04 Mile Bogovic

8/2/2019 04 Mile Bogovic

1/14


2/14

M. Bogovi: Marko Antun de Dominis i njegovo izvjee... Senj. zb. 37, 45-58 (2010.)

46

8. rujna 1624. On je uenjak svjetskih razmjera i o njemu je ve napisana cijelabiblioteka.2

Prvu naobrazbu dobio je u Rabu, a nakon toga je u nekom isusovakomzavodu stekao srednju naobrazbu. Godine 1579. ulazi u Drubu Isusovu.Studirao je filozofiju u Veroni, a teologiju u Padovi. Predavao je filozofske i

prirodne znanosti na raznim isusovakim kolama.Kad je njegov stric, senjski biskup Antun de Dominis (1591.-1596.)3,

poginuo 1596. za vrijeme borbe oko Klisa, napustio je Drubu Isusovu ikandidirao se za senjskog biskupa. Carsko imenovanje uslijedilo je ve 1597.,ali papinska potvrda dola je tek u kolovozu 1600. godine.4 Izgleda da je zavrijeme strieva ivota dolazio u Senj i pomagao biskupu u pastoralnimaktivnostima. Poetkom 1596. biskup Antun zamolio je isusovakog generalada dopusti Marku Antunu da doe u Senj i da mu pomogne u nekim

pastoralnim pothvatima. General Acquaviva ga ne odbija nego se 15. veljaeispriava da se to ne moe ostvariti odmah, ali je to mogue drugom prilikom.Marko Antun je tada imao neka zaduenja u Rimu. Meutim, nije imao prilike

pruiti traenu pomo

svome stricu jer je ovaj stradao kad se, zajedno s nekimkanonicima i sveenicima, prikljuio vojsci generala Jurja Lenkovia koju je

izdava njegovih djela, Ante Maleti, opredijelio se za treu varijantu koja je najloginija, iakonije i najea. Ovdje je prihvaen Maletiev nain pisanja.

2 Zahvaljujui Anti Maletiu, danas nam je lako dostupno djelo Marka Antuna deDominisa. O tome je Maleti sam napisao knjigu: Skica za portret Marka Antuna de Dominisa(Split, Lamaro, 2008.). Na kraju (str. 158) nalazi se i popis Dominisovih djela koje je Maleti pripremio, s time da su u meuvremenu objavljene i Retractationes (Split, 2009.). Iziao je iZbornik radova sa znanstvenog skupa 16. do 18. rujna 2002 u Splitu ( Marko Antun de Dominis,Split, 2006.). Kao vodi za poznavanje ivota i djela Marka Antuna de Dominisa posluit edobro biobibliografska jedinica o njemu uHrvatskom biografskom leksikonu br. 3 (1993.) koju jenapisala Vesna Tudjina Gamulin (str. 494-499). Opirno o njemu pie i Dizionario biograficodegli Italiani, (Roma, 1987, pp. 642-651). Najpreciznije podatke o njegovu ivotu dao je N.

BULAT, 1976, 102-106; o Dominsiovu prelasku iz Senja u Split i njegovoj slubi splitskognadbiskupa valja svakako konsultirati nezaobilaznu studiju S. KOVAI, 2006, 41-79 (kao iostale lanke u tom Zborniku). Najbolja zbirka izvora za vrijeme boravka Marka Antunova uSenju je dvotomna knjiga koju je priredio Karlo Horvat: Monumenta historiam Uscocchorumillustrantia, I, MSHSM 32, Zagreb, 1919, 150-395.

3 Godine 1591. uslijedilo je carsko imenovanje, a 1. listopada 1593. papinska potvrda "perobitum Bonaventurae" (Patritius GAUCHAT , Hierarchia catholica medii aevi, vol. IV, 309).Kada se 1596. vojska uputila iz Senja za Klis, krenuo je s njome i Antun s vie kanonika. Ubrzonakon osvajanja Klisa, morali su se povui jer su imali za neprijatelje ne samo Turke nego iMleane. Pri povlaenju poginulo je nekoliko kanonika i sam biskup 27. oujka 1596.(Biskupuski arhiv Senj - BAS, I, br. 47).

4 Sauvao se postupak za njegovo imenovanje senjskim biskupom. Tu imamo zanimljivihpodataka i o njemu i o senjskoj biskupiji (E. PIVEVI, 1983, 178-192); Skraenu verziju toglanka vidi u V. TUDJINA-GAMULIN, 1993, 119-126.


3/14


47

ovaj poveo u pomo Klisu. Kada se ta vojska nakon poraza morala povlaiti odKlisa, ostalo je ondje dosta poginulih. Meu njima bila su tri senjska kanonika i

biskup Antun.5 Za njega se dugo nije sigurno znalo je li poginuo ili je zarobljen.Brojen je meu nestalima sve do 1600. godine, kada je bilo jasno da stric Antunvie nije meu ivima.

Nakon to ga je car imenovao senjskim biskupom, isusovaki general gana vlastitu molbu otputa iz Drube 3. oujka 1597.6 Venecija je bila veomazainteresirana da u Senj za biskupa doe njoj naklonjena osoba, a takvu jevidjela u Dominisu pa je zagovarala njegovo biskupsko imenovanje. Car je,naime, kao patron imao pravo imenovati, a Sveta Stolica potvrditi senjskog

biskupa. Papa ga je imenovao nekako u isto vrijeme samo apostolskimupraviteljem. Uz to ga je u rujnu idue godine imenovao posrednikom izmeuVenecije i Habsburke monarhije za uskoko pitanje.7

Postupak za papinsko biskupsko imenovanje poeo je 22. oujka 1600.godine u apostolskoj nuncijaturi u Grazu i trajao tri dana. Imamo podatke za 7ispitanika koji su svjedoili za biskupa i biskupiju. Papa ga je imenovao 13.kolovoza 1600. godine. Imenovan je senjskim biskupom i upraviteljem(administratorom) Modruke biskupije. Biskupsko posveenje bilo je u Venecijiu listopadu iste godine.8

