te je pokrenuo proces koji danas nazivamo “standardizacijom romskog jezika”. Povije-sni uvod i uloga nadvojvode von Habsburga u Mađar-skoj, ali i u europskoj romologiji, prijevodi zajmovnih i kreditnih pojmova te pokušaj tipizacije složenih riječi i pojmova predstavljali su odmak od svakodnevnog go-vora po mađarskim selima te korištenje sofisticiranog vokabulara koji je uključivao apstraktne termine, poj-move poput derivacije, morfologije, semantike i ono-mastike, kao i nazive biljaka i životinja. Dodajući gra-

matiku i izgovor, Ferenc Sztojka je postavio osnovu za kompleksan koncept romskog jezika kao standardnog jezika, kao što su u to vrijeme u Habsburškoj monarhiji bili hrvatski ili slovački jezik.

U dijelu ovog riječnika, na dvadeset i pet stranica objav-ljene su romske poslovice, izrazi, narodne pjesme, romski tekstovi religijskog sadržaja, molitve i proza, te pjesme i stihovi. Autor većine pjesama i stihova je sam Ferenc Sztojka čime je postao prvi pjesnik odno-sno prvi autor originalnih romskih stihova u povijesti romske književne lirike.

Šaip Jusuf

Šaip Jusuf bio je romski autor i prevoditelj. Rođen je 1933. godine. Želio je postati sportski učitelj te je studi-rao na beogradskom Sveučilištu.

Živio je u Skoplju. Bio je jedan od organizatora prvog Svjetskog kongresa Roma koji se 1971. godine održao u Londonu, a na kojem su usvojene odluke o romskoj zastavi i službenoj himni.

Prvi kongres Roma u Londonu rezultirao je i progla-šenjem službenog romskog jezika (romani ćhiba), kao i službenim prihvaćanjem naziva “Rom”, što na rom-skom jeziku znači čovjek. Uz to bio je vodeći član Jugo-slavenske federacije Međunarodne romske unije.

U spomen na “Ferenca Sztojku” i “Šaipa Jusufa” svake godine povodom Svjetskog dana romskog jezika dodijeljuju se nagrade za životno djelo

Prve nagrade za životno djelo za doprinos u razvoju romskog jezika, kulture i umjetnosti

dodijeljene su 2009. godine


10DOBITNICI NAGRADE ZA ŽIVOTNO DJELO

DOBITNICI NAGRADA ZA ŽIVOTNO DJELO “Ferenc Sztojka”

HEDINA TAHIROVIĆ SIJERČIĆ2012., (BOSNA I HERCEGOVINA)

MARCEL COURTHIADE 2009., (FRANCUSKA)

JEANNE GAMONET 2011., (FRANCUSKA)

RAJKO ĐURIĆ2010., (SRBIJA)

MEHMED SAĆIP 2013., (SRBIJA)

DAUT QULANGJIU 2017., (KOSOVO)

DRAGOLJUB ACKOVIĆ 2014., (SRBIJA)

IMER TRAJA BRIZANI2016., (SLOVENIJA)

KUJTIM PAÇAKU2015., (KOSOVO)

ORHAN GALJUŠ 2018., (NIZOZEMSKA)

11

2009- 2019

DOBITNICI NAGRADA ZA ŽIVOTNO DJELO “Šaip Jusuf”

RONALD LEE 2012., (KANADA)

GHEORGHE SARAU 2009., (RUMUNJSKA)

ALIJA KRASNIĆI 2011., (SRBIJA)

LJATIF DEMIR 2010., (MAKEDONIJA)

ANNA KOPTOVÁ 2013., (SLOVAČKA)

NEDJO OSMAN 2017., (MAKEDONIJA)

MISLAV JEŽIĆ 2014., (HRVATSKA)

IVAN RUMBAK 2016., (HRVATSKA)

STANISLAW STANKIEWICZ2015., (POLJSKA)

SANTINO SPINELLI 2018., (ITALIJA)


12OBILJEŽAVANJE SVJETSKOG DANA ROMSKOG JEZIKA 2009.

“Romska je zajednica u Hrvatskoj spe-cifična u odnosu na druge zajednice i nespecifična u odnosu na Rome u drugim zemljama. Po jeziku, Romi se mogu podijeliti u tri skupine: na one koji govore romski jezik i jezik sredine, na one koji govore bajaški i jezik sredine i na one koji govore samo jezik sredine. Tu jezik sredine može biti i jezici sredine: jezik prijašnje sredine (npr. albanski, za doseljenike s Kosova) i jezik sadašnje sredine. Jedno od osnovnih znanja o sebi kao dijelu zajednice mora u pojedinca biti svijest o svojem jeziku i o svojim jezicima i ta svijest mora biti nešto šira nego što se to obično, na nekoj osnovnoškolskoj razini, razmišlja. Naime, pojedinac mora znati ono najosnov-nije o svojem jeziku, koji je to zapravo jezik. Primjerice, ako bajaški Rom kaže da govori romski, a zapravo go-vori bajaški, to neće smetati ako je on svjestan toga da taj romski u tom kontekstu znači “jezik kojim govorimo mi Romi”, a to se odnosi upravo na Bajaše – što znači da se onda taj romski prenosi u drugi kontekst kao ba-jaški.”

Gheorghe Sarău, dobitnik nagrade za životno djelo “Šaip Jusuf”, 2009.

Marcel Courthiade, dobitnik nagrade za životno djelo “Ferenc Sztojka”, 2009.

13

2009- 2019

Veljko Kajtazi, zastupnik u Hrvatskom saboru i predsjednik Organizacijskog odbora Svjetskog dana romskog jezika



“Povijest pismenosti raznih naroda dobro je dokumentirana kod naroda koji su ostavljali pisani trag, ali vrlo malo znamo o jezicima za koje pisani trag ne postoji. Upravo oni predstavljaju veliku veći-nu drevnih govora. Gotovo sve ove jezike i kulture u određenoj mjeri poznajemo samo kroz prizmu drugih naroda, dakle onih koji su o njima pisali. Svoj dopri-nos dala je i arheologija, nudeći relevantne informa-cije, ali one nisu toliko izražajne kao pisani tekst. Iz brojnih rekonstrukcija arheoloških nalaza i dostupnih arhiva jedan od zaključaka koji se nameće je da pisa-na riječ nije imala dublje značenje za narode u Indiji. Arhivi su u Indiji bili podložni fizičkoj dotrajalosti i oštećivanju pa su često prepisivani i naknadno dopu-njavani. To je izazivalo dodatno nepovjerenje prema autentičnosti takvih spisa. Ovaj tehnički faktor Indijci su maštovito izrazili objašnjavajući kako pismenost pripada dijelu nerealnog svijeta koji je u suprotnosti s izgovorenom i slušanom riječi. Drevni Indijci pisa-nje su smatrali bezvrijednom i tužnom neophodnošću, prozaičnim instrumentom trgovaca i činovnika. Pravi intelektualac nije bio onaj koji čita i piše već onaj koji napamet zna tisuće i tisuće stihova s njihovim komen-tarima. S obzirom na indijsko porijeklo Roma ovi po-daci uvelike nam pomažu da razumijemo nedostatak pisanih izvora kroz povijest romskog naroda.”

Rajko Đurić,

dobitnik nagrade za životno djelo “Ferenc Sztojka”, 2010.

Svjetski dan romskog jezika 2009. godine, Međunarodni simpozij o romskom jeziku, Hotel “I”

15

2009- 2019



16


17

2009- 2019

1. Uvod

I pored toga što Romi već 10 stoljeća žive na prostori-ma Europe, može se reći, da se o njima i danas, u su-vremenom svijetu, veoma malo zna. Na žalost, ostav-ljeni sami sebi, i Romi, su zaboravili mnoge stvari o sebi i prostoru gde su prolazili i lutali.

U toku razrade ovog rada, kojem sam dao naziv: Romi kao motiv u Cervantesovoj “La Hitanili” i Puškinovom “Cigani” i njihov prostor, identitet i pamćenje, cilj mi je bio da kroz razmatranja odredjenih teorija i analizu ovih djela dodjem do određene baze podataka o prisu-stvu romskih motiva u djelima ovih autora i odredjeni povijesni slijed perioda prije stvaranja ovih djela kao i

njihov prostor, identitet i pamćenje.

Same definicije pojmova prostor, identitet i pamćenje dala su mi odredjenu dozu opreza koja se odnosi na pronalaženju niti koje vežu periode u kojima su ova djela stvarana i teorija koji su novijih data. Ta doza opreza je bila povećana i samim tim da i u sadašnjem vremenu kod većinskog stanovništva je otežano razu-mijevanje za specifičnost romske zajednice i da još po-stoji vjerovanje da su Romi poseban prostor i da u tom prostoru caruje - “kultura siromaštva” u svim sferama. Ovim pisanim radom je samo učinjen pokušaj u ostvari-vanju dijaloga između tradicije i suvremenosti, načina mišljenja i ponašanja u tradicionalnom i suvremenom društvu.

Prihvatanjem postavljenog cilja pošao sam od činje-nice da su tradicionalni i savremeni oblici objedinjeni zajedničkim imeniteljem – homogenim prostorom, ali i konceptom interkulturalnosti podneblja, procesima akulturacije i slikom društvene stvarnosti.

Da bi to postigao morao sam na početku i zalaziti u neka davna iskustva Roma, njihova opča obeležja kul-ture i društveni status u Europi.

2. Romi i Europa

Romi žive u svim zemljama Europe.1 Prema procjena-ma suvremenih istraživača, njihovo brojno stanje u Eu-ropi danas se kreće izmedju 10 i 12 miliona.

1 Romi žive još u Americi i Australiji. Ime Rom (pl. Roma) je indijsk-og porekla i naziv je za etničku grupu. Jezik ove grupe se naziva Ro-mani čhib (romski jezik) i ima svoje porijeklo u staroindijskom san-skritu, a spada u grupu novoindijskih jezika i sličan je sa hindskim, radžastanskim, punjabskim i drugim suvremenim jezicima Indije.

