Alun MUNSLOW, The Rout-ledge companion to historical stu-dies (London/New York: Rout-ledge, 2002), 271 str.

Alun Munslow profesor je povijestii teorije povijesti na engleskom sveuèi-lištu Staffordshire. Do prvog izdanjaCompaniona 2000. njegova najpoznatijaknjiga bila je Deconstructing History(1997), a nakon drugog izdanja Compa-niona (2002) Munslow je objavio jošnekoliko zapaženih knjiga: The NewHistory (2003), The Nature of HistoryReader (zajedno s Keith Jenkins, 2003),Experiments in Rethinking History(zajedno s Robertom Rosenstoneom,2004). Britanskim i amerièkim povjes-nièarima i teoretièarima povijesti Mun-slow je prije svega poznat kao urednikèasopisa Rethinking History: The Jour-nal of Theory and Practice (izdavaèRoutledge), koji tri puta godišnje izlaziod 1997. godine. Iako nije dostigaovisoku kvalitetu èasopisa History andTheory, trenutno najboljeg teorijskogèasopisa na historiografskoj sceni,Rethinking History danas je uz Historyand Theory glavno mjesto najproduk-tivnijih teorijskih rasprava i polemika.Uz promišljanja mlaðih povjesnièara iteoretièara, koji u svojim metodološkimi teorijskim raspravama analizirajuraznolike pristupe istraživanja povijesti,u èasopisu se objavljuju i radovi poz-natih teoretièara povijesti i povjesnièarakao što su: Hayden White, FrankAnkersmit, Keith Jenkins, DominickLaCapra, Peter Burke, John H. Zammito,Allan Megill i Robert Eaglestone.

Urednièko iskustvo u RethinkingHistory dodatno je pomoglo Munslowuu sagledavanju i promišljnju teorijskihproblema i pojmova suvremene histori-ografije koje je on prezentirao u svommetodološkom priruèniku za prouèava-nje povijesti. Companion to historicalstudies pisan je kao interdisciplinarnipriruènik koji èitatelje uvodi u prob-lematiku suvremene teorije povijesti.Munslow svoj Companion zapoèinjeuvodnim poglavljem «Povijest danas:kritièka perspektiva» u kojem dajeprikaz razvoja povijesti kao discipline odmodernistièke do postmodernistièkeepistemološke paradigme. Nakon uvod-nog eseja u priruèniku su na kritièkinaèin detaljno obraðeni kljuèni pojmovivezani uz metodološka i teorijska pitanjasuvremene historiografije, filozofijepovijesti, kritièke teorije, epistemologijei kulturne teorije (a priori/a posteriori,autor, èinjenica, dekonstrukcijska povi-jest, diskurz, dogaðaj, dokaz, empirizam,epistema, epistemologija, emplotment,forma i sadržaj, hermeneutika, histori-jsko objašnjenje, historiografska imagi-nacija, historiografija, historicizam,intencionalnost, istina, izvod zakljuèka,klasa, konstrukcijska povijest, koncepci-ja, kontinentalna filozofija, kulturnapovijest, liberalni humanizam, lingvis-tièki obrat, metanarativnost, metafizika,modernizam, objektivnost, ontologija,pozitivizam, postmoderna, pripovijeda-nje, prosvjetiteljstvo, rekonstrukcijskapovijest, relativizam, strukturalizam,teleologija, trop, uèinak stvarnosti, uzro-ènost i ženska povijest). Pored detaljneanalize kljuènih pojmova Munslow usvom Companionu daje i prikaz ideja, zanjega važnih, filozofa i teoretièara kojisu svojim teorijama i filozofskim promi-šljanjima utjecali na suvremenu histori-ografiju i teorije povijesti (Roland Bar-

521scrinia slavonica 5 (2005), 521-564.

Kritike, prikazi, osvrti

thes, E.H. Carr, R.G. Collingwood, Bene-detto Croce, Jacques Derrida, GeoffreyElton, Michel Foucault, G.W.F. Hegel,Immanuel Kant, Friedrich Nietzsche,Richard Rorty, Giambattista Vico iHayden White). Nakon svakog obraðe-nog pojma i filozofa Munslow predlaželiteraturu za daljnje èitanje pomoæu kojese èitatelj detaljnije može upoznati sodreðenom problematikom. Bibliografi-ja na kraju Companiona je pozamašna,oko trideset stranica, i sadrži gotovo sveza historiografiju važnije suvremenemetodološke i teorijske knjige i radoveobjavljene u Velikoj Britaniji i SAD-u do2000. godine.

Munslow se u predgovoru Compa-niona jasno izjašnjava o svojoj teorijskojpoziciji, a to je pozicija epistemološkogskeptika koja proizlazi iz njegovepostempiristièke vizure. No iz te pozici-je ne proizlazi iskljuèivost u odabiru iobradi pojmova i filozofa veæ onaComapanionu daje odreðenu kritièkudistancu. Prema Munslowu suvremenabritanska i amerièka historiografijaokvirno se može podijeliti na tri pristupapovijesti, a to su: rekonstrukcijska povi-jest, konstrukcijska povijest i dekon-strukcijska povijest. Svaka od te tri povi-jesti nije homogena jer je prožetarazlièitim pristupima, ali povjesnièare usvakoj od njih povezuju zajednièketemeljne pretpostavke. Rekonstrukcijskipovjesnièari polaze od pretpostavke daje prošla stvarnost u potpunosti spoz-natiljiva i da ju je moguæe rekonstruirati.Ta realistièka rekonstrukcijska paradig-ma proizvod je modernistièkog shvaæa-nja povijesti. Modernistièka povijest,koja svoje porijeklo ima u prosvjetitelj-stvu, kao disciplina utemeljena je na em-pirizmu i pozitivizmu. Epistemološkimobratom modernistièka historiografija uspoznajnom je subjektu dobila legiti-mitet za objektivnu spoznaju prošlestvarnosti. Teorija korespondencije (sla-ganje mišljenja i zbilje), dominantna ufilozofiji od Aristotela do Hegela, imalaje kljuèno mjesto u poimanju istine u

modernistièkoj historiografiji koja jepolazila od pretpostavke da je prošlastvarnost u potpunosti spoznatljiva akose poštuje odreðena racionalistièka pro-cedura (kritika izvora, pravila dokazi-vanja, uzroèno-posljediène veze, itd.).

Tu modernistièku subjektnocentri-ranu poziciju u pitanje je dovela post-moderna teorija koja je lingvistièkimobratom napravila odmak od episte-mološke k narativistièkoj problematici uteoriji povijesti. Postmoderni teoretièarisu ukazali na niz nedostataka u tradi-cionalnoj koncepciji objektivnosti iosporili moguænost egzaktne spoznaje upovijesti. Oni su upozorili na višestrukuuvjetovanost povijesnih istraživanja kojaproizlazi iz socijalne i institucionalnepozicionalnosti samih povjesnièara. Izaproklamirane objektivnosti otkrili su nizèimbenika koji su ogranièavali i usmje-ravali povijesna istraživanja (ideologija,publika, osobni interesi, akademskazajednica, politièki interesi, kritika,ekonomski interesi itd.). Buduæi istraži-vanja povijesti ovise o perspektivi, sta-jalištima i pretpostavkama povjesnièaraza dekonstrukcijsku povijest znaèenjepovijesnih dogaðaja nikada nije jednoz-naèno utvrðeno, stoga povjesnièarineprekidno moraju biti svjesni svojeinterpretativne uvjetovanosti te kritièkipreispitivati svoja stajališta i pretpostav-ke. Na dekonstrukcijsku povijest najvišeje utjecao Jacques Derrida, koji je iz svo-je postmoderne filozofske perspektiveukazao na to da ni jedna interpretacijanije apsolutna nego je uvijek otvorenazbog nestalnosti i neodreðenosti znaèe-nja. Osim njegove filozofije, na odreði-vanje glavnih teorijskih tema dekon-strukcijske povijesti (odnos znanja imoæi, narativistièka problematika, odnosteksta i konteksta, odnos retorike i poli-tike, problem subjektnocentrirane pozi-cionalnosti itd.) znatno su utjecaliFoucaultov poststrukturalizam i Whiteovlingvistièki obrat.

Za razliku od rekonstrukcijske povi-jesti, koju karakterizira odreðeni naivni

522 Kritike, prikazi, osvrti

realizam, konstrukcijska povijest kasnogmodernizma prihvaæa odreðene spoznajepostmoderne kritike i sklona je teorijskomdijalogu, a i sama se razvila u interdisci-plinarnom prožimanju sa sociologijom,antropologijom i socijalnom filozofijom.Konstrukcijski su povjesnièari i povjes-nièarke (npr. Joyce Appleby, Lynn Hunt iMargaret Jacob) svjesni nedostataka histo-riografske spoznaje koji proizlaze iz pov-jesnièareve subjektne pozicije, takoðer susvjesni naèina na koji se konstruiraju his-toriografske èinjenice, ali pri tome za raz-liku od dekonstrukcijskih povjesnièara nedovode u pitanje povezanost historiograf-skih èinjenica s prošlom zbiljom. Odnoszbilje i pripovjedanja odnosno pitanjeprozirnosti teksta izvora i njegove veze sazbiljom jedna je od glavnih tema upolemici izmeðu re/konstrukcijskih idekonstrukcijskih povjesnièara i teo-retièara. Vidi npr. polemiku izmeðu PerezaZagorina i Keith Jenkins u History andTheory (Perez Zagorin, «History, the ref-erent, and narrative: Reflections on post-modernism now», History and Theory,veljaèa 1999; Keith Jenkins, «A postmod-ern reply to Perez Zagorin»; PerezZagorin, «Rejoinder to a postmodernist»,History and Theory, svibanj 2000).

Na našoj historiografskoj sceni jedi-no se Mirjana Gross detaljnije bavilasuvremenom teorijskom problematikomu knjizi Suvremena historiografija: kori-jeni, postignuæa, traganja (Zagreb,1996). Ona u toj knjizi daje pregledrazvoja historiografije od njenih grèkihpoèetaka do suvremenih historiografskihškola. Uz detaljan prikaz raznih pravacau historiografiji autorica je dala i pregledsvih za historiografiju relevantnih idejafilozofa i sociologa, koji su sa svojimfilozofskim i sociološkim teorijama utje-cali na razne pravce unutar historiografi-je. U zadnjem dijelu knjige u kritièkomdijalogu sa suvremenim teorijama autor-ica promišlja osnovna pitanja histori-jskog istraživanja i znanstvenog postup-ka (pitanje metodologije, pitanje objek-

tivnosti, problem interpretacije itd.).Koliko je naša historiografska scenanezainteresirana za teorijsku prob-lematiku pokazuje èinjenica da nijeobjavljena nijedna ozbiljnija recenzijaSuvremene historiografije. Površne kri-tike te knjige samo su pokazale koliko sunaši povjesnièari neupuæeni u suvre-menu metodološku problematiku. Poredknjige Mirjane Gross izdvojio bih jošdva rada naših povjesnièarki koje sebave odnosom postmoderne teorije isuvremene historiografije (ZdenkaJanekoviæ Römer, «Povijesna spoznaja imetodologija povijesti u postmoderni»Radovi – Zavoda za hrvatsku povijest32-33 (1999-2000), 203-221.; NadaKisiæ Kolanoviæ, «Historiografija i post-moderna teorija pripovjedanja: HaydenWhite i Dominic LaCapra» Èasopis zasuvremenu povijest 1 (2003), 217-234.).Ova dva rada, uz knjigu Mirjane Gross,mogu mladim povjesnièarkama i povjes-nièarima poslužiti kao dobar uvod usuvremenu historiografsku problema-tiku.

Nedostatak priruènika sliènog Com-panionu kod nas djelomièno može zami-jeniti i Pojmovnik književnog teoretièaraVladimira Bitija (Pojmovnik suvremeneknjiževne i kulturne teorije, Zagreb,2000). Povjesnièarima bi u promišljanjusuvremene historiografske problematikesvakako mogli pomoæi odreðeni pojmoviiz Pojmovnika kao što su: autobiografija,autor, dekonstrukcija, diskontinuitet,diskurz, dogaðaj, drugi, duhovna povi-jest, epistema, genealogija, hermeneuti-ka, historizam, identitet, ideologija,indeks, institucija, interpretacija, kon-tekst, kritièka teorija, kulturalni materi-jalizam, marksistièka kritika, mentalitet,mit, moæ, nesvjesno, opreka, peri-odizacija, poetika, polje, postkolonijalnakritika, postmoderna, poststruktural-izam, povijest, praksa, prikazivanje,pripovjedanje, psihoanalitièka kritika,razlika, razumijevanje, retorika, semioti-ka, sistem, struktura, strukturalizam,

523scrinia slavonica 5 (2005), 521-564.

subjekt, sustav, tekst i znaèenje. PoredPojmovnika Biti je u svojoj knjiziStrano tijelo Pri/povijesti: Etièko-poli-tièka granica identiteta (Zagreb, 2000),koja se sastoji od 12 radova, na jednojzahtjevnijoj teorijskoj razini kritièki pro-pitao najvažnije probleme koji povezujusuvremenu teoriju povijesti sa suvre-menom teorijom književnosti (npr. povi-jest kao diskurz, odnos povijesti iknjiževnosti, problem historiografskefikcije, problem periodizacije, odnosstarog i novog historizma, problem inter-pretacije itd.).

