Smjernice

za one koji prate druge na putu

nutarnjeg života

John Veltri, DI

Smjernice za one koji prate druge na putu nutarnjeg života

Svezak 2, Dio A Sdopuštenjem autora uredila, prilagodila i izdala:

dr. sc. Marica Čunčić

Naslov izvornika:

John A. Veltri, SJ Orientations, Volume 2: Part A for those who accompany others

on the inward journey Guelph 1998.

© John Veltri, D. I.

Prevele: dr. sc. Marica Čunčić Sunčana Kovač, prof.

Vida Lučić, prof. Dubravka Nikolić, prof.

Nedopušteno je umnožavanje ili raspačavanje ovog sveska ili njegovih dijelova

bez izričita dopuštenja. Treće izdanje s manjim promjenama i predgovorom

© dr. sc. Marica Čunčić

Zagreb, 2006.

2

Sadržaj

Predgovor ………………………………………………..……….4 RAZDOBLJE PRIPRAVE Uvod u Prvu molitvenu cjelinu ………………………………... 5 Uvod u Drugu molitvenu cjelinu ……………………………… 10 Uvod u Treću molitvenu cjelinu ………………………………. 16 Uvod u Četvrtu molitvenu cjelinu …………………………….. 22 Uvod u Petu molitvenu cjelinu ………………………………... 29 Uvod u Šestu molitvenu cjelinu ……………………………….. 36 PRVI TJEDAN Uvod u Sedmu molitvenu cjelinu ……………………………… 47 Uvod u Osmu molitvenu cjelinu ………………………………. 59 Uvod u Devetu molitvenu cjelinu ……………………………... 65 DRUGI TJEDAN Neka gledišta na vježbu o Kristovu Kraljevstvu ………………… 75 Primjedbe uz molitvene cjeline od Desete do Četrnaeste ……… 78 Primjedbe uz molitvene cjeline od Petnaeste do Osamnaeste ….. 87 Devetnaesta molitvena cjelina ………………………………… 96 Molitvene cjeline od Dvadesete do Dvadesetdruge …………….. 99 TREĆI TJEDAN Dvadesettreća molitvena cjelina ……………………………….. 102 Dvadesetčetvrta molitvena cjelina …………………………….. 104 Dvadesetpeta i Dvadesetšesta molitvena cjelina ………………. 107 ČETVRTI TJEDAN Dvadesetsedma molitvena cjelina ……………………………… 110 Od Dvadesetosme do Tridesete molitvene cjeline ……………… 112

MOLITVENE CJELINE ……………………………………... 115

3

Predgovor Iako duhovne vježbe dajem drugima preko 25 godina, još uvijek učim kako se to radi. Duša je na svom nutarnjem putu velika tajna zato što je dio velike Božje tajne. I svaki put kad se čovjek s Bogom susretne, nastaje neponovljiv doživljaj s nepredvidivim posljedicama i plodovima. Prema svakom čovjeku Bog se odnosi osobno, prema tome drugačije. I svaki se čovjek prema Bogu, svome Ocu, odnosi izvorno, individualno, osobno i neponovljivo. Čak se jedan čovjek u vremenu mijenja i različito se ponaša pred Bogom u raznim razdobljima svojega duhovnoga života. Stoga su nam od neprocjenjive vrijednosti smjernice koje sva ta različita duhovna iskustva objedinjuju, pronalaze izvjesne zakonitosti i uzorke ponašanja Božje milosti i ljudske naravi te utiru put kroz duhovne labirinte do cilja. A cilj je krilo Očevo, uvir prema kojemu žuborimo na ovoj zemlji od izvora, od početka našega života. Oca Johna Veltrija SJ, autora ove knjige, upoznala sam devedesetih godina prošloga stoljeća u isusovačkom Središtu za duhovnost u Guelphu, Ontario, Kanada, gdje sam davala duhovne vježbe Hrvatima i Kanađanima. O. John Veltri bio je među voditeljima škole za davanje duhovnih vježbi sv. Ignacija. Napisao je Smjernice svezak 1, koje su zbirka molitava prikladnih za vježbatelje (nisu prevedene na hrvatski), Smjernice svezak 2, Dio A, koji smo preveli s njegovim dopuštenjem na hrvatski i koji imate u rukama, i Smjernice svezak 2, Dio B, čiji hrvatski prijevod je u pripremi i obuhvaća poglavlja 23-33 u kojima se obrađuje kontemplacija, iscjeljenje tijekom Drugog tjedna, duhovno vodstvo, dinamika izbora i stvaranje odluka, razlučivanje duhova te duhovni i psihološki vidici duhovnoga praćenja. Njegove knjige imaju jedinstvenu kontinuiranu paginaciju, no ova, jer je jedina prevedena, ima sama svoju paginaciju. Iz knjige Smjernice svezak 2, Dio A, najprije sam prevela 1997. god. onaj dio u kojem se nalazi trideset molitvenih cjelina jer je to namijenjeno vježbateljima. Potreba za hrvatskim prijevodom preostaloga većeg dijela knjige nastala je onda kad više nisam mogla sama pratiti sve one koji su htjeli obaviti duhovne vježbe u svakodnevnom životu sv. Ignacija po knjizi patra Veltrija, tj. kad su duhovne pratiteljice i pratitelji bili oni koji su trebali hrvatski prijevod. Knjigu su prevele vježbateljice i kasnije pratiteljice Sunčana, Vida i Dubravka. To su učinile s ljubavlju i zahvalnošću za milosti koje su primile u ovakvim duhovnim vježbama u svakodnevnom životu. Da tekst bude ujednačen, Vida ga je korigirala i sa svojim istančanim smislom za semantiku postigla najveću moguću preciznost prijevoda. Prvo izdanje se pojavilo 2002. godine u samo dvadesetak primjeraka isključivo za pratitelje. Sljedeće 2003. godine smo ga malo popravili za nove pratitelje. To smo izdanje 2004. i 2005. preslikavali u onoliko novih primjeraka koliko je bilo novih pratitelja. Ovo je treće izdanje koje sam još malo popravila da bude još razumljivije i lakše za čitati. Smjernice se ne čitaju od korica do korica nego se svaki tjedan obrađuju samo upute za sljedeću molitvenu cjelinu. Pratitelj se može pripremiti za susret s vježbateljem tako da prije razgovora prouči upute o molitvenoj cjelini u koju će uvesti vježbatelja. Na zajedničkim susretima pratitelja molitvena cjelina se obrađuje tjedan dana ranije. Neka se po zagovoru sv. Ignacija Lojolskog i sv. Franje Asiškoga spusti pomazanje Duha Svetoga na ove stranice i na sve pratitelje i vježbatelje.

Dr. sci. Marica Čunčić Na blagdan sv. Franje Asiškog, Zagreb, 4. listopada 2006.

4

RAZDOBLJE PRIPRAVE Prvih šest poglavlja ovog priručnika pruža uvid u jedan od načina pripreme onih koji se spremaju obaviti duhovne vježbe prema bilješci [19]1 Duhovnih vježbi sv. Ignacija Loyolskoga. Ukoliko duhovni pratitelj pomno slijedi upute, ta bi pripravna faza trebala završiti za mjesec i pol dana. Priručnik ne propisuje stroga pravila, već daje pristup koji se može prilagoditi stvarnim prilikama. Predložena pripravna građa može se obrađivati čitavu jednu godinu umjesto mjesec i pol dana. Ovo se razdoblje može usporediti s harmonikom koju rastežemo i skupljamo ovisno o osjećaju i potrebi glazbe koja se svira. U 21., 30. i 31. poglavlju govori se više o teoriji koja stoji u podlozi ovih prvih šest poglavlja.

1. poglavlje

Prvi razgovor Uvod u Prvu molitvenu cjelinu

Tijekom ovog, i narednih nekoliko razgovora jedan je od vaših glavnih zadataka uspostaviti odnos s vježbateljem. Možda za to neće biti dovoljna ni dva ni tri razgovora, no svakako će vam već početak procesa upoznavanja olakšati da ga slušate bez donošenja suda i s punim poštovanjem. Za vrijeme prvog razgovora pazite da ne biste vježbatelja preopteretili uputama. Sjetite se sebe na početku svoga osobnog duhovnog putovanja, prisjetite se vaših strahova, zabrinutosti, strepnji, nadanja i zbunjenosti. Da biste omogućili topao, ne užurban odnos, stvorite ozračje vjere. Vi ste osoba vjere i osoba koju upućujete osoba je vjere. Glavni dio posla obavlja Isusov Duh koji je s vama prisutan za vrijeme razgovora i djeluje kroz vas. Stoga ćete u jednom trenutku možda poželjeti pomoliti se s vježbateljem za Duha mudrosti. Na početku razgovora predstavite se vježbatelju, i neka se on predstavi vama. Recite mu neke zanimljivosti iz svoga života i pitajte ga nekoliko jednostavnih pitanja o njegovom životu

1 Pripremni stadij za duhovne vježbe prema bilješci [19] kakvim se bavi ovaj priručnik, pretpostavlja da je vježbatelj ili već vođen u molitvi i razvija se u njoj ili se s lakoćom počinje koristi takvim molitvenim strukturama. Ako je tako, ovih je prvih šest poglavlja pregled, učvršćenje metoda i struktura koje se na početku duhovnih vježbi pretpostavljaju usvojenima. Ako s vašim vježbateljem nije tako, ovih je prvih šest poglavlja, u sažetom obliku, priprava koja će možda potrajati duže no što je ovim priručnikom predloženo. Jedan od vrlo korisnih pristupa koje nisam dao u ovom priručniku za pripremni stadij je pristup “blagoslovljene povijesti”. Taj pristup predstavlja djelo Johna J. Englisha, D. I. i Guelph Centre of Spirituality u vremenu kad je otkrivanje vlastitih korijena postalo zanimljivo mnogima u Sjevernoj Americi, a psihološke studije učinile popularnima tehnike otkrivanja izvora naše osobnosti u porodici koje smo član. Pristup koji uvodi pojam “blagoslovljene povijesti” postao je značajan kao pomoćno sredstvo u pripravi za duhovne vježbe. Jedini je razlog što ga nisam uključio u ovaj priručnik taj što je priručnik zamišljen za duhovne pratitelje početnike i molitvene pratitelje koji žele djelovati prema bilješci [19] vježbi. Kada duhovni pratitelj koristi pristup opisan u ovom priručniku, vježbatelj se neizostavno susreće sa svojom “blagoslovljenom poviješću”, iako na manje formalan način. No, ako pratitelj vježbi nije iskusan, a koristi se pristupom “blagoslovljene povijesti” obično se ne događa obratno; naime, da se vježbatelj molitvom u kojoj koristi svoju “blagoslovljenu povijest” istodobno pripravi i za korištenje struktura vježbi. Da biste razumijeli kako se okoristiti nečijom “blagoslovljenom poviješću” u različitim prilikama duhovnog vodstva, pomoći će vam knjiga Johna J. Englisha, SJSpiritual Freedom: From an Experience of the Ignatian Exercise to the Art of Spiritual Guidance, 2. izdanje (Chicago: Loyola University Press, 1995.), Poglavlje 17, “Life Experienced as Graced History”, str. 26 i dalje. O nekim korisnim tehnikama kojima vježbateljevu molitvu možete potpomoći njegovom “blagoslovljenom povijesti”, pogledajte moje Orientations, Vol. 1: A Collection of Helps for Prayer (Guelph: Loyola House, 1994.), “My Blessed History”, str. 109-114; “Remembering God’s Presence in my History”, str. 115-118.

5

poput: ”Vi ste iz Zagreba! A iz kojeg dijela?… Koliko Vaš sin ima godina?…” Svakako razmijenite telefonske brojeve. Sve neka bude u ozračju običnog razgovora dvaju prijatelja. Nakon uvođenja u radno ozračje, dopustite vježbatelju da izrekne svoje strahove i nadanja. Možete pitati: “Što Vas je ponukalo da krenete na duhovne vježbe?… Što očekujete?… Kad sam ja krenuo na duhovne vježbe na početku sam bio vrlo uplašen. Dugo sam strepio kako će to biti. Kako se Vi osjećate na početku duhovnih vježbi?…” Dok se razgovor razvija, pažljivo slušajte, sudjelujte i postavljajte pitanja vezana uz ono što vam vježbatelj govori. Obratite pozornost ne samo na riječi koje čujete, nego i na izražene osjećaje. Takvim slušanjem vježbatelju olakšavate da se što bolje izrazi. Na primjer: Vježbatelj: Ne znam zapravo zašto sam ovdje. (Govoreći pomalo uznemireno i ne gledajući

vas u oči) Već sam se odavno htio prijaviti…ali…znate…ne znam… Ili bar nisam znao… Imam toliko posla… izgleda da sve moram sâm učiniti… (stanka)

Pratitelj: Čini se da vi vučete sav posao … sve traži vaš angažman? Vježbatelj: Ma da, u posljednje vrijeme gdje god se okrenem ljudi me mole da im nešto

učinim… Nisam znao mogu li se upustiti u duhovne vježbe. Pratitelj: Već dulje vrijeme odlažete svoj dolazak jer Vas salijeću ljudi s mnogim

zbunjujućim zahtjevima… Izgleda da ste se bojali da ćete biti prezauzeti kad uđete u duhovne vježbe.

Zatim ispitajte kako se vježbatelj služi Svetim pismom u molitvi, ima li, i kakva su mu, iskustva: “Imate li što iskustva u molitvi sa Svetim pismom?… Što vam pomaže u toj molitvi? … Što vas muči i koje su Vam teškoće u takvoj molitvi?” Jednostavno slušajte služeći se vještinom slušanja koju ste razvili. Nemojte još podučavati, već ukazujte na ono pozitivno što primjećujete. Nemojte komentirati i ne pokušavajte mijenjati negativnosti onoga što govori. Ponekad je dobro da u ovom početnom stadiju kažete nešto o vlastitim pokušajima molitve sa Svetim pismom, ali to činite jedino ako vidite da ćete tako postići bolji odnos. Vaši razgovori nisu susreti gdje vas dvoje dijelite iskustva, iako nekoliko prvih razgovora nalikuje tomu. Kao duhovni pratitelj budite spremni otkrivati o sebi stvari koje mogu pomoći vježbatelju da sebe bolje razumije, ali pazite da to činite samo ako mu to pomaže. Nikako mu ne otkrivajte o sebi nešto što bi ga moglo omesti i zbuniti; i neka uvijek u središtu bude njegovo iskustvo. Spominjanjem svojeg iskustva možete zbuniti vježbatelja u vezi s njegovim iskustvom. Osim toga, postoji opasnost da vi čujete i tumačite vježbateljeva zapažanja kroz svoje osobno iskustvo, a ne njegovo. Zato bi isticanje vlastitog iskustva moglo dovesti do toga da na vježbatelja projicirate pitanja koja su vama važna. Tako istovremeno sprječavate da on sâm razumije značenje svojeg jedinstvenog iskustva koje, iako nalikuje vašemu, može značiti nešto posve drugo. Nakon što ste ispitali koliko je vježbatelj upućen u molitvu sa Svetim pismom, možete oblikovati prikladan pristup. Razgovarajte o vremenu odvojenom za molitvu tijekom duhovnih vježbi: “Kad ste saznali za duhovne vježbe, vjerojatno ste čuli da je potrebno dnevno odvojiti najmanje sat vremena za molitvu. Kako Vam se to čini?” Ponovno pustite vježbatelja da se izjasni. Dogovorite se koje bi doba dana u njegovu slučaju bilo najbolje odabrati za molitvu. Predložite mu da sâm ispita što bi bilo najbolje s obzirom na:

a) mjesto molitve b) vrijeme molitve c) trajanje molitve d) što sve treba žrtvovati tijekom obavljanja duhovnih vježbi; npr. omiljenu televizijsku seriju itd.

Ukoliko vježbatelj smatra da neće moći odvojiti toliko vremena, možete u ovom stadiju predložiti najmanje pola sata dnevne molitve potičući ga da to vrijeme postupno produljuje.

6

Prema bilješci [19] Duhovnih vježbi idealno bi bilo da vježbatelj za molitvu odvoji dnevno sat i pol vremena, osim na dan razgovora s pratiteljem. Struktura dnevne molitve tada bi izgledala ovako: 5 min.. - neposredna priprava 60 min. - razmatranje 10 min. - pisani osvrt na molitveno iskustvo 15 min. - ispit svijesti na kraju dana Međutim, neki vježbatelji mogu odvojiti samo sat vremena molitve dnevno, pa će to izgledati ovako: 5 min. - neposredna priprava 45 min. - razmatranje 7 min. - pisani osvrt odmah nakon razmatranja 8 min. - ispit svijesti na kraju dana U iznimnim slučajevima kada se vježbatelj zaista ne može obvezati na sat vremena molitve, on će polučiti koliko više bude mogao plodova kroz više od sedam mjeseci ovih duhovnih vježbi iz ovakvog rasporeda: 30 min. - neposredna priprava i razmatranje 5 min. - pisani osvrt 5 min. - ispit svijesti na kraju dana U svakom je od ovih slučajeva obvezivanje na vrijeme trajanja molitve bitno. Trebate se zajednički dogovoriti oko toga. Ukoliko se taj dogovor ne postigne tijekom prvog razgovora, potrudite se da se ostvari do trećega ili četvrtog razgovora. Nekoliko napomena o važnosti strukture molitve. Prije svega, duhovne su vježbe strukturirano molitveno iskustvo i to je dio njihove srži i djelotvornosti. To ne znači i da je u svakom životnom razdoblju potrebna ovako određena struktura molitve. Teoretski, osoba može moliti dvadeset minuta jedan dan, pet minuta drugi dan, sat vremena treći dan i da je kroz takvo molitveno iskustvo Bog vodi. I s takvim nestrukturiranim pristupom osoba tijekom duhovnih vježbi može primati milosti. Međutim, u praksi je vrlo teško usmjeravati vježbatelja s takvim nestrukturiranim molitvenim iskustvom budući da pratitelj nema kriterij ili konstantu prema kojoj bi uočavao pomake. Ključni razlog za inzistiranje na određenoj strukturi pri praćenju vježbatelja kroz duhovne vježbe jest taj da se tako omogućuje procjena onoga što se događa u subjektivnom iskustvu vježbatelja. Izvanjska struktura omogućuje kriterij za raspoznavanje i procjenu subjektivnosti. Ukoliko duhovni pratitelj zna na koju temu vježbatelj moli, koliko dugo, te za koju milost moli, onda raspolaže elementima za prosuđivanje onoga što se događa u vježbateljevu subjektivnom iskustvu. Struktura je važna i za vježbatelja. Ignacije je u tome izričit u tekstu Duhovnih vježbi∗, kada kaže: “Neka vođa duhovnih vježbi vrlo pomno upozori vježbatelja da svaki put ozbiljno nastoji biti mirne savjesti kad se sjeti kako je doista cijeli sat proboravio u vježbi, pa čak radije više nego manje. Neprijatelj se, naime, običava ne malo upinjati da nas skloni da skratimo sat kontemplacije, meditacije ili molitve.” Često je vrijeme jedina stvar koju trebamo dijeliti s Bogom; vrijeme je znak naše suradnje s Bogom. Ako nam se čini da prolazimo suhoću i “ništa” nam se ne događa, naša vjernost vremenu određenom za molitvu odraz je naše vjernosti Bogu. Na praktičnoj razini, vrijeme molitve je poput ostalih ritmova u ljudskom životu. Živimo unutar vremena određenog za rad, igru, jelo, spavanje, itd. Naš je život ispunjen raznim djelatnostima pa ako vrijeme za duhovne vježbe nije strogo određeno, može se lako zametnuti.

∗ Ignacije Lojolski, Duhovne vježbe, bilješka [12].

7

Onog trenutka kad se čvrsto odlučimo za molitvu, otkrivamo kako ona prodire u sve ostale dnevne djelatnosti. Nakon što ste s vježbateljem raspravili strukturu dnevne molitve, uručite mu materijal Prve molitvene cjeline. Objasnite kako su tekstovi od a) do f) predviđeni svaki za jedan dan. Dodatna su čitanja ovdje samo zato da se upotpuni, ukoliko vježbatelj želi, njegovo duhovno štivo mimo vremena predviđenog za dnevno obavljanje duhovnih vježbi. Ta mu čitanja mogu pomoći u stvaranju ozračja za taj dan. Pratitelju će ona moći poslužiti da prilagodi vodstvo: a) da produži temu tog tjedna; b) da zamijeni molitveni tekst s onim koji smatra prikladnijim za svog vježbatelja2. Objasnite temu i milost za koju moli. Napomenite kako je potrebno tijekom svakog dnevnog razmatranja uporno tražiti tu određenu milost. To može biti kratko objašnjenje u obliku prijedloga: “Možete iskreno zamoliti Boga da Vam pokaže koliko mu je stalo do Vas… Dopustite si osjećaj kako Vam je Bog blizu… Osjetite Božju blizinu… Ako je ne osjećate, ili ste ljuti, recite to Bogu. Recite mu kako se osjećate zbog svega što se događa.” U ovom trenutku možete reći nešto o osluškivanju u molitvi. Vježbatelju govorite u skladu s njegovim potrebama koje ste uočili ranije u razgovoru, npr., ako ste primijetili da je jako zaokupljen poslom, mogli biste reći nešto poput ovoga: “Kad molite, pokušajte se opustiti. Neka Bog bude s Vama. Neka Vam Bog pokaže što treba, umjesto da se mučite ne biste li se sâmi tomu dovinuli.” Ukoliko je vježbatelj zbunjen ili nesabran, možete reći: “Dok molite, usredotočite se na jednu stvar. Ostanite tako kao kada se polako u ustima topi bombon, nemojte ga odmah progutati. Ili kao da se namačete u kadi, umjesto da uletite i izletite s tuširanja.” Na kraju razgovora možete napraviti kratak sažetak svega o čemu ste razgovarali. Dogovorite vrijeme i mjesto za sljedeći susret. Mogli biste završiti na primjer ovako: “Na sljedećem ćemo susretu razgovarati o tome kako je Bog bio prisutan u Vašoj molitvi. Nemojte puno brinuti o tome. Mora proći neko vrijeme da se naviknemo jedan na drugoga i da s lakoćom izlažete ono što se dogodilo. Možda bi bilo dobro zapisati nakon razmatranja što ste primijetili. Učinite to nakon, a ne tijekom razmatranja. To nam može koristiti u našem sljedećem razgovoru.»

2 Molitvene cjeline odgovaraju tjednima i predlažu razmatranja za svaki dan osim dana za razgovor s pratiteljem. Dodatne molitvene cjeline nalaze se iza Tridesete molitvene cjeline i u njima je pristup malo izmijenjen.

Želite li da razmatranje bude i onog dana kad je razgovor, predložite: ponavljanje, posebno vrijeme za osvrt kojim će se vježbatelj pripremiti za razgovor ili novo razmatranje na svetopisamski tekst iz dodatnih čitanja.

Sve molitvene cjeline pretpostavljaju da ćete se s vježbateljem sresti nakon razmatranja f). No, kako vježbe napreduju, bit će bolje to učiniti na dan nakon dva razmatranja nove molitvene cjeline, obično a) i b), a prije ponavljanja, jer je svrha ponavljanja nastaviti duhovni pokret koji se počeo događati. Pomognete li vježbatelju prepoznati taj pokret i potaknete li ga da ga već u sljedećem razmatranju nastavi, oboje ćete moći pravilnije razlučivati.

8

Sažetak Posebne napomene:

• stvorite ozračje vjere i blagosti • malo se upoznajte • razmijenite imena, telefonske brojeve, dogovorite vrijeme kada ćete se čuti itd. • dopustite vježbatelju da izrazi svoje strahove i nadanja • izložite dnevnu strukturu molitve i pokušajte odabrati vrijeme za dnevno razmatranje • ukratko objasnite što je osvrt • počnite govoriti o osluškivanju u molitvi • uručite vježbatelju materijal Prve molitvene cjeline i recite mu što je središte te cjeline • dogovorite se o mjestu i vremenu sljedećeg razgovora

9

2. poglavlje

Cilj razdoblja priprave Slušanje o molitvenom iskustvu Prve molitvene cjeline

Uvod u Drugu molitvenu cjelinu Slušajući vježbatelja, kontekst vam je sadržaj razdoblja priprave za duhovne vježbe. Dok slušate i razgovarate s vježbateljem, trebali biste neprestano imati na umu ovo pitanje: “Kakva je pomoć vježbatelju potrebna za obavljanje duhovnih vježbi?” Kako bismo bolje shvatili ovo općenito pitanje, promotrit ćemo molitveni tekst prvog dana Prve molitvene cjeline. S obzirom na to da sveti Ignacije, prema [20], predviđa da mjesečne duhovne vježbe počnu s pet vježbi Prve molitvene cjeline prvoga dana, možemo nabrojiti tvrdnje koje opisuju vježbatelja koji je teoretski «spreman» ili otvoren. Osoba treba imati ove sposobnosti i osobine:

• u molitvi se koristi maštom [47], [53] • pravi osvrt [77] i uočava važnost ponavljanja [62] • ima osoban odnos s Isusom i žarku želju još bolje mu služiti [20], [53] • može provesti sat vremena u kontemplaciji koja uključuje korištenje mašte kako je to

u kontemplaciji Evanđelja Drugoga tjedna [53] • može jasno izreći svoja iskustva [17]

Ovi su zahtjevi vrlo visoki. Jedna moja kolegica, također duhovni pratitelj, o njima mi je

rekla: “Ovakvoj osobi niti ne trebaju duhovne vježbe.” Mislila je pritom na to kako je ponekad cilj davanja duhovnih vježbi upravo taj, da osoba stekne ove sposobnosti i osobine. Idealno bi bilo vježbatelja poticati da ove sposobnosti i osobine razvija tijekom razdoblja priprave, a ono može trajati između pet tjedana i dvije godine! Valja se nadati kako će kroz to razdoblje vježbatelj razviti dovoljnu otvorenost u molitvi, te će se moći okoristiti duhovnim vježbama počevši od prve vježbe Prvoga tjedna. Nemojte biti pretjerano obeshrabreni ako vašem vježbatelju nisu svojstvene sve osobine o kojima govorimo. Ukoliko kao duhovni pratitelj zaključite da vaš vježbatelj nije spreman ići dalje, produžite ovo razdoblje.3 Ovdje je popis točaka koje vam mogu pomoći u sagledavanju pripremnog stadija. Točke su poredane po važnosti; prva je poželjnija od druge i tako redom.4 Smatrate li da bi vježbatelju bilo potrebno vrlo dugo razdoblje kako bi postao doista spreman, predlažem da se zadovoljite s prvih pet ili šest točaka:

1) sposobnost da moli 45 - 60 minuta nad riječju Svetog pisma; 2) određena sposobnost da se tijekom molitve opusti; 3) prihvaćanje toga da Bog preuzima vodstvo i da je ovo rad koji Bog obavlja; 4) sposobnost napraviti osvrt s onoliko pojedinosti koliko mu je potrebno za praćenje

molitvenih zbivanja; 5) iskustvo da je stvorenje koje je istovremeno ovisno i ljubljeno; 6) stalno sve veća želja biti otvoren za komunikaciju s Bogom; 7) određeno razumijevanje značenja duhovne slobode, barem na razini razumskog

shvaćanja, te želja za duhovnom slobodom; 8) sposobnost molitve za milost i uočavanje njezine važnosti;

3 Za ovo se možete koristiti molitvenim materijalom koji se na nekoliko mjesta pojavljuje u Orientations, Vol.1: A Collection of Helps for Prayer (Guelph: Loyola House, 1994.) 4 U ovom priručniku, 31. poglavlje, “Rani stadiji u duhovnom vodstvu” pokazuje kako je izlučen ovaj popis i kako se može korisno podijeliti pod četirima temeljnim naslovima.

10

9) sposobnost pravljenja ispita svijesti; 10) korištenje različitih položaja tijela u molitvi; 11) osjećaj za Božju svetost; 12) otvoren stav prema životu - život kao otajstvo prije nego problem; 13) realno prihvaćanje svojih darova i slabosti; 14) svijest o postojanju skrivenih pobuda i poriva u srcu.

Ovo je nepotpun popis, ali će vam koristiti u određivanju načina na koji ćete pomoći vježbatelju. Neke točke (npr. 9.) treba objasniti, dok se neke (npr. 12.) ostvaruju poticanjem određenog smjera vježbateljevih unutarnjih procesa. Većina točaka traži oboje: objašnjenje i poticaj. Kao što se vjerojatno sjećate iz vlastitih duhovnih vježbi, neke ste stvari shvatili tek nakon što ste ih iskusili, iako su vam ih bili objasnili. Na primjer, osvrt ima smisla i vježbatelj ga shvaća tek nakon što ga dovoljno dugo vježba. Nadamo se kako će na kraju ovog razdoblja priprave za duhovne vježbe, vježbatelj razviti ili produbiti kontemplativni stav. To je otvorenost - srce koje osluškuje; sposobnost da se čovjek opusti i pusti Boga da čini dok on miruje, sposobnost dopuštanja sebi da djeluje prema Božjim poticajima, a ne da sâm nadzire svoju molitvu. Osoba je razvila kontemplativan stav onda kada dopusti biti iznenađen iznenadi u molitvi, jer tada Božja riječ može otkriti tajne osjećaje srca. Osoba ima kontemplativan stav kada dopušta otajstvu Boga doticati njezino vlastito otajstvo, kada se njezin stvarni život odvija pod utjecajem Božje riječi. Uvijek treba paziti na ravnotežu! Navest ćemo neke tipične primjere kojima vježbatelji pokazuju kako nisu stekli kontemplativni stav. Prije svega, intelektualni će se vježbatelj prema razmatranjima odnositi kao prema lekcijama. On ih pretvara u neku vrstu proučavanja Biblije. Vrlo često će se zanimati za pojmove, uzore, pravednu stvar, pisani zakon, pravedan red, obveze. Drugi je tip osoba koja se ne može sabrati i usredotočiti. Takva osoba kao da se neprestano vrti u krug, a ponekad je razlog tomu nespremnost na suočavanje s određenim osobnim problemima, odbijanje uočavanje stvarnih osjećaja. Često se čini kako osoba pogrešno razumije što joj govorite ili se uzbuđuje zbog krivih stvari i djeluje nesposobnom uočiti bît stvari. Treći je tip zanesenjak koji preuveličava stvari. Njegova unutarnja zbivanja koja iznosi često budu nabijena osjećajima, pa i simbolizmom. Ponekad je tako melodramatičan u izražavanju svog molitvenog iskustva, pa djeluje kao da je izgubio vezu sa stvarnošću. Kod vježbatelja koji pokazuju neke od ovih osobina, vaš pristup treba poticati ravnotežu. Osobu koja intelektualizira treba postepeno naučiti kako će obratiti pozornost na osjećaje. Osobu koja nije sabrana osobu treba polako naučiti kako će se usredotočiti samo na jednu stvar, a ne dvadeset i pet različitih. Zanesenjak pak treba obratiti pozornost na spoznajni značaj teksta nad kojim moli. Bez sumnje, budući da su duhovne vježbe strukturirano iskustvo, jedna od vaših uloga u ovom stadiju je poučavanje: kako praviti osvrt, koji molitveni položaj zauzeti, kako napraviti ispit svijesti, itd. Međutim, vaša prvotna uloga5 u pripremi vježbatelja za duhovne vježbe jest poticati ga na uočavanje vlastitih unutarnjih iskustava jer je to najdjelotvorniji način razvijanja kontemplativnog stava. Kako ćemo to postići? Tako što ćemo vježbatelju pomagati u jasnom izražavanju osobnog unutarnjeg iskustva. Pomoć pružamo i izravno i posredno. U izravnijem pristupu počnite s neosobnim pitanjima koja vježbatelj neće shvatiti kao prijetnju. Zatim polako prijeđite na pitanja o njegovim unutarnjim stvarima, osjećajima, reakcijama. Na početku možete pitati: «Na temelju kojeg odlomka ste molili?» «Je li Vam vrijeme proteklo brzo ili sporo?» «Što Vas se dojmilo tijekom molitve?» 5 Pogledajte poglavlje o primjećivanju unutarnjih činjenica u The Practice of Sprirtual Direction (New York: The Seabury Press, 1982.) Williama A. Barrya, SJ i Villiama J. Connollya, SJ

11

«Koji Vam se dio biblijskog teksta svidio?» «Koji Vam se dio biblijskog teksta nije svidio?» Ako vježbatelj ostaje na površinskoj razini razgovora, potaknite ga da bude podrobniji, ali budite zadovoljni i površnom naravi njegovih reakcija. Kasnije, kada se privikne na vas i ono što mu se događa tijekom molitve, olakšajte mu izražavanje njegovih dubljih molitvenih iskustava: “Zanima me kako doživljavate ovaj psalam. Što Vas se najviše dojmilo?… Kako ste se osjećali nakon što ste ga pročitali?” Možete mu spomenuti nekoliko vrsta osjećaja: “Jeste li se osjećali dobro (sretno, tužno, ravnodušno, ohrabreno, obeshrabreno)?” Duhovni pratitelj rijetko bi trebao pitati “Zašto…?” Sjetite se sebe kako ste pokušavali izreći nešto i kada vas je onda slušatelj upitao, “Zašto si se tako osjećao?” ili “Zašto te to pogodilo?” i slična pitanja koja su tražila razloge. Kako ste reagirali na takva pitanja? Većina ljudi tada skrene s onoga što su htjeli reći. Pitanje “Zašto?” zvuči prijeteće. Teorija ljudskih odnosa koja se zasniva na iskustvu pokazuje kako takva pitanja više ometaju odnos i komunikaciju nego što ih njeguju. To je osobito izraženo u ovom stadiju.6 Općenito, tijekom ovog razdoblja pomagat ćete vježbatelju izreći i prepoznati svoje osjećaje i misli o životu koje izviru iz molitve. Kako postaju sve jasnije, potičite ga da ih izrekne Bogu: “Jeste li s Bogom porazgovarali o tim osjećajima? Ne bojte se pokazati kako se zaista osjećate tijekom molitve.” Vježbatelju ponekad pomogne usporedba razgovora s Bogom i dvosmjernog razgovora: “Zamislite da Isus sjedi nasuprot Vas. Recite mu o čemu razmišljate i što Vam je na srcu. Tada se utišajte i zamislite da Vam Isus odgovora. Uđite u razgovor.” Pomozite vježbatelju čim bolje izraziti dublje značenje onoga što izvire u molitvi, a vezano je s njegovim životom. Postavljajte mu neizravna pitanja temeljena na onom što vam on sâm kaže: Pratitelj: “Koje je osjećaje u Vama pobudio ovaj psalam?” Vježbatelj: (duža stanka) “Malo sam se iznenadio… Čini mi se glupo na taj način reagirati, ali

dogodilo mi se… Pratitelj: Iznenadili ste se što ste se uznemirili… Vježbatelj: Da, jesam… Stvarno vjerujem da je Bogu stalo do mene i zato nisam mogao

razumjeti zašto sam se tako uznemirio. Na kraju krajeva, ja sam stvorenje, a On je Stvoritelj…

Pratitelj: (pažljivo primjećujući) “Niste očekivali takvo zbunjujuće iskustvo zato što stvarno vjerujete da je Bogu jako stalo do Vas.

Započeli ste s pitanjima koja ne traže osobne odgovore. Sada, međutim, polako možete prijeći na izravan pristup, jer vježbatelj počinje govoriti o stvarima koje otkrivaju njegovu nutrinu. Nedvojbeno ćete naići na vježbatelja koji će odmah prijeći na ovu dublju razinu. Kako vježbatelj uči promatrati zbivanja u svojoj nutrini, razvija se kontemplativan stav koji mu pomaže posvijestiti ono što je zapravo u njemu prisutno tijekom molitvenih iskustava i hrabri ga u prepuštanju tih unutarnjih reakcija Bogu. Kako vježbatelj sve bolje izražava svoje iskustvo, tako je sve važniji poticaj na konkretnost. Poopćavanje može značiti vrlo mnogo stvari. Izjava poput: “Shvatio sam da sam tijekom prošlog tjedna stvarno nosio križ.”, može značiti: “Sukobio sam se sa svojim sinom u vezi jedne moje slabosti koju sam pokušavao sakriti i taj je sukob za mene bio posramljujući.” ili može značiti: “Bio sam vrlo nesabran tijekom molitve i teško mi je palo kad sam shvatio da je moja 6 Kasnije će razvijeni odnos s povjerenjem i prisnošću nadoknaditi mnoge pogreške učinjene u slušanju! Kad ste osnažili vježbatelja da sâm počne razlučivati, kvaliteta povjerenja i uzajamnosti nadoknađuje vaše pogreške. Daljnju pomoć u vezi s vještinama slušanja potražite u Compassioning, Basic Counselling Skills for Christian Care-Givers (Kansas City: Sheed and Ward, 1993.) Margaret Ferris.

12

rastresenost vezana uz stvari koje su mi neugodne.” Tada pratitelj, pažljivo i blago, treba pitati za značenje ovih općenitih izjava: “Oprostite, spomenuli ste nešto u vezi nošenja križa. Žao mi je, ali ne razumijem što ste time točno mislili.” ili “Možete li mi reći nešto više o tom teškom razdoblju kroz koje ste prolazili?” ili “Ovaj Vam je tjedan bio pun borbi, kao da ste nosili križ?” Kada osoba nije svjesna dubljih reakcija koje su se pojavile tijekom razmatranja, Bog se tada čini dalek ili neosoban. To je kao kada skrivamo nešto od voljene osobe - tada osjećamo da smo se udaljili od nje, a oboje nastojimo ostati na sigurnijem tlu. Kada je vježbatelj nesvjestan svojih dubljih reakcija, pratitelj mu treba pomoći, kako bi one polako izašle na površinu. Nema značajnog napretka tijekom duhovnih vježbi ukoliko se Bogu ne dopušta ulazak u naše stvarne nutarnje reakcije koje se u datom trenutku trebaju očitovati. Često je razlog vježbateljeve nesposobnosti da Bogu dopusti utjecati na njegove dublje nutarnje reakcije povezan s iskrivljenom slikom o Bogu. I bez svijesti o tomu, osoba se prema Bogu može odnositi kao prema tiraninu, filmskom režiseru, ispunitelju želja, velikom projektantu, sucu, lažljivom ljubavniku ili kao prema spoju svega toga. Iskrivljene se slike odnose na Boga, život, bližnje, na sebe. One utječu na to kako slušamo ili izbjegavamo Božju riječ. U bîti, svrha je razdoblja priprave pomaganje u ispravljanju te iskrivljene slike ili barem postavljanje temelja njihovu preoblikovanju, kako bi osoba bila sposobna čuti Božju riječ. Kao ni nama, ni vježbatelju nije lako prepoznati iskrivljene slike na koje nailazi u razmatranju. Sjetimo li se koliko je nama trebalo da ih ispravimo, razumijet ćemo koliko će vjerojatno vježbatelju trebati vremena da se s njima obračuna. Koncept slikâ će poslužiti vježbatelju kao dobro pomoćno sredstvo u poticanju na razmišljanje o tomu kako se odnosi prema životu i Bogu. Životni put sastoji se često od preoblikovanja tih slika. Slike koje netko ima o braku ili karijeri u jednom razdoblju života, u drugom razdoblju budu drugačije. Kakve su naše slike ovisi o čitavom rasponu činjeničnih i psiholoških događaja iz prošlosti koja trebaju biti izliječena, prihvaćena ili priznata. Ona su povezana s onim što smo tijekom godina naučili o sebi i Bogu. Slike su stopljena vjerovanja, kulturni običaji, slika o sebi, misli, sjećanja, djelići naše prošlosti kakvi su nam ostali u sjećanju.7 Čitavo vrijeme pozorno pratite kako se vježbatelj odnosi prema Bogu i slikama koje djeluju u njegovu životu. Ponekad će pomoći razgovor s vježbateljem o tim slikama. Kako će osoba otkriti iskrivljene slike koje djeluju u njenom životu? Tako što će moliti nad istinitom slikom o Bogu i primjećivati kako na nju reagira. Nakon što ste vježbatelju pomogli da sâm primijeti kako na njega djeluje razmatranje, potaknite ga na izražavanje osjećaja i sjećanja koja su dotaknuta. Postupno mu možete predlagati da pita Boga za daljnje prosvjetljenje o slikama koje sprječavaju veći osobni odnos njega i Boga, pa potom pomalo i mijenja te slike. Promjena slikâ, sa susljednom promjenom svijesti i odnosa s drugima i svijetom, možda će se dogoditi tek nakon što vježbatelj završi duhovne vježbe. Toliko o nekim općim primjedbama koje se odnose na razdoblje priprave i na čitave duhovne vježbe. A sada ću reći nešto više o vašemu drugom razgovoru. Nakon što izmijenite nekoliko riječi dok se ne smjestite, susret biste mogli započeti kratkom molitvom. Ona će vas uvesti u ozračje vjere i u bît stvari, odnosno u sadržaj vježbateljevih razmatranja prošle molitvene cjeline. Ali neka molitva bude kratka jer to nije molitveni susret. Ako se previše usredotočite na tu molitvu, može se stvoriti takoreći

7 O preoblici slika potražite u: John English, SJ, Spiritual Freedom (Chicago: Loyola University Press, 1995.), Poglavlje 16, “Transformation: A Change of Images”, str. 239 i dalje.

13

“prepobožno” ozračje. Takvo ozračje čak bi moglo odmoći više nego pomoći vježbatelju u otvaranju - moglo bi prouzročiti da vaš odnos i način govora bude nepriličan zrelim osobama. Možete započeti s pitanjem, “Što se ovog tjedna događalo u Vašim razmatranjima?” Može se dogoditi da vježbatelj neko vrijeme govori o nekim drugim stvarima i tek onda počne govoriti o molitvenom iskustvu. To je posve normalno i prirodno: treba mu neko vrijeme da se usredotoči na sâmo molitveno iskustvo. Sjetite se koliko je vama trebalo vremena! Sada obratite pozornost na sljedeće:

a) može li vježbatelj moliti nad riječju Svetog pisma i je li bio vjeran molitvenom vremenu svaki dan;

b) kako moli iz Svetoga Pisma; c) što bi moglo pomoći kako bi njegova molitva bila još plodonosnija: položaj,

opuštanje, molitva za milost, zaustavljanje na nekoj pouci ili retku zadanog teksta. Nakon ovog razgovora u kojem ćete mnogo slušati i možda u nečemu podučiti, možete se

početi usredotočavati izravno na molitveno iskustvo. Ako mislite da će to pomoći, možete vježbatelju predložiti izlaganje jednog od upečatljivijih razmatranja. Sjetite se što je ovdje svrha: podučiti ga kako će izricati svoje unutarnje iskustvo. Kao što kaže izreka: “Žuri polako.”

Vježbatelj će vam govoriti što se događalo u molitvi nad biblijskim tekstovima koji se

nalaze u Prvoj molitvenoj cjelini, pa stoga primijetite kako se on odnosi prema slici Boga kao njemu bliskog – kao onog koji ga njeguje i hrani, koji se prema njemu majčinski odnosi, koji za njega skrbi i brine o njemu. Ako je moguće, ohrabrujte ga na izražavanje svoje unutarnje reakcije i poučite ga kako ih bilježiti. Zapamtite, mnogim je vidovima izražavanja unutarnjih reakcija potrebno nekoliko tjedana da se razviju i da ih vježbatelj uzmogne lako izraziti i prije no što one počnu izvirati na površinu.

Nakon što ste odslušali kako se vježbatelj odnosi prema biblijskim tekstovima o Božjoj

blizini, možete neko vrijeme provesti u opuštenom razgovoru. Prošli ste se tjedan predstavili jedan drugome u glavnim crtama, a sada se možete i bolje upoznati. Tijekom ovog razgovora vježbatelju svakako objasnite kako se radi osvrt na razmatranje. Naglasite da osvrt nije podroban izvještaj:

• da se ne radi tijekom razmatranja, • da ga treba ograničiti na svega nekoliko redaka, • da je to pokušaj da se na papiru zabilježe osjećaji i iskustva, ne pouke, • da on vježbatelju omogući spontanost tijekom razmatranja, • da se ništa neće dogoditi zaboravi li što napisati.

Osvrt je jedna od najvažnijih duhovnih vježbi. U budućim ćete razgovorima vježbatelja

podsjećati na važnost osvrta: “Ključno je pitanje koje si postavljate pri pravljenju osvrta: ‘Što se u meni događalo tijekom razmatranja?’ To znači da ne trebate zapisivati koje su vam misli padale na pamet već se trebate upitati kako ste se osjećali kada su vam se spontano pojavile neke misli…” Osvrt je sredstvo koje vježbatelju pomaže primjećivati što se događa u razmatranju i da to čini sâm, bez vaše pomoći. S vremenom će učestalo pravljenje osvrta vježbatelja osposobiti da sâm razlučuje duhovne pokrete. Pred kraj razgovora dajte vježbatelju materijal za Drugu molitvenu cjelinu s temom ovisnosti o Bogu i Božjem darivanju sebe sâmoga. Pritom mu možete dati neke napomene u skladu s onim što ste čuli tijekom razgovora.

14

Sažetak Posebne napomene:

• započnite u stavu vjere • saznajte kako vježbatelj razmatra riječ Svetoga pisma • saznajte kako vježbatelj reagira na Božju blizinu • upoznajte se još malo bolje • podučite ga pisanju osvrta • dajte mu materijal za Drugu molitvenu cjelinu • razgovor prilagodite usredotočujući se na vježbateljeve potrebe

Općenite napomene:

• Razdoblje priprave oraspoloži vježbatelja za duhovne vježbe time što u njemu razvija kontemplativan stav

• kontemplativan se stav njeguje tako što vježbatelj uočava događaje u njegovom unutarnjem iskustvu

• u poticanju vježbatelja na uočavanje, pomoći će oba pristupa: izravan (pitanjima) i posredan (promišljanjem i djelatnim slušanjem)

• Razdoblje priprave vježbatelju pomaže u preoblikovanju vlastite slike o Bogu

15

3. poglavlje

Nastavak Razdoblja priprave Slušanje o molitvenom iskustvu Druge molitvene cjeline

Uvod u Treću molitvenu cjelinu Suočavanje s opiranjem

Tema Druge molitvene cjeline je stvorenje. Spaja dvije izjave kojima smo se mogli baviti odvojeno tijekom razdoblja priprave: 1) Bog me/nas stvara (koja sadrži sliku Boga kao Stvoritelja koji ljubi) i 2) Bog mi/nam sâmog sebe daruje (koja sadrži sliku Boga koji nas ljubi snažnom ljubavlju [231]). Tema stvorenja ponovno se javlja u Petoj molitvenoj cjelini u kojoj se razmatra Načelo i temelj. Možda ćete procijeniti kako vježbatelju treba više vremena za temu Druge molitvene cjeline. Ako je tako, slijedite svoju procjenu. Jedan od načina da to učinite je taj da temu stvorenja podijelite s obzirom na različite vidove: • Bog je Svet (transcendentni vid) • stvoreni smo i bića smo ovisna o ljubavi • Bog nas je stvorio za sebe • sve što imamo je dar

Nadamo se da će vježbatelj upečatljivije iskusiti jedan ili drugi od ovih vidova. Možda će to biti osjećaj strahopoštovanja i krhkosti pred svojim Stvoriteljem ili duboki osjećaj klanjanja pred vrijednošću života ili kako sam dio velikoga i prekrasnog plana kozmičkih razmjera ili osjećaj da sam prihvaćen i voljen ili čuđenje nad time kako smo maleni i kako nas svejedno Bog ljubi osobno zajedno sa cijelom ljudskom obitelji ili iskustvo dijeteta Božjeg. Ovo se razdoblje priprave temelji na osnovnim kršćanskim vjerovanjima koja se podrazumijevaju tijekom čitavih duhovnih vježbi.8 Kao pratitelj, vi se nadate da vježbatelj nema dvojbi u osnovnim kršćanskim vjerovanjima; ne toliko u smislu intelektualnog shvaćanja ili razumskog pristajanja uz predmet vjere, već u smislu iskustva u srcu. Za vježbatelja je vrlo važno imati iskustvo ljubljenog Božjeg djeteta prije nego se suoči s vlastitim grijehom i grijehom svijeta pri kraju Prvoga tjedna duhovnih vježbi. Takvo iskustvo stvara sigurno tlo na kojemu se stoji u trenucima suočavanja s teškim istinama zla, te potiče stav srca koji dopušta osobi da bude otvorenija Božjoj ljubavi koja prosvjetljuje i oprašta. Usprkos pouci i nadi, vježbatelj može i ne steći ovakva iskustva. Možda se još bori uspostaviti s vama dobar odnos. Možda još uči jasno izraziti svoja osobna iskustva. U oba ćete slučaja vjerojatno naći primjerenijim ne ulaziti u dubinu. To je dobro. Ne požurujte vježbatelja i ne stavljajte pred njega svoja očekivanja. Blago ga pratite dok se napinje u rastu. Jednostavno slušajte naznake vidova ovih tema već kako se pojavljuju. Kako se koji vid pojavi, pomozite vježbatelju da ga i sâm uoči. Možda će se vježbatelj tek početi opuštati u Božjoj prisutnosti i postajati svjestan Božje blizine (onoga čemu ste se nadali protekloga tjedna). Potičite sve što se pojavljuje u njegovoj molitvi, čak i ono za što se čini da se trebalo ranije pojaviti. Pomozite mu da sâm uoči svoja iskustva i na svaki način uđe u dublju svijest o sebi kao o ljubljenom Božjem djetetu. Bit će trenutaka kroz duhovne vježbe kada će vježbatelj osjećati odbojnost zbog svoje ograničenosti, ljutnju zbog toga što ne može nadzirati hirove vlastitog života. To je zapravo

8 Vidi 31. i 32. poglavlje Dijela B ovoga priručnika (posebna knjiga).

16

osjećaj koji je vezan uz činjenicu da nas nadzire i nama upravlja sveznajući Bog. Iako bi bilo logično da se ovakav osjećaj pojavi sada, pa da vježbatelj ispravi svoju sliku o Bogu prije ulaska u Prvi tjedan, on se često javi kasnije, ponekad u Prvom ili Drugom tjednu9 duhovnih vježbi. Ako je do takvih opiranja sada došlo, ohrabrujte vježbatelja na iznošenje tih osjećaja u razgovoru s vama, kao i kasnije u razmatranjima, osobito u razgovoru s Bogom. Potaknite ga na molitvu Bogu za prosvjetljenje koje mu je nužno, kako bi mu Bog uistinu bio Bog. Ponekad se takva odbojnost događa i profinjenije, o čemu će se govoriti u sljedećim dijelovima ovog poglavlja.

Nakon što ste saslušali i zajednički razlučili i raspravili što se događalo u vježbateljevu

molitvenom iskustvu, možete mu dati materijale Treće molitvene cjeline uz koji naputak o tomu kako se njima baviti i za što moliti. Naravno, ti naputci trebaju proizlaziti iz onoga što vam je vježbatelj govorio, a njihov smjer iz onoga što se pojavljuje u razmatranjima. Vaš osjećaj o tomu što je vježbatelju sada potrebno važniji je od svakog molitvenog obrasca. Možda ćete mu predložiti i vraćanje na neki dio Druge molitvene cjeline i bavljenje time čitav ili dio sljedećega tjedna. Tijekom ovog razgovora važno je ispitati kako vježbatelj piše osvrt koji ste mu predstavili prošlog tjedna. Možete ga zamoliti da vam pročita koji od svojih prošlotjednih osvrta. Pisanje osvrta je jedna od vještina koje mu pomažu promisliti svoje molitveno iskustvo i osobno primijetiti Božje pokrete. Nekima će pisanje osvrta biti prilično teško: jedan će htjeti sve zapisati i tako u to ulagati previše vremena, drugi neće znati što treba zapisati, treći će sve tako sustavno posložiti kako bi se i sljedeće godine mogao njime okoristiti! Glavni je problem koji se javlja pri pisanju osvrta taj da osoba zapisuje svoje zaključke o razmatranju, a ne svoje unutarnje reakcije i duhovne pokrete. Osoba ne treba ovdje bilježiti misli koje nadolaze za molitvenog iskustva, već sâmo iskustvo.10 Ono na što trebate obratiti pozornost su unutarnje reakcije koje su se kod vježbatelja javile za sâmog molitvenog iskustva. Duhovni pratitelj prije svega sluša ono što je izašlo iz vježbateljeva srca tijekom molitvenog iskustva. Stoga je s vremena na vrijeme potrebna određena pouka i provjera kako biste ispitali postaje li vježbatelj osjetljiviji na pokrete, spontane misli i osjećaje koji se pojavljuju tijekom razmatranja. Ponekad bi mogla pomoći, koliko god to umjetno zvučalo, pitanja koja bi ga vodila pri pisanju osvrta nakon svakog molitvenog iskustva u narednih nekoliko tjedana. Međutim, i pored ovakvih pitanja bit će mu potrebno neko vrijeme za postizanje te vještine:

a) Koji sam svetopisamski tekst koristio za razmatranje? b) Jesam li čitavo određeno vrijeme posvetio razmatranju? c) Kada sam se u razmatranju osjećao ugodno, a kada neugodno? d) Koji su se osjećaji i misli pojavili u razmatranju? e) Ima li nešto u razmatranju na što bih se kasnije trebao vratiti? f) Koju sam milost molio u Boga? Jesam li je primio? Kako?

Dobar će osvrt sadržavati tri vida na koja vježbatelj treba obratiti pozornost:

9 Izvorne Ignacijeve mjesečne duhovne vježbe sastoje se od četiri tjedna. S obzirom da se razmatranja tematski razlikuju od tjedna do tjedna, uvriježeno je i te tematske cjeline nazivati tjednima. 10 Tehnički je naziv koji sv. Ignacije spomin.je u [17] i [32] vježbi: vlastite misli. To nisu spontane misli koje se dogode tijekom razmatranja već misli koje su plod svjesnog promišljanja. Pratitelj treba pažljivo osluškivati unutarnje vježbateljeve reakcije koje se događaju za vrijeme razmatranja. Neke su od ovih reakcija osjećaji, neke su povremene ili dopola razvijene misli, neke su spoj obojega. Mnoge od ovih reakcija proizlaze iz nesvjesnog dijela osobnosti. Svjesnije, nadzirane misli i uvidi nisu prvotno područje razlučivanja [17]. Pratitelj sluša prije svega što izlazi iz vježbateljeva srca. Dalje o ovome možete istražiti u 29. poglavlju.

17

• prije – okolnosti koje su okruživale molitveno iskustvo; priprava, bliža i daljnja (npr. kako su dnevni događaji utjecali na molitvu)

• za vrijeme – promatranje sâmog iskustva i zbivanja tijekom molitve • poslije – procjena pokreta tijekom molitve (nedovršeno iskustvo, neugoda ili

zabrinutost, osjećaj Božje prisutnosti na koji bi se trebalo vratiti) i vježbateljeva odluka da će se vratiti na određeni molitveni tekst (ponavljanje) koji je izazvao značajne reakcije.

Ako je prikladno, nakon razgovora o naravi osvrta dajte mu sljedeća objašnjenja o

ponavljanju, molitvi za milost i/ili razgovoru. No, pripazite da ga ne presitite objašnjenjima.

Ponavljanje, molitva za milost, razgovor Ponavljanje je jedno od najvažnijih dinamičkih značajki u duhovnim vježbama. Nažalost, mnogi ga duhovni pratitelji ne cijene dovoljno. Često ga tumače kao pûko vraćanje na već prijeđenu građu s ciljem da se bolje shvati što je ranije bilo propušteno, kao pri pripremanju za ispit ili nastavni sat. Međutim, ponavljanje je vraćanje na neki pokret u molitvi [62]: na trenutak utjehe (osjećaj uzdizanja, Božje prisutnosti, neočekivano razumijevanje ili dobivanje značenja, itd.), trenutak suhoće (borba, neugoda, osjećaj odsutnosti Boga, itd.), osjećaj duhovnog prosvjetljenja (osjećaj početka ili produbljivanja neke spoznaje koja dotiče srce). Često je vježbatelju teško objasniti koncept ponavljanja. Međutim, s vremenom će se sâm poželjeti vratiti na neki pokret koji mu se dogodio u molitvi i tako ćete znati da je on uistinu ušao u dinamiku duhovnih vježbi. Kasnije, kad počne prepoznavati kako nešto nije dovršeno ili vam kaže da osjeća kako bi se trebao vratiti na neki osjećaj ili misao koja se pojavila, znat ćete da je počeo razlučivati duhove. Ako ste već razgovarali o ponavljanju uoči pristupanja Drugoj molitvenoj cjelini, raspravite s vježbateljem kako mu ono koristi. Možete npr. početi pitanjem: “Kada si odabirao molitvene tekstove za razmatranje d), e) i f), zašto si se odlučio za te i te tekstove?” U razgovorima koji slijede, ponavljanja možete potaknuti pitanjima poput: “Prepoznaješ li trenutak u molitvi na koji osjećaš da bi se trebao vratiti? Zašto tako misliš?” Ponavljanje možete objasniti i ovako: “U svom osvrtu obrati pozornost na to koji te pokreti pozivaju da se na njih vratiš. Ponekad će na to ukazivati nelagoda ili osjećaj Božje prisutnosti koji te zovu da se vratiš i provedeš još neko vrijeme u tom ozračju. Kroz ponavljanje pokazuješ poštovanje prema pokretima Duha u tebi. Vrati se i ne boj se u naredne vježbe uključiti neke točke iz ranijih molitvenih iskustava.” Možda će proteći nekoliko tjedana dok vježbatelj ne počne uviđati važnost ponavljanja. Vi sada samo počnite o tomu govoriti i nastavite ga u tom smjeru osvještavati tijekom njegovog duhovnog putovanja. Molitva za milost nije nešto što radimo samo na početku svakog razmatranja. Za milost nastavljamo moliti tijekom cijelog razmatranja i razgovora s Bogom. Moliti za milost je prije svega priznanje da je rast u molitvi Božji dar, a ne naš rad. Time se stavljamo u položaj primatelja, a ne činitelja onoga bitnoga u razmatranju. Ignacije to neprestano savjetuje i upućuje vježbatelja da molitvu za milost uvrsti u svako razmatranje. Dok to čini, ostavlja dio svoga bića otvorenim za primanje milosti; određeno područje svog života prepušta Božjem djelovanju. Kako moli za milost, polako uočava da ta opća milost postaje sve više osobna i usklađena s njegovim potrebama. Na primjer, na početku tjedna moli za svijest o tome da se njegov Stvoritelj prema njemu odnosi osobno. Prema sredini tjedna uočava neke strahove koji se u njemu pri tom pojavljuju: recimo, strah da bi mu se itko osobno obraćao ili strah od prisnosti. U skladu s time, počinje moliti za povjerenje koje mu je potrebno. Dobro je često tijekom

18

razgovora pitati svog vježbatelja, i to u svakom razdoblju duhovnih vježbi: “Što osjećate da Vam sada osobito treba?” Time ga zapravo navodite da odredi milost koju traži. Možete mu predložiti i sljedeće: “Ako Vam se čini da ne primate milost koju ste tražili, porazgovarajte o tome s Isusom!” U modelu koji Ignacije naglašava, razgovor se smješta pred kraj razmatranja. Ukoliko ga vježbatelj već nije obavio ranije u razmatranju, trebao bi to sada učiniti. Razgovor je tehnika prikladna u svakom trenu, a u njega ulazi kad osjeti da je pravo vrijeme. Ponekad je to već dok moli za milost. Razgovor se odvija kao kad prijatelj razgovara s prijateljem [54]. Tijekom razgovora osoba izlijeva svoje misli Bogu [53], razgovara o onome što joj se događa, bila to kušnja, suhoća, utjeha ili želja. Govori o onomu što treba: traži savjet, pita kako bi mogao biti otvoreniji, moli za prosvjetljenje u vezi s nekom stvari [199]. Kao i svaki drugi razgovor i ovaj je dvosmjeran. On nije niti monolog niti bi se smio zamjenjivati s molitvom prošnje. U ovom je stadiju razgovor sredstvo otkrivanja, a kasnije on postaje sredstvo slobode.11 Kada osoba govori o svojim iskustvima i iznosi svoje misli, tada oslobađa manje osviještene dijelove srca. Otkrivenja dolaze iz čovjeka zahvaljujući milosti Božjeg prosvjetljenja. Često osoba započne razgovor na jedan način, a onda se zaboravi i zatekne se kako izriče svoje dublje i neočekivane želje. U otkrivanju tih želja i u nagovještaju rastuće duhovne slobode, prepoznaje se poticaj Duha. Kao što je već rečeno u prošlom poglavlju, razgovor teče u oba smjera – dvosmjeran je. Vježbatelji često bez problema govore Isusu ili Bogu kao ocu ili majci, ali teškoće se javljaju kada trebaju razgovarati s njima. Dobro je potaknuti vježbatelja da upregne maštu kako bi ušao u ovaj razgovor. Suhoća i opiranje Ostatak ovog poglavlja bavit će se predmetom koji se može pojaviti u ovom, ali i u kojem drugom stadiju duhovnih vježbi.12 Radi se o opiranju. Pretpostavimo da je vježbatelj vrlo dobro razmatrao i da je svoja iskustva s lakoćom iznosio. Sada vam dolazi i kaže kako je imao užasan tjedan: “Uopće se nisam mogao sabrati. Prošli su mi tjedan razmatranja išla tako dobro, a ovaj je tjedan bio posve drugačiji!” Kako ćete istražiti ovo vježbateljevo iskustvo i odgovoriti na njega, nakon što ste ga saslušali? Prije svega valja ispitati izvanjske uvjete molitve. Je li čitavo predviđeno vrijeme provodio u molitvi? Kako se pripremio za razmatranje? Je li prethodno pripremio sve što mu je za razmatranje bilo potrebno [6]? Događa li se što u njegovu životu što ga brine? Ako je tako, je li to iznio u molitvi ili je molitvu pokušao odvojiti od stvarnog života? Je li nastavio biti velikodušan? Ima li u svemu ovomu možda čega psihološke naravi, kao što je iscrpljenost? Pojavi li se razlog na nekom od ovih izvanjskih područja, zadržite se na toj razini. Ne tražite ništa profinjenije, ako odgovor nađete na razini očitoga. Izgleda li što kao patka, kvače li kao patka, pliva li kao patka, to i nazovite patkom! No, pretpostavimo i da se ništa od navedenoga ne može primijeniti na prošlotjednu vježbateljevu borbu. Onda možete pretpostaviti da se on na neki način udaljava od Boga. Pobuđuje li neki molitveni tekst u njemu sliku Boga koja nije u skladu s njegovim biblijskim likom? Možda je iskusio ljutnju, odbojnost, strah ili tugu? Nemogućnost da se umiri u molitvi ponekad je znak pobuđenih reakcija. Pojavljuju li se u njegovu iskustvu sjećanja s kojima se treba 11 Kao u bilješci [157] – “Napomena” i u trostrukom razgovoru u bilješkama [63], [147], [156], [159]. 12 U svojoj knjizi The Discerning Heart: Discovering a Personal God (Chicago: Loyola University Press, 1993.), Maureen Conroy, R.S.M ilustracijama objašnjava kako vježbatelj raste kada ga se hrabri na ustrajnost. Pogledajte 7. poglavlje ovog priručnika. Također, upoznajte se s drugom polovinom njezine knjige u kojoj su stvarni primjeri slušanja za vrijeme kojega pratitelj promišlja što čuje i primjeri vodstva koje u kontekstu duhovnog vodstva opslužuje dušu i Pravila za raspoznavanje duhova.

