8/10/2019 Ken Follet-Uica Igle

1/131

FOLLETT, Ken

Uica igle

CIP - katalogizacija v knjigi Narodna in univerzitetna knjinica, Ljubljana 820-31 FOLLETT, Ken Uica igle / Ken Follett; [preveo s engleskoga Vlado Opai]. Ljubljana ; Zagreb : Mladinska knjiga, 1990. Prevod dela: Eye of the needle 19057408 Nijemci su bili gotovo potpuno prevareni -tek je Hitier pravilno nasluivao, ali on je oklijevao da se osloni nasvoj predosjeaj... A. J. P. Taylor Engleska povijest 1914 -1945Zahvaljujem Malcolmu Hulkeu na neprocjenjivoj pomoi koju mi jevelikoduno pruio.

i 'ili I >i' ' O > ,!1 i'./* i-' ! i\ il ' ' Predgovor U poetku 1944. godine njemaka obavjetajna sluba prikupljala je podatke o golemoj vojsci na jugoistokuEngleske, Izviaki a vioni vraali u se s fotografijama kasarni, uzletita i floti-la brodova u Washu; generalaGcorgea S. Pattona vidjeli su kako u jasno prepoznatljivim ruiastim hlaama za jahanje vodi u etnju svogbijelog buldoga; zamijeena je poveana aktivnost u eteru i razmjena signla izmeu pukova na tom podru ju;njemaki pijuni u Engleskoj slali su vijesti koje su to potvrivale. Nikakve vojske, dakako, nije bilo. Brodovi su bili krivotvorine od gume i drva, kasarne su zapravo bile filmskekulise, Patton pod svojom komandom nije imao ni jednog jedinogovjeka, radio-poruke su bile besmislene,pijuni su bili dvostruki agenti. Cilj je bio da se neprijatelja dovede u zabludu kako se sprema invazija preko Pas de Caki i sa i kako bi na Dan Dnapad na Normandiju imao uinak iznenaenja. Bila je to velika, gotovo nemogua obmana. Doslovno tisue ljudi bile su umijeane u provoenje te varke.udobi bilo da ni jedan od Hillcrovih pijuna o tome neto ne dozna. Je li bilo kakvih pijuna? Svojedobno su ljudi mislili da su okrueni onim to se tada nazivalo petom kolonom.Poslije rata nastao je mit da je MI5 taj soj pozatvarao do Boia 1936. Istina je,ini se, da ih je bilo vrlo malo:MI5 ih je stvarno gotovo sve poh vatao. No uvijek je potreban samo jedan... Znamo da su Nijemci zaista vidjeli znake koje su trebali vidje- 1ti u Istonoj Angliji. Znamo i to da su posumnjali ne radi li se o obmani. A znamo i to da su se svojski trudili daproniknu istinu. Toliko povijest, a ja nisam otkrio nikakvihinjenica koje se ve ne nalaze u povijesnim knjigama. Ono to slijedi je izmiljeno. A ipak, mislim da se neto poput ovog moralo dogoditi...

Camberlev, Surrev lipnja 1977.

1.

Bila je to najhladnija zima uetrdeset i pet godina. Sela engleske provincije odsjekao je snijeg, a Temza sesledila. Jednog sijeanjskog dana vlak iz Glasgovva za London stigao je u Euston s dvadeset ietiri satazakanjenja. Zbog snijega i zamraenja vonja automobilom postala je opasna: prometne su se nesreeudvostruile, a ljudi su se alili da je opasnije voziti nou austin 7 po Piccadillvju nego tenkom prijeiSiegfriedovu liniju.

8/10/2019 Ken Follet-Uica Igle

2/131

A onda, kad je dolo proljee, bilo je velianstveno. Barani baloni dostojanstveno su lebdjeli po jasnom plavomnebu, a na londonskim ulicama vojnici na dopustu oijukali su s djevojkama u haljinama bez rukava. Grad ba i nije izgledao kao prijestolnica drave u ratu. Naravno, bilo je znakova ratnog stanja. Henry Faber, kojise od kolodvora Watcrloo biciklom vozio prema Highgateu, primjeivao ih je: gomile vrea s pijeskom ispredvanih javnih zgrada, Andcrsonova sklonita po vrtovima predgraa, propagandni plakati o evakuaciji i mjeramaprotuavionske zatite. Faber je promatrao te stvari - bio je znatno paljiviji od prosjenog eljeznikog