The Routledge companion to histor-ical studies i slièni priruènici trebali bipostati zastupljenije štivo meðu našimpovjesnièarima i povjesnièarkama i to nesamo radi dobivanja skraæenih informa-cija o odreðenoj historiografskoj prob-lematici veæ prije svega zbog opsežnebibliografije koja se nalazi u sklopu njih,a èije išèitavanje zahtjeva svako ozbiljni-je prouèavanje povijesti.

Dinko Župan

Jacques BARZUN, Od osvitado dekadencije: 500 godinazapadne kulture: Od 1500. dodanas (Zagreb: Masmedia, 2003),1078 str.

Niz dogaðaja i procesa od velikogpovijesnog znaèaja koji su se zbili ilizapoèeli u kratkom vremenskom raz-doblju kojeg središte èini 1500. godinaoznaèili su poèetak perioda obièno nazi-vanog Novim vijekom. S poèetkomNovog vijeka zapoèeo je proces uzdizanjaeuropskih zemalja zapadnog kršæanstvana tron svjetske moæi. Dugo razdobljezapadnjaèke globalne dominacije proizaš-lo je iz dogaðajnog konglomerata kojegsu podjednako èinili i obilježili otkriæeNovog svijeta, humanizam, reformacija i

apsolutizam, a naprasno je završilo ukrvavom orgijanju Prvog svjetskog rata.Iz rata su, baš kao u kakvom holivudskomfilmu, u sjajnom oklopu materijalne ivojne moæi izašle Sjedinjene AmerièkeDržave kao jedina svjetska sila koja možesvakome odreðivati manire ponašanja.No, buduæi da su SAD produkt zbivanjana zapadu Europe tijekom 17. i 18. sto-ljeæa te buduæi da one baštine dobar dioeuropske kulturne i politièke tradicije,postavlja se pitanje da li je razdobljeglobalne dominacije zapada završeno ilije tek središte premješteno na drugustranu Atlantika. Odgovor se može naæiako se analiziraju temeljni politièki, soci-jalni, gospodarski i kulturni trendovi ustoljetnim vremenskim odsjeècima. Tkobi mogao bolje odgovoriti na to pitanje odosobe koja je desetljeæima živjela u srci-ma europskog i amerièkog politièkog ikulturnog establišmenta. Još ako je taosoba i vrhunski znanstvenik kao što jeJacques Barzun teško da bi se našla kom-petentnija osoba da razriješi dilemu.Odgovor je pokušao dati upravo Barzun,jedan od najznaèajnijih svjetskih prouèa-vatelja kulturne povijesti, u svojoj obim-noj knjizi Od osvita do dekadencije. No,kako je kulturna povijest tek dio struktureraznoraznih dogaðaja i procesa koji su sezbivali kroz vrijeme prouèavanje samojednog od brojnih aspekata prošlostiobièno daje tek parcijalnu sliku teonemoguæava puno razumijevanje povi-jesti, ali posredno i današnjice. Stoga bi seBarzunovo djelo prije moglo nazvatistrukturalnom povijesti nego tek kul-turnom povijesti novovjekovlja. Potvrdutome možemo naæi veæ u organizacijiknjige. Naime, autor novovjekovlje pro-matra kroz èetiri razdoblja, organizirana upoglavlja, koja obilježavaju dogaðaji odvelikog društvenog i intelektualnogznaèaja. Tako prvo razdoblje traje odLuthera do Newtona, drugo od Luja XIV.do giljotine tj. Francuske revolucije, treæeod Goethea do izložbe u newyorškojoružarnici, a èetvrti ostatak našeg vreme-

524 Kritike, prikazi, osvrti

na. Pretvorimo li Barzunove oznake uklasiènu kronologiju dolazimo do toga daprvo poglavlje opisuje razdoblje od 1500.do 1600., drugo od 1661. do 1789., a treæeod 1790. do 1920. Upravo ovako iskazanaBarzunova periodizacija možda ponajbo-lje otkriva naèin njegova promišljanjapovijesti. Naime, rupe u kronologiji testanovita vremenska podudaranja zna-koviti su i pokazuju da autor vremenskegranice kroz kronologiju smatra više flu-idnim i arbitrarnim nego èvrsto zadanim.Jer dobro je znano da Martin Luther napozornicu povijesnog pamæenja stupa1517. s 95 teza i eventualnim èekiæem,ali Barzun njegovim vremenom smatraveæ doba od 1500. godine. Pritom to dobane karakterizira, tj. autor ne istièe, prilikeu crkvi i društvu veæ su teze rezultatživota njihova autora, a njihov širokiodjek rezultat je èinjenice da je Europanapravila civilizacijski iskorak, tj. da jeizumljen tisak. I zaista, ispravno uoèavaJacques Barzun, da nije bilo malih,pomiènih Gutenbergovih slova Lutherovareforma mogla je propasti kao i niz sliènihiz dva stoljeæa duge reformatorske tradici-je. Tek èinjenica da je Lutherov progra-matski i reformatorski tekst mogao bitilako umnožen i distribuiran uèinila je toda je do revolucije uistinu i došlo. Kleri-kalno-antiklerikalno, uloga protestantskerevolucije u povijesti zapada, pozicijapojedinca u tom vremenu teme su kojedominiraju prvim poglavljem. Upravotakvo promišljanje, prisutno u èitavojknjizi, koje obilježavaju realne teze, tra-jno propitivanje i odmak od uobièajnihsvaæanja i tradicionalnih obrazaca znan-stvenog rezoniranja daju djelu fini šarmkoji èitanje ove tisuæstraniène, eruditskeknjige pretvara u zabavnu avanturu kakvupružaju vrhunci beletristièke produkcije.

Duboko razmišljanje o kronologijijasno se ocrtava i u drugom poglavljukojem je tema barok i apsolutizam, tj.Monarhijska revolucija. Naime, kako isam autor priznaje, poèetke barokamoguæe je vidjeti još u djelima Cara-

vaggia, a apsolutnu moæ vladara moguæeje prepoznati još u šakama Filipa II. iHenryja IV., tj. tijekom druge polovice16. stoljeæa, Barzun smatra da je pravibarok prisutan tek u Rubensovom cik-lusu posveæenom životu Marije de'Medici, a nacija-država tek u vrijemevladavine unuka Henryja IV., Louisa IV.Èitajuæi knjigu gotovo da se dobivadojam da je povijest zbir osobnih povi-jesti pojedinca, buduæi da ovo djeloimpregnira niz egohistorija. Èini se daBarzun dijeli mišljenje s WilliamomJamesom koji je rekao: "Èovjeèanstvone èini ništa osim preko inicijative izu-mitelja, velikih ili malih, dok mi ostalioponašamo. Pojedinci pokazuju put,stvaraju obrasce. Suparništvo tih obraza-ca èini povijest svijeta." Pojedinci kojièine mrežu drugog poglavlja brojni su:Rubens, Moliére, Saint-Evermond, LeChevalier Gluck, enciklopedisti...

U prva dva poglavlja autor je opisaoput zapadne civilizacije terminima prim-itivizam i emancipacija, a druga dvapoglavlja mogu se svesti pod termineindividualizam, analiza, apstrakcija. Vri-jeme opisano u ovim poglavljima obi-lježavaju snažni pojedinci, jak razvojtehnike, sužavanje svijeta, globalnisukobi u središtu kojih je redovito zapadte demokracija. Upravo s pojmom demo-kracije knjiga završava, ali završetakpotvrðuje poèetak, tj. ista lucidnostkojom Barzun analizira pojave s poèetka16. stoljeæa prisutna je i u promišljanjufenomena 20. stoljeæa. Pišuæi o demo-kraciji Barzun istièe: "Demokracijaznaèi vladavinu cijelog naroda – gradskuskupštinu na kojoj svi raspravljaju iglasuju. Takvih nije bilo. Pravo ime, kadje bilo zasluženo, trebalo je glasiti pred-stavnièka vlast. Daljnjim klizanjemznaèenja, demokratsko se stalo rabiti kaopohvala raznoraznim stvarima –restoranu s 'demokratskim cijenama' iliosobi koja se ponaša 'vrlo demokratski'.Zbog jasne misli o etosu tog razdoblja u

525scrinia slavonica 5 (2005), 521-564.

opadanju, govorit æemo dalje demotièki,što znaèi 'od naroda, narodno". A u tomdemotièkom sustavu razvile su se osobinekoje karakteriziraju zapad danas: domi-nacija nad globalnom zajednicom, rat kaosredstvo postizanja cilja, obavezablagostanja, dekadencija...

Premda sâm Jacques Barzun aludi-ra na Schedela, autora Nürnberške kro-nike, djela napisanog 1493. u kojem segovori o kraju šestog od sedam doba èov-jeèanstva, od Barzuna neæemo dobitiodgovor da li je došao kraj i sedmom te dali ima i osmo te naredna doba jer on jeprije svega povjesnièar koji pokušava"rasplesti zamršeno klupko što ga jeispreplelo djelovanje muškaraca, žena itinejdžera (njih ne smijemo zaboraviti),èije su želje pokretaèka snaga povijesti.Materijalni uvjeti se prepleæu, rezultati suneoèekivani, pa ne može biti nekog jedin-stvenog ishoda."

No, jedno je sasvim jasno, a to je dadjelo Jacquesa Barzuna predstavlja jedanod vrhunaca historiografije koje opisujerazdoblje europske dominacije svijetom.Knjiga koja je proizvod autorovogcjeloživotnog iskustva i prouèavanja,djelo koje u sebi sažima stoljeæa europskei svjetske povijesti i koje je protkanodesecima citata koji opisuju duh vremenau kojem su nastali može i smije primitisamo pohvale i preporuke najširemèitateljskom krugu koji æe neovisno onaobrazbi lako èitati Barzuna. Stil kojimje knjiga pisana uljuljat æe svakoga u vri-jeme o kojem piše, a i struèni èitatelj naæiæe tek nekoliko pogrešaka o kojima se nitine isplati pisati.

Ivanèica Markoviæ Matanoviæ

Alenka CEDILNIK, Ilirik medKonstantinom Velikim in Teodozi-jem Velikim. Balkansko-podonav-ski prostor v poroèilih Atanazija,Hilarija, Sokrata Sholastika, So-zomena, Teodoreta in Filostorgija(Ljubljana: Zgodovinski inštitutMilka Kosa ZRC SAZU, 2004),388 str.

Radovi slovenskih povjesnièaraJaroslava Šašela, Rajka Bratoža iliMarjete Šašel Kos posveæeni kasnoj anti-ci dobro su poznati hrvatskim istraživaèi-ma toga povijesnog razdoblja kao nezao-bilazni prinosi koji svojom vrsnoæomstoje uz bok najboljim rezultatimadanašnje svjetske historiografije u tompodruèju. Toj se skupini imena sadapridružuje i mlada povjesnièarka AlenkaCedilnik (roðena 1970) s ljubljanskogaFilozofskog fakulteta, objavljujuæi naosnovi svoje doktorske disertacijeopsežnu i uzorno temeljitu knjigu o povi-jesti Ilirika ili “balkansko-podunavskogprostora” u 4. stoljeæu. Pod Ilirikom auto-rica razumije najširi opseg toga upravnogi zemljopisnog pojma koji je on u sklopuRimskoga Carstva poprimio upravotijekom 4. stoljeæa, što æe reæi i ZapadniIlirik (ili Panonsku dijecezu, koju su osimPanonije tvorili i Norik i Dalmacija) iIstoèni Ilirik (to jest dijeceze Daciju iMakedoniju, s ukupno 12 provincija).

Okosnicu knjige èini sustavna analizadjelâ šestorice odabranih crkvenih pov-jesnièara iz 4. i prve polovice 5. stoljeæa.Od njih su petorica pisali grèki i živjeli uistoènim dijelovima Carstva: aleksandri-jski biskup i istaknuti teolog Atanazije,Sokrat iz Carigrada, Teodoret izAntiohije, Filostorgij iz Kapadokije (svasu trojica potonjih bili nastavljaèi zaèet-nièkog djela “oca crkvene povijesti”,Euzebija iz Cezareje) i carigradski odvjet-

526 Kritike, prikazi, osvrti

nik Sozomen iz Gaze, koji je proširio ipreradio Sokrata. Latinski je pisao i nazapadu živio jedan, Hilarije, biskupPiktavija (Poitiers u Francuskoj). Sredi-šnja tema crkvene povijesti 4. stoljeæa,osim preobrazbe kršæanstva iz marginalnei progonjene u povlaštenu državnu religi-ju, jest raskol izmeðu heretièkog arijan-skog i pravovjernog nicejskog nauèavanjao naravi božanskog Trojstva. U toj su ve-likoj kontroverziji, od nabrojanih pisaca,Atanazije i Hilarije i sami izravno sud-jelovali na pronicejskoj strani. Meðunajustrajnije pristaše arijanstva svrstali suse upravo pojedini biskupi iz Ilirika, oso-bito iz Druge ili Sirmijske Panonije.Stoga se djela nabrojanih crkvenih pisacau velikoj mjeri tièu upravo onodobneprošlosti Slavonije i Srijema. Crkvena supreviranja bila tijesno povezana s poli-tièkim prilikama u Carstvu pa tako ti pisciizvješæuju i o dogaðajima poput pobjedeproarijanskog cara Konstancija II. naduzurpatorom Magnencijem 351. kodMurse (Osijek).