19

suočiti? Ima li što u svom životu što ne može prihvatiti? Ima li čega što mu se ne sviđa u činjenici da je stvorenje i da je ovisan? Možete takva pitanja imati na umu kao pomoć pri slušanju, no upamtite da možda nijedna od tih mogućnosti ovdje nije na stvari. Vaša je uloga da slušate i pomognete svom vježbatelju da, dok ga slušate, on uoči što se događa. Ovdje postoji opasnost da njegovo zapažanje preduhitrite svojim tumačenjem. U ovakvoj prilici možete pristupiti na tri načina. Prvi pristup nalaže da nastavite djelatno slušati. U tom slučaju na njegovo izlaganje o stvarima s kojima se borio proteklog tjedna možete reći nešto kao: “Stvarno ste se borili prošlog tjedna. Možda Vam se teško izraziti. Porazgovarajmo još malo o tomu! Ponekad proživljavamo vrlo duboka iskustva kad obratimo pozornost na teškoće i ono što se čini neuspjehom. Uzmimo Vaša molitvena iskustva u posljednja dva dana: iako ona izgledaju posve beskorisna, pokušajte reći što o njima mislite i što pri tom osjećate.” Sada slušajte vježbatelja, a sâmi govorite tek toliko koliko je potrebno da ga podržite u tomu da on govori i tako vam dâ migove o čemu bi se moglo raditi.13 Na primjer, slušajući ga, može vam za uho zapeti koji izričaj ili riječ koja ukazuje na razdražljivost. Tada mu možete izravno postaviti jedno ili dva pitanja i svrnuti pozornost na osjećajni vid izrečenoga: “Spomenuli ste da ste napeti i razdražljivi. Kako se osjećate kad ste razdražljivi?” Rastresenost, suhoća u molitvi ili osjećaj Božje odsutnosti može biti znak osjećajne udaljenosti u molitvi. Pitanjima koja su predložena u prošlom poglavlju usmjerite se na ono što se dogodilo, ne zašto se dogodilo! Ovaj ćete put pitanjima pokriti manje područje nego prošli put. Jednostavno naglasite osjećajne reakcije koje vježbatelj izražava i podastrite mu ih što točnije možete. Ono što on izražava ne mijenjajte svojim tumačenjima. Sumnjate li da ovo iskustvo prikriva neki strah, ljutnju ili neželjeni negativni osjećaj, znajte da ćete možda i podulje trebati pažljivo istraživati dok vam ne izrazi neželjeni negativni osjećaj koji će tada i sâm možda prepoznati po prvi put. Proći će također neko vrijeme dok ga ne bude sposoban izraziti Bogu. Vaša je zadaća ohrabriti ga tako da na vidjelo izađu osjećaji sakriveni iza zbunjenosti i frustracije. Znajte također da kroz sljedeći tjedan ili duže, neće moći u molitvu unositi osjećaje. Stoga, možete ga potaknuti, kako nalaže bilješka[319], da moli više se služeći umom i promišljanjem. Kad mu postane gotovo nemoguće osjećajno moliti, možda će biti nužno uvesti mislen pristup razmatranjima. Drugi pristup počinje blagim i obazrivim ohrabrivanjem kao što se govori u bilješci [7]. Ako ne mislite da je prerano, možete se osvrnuti na prvu skupinu pravila za raspoznavanje duhova i pokazati ih svom vježbatelju. Tijekom razgovora zajedno pročitajte pravila [315], [317], [319] - [321]. Porazgovarajte o njima i vidite odgovara li koji od opisa njegovu iskustvu. Zatim porazgovarajte o tomu kako da se moli sljedeći tjedan. Pitajte ga osjeća li da bi se trebao vratiti na koji prošlotjedni molitveni tekst. Često se u ovom ranom razdoblju nije uputno izravno koristiti ovim pravilima jer ionako već mnogo toga usvaja. Međutim, ukoliko se on već dobro snalazi sa svetopisamskom molitvom i dobro iznosi svoja molitvena iskustva, možda će se okoristiti i ovim pravilima. U svakom slučaju, ovaj će se pristup moći koristiti kasnije jer će se vjerojatno ponovno dogoditi ovakvo mučno razdoblje suhoće. Znajte da se po ovom izravnom pristupu pravilima, vježbateljevi unutarnji osjećaji neće odmah moći prepoznati i pravi će se problem(i) vjerojatno

13 Madeline Birmin.gham i William J. Connolly u Witnessing to the Fire: Spiritual Direction and the Development of Directors, One Center’s Experience (Kansas City: Sheed and Ward, 1994.) daje vrlo dobre primjere pomaganja vježbatelju da obrati pozornost na svoje dublje reakcije i osjećaje (str. 128-154; 209-232). Knjiga je usmjerena na kontekst duhovnoga vodstva, no u temelju isti pristup vrijedi i za one koji obavljaju duhovne vježbe. Osim toga, ovaj je pristup djelotvoran u bilo koje vrijeme trajanja vježbi, osobito ako su obilježene postupkom iscjeljenja.

20

očitovati tijekom sâmih razmatranja u kojima će vježbatelj primijeniti Ignacijeve prijedloge sadržane u ovim pravilima. Treći se pristup svodi na vježbateljevu suradnju: pokušat će otkriti razlog koji stoji iza određenog iskustva. Mogli biste reći nešto poput: “Znate, Martine, ova borba koju ste opisali, koliko god vam se čini frustrirajuća, može na neki način biti pokušaj Duha da Vam nešto priopći na osobit način. Ponekad kad nas Božji Duh želi prosvijetliti, mi reagiramo strahom, zbunjenošću ili tugom baš kao što ste opisali. Pokušajmo zajedno otkriti što se moglo dogoditi. Je li bilo štogod u molitvenim tekstovima prošlog tjedna što Vam se nije svidjelo? Pogledajmo svaki tekst posebno. Prvi je bio o Mojsiju koji je izuo obuću…” Često se dogodi da ovaj pristup ne urodi odmah plodom jer vas vježbatelj ne razumije. Dok ne dođe do prosvjetljenja, on ne može vidjeti kako bi zbunjenost i frustracija mogli skrivati druge osjećaje. No, ovime vi polažete temelje za njegove vlastite napore da od Boga traži milost prosvjetljenja vezano uz značenja njegova molitvenog iskustva. Prvi je pristup sasvim posredan. Drugi se izravno koristi pravilima za raspoznavanje duhova. Treći se oslanja na vježbateljevu svjesnu pomoć na putu otkrivenja. U ovom bih se stadiju najvjerojatnije koristio prvim pristupom, a ostale bih ostavio za kasnije kad vježbatelj već bude spreman bolje izražavati svoje dublje reakcije. Sažetak Posebne napomene:

• nadamo se da će vježbatelj upečatljivo iskusiti kako ga je Stvoritelj svojom ljubavlju dozvao u postojanje i kako brine o njemu; tehnički se to iskustvo naziva iskustvom stvorenja

• odgovaranje na vježbateljeve stvarne trenutne potrebe važnije je od poštivanja obrasca molitvene cjeline

• potičite sve što se pojavilo u molitvi, čak i kad bi to sadržajem pripadalo nekoj ranijoj molitvenoj cjelini

• odbojnost prema činjenici da smo ograničena stvorenja može se pojaviti i kasnije • ispitajte kako vježbatelj pravi osvrt; poučite ga tomu ako je potrebno • predstavite mu: a) ponavljanje, b) molitvu za milost, c) razgovor kao dvosmjerno

priopćavanje • dajte mu materijal za sljedeću molitvenu cjelinu s naglaskom koji se temelji na ovom

razgovoru

Općenite napomene: • tri su osnovna pristupa suočavanju s opiranjem u molitvi:

1. djelatno i misleno slušajte i vodite vježbatelja k tomu da izrazi svoje dublje unutarnje reakcije tako što ćete: - se usredotočiti na ono što se dogodilo, a ne zašto se dogodilo - isticati vježbateljeve osjećaje koji su se pojavili u razmatranju

2. koristite se izravno pravilima za raspoznavanje duhova i poučite vježbatelja kako će se njima koristiti

3. potaknite vježbateljevu suradnju u procesu otkrivanja

21

4. poglavlje Nastavak Razdoblja priprave

Slušanje o molitvenom iskustvu Treće molitvene cjeline Dodaci

Uvod u Četvrtu molitvenu cjelinu

Molitveni obrazac Treće molitvene cjeline pokazuje još jedan vid naše ovisnosti kao stvorenja o Bogu i Božje želje da s nama surađuje; naime, Božje žive želje da nam oprosti osobno kao i da oprosti svim ljudima po Isusu, našem osobnom Spasitelju. Ovdje su spregnute dvije teološke istine koje, prosudite li da je tako prikladno, možete predložiti odvojeno, u dvije odvojene molitvene cjeline: 1) Bog nam svakom ponaosob želi oprostiti i 2) Isus želi biti naš osobni Spasitelj.

Ove teme donose slike o Bogu koji je pun samilosti i sućuti. “Ako je Bog za nas, tko će protiv nas!” (Rim 8,31) Podrazumijevaju se sljedeći vidovi Božje ljubavi: - naša potreba za spasenjem i Božja spremnost da nas spasi; - Božji dosljedan stav blagosti i suosjećanja za nas; - naša ovisnost o Bogu koji nas čini sposobnima da primimo Njegovu ljubav i naša vlastita

nesposobnost da postignemo tu ljubav bez Njegove pomoći; - Isusova želja da bude s nama u osobnom odnosu i da nas oslobodi od grijeha i njegovih

posljedica u našim životima: strahova, nepovjerenja, beznađa, nesposobnosti s drugima surađivati, nedostatka spremnosti da dijelimo svoja ljudska bogatstva. Također se podrazumijeva istina da je cijela povijest spasenjska, kako opća ljudska povijest,

tako i naša osobna. To znači da je Bog prisutan u zbivanjima našeg života, trudeći se i radeći za nas kako bi mogao podijeliti s nama svoj, Božji nutarnji život i ljubav [235], [231].

Nadate se da je vježbatelj snažnije doživio još neku veličinu Božje ljubavi: možda produbljenje nekog vida Božje ljubavi o kojem ste govorili u prethodnom razgovoru ili koji je više povezan sa sadašnjom temom (npr. vježbateljev osjećaj da je ljubljen premda je grešnik, osjećaj Božje dobrote, spoznaja da Bog nije željan osvete, veći osjećaj ugode u prisutnosti Boga protiv kojeg je griješio ili dublja vjera u Božje milosrđe).

Pomozite vježbatelju da opazi svoja vlastita iskustva i da primijeti kako moli; promotrite kako se odnosi prema Bogu ili Isusu koji stalno želi praštati. Koji su ga redci u Evanđelju dotakli? Kako su ga se dojmili: ugodno, neugodno, optuživao se? Može li primijetiti istinu i ako ona ne proistječe iz njega? Odnosi li se osobno prema Bogu nego ranije ili postaje sve više neosoban teoretizirajući ili odnoseći se prema razmatranjima kao prema lekcijama koje treba naučiti? U posljednjem slučaju: kakve su slike o Bogu mogle utjecati da je njegov odgovor na molitvene tekstove takav?

U Trećoj molitvenoj cjelini naglasak je na Božjoj želji da oprosti, a ne na vježbateljevoj potrebi da mu bude oprošteno. Nadamo se da će vježbatelj više pažnje posvetiti Bogu nego sebi. Ipak, često se u susretu s ovom temom događa da se u središte pozornosti stavi vlastita grešnost. Ako se to dogodi, pa se vježbatelj počne obeshrabrivati, sjetite se kako vas bilješka [7] poučava da ga ohrabrite i učvrstite “razotkrivajući varke neprijatelja naše ljudske prirode”. Kao što smo spomenuli u prethodnom poglavlju, možda je još prerano izravno koristiti Pravila za raspoznavanje duhova. Sada je važno ne usredotočiti se previše na njegovo predbacivanje sebi. Ovdje će pomoći kratko istraživanje da biste se povezali s vježbateljevim iskustvom, te otkrili kako mu pomoći da nastavi dobro obavljati razmatranja u Razdoblju priprave. Ako osjeti da ste u glavnim crtama razumjeli što je pokušao izraziti, tada će bilo koji pokušaj da ga ohrabrite pomoći,

22

čak i ako ne možete točno odrediti o čemu je riječ. Možete npr. s njime podijeliti neko obeshrabrenje iz svog vlastitog života14 u nekim sličnim okolnostima i posvjedočiti mu kako ste naučili biti strpljivi i donositi u molitvu takve stvari ili ga možete naprosto potaknuti na strpljivost i vjeru da će mu Bog priopćiti svoju praštajuću ljubav: “Znate, Bog ne želi da se Vi ovako strogo sudite...” Blago ga potaknite da primijeti ostale vidove biblijskih tekstova koji naglašavaju Božju želju za njim, čežnju i toplinu. Možda biste mu mogli predložiti ponovno razmatranje na jedan ili dva prošlotjedna svetopisamska teksta s nešto drugačijim očištem. Ovo će možda biti dovoljno da biste nastavili uspostavljati potrebne temelje za početak Prvoga tjedna duhovnih vježbi. U ovom trenutku vjerojatno je još prerano započeti s molitvenim materijalom Prvoga tjedna.15 U Razdoblju priprave važno je postaviti temelje za sâme duhovne vježbe, kao što se platno priprema za sliku.

Nastavite pratiti vježbateljevo snalaženje s vještinama promišljanja vlastita molitvenog iskustva. Provjerite radi li vježbatelj osvrte koje ste uveli prije nekoliko tjedana. Također provjerite kako se koristi ponavljanjima. Kako se vratio na neka od mjesta na kojima je osjetio pokrete? Neka vam to pitanje bude stalno na pameti dok mu pomažete da primijeti što se događalo u njegovim molitvenim iskustvima. Puno će vremena proteći dok vježbatelj ne počne sâm primijećivati takve stvari. Možda ćete ga tijekom sljedećih nekoliko mjeseci neprestano trebati poticati na ponavljanja, kao npr.: “Možda Vaše iskustvo obeshrabrenja ukazuje na to da se nešto događa… Možda osjećate potrebu vratiti se na neki od tekstova koji ste razmatrali prošli tjedan…”

Potičući ga na ponavljanje neprestano ga podsjećate na savjet sv. Ignacija: treba mirno ostati u onomu u čemu nalazimo ono za čim čeznemo, bez ikakve težnje da idemo dalje dok ne budemo zadovoljeni [76]. To je slično [2]: “Ne zasićuje, naime, i ne zadovoljava dušu obilje znanja, već unutarnje kušanje i proživljavanje stvari.”16, a sve je to povezano s iskustvom ponavljanja.

Međutim, neiskusan vježbatelj često gubi puno snage čitajući dodatna čitanja ili paralelna biblijska mjesta. Da ga od toga odvratite, možete mu dati samo nekoliko svetopisamskih tekstova za razmatranje umjesto čitavog materijala molitvene cjeline. Ponekad ćete čak od vježbatelja trebati tražiti da cijelo vrijeme razmatranja ostane na jednom ili dva svetopisamska retka, na jednom dijelu svetopisamskog teksta ili na nekom simbolu!17

Kako ćete prosuditi treba li se na čemu zaustaviti? Prema tome pronalazi li ili bi mogao pronaći “ono što želi”, a to je milost za koju moli u ovoj molitvenoj cjelini. Traženje milosti je vrlo važan dio razmatranja. Zbog toga je dobro često pitati: “Za koju milost molite?” da biste provjerili moli li za milost. Također pitajte: “Primate li milost za koju molite?” Prvo vam pitanje daje uvid u to što vježbatelj uistinu traži. Ponekad, moleći od Boga milost, tako promijeni molbu

14 Vaša će razboritost odrediti hoće li to iskustvo biti primjereno ili ne. Vaše će svjedočanstvo pomoći vježbatelju koji se iz dosadašnjih vaših razgovora uvjerio da uistinu prepoznajete kako su njegova molitvena iskustva za nj jedinstvena i drugačija od vaših osobnih. 15 S druge strane, ako vježbatelj raspolaže “vještinama promišljanja” i kontemplativnim stavom, možete prosuditi kako ovo jest vrijeme da proslijedite u Prvi tjedan. 16 “Istina” je za sv. Ignacija drugačija od istine suvremene znanstvene misli ili objektivnog racionalizma koji joj je prethodio. Za Ignacija je istina nešto što osjećate i što pripada srcu. U tom je smislu on bio ukorijenjen u srednjovjekovni svjetonazor. Njegov je izvanredan doprinos u tomu što je otkrio i kroz vježbe nam predao tehniku promišljanja vlastitih spontanih unutarnjih iskustava koja se slažu s načinima na koji doživljavamo sebe u svom trenutnom svjetonazoru. U glosaru pogledajte: “klasicistički svjetonazor”, “diskurzivna molitva”. 17 U ovom vremenu, čitanje bilješki i primjedbi može ukazivati na neupućenost vježbatelja. Kasnije, pak, može upućivati na suhoću.

23

da izostavi baš ono što mu je potrebno. Na primjer, može biti znakovito da moli samo da bolje upozna Isusa kad je milost koja se traži ne samo da ga se bolje upozna nego i osjećajno dublje spozna. Nadalje, njegov odgovor na ovo prvo pitanje može ukazivati na to razabire li koji mu je vid milosti u danom trenutku osobito potreban i moli li baš za taj vid.

Treba ohrabriti naglašavanje jednog vida milosti. Na primjer, istražujući neko obeshrabrenje koje vježbatelj proživljava, možete zajednički otkriti da on vjeruje kako mora prvo postati savršen da bi mogao biti ljubljen. Ako je tako, možete vježbatelja ohrabriti neka za milost moli nešto određeno: “Mogli biste u molitvi za milost moliti za dublju svijest o tomu kako Vas Bog prihvaća u cijelosti, pa i s Vašim pogreškama!”

Način na koji vježbatelj prebire vidove milosti za vrijeme razmatranja ukazuje na pokrete koje Gospodin čini u njegovoj duši. Na primjer, kao odgovor na prvo pitanje može reći nešto kao: “Molio sam Boga da mi pomogne osloboditi se pretinaca u koje ga uguravam.” U takvoj izjavi možete prepoznati početak iskustva stvorenja, osjećaja da je Bog drugi (a ne “ja”). Kroz sljedećih nekoliko mjeseci mogli biste primijetiti da opća milost koju sv. Ignacije predlaže za cijeli nîz razmatranja postupno postaje sve više određena. Vježbatelj će možda sve češće govoriti: “I zatekao sam se kako molim za …”, kao odgovor na to prvo pitanje. Drugim riječima, kako stalno iznova moli za milost, u njemu se događa blagi pomak. On to gotovo ne primjećuje, koristi se izričajima kao što je: “zatekao sam se” ukazujući na to da molitva istječe iz njegova srca kao odgovor na riječ koja se ukorjenjuje u njemu.

Drugo pitanje: “Primate li milost za koju molite?” vježbatelju pomaže da sâm razluči što se događa u molitvi i što prima od Boga. Ako osjeća da prima milost za koju moli, možete ispitati uviđa li da treba ostati na onom svetopisamskom mjestu na kojem se čini da prima dar. Time jača svijest o svrsi ponavljanja i to mu pomaže prepoznati je li određeni pokret završen. Kao što sv. Ignacije daje naslutiti u [76], mjerilo za određivanje toga kada krenuti dalje, u sâmom je vježbatelju: “… nađem li u jednoj točki ono što želim, mirno ću se tu zaustaviti, ne hiteći tjeskobno dalje, sve dok ne udovoljim srcu.” Malo pomalo će naučiti to prepoznavati, pa će i sâm reći: “Da, mislim da bih trebao ovdje ostati još neko vrijeme.” ili “Osjećam da je za sada dosta.” ili sl. Takvi odgovori ukazuju na njegovu svijest o unutarnjim reakcijama koje se događaju u njegovu srcu.

S druge strane, osjeća li da ne prima milost za koju moli, možete zapodjenuti razgovor o tomu kako da se primjerenije za nju pripravi. Možete zajedno istražiti različite načine na koje bi to mogao učiniti. Ovo je djelomični popis razloga i područja koja možete zajedno istražiti, primjeren ovom vremenu u kojem uči kako će ući u dinamiku duhovnih vježbi: a) položaj tijela za vrijeme molitve - preporučuje se iskušati različite položaje tijela i

dosadašnji promijeniti ako vježbatelj ne prima milost; no ako prima milost, bolje je ostati u istom položaju [76]. Sklad izvanjskoga i nutarnjega otvara srce za željenu milost. Izvanjski je položaj tijela važan za unutarnji stav.

b) priprava za molitvu - Postoji neka vrsta “neposredne priprave” koju vježbatelj čini netom prije molitve. Pogleda li svetopisamski tekst prije molitve i zna li koju milost traži? Provede li nekoliko trenutaka prije molitve sabirući se i umirujući se s mišlju o tomu “kako me Bog i naš Gospodin motri” [75]? Na primjer, mogao bi nekim čînom iskazati poštovanje Bogu, npr. tako što će se polagano prekrižiti ili se duboko pokloniti pred mjestom na kojem će za tren moliti. Možda bi trebao isljučiti telefon, stvoriti ugođaj i namjestiti osvjetljenje u sobi.

Zatim, postoji “daljnja priprava” koju vježbatelj čini cijeli dan. Možda je dopustio da ga događaji dana previše ponesu, pokušavajući učiniti više no što je u tom danu mogao ili su brojni kolege s kojima je bio u doticaju bili lošeg raspoloženja i njihovi su negativni osjećaji prešli na njega. Iako treba u molitvu donijeti prilike iz stvarnog života, možda će mu ipak

24

trebati određena količina opuštanja za uklanjanje napetosti uzrokovanih stresnim zbivanjima u danu, tako da to ne stoji na putu primanju milosti za koju moli. Nakon prikladne priprave, najbolje je u molitvu ući dopuštajući pritiscima iz neposredne prošlosti da isplivaju, da se na čas njima posveti i nakon toga im dopusti da iščeznu.

c) želja za milosti - Želi li zapravo milost za koju moli? Ako ne, možda bi trebao moliti da milost uistinu zaželi.

d) vjernost vremenu - Je li vjeran vremenu molitve ili tu i tamo “vara”? e) neuredne navezanosti – Postoji li neka prekomjerna zaokupljenost uz koju je vježbatelj

pristao i od koje bi se trebao odvojiti: možda pogrešno očekivanje da mu je potrebna potpuna tišina da bi mogao pristupiti razmatranju, uvjerenje da mora pratiti sve vijesti ili što slično? Ako duhovne vježbe postanu “samo još jedna obveza koju moram ugurati u pretrpan dan”, možda postoji neka takva neuredna navezanost.

Razgovarajući s njim o ovim stvarima, moći ćete procijeniti koliko je prikladno uvođenje

materijala koji pokrivaju bilješke [73] - [81] i koje stariji komentatori obično nazivaju dodatnim uputama. Njih treba uskoro uvesti. To možete učiniti jednostavno dajući dodatne upute izravno iz teksta knjižice Duhovne vježbe, zamolivši ga da promisli kako bi se one mogle primjeniti na iskustvo duhovnih vježbi «u svakodnevnom životu», s obzirom na to da su dodatne upute napisane za vježbe koje se obavljaju u mjesec dana šutnje. Recite mu da dodatne upute primijeni na vlastite okolnosti i predložite mu tijekom sljedećeg razgovora raspravu o tomu kako bi se one mogle primijeniti na njegove okolnosti.

Prijedlozi koje sv. Ignacije daje u ovim dodatnim uputama odnose se na ozračje Prvoga tjedna u kojem je više toga zadano nego u razdoblju priprave. Podrazumijeva se važnost toga da vježbatelj održava svoje stanje u skladu s milosti(ma) za koju/e moli. Koji obavlja vježbe u svakidašnjici često bi trebao obratiti pozornost na način na koji određene djelatnosti u svakodnevnom životu utječu na njega za vrijeme razmatranja. To se posebno odnosi na one djelatnosti koje se odvijaju neposredno prije i poslije razmatranja. Svaku bi večer prilikom ispita svijesti to trebao procijeniti. Ovdje su neki korisni savjeti, od kojih bi se neki mogli dopuniti ili prilagoditi u kasnijim tjednima, ovisno o temi molitve:

- odredite poseban kutak za molitvu - posebno ili posvećeno mjesto - ako je moguće, isključite telefon i stišajte zvono na vratima otprilike deset minuta prije no počnete razmatrati - ne gledajte televiziju neposredno prije razmatranja - upalite svijeću i navucite zavjesu da biste stvorili odgovarajući ugođaj - objasnite ostalim članovima obitelji narav duhovnih vježbi koje ćete obavljati tijekom sljedećih nekoliko mjeseci i zatražite njihovu suradnju u tome da vas puste na miru tijekom vremena razmatranja. Možda biste ih mogli zamoliti da za to vrijeme mole za vas.

Vježbatelj će metodom pokušaja i pogrešaka otkriti što mu pomaže da bude u skladu s milosti za koju moli.

Možda će vam se činiti da su ovi savjeti zapravo vrsta manipulacije vježbateljevom psihom. Daleko od toga! U duhovne je vježbe uključena cijela osoba. Svi načini kojima se osoba održava u skladu i u stavu otvorenosti temelje se na uvjerenju da briga za dušu uključuje brigu i za unutarnji odnosno izvanjski dio osobe: za psihu i tijelo. Drugo načelo uključeno u ovaj pristup je: sve što osoba prima - prima na sebi svojstven način. Na primjer, osoba koja u molitvu ulazi puna napetosti, rastresenosti i duboko obuzeta brigama, rastreseno prima Božju riječ.

Psihologija koja stoji iza teksta vježbi i njima predviđena dinamika prilično je jednostavna:

25

“Činim sve što mogu da se otvorim, znajući da mi jedino Bog može dati ono za što molim.”

Drugi je način da to kažem: “Ja činim na svoj način ono što se nadam da će Bog učiniti na svoj.» Stoga, ukoliko molim za žalost i suosjećanje s Isusom na križu, trudim se stvoriti ozračje žalosti najbolje što mogu u nadi da će mi Bog dati suosjećajnu žalost za koju molim. Na primjer, ako sam kao vježbatelj doista ozbiljan i velikodušan u svojoj vjernosti duhovnim vježbama, tada ću izbjegavati razonode tijekom Prvog i Trećeg tjedna duhovnih vježbi.

Što se tiče dodatnih uputa (i svega ostalog u ovom priručniku!!), sjetite se da su ovo samo prijedlozi za različite moguće i zamišljene scenarije. Vi ste pratitelj duhovnih vježbi i vaše prilagodbe i uvidi mogu biti od daleko veće pomoći od pisanih uputa. Ključno je za dinamiku duhovnih vježbi njihovo prilagođavanje. Karta treba odgovarati krajoliku, a ne krajolik karti. Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote.

U razdoblju priprave važno je provjeriti je li vježbatelj potpuno vjeran određenom vremenu za molitvu. Vjernost određenom vremenskom okviru je važna jer daje i pratitelju i vježbatelju objektivni kontekst u kojem će prosuđivati što se događa u vježbateljevu subjektivnom iskustvu. To će vam biti potrebno kada dođe do poteškoća i kada bude teško prosuditi je li u utjesi ili suhoći. Vjernost točno određenom vremenu slobodno izravno potičite. Vjerujem da to nije jedna od stvari koja pripada rubrici “poticati, a ne nametati” ili “blago i neizravno voditi k tomu da sâm uvidi, a ne izreći”, iako se u tomu ne slažu svi moji kolege.

Bit će puno bolje složiti se u tomu da vježbatelj preuzme kraću vremensku obvezu (na primjer, pola sata umjesto cijeloga) nego se odlučiti za dužu, koju vježbatelj ne može držati. Neophodno je da ima određenu vremensku obvezu koju ispunjava prije nego što počne razmatrati materijale Prvoga tjedna. Ovdje ćete se možda trebati suočiti s vježbateljem. Naime, ako on ne uspijeva biti vjeran točno određenom vremenskom okviru, budite iskreni i recite mu da duhovne vježbe možda nisu za njega. Možda bi se sada trebao zaustaviti i nastaviti kad bude mogao ostati vjeran određenoj vremenskoj obvezi. Možda bi mogao nastaviti sa započetim molitvenim vodstvom u ignacijanskoj duhovnosti, ali razumijevajući da ne obavlja duhovne vježbe.

Zašto bi pratitelj duhovnih vježbi trebao biti tako strog? Prvo, točno određen vremenski okvir važan je za prosuđivanje onoga što se događa u molitvi. Drugo, vjernost vremenu je test otvorenosti, velikodušnosti i želje. Treće, doći će vrijeme u duhovnim vježbama kada će ga suhoća poticati da skrati vrijeme razmatranja. Ako vjernost vremenu ne bude uređena u ranom stadiju duhovnih vježbi, nećete moći iskoristiti vježbateljev odnos prema strukturi kao sredstvo koje ukazuje na unutarnje reakcije, npr. na izbjegavanje ili neki drugi oblik opiranja. Pozabavite li se ovim pitanjem prije no što vježbatelj uđe u Prvi tjedan, uštedjet ćete si puno snage u kasnijim stadijima duhovnih vježbi.

Prije kraja ovog susreta, trebali biste također provjeriti kako se vježbatelj koristi razgovorom s Bogom i predati mu materijal za Četvrtu molitvenu cjelinu, osim ako ste osjetili da mu je potrebno više vremena za teme Treće molitvene cjeline. U tom slučaju možete vježbatelju predložiti ponavljanja, druge svetopisamske tekstove ili druge prilagodbe. Uvijek imajte na umu da središte pozornosti prilagodite njegovoj potrebi ili onomu što se u molitvi pojavilo.

26

“Dovoljno se upoznati” i “baviti se” vježbateljevim problemom

Bitno je da vježbatelj na putu duhovnih vježbi nakon razdoblja priprave može Bogu

dopustiti da mu pomogne riješiti mnogo toga što u molitvi izlazi na površinu [15]. Razdoblje priprave je vrijeme kada se za to polažu temelji. Ne trebamo ni reći koliko je važno dovoljno se upoznati s njegovim problemima kako bi plodonosno nastavio razdoblje priprave. Kao pratitelj duhovnih vježbi (čak i ako ste osposobljeni pastoralni savjetnik) ne popuštajte iskušenju da previše vremena provodite pokušavajući mu pomoći u rješavanju tih problema – bolje je prepustiti Bogu da na njih djeluje po dinamici duhovnih vježbi. Upetljate li se sada u rješavanje problema, možda ćete propustiti pripremiti vježbatelja da ubuduće rješavanje svojih stvari prepušta Bogu.

Razlika između “dovoljno se upoznati” i “baviti se” vježbateljevim problemom jedna je

od onih koje razlikuju duhovno vodstvo od različitih oblika psihoterapeutskog savjetovanja. “Dovoljno se upoznati” znači doći do istinskog uvažavanja vježbateljeva molitvenog iskustva i to mu svoje uvažavanje izraziti. Stekli ste neki uvid u to koji su njegovi problemi, iako ih niste sve sagledali niti znate o čemu se točno radi. Vježbatelj osjeća da ste shvatili nešto od onoga što je pokušao izraziti. Drago mu je što je to izrazio i što ste vi tome posvetili dovoljno vremena da donekle shvatite o čemu se radi.

Psihoterapeut, s druge strane, ne samo da se “dovoljno upoznaje” s problemom, nego se za razgovora s klijentom polako “bavi” tim problemom. “Baviti se” problemom upućuje na to da savjetnik klijenta uvodi u razgovor kojim se trudi iscrpsti klijentovo iskustvo što je potpunije moguće. Kada psihoterapeut pomaže klijentu riješiti neki problem, on mu prvo dopusti izraziti svoje iskustvo, a onda klijentu olakšava bavljenje temeljnim problemima koje on rješava sa psihoterapeutom. Kada se psihoterapeut “bavi” problemom, on za vrijeme razgovora s klijentom uzima djelatnu ulogu tijekom cijelog procesa otkrivanja rješenja.

S druge strane, duhovni pratitelj, kad nastupa isključivo kao duhovni pratitelj, obično ne pomaže vježbatelju “baveći se” njegovim problemima za vrijeme razgovora. Duhovne vježbe prema bilješkama [19] i [20] ustanovljene su na uvjerenju i na praksi duhovnog pratitelja koji vježbatelja osposobljava da se s Bogom bavi onime s čime se potrebno baviti prema bilješkama [2], [5], [15]. Bog je onaj koji mu pomaže vodeći ga kroz njegove borbe do potrebna prosvjetljenja. “Dovoljno se upoznati” s problemom pretpostavlja da je duhovni pratitelj saslušao vježbatelja suosjećajući s njim i da vježbatelj osjeća da je bio dovoljno saslušan, pa da može pustiti Bogu da “se bavi” problemom. Vaša je uloga predložiti mu materijal za molitvu ili ga usredotočiti na milost temeljem vašeg upoznavanja s problemom. Ukratko, vaša je uloga pomagati vježbatelju da sâm dođe do svog vlastitog iskustva i Bogu izrazi stvarnoga sebe.18

Ponekad će “bavljenje” biti prikladno i nužno, a “dovoljno se upoznati” neće dostajati. Bez sumnje, za vrijeme duhovnih vježbi će se događati da pratitelj treba vježbatelju pomoći istražiti probleme i pomoći mu da podrobnije ispriča neko svoje iskustvo. To će možda biti potrebno na početku vježbi, kako bi vježbatelj otvorenije mogao ući u duhovne vježbe.

18 Pratitelji koji su ujedno i psihoterapeuti po struci često primjećuju kako neki vježbatelji u mjesec dana duhovnih vježbi prime toliko uvida i iscjeljenja koliko bi druga osoba postigla u dvogodišnjoj terapiji u ritmu dva susreta tjedno. Dinamika odnosa Boga i vježbatelja već je po sebi iscjeljujuća. Tijekom vježbi u šutnji i samoći prema bilješci [20], pratitelj će možda trebati samo jednom dnevno nakratko razgovarati s vježbateljem.

27

Sažetak Posebne napomene:

• nadate se da će se vježbatelj prema Bogu odnositi sve više osobno te bolje razumijevati Božju želju za prihvaćanjem njegova prihvaćanja

• vježbatelj na temu reagira tako što ga vlastita grešnost obeshrabruje i ne usredotočuje se dovoljno na Božje prihvaćanje i živu želju oprostiti čovjeku

• bolje se upoznajte s tim vježbateljevim iskustvom i pokažite razumijevanje • vježbateljevu pozornost blago usmjeravajte na Božju želju • ojačajte i podržite vježbatelja • u ovom je stadiju važno učiti vještine promišljanja. Provjerite piše li vježbatelj dobro

osvrt, traži li dobro milost, obavlja li dobro razgovor s Bogom i vraća li se dobro na mjesta pokreta u ponavljanjima

• učite ga načelu sklada. Ako je potrebno, uputite ga kako će se koristiti dodatnim uputama • prije no što počne Prvi tjedan, riješite pitanja oko svakodnevne vremenske obveze koju

traži razmatranje • uručite mu materijal za Četvrtu molitvenu cjelinu s pripadajućim očištem i/ili

promjenama temeljenim na razgovoru Općenite napomene:

• “dovoljno se upoznati” je uvijek važno, “baviti se” vježbateljevim problemom obično nije zadaća duhovnog pratitelja, no ponekad je i to nužno

• uloga pratitelja je čekati da Bog iznese stvari na površinu i osnaži vježbatelja da krene prema otvorenosti koja će Bogu omogućiti da “se bavi” problemom

28

5. poglavlje

Slušanje o molitvenom iskustvu Četvrte molitvene cjeline o slobodi Uvod u Petu molitvenu cjelinu i Načelo i temelj

Ispit svijesti

Četvrta i Peta molitvena cjelina bave se Načelom i temeljem (u daljnjem tekstu: N&T): Četvrta molitvena cjelina sa stajališta opita, a Peta sa stajališta obilježenog promišljanjem i spoznavanjem. Prema hipotetskom uzorku koji koristim u ovom priručniku, ovoj su temi posvećena dva, a ne jedan tjedan, da bi vježbatelj imao više vremena usvojiti temu barem s nekim razumijevanjem i da se u njemu, nadamo se, javi stvarna želja. Četvrta molitvena cjelina upoznaje vježbatelja sa svetopisamskim primjerima duhovne slobode. Kada dopustimo Bogu da izlije svoju Božju ljubav u naša srca, postajemo otvoreniji za povjerenje, vjerovanje u nemoguće, želju za promjenom načina života, za prihvaćanje izazovnih nadahnuća, rastemo u čestitosti itd. (Rim 5,5)

Nadamo se kako će vježbatelj postići to da cijeni važnost vlastite duhovne slobode. To uključuje: 1. određeno razumijevanje pojma duhovne slobode (neopredijeljenosti/nenavezanosti) i kako se

ona odnosi na njegov kršćanski život; 2. želju da postane duhovno slobodan; 3. praktičnu svijest o području života u kojem treba rasti u slobodi, na primjer: - neka predrasuda u vezi s razmjernim prednostima jednog poziva pred drugim, kao npr. da je

crkvena služba važnija od poučavanja u učionici; - usredotočenost na sebe koja umanjuje vrijednost njemu upućenog Božjeg poziva; - neuredne navezanosti koje utječu na donošenje odluka, npr. pretjerana potreba njegovati svoj

duševni život; - strahovi i tjeskobe koje utječu na korištenje njegovih darova za druge; - potreba da proširi svoja obzorja Crkve, ljudske obitelji, društvenih odgovornosti i sebe

sâmog; - svijest da možda ima krutu sliku o ulogama u društvu, pa treba postati više ili manje

odgovoran u ophođenju s drugima.

Kad bi vježbatelj u razmatranjima Četvrte molitvene cjeline dobio takvo razumijevanje i takvu želju, to bi bio nepobitan znak njegove spremnosti za duhovne vježbe. Ipak, vaša je uloga slušati i ohrabrivati ga, koji god se vid ove teme pojavi. Ukoliko se vježbatelj još uvijek bori da može moliti na temelju svetopisamskog teksta, da bude vjeran vremenu molitve ili da izrazi što se događa u njegovoj molitvi, zapitajte se je li spreman ući u duhovne vježbe. O tome ću govoriti u sljedećem poglavlju. U međuvremenu odgovorite na trenutni stupanj rasta i ohrabrujte vježbateljeve pokrete koji vode k većoj otvorenosti.

Ako vam se čini da iz vježbateljeve molitve ne izbija ništa što bi bilo u skladu s temom i ne

primjećujete nikakav sluh za značenje duhovne slobode za osobu, možda će se pokazati mudrim započeti izravnu raspravu o temi slobode. Ona je temeljno pitanje praktičnog i duhovnog života. Već jednostavna rasprava o toj temi može pomoći u izgradnji umnog sklopa koji će kasnije donijeti ploda. Možete početi svjedočenjem o vlastitom rastu u uviđanju vrijednosti tog dara: “…Kad sam se ja prvi put susreo s riječima ‘duhovna sloboda’, nisam zapravo znao što to znači. Na što vi pomislite kada čujete riječ ‘sloboda’?” Ili biste mogli reći: “Neki ljudi na priču o Abrahamu reagiraju ljutito. Čini im se da Bog nije baš pravedan! Kako se ta priča Vama čini?” Ili možete pitati: “Kakvu Božju pomoć trebate da biste postali slobodni?”

29

Ako na površinu izbija tema duhovne slobode i postoji sve veća svijest i želja za tim darom, možete ohrabriti ili učvrstiti te pokrete nekom od ovakvih primjedbi: - “Duhovne vježbe su zamišljene tako da Vas osposobe baš za ono što želite.” - “Samo nastavite moliti za to kao i do sada.” - “Znajte da sloboda koju želite nije nešto što možete sâmi postići, ona je Božje djelo; proizlazi

iz svijesti da smo ljubljeni i da nam je oprošteno.” - “Taj dar nije sâm po sebi cilj. To je više sredstvo za dublje zajedništvo s Isusom.” - “Da, baš kao što kažete, nekakvo iskustvo o Božjoj pročišćavajućoj ljubavi može biti nužno,

ali pustite neka Vas Bog vodi. Nemojte ništa siliti.”

Za vrijeme ovog razgovora istražite kako se vježbatelj koristi dodatnim uputama. Razumije li što znači načelo sklada i kako to načelo primjenjuje na svoj način života i pripravu za razmatranje?

Sada je vrijeme vježbatelju predstaviti ispit svijesti, no tek ako je to u skladu sa stanjem u

kojem se nalazi: ako prima milosti razdoblja priprave i ako mu se povećava sposobnost da izrazi promišljanja svojih iskustva Ako je tako, objasnite mu korake ispita svijesti19 i naglasite njegov iskustveni vid, odnosno kako se ovdje radi o promišljanju osjećaja, unutarnjih reakcija i pokreta. Mogli biste mu objasniti da je ispit svijesti dnevna vježba za postizanje duhovne slobode jer se čovjek njime povezuje s dnevnim Božjim nadahnućima i vodstvom. To je pomoćno sredstvo za uklanjanje zapreka koje stoje pred tim Božjim pokretima. Za vrijeme duhovnih vježbi, ispit svijesti je i način provjere koliko je vježbatelj vjeran načelu sklada. Tako je ispit svijesti sredstvo razlučivanja i otkrivanja. On pomaže vježbatelju u svom svakodnevnom životu primijetiti milost za koju je molio u razmatranju.

No, ako se vježbatelj bori još uvijek da bude otvoren u molitvi, ako je još zbunjen u izražavanju svojeg iskustva ili se i dalje osjeća pomalo preplavljen množinom pojmova s kojima ste ga dosada upoznali, recite mu neka naprosto svaku večer odvoji kratko vrijeme za “prijateljski iskreni razgovor s Isusom na kraju dana”. Poučavajte ga da bude s Bogom. Možda će biti bolje da mu pojam ispita svijesti kasnije podrobnije predstavite. Često zaboravljamo da se vještina načina ispitivanja svijesti i sâmo ispitivanje svijesti dugo uče.

Ako vježbatelj radi osvrt na molitvu i kroz njega uči primjećivati svoja unutarnja iskustva, to je već po sebi dobra priprema za razvijanje vještine ispitivanja svijesti. Ispit svijesti je za protekli dan ono što je osvrt za proteklo razmatranje.20 S vremenom, ispit svijesti postaje vrlo važno pomoćno sredstvo uviđanja Božje prisutnosti u svakodnevnim događajima jer njime primjećujemo kako iznutra reagiramo na te događaje i promišljamo što to znači. Kako ćemo govoriti o vršenju ispita svijesti? Bi li trebalo podučiti okosnicu ispita svijesti i nadati se da će do promišljanja iskustva nekako doći s vremenom ili bi trebalo postupno poučavati kako promišljati iskustva? Kao molitveni pratitelj, vi ćete to odlučiti prema vlastitom doživljaju vježbateljevih potreba. Jedna je stvar sigurna: nakon što duhovne vježbe završe, ispit svijesti će ostati važno sredstvo za stalan vježbateljev duhovni rast. Duhovne vježbe kao cjelina pomažu osobi u

19 Među različitim načinima ispita svijesti, možda će vam pomoći onaj koji se nalazi u mojoj knjizi Orientations, Vol.1 (Guelph: Loyola House, 1994.), “Examen Of Consciousness”, str. 159-160. Također je i poglavlje “Developing A Discerning Heart”, str. 161-176 praktični proces koji postupno podučava vježbatelja kako osluškivati vlastite unutarnje reakcije i vodi ga prema umjetnosti primjećivanja pokreta duha. Ovo drugo predloženo poglavlje namijenjeno je onima u duhovnom vodstvu koji nemaju doticaja s vlastitim osjećajima. 20 Vezano uz usporednosti ispita svijesti u svakodnevnom životu i osvrta, isto je primijetio William A. Barry, SJ, u Spiritual Direction and the Encounter with God: A Theological Inquiry (New Jersey: Paulist Press, 1992.), 3. poglavlje, “The Religious Dimension of Experience”, str. 24 i dalje.

30

usavršavanju osobnog ispitivanja svijesti. Dok vježbatelju pomažete u zamjećivanju onoga što se događa u njegovoj molitvi i dok ga ohrabrujete da svoja životna iskustva u molitvi donosi Bogu, pomažete mu shvatiti što znače ta iskustva. Sve mu to pomaže da ispita svoju svijest.

Kako se ispit svijesti21 često vrši prema obrascu općeg ispita savjesti [43] i njegovih pet “točaka”, ispit se svijesti često s njime povezuje i miješa. Ipak, opći je ispit savjesti vrlo različit od ispita svijesti. Ono što sv. Ignacije opisuje kao “ispit savjesti” preispitivanje je vlastitih čîna i izbora u svjetlu zakona čudoređa. Ispit svijesti je ono što katolici čine kad se pripravljaju za primanje sakramenta pomirenja. Također, mnogi kršćani čine takav kratki ispit za vrijeme večernje molitve. Bez sumnje, tijekom vježbi Prvoga tjedna, ohrabrivat ćete vježbatelja da ispituje savjest, kako bi postajao sve svjesniji svoje grešnosti. Obično ispit svijesti pretpostavlja neki oblik ispita savjesti jer ne možemo razmišljati o tomu kako odgovaramo na Božju riječ nismo li pritom svjesni područja koja nisu u skladu sa zakonom ljubavi.

Ispit savjesti obično ne uključuje ispit svijesti. Sv. Ignacije kaže u [32]: “Opći ispit savjesti (služi tomu) da se čovjek očisti i bolje ispovjedi.” Ispit savjesti pita: “U čemu sam danas uvrijedio Gospodina?”22 Svrha je ispita svijesti, naprotiv, da pogledamo i obratimo pozornost na iskustva i pokrete koji se u srcu zbivaju tijekom dana. On pomaže u prepoznavanju onoga što nam Bog otkriva kroz ta iskustva i pokrete. Ispit svijesti pita: “Kamo me Bog danas vodio? Gdje se danas očitovala Božja milost?” Konačna je svrha ispita svijesti živjeti život razlučivanja.

Ispit svijesti, onako kako se obično razumije, počeo se oblikovati s pronicljivim člankom Georgea Aschenbrennera objavljenom 1972. u Review for Religious. On je primijetio da je sv. Ignacije imao naviku takvog promišljanja svojeg iskustva. Pred kraj je života sv. Ignacije rekao da je “kad god bi zaželio, u kojem god trenutku, mogao pronaći Boga.”23 Aschenbrenner je za okosnicu ispita svijesti usvojio okosnicu kojom se u bilješci [43] sv. Ignacije koristio za opći ispit savjesti. Ona može biti korisna za praćenje vježbateljevih unutarnjih reakcija, ali ipak je srž ispita svijesti vještina i umjetnost osvrtanja na svoja unutarnja iskustva tijekom dana, a ne izvanjska njegova okosnica. Osim toga, da bi se otkrili Božji pokreti, u duhovnim vježbama je vještina promišljanja unutarnjih iskustava povezana s pravilima za raspoznavanje duhova te vježbanjem i iskustvom pisanja osvrta i ponavljanja, nego s općim ispitom savjesti iz [43].

Možete vježbatela uvesti u ispit svijesti u nekom trenutku na početku duhovnih vježbi. Ako je prikladno, to može biti i za vrijeme ovog razgovora. Kako se proces duhovnih vježbi nastavlja, nadate se da će vježbatelj usvojiti neke od sljedećih mjerila ispita svijesti, osobito c) i e): a) okosnica b) uključen opći ispit savjesti u ispit svijesti c) stalna težnja da se unutarnje iskustvo promišlja i s psihološkog i s duhovnog stajališta d) dobar način služenja dodatnim uputama

21 Postoje različiti termini koji obilježavaju koncept koji u ovom priručniku nazivam ispitom svijesti. 22 Pretpostavljamo da vježbatelj zna kako da na neki način ispita savjest, no kako možemo primijetiti iz bilješke [19], Ignacije to nije pretpostavio. On je pisao u vrijeme kada često pristupanje sakramentima pomirenja i sv. Pričesti nije bilo uobičajeno, pa je osobe trebalo poučiti temeljima priprave za primanje tih sakramenata. Trebamo li i mi danas podučavati osnovama vjerničkoga života?

Ne zaboravite ovo osnovno načelo vođenja osobe u molitvi: subjektivno se iskustvo ocjenjuje objektivnim životom – “po plodovima ćete ih njihovim prepoznati”. Pratitelj molitve mora razmisliti o onomu na što se ovaj izričaj odnosi. Koje biste čîne ili izvanjske znakove u štovanju, u međusobnom i društvenom ponašanju očekivali u životu vježbatelja, znakove na izvanjskoj razini koji bi upućuvali da on raste u nasljedovanju? Mislim da je neki oblik ispitivanja svijesti jedan od takvih čîna. 23 George A. Aschenbrenner, SJ, “Consciousness Examen”, Review for Religious, sv. 31 (1972.), str. 14-21

31

e) prepoznavanje vlastitih unutarnjih iskustava kao pokreta utjehe ili suhoće i sposobnosti da ove pokrete razlučuje kad god donosi odluke.

Pri kraju razgovora dajte vježbatelju materijal Pete molitvene cjeline. Pod pretpostavkom da

želite da moli nad materijalom kakav je predložen, objasnite mu dvije milosti za koje će moliti: a) prva je razumijevanje, b) druga je duboko povjerenje da Isus, sada uskrsli i živ, ima moć dati prosvjetljenje i jakost koje

vježbatelj treba da bi čuo i slijedio Božji poziv, gdje god i kako god ga Isus zvao.

Naglasite kako razmatranja od a) do d) o Načelu i temelju traže promišljanje. Vježbatelj tu unosi sve svoje sposobnosti uživljavanja i promišljanja kojima bi se inače koristio dok čita pismo osobe koju voli.24 Vi ste bez sumnje vježbatelja ohrabrivali da bude pasivniji u svetopisamskoj molitvi, da sluša i prepusti se. U ovom biste stadiju mogli ohrabriti djelatniji oblik molitve u kojem je više promišljanja: “… Predložio bih vam da prvom dijelu razmatranja pristupite tako usredotočeno kao da čitate vrlo važno pismo osobe koju volite. Pažljivo čitajte materijal i razmišljajte o njemu svojom maštom, umom i srcem. A onda se u drugom dijelu tog razdoblja opustite. Pustite neka se riječi i slike slegnu. Dajte vremena sebi i Bogu da zajedno prožimate slike i misli i steknete osjećaj njihove važnosti. Vaše brižljivo i promišljajuće čitanje nalik je njegovanju loze … Vaše opuštanje je kao prepuštanje kiši da natapa i hrani lozu … Ovo bi molitveno razmišljanje o Načelu i temelju trebalo uspostaviti strukturu za razvojni proces vježbi. To je kao drvena rešetka po kojoj se loza može uspinjati …”

Smisao toga da vježbatelj napiše svoje vlastito tumačenje N&T je da produbi svoje razumijevanje N&T. To će mu razumijevanje biti vrlo važno nakon duhovnih vježbi. Mi ne živimo svoj duhovni život i ne donosimo svoje odluke samo na osnovi duhovnih vježbi, nego i na osnovi vrijednosti koje si često izražavamo kroz načela. Nakon što završe duhovne vježbe, vježbatelju će biti korisno poznavati vrijednosti poput onih koje sadrži N&T: izbor područja na kojem smo najpozvaniji na služenje Bogu, važnost neopredijeljenosti ili duhovne slobode pri izabiranju, sve se stvorene stvari mogu koristiti u onoj mjeri u kojoj se poštuje njihova svrha itd.

I napokon, provedite neko vrijeme upućujući vježbatelja na Uskrslog Gospodina i njegovog Duha, kako stoji u molitvenom tekstu e) i f): “… Kada se sv. Ignacije koristi riječima ‘Gospodina Boga svoga … služi’, kao što to čini u prvoj rečenici N&T [23], on govori o Gospodinu Isusu. Od sâmog početka duhovnih vježbi Vi ste s Uskrslim Isusom. N&T se može činiti teškim, ali ne brinite: Isus je s Vama cijelo vrijeme. Dopustite da Vam Isusov Duh dâ snagu i moć koji su vam potrebni…”

N&T se sastoji od sklopa istina i načela za osnovu ozbiljnog kršćanskog života. On predstavlja stav uma i srca koji proizlazi iz snage iskustva da smo prihvaćeni i ljubljeni. To otvara srce da izrazi ljubav djelima: “Što da uzvratim Gospodinu za sve što mi je učinio?” (Ps 116, 12). Želja za tom snagom koja osobi omogućuje živjeti u skladu s N&T znak je spremnosti za Prvi tjedan duhovnih vježbi.

24 Ova predodžba čitanja pisma osobe koju volimo sadržava sve vidove koji Ignacije podrazumijeva pod “meditiranjem koristeći se trima moćima duše”. Ovo je značenje vrlo različito od onoga koje nam prenose stariji komentatori i koje je ovisilo o razumijevanju Ignacijeva teksta u XIX. stoljeću. Oni su ovu metodu molitve shvaćali kao diskurzivnu metodu koja u sebi ima više čimbenika analitičke vježbe.

32

Razdoblje priprave, čiji je dio N&T, stadij je u kojem se vježbatelj priprema za ulazak u četiri tjedna duhovnih vježbi. Taj stadij može trajati vrlo kratko ili vrlo dugo.25 Neki ga mogu završiti za nekoliko tjedana, kako predviđa ovaj priručnik, a drugima će možda trebati nekoliko mjeseci. Temeljna je milost ovoga stadija iskustvo stvorenja s dubokom osjećajnom svijesti vlastitog osnovnog identiteta kao djeteta Božjeg. To ne može biti tek neko spekulativno uvjerenje. Pravo uvjerenje u vlastiti identitet ljubljenog stvorenja ovisi o brižnom Bogu koji je prisutan SADA, u vrijeme dok raste svijest o tomu da se osobna povijest i Božja prisutnost i djelovanje prožimaju.

“Znat ćete istinu i istina će vas osloboditi” mogao bi biti naslov koji bi govorio kako duhovne vježbe djeluju. No, neke je istine teško prihvatiti i ne možemo ih dubinski prihvatiti, osim ako smo na sigurnom mjestu dok ih upijamo. Svrha razdoblja priprave je osigurati takvo sigurno mjesto da vježbatelj može osjetiti sigurnost kako je sloboda uistinu moguća. Bez te je sigurnosti preteško ili čak nemoguće usvojiti predmet Prvoga tjedna - pali svijet i vlastiti grijeh koji takvom svijetu pridonosi. Tijekom pripremnog stadija, posebno u izražavanju N&T, uspostavlja se određena vizija procesa koji će uslijediti. Cilj prema kojem vježbatelj ide je izvan njegove osobe, on je u budućnosti s Božjom milosti. Taj cilj oblikuje i određuje svojstva cjelokupnog rada. Osim toga, on u sebi sadrži paradoks: tko želi biti duhovno slobodan, mora se odreći vlastita nadzora.26

Duhovna je sloboda cilj cijelog procesa duhovnih vježbi. Sv. Ignacije to izražava na sljedeći način: svrha Duhovnih vježbi je “da čovjek samoga sebe pobijedi i svoj život uredi ne dajući se voditi ni od kakva nagnuća koje bi bilo neuredno.” [21] Izraženo na drugi način, duhovna sloboda postoji u onim trenucima kad je osoba toliko ispunjena ljubavlju prema Bogu da su sve želje srca i osjećaji, misli, odluke i djelovanja koja proizlaze iz takvih želja, usmjerene prema Bogu. Ignacije zna da nije vježbatelj taj koji “pobjeđuje i uređuje”; on zna da je to Božje djelo. Sloboda dolazi od Boga koji daje ljubav i snagu u osobnom odnosu milosti:

«… ipak je u takvim duhovnim vježbama, gdje se ide za upoznavanjem Božje volje, prikladnije i bolje da se sam Stvoritelj i Gospodin očituje svojoj odanoj duši, privijajući je u naručaj svoje ljubavi i hvale i vodeći je onim putem na kojem će mu odsada moći bolje služiti. Stoga neka vođa duhovnih vježbi ne utječe niti se priklanja ni na koju stranu, nego, stojeći poput tezulje, neka pusti da Stvoritelj neposredno saobraća sa svojim stvorenjem, a stvorenje sa svojim Stvoriteljem i Gospodinom» [15].

Ova bilješka sadržava tajnu Božjeg priopćavanja i uloge pratitelja duhovnih vježbi. To

znači da je uloga pratitelja sjediti postrani i razlučivati priopćuje li se vježbatelju netko ili nešto što nije Bog. Neki duhovni pratitelji tumače ovu bilješku kao da se ona odnosi na razdoblje priprave. Ja sam drugačijeg mišljenja: vjerujem da ova bilješka vrijedi samo onda kad je vježbatelj dovoljno otvoren dopustiti Bogu da mu se priopćuje, a to je točka u kojoj je vježbatelj došao do kontemplativnog stava, kada je sebi konačno dopustio prepustiti se Bogu na raspolaganju, kada otajstvo Boga može dotaknuti otajstvo vježbatelja. To je vrijeme da se pratitelj povuče: da gleda, čeka i razlučuje. Od tog trenutka nadalje, pustite neka djeluje dinamika koja se nalazi iza strukture duhovnih vježbi.

25 Peter Faber, jedan od prvih Ignacijevih sljedbenika, proveo je dvije godine u ovom stadiju jer je Ignacije prosudio da Faber nije spreman ući u vježbe. No, kada su Faberove vježbe završile, Ignacije je njegovo iskustvo prosudio izuzetno dubokim. Za Fabera je držao da bi mogao postati važan pratitelj vježbi svoga doba. 26 Ovaj odlomak koji počinje riječima: “Razdoblje je priprave, čiji je dio N&T, …” do kraja sljedećega odlomka koji je obilježen ovom bilješkom, preuzeti je i prilagođeni dio teksta Ruth Barnhause, Journal of Pastoral Care (rujan, 1979.). Mnoge su riječi i izričaji njezini.

33

Koji je vaš stav kao duhovnog pratitelja prije nego se dođe do tog trenutka? Po mojem mišljenju možete se uključiti u zbivanja onoliko koliko je neophodno da vježbatelju pomognete u otvaranju do te mjere. Ponekad ćete poučavati različite metode molitve ili različite načine opuštanja. Ponekad ćete jednostavno neobavezno razgovarati kako biste postigli opušteno ozračje koje vježbatelju pomaže otvoriti se Bogu. Želim reći sljedeće: prije nego se vježbatelj otvori za Božje osobno priopćavanje, možete i trebate ulaziti u dinamiku izravnije, ali kad se to jednom dogodi trebate stajati u sredini kao tezulja ili “biti kao vaga u ravnoteži” (Puhl). Vjerujem da Ignacije u bilješci [15] govori o vježbatelju koji je ušao u dinamiku duhovnih vježbi.

Opasno je predoslovno tumačiti uputstva za pratitelja duhovnih vježbi, kakva je bilješka [15], u slučaju kad vježbatelj nije dopustio Bogu da ga dotakne onakvog kakav jest. Tu opasnost psiholozi zovu “prijenos” (transferencija), a do njega može doći zato što “doslovni” duhovni pratitelj te upute shvaća kao da su primjenjive u svim prilikama, pa postrance čeka dok ne dođe do pokreta. Ne želeći se uplitati u ono što Bog radi, on čeka u nekoj vrsti neangažirane pasivnosti, dok se njegov vježbatelj bori. Za to vrijeme, vježbatelj si u svojim borbama svjesno i nesvjesno pokušava protumačiti zašto njegov duhovni pratitelj stoji postrance i počinje se prema pratitelju odnositi kao prema nekoj osobi koja ga je u prošlosti ugrožavala: učitelju, treneru, roditelju, bratu ili sestri itd. Dogodio se prijelaz (transferencija)! Kada dođe do toga, može se dogoditi da se i pratitelj ulovi u istu zamku te odvrati protuprijenosom (kontratransferencijom)!