PROF. LJATIF DEMIR, FILOZOFSKI FAKULTET ZAGREB

ROMI KAO MOTIV U EUROPSKOJ KNJIŽEVNOSTI I NJIHOV PROSTOR, IDENTITET I PAMĆENJE (POGLEDI: CERVANTESOVA “NOVELA DE LA GITANILA” I PUŠKINOVA POEMA “CIGANI”)

DR. SC. LJATIF DEMIR, PROF., DOBITNIK NAGRADE ZA ŽIVOTNO DJELO “ŠAIP JUSUF”, 2010.


18Prve manje grupe Roma su stigle na europskom tlu u XI stoljeću. Od XIV stoljeća su prisutni na svim pro-storima Balkanskog poluotoka, a od XV stoljeća u svim zemljama Europe.

Romi su porijeklom iz Indije, zemlje stare civilizacije, nastanjene različitim rasama i mnogim etničkim, je-zičkim i religioznim grupama. Do X stoljeća živjeli su pretežno u sjevero-zapadnim predjelima ove prostrane zemje. Kada je Mahmud Ghasni (u razdoblju od 970. do 1030.) poveo rat protiv Indije, opustošio je mnoga me-sta nastanjena Romima i romskim plemenima kao što su Sinthi2, Kale3, Manuša4 itd., i svome carstvu Ghasna-vid (prostiralo se na teritoriji današnjeg Avganistana i Irana u razdoblju od 970. do 1030.) pripojio indijske oblasti Sindh, Rajastan, Punjab i Kashmir. Posle njego-ve smrti, protiv Indije je ratovao Mohamed od Ghora. Ova ratna razaranja i osvajanja Indije (koja je i kasnije bila meta ratnih osvajača, posebice u vrijeme Genghis Khana i Timur Lenka) glavni su uzroci egzodusa Roma.

Na tuđim teritorijama, Romi, više nisu mogli obnoviti svoju etničku zajednicu. Bili su primorani da se dijele na grupe od 350-600 ljudi, počeli su da žive idući od mjesta do mjesta, a kad ih je većinsko stanovništvo po-čelo proganjati, oni su bježali od zemlje do zemlje. Na-stupilo je raseljavanje, pa su zato Romi danas raseljeni širom svijeta.

Za bolje i potpunije razumijevanje ovih procesa i fe-nomena mora se imati u vidu tadašnje ekonomsko, društveno i političko stanje Europe. Romi su stigli na tlo Europe u feudalizmu, kada je na ruševinama starih carstava započeta borba za uspostavljanje novih držav-nih i nacionalnih zajednica. Pošto su u svim sredinama bili manjina (koja se rasno, etnički, religiozno, kulturno i po svom načinu života razlikuje od europskih naro-da), diskriminacija i stalno proganjanje je bila njihova svakodnevica. U zemljama gdje su uspjeli da sačuvaju svoj kulturni identitet (asimilacija je bila dio romskog življenja) morali su da žive u getoima ili nomadskim načinom života. Primorani da žive u izolaciji, oni su

2 Sinthi su jedno od plemena koje je živjelo u oblasti Sindh, koja se danas nalazi na teritoriji Pakistana, a danas žive u Njemačku, Švicarsku, Austriju, Sloveniju i Italiju. 3 Kale žive u Španjolskoj, Francuskoj i Portugalu. Živjeli su u indi-jskoj oblasti Kalisthan. Ime Kalo potiče od romske riječi kalo (crn).4 Manuš je podgrupa koja je nastanjena u Francuskoj. Naziv ove podgrupe potiće od imenice manuš (čovjek). Oni su u Indiji pripada-li potkasti čija je obaveza bila da se brine o čistoti religioznih rituala i običaja (tzv. pinda)

zadržali stare forme društvenog i kulturnog života. Taj način življenja je kod njih stvorio fenomen kratkog pamćenja, kako ga mnogi autori nazivaju, jer njihova bijela njiva (termin koji je koristio dr.sc. Rajko Djurić u svojoj knjizi Seobe Roma, a odnosi se na njihovu ne-zapisanu književnost) od samih njih je ostala tako dugo nezasejana. Stoljećima Romi nisu ništa pisali o sebi. Stvorilo se tako jedno razmišljanje da Romi ne posje-duju moć pisanja.

Za razliku od njih (na sreći cjelokupnoj svjetskoj civili-zaciji i književnosti) europski pisci uspjevaju da zaseju tu bijelu romsku njivu sa motivima o Romima koje su veoma važno svjedoćanstvo o njima na prostorima Eu-rope.

3. Romi, europski prostor i pisanje o njima

Najstariji tekstovi europskih autora o Romima poti-ću od XIV st. Smisao ovih tekstova obuhvaća vrijeme i okolnosti njihovog pojavljivanja i njihova struktura, stil, prostor i mjesto i značaj za europsku književnost i pretstavljaju na neki način književnu povijest o od-nosima europskih naroda prema Romima. Primjeri u opisanim književnim djelima, kao i mnogo tekstova čiji predmet razmišljanja su Romi, pokazuju da su u europ-skoj književnosti dominantni motivi u kojima mogu da se nadju opisi tipičnih čovjekovih situacija. Književna slika o Romima, koja je stvarana postupno, je slika koja govori o ljudima koji nemaju svoj realan prostor, ne-maju identitet i o ljudima koji ne zapisuju nikad ništa o njima.

Ipak, ti književni koncepti o Romima u europskoj knji-ževnosti, kako se kasnije i pokazalo, imaju moć regene-racije i nalaze se kao osnov tradicije europskih naroda. U tim djelima odmah se da primjetiti da su autori njima davali imena koje su unaprijed imali negativno znače-nje i pri samom spominjanju. Dominantni su bila ime-na: Cigani i Gypsi sa varijacijama koje su bile sastavni dio u jeziku većinskog stanovništva. Takodje je karak-teristika da su za njih Romi bili: narod sa nepoznatim etničkim, kulturnim i povijesnim porijeklom i za njih se odmah zaljepila etiketa drugi i stranac. To i nije mo-glo biti drugačije jer se radilo o jednom narodu koji je poslije napuštanja svoje pradomovine izgubio kompas svog življenja i kome je bilo teško bez tog kompasa sna-ći se na novim teritorijima. Lutajući kroz razne zemlje,

19

2009- 2019

od Istoka prema Zapadu, oni su morali opstati u kaosu, kao bezličan subjekat i da žive u užasnoj izgubljenosti i samoći. U skladu sa ovim shvaćanjima, Romi, su još bili degradirani kao objekat koji se najčešće opisivao kao crni i zao. Ipak, u književnom kontekstu i portretima o Romima, postoje razlike kada su stvarane te slike za njih u istočnoj i zapadnoj Europi. Narodi u istočnoj Eu-ropi, pod utjecajem duhovnog i civilizacijskog poretka, ne podvlaće ostru granicu izmedju svog i tudjeg i nisu imali mehanizme sa kojima bi bili u poziciji da isključe strance od svojih zajednica.Takvi uvjeti su donijele do toga da Romi žive bezbednije u istočnoj Europi. U pisa-nim izvorima o Romima iz tog vremena za njih se u za-padnoj Europi pisalo da su ljudi koji prakticiraju magiju i okultizam ili kao o kriminalcima.

U XIV stoljeću u zemljama istočne i jugoistočne Euro-pe, Romi, najčešće su tema narodne književnosti. Oni posebno privlače autore koji su pisali vagantsku liriku (vagari lat.- lutati) i mistiku, zatim autore koji su više davali značaj zabavi ili su pisali tzv. majstorsko pevanje ili pokladne pjesme i igre.5

Autori iz Zapadne Europe obradjuju teme koje produ-bljuju predrasude prema strancima i tako stvaraju ste-reotipe o Romima u književnosti i umjetnosti općenito. Ponavljajući slike prošlosti oni oživljavaju legende o ukletom narodu i stvaraju sliku Roma koja daje asoci-jaciju na vražji narod.

Kao književni motivi, Romi su najzastupljeni u talijan-skim cingareskama. Pod njihovim utjecajem nastaju i dve verzije Jedjupke u Dubrovniku (Pelegrinovića i Ćubranovića). Hans Sachs (1494.-1576.), njemački pi-sac, čiji književni opus je veoma velik, je pisao varijaci-je sa romskim motivima u pokladnim igrama. Najčešće su to bile žene koje su prikazivane kao gatare, ali u dje-lu Pet sirotih putnika (1539.) 6 je opisan Rom na način kakav dotad nije bio poznat u književnosti. U tom dje-lu on izlaže životnu stvarnost ovog naroda. Za razlike od drugih bezdomnika koji uspjevaju da nadju nekakav dom, Rom je vječiti bezdomnik i to ne kao osoba sam, nego onaj koji mora da brine o sebi i o svom plemenu. U vremenu, o kojem piše Sachs, je postajalo sve teže i teže za Rome (bezimeni književni junak kaže: zlatna vremena za nas su prošla). On otvara pitanja koje su povezana za egzistenciju ovog naroda (svi na njih gle-

5 Sarosi, 1971, str. 54-566 Sachs, 1886, str. 18-66

daju sa nepovjerenjem i njima, kako kaže sam Sachs, ništa ne ostaje sem da mole za milost ili da lažu).

Za razliku od Sachsa, većina pisaca su bili pod utjeca-jem masovne histerije srednjeg doba i velikog nezna-nja 7 i nisu usporedjivali životni put Roma sa putevima pakla 8, nego su stajali iza gledišta crkve o prokletstvu Roma ili su ih izlagali podsmijehu.

Predrasude i netrpjelivost prema Romima u vrijeme reformacije su pod utjecajem tekstova Martina Lut-hera.9 Ovi tekstovi još više povećavaju progone Roma u zemljama zapadne Europe, posebice u Španjolsku, Francusku i Njemačku. Učenje reformatora, posebice Lutherovog, utjecalo je ne samo na crkovnu književ-nost nego i na književnost općenito. Taj novi ton pose-bice se primećuje u njemačkoj književnosti.

Po utjecajem renesanse počelo je stvaranje nove slike o čovjeku. Pitanja o čovekovom duhu i njegovom pore-klu i nova potraga koja je bila formulisana rečima “ad fontes“ (prema izvorima) probudilo je kod odredjenih pisaca interes o porijeklu i kulturnom identitetu Roma.Tako J. Border 1573. godine objavljuje svoje prve tekstove o jeziku kao specifiku Roma.