Cedilnik je knjigu ustrojila kao nizodabranih navoda iz šestorice pisaca kojise tièu Ilirika, poprativši svaki navodpodrobnim komentarom, meðusobnimusporedbama i uklapanjem u širi povijesnikontekst kako ga poznaje današnja povi-jesna znanost. Ukupno je na taj naèinautorica izdvojila 222 duža ili kraæa ulom-ka iz djela šestorice historiografa,donoseæi svaki u grèkom ili latinskomizvorniku prema najboljim kritièkimizdanjima i u slovenskom prijevodu;potonji je, kao što u kratkom predgovoruknjizi istièe Rajko Bratož, “nezaobilazandio rasprave jer na najjasniji naèin otkrivaautorièino razumijevanje dvojbenih i zam-ršenih mjesta” u izvorima. Ulomci sugrupirani u znatno manji broj (34) poglav-lja, od kojih se svako tièe odreðenogakrupnijeg dogaðaja ili tematske cjeline.Poglavlja su poredana kronološki, tvoreæitako u isti mah i sintetski prikaz povijestiIlirika od razdoblja Konstatintinovauèvršæivanja carske vlasti (312-324) do

Teodozijeva kaznenog pokolja nadgraðanstvom Tesalonike (390). Osim togaopsežnog središnjeg dijela (str. 27-344),knjiga sadrži još i: uvod, u kojem seprikazuje dosadašnja recepcija šestoricecrkvenih povjesnièara u slovenskoj histo-riografiji; poglavlje s njihovim biografija-ma; zakljuèak; njemaèki sažetak; malirjeènik kljuènih teoloških pojmova 4. sto-ljeæa; bibliografiju izvora i literature; kaza-la; i na nutarnjoj strani korica zemljovideRimskoga carstva i Ilirika u 4. stoljeæu.

Kao što autorica na koncu zakljuèuje,podaci sadržani u djelima Atanazija,Hilarija, Sokrata Skolastika, Sozomena,Teodoreta i Filostorgija nisu nipošto svešto se dandanas zna o povijesti Ilirika u 4.stoljeæu, ali su u svakom sluèaju velik diote cjeline; slièno se može reæi i o knjiziAlenke Cedilnik, koja, ne pretendirajuæibiti sintezom crkvene i politièke povijestiilirièkih provincija u tome prijelomnom izamršenom stoljeæu, uistinu nudi mnogotoga što se od takve sinteze oèekuje.

Stanko Andriæ

Franjo RAÈKI, Bogomili iPatareni, priredio Franjo Šanjek(Zagreb: Golden marketing - Teh-nièka knjiga, 2003), 253 str.

Rasprava hrvatskog povjesnièaraFranje Raèkog (1828 -1894.) “Bogomili iPatareni” bez sumnje je najpoznatiji inajutjecajniji historiografski pokušajobjašnjenja kompleksnog fenomenaCrkve bosanske. Objavljena je prvi put1869. i 1870. godine,1 kada je ujedno

527scrinia slavonica 5 (2005), 521-564.

1 Vidi: Franjo Raèki, “Bogomili iPatareni”, u: Rad Jugoslavenske akademijeznanosti i umjetnosti, knj. VII (Zagreb,1869), 84-179; knj. VIII (Zagreb, 1869), 121-187; knj. X (Zagreb, 1870), 160-263.

objedinjena i tiskana kao posebna knjiga,2

a zatim povodom stogodišnjice autorovaroðenja doživjela i još jedno, treæe izda-nje, popraæeno predgovorom JovanaRadoniæa.3

Raèki je u toj raspravi izložio rezul-tate svojih dugogodišnjih istraživanjaistoènog ogranka srednjovjekovnih dual-istièkih sljedbi. U prvom dijelu prikazaoje “Povjest Bogomila i Patarena”, naroèi-to meðu Južnim Slavenima, dok je u dru-gom, pod naslovom “Vjerozakonska obæi-na Bogomila i Patarena”, dao sliku njiho-va vjerskog uèenja, ustrojstva, bogoštov-lja, vjerskih obreda, života èlanova, svetihknjiga i položaja opæine u kršæanskomsvijetu.

Kada je rijeè o samoj Crkvi bosan-skoj i krstjanima, Raèki je iznio popril-ièno nategnutu, danas veæinom odbaèenutezu o njihovom istoènjaèkom podrijetlu,što je vjerojatno bilo posljedica njegovihpolitièkih uvjerenja. Naime, kao njihovezaèetnike vidio je navodne bogumile pro-tjerane iz Srbije od strane srpskog velikogžupana Stefana Nemanje tijekom drugepolovice XII. stoljeæa. Povijest krstjana,njihovo vjersko uèenje i praksu prikazaoje na temelju tada poznatih izvora, nasta-lih mahom u krilu njihovih latinskih pro-tivnika, ali još èešæe metodom analogije sdrugim dualistima. No veæ u isto vrijeme,konfrontiravši se s èisto pravovjernim ka-rakterom rukopisa krstjanina Hvala(1404.), ponešto je izmijenio svoje miš-ljenje, zalažuæi se za tezu o dogmatskompribližavanju Crkve bosanske službenomkršæanstvu.4

Teza Raèkog ostavila je snažandojam na historiografiju, a za krstjane seudomaæio povijesno neutemeljeni nazivbogumili, bez obzira na to što ih je veæ onsam oznaèavao kao patarene. Iako smanje-više prava kritiziran (V. Glušac, J.Šidak (rana faza), Æ. Truhelka, L.Petroviæ i dr.), njegov jednostrani pristuprješenju problema prerastao je u modelkoji sve do danas dosljedno primjenjujupobornici mišljenja o dualistièkom karak-

teru Crkve bosanske (M. Barada, D.Kniewald, A. Solovjev, D. Mandiæ, S.Æirkoviæ, M. Brandt, F. Šanjek i dr.).Jednostavno reèeno, on se sastoji od veæunaprijed stvorenog uvjerenja o Crkvibosanskoj kao dualistièkoj sljedbi, pa izizvorne graðe treba samo probrati ono štotoj tezi ide u prilog, a sve ostalo prikazatidrukèijim, relativizirati, ili pak potpunoignorirati.

Jasno je da to ne može biti pravi putk objektivnoj spoznaji o Crkvi bosanskoj.Za ostvarivanje toga cilja više se ne trebagubiti vrijeme na nemoguæem posluusklaðivanja iskaza sadržanih u vrelimanjezinih protivnika (Zapadne i Istoènecrkve), s jedne, i samih krstjana, s drugestrane. Naime, rijeè je o dvije nepo-mirljive suprotnosti. U prvoj se vjerabosanskih krstjana pokazuje kao dualis-tièka i krivovjerna, dok u drugoj znanostne samo da još nije našla stvarne potvrdeza takvo što, nego je, naprotiv, prepoznalanedvojbene dokaze u prilog krstjanskepravovjernosti.

Umjesto u smjeru sveobuhvatnihprikaza Crkve bosanske, historiografija semora okrenuti rješavanju pojedinaènihdvojbi kritièkim odnosom prema vrelimarazlièite provenijencije bez unaprijed

528 Kritike, prikazi, osvrti

2 Franjo Raèki, Bogomili i Patareni,Preštampano iz VII., VIII. i X. knjige “Rada”Jugoslavenske akademije znanosti i umjet-nosti (Zagreb: Štamparija DragutinaAlbrechta, 1870), 269 str.

3 Franjo Raèki, “Bogomili i Patareni”, u:Borba Južnih Slovena za državnu neodvis-nost, Bogumili i Patareni od dr-a FranjeRaèkog, II izdanje u spomen stogodišnjice odroðenja Franje Raèkog, priredio JovanRadoniæ, SKA, Posebna izdanja, knj.LXXXVII, Društveni i istorijski spisi, knj. 38(Beograd, 1931), 335-599. Predgovor JovanaRadoniæa nalazi se u istoj knjizi na str. XXI-XXXV.

4 Vidi: Franjo Raèki, Prilozi za povjestbosanskih Patarena, u: Starine, knj. I,Jugoslavenska akademija znanosti i umjet-nosti, Zagreb 1869, 100-108.

postavljenih teza. Pri tome se vidicinužno moraju proširiti i na srednjov-jekovno kršæanstvo uopæe, te se valjaupoznati s rezultatima ranije historiografi-je, pa tako i s metodološki zastarjelimdjelom Franje Raèkog. Buduæi da je tarasprava u meðuvremenu veæ odavnopostala teže dostupna novijim generacija-ma povjesnièara i ostalim zainteresiranimèitateljima, bilo je samo pitanje vremenakada æe ponovno biti publicirana.

Èetvrto izdanje, i predmet ovogaosvrta, izašlo je tako konaèno 2003.godine u nakladi Golden marketinga iTehnièke knjige. Priredio ga je akademikFranjo Šanjek, autor niza radova o krst-janima. Knjigu èine: sadržaj (5), uvodnastudija prireðivaèa “Franjo Raèki ibosansko-humski krstjani” (7-26), raspra-va “Bogomili i Patareni” (27-249), teposeban prilog (251-252) i kraæi tekst oautoru (253).5

Nažalost, odmah na poèetku mora sekonstatirati da prireðivaè nije uložiodovoljno truda da bi djelo prezentirao umodernom obliku i kritièkom izdanjupogodnom za praktiènu znanstvenu upo-rabu.

Veæ sama Šanjekova uvodna studijane predstavlja ni bitan, ni originalandoprinos pojašnjenju problema naz-naèenog u naslovu. U biti, ona je veæimdijelom doslovno kompilirana od dijelovaautorove posljednje knjige o Crkvi bosan-skoj.6 Krajnji rezultat jest tekst u kojem jebez nekog posebnog sustava nabacanahrpa raznovrsnih tvrdnji koje problem nesamo da ne objašnjavaju, nego samo jošviše kompliciraju.

U uvodnom dijelu studije (7-8) Ša-njek je dao samo osnovne i veæ poznatefaktografske informacije o raspraviRaèkoga. Umjesto opširnijeg teksta oosnovnoj tezi autora i njezinoj recepciji uhistoriografiji, ukazao je jedino na VasuGlušca i Jaroslava Šidaka, što je svakakonedovoljno. Umjesto toga, obavijestio jeèitatelje o otkriæima nekih katolièkih ikrstjanskih izvora o vjerskom uèenjuCrkve bosanske od strane Raèkoga, no i

to je samo ponavljanje veæ reèenoga, baškao i u sljedeæem odjeljku “Disputatiointer christianum romanum et patarenumbosnensem (oko 1250.)” (9-10).7

529scrinia slavonica 5 (2005), 521-564.

5 Koliko mi je trenutno poznato, ustruènoj periodici ovo je izdanje do sadaprikazano samo jedanput (Lovorka Èoraliæ,Franjo Raèki, Bogomili i Patareni (priredioFranjo Šanjek), Golden Marketing - Tehnièkaknjiga, Zagreb, 2003., 253 str., u: Croaticachristiana periodica: èasopis Instituta zacrkvenu povijest Katolièkog bogoslovnogfakulteta Sveuèilišta u Zagrebu, god. XXVI-II, br. 53, Zagreb 2004, 223-224). Tu jemeðutim rijeè o pravom školskom primjeruza to kako se jedan prikaz ustvari ne bi trebaopisati. Naime, taj je tekst veæim dijelomdoslovno kompiliran od neznatno izmije-njenih fragmenata prikazane knjige, toènijebilješke o autoru (253) i predgovora prireði-vaèa (7-8, 12-13, 17, 26), meðusobnopovezanim kraæim opæenitim i afirmativnimkomentarima, a koji opet ne potvrðuju da jeprikazano djelo zbilja proèitano. Ima limožda kakve veze to što je takav “prikaz”objavljen u èasopisu èiji je glavni urednikupravo Franjo Šanjek, a autorica èlan u nje-govom urednièkom vijeæu (vidi impresum!)?Neka o tome presude sami èitatelji.

6 Franjo Šanjek, Bosansko-humski krst-jani u povijesnim vrelima (13.–15.st.),Biblioteka HOMINES, TEMPORA, LOCI(Zagreb: Barbat, 2003), XLVI, 397 str. +slikovni prilozi. Ova je knjiga isto tako vrlološa kompilacija sastavljena uglavnom odautorove objavljene doktorske disertacije(Franjo Šanjek, Bosansko-humski (hercegov-aèki) krstjani i katarsko-dualistièki pokret usrednjem vijeku, Kršæanska sadašnjost,Analecta Croatica Christiana – BibliotekaCentra za koncilska istraživanja, doku-mentaciju i informacije, sv. VI (Zagreb:Kršæanska sadašnjost, 1975) i nekih kasnijihradova, te naprosto vrvi nevjerojatnim fak-tografskim pogreškama i tendencioznimdomišljanjima. Radi uštede prostora ovdje æuukazivati samo na njegovu najnoviju knjigu,koja još uvijek nije dobila objektivnu ocjenu,pa bi je svakako vrijedilo konaèno podvræijednoj temeljitoj kritièkoj analizi.

7 Cijeli tekst odjeljka preuzet iz: F. Ša-njek, Bosansko-humski krstjani, 157-158.

Stvarne i dubinske analize djela nemani u odjeljku “Bogomili i Patareni(1869.–1870.)” (10-18), iako bi je, barprema naslovu upravo tu trebalo oèeki-vati. Šanjek je tu ukazao na neke od izvo-ra koje Raèki nije uzeo u obzir ili nije nimogao poznavati, jer su otkriveni tekznatno kasnije (10-11). Istina, govorio je io samoj raspravi Raèkoga, no i tu je samoposegnuo za citatima Jovana Radoniæa(11).