Dominis je svoju slubu shvatio vie kao diplomatsku nego pastoralnu.Putovao je od Rima do Venecije, Graza i Praga nudei svoje rjeenje zauskoko pitanje. I upravo to po emu se elio iskazati zavrilo je, gledajuivrijeme njegove uprave, neuspjehom.9

Dakako da su za ovo razdoblje vani svi izvori i literatura kojaosvijetljuje uskoko pitanje. Odnos prema uskocima u naoj historiografiji

5 Dugo se nije znalo je li biskup Antun de Dominis poginuo ili su ga Turci zarobili.

Hrvatski biografski leksikon (III, 492) stavlja dan njegove pogibije 27. svibnja 1596. Dizionario

bigrafico degli Italiani navodi dan njegove smrti 28. svibnja 1595., to sigurno nije ispravno.6 Tako prema istraivanjima Nikole Bulata (N. BULAT, 1975, 109.) Sam Marko Antun deDominis u izvjeu Svetoj Stolici kae da je carsko imenovanje bilo u lipnju te godine. (A. T.VANYO, 1993, 253). Moda naknadno sjeanje (1602.) nije tako precizno, ili je Marko Antunobavijestio svoga poglavara da se dogodilo (carsko imenovanje) ono to je oekivao da e sedogoditi.

7 . LJUBI, 1880, 14. Zauuje da papa u svom pismu naziva Dominisa biskupom.Uobiajeni stil Rimske kurije da se nakon carskog imenovanja i prije posveenja ti prelatinazivaju "izabranim biskupima" a ne jednostavno "biskupima".

8 Vesna Tudjina Gamulin kae (HBL, III, 494) da je 13. kolovoza 1600. u Venecijiposveen za biskupa. Treba vjerovati u ovom sluaju Dominisu koji u izvjeu Svetoj Stolicikae da je biskupsko posveenje primio u listopadu te godine (A. T. VANYO, 1933)

9 Usporedimo samo njegov put 1601. godine: Rijeka Senj Rab Senj Trst Rab Ljubljana Rab Rijeka Zadar Graz Prag (Usp. K. HORVAT, 1919, 331-382).


4/14


48

uvelike je utjecao i na sud o Dominisu.10Na javno mnijenje vie nego strunaliteratura utjecao je August enoa svojim romanom (pripovijetkom): uvaj se

senjske ruke.11 Ima dosta podataka koji pokazuju da ni on uskoke nijesimpatizirao, a ni oni njega. Zato i danas o jednome i drugome postoje razna,razliita, pa ak i oprena miljenja. Jedni Dominisa diu u nebesa, drugi ga

bacaju ravno u pakao. Slino je i s uskocima. Noviji autori uglavnom istiunjegove sposobnosti i imaju vie od starih razumijevanje za njegove manjeuspjene poteze. U senjskom Biskupskom arhivu iz vremena Dominisoveuprave sauvala su nam se samo dva papira: oporuka udovice MargareteTunzler kojom ostavlja Kaptolu mirie u Senju, i preporueno pismo senjskevlastele nekim senjskim kanonicima i biskupu Dominisu radi prikupljanja

pomoi po kranskom svijetu za otkup od Turaka zarobljenih krana podKlisom 1596.12

Dominis je uskokom pitanju pristupio kao prijatelj Venecije i u dosluhus carskim dvorom u Beu. Po njemu, uskoko pitanje trebalo je tako rijeiti dase uskocima dade mogunost da svojim radom zasluuju kruh, kako se ne bitrebali baviti gusarenjem i pljakom. Ljudima koji su se ve odvikli takvognaina ivota, uinio se Dominis opasnim neprijateljem.

Njegova ideja bila je da od uskoka uini krajinike, tj. ljude uz granicuprema Turskoj koji izmjenjuju oruje s oruem, tj. kad navale Turci hvataju semaa i puke, a kad ih nema dre se pluga i motike. To znai da mogu ivjeti nesamo od rata nego i od rada. Drugim rijeima, to znai da ih je trebalo maknutiiz Senja u unutranjost. U onim prilikama uskoci su bili poput vojske koja jeostala bez posla, koju se ne uspijeva rasporediti. Dominis je razradio detaljan

plan kako to izvesti. Ne znamo kako je doao do toga da mu je papa KlementVIII. u rujnu 1598. povjerio posrednitvo izmeu Venecije i Habsburgovaca u

pitanju uskoka. Najvjerojatnije se sam ponudio papi. Nakon toga je potroiovie vremena kreui se na liniji Rim Venecija Graz Prag, nego boravei

u svom biskupskom gradu, odnosno svojoj biskupiji. Kada je carski povjerenikRabatta dao 1601. u Senju posmicati nekoliko uskokih voa, nastala je buna ukojoj je poginuo Rabatta, ali ni Dominis se nije usudio vie vratiti u Senj.13

10 Za ovaj rad nije potrebno navesti svu literaturu jer se ona nalazi u novijim monografijama

i lancima o uskocima (usp. G. STANOJEVI, 1973. i C. W. BRACEWELL, 1997, 301-313).Dakako da se ne smiju ni danas mimoii izvori koje je objavio K. HORVAT, 1910, 1913.

11 Vidi V. TUDJINA-GAMULIN, 1995, 249-254; u tom duhu napisano je i povijesno djeloB. Poparia,Povijest Senjskih uskoka, Zagreb, 1936.