Svima nam je poznato kako se i sâmi možemo iznenaditi svojim nepredviđenim neprikladnim reakcijama. Vježbatelj koji ne prima dovoljno ljubavi kod kuće traži tu ljubav od duhovnog pratitelja. Pratitelj koji se osjeća ugroženo svakim izrazom ljutnje ne primjećuje ljutnju koju izražava vježbatelj. Isto tako znamo kako zbog vlastite potrebe da budemo važni, možemo druge slušati s predrasudom. Osim toga, kao pratitelji duhovnih vježbi i nenamjerno možemo pogrešno upotrijebiti svoje vještine ne primjećujući odnos međusobne ovisnosti koji nastaje između nas i vježbatelja. Zato je vrlo važno da budemo svjesni vlastitog stanja utjehe ili bezutješnosti dok slušamo vježbatelja. Pratitelj obično besplodno reagira na vježbatelja kada sâm proživljava bezutješnost. “… misli (a time i tumačenja) što se rađaju iz utjehe protivne (su) mislima koje dolaze od suhoće.”[317]

Kako pratitelj duhovnih vježbi može izbjeći teško zamjetljive prijenose i očite nepovoljne reakcije? Oboje se može izbjeći iskrenim istinskim odnosom. Osobno mislim da bi vježbatelj trebao biti dovoljno osjećajno slobodan da može i odbaciti duhovnog pratitelja. Ako je duhovni pratitelj istinski duhovni pratitelj, a ne glumi tu ulogu, te ako vježbatelj može vidjeti njegove mane, onda će vježbatelj biti dovoljno slobodan da odnos uzme onakvim kakav jest i da mu ne pripisuje čudesna svojstva kojih u njemu nema! Zbog toga bih ja predložio, a to je zasnovano na iskustvu, da duhovni pratitelj bude slobodan ući u iskren i istinski odnos. Prije nego vježbatelj uđe u kontemplativan stav, pratitelj bi trebao biti slobodan da mu pomogne bilo kojom metodom koja bi mogla razviti kontemplativan stav. Nakon što se on razvije, pratitelj bi trebao biti dovoljno slobodan da može biti tezulja u ravnoteži. Duhovni bi pratitelj uvijek trebao pomagati vježbatelju u smjeru slobode i nenavezanosti na njega.

Bilo bi dobro ovdje nabrojati neke od osnovnih slobodâ koje bi vježbatelj mogao iskusiti tijekom ovog stadija: - da uđe u razdoblje priprave za duhovne vježbe - da se u razmatranju koristi maštom - da razgovara o svojim osjećajima s duhovnim pratiteljem - da pusti Boga u one podsvjesne osjećaje koji se nalaze tik ispod površine svjesnoga - koja dolazi od iskustva Božje ljubavi i prihvaćanja - da prizna područja života u kojima mu je potrebna sloboda

34

- koja dolazi sa željom da se duboko upozna grijeh i da se primi oproštenje U kasnijem se stadiju Prvoga tjedna nadate da će vaš vježbatelj biti dovoljno slobodan za prepoznavanje utjecaja svijeta na njegove neuredne navezanosti i, posljedično, na odluke koje donosi. S vremenom možda čak i dobije želju i počne moliti za jednostavniji način života u suradnji s drugima zbog Božjeg kraljevstva. Nadamo se da će vježbatelj postupno ulaziti u spremnost za suočavanje s tim vidovima i dubljim razinama duhovne slobode. Možda ih ne iskusi sve za vrijeme duhovnih vježbi, no svaki koji iskusi ipak je veliki dar Božje ljubavi. Sažetak Posebne napomene:

• nadate se da vježbatelj shvaća važnost toga da postane duhovno slobodan, da je to zaželio i da se rodila potreba za duhovnom slobodom

• nastavite djelovati prema vježbateljevim potrebama • raspravite temu duhovne slobode • ispitajte kako se vježbatelj koristi dodatnim uputama - “načelo sklada” • poučite ga kako da se koristi ispitom svijesti u skladu s njegovom sadašnjom

potrebom • pred kraj razgovora uručite mu materijale Pete molitvene cjeline s ove dvije milosti:

- razumijevanje - koje se može poduprijeti izraženijim udjelom promišljanja u razmatranju - povjerenje u Isusovu moć – koje može poduprijeti svijest o tomu da je Uskrsli Gospodin Isus prisutan od sâmog početka duhovnih vježbi

Općenite napomene:

• Ispit svijesti: - razlikuje se od ispita savjesti - potrebno je puno vremena za usvajanje vještina osvrtanja na vlastita iskustva - povezan je s pravilima za raspoznavanje duhova i s vježbanjem osvrta i ponavljanja - da biste poučili vježbatelja kako ga vršiti:

- možete mu naprosto dati okosnicu modela pravljenja osvrta nadajući se da će on sâm s vremenom razviti tu vještinu; ili - vježbatelja možete postupnije poučavati.

• Razdoblje priprave: - je vrijeme pripreme za duhovne vježbe - uključuje Načelo i temelj - različitoga je trajanja - pomaže da se vježbatelj pripravi za iskustvo stvorenja i iskustvo identiteta ljubljenog djeteta Božjeg

• Duhovna sloboda: - je cilj vježbi - proizlazi iz Božjeg osobnog odnosa s vježbateljem - duhovni pratitelj potpomaže ili odmaže razvijanje duhovne slobode vježbatelja ovisno o tomu koliko pazi na sljedeće:

- Uloga duhovnog pratitelja prije no što se razvije kontemplativan stav je da: - razvije istinski odnos - na svaki način pomogne vježbatelju da se otvori

- Uloga duhovnog pratitelja kad se kontemplativan stav razvio je da: - bude kao tezulja u ravnoteži

- Svaka je razina u procesu kretanja prema duhovnoj slobodi Božji dar.

35

6. poglavlje

Završetak Razdoblja priprave Uvod u Prvi tjedan duhovnih vježbi

Uvod u Šestu molitvenu cjelinu Kratke primjedbe uz N&T

Nešto o izvornom tekstu vježbi

Sada se približavamo posljednjem razgovoru Razdoblja priprave i predstavljamo molitveni materijal Prvoga tjedna. Stoga bi ovaj razgovor trebao među svojim ciljevima uključivati sljedeće: a) slušanje vježbateljevoga molitvenog iskustva Pete molitvene cjeline b) raspravu s vježbateljem o značenju N&T c) razmišljanje s njim o tome što je stvarno naučio u ovom Razdoblju priprave d) odluku o tomu bi li trebalo nastaviti s predloženim obrascem molitve ili nešto promijeniti ili

prilagoditi e) uvod u prvu vježbu Prvoga tjedna Slušanje vježbateljeva iskustva

Dok slušate vježbateljevo iskustvo, obratite pozornost na to kako reagira na N&T. Čini li vam se da ga donekle razumije i poštuje? Ima li želju za takvim načinom života? Poštuje li N&T, mada sâm to i ne primjećuje? Npr. možda kaže: “Tekst sv. Ignacija mi se čini sasvim dosadan, suh i ne nadahnjuje me… ali se slažem s njegovim osnovnim sadržajem. Ja to sigurno ne bih izrazio na način na koji to čini sv. Ignacije. Ali znam da stvarno želim činiti ono što Bog hoće…” Primijetite u takvom načinu izražavanja jednu vrstu otvorenosti, želju! Ovo bi vas moglo dovesti do rasprave o značenju N&T, posebno kada otkrijete kako je odgovorio na pitanja od a) do d) iz Pete molitvene cjeline. Ako vam se čini da odgovara previše općenito, provedite neko vrijeme u razgovoru koji će mu olakšati da bude određen.27 To će mu konačno pomoći da raste u sposobnosti da razumije i donosi ispravne sudove o svojim unutarnjim pokretima. Rasprava o značenju N&T

Ovdje se čini kao da stavljam veći naglasak na razumijevanje nego na iskustvo. Za Ignacija razumijevanje i osjećaji idu skupa. On ne razdvaja znanje od sjećanja, osjećaja i maštanja kao što to činimo mi u svojoj «znanstvenoj» kulturi sklonijoj racionalizmu. U njegovom su vremenu osjećaji i misli bili združeni. Mi ih, nažalost, razdvajamo iako to šteti duhovnosti. U tom pogledu, Ignacije nas poziva na molitvu za “življe ganuće” [62] i za “unutarnju spoznaju” [104]. Oba su ova termina primjeri vrste razumijevanja koja sadrži želje i osjećaje; to su razumijevanja srcem. Nadalje, ako osoba promislom i prosudbom ne zahvati u bît teksta vježbi, zajedno s duhovnim vježbama koje sadrži, može se dogoditi da ostane tek na površini.28 N&T predstavlja sažetak plodova duhovnih vježbi i suhim filozofskim rječnikom koji ne pripada našem dobu29 opisuje ono što se Ignacije nada da će se dogoditi kroz iskustva duhovnih vježbi.

Ako svoje odgovore pripremite koristeći se vlastitim iskustvima za ista pitanja od a) do d), to će vam pomoći da s vježbateljem osobnije i određenije razgovarate o značenju N&T. Pogledajte opće napomene na kraju ovog poglavlja u kojima je sažetak svega što će vam pomoći u ovoj raspravi. 27 Vježbatelji, kao i drugi religiozni ljudi, često govore općenitim kôdom o svojim molitvenim iskustvima, a neki i ne vole biti određeni. Ipak, ovo ne poriče činjenicu da većina vrlo prizemljenih i duhovno zrelih osoba mogu ono što je najdublje u njihovim srcima izraziti jedino simbolima i poredbama. 28 Usporedi Jak 1,23; Mt 13,23; bilješke [2], [22]. 29 Tekst N&T potječe iz vremena kada je Ignacije otišao na studij u Pariz, dva desetljeća nakon što je napisao osnovni dio vježbi.

36

U ovoj raspravi naglasite kontekst donošenja odluka u duhovnim vježbama. Važno je da

vježbatelj uvažava kontekst donošenja odluka, posebno ako je do sada dobro napredovao i ako se čini da će tehnike razlučivanja koristiti i nakon duhovnih vježbi. Međutim, još je važnije da ste vi svjesni konteksta donošenja odluka duhovnih vježbi, tako da budete sposobni primijetiti kako Bog poziva vježbatelja tijekom sljedećih mjeseci.

Razlučivanje u ignacijanskoj duhovnosti podrazumijeva, u prvom redu, donošenje odluka. Vježbatelj uči vještinu korištenja Pravila za raspoznavanje duhova zato da može razlučiti ispravne odluke o svom životu unutar duhovnih vježbi i izvan njih; i to male i velike odluke, kako u osobnom tako i u društvenom životu. U ignacijanskoj duhovnosti, razlučivanje prvenstveno znači odgovorno odlučivanje s Bogom [230], [231].

Tijekom ovog razgovora obratite pozornost na to je li vježbatelj iskusio Isusovu prisutnost o kojoj se govori u razmatranjima e) i f) Pete molitvene cjeline. Je li svjestan da je Isus, uskrsli Gospodin, s njim na njegovom molitvenom putu? Je li svjestan da je Isusov Duh taj koji mu daje milost koju traži tako što ga vodi kroz potrebno prosvjetljenje i snagu do dara duhovne slobode? Isusova moć koja je sada u nama na djelu može učiniti nemjerljivo više nego što možemo tražiti ili zamisliti (Ef 3,20)! Promišljanje spoznaja stečenih u Razdoblju priprave

Kako se ovaj pripremni stadij bliži kraju, dobro će biti da neko vrijeme provedete u zajedničkom promišljanju onoga što je vježbatelj naučio i iskusio proteklih tjedana:

- “U čemu ste napredovali tijekom ovih nekoliko tjedana? Što ste naučili o molitvi, o sebi, o Bogu? Koje ste ključne milosti dobili? Od onoga što vam je Bog pokazao, što ne biste željeli izgubiti iz vida kroz daljnji tijek duhovnih vježbi? …”

Kroz takva se promišljanja nadate da će vježbatelj “tražiti kao svoje pravo” i “posjedovati” darove koje je dobio u ovo vrijeme, da će zamjećivati svoja iskustva kako ga Bog voli kao stvorenje koje je stvorio i posebno da će iz iskustva znati kako da ne nastoji svojim snagama nego da pusti Boga da radi u njemu. Odluka o tome kako nastaviti

Sigurno ste se u tijeku proteklih nekoliko tjedana pitali je li vježbatelj spreman ući u Prvi tjedan. U teoriji, vježbatelj je spreman onda kada pokazuje znakove koje smo ranije naznačili. Kao što smo rekli, neki od uvodnih znakova su dovoljni. Moguće je, međutim, da je vježbatelj dobro započeo i da se počinje prepuštati Bogu u molitvi, ali vam se čini kako bi mu dobro došlo još neko vrijeme da bi bio spreman. Ako je tako, možete:

- odgoditi ulazak u Prvi tjedan za tjedan dana i zamoliti vježbatelja da moli nad nekim tekstovima iz proteklih pet molitvenih cjelina ili - uvesti Prvi tjedan samo sa Svetim pismom. Uzmite neke svetopisamske tekstove iz dodatnih čitanja Šeste molitvene cjeline.

S druge strane, možda ćete primijetiti da će vježbatelj trebati pa i veći dio godine za Razdoblje

priprave. I u tom slučaju možete razmisliti o tomu da vježbatelj obavi vježbe. Trebat će vam neki obrasci molitve da mu pomognete usredotočiti se i naučiti izražavati svoja iskustva. Zbog toga biste mogli nastaviti predlažući mu većinu molitvenih cjelina iz ovog priručnika. Predložena struktura će pomoći i vama i njemu da ostanete u kontekstu duhovnog vodstva. Osim toga, mnogi mu dijelovi vježbi mogu pomoći. Ako ćete ih koristiti na ovaj način, upamtite da se “služite duhovnim vježbama da biste pripremili svog vježbatelja za duhovne vježbe”. Molitvene materijale ćete na nekim mjestima trebati više, a na drugima manje prilagođavati vježbatelju.

37

Često ovakav vježbatelj mnoge milosti Duhovnih vježbi primi u kasnijim stadijima. Tako bi u Trećemu tjednu mogao primiti milosti koje nije bio spreman primiti ranije.

Ako vježbatelj još uči usredotočiti se i jasno izreći svoja molitvena iskustva, dobro pazite da za sada očekujete samo to. Primijetite li da su vaša očekivanja prevelika za vježbatelja, smanjite ih! Tijekom vođenja ovakvog vježbatelja, bez sumnje ćete se trebati suočiti sa svojim skrivenim neurednim pobudama koje “kvare” vašu ulogu u vježbateljevim vježbama – ulogu pomagača.

Bilješka [18] ukazuje na načelo koje u duhovnim vježbama vrijedi prema bilješkama [19] i [20]. Naime, tekstovi duhovnih vježbi se u pojedinačnim vježbama trebaju prilagoditi sposobnostima vježbatelja. Na primjer, vježbatelj koji je toliko tjeskoban ili ima toliko negativnu sliku o sebi da ne može nadići razmišljanje o grijehu i okusiti nadu i radost zbog Božjeg praštanja, neće moći “lako podnijeti” molitvu nad doslovnim tekstovima Prvoga tjedna. Štoviše, možda ćete prosuditi kako bi bilo bolje da mu uopće ne predložite razmatranje nad doslovnim tekstovima Prvoga tjedna, već samo nad njihovim prilagođenim oblikom ili čak samo nad Svetim pismom. Mogli bi vam pomoći sljedeći savjeti: a) A Contemporary Reading Davida Flemminga iz Draw Me Into Your Friendship30 b) Prilagođen tekst iz moje knjige Orientations, sv. 1 (promijenjen i napisan u drugom

gramatičkom rodu) sličniji je izričaju kakav je u tekstu sâmih duhovnih vježbi od prilagođenog teksta u Flemmingovom A Contemporary Reading. Taj sam tekst pripremao s mišlju da će mnogi vježbatelji ostati u stadiju iscjeljenja31 u većem dijelu duhovnih vježbi, a može se upotrijebiti u Prvom tjednu i donijeti mnogo ploda.

c) Svetopisamske teme iz knjige Orientations, sv. 1, poglavlje Putevima čišćenja, imaju isti obrazac kao teme iz Prvoga tjedna, i mogu se koristiti u cijelosti.

d) Zatrebate li mnogo blaži pristup u Prvomu tjednu, koristit će vam sljedeće teme iz Orientations, sv.1:

- umjesto materijala Šeste molitvene cjeline koristite “Bog nam želi oprostiti”, - umjesto materijala Sedme molitvene cjeline koristite “Isus nas želi osobno spasiti”, - umjesto materijala Osme molitvene cjeline koristite “Rast spoznaje da mi je potrebno

iscjeljenje u mom životu” i/ili “Iscjeljenje pamćenja pojedinca”, - umjesto materijala Devete molitvene cjeline koristite “Zahvalna svijest o tome da mi je Bog

do ovog trenutka pokazao toliko ljubavi i milosrđa”.

Prije nego odlučite prilagoditi vježbe Prvoga tjedna, s poštovanjem prema vježbateljevim potrebama, dobro promislite postoji li koja osobna predrasuda koja je mogla proisteći iz vlastitih nekadašnjih borbi u korištenju doslovnog teksta vježbi. Ne projicirajte na vježbatelja vlastite potrebe i strahove jer biste mu mogli stati na put stjecanja dubljega iskustva. Uvođenje u Prvu vježbu Prvoga tjedna

Toliko o mogućim prilagodbama koje bi mogle biti prikladne za Prvoga tjedna. Sada nastavljam s pretpostavkom da ćete predložiti doslovni tekst Prvoga tjedna vježbi i nudim neke prijedloge uz uvođenje Prve vježbe.

Promotrite kako je sastavljena Šesta molitvena cjelina. Počinje s tekstovima a) i b) o Božjoj ljubavi i milosrđu da bi se stvorilo okruženje za sva razmatranja Prvog tjedna. Svetopisamski tekst f) opisuje logičnu posljedicu i smjer u kojem se kreće grijeh koji Isus nije dotaknuo svojom spasiteljskom ljubavi. Okruženje je zaštićujuća i trajna Božja ljubav koja nas sada spašava od 30 David L. Flemin.g, Draw Me Into Your Friendship (St. Louis: Institute of Jesuit Sources, 1996.). Njegovo suvremeno čitanje može se koristiti i zasebno. 31 Pogledajte 24. i 30. poglavlje ovoga priručnika, kao i glosar.

38

inercije grijeha unutar naše okoline i naših života. Ovdje su neke primjedbe koje biste s tim u vezi mogli dati: - “Sada ćemo u molitvi razmatrati grijeh i našu trajnu potrebu za Isusovom opraštajućom i

oslobađajućom milosti. Molitveni materijal ove cjeline nastavlja graditi okružje ljubavi, kao što možete primijetiti u razmatranjima a) i b). Posljednja vježba, za razmatranje f), je o odvojenosti pakla, a ovdje je stoga da biste postali svjesniji “od čega nas Bog spašava”. Razmatranja c), d) i e) zamišljena su tako da vam pomognu da budete svjesni kako ste dio ljudske obitelji i pridonosite zlom stanju. Izbori drugih su imali utjecaja na Vas, a Vaši se izbori odražavaju na druge: bilo dobri bilo zli…”

- “Kada molite, koristite doslovan tekst vježbi, ali mogli biste koristiti takvu i takvu prilagodbu materijala u pripremi razmatranja da se lakše nosite sa starinskim jezikom…”

- “Kad uđete u molitvu, priberite se; to jest, dopustite različitim vidovima svoga bića da dođu na površinu, a ovdje naročito dopustite da Vas zahvati osjećaj uhvaćenosti u stupicu ili sputanosti, vid progonstva, osjećaja otuđenosti. Slika kojom se služi ova vježba slika je duha ili srca u tamnici. To je slika Vašega pravog bitka kojim upravlja i kojega nadzire Vaš ne-pravi bitak ili bitak kojega je svezala neka neprijateljska sila. To je vrsta iskustva koje sv. Pavao bilježi u sedmom poglavlju Poslanice Rimljanima. Sada možda nećete shvatiti zašto Vas ova vježba poziva da budete toga svjesni. Kasnije ćete shvatiti. To je slika unutarnje bespomoćnosti. Uđite u molitvu kao da ste neka bespomoćna osoba …”

- “Obratite pozornost na to za koju milost molite. To je vrsta zbunjujuće nelagode pred tolikom ljubavi. Isto tako obratite pozornost na razgovor. Jako je važno da uđete u razgovor s Isusom na križu o svojim unutarnjim osjećajima i mislima. Neka On Vama izrekne svoje osjećaje i misli!…”

- “Tijekom razmatranja c), d) i e), od vas se traži da uspoređujete. Važno je da se zaista oraspoložite čineći što Ignacije savjetuje; to jest, usporedite jedan neuredan čîn anđela s mnogim svojim neurednim čînima. Usporedite njihov čîn oholosti s time na kakve ste sve načine Vi oholi32 ili s načinima na koje skrivate kakvi ste doista, kako biste bili prihvaćeni ili ostvarili bolje mjesto za sebe. Ova vas vježba potiče na uspoređivanje jednog njihovog grijeha sa mnogim svojim grijesima. Za ovo je često od veće pomoći korištenje koncepta «grešnih ili neurednih čîna», ili ponašanja, iza kojih stoji strah od onog što jesmo ili potreba da budemo prihvaćeni…”

Kratki osvrt na N&T s obzirom na svrhu rasprave za vrijeme susreta s vježbateljem

Poželjno je vježbatelju iznijeti nekoliko općih stvari o odnosu N&T prema vježbama u cjelini dok mu uvodite N&T ili dok slušate njegovo molitveno iskustvo o toj temi. Ta mu objašnjenja postavljaju temelj za kasnije razumijevanje da je ignacijanska duhovnost duhovnost izbora. Možda u sljedećem tekstu pronađete neke ideje za svoje primjedbe! Hvala, štovanje i služba:

To su različiti slojevi osjećajnog iskustva da nas Bog ljubi. Oni proizlaze iz stvarno doživljene prisutnosti Božjeg Duha u našem srcu (Lk 1,46; Rim 5,5). Božja ljubav za nas i Božja milost ne ovise o našoj hvali, štovanju i službi.

32 Ignacije je pisao sa stajališta muškarca. Tipični grijeh muškaraca je ponos. U našoj, zapadnjačkoj kulturi, donedavno je tipični ženski grijeh bio “skrivanje” s pridruženim strahom od priznavanja i izražavanja svoje prave osobnosti. Na teoretskoj i logičnoj razini, ovo je skrivanje vjerojatno oblik ponosa pomiješan sa strahom i nerazmjernom potrebom da se bude prihvaćen. No, gledajući s osjećajne strane, to nije tako. S vježbateljicama koje nisu u dodiru sa svojom pravom osobnosti, usporedba s “ponosom” mogla bi voditi u veću unutarnju zarobljenost. Pogledajte Susan Nelson Dunfee, “The Sin of Hiding: A Femin.ist Critique of Reinhold Niebuhr’s Account of the Sin of Pride”, Soundings, sv. 65, br. 3 (1982.).

39

Bog, naš Gospodin: Ovo se odnosi na Isusu, Gospodina.33 Uskrsli Gospodin Isus, naš Krist, prisutan je od sâmog početka vježbi.

Služba:

Za Ignacija je Isusovo služenje promicanje Očevoga kraljevstva. Ovo ne može biti odvojeno od suradnje s drugima u očuvanju darova naše planete i u dijeljenju sredstava za pravedniji svijet.

Sve druge stvari:

Ovdje Ignacije misli sve i svaka stvar koja nije Bog i nije moj pravi «ja»: darovi, zdravlje, načini molitve, tijelo, društvo, ograničenja, korištenje benzina, planiranje osiguranja, obrazovanje, televizija, žitarice, hrana, posao, slika o sebi, novac, kapitalizam, politička filozofija, knjige, crkvene prakse, druga karijera, dom, dobrovoljni rad, donacije, brojnost članova obitelji, način odgoja djece itd.

Da mu budu od pomoći:

Ovo zvuči kao vrlo utilitaristička, «Isus i ja» duhovnost koja ne pridaje važnost drugima, neposrednoj okolini kao i okolini koju čini čitav svemir i buduće generacije. U nekoj je ranijoj kulturi utilitaristički stav prema svijetu možda bio prikladniji. Međutim, kao što znamo iz naše međusobne ovisnosti unutar «globalnog sela», u korištenju stvorenih stvari moramo imati u vidu i njihov odnos s drugima i sa svim stvorenim. Trebamo se sjetiti da je sâm svemir prvenstveno otkrivenje Božje volje nama. Daljnja miniranja, sječa prašuma koja uništava okoliš naše planete, ne mogu biti u skladu s hvaljenjem i služenjem Gospodinu. Nije u skladu s Isusovim Duhom podržavati institucije koje su nepravedne prema drugima. Sve stvorenje dar je Trojstva, tri božanske osobe, koji odražava Njihovu želju da se daju svim članovima ljudske obitelji. Preko tih darova mi u ljudskoj obitelji za uzvrat dijelimo svoje živote s Bogom.

Toliko koliko:

Naš odnos sa stvorenim svijetom može biti takav da škodi stvorenjima i iskrivljuje naše usmjerenje i cilj. Takav naš odnos prema stvorenom svijetu je neuredan. Stvorene stvari, nekoć darovi, mogu tako postati zapreke - idoli i hrana naše pohlepe i destruktivnosti. Ako su naši odnosi sa stvorenim svijetom poremećeni, i naši su izbori koji proizlaze iz takvih odnosa poremećeni. Na primjer, neuredna navezanost na položaj ili sigurnost priječit će nas u odabiru rizičnijeg posla koji bi mogao biti prikladniji za promicanje Božjega kraljevstva. Dakle, strukture koje se razvijaju iz takvih izbora neće biti u skladu s Božjim željama za nas.

Neopredijeljen:

Biti neopredijeljen znači biti odijeljen, slobodan-od i u uravnoteženom odnosu s utjecajima koji na nas imaju upliva “sada i ovdje”, a koji bi se mogli uplesti u donošenje “ispravnih i dobrih”34 izbora [175]. Ne možemo biti neopredijeljeni kada jednom znamo što Bog za nas želi.

33 Ignacijeve slike i jezik kojim govori o Bogu i Isusu imaju korijene u njegovim dvorskim danima i feudalnoj kulturi kao što se lako može vidjeti iz naslova “Božansko Veličanstvo”. Ovakav jezik možemo zamijeniti jezikom bližim biblijskom. Naslov “Gospodin” iz vježbi, a koji također potječe iz feudalne kulture, podsjeća na biblijski naslov “Gospodin”, kao u “Isus je Gospodin”. 34 Ovaj izričaj potječe iz Puhlova prijevoda.

40

Potrebno je da se učinimo: Ovih nekoliko riječi bi nas moglo odvesti na krivi put jer sve što mi možemo učiniti jest da se držimo “kao da” smo neopredijeljeni ili slobodni. Iskustvo prave unutarnje slobode je Božji dar. Nadate se da će u vježbama doći trenutak kada će vježbatelj postati dovoljno slobodan da otkrije Božje želje za sebe. Duhovna je sloboda svrha našeg duhovnog traženja kroz čitav život. No, ona se može doživjeti i u nekom određenom trenutku. Takva je trenutačna sloboda neposredni cilj duhovnih vježbi.35 Nadalje, što smo otvoreniji za primanje toga dara, to slobodniji postajemo u svom svakodnevnom životu.

Izabirući “ono više”:

“Ono više” znači da želimo više od tek donošenja čudorednih izbora u našim životima. Ta je želja razlog zbog kojeg vježbatelji ulaze u duhovne vježbe (bilješke [19] i [20]). Ta je sloboda - sloboda da se izabere posao, služba, način života koji idu iznad prosječnog i doprinose većem dobru. Na primjer, bolničar koji je udovac sa starijom djecom i posjeduje izvršne i poslovne vještine, u duhovnim vježbama dolazi do toga da čini izbor između dvije mogućnosti: a) da provede neko vrijeme u izbjegličkom logoru pomažući potrebitima ili b) da pristupi izvršnoj podružnici organizacije Crvenog križa izvan zemlje Obje su mogućnosti dobre, za obje doživljava da su u skladu s Božjim željama za njega. Nakon što je podrobno ispitao dostupne mu činjenice i molio nad svim prijepornim točkama, otkriva da je, u svjetlu događaja iz Isusova života, druga mogućnost za njega “ono više”. Tako bi u dugoročnom smislu pomogao više ljudi jer mu to mjesto otvara mogućnost utjecanja na promjene u strukturama. To bi mu ujedno omogućilo da potpunije shvati što znači biti Isusov nasljedovatelj.36

Što učiniti kad nastupi bezutješnost ili osjećajna uznemirenost

Ponekad se prema bezutješnosti praktičnije i korisnije odnositi kao da se radi o osjećajnoj uznemirenosti. Vježbatelj je možda ušao u duhovne vježbe s tek donesenom odlukom velike važnosti. Iako se ta odluka još mogla promijeniti, on se već odlučio. Ali kad se suočio s N&T, uznemirio se jer će možda morati još jednom proći kroz cijelu muku donošenja odluke. Taj strah može biti utemeljen. Bog ga možda zaista poziva da ponovo promisli svoju odluku u kontekstu duhovne slobode. U takvom slučaju morate odrediti što znači njegova reakcija. Savjetnici psihoterapeuti često pitaju: “Odakle dolazi reakcija?”, a isto biste trebali i vi kao duhovni pratitelj. Ponajprije ta reakcija može proizlaziti iz nesigurnosti; možda osoba toliko sumnja u sebe da je i najmanja naznaka krivog izbora baca u očaj. Ako je tako, ohrabrite vježbatelja da ostane pri prvobitnoj odluci i da moli za slobodu većeg povjerenja u sebe, za slobodu od panike i da može nastaviti s duhovnim vježbama. S druge strane, Bog ga možda poziva da promijeni prvotnu odluku. Ako vam se čini da je to slučaj, bit će korisno moliti za tu slobodu i to u kojem god razmatranju postane svjestan neuredne navezanosti na svoju prvobitnu odluku [16]. No postoji i treća mogućnost: da su u vježbatelju spregnute prve dvije mogućnosti. U tom slučaju bi bilo bolje pustiti ga da izgovori svoje strahove i ohrabriti ga kao što biste učinili u prvom slučaju. Neka se kasnije suoči s Božjim pozivom, on obično ponovo iziđe na površinu. 35 Teoretski, ovo se prima nakon molitve o Tri stupnja poniznosti. Čini li se vježbatelj takve naravi i prirođene velikodušnosti da želi biti otvoren za ovaj dar? 36 To uključuje da vježbatelj u nekom trenutku vježbi osjeti takvu ljubav za Isusa da ga poželi nasljedovati do točke da bude spreman obgrliti onakvu odbačenost kakvu je iskusio Isus [97], [98], [147], [167]. Ova vrsta ljubavi sažeta je u Dvadesetoj molitvenoj cjelini u molitvi naslovljenoj “Pratiti Isusa izbliza”.

41

Druga se mogućnost javlja u vježbatelja koji ima dobru sliku o sebi i samosvjestan je. Prva i treća mogućnost javljaju se u vježbatelja čije je samopouzdanje tako nisko da njegove tjeskobe i panika mogu utjecati na njegova molitvena iskustva i kroz dva ili tri mjeseca. Tehnički su sve tri mogućnosti primjeri bezutješnosti. U ovom ranom stadiju duhovnih vježbi bilo bi bolje da se samo prema drugom slučaju odnosi kao prema bezutješnosti, a prema prvom i trećem kao prema tek osjećajnoj uznemirenosti. Za vježbatelja iz prvog slučaja bi se osjećajna uznemirenost kasnije mogla pokazati kao način preko kojega će priznati svoju potrebu da vjeruje svojim vlastitim unutarnjim iskustvima.37 Kod vježbatelja trećeg slučaja, bezutješnost izazova izaći će vjerojatno na površinu kad naraste u samopouzdanju koje izlazi iz Božje ljubavi koja liječi i oprašta. Koristiti, ili ne, doslovan tekst iz knjižice Duhovne vježbe Zašto bi pratitelj tražio od vježbatelja da koristi doslovan tekst vježbi umjesto suvremene preoblike teksta ili samo Svetog pisma? Zar vježbatelj ne može primiti jednako duboko iskustvo iz prilagođenih preoblika? Sa stajališta ovoga priručnika odgovor pretpostavlja da koristite vježbe kao sredstvo formacije. Isto se tako pretpostavlja da vježbatelj prihvaća sâm sebe i ima potencijala za vodstvo u nadi da će koristiti vježbe kao sredstvo služenja drugima. Doslovan tekst daleko je obuhvatniji od većine prilagođenih preoblika. On prisiljava vježbatelja da si osvijesti svoj vlastiti praktični sustav vjerovanja dok se bori da shvati Ignacijeve simbole otkrivanja. Na primjer, njegova borba da shvati treću točku Prve vježbe može mu pomoći da shvati kako on nije nikada doista vjerovao u vječnu odijeljenost kao moguću posljedicu svoga grijeha! Taj nedostatak vjere predstavlja moguću zapreku za iskustvo Isusova praštanja i spasenja. Doduše, svrha izvornoga teksta vježbi nije očitovanje teologije kakvom vježbatelj zapravo raspolaže. Duhovne vježbe su napisane u kulturi čiji se svjetonazor razlikovao od našega. Taj je svjetonazor bio zajednički svim potencijalnim vježbateljima u Ignacijevo doba. Oni su vjerojatno razumjeli i razmišljali o grijehu, svijetu, Bogu, raju, paklu, duhovima, dječjim pripovijestima, crkvi, kršćanima, nekršćanima, i autoritetu na isti način kao Ignacije. Iako se uvijek podrazumijevalo da se tekst prilagođava vježbatelju, idiom u kojem su vježbe pisane bio je zajednički pratitelju i vježbatelju. Nije bilo potrebno prevođenje iz kulture u kulturu, iz prošlosti u sadašnjost, iz statičnog u razvojni svjetonazor, iz hijerarhijske isključivosti u dogovornu uključivost onako kako je to sada potrebno. I pratitelj duhovnih vježbi i vježbatelj govorili su istim jezikom o svojim vjerskim iskustvima. Zato je pratitelj uz molitveni materijal trebao dati samo kratke upute [2]. Naše je vrijeme drugačije. Tla na kojima stoje vježbatelji tek se malom površinom preklapaju, čak i unutar iste kršćanske denominacije. Danas svaka tradicija pokazuje množinu svjetonazora. Neki suvremeni tekst koji odgovara jednom vježbatelju možda će trebati prevesti prije nego bude odgovarao drugome! Možda mi i koristimo isti vjerski rječnik, ali riječi za nas nose različita značenja. Neke prilagođene preoblike vježbi koriste takve općenite izričaje koje će različite osobe prihvatiti bez pitanja, iako one sâme raspolažu različitim pojmovnim i praktičnim teologijama. Time što prisiljava i pratitelja i vježbatelja da raspravljaju o njegovom značenju, doslovan tekst može postati sredstvo po kojem će se oni pozabaviti svojim stvarnim sustavima vjerovanja jer može:

37 Vježbatelj mora razviti sposobnost da bude u vezi s vlastitim osjećajima i da im vjeruje, namjerava li naučiti razlučivati i ovisiti o unutarnjim nukanjima Duha.

42

- izvući na površinu njihova stvarna vjerovanja koja utječu na ono što primaju u molitvi; - biti im teološki izazov; - potaknuti ih da razmisle o svojim svjetonazorima; - pomoći im da razviju zajednički jezik kojim će razgovarati o unutarnjim iskustvima Nadalje, sâmo Sveto pismo, nezavisno od doslovnoga teksta, nije tako usredotočeno na teme o kojima se ovdje radi. Gdje u Svetom Pismu možete naći takve usporedbe na kakve Ignacije upućuje vježbatelja u Prvoj vježbi? Gdje u Svetom Pismu možete naći tekst koji je tako usredotočen kao točke u vježbi Tri vrste ljudi? Nastavnici će vam reći da učenici i studenti često ne shvate bît gradiva ako ono ne zahtijeva osobni napor učenika odnosno studenta, kako god jasno učiteljevo izlaganje bilo. Čini se da oni učinkovitije stječu uvid i razumiju bît kada se moraju mučiti s gradivom. Zar ne bi moglo to načelo vrijediti i kada se vježbatelje upoznaje s konceptima i tehničkim rječnikom vježbi? Za vježbatelja koji je obrazovan, ima potencijala za vodstvo i koji se dobro oraspoložio, Ignacijev tekst može postati oruđe duhovnoga vodstva i razlučivanja. Nakon što završe duhovne vježbe, njegova upoznatost s doslovnim tekstom pomoći će mu da razmišlja o svojim vlastitim osobnim iskustvima prema tradicionalno prihvaćenom i općenitijem vjerskom jeziku i da ih možda i razumije. Tako će njegova različita iskustva za vrijeme duhovnih vježbi biti ne samo “dobra iskustva” koja razumije na nekakav općeniti način, otprilike shvaćajući što bi ona “mogla” značiti, već će biti određena točnim imenom kao iskustvo neopredijeljenosti, neuredne navezanosti, poziva, bezutješnosti, utjehe itd. Kasnije, kada se susretne s drugim vjerskim iskustvima u sebi ili u drugima, ovo će mu korištenje doslovnoga teksta biti oruđe kojim će razmišljati o takvim iskustvima, priznavati ih ili ne, odnosno donositi sud o njima. Također, onim vježbateljima koji žele razviti svoje vještine služenja na profesionalniji način i u raznolikim okružjima, doslovan će tekst poslužiti kao zajednički okvir koji pruža osnovni jedinstveni jezik za izmjenjivanje i razumijevanje duhovnih iskustava i za proces donošenja odluka koji provodi grupa osoba i koje se tiču zajednice.

43

Sažetak Posebne napomene:

• provjerite vježbateljev stupanj uvažavanja N&T • raspravite i svjedočite o nekim pojedinačnim neizbježnim posljedicama N&T:

- govorite o donošenju odluke - govorite o prisutnosti i moći uskrsloga Isusa kroz cijele duhovne vježbe

• razmislite o onome što je naučeno u Razdoblju priprave i pomozite vježbatelju da to primijeti

• razmišljanja u vezi s korištenjem molitvenog materijala Prvoga tjedna: - ući ili ne u Prvi tjedan, prilagoditi tekst ili ne, odgoditi ulazak u Prvi tjedan na tjedan

dana, prilagoditi se tako da vježbatelju predložite samo svetopisamski tekst, nastaviti dalje sa stavom svojstvenim Razdoblju priprave?

• Uvedite Šestu molitvenu cjelinu, obraćajući pozornost na: Općenite napomene:

• N&T izražava cilj vježbi kao cjeline • glavni koncepti: Isus je i Uskrsli i Gospodin; naš životni cilj je da idemo prema ispravnim

odnosima sa svim stvorenim; “ono više”; sloboda i nenavezanost; služenje • razmišljanja o tome kako se postaviti kad vježbatelj reagira uznemireno na N&T u vezi s

odlukama koje je već donio: a) ako je nesiguran, samo ga ohrabrite i odnosite se prema tomu kao da je

riječ tek o osjećajnoj uznemirenosti b) ako ga “vuče” da promijeni odluku, molite za slobodu [16]; c) ako je i nesiguran, a i “vuče”ga da promijeni odluku, razgovarajte o tome,

slijedite pristup kao u a), i čekajte priliku u kojoj će se isto “odvlačenje“ ponoviti kasnije

• korištenje doslovnoga teksta: - omogućuje bolje usredotočenje - izbacuje na površinu stvarno stanje teoloških spoznaja kojima vježbatelj raspolaže - stvara zajedničko tlo koje:

- daje okvir za razumijevanje razlučivanja u pluralističkom društvu, a koje ujedno ostaje u dodiru s tradicijom; - je postupak koji će u budućnosti koristiti za donošenje odluka kao pojedinci ili kao dio grupe

44

O, Gospodine, mi smo takva stvorenja

bespomoćna i ovisna usred slojeva površnosti

… mi opstojimo … svaka misao tako nevidljivo ovisna

o tvojoj milosti

trenutak za trenutkom uhvaćeni u vlastitu smrtnost

mesa i kostiju; kao na pola ludi zatvorenici

koji se hvataju rešetaka u potrazi za slobodom …

- O, Gospodine, mi smo takva stvorenja –

mrtvačka ponjava teško pada i obavija srca

koja čeznu govoriti s tobom i pratiti tvoje želje.

opterećeni i u ognju,

naše duše stenju od napora da dotaknu da podijele

da nađu da spoznaju jednu jedinu nît tvoga čista božanstva

jedan tihi poljubac svetoga daha.

- O, Gospodine, mi smo takva stvorenja –

bespomoćna i ovisna, posve

zaljubljena u tebe posižemo za time da okusimo

tvoju bezdanu srž.

primi nas, o, Bože, Majko Oče Sveti

prenesi nas onkraj staza čovječnosti, drži nas, miluj nas

svojim pogledom koji u nas upireš … podastrte u prostoj poniznosti

uzdišemo …

- O, Gospodine, mi smo takva stvorenja –

Ruth McLean

45

Prvi tjedan duhovnih vježbi

Sljedeća tri poglavlja, zajedno s dijelom 6. poglavlja, iznose način vođenja vježbatelja kroz Prvi tjedan duhovnih vježbi prema bilješci [19]. Kada bi pratitelj duhovnih vježbi vjerno slijedio upute, ovaj bi stadij trajao mjesec dana. Međutim, kao što ćete i nadalje primjećivati, ove stranice ocrtavaju prilagodljiv pristup, a ne krutu formulu. Zato se sadržaj ovih stranica može primjenjivati kroz duže ili kraće vremensko razdoblje. One bi trebale biti kao mijeh harmonike koji se može rastegnuti ili skupiti već prema osjećaju i potrebi glazbe koju sviramo. Bog mi je pokazao nešto malo veličine lješnjaka na mom dlanu, okruglo kao loptica. Pogledao sam to okom mašte i pomislio: “Što bi to moglo biti?” I razumio: “To je sve što je stvoreno.” Divio sam se što je to opstalo, jer mi se činilo tako malenim da bi se moglo skršiti i nestati. U misli mi je došao odgovor: “To opstoji i uvijek će opstojati jer Bog to voli.” I sve stvari opstoje kroz ljubav Božju.

U toj sam maloj stvari vidio tri istine: prvo, da ju je Bog stvorio; drugo, da je Bog ljubi; treće, da se Bog o njoj brine.

Što je Bog doista, On koji je stvoritelj, čuvar, koji ljubi? Ne nalazim riječi. Jer dok ne postanem jedno s Bogom, neću naći počinka niti mira. Nikad to neću spoznati dok me ne bude držao tako blizu sebe da između nas ništa ne ostane.

iz “Otkrivenja Božanske ljubavi” (Julian od Norwicha)

46

7. poglavlje

Neka opća zapažanja

Slušanje početka Prvoga tjedna Opća dinamika Prvoga tjedna

Uvođenje Sedme molitvene cjeline Drugom vježbom Prije nego pročitate prijedloge za sljedeći razgovor, bilo bi dobro da se ponovo upoznate s bilješkama [6], [7], [8], [9], [12], [13], [14], [16], [17], kao i s prvom skupinom pravila za raspoznavanje duhova [313] - [327]. Te će bilješke i pravila postati dio vaše “kutije s alatom” za razlučivanje i koristit ćete ih do kraja duhovnih vježbi. Kad ih jednom prihvatite, shvatite i počnete koristiti, pomoći će vam da shvatite zašto razlučujete i donosite sudove kakve donosite. To će vam pomoći da rastete u vještini i umjetnosti duhovnog vodstva. Obratite pozornost na to da za prvu skupinu pravila za raspoznavanje duhova piše kako je pogodnija za Prvi tjedan [313]. Pretpostavlja se da se ta pravila koriste kao prilagodljive smjernice. Kao i sve druge smjernice, možete se naći i u prilici kada one uopće neće biti prikladne. Možda će vam biti dovoljno zdravo razumsko razmišljanje: osoba koja često zaspi moleći možda nije u bezutješnosti već je umorna ili pati od bolesti spavanja!38

Prva se skupina pravila ne odnosi toliko na Prvi tjedan koliko na vježbatelja koji se u ovom trenutku u životu nalazi u ne baš profinjenom razdoblju duhovnog rasta. To znači da se ove smjernice mogu koristiti cijelo vrijeme duhovnih vježbi i tijekom cijeloga života. Druga skupina pravila možda uopće neće biti potrebna. Čak i kada druga skupina bude primjerenija, može se koristiti prva skupina; kao i obrnuto. Kada bismo drugačije mislili, to bi značilo da ljudski život shvaćamo vrlo statično. Obratite pozornost na to da je prva skupina namijenjena vježbateljima koji “odlučno napreduju u čišćenju duše od grijeha, a u službi Boga, našega Gospodina” [315]; to jest dobrim osobama koje žele rasti u Božjoj ljubavi i služenju.39 One se još bore s mnogim neurednim navezanostima i očitim napastima i navikama koje ometaju njihovo nasljedovanje Isusa [9] - kušani su mišljenjem drugih, strahom ili teškim borbama, željom za položajem i sl.40 Prva je skupina pravila često potrebna u svim razdobljima duhovnih vježbi i kasnije, tijekom cijeloga života. Prvo poslušajte iskustvo vježbatelja u glavnim crtama, a tek onda slušajte o pojedinostima: “Što se događalo u Vašem molitvenom iskustvu prošloga tjedna? …”41 Vježbateljev bi vam odgovor 38 “Ako pliva kao patka, kvače kao patka, leti kao patka, nazovi to patkom!” (Hvala Josephu McArdleu, SJ za ovu!) “Ne češi tamo gdje ne svrbi!” (Hvala Johnu Haleyu za ovu!) 39 Ovo nisu vježbatelji onoga tipa o kojima govori bilješka [314], a koji vrlo budno paze na to griješe li ili ne. Iskušenja osoba na koje se odnosi bilješka [314] su “ozbiljnija” od onih koje Ignacije naziva jačima i očitijima u bilješci [9]. 40 Ono što nam obično znači jače i očitije iskušenje nije istovjetno onomu što Ignacije misli kada kaže “jače”. Pročitajte ponovno bilješku [9] i obratite pozornost na primjere koje navodi. Ne radi se o iskušenjima da se pronevjeri, ubije, zlostavlja, bludniči, uskraćuje blagostanje drugima ili sl. Pogledajte 29. poglavlje ovoga priručnika “Pravila za raspoznavanje duhova”. 41 Nadamo se da će nakon nekoliko razgovora i kako Duhovne vježbe napreduju, vježbatelj postati sposoban kronološkim redom izraziti što mu se događa u molitvenom iskustvu. To postaje sve važnije kako ulazi u Drugi tjedan jer ta vježba, koliko vježbatelju toliko i vama, nudi način kojim ćete poštivati pokrete duhova koji su važni za proces donošenja odluke. Duhovni pokreti nisu naprosto reakcije koje se zbivaju u trenu. Duhovne i psihološke reakcije se razvijaju, postaju zrelije ili se vraćaju na to kakve su bile ranije, nose sve više značenja. Vrlo često vježbatelji govore više o ishodu pokreta (svojim zaključcima, njihovom razmišljanju nakon što se pokret dogodio!) nego o

47

na tako općenito pitanje mogao priskrbiti podatke koje tražite i bez postavljanja mnogih pitanja. Jasno, vaša pitanja ne smiju zvučati kao saslušanje. No, trebate otkriti nešto od sljedećeg:

Kakvo je bilo njegovo osjećajno uvažavanje konteksta Božjeg milosrđa i zaštite? Je li ga mučio strah? Koje je bilo njegovo opće raspoloženje prošloga tjedna, u razmatranjima i izvan njih? Je li uspijevao biti vjeran vremenu koje je odredio za razmatranje? Je li bio u utjesi ili u bezutješnosti?

To su neka od pitanja u vezi s Prvim tjednom kao cjelinom. Vaša je ključna uloga dok slušate vježbatelja da osvjetljavate ili ističete njegova iskustva dok ih iznosi, tako da on primijeti što se u njima događa. Ako se pred vježbateljem još niste koristili tehničkim terminima utjehe i bezutješnosti, ne činite to ni sada. Koristite se riječima kao što su ugoda/neugoda, značajno/beznačajno, lagano/teško, ima nečeg ovdje/nema ničeg ovdje, lakoća/borba, itd. Ako vaš vježbatelj ima teškoća s ulaskom u razmatranjima Prvoga tjedna, riječi kojima opisujete njegova nutarnja iskustva nisu toliko važne koliko to da otkrijete što se nalazi iza tih teškoća. Nakon što poslušate vježbateljevo općenito iskustvo Prvoga tjedna, pod pretpostavkom da je doista učinio određen pomak, krenite s pitanjima koja se podrobnije dotiču sadržaja Prve vježbe: “Pogledajmo Prvu vježbu pobliže. Kako Vam se činila? …” ili “Pogledajmo Vaša molitvena iskustva kako su se događala iz dana u dan. Što se zbivalo u Vašem srcu?…” ili “Čini li Vam se da dobivate milost Prve vježbe?…” Ovakvim podrobnijim pitanjima pokušavate otkriti nešto od sljedećega: - Je li vježbatelj molio za milost? Čini li mu se da dobiva milost stida i čuđenja? Ako da: kako

doživljava taj dar? Ako ne: zašto ne? - Je li vježbatelj nastavio izražavati svoje prave osjećaje i donositi Bogu pravoga sebe? - Je li pokušao slijediti išta od uputa sv. Ignacija? Koja ga je od tri točke pogodila? Kako je

reagirao? - Kako je tekao razgovor: je li govorio Isusu ili s Isusom? Ako nije govorio s Isusom (tj,

dopuštajući Isusu da govori njemu): zašto nije? - Je li zamislio Isusa na križu pred sobom ili je pobjegao od tog osobnog susreta koristeći se

raspelom ili slikom? Dakako, ovih vidova ćete biti svjesni, ali se njima nećete služiti da biste vježbatelja saslušavali! Možda se pitate: “Zašto toliko paziti na strukturu, na točno korištenje Ignacijevog teksta? Je li to doista važno?”. Prisjećajući se pretpostavke da je vježbatelj postigao kontemplativan stav ili da je duboko dirnut Božjom ljubavlju, u ovom je razdoblju središte vaših pitanja za razlučivanje je li on doista obavljao razmatranja ([12], [13]). Kada prepoznate da ih je doista obavljao, možete se povući i stati “poput tezulje” kao što kaže Ignacije [15]. Tada središte vašeg razlučivanja postaje to je li vježbatelj u utjesi ili bezutješnosti. Kad vježbatelj obavlja vježbe i napreduje u istinskoj utjesi, vi ćete imati malo posla u službi pratitelja duhovnih vježbi jer će se Bog vježbatelju izravnije očitovati [15] i raspolagati njime [5]. Kad je vježbatelj u bezutješnosti, imat ćete više posla: pitat ćete se što to može značiti.42 Ako vježbatelj još razvija pravo raspoloženje za obavljanje duhovnih vježbi, a za to se koristi tekstom vježbi, vaš će pristup biti onakav kakav opisuje prvih šest poglavlja ovoga priručnika kao i 31. sâmom pokretu. Vježbatelji će vam obično najprije reći ono što oni drže najvažnijim iskustvom, a vrlo malo pozornosti posvetiti onom što se dogodilo prije i kasnije. Drugi će vas vježbatelj opet izvijestiti samo o nedavnim iskustvima i trebat će mu prilično dugo da primijeti koji je unutarnji pokret do njih doveo. 42 Iskustvo bezutješnosti može nositi različita značenja kao što nam govore primjeri iz bilježaka [7], [10], [13], [16], [322], [327] itd.

48

poglavlje, “Rani stadiji u duhovnom vodstvu”. U toj ćete prilici činiti sve što možete da poučite, ohrabrite, slušate promišljajući što čujete, razgovarate, ispravljate slike o Bogu, pomažete mu da primijeti, itd., a sve zato da mu pomognete doći do kontemplativnog stava. Možda ćete to morati činiti kroz dugo razdoblje, strpljivo i blago! Stoga, možda nijedna od upravo navedenih stvari koje se tiču podrobnosti vježbateljevih molitvenih iskustava neće biti važna! Pred kraj ovoga razgovora uvedite Sedmu molitvenu cjelinu. Tu ćete za sljedeći tjedan dati dvije različite vježbe, naime Drugu i Treću vježbu, od kojih potonja dolazi u danu f). Vježbatelju samo naznačite kada treba obavljati Treću vježbu i recite mu da ćete mu je objasniti sljedeći tjedan. Nema potrebe da je dalje objašnjavate. Ona je u ovom tjednu zato da vježbatelju omogućite da se njome probno pozabavi prije nego što mu je objasnite. Tako će biti i s drugim točkama u narednim tjednima. Učenje ima veći učinak kad za njim učenik osjeti potrebu! Većina će se vaših primjedbi odnositi na Drugu vježbu. Evo kako je možete predstaviti: a) “Pogledajmo zajedno ovu Drugu vježbu. (Iščitajte je zajedno.) Obratite pozornost na to kako

Vas ova vježba navodi da pogledate Vašu osobnu povijest grijeha. Prošli ste tjedan u molitvi razmišljali o tome kako nas Bog spašava od grešnih prilika u kojima smo svi rođeni. Zlo koje doživljavamo prisutno je u ljudskoj obitelji, našoj okolini i našem odnosu prema njoj. Kroz svoj život mi pridonosimo povećanju zla. Grešne se strukture i okružje pokvarenosti stalno na svima nama odražavaju. S druge strane, mi griješimo protiv drugih i doprinosimo tim grešnim strukturama. Sada ste pozvani da priznate i donesete pred Božju opraštajuću ljubav sâmoga sebe sa svojom vlastitom neurednom ili grešnom povijesti …”

b) “Pogledajte milost. Nastavite moliti za stid i zbunjenost kao u Prvoj vježbi, ali sada molite određenije: za tugu, čak i suze. Ignacije misli ono što piše. Molite za suze, ne suze zbog slike o sebi koju ne možete ostvariti, nego suze jer ste razapeli Isusa na križ, baš kao i ja! Tražite ih i dopustite Bogu da Vam ih dâ. To je milost, a ne nešto što možete silom postići; to nije nešto površno ili sentimentalno. Upamtite da su važniji darovi suzâ srca koje ćete duboko osjetiti …”

c) “Možda ćete biti potaknuti nastaviti razgovor s Isusom na križu…” d) “Od pet točaka koje Ignacije daje u ovoj vježbi, prva je vrlo važna. Pogledajmo je. To je

pregled svih osobnih grijeha … Prisjetite se svih grijeha svoga života, gledajući od godine do godine, ili od tjedna do tjedna, itd. Ovo zvuči kao četvrti korak programa u 12 koraka koji provode “Anonimni alkoholičari” ili kao ispit savjesti u nekim kršćanskim tradicijama. Ako mislite da je sada vrijeme da napravite iscrpan popis grijeha,43 onda to i učinite kao dio ove vježbe. Sjetite se da to činite s Bogom koji je ljubav, a ne s nekom osobom koja hoće izvesti na čisto svaki pa i najmanji račun. U ovu vježbu idemo s Uskrslim Gospodinom. Molite ga da Vas povede za ruku kroz Vaša sjećanja gledajući sad ovo, sad ono. Dopustite neka uspomene isplivaju na površinu kao mjehurići zraka u vodi. Dopustite sjećanjima neka pokrenu druga sjećanja. Govorite Isusu o njima, razgovarajte s njim, pokušajte bar donekle shvatiti veličinu grijeha svoje prošlosti. U mnogim stvarima mi jesmo naša prošlost; slomljena i grešna područja naših životâ često ostaju u nama. Ona utječu na naše izbore sada, a i u budućnosti će utjecati. Sjetite se grešnih događaja svoje prošlosti do pojedinosti. Pogledajte osobe koje su bile uključene. Poslušajte što govore. Na primjer, možete pogledati kako ste varali u špekulanju u osnovnoj školi… pogledajte kako ste to odlučili učiniti… pogledajte špekule… budite s djecom s kojom ste se igrali… razgovarajte s njima u mašti… pokušajte pronaći zlo koje je u tom događaju u zametku… razgovarajte s Isusom o tome i molite ga za dar iskrene žalosti…”

e) “Kako razmatrate ove vježbe, postajat ćete sve svjesniji veličine grijeha u svom životu i kako oni nastavljaju utjecati na Vaše odluke i izbore. Oni su dio Vas, tj. stvarni dio Vaše osobne

43 Rimokatolici će ovo željeti učiniti kao pripravu za životnu ispovijed.

49

okoline koji nosite sa sobom. Zato, kako ulazite u svaku pojedinu vježbu, saberite sve što Vam Bog otkriva. Na primjer, mogli biste započeti sutrašnju vježbu sa slikom sebe zatočenog u tamnici kojom ste se koristili u prošloj molitvenoj cjelini. Ali sada uključite i onaj osjećaj vlastite malenosti koji ste doživjeli prošli ponedjeljak ili onu neprimjerenu srdžbu koju ste osjetili prema trgovcu u petak. Uđite u molitvu zatočeni i maleni…i s neprimjerenom srdžbom u petak… Budite sve to s Gospodinom… To je Vaša istina dok ulazite u molitvu… Vaša istina je i to da ste voljeni čak i u vašoj zatočenosti i malenosti i kada nenadano planete…”

f) “Moleći s ovim različitim vježbama Prvoga tjedna, vjerojatno ćete otkriti kako se jedna vježba stapa s drugom. Isto ćete tako uvidjeti da ćete morati prenositi nedovršeni posao iz jedne vježbe u drugu…”

Primjedbe koje se odnose općenito na Prvi tjedan Kao što smo ranije spomenuli, jednom kad osjetite da vježbatelj obavlja vježbe što vjernije može, vaša se uloga mijenja. Sada vi kao pratitelj duhovnih vježbi ostajete po strani, prepuštajući Bogu da otkriva i da se priopćuje [15]. Ako vaš vježbatelj dopušta unutarnje pokrete i ako je i dalje u utjesi, imat ćete vrlo malo posla. Veći će vam izazov biti praćenje vježbateljeve duhovne bezutješnosti. U toj se prilici prisjetite primjedbi koje sam dao u 3. poglavlju. Tamo sam razložio važnost slušanja s promišljanjem kako bi se vježbatelja potaklo na izražavanje svojih pravih osjećaja Bogu, te da je to naročito prikladno kada vježbateljeva molitva pokazuje početne znakove otpora. Obično je bezutješnost ishod ili simptom otpora. To ne znači da je bezutješnost loša, a utjeha dobra. Bog se priopćuje i poučava o svojoj bîti i o svojem odnosu s nama kroz obje vrste iskustava. Međutim, u bezutješnosti će se vježbatelj lakše obeshrabriti, donijeti neprimjerenu odluku, osjećati lažnu krivnju itd. Postoji jedno iskustvo bezutješnosti koje je često dio iskustva i dara praštanja za koje vježbatelj moli. To je iskustvo bespomoćnosti, odvojenosti i nemoći. Ono je često povezano s darovima tuge i suza koji se pojavljuju. Uglavnom, ubrzo nakon toga slijedi iskustvo Isusove opraštajuće ljubavi. Suočeni s takvom pojavom bezutješnosti, možete: - ohrabriti vjernost molitvi [13] - podsjetiti vježbatelja da će uskoro ponovno ući u utjehu i kako mora vjerovati i strpljivo

čekati [321] - ponovo rasplamsati njegovu vjeru da je Bog prisutan iako skriven [320] - slušati i pritom se nježno osvrtati na njegove osjećaje, shvaćajući ono što se podrazumijeva ili

je izraženo s oklijevanjem - ohrabriti ga na izražavanje tih osjećaja Bogu - ohrabriti ga da ode Isusu kao Spasitelju: “Gospodine Isuse Kriste, Sine Boga Živoga, smiluj

se meni grešniku.”

Dva dinamička modela Prvoga tjedna Kad bismo htjeli nacrtati tlorise različitih iskustava Prvoga tjedna u obliku modela, oni bi izgledali otprilike kao modeli koje ćemo sada opisati. To su dva uopćena uzorka s kojima se većina vježbatelja susretne prije nego dođu do kraja Prvog tjedna. Možda možete prepoznati jedan od ovih uzoraka na osnovu svojega iskustva iz Prvoga tjedna duhovnih vježbi. Ovi se modeli dinamike temelje na sažimanju različitih načina na koje vježbatelji dožive Prvi tjedan. Ipak, ove pojave uopće ne moraju biti prisutne i vježbatelj se možda razvija prema svojim jedinstvenim trenutnim potrebama, a ne nužno prema dinamičkom modelu procesa.