S druge strane, prireðivaè je ukazaona to da je sam Raèki uoèio kako problemCrkve bosanske mogu riješiti jedino“slovjenski izvori” (11), no o naknadnopronaðenim krstjanskim izvorima nijerekao ni rijeèi, nego je uputio na izvore obogumilima i pavlièanima (12), koji s tomistom crkvom baš i nemaju neke veze.

Konaèno, Šanjek je èitateljima skren-uo pozornost na neutemeljenu tezuRaèkoga o navodnom dolasku bogumilst-va u Bosnu preko Srbije (12-13), pa je nato pridodao kaotiènu gomilu podataka obogumilstvu na Istoku i u Srbiji, te nepri-jateljskom odnosu Srpske pravoslavnecrkve prema krstjanima (13-17).8 Pri to-me je propustio jasno reæi ono najvažnije– upravo ti dokumenti opovrgavaju tezu opravoslavlju Crkve bosanske koja je jošuvijek u optjecaju u okviru srpske histori-ografije.

Tek pred kraj, uz neke druge sitnije ièitatelju manje vrijedne opaske, Šanjek jesasvim neodreðeno ukazao na interesRaèkoga za Hvalov zbornik, ali nije spo-menuo da je on upravo zbog tog rukopisakorigirao svoju tezu o strogom dualis-tièkom uèenju Crkve bosanske (19).

Odjeljak “Crkva bosansko-humskihkrstjana u povijesnoj znanosti 134 godinenakon studije Franje Raèkog” (18-26)predstavlja svojevrsni vrhunac.9 Izatakvog neobiènog naslova krije se jošèudniji tekst. Prije svega, u njemu uopæenisu prikazani dosadašnji dosezi histori-ografije pri upoznavanju Crkve bosanske,niti predoèene poteškoæe i perspektivenjezina istraživanja, nego dan tek znatnookljaštren prikaz Šanjekovog vlastitog

viðenja problematike, kakvo on s manjimizmjenama ponavlja veæ više od 30 godi-na, a sada na ovaj naèin proglašava jedi-nim danas relevantnim mišljenjem iistraživaèkim postignuæem!10

U tom tekstu autor je nastojao, ali nei uspio uvjerljivo objasniti podrijetlobosanskih krstjana, nižuæi po principudogaðajnice puke tvrdnje sadržane uizvorima XII-XIII. stoljeæa, no bez nji-hove stvarne kritièke interpretacije.Rezultat je neuvjerljiv i nejasan prikaznaèete teme u kojem nisu ni prividnousklaðene sve proturjeènosti koje proi-zlaze veæ iz samih vrela.

Ukratko, Šanjek je veæ na poèetkuprešutio domaæe krstjanske izvore, pa jeistièuæi svjedoèanstva njihovih katolièkihprotivnika, zakljuèio da su krstjani ispovi-jedali umjereni dualizam. Meðutim, nji-hove je rane zajednice ipak prikazao kaonekakva laièka društva evangelièkih ten-dencija, koja su tek kasnije stupila u vezus dalmatinskim dualistièkim hereticima.Autor nije objasnio kako su kroz te vezekrstjani promijenili svoj svjetonazor, negoje uputio na opstojnost talijanskih hereti-ka – oklevetanih kao sljedbenici herezeprenesene iz “Slavonije” odnosno“Slavonske” ili tobože “Bosanske crkve”.Te neobiène navode Šanjek je nastojaoobjasniti tendencioznim domišljanjem pokojem se tu pod pojmom “Slavonija” (uvrelima ustvari “Sclauonia”! – op. D. Z.)oznaèavalo iskljuèivo podruèje srednjov-jekovne Hrvatske, pa tako i Bosne kaonjenog sastavnog dijela (?!), iako je jošRaèkom bilo sasvim jasno da se njimepodrazumijevalo “kadšto sve zemljejužno-slovenske” (81).

530 Kritike, prikazi, osvrti

8 Tekst preuzet iz: F. Šanjek, Bosansko-humski krstjani, 20-24, 309-311.

9 Preuzeto iz: F. Šanjek, Bosansko-hum-ski krstjani, 1-8.

10 Autor je još u svojoj doktorskoj dis-ertaciji na slièan naèin objašnjavao podrijetlobosanskih krstjana. Jedina je razlika što je okrstjanima tada govorio kao o katarima.

U nastavku se ne govori o razvojuCrkve bosanske, niti njezinom utjecaju,društvenoj ulozi i vjerskom uèenju.Umjesto toga, u sljedeæem odjeljkupreskaèe se odmah na “Suton i nestanakCrkve bosanske” (23-26).11 Tu se daljenastavlja suhoparno preprièavanje pro-branih povijesnih vrela 15. stoljeæa, kojisami po sebi ne daju stvarni uvid u prob-lem zacrtan u naslovu. Dosta je zamijetitiizostanak za tu temu po mnogo èemu vrloznaèajnog prikaza životnog puta gostaRadina, istaknutog dostojanstvenikaCrkve bosanske.

Konaèno, vrijedi opaziti da se Šanjeknije sam detaljnije pozabavio metodamaRaèkoga, ponudivši po tom pitanju tekproturjeène zakljuèke. Tako je s jednestrane istakao da je on “vješto izbje-gavao” podatke koji mu nisu koncepcijs-ki i doktrinarno odgovarali (10), ali je toveæ u zakljuèku izgubio iz vida, istièuæiknjigu kao “primjer i uzor objektivnog istudioznog pristupa povijesnoj problem-atici” (26)!

Što se tièe same rasprave Raèkoga“Bogomili i Patareni” prenesene u nas-tavku, mora se skrenuti pozornost na nekeod njezinih ozbiljnijih nedostataka.

Rasprava je, kao prvo, objavljena unovom obliku, razlièitom od svihdotadašnjih, umjesto kao pretisak cjelovi-toga izdanja iz 1870. godine s naknadnimkomentarima prireðivaèa, što bi svakakobilo najpraktiènije, ali i jamèilo vjernoprenošenje originala. Osim toga, sada jeznanstveni aparat Raèkog u vidu fusnotapremješten iza cijelog teksta rasprave, paje tako pretvoren u nepopularne, neprak-tiène i teže dostupne bilješke na kraju tek-sta. Njihova numeracija teèe kontinuiranood 1 do 865, što dodatno komplicirausporedbu s bilješkama u ranijim izdanji-ma, gdje ona iznova poèinje na svakojnovoj stranici. Na njihovo izvorno mjestoumetnute su tek malobrojne i ne pretjera-no važne Šanjekove opaske,12 ali u njimanisu sustavno ispravljane èak ni nekeoèite pogreške i zastarjela gledišta autora,

niti se èitatelju skretala pozornost narezultate do kojih je po pitanju pojedinihproblema u meðuvremenu došlo. Inaèe,prireðivaè se u bilješkama i dopunamaupadljivo èesto poziva na vlastite radove iobjavljene tekstove vrela, iako postoje nesamo bolji tuði komentari, nego i toènijakritièka izdanja izvora.

Kao poseban prilog tekstu knjigeŠanjek je iz svoje knjige samo prekopiraotablice s usporednim redoslijedom bibli-jskih knjiga u Hvalovom zborniku,Vulgati i Provansalskom Novom zavjetu(251-252). Buduæi da one nisu popraæenenikakvim komentarima, sam èitatelj teškoæe odgonetnuti što se njome uopæe želisugerirati. Inaèe, pri izradi tablicenapravljeno je više pogrešaka. Osim štotu nisu poimenièno i usporedno nabrojanesve biblijske knjige, pa se dovoljnovizualno jasno ne vidi razlika u njihovomredoslijedu,13 kod formatiranja tabliceuslijed nepažnje oznaka apokalipse kodProvansalskog Novog zavjeta greškom jepomaknuta sasvim ulijevo i tako pretvo-rena u naslov za Katolièke poslanice.

Prireðivaè se odluèio na kraju knjigedonijeti kratku bilješku o životu i raduFranje Raèkog (253), no ni za tu se prigo-du nije potrudio napisati ništa novo i orig-

531scrinia slavonica 5 (2005), 521-564.

11 Tekst je nastao grubim skraæivanjemodjeljka “Suton i nestanak Crkve bosansko-humskih krstjana” iz knjige: F. Šanjek,Bosansko-humski krstjani, 26-30.

12 Opširnije napomene o raznimheretièkim skupinama samo su prepisane izpojmovnika objavljenog u: F. Šanjek,Bosansko-humski krstjani, XXXI-XXXVIII.

13 Tako primjerice u popisu biblijskihknjiga Hvalovog zbornika nalazimo sasvimneodreðeno navedena “Èetiri apokrifnaspisa” i “Osam starozavjetnih pjesama” beznjihova toènog nabrajanja (autor je veæ ranijepoimenièno nabrojio samo apokrife (str. 17),no na to nije uputio èitatelja). Ujedno su sta-rozavjetne pjesme i Marijin kantik s krajapopisa istoga rukopisa stavljeni na krivo mje-sto - usporedno s Katolièkim poslanicama iApokalipsom u Vulgati!

inalno, nego je jednostavno prepisao,ponešto skratio i neznatno izmijeniojedan tuði tekst. Pri tome nije samo naveokrivi naslov publikacije (Hrvatska encik-lopedija!), nego prešutio ime autora,naslov i toèan navod stranica odakle ga jepreuzeo.14

Još neki nedostaci knjige takoðerotkrivaju oèitu žurbu i nemar pri prireði-vanju. Tako najprije valja uoèiti dalikovno rješenje korica ne korespondirasa sadržajem knjige, buduæi da su u nji-hovoj izradi korištene slike domaæihspomenika koji su otkriveni tek nakonsmrti Raèkoga (Oporuka gosta Radina,Kopitarovo evanðelje i steæak gostaMilutina iz Humskog kod Foèe), pa ih onnije ni mogao uzeti u obzir pri pisanjurasprave. Knjiga je opremljena i vrlopovršnim sadržajem (5), u kojem suoznaèeni samo glavni dijelovi, ali ne ipojedinaèni odjeljci rasprave, što bitnodoprinosi njezinoj nepreglednosti.

Konaèno, rad s tekstom umnogomeotežava izostanak èitatelju inaèe jako ko-risnih kazala osobnih imena, zemljopisnihpojmova i stvari. Istina, njih nema ni uranijim izdanjima, ali je sada bilo krajnjevrijeme za ispravljanje tog nedostatka. Sdruge strane, iako je bilješkama na krajuteksta Šanjek zapoèeo, ali ne i do krajazavršio dopunjavanje bibliografskihpodataka citirane literature, èitatelj ih idalje ipak mora tražiti u prethodnim bi-lješkama. Taj se problem trebao riješitiposebnim popisima literature i izvorakorištenih od strane autora, a koji su setakoðer lako mogli sastaviti s malo višetruda.

Sveukupan dojam o ovom ponovlje-nom i prividno kritièkom izdanju Bogo-mila i Patarena može biti smo razoèar-avajuæi. Nemarno objavljenom raspra-

vom Raèkoga, popraæenom nedovoljnojasnim, kaotiènim i na brzinu sastavljen-im predgovorom, nepotpunim dopunamai komentarima Franje Šanjeka, dobili smotako još jedno od neozbiljno ponovljenihizdanja starijih historiografskih djela,koja se po isteku autorskih prava pret-varaju u obiènu robu slobodnu za publici-ranje onome tko se toga prvi sjeti.Nažalost, vidimo da èak ni sudjelovanjepovjesnièara ne garantira da æe se tajodgovorni posao odraditi kako bi to zbiljatrebalo.

Dejan Zadro

Autobiografija Osman-age Te-mišvarskog, prir. i prev. EkremÈauševiæ (Zagreb: Srednja Euro-pa, 2004), XVI + 150 str.

Izdavaèka kuæa Srednja Europaizdala je 2004. godine AutobiografijuOsman-age Temišvarskog u prijevodu dr.Ekrema Èauševiæa. Ova se knjiga sastojiod nekoliko dijelova: od Predgovora (III--X), Napomene prevoditelja dr. EkremaÈauševiæa (XI-XVI), prijevoda Autobio-grafije (3-118), Napomene prireðivaèa(119-132), Rjeènika manje poznatih rijeèi(138-141) i Kazala osobnih imena izemljopisnih pojmova (145-146).

U Predgovoru Dino Mujadževiæ dajekratki prikaz društvenih prilika uOsmanskom Carstvu krajem 16. i tijekom17. stoljeæa (od 1593. do 1699. godine).Takoðer, upozorava na djela kršæanskihzarobljenika pobjeglih iz OsmanskogCarstva (Konstantin Mihajloviæ, BartulÐurðeviæ, Johann Wild i Nikola MatijaIljanoviæ). Upozorava nas i na važnija hi-storiografska djela koja analiziraju zna-èenje djela kršæanskih zarobljenika uOsmanskom Carstvu kao i položaj te utje-caj osmanskih zarobljenika na kulturu u

532 Kritike, prikazi, osvrti

14 Radi se o tekstu: Damir Agièiæ,“Raèki, Franjo, sveæenik, povjesnièar i poli-tièar (Fužine, 25. IX. 1828. – Zagreb, 13. II.1894.)”, u: Hrvatski leksikon, sv. II (L-Ž),(Zagreb: Naklada Leksikon, 1997), 337-338.

srednjoj Europi (Behija Zlatar i HartmutHeller). Na kraju Mujadževiæ ukratkoprikazuje život Osman-age Temišvar-skog.