12 Kaptolski arhiv Senj, fasc. I, br. 48 i 49.13 Dana 29. kolovoza 1598. pie papa de Dominisu o potrebi da se dogovori s uskocima; 24.

listopada iste godine hvali ga papa to je dragovoljno prihvatio pregovore s uskocima (usp. ASV,Indice, 318), a 3. kolovoza 1602. pie papa austrijskom caru da je senjski biskup pobjegao iz


5/14


49

Izvjee koje je 1602. uputio Svetoj Stolici napisao je u Rimu, kada je ve bioodreen za splitskog nadbiskupa. Izvjee nosi tragove spomenutih dogaanja uSenju. Bolje rei, izvoditelj programa, carski povjerenik Rabatta, nije imao nivremena ni strpljivosti ekati povoljne uvjete. Njegove radikalne mjere prikanjavanju neposlunih uskoka, napose onih koji su imali mo i ugled u svojojsredini, izazvale su bijes uskoka koji ubijaju carskog povjerenika Rabattu. Kakose Rabatta u svojim programima za rjeenje uskokog pitanja obilno koristioDominusovim prijedlozima, i uskoci su i njega smatrali svojim neprijateljem.Da izbjegne njihovom bijesu, Dominis se sklonio u Rim, gdje ga je zatekloimenovanje za splitskog nadbiskupa.

Idejnu podlogu Rabattine strategije dao je Dominis, iako se ni on ne bisloio s nainom kako je Rabatta tu strategiju provodio. U njegovo vrijemeAustrijska carevina i Venecija traile su naina kako rijeiti uskoko pitanje.Dominis je pokazao veliku vjetinu u diplomatskom djelovanju da interesi tihdviju sila budu zatieni. Ne moe se rei da njegov plan ne bi bio dobar i zauskoke da su ga oni shvatili i prihvatili, odnosno da je bilo sredstava da se on zanjih uini prihvatljivim. Trebalo je, naime, osigurati na drugim prostorima,izvan Senja, ivotne uvjete za uskoke. Nije se realizirao ni Dominisov plan dase prodajom senjskih uma doe do sredstava da bi se ti uvjeti ostvarili.

Kao splitski nadbiskup doao je u sukob sa svojim kaptolom. Bavio se pitanjem vlasti pape i Rimske kurije u Crkvi. Kada je u sporu sa svojimkaptolom i u nekim drugim pitanjima izostala podrka Rimske kurije, poeo seon sustavnije baviti tim pitanjem. Kako je u to vrijeme izmeu Rima i Venecijedolo do estokih sukobljavanja, Dominis se svrstao meu one koji su uzroketakvim sukobima traili u krivom poimanju papinog primata. Takav stav doveoga je do otvorenog sukoba s Rimom i do puta u London, gdje je stupio u vezuanglikanskom Crkvom. Svoju kritiku Papinstva iznio je u svojem trotomnomdjelu: De Republica ecclesiastica.14 Ipak, on nije elio biti heretik za katolike,

pa je traio nain povratka u katoliku Crkvu. Dobivi garancije za oprost odpape Grgura XV. on je 5. travnja 1622. doao u Rim, gdje je bio veoma lijepo primljen i slobodno se kretao. U svojem odreknuu od hereze pokajao se zamnoge svoje ideje i iznio dosta negativan sud o anglikanskoj Crkvi. Pripremao

Senja zbog mrnje uskoka prema njemu i da se ne eli vratiti natrag. Preporuuje za nasljednikaFausta Vrania (Monumenta uschocorum, II, 35-36).

14De Republica Ecclesiastica Libri X Auctore Marco Antonio de Dominis ArchiepiscopoSpalatensi, I-IV Londonii 1617, V-VI Frankoforti ad Moenum, VII i IX Hanoviae 1622. AnteMileti objavio je djelo u Splitu od 2003. do 2006. u izdavakoj kui Lomaro. U De republicaecclesiastica, libri Xnisu objavljene 8. i 10. knjiga, iako su moda i bile napisane ili bar zacrtane,emu u prilog govori Dominisovo navoenje njihova sadraja u: M.A. de Dominis, ...suaeprofectionis consilium exponit, kao i u predgovoru samog djela (Proemium).


6/14


50

je da u smislu svoje vjernosti katolikoj Crkvi objavi jo nekoliko djela.15 Kadaje 8. srpnja 1623. umro njegov zatitnik Grgur XV., vie nije uivao naklonostvlasti u Rimu. Dne 18. travnja naredne godine uhien je i zatvoren u Aneoskutvravu. Novi papa Urban VIII. naredio je da se s njime lijepo postupa iodobrio mu mjesenih 100 kuda. Slabo zdravlje pogoralo je jo vie uhienjei obnavljanje optubi protiv njega, to je bilo uzrokom i njegove smrti 8. rujna1624. Ve zapoeti inkvizicijski postupak dovren je nakon njegove smrti. Bio

je osuen kao heretik.

II. Izvjee Svetoj Stolici o biskupijama Senjskoj i Modrukoj

Dva su glavna izvora za povijest biskupija Senjske i Modruke u vrijemeDominusove uprave. Prvi je postupak Rimske kurije za njegovo imenovanje

biskupom, a drugi je Dominisovo izvjee Svetoj Stolici o stanju u njegovimbiskupijama na kraju svog upravljanja. Prvi je objavio Edo Pivevi u Crkvi usvijetu16, a drugi je objavio najprije Aladar Tihamer Vanyo17, a potom i autorovih redaka.18 Vesna Tudjina Gamulin je obradila postupak imenovanja19. Iako

je Vanyo jo 1933. objavio Dominisovo izvjee Svetoj Stolici o stanju u biskupijama, to izvjee ostalo je u naoj historiografiji neiskoriteno. Ovdjeemo ga objaviti prvi put u hrvatskom prijevodu.

