8/10/2019 Sirius-095.pdf

1/130

8/10/2019 Sirius-095.pdf

2/130

- 1 -

SAVJET REDAKCIJE: Jo-sip Adakovi. dr. VladimirAni, Ljudevit Bauer, NenadBrixy, dr. Adolf Dragievi(predsjedavajui), in. VesnaGazdag, Igor Golik, MarijaJurela, Borivoj Jurkovi, eli-mir Koevi, Nada oljan,Ismet Voljevica, Ana upan-Bender. GLAVNI I ODGOVORNIUREDNIK: Borivoj Jurkovi. SIRIUS biblioteka znan-stvene fantastike, izlazi sva-kog petog u mjesecu Iz-dava: RO Novinsko-izda-vaka djelatnost SOUR-aVjesnik n.sol.o. OOURInformativno-revijalna izdanjan.sub.o. Redakcija Romani i

stripovi, 41000 Zagreb, Av-enija bratstva i jedinstva 4 Struni savjet Siriusa: Klubprijatelja znanstvene fantasti-ke i fantastike Sfera Zavodaza kulturu i obrazovanje, Za-greb, Ivanigradska 42a Adresa urednitva: Sirius,Redakcija Romani i stripo-vi, 41000 Zagreb, Avenijabratstva i jedinstva 4, telefon:(041) 515-555 i 519-555

Tisak: RO tamparska djelat-nost Vjesnik n.sol.o. OOUR-i Novinska rotacijan.sub.o. i TM n.sub. o., 410-00 Zagreb, Avenija bratstva i

jedinstva 4. Cijena pojedi-nom primjerku 50 dinara.Pretplata: za jednu godinu600 dinara (s popustom 10%540 dinara), za est mjeseci300 dinara (s popustom 270dinara). Samo unaprijed pla-ena pretplata osigurava po-pust od 10 posto. Pretplatase uplauje opom uplatni-com u korist rauna 30101-833-1216 SOUR-a Vjes-nik, Interna banka, soznakom: za Sirius. UREDNIK: Borivoj Jur-kovi. Recenzent Darijeoki. Grafika oprema:Ivica Bartoli i Ljudevit Gaj Lektor: uro najder.

SIRIUS broj 95,Svibanj 1984.

SADRAJ: str.

Juanita Caulson:NEPLANIRANI LET 3

Ray Bradbury:TREA EKSPEDICIJA 14Zdravko Valjak:

TRI UTNE ILI PAK BEUTNEVARIJACIJE NA HLADNEJEDNADBE 33

Eric Norden:NASLJEDNICI NA OKUPU 41

Gradimir J. Moskovljevi:NADNICA ZA SMRT 60

Lisa Tuttle:BROD OD KAMENA 67

Damir Mikulii:PLAKON 86Frederic Brown:KRV 101

Avram Davidson:ODSTREL 103Dimitar Todorovski:MIR 109

Sam J. Lundwall:NEMA NIKOGA OVDJE,OSIM NAS SJENA 111

8/10/2019 Sirius-095.pdf

3/130

- 2 -

RijeurednikaDragi itatelju (a ovaj put, bogme,makar nije osmi mart, i itateljice)! Nisam siguran da ete mi op-rostiti to ovu stranicu ovaj put pos-veujem (narcisoidno, samodopad-no, egoistiki i si.) samo SIRIUSUa ne i ostalim pojmovima koji poi-nju sa sf, kao to su sf, sfalerit,sfera, sfinga, sfinkter, sfumato,sfuavanje i slino. Poet u s ovim brojem SIRIUSA (a s njime u, vidjet ete, izavrili ovu rije). PripovijestZdravka Valjka u ovome SIRIUSUuinit e se, moda, akom u okoVama koji niste proitali (u SIRI-USU 80, veljaa '83) priu SamaGodwina Hladne jednadbe.Naime, Valjakove Tri... varija-cije su tri nova mogua zavretkate inae vrhunske pripovijesti. Pre-ma tome: svi na itanje SIRIUSA80. pa tek onda na pohvaleVarijacijama...U za... nije za u ovome brojuopet je mnogo ocjena Vaih priapisanih na slovenskom jeziku. Te jeocjene, kao sto i pie na prethodnojstranici, dao iga Leskovek, jedanod najboljih slovenskih znalaca sf-ai odnedavna jedan od SIRIUSO-VIH recenzenata. Najbolji sloven-ski pisci sf-a priznaju Zigi ne samostrunost nego i krajnju objek-tivnost. Stoga Vau jadikovku ...ne shvaam ocjenu Zige L. da mojeprie nisu ba ni za to. Pisao samih za SIRIUS i prema Vaim dosa-danjim kriterijima; time to su teprie pisane na slovenskome dali naocjenu 2. L. promijenili ste, za teprie, dosadanje SIRIUSOVE kri-terije. Na alost, znam ukus dru-ga Z. L., pa zbog njegove utje-cajnosti, prie nisam ni nudio zaobjavljivanje u Sloveniji. MolimVas da prie proitate sami, jer kaourednik ipak imate i vlastitomiljenje... dakle (tu jadikovku)shvaam doista, ali samo ljudski,kao normalnu ovjeju reakciju nakritiziranje dragoga vlastitog eda...

Inae, Vae sam prie proitao (slo-venski mi je materinski jezik) iposve se slaem sa igom i nje-govom ocjenom, smatrajui da jeona posve na razini jedinstvenogaSIRIUSOVOGA kriterija... Sluao sam (25. III i 1. IV 84)na Drugom programu Radio-Zagreba dramatizaciju Curiieveprie Sume, kie. grad i zvezde,nagraene SFerom i (prije toga)objavljene u SIRIUSU. Morampriznati, pria mi u rijeima dje-luje jo bolje nego u slovima! Ipotie me na razmiljanje: a to bise dogodilo da i neka od naihosam televizija snimi neto od ovo-ga naeg jedinog, jugoslavenskogsf-a? Fuj, ba razmiljam nestabili-zacijski i ne MFovski... Strani sf jeipak jeftiniji, pa makar i plaalidevizama za prijevode Curia,Mikuliia. Pihaa ili Mateljanice sengleskoga, kineskog vedskog ilinjemakog ... Kad je ve rije o Mateljanici,da zavrim. U nekom naem listusam prije mjesec dana proitaoljeposlov Igora Mandia u kojem se

on posve feministiki udi posto-janju enskoga sf-a, ili, kako onkae, pisati o sf-u ili o menstruaciji,pitanje je sad. Bez obzira na to to

je dragome nam Igoru drae odtoga dvoga, ja se, kao urednikSIRIUSA, ipak opredjeljujem za sf.I zainat Njegovoj Malenkosti, sas-vim reklamerski ponovo stavljamna naslovnu stranicu jednu ma-ku, koju kao i onih po Njemu

nabrojanih est poznajem samo poonome to su napisale, pamtimsamo po prezimenima, a nikad ihnisam vidio niti se zanimao piu liperom, strojem ili neim treim.Maka ovaj put nije naijenka,strankinja je, no draga mi je stogato se umjesto za Igorovu tekuupreokupaciju opredijelila ipak zadobar sf. Ako mislite drukije,piite to svome:

BORIVOJU JURKOVIU

8/10/2019 Sirius-095.pdf

4/130

- 3 -

Juanita Coulson:

Unscheduled Flight

Prevela Vesna Mahei

Neplanirani let

Vi ste doista uporni, gospoice Landis. Za to me i plaaju odvratila je Mara.Tamna obrva izvijala se nad mrkim licem, ali Mara je ipak

izmamila zbunjeni osmijeh. No, dobro. Bili ste uporniji od ostalih. Valjda vam to daje

pravo na nekoliko odgovora.

Zar intervju? Inae neu imati ni trenutka mira, sve do San Juana, zar ne? On se zavali u pohabano sjedalo rezignirano, premda ne irazljueno. Nastojte me korektno citirati.

Upornost se i opet isplatila. Mara Landis, novinarski as, a onomaloprije bilo je finale jurnjave za Glennom Bayardom, koji je vjetoizmicao, na jednom neplaniranom letu prema Karibima, to je zna-ilo odbacivanje u vjetar svih njezinih planova. Ovaj mali zadatak

predstavljao je pad u odnosu na velike, odvojene ptiice s kakvima jenavikla razgovarati, ali potencijalna pria bila je vrijedna neudobnevonje.

Mara pritisnu start na svom kasetofonu. Da li biste mogli govoriti o razlozima to su vas naveli da

ostavite huntu? Dok je Bayard razmiljao o svom odgovoru,dodala je: Kao i za ovo putovanje.

Na trenutak se pitala nije li malo prenaglila, ali njezino esto ulo

za raspoloenje sugovornika nije ju iznevjerilo. Bayard je pomirljivoslegnuo ramenima.

8/10/2019 Sirius-095.pdf

5/130

- 4 -

Vidim da ste dobro nauili svoj posao. No, idem u San Juanda pronaem svoga brata, ako budem mogao. Prolo je vie od estmjeseci otkad je otplovio iz SAD. Oekivali smo da e se dosadjaviti.

Je li istina da je planirao sastanak s nekim kubanskimdisidentima? Bilo je pria...

Uvijek ima pria. Takva su pitanja morala biti stara priaza svjetski poznatog vojnika-plaenika. Obojica, i Glenn Bayard kaoi njegov mlai brat usijane glave, borili su se, na svim moguimstranama barikada, u tolikim pobunama i kontrapobunama. Nemam komentara to se tie Kitovih politikih planova. Nestao je aja namjeravam pokrenuti potragu. Meutim, govorio bih o svojojnedavnoj adbikaciji, ako vas to zanima.

Mara kimnu glavom i on poe popunjavati praznine u sadrajimakratkih vijesti, jedan detaljan opis ideala to su ukisli s vremenom,pria o nekadanjim oslobodiocima koji su se pretvorili u tirane.Dobar, konkretan, sugestivan materijal. Nita oholo, lano u cijelojprii. To e se pisati samo od sebe.

Podijelila je svoju koncentraciju ubacujui koje pitanje, rijetko,samo kada je to bilo potrebno. Ostatak panje posvetila je ovjekukoji je stajao iza tih rijei. Glenn Bayard je dobro izgledao za nekog,tko je nabio toliko ivoga u etrdesetak godina. Prije nego to ga jesrela, Mara je pogreno pretpostavljala da Bayard nikako ne moeodgovarati svom liku iz novina. Da bi pobudio zavist malih smrtnika,morao je nabaciti malo gline i ublatiti svoje hlae i cipele. Da li je iKit Bayard bio tog kova? Ako jest, Maru je svrbjelo da priu slijedidalje do zakljuka: dva uvena plaenika ponovo zajedno, a MaraLandis ondje, na mjestu dogaaja dobiva ekskluzivan intervju!

...konano mi se inilo kao da uzalud tratim svoje vrijeme.Vie nisam mogao sebe uvjeravati kako radim u ime neega, netada... Eayard zastane mrtei se. Dok je Mara iskljuivalakasetofon, nagnuo se preko nje virei napeto kroz prozor.

U drugim okolnostima, bez one niti napetosti, njoj bi takav polo-aj bio ugodan. Tako je imala priliku da promotri izbliza zanimljivtrag od opekline ispod njegova desnog uha i nezacijeljenu posjeko-tinu na samom obrazu. Spomeni onog nedavnog junoamerikogpokolja? Kad bi se on jo malo opustio, ona bi ga upitala. itateljivole takve sitnice.

to je to gledao? Je li otkrio kvar u radu letjelice? Bayard se

8/10/2019 Sirius-095.pdf

6/130

- 5 -

ispravio a zatim nagnuo na drugu stranu, zavirujui u pilotskukabinu. Na tom zgodnom avionu ak ni obina vrata nisu spreavalaMaru da gleda pilote sa svega nekoliko metara. inilo se da ti ljudiimaju pune ruke posla i to usred leta. Problem? Grickao ju je nemir,pomisao na neadekvatne mjere sigurnosti na ovakvim neplaniranim

letovima. Osjeate li i vi? upita Bayard glasom dirljivo blagim i

dubokim.Mara baci pogled prema krilu. Prizor je bio neodreeno drugaiji,

ali ona nije bila kadra tono odrediti to nije u redu. Ja nisam...Iznenada se more i nebo spojie u kovitlac stvarajui vrtoglavu

mjeavinu plavetnila. Boja je bila izuzetno lijepa za haljinu iliodijelo, ali nije imala nita zajedniko s onim to je Mara eljelavidjeti kroz prozor aviona. Marin se eludac okrenuo, povuenosjeajem pokreta, osjeajem sporo ubrzavanog okretanja, vrteketo hvata zamah premda se avion nije okretao.

Naprotiv, padao je, kao kad bi netko pritisnuo dugme zasputanje u ekspresnom dizalu. Mara je dahnula, poeljevi da imazakopan sigurnosni pojas. Bayardova ruka snano obuhvati njezinu.

Sad ga imaju ree on tajnovito.Ona se borila sa eljom da stisne oi i postupno je shvaala na toon misli. Avion je hvatao ravnoteu. to se god bilo dogodilo, pilotisu ponovno kontrolirali avion. Ili moda nisu? Taj kovitlac to jeizazivao muninu, ta neodreena mjeavina mora i neba i dalje jetrajala, uskipjelo plavetnilo bez horizonta.

Stjuardese su imale pune ruke posla smirujui zaplaene putnike.Bayard ustane pokazujui u punoj mjeri svoj dar za zapovijedanje.

No, dobro, suraujemo s posadom. Neka svi ostanu mirni, paemo se veizvui iz ovoga.