Romi su bili interesantni i za pisce koji su stvarali pod utjecajem narodne književnosti (pod utjecajem Panta-gruela i Gargantua). Ova djela imaju satiričan i ironičan karakter i u njima izlažu se potsmijehu Romi, njihovo rasno, etničko i kulturno porijeklo. Opisuju se kao na-rod laži i tako oni pod tim utjecajem postaju prototip svega što je ahumano, asocijalno i antikulturno. To naj-više se može primjetiti u djelima njemačkih autora kao što su Pauli, Brandth, Rolenchagen, Fishart i dr. kao i u djelima portugalskih i španjolskih autora.

Medjutim, ovaj period daje i neke druge primjere. Neki pisci kao Lope de Vega (1562-1635) stvorili su jedan lik koji je nastao pod utjecajem apokrifnih evandjelja i spise Sancha de Moncado-a, profesora biblijske egze-geze na Sveučilištu u Toledu, kojem su dali ime “Divina Gitana”. U ovim tekstovima, koji imaju karakter legen-

7 Munch, u njegovoj knjizi Lebensformen in der Frühen Neuzeit 1500-1800, piše da nasuprot velikih pronalazaka u XV st. je bilo ve-liko neznanje. U jednoj svijetskoj hronici iz tog vremena našao je podatak u kojem se kaže da su u Indiji živjeli “jednooki ljudi“ i “ljudi sa pasjom glavom“. Sve do XVII stoljeća, kaže on, granica izmedju fantazije i realnosti je bila čvrsto ograničena.8 Sarosi, Ibid.9 Ebhardt, 1928, str. 29-30


20da, priča se o tome da su Romi ponudili gostoprimstvo Svetoj porodici kad su oni pobjegli u Egiptu. Pored ovog lika i Vegin lik “Gitanas Micarda y Finisa”, počeo je da vrši utjecaj u književnom stvaralaštvu u Europi kad su Romi u pitanju.

Takav utjecaj se najbolje vidi u Cervantesovoj “Novela de la Gitanila” koje se računa kao jedno od najoriginal-nijih djela o Romima u ovoj epohi. O ovom djelu nje-mački pisac Ludvig Tieck (1773.-1853.)je rekao: De la Hitanila je kruna španjolske književnosti. To je klasič-na “ciganska novela”, u kojoj njen autor pokazuje da je “ciganski svijet” u stanju da stvori jadro za jednu pravu književnu temu i to je epohalni značaj ove novele.10

Miguel de Cervantes (1547-1616), zajedno sa Shakes-peare-om i Dante-om, je jedan od začetnika modernog svijeta u Europi, i on je sa ovim djelom nagovestio nešto što je dalekosežno.11

4. Cervantesovi Romi

Cervantesov književni rad i opus su bogati i raznovr-sni. U vrlo kratkom periodu, od 1584. do 1588. godine, napisao je oko trideset drama. Najveću slavu mu je do-neo roman Don Quijote koji je počeo pisati 1597./98., a završio ga 1615. Cervantes je bio svijedok proganjanja ljudi koji su pripadali drugoj rasi kao što su Romi, Ži-dovi, Moriskosi i sl. Religiozni, politički i rasni proble-mi su pritiskali španjolsko društvo i ta su pitanja došla tek do izražaja u njegovim djelima, naročito u Novelas Ejemplares iz 1613 godine, na čijem je početku Nove-la de la Gitanila. Ovo djelo, pisano realističkim stilom, kritičari stavljaju na drugo mjesto, odmah iza romana Don Quijote. Romi se pominju u novelama “Gospodjica Cornelia” i “Razgovor izmedju Cipion-a i Breganz-a”, ali “Novela de la Gitanila” pokazuje zadivljujuće pozna-vanje života i duhovnog svijeta Roma. U središtu nove-le, koja počinje rječima koje izražavaju vladajuće mnje-nje i predrasude prema Romima, jeste Preciosa, njen duševni i duhovni svijet. Ljubav izmedju nje i Andresa Caballeroa jeste okosnica i glavna tema ove novele.

Pisac je u procesu njenog stvaranja koristio svoja ili tu-dja saznanja o životu i kulturi Roma i mnogo od tih či-njenica je utkao u strukture ove novele. On, tragom tog

10 Tieck, 1852, str. 911 Dougherti, 1980, str. 147

novog svijeta, postavlja jedan novi subjekat koji naziva Preciosa. Ona je gracia divina, lik koji spaja dva svijeta, ne-romski i romski, ostaje vjerna samoj sebi i dokazuje vezanost ljudskim idealima i vrijednostima u kojoj slo-boda zauzima centralno mjesto. Preciosa po rodjenju nije Romkinja, ona odmalena živi u jednoj romskoj gru-pi koja krstari po Kastilji. Za razliku od drugih pisaca koji su opisivali ljubav u romskoj zajednici, ističući pri tom mnogo više prirodnu nego duhovnu stranu literar-nog lika, Cervantes, po uzoru na humanistički ideal le-pote, realizuje u ovoj noveli sintezu. Preciosa ne osvaja samo muška srca, već svojom pameću i mudrošću, iza-ziva opće divljenje. Ona je slobodno biće za koju je de-vičanska čast neodvojiva od slobode. Sa tim draguljem, ona bi- kako kaže- radije otišla u grob ili na nebo, nego što bi ga izložila opasnosti da ga himere i žudnje uo-brazilje dotaknu i nasrnu na njega. Psihološki gledano, slobodu ličnosti, a samim tim njenu čast i dostojanstvo, najviše guši ljubomora, kojoj je u ovoj noveli posveće-na velika pažnja: …Ljubomora nikad, koliko ja vidim ne ostavlja razumu slobode da bi o stvarima mogao prosu-diti onako kako jesu. Ljubomorni uvijek gledaju s one strane dogleda odakle male stvari izgledaju velikima, patuljci džinovima, sumnje istinama… Njene riječi, pi-sac dovodi u vezi sa životnom filozofijom Roma, koju izlaže starac u noveli predočavajući Andresu (drugom glavnom liku u noveli) život ovog naroda: Mi nepri-kosnoveno čuvamo zakon prijateljstva: nitko ne žudi za voljenim bićem svoga bližnjeg; živimo oslobodjeni gor-ke zaraze ljubomore.12

Starac mu zatim objašnjava zakone i pravila porodič-nog i društvenog života Roma i na kraju odnos ovog na-roda prema prostoru, identitetu i prirodi, kao i njegov pogled na svijet: Za nas su surovosti neba lak poveta-rac, snijegovi su lako osvježenje, kiša je kupanje, gro-movi su muzika, a munje su baklje; tvrda zemlja je za nas meka perina; opaljena koža naših tijela služi nam umjesto neprobojnog oklopa koji nas štiti; našu hitrinu ne ometaju okovi niti je zadržavaju provalije, ne ospo-ravaju je zidovi; našu volju ne skreće užad, ne umanjuje čekrci, ne guši je voda, ne krote je sprave za mučenje. Ne pravimo razliku izmedju da i ne ako nam tako odgo-vara; uvijek smo više voljeli da budemo mučenici nego ispovednici; u tamnici pjevamo, dok nas muče ćutimo…

…Ove kolibe i pokretne logore smatramo raskošnim pa-

12 Cervantes, Novellen, (Geschichte des Zigeunermadhechen), Frankfurt a.M. 1987, str. 112

21

2009- 2019

latama pozlaćenih krovova; umjesto slike i tapiserija iz Flandrije imamo ono što nam pruža priroda ovim viso-kim liticama i sniježnim vrhovima, prostranim livada-ma i gustim šumama koje nam se ukazuju na svakom koraku.

Mi smo seljački astrolozi, jer kako gotovo uvijek spa-vamo pod otvorenim nebom, u svakom trenutku znamo kad je doba dana ili noći; vidimo kako Aurora istiskuje i briše nebeske zvijezde i kako ulazi sa svojom pratiljom zorom razveseljavajući vazduh, osvježavajući vodu i vlažeći zemlju, a onda, za njom Sunce koje pozlaću-je vrhove brda i nabira planine; ne bojimo se da ćemo smrznuti kad nas iskosa obasjavaju njegovi zraci ni da će nas sažeći kad nam oni upiru u teme. Jednom reč-ju, narod smo koji živi od svoje vještine i jezika, i ništa nemamo sa starom uzrečicom: “Crkva ili more ili kra-ljevski dvorac” imamo ono što želimo, jer se zadovolja-vamo onim što imamo…

Cervantes je, opisujući čari tjelesne i duhovne lepote Preciose i ljubav izmedju nje i Andresa, istovrijemeno suočio dva svijeta i dve kulture, svijet i kulturu španjol-skog društva i svijet i kulturu romske zajednice.

U vrijeme kad je na snazi još bio feudalno-aristokra-cijski pojam časti, dokazivati da čast ima veliki značaj za Rome, koji su bili autsajderi i predmet preziranja, jeste ne samo čin literarne, već i ljudske hrabrosti. S druge strane, predstavljajući “dušu” i “razum” kao izvore učenosti i mudrosti- kao što je to bio slučaj s pet-njaestogodišnjom Preciosom- jeste ne samo literarna novost, već nagoveštaj ideja koje su kasnije obrazlagali velikani filozofije kao što su Descartes, John Locke i filozofi prosvetitelji mnogih europskih zemalja i da mo-tiv o Romima, neučenim, siromašnim i prezrenim može da predje sa teritorije na teritoriju.

“Novela de la Gitanila”, je dakle jedno kompleksno i vi-šeslojno literarno djelo, a što se tiče romske tematike, prvo originalno djelo u povijesti europske književnosti.

5. Puškinovi Romi

Ruski vladari, počev od carice Katarine II (1729-1796), pokušavali su da Rome odviknu od nomadskog načina života, a u nekim gradovima kao recimo u St. Peters-burgu, bio im je zabranjen pristup. Car Aleksandar I (1777-1825) izdao je takodje zapovesti o “uredjenju ži-

vota Roma”. Prema zapovesti od 1809, Romi su morali posjedovati ličnu putovnicu i stalno mjesto boravka. Oni koji se nisu pridržavali ove zapovijesti, bili su pro-tjerivani u Sibir. Kada je 1812 godine osvojio Besarabiju i pripojio je svom carstvu, ovi su se zakoni počeli pri-menjivati i na romsko stanovništvo u ovoj oblasti. Ka-snije 1818 godine objavljena je posebna carska uredba prema kojoj je regulisan život Roma u Besarabiji13.