Izvjee donosimo u cijelosti a vanije informacije iz spisa postupka za papinsko imenovanje, uz ostalo, donosimo u biljekama. to se tie samogaDominisa navodim podatak koji je iznio Andrija Ziren koji kae da su prijenekoliko mjeseci iznesene nadvojvodi u Grazu neke tube i da je provedenaistraga preko povjerenika u Gradu Senju (Rabatte, o. M. B.), ali se opravdanosttih pritubi nije mogla dokazati (ini se da su iznesene iz zavisti i suparnikog

jala.20) Vjerojatno je to povezano s tubom Senjana koju su uputili papinskomnunciju da je Dominis odnio neke stvari koje pripadaju senjskoj crkvi.21

15

12. veljae 1624. zapo

eo je svoje djelo: Retractationes M. Antonii de DominisArchiepiscopi Spalatensis Libri X In todidem ispsius De Republica Ecclesiastica Libros. Dakako,

nije ga dovrio jer je 17. travnja uhien i zatvoren u Aneosku tvravu u Rimu. NjegoveRetractationes bile bi, da su dovrene ne manjeg opsega od De Republica Ecclesiastica. AnteMaleti je pronaeni rukopis objavio u istoj izdavakoj kui 2009. na 259 stranica . U toj svojojreviziji uspio je Dominis podvrgnuti kritici samo 9 poglavlja (210 stranica Maletieva izdanja)prve knjige tiskanog djelaDe Republica.

16 E. PIVEVI, 1983, 178-192. Zahvaljujem Vesni Tudjina Gamulin to mi je dala naraspolaganje kopiju cjelovitog teksta postupka.

17 A. T. VANYO, 1933, 253-256.18 M. BOGOVI, 2003. 115-120.19 V. TUDJINA GAMULIN, 1993, 119-126.20 E. PIVEVI, 1983, 190.21 O tome v. A. MALETI, 2008, 10-15.


7/14


51

Opis izvjea

Izvjee je napisano na dva preklopljena lista, tako da se dobiju 4 manjalista formata 20 X 27 cm. Postoji stara i nova folijacija. Stara je u gornjemdesnom kutu i poinje folijem 245. Vidi se da je relacija bila u jednom drugom

sklopu, a onda je stavljena zajedno s drugim relacijama senjskih biskupa. Kaonajstarija poznata dola je na prvo mjesto. Prema novoj folijaciji u donjemdesnom kutu poinje se s brojem 1. Prema staroj folijaciji tekst ove relacijenalazi se na ff. 245r-248r, a prema novoj na ff. 1r-3r. Ovdje emo se sluiti tomnovom folijacijom jer je ona uzvrena nakon to su sve relacije stavljenezajedno. Folije 3v-4r su prazni, a na f. 4v pie: Relatio status EcclesiaeSegnien. et Modrussien(Izvjee o stanju biskupije Senjske i Modruke). Uzdesni rub lista je slubena biljeka Kongregacije:

Senjska. 29. studenoga predstavljeno je (izvjee) po samom nekosenjskom biskupu a sada premjetenom na Splitsku biskupiju.

Nije poslano jer je biskup premjeten na Splitsku biskupiju.Imenovan je senjskim biskupom u kolovozu 1600. a prije toga biskupija

nije bila popunjena kroz etiri godine i zato nije odrjeenje)22.Netko je plavom olovkom napisao velikim brojevima 1600, a druga je

ruka preko zadnje nitice napisala broj 2 (1602).Prvi list je u donjem dijelu, po sredini, oteen, tako da se na mjestima

sada sva slova ne vide, a i neke rijei. Drugi list je manje oteen pa se svemoe proitati.

Tekst izvjea23

Marko Antun de Dominis, doktor svete teologije, milou Bojom iApostolske Stolice senjski biskup i apostolski upravitelj Modruke biskupije, dabi obavio svoju dunost doao je u posjet Pragovima svetih apostola24 s

22 Signin. Die XIX Novembris presentata fuit per ipsumet olim episcopum Segniensem

nunc translatum ad Ecclesiam Spalatnesem.Non expedita quia Episcopus est translatus ad Ecclesiam Spalatensem. Fuerat provisus de Ecclesia Signiensi de mense Augusti 1600 et prius vacaverat

Ecclesia per quadriennium ita quod non indiget absolutione.Ako biskup nije u odreeno vrijeme ispunio svoju obvezu posjeta "Ad limina", trebao je

traiti oprost za proputeno vrijeme.23 Prijevod na hrvatski pregledao je na vrsni latinist Pavao Knezovi, na emu mu

zahvaljujem.24 "ad limina Sanctorum Apostolorum" u doslovnom prijevodu znai "pragovima svetih

apostola". U kranskoj tradiciji smatran je najvaniji onaj as kada se iz ovoga ivotaprekorai prag vjenosti. Za apostolske prvake Petra i Pavla to su mjesta na kojima su oni


8/14


52

namjerom da podnese raun o svojoj upravi i o stanju tih Crkava. Isti MarkoAntun imenovan je u lipnju 1597. upraviteljem i Senjske i Modruke biskupije,odredbom i rasporedom Svetog carskog velianstva, patrona tih Crkava, jernije bilo sigurno je li iv ili mrtav biskup Antun25 , prethodnik i stric reenogMarka Antuna. Samo kao upravitelj bio je do kolovoza jubilejske 1600. godine,do kada je tim biskupijama upravljao kao apostolski namjesnik na nainupravitelja te za sve to vrijeme nije imao obvezu posjetiti Limina, pae njegovi

prethodnici kroz mnoge godine nisu ih uope obiavali posjeivati. Nakon to je pouzdano rasvijetljena smrt prethodnika, postao je u punom smislu biskupizvan kurije i posveen je u listopadu 1600. godine, od kada smatra da mu teenjegova trogodinja obveza posjete Limina, ili tonije etverogodinja, kao iostalim ugarskim biskupima.26

Sve vrijeme otkada vodi brigu za te Crkve, bilo kao upravitelj bilo kaobiskup, bio je gotovo stalno zaprijeen javnim poslovima, pa i po naredbi SveteStolice. Ve prve godine nakon to je postao u punom smislu biskup je vizitiraobiskupiju i odreivao i ureivao one stvari koje se odnose na slavu Boju i na spasdua, ali to nije mogao dovriti jer je zbog vanijih poslova bio pozvan na Dvor.