U Napomeni prevoditelj ovog tekstaupoznaje èitatelje s poviješæu prouèava-nja i objavljivanja ovog djela te s po-teškoæama prilikom prijevoda ovog zan-imljivog povijesnog izvora kao i jez-iènom vrijednošæu jezika pisca Auto-biografije. Prevoditelj se zahvaljuje nasuradnji mr. Tatjani Paiæ-Vukiæ, prof. dr.Nenadu Moaèaninu i Dini Mujadževiæukoji su mu pripomogli u prireðivanju pri-jevoda ovog djela.

Sam prijevod autobiografije podije-ljen je na dvanaest dijelova (1. Pad u rop-stvo (1-13), 2. Put u Temišvar i natrag(13-20), 3. Zarobljenièke muke i dogo-dovštine u hrvatskoj zemlji (21-39), 4.Neuspjeli pokušaj bijega u Bosnu i tam-novanje u Ivaniæu (40-50), 5. Od Ivaniæado Kapfenberga (51-55), 6. Odlazak uBeè novom gospodaru (56-60), 7. Beèke idruge pustolovine (61-74), 8. Planiranjebijega (75-80), 9. Bijeg iz Beèa i puto-vanje do Petrovaradina (81-97), 10. OdPetrovaradina do Beograda (98-107), 11.Dolazak u Beograd (108-112) i 12. Odzarobljenika i roba do divanskog tumaèa(113-118)). Djelo je podijeljeno premavažnijim dogaðajima za vrijeme autoro-vog zarobljeništva.

Osman-aga Temišvarski roðen je uTemišvaru. Nakon što je nauèio èitati ipisati, izabrao je vojnu službu te je postaoniži zapovjednik u konjièkoj jediniciosmanske vojske u tvrðavi Temišvar. Pozadatku je krenuo sa svojom jedinicom utvrðavu Lipovu gdje je trebao predatiplaæe vojnicima. Kršæanska je vojskaopsjela tvrðavu Lipovu te ju je nakonvišednevnih borbi osvojila, a Osman-agaje dospio u zarobljeništvo u kojem jeproveo dvanaest godina.

Nakon kraæeg uvoda, Osman-aga nasobavještava kako je dospio u zarobljeništ-vo. Od trenutka zarobljavanja zapoèinjenjegova autobiografija. Premda mu je

èasnik kršæanske vojske, kojemu je dodi-jeljen kao zarobljenik, obeæao da æe gaosloboditi kad plati otkupninu, nije gaoslobodio nego ga je zadržao prièajuæimu razlièite laži.

Osman-aga opisuje razlièita podruèjakroz koja je prošao zajedno s ovim èas-nikom, kao i odnos kršæanskog zapovje-dnika te lokalnog stanovništva premanjemu. Iz teksta je vidljivo da odnos ovogzapovjednika, ali i lokalnog stanovništvaprema Osman-agi uglavnom nije bionimalo kršæanski. Iskorištavajuæi svojesposobnosti, Osman-aga je uspio prido-biti naklonost pojedinih osoba kojima jeuèinio nešto dobro. Donosi mnogo intere-santnih podataka o Hrvatskoj i Madžar-skoj krajem 17. stoljeæa. Takoðer, opisujenam mentalitet i obièaje lokalnog stanov-ništva.

Kršæanski zapovjednik predao ga jegeneralu Stubenbergu koji ga je odveo sasobom u Štajersku na imanje Kapfenberg.Na putu od Ivaniæ-grada do Kapfenberga,opisuje putovanje i mjesta kroz koja suprošli. Tijekom putovanja opisuje najin-teresantnije dogaðaje i ljude. Na imanjuKapfenberg opisuje neuspjeli pokušajzavoðenja. Naime, sobarica vlasniceimanja pokušala je zavesti Osman-agu, aliju je on odbio bojeæi se posljedice njihoveveze. Ovakve neuspjele ljubavne avan-ture opisuje i kasnije. Sve te veze završilesu neuspješno zbog Osman-agina strahaod moguæih posljedica takvih veza tezbog njegove religioznosti.

General Stubenberg predao ga jenakon nekog vremena generalu Schallen-bergu što je rezultiralo i promjenom mjes-ta boravka. Osman-aga premješten je uBeè, gdje je proveo sedam godina za-robljenièkog života. Opisujuæi svoj zarob-ljenièki život u Beèu, upoznaje èitatelje saživotom stanovnika glavnog gradaHabsburške Monarhije u posljednjemdesetljeæu 17. stojeæa. Naroèito detaljnoopisuje društveni život u ovom gradu tefunkcioniranje policijskog sustava uglavnom gradu. Upoznaje èitatelje i s

533scrinia slavonica 5 (2005), 521-564.

odnosom policijskog sustava premaprekršiteljima iz uglednih obitelji, pamakar oni bili i njihovi zarobljenici.Naime, svi njegovi izgredi u beèkim gos-tionicama završavali su samo blagim uko-rom generala Schallenberga. Na temeljunjegovih opisa moguæe je rekonstruiratiizgled Beèa krajem 17. stoljeæa. Isto takoopisuje organizaciju i funkcioniranjekuæanstva jedne ugledne beèke obiteljikrajem 17. stoljeæa.

Poslije sklapanja mira u SremskimKarlovcima, Osman-aga odluèio jeponovno pokušati pobjeæi. Opisujuæi svojbijeg pokazao je da je bio vrlo domišljat isposoban što nije ništa èudnovato sobzirom na što je sve proživio za vrijemesvog zarobljenièkog života. U dvanaesto-godišnjem zarobljenièkom životu nauèioje procijeniti situaciju i ljude s kojima jedolazio u kontakt, odnos s kojima je bioprisiljen suraðivati. Ove kvaliteteomoguæile su mu uspješan bijeg iz Beèa idolazak u Beograd na podruèje Osman-skog Carstva. Dolaskom u Beograd Os-man-aga je nakon dvanaestogodišnjegzarobljeništva uspio doæi na slobodukojoj se toliko nadao i u koju je cijelo vri-jeme vjerovao.

Osman-aga je o Slavoniji pisao vrlomalo. Uglavnom navodi pojedina mjestakroz koja je prošao. Tako je boravio uOsijeku tri dana, ali o gradu ne donosi nitijednu obavijest osim što navodi da se ugradu okupila velika vojska koja se spre-mala krenuti prema Beogradu. Poslije tridana krenuo je s vojskom prema Brodu,gdje su prenoæili. Sutradan su iz Brodakrenuli preko Požege, Siraèa i Pakraca uHrvatsku.

Nakon nekoliko dana vraæao se s èas-nikom, kome je dodijeljen kao zaroblje-nik, vojnicima i bolesnicima u Brodu. Usvom djelu opisao je strahote koje jeproživio na putu. Poslije nekoliko danaputovanja stigli su u Požegu gdje su ostalipetnaest dana. Za vrijeme boravka ugradu Požegi detaljnije je opisao samojedan zanimljiv dogaðaj. Buduæi da u

gradu nije bilo dovoljno vojnièkog kruhaza sve vojnike, bolesnike i zarobljenike,podijelili su im jednu oku brašna. Vojnicinisu znali što bi s brašnom, ali Osman-agaje od svog dijela brašna zamijesio iispekao neslanu pogaèu. Kad su vojnici tovidjeli, dali su mu svoje brašno da i njimazamijesi i ispeèe takvu pogaèu, a oni sumu dali dio pogaèe za nagradu. Na taj jenaèin preživljavao.

Poslije petnaestak dana krenuli su uBrod gdje su trebali èekati vojsku koja sevraæala iz Bosne na zimovanje. U Broduse Osman-aga razbolio jer je spavao izvankuæe. Buduæi je njegova pratnja mislila daje umro, iznijeli su ga na neku ledinu gdjesu bacali smeæe i konjski izmet. Ovdje jeOsman-aga ležao u komi nekoliko dana.Kada se probudio, bio je potpuno prekriv-en konjskim izmetom što mu je pomogloda se oporavi jer se pod njim preznojio itako ostao živ. Nakon buðenja, otišao je ujednu kuæu gdje je živjelo nekoliko srp-skih obitelji. Ove obitelji davale su mu pojednu do dvije žlice kiselog variva odleæe, graha, graška i mekinja.

Poslije nekoliko dana njegovom èas-niku nareðeno je da otiðe s vojskom uPožegu. Do Požege su putovali tri ili èetiridana. Osman-aga opisuje patnje kojima jebio izložen na putu. U Požegi je proveonekoliko dana pa je onda nastavio putprema Ivaniæu, a u Slavoniju se više nijevraæao.

Opisujuæi svoj boravak u Slavoniji,Osman-aga nigdje ne donosi opis mjestakroz koja je prošao ili gdje se zadržavaoduže vrijeme. Razloge treba tražiti u èi-njenici da je bio zarobljenik koji se nijesmio slobodno kretati po ovim mjestima,a vjerojatno nije imao ni snage pozornijepromatrati mjesta kroz koja je prolaziobuduæi se jako muèio putujuæi kroz njih.

Zanimljive su obavijesti o vremenupotrebnom da se prevali neka relacija.Primjerice, od Erduta do Osijeka bilo jepotrebno 8 sati jahanja, ili od Osijeka doBroda putovalo se tri do èetiri dana hoda.Takvih podataka ima još u ovom djelu.

534 Kritike, prikazi, osvrti

Na temelju ovih podataka moguæe jeprouèavati kvalitetu puteva u Slavonijikrajem 17. stoljeæa.

Tijekom cijelog ovog djela autoropisuje mentalitete ljudi koje sreæe napodruèju Habsburške Monarhije. Autor ihopisuje iskreno i ne ustruèava se kritiziratinjihove negativne, ali i hvaliti njihovepozitivne karakteristike, bez obzira na nji-hovu vjeru i porijeklo (kršæanski vojnizapovjednici, lokalno stanovništvo teosmanski zarobljenici na podruèjuHabsburške Monarhije). U cijelom djeluautor se prikazuje kao vrlo religioznaosoba, koja nikada nije posumnjala uBožju/Alahovu pomoæ u izbavljenju izovog teškog razdoblja vlastitog života.

Autobiografija Osman-age Temišvar-skog vrlo je koristan povijesni izvor zaprouèavanje povijesti rata izmeðuHabsburške Monarhije i Osmanskog Car-stva (1683.-1699.). Ovaj izvor omoguæujepovjesnièarima analizu privatnog i dru-štvenog života u Habsburškoj Monarhiji uposljednjem desetljeæu 17. stoljeæa.

Milan Vrbanus

Hrvatska historiografija XX.stoljeæa: izmeðu znanstvenih para-digmi i ideoloških zahtjeva, ur.Sreæko Lipovèan i Ljiljana Do-brovšak (Zagreb: Institut društve-nih znanosti “Ivo Pilar”, 2005),367 str.

Institut za društvena istraživanja “IvoPilar” u Zagrebu objavio je kao 22. knjiguunutar svoje Biblioteke “Zbornici” zbor-nik radova Hrvatska historiografija XX.stoljeæa: izmeðu znanstvenih paradigmi iideoloških zahtjeva s istoimenoga znan-stvenoga skupa održanoga 12. i 13. pros-inca 2002. godine u Velikoj dvorani

Hrvatskoga novinarskoga doma u Za-grebu. Na prvim stranicama zbornikaotisnut je program skupa koji je bio podi-jeljen u tri sjednice, a nakon svake je usli-jedila rasprava. Istu strukturu zadržao je isam zbornik, ukljuèujuæi i objavljivanjesvih rasprava izmeðu sjednica, što dosada nije bilo uobièajeno u zbornicima saznanstvenih skupova.

U prvom dijelu objavljeni su radoviJosipa Jurèeviæa “Hrvatski domovinskirat i suvremeni hrvatski indentitet” (13-15; sažetak), Agneze Szabo “Problemihrvatske historiografije u XX. stoljeæu sposebnim osvrtom na terminologiju iškolske udžbenike” (17-29), Ante Birina“Ideološke politizacije i najnovijahrvatske historiografija (1989.-2002.)”(31-55), Ive Goldsteina “Od partijnosti udoba socijalizma do revizionizmadevedesetih: ima li graðanska histori-ografija šansi?” (57-72), Jure Krište“Ideologija/politika i historiografija: pri-mjer Èasopisa za suvremenu povijest(1969.-1999.)” (73-98) te Miroslava Ber-toše “Doba kliofobije: ideološke opsjene iosobna iskustva: neke uspomene na histo-riografiju druge polovice prošloga sto-ljeæa” (99-109).

Drugi dio zbornika zapoèinje radomZlatka Matijeviæa “Magnum Crimenhrvatske historiografije: hrvatski katolièkipokret i stvaranje jugoslavenske države uinterpretaciji Viktora Novaka” (135-166).Slijede radovi Sreæka Lipovèana “‘Beo-gradska komponenta’ u postanku Jugo-slavenske nacionalistièke omladine: dop-una nedovršenu opisu u sintezamahrvatske povijesti od Šišiæa do Pavli-èeviæa, 1920.-2002.” (167-196), HrvojaMatkoviæa “Obilježja radova o Neza-visnoj državi Hrvatskoj” (197-212), Dra-gutina Pavlièeviæa “Problemi hrvatskihpovijesnih sinteza XIX. i XX. stoljeæa”(213-233) te Željka Holjevca “Šufflayevieseji izmeðu znanosti i politike: Dr. Milanpl. Šufflay, Hrvatska u svijetlu svjetskehistorije i politike (Zagreb 1928)” (235-247).

535scrinia slavonica 5 (2005), 521-564.