Mara je odmjerila njegovu publiku. Nekoliko parova srednjih go-dina na odmoru, est obijesnih kolaraca i tri izmuena biznismena.Bilo zbog vremena ili zbog novca, oni su se javili za ovaj let: sad supromatrali tu razmazanu mrlju s one strane prozora oigledno aleito nisu ostali kod kue. Mara skoi na noge pridruujui se ekipi:

Sigurna sam da ste ve prepoznali Glenna Bayarda, a znam

da ste svi vi uli o njegovoj famoznoj srei. Ta ga je izvukla iz svakeguve, od Konga do ilea, bez ijedne ogrebotine. Pa nemamo se

8/10/2019 Sirius-095.pdf

7/130

- 6 -

ega bojati dok je on s nama, zar ne?Nategnuti smijeh je prostrujao malom grupom, a stjuardesa

proapta: Hvala. Oboma. Vesam se poela jeiti.

Bayard dodirnu Marino rame i namignu joj. Kad budem uzimao agenta za tampu, povjerit u vam tajposao. Pogledat u naprijed, moda mogu nekako pomoi. Onkrenu prema kabini, dok ga je Mara pratila pogledom borei se protivvrtoglavice.

Bila je dovoljno blizu, tako da je mogla uti kako se kopilot ali: Magnetski kompas se vrti kao zvrk, a prokleti iro... to se

dogaa, k vragu? Pete, jesi li provjerio...

Koulja prvog pilota potamnjela je od znoja. Naglim je potezomstrgnuo slualice i odbacio ih u stranu. Buljio je u svog suradnika, uBayarda, dok mu je lice preplavio izraz zaprepatenja i nevjerice.

Do avola! Bermudski trokut! To mora biti! viknuo jepokazujui na mjeavinu bez horizonta iza prozora.

Mara je napeto razmiljala. U njezinu je asopisu bila objavljenaserija lanaka o tajnovitim pojavama ukljuujui i jedan o fenomenuBermudskog trokuta Koliko se sjeala, ta zagonetka nije bila sasvim

razjanjena. Zbog putnika se prisilila na vedri smijeak dok jesluala.

Unija jedan, pet, devet kripao je radio kroz odbaeneslualice. Moete li pojaati svoj napon? Mi nismo...

Pojaan je do maksimuma, Miami kopilot e napeta glasa.Uz njegov odgovor, putnik na prvom sjedalu je promrmljao: Govno! Znao sam! Znao sam ja!

Miami, imate li nas u vidokrugu? Mi smo bez orijentacije.Nae linije horizonta su se izvile.To i jo vie, sloila se Mara. Negativno. Nemamo nita. Moete li nam potvrditi? Koja je naa pozicija? ubacio se Bayard. Mara je oekivala

odbojnu reakciju, ali se dogodilo sasvim suprotno. Piloti supozdravili Bayardovu upadicu gotovo patetinom zahvalnou.

Njezina zabrinutost i izgubljenost odraavala se i na licima put-

nika. Ona se hvatala za slamku, koju im je prije dobacila: Bayardovusreu. Obojica brae, i Glenn i Kit, prevarili su smrt bezbroj puta.

8/10/2019 Sirius-095.pdf

8/130

- 7 -

Kad bi sad ta dobra srea mogla pratiti i avion pun ljudi...Nevoljko Mara pogleda na lijepu, ivahnu, fantastinu zavjesu

bezoblinog plavetnila to je plesala vani. Moglo bi se dogoditi dalanak mora okruniti svjedoanstvom o jezovitom, uspjenom spu-tanju na more. Naravno, uspjenom: o alternativi nije htjela nirazmiljati.

Tada je uhvati udan, snovit, letargian osjeaj. Osjeala se tupo,bilo joj je svejedno.

Union jedan, pe...Radio je prekinuo bez ikakve predigre smetnji, kao da se neka

neprobojna stijena sruila izmeu odailjaa i prijemnika. Marinprijanji osjeaj plutajue nestvarnosti poeo se gubiti ostavljajui joj

osjeaj mu

nine. Nee vie nita uti od Miamija mrano e pilot.

Bermudski trokut glasno je razmiljao Bayard. Na tompodruju svako malo nestaju brodovi i avioni. Ovdje smo bili izgubilione momke iz mornarike avijacije prije nekoliko godina.

Da, kao i jo vraki mnogo njih. Svi su oni nestali bez traga.Nitko se nije vratio, kao to se ni mi neemo vratiti.

Kopilot je zazvidao:

Moja biva e poiziti kad joj prestanu stizati ekovi zaalimentaciju.

Kad bi nas to izvuklo iz ovoga, ja bih ih sam plaao.U sve veem zaprepatenju, putnik s drugog sjedala ree: Vi to stvarno mislite, zar ne?Bayard zakorai u putniku kabinu, bljesnuvi onim uvenim,

sigurnim osmijehom, zatomljujui poetak panike.

Je li ovdje sve u redu? Da! Mara e brzopleto. Zatim, tiho, Bayardu; Je li upravu? Jesmo li u trokutu? itala sam neke prie o...

Nauio sam da nikad ne prenagljujem sa zakljucima. Vrakije svata mogue...

Marin se eludac stisnuo dok je avion ponovo zaronio. Jednasekunda besteinskog stanja da ti srce stane, a zatim su pilotiponovno izravnali letjelicu.

Vani ponovo horizont: ondje gdje je i i morao biti, nebo i moreponovo razdvojeni. Putnici su se razmahali u brbljavom olakanju, a

8/10/2019 Sirius-095.pdf

9/130

- 8 -

i Mara se usudila opustiti. Ode pria o sputanju na puini. Preostalojoj je samo da svoj intervju zaokrui misterioznom crticom.

Tada, bez ikakve pripreme, pilotove odbaene slualice zatretaeivo: ...konani rezultat na turniru Velike Britanije: 'GusariKingstona' etiri, 'Havanski bikovi' jedan. to se vremena tie,promatrai orkana u Hispanioli javljaju...

Piloti su smijeno istodobno posegnuli: To je... pa to je kubanska sredina. Jesmo li zalutali na njihov

prostor?Nepoznati spiker nastavi govorei udno grlenim, britanskim

naglaskom: Vanjska politika. Glavni meksiki teoloki predstavnikReginald Tlaca-Moctezuma izjavio je da su heretici sveenici

Tazcatlipoca danas predali svoju peticiju kojom se zahtijeva da sezabrani pilula u cijeloj provinciji Arizone...Pilot je dodirnuo prekida, priguivi emisiju do amora. Buljio

je u svog suradnika, u Bavarda, u dvije ene: Jesam li ja poludio? Jeste li i vi uli isto to i ja? uli smo kratko e Bayard. Potraite drugu

frekvenciju.Pokuali su igrajui se po skali, stvarajui niz gotovo muzikih

govornih predloaka, no nita od svega nisu shvaali. ...danas jeRagnarsson, predsjednik Istone federacije, potpisao pakt sChoctawsima..., ...Ratni ured Svetog rimskog carstva priznajenapredovanje du..., ...posljednje novosti to se tie pobuneTrokutne enklave, predvoene pukovnikom Kitom... .

Vratite to! naredio je Bayard!Pilot je pojaao ton: Sekretar Easton kae da je Osmi pomoni

eskadron Komana prebjegao pobunjenicima to je za nas velik

udarac. Ipak, on osjea da Kubanakonu ne prijeti nikakva stvarnaopasnost od invazije. Stranci nisu pokazali nikakve namjere da sepokrenu juno od svojih otonih uporita. Pripremaju se planovi oslanju izaslanika koji e povesti mirovne pregovore. A sada malo oumjetnosti...

Bayard je jasnom kretnjom naredio da se radio iskljui, a posadaga, staklena pogleda, poslua. Mara opazi da nitko ne upravljaavionom. Nadala se da je ukljuen sistem za automatsko pilotiranje.

to... pilotov je glas zvuao napuknuto. Proistio je grlo ipokuao ponovo: to mislite nakon ovoga, generale?

8/10/2019 Sirius-095.pdf

10/130

- 9 -

Ja nisam general. Nisam to ve neko vrijeme. GlennBayard je zadjenuo palce ispod pojasa: Ako je ono bio Bermudskitrokut, moda smo ga proli i izili... ovdje.

Ali gdje to ovdje? Nijedan od instrumenata ne sjedi tako dabi to imalo nekog smisla. Kompas radi i po njemu smo jo na kursu.Ali kamo idemo? Da se okrenemo i vratimo? Gorivo...

Bayard bijae mrk, i njemu je najvjerojatnije jedinom u avionubio problem jasan. Piloti su djelovali izgubljeno ba kao to se Maraprije osjeala. Nesigurno, pilot se usudio upitati:

Treba... treba li poslati poziv za pomo? Zasad samo pripremite prijem ree Bayard i dohvati

slualice. Mara osjeti kako se avion lagano nagnuo na krilo. Bila je

nervozna dok je Bayard namjetao slualice na uima. eljela je znatito se dogaa tamo vani. On se nasmijeio, suosjeajno. Strpite se.Mislim da ete imati veu priu nego to ste se nadali.

Onda posljednja vijest o... o Trokutnim pobunjenicima? Mara je pratila nit logike. Trokutni. Ime za ljude koji su poput nasproli kroz ...

Bayard kimnu: Prerano je da bismo bili sigurni, ali kako se ini, moj mali

brat naao je sebi neke nove nezadovoljnike kojima se mogaopostaviti na elo. Drao je slualice prema Marinu kasetofonu iona pritisnu dugme za ukljuenje.

...Jessup, vrati se, ovjee. Smanjuje nam zalihe goriva. Onajprokleti DC-3 je ionako slijepljen.

Domai glas kiselo e Bayard. Ako ete slati poziv zapomo, eto vam prave frekvencije.

Pilot se urno sloio:

Ovdje Union jedan, pet, devet iz Miamija. Primate li? OvdjeUnion jedan, pet, devet.

Nekoliko trenutaka tiine, zatim iznenaeno: Lej, jedan novi!Primamo, Union. Pozovi pukovnika, brzo. Union, ponavljam, prima-mo. Ovdje Operativni tab Trokutne baze. Koja vam je pozicija?

Kad su se ono bili probili kroz onaj nezemaljski labirint plavet-nila, Mara je imala osjeaj nestvarnosti. Meutim, to nije bilovrijedno spomena u usporedbi s osjeajem to ju je sad preplavio.Piloti su provjeravali karte potvrujui svoje podatke s glasom naradiju, dobivajui podatke o pravcu vjetra, ba kao da je sve to bilo

8/10/2019 Sirius-095.pdf

11/130

- 10 -

savreno normalno. Umjesto toga, bio je neplanirani let, osim svegaostalog.

Bayard se vratio u glavnu kabinu, razotkrivi putnicima golotinjusame dileme.

Dakle, imamo vezu s otonim uzletitem. ini se da su toneki od naih ljudi. Meutim, bojim se da neemo moi do San Juanadanas. Moda ak ni za due vrijeme.

Nije rijeima izrazio Marine najtee sumnje. Moda nikad?Protesti putnika bili su tako ljudski. Osjeala se demonski zato to ihsnima na vrpcu, ali bila je to iva povijest.

...pa moja kerka oekuje da joj telefoniramo im...; ...imamposlovni sastanak u...; ...imam ispit u petak...

Bayard je s ispriavanjem podigao desnu ruku: Ja ne znam odgovore. Oprostite. Morat ete priekati dok sene spustimo. To sada nije vie pitanje izbora. Zalihe goriva previe senaglo smanjuju.

Jedan od kolaraca zaokruio je osjeaje svakog od njih jednimTo je udovino!

Unato svemu to se dogodilo, piloti su izveli gotovo savrenoslijetanje, bez ikakvoga poskakivanja. Mara je kiljila du uske piste

opasane palminim drveem, pijeskom, raskonim tropskim biljem iplavim vodama. Poeli su voziti prema grupi zgrada i Mara od srcapoali to nije povela snimatelja. Motociklisti su im doli u pratnju.Grupa razmahanih vozaa koji su se nabacivali kotaima potpuholivudskih dublera. Cerekali su se razbojnikom dobrodolicom,bijelih zuba na licima bakrene boje, s dugim crnim pletenicamankraenim perjem, svi odjeveni u kozje koe ukraene kameniima iresama.

Bayard ih je takoer promatrao slabo se zabavljajui. Neka se zna, ako jo vodite biljeke: na naim je kartama ovo

jedan od Bermudskih otoka. A ovi su, pretpostavljam, neki prebjeziiz Osmog pomonog eskadrona Komana koji su se pridruilipobunjenicima. U najmanju ruku, ljudi su. Mara se stisla kad jedodao: No, pitao sam se to emo nai kad se spustimo.

Dok se avion zaustavljao, ljudi su procurili iz zgrada stisnutih nakraju piste. Vozai su krunili oko zaustavljenog aviona viui i

povremeno pucajui iz udno oblikovanog oruja.Zduno se trudei da djeluju leerno, piloti su ili du prolaza

8/10/2019 Sirius-095.pdf

12/130

- 11 -

navlaei vjetrovke i namjetajui kape. No, jo su se obraaliBayardu, strunjaku za jezovite situacije.

Hoemo li? ... Predlaem da otvorimo vrata. Nadam se da e domoroci biti

prijateljski raspoloeni.Masa ih je pozdravljala i mahala, izmeu povika i pucnjeva

indijanske konjice to je kruila uokolo. Ruke su zduno guralestepenice do vrata, i poslije trenutka kolebanja, posada i putniciirokih pogleda sioe u bunu dobrodolicu.

Drago nam je da ste uspjeli. Jeste li donijeli koju bocuviskija? Odakle ste?