50

Tečan, valovit pokret. Prvi model dinamike “tipičnoga” iskustva Prvoga tjedna prikazan je kao tečan pokret koji se razvije poput vala.44 Ovim se modelom prikazuje krug bezutješnosti do kakvog obično dolazi. Često mu prethodi suhoća koja prikriva negativne osjećaje: ljutnju, povrijeđenost, neprijateljske osjećaje, bijes, prijezir, bol, itd., a koji se pojave kao reakcija na molitveni materijal. Psiha se udaljava od tih neželjenih osjećaja. U borbi koja slijedi vježbatelj često doživljava osjećaj bespomoćnosti i odijeljenosti. A odmah zatim postaje duboko svjestan da iz toga stanja ne može sâm izići. U toj svijesti doživljava učinke zla u svom životu. To je duboko osjećajna spoznaja grijeha koju traži u Trećoj vježbi. Zajedno s tim iskustvom i svijesti često se pojavi: - neko prosvjetljenje u vezi s naravi načina na koji surađuje sa zlom, - svijest o svojoj potrebi za Isusom kao osobnim Spasiteljem, - iskustvo Božje opraštajuće ljubavi. Jedrenjak koji prolazi kroz oluje. Drugi model dinamike “tipičnog” iskustva Prvoga tjedna predstavljen je jedrenjakom koji nailazi na niz oluja, te iz svakog tog susreta izlazi s određenim stupnjem odlučnosti. Ovaj bismo model mogli nazvati dijalektičkim jer je nalik protuslovlju teze i antiteze koje se opetovano kreću prema sintezi. Ovaj model prikazuje iskustva Prvoga tjedna koja se teže mogu pratiti promatramo li ih kroz prizmu jedne teme koja se razvija, za razliku od iskustava kakva se javljaju u prethodnom modelu. Do njega često dolazi kad se pratitelj duhovnih vježbi prema vježbatelju koristi pristupom izvana prema unutra.45

Taj se pristup sastoji u tomu da pratitelj predloži molitvene materijale Prvoga tjedna, a zatim čeka vježbateljeve reakcije i odgovor na predloženi materijal. Vježbatelj reagira i odgovara sad na ovo sad na ono, tražeći milost za koju moli, čekajući na prosvjetljenje koje će doći u Božje vrijeme. Na početku, vježbateljeva iskustva pokazuju malo smisla:

“Prva mi je vježba jako strana.”, “Druga vježba ima previše materijala.”, “Treća vježba je previše mehanička.”, “Četvrta vježba je vrlo slična Trećoj.”, “Peta vježba je nevjerojatna!” Vrlo malo od ovoga ima smisla. Vježbatelj nije uspostavio odnos s molitvenim materijalom. Vidljiva je zbrka i ljutnja što je pred njega stavljeno da moli nad takvim negativnim stvarima! Zna da je griješio, ali on nije “tako loš”! Vježbatelj ne razumije ili mu nije lako uspostaviti odnos s ovim materijalom. I do kraja Sedme i Osme molitvene cjeline, nešto se važno zbilo. Pojavljuje se neko strpljivo čekanje i nagovještaji mogućnosti da se uspostavi veza s molitvenim materijalom. Tu se počinju pojavljivati jedna ili druga milost za koju vježbatelj moli. Malo po malo pojavljuje se sve dublja tuga ili sve jasnije prosvjetljenje, sad bljesak slobode ili uvid, sad stid, pa osjećaj bespomoćnosti. Kroz svaki od ovih “olujnih” pokreta, kako vježbateljeva sljepoća nestaje, on sve jasnije vidi kako se pojavljuju milosti Prvoga tjedna:

Milost, kako sladak joj zvuk, koja je spasila bijednika kakav sam ja! Jednom bijah izgubljen, a sad sam pronađen, Bijah slijep, a sada vidim.46

44 William A. Barry, SJ “The Experience of the First and Second Weeks of the Spiritual Exercises”, Review for Religious, sv. 32 (1973.), str. 102-109. O istom modelu, ali u kontekstu ciklusa obraćenja, pogledajte dio naslovljen “Tijekom Prvoga tjedna vježbi” u 32. poglavlju ovoga priručnika (Dio B, posebna knjiga). 45 Pogledajte 30. poglavlje, “Različita gledišta u razumijevanju i korištenju vježbi” (Dio B, posebna knjiga). 46 Doslovan prepjev s engleskog jezika izvornoga teksta pjesme “Milost”.

51

Bezutješnost može voditi do prisnijeg susreta s Bogom Iz ova se dva modela lako može razumjeti kako bezutješnost često prethodi bliskijem susretu s Bogom. Bezutješnost često ukazuje na vježbateljevo odbijanje da ga Isus spasi. Ona je često u sprezi s podsvjesnim i pogrešnim uvjerenjem koje je naslijedila svaka osoba: naime, da mora sâma sebe “srediti” prije no što dopusti da bude voljena ili dobije oproštenje! Stoga, pratitelj mora naučiti da ne spašava vježbatelja od ovog iskustva. Mudro je u ophođenju s vježbateljem ohrabrivati ga prema bilješkama [7] i [8], čekajući pritom da on svoja iskustva bezutješnosti riješi s Bogom. Ako vježbatelju treba još malo pomoći, objasnite mu tri uzroka bezutješnosti iz bilješke [322]. Time povećavate njegovu svijest o tomu da proživljava bezutješnost i da treba biti strpljiv. U kasnijem bi razgovoru moglo biti prikladno s vježbateljem raspraviti moguća značenja bezutješnosti. Nakon toga bi on za vrijeme razmatranja mogao zajedno s Bogom otkriti njezino značenje i čekati na Božje prosvjetljenje u vezi s tim. Uvijek treba dati prednost iskustvu zajedničkog rada vježbatelja i Boga pred vašom aktivnom pomoći. Iz takvih iskustava vježbatelj puno dublje uči [2] i ovakvo mu duboko osjećajno razumijevanje pomaže da sâm prepoznaje iskustva bezutješnosti i s njima se uhvati u koštac. U ovom ćete razgovoru možda, a u drugima tijekom vježbi sigurno, morati aktivnije pomoći vježbatelju u otkrivanju značenja bezutješnosti. Često ćete to postići tako što ćete pomoći izlučiti ono što se krije iza bezutješnosti, a onda ga ohrabriti da djeluje protiv bezutješnosti i da strpljivo ustraje ([13], [319], [321]). Kad budete pokušavali otkriti značenje bezutješnosti, sjetite se da ne tražite objašnjenje koje je vama smisleno, nego značenje u kojem vježbatelj vidi smisao; drugim riječima, ono gledište koje odgovara njegovoj, a ne vašoj predstavi značenja. Na primjer, vi možete doživjeti njegovu borbu kao nesposobnost da dopusti Isusu da mu oprosti. To je presuda i prosudba koja odgovara vašem osobnom razumijevanju, ali kako razgovor ide dalje, vi polako shvaćate da to razumijevanje ne odgovara značenju iskustva kako ga on doživljava: kao “strah da povjeruje Isusu”. Za njega, dakle, bezutješnost znači “strah da povjeruje Isusu”. Jednom kada dokuči što se možda krije iza bezutješnosti, može dalje s njom postupati prema bilješkama [319] - [321]. Uloga pratitelja duhovnih vježbi je ta da vježbatelju uvijek pomaže da pronađe svoje vlastito značenje. Pratitelji duhovnih vježbi i duhovni vođe ne moraju točno znati što se događa u vježbateljevom iskustvu. Njihova je uloga da prepoznaju zna li vježbatelj što se događa!47

47 Hvala Petinu Romallu, SJ koji je 1969. sa mnom podijelio ovaj plodan i koristan uvid.

52

Slika 1: Prvi dinamički model “tipičnog” iskustva Prvoga tjedna

53

Slika 2: Drugi dinamički model iskustva Prvoga tjedna

54

Tipični problemi koji se pojavljuju u Prvomu tjednu

Mnogi vježbatelji uđu u Prvi tjedan bez stvarnog uvjerenja da u njima postoji osobno zlo i njegove posljedice. Ne sviđaju im se neka njihova ponašanja i ograničenosti. Često se osjećaju neprihvaćenima i nevrijednima i ne sviđa im se to što su razdražljivi i što prosuđuju druge. No, ipak ne razumiju da su grijeh i zlo dijelovi takvoga stanja. Većina bi vježbatelja priznala i vjeruje da grijeh i zlo općenito postoje u društvu. No, u vlastitim životima oni možda još uvijek trpe zbog proživljenog nasilja iz prošlosti. Često se u blizini njihova mjesta stanovanja događa zločin, nasilje, vlada droga ili pohlepa itd. Tek su nešto dalje od njega ljudi u ratovima, a nepravde se čine širom svijeta. On razumije da takvi događaji proizlaze iz nacionalnog ponosa, želje za bogatstvom i zaštitom gospodarskih sustava. Možda osjeća neku vrstu krivnje jer “je njemu tako dobro” dok drugima nije. Vjerojatno bi sve to stavio pod nazivnik zla ili grijeha, ali ne svojih osobnih grijeha. On zapravo “ne vjeruje” da je osobno odgovoran i za kakvo stvarno zlo. Iz toga proizlazi da on ne vjeruje kako je doista sposoban odbiti Božju ljubav na bîtan način. Za to postoje brojni razlozi: a) U klasicističkom svjetonazoru, posebno prije ranih šezdesetih godina XX. stoljeća, kršćani su

učili da je grijeh nešto što se čini ili ne čini na jasan i očit način. b) U to se vrijeme toliko naglašavalo nedolično seksualno ponašanje da se njega razumijevalo

kao ključni oblik nemorala. Sljedeći su po redu bili: pijanstvo i srdžba. c) Počeli smo neprikladno ponašanje pripisivati isključivo psihološkim uzrocima; npr.,

razdražljivost nedostatku komunikacijskih vještina, natjecateljski duh podsvjesnoj potrebi za prihvaćenošću itd.

d) Općeprihvaćeni vjerski rječnik obezvrijedio je i učinio nejasnom svijest o tome što je grešno jer je ljudske ograničenosti nazivao slabostima, a slabosti grijesima.

e) Donedavna nas je znanost navodila na uvjerenje kako se zlâ, a po tomu i grijesi, mogu popraviti dovoljnom količinom istraživanja.

f) Naši su se “osobni” životi odvojili od naših “javnih” života. Mi smatramo da naši osobni grijesi pripadaju našem osobnom životu. U javnom krugu posla i drugih institucionaliziranih djelatnosti prepoznajemo grijeh u drugima, u grupama ili u sustavu koji nadvisuju naš osobni život. Kada promatramo sebe u javnom okviru, o sebi ne razmišljamo kao o grešnicima. Za potrebe javnoga života često mijenjamo svoje vrijednosne sustave jednako kao što odijevamo različitu odjeću za različite zgode: poslovnu za poslovne djelatnosti, večernju za večernja zbivanja, sportsku za rekreacijske aktivnosti.

g) Popularni mediji grijeh i zlo prikazuju uobičajenima i kao da zapravo nemaju težine48, a u isto se vrijeme prenaglašavaju naša idealistička očekivanja da budemo posve cjeloviti i da sve što jesmo, i činimo, bude svrhovito.

Nevjera u postojanje grijeha koja je ukotvljena u našoj kulturi na različite načine utječe na reagiranje na molitveni materijal Prvoga tjedna. To je sigurno slučaj kod velikodušnog vježbatelja koji je zabrinut zbog toga što se ne može sjetiti niti jednog grijeha nad kojim bi molio. Neki drugi vježbatelj ne može shvatiti dublji vid grijeha jer daje preveliku važnost svojim prošlim iskustvima neuredne seksualnosti. Trećega je u prošlosti toliko pogodio neki njegov grijeh, grijeh druge osobe protiv njega, neka rana, nemoć za praštanje ili što slično, da te negativne osjećaje, lažnu 48 Obezvrjeđuje se na mnogo različitih razina: humorom, ponavljanjem vijesti, razgovornim emisijama koje otkrivaju osobne ljudske svjetove, trač-rubrikama itd. S druge strane, mediji su jednako tako izgradili i stav koji očekuje pravedno ponašanje osoba u javnom životu.

55

krivnju ili osjećaj nevrijednosti ne uspijeva nadići. Zbog toga u molitvi ne može razmišljati o grijehu u različitim područjima svog života. Većina ljudi koji ulaze u Prvi tjedan ne shvaća da je zlo zapravo otajstveno i neshvatljivo. To je istina čak i kod ljudi koji u Prvi tjedan ulaze s puno svjesne krivnje. Isus kaže da mi više volimo tamu (Iv 3,19). Zlo nas zasljepljuje da ne vidimo njegov značaj. Zašto mi tako teško prelazimo preko ranih traumatičnih iskustava? Godinama potiskujemo bolne stvari, godinama zadržavamo negativne osjećaje koji onda provale na neočekivane načine. Zbog čega moramo uvidjeti kako nama još uvijek upravlja nešto što se davno dogodilo i to unatoč svim naporima da se oslobodimo moći tog događaja? Potiskujemo sjećanja, izbjegavamo ih, čak i ne primjećujemo profinjene tehnike kojima se koristimo kako ne bismo priznali što nam je u srcu. Otajstvo pokvarenosti je na djelu čak i onda kada ga ne možemo jasno vidjeti niti ga nazvati pravim imenom! Grijeh nam može otkriti samo Bog i to je istina duhovne teologije. Mi ga sâmi često tek naslutimo. Pratitelj duhovnih vježbi često primijeti bljesak grijeha u vježbatelju, ali ne više od bljeska. Samo Bog može vježbatelju otkriti grijeh na takav način da se ovaj oslobodi njegovog utjecaja na svoje životne izbore. Međutim, pratitelj duhovnih vježbi može vježbatelja upraviti u dobrom smjeru pomoću nekih od sljedećih savjeta: - “Možda biste mogli razmisliti kako su “griješili protiv Vas” i kako to utječe na Vaše ponašanje

prema drugima…” - “Nemojte previše razmišljati o svojem lošem seksualnom ponašanju. Ima i drugih zala u

našim životima, često puno značajnijih…” - “Radije istražujte područja koja nazivate manama nego da tražite grijehe koje ste namjerno

učinili ili ono što ste namjerno propustili učiniti! Mogli biste zamoliti supruga ili djecu da sastave popis Vaših mana koje možda imate. To bi moglo biti zanimljivo! Kako Vas drugi vide? Koje su dvije ili tri Vaše osobine koje stvarno smetaju i zabrinjavaju druge?…”

- “Možda biste trebali moliti za oslobođenje od ogorčenosti. Čini mi se da se od nje ne uspijevate odijeliti!…”

- “Možda Vam je najprije potrebna snaga da oprostite sebi. Možda biste mogli moliti za taj dar cijeli sljedeći tjedan…”

- “Ignacija toliko ne zanima pokazati Vam da ste Vi veliki grešnik koliko želi da uvidite kakav ste grešnik mogli biti da Vas Bog toliko ne voli!…”

- “Zašto su se veliki sveci uvijek smatrali velikim grešnicima? Pitam se jesu li pretjerivali. Ili je li to bila stvar kulture kao što mi u svojoj kulturi psihologiziramo grijeh…”

- “U Novom Zavjetu, Isusu je bilo lakše s preljubnicima nego s farizejima. Farizeji su bili dobri ljudi; oni su i puni kreposti. Ali Isus se prema njima ponašao kao da su veći grešnici nego preljubnici! Što vi mislite, jesu li i bili?…”

Kod gotovo svakog vježbatelja je dobro, gdje god se u vježbi spominje “grijeh”, radije koristiti riječi ili izraze kao što su “poremećaj ponašanja”, “neurednost”, “grešnost”, “postupanje protiv Božjih želja”, “uzmicanje pred zlom”, itd. Takve riječi vježbatelju više znače nego riječ “grijeh”. One označuju ono što u njemu ostaje još dugo nakon što je primio oproštenje za grijeh. Neuredne će sklonosti nastaviti utjecati na njegove odluke čak i kad dobije slobodu da ne griješi. Ako se Bogu svidi, otkrit će mu i pojedinačna područja koja bi se mogla nazvati grijesima. Bez Božje milosti, takvi bi osjećaji jačinom svojeg unutarnjeg prodora, odnosno svojom unutarnjom inercijom, dušu mogli odvesti u vječnu propast. Bili bismo trenutno izgubljeni da nema Božje ljubavi kroz cijeli naš život! Toliko smo ovisni o Bogu! Ove primjedbe proizlaze iz pretpostavke da se vježbatelj nalazi “u stanju grijeha” prije nego doživi milosti Prvoga tjedna, te da treba učiniti pomak iz osobnog stanja odijeljenosti od Božje

56

ljubavi do “stanja milosti”. Ali u stvarnosti to nije uvijek tako. Dapače, većina je vježbatelja već u stanju Božje ljubavi - stanju “posvećujuće milosti”. Međutim, pretpostavljamo da će tijekom iskustva Prvoga tjedna iz stanja milosti prijeći u iskustvo milosti koju već posjeduju - od življenja u Božjoj ljubavi do iskustva Božje ljubavi. Isto tako, pretpostavljam da pratitelj duhovnih vježbi može oraspoložiti vježbatelja za ovu “dodanu milost” koristeći se istim molitvenim materijalima kao da želi oraspoložiti vježbatelja za ono obraćenje kojim se prelazi iz stanja grijeha u stanje milosti! Nadamo se da će vježbatelj u duhovnim vježbama primiti tu dodatnu milost kao ishod razmatranja Prvoga tjedna. Nadamo se da će po toj dodanoj milosti polučiti takvu slobodu od posljedica grijeha u njihovom životu da neuredne sklonosti neće utjecati na izbore koje će vjerojatno činiti u sljedećih šest mjeseci.

57

Sažetak Posebne napomene:

• pogledajte bilješke [1] - [17] i prvu skupinu pravila za raspoznavanje duhova [313] - [327].

• provjerite slijedi li doista vježbatelj uputstva • obratite pozornost na to kako se odnosi prema grijehu:

- je li u utjesi ili bezutješnosti? - ima li pravu ili iskrivljenu sliku o grijehu? - izbjegava li samopromatranje ili je previše udubljen u sebe? • počnite vježbatelja upućivati u određivanje područja u kojem je potrebno ponavljanje • potaknite nadu i samosvijest • obratite pozornost na to pojavljuje li se milost za koju moli • uvedite Sedmu molitvenu cjelinu:

- objasnite novu milost - naznačite mu kako da moli Prvu točku Druge vježbe tako da se služi

sjećanjem i maštom i razlučite ovakvu molitvu od ispita svijesti

Općenite napomene: • važno je osvrnuti se na osjećaje koji se nalaze iza vježbateljeva otpora • uopćeni uzorci iskustava Prvoga tjedna:

- vježbatelj možda uopće neće imati molitvenih iskustava - to su načini da se shvati dinamika koja je jedinstvena u svakog pojedinog

vježbatelja • bezutješnost bespomoćnosti često prethodi milostima Prvoga tjedna:

- vježbatelji koji idu prema iskustvu bespomoćnosti najprije nailaze na suhoću iza koje se mogu kriti negativni osjećaji

- uzrok osjećaja bespomoćnosti može biti nespremnost da se dopusti Isusu da nas spasi

- na neki način uključuje umiranje i uskrsnuće - budući da vježbatelj ponekad ne shvaća sve što se događa, možda će projicirati

sebe na pratitelja duhovnih vježbi - ponekad je potrebno izdvojiti problem koji se krije iza bezutješnosti ili suhoće - pratitelj duhovnih vježbi potiče vježbatelja da sâm potraži te probleme

• pratitelj duhovnih vježbi vježbatelju pomaže da on sâm pronađe vlastita značenja, a ne pridaje svoje značenje vježbateljevim molitvenim iskustvima

• tipične prepreke za molitvu u Prvomu tjednu: - kulturološka nevjera u postojanje grijeha kao osobne odgovornosti - nemogućnost sjetiti se osobnih grijeha - traumatično iskustvo iz prošlosti priječi daljnje otkrivanje, čak i u drugim

područjima života - grijeh je otajstvo - naša nemoć da shvatimo grijeh dio je otajstva zla - samo Bog može otkriti grijeh

• pratitelj duhovnih vježbi može pomoći: - usredotočiti vježbatelja na neko područje koje će ga otvoriti za prosvjetljenje - ohrabriti vježbatelja da se više usredotoči na neuredna ponašanja ili stavove

nego na grijehe • vježbatelj se iz stanja bivanja u odnosu s Bogom pomiče prema iskustvu tog odnosa

58

8. poglavlje

Slušanje Druge vježbe Ponavljanje

Skrivene grešne sklonosti Uvod u Osmu molitvenu cjelinu

Vježbatelj već oko četrnaest dana razmatra molitvene materijale Prvoga tjedna. Razgovor počnite onako kako ste počeli i prethodni; dakle, od općenitoga k pojedinačnom. Obratite pozornost na to kako je vježbatelj ušao u Drugu vježbu o osobnom grijehu: - Je li bilo čega značajnog u načinu na koji je ušao u vježbu? - Kako se otvorio za milost? Moli li za nju i dobiva li je? - Gleda li na svoju prošlost tako da mu je to od koristi: prisjećajući se, gledajući događaje u

mašti, opširno razmišljajući i pokušavajući što je moguće bolje uhvatiti kontekst zla u koji je smještena njegova osobna povijest? Počinje li uviđati kako je on tom zlu doprinio? Što ga u tome sprječava? Koji bi mu drugačiji način gledanja na prošlost mogao pomoći da se bolje otvori za milost za koju moli?

- Uviđa li kako ga je Bog stalno kroz život štitio od inercije grijeha? Nadamo se da vježbatelj kroz ove vježbe postaje svjestan grijeha u sve dubljim njegovim razinama. U tijeku razgovora je bitno da potaknete: a) Konkretnost

Ovo je suprotno od nejasnih općih izjava. Kada vježbatelj kaže kako ozbiljno razmišlja da nešto poduzme protiv svoje usredotočenosti na sebe, mogli biste ga pitati: “Na što mislite kad kažete ‘usredotočenost na sebe’? Možete li reći neke primjere toga?” Jedan ili dva primjera koje vam vježbatelj kaže mogu biti dovoljni da se vidi bavi li se on konkretnim stvarima svoga života i naziva li ih pravim imenom. U tim primjerima također biste trebali vidjeti počinje li prepoznavati odnos između te usredotočenosti na sebe i drugih područja svog života; npr. preuzimanje previše ili premalo odgovornosti na poslu mogu biti oblici usredotočenosti na sebe.

b) Realizam Ovo je suprotno pojavi da se zlo/grijeh vidi i gdje ga nema ili da se preuveličavaju nevažne stvari. Važno je da se vježbatelj bavi važnim vidovima svog života. Da bi čovjek postao zreo, odgovoran, odrastao čovjek, mora griješiti. Pretjerivanje u osjećaju krivnje zbog nekih razvojnih pogrešaka neće vježbatelja otvoriti za suočenje s pravom krivnjom. Dapače, to bi ga moglo spriječiti da uvidi kako i sada doprinosi zlu. To bi mogao biti oblik izbjegavanja ili negiranja sadašnjeg sudjelovanja u zlu. Važna su životna pitanja neizbježno povezana jedna s drugima. Nije bitno da se sada bavi svime u svom životu niti da se bavi čime vi mislite da bi se trebao baviti.

c) Rast u poznavanju sebe i svijesti o sebi

Nema rasta u duhovnom životu bez produbljivanja spoznaje o vlastitoj grešnosti, te unutarnjih i izvanjskih reakcija na koje ona utječe. Što je osoba prisnija sa Svetim, to više shvaća vlastiti nedostatak svetosti. Kažu da sveci sebe vide kao velike grešnike. “Bijednik kakav sam ja” doživljava “milost”.49 Stoga se vi nadate da vježbatelj počinje rasti u sve većem poznavanju vlastite grešnosti. Ponekad ćete se pitati kreće li se on uopće u tom smjeru! Usprkos tomu, nastavite vjerovati da će Bog prije ili kasnije vježbatelju otkriti ono što mu

49 Parafraza doslovnog prijevoda teksta pjesme «Milost».

59

treba otkriti. Za to su možda potrebna tri mjeseca iako se, prema našem ovdje predstavljenom planu, to treba dogoditi u mjesec dana!

Sada kada je vježbatelj ušao u dinamiku vježbi, vaš će način slušanja potaknuti njegovo poznavanje sebe i njegovu samosvijest. To će pomoći da odredite sadržaj sljedeće molitvene cjeline koji uključuje nekoliko ponavljanja. Sada je vrijeme da više nego do sada blago naglašujete stanja koja se kriju iza vježbateljevih riječi. Na primjer: - “Izgleda da ste ljubomorni na Mariju.” - “Izgleda da te događaje prikazujete tako kao da Vam je namjera zadobiti sažaljenje drugih.” - “Vi zapravo govorite da prezirete djecu i zbog toga se osjećate krivim.” - “Meni se čini da ogorčenost nije grijeh, već ono što dopuštate da Vam čini ogorčenost …

Dopuštate da vam ona upravlja cijelim životom!” - “Možda biste tu ljutnju mogli izreći Bogu!” - “Čini se da se bojite onoga što bi Bog od Vas mogao zatražiti kad biste se promijenili.” - “Kažete da ste se osjećali kao varalica. Možda se trebate suočiti s činjenicom da Vi to jeste!” - “Vi želite moć novca i čast više nego Boga.” - “Vi se na neki način bojite da će ljudi otkriti kako niste ono što se pravite da jeste.” - “Stječem dojam da Vi više volite gajiti ljutnju prema njemu.” - “Vi zapravo ne vjerujete da možete zadobiti oproštenje.” - “Kad god se nađete u takvoj prilici, Vi djelujete jako nemoćno.” Takvim djelatnim i promišljajućim slušanjem potičete vježbatelja da pogleda na dublje probleme koji stoje iza onoga što govori. Istodobno ga pripremate za sljedeću molitvenu cjelinu. U njoj se unatrag gledaju počinjeni grijesi kako bi se dobilo prosvjetljenje u vezi s utjecajem “svijeta” u vježbateljevom životu i skrivenim neurednim sklonostima koje iz njega proizlaze. Vi ne samo da reagirate na ono što čujete, već i izričito vježbatelju pomažete u pokušaju tumačenja onoga što vam govori.50

d) Ponavljanje Dok slušate i u blagosti reagirate na ono što čujete, obratite pozornost na to kako se vježbatelj vraća na nedovršeni posao iz ranijih vježbi. Koristi li osvrt da bi postao svjestan kako nekom pokretu ili uvidu koji se pojavljuje, utjesi ili bezutješnosti, treba posvetiti više vremena? Pomaže li mu osvrt da primijeti gdje i kako zaobilazi nešto značajno?

Treća vježba Treća vježba Prvoga tjedna ([62] i [63]) izuzetno je važna. Ona vježbatelja izričito uvodi u pojam ponavljanja, a to je ključna tehnika za njegovanje duhovnih reakcija koje tvore dinamiku Vježbi. U nizu molitvenih iskustava i dana, ponavljanje pomaže u otkrivanju značenja svojstvenog vježbateljevim unutarnjim reakcijama i odgovorima. Tako se poštuju Božji pokreti u vježbateljevu srcu. Ignacije pretpostavlja da će, do vremena kad dođe do treće vježbe, već moći sâm prepoznati potrebu za ponavljanjem.51

Treća vježba uvodi trostruki razgovor koji je uvijek važan u duhovnim vježbama.52 Njime se otvara veći prostor prosvjetljenju i slobodi i vježbatelj može vježbati slobodu primanja onog što 50 Govorimo li u okviru teorije međuljudskih odnosa: od poticanja da se izrazi i objasni ono što govori, pomaknuli ste se prema tome da mu pomažete primijetiti značenje koje leži iza onoga što govori. 51 Zbog toga se ponavljanja pojavljuju već u Prvoj molitvenoj cjelini. 52 Usporedite različita mjesta vježbi na kojima se preporučuje trostruki razgovor: [63], [147], [156], [157], [167], [199].

60

mu Bog želi dati. Trostruki razgovor pomaže ukloniti zapreke i otkriti ono što se nalazi ispod površine: neuredne sklonosti u srcu koje bi mogle potkopati proces donošenja odluke u daljnjem tijeku vježbi. Što se tiče korištenja trostrukim razgovorom, vježbatelji iz tradicija bližih protestantizmu često imaju teškoća s razgovorom s Marijom i moljenjem “Zdravomarije”. U tom slučaju možete predložiti prilagodbu, da na primjer razgovorima s Isusom i Ocem dodate razgovore s Duhom Svetim. Kasnije će trostruki razgovor biti ponovno uveden. Ali to će biti nakon kontemplacije Evanđelja o ranom životu Isusovom, u kojima će i vježbatelji iz protestantske tradicije razgovarati s Marijom, Josipom i pastirima! Kroz svoje vlastito iskustvo kontemplacije Evanđelja oni obično shvate da ti razgovori nisu u proturječnosti sa zajedničkim kršćanskim vjerovanjem da je Isus jedini svećenik i posrednik između njih i Boga. Treća vježba upućuje vježbatelja da moli za tri milosti uz ostale koje traži. Za vježbatelja je to jako složeno, izgleda mehanički i zbunjujuće. Ipak, slijedi li brižno upute, obično se počinju događati jednostavne, lijepe stvari, a dojam mehaničkoga blijedi. Vježbateljeva molitva kao da postaje trajan i doista prisan razgovor. Odjednom se nađe kako moli za stvari kojima se dan ili dva prije opirao. Dok dosada nije htio niti pomisliti da bi bilo zla u izborima na nekim područjima, sada moli za želju da ta područja dubinski vidi i učini nešto konkretno u vezi s njima. Ova vježba može povećati njegovu svijest o utjecajima “svijeta” na odluke koje donosi.53 Ti utjecaji su u rasponu od očitih do prikrivenih: od pohlepe, rivalstva i materijalizma gospodarskog sustava, pa sve do osobnih nesvjesnih mentalnih sklopova. Kako ćete uvesti Treću vježbu? Prvo s vježbateljem promislite o njegovim pokušajima da obavi to razmatranje u razmatranju f) prošle cjeline i uputite ga u skladu s tim. Ponekad će biti korisno zajedno pročitati Ignacijev tekst i iznijeti značenja nekih važnih pojmova iz vlastitog iskustva kao što su ponavljanje, veća utjeha, veća bezutješnost, unutarnja spoznaja, “svijet”, skrivene neuredne sklonosti itd. No, pazite da raspravljanjem ne upropastite razgovor. Uvođenje pojma «skrivene neuredne sklonosti» također pomaže, jer naglašava svojstvo skrivenosti unutarnjih nagnuća i sklonosti koje Bog mora dovesti u red da bi vježbatelj mogao Bogu uspješno odgovoriti. Taj mu pojam također pomaže da primijeti kako “svijet” utječe na njegove izbore. On uključuje temeljne sklonosti koje ostaju skrivene ne samo zbog vježbateljeve sljepoće nego i zbog istančanih utjecajâ “svijeta”. Možete ga uvesti nekom poznatom slikom, npr. slikom ledenjaka.

53 Svijet na nas utječe na mnoge, više ili manje očite načine. Očitiji su oni vidovi pojma “svijet” koji se odnose na pohlepu, rivalstvo, materijalizam, radoholizam i pretjeranu želju za posjedovanjem stvari. Manje su očiti oni vidovi “svijeta” koji uključuju utjecaj naše kulture s predrasudama o tomu kako slušati Božju riječ i način na koji biramo što ćemo učiniti na temelju toga. To je svijet koji nas drži u stupici našeg mentalnog sklopa. Ovaj opet nama upravlja tako što čini da na poziv milosti odgovorimo onoliko koliko se taj odgovor ne kosi s našim društvenim i ekonomskim položajem. Pravi začarani krug! Svojim mentalnim sklopom donosimo odluke koje podržavaju institucije koje utječu na naše razmišljanje i odlučivanje. Važno je uvidjeti da vježbatelj obično prima prosvjetljenje o utjecajima “svijeta” na njegove skrivene neuredne sklonosti tek kad je već svjestan te mogućnosti. Tek tada Božja riječ može u njemu ostaviti dublji utisak. Ako je vježbatelj još prije početka vježbi bio podučen i postao svjestan svoje kulture, može sada prodrijeti u ovu dublju razinu. Vaša je uloga da osluškujete one blage migove i nijanse koje se pojavljuju u molitvenim iskustvima i da mu ih pomognete primijetiti. One mogu biti Božji izazovi i na preispitivanje.

61

Ja se obično poslužim modelom poslovičnog ledenjaka kojemu je tek sedmina iznad vode. Potopljenih šest sedmina ilustrira nevidljive razine otajstva pokvarenosti koje na naše srce imaju puno više utjecaja nego vidljive mane. Onda objasnim kako ga vježba poziva da se počne baviti onim osobnim područjima koja su predstavljena tom nevidljivom drugom razinom. On ih je već donekle svjestan. Korištenje te razine kao molitvenog materijala otvorit će ga prosvjetljenju koje mu je potrebno za treću razinu. To je razina naše kulture i institucija koje imaju dubok utjecaj na naše izbore.

Slika 3: Skrivene neuredne sklonosti utječu na izbore Prva razina To su djelatnosti kojih je čovjek svjestan ili polu-svjestan: “što mrzim - to činim” (Rim 7,15). To je područje grijeha, mana i čîna koji proizlaze iz neurednih sklonosti srca.54 Ono uključuje ponašanja i pristupe koji izravno utječu na bližnje: uvijek lijepo ponašanje, mir pod svaku cijenu, preosjetljivost, nametljivost, nepopustljivo očekivanje da bude “po mome”, tiraniziranje, osuđivanje, gramzljivost, varanje, zanovijetanje, zahtijevanje, pretjerivanje u radu itd. Druga razina Ova razina uključuje ono što tradicionalno nazivamo sedam glavnih grijeha. To su temeljni porivi, sklonosti i prinude koje hrane vidljivije stavove i postupke koji se nalaze na prvoj razini. Kako su tik ispod površine, obično se mogu otkriti samopromatranjem. Druge bi riječi i izrazi mogli biti korisniji za otvaranje vježbatelja za duboko osjećajno razumijevanje koje se traži: natjecateljski duh, individualizam, strah od rizika, zamjeranje i gorčina, zadržavanje na uvredama, poriv da zadivi okolinu ili da se dokaže itd. Treća razina Ovo je područje naših skrivenih neurednih sklonosti čije smo prisutnosti i utjecaja na naše ponašanje i izbore nedovoljno svjesni. Niti kad ih počnemo prepoznavati, nismo posve svjesni 54 Bilo bi zanimljivo da vježbatelj zamoli svog supružnika, djecu ili bliske prijatelje da sastave popis njegovih mana.

62

koliko nas prožimaju: neki naši izbori za koje mislimo da su u skladu s Božjom voljom za nas, zapravo su uvjetovani. Samo nam Bog može otkriti naše skrivene neuredne sklonosti koje mogu okaljati naš proces donošenja odluka. To vrijedi kako za proces donošenja osobne odluke tako i za proces donošenja javnih odluka u koji ulazimo s drugima. Četvrta razina Ovo je grijeh koji stanuje u svakom od nas (usp. Rim 7, 20). Kršćanska ga teologija naziva učinkom istočnoga grijeha. Peta razina Ovo je utjecaj “svijeta” na našu psihu. On na nas neprestano utječe iako mi toga nismo svjesni. No, treba reći da smo ponekad i svjesni tog utjecaja. Neki pratitelji savjetuju da se ovdje koristi pojam sedam smrtnih ili glavnih grijeha (oholost, bludnost, zavist, srdžba, lijenost, neumjerenost u jelu i piću, škrtost) kako bi se pomoglo vježbatelju u razmišljanju o varljivoj dinamici zla koje uvijek utječe na prvoj razini pri našem donošenju odluka. Iako ovaj popis grijeha upućuje na stvarnosti koje su duboke i zbiljske, njime ovdje možda nećemo polučiti dubinu spoznaje koja je cilj ove vježbe. Ovakav vjerski rječnik koji ide za tim da imenuje osnovne sklonosti iza naših grešnih ponašanja može djelovati kao zapreka dubokom prosvjetljenju koje Bog želi dati. Tako, ako se vaš vježbatelj otvara razmišljajući o svojim ponašanjima i stavovima samo u terminima sedam glavnih grijeha, možda će trivijalizirati učinkovitost Prvoga tjedna. Pogledajte bilješku55 za primjer. Otajstvo pokvarenosti ne možemo shvatiti usredotočimo li se na jedan podskup pokvarenosti, koji god on to bio. U tradiciji smo priznali da većina naših grijeha ima podlogu u sedam smrtnih stavova. Mi čak neke postupke imenujemo kao oholost, zavist, bludnost, itd. Ipak, neki nam drugi nazivi za naše grešne postupke mogu pomoći pri djelotvornijem otvaranju prosvjetljujućoj Božjoj milosti. Prepoznati sebe kao “zavodnika” u odnosu s drugima više je nego jednostavno reći “bludnost”. Prepoznati sebe kao nekoga “tko se uvijek mora dokazati” više je nego nazvati se “oholim”. Prepoznati se kao “previše zaokupljenog položajem, odjećom i tjelesnim izgledom” više je nego nazvati se “zavidnim” ili “proždrljivim”.

55 Pogledajte ovaj zamišljeni primjer Jima Acoae, odraslog vježbatelja kojem je majka alkoholičarka. U odnosima s drugima naučio je pretjerano odgovorno odgovarati na potrebe drugih. Često pretjeruje s radom. Dobro prikriva svoja prava stanja. Odnose s drugima doživljava u terminima ranâ, boli i frustracija. Obično preuveličava značaj svojih iskustava. Previše osobno doživljava stvari i brani se čim se netko ne slaže s njegovim stavovima. Iza svega ovoga stoji strah da ne napravi pogrešku. U Jimu je podsvjesno uvjerenje kako mora biti dovoljno dobar da ga drugi ne zlostavljaju kao što je to činila njegova majka. Jim Acoa je donekle svjestan povijesne dinamike ukorijenjene u obitelji iz koje potječe. Upoznavao je sebe kroz različite grupe istomišljenika kojima je pripadao i kroz povremena savjetovanja. Svjestan je svoje ogorčenosti i toga da nije uvijek siguran što osjeća. Do sada nije dovoljno shvatio svoju potrebu za pretjeranim radom. Što je još važnije, čini se da baš i ne shvaća kako od drugih neprestano traži potvrdu. S kim god da ulazi u razgovor, pozornost usredotočuje na sebe. Jim Acoa ne shvaća da uvijek sebe stavlja u središte pozornosti kad čini izbore, bilo u osobnom ili javnom životu. Izuzetno mu je teško pustiti drugima da budu priznati. Ta ga osobina sprječava i da surađuje s poslovnim suradnicima. I u obitelji traži da njegovi osjećaji i potrebe budu ispred onih njegove žene i djece. U duhovne je vježbe ušao s pitanjem bi li trebao prihvatiti poslovnu ponudu koja nužno zahtijeva grupni rad i rad s dobrovoljcima. Kad bi Jim Acoa molio za dar prosvjetljenja koristeći samo glavni grijeh oholosti, to mu vjerojatno ne bi dovoljno pomoglo da se otvori razumijevanju skrivenih neurednih sklonosti koje će vjerojatno utjecati na izbor posla koji će uslijediti u duhovnim vježbama.

63

Cilj Treće vježbe je da vježbatelj shvati kako njegove skrivene neuredne sklonosti utječu na donošenje odluka i izbore. Pratitelj duhovnih vježbi koji dobro primjećuje mogao bi čak naslutiti koje bi mogle biti vježbateljeve skrivene sklonosti i kako bi mogle utjecati na njegove izbore. Ali sjetite se da su te sklonosti vježbatelju skrivene. Kao ljudi posjedujemo tek djelomično znanje jer nikad ne možemo postići potpuni uvid u sebe, a uz učinke naših vlastitih grijeha i grijeha drugih, mi smo slijepi za svoje skrivene neuredne sklonosti iako naši prijatelji i suradnici vide njihove simptome. Mi nismo svjesni tih sklonosti čak niti kada nam ljudi na njih godinama ukazuju. Samo nam ih Bog može uspješno otkriti! Kad ohrabrujete vježbatelja na razmatranje ove vježbe, vi ga pozivate da skupi i shvati različite dijelove svog života. To je kao da sakuplja dijelove neke stare slagalice. Ohrabrite ga u radu na onom dijelu slagalice za koji ima veći broj prepoznatljivih dijelova. Neki dijelovi uopće ne pripadaju toj slagalici već nekoj drugoj! Neki su se dijelovi možda izgubili. Neke će druge naći tek bude li ih dovoljno uporno tražio. Jedno sjećanje pokreće drugo. To drugo mu donosi u pamet važnu primjedbu o njemu sâmom koju je netko bio rekao prije više godina. Možda će odjednom spaziti neki neočekivani komadić dok ih bude tako jednog po jednog pregledavao. No, nikada neće moći sastaviti sve komadiće: otajstvo je naše osobe takvo da to nitko ne može učiniti! Nadate se da će u razgovoru s Bogom doći do nekog otkrića:

“…i dok tako činite, naći ćete još jedan komadić koji ćete moći uklopiti u sliku. Jednostavno čekajte i molite. Držite te komadiće i molite za dar prosvjetljenja i duboko osjećajno razumijevanje s osjećajem gnušanja. Tada će vam, nadate se, Bog u nekom trenutku sastaviti sve komadiće. Možda to potraje samo zakratko. Tek ćete tada doista shvatiti koliko smo mi uhvaćeni u mrežu zla … a ipak nas Bog neprestano štiti.”

Sažetak Posebne napomene:

• obratite pozornost na to kako je vježbatelj ušao u Drugu vježbu, potaknite, primijetite i naglasite: - konkretnost - realizam - rast u spoznaji sebe - ponavljanje

• obratite pozornost na to gdje je potrebno ponavljanje: u većoj utjesi, većoj bezutješnosti ili nekom uvidu koji se pojavljuje; ohrabrite vježbatelja da u tomu ustraje kroz prvih nekoliko dana sljedećeg tjedna

• nemojte dopustiti da “od šume ne vidi drveće” • uvedite Osmu molitvenu cjelinu:

- osvrnite se na razmatranje f) prošle molitvene cjeline - objasnite pojmove koje je potrebno objasniti - dajte primjere i/ili model skrivenih neurednih sklonosti - naznačite da je milost prosvjetljenje, a ne raščlamba vlastite osobe, iako je takva

raščlamba s Bogom u određenoj mjeri potrebna - objasnite trostruki razgovor i milosti za koje moli

64

9. poglavlje

Praktična pitanja o Prvomu tjednu Znakovi spremnosti za ulazak u Drugi tjedan

Produživanje Prvoga tjedna Uvod u Devetu molitvenu cjelinu

1. Što očekujete dok vam vježbatelj govori o svom iskustvu Treće vježbe? Isto ono što smo spomenuli u prethodnom poglavlju: konkretnost, realizam, rast u spoznaji sebe, potrebu za ponavljanjem. Nadate se da je vježbatelj iskren u odnosu s Bogom i sa sâmim sobom i da radi s “materijalom” iz svog života: vrijednostima, težnjama, manama, krepostima, međuljudskim odnosima, odnosima sa svijetom itd. Sad biste već mogli očekivati dosljednost, vezu između vježbateljevih osobnih tema. Ono što slušate trebalo bi biti u skladu s onim što o njemu već znate. Bilo bi dobro da takve veze počne uspostavljati sâm jer takvo povezivanje pokazuje rast u spoznaji sebe i slobodi. 2. Biste li vježbatelju trebali reći da traži temeljnu neurednost? Ne nužno. Iako bi za neke to moglo biti korisno oruđe, taj je pristup površan. U mnogim slučajevima traženje temeljne neurednosti neće polučiti onu vrstu dubokog spoznavanja sebe za koju bi se vaš vježbatelj trebao otvarati. Taj je pojam bio popularan u poučavanju askeze prije nekoliko desetljeća. U to su vrijeme vježbatelji tražili jedan korijenski uzrok koji se nalazio iza svih njihovih mâna i grijeha. Ja ne vjerujem da postoji jedan takav korijenski uzrok koji bi stajao u pozadini svih čovjekovih mâna i grijeha. Iako pojam temeljne neurednosti nije prisutan u vježbama, pojam neurednosti jest. U bilješci [63] traži se od vježbatelja da moli za razumijevanje neurednosti koja je prisutna u njegovom djelovanju. Ta molitva vodi k prepoznavanju jedne nîti pojma neurednosti iz bilješke [57] koja vježbatelja upućuje da svoje grijehe promišlja sa stajališta neurednosti koja je u tim grijesima prisutna, čak i ako ne postoje izričiti zakoni protiv takvih neurednosti. Ta se nît odnosi na neurednost grijeha. Druga nît koja se odnosi na pojam neurednosti nalazi se u bilješci [16]. Tamo imate upute kako da vježbatelju pomognete u trenutku kada on postane svjestan neuredne navezanosti. Primjer koji je u toj bilješci naveden izričito se odnosi na neurednost koja se krije iza navezanosti na neko dobro. Njegova je navezanost neuredna jer je temeljena na nečemu što nije unutarnji pokret Božje ljubavi. To je neuredna navezanost. Ignacije smatra da je neuredna svaka djelatnost koja ne proizlazi iz poticaja Božje ljubavi kao i izbori koji iz takve djelatnosti proizlaze [173], [174], [184].

U vježbama se ne spominju takve vrste temeljne neurednosti koje bi bile korijen svih drugih neurednosti. Ideja koja je najbliža tom pojmu slika je pronicljivog “vođe kakve vojske“ koji nas napada tamo gdje smo najslabiji [327]. U klasičnoj tragediji junaci stradaju zbog jedne svoje mane ili počinjene pogreške. Tako i mi kod sebe ili drugih često možemo vidjeti kako je jedna vrsta slabosti često značajnija od drugih. Ako biste se radije koristili ovim pojmom, trebali biste razumjeti da je to samo mentalna konstrukcija ili oruđe koje bi trebalo pomoći u rastu u spoznaji sebe u pogledu otajstva zla koje po sebi nadilazi svako razumijevanje. Mala je korist od traženja jedne temeljne neurednosti jer takva zapravo ne postoji. Vježbatelj ne treba ući u duhovne vježbe kako bi otkrio da je svim

65

njegovim manama temelj u oholosti! Ono što bi pratitelj i vježbatelj trebali očekivati jest osjećajno i oslobađajuće prosvjetljenje koje može doći samo po Božjoj milosti. Kao primjer zamislite dva različita vježbatelja. Josip djeluje gotovo kao stroj i ima slabu svijest o sebi. Čitav tjedan traži i pronalazi svoje različite padove. Zaključuje da iza njegovih neurednih čîna i grijeha sigurno stoji oholost. Prilično zadovoljan sobom, dolazi k vama i kaže: “Konačno sam pronašao svoju temeljnu neurednost: trebam preuzeti nadzor nad sobom jer iza svega što činim stoji oholost!” S druge je strane Jana koja je rasla u spoznavanju sebe od početka razdoblja priprave. Najprije je primijetila da podliježe panici u nevažnim prilikama u kojima se drugi ne uznemiruju. Onda je otkrila da se to događa kada se stvari ne odvijaju onako kako je predvidjela. Također je primijetila da kad god se pojave tjeskobe, neumjereno troši novac na nove, nepotrebne odjevne predmete. Kada je imala šest godina, običavala je gomilati svoje lutke kad se ne bi slijedila njezina volja. Sada prepoznaje da su njezine sadašnje nepotrebne kupnje odjeće, pomoću kojih želi otjerati tjeskobu, samo ponavljanje onog ponašanja iz djetinjstva. Vi kao pratitelj, primjećujete da se ona bavi stvarima iz svojega života. Bez sumnje je nešto od toga proizašlo iz prirodnih procesa koji se odvijaju unutar psihe osobe koja je otvorena životu. Možda je ovakvo gledanje previše obilježeno psihologijom, ali za sada je u redu. Jana nastavlja moliti za Božje prosvjetljenje dok se ovako promatra. Održava se u stanju otvorenosti zbog mogućnosti da Bog presloži ili spoji njezine uvide. A onda vam jednom dođe na razgovor i kaže: “U prošlom mi je tjednu Bog pokazao takvu ljubav, ali u isto sam vrijeme bila zgrožena nad time koliko sam nepovjerljiva prema Bogu, prema mužu i prema sâmom životu!…” Koja je razlika između Josipove “potrebe da preuzme nadzor i oholosti” i Janinog “nepovjerenja”? Josipov se uvid ne razlikuje od onoga do kojeg dođe netko dok sjedi za stolom i razmišlja. Janino prosvjetljenje u sebi sadrži iznenađenje koje ima i osjećajni vid za koji prepoznaje da dolazi od Boga. To prosvjetljenje dotiče mnoge vidove Janinog života. To je značajno jer Jana jasno osjeća da se plod tog prosvjetljenja grana. U ovom otkriću postoji ton zahvalnosti, a s njim i osjećaj Božje prisutnosti. 3. Kako vježbatelji obično proživljavaju milosti Treće vježbe? Kako izgledaju? Svaki će vježbatelj drugačije doživjeti ove milosti, no postoje i neka zajednička obilježja: - u određenom trenutku dođe do holističkog uvida: cjelokupnog i združujućeg. Vježbatelj

doživi zlo u svojem životu kao mrežu koja se uvlači u sva njegova djelovanja i to ga zgrozi. - da je vježbatelj dosegao holistički uvid, prepoznajete po osjećajnoj sastavnici uvida koji on

izražava i po svijesti o Božjoj prisutnosti. Za vježbatelja je taj izričaj bremenit značenjem: - “Tako sam sebičan bio sve ove godine!” - “Uvijek mora sve biti po mom. Nikada ne popuštam. Vidim da sam stalno takav!” - “Nikada nisam doista prihvatio dar života. Borim se za Boga sve ove godine, a cijelo

vrijeme mu zamjeram, u svemu što radim” - U isto vrijeme vježbatelj doživljava da ga Bog i dalje voli i spašava od strašnih posljedica

njegove samoobmane. - Vježbatelj također često prepoznaje da je, iako je čitavo to vrijeme bio slijep, ipak odgovoran.

On prepoznaje da se zapravo s tim zlom uortačio! - Postoji osjećaj nade. Obratite pozornost na to da izričaj kojim vježbatelj opisuje svoju grešnost nije nužno korijenska ili temeljna neurednost - to je samo duboka osjećajna poredba koja izražava unutarnje znanje koje proizlazi iz trenutka milosti. U nekom drugom trenutku Bog može otkriti neki drugi izričaj koji će oko sebe okupiti ona osobna iskustva i izbore koje prepoznaje kao zle. Stvarnost njegove

66

grešnosti i dalje ostaje otajstvo, ali kroz tu rasvjetljavajuću milost on prima unutarnje znanje o svojoj grešnosti i, bar zasad, donekle je oslobođen od njezinih posljedica. 4. Što učiniti kad izgleda da vježbatelj nema ploda od Treće vježbe? Pod pretpostavkom da je vježbatelj dobio neke darove za koje je ranije molio, predlažem sljedeće: - strpljenje, čekanje, strpljenje… - molite za svog vježbatelja promišljajući što se s njime događa. U Božjoj se prisutnosti prisjetite:

- onih zapreka s kojima se ranije susretao - nekih od ključnih uvida koji su isplivali na površinu u prethodnim razgovorima - stvari koje ste proglasili riješenima, a koje bi mogle ponovo isplivati

- pitajte vježbatelja kako se osjeća zbog toga što ne prima te milosti i predložite mu da te osjećaje donese u trostruki razgovor. - predložite neku pokoru - unesite neke promjene u način ili sadržaj molitve - ne očekujte previše od vježbatelja koji možda sada naprosto ne može primiti te milosti - slijedite savjete iz bilježaka [6], [7] i [321] - [324]. 5. Trebate li uvesti vježbatelja u Drugi tjedan ako mislite da ne prima milosti Prvoga tjedna? Načelno, vježbatelja ne biste trebali uputiti da uđe u razmatranja Drugoga tjedna ako nije primio bar neke od milosti Prvoga. Međutim, dajete li vježbe kao sredstvo formacije, ne bih vam savjetovao da ga ovdje zadržite više od dva do tri tjedna. Naime, frustracija zbog toga što ne ulazi u nove molitvene cjeline može mu učiniti više zla nego da nastavi put. Osim toga, zapreka koja sprječava primanje tih milosti možda će izići na površinu u Drugomu tjednu. Treće, zapreke mogu uključivati i neku prepreku koja stoji između vas i vježbatelja; možda ste sada preblizu, pa ste ponovno pri onom “od šume se ne vide stabla”. 6. Od kakve je koristi pokora u Prvomu tjednu? U bilješci [87] Ignacije daje tri razloga za pokoru za vrijeme vježbi. Najznačajniji je treći razlog, taj da bi vježbatelj tražio i našao neku milost ili dar. Pokora je najbolji pokret za ovakvu priliku, ona je oblik molitve. Kroz pokoru vježbatelj na izvanjski način izražava sebi sâmom i Bogu svoju želju da bude otvoren koliko je god trenutno potrebno. Njome on tjelesno izražava želju za uklanjanjem svake zapreke koja bi mogla postojati između njega i ljubavi. Važno je da pokoru nikad ne shvaća kao podmićivanje Boga kako bi Bog učinio ono što vježbatelj želi. Takvo bi shvaćanje značilo pridodati onoj prvotnoj prepreci još jednu, naime uvjerenje da može zaslužiti ono što traži. Treba izabrati one pokore koje više simboliziraju vježbateljeve unutrašnje želje i ovisnost o milosti.56 Drugim riječima: simbolične, malene pokore koje vidi samo Bog bolje su od onih na koje bi vježbatelj vjerojatno bio ponosan! Kao što Flemming primjećuje, odluke u vezi s pokorom slijede ista ona načela kojima smo se vodili u vezi s odlukom o promjeni položaja tijela: vježbatelj ga ne mijenja dok ga god Božja milost u tom položaju djelotvorno vodi. Pokora je ponekad potrebna, a ponekad ne odgovara vježbateljevoj molitvi.57

56 Možda će vježbatelj trebati tek nekoliko prijedloga i odmah će znati koja bi pokora bila odgovarajuća. Neki od prijedloga bi mogli biti: posjeta domu za starije osobe, počistiti snijeg umjesto starijeg bračnog para u susjedstvu, čitanje ili nečitanje dnevnih novina u tom tjednu itd. Ako je vježbatelj katolik, možete mu predložiti i da moli deseticu krunice klečeći raširenih ruku. 57 Pogledajte Draw Me Into Your Friendship Davida Flemin.ga, SJ, str. 75.

67

7. Koje bi prilagodbe materijala i metode mogle donijeti koristi vježbateljima za koje se čini da ne napreduju kroz Treću vježbu? Ponekad se pokaže korisnim podučiti vježbatelja da u nekom odgovarajućem obliku moli “Oče naš” kao dio razmatranja. Pomoći će i različiti svetopisamski tekstovi odabrani već prema vježbateljevim potrebama upotpunjeni trostrukim razgovorom. Evo nekih primjera svetopisamskih tekstova koji se bave posljedicama grijeha: bilo našeg osobnog, bilo grijeha koji je tko učinio protiv nas: Rim 7, 14-25 Ne činim što bih htio - osjećaj bespomoćnosti Rim 5, 1-11 Još kad smo bili bespomoćni Krist je za nas grešnike umro Lk 8,26-39 Gerazenski opsjednuti - iskustvo grijeha na koji nas prisiljava nama

strana moć Lk 16, 19-31 Bogataš i Lazar Lk 18, 9-14 Farizej i carinik Iv 4, 5-42 Isus i Samaritanka 2Sam 11,1-12,14 Davidov sin, Natanova alegorija; David ne vidi vlastiti grijeh – “ti

si taj čovjek” Mk 7, 14-23 Ono što izlazi iz čovjeka onečišćuje; zle namjere izlaze iz naših

srdaca. Vježbatelji često trebaju iscjeljenje prije nego počnu razmatrati grijeh. U naše doba psihološke pismenosti, znamo da rane iz prošlosti zaprečuju put do važnih sjećanja. Kad zapreke postanu očite i pratitelju i vježbatelju, vježbatelj obično bude spreman dopustiti tim sjećanjima da iziđu, kako bi ga Bog prosvijetlio u vezi s njima. Iskustvo pokazuje da vježbatelju zapreka neće biti tako očita ako mu psiha ima potrebu potiskivati sjećanja. Ipak, u mnogim prilikama nije tako. Sjećanja mogu ostati potisnuta, a vježbateljev otpor možda potraje i nakon što ste predložili tekstove za iscjeljenje. U takvim bi prilikama bilo bolje uputiti ga da krene dalje. Sjećanje će se možda pojaviti kasnije u nekom drugom okružju, a možda se nikada niti neće pojaviti. Upamtite ovo izuzetno važno životno načelo: “Ne moramo sve što se nalazi duboko u psihi riješiti u ovom životu!”58

Često je u takvom trenutku korisno vježbatelja uputiti da se posluži maštom vođenom svetopisamskim tekstom. Tehnika vođene mašte može se primijeniti na Lazarovo uskrsnuće (Iv 11). Vježbatelju možete predložiti da zamisli sebe kako kao Lazar leži u grobu:

“Zamislite da ste Lazar u grobu; svezani dugim i čvrstim povojima od bijele tkanine… Osjetite kako Vas povoji sputavaju… Svaki povoj predstavlja jedan vid vašeg života koji Vas sprječava da budete duhovno slobodni ili neki vid Vašega iskustva koji Vas nekako još uvijek sputava… da, protiv Vas se griješilo… budite s tim… zamislite Isusa, uskrslog Gospodina, kako dolazi, plače i zove Vas da iziđete…”

Takva, vođena mašta može pomoći da vježbatelj oslobodi ona područja života koja treba dotaknuti. No, ovim se pristupom treba koristiti samo s onom osobom koja je već pokazala da bi joj to bilo korisno, a nikako kada osoba pokazuje da bi to pokrenulo potisnuta područja nesvjesnoga s kojima se niti vi niti ona ne biste mogli nositi. Niste li sigurni što bi bilo bolje, radije ne predložite pristup vođene mašte s tako konkretnim očištem. Bezbolnija je i često jednako korisna kontemplacija Evanđelja. Ovdje samo predlažete vježbatelju da maštom uđe u događaj iz Evanđelja, bez konkretnog očišta:

58 Myrna M. Small, Mystery, Psychology and Common Sense (Guelph, Amadeo Press, 1991.), str. 35 i dalje.

68

“… I ako vam se čini da je dio Evanđelja pretežak da biste u njega ušli maštom, jednostavno govorite Isusu o svojoj poteškoći i osjećajima koji Vas u vezi s njom ispunjavaju. Ali ne trebate se u tomu previše siliti. Pokušajte biti tamo. Ili radije, razmislite što bi se dogodilo da ste tamo…”

Takav pristup vježbatelja poziva da pokuša, daje mu širok opseg mogućnosti i dopušta mu slobodu koja poštuje njegovu spremnost da napreduje do one dubine na koju je trenutačno spreman. Sljedeća dva primjera pokazuju kako razmatranje evanđeoskog teksta može biti učinkovito. To su primjeri vježbatelja koji se mogu koristiti svojom maštom bez veće opasnosti. Oba se primjera koriste pričom o grešnoj ženi koja Isusu suzama pere noge (Lk 7,36-50). Prvi je Karlo. On posljednjih deset godina dobro služi u svojoj biskupiji. Njegovi su mu vršnjaci često predlagali da uđe u đakonat te biskupije. Sudjelovanjem u različitim djelatnostima župe kroz više godina postigao je uspjeh i čast u župi. On uspješno prikuplja i raspodjeljuje novac i umjeren je u planovima i djelovanju. Oduvijek je pomagao onima u nepovoljnijim okolnostima od njegovih jer se osjeća blagoslovljen zemaljskim dobrima. Ćudoredna je osoba. Ipak, ishod molitve za unutarnju spoznaju vlastite grešnosti prilično je „mršav“. Priznaje da je u mladosti i on „sijao kukolj“ ali za svoju sadašnjost kaže: “još se uvijek borim s uobičajenim požudnim maštanjima i uznemirim se zbog nemarnosti svoje djece koja su u adolescentskoj dobi … hvala Bogu da više nemam zbilja teških grijeha!” Prošli mu je tjedan pratitelj dao pripovijest o grešnoj ženi i predložio da se koristi metodom kontemplacije: Karlo: Prošli sam tjedan dvaput molio nad onim dijelom Lukina Evanđelja koji ste mi

dali. Puno sam vremena proveo diveći se kako se Isus ophodio s tom ženom. Pratitelj: Pogodila vas je ta žena… Karlo: Da … Pogodila me… Ne znam bih li imao njezine hrabrosti. Pratitelj: Gdje ste vi bili u tom događaju? Karlo: O, da, bio sam tamo. Pratitelj: Da, ali gdje u sobi: tamo u uglu, blizu Isusa? Karlo: O, ne… Pa ja sam bio jedan od gostiju… (duga stanka)… Bio sam za stolom

nasuprot Isusa … Žena je bila na jednom kraju, a ja na drugom. Pratitelj: A Šimun? Karlo: On je razgovarao s Isusom, blizu žene. (brzo izgovoreno) Pratitelj: Kakav je bio osjećaj biti na drugoj strani stola? Karlo: (duga stanka) Nisam tome pridavao puno pažnje. Pratitelj: Osjećaj da si ljubljen, možda … ili miran …tjeskoban ... zbunjen? Karlo: Pomalo zastrašujući, mislim… Žena je imala nešto što ja nemam. Pratitelj: Pokazala ti je stranu iskustva koju ti ne poznaješ. Karlo: Tako je … i … bio sam nekako … posramljen … kao farizej. Tako ovo vodi u raspravu o stavu prema životu onih koji sebe smatraju kreposnima, onih dobrih osoba koje misle da mogu zaslužiti svoj put u raj. Pratitelj šalje vježbatelja opet u razmatranje s trostrukim razgovorom i predlaže da moli za unutarnju spoznaju svojih skrivenih neurednih sklonosti koje su u njegovom životu prepreka Božjoj ljubavi. Suzana će nam biti sljedeći sličan primjer. Teško joj je vidjeti sebe kao pravu grešnicu. Ona je bila predsjednica udruge koja je pomagala ženama u nevolji i često se spominjala u javnosti zbog svoje uloge u osnivanju nove Arkineii grupe u svojem području. Dok govori o tome što joj se dogodilo u molitvi s istim odlomkom Lukinog Evanđelja, pratitelj primjećuje da je ona donekle i bila u

ii Arka (L’Arche) – katolička udruga koja zbrinjava najteže umne bolesnike, vrlo živa u Kanadi

69

prizoru, ali kao da je događaj gledala iz nekog udaljenog kuta sobe. Ranije u razgovoru spomenula je da je taj tjedan bila razdražljiva. Njoj to nije svojstveno. Osim u povremenim napetim prilikama, vrlo joj je lako biti uravnoteženom, ljubaznom i taktičnom u odnosima s ljudima. Razgovor koji je uslijedio konačno vas navodi da pitate: Pratitelj: Ali zašto niste kleknuli sa zaplakanom ženom ili je zamolili da Vam ustupi mjesto? Suzana: Ali zašto bih? Pa ja nisam kao ona! Pratitelj: Ali Vi ste godinama pomagali ljudima kakva je ona. Što ste osjećali prema njoj? Suzana: Pa, znala sam da joj je jako žao zbog njezinih grijeha. Pratitelj: Sigurno je bilo tako, čim je to učinila. Što ste Vi osjećali prema njoj? Suzana: Osjećala sam (pomalo zbunjena i opravdavajući se) … Pa, valjda ... ne znam. Pratitelj: Pokušajmo vidjeti. Zaustavimo se nekoliko trenutaka i pokušajmo vidjeti. Kako

ste se osjećali dok ste tamo stajali, gledali i bili svjesni da niste kao ta žena? Suzana: (nakon stanke) Ah, pomalo izvan toga, u neprilici, možda ... Ona nije trebala moju

pomoć… Osjećala sam sažaljenje prema njoj. Pratitelj: Bili ste u neprilici i žalili ste je… onako kako vam je žao ljudi u Arkinom

domu?… Možda ste suosjećali? Suzana: Pa ne znam zapravo… Ne, nisam suosjećala… (Pratitelj na osnovi ovog razgovora predlaže Suzani da ponovi razmatranje s ovim odlomkom Lukinog evanđelja.) Pratitelj: Ponesite u molitvu svoju nelagodu i budite s njom. Izrazite je Isusu. Ostanite

tamo dok ne osjetite da je s time završeno. Koristite se trostrukim razgovorom u svakoj vježbi.