Suvremenik cara Aleksandra I, Aleksandar Sergejevič Puškin (1799-1837), jedan od najvećih ruskih pjesnika, napisao je poemu “Cigani”, koja je jedna od najljepših literarnih ostvarenja na ovu temu u europskoj književ-nosti. Jedan suvremeni istraživač Puškinovog djela J. Dombrovski14 je u vezi sa poemom “Cigani” ukazao na neke bitne činjenice. Pre nego što je počeo pisati ovu poemu, Puškin, je počeo da prevodi Cervatesovu nove-lu “La Gitanila”. U piščevoj ostavštini je nadjeno neko-liko prevedenih odlomaka iz ove novele. Drugi podatak, koji je naveo pomenuti istraživač, svedoči o Puškino-vom interesovanje za Rome i njihovu glazbu. Zajedno sa svojim prijateljem on je posjećivao romske tabore i slušao njihove pjesme. Najviše je slušao pjesme izve-sne Tatjane Dmitrovne, o kojoj je pjesnik N.M. Jazykov ispevao čitav ciklus pjesama. Treći značajan podatak jeste zabilješka A.S. Puškina o samoj poemi. Puškin, naime, konstatuje da se u Europi nije dugo znalo za pra-vo porijeklo Roma. U ovoj belješci on piše da su najzad “sve nedoumice razriješene” i to da je “dokazano” da su Romi pripadnici jedne “odbačene indijske kaste”. Nji-hova privrženost “divljoj slobodi” koju prati beda, bila je snažnija od mjera država pomoću kojih se pokuša-valo da se preobrazi njihov nomadski život- pa uslijed toga oni su skitnice i u Rusiji jednako kao i u Engleskoj. Pisao je: Muškarci se bave zanatima, neophodnim za elementarne potrebe, trguju konjima, vode medvjede, obmanjuju i kradu, dok žene gataju, pevaju i plešu.

Ovu poemu pisac je pisao 1824 godine dok je bio u pro-gonstvu, u Mihailowskoje, oblast Pskow. Puškin, koga je Thomas Mann nazvao “Goethe Istoka”, bio je čovek borbenog duha, koji je zbog privrženosti slobodi bio proganjan. Razmišljanja o slobodi, čija je “pratilja” naj-češće ljubav, doveli su ga i u romskoj zajednici u kojoj, kako je zamišljao, čovjek ima neograničenu unutarnju slobodu. Ali, u svakoj, pa i ovoj zajednici, postoje neke

13 Kuznetsova-Reimer, Lj., Ruslands Zigeuner, Berlin 1994, str. 914 Dombrovski, J., Voprosi Literaturi, Moskva, 1993, str. 12


22norme (moralne, društvene itd.). I čovjek koji živi pod “pocjepanom” čergom suočava se sa pitanjima koja izviru iz njegovog srca i duše i muče ga razne sumnje i nedoumice, počev od onih svakodnevnih, pa do onih koji se tiču smisla njegovog života.

U uvodnom djelu poeme “Cigani” je najprije slikovito opisao tabor: Ciganski tabor spor i šuman/ Po Besa-rabiji se seli/ Kod reke su, kraj starog druma/ Uboge čerge razapeli. Nakon ove skice života Roma-nomada, on sasvim kratko oslikava njihov unutrašnji svijet, a za-tim slijedi opis atmosfere i života u stepi. Iz ovih slika, koje dočaravaju najprije dnevni, a potom noćni život u taboru, postepeno izranja lik Starca, koji čeka da mu se vrati kći Zemfira. U skladu sa svojim pjesničkim uvje-renjem, Puškin, je Zemfiru predstavio kao biće koje je “sviklo divljini i slobodi”.

Zemfira mlada Romkinja, hodajući po stepi, srela je Aleka, kojem “preti zakon”. Ona ga dovodi u taboru i moli svog oca da ga primi jer je on “spreman da ide za njom svuda”. Starac izlazi u susret njenoj molbi i, pritom, izjavljuje da je on spreman sa ovim strancem da “dijeli i kruh i krov”. On u skladu sa tradicionalnim kodeksom Roma prima Aleka kao “svog” i stavlja mu do znanja da on ima prava da čini šta hoće, da je ra-mnopravan i slobodan član njihove zajednice i upozna-je ga sa tegobnim životom Roma, njihovom skitnjom i “bedom u slobodi” kao i skučene mogućnosti izbora za-nimanja. Razvijajući radnju ove pjesničke priče, autor želi da poredi život Roma sa životom ptičice.

Pošto je Aleko dotad živeo u gradu, on njima dočarava gradski život slikajući ga crnim bojama, kao svijet zla, bez slobode, pun nevjerstva, mora i predrasuda i nago-vještava Romima da je on spreman da se odrekne svoje prošlosti, uspomena i komfora. Ali za razliku od Roma, kojima je život dosudio da idu svojim putem i koji nepre-stano prolaze kroz “plamene obruče”, dokazujući na taj način svoju privrženost slobodi, Aleko nije u stanju da podnese taj pritisak teške svakodnevice. Počinje da se vezuje za ljubomoru i ona nalik na demona, počinje ga mučiti i u javi i u snu. On prestaje da primjećuje i osje-ća svijet oko sebe i postaje nesrećan. Alekovu nesreću, Starac objašnjava sa tim da “on voli mučno i sa puno sjete”. Posle riječi Starca da je “mladost slobodna kao ptica” i “da se ljubav ne može sputati”, Puškin, ocrtava Aleka, njegova uvjerenja i njegov karakter i njegovim razmišljanjima usprostavlja životnu filozofiju Roma.

Aleko kaže: Ja nisam takav/ Drage volje/ Ne ustupam ja svoja prava/ Osvetiti se, to je bolje/ Svog dušmanina kako spava/ Kad bih našao pored mora/ U talase bih svog zlotovora/ Nezaštićenog odgurnuo…/ I probudje-nog od užasa/ Sa smijehom bih ga ispratio/ I dugo bi mi sladak bio/ Zvuk toga pada i to glasa/ Dogod bi se odjek čuo! U skladu sa ovim uvjerenjem, Aleko ubija Zemfiru i njenog ljubavnika. Pjesnik je odlučio da se to odigra na groblju, dajući ovoj sceni višeznačan smisao. Zemfira na samrti kaže: Ja umirem i volim.

U Epilogu, pisac oživljava svoja sječanja na susrete s Romima u stepi, da bi na kraju zaključio da je medju njima “malo sreće”. Jer i medju njima, “djecom priro-de”, “pod bednim šatorima”- “postoje more, boli stida”. Divljina ne spašava ljude od jada, od kobnih strasti se svuda strada, i sve dok budu postojale, čovjek od njih ne može ništa da zaštiti.

6. Prostornost, identitet i pamćenje u djelima Cervantesa i Puškina

Kad govorimo o prostornosti, identitetu i pamćenju u djelima Cervantesa i Puškina i o Romima kao motiv u tim djelima onda možemo govoriti o začetku teorije koja pokazuje zakonitosti (ta teorija koja je prisutna u velikom djelu u šezdesetim i sedamdesetim godinama XX stoljeća) i povezanost teksta i aktualnog društve-nog konteksta u razdoblju od XVI do XIX stoljeća. Dje-la ovih pisaca imaju veliki interpretativni značaj pro-stora unutar društva koje ih okruživalo u tom razdoblju i može se analizom ustvrditi da su postojale odredjene napetosti izmedju ljudi koji su imali pravo na identitet, moć, koji su imali svoju ideologiju i sustav i ljudi koji nisu bili uključeni u tom prostoru i sustavu. Sama ana-liza kulturološkog prostora tadašnje Europe nas vodi, preko djela Cervantesa i Puškina, ka vraćanju i ka jed-noj složenoj strategiji koja prostornost promatra kroz prizmu društvene označenosti identiteta. Zanimljivo je da i kod Puškina i kod Cervantesa nalazimo obilježje dvostruke prostornosti. Prva je teorijska prostornost t.z. novih europeanista- Cervantesa i Puškina, a ne te-orijska prostornost tadašnjih pisaca i filozofa koji su imali poglede da se o Romima ne može pričati kao o ljudima koji posjeduju “kompas prostornosti”. Druga prostornost obuhvaća poziciju unutar romske prostor-nosti koja ova djela čine specifičnim i daje jedan novi interpretativan pristup i na jednom specifičnom nači-

23

2009- 2019

nu nudi oporbenost i bježanje od tendencija koje nudi standardizirani europski prostor. Pozicija ovih pisaca je rušila teoretske stereotipe koji su prije njih postavi-li njihovi prethodnici i napravila je novi začetak i novu refleksiju u različitim kulturalnim gledištima. Analizi-rana prostornost u povijesti Europe obuhvaća i otvara teritorijalno-ideološke sporove.

U ovim romantično-melodramatskim djelima, oba au-tora razmišljaju o osnovnim idejama svog vremena, naprije o slobodi i njenim granicama, ljudskoj prirodi i karakterima, koje se formiraju pod utjecajem različitih društvenih okolnosti i navika i život u prirodi. Oni se doživljavaju kao pjesničke- filozofske skice o čovjeku i njegovim suštinskim problemima. Romi, koji su u po-redjenju sa Europljanima, jedna daleka povijesna proš-lost, narod koji poput ptice započinje svakog jutra novi dan, su sušta suprotnost ljudi koji su našli smisao svog života u ekonomskom i tehničkom progresu. U njima se se sa prezrenjem govori o gradu i gradskom životu. To je već sasvim druga prostornost i u njima se dâ naslutiti pjesničke reakcije na grad. Oni koji su napustili grad i došli u jednu sasvim drugu prostornost, ne uspjevaju se prilagoditi novim sredinama za koje kažu da su “beda u slobodi”. Oni slobodu smatraju kao svoj posjed i nisu spremni da ustupe svoja prava i ne mogu se oslobodi-ti od zaraze ljubomore i osvete i o osveti govore kao o jednoj velikoj slasti. Nasuprot tome, kod Roma, osveta je zapravo najveći grijeh i prestup. Čovjek (kao recimo u ovom slučaju Aleko) nalazi u osvetu “nasladu” i on je u stvari rob svojih strasti, samo zupčanik na kota-ču zla i nepravde. Takav čovjek ne osjeća i on je u biti svirep i zao, jer je gord i živi u skladu sa zakonima koji dopuštaju da se ljudi kažnjavaju smrću. U zajednici Roma ti zakoni ne postoje, jer su oni u suprotnosti sa njihovim predstavama o životu i s njihovim izvornim religioznim vjerovanjima. Ubica je prema romskom tradicionalnom kodeksu “nečist čovjek” (mahrime) pa on više nema prava sa njima opštiti, niti zajedno živje-ti i djeliti prostor. U čergama (taborima), kao prostor, u kojima su nekad Romi bili stanovnici, ti nečisti ljudi mogu jedino da zalaze kao stepski vjetrovi. Oni su ljudi koji zauvijek ostaju na crnom tlu.