Miami. Jeste li vi prihvatili na signal za pomo?

Dva poluuniformirana tipa ispitivali su trup aviona, dok su ihpiloti pratili sumnjiavim, vlasnikim pogledom. Mara je preulagorljivu primjedbu:

ovjee, kako emo to samo moi iskoristiti!.... Koliko imagoriva u rezervoarima? Ovdje se teko dolazi do Hi-testa za avijaciju.Pokuavamo uspostaviti neku stanicu za nagodbu s nekim dravnimplamenima, ali to e potrajati jo neko vrijeme.

Mara je provjerila svoj kasetofon i upitala s nadom:

Ima li ovdje netko tko moe napojiti baterije?Mladipjegava lica s amblemom Nassau-Jedriliarski klub na

rukavu, ree: A nove? Nedavno smo stigli s punim skladitem, a naa

elektronika ne odgovara njihovoj.U tom se trenutku vitki, tridesetgodinji mukarac progurao kroz

mnotvo i udario Bayarda po ramenu.

Glenn, ti staro kopile! K vragu, drago mi je da te vidim! Kakosi, za ime svijeta, dospio na takvu krinju... hej, Charlie! Zato putate jadne ljude da stoje na tom suncu? Narode, sendvii i pivo ekajuu tabu. Na na raun.

Zapanjeni do te mjere da nisu bili sposobni bilo to raspravljati,pridolice dopustie da ih odvedu oduevljeni domaini. Mara jeostala gdje je i bila, drei mikrofon uporno kraj dva brata to su seponovo nali. Nije uope sumnjala u identitet mlaeg mukarca

istevrste linije i stasitost, a uz to, samo u ve

em omjeru, ona ista,zapanjujua samouvjerenost.

8/10/2019 Sirius-095.pdf

13/130

- 12 -

Kit, imam nekoliko tisua pitanja na koja traim odgovore. Svakako! ovjee, pa to se sama sudbina poigrala s nama.

Sad kad smo opet pozvani, nema toga to ne bismo mogli uiniti.Izvrnut emo ih naopako. Moda bismo ih mogli natjerati da na nasprenesu Teksas. To znai u najmanju ruku da smo opet kod kue,izvan Kraljevine.

Jedno po jedno, do vraga!Kit Bayard spazi Maru s kasetofonom: Hej, poveo si sa sobom i svoju novinsku gardu, je li? Vjeruj u

starog Glenna. Jo ima taj osjeaj da povijest radi za tebe. Krasno.Poet emo izdavati vlastite biltene, neka znaju da smo dobroorganizirani. Ima sad i svoju vlastitu stanicu, slatka. Bez

konkurencije, tako

er, vevidim... Ne biste li za poetak popunili priu nekim pojedinostima?

nabacila je Mara. Dakle, sletjeli ste usred Trokutnog boja za nezavisnost.

Revolucija kojoj je odavno proao rok. Pod skromnim vodstvom pukovnika Kita Bayarda dovrio

je zajedljivo Glenn.Mara je radoznalo gledala uokolo. Sve je izgledalo normalno, a

ipak nekako drugaije: Radio je spominjao Trokutnu enklavu. Od ljudi koje je

zahvatio Bermudski trokut? Je li to neto kao ulaz? Ba tako! Pretpostavljam da biste to nazvali paralelnim svije-

tom. Nai su ljudi stizali kroz tu rupu stotinama godina... indijanskimkanuima, panjolskim galijama, pa do danas. Nikad se ne zna kad ese dogoditi niti koga e zahvatiti. To se pomie svuda uokolo, otvarai zatvara, bez ikakva upozorenja. Glenn, frknut e kad uje kako su

se stvari dogaale na ovoj strani. Ovdje su visjeli Vikinzi ikolonizirali Sjevernu Ameriku, uzdu atlantske morske plohe. Aonda su britanski gusari osnovali svoju vlastitu nezavisnu Ujedinjenukraljevinu Kubankona, Jamaike, Hispaniole i Yucatana. I...

Njegov je brat lio kadar sam premostiti praznina: Indijanske su narodnosti usvojile evropsku tehnologiju, kao i

oruja, stoljeima prije Kolumba. Nije bilo velikog panjolskogosvajanja. Da, to mora dovesti do nekih zanimljivih promjena.

A mi smo muha u ulju. Svako malo jedna grupa naih iskrsnekroz jednu od tih rupa u trokutu ree Kit cerekajui se. Zatim se

8/10/2019 Sirius-095.pdf

14/130

- 13 -

smiri: Smjestili su nas vani, usred niega. Postupaju s nama kao sneprijateljskim strancima... samo, oigledno je da nas ne mogudeportirati. Ne daju nam pravo glasa, kao ni udio u vladi. Stvarnogovnarski. Ali sad, kad sam ih ja pokrenuo, provaljujui...

Nikad nee uspjeti mirno e mu brat. Izgledi su tisuvie mali. Zna da e na kraju morati prihvatiti kompromis, ilijednostavno biti zbrisan.

Vraga, Glenn, dobro emo mi to obaviti. Naroito sad kad si snama da uvrsti situaciju. Uvijek si imao smisla za taktiku. Mlaije mukarac bio uporan. Moda je ak i mogue da izvede ovdjenekakvo vojno udo. S podsvijesnom ironijom Kit Bayard ree: To je najbolje to nam se moglo dogoditi: da i tebe zahvatiBermudski trokut.

Daj spusti se malo na zemlju s te zavjerenike daske. Recimi: moemo li se ikako vratiti u na svijet?

Drugi je mukarac bio kratak i bezbrian: Nikako. Pokuavali su mnogo puta. Moe proi samo u

jednom smjeru. Ali, ne brini zbog toga, Glenn. Sluaj, kako ja tovidim, sad kad imamo Komano plaenike...

On prebaci ruku preko bratova ramena, krenuvi prema tabnoj

zgradi. Mara im se prikljuila snimajui zamiljeno. Najvea priacijelog njezina ivota a njezin je urednik nee nikada vidjeti. Bilaje stvarno sama. Uplata za onaj stan, veza s plavokosim sportskimnovinarom prolost. Njezin je kasetofon lagano preo, elektronikaspuva to je upijala povijest u samom njezinom stvaranju.

SCAN i OCR: SekundicaIspravka: MasterYodaPrelom: MasterYodawww.sftim.com

8/10/2019 Sirius-095.pdf

15/130

- 14 -

Ray Bradbury:

The Third Expedition

Preveo Zoran Milovi

Treaekspedicija

Brod je stizao iz svemira. Dolazio je sa zvijezda i mranih brzina,svjetlucavih putanja i utihnulih svemirskih zaljeva. Bio je to novibrod; u svome tijelu imao je vatru, u svojim metalnim elijama ljude.

Jurio je u apsolutnoj tiini, plamen i vreo.Bilo je u njemu ljudi raunajui i kapetanu.Gomila svijeta, okupljena na lansirskoj pisti u Ohiu, buno je

pozdravljala i mahala rukama prema suncu; raketa je procvjetalavelikim cvjetovima vreline i boje, jurnula u svemir i zapoela takotrei pohod na Mars.

Sada je s metalnom sposobnou usporavala u gornjim slojevimaMarsove atmosfere. Bila je to jo stvar predivna i snana.

Kretala se pononim vodama svemira poput blijedog morskogLevijatana; prola je pored starog Mjeseca i jurnula u nitavilo, zakojim je slijedilo uvijek novo.

U njezinoj unutranjosti ljudi bijahu iscijeeni, esto bacani nao-kolo, bolesni, a onda bi ponovo ozdravili; i tako svaki od njih. Jedanje ovjek umro, no preostalih esnaest, bistrih oiju i lica pritisnutihuz debela prozirna okna sada su gledali Mars kako se pod njima

uspinje. Mars! uzviknu navigator Lustig.

8/10/2019 Sirius-095.pdf

16/130

- 15 -

Dobri stari Mars! doda arheolog Samuel Hinkston. Tu smo ree kapetan John Black.Raketa se spustila na livadu prekrivenu zelenom travom. Nada-

leko, na ureenom travnjaku stajao je jelen od elika. Malo dalje,okruena zelenilom, nalazila se visoka, smea, viktorijanska kua, ti-ha i obasjana sunevim zrakama, prepuna arabeski i rokoko vijenaca,prozora napravljenih od plavog i ljubiastog i utog i zelenograznobojnog stakla. Na trijemu je cvjetala geranija. Stara, prostrananjihaljka objeena o strop lagano se njihala naprijed-natrag, tjeranadahom blagog povjetarca. Na vrhu kue uzdizala se kupola s prozo-rima od bruena stakla i sa zaobljenim krovom! Kroz jedan odprednjih prozora mogao se vidjeti muziki stalak i na njemu note nakojima je pisalo Prelijepi Ohio.

Oko rakete, na sve etiri strane irio se nevelik gradi, sav uzelenilu, miran i nepokretan pod proljetnim nebom Marsa. Bilo je tubijelih kua, i onih od crvene opeke, visokih brijestova to se laganonjiu na vjetru, visokih javorova i kestenova.

Ljudi iz rakete pogledae van i vidjee sve ovo. A onda, seokrenue jedan prema drugom, pa opet pogledae van. Stezahu jednidrugima ruke, kao da iznenada vie ne mogu disati. Lica impostadoe blijeda.

Neka sam proklet... proapta Lustig prelazei otupjelimprstima preko lica. Za ime svijeta...

To jednostavno nije istina ree Hinkston. Nevjerojatno! ree kapetan Black. Kapetane, zrak je neto rijei, ali kisika ima dovoljno. Nema

opasnosti doviknu im u tom trenutku kemiar. Hajdemo onda van ree Lustig.

ekaj malo upade kapetan Black. Otkuda znamo tosve ovo znai?

To je jedan mali grad s poneto rijetkim, ali za disanje ipakdovoljno dobrim zrakom, kapetane.

I to mali grad potpuno nalik na one na Zemlji primijetiarheolog Hinkston. Nevjerojatno. Ne moe biti istina, ali ipak jest.

Hinkstone, to misli, da li bi dvije civilizacijje na dvaplaneta mogle napredovati istom brzinom i to na identian nain? upita ga kapetan Black gledajui unezvjereno.

8/10/2019 Sirius-095.pdf

17/130

- 16 -

Nikada to ne bih rekao, kapetane.Kapetan Black stajao je pokraj vrata: . Pogledajte tamo! Oni geraniji ondje. Jedna izuzetna, speci-

fina biljka. Ta specifina podvrsta poznata je na Zemlji tek pedese-tak godina. Pomislite samo na tisue godina, koliko je potrebno bilj-kama da evoluiraju. Osim toga, recite mi da li je logino da Marsovciimaju: prvo, prozore s raznobojnim staklima; drugo, kupole, tree,njihaljke na trijemu; etvrto, instrument koji izgleda kao klavir, avjerojatno i jest klavir; i peto, ako paljivije pogledate kroz ovajteleskop ovdje, je li logino da neki marsovski kompozitor napiepjesmu pod naslovom i to prilino udnim Prelijepi Ohio.?A to nadalje znai da ovdje na Marsu imamo rijeku Ohio!

Kapetane. Williams, naravno! uzviknu Hinkston. to? Kapetan Williams i njegova posada od tri ovjeka! Ili

Nathaniel York i njegov pratilac. To bi nam moglo sve razjasniti! To nam ne bi moglo razjasniti apsolutno nita. Koliko smo

mogli zakljuiti prema dostupnim podacima, Yorkova je raketaeksplodirala istog dana kad se spustila na Mars, a poginuli su i York injegov pomonik. A to se tie Williamsa i njegova tri ovjeka, nji-

hov je brod eksplodirao drugog dana nakon to su stigli. U najmanjuruku, bar je rad njihovih radio-ureaja prestao u tom trenutku;smatrali smo da bi pokuali stupiti u vezu s nama, da su ostali ivi.Osim toga, prolo je tek godinu dana od Yorkove ekspedicije, a ka-petan Williams i njegovi ljudi spustili su se ovdje prolog kolovoza.Kada bismo i pretpostavili da su jo uvijek ivi, da li bi oni, pa ak iuz pomo izuzetno razvijene mavsovske vrste, bili u stanju dasagrade ovaj grad, i da u ovako kratkom vremenu naprave da se

doima ovako staro? Pogledajte taj grad; mora da tu stoji barsedamdesetak godina. Pogledajte samo to drvo od kojeg je naprav-ljen stup koji podupire trijem. Pogledajte to drvee, bar stotinjakgodina staro, i to svako stablo! Ne, to nisu napravili ni York nitiWilliams. Posrijedi je tu neto drugo. Ne svia mi se to. I nenamjeravam napustiti brod sve dok ne saznam o emu je rije.

to se toga tie doda Lustig kimajui glavom Williamsi njegovi ljudi spustili su se, kao i York, na suprotnoj strani Marsa.Mi smo osobito pazili da se spustimo na ovoj strani.

Tono tako, izvrsno si to uoio. U sluaju da je neko

8/10/2019 Sirius-095.pdf

18/130

- 17 -

neprijateljski raspoloeno lokalno pleme Marsovaca ubilo Yorka iWilhamsa, dobili smo upute da se spustimo na neko udaljenijepodruje, kako bismo izbjegli ponavljanje njihove tragedije. I zbogtoga smo se spustili ovdje, na podruje koje York i Williams, kolikoznamo, nikada nisu ni vidjeli, a kamoli to drugo.

Do vraga upada Kinkston. Kapetane, elio bih, s vaomdozvolom izbliza razgledati taj grad. Doista bi se moglo pokazati dapostoje slini obrasci miljenja i civilizacijski grafikoni za svakiplanet naega Sunevog sistema. Moda smo na pragu najveegpsiholokog i metafizikog otkria naeg vremena!