Posljednji dio zbornika èine radoviAnte Stamaæa “Povijest hrvatske književ-nosti u XX. stoljeæu” (263-265, sažetak),Mile Bogoviæa “Glagoljica kao histori-ografski problem” (267-275), StjepanaÆosiæa “Historiografija o Dubrovniku: odideološkog gradiva do interdisciplinarneotvorenosti” (277-279, sažetak), PetraStrèiæa “Hrvatska historiografija u Istri”(281-283, sažetak), Franje Šanjeka“Suvremena hrvatska crkvena histori-ografija izmeðu želja i stvarnosti (1941.-2000.)” (285-291), Ivana Èizmiæa “O lit-eraturi i izvorima za istraživanje iselja-vanja i iseljenika iz Hrvatske” (293-298),Zlate Živakoviæ-Kerže “Teme na namet-nutom èekanju povijesne obrade: nekiprimjeri iz gospodarske povijesti Slavo-nije, Srijema i Baranje” (299-312) teMirele Slukan Altiæ “Kartografski prikaziizmeðu povijesti i politike ili kako lagatikartama” (313-333).

Na posljednjih desetak stranica zbor-nika (355-367) nalaze se biobibliografijesudionika skupa s izborom najvažnijihradova. Zanimljivo je to što su u zbornikuobjavljeni cjeloviti radovi 14 znanstveni-ka (uz èetiri sažetka) od ukupno 21sudionika skupa, dok je objavljeno samo13 biobibliografija. U “Predgovoru” (str.5) su urednici objasnili objavljivanjesažetka umjesto cjelovitog rada nepošti-vanjem vremenskih rokova od stranepojedinih autora, pa je za pretpostaviti daje isti razlog i za objavljivanje smanje-noga broja biobibliografija.

Iako æe svaki od objavljenih radova,sigurna sam, zainteresirati struènu javnosti pronaæi svoje mjesto u suvremenoj his-toriografiji, ipak æe najviše zanimanja iza-zvati rasprave izmeðu sjednica (111-133;249-262; 335-352), kako je uostalom biloi na samom znanstvenom skupu. Tim višetreba žaliti što nisu svi radovi objavljeni ucjelosti, jer se najžešæa rasprava upravovodila oko stavova autora koji nisu uopæeuvršteni u zbornik (D. Brozoviæ) ili sudostupni u vrlo oskudnom obliku iz koje-ga èitatelj ne može dokuèiti o èemu jerijeè (J. Jurèeviæ).

Prikaz ovoga zbornika završit æudetaljem iz rada H. Matkoviæa. Govoreæio generacijama povjesnièara koji suprouèavali NDH autor je meðu mlaðepovjesnièare ubrojio Nadu Kisiæ-Kolanoviæ (str. 205), roðenu 1949. Ovaopaska ne treba èuditi obzirom na dob H.Matkoviæa (roð. 1923.) i znatnoga dijelasudionika skupa, ali se ne mogu ne zapi-tati što je s uistinu mlaðim povjesnièari-ma. Zlobnici bi rekli da je to pravi odrazstanja suvremene hrvatske historiografije.

Vijoleta Herman Kauriæ

Juraj PADJEN, Prometna poli-tika Hrvatske (Zagreb: Masmedia,2003), 372 str.

Knjige ili radovi o prometu, bitnojsastavnici gospodarstva, ponajviše zaoku-pljaju pozornost struène/znanstvene, ali iobiène, èitalaèke publike. Zato pojavasvake nove knjige na tu temu / ili na teteme (unazad 100 godina objavljene susamo dvije knjige) privlaèi veliku pozor-nost. Stoga knjiga Prometna politikaHrvatske Jurja Padjena, znanstvenog sav-jetnika Ekonomskog instituta Zagreb,hvale je vrijedno djelo u kojem je opsežnoi sitematski istražena i obraðena povijestrazvoja prometa te suvremenih problemaprometnog sustava Hrvatske od 1860.godine do poèetka 21. stoljeæa. Autor je,iako nije povjesnièar, u knjizi jasno i pre-gledno ocrtao stoljetne i dugogodišnjenapore prometne integracije Hrvatske, i tou razlièitim geopolitièkim, državnim igospodarskim okvirima, pa je tako bitnodoprinio razumijevanju opæe modernepovijesti Hrvatske i njezinih aktualnihproblema. Ovaj vrijedan istraživaèki iizdavaèki pothvat prepoznao je nakladnikMasmedia d. o. o. iz Zagreba, a za naklad-

536 Kritike, prikazi, osvrti

nika garanciju vrijednosti potpisali suStjepan Andrašiæ i urednik DragomirVojniæ te recenzenti Zvonimir Baletiæ,Dragomir Vojniæ i Dražen Topolnik.Lekturu je uèinila Jelena Kiriniæ, raèunal-nu pripremu teksta i rješenje koricaIdeaLab, Danko Gnjidiæ, a tisak jeGrafièkog zavoda Hrvatske.

Autor je knjigu podijelio na petdijelova od kojih svaki dio ima nekolikopoglavlja. U prvom dijelu naslovljenom«Nacionalna prometna politika» autorrazraðuje osnovne pojmove i funkcijenacionalne prometne politike, zatimnjezine strukturne elemente od nositelja iciljeva do instrumenata politike obliku-juæi nacionalnu prometnu politiku kroznaèela usklaðenosti i cjelovitosti što jeposebice došlo do izražaja u definiranjukoncepcije i kriterija vrednovanja iefikasnosti. Drugi dio knjige «Determi-nante prometne politike» objašnjavapojam i znaèenje determinanata prometnepolitike na prostoru Hrvatske od geo-prometnog i geopolitièkog položaja doreljefnih i regionalnih znaèajki oblikadržavnog prostora sve do potražnje zaprometnim uslugama. U ovom dijeluautor posebice upozorava na èiniteljegospodarskih ogranièenja razvoja pro-metnoga sustava kako u Hrvatskoj tako išire, tj. unutar nove konstelacije europ-skih prometnih tokova. Treæi, èetvrti i petidio knjige povijesno razraðuje prometnupolitiku Hrvatske pa tako autor u treæemdijelu «Prometna politika Hrvatske zadoba Austro-Ugarske Monarhije» dajeposeban naglasak na nedoumice i neri-ješene probleme prometne politike togarazdoblja istièuæi pri tome dominacijuBeèa i Budimpešete u politièkom i pro-metnom smislu. Jednako dobar pregledautor je dao i u èetvrtom dijelu naslov-ljenom «Prometna politika na podruèjuHrvatske u okviru jugoslavenske države urazdoblju 1918. – 1941. i položajHrvatske». Iako su u tom dijelu istaknuti-je obraðeni prometni pravci (cestovni,pomorski i zraèni) autor je jasno predoèio

ukupni uèinak razvoja prometa u tom raz-doblju, koji za Hrvatsku nije bio dostatan.Najopsežniji peti dio «Prometna politikana podruèju Hrvatske u okviru poslije-ratne Jugoslavije (1945. – 1990.)» anali-zira prometnu politiku na podruèjuHrvatske u tom razdoblju. I u tom dijeluknjige autor je ponovo istaknuo nedo-sljednost i neuèinkovitost, tadašnje, drža-ve prema Hrvatskoj i njenim prometnimpotrebama integriranja hrvatskih regija ujedinstven prometni sustav. Na kraju knji-ge, u tom dijelu, autor je dao kratki, alivrlo vrijedan, prikaz i ocjenu aktualneprometne politike nakon uspostavljanjasuverenosti Republike Hrvatske izražava-juæi, meðutim, bojazan da bi ekonomskiuèinci u predviðenom roku mogli oprav-dati obujam tih ulaganja, i to u situacijikada opæe gospodarske aktivnosti neraðaju dovoljnu potražnju za prometnimuslugama. Zato autor u, može se reæi,zakljuènom odjeljku petoga dijela knjigeapelira na veæu društvenu brigu za pro-metni sustav i za poveæanje njegove cjelo-vitosti te se zalaže za veæu opremljenostprometa, organizaciju i uèinkovitost radau prometnim aktivnostima te da seuspostavi primjerena uravnoteženost iz-meðu popreènih i uzdužnih prometnihpravaca na prostoru Hrvatske.

Stoga promatrajuæi knjigu u cjeliniautor je vrlo dobro obradio geografsko-prometni i geopolitièki položaj Hrvat-ske, regionalne osobine hrvatskoga pros-tora, njegovo reljefno obilježje, zatimvelièinu prijevozne potražnje i oblikhrvatskog državnog podruèja razmatra-juæi prometnu politiku Hrvatske za vri-jeme Austrijske Carevine / Austro-Ugarske Monarhije, obje Jugoslavije –one nakon Prvoga i one poslije Drugogasvjetskoga rata – te desetogodišnje raz-doblje suverene Republike Hrvatske.Kako autor na kraju izvodi zakljuèke ispoznaje koje bi mogle utjecati nabuduæu prometnu politiku istraživanjakoja su provedena i suoblièena u ovojknjizi ona mogu korisno poslužiti

537scrinia slavonica 5 (2005), 521-564.

nositeljima prometne politike Hrvatske usagledavanju prometne politike voðene uHrvatskoj, prije svega ciljeva koji supred nju postavljeni te naèina na koji jeta politika bila voðena. Knjiga takoðerdaje i uvid koliko je politika bila uspješ-na i prihvatljiva, koliko je išla u prilog, akoliko na štetu hrvatskih potreba i intere-sa te koliko spoznaje steèene ovimistraživanjem mogu poslužiti u utvrði-vanju i voðenju buduæe prometne poli-tike u Hrvatskoj.

Kako je knjiga temeljena na znan-stvenoj metodologiji suvremene histori-ografije s popisom literature, kazalompisaca i institucija, Kazalom pojmova ivažnijih prometnih mjesta, a pri tomenapisana razumljivim jezikom i stilomzasigurno æe dobiti zavidno mjesto u bib-liografiji hrvatske gospodarske povijesti.

Zlata Živakoviæ-Kerže

Franjo CIRAKI: Bilježke 11.rujna 1903. – 7. veljaèe 1912.;Zapisci 1847.-1867., priredila He-lena Sabliæ Tomiæ (Požega: Dru-štvo hrvatskih književnika, Ogra-nak slavonsko-baranjsko-srijem-ski, Grad Požega, 2004), 736 str.

Znajuæi da kao gradonaèelnik gradakoji mnogi povjesnièari i ostali publicistinazvaše i «Slavonskom Atenom»,1 osimsvojih kadrovskih «skrižaljki» u kultur-nim ustanovama gdje mu je to moguæe,mora ostaviti u «amanet» glede kulture inešto adekvatno zapisano, odluèio segospodin Zdravko Ronko uz pomoæ za topotrebne logistike2 na izdavanje ovihBilježaka i Zapisaka znamenitogPožežanina Franje pl. Cirakija.3 Ništaneobièno, štoviše! - za svaku pohvalu

538 Kritike, prikazi, osvrti

1 Ponajprije mislim pri tome na zna-menitog Požežanina Matka Peiæa koji je unizu svojih objavljenih radova o Požegi iPožeštini apostrofirao sve najrelevantnijeznaèajke koje argumentirano mogu donekleopravdati ovu sintagmu.

2 Po gradonaèelnikovom odabiru to jeDruštvo hrvatskih književnika, Ogranak sla-

vonsko-baranjsko-srijemski, Grad Požega i

Grafika Osijek. 3 Franjo pl. Ciraki (Požega 10. XI. 1847.

– Požega 13. II. 1912.), politièar, prozaik ipjesnik. U Požegi je završio puèku školu iniže razrede gimnazije, potom u Osijeku višugimnaziju gdje je položio i veliku maturu.Diplomirao je pravo na Pravoslovnoj aka-demiji u Zagrebu. Kao svršeni jurist vraæa seu Požegu gdje je radio kao veliki bilježnik uGradskom poglavarstvu od 1873. do 1878.(uz ostale poslove struèno je sredio gradskiarhiv, odnosno pismohranu Gradskog po-glavarstva) kada je prešao raditi u županijskuupravu požeške županije. 25. lipnja 1881.godine Gradsko zastupstvo ga je izabralo zapožeškog gradonaèelnika na kojoj æe funkcijiostati do 3. rujna 1904. godine. S pravom gaizrijekom svi istraživaèi povijesti Požegesmatraju jednim od najveæih požeškihgradonaèelnika (izmeðu ostalog inicirao jemnoge graditeljske zahvate u Požegi; skrbioje o radu niza gradskih udruga kojih je i sambio èlan; zalagao se za bolje materijalneuvjete osnovnog i srednjeg školstva –izgrad-nja «djeèaèke puèke škole», dovršetak grad-nje dvokatne zgrade «djevojaèke škole»,zapoèela je s radom poljoprivredna škola tzv.Ratarnica; akademski slikari Oton Ivekoviæi Celestin Medoviæ krajem XIX. stoljeæasvojim slikama ukrasili su župnu crkvu SveteTerezije; potaknuo je podizanje spomenikafra Luki Ibrišimoviæu 1893. godine i izla-ženje tjednika «Glasnik županije požeške»1891. godine…). 1882. – 1906. godine bio jezastupnik u Hrvatskom, a jedno vrijeme iHrvatsko-ugarskom saboru.

Naslijedivši od oca sklonost premapisanju, Franjo Ciraki je svojim pjesmama,prozom, prijevodom književnih djela sengleskog i francuskog jezika ostavio dubokitrag i u hrvatskoj književnosti…

gradonaèelnikovo nastojanje. Samo, na-èin na koji je gospodin Ronko izveo ovajpothvat zaista prelazi sve granice uljud-benog ponašanja.