Medjutim, oba autora ostavljaju velika pitanja:

Jeli pjesma Roma odista njih ispunjavala srećom? Ima li odista sreće medju njima kao “djecom prirode” i dje-com vjetra”? Postoji li za njih zaštita od “bola stida”? Imaju li, pritisnuti morom i jadom, veliki teret jer vuku svoj usud za sobom kuda god otišli i stigli?

Cervantesova i Puškinova razmišljanja o vremenu i

prostoru su bila vezana za osjećaje i tijelo. Preko tijela oni su vezivali prostor koji je u sebi imao prisniju po-vezanost sa osjećajem, a ne s mišlju, koja je filozofima bila mnogo bliža kategorija vremena. Zato su i pjesnici iz njihovog vremena, koji su imali drugačiju filozofiju od autora15 (u svojim kritikama), za oba dela su govorili da oni bježe sa racionalističkog diskursa i da su Romi direktna pretnja civilizacijskim tokovima društva. Oni su, prema njihovim kritikama, bili kaos i skandal i da u tom prostoru “ciganskom”, kako su ga nazivali, je postojala samo pasivnost, mistika, a ne religija i da u njemu ne može se tražiti umjetnost koja može da bude praktična i da taj prostor u sebe ne može skupiti neki ozbiljniji skup misli.

Nasuprot njima Puškin i Servantes su pisali o tom “ci-ganskom prostoru” i o dolasku Andresa i Aleka u taj prostor kao ljudi koji su željeli osjetiti drugačiji osjećaj zajedništva i koji su bili željni intime i topline tog samo-ga “ciganskog” prostora. On je za njih i realan i irealan, prostor mašte i prostor u kojemu se živi. U ovim djelima oba autora otvaraju jedan bezgraničan prostor u kojem ipak postoji izražena tendencija prema homogenosti. Oni stvaraju jednu drugu geografiju, pjesničku (poet-sku) i ta njihova imaginarna geografija ujedno utiće na nastanak legendarnih mišljenja o egzotičnim i divnim prostorima u kojima caruje pjesma, ples i lepota.

Ova djela su zanimljiva jer se mogu u danjašnje vrijeme i današnjem prostoru vezati za humanističke znanosti od sociologije do kulturalnih studija, jer se ne može razmišljati o ljudima koji su stoljećima na ovim prosto-rima iz jedne zapadnjačke perspektive u kojoj su Romi vidjeni samo kao inertni (takve Rome nisu videli Cer-vantes i Puškin), neinteligentni i nedodirljivi (athinga-noi) ljudi koji su lišeni svakakvog smisla za inkluziju u društvenim praksama. Romima su zamjerali da nisu u stanju da shvate da je prostor konstrukcija, zapadnjač-ki način razmišljanja, koja je izgradjena od ideologije u kojoj svakodnevno se unosi nova vrednost vezana is-ključivo za kapital i moć koja se stiće kapitalom. Ustva-ri te vrijednosti su imali nasuprot sebi sasvim drugu ideologiju, istočnjačku, kojoj je ljubav bila najveća vri-jednost.

Tako su nastali ti ideološki sporovi i nastali su dva oprečna tabora koje Foucault (u “O drugim prostori-ma”) naziva “pobožnim potomcima vrijemena” i “od-lučnim stanovnicima prostora”.

Cervantes i Puškin u svojim djelima uspjevaju da pre-

15 Puškin, A.S., Sabrana dela, Moskva, 1985, str. 438-475


24moste jaz između kultura i na simbolički način dijele izražavanja različitih kultura na strukturu i sustav zanimanja i moć tih sustava. Oni kritikuju Europljane koji jednostavno negiraju sustav u kojoj nema odredjen sustav zanimanja (kod Roma) i potenciraju da njihova inferiornost dolazi od toga što je njihova kultura margi-nalizovana i da kao takva ne može imati složenost kul-ture večinske zajednice, ali da u isto vreme ima svoju vrijednost kao i kultura tih zajednica. Naročito kod njih je specifična retorika hodanja, kako to naziva De Certe-au, i to povezuju sa osjećajima i tijelom. To njihovo ho-danje nije samo obično hodanje. Ono je vezano mislima i apstrakcijom i filozofija življenja kod Roma je sasvim drugačija od sedentarnih starosjedilaca jer posjeduju taj jezik koraka (De Certeau 2002: 165). Romsko hoda-nje se može povezati sa željom da ih ostali prihvate i računaju da su ljudska bića kojima nanošenje zla dru-gima nije vrijednost i da kod njih to hodanje otvara sfe-re bliskosti sa prirodom općenito i prirodom razuma, a samim tim i sferu emotivnosti u kojoj ulazi ljubav i sloboda. Preko jednog napravljenog suglasja koraka i želje otvara se i jedan novi savladani prostor koje znači biti drug i prelaziti ka drugom (De Certeau 2002: 175). Interesantno je obratno hodanje koje se dešava člano-vima većinskih zajednica (Andresovo i Alekovo) koji prave korak ka jednom drugom prostoru koji nema ci-vilizaciju na koju su navikli. Za njih to nije ista “šuma” u kojoj postoje odredjeni okviri gradjanskog identiteta i to je prijelaz iz prostora, u kojem postoji zakonima ure-djeni ljudski vrt, ka prostoru šumske divljine u kojoj se ne vide red i vlast koje brinu o svemu. Nasuprot tom prostoru slobode ulazak u civilizaciju, u grad, za Rome je ulazak u jednu drugu šumu u kojoj postoji otvaranje jednog novog mita u kojem njihov identitet je inferioran i nepoznat. Romi to doživljavaju kao pad, kaos i njihove analize pokazuju da se oni ne mogu vezati za taj grad gde postoji sustav društvenog nadzora i moći. Romi u taj urbani prostor imaju jednu sasvim drugu potragu- potragu za prvom geografijom. I ta njihova potraga kod njih stvara nostalgiju za izgubljenim prostorom i favo-rizacija mjesta koja su njima bliska u kojima oni nalaze neke arhaične elemente njihovog ranijeg prostora. Tra-že isčezli osječaj sigurnosti i slobode koji su jedino kao motiv naslikani kao fotografije u njihovim glavama. Oni koji izgube taj isčezli osječaj imaju utisak da su napra-vili napuknuće ranijeg društvenog tkiva sa ideologija-ma koje njima donosi proces asimilacije. Njihov osjećaj postaje žrtva nekog ideološkog projekta (u vreme Puš-kina zakoni cara Aleksandra o Romima) i oni mjenjaju svoj odnos prema prirodi i mjenjaju ga sa opravdanim potrebama preživljavanja i čovekovim potrebama u odredjenom vremenu i okolnostima. Isčezli osječaj kod Roma mnogi od znanstvenika nazivaju fenomen krat-

kog pamćenja i to se u prošlosti i dešavalo Romima. Kod De Certeau-a to objašnjenje možemo naći u jednoj funkciji koju on naziva: “funkcija koja uvodi drugoga u odnosu na ja” i na taj način ustanovljava međusobno spajanje i razdvajanje mjesta (2002:164). Nastaje jasno ograničavanje na tamo i ovdje. Tamo je dakle nepresta-na mogućnost za gubljenje jer je šuma uvijek velika, a čerga je mala, a ovdje priskrbljuje životno važno preo-brazbu i uvijek novo značenje i novi oblik i štit od gu-bljenja jer je ovde šuma urbana i u njoj se drveće i cvijet gaji, čuvaju se i ne zavise samo od uvjeta prirode.

I ono što je najvažnije je razmišljanje Roma da će se po-vremeno gubiti strah od njih kao od Drugoga i kad-tad će nestati ono njihovo neprihvaćanje. Katkad (poveže-mo li to sa pitanjima Puškina u Epilogu??), postavljalo se i pitanje: Ostati Rom i Drug i brzo umirati, ili napu-stiti prostor Roma i polako umirati? Romski izbor je bio različit, jer njihov pakao nije postao raj ni posle to-liko stoljeća od Cervantesa i Puškina. Biti Drugi i Rom, za Rome je uvijek bila prijetnja, a ne šansa.

Predstavljeni tekstovi i razmišljanja autora potvrđuju da su značenje i identitet prostora međusobno ovisni i utemeljeni na čovjekovoj fundamentalnoj potrebi da svojoj egzistenciji daruju smisao. Zaključno rečeno, uloga umjetnosti nije sadržana u opisivanju pojavnosti stvari koje nas okružuju, dakle i prostora, nego u “izna-laženju” prirode stvari.

7. Zaključak

Romi žive u svim zemljama Europe. Prema procjenama suvremenih istraživača, njihovo brojno stanje u Europi danas se kreće izmedju 10 i 12 miliona.

Prve manje grupe Roma su stigle na europskom tlu u XI stoljeću. Od XIV stoljeća su prisutni na svim pro-storima Balkanskog poluotoka, a od XV stoljeća u svim zemljama Europe. Na tudjim teritorijama Romi više nisu mogli obnoviti svoju etničku zajednicu. Bili su pri-morani da se dijele na grupe od 350-600 ljudi, počeli su da žive idući od mjesta do mjesta, a kad ih je većinsko stanovništvo počelo proganjati, oni su bježali od zemlje do zemlje. Nastupilo je raseljavanje, pa su zato Romi danas rasejani širom svijeta.