Radije bih jo koji trenutak priekao ree kapetan Black. Ovi detalji... Sve me to ispunjava takvim osjeajima da ne

znam da li da se smijem ili da plaem. Ni jedno ni drugo, sve dok ne otkrijemo o emu se tu zapravo

radi. O emu je zapravo rije? zaudi se Lustig. Nema tu

nikakve opasnosti, kapetane. To je jedan obian miran grad prepunzelenila, nalik na gradi u kojem sam se rodio. Svia mi se kakoizgleda.

Lustig, kada si se rodio?

Devetsto pedesete, kapetane. A ti, Hinkstone? Devetsto pedeset pete, kapetane. U Grinnellu, u Iowi! Ovo

ba stvara dojam kao da sam kod kue. Hinkstone, Lustig, obojici bih mogao biti otac. Nedavno sam

navrio osamdesetu. Roen sam 1920. godine u Illinoisu, i zahva-ljujui napretku znanosti, koja u posljednjih pedesetak godina znakako pomladiti neke starce, ovdje sam, s vama, na Marsu. Nisam

mnogo umorniji i iscrpljeniji od veine vas, ali sam zato mnogo,mnogo sumnjiaviji. Ovaj grad ovdje doima se tako miroljubivo ineopasno, toliko je slian Green Bluffu u Illinoisu da me to plai.Odvie mnogo volim Green Bluff. Okrene se prema ovjekuZaduenom za radio-veze i ree: Javi se Zemlji. Reci im da smose spustili. To je sve. Reci im i to da emo im sutra poslati potpunizvjetaj.

Da, kapetane.

Kapetan Black pogleda kroz okno na izlaznim vratima. Lice kojeje trebalo da izgleda kat lice ovjeka od osamdeset godina doimalo se

8/10/2019 Sirius-095.pdf

19/130

- 18 -

kao da mu je tek neto vie od etrdeset. Lustig, evo to emo napraviti. Ti, ja i Hinkston pogledat

emo malo unaokolo. Ostali e ostati na brodu. Ako se ita dogodi,oni e biti u stanju da pobjegnu na vrijeme. Gubitak trojice ljudi lakije od gubitka cijelog broda. Ako se dogodi neto loe, naa e posadamoi upozoriti one u iduoj raketi. Ako se ne varam, to bi trebalo dabude raketa kapetana Wildera. Trebalo bi da krene negdje iduezime. Ako na Marsu ima neto neprijateljski raspoloeno premanama, bit e najbolje da idua raketa stigne ovamo dobro naoruana.

I mi smo dobro naoruani. Ponijeli smo sve uobiajenonaoruanje.

Reci, dakle, ljudima da budu spremni pored oruja. Lustig,Hinkston, hajdemo.

Tri ovjeka sioe niz most.

Bijae predivan proljetni dan. Na rascvjetaloj grani jabuke stajaoje crvenda i pjevao iz svega glasa. Kada bi dah vjetra dodirnuozelene grane, kiu poput snijega bijelih latica spustila bi se prema tlu,a miris rascvjetalih biljki zadrhtao bi zrakom. Negdje u gradu netkoje svirao na klaviru, a glazba je nadolazila i zamicala, nadolazila izamicala, njeno, pospano... Bila je to pjesma Predivni sanjar.

S druge neke strane, sa starog gramofona, kripava i jedva ujna,zvidukavao je dopirala pjesma Lutajui u sutonu. Pjevao je HarryLauder.

Trojica ljudi stajali su ispred broda. Upijali su, udisali u kratkimdahtajima rijedak, rijedak zrak, i krenuli polako, kao da se ne eleprebrzo umoriti.

Sada je s ploe na starom gramofonu dopiralo: O, daj mi

lipanjsku nonu tminu, tu mjese

inu i sebe...Lustig stade drhtati. Samuel Hinkston takoer.

Nebo je bilo vedro i mirno, negdje je, kroz hladne usjeke,sjenovitom ljunanom jarugom brzao potok. Sa ceste se zaukaskanje konja i truskanje kola koja su prolazila muklo udarajui.

Kapetane ree Hinkston vjerojatno su, mora da su prverakete prema Marsu poletjele u godinama prije Prvog svjetskog rata!

Nisu!

A kako onda objasniti ove kue, ovog jelena od elika,klavire, glazbu?

8/10/2019 Sirius-095.pdf

20/130

- 19 -

Hinkston povjerljivo uhvati kapetana za ruku i, pokuavajui gauvjeriti, ree:

Recimo da je tamo negdje, 1905. godine, bilo ljudi koji sumrzili rat, i onda su se oni povezali s nekim znanstvenicima i utajnosti napravili raketu i stigli ovamo na Mars...

Ne, ne, Hinkstone. Zato ne? Svijet je 1905. godine bio sasvim drugaiji. U to su

vrijeme neto takvo mogli mnogo lake drati u tajnosti. Ali jednu tako sloenu stvar kao to je raketa... ne, takvu se

stvar sasvim sigurno ne bi moglo dugo drati u tajnosti. A onda su oni doli ovamo i ovdje su ivjeli. Jasno je da su

kue koje su sagradili bile sline onima na Zemlji, jer oni su sa

sobom donijeli i cijelu kulturu. , I ive ovdje sve ove godine? upita ga kapetan. Da, u miru i tiini. Moda su organizirali nekoliko takvih

putovanja, koliko im je vetrebalo da dovedu dovoljno ljudi za jedanovakav mali grad, a onda su prestali bojei se da ih ne otkriju. Eto,zato nas se doima ovaj grad ovako starinski. Ja ovdje ne vidim nijednu jedinu stvar koja bi bila starija od 1927. godine, a vi? Ili jemoda, kapetane, svemirsko putovanje mnogo starijeg datuma nego

to mislimo. Moda su svemirska putovanja poela prije mnogostoljea na nekom drugom kraju Zemlje. Moda je to bila tajnamalog broja ljudi, koji su doli ovdje na Mars i samo s vremena navrijeme, u toku tih proteklih stoljea posjeivali Zemlju.

Sluajui te, ovjek bi rekao da to to govori zvui sasvimrazumno.

Mora da je tako. Ovdje pred nama je dokaz. Sve to trebamouiniti jest to da pronaemo stanovnike i sve ovo provjerimo.

Debeo sag zelene trave priguivao je svaki zvuk njihovih izama.Mirisalo je na svjee pokoenu travu.

I protiv svoje volje, kapetan Black osjeao je kako ga obuzimaduboka smirenost. Prolo je vetrideset godina otkako je posljednjiput bio u nekom malom gradu. Uspavljivalo ga je i smirivalo blagozujanje pela u proljetnom zraku, a svjei izgled svih ovih stvaridjelovao je na njegovu duu poput nekog melema.

Zakoraknue na trijem. Drvene su grede odzvanjale uplje podnjihovim nogama dok su se pribliavali vratima preko kojih je bilarazapeta mrea protiv komaraca. Iznutra su mogli vidjeti zavjesu od

8/10/2019 Sirius-095.pdf

21/130

- 20 -

perli kako visi preko hodnika, kristalni svjenjak i jednu slikuMaxfielda Parrisha, objeenu na zidu iznad udobnog naslonjaapoznatog dizajnera Morissa. Cijela je kua mirisala na starinu, napotkrovlje, na neobino ugodnu udobnost. Moglo se uti kako zveckaled u vru s limunadom. S druge strane kue, iz kuhinje, dopirao je

zvuk pripremanja ruka hladnog ruka jer je bilo vrue. Neki jeglas potiho pjevuio, visoko i slatko.

Kapetan Black pritisnu zvonce;Sitni, lagani koraci stadoe se pribliavati predvorjem. Na vra-

tima se pojavi ena ugodna lica, nekih etrdesetak godina stara,odjevena u haljinu kakva se nosila oko 1909. godine.

Mogu li vam pomoi? upita ih.

Oprostite poe nesigurnim glasom kapetan Black, Mitraimo... hou rei, da li biste nam mogli pomoi... Zastade.

Promatrala ga je tamnim, upitnim pogledom. Ako neto prodajete... zapone. Ne, ekajte! uzviknu kapetan. Moete li mi rei koji je

ovo grad?Ona ga promotri od glave do pete i upita: to elite rei time, koji je ovo grad? Kako ste se uope nali

u nekom gradu a ne znate ni kako se zove?Kapetan je izgledao kao da bi najradije sjeo u sjenu jabukova

drveta. Mi smo ovdje stranci ree. eljeli bismo saznati kako

se ovaj grad naao ovdje gdje je sada i kako ste se vi nali ovdje. Jeste li vi popisivai stanovnita? upita ona. Nismo.

Pa svi znaju ree ona da je ovaj grad sagra

en 1868.godine. Je li ovo nekakva igra?

Ne, nije igra! povie kapetan. Mi smo doli sa Zemlje. elite rei da dolazite iz zemlje? upita ena zaueno. Ne, mi smo doli s treeg planeta, sa Zemlje, svemirskim

brodom. I spustili smo se ovdje, na etvrtom planetu, na Marsu... Ovo je ovdje pone tumaiti ena glasom kao da se obraa

djetetu Green Bluff, u dravi Illinois, na kontinentu Americi, koji

je okruen Atlantskim i Pacifikim oceanom, na mjestu koje zovemosvijet ili, ponekad, Zemlja. A sada se maknite odavde. Do vienja.

8/10/2019 Sirius-095.pdf

22/130

- 21 -

Okrene se i satnim koracima krenu niz hodnik razmaknuvirukom zavjesu od perli.

Tri ovjeka pogledae jedan drugog. Uimo unutra ree Lustig.

Ne moemo to tek tako uiniti. Ovo je privatno vlasnitvo.Okrenue se i sjedoe na stepenice.

Da li ti je, Hinkstone,. u nekom trenutku palo na um da smomoda, na neki nain, nekim putem skrenuli s nae putanje i vratilise, ponovo se spustili na Zemlju? upita kapetan.

A kako nam se tako neto moglo dogoditi? odvratiHinkston.

Ne znam, ne znam. Da razmislimo malo! Kada bili mogao

razumjeti! Ali, provjerili smo svaki kilometar naeg puta. Nai su namkronometri rekli da smo preli toliko i toliko kilometara puta. Prolismo pored Mjeseca i krenuli prema Marsu. I evo nas, sada smoovdje. Sasvim sam siguran da smo ba na Marsu i nigdje drugdje ree Hinkston.

Ali, pretpostavimo da smo se nekom nesreom, u prostoru, uvremenu, izgubili u drugim dimenzijama i spustili na Zemlju, trideset

ili etrdeset godina prije doda Lustig. Ah, molim te, Lustig!Lustig se podigne, prie vratima, povue zvonce i vikne u

prohladnu unutranjost kue: Koja je ovo godina? Tisuu devetsto dvadeset esta, naravno odgovori ona i

ostane i dalje sjediti u stolcu za ljuljanje polako pijuckajuilimunadu.

Jeste liuli? Lustig se naglo okrenu prema ostalima. Tisuu devetsto dvadeset esta! Ipak smo putovali natrag u

vremenu! Ovo je Zemlja!Lustig ponovo sjede i tri se ovjeka prepustie uenju i strahu na

pomisao koja ih je zaokupila. Ruke su im nemirno stiskale koljena.Napokon kapetan prekide utnju:

Ovako neto ni u snu ne bih pomislio. Prestravio sam se kaonikad do sada. Kako se to moglo dogoditi? Da smo bar mogli povestiEinsteina sa sobom.

Hoe li nam itko u ovme gradu povjerovati? reeHinkston. Ne igramo li se neim opasnim? Vremenom, mislim.

8/10/2019 Sirius-095.pdf

23/130

- 22 -

Ne bi li bilo najbolje da jednostavno uzletimo i vratimo se kui? Ne. Ne prije nego to pokuamo u jo jednoj kui odvrati

kapetan.Ustadoe, prooe pored tri kue, te se zaustavie ispred male

bijele ladanjske kue smjetene u sjeni hrasta.

elio bih razmiljati u skladu sa zakonima logike, koliko mije god to mogue ree kapetan. Jo ne vjerujem da smopogodili pravu istinu. Pretpostavimo, Hinkstone, da se sve dogodiloonako kako si ti prvobitno rekao, da su svemirska putovanja poelaprije mnogo godina. A kada su ti ljudi sa Zemlje vedugi niz godinaivjeli ovdje, poeli su osjeati nostalgiju za svojom postojbinom.Prvo su dole blage neuroze, a onda i sve snanije psihoze. Na kraju iludilo koje je nekako trebalo lijeiti. to bi ti uradio da si psihijatar

koji je suoen s ovakvim problemom?Hinkston razmisli, a potom ree: Mislim da bih pokuao napraviti tako da civilizacija na Marsu

iz dana u dan sve vie nalikuje na onu sa Zemlje. Kada bi postojaoneki nain da se reproducira svaka biljka, svaka cesta i svako jezero,pa ak i svaki ocean, i to bih uinio. A tada bih nekom vrstommasovne hipnoze uvjerio sve stanovnike jednog grada ove veliineda se doista nalaze na Zemlji, a ne na Marsu.

Nije loe, Hinkstone. Mislim da smo sada na pravom putu. Taena u onoj kui tamo, ona samo misli da ivi na Zemlji. To jojpomae da sauva zdrav razum. Ona i svi ostali stanovnici ovogagrada su pacijenti u najveem eksperimentu u migraciji i hipnozi,koji e ikada imati prilike da vidi u svom ivotu.