Jednog dana nazvao me voditeljOdjela našeg Arhiva u Požegi i obavijes-tio da je gospodin gradonaèelnik nakratko vrijeme posudio arhivsko gradivoiz ostavštine Franje pl. Cirakija4 bez ne-kih posebnih napomena. Strelovitombrzinom gospodin gradonaèelnik je oku-pio oko sebe po svom subjektivnomodabiru ekipu koja je krenula u, ni manjeni više, pripremu ovih Cirakijevih Bilje-žaka i Zapisaka za objavljivanje.5 Kad seova priprema ubrzala bio sam upozorenod nekih Požežana koja je stvarna nam-jera gospodina Ronka. Nisam tada prom-ptno reagirao ponajprije iz razloga štosam mislio da nije dobro ulaziti u novesukobe s Požežanima koji su jako osjet-ljivi glede èinjenice da nemaju vlastitiArhiv od 1. sijeènja 1967. godine i da je uPožegi samo Odjel Državnog arhiva uSlavonskom Brodu, a i ponadao sam se daæe gospodin gradonaèelnik gentlemanski,zbog svog intelektualnog poštenja, uvrsti-ti barem kurtoazno i naš Odjel u Požegikao nakladnika. Uostalom i sam je naveona 1. stranici Predgovora «…u prikup-ljanju dokumentarne graðe pomogao namje Povijesni arhiv grada Požege6 u koje-mu se Cirakijeva ostavština nalazi…».

539scrinia slavonica 5 (2005), 521-564.

netoèno napomenuo da «Gradski muzej uPožegi èuva njegovu rukopisnu ostavštinu:povijesno-genealošku studiju Rodoslovi vla-dajuæih obitelji, Dnevnik (1904.-08.), nedo-vršene autobiografske Zapiske i dr.» (str. 688)jer je to pohranjeno u Odjelu našeg Arhiva uPožegi.

5 U Pogovoru na stranici 680. ove knjigeu bilješci br. 1 njezina prireðivaèica HelenaSabliæ Tomiæ navodi, izmeðu ostalih, i imenaosoba koje su radile na dijelu transkripcijerukopisa zahvaljujuæi im na uloženom trudu.Ne znam zna li poštovana prireðivaèica dadotièna gospoda nemaju izuèen «zanat» pov-jesnièara ili neke druge struène reference zataj posao, njih je gospodin gradonaèelnikodabrao po kljuèu samo njemu znanom.Velika je šteta što im nije pridružio i po-žeškog «povjesnièara» koji se istakao svojimistraživanjima iz razvitka partizanske prosv-jete (kao npr. njegove knjige: «Bio sam parti-zanski uèitelj», «Prosvjeta na Dilju u narod-nooslobodilaèkoj borbi», «Partizanske školena Papuku», «Ratna generacija uèitelja»…),a koji se osobito «proslavio» kada je svojommoæi 80-tih godina prošlog stoljeæa onemo-guæio poštovanom profesoru požeške gim-nazije dr. Filipu Potrebici doæi raditi uondašnji Centar za povijest Slavonije i Ba-ranje u Slav. Brodu. Po njemu dr. F. Potrebicaje «1971. godine bio hrvatski nacionalist i zarda takav radi na historiografskim temama».No, nedugo potom prof. F. Potrebica sezaposlio na katedri za povijest Filozofskogfakulteta u Zagrebu gdje je radio do umirov-ljenja 2003. godine, 1991. je ukinut Centar zapovijest u Slav. Brodu, a «drug povjesnièar»je prijevremeno zasluženo umirovljen. Rekaobi narod: «Ima Boga!».

6 Nije ovo prvi put da gospodin grado-naèelnik «pomiješa lonèiæe i poklopèiæe».Zna on vrlo dobro da ne postoji institucijapod ovim nazivom (uostalom to mogu doku-mentirati i našom korespondencijom Arhiv -Gradsko poglavarstvo grada Požege, dakakoda mu je to bilo kristalno jasno i prigodomposjeta Ministra kulture RH našem Odjelu uPožegi 23. svibnja 2003. godine…), ali akosu mogli i neki drugi tako nazivati Odjelnašeg Arhiva u Požegi, zašto ne bi i on! Nijeonda ni èudno da u impressumu nalazimo ipodatak da su u knjizi korištene fotografije iiz: Državni arhiv Slavonski Brod i Povije-sni arhiv Požega (Sic!).

4 Radi se o fondu pod nazivom: OSOBNIFOND CIRAKI FRANJO (1847.-1912);1833.-1913.: kut.2, 0,20 d.m, Klasifikacijskaoznaka K.4., signatura fonda 281. Njega jeOdjelu našeg Arhiva u Požegi poklonioDorijan Ciraki, unuk Franje pl. Cirakija oèemu je saèinjen i Primopredajni zapisnik snadnevkom od 6. lipnja 1984. godine. Fondsadrži razne osobne dokumente obitelji, oveobjavljene Bilježke i Zapiske, rukopise neko-liko njegovih pjesama, bogatu koresponden-ciju s roditeljima i istaknutim osobamaondašnjeg javnog života.

Pišuæi o Franji Cirakiju publicist M. Žlj.(Mirko Žeželj) je u 2. svesku Hrvatskogbiografskog leksikona izdanog 1989. godine

Ponadao se i prevario, jer vidimo tkosu nakladnici. Možda je ovo «prst Božji»jer biti, pa barem i kurtoazno, nakladnikovog uradka koji je nastao na naèin kakoje nastao bio bi jedan od minusa našeustanove.

Kao Broðaninu nije mi jasno zbogèega je gospodin Z. Ronko tako nepri-mjereno eliminirao u svojim razmišljanji-ma dosada afirmiranu biblioteku «Pose-ganu» koja je od prvog svoga izdanjaknjige Josipa Buturca: «Pisani spomeniciPožege i okolice 1210.-1536» pa do zad-njih dviju o radovima požeških gimnazi-jskih profesora umnogome doprinijela damnoge nepoznanice iz povijesti Požege iPožeštine izaðu na vidjelo. Uostalom svata izdanja «Posegane» hrvatska histori-ografska kritika je pozitivno ocijenila.Možda se oslonio na neèije krive pro-sudbe da su Bilježke i Zapisci Cirakijevaiskljuèivo književna djela. Pa da i jesu,kako to da se gospodin gradonaèelnik nesjeti, eto, Ogranka Matice hrvatske u Po-žegi.7

Ne treba biti previše vidovit pa za-kljuèiti da gospodin gradonaèelnik svjes-no zaobilazi one fundamentalne kulturneinstitucije èiji se subjekti odnosno poje-dinci ne uklapaju u njegove poglede nasvijet, ali i «ne sagibaju kièmu» pred njim.Ako mogu ljudi oko «Posegane» izdavatiknjige, zašto ne bi i on, i još kad ima indi-rektnu pomoæ po njemu nazvanogPovijesnog arhiva grada Požege (Sic!).

Kako se neopazice «ušuljava na malavrata» matrica vremena u kojem je AGIT-PROPOVSKA METODA manipuliralasvekolikim kulturnim zbivanjima!

Sama knjiga je sadržajno odnosnotematski, zahvaljujuæi promišljanjimaHelene Sabliæ Tomiæ zanatski dobroosmišljena. Prvi dio (VII.-XVI. str.)sadrži Genealoško stablo obitelji Cirakikoje je izradio Franjo pl. Ciraki, potom jeobjavljeno 7 preslika originalnih pisamakoje su Franji pl. Cirakiju poslali: Vjeko-slav Klaiæ, August Šenoa, Mijo Kišpatiæ,Ladislav Leo Mrazoviæ, Ivan Vonèina,August Harambašiæ i Armin Paviæ.8

Nakon Predgovora (1-2 str.) koji jepotpisao (da li i napisao?) gospodinZdravko Ronko, slijede Bilježke podije-ljene kronološki kako ih je podijelio samautor:9

I. Bilježke od 11. rujna 1903. do 2.svibnja 1904. (str. 7-35); II. Bilježke od3. svibnja 1904. do 1. veljaèe 1905. (str.39-67); III. Bilježke od 2. veljaèe 1905.do 16. listopada 1905. (str. 69- 97); IV.Bilježke od 17. listopada 1905. do 12.travnja 1905. (str. 99-129); V. Bilježke od13. travnja do 25. kolovoza 1906. (str.131-161); VI. Bilježke od 26. kolovoza1906. do 30. travnja 1907. (str. 163-194);VII. Bilježke od 1. svibnja 1907. do 14.listopada 1907. (str. 197-225); VIII.Bilježke od 15. listopada 1907. do 19.svibnja 1908. (str. 229-262); IX. Bilježkeod 20. svibnja 1908. do 19. listopada1908. (str. 265-299); X. Bilježke od 20.listopada 1908. do 14. travnja 1909. (str.303-332); XI. Bilježke od 15. travnja1909. do 25. rujna 1909. (str. 335-359);XII. Bilježke od 26. rujna 1909. do 28.veljaèe 1910. (str. 363-393); XIII. Bilje-žke od 1. ožujka 1910. do 3. rujna 1910.(str. 397-424); XIV. Bilježke od 4. rujna1910. do 18. ožujka 1911. (str. 427- 454);XV. Bilježke od 19. ožujka 1911. do 21.kolovoza 1911. (str. 457-484); XVI.Bilježke od 22. kolovoza 1911. do 7. ve-ljaèe 1912. (str. 487-510).

U ovim bilježkama, odnosno kon-tinuirano voðenim dnevnièkim zapisimaod 11. rujna 1903. do 7. veljaèe 1912. go-dine F. Ciraki je zapisivao svakodnevnedogaðaje, susrete s nizom znaèajnih oso-

540 Kritike, prikazi, osvrti

7 Tim prije što je u Viencu (Matièinomèasopisu) objavljeno niz Cirakijevih pjesamai njegovih prijevoda ukljuèujuæi i njegov cik-lus od deset pjesama Florentinske elegije1872. godine koje æe u njegovoj Požegi bitiobjavljene tek 1956. godine.

8 Ova pisma su pohranjena u Gradskommuzeju u Požegi, što nije navedeno u knjizi!

9 Ovakva periodizacija Bilježaka je re-zultat èinjenice da je F. Ciraki njih pisao ubilježnice kojih je ukupno 14.

ba u Požegi i na svojim brojnim putova-njima, komentirao proèitane knjige…pisaoje i o meteorološkim prilikama, kulinar-stvu, privatnim zabavama, ponešto i osvojoj obitelji etc.

Nakon Bilježaka slijede Zapisci,10

odnosno kako je to u podnaslovu dopisaosam F. Ciraki «Životopisne bilješke 1847.-1903.», a po istom principu kronološkikao i Bilježke: Druga knjiga: 1857.-1859.(str. 515-539); Treæa knjiga: 1860.-1863.(str. 541-568); Èetvrta knjiga: 1864.-1867.(str. 571-592) i Peta knjiga: 1867.- (str.595-598). Ove Zapiske je Franjo Cirakizapoèeo 27. kolovoza 1906., a zadnjatakva bilješka je upisana 5. ožujka 1910.godine.

Oèito je Cirakijeva namjera bila Za-piscima upotpuniti svoje dnevnièkezapise, a nije iskljuèena i moguænost,kako to istièe Helena Sabliæ Tomiæ, da ihje planirao i javno objaviti.11 U Zapiscimas vremenske distance Ciraki, prisjeæajuæise, rekonstruira neke detalje iz svoga djet-injstva, obiteljskih dogaðanja, isusovcimai franjevcima, odnosno znaèajnijim Pože-žanima svoga vremena, svojim ðaèkimdanima u Požegi, … (u drugoj i treæojknjizi). U treæoj knjizi je dosta prostoraposvetio svojoj nezgodi poèetkom 1859.godine kada je, sanjkajuæi se na obronci-ma brda Kalvarije u Požegi, teško povri-jedio nogu. Uz sva nastojanja lijeènikaona mu je morala biti amputirana u Beèu13. listopada 1861. godine. Gubitak nogega nije pokolebao nastaviti se boriti saživotnim problemima (školovanje, studi-ranje, vlastita obitelj, politika, književ-nost…), štoviše! Njegov životni put na-kon ove traume ide usudim se reæi iznad-prosjeèno i za osobe bez hendikepa. Sveono što je postigao u životu nedvojbenosvjedoèi o jakosti njegovog duha odnje-govanog u krugu njegove obitelji, školo-vanju, odnosno na studiju…

U èetvrtoj knjizi Zapisaka Cirakiopisuje svoj boravak u Osijeku gdje je1863. godine nastavio pohaðati višerazrede gimnazije.12 Piše o svojim pri-

jateljima, gimnazijskim profesorima,dokolièarskim zgodama, problemimazbog kojih je krajem prvog polugodišta uVII. razredu 1866. godine napustio Osijeki vratio se u Požegu, požeškim zbivanji-ma, uspješnom završetku sedmog razre-da, okolnostima zbog kojih je ipak ostaoživjeti u Požegi, a VIII. razred gimnazijeu Osijeku je nastavio kao privatist, kojuæe i maturirati u srpnju 1867. godine.

Peta knjiga Zapisaka je razvidnonedovršena, jer nakon što je opisao svojeputovanje u Zagreb u listopadu 1867. go-dine i utiske o osobama koje je susretao u

541scrinia slavonica 5 (2005), 521-564.