Pošto su u svim sredinama bili manjina, koja rasno, et-nički, religiozno, kulturno i po svom načinu života ra-zlikuje od europskih naroda bili su diskriminisani i če-sto proganjani. U zemljama gdje su uspjeli da sačuvaju svoj kulturni identitet (asimilacija je bila deo romskog

25

2009- 2019

življenja) morali su da žive u getoima ili kao nomadi. Primorani da žive u izolaciji, oni su zadržali stare for-me društvenog i kulturnog života.

Najstariji tekstovi europskih autora o Romima poti-ću od XIV stoljeća. Književna slika o Romima, koja je stvarana postupno, je slika koja govori o ljudima koji nemaju svoj realan prostor, nemaju identitet i o ljudima koji ne zapisuju nikad ništa o njima.

Kad govorimo o prostornosti, identitetu i pamćenju u djelima Cervantesa i Puškina i o Romima kao motiv u tim djelima onda možemo govoriti o začetku teorije koja pokazuje zakonitosti (ta teorija koja je prisutna u velikom djelu u šezdesetim i sedamdesetim godinama XX stoljeća) i povezanost teksta i aktualnog društve-nog konteksta u razdoblju od XVI do XIX stoljeća. Dje-la ovih pisaca imaju veliki interpretativni značaj pro-stora unutar društva koje ih okruživalo u tom razdoblju i može se analizom utvrditi da su postojale odredjene napetosti izmedju ljudi koji su imali pravo na identitet, moć, koji su imali svoju ideologiju i sustav i ljudi koji nisu bili uključeni u tom prostoru i sustavu.

Sama analiza kulturološkog prostora tadašnje Europe nas vodi, preko djela Cervantesa i Puškina, ka vraćanju ka jednoj složenoj strategiji koja prostornost promatra kroz prizmu društvene označenosti identiteta. Zani-mljivo je da i kod Puškina i kod Cervantesa nalazimo obilježje dvostruke prostornosti.

U ovim romantično-melodramatskim djelima, oba au-tora razmišljaju o osnovnim idejama svog vremena, naprije o slobodi i njenim granicama, ljudskoj prirodi i karakterima, koje se formiraju pod utjecajem različitih društvenih okolnosti i navika i život u prirodi. Oni se doživljavaju kao pjesničke- filozofske skice o čovjeku i njegovim suštinskim problemima. Romi, koji su u po-redjenju sa Europljanima, jedna daleka povijesna proš-lost, narod koji poput ptice započinje svakog jutra novi dan, su sušta suprotnost ljudi koji su našli smisao svog života u ekonomskom i tehničkom progresu.

8. Literatura

Bachelard, Gaston, Poetika prostora, Zagreb: Ceres, prevela: Zorica Ćurlin, 2000.Bister, Johan, Uber die Zigeuner, Berlin, 1793Cleber, Jean Paul, Cigani, Zageb, 1967De Certeau, Michel (2002), Invencija svakodnevice, Zagreb: Naklada MD, prevela: Gordana Popović.Dougherty, F.T. The Gypsi in Western Literature, Uni-

versity at Urbana, 1980Ebhardt, W, Die Zigeuner, Gottingen, 1928Foletier, de Vaux, George Sand et les Bohemiens, Pa-ris, 1976Gilsenbach, Reimar, Welthronik der Zigeuner, BIDZ, Frankfurt, 1994Gjuric, Rajko Roma und Sinti im Spiegel, Frank-furt/M, 1995Gjuric, Rajko, E Roma ano europakoro Liljarnipe, Be-ograd, 1996Gjuric, Rajko, Seobe Roma, Beograd, 1986Grgas, Stipe,„Oćut mjesta u prozi američkih Indija-naca“, u: Ispisivanje prostora, Zagreb: Naklada MD., 2000.Michel- F, Le Moyen Age et la Renaissance, Paris, 1848’Munch, Paul, Lebensformen in der Fruhen Neuzeit 1500-1800, xx Berlin, 1992Muschg, Walter, Tragische Literaturgrshichte, Mun-chen, 1983Sachs, Hans, Fastanachtspielle, SAMTL, Halle, 1886Sarosi, Balint, Zigeuner Music, NOE, Budapest, 1971Tieck, L, Krit. Schriften, Leipzig, 1852Tomazius, M. Jacob, Dissertatio philosophica de Cin-garis, Leipzig, 1667



“Brojni sveučilišni profesori ili samo-zvani “romolozi”, među kojima je i slavna spisateljica Isabel Fonseca, drže da romski jezik nema riječi za imenovanje brojnih predmeta ili koncepcija kao npr. “ljepota” i “rad” (znači li to da su Romi bili ružni i li-jeni?). Stoga se Ian Hancock, profesor na Sveučilištu u Austinu, ravnatelj knjižnice i autor velikog broja knjiga i članaka na romskom jeziku, s pravom razljutio i citirao najmanje desetak romskih riječi koje znače “ljepota” i “rad”. I u Francuskoj ima takvih negativnih primjera – nedavno je sveučilišna profesorica Cecil Canut nazva-la jedan svoj članak “Romski jezik – povijesna fikcija”. Dokle god u Europi postoje sveučilišni profesori koji pretpostavljaju, govore i pišu da je romski jezik fikcija, a ne govore romski, to znači da je pred nama još velik put koji moramo prijeći da bi prevladali njihovo nezna-nje i prezir. Romski jezik, iako dijalektalno razmrvljen i pomalo zaboravljen, danas je materinji jezik za 12 – 13 milijuna Roma koji, nažalost, prečesto upotrebljavaju dominantni jezik zemalja u kojima žive. Romski jezik je bogat i melodiozan i zaslužuje da ga se ozbiljno prouča-va, da ga se cijeni i voli i što hitnije podučava.”

Jeanne Gamonet, dobitnica nagrade za životno djelo “Ferenc Sztojka”

Alija Krasnići, dobitnik nagrade za životno djelo “Šaip Jusuf”

27

2009- 2019

Svjetski dan romskog jezika 2011. godine, Međunarodni simpozij o romskom jeziku, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu



“Pojam identifikacija označava uklapa-nje ili integraciju pojedinca u društvo, prihvaćanje postavki i zahtjeva dane kulture i time postaje društveno biće koje je član zajednice. Pojedinac se identificira sa svo-jom zajednicom čiji dio postaje i to je prva faza u formi-ranju identiteta svake osobe. Pojedinac stječe identitet u procesu druge faze identifikacije kada postaje svje-stan svojih osobnih predispozicija, osobnih sklonosti i potreba te se suoči s različitostima u odnosu na oso-bine i karakteristike koje su mu pripisane od okoline kao članu određene kulture. Da bi pojedinac odredio i formirao svoje “ja” mora usuglasiti stečene navike i osobine s doživljajem vlastitog bića. To je složen i če-sto bolan proces. Romi često nisu u stanju svladati tu teškoću i odustaju od traženja odgovora na pitanje: Tko

sam ja? Budući da je lakše prilagoditi se grupi mnogi pojedinci se predstavljaju drugima samo imenom i pre-zimenom te ulogom koja im je institucionalno pripisa-na. Često potiskuju svoje sklonosti ili intimno neslaga-nje s društvenim normama koje su im nametnute. Ako ovu teoriju stavimo u kontekst individualnog razvoja i materinjeg romskog jezika u institucijama, kao osnov-nima u procesu determinacije čovjekove osobnosti i identiteta, onda je sasvim logično da govorimo o ranom razvoju koji počinje još u dobi djeteta. Zato je nužno uključiti obrazovno-odgojni sustav u potrebu da se di-jete obrazuje na materinjem jeziku, da protok informa-cija putem javnih medija bude na njegovom materinjem jeziku, da nastavna pomagala i didaktička sredstva budu prilagođena potrebi djeteta i na njegovom mate-rinjem jeziku.”

Svjetski dan romskog jezika 2012. godine, Međunarodni simpozij o romskom jeziku, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Hedina Tahirović Sijerčić, dobitnica nagrade za životno djelo “Ferenc Sztojka”

29

2009- 2019

Svjetski dan romskog jezika 2012. godine, Međunarodni simpozij o romskom jeziku, sudionici na prijemu u Saboru


30PRIZNAVANJE SVJETSKOG DANA ROMSKOG JEZIKA

Prigodna poštanska markica i kuverta Svjetskog dana romskog jezika tiskana 2012. godine

Na prijedlog romske zajednice i na inicija-tivu UZOR u RH “KALI SARA” te uz me-đunarodnu podršku, saborski zastupnik Veljko Kajtazi, pokrenuo je priznavanje 5. studenog kao Svjetskog dana romskog jezika u Hrvat-skom saboru. Dana 25. svibnja 2012. godine Hrvatski sabor je postao prvi parlament u svijetu koji je priznao Svjetski dan romskog jezika kao nacionalni praznik PRoma. Te iste godine UZOR u RH “KALI SARA” je u suradnji s Hrvatskom poštom pripremila i tiskala po-štansku markicu i kovertu Svjetskog dana romskog je-zika u nakladi od 100 000 primjeraka.

Veljko Kajtazi, predsjednik Organizacijskog odbora Svjetskog dana romskog jezika i saborski zastupnik

31

2009- 2019

VERA KLOPČIČ

PRAVNI OKVIR ZA UPOTREBU ROMSKOG JEZIKA U INSTITUCIJAMA U SLOVENIJI

Svrha mog rada je prikaz pravnog okvira za upotrebu romskog jezika u institucijama jav-nog života u Sloveniji1. Rad polazi od pretpo-stavke da su promene u shvatanju identiteta Roma do kojih dolazi u drugoj polovini 20. veka su-štinski povezane sa razvojem međunarodnopravne zaštite ljudskih prava i emancipatornih pokreta za ljudska prava. U javnom prostoru zadobile su svoje mesto tek u procesu evolucije na području razumeva-nja kulturne raznolikosti kao bogatstva u normativ-nom i institucionalnom kontekstu nove Evrope. Prva predpostavka je da je interes za upotrebu romskog jezika u javnom životu fenomen novijeg doba, zato je potrebno i šire razumevanje istorijskog konteksta. Iz istorijskih dokumenata iz ne tako davnih vremena može se predočiti sistematika represivnih mera koje su vodile do marginalizacije i isključivanja Roma iz javnog života, kako njihove kulture, tako i jezika. U

1 U tekstu upotrebljavam izraz »Romi«, osim u navodjenju istorijskih izvora, gde citiram originalne dokumente.

tom kontekstu istorijski položaj Roma i isključivanje Roma iz socijalnog života u Sloveniji može se upore-diti sa situacijom u zemljama zapadne Evrope, gde su Romi kao socijalna grupa potisnuti na margine druš-tvenog dogadjanja, a u odnosu na većinsko stanovniš-tvo odredjuje ih njihov način života, a ne etnički ili kulturni identitet.