Senjska katedrala, posveena Djevici Bogorodici na nebo uznesenoj,sasvim je ruevna i gotovo je blizu da se potpuno urui. Zbog ruevnih svodovaizgubila je pola kora; veliki oltar prianja uz zid u vrhu glavne kapele27, na njemu

se uva u vlastitoj piksidi sakrament Presvete Euharistije. U istoj crkvi nalazi se

mueni i pokopani, a na kojima su poslije sagraene velebne bazilike. Za posjet tim bazilikama u latinskom je uobiajen naziv "visitatio ad limina". Oito rije je o posjetuapostolskih grobova.

25 Stric Marka Antuna, Antun de Dominis, imenovan je 1591. za senjskog biskupa odcara nakon smrti Bonaventure iz Aquile (1576-1591). Bio je rapski kanonik, tada je imao 35godina. Papina potvrda dola je tek 1. listopada 1593. godine. Zajedno s jo nekimkanonicima i sveenicima, krenuo je i Antun 1596. s kranskom vojskom na elu s Jurjem

Lenkoviem na Klis. U borbama oko Klisa njega je nestalo, ali nije bilo sigurno sve do 1600.je li iv ili nije. Te godine doneseni su u Senj kljuevi grada Klisa, koje su kanonici sauvali

sve do danas.26 Dominis ne govori unutar koje metropolije se nalaze Senjska i Modruka biskupija.

Na to pitanje od 4 odgovora u postupku dvojica kau da je Senjska biskupija u Splitskojmetropoliji, jedan kae da tako misli, a jedan ne zna (E. PIVEVI, 1983, 182-192). Jo1588. Senjska biskupija se smatra sufraganom splitskog metropolite. Tada je biskupija imalasvega deset sveenika (Archivio Segreto Vaticano, Fondo Pio, vol. 138, p. 3). Farlati misli dasu upravo u vrijeme Dominisa biskupije Senjska i Modruka otpale od Splitske metropolije iprikljuene Ostrogonskoj. Splitski nadbiskup Stjepan Cosmi kae da je to u injeno izpolitikih razloga poetkom 17. stoljea. (Daniele FARLATI, Illyricum sacrum, IV, Venetiis1759. p. 138.) Vidimo ovdje da Dominis rauna s pravima i obvezama ugarskih biskupa.Biskupija je nakon njega de facto dola pod ostrogonskog metropolitu.

27 Oito je rije o svetitu ili prezbiteriju.


9/14


53

jo est zaputenih oltara, bez kulta i ukrasa.28 Postoje dvije sakristije: jednajavna za crkveno ruho, jeftino, sada i poderano, i za sveenika spremita; drugamalena i zatvorenija, poput nekog arhiva za uvanje spisa, srebrnine i ako je todragocjenije.29 U crkvi postoji krstionica, ima orgulje ali skroz pokvarene, ima

dosta prostran i visok zvonik s dobrim zvonima.

30

Kaptol bi trebao imati dvanaestkanonika i tri dostojanstvenika, od kojih je prvi nakon biskupa arhiakon, drugiarhiprezbiter, a trei primicer. Sada se pak cijeli kler sastoji od est sveenika,koji svi kao zajednica vre duobriniku slubu31, te etiri ili pet niih klerika. Svimise na ilirskom jeziku i na tom istom jeziku obavljaju sve bogosluje.32

Kaptol izabire kanonike33, arhiakona izabire plemika laika zajednica34,arhiprezbitera35 i primicera izabire biskup. Taj drevni obiaj jo uvijek se

28 U kaptolskim livelima imamo podatak koji potjee najvjerojatnije iz drugog dijela 16.

stoljea gdje se u katedrali spominje 13 oltara, tj. glavni i sa svake strane po 6 (M. BOGOVI,Senj, 1995, 84.

29 U vrijeme bombardiranja Senja 1943. nastradalo je svetite katedrale i jedna prostorija udnu svetita sa strane sakristije. Ona se smatra ostatkom jednog starog tornja koji se irenjembiskupske kurije naao u njoj. Kada je poetkom 18. stoljea produljeno svetite, doao je zid dosamog tog tornja, pa su iz svetita napravljena vrata u nj. U toj uskoj prostoriji sve do ruenja1943. uvala se riznica katedrale. Moda ovdje Dominis tu prostoriju smatra kao drugu manjusakristiju, jer u njegovo vrijeme jo nije bila napravljena dananja druga sakristija.

30 Oito je da se ovdje ne misli na zvonik koji je ispred svetita, nego na onaj predproeljem koji je ondje stajao sve do 1900. Donji dio zvonika ispred svetita sluio je do 1943. zauvanje dragocjenosti. To je, vjerojatno, ta druga sakristija o kojoj govori Dominis. NikolaSpalatin, svjedok u postupku, kae da je oko katedrale prostrano groblje, da katedrala imaprilino lijepe liturgijske predmete i sve to je nuno za bogosluje; sve to ponajvie potje e odmilodara i poklona senjskih vojnika koji uvijek neto donesu i daruju crkvi kad se vrate sa svojih pohoda na Turke (E. PIVEVI, 1983, 185). Andrija Ziren iz Gorice kae da su katedrala izvonik iste graevne strukture i starine (E. PIVEVI, 1983, 190).

31 Rijei "qui omnes in solidum curam animarum excercent" napisane su drugom

(Dominisovom) rukom iznad retka.32 Ovdje nije jasno to znai "Illyrica lingua", je li to staroslavenski ili govorni hrvatski

jezik. Za obrede se, naime, sluilo govornim jezikom, ali u misi je bio staroslavenski. Tek u 19.stoljeu prevladat e i u misi govorni jezik (tzv. avet) za sve dijelove koji se glasno mole ucrkvi. I svjedoci u postupku slau se s tom biskupovom konstatacijom. Jedino Petar Cusics izRijeke dodaje da jedan ili dvojica kanonika mise na latinskom (E. PIVEVI, 1983, 189).