10 Na 515. stranici u bilješki br. 1 navodise da «prvu knjigu životopisnih bilježakaFranje Cirakija nismo našli» zbog èega se ipoèinje s drugom knjigom. Ako se veæ tvrdida nisu našli prvu knjigu zašto nije navedenogdje su i tražili istu. Prvu informaciju o tomebi ovi «tražitelji» našli u Odjelu našeg Arhi-va. Sve piše u Primopredajnom zapisniku od6. lipnja 1984. godine u kojem je taksativnonavedeno što je Dorijan Ciraki poklonioArhivu iz ostavštine F. pl. Cirakija. Dakakoda na popisu nije ova prva knjiga koja sespominje u ovoj bilješci jer je jednostavnonije ni bilo. Možda æe «tim» koji je radio napripremi i objavi ove knjige predvoðennjezinim Glavnim urednikom (gospodinomgradonaèelnikom!!) u neko dogledno vrijemepronaæi i ovu prvu bilježnicu, pa ako se tozbude molimo ih da istu daju na pohranu uOdjel našeg Arhiva u Požegi kako bi se upot-punila Cirakijeva ostavština.

11 Vidi u Pogovoru knjige na str. 688.12 Franjo Ciraki bi nedvojbeno nastavio

pohaðati više razrede gimnazije u Požegi daje i postojala ta moguænost. Meðutim, kako jepoznato, od 1852. godine pa sve do 1870.godine Požeška gimnazija djeluje kaoèetverorazredna, a u školskoj godini1870./71. odobreno joj je da postupno svakegodine uvede po jedan viši razred, tako da æetek prvi put otkako je postojala u školskojgodini 1873./74. imati svih osam razreda (otome vidi više u monografiji: Filip Potrebica,Tri stoljeæa Požeške gimnazije, Jastrebarsko:Naklada Slap, 1994. (Biblioteka Posegana,knj. 2).

Zagrebu Ciraki ovu knjigu završava na-tuknièkim bilješkama.

Ovaj dio knjige završava radomSande Ham: O jeziku Franje Cirakija(str. 601-615) u kojem u kontekstuonodobnih jeziènih i pravopisnih normihrvatskog jezika analizira Cirakijev jezik.

U sljedeæem dijelu knjige dani su,putem svojevrsnog vodièa, osnovnipodatci o važnijim osobama koje se sus-reæu u Bilježkama i Zapiscima, popisCirakijeve europske lektire (djela uglav-nom poznatih ruskih, francuskih, nje-maèkih, latinskih i ruskih književnika),rjeènik manje poznatih rijeèi, Cirakijevabiobibliografija i popis važnije literature oFranji Cirakiju. Za svaku pohvalu je što jeovome dodan i rjeènik manje poznatihrijeèi i frazema (odnosno prijevod istih nahrvatski jezik) što znatno olakšava èita-telju èitati Cirakijeve Bilježke i Zapiske.

Potom u Pogovoru (str.679-680) pri-reðivaèica Helena Sabliæ Tomiæ dajezapravo jedan presjek života i rada FranjeCirakija u kojemu nije ništa posebnonovo o njemu napisano.

Nakon sažetaka na njemaèkom,engleskom i francuskom jeziku (str. 693-697) slijedi Kazalo imena koja se susreæuu Cirakijevom rukopisu (str. 701-718). Nakraju knjige (str. 721-736) iz albumaFranje pl. Cirakija objavljeno je 29 foto-grafija iz albuma Franje pl. Cirakija štoilustrativno daje uvid èitateljima u nekazbivanja iz Cirakijevog života, ukljuèu-juæi i faksimile dijelova dvaju Cirakijevihrukopisa, odnosno pisama i nekih doku-menata. Šteta je da u legendama ovihfotografija ne piše gdje su one i pohra-njene.13

Za povjesnièare i ostale istraživaèeBilježke i Zapisci su nedvojbeno relevan-tan izvor, uz napomenu da su Bilježke(Dnevnik) vremenski bliže onim zbivanji-ma koje je Ciraki svakodnevno zapisivaoèime su one nedvojbeno vjerodostojnijeod Zapisaka koji su po formi zapravoCirakijevi memoari. Ne želeæi ulaziti upolemiku s Helenom Sabliæ Tomiæ htio

bih samo apostrofirati da ona pokušavasvojim Pogovorom (urednik ga je nazvaoOgledom!) dijelom kompenzirati ineukljuèenost povjesnièara u ovom pro-jektu, pozivajuæi se na neka promišljanjaMirjane Gross stavljajuæi u njihov kon-tekst neke svoje interpretacije, kao npr.:«Iz njegove autobiografske (Cirakijeve,op. I. M.) proze moguæe je razotkriti men-talitet ljudi i prostora, graðanski obiteljskiživot kao i oblike ponašanja u razlièitimsituacijama» (str. 682). Zanat povjes-nièara ne dozvoljava donositi uopæavanjepovijesnih zbivanja na temelju samojednog dijela posrednih i neposrednihpovijesnih izvora. Bilo je u Požegi u tovrijeme još nekoliko relevantnih graðan-skih obitelji. Donositi takve prosudbe jemoguæe konzultiranjem i ostalih raspo-loživih izvora (izvori o gradskoj i župani-jskoj upravi, kulturi itd.).

Ivan Medved

Antun DEVIÆ, Župa Jarmina(Jarmina-Cerna, 2004), 483 str.

Antun Deviæ se prihvatio ozbiljna izahtjevna zanata: poèeo je u zreloj dobitragati za povijesnim izvorima. Veæ neko-liko godina odlazi, isprva na svoju ruku, uVatikan i tamo, izvaninstitucionalno ali ukontaktu s voditeljima važnih nacionalnih

542 Kritike, prikazi, osvrti

13 Istina, iz Impressuma bi se moglo za-kljuèiti da se te fotografije nalaze u: Grad-skom muzeju Požege, Državnom arhivuSlavonski Brod, Povijesnom arhivu Požega ikod gospodina Dušana Mirkoviæa. To sva-kako nije i do kraja toèna informacija (dvaArhiva, a zapravo jedan). Veæina ovih foto-grafija se nalazi u Gradskom muzeju Požege– kojih, znaju to sigurno požeški muzealci…,ali i djelatnici Odjela našeg Arhiva u Požegi.

institucija, a zadnjih godina uz sim-boliènu pomoæ državnih vlasti, prikupljaizvore, ureðuje ih i objavljuje. Njegovomzaslugom te zaslugom Ilije Martinoviæa,sveæenika (sada veæ, na žalost, pokojnog),kao i Andrije Lukinoviæa, sveæenika iarhivara Zagrebaèke nadbiskupije, teJosipa Kolanoviæa, bivšeg ravnatelja Hr-vatskoga državnoga arhiva u Zagrebu,objavljeni su dokumenti o biskupskimprocesima i izvješæima Ðakovaèke i Sri-jemske biskupije iz 17. i 18. stoljeæa, kaoi korespodencije ðakovaèkog biskupaJosipa Jurja Strossmayera i SerafinaVannutellija, papinskoga nuncija u Beèu,od 1881. do 1887. godine.

Sudim, iako bih možda i sam istonapravio, da u knjizi ima puno togasuvišnog. Deviæ se trebao držati temeljakliometrije: trebao je preprièati ono štopiše u izvorima te tumaèiti kako su sepojedini dogaðaji i procesi reflektirali nastanovnike Jarmine. Prièa o rodbinskimvezama kralja Zvonimira s kuæomArpadoviæa ili stav da je njegovom,Zvonimirovom, smræu narušena hrvatskanezavisnost u najmanju ruku je neprim-jerena monografiji župe Jarmina. Kao ianaliza Lutherovih postupaka te oèit nav-ijaèki stav prema osmanlijskoj vlasti uSlavoniji i Srijemu. Takve su opservacijena globalna, europska, nacionalna (hr-vatska, maðarska, srpska), podunavska,slavonsko-srijemska zbivanja nepotrebneu ovakvoj monografiji. Odnijele su punoprostora, a nisu pridonijele boljem razu-mijevanju prièe s iduæih stranica. Od 31.do 79. stranice Jarmina se spominje tek 8puta i to jednom u podnaslovu dok se utom tekstu spominje tek jednom - u 19.poglavlju Jarmina, Gaboš i Markušica unovim prilikama [od stranice 74 do 77],Jarmina spominje uzgredice u posljed-njem pasusu na 77. stranici. Ako surefleksije na opæa zbivanja nužne, valjapaziti na izbor povjesnièara èiji se stavprihvaæa. Deviæ se drži tumaèenja autorakoje je odavna pregazilo vrijeme, ako su

povjesnièari ikada i uzimali za ozbiljnodjela Ive Mažurana, Trpimira Macana,Mirka Markoviæa, Ante Sekuliæa, Stje-pana Sršana i Ivana Balte.

Slavonska je historiografija u gole-moj krizi, premda bi svima bilo lakše daje u povojima. Deviæ se našao u nedoumi-ci; kako prekriti mnoge bijele mrlje,metodološke i sadržajne. U prvom dijeluknjige u kojem, zapravo, nastoji rasvijet-liti temeljne procese, Deviæ se nijesnašao. Nije se snašao ni u vizualizacijiknjige, što ide veæim dijelom na dušuMilice Lukiæ, urednice. U knjizi nema nijedne karte da se èitatelj informira gdje senalazi Jarmina niti je napravljena kartakoja se mogla zvati, recimo „Geografijamale sakralne jarminaèke arhitekture“.

Ostali dijelovi knjige su odlièni –metodološki i sadržajno. Deviæ nas,doslovce, bombardira podacima, odredahistoriografskim poslasticama. Deviæ jesložio kronologiju sveæenika koji suslužbovali u Jarmini. O svakom je žup-niku ponešto napisao što æe biti dragocjenprilog njihovim biografijama. Osvrnuo sena životopise sveæenika, redovnika iredovnica podrijetlom iz župe Jarmina neobaziruæi se gdje su na službi. Istražio jepodrijetlo slika, oltara, poklonaca, kapela,pa èak i misnica i crkvenoga posuða – akonije mogao doæi do podataka, vrsnim jenapomenama uputio istraživaèe u izvore iu literaturu. Istražio je prošlost katolièkihudruga i ostalih društava, sportskih, kul-turnih i gospodarskih, u župi Jarmina.Besprijekorno je odabrao dijelove iz izvo-ra, najèešæe župne spomenice, te ihkomentirao samo tamo gdje je nužno. I,dakako, otvorio je široka pitanja, poputrazvoja naselja i uprave u župi Jarmina tepovijesti škole i školstva na tom podruèju.

Zakljuèimo, uz nešto slabijih prvihsedamdesetak stranica, knjiga o Jarminije, naprosto, sjajna.

Zdenko Samaržija

543scrinia slavonica 5 (2005), 521-564.

Željko LEKŠIÆ, Hrvatski domu Ðakovu (Ðakovo: Muzej Ðako-vštine i Društvo ljubitelja starina,2003), 92 str.

Malo je graðevina koje su u gradovi-ma diljem Hrvatske u 20. stoljeæu imaleznaèaj i ostavile peèat u sjeæanju graðanaonako kako su to uèinili hrvatski domovi,podizani u prvoj polovici 20. stoljeæa, i toprvenstveno prilozima i samoodricanjemdomaæeg stanovništva. Krajem 2003.godine èitateljima je predstavljena knjigaŽeljka Lekšiæa Hrvatski dom u Ðakovu,koja iscrpno prikazuje povijest ðako-vaèkog Hrvatskog doma, podignutog do1937. godine, a srušenog 1983. godine.

Autor knjige je ðakovaèki odvjetnik iveliki zaljubljenik lokalne povijesti, kojojje dosad posvetio niz radova, objavljenihu brojnim èasopisima (Èasopis za suvre-menu povijest, Zbornik Muzeja Ðakovš-tine, Prigodna revija Ðakovaèki vezovi,Godišnjak Njemaèke narodnosne zajed-nice / Volksdeutsche Gemeinschaft Jahr-buch i drugi), a objavljivanjem Hrvatskogdoma javlja se i svojom prvom knjigom.

Središnji dio knjige, naslovljenHrvatski dom u Ðakovu (str. 7-48), podi-jeljen je na šest poglavlja, prethodi muPredgovor (str. 5-6), a prate ga Prilozi (str.49-83), Sažeci na hrvatskom, engleskom injemaèkom jeziku (str. 85-87), Sadržaj(str. 89), te, na samom kraju, Bilješka opiscu (str. 91-92).

U Predgovoru autor ukratko progo-vara o prethodnim radovima koji se od-nose na istraživanu temu, o nastanku knji-ge, donosi izabrane podatke o Hrvatskomdomu i zahvaljuje se pojedincima koji supomogli tijekom istraživanja.

Poglavlja u središnjem dijelu knjigekronološki prate povijest Hrvatskog domaod zamisli o izgradnji pa sve do rušenja iizgradnje novog zdanja. Autor u uvodu od

dvije stranice prikazuje odnose u ðako-vaèkom sokolstvu buduæi da je, kako jeveæ u predgovoru naglašeno, izgradnjaDoma usko povezana s ðakovaèkimHrvatskim sokolom. Pored organizacijeHrvatskog sokola, u Ðakovu poèetkomdvadesetih godina 20. stoljeæa djeluje iSokolsko društvo (èlan Jugoslavenskogsokola), te katolièko sportsko društvoOrao. U prvom poglavlju, koje nosinaslov Pripreme za izgradnju Hrvatskogdoma, obraðene su aktivnosti od osnutkaodbora za gradnju 1922. godine do poèet-ka gradnje 1928. godine. Dv