Detaljniji opis tog posebnog način života opisan je u Uredbi ministra unutrašnjih poslova Austro-Ugarske iz 1916 godine, o merama za borbu protiv “ciganskog nereda”, u kojoj se Ciganima zabranjuje putovanje po celoj zemlji:

“Kao Cigani u smislu ove Naredbe smatraju se nomad-ski osobe sa putujućim načinom života, čiji je običaj je da žive bez sredjenog stanovanja, i putuju sami ili sa svojom porodicom ili grupom, a sredstva za život dobijaju kroz putujuče zanate, trgovinu, prosjačenje ili na druge nepravilne načine.“

Jedina mogućnost socijalne integracije Roma u doba prosvetiteljstva na području Austro-Ugarske bila je prisilna asimilacija uz bezuslovno odricanje jeziku, kulturi i putujućem načinu života. Iako u osnovi pa-ternalistički, taj pristup ipak je ponudio mogućnosti stalnog naseljenja, a Cigani/Romi uz napuštanje jezi-ka, običaja i romskih imena dobivaju naziv “novi na-seljenici”.

Godine 1888. u Austro-Ugarskoj usvojen je zakon za provodjenje jedinstvenog i efikasnog postupka u borbi protiv “napasti Cigana”. Naime na području današnje Rumunije i Moldavije, neke grupe Roma / Cigana ži-vele su u ropstvu sve do 1856. god. Cilj zakona bio je da obaveže opštine da vode posebne liste domicilnih Roma i preduzimaju stroge mere za proganjanje svih ostalih. U tu svrhu sastavljeni su posebni “ odgonski” protokoli za proterivanje osoba koje su bile sklone klošarstvu, prosjačenju i skitnji.

Ovaj pristup se nastavio i u razdoblju između dva svet-

VERA KLOPČIČ


32ska rata, za vreme kraljevine Jugoslavije. Tako je još u 1936 godini u Kranju gradonačelnik dr Fran Ogrin predložio radikalno rešenje za rešavanje “cigan-skog pitanja”, koje je objavljeno u glasniku župana . “Ako u celini poštujemo upravne i administrativno-ka-znene i društvene mere i postupke, moguće je ne samo ublažiti, več u velikoj meri sprečiti ili čak i eliminisati skitanje i ciganstvo. Što se Cigana posebno tiče, sada je krajnje vrijeme da se donese odluke: hoće li Cigani prilagoditi njihov način života unutar postojećih druš-tvenih stanja i društvenog poretka (redovito školovanje i vojna služba), ili treba Cigane eliminisati iz društva, kako bi živeli na primer na nekim izolovanim ostrvima duž obale, kao što je već bilo savetovano u jednom ča-sopisu. Cigani postaju smetnja, a njihov sve veći broj opasan je za javni red i moral!”

Iz navedenih dokumenata očito je da nisu bili skloni ra-zvoju i poštivanju romskog jezika. Istorijski osvrt u studiji Hajma Halbrajnera “Po trago-vima prorestanata, Jevreja, Roma i Slovenaca u Rad-goni i okolini” iz 2003. godine ukazuje na to, kako su tokom drugog svetskog rata Romi i Jevreji sa tog pod-ručja delili sudbinu genocida sa svojim sunarodnjacima iz drugih zemalja. Na osnovu ranije sakupljenih lista i popisa, vlasti su ih deportirale u koncentracione logore ili na prisilni rad. Posle drugog svetskog rata samo se manji broj Roma vratio na svoje domove a status žrtava nacizma I holokausta u Austriji priznat im je tek 1994 godine. Prvi rasno motivisan zločin u Austriji posle 1945 dogodio se upravo protiv Roma u Gradiščanskoj pokrajini u Obrewartu 2. Četiri su Roma izgubili živote, kada su pokušavali da uklone natpis “Romi, vratitite se natrag u Indiju”, koji je bio postavljen pri ulazu u njiho-vo naselje, ne znajući da je uz natpis podmetnuta tem-pirana bomba.

Danas medjunarodne i nacionalne romske organiza-cije, istraživači, stručnjaci različitih profila i naučne ustanove izražavaju povećan interes za proučavanje istorije, kulture, jezika, posebnog položaja i posebnih potreba Roma i Sinta u Evropi. Tek sporadično se u evropskom kontekstu pravne zaštite romske zajednice postavlja i pitanje razvoja romskog jezika kao elementa zajedničkog identieteta.

2 Gerhard Baumgartner – Florian Freund, Roma Policies in Austria, the European Union and Beyond, str. 32

Ipak je romski jezik, iako ugnjetavan, več odavno pro-budio interesovanje u akademskim krugovima iz razli-čitih zemalja. U sredini devetnaestog veka evropski lin-gvisti, a među prvima Franc Miklošič postavili su tezu da je domovina Roma u severnoj Indiji. Do tih hipoteza došli su na osnovu jezičkih istraživanja i uporednih stu-dija, koje se uglavnom temelje na sličnosti između reči i gramatičkih odrednica u romskom jeziku i sanskrtu. Interesantno je da je o tome postojalo i usmeno preda-nje medju Romima u Sloveniji. Janez Trdina napisao je u jednoj od svojih beležaka iz 1887 godine:”Bog sam zna ko je rekao Mihi da je njegova ciganska porodica došla iz Indije, to je tvrdio on i njegov prijatelj u krčmi, dok drugi cigani kažu, da su Egipćani”.

Pravni položaj Roma u Sloveniji

U klasičnom konceptu slovenačke doktrine i politike, zaštita autohtonih narodnih manjina u Sloveniji za-sniva se na tradicionalnom naseljavanju određenog područja, što je uslov za punu primjenu maninske za-štite. To je Republika Slovenija izrazila i prilikom ra-tifikacije Okvirne konvencije Saveta Evrope o zaštiti nacionalnih manjina.

Deklaracija sadržana u verbalnoj noti stalnog pred-stavništva Slovenije podnesena Generalnom sekreta-ru uz instrument o ratifikaciji /25. mart 1998/:

“Okvirna konvencija ne sadrži definiciju nacionalne manjine a to znači da je državama ugovornicama pre-pušteno da opredele grupe, koje smatraju za nacional-ne manjine, i zato Vlada Republike Slovenije, u skladu sa Ustavom i unutrašnjim zakonodavstom u Republi-ci Sloveniji izjavljuje, da su to avtohtone italijanska i madjarska nacionalna manjina. U skladu sa Ustavom i unutrašnjim zakonodavstvom Republike Slovenije Okvirna konvencija će se upotrebljavati i za pripadni-ke romske zajednice koji žive u Sloveniji.”

Pripadnici svih manjinskih grupa koje žive u Sloveniji uživaju relativnu zaštitu, zajamčena su im sva indivi-dualna ljudska prava bez diskriminacije, imaju pravo na negovanje kulture i očuvanje jezika kao i na održa-vanje kontakata sa matičnom zemljom, ali ne uživaju i jednaka prava na političku participaciju.

U komparativnom evropskom kontekstu Slovenija se

33

2009- 2019

tako ubraja u evropske države sa visokim stupnjem garantovanih manjinskih prava, koji je ograničen na tradicionalno poseljene manjine. Teritorijalni princip provodi se i za autohtonu romsku zajednicu u Sloveni-ji. Zakon o izmenama i dopunama Zakona o lokalnoj samoupravi iz 2002 godine /Uradni list RS, 51/2002, član 14/ taksativno nabraja 20 opština, gdje su Romi u Sloveniji tradicionalno naseljeni3. Do promena i dopu-ne Zakona došlo je na osnovu Odluke Ustavnog suda RS , br. U-I-315/02-11, Uradni list RS, br. 87/2002.

Interesantno je napomenuti da se pitanje upotrebe romskog jezika u institucijam do sada nije postavljalo kao prioritet razvoja pravne zaštite romske zajednice u Sloveniji. Drugo suštinsko pitanje vezano na nega-tivno istorijsko iskustvo Roma je (ne)spremnost da svoju etničku pripadnost, pa i svoj jezik kao neposre-dan izraz te pripadnosti, izražavaju u javnosti.

U aprilu 2007 usvojen je poseban Zakon o romskoj za-jednici u Republici Sloveniji/ Zakon o romski skupno-sti v Republiki Sloveniji (Uradni list RS, št. 33/07). Što se tiče organizovanosti romske zajednice na lo-kalnom nivoju Zakon predvidja osnivanje posebnih radnih tela za položaj romske skupnosti u opštinskim vijećima onih općina u kojima se u skladu sa zakonom o lokalnoj samoupravi biraju predstavnici romske zajednice u opštinsko veće, ali ne navodi obaveze za upotrebu romskog jezika. Na državnom nivoju djeluje nacionalni Savet romske zajednice Republike Slove-nije, koji je osnovan na prvoj sednici 20 juna 2007. Sa-vet skladno sa zakonom predstavlja interese romske zajednosti u Sloveniji u odnosu na državne organe i institucije. Na predlog Saveza Roma Slovenije u naci-onalno Veće romske zajednice izabrana su i tri pred-stavnika ne-avtohtonih Roma, koji žive u Sloveniji, čime je na pragmatični način prevazidjena rigidna po-djela pri odredjivanju subjekta političke participacije samo na osnovu tradicionalne poseljenosti.

Interesantno rešenje upotrebe romskog jezika u insti-tucijam zasnovano je u Zakonu o knjžničarstvu (Služ-beni list, 87/2001.