To je to, kapetane! uzvikne Lustig. Tono tako! ree Hinkston.

Napokon uzdahnu kapetan. Sada, kada smo doli doneega, ve se osjeam bolje. Sada je sve bar maio loginije. Ovirazgovori o vremenu i odlaenju naprijed i natrag, o putovanju krozvrijeme, od svega toga samo mi se eludac okree. Ali, na ovajnain... Kapetan se nasmijei i doda: Ha, e, pa imam dojam daemo ovdje postati i prilino omiljeni i popularni.

Hoemo li? ree Lustig. Na kraju krajeva, ovi su ljudipoput kakvih pustinjaka pobjegli sa Zemlje i doli ovamo. Moda bai nee biti odvie sretni kad nas vide. Moda e pokuati da nasotjeraju, ili moda ak i da nas ubiju.

8/10/2019 Sirius-095.pdf

24/130

- 23 -

Bako! Djede! vikao je Lustig. Dvoje staraca pojavie se navratima.

Davide! uzviknue oboje slabanim glasovima hrlei da gazagrle, potapu po leima i pogledaju sa svih strana.

Davide, oh, Davide, prolo je tako mnogo godina! Kako sisamo porastao, djeae! Kako si velik sada! Oh, Davide, dijete moje,kako si mi?

Bako, djede! jecao je David Lustig. Vi izvrsno, izvrsnoizgledate!

Stezao ih je, okretao, ljubio, grlio, plakao u njihovu zagrljaju, aonda ih opet malo odmaknuo od sebe i trepui promatrao.

Sunce je bilo visoko na nebu, vjetar je pirkao, trava je bila zelena,

mreasta vrata stajala irom otvorena. Ui, dijete moje, ui. Imamo hladnog aja za tebe, svjeeg.Puno aja.

Sa mnom su i moji prijatelji Lustig se okrenuo i mahnuoprema kapetanu i Hinkstonu. Uzbueno i gotovo mahnito se smijaopozivajui:

Kapetane, doite gore. Kako ste rekoe starci. Uite. Davidovi su prijatelji i

nai prijatelji. to ste stali, doite ovamo!Bilo je svjee u salonu stare kue. U kutu sobe visokim, dugim

otkucajima javljao se djedov, bronanim ukrasima ukraen sat. Naprostranim kauima leali su veliki i meki jastuci, zidovi bijahuispunjeni knjigama, a na podu se prostirao debeo sag sa slikama rua.Bilo je ohlaenoga aja, alica bi se orosila u toplim rukama, a naednom jeziku ostajao bi ugodan hladan okus.

U zdravlje svih nas nazdravi baka i kucne alicom o svoje-porculanske zube.

Bako, koliko ste dugo ovdje? upita Lustig. Otkako smo umrli odvrati ona ivahnim i jasnim glasom. Otkako ste to? upita kapetan sputajui alicu na stol. Oh, da Lustig kimnu glavom. Mrtvi su ve trideset

godina. I vi ovdje ovako mirno sjedite! uzbueno povie kapetan.

Pst! stara mu ena dobaci iv pogled, namignu i doda: Tko ste vi da postavljate takva pitanja, da pitate to se

8/10/2019 Sirius-095.pdf

25/130

- 24 -

dogodilo? Evo nas, tu smo. Na kraju krajeva, to je uope ivot? Tkoini to i zbog ega i gdje? Sve to znamo jest pitanja. Ponovo namse pruila prilika.

Ona mu prie sitnim koracima i prui svoju tanku podlakticu. Opipajte.Kapetan prui ruku i opipa. vrsta je, zar ne? upita ona. On kimnu glavom. Eto, kad je vetako ree ona likujui emu onda pitati i

ispitivati? Pa ree kapetan radi se jednostano o tome da nikada ne

bismo pomislili da bismo na Marsu mogli naii na neta ovakvo. E, a sada ste to pronali. Usudila bih se rei da na svakom

planetu postoji nebrojeno mnogo stvari koje e vam pokazati kako suputovi prirode neizmjerni. Zar smo na nebu? upita Hinkston. Gluposti! Naravno da nismo. Ovo je stvaran svijet i mi smo

na njemu dobili novu priliku. Nitko nam nije rekao zbog ega, zato.Ali kad smo ve kod toga, nitko nam nije rekao ni zato smo naZemlji. Na toj drugoj Zemlji, hou rei na onoj s koje ste vi doli.Otkud znamo da prije ove Zemlje nije postojala neka druga?

Da, to je dobro pitanje ree kapetan.Lustig se i dalje smijeio promatrajui baku i djeda. Tako mi svega, kako je lijepo vidjeti vas ponovo ree.

Tako mi svega, ba je lijepo.Kapetan ustane i lupnu se po bedru kako je to obino radio. Moramo krenuti ree. Hvala vam na piu. Naravno, vratit ete se ovamo ree starci. Veeras, na

veeru? Hvala na pozivu, pokuat emo, ako bude mogue. Toliko

mnogo posla imamo. Moji me ljudi ekaju tamo u raketi i ja...Zastane usred reenice. Zapanjeno je gledao prema vratima.Negdje daleko, obasjani sunevim zrakama, uli su se glasovi.

Veselo su vikali i pozdravljali. to je to? upita Hinkston.

Uskoroemo saznati odvrati kapetan.Ve idueg trenutka kapetan Black bio je na vratima. Potri

8/10/2019 Sirius-095.pdf

26/130

- 25 -

preko zelenog travnjaka prema mirnoj ulici marsovskog grada.Stajao je gledajui raketu. Ulazna su vrata bila otvorena i njegova

je posada jurila van maui rukama. Oko rakete okupilo se mnotvoljudi, a usred te gomile vrzmali su se ustro lanovi posade i prialismijui se i rukujui se. Ljudi su plesali, okupljali se. Raketa jestajala prazna i naputena.

Zvuci iz uzdignutih rogova i truba odjeknue suncem okupanimgradom praskavo i u veselim tonovima. Odjekivalo je udaranjebubnjeva i vesela igra frula. Male djevojice zlatne kose poskakivalesu naokolo. Djeaci su vikali Huraaa! Neki je debeljko nudio ljudeskupim cigarama. Naelnik grada drao je govor.

Nakon toga je svaki lan posade s majkom pod jednom a s ocemili sestrom pod drugom rukom veselo obiao ulicom premaladanjskim kuicama ili velikim kuama.

Stanite! povie kapetan Black. Vrata se buno zatvarahu.Vrelina se uzdizala u vedro proljetno nebo; grad je ponovo

utihnuo.Limena glazba zamakla je i nestala u oblinjoj ulici ostavljajui

raketu da sama bljeti i svjetluca obasjana suncem. Napustili su ga! ree kapetan. Napustili su brod,

stvarno su napustili brod! Oderat u im kou, tako mi svega! Dobilisu jasna nareenja! Kapetane ree Lustig nemojte biti previe strogi. Sve su

im ovo bili roaci ili prijatelji. To nije nikakvo opravdanje! Kapetane, pomislite kako su se osjeali kad su ispred rakete

ugledali poznata lica! Do vraga, dobili su jasna nareenja! A kako biste se vi osjeali na njihovu mjestu, kapetane? Izvrio bih nareenje... zapoe kapetan, no usta mu

ostadoe nijemo otvorena.Koraajui dugakim koracima po trotoaru, obasjan marsovskim

suncem, prilazio im je visok, nasmijan mladiod dvadeset est gdina,jasnih i plavih oiju.

Johne! viknu ovjek i potri prema njima.

to? upita kapetan John Black kolebljivim, nesigurnimglasom.

8/10/2019 Sirius-095.pdf

27/130

- 26 -

Johne, olupino stara!ovjek stie do njega, stegnu ga za ruku i potapa po ramenima. To si ti ree kapetan Black. Naravno da sam ja, a to si pomislio, tko bi mogao biti?

Edwarde! uzviknu kapetan, i vrsto drai neznanevuruku, okrenu glavu prema Lustigu i Hinkstonu objanjavajui: Ovo je moj brat Edward. Ed, upoznaj moje ljude, Lustig,

Hinkston! Moj brat!Stezali su ruke jedan drugom, gledali se, i na kraju se vrsto

zagrlie. Ede! Johne, stara skitnico!

Ede, izvrsno izgleda... ali, Ede, to je ovo? Nimalo se nisipromijenio u toku svih ovih godina. Umro si, sjeam se, bilo ti jedvadeset est, a meni devetnaest. Toliko je mnogo godina prolo, asada, evo te ovdje... Sto se to zbiva? .

Mama eka ree mu Edward Black smijeei se. Mama? I tata.

Tata? kapetan gotovo da je pao, kao da je udaren nekimmonim orujem. Hodao je tamo-amo ukoen i posrui. Mama i tata, ivi? Gdje? U staroj kui na Aveniji Oak Knoll. Naa stara kua! Kapetan se zagleda, oduevljen i

zapanjen. Jeste li uli, Lustig, Hinkston?Hinkstona vie nije bilo pored njih. Dolje, niz ulicu, ugledao je

svoju kuu i sada je jurio prema njoj. I Vidite, kapetane, to se

dogodilo i svima ostalima? Protiv toga nita nisu mogli reeLustig smijui se.

Da. Da odgovori kapetan i zatvori oi. Kada otvorimoi, tebe vie nee biti ovdje. Otvori oi, zatrepta i ree: Jo situ. Boe, Ede, pa ti stvarno izvrsno izgleda!

Hajde doi, ruak nas eka. Rekao sam mami ree muEdward.

Kapetane, ako vam budem potreban, bitu kod djeda i bake ree Lustig.

8/10/2019 Sirius-095.pdf

28/130

- 27 -

to? A dobro, Lustig. Vidimo se onda poslije odvratikapetan nesigurnim glasom.

Edward ga uhvati za ruku i krenu s njim du ulice govorei: Eno, tamo je naa kua. Sjeai li je se?

Do vraga, naravno da je se sjeam! Da se kladimo, prije tebeu stii do trijema.

Potrae. Kronje drvea jurile su iznad kapetanove glave, a tlopod nogama. Ugleda zlatnu figuru Edwarda Blacka kako odmiepred njim, u tom zapanjujuem snu, a ipak javi. Ugleda kuu kakomu brza u susret, mreasta vrata kako se irom otvaraju.

Pobijedio sam! uzviknu Edward. Ja sam star ovjek dahtao je kapetan. Ti si mlai od

mene. Uostalom, toga se dobro sjeam, uvijek si me pobjeivao.Na pragu je stajala mati, udebljana, u ruiastoj haljini, vesela.Iza nje tata, prosijede kose, s lulom u ruci. Pojuri im u susret, uzstepenice, kao djeak.

Mama, tata!Bilo je to lijepo i dugo poslijepodne. Kasno su zavrili ruak;

sjedoe u salon i un im ispria sve o sebi i svojoj raketi, oni kimnueglavama i nasmijeie mu se; mama je bila ista, kao i uvijek, a tata je

odgrizao vrh cigare i zapalio je, zamiljen, na onaj svoj stari, dobropoznati nain.

Veje pala no. Za veeru su imali peenog purana a vrijeme jeteklo. Oglodao je kosti i one ostadoe na tanjuru, krhke, nalik naudaraljke, zatim se nasloni i duboko uzdahnu vidljivo sretan izadovoljan.

Nose vezavukla meu stabla i obojila nebo, a svjetiljke bijahutek ljubiasti krugovi svjetla u utihlom domu.

Iz svih ostalih kua u ulici dopirali su zvuci glazbe, sviranja naklaviru, zatvaranje vrata.

Mama stavi plou na gramofon i zaplee s kapetanom Blackom.Imala je jo isti onaj parfem kojeg se sjeao od onog ljeta kad su onai tata poginuli u eljeznikoj nesrei. Dok su lagano plesali, ponesenizvucima glazbe, osjeao je kako je doista stvarna u njegovimrukama.

Ne doga

a se ba svaki dan ree ona da dobije jojednu ansu da ivi.

8/10/2019 Sirius-095.pdf

29/130

- 28 -

Ujutro u se probuditi ree kapetan i bit u u svojojraketi, u svemiru, i svega e ovog nenstati.

Ne, ne govori tako. Tiho je plakala. Nemaj nita pitati.Budimo jednostavno sretni.

Oprosti, mama.Pjesma zavri i s gramofona se ulo samo tiho, kripavo zujanje. Umoran si, sine ree tata pokazujui lulom prema gore.

Tvoja te stara spavaa soba eka. Tvoj mjedeni krevet i sve ostalo. Ali, morao bih sakupiti svoje ljude. Zato? Zato? Pa... ne znam. ini se da i nema razloga. Ne, zapravo i

nema nikakva razloga za to. Svi oni sada veeraju ili su ve u

krevetu. Jedan dobar san samo e im koristiti ree kapetan. Laku no, sine mama ga poljubi u obraz. Tako je divno

to si ponovo kod kue. Tako je divno biti kod kue.Napusti ovaj kraj duhanskog dima, mirisa parfema, knjiga i

njenog svjetla i krenu, uz stepenice priajui i priajui sEdwardom. Edward gurnu vrata i ona se irom otvorie; tu je bionjegov uti, mjedeni krevet i stare, raznobojne zastavice iz koleda ipomalo vepljesniv kaput od dabrova krzna koji pogladi s ljubavlju.

To je previe za mene ree kapetan. Sasvim sam otupioi umoran. Previe se toga dogodilo danas. Osjeam se kao da sampuna dva dana proveo na stranoj kii bez kiobrana ili kaputa. Takosam ispunjen osjeajima.