(Sljedeći se tjedan Suzana vraća sa širokim osmjehom na licu.) Suzana: Znate, već se dva tjedna borim s nečim. Mislim da ste Vi to cijelo vrijeme slutili.

To se pojavljivalo u onim ponavljanjima. Nisam Vam to rekla, ali nisam htjela ponavljati … Ja zapravo gledam s visoka i prezirem osobe prema kojima sam ljubazna! Nije ni čudo što su se moji suradnici osjećali nelagodno radeći sa mnom. Ja uopće nemam suosjećanja … Oduvijek sam bila samodopadna u svemu što radim … Plakala sam… i zamolila sam Isusa da mi oprosti. I Mariju sam zamolila za oproštenje. Trostruki razgovor mi je sada postao vrlo lagan!

8. Što obično sprječava primanje milosti Prvoga tjedna? Većina onoga što se nalazi iza vježbateljevih poteškoća u Prvomu tjednu povezano je s nekim vidom odbijanja da prihvati položaj stvorenja. Tu se nalaze problemi koji se tiču ograničenja, ovisnosti, nadzora nad životom itd. Većina tih stvari, u koliko god mnogobrojnim oblicima se pojavljivale, pokušavaju spriječiti Boga da bude Bog, a život skučiti s otajstva na problem. Odgovori na sljedeća pitanja pomoći će nam da shvatimo razlog vježbateljeve borbe: a) S kojim pogrešnim teološkim pretpostavkama vježbatelj računa? To pitanje može uvesti

sljedeće probleme: - smatra da bi ga priznanje da je grešnik učinilo bezvrijednim - misli da grešnoj okolini doprinosi samo po svom smišljenom djelovanju - drži da se mora popraviti prije nego dopusti biti ljubljen ili primiti oproštenje - pretpostavlja da bi se pri preuzimanju odgovornosti za svoj trenutni život i priznanje

svojih grijeha trebao praviti da rane iz prošlosti koje su ga otvorile za taj grijeh - ne postoje!

- misli da bi opet morao vjerovati osobi koja ga često iznevjeri i pretvarati se da ga ona više neće iznevjeriti.

70

b) Kako vježbatelj pokušava preuzeti nadzor nad životom, nad Bogom, nada mnom kao pratiteljem duhovnih vježbi, nad prijateljima? To pitanje može polučiti uvid u njegov sustav nadziranja kao što je ovih nekoliko primjera: - on se s poteškoćama u životu nosi tako da pozorno nadzire podatke i ne uočava

dvosmislenosti. Pokušava nadzirati događaje u životu tako što negira osjećaje probuđene iskustvima koja doživljava.

- osjeća samo ono što “treba” osjetiti. Njegov život s Bogom nalikuje ugovoru. - pomno objašnjava stvari. Toliko se boji odbačenosti da beskrajno dugo objašnjava. To je

njegov način nadziranja prilika. Umirit će druge i opravdavati svoje izbjegavanje odgovornosti ili osjećaj nesposobnosti objasni li se do kraja.

Da biste otkrili kako vježbatelj nadzire svoj život, morat ćete uzeti u obzir neke njegove osobine koje ste do sada primijetili: način na koji čuva samopoštovanje, koju vrstu predodžbi ili rečenica stalno ponavlja, način na koji te osobine stvaraju zapreke u njegovoj molitvi. Kad budete razmišljali o tome kako brani svoj život, važno je da na njega ne preslikavate svoje osobine. Drugim riječima, ne smijete njegova iskustva tumačiti prema svom vlastitom iskustvu svijesti o grijehu. Samo zato što je vama trebalo izlječenje ne znači da je i njemu potrebno izlječenje. Ako su ljutnja ili osjećajno zlostavljanje bili dio vašeg iskustva, pa time i razmišljanja o tom iskustvu, ne znači da i on treba izaći na kraj s ljutnjom ili zlostavljanjem. Ako ste vi u životu nijekali svoje osjećaje, ne znači da to čini i on. Ako je vama pomoglo to što vas se navelo da se usredotočite na neki vid vaše osobnosti, ne znači da će isto pomoći i njemu. Oslobodite se “duhovne terapije” koja je vama pomogla u duhovnim vježbama.59

9. Koji vam znakovi govore da je vježbatelj spreman ući u Drugi tjedan? Dva ili više od ovih “tipičnih” iskustava bila bi znak da je spreman za Drugi tjedan:

- duboko osjećajna spoznaja Božjeg prihvaćanja i ljubavi - želja da bolje upozna svojeg osobnog dobročinitelja - zahvalnost i spremnost da služi na koji ga god način Bog pozove - iskustvo bôli pri pogledu na sebe - osjećaj mira u vlastitoj grešnosti - iskustvo Isusa kao onog koji se odnosi osobno i koji spašava - iskustvo nekih milosti koje je Ignacije predložio - iskustvo grijeha kao nemoći s dubljom spoznajom da je bez Isusove snage bespomoćan - priznanje do nekog stupnja da je bio tvrda srca - veća sloboda - molitva koja izlazi iz srca i dublji kontemplativni stav - veća iskrenost i jednostavnost

10. Kako ćete uvesti Devetu molitvenu cjelinu? Često se vježbatelji opiru moljenju Pete vježbe, a pratitelji je oklijevaju dati jer smatraju da je njena slikovitost srednjovjekovna. Upamtite da je slikovitost Pete vježbe, s izrazima kao što su: “plač i škrgut zubi”, “oganj vječni”, “plamen” - biblijska. Mi od vježbatelja tražimo da se koriste

59 Ponekad se pratitelj okomi na očigledan obrambeni vježbateljev mehanizam i prema njemu se odnosi kao pas koji se dograbio kosti ili kao navođeni projektil koji se namjerio na metu. Takav pristup može biti poguban utoliko što može uzrokovati prijenos i protu-prijenos. Uvijek trebamo imati na umu sljedeću istinu: Što je drugim osobama najočitije u nekoj osobi, njoj sâmoj je najmanje očito! Vjerujem da su neke od onih psiholoških osobina kojih smo najmanje svjesni, drugima očite već “na prvu”. Isus je rekao nešto o tomu da ne pokušavamo izvaditi trun iz oka bližnjega dok je u našem oku brvno! Za pratitelja je uvijek sigurnije ne uplitati se u sâm problem, već brinuti o vježbateljevom načinu i vlastitim modelima razumijevanja sebe. Izlazi li u molitvi na površinu nešto od onoga za što primjećujete da je povezano s kojim očiglednim obrambenim mehanizmom, važno je uvijek predlagati duhovno gledište koje vježbateljevoj duši daje slobodu da zaobiđe problem, ako se s njime nije spreman suočiti.

71

svojom maštom na drugim biblijskim tekstovima, pa zašto onda ne bismo tražili i ovdje. U ranijim je vremenima strah od osude na pakao zajedno s doslovnim vjerovanjem u njegovo postojanje priječilo vježbatelje da uđu u ovu vježbu. U našem sadašnjem vremenu, u kulturi u kojoj se ne vjeruje čak niti u mogućnost postojanja pakla, to može predstavljati zapreku i za vašeg vježbatelja i za vas. Uvijek imajte u svijesti kako je Peta vježba zapravo vježba o Božjoj vjernoj zaštiti i dobroti. To je lijepo izraženo u pretposljednjoj rečenici bilješke [71]: “ (Ujedno ću mu zahvaliti...) ... Također, što se prema meni dosad pokazao uvijek tako blag i milosrdan.” To je blago milosrđe o kojem Ignacije govori poput Božje zaštite i brige za Izraelce dok ih je u liku ognjena stupa izvodio iz Egipta. Ova vježba omogućuje vježbatelju da vidi od čega je spašen. Nadate se60 da će vježbatelj dobiti vrlo snažnu i jasnu spoznaju kako ga je Bog pazio i njegovao čitava njegova života. Nadate se da će na svim razinama svoga bića shvatiti da mu je Bog potreban i više nego može pojmiti, ne samo za rast u ljubavi, nego još i više za odgovornost koju ima u sudjelovanju u uspostavi Božjega kraljevstva kroz svoje svjesne izbore. Kada budete uvodili Devetu molitvenu cjelinu, slušajte vježbateljevo iskustvo iz razmatranja f) prošle molitvene cjeline i obratite pozornost na to kako se odnosio prema molitvenom materijalu: s razumijevanjem, spremnosti, poučljivo, je li izbjegavao temu, je li bio prestrašen, je li što pogrešno shvatio? Pomozite mu gdje je potrebno. Ponekad je poteškoća na koju je naišao korisna bezutješnost, tipična predigra milosti koju se vježbatelj nada primiti. Drugi je put poteškoća zbog beskorisne bezutješnosti nastale zbog nekog nesporazuma koji je moguće lako ispraviti. Slijede primjeri nekih korisnih primjedbi koje pratitelj može dati: - Peta je vježba zapravo vježba o Božjoj milosti… - Rimska Crkva nije nikada učila da je netko doista u paklu… - Stvar je u tome da je vječna odijeljenost od Boga stvarna mogućnost… - Julian od Norwicha je sebe obično zamišljao kao malu grudicu Božjeg milosrđa… kao

lješnjak na dlanu… Vi ste produžetak Božje ljubavi. - Bog Vas upravo sada spašava od te mogućnosti… Sada ste živi, sada Vas spašava od inercije

vaše grešnosti! Onda možete predložiti drugačiji način ulaska u ovu vježbu: “Uzmite jednu od neurednosti o kojima smo razgovarali prošli tjedan… na primjer, uzmite ogorčenost na brata koja je bila ispod površine i koju ste zaboravili. Sjetite se da ste otkrili njen utjecaj na mnoge Vaše reakcije i odluke u vezi s Vašim kolegama na poslu. Sjećate li se da smo o tome pričali?… E sada, što bi se dogodilo s Vama kad biste dopustili da Vaše ogorčenje raste, a da ga ne ispravljate? Znate onaj nezgodni događaj u kojem ste zadirkivali kolegu koji ste bili spomenuli. Što bi se dogodilo da je to kolega pogrešno shvatio, napao Vas, a da ste mu Vi uzvratili? Kakve bi to posljedice imalo? Sada to okusite ... omirišite ili okusite reakciju … uzmite to skriveno ogorčenje i

60 Ne vjerujem da je ovdje namjera u vježbatelju probuditi strah od pakla. Iza milosti o kojoj govori bilješka [65] o podsjećanju na bôli pakla stoji prisjećanje na razliku između “savršenog” i “nesavršenog” kajanja u rimokatoličkoj katehetskoj tradiciji. Mislim da je Ignacije spojio ove dvije milosti jer je ovu vježbu namijenio različitim svrhama, od kojih je jedna npr. ona izražena u bilješci [18]. Drugi primjeri mogu biti: poučavanje u osnovama katekizma, evangelizacija s osnovnom kršćanskom porukom, propovijedanje kojem je svrha obnavljanje vjere. U vježbama napisanim latinskim jezikom, uz bilješku [71] postoji dodatak da sljedeće meditacije o smrti i kazni za grijeh mogu pomoći tijekom Prvoga tjedna. Ali za vježbatelje o kojima govore bilješke [19] i [20] ovakav se dodatak ne slaže s unutarnjom dinamikom koja se pojavljuje i kreće prema očekivanoj milosti koja je tako dobro izražena u petoj točki Pete vježbe. Dodatak možda odgovara nekim propovjedničkim ili evangelizacijskim prilikama. Čini mi se da je taj dodatak još jedan primjer kako Ignacije za tekst Prvoga tjedna ima u vidu osobe s različitim potrebama i koje potječu iz različitih okruženja.

72

svojom maštom pogledajte što bi se dogodilo kada biste dopustili da se stvar nastavlja razvijati i pogoršavati … sada to čujte ... pomirišite ... okusite … Sada ste maštom u paklu. To je ono od čega Vas Bog upravo u ovom trenutku spašava!”61

Za razmatranje d) Devete molitvene cjeline predložite Četvrtu vježbu. Različiti pratitelji duhovnih vježbi imaju različite poglede na to kako se njome treba koristiti. Prijedlog koji se nalazi u razmatranju d) predstavlja jedan od pristupa Četvrtoj vježbi.62 Neki pratitelji duhovnih vježbi uopće ne daju ovu vježbu. Drugi prave jako malu razliku između Treće i Četvrte vježbe. Sljedeći opet predlažu tu vježbu samo ako je vježbatelj imao jako molitveno iskustvo, pa osjeća potrebu kroz neko vrijeme doći do daha. Kada zrele osobe dožive neku prejaku osobnu reakcije, nakon toga se obično malo udalje i posegnu za nekom tehnikom koja im pomaže shvatiti i prosuditi što se dogodilo. 11. Kako ćete produžiti proces Prvoga tjedna ako vježbatelj nije spreman ući u proces Drugoga tjedna? Evo nekih prijedloga: - ponovo pročitajte prijedloge uz odgovor na 7. pitanje - ponovno mu dajte Devetu molitvenu cjelinu - izaberite neki svetopisamski tekst muke - izaberite neke prikladne svetopisamske tekstove iz Dodatnih čitanja bilo kojeg tjedna do sada. 12. Kako ćete proširiti molitveni materijal Prvoga tjedna prosudite li da vježbatelj završava proces Prvoga tjedna, te će ga vjerojatno završiti prije sljedećeg razgovora? Ovdje pomažu svetopisamski tekstovi koji donose sliku Isusa kao “dobroga pastira” i “kruha života”. Evo popisa tema koje su u skladu s temama Prvoga i Drugoga tjedna: Iv 10 Ja sam pastir dobri Ps 23 Gospodin je pastir moj i milostivi domaćin Ps 121 Bog je moj osobni čuvar i zaštitnik Ezk 34 Bog će me osobno voditi kao pastir Iv 21:15-19 Pasi ovce moje Iv 6 Ja sam kruh života Iv 13:1-9 Pranje nogu Ps 103 Božja dobrota i milosrđe Ef 1-3 Božja ljubav koja spašava kroz povijest Iv 1:29-34 Evo Jaganjca Božjeg, mog dobročinitelja Iv 8:12 Ja sam svjetlost svijeta Iv 12:31-36 Kada budem uzdignut, sve ću privući k sebi Iv 15:1-17 Ja sam trs; vi loze… ne izabraste vi mene nego ja izabrah vas.

61 Hvala Johnu E. LeSargeu koji mi je pomogao da razvijem ovaj primjer. 62 Različiti su pristupi Četvrtoj vježbi ponuđeni u popravljenom izdanju mojih Orientations, sv. 1. str. 130.

73

Drugi tjedan duhovnih vježbi

Od sada više neću pisati primjedbe kao što sam činio u prethodnim poglavljima. Kad vježbatelji stignu do ovog stadija duhovnih vježbi, već se svaki od njih kreće na sebi svojstven način, a ne više-manje slično kao u razdoblju priprave i prvim stadijima vježbi. Sljedeća će mi slika pomoći da to objasnim! Kada uđemo u neki nacionalni park, nakon što prođemo kroz ulazna vrata dolazimo do mjesta s komunikacijskim centrom gdje nam zažele dobrodošlicu. Veći parkovi tu mogu imati paviljon u kojem se posjetitelji upoznaju s parkom, mogu naći podatke o parkirališnim mjestima, prostorima na kojima mogu jesti u prirodi ili se utaboriti, sanitarnim prostorijama, telefonima, planinarskim stazama i drugom. Za ljude koji vole planinarenje obično postoje tlocrti s ucrtanim privlačnijim puteljcima kroz park. Neki od njih ravni su i udobni, drugi vijugaju kroz bogat krajolik, treći pružaju veće izazove – prolaze pokraj visokih riječnih obala ili kroz guste šume, neki mogu voditi i kroz tajnovite špilje. U nekim se parkovima otprilike nakon prolaska polovine svih putova, oni sastaju na nekom zanimljivom mjestu. Nakon tog sastajališta, ponekad se broj puteljaka smanji. Oni se odvajaju od glavnog puta i kruže parkom, te završavaju u blizini mjesta od kojega su na početku svi putovi krenuli. Duhovne su vježbe poput puta kroz takav nacionalni park. Drugi je tjedan sličan dijelu parka s različitim puteljcima sa svim posebnostima - kako to već odgovara planinarevim potrebama. Sa završetkom Drugoga tjedna, te početkom Trećega i Četvrtoga, vježbe postaju sve sličnije posljednjem dijelu našeg parka. Vježba “Razmatranje kako da postignemo ljubav” je poput povratka na dio parka pokraj ulaza. Do sada se redni broj poglavlja s pripadajućim praktičnim primjedbama poklapao s rednim brojem molitvene cjeline. Od sada će praktične primjedbe biti predstavljene u drugačijem obliku. U jednom će poglavlju biti obuhvaćene sve molitvene cjeline naznačene u naslovu tog poglavlja. Kada dođem do mjesta za sljedeću molitvenu cjelinu, u okviru dajem pregled njezinog sadržaja.

74

10. poglavlje

Neka gledišta na vježbu o Kraljevstvu Kristovu Različita gledišta na vježbu o Kraljevstvu Kristovu neizbježno su spregnuta s različitim načinima na koje se provodi Drugi tjedan duhovnih vježbi. Način na koji percipiramo vježbu o Kraljevstvu Kristovu često utječe na način na koji shvaćamo općenito vježbe i na koji primjenjujemo ignacijansku duhovnost u našem kulturnom ozračju. U zatvorenim duhovnim vježbama prema bilješci [20], ova vježba o Kraljevstvu Kristovu je molitveni materijal za razmišljanje koji se daje vježbateljima u danu odmora nakon završetka Prvoga tjedna i neposredno prije početka Drugoga. Neki komentatori i mnogi pratitelji vide ovu vježbu kao N&T za ostatak duhovnih vježbi. Vježba o Kraljevstvu Kristovu se odnosi prema cijelim vježbama od ovog mjesta nadalje isto kao i N&T na Vježbe kao cjelinu. Vježba o Kraljevstvu Kristovu je povezana s procesom donošenja odluka i s izborom, a oni su opet ključni za razumijevanje gledišta iz kojeg je napisan tekst vježbi. Vježba o Kraljevstvu Kristovu jezgra je svih vježbi Drugoga tjedna koji se bavi odgovorom na poziv da slijedimo Isusa. U vježbi o Kraljevstvu Kristovu trebale bi se ogledati vježbateljeve unutarnje želje kakve su u ovom trenutku duhovnih vježbi. Zato ona može služiti kao glazbena viljuška za provjeravanje kakvoće velikodušnosti vježbateljeva srca. Također, ona može biti glavna glazbena tema koja se proteže melodijom čitavih duhovnih vježbi. Očekuje se da je do sada vježbatelj primio duboki osjećaj žalosti zbog svojih grijeha i iskusio Božju preobilnu ljubav koja ga spašava od uništavajućih sila u njegovom vlastitom srcu. Često se očekuje da će njegov odgovor, kao što je bio slučaj sa sv. Ignacijem, biti zahvalnost i velikodušnost ispunjena željom za služenjem. Takvo očekivanje može biti prikladno s jednog gledišta teksta vježbi i uzimajući u obzir određena iskustva nekih tipova vježbatelja. Ovdje je popis različitih varijabli koje određuju koliko su ta očekivanja opravdana: - vježbatelj razumije teme teksta vježbi i spoznaje ih - često će to iskusiti vježbatelji koji osluškuju svoj poziv u zatvorenim vježbama kao u bilješci

[20] - uzima se u obzir život i vrijeme Ignacija Lojolskog - vježbateljev je arhetip srodan s arhetipom koji je utjecao na Ignacija - zna li vježbatelj da vježba o Kraljevstvu Kristovu oslikava karizmu Družbe Isusove (tumači

značenja ove vježbe većinom su isusovci) - odgovara li vježbatelju muška duhovnost Teoretski se, dakle, očekuje da je vježbatelj doživio ogromnu Božju ljubav koja ga sada spašava i da je njegov odgovor analogan Ignacijevom u vrijeme njegova osobna obraćenja. Za mnoge vježbatelje čijem su putu svojstvene visoke vrijednosti ovih varijabli, to i jest tako. Ipak, pratite li stvarna iskustva mnogih vježbatelja u raspoloženju koje opisuju bilješke [19] i [20], primijetit ćete da su ove varijable iskustva prisutne u niskim vrijednostima. Stoga ne iznenađuje što iskustva koja proizlaze iz vježbe o Kraljevstvu Kristovu često ne budu na razini očekivanja temeljenih na teoretskim postavkama pratitelja. Imajući to na umu, nudimo različite pristupe, pa možete birati kako ćete predstaviti ovu vježbu.

75

Klasični pristup63

Ovo je na neki način najjednostavniji pristup. Kada vježbatelj dovrši Prvi tjedan, uputite ga da u molitvi promišlja vježbu o Kraljevstvu Kristovu. Neka je uzme kao razmatranje tri ili četiri dana prije vašeg razgovora. To je kontekst koji se predlaže i u Dodatnoj prvoj molitvenoj cjelini. Ohrabrite ga da parabolu primjeni na svoje prilike koristeći se primjerom neke karizmatske osobe koja ga nadahnjuje, osvaja njegovu maštu i kojoj je privržen. Ako ne može učiniti prikazanje pred kraj vježbe o Kraljevstvu Kristovu [98], predložite mu da oblikuje svoje vlastito prikazanje koje sadrži njegove trenutne želje. Ovaj pristup pretpostavlja da je nakon Prvoga tjedna vježbatelj u razmatranju poziva, s arhetipskom snagom kraljičinog ili kraljevog vojnika. Pristup s predodžbom Već se godinama koristim predodžbom koja ponekad poluči iznenađujući uspjeh, a ponekad frustraciju! Na neki je način taj pristup teži jer od vježbatelja zahtijeva simbole i maštu kakvom se svjesno vjerojatno do sada nije koristio. Vježbatelj iz kulture našeg kompjuterskog doba pozvan je da probudi neke od sila koje postoje ispod njegove svjesne razine. Ako se valjano ostvari, ovaj pristup urodi većim plodom od klasičnoga pristupa jer ima moć probuditi želje srca jednako kao što je vježba o Kraljevstvu Kristovu predodžbom o kralju probudila Ignacijeve želje srca [91] - [98]. Vježbe koje možete predložiti nalaze se u Dodatnoj trećoj molitvenoj cjelini. Teorijsko objašnjenje koje stoji iza ovoga pristupa nalazi se u 25. poglavlju. Cilj je ovoga pristupa da vježbatelj osobnom predodžbom izrazi svoje unutarnje i često manje svjesne simbole koji ga prožimaju i daju mu snagu i smisao dok se suočava s budućim životom u Božjoj ljubavi. Koja priča, parabola, slika ili predodžba mogu opisati njegov način suradnje s drugima u ispunjavanju Božjih želja za čovječanstvo? Ovaj pristup ne uključuje nijednu od prethodno nabrojanih kulturnih i ideoloških varijabli. Isto tako ne pretpostavlja da je vježbatelj u raspoloženju poziva. On poštuje mjesto na duhovnom putu na kojem se nalazi u ovom dijelu duhovnih vježbi, te osobnu kulturu i arhetip s kojim ulazi u molitvu. Ako je u raspoloženju poziva, ovaj će pristup možda povećati čežnju njegova srca. Nalazim da većina vježbatelja u našoj kulturi nije u očekivanju poziva kad privode kraju Prvi tjedan. Na to upućuje način na koji motre evanđeoske prizore: navještenje, rođenje i Isusove godine prije početka javnog djelovanja. U te kontemplacije ulaze s pogledom na osobni rast i ozdravljenje, ne pitajući se kako s drugima bolje surađivati u razvijanju Božjega kraljevstva. U ta otajstva Evanđelja ulaze prvenstveno s točke gledišta osobnog rasta i slomljenosti, a ne prvenstveno sa stajališta slomljenosti svoje okoline. Združeni pristup Odlučio sam vježbu o Kraljevstvu Kristovu predstaviti tako da bude uključeno nekoliko združenih pojava koje su u okviru naše kulture češće prisutne. Po važnosti, to su: 1) ozdravljanje koje se nastavlja dobrim dijelom u Drugom tjednu, 2) pristup s predodžbom koji se više obazire na vježbateljev osobni arhetip 3) logistika crkvenoga kalendara, ako vježbatelj duhovne vježbe prema bilješki [19] započinje u

rujnu ili listopadu. Time bi molitveni materijal koji se predlaže za Utjelovljenje i rani Isusov

63 William A. Barry, DI, Finding God In All Things: A Companion to the Spiritual Exercises of St. Ignatius (Notre Dame: Ave Maria Press, 1991.). Peto poglavlje “God’s Dream for Our World” (str. 66 i dalje) dobro je i daje lako čitljivo objašnjenje vježbe o Kraljevstvu Kristovu kao predodžbe i puno će pomoći u objašnjavanju uloge koju vježba o Kraljevstvu Kristovu ima u Drugom tjednu. Vježbi o Kraljevstvu Kristovu Barry pristupa na klasičan način koji vježbatelja potiče na ulazak u Ignacijevu predodžbu kralja.

76

život bio na redu oko Božića. Način na koji su predstavljene molitvene cjeline od desete do petnaeste olakšava neke nužne prilagodbe da bi se izbjegli prekidi.

Iako tako nije u tekstu vježbi, moj plan64 poštuje i namjeru vježbe o Kraljevstvu Kristovu i stvarnost života mnogih vježbatelja. Zbog toga, nakon Prvoga tjedna, plan predviđa da se izravno prijeđe na vježbu o Utjelovljenju poslije koje slijede vježbe o ranom Isusovom životu. Ostavljam više vremena za rani Isusov život nego što vježbatelj možda očekuje. Tek nakon tih vježbi o Isusovom ranom životu predstavljam vježbu o Kraljevstvu Kristovu i to pristupom s predodžbom. Želite li se služiti klasičnim pristupom, pogledajte Dodatnu prvu molitvenu cjelinu. Ako ste se odlučili za pristup s predodžbom, ali biste htjeli biti kreativniji nego predlažu molitvene cjeline od desete do petnaeste, pogledajte Dodatnu treću molitvenu cjelinu. Za dublje razumijevanje uporabe predodžbe, kako u vježbi o Kraljevstvu Kristovu tako i u duhovnom vodstvu izvan vježbi, pogledajte Dio B, 25. poglavlje: “Vježba o Kraljevstvu Kristovu i uporaba predodžbe u duhovnom vodstvu”.

64 Kreativan pristup prema kojem se vježba o Kraljevstvu Kristovu smješta nakon vježbi o ranom Isusovom životu, predložio mi je John English, SJ kao ad hoc rješenje za sudionike duhovnih vježbi u sklopu programa za obrazovanje koji je ranih 1980-ih održan za jednu veliku grupu ljudi. Željeli smo uskladiti molitveni materijal sa crkvenom godinom. Kako smo se primicali božićnom vremenu, otkrili smo da mnogi vježbatelji trebaju provesti više vremena u stadiju iscjeljenja (koji se javio u Prvom tjednu), pa nisu spremni za vježbu o Kraljevstvu Kristovu. No, mogli su se baviti problemima iscjeljenja u kontemplacijama Evanđelja u vezi s razdobljem Isusova rođenja i ranoga života.

77

11. poglavlje

Utjelovljenje: Isusovo začeće, rođenje i djetinjstvo

Primjedbe uz molitvene cjeline od Desete do Četrnaeste Duhovno vodstvo i kontemplacija Evanđelja

Ovaj dio počinje s utjelovljenjem, našim temeljnim kršćanskim vjerovanjem da je Bog postao čovjekom u Isusu. Trebali bismo biti svjesni da se utjelovljenje ne odnosi samo na ljudsko začeće Isusa nego i na cjelokupnu stvarnost Isusova života, smrti i uskrsnuće. Rana Crkva nije vjeru u utjelovljenje počela proglašavati po znanju o povijesnom trenutku začeća Isusa u Marijinoj utrobi, već po izjavama svjedoka o Isusovom javnom životu, o iskustvima apostola o Isusovoj smrti i uskrsnuću, po razmišljanju rane Crkve kodificiranom u njezinim Vjerovanjima. To otajstvo utjelovljenja prekrasno je izraženo starokršćanskim himnom o tomu kako Bog oplijeni sâma sebe da postane ljudima sličan (Fil 2,1-11). Naše je Vjerovanje također isprepleteno s otajstvom Trojedinoga Boga. Ne samo da je Bog postao čovjekom u Isusu, nego je osoba Isusa druga osoba Trojedinoga Boga.65

Opći kršćanski svjetonazor je inkarnacijski i trinitaran. On je istodobno sveprisutan i onostran. To je temeljan svjetonazor kršćanstva, a posebno je naglašen u ignacijanskoj duhovnosti. Posjedovanje ili prisvajanje tog svjetonazora važno je kako za vas tako i za vježbatelja. Za vježbatelje koji su u osluškivanju poziva, ovaj je svjetonazor važan za proces donošenja odluka. On im omogućuje da donesu “ispravne i dobre”66 izbore koji će biti više u skladu s cjelokupnim Božjim planom i pokretom stvaranja nego s nekim nižim ciljevima i svrhama. Za vježbatelje koji su u procesu iscjeljenja, ovaj svjetonazor, ako se ispravno shvati, može doprinijeti realističnom prihvaćanju vlastitih ograničenja i slomljenosti, što je važno za njihov osobni proces rasta. Osim toga, ovaj je svjetonazor važan vama kao pratiteljima dok vježbateljima pomažete u tumačenju svojih iskustava. Važnost ovog svjetonazora za razlučivanje bit će očitija kasnije u ovom priručniku.

Obilježja Desete molitvene cjeline Vježba o Utjelovljenju.

Meditativni pristup pomaže da se uspostavi kontekst za kontemplacije Evanđelja koje slijede Kada budete uvodili Desetu molitvenu cjelinu, naglasite prvu predvježbu vježbe o Utjelovljenju [102]:

“U prvoj predvježbi obratite pozornost na to kako naš Bog otkriva svoju ljubav… Naslov Trojstvo divan je povijesni način na koji smo mi kršćani pokušali izraziti Božju osobnost i

65 U rimokatoličkoj, anglikanskoj i pravoslavnoj teologiji, Marija je majka te osobe koja je Bog. 66 Postupak donošenja odluke u vježbama zove se “izbor” [175]. Model kojim se koristi Ignacije temelji se na izboru životnoga staleža koji uključuje doživotnu obvezu – brak ili neki oblik posvećenog zvanja kao što je svečeništvo. Drugim riječima, Ignacijev primjer vježbateljeva otkrivenja životnoga zvanja služi kao kontekst u kojem se razvijaju načela donošenja odluka. Čini se da Ignacije na sve drugo gleda kao na “preuređenje života” [189]. Na dobar, čvrst, dobro razlučen izbor može se gledati kao na “točan i dobar izbor” (u Puhlovom prijevodu). Točan izbor nije nužno i uspješan u budućnosti. On podrazumijeva da je vježbatelj, imajući podatke koje je već imao u razdoblju razlučivanja, donio odluku koja je u sebi nosila najveću moguću privrženost Bogu i duhovno najslobodniji izbor.

78

otajstvo i mnogostruke načine na koje se Bog želi nama priopćiti: stvaranje, otkupljenje, posvećenje…”

U jednom bi trenutku bilo korisno zajedno pročitati upute. Za razmatranja a) - c) predložite mislenu molitvu s osluškivanjem srca. Vježbatelja, bez previše uputa, potaknite na služenje maštom u razmatranjima d) i f). Zašto mislena molitva za prve tri vježbe o Utjelovljenju? To pomaže postavljanju općeg okružja za sva sljedeća razmatranja o Isusovu životu. To je istina, mada doslovan tekst vježbe o Utjelovljenju pretpostavlja izričitu upotrebu metode kontemplacije Evanđelja. Međutim, izgleda da se gubi utjecaj i značenje vježbe o Utjelovljenju dok se vježbatelj nastoji vratiti kontemplaciji. Predlažem da metodu kontemplacije ponovno jače naglasite tek kad budete uvodili sljedeću molitvenu cjelinu. Ovdje biste mogli vježbatelja zaželjeti uvesti u raspravu o nekom od sljedećih pitanja: “Kako Vi vidite odnos Boga i naših ljudskih djelovanja u svijetu? Kako vidite Božju skrb za život na Zemlji? Kako shvaćate svoju vlastitu ulogu u vezi s Božjom skrbi u ovom trenutku ljudske povijesti? Kako je Bog prisutan ili odsutan u svijetu? Kako naše ljudske djelatnosti, zajedno s nama sâmima, trebaju spasenje?…” Pomozite vježbatelju da si ponovno predoči pojam spasenja i kao zajedničku potrebu i kao potrebu pojedinca. To možete postići uvođenjem pojma Božje želje za ovaj svijet. Jedan od motiva za tu želju nalazi se u Ivanovu Evanđelju gdje Isus moli da budemo jedno kao što su On i Otac jedno (Iv 17). U molitvi “Oče naš” nalazi se bljesak želje Božjega srca. Bog želi da se njegov vlastiti unutarnji život ostvari među nama. Prisnost koju Bog doživljava u sebi sâmom prvotni je simbol onoga kako smo mi pozvani živjeti u uzajamnoj suradnji i poštovanju s našim suputnicima - ljudskim bićima i sa svim stvorenjem. Zatim objasnite značenje unutarnje i duboko osjećajne spoznaje koja je nužna za milost koju tražimo. Iz istih navedenih razloga, Deseta molitvena cjelina najavljuje ovu milost drugačije nego što je izrečena u bilješci [104] i nastavku Drugoga tjedna. U vježbi o Utjelovljenju predložite vježbatelju da moli za unutarnju spoznaju toga da je Bog odabrao ispuniti želju svojega srca Isusovim začećem. Pozovite ga da uđe u čežnju Božjeg srca tražeći unutarnju spoznaju duboke želje Trojstva za naš planet i nas sâme. Njegujući sve veću vježbateljevu svijest o Božjim željama za svijet, ohrabrujete ga na dublje shvaćanje svoje najskrovitije želje. Nadajmo se da će to biti izraženo u Petnaestoj molitvenoj cjelini kada ćete ga ohrabriti da razvije predodžbu za sebe sâmog. Tako, dok on oslobađa svoju maštu s otajstvima Isusova ranog života u kontekstu Božje želje za ovaj svijet, postavljaju se temelji pristupa vježbi o Kraljevstvu Kristovu. Prije nego uvedete Jedanaestu molitvenu cjelinu, osluškujte neke od sljedećih vidova u vježbateljevim iskustvima iz vježbe o Utjelovljenju i Božjoj želji: - Kako je pokušao shvatiti Božju želju? Kako se vježbatelj uključio? - Ako je u otkrivanju zvanja:

- Kako je povezao pitanja koja se tiču njegove potrebe za donošenjem odluka u sadašnjosti svoga života i Božje želje za svijet preko otajstva Krista u Utjelovljenju?

- raspravite ona uvodna pitanja poziva i/ili donošenja odluka nad kojima će morati početi svjesnije moliti. Pogledajte dio pod nazivom “Zaobilaženje pitanja” u 27. poglavlju Dijela B Smjernica.

79

- Ako je u procesu izlječenja: - Kako je pokušao uspostaviti vezu Božje želje provedene Isusovim Utjelovljenjem s

vlastitim životnim pitanjima? Evo nekih primjera: - Marijina je nenadana trudnoća u skladu s Božjom željom - Marijina je prvotna želja ostala neispunjena, neočekivanim je okolnostima promijenjen

smjer njezine želje koja je na kraju ostvarena na izvanredan način - vježbateljeva slomljenost povezana je sa slomljenošću svijeta.

Ispravno služenje maštom u kontemplaciji Evanđelja Dok slušate, pratite koliko se vježbatelj uspijevao koristiti maštom. Ako se kontemplacijom Evanđelja ispravno koristi, tj. ako je ušao u otajstvo Navještenja, onda mu samo naglasite neka kontemplira Evanđelje i da će to biti metoda kojom će se koristiti u većem dijelu duhovnih vježbi. Obratite pozornost na to je li u utjesi ili bezutješnosti. Ako je u utjesi i prepoznaje što se događa u molitvi te u osnovama razumije kako se kontemplacije odnose prema njegovom životu, nema potrebe da mu to “tumačite”. Samo mu predajte molitvene materijale sljedeće molitvene cjeline.

Obilježja Jedanaeste molitvene cjeline Vježba o Isusovom rođenju

Ovo je prikladnije vrijeme za poučavanje metode kontemplacije Evanđelja i za objašnjenje milosti Ako se vježbatelj nije ispravno koristio maštom u razmatranjima d) - f) Desete molitvene cjeline, možda je vrijeme da ga uputite kako će se služiti maštom i kažete mu nešto o njezinoj važnosti za duhovne vježbe. Znajte da će onome kojem nije lako shvatiti kontemplaciju Evanđelja, previše objašnjenja više odmoći nego pomoći. Za one koji su posve u otkrivanju poziva, svrha vježbe o ranom Isusovom životu jest da se bolje nauče služiti metodom kontemplacije Evanđelja prije nego što izričito i s punom namjerom uđu u proces donošenja odluka. Kao što je naznačeno u bilješci [162], jedan je od razloga za smanjenje ili povećanje broja molitvenih jedinica određenih za vježbe o Isusovim ranim godinama to je li vježbatelju lako ili teško ulaziti u kontemplacije Evanđelja. Želiti li proučiti kontemplaciju Evanđelja, pogledajte 23. poglavlje Dijela B Smjernica. Evo sažetka nekih ideja iz tog poglavlja koje vam sada mogu biti važne: - Mjesto na kojem Ignacije daje najjasniji pristup ovoj metodi vježba je o Isusovom rođenju

prikazana u Jedanaestoj molitvenoj cjelini [110] - [117]. - Pogledajte što metoda kontemplacije jest, a što nije. Kontemplacija je služenje maštom pri

evanđeoskom tekstu o Isusovom životu. To nisu “koraci” u ignacijanskom “modelu”. - Tekst vježbi predstavlja samo jedan model te metode. - Ne miješate maštu sa slikovnim predočavanjem. Svatko ima maštu i može nekako biti prisutan u

prošlom događaju: neki se ljudi u zamišljanju služe osjećajima, drugi sluhom, treći slikovnim predočavanjem, četvrti spregom svega navedenog.

- Metodu kontemplacije možete vježbatelju objasniti na mnogo različitih načina.67 Objasnite vježbatelju milost za koju moli. Ovdje ima nekoliko ideja koje vam mogu pomoći: - Ova će se milost koristiti u kontemplacijama Evanđelja Drugoga tjedna.

67 Vrlo koristan način objašnjenja kontemplacije Evanđelja nalazi se u popravljenom izdanju Orientations, sv. 1, str. 37-39. Ipak, otkrio sam kako neki predoslovno uzimaju poticaj na pasivnost.

80

- Duboko osjećajna spoznaja znači: iskustvena i stvarna, za razliku od čisto pojmovnog znanja - stvarna kao roditeljsko poznavanje vlastitog djeteta ili poznavanje dvoje koji se već dugo vole ili najboljih prijatelja. Ona je ujedno osjećajna i djelatna (afektivna i efektivna); to je duboka osjećajna spoznaja izražena u životnim odlukama i djelovanju koje iz tih odluka proizlazi [230].

- Ova duboka osjećajna spoznaja pretpostavlja prisnost koja se očituje u dubokom poštovanju međusobne različitosti, ali u ozračju uzajamnosti [231].

- Slijediti Isusa ne znači slijediti neki stari povijesni ideal nego slijediti Isusa koji sada živi po djelovanju Duha u kontekstu vježbateljeve sadašnjosti. To je nasljedovanje izraženo u vježbateljevim odlukama na osnovi razlučivanja i u djelovanju koje je temeljeno na razlučivanju.

- Za vježbatelja koji je više u stadiju iscjeljenja, nasljedovanje Isusa izraženo je u svjesnim odabirima da poduzme konkretne korake koji njeguju njegov rast u prihvaćanju pravoga sebe - konkretne korake koji uključuju prihvaćanje života onakvog kakav jest, a ne kakvog bi ga on htio.

Vježbatelju koji prolazi kroz iscjeljenje sigurno će trebati neka pouka o kontemplaciji Evanđelja i milosti. Konačno, kontemplacije će mu biti korisne kao sredstvo izlječenja. Govorit će vam o sve dubljim razinama svoga bića. Slušat ćete različite vidove njegove osobne priče i o neriješenim osjećajima iz njegova osobnog života, a koje utječu na način na koji čini izbore i slijedi Isusa u sadašnjem trenutku. Kada se osjeća dovoljno siguran i dopusti da mu evanđeoski događaji zaokupe maštu, isplivaju njegove neriješene osobne stvari. Pripovijesti o Isusovom rođenju, djetinjstvu i ranom životu mogu pokrenuti sjećanja na prošle događaje koji utječu na njegov sadašnji život. Obično su ta sjećanja iz dijela psihe koji se nalazi tik ispod svjesne razine. U duhovnim vježbama prema bilješci [20], tekst predlaže tri dana razmatranja ranoga Isusova života. Za duhovne vježbe prema bilješci [19], to se može provesti u tri molitvene cjeline. Međutim, vježbatelji koji su u stadiju iscjeljenja možda će trebati više vremena, pa i više od pet molitvenih cjelina koliko ih predlažemo u ovom priručniku. Jedanaesta molitvena cjelina poziva vježbatelja na primjenu osjetila. Ne uvodite primjenu osjetila dok ne vidite da vježbatelj obavlja na ispravan način i kontemplacije Evanđelja i ponavljanja. U kasnijem ćete razgovoru, možda unutar sljedećih nekoliko molitvenih jedinica, prosuditi bi li koristila pouka o ovoj metodi.

Obilježja Dvanaeste molitvene cjeline Nadijevanje imena Isusu, posjet mudraca, prikazanje Isusa u hramu

Ovo bi također mogao biti pogodan trenutak za pouku o primjeni osjetila. Tumačenje i razlučivanje kontemplacija Evanđelja mogu uslijediti tek nakon što je vježbatelj naučio

kontemplirati Evanđelje. Zašto je kontemplacija Evanđelja nekim vježbateljima teška? Ovo su neke od tipičnih teškoća koje se mogu očitovati kod vježbatelja: - strah od gubitka nadzora na nekoj razini: svjesni ili nesvjesni strahovi, nerazriješeni sukobi

kao što su problemi u odnosima itd. - uvjerenje da nema mašte i nedostatak svijesti o tomu da se njome stalno koristi - previše ometanja - neke nejasnoće i pogrešne pretpostavke u vezi s kontemplacijom Evanđelja:

- zamišljanje da pripovijesti iz Evanđelja zahtijevaju stvaralačku sposobnost filmskog redatelja i da kontemplacija treba teći upravo kao i pripovijest

81

- nedovoljno razumijevanje naravi sanjanja i toga da je kontemplacija Evanđelja posve poput sanjanja u budnom stanju o sv. Pismu

- teškoće u prihvaćanju Isusa kao stvarnog čovjeka - nedovoljno ozbiljno shvaćanje Evanđelja

- uvjerenje da kontemplacija Evanđelja nije za njega jer voli molitvu koja zahtijeva usredotočenje68 (dok je svojstvo kontemplacije opuštanje umnih sposobnosti)

Općenito uzevši, mnogi vježbatelji imaju poteškoća jer su pravi ishod naše znanstvene kulture: više vjeruju svjesnom i nadziranom mišljenju nego stvarnostima koje nastaju iz njihove spontane i nejasne mašte. Ponekad vježbateljima treba reći kako je vrijedno rastresenim mislima dopustiti da isplivaju u molitvi.69 Dopustimo li im da iziđu na površinu u Božjoj prisutnosti, možda ćemo uvidjeti da to nisu rastresene misli nego: - neriješeni sukobi koji se upravo razrješuju - nastupa “iscjeljenje ponovnim postajanjem cjelovitom osobom” i “iscjeljenje značenja”70 - vježbatelj se počinje suočavati s problemima i razmatra one probleme na koje ga nuka Duh

Sveti ili njegova vlastita psiha - vježbatelj je prisiljen dublje doživjeti molitvu i razriješiti stvari koje su važne za njegov život Kontemplacija Evanđelja i vodstvo u molitvi Umjetnost vođenja kontemplacije Evanđelja ima mnogo vidova. Promislite li dobro sve vidove procesa vodstva i nabrojite ih prema kronološkom redu u kojem ćete ih vjerojatno ostvarivati, oni se mogu svesti na ove tri osnovne djelatnosti: poučavanje, tumačenje i razlučivanje: Poučavanje 1) Služi li se ispravno maštom pasivno i aktivno? Pasivno bi trebao dopustiti mašti da spontano

teče; aktivno bi trebao ostati u okružju i doživljaju događaja iz Evanđelja 2) Moli li za milost i kako to čini? 3) Dopušta li da događaj iz Evanđelja na neki način utječe na njegov stvaran život? 4) Je li spontano sudjelovao u događaju, bez svjesnog upravljanja svojim položajem u prizoru? Tumačenje 5) Sada pogledajte kako ulazi u prizor, kako sudjeluje u otajstvu. Ostaje li svoje dobi ili se vidi u

nekoj drugoj dobi i što to znači? Stoji li izvan zbivanja kao promatrač ili sudjeluje u zbivanju iz Evanđelja? Ulazi li u razgovor ili govori osobama iz događaja razmišljajući o tome kakvi bi mogli biti njihovi odgovori?

6) Nakon ovoga, još biste trebali otkriti kakav utjecaj sve to ima na njegov stvaran život. Postoji li veza između njegove osobne životne priče kakvu ste do sada čuli i svijesti, razvoja njegovih osjećanja i tijeka njegove molitve? “Logika zamišljanja” u molitvi s vremenom bi trebala pokazati da se uklapa u “logiku” njegove životne priče.

68 Povremeno, tijekom vježbi, osobito ako vježbatelj nije u procesu donošenja neke važne odluke, kontemplacija Evanđelja kao metoda molitve možda neće odgovarati njegovom trenutnom stanju. Metode vježbi su uobličene za čovjeka, a ne čovjek za metode vježbi. Kao i ostalim stvorenim stvarima, metodama molitve treba se poslužiti toliko koliko pomažu, a toliko ih se treba otresti koliko nas ometaju u davanju hvale, štovanja i u služenju Bogu [23]. 69 Ne tako davno (svakako još i u prvoj polovini XX. stoljeća) ovo se ne bi držalo dobrim savjetom. Rastresenost se tada još smatrala nesavršenošću i znakom neuredne sklonosti jer posve odvraća pozornost od Boga. Vjerovalo se da se u molitvi um treba svjesno upirati u Boga koji je više onostran nego što je nedjeljiv od čovjekove bîti. 70 Pogledaj dio “Iscjeljenje odnosâ” u 33. poglavlju Dijela B ovog priručnika.

82

Razlučivanje 7) Sada biste trebali pogledati koliko je Isus prisutan u njegovim kontemplacijama Evanđelja. 8) Konačno biste trebali prepoznati je li ono što čujete utjeha ili bezutješnost: - ako je u utjesi, ne dirajte u taj pokret [15] - ako niste sigurni je li utjeha istinska ili hinjena, ne dirajte u pokret već pričekajte: hinjeno se

najčešće razotkrije time što se pokretu dopusti da se razvije.

Kada se riječju “razlučivanje” koristimo na općenitiji način, pod time podrazumijevamo sve netom navedene vidove. Kada se tim terminom koristimo u tehničkom smislu, njime prvenstveno označavamo ono što stoji u točkama 7) i 8), osobito zbog toga što to utječe na proces donošenja odluka. Ipak, ne možete razlučivati o kontemplacijama Evanđelja ako niste proveli ono što stoji pod točkama 1) - 6). Kod vježbatelja koji prolaze iscjeljenje, većinu ćete vremena provoditi s tih šest točaka. Možda će vam prikaz koji slijedi pomoći da bolje razumijete ovu raspravu. Strelica u dijagramu ocrtava tijek unutarnjih iskustava koji je u raspoloženju (odabira) poziva u različitim kontekstima vježbi. Različito osjenjenje strelice ukazuju na promjene iskustva dok prolazi kroz različite kontekste. Stupci prikazuju kako se uloga pratitelja u strogom smislu riječi mijenja kad je potrebno razlučivanje. Kako vježbatelj prolazi kroz Drugi tjedan, kontekst razlučivanja se često mijenja.

83

OD konteksta iscjeljenja/identiteta* s tumačenjem kontemplacija Evanđelja: Je li vježbatelj - u otajstvu ili izvan njega? - blizu ili daleko od Isusa? - podređen ili nadređen u odnosu na Isusa i druge osobe u događaju, tj. je li mlađi, stariji, svoje dobi itd? - realan ili nerealan u donošenju vlastitih životnih iskustava u kontemplaciju Evanđelja? - dosljedan ili nedosljedan u milostima koje je dosad primio ili u onom što znate o njemu? - u utjesi ili bezutješnosti?

DO konteksta drugog vremena poziva [176] s razlučivanjem u užem smislu: Je li vježbatelj: - u utjesi ili bezutješnosti? - u pravoj ili lažnoj utjesi [331] - prihvaća li iskustvo kao spužva vodu ili kao kamen vodu [335]? - osjeća li istinsku ili lažnu duhovnu slobodu? - je li vježbateljev odgovor dio utjehe bez uzroka ili proistječe iz min.ule utjehe [336]?

Pri korištenju prve skupine pravila i kroz spomenuto često dolazi: - preostalo iscjeljenje - razvijanje spremnosti za odluku - prihvaćanje činjenice da je voljeni grešnik - rast u sposobnosti kontemplacije Evanđelja - uživljavanje u Isusov um i srce - veće prihvaćanje sebe i svoje osobne povijesti - korištenje osnova pravila za raspoznavanje duhova u svakodnevnom životu

Pri korištenju druge skupine pravila i kroz spomenuto često dolazi: - određena svijest o važnim kamenima kušnje u vježbateljevoj osobnoj povijesti koji mogu pomoći pri prepoznavanju slobode i trenutnom pozivu - svijest o obmanjujućim silama u vježbateljevim osobnim iskustvima - razvijanje spremnosti i duhovne slobode - razlučivanje nepotvrđene odluke - utjeha bez uzroka - milost potvrde u procesu donošenja odluka - upoznavanje sa i sposobnosti korištenja pravila za raspoznavanje duhova.

Slika 4: Put od tumačenja do razlučivanja (u užem smislu) kontemplacija Evanđelja

* Vježbatelj je u dodiru sa svojim identitetom kada duboko spoznaje da je ljubljeno stvorenje i spašeni grješnik – i ta svijest je životvorna i osnažujuća zbog njegova osobnog odnosa s Isusom.

84

Obilježja Trinaeste molitvene cjeline Bijeg u Egipat, pokolj nevine dječice, Isusovo djetinjstvo prije navršene dvanaeste godine

Nastavite pratiti kontemplira li vježbatelj Evanđelje na pravi način. Prema potrebi tumačite i razlučujte kontemplacije Evanđelja. Ovo je dobro vrijeme da vidite kako se vježbatelj koristi

primjenom osjetila. Kod vježbatelja koji je u otkrivanju poziva, koji je u vježbe ušao s nekim važnijim problemom u čijem

području treba donijeti odluku, sada je vrijeme da napravite pripreme za proces donošenja odluka ako to još niste učinili. Pogledajte odlomak “Zaobilaženje problema” u 27. poglavlju.

Kod vježbatelja koji je u iscjeljenju, sada je dobar trenutak da se pozabavite sjećanjima na rane iz prošlosti koje utječu na njegov sadašnji svakodnevni život odraslog zrelog kršćanina. Pogledajte

24. poglavlje Smjernica, Dio B , “Vođenje vježbatelja kroz iscjeljenje u Drugomu tjednu”. Kada vježbatelja uvodite u rani Isusov život, kao što je to u Trinaestoj molitvenoj cjelini, prisjetite se da iskustva i događaji iz Isusova ranog života odražavaju život stvarnih ljudi. Trauma i strah koje je Isus proživio bježeći od pokolja djece ostavili bi ožiljke na svakom. Život u stranoj zemlji, daleko od šire obitelji, sa sobom bi donio nešto od neizbježnih poremećaja obrambenih mehanizama koji se javljaju kod političkih izbjeglica. Mnogi vježbatelji imaju izbjegličko iskustvo. Mnogi žive i rade s ljudima koji su prognani iz rodnog mjesta. Nadajmo se da će milosti ovoga dijela duhovnih vježbi ohrabriti vježbatelja da prihvati bol iz svoje prošlosti na potpuniji način i u njoj nađe sjeme nade za budućnost.

Kao što je potpunije objašnjeno u 23. poglavlju, primjena osjetila je drugi oblik ponavljanja preko kojega vježbatelj pasivno prima neki vid otajstva na koje se vratio. Ponekad možete dati određene slike ili se koristiti određenim rečenicama da biste mu objasnili kako se služiti ovom metodom:

“Dopustite da vas otajstvo prožima kao osobu koja opušteno leži u kadi… kao kad slušate vrlo lijepu glazbu i ona vas ponese… ili neki miris… ili zalazak sunca. Okusite Josipovu vjernost… uđite u Isusovo povjerenje u Mariju.”

Ponekad je dobro s vježbateljem podijeliti nekoliko vlastitih iskustava primjene osjetila. Imajte na umu da je riječ ”osjetila” u ovoj metodi bliže poredbi. Ignacijevo se značenje vidi u biblijskim izričajima kao što su: “kušajte i vidite kako je dobar Gospodin” i “tvoj je zakon poput meda na usnama mojim”. Ovo je kušanje i gledanje iznad vela tjelesnih osjetila okusa i vida. To je dublje kušanje i gledanje srcem, dušom. U Ignacijevom modelu primjene osjetila u bilješkama [121] - [126] on savjetuje da “okusimo kreposti”, a ne hranu koju jedu; da “pomirišimo božanstvo”, a ne slamu u spilji ili miris životinja; da “dodirnemo mjesto” gdje osobe sjede ili stoje, a ne osobe! Ovo ne treba pomiješati s mirisanjem životinja ili doživljavanjem topline povoja ili hladnoće večeri ili s ritanjem magarca ili držanjem djeteta jer sve to više pripada kategoriji kontemplacije Evanđelja. Ovi primjeri očito nisu duboka i prijemljiva pasivnost koju je Ignacije predvidio kao ishod procesa ponavljanja metodom koju je nazvao “primjena osjetila”. Na kraju 23. poglavlja nalazi se vježba s tri različita osvrta na vježbateljevu molitvu koja će vam pomoći da razlučite kontemplaciju Evanđelja od primjene osjetila. Otkrivanje osobne predodžbe Jednom kada vježbatelj počne s lakoćom kontemplirati Evanđelje i koristiti se primjenom osjetila, bilo bi dobro da mu često svrnete pozornost na razvoj njegove osobne predodžbe. Može to učiniti tako što gleda kako Josip i Marija tumače događaje u svojim životima. Josip i Marija su se radovali tipičnom životu i rutini malog sela kad je Marija zatrudnjela i kad ih je popis

85

stanovništva prisilio na odlazak u nepoznat kraj u vrijeme Isusova rođenja. Njihovo se dijete rodilo u nepredviđenim okolnostima. Nakon što je Isus rođen u stranoj okolini, neprilike i događaji koji su uslijedili združeni sa strahom od nasilja natjerali su ih da noću pobjegnu u stranu zemlju. Morali su prilagoditi svoje osobne planove onome kako su razumijevali događaje koje su proživljavali. Trebali su razmotriti prilike u kojima se nalaze i o svom budućem životu početi razmišljati na nov način. Ako je vježbatelj nalik odvjetniku iz zamišljenih primjera iz vježbe osvrtanja s kraja 23. poglavlja, možda će mu kasnije, u procesu donošenja odlukâ, koristiti da razmisli o svojoj sadašnjoj predodžbi. Pri tom će provjeriti vrijedi li ona još uvijek, a možda će otkriti novu predodžbu koja se počela oblikovati. Predodžbe i želje, bile one svjesne ili nesvjesne, utječu na odluke. Kada smo u vezi sa svojom osobnom predodžbom, lakše dolazimo do dara duhovne slobode u procesu donošenja odluka. Odlučite li se potaknuti ovaj pristup, bilo bi dobro pročitati 25. poglavlje. O problemima vezanima uz iscjeljenje Međutim, vježbatelj možda trenutno proživljava osjećaje i probleme koji ne ostavljaju mjesta za razvoj osobne predodžbe. U ovom dijelu duhovnih vježbi često na površinu izlaze stare rane i duboke čežnje, posebno kod onih koji prolaze iscjeljenje. Primjeri za to mogu uključivati: osjećaje napuštenosti zbog čega je vježbatelj nesposoban ostvariti čvrstu vezu s drugima, iskrivljen osjećaj stida, tjeskoba da nije dovoljno dobar itd. Takvi vježbatelji imaju rane koje treba iscijeliti. U svom su životu oni često opetovano pokušavali doživjeti iskustva za koja su bili uskraćeni, a teoretski bi se dogodila u zamišljenom savršenom svijetu. Njihove ih rane ometaju u potpunom prihvaćanju života, a time i u vjernijem nasljedovanju Isusa. Naša nam psihološki pismena kultura nudi mnoštvo koncepata koji nam pomažu razumjeti i nositi se s nekima od problema naše ranjene duše. Među takvim su primjerima: “otrovni” stid, ovisnička ponašanja, uzajamno ovisni odnosi, osobnost koja nosi pečat roditelja alkoholičara ili nesređene obitelji iz koje potječe itd. Mnogi od tih koncepata mogu se združivati s tehnikama vježbi da bi se omogućilo vježbateljevo unutarnje izlječenje. O tomu se podrobnije govori u 24. poglavlju: “Vođenje vježbatelja kroz postupak iscjeljenja u Drugom tjednu”. Kada se ovakva iskustva počnu pojavljivati u molitvi, pratitelj može pod utjecajem vlastitog nesvjesnog umanjivati vrijednost vježbateljevih iskustava. Tako on može npr. projicirati vlastita iskustva na vježbatelja ili nesvjesno nijekati ono što vježbatelj izražava. Potpuniji popis s kratkim objašnjenjem o tomu kako obezvrjeđujemo vježbateljevo iskustvo nalazi se u 24. poglavlju. Od sada vam taj popis može biti ispit svijesti kao duhovnog pratitelja. Je li za vježbatelja uvijek korisno baviti se sjećanjima koja se pojavljuju u kontemplacijama Evanđelja? Ne uvijek. Puno ovisi o vašem osobnom stupnju samosvijesti, o vašoj vještini duhovnog vođenja i o vježbateljevoj spremnosti. Određeni će vam signali ukazati na tu spremnost i dati vam povjerenje da se oslonite na tehnike vježbi dok vježbatelj donosi takva sjećanja u kontemplacije Evanđelja. Značenje u kontekstu vjere i osobna prisutnost Boga u duhovnim vježbama vježbatelju mogu dati snagu da se suoči s bôlima iz svoje prošlosti.