33 Senjski kaptol zamolio je kralja Ferdinanda da mu potvrdi izbor novih kanonika,navodei da je to pravo zabiljeeno u njihovoj knjizi privilegija. Dne 18. XII. 1527. kraljFerdinand potvruje to pravo (Kukuljevi,Listine, 232. Tu je tekst na glagoljici. U Kaptolskomarhivu Senj (KAS), I, 27 isti je tekst na latinskom).

34 Usp. izbor Ivana Mikulania za senjskog arhiakona 1512. (KAS, I, 18).35 Tim pravom se koristio imun Koii Benja kada je 1515. imenovao arhiprezbiterom

Nikolu de Vitis (KAS, I, 20-21).


10/14


54

odrava. Ne postoje gotovo nikakve nadarbine nego neke manje dijelove36od kojihse moe uzdravati jedva jedan sveenik; sveenici se uzdravaju od darova i odmisa za pokojne.37 Razlog te neimatine je u tome to je Senj grad u Hrvatskoj, na

jadranskoj obali; nalazi se na samoj granici prema Turcima i zato je izgubio svu

obradivu zemlju koja je zbog turskih provala postala potpuno nenastanjena ipusta. Otuda injenica da Senjska biskupija ne postoji, nego zavrava s gradskimzidinama. Postoje ipak dvije ili tri utvrde koje slue kao granine straarnice, a uduhovnom pripadaju senjskom biskupu.38 Senjski biskup nema gotovo nikakve

sigurne prihode osim etiri ili pet kabla ili barila vina, a prejasni nadvojvodaFerdinand po svojoj slobodnoj volji, kako kae, doznaio je kao neku milostinjusvoje rijeke desetine i prihod od svojih tamonjih daa, to u najboljem sluajumoe dosegnuti do 200 kameralnih dukata; i nedavno je izriito obeao da e toisto opet uiniti. Neka, dakle, Sveti Otac prilikom potvrde novog senjskog biskupavodi rauna koja su sigurna stalna primanja i hoe li ih Nadvojvoda potvrditi.39 U

gradu Senju nema uitelja, nema kola za djecu, ve je svuda velika neukost i zaostalost. Postoje dva redovnika samostana ili bolje hospicija, jedan je

franjevaca observanata, a drugi dominikanaca, u kojima borave po dva do triredovnika, bez ikakvih pravila i stege.40 Tu je i nekadanja hospicijska crkva sv. Duha, koja je gotovo potpuno naputena, bez ikakva hispicijske slube, a laiciuzimaju skromne ostatke koje posjeduje. Maleni grad je pod vlau cara, kaougarskog kralja, i slui za utvrdu protiv Turaka. Zato je u njemu samo vjebanje uborbenim vjetinama.41 Ima najvie 400 ognjita42 i veoma razularenu vojsku;

36 Kaptol je imao zajednike prihode koji su bili podijeljeni na jednake dijelove. Redovno

je svakome kanoniku pripadao po jedan od tih dijelova. Tada je on imao puni dijel. Znalo sedogoditi da neki ima pola dijela, a neki dva dijela.

37 O tome v.Knjiga zapisnika ("Livelli") u Kaptolskom arhivu u Senju (KAS), Knjige, br.2. Glavnina podataka iz te knjige odnosi se upravo na vrijeme ovog biskupa.

38

To su Otoac i Brinje, a povremeno je bio nastanjen i Brlog.39 Senjski biskup Juraj ivkovi pie da je 1577. prihod te desetine dao u zakup Antonu

Zanchiju na 4 godine pod uvjetom da mu godinje daje 1000 lira (M. MAGDI, 1901, 57-58).40 Nikola Spalatin kae da su u Senju dva franjevaka samostana: jedan observanata a drugi

konventualaca, te da je jedan samostan izvan zidina razvaljen uslijed opasnosti od Turaka (E.PIVEVI, 1983, 185). Ovo o observanata vjerojatno je pogrjeka. Bolje upueni Ivan deDominis kae da je jedan franjevaca observanata, a drugi dominikanski (E. PIVEVI, 1983,188). Isto kae i Petar Kusics iz Rijeke (E. PIVEVI, 1983, 189). Ovaj je nekoliko godina iviou franjevakom samostanu u Senju.

41 Prema svjedoanstvu spomenutog Nikole Palatina, narod u Senju je veoma poboan iprivren, uva stare nabone obiaje te esto imaju razne molitve i procesije u skladu s dobom godine(E. PIVEVI, 1983, 185).

42 U postupku Nikola Spalatin iz Raba kae da Senj ne broji vie od tisu u stanovnika kojikoriste svaku priliku da navale na Turke. Tada grad potpuno opusti, a po njihovu povratku opet se


11/14


55

nedavno je uvedena stanovita disciplina, najvie zaslugom sadanjeg biskupa,zbogega su ga na smrt zamrzili oni koji se zovu uskoci.43

Modruka biskupija nema ni sjedita ni katedrale, jer se grad Modrunalazi na samoj turskoj granici, i ve je sav sruen i naputen.44 Malobrojna

straa dri samo malu utvrdu. No, dobar dio te biskupije je i dalje dobro obraen inastanjen s devet gradova ili katela pod vremenitom vlau grofa Zrinjskog,

hrvatskog heretika.45 Prije nekoliko godina bila je slubeno pridodana uprava tebiskupije Senjskoj biskupiji46 , ali nikada nije provedeno zakonito sjedinjenje i

stalno se meusobno spore car i reeni knez o pravu patronata nad ovombiskupijom, tako da se lako moe dogoditi da se odijeli; pae, reeni knez jeozbiljno nakanio oduzeti u budunosti prihode svakom biskupu i zadrati sebi naraun trokova za strae prema Turcima; sadanjem biskupu je te prihode dao tekkada mu je zaprijeeno da e trebati redovno davati gotovo 200 kuda za njegovouzdravanje. Ti prihodi sastoje se od desetina i mogu iznositi najvie do 600