Edward rairi prostrane, snjenobijele plahte i popravi jastuke.Otvori prozor i u sobu prodre miris nonih, rascvjetalih jasmina. Bilaje mjeseina, a iz daljine se uo tihi zvuk plesa i aputanja.

Ovo je, dakle, Mars ree kapetan polako se svlaei. Da, to. je... odvrati Edward skidajui se lijenim, polaganim

pokretima, skinuo je koulju preko glave otkrivajui preplanularamena i snaan, miiav vrat.

Svjetla bijahu ugaena; bili su u krevetu, jedan pored drugog, kaou onim danima prije koliko mnogo desetljea... Kapetan se lijenorastezao, opijen mirisom jasmina to je dizao ipkaste zavjese i

ulazio u mranu sobu.Tamo na travnjaku, pod kronjama, netko je navijao prenosiv

8/10/2019 Sirius-095.pdf

30/130

- 29 -

gramofon, i on je sada potiho svirao pjesmu Uvijek.Poeo je misliti na Marilyn. Je li Marilyn ovdje?Njegov brat, ispruen na krevetu, obasjan mjeseinom to je

dopirala kroz prozor, prieka nekoliko trenutaka, a onda re

e: Da. Trenutno je izvan grada, ali veujutro e biti ovdje.

Kako bih volio vidjeti Marilyn ree kapetan i zatvori oi.U sobi zavlada tiina; ulo se samo njihovo polagano disanje. Laku no, Ed.Kratka utnja. Laku no, John.Mirno leei, oputen, kapetan se prepusti mislima. Prvi put ok

dananjeg dana poeo se smirivati; ponovo je bio u stanju razmiljatilogino. Sve do sada vladali su osjeaji. Limena glazba, sva tapoznata lica, ali sada je mogao...

Kako?, pitao se. Kako je sve ovo napravljeno? I zato? Da li jeposrijedi bila dobrota neke providnosti? Kako i zato? Zbog ega?

Ponovo razmisli o raznovrsnim pretpostavkama koje su s prvomvrelinom jutra postavili Hinkston i Lustig. Pusti sve te nove,

neobine pretpostavke da mu se poput lijenih kamen

ia kotrljajumozgom okreui se, sjajui mutnim bljeskovima svjetla.

Mama. Tata. Edward. Mars. Zemlja. Mars. Marsovci.Tko je ivio ovdje na Marsu prije mnogo tisua godina?

Marsovci? Ili je oduvijek bilo ovako kao to je danas?Marsovci. Polako i lijeno ponavljao je tu rijeu sebi.Gotovo da se naglas nasmijao.Iznenada mu je na um pala najnevjerojatnija od svih pretpostavki.

Na tu ga pomisao prome jeza. Nije to, naravno, bilo nita vrijednoozbiljnijeg promiljanja. Vie nego nevjerovatno. Smijeno. Zaboravito. Bezvezno.

Ali, pomisli, ako samo pretpostavimo... Pretpostavimo, dakle, dana Marsu doista ive Marsovci i da su oni vidjeli na brod kako sesputa i da su u brodu vidjeli nas, i da su nas zamrzili. Pretpostavimo,dakle, samo kao hipotezu, naravno, da su nas eljeli unititi na vrlolukav nain, kako bi nas uhvatili sasvim nespremne. Koje bi, dakle,

bilo najbolje oruje to bi ga jedan Marsovac mogao upotrijebitiprotiv Zemljana koji posjeduje atomsko oruje.

8/10/2019 Sirius-095.pdf

31/130

- 30 -

Odgovor je bio doista zanimljiv. Telepatija, hipnoza, sjeanje imata.

Pretpostavimo da nijedna od ovih kua nije doista prava, da ovajkrevet nije stvaran, veda je sve to samo izmiljotina moje vlastitemate, materijalizirane pomou telepatije i hipnoze Marsovaca,razmiljao je kapetan Black. Pretpostavimo da su sve ove kue ustvarnosti sasvim drukijeg oblika, nekog marsovskog oblika, ali suih ovi Marsovci trudei se da zadovolje moje elje i matanjapretvorili u kue nalik na one u mojem rodnom gradu, u moju starukuu. A sve to kako bi me uspavali i oslobodili svih sumnji. Moe lise nai bolji nain da se prevari ovjek, nego da se poslui njegovimvlastitim roditeljima kao mamcem?

A ovaj grad, tako star, iz godine 1926, iz doba kada nitko odmojih ljudi nije bio roen. Iz godine kada je meni bilo svega estgodina, a ploe Harryja Laudera stvarno su postojale, a slikeMaxfielda Parrisha stvarno su visjele po zidovima, pa te zavjese odperli, pa Prelijepi Ohio, ta arhitektura s kraja stoljea.

A to ako su Marsovci uzeli sjeanja samo i jedino iz mojegauma? Obino se kae da su sjeanja iz djetinjstva najjasnije. A potosu iz mojega uma i mojih sjeanja sagradili grad, naselili su gaosobama koje su bile najdrae ljudima koji su bili u raketi!

A to ako ovo dvoje ljudi to spavaju u susjednoj sobi uope nisumoj otac i majka, ve dvoje Marsovaca, izvanredno otroumnih isposobnih da me sve vrijeme dre u ovom stanju snivajue hipnoze?

Pa ona limena glazba danas! Koji bi to nevjerojatan i savrenplan bio! Prvo obmanuti Lustiga, pa Hinkstona, onda okupiti gomiluljudi; a svi ljudi iz rakete, vidjevi majke, ujne, strieve, djevojke,mrtve ve deset ili dvadeset godina, svi su oni, naravno prekrilinareenje, izjurili van i napustili brod. Ima li ega prirodnijeg? egamanje sumnjivijeg? ega jednostavnijeg? ovjek ne postavljasuvina pitanja kad mu se pred oima ponovo pojavi majka, ponovona ivotu; previe je sretan.

I tako, svi smo ove noi tu, u raznim kuama, sami u krevetima,bez oruja kojim bismo se mogli zatititi, a raketa stoji ondje namjeseini, prazna. Bilo bi doista jezivo i strano otkriti da je svaki oovih detalja samo dio nekog velikog inteligentnog plana kojim nasMarsovci ele podijeliti i pobijediti i sve nas na kraju ubiti!!

Moda e negdje u toku noi moj brat, koji evo ovdje pored menelei, moda e promijeniti svoj oblik, rastopiti se, preoblikovati i

8/10/2019 Sirius-095.pdf

32/130

- 31 -

postati neto drugo, neka jeziva stvar, Marsovac. Bilo bi mu vrlojednostavno da se okrene u krevetu i zabije mi no u srce.

A u svim ovim ostalim kuama du ulice deseci ostalih oeva ilibrae, iznenada se pretvaraju u druga bia, uzimaju noeve i ubijajuusnule Zemljanen koji nita ne slute...

Ruke su mu drhtale ispod pokrivaa. Sav se ohladio. Iznenada, tovie nije bila samo teorija. Iznenada, jako se uplaio.

Podie se u krevetu i osluhnu. Nobijae tiha i blaga. Glazba sevie nije ula. Vjetar je utihnuo. Njegov je brat spavao pored njega.

Paljivim pokretom podie pokrivai prebaci ga na drugu stranu.Iskrao se iz kreveta i neujna koraka krenuo prema vratima kad zaubratov glas:

Kamo ide? to?Edwardov je glas bio primjetno hladan: Pitao sam te, kamo si se to uputio? Idem popiti au vode. Ali ta nisi edan. Da, da, jesam, edan sam.

Ne, nisi.Kapetan Black iznenada pojuri prema vratima. Zavriti. Zavritidrugi put.

Do vrata nije stigao.

Ujutro, limena je glazba svirala posmrtnu koranicu. Iz svakekue u ulici izlazile su male, sveane povorke nosei dugakekovege. Ulicom, obasjanom suncem, plaui, prolazile su bake i

majke i sestre, braa i strievi, i oevi, polako hodajui premacrkvenom groblju na kojem je zjapilo esnaest iskopanih grobova,oznaenih nadgrobnim ploama. esnaest grobova i esnaestnadgrobnih ploa.

Naelnik grada odra kratak pogrebni govor; njegovo je lice asizgledalo kao lice naelnika grada, a as kao neto drugo.

Bili su tu majka i otac Black, zajedno s bratom Edwardom, i svisu plakali dok su im se nekad poznata lica rastapala i pretvarala u

neto drugo.Djed i baka Lustig bili su tu, i plakali su, a lica su im se rastapala

8/10/2019 Sirius-095.pdf

33/130

- 32 -

kao da su od voska podrhtavajui i lelujajui, kao to sve stvaripodrhtavaju i lelujaju za vreloga dana.

Spustie lijesove. Netko je tihim glasom govorio o neoekivanoj iiznenadnoj smrti esnaestorice valjanih ljudi u toku noi...

Zemlja odjeknu udarajui o lijesove.Limena glazba odmarira u grad svirajui pjesmu Columbia,

dragulju Oceana, i svi uzee slobodan dan.Objavljeno prema dogovoru s GPA Mnchen

SCAN i OCR: SekundicaIspravka: MasterYodaPrelom: MasterYodawww.sftim.com

8/10/2019 Sirius-095.pdf

34/130

- 33 -

Zdravko Valjak:

Tri utne ilipak beutnevarijacije na

Hladnejednadbe

PRVA VARIJACIJA: ODMETNICI

Pa... pa to je djevojka! Aneo! A ja sam oekivao svemirskuprotuhu, drao vrsto blaster u ruci, spreman da mu raznesemutrobu...

Siuna, mala, divna. Lice iz mojih snova. Krasan stas. Sjajtoplih oiju. Zbunjena... zbunjen... to da radim? to da radim...

Spustih oruje. Srce mi se cijepa. Ona me gleda. I ja nju. Nervoznose nasmije:

emu taj pitolj? Ja ne grizem, zar ne? Pa nije valjda takostrano... Malo vercanja... nije valjda tako strano?

Tako je strano kako ita u mojim oima. U glavi mi tutnji, grlomi se stee, a sva moja sjeanja bjesne u meni. Blaster lei na podu.

Ona se baca. Baca se pred moje noge, grabi me za koljena. to je? to je? to sam uradila? Govori, zaboga govori...

8/10/2019 Sirius-095.pdf

35/130

- 34 -

govori!Podignuh pogled, uronivi u njezino lice. Lice koje volim ...i

elim. Procijedih: . SHO brod prevozi na planet cjepivo, bez kojeg e umrijeti

est ljudi i bez kojeg e najvjerojatnije propasti projekt kolonizacijetog planeta. SHO brod ima tono odreenu koliinu goriva. Svakopoveanje mase na brodu onemoguava mu povratak na matinibrod. Ne postoje nikakve mogunosti da nam itko pomogne. Pozakonu, duan sam ukloniti svako poveanje mase. A to poveanjemase si ti...

Pa ja sam samo htjela vidjeti svoga brata, Gerrya zarida. Nita drugo. Nisam znala. Nisam znala... Molim te, molim,potedi me... elim ivjeti. Nisam to niim zasluila... Spasi me,preklinjem te! Ostalo zagui ridanje.

Ustadoh. Povukoh je za sobom. Zagrlih je. Poljubih. Pogleda me,ne znajui to je. Poljubih je njenije. Nada joj zablista u oima. A jasam odluio. Uvijek postoji izlaz iz svake situacije ako se ojek neosvre previe na kruta i hladna pravila. Jer ako je ova djevojka mojsan, a ja jedina njezina nada u ivot, tada veliki projekt humanoidnekolonizacije i mona koncepcija graninih svjetova moe otrpjetimali udar dvoje mladih ljudi. Jer ako se jedan SHO brod zbogpomanjkanja goriva uslijed poveanja mase ne moe vratiti namatini brod, to ne znai da se taj brod u odreenoj situaciji ne moes postojeim gorivom sigurno spustiti. Pa onda unititi, ili takoneto... Recimo, predati cjepivo, pa malo odletjeti, pa buuummm... Amomci iz grupe vidjet e nekakvu nesreu, pa e javiti matinombrodu da je SHO stradao. A kako ovog tamo zasigurno nee biti,nee biti previe razloga da ne povjeruju... A po svemu sudei, jaimam na ovom jebenom Wodenu i urjaka. A obiteljske veze mogle

bi i ojaati... Pa, u krajnjoj liniji, planet koji ne moe izdrati dvojemladih vjerojatno i ne spada u projekt kolonizacije.

Izvadih injekciju s cjepivom i ubrizgah joj. Ima toga... Blasteromraznesoh neke nepriline dijelove brodskog kompjutera. Dobri su tinovi tipovi. Ti njega po glavi, a on radi. Reducirano. Tonije, kolikoje potrebno.

Zagrlih je s ljubavlju dok se Woden, okreui se, poveavao svevie i vie.

UOSTALOM, KAKVA JE TO GRANICA AKO NEMAODMETNIKA?

8/10/2019 Sirius-095.pdf

36/130

- 35 -

DRUGA VARIJACIJA: PROJEKT

Drim vrsto blaster u ruci. ovjek nije nikad siguran s timprotuhama. Svemirskim razbojnicima. Bagra. Ogavna bagra... Nia-nim u visinu trbuha. Prosjenu visinu prosjenog ljudskog trbuha.

Sva je ta bagra visoka. Podigoh malo oruje. Sigurno je sigurno.ekam iscereno, obraslo lice nekog grubijana. Lagani potez prsta i otii e protuha za svojom sudbinom. Sve treba podrediti Cilju. Ana je Cilj jasan. Jasan kao zora poslije kie. Jasan kao gorski potok.I velik kao ovjek. I po njegovoj mjeri. Jer na je Cilj humanoidnakolonizacija svemira. Tome mi teimo i to emo ostvariti. Ako pada-ju rtve, one su nune. A ovo nije rtva. Ovo je balast. tetoina.Dolje, na Wodenu, ljudi ekaju. Ljudi koji ovise o sudbini ovogabroda. Ljudi od kojih zavisi humanoidna kolonizacija ovoga planeta.Ljudi koji ostvaruju dio naega Cilja. A time i sam Cilj.