86

Obilježja Četrnaeste molitvene cjeline

Isus je izgubljen i pronađen u Hramu, Isus od trinaeste do devetnaeste godine, Isus kao mlada odrasla osoba

12. poglavlje

Isus u počecima svojeg javnog život i poslanja

Primjedbe uz molitvene cjeline od Petnaeste do Osamnaeste Opće napomene o razlučivanju

Uvodne napomene

Ako ste slijedili strukturu koja je predložena u ovom priručniku i niste se koristili prilagodbama vježbe o Kraljevstvu Kristovu s Dodatnom prvom i trećom molitvenom cjelinom kao što smo ranije predložili, sada završavate s događajima Isusovog života prije javnog djelovanja. Do sada vježbatelj vjerojatno: - dobro obavlja kontemplaciju Evanđelja i čak je doživio trenutke primjene osjetila - ima neku predodžbu o tome što su utjeha i bezutješnost i kako on ulazi u bezutješnost - u prisnom je odnosu s Isusom - individualizira opću milost “iz bližega slijediti Isusa” prema svojim jedinstvenim okolnostima,

a vjerojatno i želi znati kako to provesti i koje izbore treba napraviti. Osim ovoga, do sada najvjerojatnije možete prosuditi je li on u otkrivanju poziva. Vježbatelj je čak možda počeo “željeti nove želje” koje su u svjetlu Božjih želja. U svakom slučaju, pretpostavljam da je spreman promatrati Isusovo poslanje i, nadam se, u svjetlu toga razlučiti svoje vlastito jedinstveno poslanje. I tako je on spreman ući u otajstva Isusova javnog života i poslanja. Prema Petnaestoj molitvenoj cjelini i vježbi o Kraljevstvu Kristovu

Obilježja Petnaeste molitvene cjeline Vježba o Kraljevstvu Kristovu, Isus ostavlja dom, Isusovo krštenje u Jordanu

Vježba o Kraljevstvu Kristovu predstavlja Ignacijevu predodžbu toga kako Isus otkriva Božju želju za svijet. Teme ove vježbe daju kontekst za kontemplacije Evanđelja o Isusovu javnom životu: - poziv na rad u Isusovom društvu - poziv na najviše duhovno siromaštvo - poziv na djelovanje protiv vlastite pûti i protiv lažnoga “sebe” Nadajmo se da će prihvaćanje Ignacijeve osobne predodžbe preoblikovanja u Isusa jače potaknuti vježbatelja na to da čuje Božji poziv za vrijeme ovih duhovnih vježbi. Možda ćete morati ponovno pročitati 10. poglavlje i pogledati 25. poglavlje, kako biste dobili podrobniji uvid u Ignacijevu osobnu predodžbu o Kraljevstvu Kristovu. Budući da je to prikazano u Petnaestoj molitvenoj cjelini, vježbatelj će možda trebati više vremena nego obično da dovrši ovu molitvenu cjelinu. Različite vježbe Petnaeste molitvene cjeline potiču vježbatelja na razvijanje svoje osobne predodžbe. Ako s time još nije započeo, blago ga ohrabrite da razmisli o tomu:

“Možda nećete moći osmisliti vlastitu osobnu predodžbu, ali budite otvoreni za to i barem pokušajte otkriti koja Vas slika ili želja trenutno zaokuplja. Pričajte o tome s

87

Isusom dok zajedno hodate prema Jordanu. Slušajte kako on Vama govori o svojim željama, a Vi njemu o svojima…”

Obratite vježbateljevu pozornost na prikazanje u vježbi o Kraljevstvu Kristovu. Ako osjeća da još ne može prinijeti tu žrtvu, predložite mu da napiše što donosi Kristu kao svoje osobno prikazanje. Predložite neka u razmatranja donese probleme vezane uz donošenje odluka kojih je trenutno svjestan. Opće napomene o razlučivanju Budući da vježbatelj kontemplira javni Isusov život, sada bi se mogle pokazati važnima neke od sljedećih primjedbi o utjesi i bezutješnosti. O miru i utjesi Kad god slušate iskustva iz kontemplacija Evanđelja promatrajte kako se vježbatelj obraća Isusu. Utjehu možete prepoznati po kakvoći vježbateljeve prisnosti s Isusom u razmatranju i po kakvoći slobode u njegovom svakodnevnom životu. Čak i ako u vježbi postoji borba ili bol, tkivo iskustva je u skladu s bilješkom [316]. Vaše razumsko shvaćanje i osjećaj usuglašeni su kao treperenje glazbene viljuške i zvuk koji se time stvara. Molitveno je iskustvo poput kapi koja padne na spužvu [335]. Očito je da kontemplacija slobodno teče. Središte iskustva je u Isusu. Čak i ako je vježbatelj zaokupljen nekim drugim u otajstvu, vi prepoznajete da je Isus ipak prisutan i da je njegova prisutnost važna. Kao što je i kod ljudske prisnosti, vježbatelj se ne boji biti ono što je i s time ulazi u razmatranje. Očekuje se da utjeha utječe na suočavanje s dnevnim prilikama. Mogućnost biranja biti vedar usred promjenjivog života obitelji i u različitim poslovnim prilikama, samo je jedan od plodova utješne molitve: “Po plodovima ćete ih prepoznati.”71 Međutim, kakvoća utjehe u svakodnevnom životu ne znači slobodu od stresa kojem je izvor u izvanjskim prilikama. Ljudsko djelovanje podrazumijeva neki oblik stresa. Ponekad pratitelji pogrešno povezuju unutarnji mir s izvanjskim. Unutarnji se mir često očituje u izvanjskom, ali je pouzdaniji znak unutarnjeg mira prihvaćanje onoga što jest. Naše su duše kao napoletanski sladoled koji se sastoji od valovito naslaganih slojeva sladoleda različitih boja. Unutarnji je mir kao jedan od slojeva, a stres drugi. Mi možemo biti uznemireni oko nečega na jednoj razini, ali u isto vrijeme biti mirni na nekoj drugoj razini. Međutim, kao kod sladoleda koji se topi, sloj mira može utonuti u sloj stresa i utjecati na njega. Drugim riječima, utjeha iz razmatranja često pomaže vježbatelju da ima više razumijevanja i da mirnije reagira usred izvanjskih neprilika koje na njega utječu. Drugi znak unutarnjeg mira je više ili manje ustaljena svijest i sposobnost primjećivanja izmjene utjehe i bezutješnosti u srcu i izabiranja u skladu s procjenom je li nešto utjeha ili bezutješnost. Nadajmo se da će mu vježbe pomoći da poraste u sposobnosti prosuđivanja što je utjeha, a što bezutješnost u njegovu svakodnevnom životu. Rast u toj sposobnosti možete prepoznati po tomu što počinje prepoznavati milost za koju moli u svojoj svakodnevici, a ne očekuje da će je primiti samo za trajanja razmatranja. 71 Članak John F. Wickhama “Ignatian Contemplation Today”, u The Way Supplement 34 (jesen, 1978.) pokazuje da plod kontemplacije Evanđelja suvremenog vježbatelja često nije društvene naravi kao što je to bilo u Ignacijevo doba. Ovaj je članak nedavno ponovno izdan u The Way of Ignatius Loyola (St. Louis: Institute of Jesuit Sources, 1991., ur. Philip Sheldrake, SJ, str. 145. i dalje).

88

Neke misli o početnoj bezutješnosti Počeci bezutješnosti često uopće ne izgledaju kao bezutješnost. Evo nekih primjera: - Vježbatelj u razmatranju samo ponavlja tijek evanđeoskog događanja. Vjerojatno se

dosađujete dok slušate što se događalo u molitvi! - Čini se da je vježbatelj poglavlje iz Evanđelja čitavo vrijeme molitve primjenjivao na svoj

život. - Vježbatelj je uspio ući u pripovijest iz Evanđelja, ali je sve vrijeme bio usredotočen na

događanja koja su podalje od Isusa. U vremenu u kojem je vježbatelj učio kontemplirati Evanđelje to smo mogli tumačiti kao znak da ne obavlja dobro kontemplaciju, ali u ovom je razdoblju duhovnih vježbi ova pojava početni stadij bezutješnosti ili utjehe zloga duha [331] koju možemo nazvati lažnom utjehom.

- Vježbatelj dobro kontemplira Evanđelje, može ući u prizor, ali Isus mu je okrenuo leđa. Ovdje nije toliko stvar u tome da se Isus okrenuo od vježbatelja, nego u tome što je vježbatelj to primijetio. On se zbog toga stao pitati. To zapravo može biti utjeha, ali lako će prijeći u bezutješnost ako vježbatelj ne razumije da to može biti poziv da se pozabavi nečim iz svog života.

Ove pokrete možemo nazvati početnom bezutješnosti. Te je pojave teško prepoznati kao bezutješnost ili kao njezine početke zato što vježbatelj koji ih proživljava izgleda prilično sretan, a i čini se kao da dobiva plod. Ako se ovim pokretima dâ vremena, početni oblici bezutješnosti obično postanu bezutješnost koju je lakše prepoznati, kako je opisano u bilješci [317]. U zatvorenim duhovnim vježbama, pratitelj može odlučiti da pričeka dok vježbatelj počne doživljavati bezutješnost koju je lakše prepoznati. Obično je bolji način da vježbatelj postane svjestan simptoma bezutješnosti, da ih nauči prepoznavati i da nauči kako će postupati u takvim prilikama, da se simptomima dâ vremena da se razviju. Međutim, u duhovnim vježbama prema bilješci [19], to možda neće biti prikladno: proces bi mogao predugo trajati, a jačina bezutješnosti bi mogla biti nedovoljna da se bezutješnost jasno primijeti. Kako pomoći vježbatelju da se suoči s bezutješnosti u ovom razdoblju duhovnih vježbi?72 Obično je važno pomoći vježbatelju prepoznati svoje iskustvo kao bezutješnost, te s njim razgovarati o tome što bi ono moglo značiti. Pokušajte zajednički73 izlučiti problem koji je u pozadini bezutješnosti. Za one koji prolaze iscjeljenje ovo izlučivanje problema može postati Božji način obučavanja da se nosi sa svojim ograničenostima i strahovima ne samo u vježbama, nego i kasnije. Pogledajte 24. poglavlje Smjernica Dio B, “Vođenje vježbatelja kroz iscjeljenje u Drugomu tjednu”. Opći se pristup sastoji od tri razloga koji se predlažu u bilješci [322] i od duhovne terapije iz bilješke [319]. Možete se njima koristiti doslovno. Pogledajte upozorenje u bilješci [319] da vježbatelj ne donosi odluke kojima bi što mijenjao nego neka ustraje u odluci koju je donio u prethodnoj utjesi. Sv. Ignacije u toj uputi predmnijeva da se vježbatelj nalazi u postupku donošenja odluke. Ipak, promjene u nekim vidovima razmatranja i u svakodnevnim vježbateljevim navikama mogu biti dobrodošle. Takve su npr.: - promjena položaja tijela za vrijeme razmatranja. Bilješka [76] predlaže da vježbatelj iskušava

različite položaje sve dok ne dobije milost koju moli. 72 Ovo se pitanje bavi više (kao što je opisano u bilješkama [315] i [317]) ili manje očitoj bezutješnošću. Također, odgovor pretpostavlja da se vježbatelj već dobro koristi kontemplacijom Evanđelja. To znači da može dopustiti pripovijesti da dotakne njegovu pravu osobnost. Pretpostavlja se da on više nije u stadiju učenja ove metode. 73 Ključ svega u vježbama je zajedno. Vi niste guru s čarobnim osjećajem za odgovor. Dinamika vježbi pretpostavlja da vježbatelj i vi radite zajedno. Vježbatelj zna za koju milost moli, pa je njegova riječ posljednja o tomu što mu pomaže da se za nju otvori.

89

- s kontemplacije Evanđelja prijeći na malo meditativniji pristup [319]. Kada je vježbatelj uznemiren i u bezutješnosti, često mu je nemoguće slobodno se koristiti maštom. Ponekad je sve što može učiniti to da čita, razmišlja i usmeno moli.

- vjernost vremenskoj obvezi koju je preuzeo, čak je malo i produžiti [12], [13]. - promjena u izvršavanju ili neizvršavanju pokore [82] - [84] ili načinu prehrane [210]. Za

vježbatelja iz bilješke [19], načelo se iskušavanja može provesti tako da promijeni neke od dnevnih djelatnosti nad kojima ima nadzor: javljanje na telefon, gledanje televizije, pravovremeno odlaženje na počinak itd.

Prisjetite se da je osnovno psihološko načelo u vježbama pokušaj uspostavljanja sklada između tijela i duha. Mi činimo sve što možemo da bismo se otvorili za milost koju nam samo Bog može dati. Primjedba u bilješci [319] o “mnogom ispitivanju” možda neće biti dobra za one koji se, kada stvari pođu po zlu, na to usredotoče ili se počnu ponašati ovisnički. Ako je takav slučaj s vježbateljem, bilo bi daleko bolje da se, kada im je raspoloženje u silaznoj putanji, ne bore s napasti tako da pokušaju shvatiti njezin uzrok. Neka radije doslovno shvate bilješku [325], odbijajući raščlambu koja bi pojačala opsesivne strahove ili tjeskobe. Ovaj tip vježbatelja moći će raščlanjivati što se zapravo događalo za vrijeme iskustva bezutješnosti čim se ono slegne. Možda ćete se trebati prisjetiti različitih mogućih razloga kako biste mu pomogli shvatiti što je potaknulo njegovo iskustvo bezutješnosti. Na primjer, on se možda: - opire čemu što je potaknuo događaj iz Evanđelja - udaljio od onog izazova ili prosvjetljenja koje mu Duh Sveti želi dati - ne prihvaća Isusov odnos prema Ocu - možda ima problema s prihvaćanjem Isusovog čovještva i/ili ne prihvaća nešto u vezi s

njegovom ljudskosti. Vježbatelj se često u molitvi suočava s odrazima onoga s čime se suočava u svakodnevnom svom životu. Stoga se možete zapitati: “Koje su sličnosti poteškoća koje vježbatelj proživljava u svakodnevnom životu s onima koje se pojavljuju u kontemplacijama Evanđelja?” Prema Šesnaestoj molitvenoj cjelini Kamo idemo i zašto Kada je vježbatelj započeo s razmatranjima Petnaeste molitvene cjeline, ušao je u zajedničku temu većeg dijela Drugoga tjedna: javni Isusov život i njegovo poslanje. Ako on još uvijek snažno razvija osobnu predodžbu, trebat će mu dati više vremena za ovu molitvenu cjelinu. No, procijenite li da razvijanje osobne predodžbe kod njega još ne donosi ploda, uvedite sljedeću molitvenu cjelinu i ohrabrite ga da uključi svoju sliku budućnosti i/ili svoje želje u kontemplacije Evanđelja. Što uvodite i što naglašavate ovisit će o onomu što čujete o sljedećem malom koraku koji je vježbatelj pozvan učiniti. Kao što smo na različite načine već rekli: karta se prilagođuje krajoliku, a ne krajolik karti! I tako biste do sad već trebali početi s prilagođavanjem materijala ili čak sa zanemarivanjem materijala predloženog u ovom priručniku (zbog toga jer ne odgovara stvarnim prilikama vježbateljevih duhovnih vježbi).

90

Ovaj je priručnik, naime, prvenstveno napisan s gledišta74 formacije učenja, sâme vježbe priručnik promatra prvenstveno kao sredstvo za donošenje odluka vježbatelja koji je u raspoloženju poziva. Ta će gledišta biti nadalje još vidljivija.

Obilježja Šesnaeste molitvene cjeline Isusove kušnje u pustinji, Isus u sinagogi najavljuje svoje poslanje i biva odbačen,

uvod u vježbu o Dvije zastave

U OVOJ MOLITVENOJ CJELINI MOŽETE UVESTI NEKE OD KORAKA POSTUPKA DONOŠENJA ODLUKA

Vježbatelj kojega Bog na nešto zove i koji je u duhovne vježbe ušao s nekim značajnim pitanjem o kojem treba donijeti odluku, treba nastaviti s pripremama za postupak donošenja odluka. U tom se smjeru trebaju kretati i vaši razgovori i njegova razmatranja. U Šesnaestoj ćete molitvenoj cjelini uvesti vježbu o Dvije zastave. Dajte mu molitveni materijal bez previše objašnjavanja [2]. Neka se uhvati u koštac s doslovnim tekstom, a s vama će o njemu raspravljati tijekom sljedećeg razgovora. Ipak, mogli biste istaknuti: - milosti za koje treba moliti u trećoj predvježbi [139] i u trostrukom razgovoru - ovo je razmatranje napisano u kontekstu Ignacijeve kulture, a vježbatelj ga treba razumjeti s

gledišta svoje vlastite kulture - ova se vježba sastoji od dva dijela od kojih je drugi, onaj o Isusovoj zastavi, važniji i treba ga

naglasiti više od prvoga dijela - da je Ignacijeva namjera da se vježbatelj nastavi koristiti maštom u ovom razmatranju iako se

radi o meditaciji - da vježbatelj razmisli o značenju pravog siromaštva i najvišega duhovnog siromaštva u svojim

jedinstvenim okolnostima Slušanje iskustava Šesnaeste molitvene cjeline Nakon što vježbatelj završi s vježbama Šesnaeste molitvene cjeline, pomozite mu da uoči svoje reakcije i odgovore na vježbu o Dvije zastave. Koja su njegova “bogatstva i časti” [142]; tj. stavovi, pristupi, stvari itd. koji mu hrane lažnu sigurnost i njegovo lažno “ja”? To su zamke, a neke od njih i napasti “anđela svjetla” [332] jer ga žele namamiti u stupicu predstavljajući mu se kao korisno bogatstvo. Dobro je ako mu možete pomagati da primijeti zamke i prijevare koje se pojavljuju u njegovim razmatranjima i životnim iskustvima tijekom čitavih duhovnih vježbi. Prema Sedamnaestoj molitvenoj cjelini i vježbi o Dvije zastave Kamo idemo i zašto Do sada je vježbatelj možda već istražio osobite načine na koje ga Bog zove u životu. Sada je trenutak da se time otvoreno pozabavite. Vježbe o Dvije zastave i o Trima vrstama ljudi pomoćna su sredstva za to u okviru duhovnih vježbi. U 26. se poglavlju Dijela B Smjernica objašnjava kako i zašto su baš ove dvije vježbe važne u donošenju odluka.

74 Pogledajte uvod u dio A ovoga priručnika “Različiti vidovi u razumijevanju i korištenju vježbi”.

91

Obilježja Sedamnaeste molitvene cjeline Dvije zastave, Isusova pouka o blaženstvima, uvod u Tri vrste ljudi, od sada će se koristiti

trostruki razgovor

U OVOJ MOLITVENOJ CJELINI MOŽETE UVESTI NEKE OD KORAKA POSTUPKA DONOŠENJA ODLUKA

Do sada smo u duhovnim vježbama imali različita gledišta, kontekste i strukture: događaje iz Isusova života, Božju želju, pravila za raspoznavanje duhova, neke osnovne psihološke uvide, vježbateljevu osobnu povijest itd. Sv. Ignacije sada poziva vježbatelja da svoje iskustvo promotri s gledišta Isusove zastave. Prvi bi dio vježbe o Dvije zastave vježbatelju trebao pomoći da se oslobodi od varka u procesu donošenja odluka i opredjeljivanju za Isusa koje iz toga procesa proizlaze u ovom razdoblju duhovnih vježbi. Postoje različite kategorije varka: a) Napast na grijeh uvijek uključuje varku. Osoba se opredjeljuje za pristanak uz napast jer u

tomu vidi neko dobro ili prednost. b) Skrivene neuredne sklonosti uključuju varku. One se subjektivno često percipiraju kao nešto

što donosi sigurnost, položaj itd. [62], [63]. c) Kada osoba biva nadvladana neurednom sklonosti i to u sebi uključuje varku. Ono na što je

osoba vezana izgleda kao da ima neku prednost [16], [154]. d) Napast pod krinkom svjetla, napast je duhovno zrelih i velikodušnih osoba. One obično

gotovo trenutačno primijete očitije varke koje se kriju u bilo kakvom pokretu koji vodi prema a), b) ili c). Međutim, dođe li napast pod krinkom svjetla, kao zavodljiva misao ili privlačna ideja za koju im se čini da je u skladu s njihovim velikodušnim željama [332], ona će ih zavarati. Zli se koristi njihovom dobrotom da ih zavara.

Netom nabrojane kategorije jedna se od druge razlikuju u tankoćutnosti. Tip obmane na koju su usmjerene vježbe o Dvije zastave i Tri vrste ljudi je c). No, s obzirom da su i u tkanjima života dobrih ljudi i bez njihova znanja utkane i neke nîti koje pripadaju Luciferovoj zastavi, sv. Ignacija tijekom čitavih vježbi, a posebno u postupku donošenja odluka u Drugomu tjednu, najviše zanima varka d) [10], [328], [332]. Slika Dviju zastava srednjovjekovna je slika vitezova dviju zaraćenih strana, na konjima i u bojnim oklopima. U to je vrijeme vojsku u bitku vodio vitez koji je nosio veliku zastavu. Jednom kad je borba prsa o prsa započela, vitezovi bi se neizbježno izmiješali te bi promatraču bilo gotovo nemoguće raspoznati koji vitezovi pripadaju kojoj vojsci. Tom slikom se pokušava dočarati kako su dobro i zlo često isprepleteni i često ih je teško razlučiti. U bilješci [141] Lucifer je prikazan kako poziva nebrojene demone i raspršuje ih, “jedne u ovaj grad, a druge u onaj, i tako po cijelom svijetu, a ne izostavljajući nijedne pokrajine, nijednoga mjesta, nijednoga staleža, nijedne osobe posebice”. Drugim riječima, nitko nije pošteđen neprijateljevih napastovanja. Ovako je izrečena istina nalik onoj koju nam daje Isus kroz parabolu o kukolju pomiješanim sa žitom. Vježba o Dvije zastave nije vježba u kojoj bi se izabirala Isusova ili Sotonina zastava, već je način da se dublje prodre u bît Isusove zastave da bi ga se iz bližega slijedilo.75

75 Uobičajeni način na koji se vježbatelj odnosi s Bogom i izbjegava produbljenje tog odnosa može postajati sve profinjeniji kako vježbe napreduju. Skrivene neuredne sklonosti osvijetljene Trećom vježbom Prvoga tjedna postaju neuhvatljive u “bogatstvima” Dviju zastava i iskušenjima pod krinkom svjetlosti tijekom postupka donošenja odluke. Možda biste s vježbateljem mogli primijetiti neke veze između načina na koji je ušao u nevolje u obavljanju razmatranja i načina na koji ulazi u nevolje u svojem svakodnevnom životu izvan razmatranja i izvan duhovnih vježbi uopće. U 29. poglavlju u dijelu C naći ćete primjere koji će ovo dobro oslikati i raspravu o tomu. Svatko ima sebi svojstvenu količinu i potrebu za samosviješću. Osim toga, može biti da je veza između načina obavljanja razmatranja i trenutnog načina življenja za njega naprosto preosjetljiva.

92

Vježbatelji postanu vrlo svjesni varke kada nauče prepoznavati kako ulaze u bezutješnost kada neprijatelj prodre u njihovu utvrdu tamo gdje su najslabiji [327]. Ovdje su primjeri nekih klopki koje su se možda već pojavile ili se pojavljuju: - pretjerana raščlamba ili provjeravanje koje sprječavaju da dođe do spontanijeg, prisnijeg

odnosa s Bogom - predanije traženje utjehe nego Boga utjehe - planiranje i poduzimanje posebnih pothvata za Boga ne uzimajući u obzir očite dužnosti i

talente [14] - vježbateljevo neodazivanje na značajniji poziv s izlikom da je za to isuviše beznačajan - strahovi od prihvaćanja ili napuštanja odgovornosti, posesivnost, sklonost pretjeranom

zaštićivanju drugih ili sebe, način života - potreba da uvijek bude važan Kada uvodite Sedamnaestu molitvenu cjelinu Dobro je ako, dok razgovarate o vježbi o Dvije zastave, vježbatelj povezuje zamke koje je već iskusio i/ili prepoznao i molitveni materijal za Sedamnaestu molitvenu cjelinu. Tako se svijest koja je plod milosti trostrukoga razgovora iz Prvoga tjedna (utjecaj svijeta na skrivene neuredne sklonosti) povezuje s njegovim sadašnjim molitvenim iskustvima. S obzirom na to da je većina vježbatelja sklona pretjerano se usredotočiti na probleme i negativne vidove svojega života, mudro je više vremena provesti u drugom dijelu vježbe u kojem su izlučena osnovna svojstva (u terminima Ignacijeva doba) Isusova poziva da mu budemo učenici.76

Tekst vježbi upućuje vježbatelja na trostruki razgovor od sada pa barem do kraja Drugoga tjedna. Dok ga uvodite u razmatranje o Isusovoj pouci o blaženstvima, upozorite ga da taj molitveni materijal ne uzima kao ispit savjesti. Od njega se ovdje očekuje da nastavi kontemplirati Evanđelje: da sluša, vidi, osjeti i bude prisutan dok Isus poučava svoje slušatelje o tomu što to znači biti njegovim učenikom. Vježbu o Tri vrste ljudi uvedite bez puno objašnjavanja: “Molite nad molitvenim materijalom u vježbi f), pa ćemo o tomu razgovarati u našem sljedećem susretu.” Slušanje iskustva Sedamnaeste molitvene cjeline Nakon što vježbatelj završi s vježbama Sedamnaeste molitvene cjeline, saslušajte njegove unutarnje reakcije i pokrete s obzirom na Dvije zastave: - Saznajte što je vježbatelj naučio o sebi i svojim bogatstvima, o zamkama koje su česte u

njegovu životu, o tomu kako je možda zavaravan u postupku donošenja odluka? - Provjerite postaje li trostruki razgovor konkretan i koje se želje pojavljuju. - Provjerite je li vježba o Dvije zastave imala učinka. Jesu li mu želje vezane uz karakter i život

ili su nerealne i nisu u slijedu s onim što se prije događalo? Ako je bezutješan u suočavanju s Isusovom zastavom, to može biti bezutješnost izazova da postane Isusov učenik ili bezutješnost neke neuredne sklonosti. Možda bi trebao moliti za trajnu slobodu kao što se predlaže u bilješci [16] ili [157]. Takve reakcije mogu biti znak da se bavi nečim značajnim.

76 Koja bi osnovna svojstva odgovarala vježbateljevoj kulturi?

93

Provjerite postoji li koji nedovršeni posao kojem je potrebno ponavljanje. Ako je tako, prilagodite materijal nove molitvene cjeline. Ponekad vam u takvom prilagođavanju molitvenoga materijala mogu pomoći predložena dodatna čitanja iz Evanđelja. Pogledajte je li išta važno iskrsnulo u vježbi o Tri vrste ljudi. Ako ništa drugo, pitajte koje pitanje tipa:

“Kako ste reagirali na vježbu o Tri vrste ljudi? U čemu vidite važnost vježbe o Tri vrste ljudi za svoje sadašnje prilike? U koju se vrstu sada možete svrstati? Zašto tako mislite? Možda biste mogli još jednom razmatrati istu temu, ali sada u odnosu na ono što ste spominjali tijekom nekoliko prošlih molitvenih jedinica.”

Prema Osamnaestoj molitvenoj cjelini

Obilježja Osamnaeste molitvene cjeline Otkrivanje materijala za donošenje odluke, Tri vrste ljudi, poziv apostola, poziv upućen Petru

U OVU MOLITVENU CJELINU MOŽETE UKLJUČITI NEKE OD

KORAKA POSTUPKA DONOŠENJA ODLUKA Milost izrečena u ovoj molitvenoj cjelini različita je od opće milosti Drugoga tjedna. Svrha Osamnaeste molitvene cjeline je da na površinu izađe materijal koji treba razmotriti prije nego što započne postupak donošenja odluka. Vježbatelj je možda duhovne vježbe započeo bez nekog problema koji bi zahtijevao odluku. Međutim, on ipak treba preispitati kako ga Bog sada poziva u konkretnim okolnostima njegova života. Iskustvo duhovnih vježbi bi bilo na neki način uludo potrošeno kada ga ne bi nekako zaživio u svom životu. Postupak donošenja odluka možda neće biti vezan uz promjenu staleža, što je glavni primjer izbora, ali svejedno može uključivati neki važan materijal. Vaš će sud ovisiti o vašem prvobitnom dogovoru s vježbateljem. Ako je on u vježbe ušao sa željom da iskusi i shvati ignacijansku duhovnost, a vi ga vodite imajući na umu formaciju u nadi da vježbe neće ostati samo lijepo iskustvo, već da će naučeno i koristiti nakon što one završe, onda će biti važno da ga suočite sa svjesnim donošenjem odluka pa i pod cijenu rizika da među vama dođe do nesporazuma ili da se vježbatelj opire.77

U skladu s formacijskim kontekstom vježbi na kakve cilja ovaj priručnik nadamo se da će iskustvo svjesnog razlučivanja i donošenja odluke u duhovnim vježbama dati vježbatelju osjećajnu spoznaju razlučivanja odluke, tako da će on i u budućnosti moći tako odlučivati. Ako vježbatelj želi da mu vježbe budu korisno sredstvo u osobnom, javnom i društvenom životu, duhovnost vježbi treba shvatiti s gledišta donošenja odluka, jer je to stajalište iz kojeg ih je Ignacije pisao. Pregrubo poopćujemo izjavimo li da, kako se primjećuje, većina ljudi izbjegava donositi svjesno razlučivane odluke. Mi stalno i na mnoge različite načine donosimo odluke, ali ih rjeđe donosimo svjesno i namjerno razlučujući. Ljudi imaju sposobnost izabiranja i svatko je razvio vlastiti način provođenja tog procesa. Navikli na automatsko odlučivanje, mnogi se opiru iznalaženju vlastita modela odlučivanja temeljena na svijesti koja promišljeno razlučuje. Mnogi u molitvi donose samo odluke vezane uz osobni život. Zato većina vježbatelja drži da se razlučivanje može primijeniti u prvom redu na osobni život, a tek potom i na šire područje, npr.

77 Kada postoji otpor prema izricanju donošenja odluke, bilo bi dobro osmotriti vlastiti otpor prema tomu. Otkrivate li u vježbatelju isti način opiranja kojem ste i sâmi skloni?

94

na promjenu radnog mjesta zbog promijenjenih izvanjskih uvjeta kao što su gospodarske prilike, kriza srednje životne dobi, potreba da se osiguraju sredstva za život itd. Ako uvidite da vježbatelju neće koristiti ova molitvena cjelina, prilagodite je ili preskočite. Međutim, ipak bi moglo biti važno da se pozabavi materijalom vezanim uz promjenu života [189] o čemu ćemo govoriti u sljedećem poglavlju. U ovom ćete ga trenutku možda morati uputiti na bilješku [189]. Kao i uvijek, važnije je baviti se onime što se pojavi u molitvi nego nametati potrebu za donošenjem odlukâ koje mogu, ali i ne moraju biti poduprte Božjom milosti. Drugim riječima, gledano logičkim očima može biti očevidno da je vrijeme za donošenje neke odluke, a da Bog za to ne daje milost. Vi se možda nadate da će se donijeti neka odluka, ali taj problem možda uopće ne izvire iz vježbateljeva molitvena iskustva. Kao pratitelj možete predložiti da se na nešto osvrne, ali uvijek morate poštovati njegovu reakciju na vaš prijedlog [15]. Osamnaestu molitvenu cjelinu možete uvesti tako što ćete s vježbateljem pročitati temu i milost i malo mu objasniti što bi sve njegova razmatranja mogla obuhvaćati. Evo nekih prijedloga: - “Vježbe s uporabom mašte u danima a) i b) mogu vam stvarno pomoći tako što će Vam

objasniti u kojim je pitanjima vašega života možda potrebno razlučivanje koje biste poduzeli zajedno s Bogom. Nepoznata osoba s kojom govorite u razmatranju a) je ista Vi, prošla je iskustvo u ovim duhovnim vježbama slično Vašem, stekla je iste uvide i milosti koje ste stekli i Vi. Što biste preporučili toj osobi da razmotri, koje područje i koje podatke o tim područjima? Možda je to upravo ono što Bog želi da Vi razmotrite. Molim Vas da pazite da ovo razmatranje obavite koristeći maštu i u molitvenom okružju!” ili

- “Tijekom nekoliko posljednjih molitvenih jedinica razgovarali smo o tomu da bi možda bilo potrebno donijeti određene odluke u nekom području vašeg života. Iskoristite ova dva razmatranja navedena pod a) i b), kako biste provjerili trebate li donijeti neku odluku i kojeg bi se područja ona ticala.”

Ako je prikladno, privucite mu pozornost na bilješku [157]: “Osjetite li opiranje tomu da se pozabavite i suočite s nekim područjem ili nekim podacima koje o njima imate ili osjetite da niste od njih posve slobodni, molite bilješku [157].” Ako je vježbatelj već u postupku donošenja odluka, morat ćete prilagoditi ovu molitvenu cjelinu i nastaviti njegovati proces koji je u tijeku. Pogledajte 27. poglavlje, “Donošenje odluka u pet koraka”. Slušanje iskustva Osamnaeste molitvene cjeline Nakon što je vježbatelj završio razmatranja Osamnaeste molitvene cjeline, slušat ćete njegove reakcije na a), b) i c). Nadajmo se da su razmatranja a) i b) pomogla da ispliva materijal s kojim treba ući u postupak donošenja odluka i da je razmatranje c) pokazalo vježbateljevu spremnost. Ovo su neka pitanja koja ćete se možda zapitati: - Ima li raspoloženje treće vrste ljudi? - Kako je na njega utjecao molitveni materijal o nasljedovanju Isusa? - Moli li još trostruki razgovor koji bi trebalo moliti u svakoj vježbi Drugoga tjedna? - Je li molba za “najvišim duhovnim siromaštvom” postala konkretna? - Koje se nove nîti pojavljuju, a treba ih uzeti u obzir u postupku donošenja odluka?

95

13. poglavlje

Prvi stadiji postupka donošenja odluka Devetnaesta molitvena cjelina

Tri vrste poniznosti Kamo idemo i zašto Ako ste vježbatelju dali da razmatra Osamnaestu molitvenu cjelinu, to je vjerojatno bilo zbog jednog od slijedećih razloga: - još nije počeo s pripremama za odluku - prosudio je da ne treba ni o čemu odlučivati, pa su prilike tražile nešto što bi mu pokazalo

potrebu za izborom ako ona postoji - osjetio je potrebu da donese neku odluku za Krista, ali mu nije bilo jasno na koja bi pitanja

obratio pozornost - ropski ste slijedili ovaj priručnik - htjeli ste da stekne dobro iskustvo razlučivanja odluke, kako bi iskustveno dublje shvatio što

su zapravo duhovne vježbe i kasnije ih mogao koristiti u svakodnevnom životu. Sada krećemo ili se nastavljamo kretati u postupku donošenja odluke. Vježbatelju će koristiti neke od primjedbi koje slijede. Osim toga, trebat ćete pročitati i osvrtati se na 27. poglavlje Dijela B Smjernica “Donošenje odluke i pet koraka: teorija – postupak - koraci”

Korisna pitanja o tome kako povećati spremnost za razlučivanje izbora

Objašnjavanje općega problema - Što napraviti kada je okružje općega problema unutar kojega nešto treba riješiti ili odlučiti tako zbrkano da vam se čini da je pravi problem zakopan pod mnoštvom sporednih stvari? Najprije znajte da do zbrke obično dolazi kada na površinu počinje izlaziti neki značajni problem unutar kojeg treba odlučivati. S vježbateljem zapodjenite razgovor u kojem će izreći problem tako da možete razdvojiti prvotne stvari od drugotnih. Ako to treba napraviti kod kuće, ohrabrite ga da to učini u jednom od razmatranja sljedeće molitvene cjeline. Jedan od načina da to učini je da zapiše sve mogućnosti koje mu padnu na pamet, a nakon molitvenog promišljanja, izbaci sve što mu se čini sporedno ili nebitno. Što napraviti kad čujete ono pitanje: “Što bi trebao/la učiniti s tim i tim?”, kao npr.: “Kako da se učinkovitije uključim u politički život?” ili “Što da studiram?” ili “Trebam rasti u umjetnosti slušanja i vođenja sastanaka. Koji mi je sljedeći korak?" - Ispitajte pojavljuju li se ikakve pojedinačne mogućnosti. - Ispišite sve mogućnosti koje njemu i vama padnu na pamet. Savjetujte mu da s time nastavi

kod kuće u društvu neke njemu važne osobe nakon čega će s dobivenim ući u molitvu. Možda će trebati priskrbiti još neke činjenice prije no što uspije odrediti ključna pitanja za razlučivanje!

96

Određivanje prvenstva među problemima Što napraviti kada okružje problema uključuje nekoliko važnih problema? Pomozite vježbatelju da odredi red prvenstva među problemima koji izviru. Zatim neka izdvoji ključno pitanje ili po logičkom odnosno kronološkom kriteriju ili po tomu što to pitanje uključuje i druga pitanja. Ako postoji nekoliko jednako važnih ključnih problema, predložite da ih posloži prema tomu što je njemu važnije. Ako postoje mnoge stvari o kojima treba nešto odlučiti, neka napravi popis prema važnosti i izabere prve tri stvari s popisa. Paziti na dosljednost i realizam Što napraviti kada u postupak odlučivanja donese materijal koji se ne slaže s onime što ste kod njega primjećivali posljednjih nekoliko mjeseci? Razgovarajte o tome. Možda ćete morati predložiti još jednu molitvenu cjelinu da otkrije pravi predmet odlučivanja u ovim duhovnim vježbama. No, ipak u konačnici postupite prema njegovu molitvenom primjećivanju. Materijal s kojim se ulazi u postupak odlučivanja trebao bi: - imati veze s trenutnim životnim stanjem - proizlaziti iz molitve - biti u skladu s milostima koje je već primio - biti unutar raspona mogućeg - biti usmjeren na suradnju s drugima u skladu s Božjim namislima: “Dođi Kraljevstvo tvoje.

Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji.” Ako se ne pojavi ništa značajno Što napraviti kada se u molitvi ne pojavi ništa značajno za donošenje odluka? Predložite mu da moli za prosvjetljenje. Može se vratiti na molitveni materijal prošle molitvene cjeline. Ili može krenuti u sljedeću molitvenu cjelinu i neko vrijeme unutar razmatranja provesti istražujući kako je pozvan biti bolji kršćanin. Možete mu dati upute o promjeni života kako su sadržane u bilješci [189]. Možete mu reći da upotpuni svoj molitveni materijal s temama kao što su: odnosi unutar i izvan obitelji, posao, služba, politička uključenost, čitanje, rekreacija, darovi, novac, upravljanje, molitveni život, gledanje televizije, čitanje časopisa, vlasništvo, stil života, dobrovoljni rad, rad u župi, itd. Možete mu dati pravila o dijeljenju milostinje [337] i potaknuti ga da ta načela primijeni na nešto od upravo navedenoga. Tako biste ga naveli da u bliskoj budućnosti počne ostvarivati nov način života.

Obilježja Devetnaeste molitvene cjeline Svadba u Kani, izlječenje satnikovog sluge, izlječenje žene koja je krvarila, tri vrste poniznosti

U OVOJ MOLITVENOJ CJELINI MOŽETE UKLJUČITI NEKE OD

KORAKA POSTUPKA DONOŠENJA ODLUKE Kada uvodite Devetnaestu molitvenu cjelinu, dajte vježbatelju tekst o tri vrste poniznosti. Predložite mu da o tome razmatra u razmatranju f) i recite da ćete o tome razgovarati u sljedećem razgovoru. No, ako mislite da će mu tako biti korisnije, recite nekoliko riječi kao uvod u temu o tri vrste poniznosti. Upamtite sljedeće točke koje su potpunije objašnjene u 26. poglavlju Smjernica:

97

a) To nisu stepenice na ljestvama do savršenstva b) To su trenuci odgovora. Upamtite da je prva vrsta ljudi vrlo velikodušan odgovor - za neke

ona znači mučeništvo. c) Ovo će vam pomoći da procijenite stupanj slobode i dublje želje njegovog srca sada

trenutno. Možda ćete htjeti odabrati zamjenske svetopisamske tekstove koji više odgovaraju trenutnim potrebama. Kad god prilagođujete molitveni materijal, radije odaberite konkretne događaje nego rasprave ili parabole, tako da može kontemplirati Evanđelje.78 Nastavite uvažavati vrijednost ponavljanja iako mijenjate molitveni uzorak. Sada uvedite korak u donošenju odluke ili stadij koji je potreban. U 27. poglavlju se objašnjavaju koraci i pokazuje se kako se uvode u postupku donošenja odluka. Slušanje iskustva Devetnaeste molitvene cjeline Slušajući iskustva iz razmatranja Devetnaeste molitvene cjeline, primjećujte iskustvo, želje i razumijevanje triju vrsta poniznosti koje se počelo pojavljivati u njegovoj molitvi s trostrukim razgovorom. Koji stupanj slobode je primio? U teoriji on je spreman donijeti odluku i završiti izbor kada mu je osjećajnost u skladu s trećom vrstom ljudi i drugom vrstom poniznosti. Mjerilo unutarnje slobode je prisutnost stvarne želje za trećom vrstom poniznosti. Međutim, u praksi iskustvo se duhovne slobode postiže samo prolaženjem postupka donošenja odluka i sâmim izborom. Kako se vježbatelj odnosi prema Isusu u kontemplacijama Evanđelja? Je li njegov odnos s Isusom postao čovječniji i prisniji kroz nekoliko posljednjih molitvenih jedinica? Je li poletniji za nasljedovanje Isusa? Kreće li se od bezutješnosti k utjesi; od lažne k pravoj utjesi [316], [331] - [334]? Postaje li njegov odnos od grčevitoga sve mirniji? Nalikuje li sve manje kapi vode na kamenu, a sve više kapi vode na spužvi [335]? Ako ste primijetili ovakve promjene u njegovu iskustvu, to može biti važno za postupak donošenja odluka.

78 Neka vas ne zavede bilješka [161] Drugoga tjedna koja za razmatranja predlaže i govor na gori kao i Isusovu propovijed u Hramu. I ovdje se naime smjera na tehniku kontemplacije Evanđelja! Vježbatelj treba moliti kao da je prisutan s Isusom dok Isus podučava i propovijeda, a ne bi trebao doći u napast da u razmatranju umom raščlanjuje svako blaženstvo.

98

14. poglavlje

Od Dvadesete do Dvadesetdruge molitvene cjeline Primjedbe o drugoj skupini pravila za raspoznavanje duhova

Obilježja Dvadesete molitvene cjeline

Tri vrste poniznosti, Isus se suočava s farizejima, Isus se suočava s trgovcima u Hramu Kamo idemo i zašto Sada već uzimam zdravo za gotovo da se nalazite usred Drugoga tjedna vježbi. Vježbatelj moli nad otajstvima Isusova javnog života i poslanja: kontemplira na temelju tekstova Evanđelja unoseći u kontemplacije vid(ove) postupka donošenja odluke. Također podrazumijevam da se potreba za tumačenjem (o čemu smo pričali u 11. poglavlju) događaja iz kontemplacije Evanđelja smanjuje, a potreba za razlučivanjem (u strogom smislu) povećava. Dobro je ako napreduje u utjesi, a vi dopuštate njegovom Stvoritelju da se izravno bavi njime [15] dok vi samo razlučujete je li utjeha i dalje istinska. Isto tako, kao gotovu činjenicu uzimam da mu je otprilike u ovo doba možda potrebna druga skupina pravila za raspoznavanje duhova. S obzirom na to da put svakog u ovom dijelu duhovnih vježbi postaje jedinstven i s mnogo promjenjivih veličina, želite li ostati vjerni dinamici duhovnih vježbi, primjedbe iz priručnika više ne mogu vjerno odgovarati jedinstvenim vježbateljevim okolnostima. Zato će tekst primjedbi biti manje usredotočen na podrobnosti, a više na ocrtavanje programa rada. Možda ćete mnogo češće nego do sada trebati potražiti savjet u Dijelu B, III. i IV. ovoga priručnika, a osobito u 26. i 29. poglavlju. Mnoga lica lažne utjehe Prvo je lice lažne utjehe početna bezutješnost kakvu smo opisali u 12. poglavlju. Kao što smo tamo pročitali, vježbatelj se može osjećati sasvim zadovoljno u početnom razdoblju bezutješnosti. Još može moliti i osjećati Božju prisutnost; no, prepustite li tu bezutješnost svojoj dinamici, vjerojatno će doći do većeg napora, udaljenosti ili dosade u molitvi. Na primjer: - ugodno mu je dok je zaokupljen ubiranjem pouka, a trebao bi biti prisutan u događaju - Isus se u razmatranju okreće i odlazi od njega - on u razmatranju odlazi od Isusa - Isus mu okreće leđa Drugo bi lice lažne utjehe vjerojatno više odgovaralo bilješci [331]. Vježbatelj može moliti i ima iskustvo Božje prisutnosti. Molitva prilično glatko teče i nije bitno promijenjena, ali: - nema očitog odnosa s Isusom i/ili - čini se da ne vodi nikuda. Pratitelju je vjerojatno dosadno slušati i najradije bi rekao: “Pa što?

Zašto mi to govorite?” Treće je lice opisano u bilješkama [331] - [334]. To se lice češće očituje kod onih velikodušnih, punih iskrenog oduševljenja i želje da slijede Božji poziv i to u vremenu donošenja odluke. Može moliti i osjeća Božju prisutnost, prisan je s Isusom. Molitva je iskrena i glatko teče, ALI postoji određeni nesklad: - dio se nesklada odnosi na određeni nemir [335], kao kad kaplja vode padne na kamen, a ne na

spužvu i/ili - vodi do nečeg što odvraća pozornost ili je manje dobro. Na primjer, počinje prihvaćati

odluku koja se pojavljuje [332]. Osjeća da mu je srce puno ljubavi prema Bogu, dok je istovremeno primjetan pokret koji ga navodi da planira bez Boga i/ili

99

- glavobolje, napetosti, razdražljivost u svakodnevnom životu kod kuće i na poslu između razmatranja [334], s vremenom oslabljuju dušu.

S obzirom na ta tri lica lažne utjehe, druga skupina pravila za raspoznavanje duhova pratitelja upućuje da pomogne vježbatelju: 1. primijetiti varke koje se pojavljuju u njegovu iskustvu 2. raščlaniti početak, sredinu i kraj; tj. kako je započelo i kako se razvilo ono što je u jednom

trenutku prepoznao kao varku. (Obično je varka povezana s njegovom dobrotom, pretjeranim darovima ili nesvjesnom slabosti.)

3. shvatiti uzorak napasti 4. dnevno voditi pismene bilješke o tomu kako shvaća taj obrazac 5. vježbati budnost jer će napast u budućnosti često slijediti isti obrazac Često je preporučljivo pričekati da pokret postane očitiji: da napast pokaže svoju ružnu glavu ili da ju možete prepoznati po “zmijskom repu”. Evo dva primjera: - Vježbatelj se u jednoj vježbi ispuni zahvalnošću i željom da služi Bogu jednostavnim načinom

života i osjeća se slobodnim u tome da je to k čemu ga Bog vodi. Nakon nekoliko vježbi počinje planirati kako uvjeriti druge da je to što čini vrijedno truda. Isus više nije u njegovoj molitvi, pokazuje znakove pretjeranog oduševljenja.

- Pratitelj primijeti da je počeo pokret (početak) sa željom da bude odbačen s Isusom. Spregnuto s tim pokretom, u jednoj kontemplaciji Evanđelja Duh ga vodi da uključi i nešto što mu se činilo poželjnije (sredina). Za dva se dana (kraj) jako uznemirio jer je doživio nerazumijevanje u uredu [333]!

Četvrto se lice lažne utjehe [336] javlja gotovo odmah nakon izravne Božje utjehe, tj. utjehe bez uzroka. Ovo će iskustvo često imati učinke slične onima netom navedenih lažnih oblika utjehe. Ponekad je popraćena vrstom ljubavne tjeskobe, uznemirenosti ili izbezumljenosti. Ta je vrsta “uznemirenosti” drugačije kakvoće od tjeskobe bezutješnosti, koja je opisana u bilješkama [315] i [317] te se uklapa u stav velikodušne ljubavi. Ipak, ona je u neskladu s izravnim iskustvom Božje utjehe koja se upravo dogodila.79

Savjet za pratitelja izrečen je u bilješci [336]: važno je razlučiti stvarne misli istinske izravne utjehe u trenutku primanja utjehe od tumačenja utjehe na osnovi prisjećanja neposredno nakon što je primljena. Zato pratitelj treba vježbatelju pomoći da razlikuje: a) misli koje dolaze za vrijeme primanja utjehe bez uzroka i b) misli i tumačenja neposredno nakon primanja utjehe bez uzroka Na taj način, pratitelj treba vježbatelju pomoći da razluči što je stvarno dobio od tumačenja do kojega je došao istom nakon primanja utjehe.

79 Marija pred praznim grobom (Iv 20,11) dobar je primjer one “uznemirenosti” koja dolazi iz velikodušnog srca i ljubavi. Ona ne može razumjeti što se dogodilo zbog toga što joj nedostaju podaci nužni za dobro tumačenje događaja. Njezina uznemirenost ne izvire iz neuredne osjećajnosti kao što je slučaj s bezutješnosti. Ona je neutješna, ali nije u bezutješnosti.

100

Uvod u Dvadesetprvu i Dvadesetdrugu molitvenu cjelinu Kako uvodite nove molitvene cjeline, u njih nastavljajte uvrštavati korake odlučivanja koje su trenutno potrebne.

Obilježja Dvadesetprve molitvene cjeline Isus hrani pet tisuća ljudi, Isus hoda po vodi, Isus je preobražen

U OVE MOLITVENE CJELINE MOŽETE UKLJUČITI NEKE OD

KORAKA POSTUPKA DONOŠENJA ODLUKE Približavanje kraju Drugoga tjedna Do sada ste vježbatelja vodili kroz razmatranja Drugoga tjedna. Sada se približavaju otajstva Isusova javnog života i poslanja koja su izravno povezana s njegovom mukom i smrću (Dvadesetdruga molitvena cjelina). Time što je otišao k Mariji i Marti i na Lazarov pogrebni obred, Isus pokazuje da je odlučio i da ima namjeru dopustiti vjerskim vođama da ga uhvate; on sâm potpisuje svoju smrtnu presudu. Nadalje, ova su tri poglavlja ispunjena simboličkim značenjem. U Lazarovom je oživljavanju obznanjeno čitavo otajstvo Pashe - smrt i uskrsnuće Isusovo. Pomazanjem u Betaniji, Isus se priprema za vlastiti ukop. Isusov ulazak u Jeruzalem simbolizira osnovno značenje njegova poslanja ljudima. Pročitajte 15. poglavlje da bi vam bilo lakše razmišljati o vježbateljevoj spremnosti za Treći tjedan vježbi. Ako procijenite da nije spreman za Treći tjedan, možete ga još neko vrijeme prepustiti razmatranju otajstava Isusova javnog života koja dolaze prije onih u Dvadesetdrugoj molitvenoj cjelini.

Obilježja Dvadesetdruge molitvene cjeline Lazarovo oživljavanje, večera u Betaniji i pomazanje, ulazak u Jeruzalem.

U OVU MOLITVENU CJELINU MOŽETE UKLJUČITI NEKE OD

KORAKA POSTUPKA DONOŠENJA ODLUKE

101

15. poglavlje

Spremnost za Treći tjedan Uvod u Treći tjedan – Dvadesettreća molitvena cjelina

Kada započeti s Trećim tjednom, a kada ga odgoditi Evo nekih znakova da je vježbatelj spreman ući u Treći tjedan: - napravio je izbor i sada je spreman moliti za potvrdu, - njegovo ga molitveno iskustvo već vodi u tom smjeru npr.:

- postaje svjesniji križa i raste u želji da ga prigrli ili - molitva mu postaje zamorna ali se on prema toj zamornosti odnosi s ljubavlju,

strpljivošću i mirom; - njegova ga svakodnevna životna iskustva vode u tom smjeru i on ih počinje shvaćati u

terminima Isusove odbačenosti i smrti ili mu, opet, neki događaji u svakodnevnom životu ukazuju na to da bi molitva nad Isusovim patnjama bila korisna jer se neki član njegove obitelji nalazi u nekoj tjeskobi.

No, možda i nije spreman za Treći tjedan. Možda se još bavi ranijim problemima nedostatka slobode. Ili se možda još bori da se u molitvi prepusti Bogu, pa mu treba još toliko vremena za Isusov život da je cijelo pitanje razlučivanja i izbora sada nevažno ili mu možda još trebaju milosti Prvoga tjedna. U takvim prilikama trebate donijeti razboritu odluku bi li bilo bolje da odgodite Treći tjedan ili bi korisnije bilo nastaviti i koristiti se tekstovima razmatranja za drugu svrhu. Imajte na umu da se svaki kršćanin može okoristiti molitvom nad tim temama, bez obzira na spremnost za ulazak u Treći tjedan! Kad god odlučujete odgoditi Treći tjedan, to bi trebalo biti zato jer imate stvarnu nadu da će to uroditi važnim plodom. Odgoda može koristiti onome koji je pri završetku postupka izbora i treba doći do nepotvrđene odluke. Njemu ulazak u Treći tjedan ne bi bio u skladu s molitvenim iskustvima koja su u tijeku! No, također se često događa da milosti koje treba dobiti, dobije u Trećem tjednu. Za mnoge to može biti vrijeme u kojem se probija milost koju trebaju primiti. Možda bi važnije pitanje bilo: koristiti tekst vježbi ili svetopisamski tekst usredotočen na neku konkretnu milost, kao što se predlaže u slijedećem primjeru:

“Suzana, sada ćemo prijeći na molitvu nad Isusovom patnjom i smrti. Posljednjih ste se nekoliko mjeseci bavili (tim i tim) problemom u ovom ili onom obliku. Što mislite, koju milost ovdje trebate tražiti? Što sada trebate od Boga?”

Očište Trećega tjedna: Isusovo trpljenje u njegovoj ljudskosti, može biti izuzetno važno čak i za one koji u tehničkom smislu nisu spremni za Treći tjedan. Problemi onih koji su u postupku iscjeljenja često ulaze u kategorije prihvaćanja vlastite ljudskosti i vlastite patnje. Suočeni s Isusovom slabosti, oni mogu vrlo dobro primiti milosti koje su im potrebne.80

Prosudite li da vježbatelj nije spreman za ulazak u Treći tjedan, možete ga zamoliti da neko vrijeme zajedno razmislite o važnosti nekih od njegovih iskustava:

“Što smatrate ključnim milostima koje ste primili u Drugome tjednu? Što ste naučili o Isusu, o sebi, o molitvi, o raspoznavanju duhova u postupku donošenja odluke?”

Pomažući mu da promisli svoja molitvena iskustva i izrazi ih riječima, pomažete mu u oblikovanju i osnaženju različitih vidova duhovnih vježbi. 80 William A Barry, SJ, Finding God In All Things: A Companion to the Spiritual Exercises of St. Ignatius (Notre Dame: Ave Maria Press, 1991.) U 10. poglavlju “Sharing the Passion and Resurrection of Jesus”, str. 121-125. nalazi se vrlo dobro objašnjenje milosti Trećega tjedna.

102

Uvod u Dvadesettreću molitvenu cjelinu

Obilježja Dvadesettreće molitvene cjeline Isusova posljednja večera s učenicima, Isusova agonija u vrtu

U OVU MOLITVENU CJELINU MOŽETE UKLJUČITI NEKE OD

KORAKA POSTUPKA DONOŠENJA ODLUKE Kada uvodite Dvadesettreću molitvenu cjelinu i Treći tjedan, dobro je da neko vrijeme zajedno pročitate važan naglasak na milosti i neke od stvari u bilješkama [193] - [197]:

“Obratite pozornost na to da je ovo razmatranje usredotočeno na Isusovo čovještvo. Njegovo je božanstvo sakriveno. Nema veće ljubavi od ove: da tko svoj život položi za one koje ljubi… Isus to čini za svakoga od nas kako bi nam pomogao da nadvladamo svoju suradnju sa zlom… U šestoj je točki usredotočenje na našem konkretnom uzvraćanju ljubavi…”81

Naglasite milost, ali je nemojte previše objašnjavati, jer vas zanima kako će je vježbatelj sâm tumačiti i na nju odgovoriti. Samo imenujte ovu milost kao milosrđe i sućut i privucite mu pozornost na to da sada moli za milost koja je drugačija od opće milosti Drugoga tjedna. Podsjetite ga da će i u ovom tjednu morati, baš kao što je to činio i u Prvomu odnosno Drugomu tjednu, malo prilagoditi svoju okolinu da bi se više uskladio s Isusovim trpljenjem. Ako je do sada bio sklon zaboravljati na usklađivanje s milosti koju traži, vrijeme je da ga posebno na to upozorite. Dublja prisnost i zajedništvo s drugom osobom obično u našoj kulturi znači i veću opuštenost u odnosu. Tako može biti i u našem odnosu s Bogom dok smo u razmatranju. Međutim, s obzirom na okolinu koja okružuje naša razmatranja, veća prisnost znači i veću brižnost i pažljivost. Iako je Božji dar besplatan, ne možemo ga uzeti zdravo za gotovo. U kojem se god stadiju postupka donošenja odluke nalazio: u ranijem u kojem donosi odluku ili u kasnijem u kojem traži potvrdu izbora, ohrabrite ga da odluku uključi u razgovore. Ako počinje moliti za potvrdu, može uključiti i praktičnije vidove provođenja odluke. Evo jednog od načina na koji mu možete objasniti kako moliti za potvrdu:

“U ovaj tjedan ulazite s odlukom koja je sada dio Vas. Ne morate stalno na nju misliti kao da se želite osigurati. Naprosto uđite u molitvu s odlukom kao dijelom svoga bića. U razmatranjima o Isusovoj muci i smrti u sljedećih nekoliko molitvenih cjelina tražite od Boga potvrdu. Ponudite svoju odluku kao odgovor na Isusovu ljubav za vas.”

Bilješka [199] prilično je zanimljiva, a tiče se podrobnog razgovora koji je Ignacije zamislio u ovom trenutku duhovnih vježbi.82

Očito je da neće svaki doći do nepotvrđene odluke u očekivano vrijeme. No, možete svejedno odlučiti uvesti ga u Treći tjedan. U tom mu slučaju pomozite da nastavi postupak donošenja odluke u tom okružju. Ako, pak, u Drugomu tjednu nije došlo ni do kakve odluke, možete vježbatelju predložiti da razmisli kako želi odgovoriti Isusu, kao što se predlaže u bilješci [197]: “razmotrit ću kako sve to trpi radi mojih grijeha itd. i što moram ja činiti i trpjeti za nj.” 81 O ovome se radi u pitanju (“Što ću ja učiniti za Krista?”) o kojem se vodi razgovor [53] Prve vježbe Prvoga tjedna i bilješke u Razmatranju kako da postignemo ljubav s izmjenom dobara koja se događa između ljubitelja i ljubljenoga (Boga i vježbatelja) [230], [231]? 82 S druge strane, tijekom Trećega tjedna, vježbatelji često u svojim kontemplacijama Evanđelja čine ono što bi inače činili uz postelju umiruće voljene osobe – prisutni su u tišini. Tišina i prisutnost su važni u iskustvu suosjećanja.

103

16. poglavlje

Slušanje molitvenih iskustava Trećega tjedna

Prepoznavanje utjehe u Trećemu tjednu Kako različiti vježbatelji doživljavaju Treći tjedan

Značenje suosjećanja Dvadestčetvrta molitvena cjelina

Dok slušate vježbatelja, obratite pozornost na to kako ulazi u Treći tjedan. Neka od sljedećih pitanja koja treba imati na umu mogu vam pomoći da primijetite što se događa u njegovom iskustvu: - Moli li za milost? - Kako razumije ovu milost? - Kako se u kontemplaciji Evanđelja odnosi prema Isusu: suočava li se s njegovom slabosti ili je

izbjegava? - Je li njegova želja da bude s Isusom barem donekle konkretna? Želja da bude s Isusom vrlo

malo znači ako je ne dovodi u vezu sa životnim iskustvom. Pogledajte uputu koja se nalazi u Četvrtoj točki [195]: “…i tu ću početi s velikim nastojanjem da se silim na sućut, na žalost i na plač. Tako ću nastojati u drugim, sljedećim točkama.” Vjerujem da ovdje Ignacije izražava ishod milosti Trećega tjedna otvorenog vježbatelja, a ne uzrok tih milosti. Treći tjedan može donijeti jako teška i bolna iskustva. Ona se često razlikuju od vježbateljevih očekivanja. On ponekad očekuje da će Treći tjedan biti nalik mnogim utješnim Velikim petcima koje je proživio. No, sada se u molitvi ne uspijeva služiti maštom ili je rastresen ili mu se Isus čini dalek. Želi biti blizu Isusu, ali shvaća da su njegovi pokušaji da to postigne neprimjereni.

O prepoznavanju utjehe Trećega tjedna Kako ćete razlučiti takvo iskustvo? Tako što ćete gledati ne samo kakva su osjećajna iskustva molitve nego i kako se vježbatelj odnosi prema tim iskustvima. Često odgovor na pitanje “kako” ukazuje na to je li vježbatelj u utjesi dok ima iskustvo milosti Trećeg tjedna kao što stoji u bilješkama [193] i [195]. Ovdje se navode neke moguće unutarnje reakcije na razmatranja Trećega tjedna i vježbateljevi načini doživljavanja tih reakcija:

Moguće iskustvo: Način na koji je iskustvo prihvaćeno: - suhoća - tuga, bol, tupost - udaljenost od Isusa - bol - teškoće i rastresenost - vježbatelj uočava teškoće dok razmišlja o različitim posljedicama odluke koju će uskoro donijeti ili o vidovima primjene donesene odluke - strah i tjeskoba vezani uz budućnost

- ali u strpljivosti - ali u tuposti ima ljubavi i nade - ali postoji razumijevanje da Isus doista treba sâm podnijeti tu patnju: “htio bih biti tamo, ali ne mogu” - ali vježbatelj misli o bližnjemu - ali su vidljivi vjera i povjerenje - ali ih prihvaća kao očitovanje treće vrste poniznosti ili u nekom drugom duhovnom okružju. - ali vježbatelj nije okrenut prema sebi, već u iskustvu postoji pokret prema van

104

Različiti vježbatelji doživljavaju utjehu u Trećemu tjednu na različite načine. Kod vježbatelja kojem su još uvijek potrebne milosti Prvoga tjedna, iskustvo može biti slično onom Prvoga tjedna. Ako mu je potreban dublji uvid u njegov grijeh, možda će ga sada dobiti ili će njegovo iskustvo biti iskustvo sjedinjenosti, snažne bliskosti s Isusom i s malo sadržaja – obostrano, nježno i jednostavno zajedništvo Ljubitelja i ljubljenoga. Ovo bi bilo slično primjeni osjetila gdje vježbatelj osjeća Isusovu bol i tjeskobu i dotiče tlo na kojem Isus moli, kao što je opisano u bilješkama [124] i [125]. Neki će drugi možda početi shvaćati da je u njegov izbor ili njegovo nasljedovanje Isusa uključena patnja. Treći može iskusiti nedostatak potvrde za svoju odluku, pa se zbog toga mora vratiti na neki raniji stadij postupka donošenja odluke: možda će se trebati vratiti na tabelu s četiri stupca kako bi ponovno razlučio svoj odabir. Neki će pak dobiti potvrdu za svoju odluku! Rast u suosjećanju Vježbatelj bi trebao rasti u sposobnosti suosjećanja. Tijekom Trećega tjedna je pozvan da tješi Isusa, a ne da Isus tješi njega. Ponekad se ova milost prima kroz iskustvo velike suhoće i rastresenosti za vrijeme razmatranja. Možda se događa sljedeće: Bog radi na dubljim razinama gdje ga odvaja od svega što bi mogao zvati svojim i spaja ga sa sobom. Vježbatelj zapravo doživljava rast u vjeri, nadi i ljubavi koji odgovara trećem opisu utjehe u bilješci [316]. Kroz ovu se utjehu veže uz Boga utjehe, a ne uz utjehu koju Bog daje. U toj takozvanoj suhoći on tješi Isusa. Kroz takvu protuslovnu borbu Isusova ga muka jača. Neki drugi vježbatelj će utjehu iskusiti vrlo jednostavno i s mnogim pojedinostima:

“…Našao sam se na Šimunovom mjestu i pomogao Isusu nositi križ. Ali bio sam tako smeten; svaki put kad sam pokušao pomoći, samo sam otežavao Isusu. Čak sam primijetio kako žene na cesti plaču zbog Isusa. Bile su to iste one žene koje sam ja prije nekoliko mjeseci korio zbog njihova bogatog načina života…”

Neki će vježbatelj iskusiti suosjećanje u svakodnevnom životu. Njegovom sinu kažu da pati od neke bolesti, a vježbatelja potpuno zaokupi briga za njegovo dijete. Čak se žali da se nije mogao usredotočiti na molitvu i to ga brine:

“Doista želim razmatrati vježbe iz Trećega tjedna i molim puno vrijeme koje sam odredio, ali onda shvatim da molim za sina i pokušavam pronaći način da mu kažem nešto više od onoga što je liječnik meni rekao!”