kuda. Pored toga nalazi se preko brda u kranskim rukama jo pet ili est utvrdana podru ju biskupije, a gotovo sve pod vlau istoga kneza, nastanjene veim

dijelom hereticima koji nemaju nikakve veze s biskupom, dijelom zbog hereze, adijelom zbog brda koja su izmeu njih i koja su puna turskih razbojnika. S ove strane brda uz Jadransko more svi su stanovnici katolici i moe ih biti najvie15000. Gotovo u svim gradovima su zborne crkve. Broj svih sveenika moe bitido ezdeset. ive od dodjela (distributionicus)47. Naime, ve time to je netko

zareen za sveenika ima udjela u svom gradu. Svi su Hrvati i bogoslujeobavljaju ilirskim jezikom.48 Sadanji biskup vizitirao je ovu biskupiju i u njoj

napui, do idue zgode. Ivan de Dominis iz Raba kae da grad ima oko 800 ognjita i prilino jegusto napuen. Isto tako kae i Andrija Ziren iz Graza (E. PIVEVI, 1983, 185).

43 Dominis je zbog tog neprijateljstva uskoka morao pobjei iz Senja u Rim, gdje je i napisaoovu relaciju.

44

Modru su Turci opljakali i zapalili 1493. godine, prije nego

e se na Krbavskom poljusukobiti s hrvatsko-ugarskom vojskom. Tada je iz Modrua otiao u Novi biskup Kristofor zajedno sa

svojim kaptolom.45 Juraj (uro) Zrinjski, sin Sigetskog junaka, umro 1603. Tada je Novi jo bio u

frankopanskim rukama.46 Jo je 1569. senjski biskup Juraj ivkovi dobio u administraciju Modruku biskupiju, a

nakon njega administrirali su njome i ostali senjski biskupi.47 U originalu stoji "distributiones". Rije je o dijelovima jedne cjeline koji se dijeli

pojedincima. Sveenici imaju udjela u toj cjelini pa se to to dobiju moe nazvati udjel; jednako takogradovi iz cjeline dodjeljuju pojedincima odreeni dio, pa se moe to to dobiju zvati i dodjela.

48 "omnes sunt Illyrici et omnia divina peragunt in lingua Illyrica" jasno je da je rije oHrvatima, a to se tie jezika usp. biljeku br. 32. Rije je, dakako, o sveenicima glagoljaima io staroslavenskom jeziku. Neke obrede oni su vrili na govornom jeziku, koji se u romanskojterminologiji takoer naziva "ilirski".


12/14


56

pronaao veliku nepouenost, gotovo nikakvu podlonost i nikakvu poslunost Apostolskoj Stolici, nikakva ovisnost od svetih zakona i sabora; poeo ih jepomalo vraati na pravo, ali drugome ostaje da to dovri.

U objema biskupijama najbolje bi bilo za slavu Boju i spasenje dua ako bi

na Presveti Gospodin ozbiljno poradio s carem i prejasnim Ferdinandom da se provede zakonito sjedinjenje tih crkava, iskljuivi potpuno heretikog grofa ioduzevi mu sve one crkve koje je u Vinodolu prisvojio, u Modrukoj biskupiji,koje su bez duobrinitva, a imaju dosta dobre prihode, koje valja pridodatibiskupu ili kaptolu. Takoer od senjskih dadbina valjalo bi kaptolu dati netonovca kojim bi se moglo uzdravati kanonike i poboljati bogosluje. Tome bitakoer uvelike moglo koristiti ako bi Njegova Svetost odredila apostolskogvizitatora koji bi obiao Hrvatsku i susjedna podruja Austrijskog primorja koja

su, zbog nedostatka vizitacija, veoma zaostala pa je bogosluje gotovo u svemupropalo, a ipak bi ga se, uz malo truda, dalo obnoviti.

Marko Antonije neko senjski ve premjeten u Splitsku biskupiju.49

ZakljuakMarko Antun de Dominis svakako pripada meu velikane nae prolosti

koji svojim znaenjem prelaze hrvatske granice. Svojim pisanim djelomzasluuje trajni spomen. Njegova teoloka misao i danas u mnogoemu imasvoje svjeine, ali se jednako moe rei da je u svoje vrijeme uvelike bilamotivirana drutveno-politikim prilikama. Njegovo biskupovanje nema nekognaroitog znaenja za biskupije kojima je bio na elu jer se on njima premalo

bavio. Od naih problema bavio se aktualnim - tada i europskim - pitanjemsenjskih uskoka, ali manje s pozicija tih uskoka nego s pozicija planovatadanjih europskih monika. To mu je u konanici onemoguilo daljnji ostanakna senjsko-modrukoj biskupskoj stolici. No, time nije bila zaustavljenanjegova istaknuta elja za crkvenom karijerom. Otvorio mu se put nanadbiskupsku splitsku stolicu. Otuda e ga snani i nemirni duh odvesti na

poprite sukoba politike i teologije. Na tom polju nastalo je njegovo svjetski poznato djelo: De Republica Ecclesiastica (Crkvena republika) kojom jezadivio ueni svijet, ali i mnogo toga postavio upitnim u crkvenoj praksi,napose u praksi Svete Stolice. Nakon nekog vremena nastaje njegovo vraanje

prema Rimu i papinstvu. Ne znamo to bi nam sve na tom putu rekao jer odpredvienih deset predvienih knjigaRetractationes nije uspio napisati ni jednupotpunu. U tome ga sprijeie zatvor i smrt.

49 Dominis je svojom rukom stavio potpis. Rukopis se razlikuje od onoga u tekstu, to znaida sam tekst nije on pisao.


13/14


57

Njegovo izvjee Svetoj Stolici pokazuje da je dobro uoavao kljunetoke za ivot tih biskupija, ali nije imao vremena a moda ni naroite volje da se njima bolje pozabavi. Zato primjeujemo dosta povrnosti i u opisu

biskupija kojima upravlja. U Senjskoj biskupiji nije mu poznati gotovo nita

izvan zidina grada. U senjskom biskupskom arhivu iz vremena njegove upravenemamo ni jedan spis.Oima stranca gleda na obiaje ljudi i na prilike u kojima oni ive.