3 Tekst glasi:“Opštine Beltinci, Cankova, Črenšovci, Dobrovnik, Grosuplje, Kočevje, Krško, Kuzma, Lendava, Metlika, Murska Sobota, Novo Mesto, Puconci, Rogaševci, Semič, Šentjernej, Tišina, Trebnje i Turnišče dužne su do redovitih lokalnih izbora 2002. godine osigurati pravo u općini naseljene romske zajednice na jednog predstavnika u opštinskom veću”.

Zakon o knjižničarstvu, 25. članak (Narodne knjižnice u etnički miješanim područjima) Narodne knjižnice u etnički miješanim područjima također pružaju knjižnične usluge za pripadnike tali-janske i mađarske nacionalne zajednice i romske za-jednice. Ove knjižnice pružaju članovi tih zajednica komunicirati na svom jeziku. Narodne knjižnice u prethodnom stavku će pripremiti program aktivnosti u dogovoru s predstavnicima na-cionalnih manjina.

Iako ni romske organizacije, ni teorija a ni praksa u Sloveniji nisu jedinstvene oko dileme dali treba u in-stitucijama javnog života u Sloveniji promovisati upo-trebu različitih dijalekata ili jednog standardnog obli-ka romskog jezika, na području promicanja upotrebe romskog jezika već je nedvojbeno došlo do kvalitativ-nih promena, pre svega u školstvu i medijima. Romske organizacije i naučne ustanove u Sloveniji intenzivno proučavaju različite dimenzije i lingvističke, psiho-loške i pedagoške elemente upotrebe romskog jezika kao sustavnog dela romskog identiteta. Iako pri tom zastupaju vrlo različite pristupe, ta proučavanja do-prinose razvoju romskog jezika i motivišu pripadnike romske zajednice za upotrebu jezika, a kod pripadni-ka većine pobudjuju interesovanje za upoznavanje bo-gatsva romskog jezika i kulture.

Literatura

Gerhard Baumgartner – Florian Freund, Roma Po-licies in Austria, the European Union and Beyond, Wien, 2002Klopčič, Vera (ur.), Polzer, Miroslav (ur.). Evropa, Slovenija in Romi : zbornik referatov na mednarodni konferenci v Ljubljani, 15. februarja 2002. Ljubljana: Inštitut za narodnostna vprašanja: = Institute for Ethnic Studies, 2003.Miklosich, F., (1874-1880), Beiträge zur Kenntnis der Zigeunermundarten : aus den Sitzungsberichten der Kaiserlichen Akademie der Wissenschaften zu Wien, [philosophisch-historische Klasse, 1874-1880]Romi na Slovenskem, Razprave in gradivo št. 25, 1991



“Kad se govori o standardizaciji rom-skog jezika primjećuje se da se standardizacija prije svega odnosi na govor pojedinih Roma u pojedi-nim državama. Inicijativa je prije svega autonomna pa stoga i određeni autori uvode svoja vlastita rješenja. Usprkos mnogim govornim razlikama, romski je jezik jedan te prepoznatljiv i samo na prvi pogled može se učiniti da je različitost nepregledna i nesistematska. Osnovna razlika je u fonetici i fonologiji, odnosno u različitim ostvarivanjima romskih glasova u poje-dinim govorima. Glasovi su u osnovi temelj jezika i preko njih možemo vidjeti povijesni razvoj romskog glasovnog sustava, a time i razvitak romskog jezika. To je jedini ključ u daljnjem shvaćanju ovog jedinstve-nog jezika. Kad se to razjasni onda možemo shvatiti i prepoznati romski jezik kao jedan te isti, jedinstveni jezik.”

Anna Koptova, dobitnica nagrade za životno djelo “Šaip Jusuf”, 2013.


35

2009- 2019

Svjetski dan romskog jezika 2013. godine, Međunarodni simpozij o romskom jeziku, prijem sudionika u Saboru


36


37

2009- 2019

MARTINA KOPTOVA

THE POSITION OF ROMANI LANGUAGE IN THE SLOVAK REPUBLIC

Abstract

The article brings brief overview of recent and present situation of Romani language in Slo-vakia, especially in the context of its official standardization and orthography codifica-tion. The paper gives information about Romani lexi-cography literature, particular attention is paid to the publication of interdialect Slovak - Romani, Romani - Slovak Dictionary. The work also informs about de-velopment of Romani language use in public spheres such as education and culture.

Keywords: language standardization, lexicograp-hical publications, Romani in education, vitality of phraseology of Romani

According to official population census from 2011 the-re are 105 738 people who claim to Romani nationa-lity and 122 518 people marked the Romani as their mother tongue. But according to the estimates there

lives in Slovakia around half a million Roma and Ro-mani could be the mother tongue to approximately 400 000 inhabitants. The Roma who live in the East of Slovakia often use the Romani language as the pri-mary communication tool. There are children who speak only Romani in preschool age.

The Romani was only an oral language for a long time. The situation in Slovakia is changing in recent deca-des. The official act of standardization of the Romani in Slovak Republic was held with support of the Go-vernment of the Slovak Republic in 29 June 2008, in Bratislava. With official participation of Deputy Pri-me Minister Dušan Čaplovič the representatives of the Roma community signed a declaration in which they are accepting the form of East Slovak variety of Northern Central Romani dialects as basis for literary Romany language and claim to recognize it in this form. This was the result of long-term effort which began in 1971 when Linguistic Commission, headed by the noted Czech romologist Milena Hübschmannová, developed first orthography rules of Slovak Romani. During the communist regime in Czechoslovakia it was very difficult to cultivate Romani language and publish books in it. It was even prohibited to speak Romani in schools. In 1989 the political regime chan-ged. The Slovak Constitution recognized the Roma as a national minority and recognizes their right to use and cultivate Romani language. Then Romani became language of literature, culture, mass media and educa-tion. In addition, the professional Romani theatre Ro-mathan was established in 1992; its plays are mostly bilingual (Romani and Slovak). The Department of Roma Culture in Nitra and several secondary schools were set up.

The Private Grammar School, Galaktická street n.9 in Košice, was established in 2003. The founder of this school, The Foundation Good Romani Fairy Kesaj, intended to give Romani students adequate opportu-nities to obtain quality secondary education and give them a chance to apply for university studies. At this

MGR. MARTINA KOPTOVÁ ROMANI STUDIES, INSTITUTE OF SOUTH AND CENTRAL ASIA, CHARLES UNIVERSITY IN PRAGUE, FACULTY OF ARTS


38school they began to teach subjects such as Romani language, and realia. To make this happen the National Institute for Education prepared the project of expe-rimental verification of the curricula of both Romani language and realia. It was realized between 2003 and 2010. It contained the testing of various variants, mo-dels and the content of teaching plans, curricula and teachers standards, creation of textbooks and manuals and education of teachers. Finally, the experiment was run at six schools with a total of 1638 students involved in the verification process. The designers of the proje-ct under the guidelines of Doc. PhDr. Milena Hübsch-mannová, CSc. and PhDr. Jan Červenka, Ph.D. from the Faculty of Arts, Charles University in Prague, prepared and published also the Rules of Romani orthography1, Romani language textbook for secondary schools2, conversation books and didactic manuals for teachers.

Today the Private Grammar School on Galaktická street is one of the few in Slovakia, where students are learning about Romani language, literature, history and culture. On the Romani language lessons, students are also familiarizing themselves with the literary pro-duction of Romani authors and also with the different forms of folk literature of Roma. The good knowledge of Romani language of these students shows also the results of questionnaire research of vitality of Roma-ni phraseology3 held in December 2010 in the east of Slovakia. The aim of the research was to verify the vitality of excerpted phrasemes from Romani literatu-re in the speech of native speakers of Romani. There were multiple choice tasks, where respondents could choose one answer from several options, tasks where it was necessary to add the words and also open que-stions. One hundred and twenty respondents consisted of three separate groups: grammar school students, non-grammar school students and adults. The group of grammar school students consisted only from stu-dents of Private Grammar School on Galaktická street. The results of the questionnaire survey reveals that the respondents were passively familiar with the majority of excerpted phrasemes, or at least they knew their va-riants, or different but semantically close phrasemes. The most familiar with submitted phraseologisms, as a group, were the students of grammar school because they have come across with them in previous lessons which proves how important it is to improve the langu-

1 Pravidlá rómskeho pravopisu, Štátny pedagogický ústav, Bratislava 20062 Gašparová, Eva, Koptová, Anna, Lukáčová, Ingrid: Romaňi čhib - učebnica rómskeho jazyka Bratislava 2007 3 Koptová, Martina, Charakter a vitalita frazeológie východoslo-venskej variety rómčiny vybraných literárnych textov, in: Romano džaniben, 2/2011, ISSN 1210-8545, s. 25-44

age at school and by that preserve also phraseological richness of Romani language. Romani, as well as any natural language has its specific phraseology. Often the indicator of the high level of using the language is knowledge of its phraseology.

The students of the Private Grammar School on Galak-tická street also took part in creation of the The Slo-vak - Romani, Romani - Slovak dictionary4. Their task was to gather and organize language material - authen-tic recordings of native speakers of Romani language. The students were also gathering vocabulary of vario-us lexical areas, e.g. family, school, history, music. If something was missing they asked their relatives and friends for help. Often their grandparents were valu-able source of the forgotten old words and structures.

In 2011 the Good Romani Fairy Kesaj Foundation publi-shed above-mentioned The Slovak - Romani, Romani - Slovak dictionary within the international project of Restoring the European Dimension of the Romani lan-guage and Culture5. The dictionary was published with the support of the European commission, Ministry of Culture of the Slovak Republic and Government office of the Slovak Republic. The publication interlocks with its focus on literature of grammatical and lexicographi-cal literature which was published in former Czecho-slovakia and then in Slovakia, such as representative Romani - Czech and Czech - Romani pocket dictionary6 of the authors Milena Hübschmannová, Hana Šebková and Anna Žigová; Slovak - Romani Romani - Slovak di-ctionary7 of the authors Ján Be

Documents

2009- 2019 - Knjižnica Kali Saraknjiznica.kalisara.hr/wp-content/uploads/2020/03... · 2020. 3. 6. · ovaj rječnik, to imao u vidu. Stručni je redaktor obilje-žio iz kojega je