Stoga vrsto drim blaster. Vrata se polako otvaraju. Prije lakogpokreta prsta prekida tiinu ugodno Dobar dan. Pogled mi s trbuhaide prema licu, pa klizi dolje. Progutah neto sline i procijedih:Zdravo. Gleda me i smijei se. emu to?, upita pomalo naivno.Sjedaj, odbrusih, pokazujui joj vrhom blastera zaobljeni kutkabine. Sjeda zbunjeno. Kratka suknjica skuplja se i otkriva mnogo.

Ali, molim vas, da li... uti! Sto trai ovdje? Tko te je poslao? Odakle si? Kako sidospjela amo? Kroz koji prilaz? Tko ti je pomogao? S kime si sedruila na matinom brodu? Tko su ti pomagai? Kome pripada?to trai ovdje? Odgovaraj!

Gleda me zapanjeno. Zmija. Hladna, prijetvorna zmija. Sve samja to vesusretao. Nevini izgled, a mozak vreo od intriga. Spletaka.Zavjera, pijunaa, Neprijatelji. Izdajice. Prikriveni. A sada je tu.

Meni na nemilost. Neka, neka. Neka taj lani izgled zbunjenosti.Nee dugo... Ali, ja... ja... uti, kurvo! Ti e meni... ! Tvoje vrste sam ja ne jednu

sredio. Bez mnogo muke. Brzo i jednostavno. Efikasno. Nita ti nepomae to prenemaganje...

Ali... ali to sam uradila? to? Pa ja sam samo htjela vidjetisvoga brata, dolje na planetu. On je u ekipi istraivaa. Garry. Garry

James. ujete li me? Garry James! Pa ako sam i prekrila kakavpropis, to je tu tako strano? Platit u im doemo na odredite. Ili

8/10/2019 Sirius-095.pdf

37/130

- 36 -

Garry, on e platiti im se spustimo... a ja samo elim vidjeti brata,svoga starijeg brata! ujete li me?

Prekinuli njezin histerini vrisak muklo je udarivi u eludac.Presamitila se po podu kabine.

uti! uti, zmijo lukava! Dobro ste nam znani. Naravno,pojma ti nema o projektu. O vakcini. O brodu SHO. O svojojsuvinosti. O znaenju planeta... Da, da, pojma ti nema! Zgrabihploicu s rednim brojem i istrgnuh joj je s vrata. Usput otpadne inekoliko dugmadi s gornjeg dijela haljinice. Bijele, bijele. Jo seprevija. Gledam joj noge. Mlade. Preplanulih listova. Pooh rukomuz bedro. Odbacih lani. Lagano gurnuh blaster u stranju futroluStegoh joj nogu. Cvili. Cvili! Oamarih je. Njezina tanka ruka sunu iduboko mi ogrebe nos. Krv. Crvena krv. Slijeva se. Grabim joj ruke iizvrem ih. Kriknu. Razdirem joj haljinu. Preplanulo, mlado tijelo.Mlado. Raskopavam se. Nita. A krv mi se slijeva niz obraze. Anita! Podmuklo donje nemono nita. Nita! Ona cvili. Cvili idalje. Nita! Krv! Samo krv!

Vraam blaster u futrolu. Polako tipkam izvjetaj o rijeenomproblemu. SHO brod se sigurno sputa na Woden. Projekt seuspjeno nastavlja...

TREA VARIJACIJA: MACA

Znoje mi se dlanovi. Hvata me munina. Tko je kriv? I ba sada!I ba meni! Baksuz je baksuz. A jo mi je ostalo samo nekolikoletova na tim prokletim SHO brodovima. K vragu, to da radim kadase pojavi ta njuka? Zacijelo je neki grmalj, dlakava ivotinja,ogavnih crvenih oiju, rijetkih zuba, spljotena nosa! Ubojica! Da,ubojica. Srsi me prolaze. Ledim se. Jedva diem dok se automatska

vrata polako otvaraju. Stiem grevito blaster, svoju uzdanicu, imse pojavi, pucat u. Ravno u glavu. Ne, bolje u trbuh. Pa u vreu snjim. I van! Da, van. Ti njegovi prokleti kilogrami. Zajebanikilogrami koji nas obojicu vuku u smrt. Ravno u trbuh i van. Stiempolako otponac, odluno, dok preda mnom izranja stegnuti trbuh nadugim nogama, nadograen posve pravilnim ramenima, lijepimrukama i krasnim licem, uokvirenim dugakom, zlatnom kosom.Ljepotica, ljepotica stoji preda mnom. Ljepotica umjesto zvijeri.

Polako smanjujem pritisak na otponcu blastera i pomno jerazgledam. Ne, nema oruja. I ima strane grudi. Vide se i kroz

8/10/2019 Sirius-095.pdf

38/130

- 37 -

napeti svem-kombinezon. Smijei se, uljudno pozdravlja. Vrlo, vrlosenzualna usta. I oi. Oi zelene. Oi make. ene make. Mic-mac.Cat people. Nagisa Oshima. Uope, moja davnopovijesna erudicija jestrana. Pravi pravcati filmofil. Ne video. Mrak kina i magija ploneslike. I to da radim, mama, sada ja? Ljepotica preda mnom, nikoga

oko nas. I jedna sitnica. Njezinih ezdeset kilograma, bez potpetica,vika. Na SHO brodu koji strmoglavo ponire prema cilju, prekras-nome planetu Wodenu, na kojemu se odvija uzbudljiva saga ljudskogponosa. Epika. Bilo jednom na Divljem zapadu. 'Ajde nai!

Ima problema? prekihu me iz snatrenja. Da, stvarno... Da, ima! Detaljno joj objanjavam. Osnovne postavke

SHO broda. Znaenje projekta humanoidne kolonizacije svemira.Poloaj i ljepotu Wodena. To zna; naime, ona ide samo u kratkiposjet svome bratu Garryju. Lijepo ime. Da, on je inenjer u Junojgrupi. Eto, sad shvaa znaenje vakcine koju nosim. Da, da, brod bise prilikom slijetanja, sruio zbog njezine teine. Vika. Nepla-niranog. Temperamentno skaem oko ureaja. Objanjavam joj nu-nost da se ljudi na Wodenu spase vakcinom koju prevozim. Pametna,razumna, mlada ena. I naoita. Vrlo. Apsolutno prihvaa sve mojeargumente. Da, izvanredna mlada ena. Ljepota i duh. teta, pravateta to nas je sudbina spojila ovako glupo. Pria mi o svome ivotu.

Djetinjstvu, dubokoj povezanosti s bratom, svojoj sklonosti prirod-nim znanostima, tehnici, motorima, ureajima, kolovanju, sporto-vima, planovima koje je pravila za budunost, poslu koji je eka naodreditu, pardon, koji bi je ekao. Shvaa, sve shvaa. Divota, pravadivota od ene. ena, a tako mlada. Shvaa.

Gleda na sat. Koliko jo? Koliko jo imam? proaputa, oborena pogleda,

prekrivenog gustim, dugim i crnim trepavicama.

Devedeset minuta, na alost promucah, pun duboke sjete irazumijevanja. Suutno je primih za ruku. Ruku dugih, tankih prstiju,s crvenim, crvenim noktima. Ugodno toplu, milu. Podigne pogled,pun molbe. elje. elje za posljednjim ivotnim doivljajem. Zauitkom. Zadovoljenjem. Da, shvatio sam. Da, teki su trenuci.

Treba joj pruiti. Sve, sve to mogu. Na stisak odgovori stiskom.Spustimo se na pod, dosta meki pod. Grlim je, a ona strasno uzvraa.Vitke, dugake noge isprepliu joj se iznad mene. Prodirem jojjezikom u usnu upljinu, istraujui niz vrstih zuba ugodna mirisa.Milujem joj kosu. Zatim prelazim rukom preko vrstih grudi, najprije

8/10/2019 Sirius-095.pdf

39/130

- 38 -

lagano, pa snanije. Sputam ruku niz trbuh, meu noge. Ona ihstie. Ne oklijevajui, rastvaram drugom rukom njezin modrikombinezon i pomaem joj da ga skine. Izranja divno, vrsto tijelo.Pomae i ona meni. Lagano odbacujem odjeu, s blasterom veodavno mirnim, zakoenim i u futroli. Ne znam to bih sa svojom

sirotinjom, no ona ve klei i guta ga, to malo teko shvaam. Nonakon nekoliko njezinih dubokih uzdisaja, praenih slasnimmljackanjem, ne preostaje mi nita no da, stidljivo joj gledajui leakako zavravaju u divnom, blagom luku, opaam i njezin nos, kojijoj pomalo, iz moje perspektive, prekriva pune usne, izmeu kojih upravilnom ritmu, nestaje ili se pomalja moj ud, i kao to rekoh, tomi drugo preostaje nego da svrim u draesna usta. Obrie se i laganome privue. Jo oamuen dolje, radim prstima. Rukom prevlaim

preko dugih, doista dugih i lijepih nogu, preko zlatnog runa. Ljubimjoj pune grudi, stiem ih, siem iroke krugove i nakostrijeenebradavice. Ona se migolji i polako i sigurno sputa glavu meu mojenoge. Ne snalazim se, no voen njezinom sigurnom rukom ubrzoshvaam. Ljubim joj noge, pa uranjam u zlato, jezikom prevlairnpreko runa, no ubrzo se odluujem na avanturu. Jezik mi sklizne snabrekle, bujne draice, u tamnu, duboku uvalu, sve vlaniji ivlaniji, sve dublje i dublje, sve bre i bre, dok mi ona stee glavu

nogama i upa kosu. Osjeam njezino grenje, stranjica joj se svepomamnije die s tla, duge noge pruaju se preko mojih lea,sputaju se i skupljaju. Svrava. Svrava uz blagi, prijatni kliktaj.Njeno je mazim, pogledavam zajedno s njom na sat, te ponovospreman ulazim u nju. Prijatno uzbuenje od poniranja kroz dugu,vlanu, zategnutu cijev. Podvlaim ruku i lagano je podiem.Stapamo se u nizu ritmikih pokreta. I druga se ruka prikljuujeprvoj; odluta zatim na podatne grudi. Vraa se i luta. Ona ponovno

zabacuje duge noge na moja plea koja ih primaju s rado

u.Mijenjamo poloaje, ona voena iskustvom, a ja sjeanjem na divne

slike iz mraka kina. Dok lei na boku, uivam u blagu luku njezinatijela i oblini grudi. Zapanjuje me istoa lea i podatnost vrstih iokruglih guzova, dok s velikom radou pratim svoje malo edo kakoulazi i izlazi uz blago podraivanje draice...

Ti si stvorena za svete stvari. 69. Magini broj. Sveti. Grimo se ioputamo. Osjeam da sam u pravom carstvu strasti i ula. Sokovi

cure, ljubimo se i volimo. Kako je to divno! Kao na filmu. Ponekipogled na sat koji neumoljivo uklanja te dragocjene minute, ubada

8/10/2019 Sirius-095.pdf

40/130

- 39 -

ledene igre u naa srca, ali mi se volimo, volimo, volimo. Volimo dosmrti. Divan je to osjeaj, i pored kratkoe trenutaka, svjestan sam dau ga ponijeti u beskonanog beskraja. Ljubav je naa divna, divlja ine zna granice.

Snaga me polako naputa. Leim na leima, preputen njezinojinicijativi. Ah, ene! Neumorna bia. Stvoriteljice ljudskog roda. Isvemira ak. Jing i Jang. Jing lei, a Jang jae. Ili je obrnuto, nijevano. Nabada se na me, na to malo preostale sirotinje. Stie medugim nogama, pritie koljenima, rukom mi miluje prsa, vrat. Di-vim se njezinim grudima, ponirem u neuhvatljivu dubinu tamno-zelenih majih oiju. Zajedniki svraamo pogled na taj prokleti,neumoljivi mehanizam koji oznaava protok i istek nae zajednikesudbine. Ne znam, jednostavno ne znam kako da je upozorim na

neumoljivost injenica, na zavretak naeg zajednikog ivota. Neznam zato ve jednom ipak ne sjae s mene. Pa zvijezde se vrtesuludom brzinom, sve oko nas, a Woden postaje sve vei i vei natami svog neba. Zato joj se napinju puteni mii? Zato sam i daljeneraskidivo ukruen u njoj? Zato je moj kombinezon, s orujem,nepovratno odbaen u najdalji kraj kabine? I zato su se njezinestrasne ritmike kretnje pretvorile u vrsti, neraskidivi splet ruku okomoga vrata? Dok svravam u noi Wodena, svjestan njegove ipak

dovoljno daleke blizine, kroz um mi tutnji njezina pria o motorima,o tehnikom kolovanju, o sportovima i filmskoj kulturi. Kratkakola letenja... I Nagisa Oshima. Krug se zatvara, zatvara se i dotokkisika mome ubogom mozgu. Njezini lijepi crveni nokti sve dubljeuranjaju u moj vrat. A stvari i dogaaji stapaju se u skladan mozaik.Dok se batrgam, dok svravam, dok se borim bez moi i izgleda, glasne izlazi iz mene. Svijest izlazi, polako. Polako, da. Zvijezde iWoden vrte se i rastu. Svijest me naputa. Komadii se slau.