Podru je svoje uprave poeo je vizitirati, ali nije dovrio. ak ni ono malo prostora koje je svojim izvjeem obuhvatio. Dobiva se dojam da je u onimprilikama za te biskupije bolje rjeenje bio njegov uenou mnogo skromnijistric Antun, koji je poginuo pod Klisom, nego ueni sinovac koji je kruiosvijetom visoke znanosti i moi. Jedna od rijetkih inicijativa koju je pokrenuo

bilo je discipliniranje uskoka. Ni u tome nije imao uspjeha, iako su njegovi prijedlozi bili mudri i perspektivni, ali pod uvjetom da budu shvaeni iprovedivi. To se u onim prilikama nije moglo oekivati.

LiteraturaMile BOGOVI, Senjska katedrala u biskupskim izvjeima, Senjski zbornik, 22, Senj,

1995, 81-94.Mile BOGOVI, Senjsko-modruka ili krbavska biskupija Izvjea biskupa Svetoj

Stolici (1602-1919), Zagreb, 2003.Catherine Wendy BRACEWELL, Senjski uskoci, Zagreb, 1997. Nikola BULAT, Neka sporna pitanja o de Dominisu, Crkva u svijetu, 1976/2, Split,

1976, 102-106.De Republica Ecclesiastica Libri X Auctore Marco Antonio de Dominis Archiepiscopo

Spalatensi, I-IV Londonii 1617, V-VI Frankoforti ad Moenum, VII i IXHanoviae 1622. Durgo izdanje priredio je i objavio Ante Maleti u Splitu od2003. do 2006. u izdavakoj kui Lomaro.

Karlo HORVAT, Monumenta historiam Uscocchorum illustrantia, I, MSHSM 32,Zagreb, 1919., 150-395.

Slavka KOVAIA: Marko Antun de Dominis na elu splitske Crkve,Zbornik radova sa znanstvenog skupa odranog 16. do 18. rujna 2002. godine u Splitu, Split,2006, 41-79.

ime LJUBI, Prilozi za ivotopis Markantuna de Dominisa Rabljanina, spljetskognadbiskupa, Starine JAZU, II, Zagreb, 1880, 1-260.

Ante MALETI, Skica za portret Marka Antuna de Dominisa, Split, Lamaro, 2008.Edo PIVEVI, Kako je De Dominis postao senjski biskup, Crkva u svijetu, 1983/2,

Split, 1983, 178-192);Bare POPARI,Povijest Senjskih uskoka, Zagreb, 1936.Gligor STANOJEVI, Senjski uskoci, Beograd, 1973.


14/14


58

Vesna TUDJINA GAMULIN, Senjska biskupija i Marko Antonije de Dominis premadokumentu iz godine 1600., Senjski zbornik, 20, Senj, 1993, 119-126.

Vesna TUDJINA-GAMULIN, Senjski biskup Marko Antonije de Dominis u enoinojinterpretaciji, Senjski zbornik, 22, Senj, 1995, 249-254.

Vesna TUDJINA (Ur.) , Marko Antun de Dominis, splitski nadbiskup, teolog i fiziar,

Zbornik radova sa znanstvenog skupa odranog od 16. do 18. rujna 2002. godineu Splitu, Split, 2006.

Aladar Tihamer VANYO, Relationes ad limina episcoporum de statu dioecesium adcoronam S. Stephani pertinentium, Pannonhalma 1933.

MARCO ANTONIO DE DOMINIS AND HIS REPORT TO THE HOLY SEE ABOUT THEBISHOPRICS OF SENJ AND MODRU

Summary

Marco Antonio de Dominis certainly belongs amongst the greats of our past whosemeaning crosses Croatian borders. With his written works he deserves a lasting memorial. Histheological thoughts still have freshness today, but the same it can be said that in his time he wasgreatly motivated by socio-political circumstances. His duty as bishop doesn't have particular

significance for the diocese which he was the head of because he dealt with them without muchdedication. Amongst the problems he was concerned with in regards to our region as was alsovery important in Europe was the question of Senj's Uskoks, although less with the position ofthese Uskoks, as with the positions of the plans of the European powers of the time. And that wasto ultimately allow him to stay on in the Senj-Modru bishop's seat. However this was not tocurtail his desire for a career in the church. The way to the archbishops seat of Split was openedto him. Hence his strong and restless spirit would carry him to scenes of conflict, politics andtheology. In this field, he created his world famous work: De Republica Ecclesiastica (TheEcclesiastical Republic) which impressed the world, but also put into question church practice,especially the practice of the Holy See. After some time he began his return to Rome and thepapacy. We do not know what he would have said to us about that journey because of the tenanticipated books of his Retractationes he did not finish any of them completely. Firstly prisonand then his grave stopped him in his work.

His report to the Holy See indicated very well key points in the life of the diocese, but hedid not have time and maybe no particular will to better address them. So we also notice a lot

of superficialities in the descriptions of the diocese which he managed. In Senj's bishopric therewas almost nothing outside of the city's walls that was known to him. In the bishopric of Senj'sarchives from the time of his administration we don't have one single file.

He looked at the customs of people and the circumstances in which they lived with the eyesof a foreigner. He began making visits of the areas of his administration, but he didn't finish this.Not even the small places, which he included in his accounts. We can get the impression thatbetter solutions in those circumstances for these dioceses could have been achieved by his uncleAntun who was killed under Klis, although less educated than his nephew, who circled the worldof high science and power. One of the rare initiatives which he began was the disciplining of theUskoks. He was not successful in that, although his proposals were wise and had perspective, butunder the conditions that they would be understood and enforceable. It was something that inthese circumstances could not be expected.

Keywords:Marco Antonio de Dominis, the Holy See, Senj and Modru bishoprics

Documents

04 Mile Bogovic