To može biti utjeha suosjećanja. Ne miješajte bol i žalost s bezutješnosti, neutješne osjećaje s bezutješnosti (u tehničkom smislu) koja znači da je vježbatelj u previranju, ispunjen mislima i osjećajima usredotočenima na sebe i osjeća se nevoljenim jer se čini da je Bog odsutan [317]. Potvrda Utjeha koja se zove potvrda može doći s unutarnjom suhoćom. Potvrda je konačna unutarnja potvrda na kraju postupka razlučivanja. Kroz to iskustvo, vježbatelj ne prima potpunu sigurnost da će se odluka pokazati uspješnom ili da će budućnost pokazati kako je to bila prava odluka ili da je više neće trebati preispitivati u svjetlu novospoznatih činjenica. On kroz potvrdu u ljubavi prima određenu ćudorednu sigurnost da je donio dobru odluku i u tom smislu može prosuditi da je to “ispravan i dobar izbor” [175]. Mi govorimo o “potvrđivanju odluke”, dok je zapravo potvrđena osoba koja je odluku donijela. Vježbatelj dobiva prosvjetljenje i unutarnju sigurnost da je postupak napravljen na najbolji mogući način s obzirom na ograničenja koja proizlaze iz okolnosti u kojima živimo. Odsustvo straha pri suočavanju sa stvarnim poteškoćama i odsustvo sumnji i zabrinutosti nisu nužno znakovi potvrde. Cijena poziva u Starom i Novom zavjetu uključivala je strah, pa i prestravljenost! Kakvo god bilo iskustvo, bilo da nas odluka čini poletnima ili ne, znakovi bi potvrde trebali uključivati jednu ili dvije od sljedećih sastavnica:

105

- kristocentrično iskustvo, - realističnu svijest o patnji koja je dio odluke, - osjećaj mira u podlozi žalosti muke, - tihi rast u povjerenju, - poniznost i ovisnost o Gospodinu, - vježbateljevu želja da pati s Isusom, - određeno iskustvo milosti Trećega tjedna Za daljnju raspravu o značenju potvrde pogledajte 28. poglavlje: “Potvrda i postupak razlučivanja odluka” Uvod u Dvadesetčetvrtu molitvenu cjelinu

Obilježja Dvadesetčetvrte molitvene cjeline Isusovo uhićenje, Isusovo suđenje pred Anom i Kajfom, Isusovo suđenje pred Sanhedrinom

Kad uvodite Dvadesetčetvrtu molitvenu cjelinu, recite vježbatelju da izvan razmatranja ili za vrijeme jednog od ponavljanja odgovori na pitanja navedena na kraju molitvene cjeline. Možda ćete ga trebati podsjetiti na osjetljivu narav ove molitvene cjeline. Možda će si morati ponovo osvijestiti da izvanjska okolina (gledanje televizije, zahtjevi s različitih strana da donese odluke za sljedeću godinu, planovi za ljeto puni napornih dogovorenih događaja itd.) utječe na njegova razmatranja. Možda sve takve zahtjeve koji traže velikodušni odaziv treba “staviti na čekanje”. Trebao bi otkazati uzbudljive događaje čija narav nije u skladu s milostima za koje moli. Drži li vježbatelj okolinu u najvećem mogućem skladu s milostima za koje moli u Trećemu tjednu? Neskladom treba smatrati stanje u kojem on Bogu nudi svoj izbor i u razmatranjima moli za potvrdu toga izbora, dok izvan razmatranja sumnja da je dobro obavio postupak izbora u Drugom tjednu! Skladom treba smatrati stanje u kojem vježbatelj drži izbor u svom srcu kao čvrstu odluku dok živi svoj svakodnevni život. Dodatna čitanja Dvadesetčetvrte molitvene cjeline pokušavaju približiti odbljeske stanja Isusova uma i srca u njegovim posljednjim satima. Možda bi bilo dobro da vježbatelj svakodnevno dodatno meditativno čita te tekstove. Također bi mogao pomoći neki oblik pokore za dublji ulazak u Treći tjedan, npr. post, posjećivanje bolesnika u bolnici, pisanje pisma koje već neko vrijeme izbjegavamo pisati, pješačenje umjesto vožnje automobilom na kraćim udaljenostima, pisanje pisama za neku dobrotvornu organizaciju koja skrbi o ljudima itd.

106

17. poglavlje

Dvadesetpeta i Dvadesetšesta molitvena cjelina Prijelaz iz Trećega u Četvrti tjedan

Prilagodba Velikom tjednu Dok nastavljate slušati vježbateljeva iskustva, obratite pozornost na način na koji ulazi u muku i način na koji prihvaća ili se suočava s teškoćama: - Nastavlja li se zrelo odnositi prema muci? Ako ne, kako bi se neka neuredna sklonost mogla

ponovno očitovati? - Koji se znakovi potvrde pojavljuju? Pojavljuju li se neke iskrivljene slike potvrde koje

iskrivljuju njegovo iskustvo? - Koliko konkretno pokazuje suosjećanje? Kako razgovara s Isusom? Takva pitanja koja ćete imati na pameti mogu vam pomoći da vidite što se pojavljuje u njegovom molitvenom iskustvu. Možda će vam koristiti sljedeća pitanja: “Kako se odnosite prema Isusu? Kažete da želite - što to za Vas znači?” Također bi bilo dobro raspraviti o njegovim odgovorima na pitanja koja se nalaze na kraju Dvadesetčetvrte molitvene cjeline. Dok slušate, obraćajte pozornost na konkretnost Dok slušate molitvena iskustva Trećega tjedna, imajte na umu ovu istinu: “ U Prvome tjednu vježbatelji padaju u iskušenje da zalaze u potankosti i propuste milost, dok u Trećemu tjednu padaju u napast da poopćavaju i propuste milost!”.83 Već sam spomenuo da u ovom razdoblju duhovnih vježbi vježbatelj može iskusiti duboku ljubav i sjedinjenost s Gospodinom. Ipak, ovo je i vrlo pogodno vrijeme za razmatranje onoga što podrazumijeva provođenje odluke i načina te provedbe. Za nekog drugog koji ne traži potvrdu ovo može biti zgodan trenutak za otkrivanje značenja sljedećega: “… nadopunjavam što nedostaje mukama Kristovim” (Kol 1,24) i/ili cijenu nasljedovanja Isusa u konkretnim okolnostima svoga života. Dobro je ako vježbatelj zna cijenu nasljedovanja Isusa i na ljubav želi uzvratiti ljubavlju. U Trećemu se tjednu nadate da se ovakva dobra volja premetnula u spremnost koja se može prepoznati u vježbateljevu svakodnevnom životu. Evo nekih primjera: a) U Prvomu je tjednu Robert počeo prepoznavati svoju grešnost u tomu što je bio sklon

upravljati tuđim životima. Kasnije je uspio prepoznati da je bio posesivan i manipulirao drugima. Molio je da se oslobodi takvog načina ophodnje s drugima. U Trećemu je tjednu vidio da se uistinu toga oslobađa: - sada bol što se ne miješa u živote svoje odrasle djece donosi u molitvu - sada rjeđe govori na sastancima kojima je ranije dominirao.

b) U Drugom je tjednu Jana otkrila da su njezina “bogatstva i časti” očito u sigurnom krugu

prijatelja koje je držala oko sebe. Sada, u Trećemu tjednu ona počinje: - ulaziti u manje siguran krug prijatelja - razmišljati o tome da pristupi nekim organizacijama koje se zauzimaju za prava manjina - čitati ozbiljan časopis pokušavajući razumjeti razloge otvorenosti svoje zemlje prihvaćanju izbjeglica

c) U Drugomu je tjednu Ivan otkrio kako ga Isus poziva na djelovanje protiv sljepoće koja ga je

sprječavala da gleda u neugodne stvari i zbog koje je takve stvari nijekao “umatajući ih u celofan”. U Trećemu tjednu on se počinje:

83 Ovo sam preuzeo od Johna Haleya koji je o tomu govorio na sastanku duhovnih pratitelja.

107

- suočavati s neugodnim stvarima i u molitvi i u odnosima s drugima - “odgovara i suočava se” na sastancima, pa i do te mjere da iskusi odbačenost kakvu je doživljavao Isus - iznosi na vidjelo predmete koje je prije “stavljao pod tepih”

d) U Drugom je tjednu Ivana napravila izbor (nepotvrđena odluka) da nastoji pojednostaviti

način života kojim se živi u njezinom domu. Na početku Trećega tjedna dobila je potvrdu. Kako Treći tjedan odmiče, ona ispituje kakvo je mišljenje ostalih članova obitelji u vezi s mogućom kupnjom manjega stana, smanjivanja broja automobila i skromnijeg načina ljetovanja, ali to čini tako da prikupljajući te podatke ne ugrožava postupak potvrde.

Prilagođavanje vježbateljevim potrebama i okolnostima

Kao i molitveni materijal drugih molitvenih cjelina, tako se i molitveni materijal Trećega tjedna može skratiti ili proširiti prema potrebama vježbatelja [205]. Uzorak u tekstu vježbi napisan je sa stajališta tridesetodnevnih zatvorenih duhovnih vježbi. Ignacije kaže da se tekst muke može na različite načine razdijeliti na više razmatranja. Kako god to učinili, Ignacije upućuje da vježbatelj treba jednom proći cijelu muku nakon što dovrši pojedina otajstva [209]. Ima puno razloga zbog kojih biste mogli prosuditi da je dobro skratiti ili produžiti Treći tjedan. Evo nekih od njih: - morao potrošiti više vremena na postupak donošenja odluka i nema dovoljno vremena da

dovrši duhovne vježbe. - nije dobio potvrdu svoga izbora i postoje naznake da treba ponoviti postupak donošenja

odluka u Trećemu tjednu. - tek se počinje suočavati sa stvarnosti patnje koja je sastavni dio njegove odluke i treba mu još

vremena za to suočavanje. - u dodiruje sa svojim duhovnim iskustvom i osjeća se pozvan da moli nad mukom kroz malo

dulje vrijeme, iako je voljan nastaviti prosudite li vi da bi tako bilo bolje. - osjećate da se ne bi puno okoristio time što bi ostao u razmatranjima Trećega tjedna, pa

skraćujete broj molitvenih cjelina da biste zaokružili njegovo iskustvo i imali više vremena za pregledavanje ukupnog iskustva duhovnih vježbi nakon što one završe.

Prilagođavanje Dvadesetpete i Dvadesetšeste molitvene cjeline

Obilježja Dvadesetpete molitvene cjeline

Suđenje Isusu pred Pilatom, Isus nosi križ, Isus umire na križu Nekoliko prijedloga prilagodbe da bi se produljilo vrijeme trajanja ove molitvene cjeline.

Dvadesetpeta molitvena cjelina sadržava nekoliko prijedloga84 kako produljiti ovu molitvenu cjelinu u skladu s okolnostima. Ako želite zaključiti Treći tjedan s ovom molitvenom cjelinom, zamijenite ponavljanja i primjenu osjetila s prijedlozima danim u prvoj polovini Dvadesetšeste molitvene cjeline [209]. Želite li sljedeću molitvenu cjelinu početi s Četvrtim tjednom, mogli biste se koristiti Dodatnom drugom molitvenom cjelinom umjesto prilagođene Dvadesetšeste.

84 Izvorno je Dvadesetpeta molitvena cjelina temeljena na pretpostavci da će pratitelj vježbatelju dati ovaj molitveni materijal u tjednu koji prethodni Velikom tjednu.

108

Obilježja Dvadesetšeste molitvene cjeline Ova je molitvena cjelina ovdje da bi se vježbatelj njome koristio za vrijeme Velikog tjedna i prve

polovine tjedna nakon Uskrsa. Sadrži: ponavljanje Isusovih posljednjih sati, meditativno razmišljanje o cijeloj muci, Isusovo ukazanje Majci nakon što je uskrsnuo, Isusovo ukazanje Petru

i Ivanu. Dvadesetšesta molitvena cjelina sastavljena je na osnovi pretpostavke da će pratitelj vježbatelju ovaj molitveni materijal uručiti za sâm Veliki tjedan i zato on uključuje i kraj Trećega i početak Četvrtog tjedna vježbi. Ako niste u takvoj prilici, trebat ćete molitveni materijal prilagoditi vašim okolnostima. Želite li Četvrti tjedan uvesti izvan konteksta Velikoga tjedna, pročitajte molitveni materijal u sljedećem poglavlju i pogledajte Dodatnu drugu molitvenu cjelinu.

109

18. poglavlje

Prijelaz u Četvrti tjedan Milost Četvrtoga tjedna

Dvadesetsedma molitvena cjelina Priprema za vrijeme nakon duhovnih vježbi

Ponekad je prijelaz u Četvrti tjedan prilično težak, pogotovo za one koji su Treći tjedan duboko proživjeli. Vježbatelju je možda potrebno još nekoliko dana ili još jedna molitvena cjelina da bi dokraja prošao kroz žalovanje. Nemojte ovo iskustvo neutješnosti tumačiti kao bezutješnost. Ovdje je potrebno ohrabrenje. Milosti Četvrtog tjedna Već na početku ovoga stadija provjerite kako vježbatelj shvaća milost za koju moli jer riječi “da se duboko radujem” kojima se izriče milost mogu prevariti [221]. Radost uskrsnuća je kao kap vode koja pada n spužvu - ljupka, lagana i nježna [335]. Milost za koju molite nije radosno olakšanje što je završila duboka i snažna žalost Trećega tjedna niti je to uzbuđenje zbunjenih učenika nakon vijesti da je grob prazan niti veselje Handelove “Aleluje”. Vaš vježbatelj moli s uskrslim Isusom u cijelim duhovnim vježbama. Čak i u Trećemu tjednu, kad je bio usredotočen na to kako je Isusovo božanstvo skriveno, molio je u sjećanju na uskrsloga Gospodina. Od njega se nije tražilo da se pretvara da Isus do sada nije uskrsnuo; i zato se sada ne traži od njega niti da se iznenadi kao da Isus cijelo vrijeme nije uskrsnuo! Milost za koju moli je tiha i nježna kao ona u prizoru izleta u Iv 21,21. Ona je i krhka, kako se napominje u posljednjih pet tekstova u dodatnim čitanjima Dvadesetsedme molitvene cjeline. Jedna od zapreka koju ljudi imaju prema tom dubokom iskustvu tiha zajedništva pogrešno je očekivanje “snažnog” osjećajnog vrhunca. Pretpostavljam da se to može i dogoditi ako je vježbatelj tek nedavno dobio milosti koje se traže u Prvomu tjednu. Ali takvo iskustvo ima ponešto materijalističku kakvoću koja je svojstvena osobama u ranijim stadijima duhovnog puta. Za one koji su primili većinu milosti duhovnih vježbi, Četvrti tjedan ima puno finiju kakvoću. Ta profinjena kakvoća je svojstvena osobi kakvu opisuje Druga skupina pravila za raspoznavanje duhova. To je utjeha rasta u vjeri, nadi i ljubavi. Svojstva te kakvoće jednaka su onima koje sv. Pavao nabraja u 1Kor 13. Zbog toga će se suosjećanje vjerojatno iskusiti na puno drugačiji način nego u Trećemu tjednu. Tada je vježbatelj išao Isusu da bi o njemu brinuo i tješio ga u njegovoj patnji i smrti. Sada pokret doživljava kao odlazak od Isusa, božanskog Tješitelja. Milost radosti predstavlja produbljenje duhovne slobode u vježbateljovom srcu. Vježbatelj nije radostan zato što osjeća utjehu iscjeljenja niti zato što ima iskustvo spasenja, niti zato što je prosvjetljen u nekom vidu Isusa, nego zato što je Isus ispunjen radosti i slavom; drugim riječima, vježbatelj je sretan zbog Isusa! Iskustvo suosjećanja prima kao da dolazi od Boga i izlazi iz Boga. Za vrijeme Četvrtog tjedna usredotočenje je na uskrslom Gospodinu Isusu koji se pokazuje kao Tješitelj [218]-[225]. Tamo gdje je za vrijeme muke božanstvo bilo skriveno, sada je otkriveno i Isus ga pokazuje: on je “Bog sve utjehe” (2 Kor 1:3-7)! U događajima iz Evanđelja Isus tješi svaku pojedinu osobu u skladu s jedinstvenosti njene osobnosti. U Četvrtom tjednu vježbatelj nastavlja tražiti potvrdu. Prije je postupak donošenja odluka prošao kroz okruženje Trećega tjedna. Sada prolazi kroz okruženje Četvrtog tjedna kao što

110

svijetlost prolazi kroz leću i utječe na njezinu obojenost .85 Pitom i tih mir združen s realističkim stavom također bi trebao biti prisutan u milosti potvrde. Ova utjeha je i utjeha za druge. Obratite pozornost na riječi “kad prijatelji tješe jedan drugoga” u bilješci [224]. To čitajte zajedno s 2 Kor 1,3-7 i Gal 5,22, gdje Pavao piše o utjesi i s onime kako je Ivan zabilježio događaj Isusovog tješenje Petra u Iv 21,15-17. Kao što smo naglasili u prijedlozima za Treći tjedan, obratite pozornost na kakvoću vjere i unutrašnjeg mira u vježbateljevu stavu prema vlastitom iskustvu. Način na koji se odnosi prema iskustvu koje dobiva kroz razmatranja pokazuje istinitost utjehe. Taj je pokazatelj bolji i od kakve oduševljene radosti.

Obilježja Dvadesetsedme molitvene cjeline Isusovo ukazanje ženama na grobu, Isusovo ukazanje Mariji Magdaleni,

Isusovo ukazanje dvojici učenika na putu u Emaus. Odaberite kada ćete mu reći da počne razmišljati o tome kako će se koristiti iskustvom i duhovnošću vježbi u svom svakodnevnom životu nakon što završe duhovne vježbe. Možda će trebati malo razmisliti o tomu da ustanovi grupu ili se pridruži kojoj grupi koja podržava širenje duhovnih vježbi. Ovo može biti jedna od stvari koju će od sada propitivati. Do sada biste već trebali zajedno s njim razmišljati o tomu kako ćete zaključiti vježbe. Uskoro, nakon što završe, trebat ćete se oprostiti. On će od vas otići i važno je da se pobrinete oko nedovršenih osjećajnih vidova vašega odnosa, kako pozitivnih tako i negativnih. Razgovarajte s njim o načinima na koji će oživotvoriti iskustva duhovnih vježbi u svom stvarnom životu. Potreba za oživotvorenjem kao i izbor metode kako će to učiniti ovisit će o vrsti formacije koju ste odabrali, vježbateljevim potrebama za vodstvom, sporazumu kakav ste imali prije početka duhovnih vježbi, odlukama donesenima u vježbama i o tomu koliko imate raspoloživog vremena.

85 Pogledajte dijagrame koji ovo ocrtavaju na slici 4. u 11. poglavlju i slici 12. u 27. poglavlju dijela B.

111

19. poglavlje

Od Dvadesetosme do Tridesete molitvene cjeline

Daljnja razmišljanja o Četvrtomu tjednu Razmatranje kako da postignemo ljubav

Obilježja Dvadesetosme molitvene cjeline

Isusovo ukazanje apostolima, Isusovo ukazanje Tomi, Razmatranje kako da postignemo ljubav

Obilježja Dvadesetdevete molitvene cjeline Razmatranje kako da postignemo ljubav, Isusovo ukazanje na Tiberijadskom jezeru.

Obilježja Tridesete molitvene cjeline Uznesenje, Pedesetnica, počeci stvaranja kršćanske zajednice

Ako odlučite uvesti Dvadesetosmu molitvenu cjelinu kako je naznačeno, dajte vježbatelju tekst Ignacijeva Razmatranja kako da postignemo ljubav [230] - [237] i to s tek nekoliko popratnih objašnjenja ili posve bez objašnjenja. Predložite vježbatelju da ovo razmatranje uzme u danima e) i f) i najavite mu za slijedeći susret podrobniji razgovor o tomu. Skraćujete li Četvrti tjedan, možete izostaviti nešto od molitvenog materijala Dvadesetosme molitvene cjeline i predložiti razmatranje kako da postignem ljubav umjesto ponavljanja u Dvadesetsedmoj molitvenoj cjelini. Planirate li tako učiniti, u ranijim ste se već razgovorima trebali pobrinuti oko nekih točaka koje se spomin.ju kasnije u ovom poglavlju. Raznolikost načina na koje vježbatelji doživljavaju milosti Četvrtog tjedna i razmatranja kako da postignemo ljubav odražava vježbateljeve različite trenutne potrebe: - Za jednog je to ponovno tiho doživljavanje neke od ključnih milosti duhovnih vježbi. - Drugi to doživi onako kako se ponekad doživi vježba o Kraljevstvu Kristovu, tj. sa željom da

sve od sebe dâ, no uz određenu spoznaju vlastite slabosti. - Za trećeg opet je to “krunsko iskustvo”, a prima ga kao kaplju vode na spužvi. Takav

vježbatelj može u toj jednoj vježbi imati dosta molitvenog materijala za nekoliko sljedećih mjeseci samostalnog razmatranja.

- Četvrti će dublje spoznati kako je Bog svojim djelovanjem prisutan u njegovom životu i iskusit će nešto slično Marijinom hvalospjevu (Lk 1,46 i dalje).

Neka razmišljanja o Razmatranju kako da postignemo ljubav Važno je da nemate očekivanja vezanih uz Razmatranje kako da postignemo ljubav. Neki komentatori, naime, ovu vježbu drže krunom duhovnih vježbi. “Kruna” tu može značiti “veliko finale” kako se ovaj tekst tumačio u tradiciji duhovnih vježbi koji se sastoje od propovijedi (a ne samostalnih razmatranja). To nije u skladu s profinjenošću milosti Četvrtoga tjedna o kojoj smo ranije govorili. Imate li u svom srcu ovakvih očekivanja, nećete moći prepoznati stvarne darove koje Bog sada možda daje vježbatelju. Neki pratitelji duhovnih vježbi razmatranje kako da postignemo ljubav shvaćaju kao vježbu koju treba dati sâmu za sebe, odvojeno od razmatranja Četvrtoga tjedna ili kao vježbu koju treba dati netom nakon završetka duhovnih vježbi. Prema nekim komentatorima, Ignacije je

112

ovu vježbu vjerojatno bio ustanovio za vježbatelja iz bilješke [20] koji je dugo putovao do svojeg doma po završetku jednomjesečnih duhovnih vježbi. Trebalo mu je nešto što bi održalo iskustvo duhovnih vježbi živim dok se danima i tjednima vraćao kući. Vjerojatno nije imao nikakvu osobnu literaturu koja bi mu pomogla u sabiranju iskustva ili pronalaženju Boga u svakodnevnom životu. No, imao je prirodu sa svom svojom raznolikosti kojom je prolazio putem kući. Kako je prolazio kroz šume i pokraj žitnih polja, kraj goveda koja su seljaci gonili itd., mogao je razmišljati kako je Bog sve to stvorio [234]. Dok je gledao težak seljački rad, lako si je mogao predočiti kako je Bog radio u Stvaranju. Kad bi ugledao divlje cvijeće s pčelama u potrazi za peludom, mogao je razmišljati kako je Bog ne samo prisutan u stvorenju već u njemu neprestano i radi: u cvijetu proizvodi pelud, pčelama daje med da ga pohrane, cvijetu daje sunca da bi izrastao i kišu da ga poji [236]. Nakon olujnog pljuska, vježbatelj bi primijetio kako je nabujala rijeka koju kao da hrane njezini mali pritoci ili kako je prekrasna i čudesno ujedinjena dûga izronila iz magličastog neba i nestala negdje iza obzorja. To ga je moglo podsjetiti da sve dolazi iz visina [237], [184]. I tako se njegovo srce punilo zahvalnošću i slavljenjem dok je stalno iznova otkrivao Boga koji neprestano djeluje u svim tim stvarima. Predlažem da Razmatranje kako da postignemo ljubav bude dodatak drugim razmatranjima Četvrtoga tjedna od Dvadesetosme molitvene cjeline nadalje. Time zapravo predlažem da ta vježba bude dijelom iskustva Četvrtoga tjedna. To držim prikladnim zato što otajstvo uskrsloga Isusa u svom dubokom jedinstvu obuhvaća sve vidove stvaranja. Riječ koja je postala tijelom Riječ je u kojoj sve nasta i izvan te Riječi ništa ne nasta (usp. Iv 1,3). Ta ista Riječ, u Isusu, uskrslome Gospodinu, slici Boga nevidljivoga, jest prvorođenac svega stvorenoga u kojemu je sve stvoreno (usp. Kol 1,15,16). To je isti uskrsli Gospodin koji je s vježbateljem bio od početka duhovnih vježbi. Pripremanje za vrijeme poslije duhovnih vježbi Nastavite pripremati vježbatelja da se duhovnošću duhovnih vježbi služi u svakodnevnom životu i nakon njihova završetka. Budući da je malo vjerojatno da će provoditi sat vremena dnevno u molitvi nakon što vježbe završe, predložite mu da smanji vrijeme molitve na pola od onoga koje je odvajao posljednjih nekoliko mjeseci. Također mu predložite svakodnevno ispitivanje svijesti. Počnite iskušavati skraćene vremenske strukture koje bi vježbatelju mogle biti primjerenije po završetku duhovnih vježbi. Tako, u slučaju da ustanovi da će u najboljem slučaju imati tek malo vremena za dnevno razmatranje, predložite mu da sada toliko moli. Neka u ovim posljednjim tjedima razmatra kraće. Ne pripremite li ga tako, riskirate da ostavi sve strukture kada više ne bude oslonca duhovnih vježbi. Vjernost nekoj trajnoj svakodnevnoj strukturi, bez obzira kako malenoj, pomaže očuvanju života Duha. Osim razgovora o važnosti neke minimalne strukture za dnevne duhovne vježbe, počnite zajedno razmišljati o nekim od sljedećih vidova praktičnog asketizma: 1. Kako se odlučiti za prikladan tekst za razmatranje nakon završetka duhovnih vježbi? Treba li

to uvijek biti Sveto Pismo? Također može pomoći razgovor o drugim načinima molitve, posebno Lectio Divina, kao o vrijednim vrstama molitve.

2. Ispit svijesti je svakodnevno sredstvo za razlučivanje i pronalaženje Boga u svemu. Postoje različiti načini ispitivanja svijesti.

3. Nabrojite važne uvide i shvaćanja koja je vježbatelj primio u proteklim mjesecima, a koji će mu pomoći u budućnosti i razgovarajte o njima. Kako ih održati u svom životu? Kako ih može povezati s ispitom svijesti?

4. Razgovarajte o vrijednosti sustava koji će ga podržavati i/ili stalnog duhovnog vođe. Ne ostavljajte time utisak da je duhovni vođa uvijek neophodan! Međutim, u našoj kulturi, obično je važna nekakva struktura podrške da bi se produbila svijest o duhovnom životu i

113

kako bi se održali u stalnim borbama svakodnevnog života. Pokrenite to pitanje i raspravite s vježbateljem svojstva podrške koja će mu biti potrebna i na raspolaganju. Može li mu takvu podršku pružiti zajednica, mala grupa, mreža ljudi, duhovni vođa, povremene duhovne obnove, neka povjerljiva osoba?

5. Razgovarajte o budućem korištenju postupka donošenja odluka u svakodnevnom životu: korištenju metode sa četiri stupca koju provodi sâm ili u grupi odnosno obitelji; korištenju pravila za raspoznavanje duhova i koncepata utjehe i bezutješnosti u privatnom i javnom području života itd.

Usredotočeno razmišljanje o iskustvu duhovnih vježbi Redovito je potreban neki oblik neprestanog obrazovanja o iskustvu vježbi koji će vježbatelju pomoći da to iskustvo usvoji i uklopi ga u tijek svakodnevnog života. Može se pokazati učinkovitije oblikovati grupe u kojima će se dati određena pouka iz teologije i duhovnosti vježbi i u kojoj će članovi grupe međusobno dijeliti iskustva. Time se svakom omogućuje da čuje različite poredbe i okvire koji ga mogu usmjeriti na to kako da shvati vlastita iskustva. Usvaja li iskustvo bez okruženja grupe, njegovo će razumijevanje biti ograničeno poredbama i okvirima koje ste vas dvoje koristili prošlih mjeseci. Gledišta drugih pomažu u stvaranju veće kritičke svijesti. U 22. poglavlju “Na kraju putovanja” pogledajte pitanja i kratke primjedbe koje vam mogu pomoći da osmislite postupak usvajanja iskustava prikupljenih za duhovnih vježbi. Imajte u vidu da se u grupnom radu neki mogu razočarati sobom uspoređujući se s drugima i ući u bezutješnost. Ne iznenađujte se dođe li do toga, već mu pomozite primjenjujući načela vježbi. To za njega može biti jako važno s obzirom da je to vjerojatno u vezi s nekim od njegovih životnih problema. Na kraju duhovnih vježbi ili na kraju vremena usvajanja iskustava prikupljenih za duhovnih vježbi prikladno je nekako označiti završetak vježbi i to proslaviti. Nadamo se da ste u ovim duhovnim vježbama vi i vježbatelj iskusili istinitost sljedećeg: Duh nas vodi Na mnoge skrivene načine Da bismo ušli u život Trojstva. Kad nešto od sebe otkrijemo drugom U povjerenju i ljubavi, Sudjelujemo u Božjem priopćavanju Ljubljenom Sinu. Kad s ljubavlju i pažljivo Slušamo nekog kako govori o nečem što mu je Najdublje u srcu, Malo bolje razumijemo Kako je Sin pažljivo osluškivao onoga kojega je zvao “Abba”. nepoznati autor O ispitu svijesti nakon Duhovnih vježbi … Uistinu, tražiti Boga namjerno u svim stvarima, bilo je zapanjujuće! To je kao da sam ponovo zadobio nadzor ili vlast nad onim čime dušu hranim. Prije sam se, odričući se te vlasti, hranio onime što je najjače utjecalo na mene, a naravno - to su većinom bile bezvezarije.

David Howells

114

MOLITVENE CJELINE

Molitvene cjeline odgovaraju tjednima i predlažu razmatranja za svaki dan osim dana za razgovor s pratiteljem. Želite li da razmatra i u danu određenom za razgovor, možete mu predložiti ponavljanje ili posebno vrijeme za osvrt kojim će se pripremiti za razgovor ili novo razmatranje na svetopisamski tekst iz dodatnih čitanja.

Sve su molitvene cjeline uređene s pretpostavkom da ćete se s vježbateljem sresti nakon razmatranja f) svake molitvene cjeline. No, kako vježbe napreduju, bit će bolje da to bude na dan nakon dva razmatranja nove molitvene cjeline, obično a) i b), a prije ponavljanja tako da se nastavi duhovni pokret koji se počeo događati. Pomognete li vježbatelju da prepozna taj pokret i ako ga ohrabrite da ga već u sljedećem razmatranju nastavi, oboje ćete moći pravilnije razlučivati.

115

Prva molitvena cjelina Tema: Bog, koji nam je majka i otac i daleko više nego što možemo i zamisliti,

ljubi nas i brine za nas osobno. Milost: Molim što želim: duboko povjerenje i pouzdanje u Božju skrb i blizinu. Molitveni tekstovi: a) Lk 11, 1-13 Gospodine, nauči nas moliti... koliko li će više nebeski Otac dati Duha

Svetoga. b) Lk 12, 22-34 Ljiljani u polju... vi ste vredniji. c) Iz 43, 1-4 i Ako ideš po ognju, ja ću biti s tobom ... dragocjen si u mojim očima Iz 49, 14-16 ... urezao sam te u dlanove svoje. d) Hoš 11, 1-4 Kad je Izrael bio dijete, ja ga ljubljah. e) Ps 23 Gospodin je pastir tvoj i domaćin koji te čeka. f) Ps 121 Gospodin je čuvar i zaštitnik tvoj. Dodatna čitanja za promišljanje izvan vremena za razmatranje Ps 62 Povjerenje u Božju zaštitu. Ps 63, 1-9 O Bože, čeznem za tobom. Ps 91 Svojim će te krilima zaštititi, bit ćeš siguran u njegovoj skrbi. Njegova

vjernost će te zaštititi. Ps 95 Ako danas glas mu čujete, ne budite srca tvrda. Ps 131 Molitva povjerenja ... kao dijete na rukama majke. Iz 25, 1-9 Bespomoćni su se utekli Tebi, poput njih mi se uzdamo u Tebe. Mt 10, 29-31 Vlasi su vam na glavi prebrojene. ___________________________________________________________________________ Po Isusovu uskrsnuću, Bog nam je uvijek prisutan (Mt 28, 20). U uskrsnuću se Bog otkriva kao onaj koji se brine o nama i misli na nas (Iv 20, 11-18; 21,9-14). Kakvoća njegove prisutnosti je nježnost i strpljivost (Lk 24, 13-35), sa smiješkom. Ignacije predlaže da na početku razmatranja svaki put zastanem i promislim “kako me Bog motri”. Idemo na razmatranje s raspoloženjem osluškivanja. U molitvi dopuštamo Riječi Božjoj da nam govori o Božjoj blizini i brizi svojoj; prepuštamo da nam Duh daje dublje pouzdanje i povjerenje koje nam je potrebno. “Molitva počinje uočavanjem toga da me Bog ljubi takvog kakav jesam. Njegova se ljubav ne temelji ni na čemu, pa je, prema tome, najosnovnija i najsigurnija činjenica u mojemu životu. Jednostavno se prepuštam tomu da budem ljubljen(a) od Boga. To nije toliko moje djelovanje nego pasivnost u kojoj dopuštam Božjoj ljubavi da se upije u mene i da prožme cijelo moje biće...”

prilagođeno iz Kao kruh koji se lomi Petera van Breemena, D. I.

116

Druga molitvena cjelina Tema: Moja ovisnost kao stvorenja o Bogu: Bog nas je stvorio i neprestano nas

stvara, Bog nam se osobno priopćava. Milost: Molim što želim: divljenje pred mojim postojanjem i time kako se Bog

osobno odnosi prema meni. Molitveni tekstovi: a) Izl 3, 4-10 Božja svetost pred kojom se i Mojsije i ja klanjamo. b) Job 1, 21 i

Job 38,1-40,5 Gol iziđoh iz krila majčina... i moram se pokloniti pred mudrošću Stvoritelja.

c) Rim 8, 26-34 A Bog nam se daje po Duhu koji je prisutan čak u našim ograničenjima i

slabostima ... i on je uvijek uz nas. d) ponavljanje bilo kojeg dijela gore, posebno onoga koji ti je bio utjeha ili te uznemirio. e) ponavljanje ili Ps 139, 1-18 Gospodine, proničeš me svega i poznaješ. f) ponavljanje ili Ps 8 Što je čovjek da ga se spominješ? Dodatna čitanja za promišljanje izvan vremena za razmatranje Pnz 1, 29-33 Gospodin ide pred vama i bori se za vas, nosi vas kao otac dijete. Pnz 7, 7-9 Bog vas ne ljubi zato što ste najveći među narodima. Mudr 11, 22-26 Pred tobom je cio svijet kao zrno. Iz 54, 5-10 Jer onaj koji je postao tvoj suprug je tvoj Stvoritelj. Jr 18, 1-6 On je lončar; mi glina. Ps 19 Nebesa slavu Božju kazuju. Ps 104 Slava stvaranja ... mjesec si stvorio da kazuje vremena, sunce zna kada ima

zaći ___________________________________________________________________________ Moje je postojanje ukorijenjeno u otajstvu, a u srcu toga otajstva tri su duboke istine: Božja svetost - Iz 6, 1-4; moja ništavnost - Job 1,21; Božja želja da ima prisan odnos sa mnom - 1Iv 4, 10. Ja sam ovisno biće ljubavi. Iskusiti to, jest reći sa sv. Augustinom: “Drhtim od straha i gorim od ljubavi.” Naš je odgovor na ovu ljubav hvala u riječi i djelu; u riječi jer hvala spontano dolazi na usne kad iskusimo ovu ljubav; u djelu jer onaj koji je toliko ljubljen vidi ljubitelja u svim stvarima i pun je poštovanja za sve stvari i želi služiti ljubljenome u svim stvarima. “Zašto te Bog mogao pozvati u ove vježbe? Možda zbog svog velikog oduševljenja, poštovanja i duboke ljubavi koju Bog ima za tebe?

David Howells

117

Treća molitvena cjelina Tema: Bog mi želi oprostiti Milost: Molim što želim: duboku svjesnost o živoj Božjoj želji da mi oprosti Molitveni tekstovi: a) Ps 103 Njegova ljubav nebesa nadvisuje b) Iz 55, 1-13 Svi vi koji ste žedni, dođite ... moje misli nisu vaše misli ... Bog je

velikodušan u opraštanju c) Lk 5, 12-14 Isusova živa želja da ozdravi gubavca znak je Očeve žive želje da mene

iscijeli i da meni oprosti... “Naravno da hoću.” d) Lk 15, 11-32 Rasipni sin i rasipni otac e) 2Kor 5, 17-21 To je sve djelo Božje ... radi nas je Bog učinio grešnim bezgrešnoga f) ponavljanje bilo kojeg od ovih odlomaka ili dijelova koji vam je bio osobito utješan ili

bezutješan Dodatna čitanja za promišljanje izvan vremena za razmatranje Ps 136 Zahvala za vječnu Božju ljubaznost Lk 15, 1-10 Parabola o izgubljenoj ovci i novčiću Iv 10, 7-18 Ja sam pastir dobri koji život svoj polaže za svoje ovce 1Iv 1, 5-2,2 Ako priznamo da griješimo, on je vjeran u opraštanju Rim 5, 12-21 Grijeh po Adamu, milost i život po Isusu Kristu Rim 8, 28-39 Je li moguće da Onaj koji ni Sina svoga ne poštedje, ne bi bio na našoj

strani Otk 7, 9-17 Vodit će ih na izvore žive vode ___________________________________________________________________________ Živimo u okruženju borbe između dobra i zla. Situacija grijeha je toliko tajanstvena da Bog iz ljubavi mora otkriti svoju prisutnost jer smo slijepi za profinjene načine na koje On prožima ljudske živote. Tako smo slijepi za Njegovu prisutnost da se neprestano pokušavamo boriti protiv zla sami - bez Božje pomoći. Često se pokušavamo “srediti” prije nego Gospodinu dopustimo da nas prihvati svojom opraštajućom ljubavlju. Takav pokušaj nikad ne uspije jer “Bez mene ne možete učiniti ništa!” (Iv 15, 5), “U ovome se sastoji ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego je On ljubio nas." (1Iv 4, 10). Duhovne vježbe su poput nova automobila. Prepune su složenih stvari koje su preteške da bi se razumjele. One su investicija. Stječu se kao važan položaj. Zahtijevaju vrijeme, dotjerivanje, brigu, novac, ali se zato njima možete poslužiti da vas povezu tamo gdje biste trebali biti.

David Howells

118

Četvrta molitvena cjelina Tema: Bog me uvodi u veću slobodu. Milost: Molim što želim: duboku svijest o tomu kako me Bog mora osloboditi da

bih mogao odgovoriti na Njegove pozive u svojemu životu. Molitveni tekstovi: a) Post 22, 1-19 Molim nad poviješću Abrahama i Izaka da bih mogao/mogla imati

Abrahamovo pouzdanje i otvorenost b) ponavljanje c) Lk 1, 26-38 Molim nad događajem navještenja da bih poput Marije mogao/mogla reći:

“Neka mi bude po tvojoj volji.” d) ponavljanje e) Fil 3, 7-16 Da dođem do toga da sa sv. Pavlom kažem: “Sve dobitke smatram

gubicima u usporedbi sa spoznajom Isusa”. f) ponavljanje ili

Iv 3, 22-30 Da dođem do toga da sa sv. Ivanom Krstiteljem kažem: “On mora rasti, a ja se umanjivati.”

Dodatna čitanja za promišljanje izvan vremena za razmatranje Post 12, 1-9 Božji poziv Abrahamu odveo ga je u nepoznato i na put koji se razlikovao

od puta njegova naroda Pnz 6, 4-9 Ljubi Gospodina svim svojim bićem Mt 13, 44-46 Parabola o blagu i biseru Mk 10, 17-27 Isus poziva bogataša koji je ulovljen u svoje bogatstvo Lk 9, 57-62 Stvarni Kristov nasljedovatelj je slobodan u svim okolnostima Ef 3, 14-21 Neka Kristova ljubav bude korijen i temelj tvoga života: ishod Božje

oslobađajuće ljubavi. ___________________________________________________________________________ Pozvan(a) sam da živim puninu čovještva; pozvan(a) sam da živim u Kristu Isusu; pozvan(a) sam da s drugima surađujem u ispunjenju Božjih želja za čovječanstvo. Ovi pozivi pretpostavljaju slobodu da čujem poziv i slobodu da na poziv odgovorim i snagu da taj odgovor iznesem do kraja. Takvu slobodu nikako ne mogu sâma postići – ona je Božji dar. Bog me oslobađa od svih tih pristranosti, predrasuda i posesivnosti koje me čine gluhim na pozive Duha; Bog me oslobađa ZA to da s drugima surađujem u razvijanju Božjega kraljevstva. Bog mi daje sposobnost da iznesem taj napor. Neki naši liječnici kažu da čovjek treba svijet više gledati očima srca nego imati povjerenja u oči u glavi.

iz Lakota Woman Mary Crow Dog i Richarda Erdoesa

119

Peta molitvena cjelina Tema : Načelo i temelj (dalje N&T) (bilješka [23] u knjižici Duhovne vježbe sv.

Ignacija) Ova izjava sv. Ignacija izražava stav osobe vjere koja traži život u skladu s Božjim željama. Razumjeti ne znači i postići. Stav i raspoloženje N&T ne može se postići vlastitim silama – to je Božji dar. Nadamo se da će vam tijekom nekoliko sljedećih tjedana obavljanja duhovnih vježbi Bog dati oboje: želju za tim kao i dar takve duhovne slobode. Kad god Bog zove, On nas zove da otkrijemo svoje izbore iz takva stava slobode i u snazi uskrsla Gospodina po djelovanju Duha. Pavlova molitva u Ef 1, 15-23 i naša molitva. Milost: Molim što želim: razumijevanje N&T i duboku vjeru srca da kako me god

Bog zove, to čini u snazi uskrsla Gospodina. Molitveni tekstovi: Budući da tražiš dublje razumijevanje ovoga N&T, bit će bolje da promišljajući razmatraš pitajući se “što znači taj izraz, kako ga razumijem, kako se to može primijeniti na moj život?” Tada o tomu razgovaraj s Bogom. a) N&T početak: Što znači “biti stvoren” i “ostale stvari”? Koje “ostale stvari” postoje u

mojemu životu između moga “ja” i Boga? Bilo bi dobro da ih popišeš. b) N&T sredina: U mojem vlastitom iskustvu koja stvorenja su se pokazala od pomoći,

koja su zapreka? Kada? Gdje? Kako? Zašto? Koja stvorenja obično utječu na moje životne odluke - status? posjed? posao? prihvaćanje drugih? talenti? odjeća? stil života? Pročitaj Fil. 3,7-16.

c) N&T kraj: Kako osoba može biti neopredijeljena? Kako može biti slobodna od želje

za zdravljem ili dugim životom? Ako želim biti istinski "otvoren" od kojih se stvari trebam osloboditi? Je li ovo oslobađanje znači da ih nikad neću dobiti natrag? Pročitajte Fil. 1, 18-26 o slobodi sv. Pavla. Koji bi to mogli biti primjeri izbora onoga ‛što nas više dovodi k svrsi za koju smo stvoreni?’

d) U svjetlu razmatranja prošlih molitvenih cjelina u protekla tri dana napiši načelo i temelj svojim vlastitim riječima. Koristi olovku i papir za vrijeme razmatranja. Možda ćeš naći korisnim da napišeš Gospodinu pismo izražavajući istine o Načelu i temelju na svoj vlastiti način. Pripazi da tvoj osobni sastav izražava slijedeće istine s vlastitim tvojim razumijevanjem: svrha stvaranja, upotreba stvorenja, ravnodušnost, biranje onoga što me više vodi svrsi. e) Fil 4, 11-13 U Njemu, koji je izvor snage, imam snagu za sve f) Iv 14, 15-28 Molit ću Oca i On će vam dati Duha koji će vas učiti svu istinu.

120

Dodatna čitanja za promišljanje izvan vremena za razmatranje Jer 1,4-10 Ova bi Jeremijina reakcija mogla biti i naša reakcija u ovome trenutku i Lk 24, 36-53 možda smo, što se tiče N&T ispunjeni nerazumijevanjem kao i učenici.

No, donesemo li ove reakcije Mudrosti sâmoj, naši će umovi biti ispunjeni razumijevanjem pisma dok nam Bog pokazuje kako da čekamo na snagu Duha.

Heb 11,8-10 17-19 Ispunjeni tom snagom, vjerovat ćemo i imati pouzdanja kao što je

vjerovao i pouzdao se Abraham, tako da što Bog u nama počne, uzmogne i dovršiti.

Iv 15,1-8 16-17 Bog će osobno kao vinogradar obrezati vinograd kako bismo mogli

donositi više ploda. Ef 1,15-23 Bog prosvjetljuje naš pogled i daje nam spoznaju nade na koju smo

pozvani istom snagom kojom je uskrisio Isusa. Ef 3,20 Božja snaga kojom sada djeluje u nama može učiniti više no što možemo

moliti i zamisliti. ___________________________________________________________________________ Bože, čuvaru naš, vodi nas u dnevnim naporima. Neka nas promjenjiva raspoloženja naših ljudskih srdaca i granice nade zbog grješnosti ne osljepljuju za tebe. Neka vjera kojom si nas krijepio otkrije u nama put ljubavi i dâ nam obećanje mira. Potreban nam je tvoj Duh da ukloni našu sebičnost koja nam zamagljuje pogled vjere.

prilagođeno prema rimokatoličkoj liturgijskoj molitvi

121

Šesta molitvena cjelina Tema: Dio sam grešnog stanja i pridonosim tom stanju ljudske obitelji. Ipak me

Bog nastavlja ljubiti, Isus me želi osloboditi od posljedica tih grešnih prilika, a Duh mi pomaže da se otvorim za ovo oslobađajuće Isusovo djelovanje.

Milost: Molim što želim: stid i zbunjenost pred Božjom dobrotom koja me neprestano štiti od punih posljedica grešnoga stanja u kojem se nalazim.

Molitveni tekstovi: a) Lk 15, 11-32 Rasipni sin ima iskustvo odvajanja, dok rasipni otac neprestano čeka da

oprosti. b) Rim 7, 14-25 5, 1-11 Mi smo svi bespomoćni, ipak je Isus za nas bespomoćne umro. c) Prva vježba S pripadajućom predvježbom [47], milosti [48], razgovorom [53] i [54] i

prvom točkom [50]. d) Prva vježba S pripadajućom predvježbom [47], milosti [48], razgovorom [53] i [54] i

drugom točkom [51]. e) Prva vježba S pripadajućom predvježbom [47], milosti [48], razgovorom [53] i [54] i

trećom točkom [52]. f) Lk 16, 19-31 Bogataš i Lazar: vječna odvojenost bogataša od Lazara je Isusova vlastita

prispodoba logičnih posljedica naših grešnih prilika. Dodatna čitanja za promišljanje izvan vremena za razmatranje Post 1,26-27 Ako je ljudski rod općenito, kao i ja osobno, stvoren na Božju sliku, čemu

se Bog u nama nada? Post 3,1-13 Iskustvo Adama i Eve je iskustvo svake osobe. Rim 5,12-21 Ljudska je obitelj uhvaćena u grešno stanje. Mi smo svi grešnici u

solidarnosti s našim precima. Posljedice su toga sljedeće:... Iv 9 ... sljepoća – primijetiti sljepoću farizeja i kako slijepac postepeno

progledava i ... 1Iv 1,5-2,2 ... lažljivost i racionalizacija – ako kažemo da smo slobodni od krivnje

grijeha, obmanjujemo se. Gal 4,3-7 Ipak nas je Isus došao spasiti od ropstva grijeha ... Lk 23,32-43 ... smrću na križu. Govorim sa svojim bespomoćnim Spasiteljem ili kao

bespomoćni dobri razbojnik ili bespomoćni ljuti razbojnik. ___________________________________________________________________________

122

Dušo Kristova, posveti me Tijelo Kristovo, spasi me Krvi Kristova, napoji me

Muko Kristova, okrijepi me Vodo iz prsiju Kristovih, operi me

O, dobri Isuse, uslišaj me Među rane svoje sakrij me

I ne dopusti da se odijelim od Tebe. Od neprijatelja zlobnoga brani me

Na času smrti moje zovni me I zapovijedi mi da dođem k Tebi

Da Te sa svetima Tvojim hvalim i slavim U vijeke vjekova. Amen.

123

Sedma molitvena cjelina

Tema: Moja osobna povijest grijeha i Božja neprestana zaštita. Milost: Molim što želim - sve veću i snažniju žalost i suze za moje grijehe sa sve

dubljom sviješću o Božjoj milosrdnoj ljubavi. Molitveni tekstovi: a) Druga vježba s prvom točkom [56], predvježbom i milosti [55], razgovorom [61] b) ponavljanje s prvom točkom [56] c) Druga vježba jedna od ostalih točaka s predvježbom, milosti i razgovorom d) Druga vježba jedna od ostalih točaka s predvježbom, milosti i razgovorom e) ponavljanje onih dijelova gdje vam se čini da ste otvoreniji za milost za koju molite f) Treća vježba s trostrukim razgovorom [62] i [63] Dodatna čitanja za promišljanje izvan vremena za razmatranje Ez 16, 1-22 Povijest Izraelove nevjernosti je i moja povijest. Kad god pridonesem 59-63 grešnim prilikama, nevjerna sam zaručnica koja se klanja idolima. 2Sam 11,1 - 12, 15 David je slijep za svoj stvarni grijeh sve dok mu se Natan ne suprotstavi. Tit 2, 11-14 Pojavila se milost Božja među nama … Bog nas čisti za sebe, da budemo

po Božjoj volji. Ef 2, 1-22 U Bogu smo slobodni od granica neprijateljstva i odijeljenosti. Lk 19, 1-10 Isus nas oslobađa kao što oslobađa Zakeja Lk 7,36-50 Isus nam oprašta kao što oprašta grešnoj ženi koja mu pere noge. Kao i

ona, primamo snagu da puno ljubimo. 2 Kor 5, 17-21 Zbog mene je Bog Isusa učinio grijehom. ___________________________________________________________________________

tko su egzekutori?

mi smo

egzekutori … ljudi u potrazi za pravdom

moralom načinom

podržavajući zakone na papiru,

provodeći zakone koji ne dišu životom, ljubljene zakone koji zatvaraju naše susjede,

riječi koje stoje crno na bijelo

mi egzekutori … ljudi

u udobnim domovima, institucijama, crkvama s bračnim drugovima, obiteljima, prijateljima

branimo štitimo vjerujemo

utamničujemo siromašne… dok bogati bježe,

tlačeći tlačene, opet utamničujemo utamničene

mi smo

egzekutori … koji se pretvaraju da je Bog na njihovoj strani

koji se pretvaraju da je Bog egzekutor.

Ruth McLean

124

Osma molitvena cjelina Tema: Moje vlastite skrivene neuredne i/ili grešne sklonosti koje utječu na moj

život i odluke koje donosim. Milost: Molim što želim: duboko osjećajno razumijevanje i spoznaja:

a) utjecaja svijeta (kojih čak nismo svjesni) na nas općenito kao i na moje osobne izbore u privatnom i javnom životu, b) skrivenih neurednosti i grješnih sklonosti koje stoje iza mojih odluka i djelovanja, c) moji grijesi i pogreške.

Molitveni tekstovi: a) Treća vježba s trostrukim razgovorom [62] i [63]. Gade li mi se uistinu grijesi moga života? b) Treća vježba s trostrukim razgovorom Kako “svijet” utječe na moj život i na moje odluke?

c) Treća vježba s trostrukim razgovorom Koje su neke od mojih grješnih sklonosti? Koje su neke od mojih skrivenih neurednih sklonosti? d) Prva vježba Molite ovu cijelu vježbu ponovno s trostrukim razgovorom. e) Druga vježba Molite ovu cijelu vježbu ponovno s trostrukim razgovorom. f) Peta vježba s trostrukim razgovorom [65] – [72] Dodatna čitanja za promišljanje izvan vremena za razmatranje Mt 5, 21-26 Grešna neurednost koja stoji iza nazivanja svoga brata “glupane” može se

razviti u stanje potpune odvojenosti od Boga. Mt 13, 1-23 Utjecaj svijeta omalovažava i ubija djelovanje Božje riječi u našim srcima. Mk 7, 1-23 Zlobni planovi izviru iz dubine srca. Lk 12, 16-21 Bogata luda donosi odluke iz želje za sigurnosti. Iv 8 Farizeji sebe smatraju pravednima, a ipak surađuju sa zlom i to ne

spoznaju. 1Iv 2, 15-17 Koje su požude očiju, čime se isprazno predstavljam u svojem životu? Jak 3,1-5, 12 Želje srca dovele su do zlih djela ___________________________________________________________________________ Prva tri dana ove molitvene cjeline posvećena su onome što Ignacije zove Treća vježba. Ovo je ponavljanje nekih važnijih dijelova iz prošla dva tjedna gdje ste otkrili važno značenje ili borbu, što vam je uzdiglo ili pogoršalo raspoloženje. Upravo ovakve reakcije i iskustva pokazuju Božji pokret u našem srcu. Važno je da se vratite na njih zato da Božje priopćavanje možete svjesnije prepoznati. Tako dopuštate Božjoj riječi da se dublje ukorijeni u vama.

125

Deveta molitvena cjelina Tema: Bez Isusove milosti, posljedice grijeha i moje osobne tajne povezanosti sa

zlom odvele bi me od Boga zauvijek. Čak me i u ovom trenutku milost spašava od pakla.

Milost: Molim što želim – stalno sve dublju svijest o Božjoj milosrdnoj ljubavi prema meni

Molitveni tekstovi: Do ovoga časa tijekom putovanja duhovnim vježbama svaka je molitvena vježba zapravo postala ponavljanje. Čovjek se odnosi prema svakoj od ovih vježbi prema vlastitoj potrebi. Svaka vježba pomaže da se razviju različiti vidovi otajstva zla u svjetlu Božje neprestane ljubavi kojom nas štiti. a) Prva vježba s trostrukim razgovorom b) Druga vježba s trostrukim razgovorom c) Treća vježba s trostrukim razgovorom d) Četvrta vježba Ovo je posebna vrsta vježbe. Razmatrajte s olovkom i papirom. S Bogom

napišite osvrt ili sažetak svega što se događalo u vašem iskustvu tijekom nekoliko prošlih molitvenih cjelina. Tijekom posljednjih tjedana primjećivali ste lijepe i ružne trenutke u svom iskustvu. Sada zapišite manje očita usmjerenja koja su vam mogla promaći. Sada ih donesite Bogu u trostrukom razgovoru [64].

e) Peta vježba f) Ponavljanje bilo kojega razmatranja od a) do e)

Iv 10, 7-18 Isus izražava svoju milosrdnu ljubav u slici dobrog pastira. Dodatna čitanja za promišljanje izvan vremena za razmatranje Iz 59, 1-21 Kao grešnik dolazim pred Boga prepoznavajući mrežu varka u mojem

vlastitim životu. Ja sam bespomoćan i vjerujem u Božje obećanje ... Ez 36, 25-32 ...da će na me izliti čistu vodu i dati mi srce od mesa... Iv 13, 1-9 ...što Bog čini po Isusovoj službi u kojoj mi On pere noge. Iv 21, 15-19 Tako Isus oprašta meni kao što oprašta Petru. Ef 2, 1-10 Bog je tako nas ljubio i bio tako velikodušan u svom milosrđu.

Spašeni smo po njegovoj milosti. Mi smo prava Božja rukotvorina stvorena da vodi život dobrih djela.

Ps 51 Smiluj mi se, o, Bože. U svojoj mi dobroti daj čisto srce. Ps 136 Jer tvoja velika ljubav i milosrđe traju zauvijek. Lk 2, 46-55 Marijina pjesma … moje biće pronosi veličinu moga Boga koji je moćan i

koji je za me velike stvari učinio. ___________________________________________________________________________ Tama ne znači samo da ne vidimo, već i poziv da nastavimo ići oslanjajući se na opip.

David Howells

126

Deseta molitvena cjelina Tema: Bog bira ispuniti svoje najdublje želje Riječju koja je tijelom postala. Milost: Molim što želim - duboku osjećajnu spoznaju toga kako je Bog odabrao

ispuniti želje svojega srca Isusovim začećem i unutarnjem znanju dubokih želja Trojstva za nas i našu planetu.

Molitveni tekstovi: Prva tri dana ponirite u molitveni materijal o Utjelovljenju kao da se radi o ljubavnom pismu. Postavljajte Bogu pitanja o tom događaju. Dopustite otajstvenoj i čudesnoj istini Utjelovljenja da ispuni vaš um i srce. Ovdje su neka pitanja koja bi vam mogla pomoći u čuđenju: Koja Božja želja stoji iza ovih događaja? Što se dogodilo? Zašto se to dogodilo na taj način? Tko je bio tamo? Kakve su bile okolnosti? Kako se to moglo dogoditi? Zašto na takav način? Što je iz toga slijedilo? Kakve bi bile okolnosti da se isto događa danas? Kako se to otajstvo događa u sadašnjici? a) Utjelovljenje S prvom predvježbom razmatranja o Utjelovljenju [102] – [109] umom i

srcem promišljajte kako Bog koji nas njeguje i hrani motri našu planetu u borbi: “sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima” (Rim 8,22). Uz pomoć djelatne mašte, uđite u Božju osobnu duboku osjećajnu brigu za stanje naše planete. Srcem osluškujte razgovor osoba Presvetoga Trojstva. Koja je želja Božjega srca za nas?

b) ponavljanje Promatrajte kako rade na našem spasenju kroz Mariju i Isusovo začeće i

život. Pitajte sebe i Božji Duh neka od navedenih pitanja. c) ponavljanje Vratite se na mjesta iz posljednjih dvaju razmatranja na kojima se dogodio

pokret duše. Ostanite s njima i dopustite tim pokretima da se razviju. Tijekom sljedeća tri dana, u razmatranje ulazite s izravnijom snagom mašte. Dopustite svetopisamskom tekstu da vam ispuni maštu dok gledate osobe, čujete što govore i sudjelujete u njihovom djelovanju. Dopustite si da vas zbivanja povuku kao da se upravo sada odvijaju. d) Lk 1, 26-38 Navještenje Isusova začeća: gledajte kako se to zbiva, slušajte riječi,

razgovarajte o tomu s Marijom ... budite tamo. Motrite rast tjelesnih stanica koje se u utrobi razvijaju u osobito dijete!

e) ponavljanje ili Lk 1, 39-56 Idite s Marijom u planinski kraj u posjet Elizabeti. f) Mt 1,18-25 Josip, zaručen s Marijom, otkriva da ona nosi dijete koje nije njegovo.

Tjeskoba je raščišćena snom. Ovo začeće utječe na sve njihove želje, razumijevanja i težnje za očekivanim “tipičnim obiteljskim životom” u židovskom selu.

127

Dodatna čitanja za promišljanje izvan vremena za razmatranje Iv 1, 1-18 U početku bijaše Riječ. Iv 3, 16-18 Bog je tako ljubio svijet da je poslao svoga Sina. Ef 1, 3-14 Božji plan spasenja. Fil 2, 5-11 On se lišio svoje jednakosti s Bogom i postao jedan od nas. Gal 4, 1-7 U određeno je vrijeme Bog poslao svoga vlastitog Sina rođenog od žene. Ti 3, 3-8 Bog nas spašava samilosnim srcem. Ps 40 Pjesma hvale: konačno se naš Bog, koji nas njeguje i hrani nas, sagnuo k

meni. ___________________________________________________________________________ Želja Božjega srca za svijet izražena je u Jer 31, 31 gdje se savez predočuje tako da u srcu svake osobe zamjenjuje srce kameno. Djelovanje ove želje zabilježeno je i u Zah 14,20-21 gdje je svemu u životu pridodano svojstvo svetosti, čak i loncima u kuhinji i zvoncima oko konjskih vratova. U Mih 6,8 Božja je želja ispunjena našim vršenjem pravde, našim nježnim ljubljenjem, našim poniznim hodom uz svoga Boga. Isus je molio za ispunjenje te želje u Iv 17: "Oče sveti, ... da budu jedno kao i mi.” Ispunjenje te želje izraženo je u Otkr 21,1-7 gdje je nebeski Jeruzalem zamišljen kao da silazi s nebesa sa Svetim koji otire svaku suzu s naših očiju.

Naša je senzualnost utemeljena u naravi, u suosjećanju i u milosti. U našoj senzualnosti je Bog. Bog stapa naš bitak i našu senzualnost tako da se nikada ne odvoje.