Jo mi je ugodno. Jo sam u njoj. Jo ivim. Ne mogu pomaknutinoge, ne mogu pomaknuti ruke, ne mogu pustiti glas. Jo se samo unjoj miem, u njoj ivim, preko nje se nadam. Slike se kadriraju, izlijepog kolora prelaze u crno-bijele, radnja se reducira na slast i smrt.Umirem, a u beznau bezdanog svemira upuujem poast velikommajstoru... Nagisa Oshima, Nagisa Oshima!

8/10/2019 Sirius-095.pdf

41/130

- 40 -

Za SIRIUS...Vie od osamdeset pria, naj-

vie dosad, poslali ste, dragiitatelju u najkraem mjeseca u

godini, veljai! I kao to to obi

nobiva, kvantiteta je rodila i kvalitetu:

nekoliko Vaih dobrih pria! Prva je stigla Plakon, pa je,

eto, veu ovome SIRIUSU. Opnabi mogla biti pria godine da nijeneloginosti s opnom: Kakoglavni junak moe kroz njuprodrijeti fiziki i opiti s djevoj-kom, a ne i svojim kricima? Tema

(istrebljenje tetne ljudske vrstekoja poput virusa unitava sve okosebe) nije nova, no obraena jesvjee, izvanredno profesionalno,bogatim stilom i rjenikom, umjet-niki vjerno...) Ukratko: dogovoritemo se o moguem objavljivanju(uz prepravke ili bez nje). Izlet jezabavan i za moda jednom.Kako je jedna lutka... uz izvrsnu

ideju, pa i stil i atmosferu, ispri-povijedana je ponegdje i konfuzno,no to nee znati nitko osim Vas,mene i recenzenta: ono malonegativnosti u prii moe se ispra-viti u redakciji. I radoznalost... jezgodan vic, moda ne ba zaSIRIUS, no nikad se ne zna, modaba takav zatreba za neki broj...Filmovi su Vam dobri ponajprijezbog izvrsne atmosfere zabrinutostiza ljudski rod (unato nevjero-

jatnoj, ak i nemoguoj budunostikakvu ste opisali, te upljikavojlogici, bar mjestimice), no drugedvije prie su Vam drugi neuspjeh iogledalo koje nema veze s evo-lucijom i nije vic ni za djecu.ovjek koji je mogao spasiti

Zemlju je dobar, ali i ozbiljan vic.Koncert za gitaruje dobro odzvu-ao na radiju, ali nije ba isti sf pa

e, unato svim kvalitetama, malopoekat! ZA SIRIUS (moda samodok ga radio-sluatelji zaborave):

Pseudopaverijum: pomalo pseu-doesefovski krimiijum. I na krajuZucker kommt zu letzt iliti eerna kraju: Druga ansa je unatopoznatoj temi i razvuenostl ipaknajbolja pria ovoga mjeseca, ali niona bez zamjerki: prvo, emumeunaslovi? (dobro, to emoizbaciti): drugo emu vrvepravopisnih greaka? (dobro, to e

lektor...) tree: nema vie...... a nema vie ni ZA...

...nije za SIRIUS ali ima mnogo, mnogo NIJE

ZA ... Evo: Alternativa je preeeedu-

uuuga! Uz to, ima veliku greku(odnos junaka s djevojkom jeneuvjerljiv, plitak i posve bezlian).Osim toga: pristupite vie analitikitumaenju i opisivanju svega to jeu vezi sa znanou!. Andrej Gole:niste dosljedni i ne zna se jesu lidjela A. G. grijesi ili domet zaovjeanstvo; uz to: poboljajte stil,birajte ljepe rijei, uite gramatiku(ili dajte tekst na lekturu nekome

tko ju je ve nau

io). Mogovavrnitev nema poruke, nefunkci-

onalno je graena. Poldijevi ne bini zamirisati na sf da nemaju izrazesvemirski, izvanplanetarni,Saturn i sl. Uz to: lo, vrlo lozaplet, loe opisani likovi (moralibiste im dati dubinu i stvarnostmoguega!). Sreni se nisu posre-ili: glavni junak ne zna ni tko je ni

to hoe. Tema prie je ipak dobra,i mogla bi se iskoristiti za priuNastavak na 85. stranici

8/10/2019 Sirius-095.pdf

42/130

- 41 -

Eric Norden:

The Gathering of the Clan

Preveo Boidar Stani

Nasljednicina okupu

Starac je dugo umirao. Svi su oekivali da e umrijeti odmahposlije posljednjeg udara, ali on se drao, ilav kao i uvijek, hvataose slamke ivota. On to radi hotimice, mislili su njegovi roaci, ali tonisu govorili glasno. ak i lijenik koji ga je lijeio tri godine smat-rao je poslije prvoga lakog napada, pa nakon dva paralizirajuaudara, da e starac preivjeti samo udom. Kad su se roaci diskret-no, taktini pribliili da bi mu sugerirali bezbolan starev kraj, lije-nik im je okrenuo lea, premda je znao da starac trpi strane bolove.Okrenuo se bez rijei, ali je ostala prijetnja i oni nisu poslijerazgovarali o tome. Mogli su ekati, tako su bar mislili.

Ponekad je lijenik mislio da nazire u starevim oima elju damu neto porui, da mu daje nekakav znak kako bi otiao u miru. Sadje pokraj njegova kreveta bio upravitelj doma, deset godina mlai odnjega, ali ipak sedamdesetgodinjak. Neto je strujalo izmeu njihunatotiini. Starac se nije mogao ni micati ni govoriti, ali je treptaokapcima, i sad je to inio polako, pokuavajui oajniki prenijetimolbu. Upravitelj je kimnuo i pruio ruku prema starevoj osuenojruci punoj smeih pjega. Oko se sklopilo i nakon nekoliko asakaukoeno je lice kopnilo, a hropac je nalikovao vie na grimasu nego

8/10/2019 Sirius-095.pdf

43/130

- 42 -

na izdisaj. Lijenik je blago udaljio upravitelja, ali je silom moraoosloboditi prste. Ispunio je potrebne formulare i povukao svilenuplahtu preko zagasita lica. Dok je ispunjavao dozvolu za ukop,upravitelj mu je stajao iza lea i gledao. Kad je naveo kao uzroksmrti srani udar, stari je upravitelj odmahnuo glavom.

Bilo je to ubojstvo rekao je mirno, na to je lijenikpodigao glavu.

Vrijednost svih automobila parkiranih na privatnoj aveniji rezi-

dencije Delahayevih u Greenwichu bila je tolika da bi dostajala dahrani jedan grad u nekoj nerazvijenoj zemlji desetak godina. Bio jetu, lamborghini espada GT sivo-bijele boje, vlasnitvo Donnyja,mercedes po mjeri Arnolda Gellerta, velik i crn kao mrtvaka kola,stari i odlino uuvani Adelaidin rolls silver ghost, Gardnerovlincoln continental s krovom od koe i luksuznom unutranjou,niski i crveni Connien jaguar XKE, graciozan i opasan kao to mui ime kae, pa malo dalje chevrolet impala iz 1972, neobian uovom drutvu, ali je bio ovdje prije svih.

Upravitelj Sommers je primio svakog lana porodice pod stupo-vima trijema u grkom stilu. Primao ih je smjerno, uveo bi ih ubiblioteku i ponudio im koktel. Svi su ga promatrali sumnjiavo, alinitko nije nita rekao. Doi e vrijeme i za to.

Arnold Gellert, porodini biljenik, posljednji je stigao, pa kad gaje Sommers najavio slabim glasom, pojurili su mu u susret.

No viknula je Adelaide to kae oporuka?Gellert skine kaput i baci ga zajedno s torbom na stari ormari. Ne znam odgovorio je umorno. Bio je to malen, elav i

prilino debeo mukarac. Sitne su mu oi gotovo nestajale iza

debelih stakala, Zeller mi je rekao da je starac ostavio nove uputebanci i da su ih poslali po kuriru. Kurir e biti ovdje oko osamnaveer.

Gardner je zamumljao, a Connie opsovala, ali je Adelaide samoskupila obrve i zamislila se.

Pitam se zato rekla je. Upute su bile jasne: morali smodoi ovamo u etiri sata.

Donny je podigao svoju au viskija da bi podrugljivo nazdravio.

Stari gad hoe da se zapjenimo, majko. Nasmijao sepromuklo i grubo. Ne zamjeram mu. Moda se sprema da

8/10/2019 Sirius-095.pdf

44/130

- 43 -

uskrsne, kao u nekom filmu Vincenta Pricea, kako bi kao duhprisustvovao itanju svoje oporuke nosei glavu pod mikom.

uti, Donny! Connien je glas bio napet i u njemu seosjeao nervozan umor. Godinama smo ekali i etiri sata neenam nakoditi.

Dakako da nee, draga roakinjo Donny e otegnutimglasom. Smatrajte to porodinim skupom, prilikom da provedetenekoliko dirljivih trenutaka s ljudima koje cijenite. Bilo je to vrloljubazno od djeda, zar ne?

Ne rugajte se, dragi ree Adelaide gledajui sina sprimjesom njenosti i prezira. Krene li sve dobro, bit e posljednjiput to smo zajedno.

Nitko to nije pokuao porei. Delahayevi su bili sloni u jednojstvari: u dubokoj i prodrljivoj odanosti porodinom bogatstvu, koje

je do svoje smrti kontrolirao Malcolm Fiske Delahaye III, i to nemi-losrdno krto. Porodine slinosti nije bilo meu njima, osim plavo-riih kosa, ve srebrnastih u Gardnera i Adelaide, kao genetskonasljee nekoga zalutalog Vikinga iz srednjega vijeka. AdelaideDelahaye Taplin, starija od dvoje Malcolmove djece, bila je vitka isitna kao ptica, ispranoplavih oiju i usta uskih poput otrice noa,ispijena lica i naborana, a kesice koe visjele su joj do vrata.Oslanjala se na tap sa srebrnim drkom oblika konjske glave, kakobi uspostavila ravnoteu zbog eline ploice koju je nosila u bedrukao uspomenu na pad to je stavio toku na njezine konjske trke. No,ipak bi jo uzjahala konja, a njezina je konjunica bila jedna odnajboljih na Istoku. Nije se brinula za modu i njezin bezlini sivikostim mogao je potjecati od prodaje u dobrotvorne svrhe, alidijamanti to su sjali na narukvici i prstima izoblienim od artritisabili su pravi. Osjeala se elegantnom samo u jahaem kostimu, konji

su bili njezina ljubav i ona ih je vie voljela nego svoga sina, koga jeprezirno podnosila, a jo vie nego sitnoga burzovnog agenta za kogase udala da bi mu rodila sina, i da bi ga ignorirala trideset godina kaojalovog pastuha sve do njegove smrti.

Njezin mlai brat Gardner, koji se pribliavao ezdesetoj, bio jesuprotne naravi. Visok i rumen u licu, svijetloplave kose to sesrebrila, uvijek elegantno odjeven i poeljan. Njegova sklonostprema lagodnom ivotu ogledala se u mreici crvenkastih ilica na

licu i nosu. Gardner je ivio u sjeni svoga oca pedeset godina, ali kadje otac doivio prvi udar, poeo je otkrivati slasti putenoga ivota, to

8/10/2019 Sirius-095.pdf

45/130

- 44 -

ga ubrzo dovelo do razvoda sa enom koja je vodila mondeni ivot ido druenja s mladim prijateljicama i prilinih kupnji kod Cartiera.Sad su djevojke bivale sve mlae, ali jo nije buknuo skandal.Njegova ki Constance, Connie, bila je mrava i nervozna enatridesetih godina, koja je veimala za sobom dva promaena braka,

nekoliko razdoblja potitenosti, pravu armiju ljubavnika, a neko jevrijeme provela na oporavku u nekoj farmi u Marylandu, gdje selijee alkoholiari. Odvikla se alkohola, ali se prihvatila amfetamina ibarbiturata i brzala prema sve opasnijim uicima. Imala je haljinudugih rukava da bi sakrila oiljke od uboda igle. Donny, jediniAdelaidin sin, bio je malo stariji, i unatomutnoj puti lica i zubimapoutjelim od nikotina djelovao enstvenije nego njegova smetenasestrina. Nosio je uske barunaste hlae, mokasine i koulju sa

crvenim cvjetiima. Gusta plava kosa padala mu je gotovo doramena, a kretao se osloboenom gracioznou baletnog plesaa.Smijeio se prirodno i armantno, ali se to nije odraavalo u oima.Bio je sklon ironiji, pa ga je tjeskoba prisutnih u salonu zbiljazabavljala.

Ovo bi posmrtno bdjenje moglo biti veselo rekao je inapunio svoju kristalnu au viskijem. Otpratimo staroga sasmijekom. Sam bog zna da smo dugo molili da se to dogodi.

Oh! Arnold Gellert obrie elo svilenim rupiem. Da mi je bar Zeller natuknuo to ima u uputi! Bilo bi to

najmanje to je mogao uiniti iz profesionalne pristojnosti... Zautio je i poeo koraati prostorijom po mekom sagu izAubussona.

Tako vam svega ree Gardner vi biste morali o tomeznati, za to ste plaeni. Nije mu trebalo dopustiti da naini druguoporuku u onakvom stanju.

to sam mogao uiniti agresivno e Gellert kad je onajludi lijenik bio neprestano ondje, a aavi upravitelj se urotio protivnas? Mislio sam da ne moe komunicirati ni s kim, bar ne poslijeposljednjeg udara.

Ni ja u to ne vjerujem prekine ga Adelaide. Ali modatreptanjem kapaka. Mislim da su Sommers i li