Julian od Norwicha

128

Jedanaesta molitvena cjelina Tema: Isusovo rođenje Milost: Molim što želim: duboku osjećajnu spoznaju Boga koji je za me postao

čovjekom da mogu više ljubiti Isusa i bolje nasljedovati njegov Duh. Tijekom razmatranja ove cjeline, služite se djelatnom maštom. U ovoj tehnici s maštom, evanđeoska naracija ili događaj vodi vašu maštu. Ova se metoda zove kontemplacija Evanđelja. U svakoj bi od ovih vježbi trebali dopustiti događaju iz Isusova života da bude s vama sada prisutan. To činite “osjećajući” događaj ili “vizualizirajući” događaj ili “slušajući” događaj kao da se u sadašnjici događa; drugim riječima, svim moćima vaše mašte. Izgubite se u događaju i dopustite da njezina snaga upregne vašu maštu. “Sjećajući” se ovako, ne vraćate se kroz vrijeme, već unosite otajstava Isusova života u vaš sadašnji život. Molitveni tekstovi: a) Rođenje Molite iz teksta vježbi [111] – [117] koristeći se metodom kontemplacije. b) Lk 2,1-7 Sada se koristite svetopisamskim tekstom i metodom kontemplacije. c) Lk 2,8-20 Pridružite se pastirima na polju i s njima krenite posjetiti Isusa u štalici d) ponavljanje onih točaka u kojima ste iskusili pokrete ili unutarnje reakcije [118] - [119] e) ponavljanje onih točaka u kojima ste iskusili unutarnje reakcije f) primjena osjetila na tekst Lk 2,1-7 i tekst vježbi [121] – [126] kao pomoć. Primjena osjetila je još jedna vrsta ponavljanja. Ponekad za vrijeme molitve primjena osjetila može doći i spontano. Ali ovdje ćete moliti Gospodina da se to dogodi izričitije. To dopušta vašoj molitvi da postane mirna i pasivna. To je gledanje, čuđenje ili bivanje. Ovdje se ne radi toliko o primjeni vaših osjetila mirisa, dodira, okusa, vida i sluha, koliko o tomu da različitim vidovima otajstva dopustite da u sê uvuku vaša osjetila. “Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin” (Ps 34,8). Dopustite svojim osjetilima i cijelom svojem biću da se upije u događaj. Dodatna čitanja za promišljanje izvan vremena za razmatranje Iz 52, 7-10 Raduj se, Sione, jer Gospodin tješi svoj narod Heb 1, 1-6 po svom Sinu koji je odsjev Oca Iz 7, 10-14 i koji je rođen od Djevice prozvan Emanuel što znači s nama Bog. Heb 10, 5-10 Dolazeći na svijet Isus govori “Dolazim vršiti volju Tvoju” Sef 3, 14-18 Gospodin Bog tvoj u tvojoj je sredini moćni Spasitelj Lk 1, 68-79 Hvalospjev Zaharijin: “Blagoslovljen budi Gospodin što pohodi narod

svoj!” 1Iv 1,1-3 Vidjeli smo ga svojim očima i naše ruke su ga dodirnule! ___________________________________________________________________________

129

Sada će biti dobro promotriti upotrebu razgovora koji Ignacije stavlja na kraj svake molitvene vježbe. On predlaže da to bude razgovor “kao kad govori npr. prijatelj s prijateljem” [54]. Razgovor nije namijenjen isključivo kraju razmatranja, već se može odvijati u kojem god njegovom dijelu. To je osobito točno kada sebi dopuštate sudjelovanje u zbivanju kao da se ono sada odvija. Razgovor je dvosmjeran: govorite dok drugi sluša i slušate dok drugi govori. Tako je i u kontemplaciji Evanđelja. Zamislite se u razgovoru s Isusom ili kojom drugom osobom iz evanđeoske pripovijesti i uđite u odnos s tom osobom kao što biste učinili u svakodnevnom životu. Izrazite svoje misli i osjećaje. Budite s drugim u šutnji. Gledajte se. Recite si i ludosti i najiskrenije stvari. Ne nadzirite što govorite i imajte povjerenja u ono što se događa, što god to bilo. Budite što manje sputani i što stvarniji možete biti. Budite onakvi kakvi uistinu jeste. Ne morate ostaviti utisak na osobu/e s kojom/kojima razgovarate niti one trebaju ostaviti utisak na vas.

130

Dvanaesta molitvena cjelina Tema: Isusu su dali ime i donijeli ga u hram. Milost: Molim što želim: duboku osjećajnu spoznaju Boga koji je za me postao

čovjekom da mogu više ljubiti Isusa i bolje nasljedovati njegov Duh. Molitveni tekstovi Koristite metodu kontemplacije Evanđelja. Uđite maštom u događanje. Budite sudionikom prizora kao da se on sada odvija. Dopustite otajstvu da vas prožima. a) Lk 2,21 Isusa su obrezali i dali mu ime. Budite tamo s Marijom i Josipom i

njihovim rođacima. Neka sjećanje na vaše vlastito primanje imena i krštenje bude dio molitve. Razgovarajte s njima o tome.

b) Lk 2,22-38 Idite s Marijom i Josipom prikazati Isusa u hramu. Uđite u zbivanja toga

događaja, razgovarajte s njima i slušajte osobe koje sudjeluju u događanju. c) Mt 2,1-12 Pratite “strance” dok se klanjaju Isusu. Razgovarajte s njima. d) ponavljanje onih točaka u kojima ste iskusili unutarnje reakcije: utjehu, bezutješnost,

poboljšano raspoloženje, borbu, radost, žalost e) ponavljanje f) primjena osjetila na jedno ili dva iskustva utjehe iz razmatranja ove cjeline Dodatna čitanja za promišljanje izvan vremena za razmatranje Ps 33 Gospodnja snaga i providnost uništava planove narodâ. Iz 9,1-4,6-7 Dijete nam se rodilo, čudesni savjetnik, knez mira. Iz 62, 1-5 Kao kad se mladić zaruči s djevojkom, tako će se Bog s tobom zaručiti. Iz 62,11-12 Pjevajte Sionu, vaš Spasitelj dolazi! Fil 2,1-8 Nemojte djelovati kao da ste bolji od drugih jer je Bog sebe lišio svoga

božanstva i uzeo obličje roba ... 2 Kor 1,3-7 ... pa nas stoga može tješiti u našim nevoljama. ___________________________________________________________________________ Tijekom kontemplacije Evanđelja o Isusovim ranim godinama, motrite kako su političke okolnosti mijenjale Marijine i Josipove želje – rođenje u gradu u kojem nisu dobrodošli, izbjeglištvo u stranoj zemlji. Marija i Josip su morali izmijeniti svoje osobne predodžbe i otkriti svoje nove želje kako se Božja želja otkrivala po otkrivenju spregnutih i nepredviđenih ljudskih djelovanja stopljenih s vašom osobnom predodžbom i dubljim poniranjem. U svakoj uputi za kontemplaciju Evanđelja, Ignacije me potiče da to primijenim “na sebe da se okoristim takvim prizorom”. To možemo pogrešno protumačiti misleći da tijekom molitve treba tražiti kako ćemo to primijeniti na naš stvaran život. No, to nije tako. Prije bismo trebali dopustiti Božjoj riječi da djeluje na nas u našim konkretnim životima i nazorima na život. Neka nas Bog osobno izazove i iznenadi plodom ili “koristi” koje stječemo ovim oblikom molitve. Ostavite podrobnije raščlambe razuma za osvrt na molitveno iskustvo nakon molitve.

131

Trinaesta molitvena cjelina Tema: Rođen daleko od doma, Isus postaje izbjeglica, a zatim tesarov sin. Milost: Molim što želim: duboku osjećajnu spoznaju Boga koji je za me postao

čovjekom da mogu više ljubiti Isusa i bolje nasljedovati njegov Duh. Molitveni tekstovi a) Mt 2,13-15 Pridružite se Isusu, Mariji i Josipu dok hite u izbjeglištvo. Provedite neko

vrijeme s njima u Egiptu. Razgovarajte s njima o njihovim iskustvima i o vašim vlastitim iskustvima iz djetinjstva. Slušajte što oni vama govore.

b) Mt 2,16-18 Ubijanje nevine dječice. c) Mt 2,19-23 Povratak u Nazaret. Motrite Isusa kako raste do svoje dvanaeste godine. d) ponavljanje e) ponavljanje f) primjena osjetila na jedno ili dva iskustva utjehe iz neke od razmatranja od a) do e) Dodatna čitanja za promišljanje izvan vremena za razmatranje Iz 42,1-9 U izbjeglištvu je Isus postao sluga koji će utamničene izvesti iz njihovih

izvanjskih i unutarnjih stega. Ps 59 Bog po Isusu iz vlastita iskustva zna što znači plakati: “Spasi me od mojih

neprijatelja!” Mt 6,25-34 Isus iz osobna iskustva zna što znači ovisiti o Bogu i ne brinuti za svoj

život. Heb 11 Isus je živio život povjerenja i vjere kao i njegovi pređi. Pnz 6,1-9 20-25 Josip i Marija su ga učili ljubiti Boga svim svojim srcem. Pnz 11,18-21 Oni su ga odgojili u okružju koje je oblikovala Tora i u njega usadili ljubav

za Božju volju: Sir 3,1-16; 4,1-10; Iv 4,31-34; 6,38; Mt 6,5-13. ___________________________________________________________________________ Kada osoba moli metodom kontemplacije, često počnu izvirati sjećanja iz vlastita života koja su usporedna životu Isusovu. Ako osoba to dopusti, dobije mnogo lijepih plodova: a) izlječenje prošlih rana, b) gledanje Boga kako radi u događajima našega života, c) uvid u značenje važnih događaja iz vlastita života, d) uvažavanje Boga kao su-tkalca tkanja svakodnevnog osobnog života.

132

Četrnaesta molitvena cjelina Tema: Isus raste u Nazaretu u skrovitosti osim jednog posebnog događaja. Milost: Molim što želim: duboku osjećajnu spoznaju Boga koji je za me postao

čovjekom da mogu više ljubiti Isusa i bolje nasljedovati njegov Duh. Molitveni tekstovi: a) Lk 2,41-50 Kad je Isus imao dvanaest godina, Marija i Josip su ga doveli u hram gdje

je doživio iskustvo posebna poziva. Idite s njima na putovanje i sudjelujte u svim vidovima ovoga događaja. Podijelite s njima iskustva vaše vlastite mladosti i kako se vi osjećate s tim u vezi.

b) Lk 2,51-52 Živite s Isusom tijekom njegova života od trinaeste do devetnaeste godine. c) Lk 2,51-52 Provedite neko vrijeme s Isusom za vrijeme njegove mladosti od

dvadesete godine do vremena u kojem je napustio dom. d) ponavljanje e) ponavljanje f) primjena osjetila Dodatna čitanja za promišljanje izvan vremena za razmatranje Mt 13,54-56 Isus je bio znan i kao tesarev sin i tako je njegov narod bio vrlo iznenađen

kada je kasnije govorio s autoritetom. Fil 2,1-5 Isus je morao naučiti kako se nositi s drugima i kako da se ne obazire ni

na kakav poticaj suparništva ili podvale. Pavao isto to traži od nas. Kol 3,12-21 Okolnosti Pavlova učenja za nas su i okolnosti u kojima je Isus odrastao. Heb 2,14-18 Isus je trebao u svakom pogledu postati jedan od nas. Ps 42 Ovaj psalam može vrlo dobro izraziti Isusove osjećaje dok je promišljao

svoje iskustvo u hramu koje je imao kao dvanaestogodišnjak: “Moja duša čezne za tobom, o, Bože … sjećam se kada sam išao uza te…

Ps 63, 1-8 tada sam uperio pogled svoj u tebe na svetom mjestu i vidio slavu tvoju” ___________________________________________________________________________

papirnati Isus

dragi Isuse,

gdje li sam te držala čitav svoj život? gdje li sam krila tvoja usta i oči?

tajan i tih u baršunastom kovčežiću,

utamničen i snivajući u uskom, staklenom kaveziću …

siguran.

bez čovječnosti bez iskušenja i želja,

samo papir, gospodine,

moja papirnata lutkice, moj papirnati Isuse.

moj Bože, kako si ti mogao voljeti

koga. moj Bože, kako si ti mogao voljeti

mene. Ruth McLean

133

Petnaesta molitvena cjelina Tema: Vježba o Kraljevstvu Kristovu predstavlja Isusovu predodžbu o Isusu koji

otkriva svoju želju za svijet. Teme ove vježbe daju okružje u kojima se odvija kontemplacija Evanđelja o Isusovu javnom životu. Nadamo se da ćete po Ignacijevoj osobnoj predodžbi koja se preobličuje u Isusu, biti više otvoreni da čujete Božji poziv tijekom vježbi.

Milost: Molim što želim: otkriti Isusa u mojoj osobnoj priči tako da ja, zaljubljen u njega, mogu biti otvoreniji da čujem njegov poziv u jedinstvenim i konkretnim okolnostima mojega života.

Molitveni tekstovi: a) Mt 3,13 Isus napušta dom. Provedite nekoliko posljednjih dana u domu s njim

prije no što krene put rijeke Jordan. Slušajte ga dok vam govori želju svoga srca i slušajte Mariju kako se sjeća stvari koje su za njih bile važne.

b) Mt 3,13 Budite s Isusom dok odlazi od majke i rođaka i pratite ga do Jordana.

Recite mu čemu se nadate, što želite u svom nasljedovanju Duha u svom životu.

c) Mt 3,13-17 Idite s Isusom do rijeke Jordan i budite s njim tijekom krštenja. Vidite

kako mu Duh daje dublji smisao života. d) vježba o Kraljevstvu

Kristovu Razmotrite Ignacijevu želju i njezino moguće ispunjenje u Isusu [91] – [98].

e) vježba o Kraljevstvu

Kristovu Ignacije je po osobnoj predodžbi ili paraboli bio povezan s Božjom željom za svijet. Provedite neko vrijeme oblikujući svoju osobnu predodžbu koja vas može uskladiti s Božjom željom za svijet: - Kako biste u svoju osobnu predodžbu uklopili svoje najdublje želje i pogled na svijet? - Kakva bi osoba utjelovljivala takav pogled? - Kakav bi se odgovor očekivao na takvu osobu? - S obzirom da je Isus utjelovljenje svih čovjekovih najdubljih želja, što biste mu sada željeli prinijeti i kakvom ga molitvom častiti?

f) ponavljanje

134

Dodatna čitanja za promišljanje izvan vremena za razmatranje Mudr 9 Solomonova molitva za mudrost mogla je biti i Isusova molitva kojom bi

izrazio svoje najdublje želje pri napuštanju doma. Lk 14,25-30 Isus nas poziva da se posve posvetimo njegovom Abbi kako je i On to

učinio u svojem životu. Jer 1,4-10 Iskustvo na Jordanu moglo je biti slično Jeremijinu pozivu. Dj 10,34-38 Ovo je Petrov opis Isusova iskustva na rijeci Jordan Ps 89 koje je bilo preplavljujuća utjeha, kao pomazanje opisano u ovom psalmu.

Po toj je utjesi Isus bio pomazan i možda po njemu razumio sebe i svoj život kao trpećeg sluge.

Iz 42,1-9 Iz 49,1-7 Ovaj nam tekst o sluzi otkriva značenje utjehe koju je Isus primio na Jordanu. Lk 9,23-26 Isus nas poziva da korjenito usvojimo siromaštvo i ... Lk 9,57-62 ... odricanje od sebe, Ef 4,17-24 ... odložimo stari način života, usvojimo duhovni način mišljenja – da

vršimo izbore u skladu s najdubljim željama ... 2Kor 5,15-21 ... i pridružimo mu se u donošenju mira. 2Kor 12,7-10 Usprkos našim slabostima, Bog po nama djeluje u prisutnosti i snazi

Duha.

135

Šesnaesta molitvena cjelina Tema: Nakon osnaženja i čišćenja po iskustvu pustinje, Isus počinje svoj javni

život Milost: Molim što želim: duboku osjećajnu spoznaju Boga koji je za me postao

čovjekom da mogu više ljubiti Isusa i bolje nasljedovati njegov Duh. Molitveni tekstovi: a) Mt 4,1-11 Budite s Isusom u pustinji u njegovoj kušnji b) Lk 4,14-32 Pridružite se Isusu u njegovu iskustvu odbačenosti od ljudi iz svojeg

vlastitog grada c) ponavljanje d) ponavljanje e) primjena osjetila f) Dvije zastave [136] – [147] Dodatna čitanja za promišljanje izvan vremena za razmatranje Rim 5,18-19 U pustinji je Isus bio kušan da bude neposlušan svom pozivu i da

preuzme političku ili čudesnu moć. Nadilazeći ova iskušenja, on ispravlja našu neposlušnost koje su simbol Adam i Eva.

Ps 94,17-23 Iskusio je siromaštvo duha: lišio se svega osim ovisnosti o svome Abbi ... Ps 91 ... i tako uvijek iznova, on svoje povjerenje stavlja u Boga koji ga njeguje i

hrani. Heb 4,14-16 5,7-10 Ovo je opis one borbe koju je prošao ... Sir 51 ... i na kraju koje je mogao moliti ovakvu molitvu. Po svojim je borbama

on ponovno primio mudrost kojom je kroz sljedeće tri godine ... Mk 8,31-33 ... uvijek prepoznavao takva iskušenja. ___________________________________________________________________________ Kako sam ja pozvan(a) da surađujem s drugima u razvijanju ljubežljivijeg svijeta? Uzimajući u obzir moj život i darove, koji elementi i nijanse trebaju biti svojstvene mojem nasljedovanju Isusa? Tkanje Isusova života istkano je od mnogih nîti i boja. Koje od ovih nîti i boja trebaju biti dijelovi tkanja mog života?

136

Siromaštvo duha znači da je moje pouzdanje jedino u Bogu, ne u mojim talentima, darovima ili postignućima. To znači otvoriti Bogu sav svoj um, srce, imovinu i vrijeme. To znači svjesno surađivati s Božjom željom za svijet u mojim planovima, nastojanjima i izborima. To znači da sam ja dostatno odvojen od stvari kao što su: moja potreba za potvrđivanjem, poštovanjem, imovinom itd. da bih bio/bila ovisan/na samo o Božjem duhu. Možemo se osloniti na snagu koja djeluje u prirodi i na ljudsko srce, snagu i istinu koja će nas iscijeliti i ujediniti. Pridružit ćemo se plesu svemira, naći naš zajednički temelj ovdje u našem dvorištu – zemlji.

iz Wounded Earth, Wonder Earth kalendar za 1989. g. Mary Southard

Promašaj je sastavni dio izazova. Izazov ne bi to ni bio kad bismo unaprijed znali ishod.

iz The Woman’s Comfort Book Jennifer Louden

137

Sedamnaesta molitvena cjelina Tema: Što više primjećujemo poticaje Duha koji nas vode do toga da čujemo

Božji poziv u konkretnim i stvarnim vidovima našega življenja, to je veće iskustvo bogatstva, želje za poštovanjem i neovisnosti. Nadamo se da ćemo postati ovisniji o Bogu nego i o čemu drugom što jesmo ili posjedujemo, tražeći što djelotvorniji način nasljedovanja Isusa.

Milost: Molim što želim: sve veću sposobnost prepoznavanja obmana Sotoninih u svojim odlučivanjima i snagu da se zaštitim pred njima. Osim toga, molim za sve dublju spoznaju Isusa, moga Gospodina i Spasitelja, da mogu donositi odluke u skladu s njegovim mjerilima i pristupom.

Molitveni tekstovi: Uz tekstove a), b) i f), koristite malo drugačiju metodu molitve: počnite razmišljanjem s Gospodinom. Uz ostale tekstove, počnite s kontemplacijom Evanđelja. a) Dvije zastave

(136. – 147.) s trostrukim razgovorom. Obratite pažnju na prvi dio vježbe i pokušajte vidjeti primjenu toga na sebe kao pojedinca i sebe kao osobu koja je pod utjecajem svoje kulturne okoline.

b) Dvije zastave (136. – 147.) s trostrukim razgovorom. Obratite pažnju na drugi dio vježbe i pokušajte

vidjeti primjenu toga u jedinstvenim okolnostima svoga života.

c) Lk 6,17-26 Blaženstva su izričaj Isusove zastave. Uđite u opisane događaje. Budite prisutni i slušajte dok Isus govori. Dopustite njegovim riječima da na vas utječu. Blaženstva nisu popis onoga što trebate postići pred Bogom, već više opis kako vas Bog vidi kada uđete u duboki odnos s Isusom.

d) ponavljanje ili Lk 18,18-30 poziv upućen bogatom čovjeku s trostrukim razgovorom e) ponavljanje s trostrukim razgovorom f) Tri vrste ljudi [149] – [156], pažljivo pročitajte bilješku [157] Dodatna čitanja za promišljanje izvan vremena za razmatranje Mt 13,24-30

36-43 Parabola o kukolju i žitu. Kukolj i žito supostoje u nama kao i u društvenim strukturama našega svijeta.

Mk 6,17-44 Slika o dvije gozbe slika je dviju zastava. Mk 10,35-45 Velikodušne osobe kakve su Jakov i Ivan često traže kako će naslijedovati

Isusa iz želje za tim da budu značajni. 1Pt 2,1-3,17 Primjenjuje li Petar poziv na siromaštvo duha na osobe svoje kulture?

Kako se to primjenjuje na mene i moju kulturu? ___________________________________________________________________________ I kad nas zapljusnu boli naše prošlosti, još uvijek namještamo elegantnu kravatu i službeno se predstavljamo svijetu koji je prema nama ravnodušan.

Jaroslav Havelka

138

Osamnaesta molitvena cjelina Tema: Prema jedinstvenim okolnostima svoga života (zdravlju, društvenoj

okolini, raspoloživom novcu, osobnosti, vremenu, svojstvima obitelji, darovima, onoga što nam o nama drugi kažu, željama itd.) Isus želi da svjesno s njime surađujem u pothvatu Duha i želji njegova Abbe.

Milost: Molim što želim: prosvjetljenje područja života u kojem je potrebno sada donijeti neku odluku i dovoljno slobode da spoznam i donesem odluku koja je u skladu s Božjom željom za mene.

Molitveni tekstovi: Razmatranja a) i b) trebala bi pomoći otkriti predmet u vezi s kojim Bog želi da nešto odlučim sada. Ako to ovdje nije primjenjivo, mogu izabrati dva teksta iz dodatnih čitanja. Razmatranje c) je meditacija koja će pomoći i pokazati jesam li spreman/na ući u postupak odlučivanja. a) Zamišljam osobu ispred sebe koju nikad prije nisam sreo/la. Ona traži da je svjetujem u kojem bi području života trebala donijeti neku odluku. Slušam dok mi govori. Ona opisuje svoja iskustva duhovnih vježbi od početka do sada: uvide, primljene milosti, vruće želje, poticaje, poteškoće itd. i moli moje mišljenje u vezi s time u kojem području treba napraviti odluku. Pomažem joj da si razjasni stvari, a zatim o tomu razgovaram s Isusom. b) Zamišljam sebe na času smrti u vremenu za nekoliko godina. Sa svom slobodom i jasnoćom ovoga časa koje područje bih bio/la želio/jela da sam odabrala za odlučivanje za vrijeme ovih duhovnih vježbi: posao, obitelj, apostolat, rekreacija, način života? Razgovaram o tomu s Isusom. c) Tri vrste ljudi [150] – [157] s trostrukim razgovorom d) Iv 1,35-51 poziv upućen apostolima e) Lk 5,1-11 poziv upućen Petru f) ponavljanje Dodatna čitanja za promišljanje izvan vremena za razmatranje Mt 5-7 Govor na gori Kojoj bi vrsti ljudi pripadali ljudi: Lk 9,59 ; Lk 12,16-21 ; Mt 7,21 ; Mt 13,45-46 ; Mt 19,16-22 ; Mt 19,27-30 ; Mt 25,24-25; Mk 12,41-44 ___________________________________________________________________________ Odgovarajući na moj poticaj da se mrtvi i ide protiv osobnog obrasca djelovanja, moj mi je prijatelj mudro odgovorio: “Ne želim se mrtviti. Ne želim se usredotočiti na to kao na borbu u koju ću se sav unijeti i pobijediti jer je borba dio paradigme neprijateljstva. Želim promijeniti tu paradigmu u onu prijateljstva i tada, umjesto da osvajam neprijateljsko područje i ostavljam ga u ruševinama, pozvan sam da u to područje uđem kao prijatelj.”

David Howells

139

Devetnaesta molitvena cjelina Tema: Isusova javna služba Milost: Molim što želim: duboku osjećajnu spoznaju Boga koji je za me postao

čovjekom da mogu više ljubiti Isusa i bolje nasljedovati njegov Duh. Molitveni tekstovi: a) Iv 2,1-11 Svadba u Kani. b) Lk 7,1-10 Izlječenje satnikova sluge. c) Mk 5,25-34 Izlječenje žene koja je krvarila. d) ponavljanje e) primjena osjetila f) Tri vrste poniznosti [165] – [168] Dodatna čitanja za promišljanje izvan vremena za razmatranje Mt 15,21-28 Isus susreće Kanaanku. Mt 15,29-31 Isus liječi bolesne. Mt 19,13-15 Isus posjećuje Martu i Mariju. Lk 10,38-42 Isus liječi desetoricu gubavaca. Lk 7,36-50 Grešnica pere Isusu noge. Iv 4,4-42 Isus na zdencu susreće Samaritanku. ___________________________________________________________________________

luda

neka budem luda s tobom, gospodine… luda, zaljubljena u tebe

i budem s tobom neko vrijeme sâma po cestama

koje vode k suncu i zvijezdama;

neka pjevam, neka plešem, neka ti budem u naručju,

neka budemo, neka govorimo jedno drugome, neka trčimo s vjetrom.

neka budem kakva jesam i budem luda s tobom,

posve luda, zaljubljena u tebe, gospodine.

neka skočim na tvoju sjenku,

neka ti pušem u uho, neka sanjamo, neka se dodirujemo,

neka se smijemo kroz suze.

neka budem posve luda s tobom, gospodine …

posve luda i zaljubljena u tebe, posve luda, zaljubljena u tebe.

Ruth McLean

Duhovnost je pitanje povjerenja, kao povjerenje u to da će more držati vaš čamac i da čak možete izaći iz čamca i zaplivati.

David Howells

140

Dvadeseta molitvena cjelina Tema: Isusova javna služba: on se suprotstavlja nepravednim društvenim

strukturama ondašnjice. Milost: Molim što želim: duboku osjećajnu spoznaju Boga koji je za me postao

čovjekom da mogu više ljubiti Isusa i bolje nasljedovati njegov Duh. Molitveni tekstovi: a) Tri vrste poniznosti Treću vrstu poniznosti često iskuse oni koji svoj kršćanski poziv obnašaju

u javnom životu. b) Mk 2,23-28

Lk 6,6-11 Isus se suprotstavlja nepravednim strukturama koje su nametnuli farizeji: subota je radi čovjeka, a ne čovjek radi subote.

c) Mt 23,1-19 Isus ne propovijeda samo protiv njihove osobne dvoličnosti već i protiv

onih struktura koje ugnjetavaju ljude. d) Iv 2,13-22 Isus izbacuje trgovce iz hrama e) ponavljanje f) ponavljanje ili primjena osjetila Dodatna čitanja za promišljanje izvan vremena za razmatranje Lk 4,14-22 Isus objavljuje svoje poslanje: “On me posla … proglasiti sužnjima

oslobođenje” Lk 7,18-23 Isus objašnjava svoje poslanje i rad. Lev 19,1-2

11-18 Ne iskorištavajte druge niti pljačkajte … ljubite svoje neprijatelje kao sebe sâme.

Iz 1,10-26 “Što će mi mnoštvo žrtava vaših? … pravdi težite, ugnjetenom pritecite u pomoć”

Iz 58,1-12 “Ovo je post koji mi je po volji … Kidati okove nepravedne, razvezivat’ spone jarmene…”

Iz 61 “Duh Jahve Gospoda na meni je … posla me da radosnu vijest donesem .. I zvat će ih Hrastovima pravde …”

Iz 65,17-25 Slika obnovljena svijeta: “… u njemu više neće biti novorođenčeta koje živi malo dana … vuk i janje zajedno će pásti …”

Lk 16,19-31 Parabola o bogatašu i Lazaru. ___________________________________________________________________________

Nasljedovati Krista u svemu

Moj Gospodine Isuse, smijem li te ljubiti svim bîćem i prigrliti posve i bez oklijevanja što god si obgrlio. …

iz Liber Devotionum

141

Dvadesetprva molitvena cjelina Tema: Isusova javna služba Milost: Molim što želim: duboku osjećajnu spoznaju Boga koji je za me postao

čovjekom da mogu više ljubiti Isusa i bolje nasljedovati njegov Duh. Molitveni tekstovi: a) Mt 14,13-21 Isus hrani nepregledno mnoštvo ljudi. b) Mt 14,22-33 Isus hoda po vodi. c) Mt 17,1-13 Mt 17,22-23 Isus se preobrazio i govori o tomu kako će ga odbaciti i kako će trpjeti. d) ponavljanje e) ponavljanje f) primjena osjetila Dodatna čitanja za promišljanje izvan vremena za razmatranje Mt 8,23-27 Isus umiruje oluju. 1Kr 19,9-13 Ilija otkriva Boga u šapatu lahora. Iv 6 Umnoženje hljebova i govor o kruhu života. O Isusovu propovijedanju Lk 19,47-48 Isus propovijeda u hramu. Mk 12,35-44 On podučava jezikom koji slušatelji razumiju. Iv 7,14-52 On podučava samo ono što mu je Abba dao. Mnogi ga odbacuju. Lk 10,1-24 Isus šalje sedamdesetoricu učenika da mu pomognu u njegovu poslu. Tko

vas sluša, mene sluša.

142

Dvadesetdruga molitvena cjelina Tema: Isusova se javna služba bliži kraju. Milost: Molim što želim: duboku osjećajnu spoznaju Boga koji je za me postao

čovjekom da mogu više ljubiti Isusa i bolje nasljedovati njegov Duh. Molitveni tekstovi: a) Iv 11,1-44 Isus zove Lazara da iziđe iz groba. b) Mt 26,6-16 Večera u Betaniji c) Mt 21,1-11 Isus na magarcu jaše u Jeruzalem. d) ponavljanje e) ponavljanje f) primjena osjetila Dodatna čitanja za promišljanje izvan vremena za razmatranje Iv 11,45-54 Vođe naroda odlučuju da Isus treba umrijeti … bolje je da trpi jedan

čovjek nego narod. Ps 27 “Bog mi je svjetlost i spasenje, koga da se bojim … kad navale na me

zlotvori?” Ps 55 Molitva u progonstvu. Mt 11,25-30 “Dođite k meni svi vi umorni i opterećeni.” Lk 13,34 19,41-44 Isus plače nad Jeruzalemom. Ps 118 Isus je kamen koji su odbacili graditelji i Isus je postao kamen zaglavni …

blagoslov na one koji su došli u ime Božje. Ps 122 “Obradovah se kad mi rekoše: ‘Hajdemo u Dom Jahvin!” Iz 42,1-9 Pjesma trpećega sluge. ___________________________________________________________________________

143

mi smo

mi smo izbjeglice …

koji hode noću a kriju se danju …

izgnanici.

koji bježe po mjesečini sakrivaju se u sjenama

izmiču očima neprijatelja

izbjegavaju bezimene pucnjeve

mahniti krvareći ustrašeni rastrgani. zapleteni

u bodljikavu žicu kojima se koraci približavaju koje je čovječji rod

izudarao koje su braća

oborila koje su sestre

izvarale

u borbama zaplakani drhtavi izgubljeni. mi smo

izbjeglice … koji hode noću … a kriju se danju …

Ruth McLean

144

Dvadesettreća molitvena cjelina Tema: Isusovo trpljenje i smrt počinju posljednjom večerom i agonijom u vrtu. Milost: Tijekom kontemplacija Evanđelja o Isusovom trpljenju i smrti molim za

žalost s Isusom žalosnim, za suze i duboku tugu zbog velike patnje koju je Isus za me podnio.

Molitveni tekstovi: Prije no što prionete moliti s ovim svetopisamskim tekstovima, važno je znati da je milost za koju molite ono očište o kojem Ignacije piše u bilješkama [190] – [199]. Da biste ga sačuvali u molitvi, možete se služiti tekstom u prva dva dana ili ga pažljivo čitati prije nego krenete moliti sa svetopisamskim tekstom. U oba slučaju obratite pozornost na: 1) milost, 2) šest točaka, 3) bilješku [199]. Možda ćete zaželjeti nastaviti s trostrukim razgovorom. a) Mt 26,17-30 Posljednja večera: Pasha i ustanovljenje euharistije. b) Iv 13,1-17 Pranje nogu. c) Mt 26,31-46 Isusova agonija u vrtu d) ponavljanje e) ponavljanje f) primjena osjetila Dodatna čitanja za promišljanje izvan vremena za razmatranje Iv 12, 23-33 Isusova unutarnja borba, “ako pšenično zrno … ne umre … Duša mi je

sada potresena…” Lk 22,24-38 Natjecanje učenika oko prvog mjesta moglo je biti jedan od razloga zbog

kojega je Isus prao njihove noge. Jer 31,31-34 Isus je pri posljednjoj večeri ispunio ovo proroštvo. Iv 15,12-27 Isus daje ključnu zapovijed ljubavi i objašnjava da istinsko nasljedovanje

uključuje iskustvo odbačenosti koje je on iskusio. Ps 142 Molitva uznositoga. ___________________________________________________________________________ Kako u molitvi možemo biti prisutni u Isusovim patnjama? To se može usporediti s načinom na koji čitamo pismo u kojem su potanko opisani posljednji trenuci života ljubljenoga. Također, možemo to usporediti s tišinom sobe umirućega. U takvim smo trenucima tihi. Onaj koji je pred smrću ima tajne koje nismo skloni saznati. Pokraj uzglavlja umirućeg srce nam ne može biti ispunjeno našim brigama.

prilagođeno iz Direction Of Conscience Jeana Laplacea

145

Dvadesetčetvrta molitvena cjelina Tema: Isusova muka i smrt nastavljaju se njegovim uhićenjem i suđenjima. Milost: Molim što želim: žalost s Isusom žalosnim, suze i duboku tugu zbog

velike patnje koju je Isus za me podnio. Molitveni tekstovi: a) Mt 26,47-56 Isusovo uhićenje. b) Iv 18,12-27

Mt 26,57-75 Isusa su doveli pred Anu i Kajfu, noćno zasjedanje Sanhedrina, Isusa izruguju.

c) Lk 22,66-71 Jutarnje zasjedanje Sanhedrina. d) ponavljanje e) ponavljanje f) primjena osjetila Dodatna čitanja za promišljanje izvan vremena za razmatranje Ps 35 Molitva kreposne progonjene osobe: “sada kada sam pao, oni se raduju i

guraju oko mene”. Ps 55 Molitva u progonstvu: “ako me neprijatelj treba uvrijediti, nosit ću se s tim

… ali ti prijatelju!” Ps 57 Sažali se na me, o, Bože. Ležim okružen lavovima. Ps 69 Spasi me, o, Bože. Vode su mi do grla došle. Ps 70 Plač tjeskobe … neka se zbune oni koji me izruguju. Ps 143 Moj me duh iznevjerava i moje je srce puno straha. Iz 50,4-7 Nisam sakrio lica svoga od uvreda. Znam da neću biti postiđen. ___________________________________________________________________________ 1) Kako prepoznajem trpećeg Isusa u članovima današnje crkve? 2) Kako sam pozvan na suosjećanje u konkretnim pojedinostima mojeg života? 3) Koje obaveze prema meni sâmom, obitelji, zajednici itd. traže da odgovorim? 4) Kako moj odgovor uključuje križ? Ovo je vrijeme za veću prisnost s Isusom. Ipak, svakako se sjetite u razgovor uključiti ishod procesa odlučivanja i životne stavove koji su izraz ove prisnosti.

146

Dvadesetpeta molitvena cjelina Tema: Isusova muka i smrt, njegovi posljednji sati. Milost: Molim što želim: žalost s Isusom žalosnim, suze i duboku tugu zbog

velike patnje koju je Isus za me podnio. Molitveni tekstovi: a) Lk 23,1-25 Suđenje Isusu pred Pilatom i Herodom Iv 18,28-19,16 b) Lk 23,26-32 Križni put c) Lk 23,33-49 Razapinjanje d) ponavljanje e) ponavljanje f) primjena osjetila Zbog različitih ćete okolnosti možda trebati prilagoditi ovu molitvenu cjelinu. Ako je tako, možda će vam dobro poslužiti neki od sljedećih tekstova kao zamjenski ili dodatni molitveni materijal uz ponavljanja. Prije razmatranja b) Mt 27,26-31 Bičevanje i krunjenje trnjem. Iv 19,1-3 Pilat s Isusom pravi predstavu pred mnoštvom i, pokazujući Isusa, kaže:

“Evo čovjeka!” Nakon razmatranja c) Lk 23,50-56 Nakon što su ga skinuli s križa, Isusa polažu na ruke njegove majke. Dodatna čitanja za promišljanje izvan vremena za razmatranje Ps 22 Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Ps 31 Molitva u teškoj muci … svim mojim mučiteljima sam prijezira vrijedan,

prijateljima predmet straha. Ps 38 Molitva tjeskobnoga … moji udovi gore u vrućici. Iz 52,13-53,12 Četvrta pjesma sluge: mnoštva su se sablaznila videći ga, tako je izobličen

bio. Rim 5,6-11 Dok smo još bespomoćni bili, Isus je umro za nas Fil 2,1-8 Iako Bog, postao je jedan od nas i bio poslušan do smrti. 2Kor 4,7-18 U tijelima našim nosimo smrt Isusovu.

Posljednje Isusove riječi Mt 27,46 Lk 23,34; 23,43; 23,46 Iv 19,26-28; 19,30

___________________________________________________________________________

147

žeđam

žeđam za pićem iz tvoje potamnjele čaše

ali poduči me najprije

da ulijevam vodu života, da umirujem boli

nečijih umornih, krvarećih stopala i povijam slomljene, ranjene duše.

zatim… neka pomilujem istrošenu čašu,

prinesem ju svojim malaksalim usnama

i okusim tekućinu tvoga Duha

Ruth McLean

148

Dvadesetšesta molitvena cjelina

Teme Velikog tjedna Tema: Pashalno otajstvo. Milost: Molim što želim: žalost s Isusom žalosnim, suze i duboku tugu zbog

velike patnje koju je Isus za me podnio. Molitveni tekstovi: a) Na Veliki četvrtak molite prvu polovicu Isusove muke iz Mk 14, 12-72. b) Na Veliki petak molite drugu polovicu Isusove muke iz Mk 15,1-47. c) Na Veliku subotu molite s jednim od evanđeoskih izvješća cijele muke. Tijekom molitve i povremeno tijekom dana, možete se osvrnuti na cijelu muku s Marijina stajališta. Isus je u petak bio pokopan, a u subotu se Marija prisjeća svih događaja posljednjih nekoliko dana. Provodite dnevno neko vrijeme prisjećajući se s njom. Neka Isusova smrt prožima cijelo vaše biće. Dodatna čitanja za promišljanje izvan vremena za razmatranje s Marijina gledišta Ps 42; Tuž 3,13-26; Lk 2,25-35; Mudr 4,7-14; Job 1,21; Iz 42,1-9

Teme Uskrsnog tjedna Tema: Isus je uskrsnuo. Milost: Molim što želim: da se radujem dubokom unutarnjom radosti zbog toga

što je Isus ispunjen slavom i radosti. Molitveni tekstovi: c) U Uskrsnu nedjelju kontemplirajte evanđeoski tekst o tomu kako se Isus, sada Gospodin, ukazao svojoj majci Mariji. O tomu se ne govori u Svetom pismu, no Ignacije u bilješci [299] predmnijeva da je tako bilo. Prije no što uđete u razmatranje, svakako pročitajte očište dano u bilješkama [218] - [225]. e) ponavljanje Isusovo ukazanje majci. f) ponavljanje ili Iv 20,1-10 Petar i Ivan nalaze prazan grob. Dodatna čitanja za promišljanje izvan vremena za razmatranje Lk 1,46-55; Ef 1,3-14; Ps 89; Ps 116; Izr 8,22-36 ___________________________________________________________________________

149

Svjetlost …

udarajući kamenje jedući prašinu lomeći trsove

uz pût da nađem odgovor.

gurnut duboko u pijesak izgubljen duboko u šumi

zaronjen duboko u san …

i tada ta Svjetlost, ta slavna Svjetlost

probija ponovno

Ruth McLean

150

Dvadesetsedma molitvena cjelina Tema: Isus u svom uskrslom životu Milost: Molim što želim: da se radujem dubokom unutarnjom radošću zbog toga

što je Isus ispunjen slavom i radosti. Molitveni tekstovi: Neka vam je u svim kontemplacijama Isusova uskrslog života očište ono koje Ignacije predlaže u bilješkama [218] – [225]. a) Mt 28,1-10 Isus se ukazuje ženama na grobu. b) Iv 20,11-18 Isus se ukazuje Mariji Magdaleni. c) Lk 24,13-35 Isus se ukazuje učenicima na putu u Emaus. d) ponavljanje e) ponavljanje f) primjena osjetila Dodatna čitanja za promišljanje izvan vremena za razmatranje Čitanja koja se odnose na Isusa kao savjetnika Mt 18,19-20 Gdje su dvoje ili troje sabrani u moje ime, ja sam s njima. Lk 22,31-32 Petre, molio sam za tebe … ti trebaš ojačati svoje drugove. Iv 14,16-20 25-31 Neću vas ostaviti kao siročad … Duh Sveti će vas svemu poučiti. Iv 17 Isusova molitva za nas. Heb 4,14-5,10 Naš nas veliki svećenik razumije iz vlastita iskustva. 2Kor 1,3-7 Bog nas tješi u našim žalostima da bismo i mi druge mogli tješiti. 2Kor 12,7-10 Isusova snaga nadoknađuje naše slabosti. Čitanja koja se odnose na nježnost i tankoćutnost uskrsnuća Pj 2,8-17 Moj je ljubljeni poput gazele … proviruje kroz rešetke. Pj 3,1-4 Jeste li vidjeli onoga kojeg mi srce ljubi? Iz 54,4-10 Sada je tvoj Stvoritelj tvoj zaručnik. Ps 121 Bog je tvoj čuvar i zaštitnik. Iv 10,14-18 Ja sam dobri pastir.

151

Dvadesetosma molitvena cjelina Tema: Isus u svom uskrslom životu Milost: Molim što želim: da se radujem dubokom unutarnjom radošću zbog toga

što je Isus ispunjen slavom i radosti. Molitveni tekstovi a) Lk 24,36-45 Iv 20,19-23 Obratite pozornost na to kako Isus tješi apostole i da će ostati s njima. b) Iv 20,24-29 Isus se pokazuje Tomi. c) ponavljanje d) ponavljanje ili primjena osjetila d) Razmatranje kako da postignemo ljubav [230]–[237].

Pročitajte čitavu Ignacijevu vježbu prije no što pristupite ovoj kontemplaciji. Danas učinite prvu točku [234] s pripremnom molitvom i predvježbama.

e) Razmatranje kako da postignemo ljubav

Ponavljanje prve točke i/ili druga točka [235]. Dodatna čitanja za promišljanje izvan vremena za razmatranje Kako je Isus prisutan u našem dnevnom životu? Prije svega, daje nam duha mudrosti i prosvjetljuje naše oči da vidimo nadu na koju smo pozvani (Ef 1,15-23). On je prisutan kada se dvojica ili trojica saberu u njegovo Ime (Mt 18,19-20). On nas jača iznutra snagom svoga Duha i u nama čini više no što možemo moliti ili zamisliti (Ef 3,14-21). Sa svojim Abbom i Duhom, on u nama ima dom (Iv 14,23) i hrani nas kao što trs hrani loze i pomaže nam donositi obilatiji rod (Iv 15,1-17). Naš odgovor na ovu prisutnost je življenje životom vjere (Lk 17,5-6) kao što su živjeli i naši prethodnici (Heb 11), životom dobrih djela kojemu su svojstvena iskustva blaženstava (Mt 5,3-12). Naše dnevno življenje treba drugima pokazati kakav je Isusov stav prema čovjeku (Fil 2,1-11). Naše je djelovanje znak njegove prisutnosti i ljubavi u nama (Jak 2,14-26).

152

Dvadesetdeveta molitvena cjelina Tema: Razmatranje kako da postignemo ljubav: Isus, uskrsli Gospodin, prisutan

je u svim stvarima. Milost: Molim što želim: duboku osjećajnu spoznaju mnogih primljenih

blagoslova da bih ispunjen(a) takvom zahvalnošću mogao/la odgovoriti potpunom ljubavlju i služenjem.

Molitveni tekstovi: a) Razmatranje kako da postignemo ljubav

Ponavljanje prve [234] ili druge točke [235]. b) Razmatranje kako da postignemo ljubav

Treća točka [236]. c) Iv 21 Isus se ukazuje svojim učenicima pokraj Tiberijadskog mora. On ih služi,

surađuje s njima, tješi ih, zove i opunomoćuje. d) ponavljanje e) Razmatranje kako da postignemo ljubav

Četvrta točka [237]. f) ponavljanje ili primjena osjetila Dodatna čitanja za promišljanje izvan vremena za razmatranje Ps 136 Tijekom čitave povijesti Bog radi stvaralačkom snagom, a Božje milosrđe

traje dovijeka. Ps 138 Pjesma iz srca punog zahvalnosti. Ps 104 Slava Bogu Stvoritelju koji radi tijekom čitave povijesti. ___________________________________________________________________________ Također je dobrodošla Četvrta euharistijska molitva rimske liturgije. Isus kao uskrsli Gospodin slika je nevidljivoga Boga, prisutnoga u svim stvarima i svim životnim iskustvima (Kol 1,15-20). Kao Abba, on neprestano radi za nas i u nama (Iv 5,17; 5,19-20). Bez njega, ne bismo mogli donositi ploda (Iv 15,4-8). On je s nama uvijek, čak i na kraju vremenâ (Mt 28,20). Božja snaga radi čak kada se mi činimo slabi i bespomoćni (2Kor 12,7-10). Jer je nas Bog ljubio prvi, pozvani smo da ljubimo jedni druge djelima i u istini (1Iv 4,7-5,5; 3,18). U Isusu, uskrslom Gospodinu, dan nam je život i mi smo ti koji smo izabrani u sadašnjosti da mudri budu posramljeni (kao što su bili i Petar i Pavao 1Kor 1,26-2,5). Plesanje je sastavljeno od koraka, obrazaca i pokreta tijela, no nije u tomu bit plesa. On počinje kada sve to postane spontano, kada se tijelo rastapa u glazbi, a plesač ulazi u zanos.

David Howells

153

Trideseta molitvena cjelina Tema: Isus šalje Duha da nas oblikuje u jedno tijelo. Milost: Molim što želim: sve dublju svijest o snazi Isusova Duha u nama i rastuću

želju da s drugima surađujem u razvijanju ljubežljivijeg svijeta. Molitveni tekstovi: a) Lk 24,36-53 Budite prisutni kod Uzašašća i čujte kako Isus govori: “Vi ste moji

svjedoci!” b) Dj 2,1-24 Budite prisutni kod događaja Duhova. c) Dj 2,42-47 4,32-37 Budite prisutni u prvoj kršćanskoj zajednici. d) ponavljanje ili mislena molitva o sljedećem:

Po snazi Duha mi smo narod koji Isus proglašava svojim (1Pet 2,9). Uzidani smo jedni do drugih kao dijelovi nove zgrade (Ef 2,19-22) i udovi jednog tijela (Rim 12,4-5). Spleteni smo jedni s drugima u jedinstvo, svaki s različitim darovima (1Kor 12,4-7). Kad surađujemo jedni s drugima kao jedno tijelo, Isus je među nama (Mt 18,19-20) i zajedničke odluke koje donosimo brinući jedni za druge pod utjecajem su Isusova Duha (Iv 14,26). Zbog toga je vjerojatnije da ćemo donijeti mnogo ploda držimo li se zajedno(Iv 15,5).

e) ponavljanje f) primjena osjetila

154

Dodatna čitanja za promišljanje izvan vremena za razmatranje Dj 1,1-11 Isus uzlazi na nebo i kaže: “Vi ste moji svjedoci!” Dj 4,5-22 Petar i Ivan govore u snazi Gospodina Isusa pred Sanhedrinom. 2Kor 5,14-21 Ljubav Isusova nas pokreće da budemo narod izmirenja. Kol 1,24-29 U svom tijelu nadoknađujemo što nedostaje patnjama Kristovim. Fil 4,4-13 Stoga se radujemo jer u Isusovom Duhu koji je izvor naše snage, imamo

snage za sve! 1Kor 12 Kojim darovima doprinosim njegovu tijelu? U kojem dijelu njegova tijela

djelujem? Ef 4,1-16 Kako ja djelujem unutar jedinstva Kristova tijela? ___________________________________________________________________________

Dušo Kristova, posveti me Tijelo Kristovo, spasi me Krvi Kristova, napoji me

Muko Kristova, okrijepi me Vodo iz prsiju Kristovih, operi me

O, dobri Isuse, uslišaj me Među rane svoje sakrij me

i ne dopusti da se odijelim od tebe. Od neprijatelja zlobnoga brani me

Na času smrti moje zovni me I zapovijedi mi da dođem k Tebi

Da Te sa svetima Tvojim hvalim i slavim U vijeke vjekova. Amen.

155

Postupak izbora u sedam koraka Prvi korak - uobličenje općeg problema Drugi korak - razjasni ili raščlani opći problem (ishodišne dubinske činjenice koje stoje u pozadini problema, koje osjećaje budi taj problem, koji je ključni a koji manji dio problema) - možda sve dijelove općeg problema treba hijerarhijski poredati jer često manje važni dijelovi problema dođu na svoje mjesto kad se odredi njihovo mjesto u odnosu na glavni dio problema Treći korak - uobliči ključni dio problema jasno - kao potvrdnu izjavu i onda kao niječnu izjavu: npr. prihvatit ću novi poslovni položaj neću prihvatiti novi poslovni položaj - postoji li nekoliko ključnih stvari, postavi ih u hijerarhijski niz i za svaku od njih učini ovakve međusobno suprotne izjave Četvrti korak - napravi dva stupca i svakom pridruži međusobno suprotne izjavu tako da dobiješ četiri stupca

prihvatit ću novi poslovni položaj neću prihvatiti novi poslovni položaj prednosti za mene nedostaci za mene … … … …

prednosti za mene nedostaci za mene … … … …

Peti korak - proradi ta četiri stupca u molitvi: a) stavi se u Gospodinovu prisutnost s ovako uobličenim izjavama b) sjeti se svrhe postojanja i čovjekove potrebe za slobodom čekajući Gospodinovo rasvjetljenje i pokret c) moli za ovo rasvjetljenje d) razradi prednosti i nedostatke u četiri stupca s olovkom u ruci Ova metoda nije ključna za izbor u Duhovnim vježbama, već je ključna metoda razlučivanja duhova. O njoj sv. Ignacije govori u sklopu drugog vremena izbora u t. 176. : “Drugo je vrijeme kad čovjek primi mnogo svjetla i spoznaje iskustvom duhovne utjehe i suhoće, kao i iskustvom u prepoznavanju različitih duhova.” Četiri stupca ne pomažu da se dođe do pripremne odluke nego samo da se problem razjasni. Treći, četvrti i peti korak zapravo su razrada drugog koraka. Šesti korak - s ishodom dosadašnjih koraka, vraćam se metodi kontemplacije moleći Gospodina da mi pomogne da na površinu ispliva pripremna odluka. - više o toj odluci ne treba razmišljati niti ništa nova s podacima raditi, već moliti i biti s dobivenim - usredotoči se na evanđeoske događaje, gledaj Isusa bivajući s dosada dobivenim podacima - usred svega toga pojavit će se pripremna odluka Sedmi korak Molitva za potvrdu izbora: Što nije potvrda izbora? a) provjera ispravnosti odluke gledajući na nju sa stajališta raščlambe ishoda b) podudaranje biblijskih tekstova s događajem u mojem životu c) osjećaj olakšanja zbog toga što je odluka učinjena d) osjećaj da je s odlukom sve u redu Što jest potvrda izbora? - potvrda nije uvijek sasvim jasna i znakovi Duha mogu biti isprepleteni s drugim iskustvima - mir i zadovoljstvo s Isusom u njegovoj muci i smrti su pokazatelji najveće vrijednosti - osobni osjećaj nije uvijek najjasniji primatelj Božje riječi (redovnici naglašavaju poslušnost poglavaru kao najviši kriterij dobrog razlučivanja)

156

Prva dodatna molitvena cjelina Tema: Vježba o Kraljevstvu Kristovu predočuje Gospodina Isusa koji nam

otkriva svoje poslanje i poziv. To je stajalište iz kojega ulazimo u kontemplaciju evanđelja o Isusovom životu koja nas otvara da tijekom duhovnih vježbi čujemo Isusov poziv upućen nama.

Milost: Molim što želim: da Isusa upoznam s takvim dubokim osjećajnim spoznanjem da ga mogu dublje ljubiti i biti otvoreniji/a čuti njegov poziv u konkretnim okolnostima svoga života.

Molitveni tekstovi: a) vježba o Kraljevstvu

Kristovu Budite s točkama [91] – [94]. Promišljajte u svom srcu parabolu o kralju. Koja bi osoba ili stvar vas mogla ispuniti oduševljenjem i velikodušnošću?

b) vježba o Kraljevstvu

Kristovu Promislite tekst bilježaka [95] – [98]. Kakve predodžbe o Isusu nosite u svojoj mašti i u svom srcu?

c) prikazanje Promislite prikazanje izrečeno u bilješci [98]. Možete li vi izreći prikazanje

koje bi doslovno ponovilo ovaj tekst iz vježbi? Ako ne, napišite svoje osobno prikazanje koje bi se slagalo s onim što vam je u srcu u ovom trenutku duhovnih vježbi.

d) ponavljanje kojeg god pokreta od a) do c) e) ponavljanje ili izaberite pripovijest o jednom od događaja Isusova života u kojem se

može naći način na koji biste vi u svom životu željeli slijediti Isusa f) ponavljanje kojeg god pokreta koji se dogodio u razmatranjima od a) do e) Dodatna čitanja za promišljanje izvan vremena za razmatranje Lk 14,25-30 Isus nas zove na potpuno posvećenje Abbi onako kako je to On činio u

svojem životu. Iz 42,1-9

42,1-7 Ovi tekstovi o “sluzi” daju nam pojam o tomu kakvu je predodžbu o sebi imao Isus.

Lk 9, 23-26 57-62 Isus nas poziva da posve prigrlimo život siromaštva i samoodricanja ...

Ef 4,17-24 ... da odložimo svoje stare načine i usvojimo duhovni način mišljenja ... 2Kor 5,14-21 ... i pridružimo mu se u donošenju mira ... 2Kor 12,7-10 ... usprkos strahu od naših slabosti jer će ih Bog nadoknaditi prisutnošću i

jakošću Duha. ___________________________________________________________________________ Kako sam ja pozvan(a) na sudjelovanje s drugima u razvijanju ljubežljivijeg svijeta? Što bi bilo svojstveno načinu na koji ja nasljedujem Isusa, uzimajući u obzir moju osobnu povijest i darove? Drugim riječima: tkanje je Isusova života istkano mnogim nîtima i bojama, a ja želim znati koje bi od tih nîti i boja trebale biti dijelom tkanja i moga života?

157

Druga dodatna molitvena cjelina Tema: Isus je uskrsnuo – otajstvo uskrsnuća Milost: Molim što želim: radost s dubokom unutarnjom radošću što je Isus

ispunjen slavom i radošću Prije nego počnete s prvom kontemplacijom Evanđelja Četvrtoga tjedna, pročitajte očište koje je dano u vježbama [218] – [225]. Tu se govori da treba biti prisutan u događaju kao što biste bili u kojoj god drugoj kontemplaciji Evanđelja. Ali sada, u Četvrtomu tjednu, kada uđete u događaj, obratite osobitu pozornost na sljedeće vidove: a) Usredotočite se na to kako se božanstvo koje se činilo odsutnim u vrijeme muke, sada očituje b) Usredotočite se na to kako Isus, uskrsli Gospodin, tješi svoje učenike kao što prijatelj tješi prijatelja. Molitveni tekstovi: a) Isus se prikazuje

svojoj majci Kontemplirajte kako Isus, sada Gospodin, tješi svoju majku Mariju. O tomu se ne govori u Pismu, ali to bi trebalo pretpostaviti, kako Ignacije piše u bilješci [229].

b) isto kao pod a) c) Iv 20,1-10 Petar i Ivan nalaze prazan grob. d) ponavljanje e) ponavljanje f) primjena osjetila Dodatna čitanja za promišljanje izvan vremena za razmatranje Ps 89 Himna i molitva Božjoj vjernosti. Ps 116 Zahvala za oslobođenje od smrti: kako mogu uzvratiti Bogu za svu

njegovu dobrotu meni iskazanu? Izr 8,22-31 Mudrost kao Stvoritelj … prije nego su planine stvorene, ja sam rođen. Lk 1,46-55 Marijina pjesma zahvalnosti. Ef 1,3-14 Božji plan spasenja … Bog nam je obznanio otajstvo svrhe koju ispunjava. 2Kor 1,3-7 Bog nas tješi u svim našim tugama tako da mi možemo druge tješiti

utjehom koju smo primili.

158

Treća dodatna molitvena cjelina Tema: Moj život u Božjem životu… Božji život u mojem životu i u ispunjenju

njegove želje za ovaj svijet. Milost: Molim što želim: da spoznam svoju osobnu istinitu predodžbu koja se po

Isusovu Duhu može usuglasiti s Božjom željom za ovaj svijet. Predodžbe su jezik naše psihe i po Božjoj milosti one nam mogu otkriti kako Duh prebiva u nama i potaknuti nas na življe sudjelovanje u ostvarenju Božje želje. Njihov je izvor u životima naših bližnjih i u našim životima. One mogu otkriti naše najdublje želje koje će nas opet osnažiti i odrediti nam smjer kako bismo kročili u budućnost u Božjem duhu. Različitim pristupima možemo potaknuti očitovanje osobne i istinite predodžbe koju imamo o sebi. Ovdje možemo tomu pristupiti zamišljajući Isusov i svoj život kao tkanja. Tkanje Isusova života, kao i vašeg, istkano je od mnogih nîti i boja. Ovo promišljanje počnite tako što ćete se osvrnuti na dosadašnji tijek duhovnih vježbi. Stadij 1. Prepoznajte predodžbe iz svoje prošlosti

Do sada sam na svom putovanju duhovnih vježbi s Bogom dijelio svoj život i snove

i Bog je sa mnom dijelio svoj život i snove svo me vrijeme podsjećajući na neke vidove moga života

koje nikada nisam dovoljno cijenio.

Neki su trenuci bili lijepi neki bolni

neki su bili manje lijepi neki ružni …

Ovim “međusobnim dijeljenjem”

postigao sam to da sve više cijenim kako me Bog prihvaća takvoga kakav jesam

i prihvaća druge onakve kakvi jesu …

Bog me želi osnažiti

da prihvatim Božju ljubav onakvu kakva je i da prihvatim druge onakve kakvi jesu

da tako zajedno možemo prihvatiti Božju želju za svijet. Ja jesam što jesam zbog onoga kakvu predodžbu o sebi nosim. Ona je temeljena i na onomu što su mi drugi govorili, a ja sam to opet govorio drugima. Kao dijete, svoje sam predodžbe izražavao igrom i pjesmom. Godinama sam ih ponavljao mijenjajući im tek izraz:

159

u biblijskim pričama i bajkama u stihovima pjesama

u riječima koje su mi rekli moji ljubljeni u noćnim snovima i snovima s kojima se budim

u stihovima, u prizorima filmova u pričama od kojih mi se koža ježila

u mojim molitvama i vapajima i najdubljim željama U ovom trenutku, ako to do sada niste učinili, napišite što ste primijetili u ovom promišljanju. Sva ta sjećanja tvore predodžbu o vama koja vam se upila u srce. Neke od ovih stvari dijelovi su moje istinite predodžbe, a neke su njoj suprotne i te su nevrijedne Božje želje za dobro svijeta Zaustavite se ovdje i pribilježite neke utiske: - koje od ovih stvari pripadaju vašoj istinitoj predodžbi? - koje od ovih stvari ne pripadaju vašoj istinitoj predodžbi? Iako neprestano trebam tražiti da budem slobodan od svih neistinitih dijelova predodžbe o sebi, sada želim biti u dodiru sa svojom sadašnjom predodžbom o sebi. Treba mi vremena da počnem željeti nove želje kako je to bilo s Marijom i Josipom:

nakon Isusova neočekivana začeća,

nakon Šimunova proroštva, nakon njihova bijega u stranu zemlju.

Stadij 2 Provedite s Bogom neko vrijeme u priznavanju predodžbi koje su sada u vašem srcu • Kako biste izrazili svoje najdublje želje, sliku sebe u svijetu? • Kad biste trebali umrijeti za pet godina, što biste voljeli da ostane zabilježeno u vašem

nekrologu: koje pojedinosti i koje osobine? Što vam je potrebno da biste služili Bogu i da bi vaše snage i oduševljenje imali dobru i značajnu svrhu?

• Koje vas predodžbe čine poletnima? • U kojim je događajima iz vaše nedavne prošlosti sadržan način na koji biste željeli sudjelovati

u Božjoj želji za svijet u sljedećem desetljeću? Stadij 3 Molite i čekajte da se pojavi vaša središnja predodžba Dok ste promišljali ova pitanja, vjerojatno su na površinu počele izvirati neke teme i slike, elementi vaše predodžbe. Sada, u sljedeća razmatranja nosite ove teme i slike u svome srcu i molite Duha da vam otkrije slike, priču ili želju koja će vam obznaniti na što ste sada pozvani.

160