namjetenika. Vidio je mnotvo djece po perivojima i zakljuio da evakuacija nije uspjela. Zapazio je znatan brojautomobila na cesti, unato racioniranom benzinu,itao je i o novim modelima to su ih oglaavali proizvoaiautomobila. Znao je znaenje none smjene radnika koji su se slijevali u tvornice u kojima, jo prije nekolikomjeseci, jedva da je bilo dosta posla i za dnevnu smjenu. Vie od svega kontrolirao je pokrete jedinica pobritanskoj eljeznikoj mrei: svi su doku- 13menti prolazili kroz njegov ured. Iz tih se papira moglo mnogo doznati. Danas je, na primjer, ovjerio hrputiskanica koje su ga uvjerile u to da se prikupljaju nove ekspedicione snage. Bio je potpuno siguran dae brojatiotprilike 100.000 ljudi i da su namijenjene Finskoj. Znakova je bilo, to je tono; no bilo je neeg aljivog u vezi s njima. U skeevima na radiju ismijavao sebirokratizam ratnih propisa; u protuzranim sklonitima pjevalo se u zboru, a otmjene ene nosile su plinskemaske u torbama koje su izradili modni kreatori. Priale su o "dosadnom ratu". Odjednom je rat bio pre-napuhani beznaajan, poput kakve filmske predstave. Sve uzbune, bez iznimke, bile su lani alarmi. Faber je na stvari gledao drukije - no on je bio osoba druge vrste. Usmjerio je bicikl na Archway Road i malko se nagnuo naprijed da svlada uzbrdicu, a duge noge neumorno sugazile pedale poput klipova kakve lokomotive. Bio je u odlinoj formi za svoju dob - a imao je trideset i devetgodina - premda je u vezi s time lagao: lagao je on o veini stvari - kao mjera opreza. Kad se uspinjao brdacem u Highgate, poeo se znojiti. Zgrada u kojoj je ivio bila je jedna od najviih uLondonu, a zato se i bio odluio da ivi ondje. Bila je to viklorijanska kua od opeka na kraju niza od estzgrada. Kue su bile visoke, uske i mrane, poput dua ljudi za koje su bile sagraene. Svaka je imala tri kata iprizemlje s ulazom za sluinad - engleski srednji stale iz devetnaestog stoljea zahtijevao je da ima ulaz zasluinad premda nije imao slugu. Fabcr je bio cinian prema Englezima. Kua broj est bila je vlasnitvo gospodina Harolda Gardena, onog iz Garden's Tea And Coffcc, male tvrtke koja je skrahirala u velikoj krizi. ivei po naelu da je insolventnost smrtni grijeh, bankrotirani gospodin Garden nijeimao drugog izbora nego da umre. Kua je bila sve to je ostavio svojoj udovici koja je tada morala uzeli stanare.Uivala je u tome da bude kuevlasni-ca, premda su pravila ponaanja njenog drutvenog kruga zahtijevala da se

pretvara kao da se toga pomalo stidi. Faber je imao sobu na najviem katu s tavanskim prozorom. ivio je ondjeod ponedjeljka do petka, a gospodi Garden je rekao da vikende provodi sa svojom majkom u Erilhu. Zapravo,imao je jo jednu gazdaricu u Blackhcathu, koja ga je zvala gospodin Baker i koja 14 je vjerovala da je trgovaki putnik nekog proizvoaa pisaih potreptina te da cijeli tjedan provodi na putu. Odgurao je bicikl vrtnom stazom pod surim visokim prozorima sumornog proelja. Stavio ga je u upu i lokotomprivrstio uz kosilicu za travu - bilo je protuzakonito ostaviti vozilo nezakljuano. Sjemenski je krumpir klijao ukutijama koje su bile po cjeloj upi. Gospoda Garden je lijehe sa cvijeem zbog ratnih potreba pretvorila u lijeheza povre. Fabcr je uao u kuu, objesio eir na vjealicu, oprao ruke i otiao naaj. Tri druga stanara ve su jela: bubuljiavi momak iz Yorkshirca koji je nastojao ui u vojsku, prodava slasticaprorijeene u-kastocrvenkaste kose i umirovljeni mornariki oficir koji je prema Fabcrovom uvjerenju biodegeneriran. Faber im je kim-nuo i sjeo. Prodava je upravo pripovijedao neku alu. "I tako zapovjednik eskadrile veli: 'Rano si se vratio!', a pilot kae:'Da, bacio sam letke u svenjevima. Zar to nije u redu?', a zapovjednik eskadrilee na to: 'Boe sveti! Mogao sinekoga ozlijediti!'" Mornariki je oficir zahihotao, a Faber se nasmijeio. Ula je gospoda Garden sajnikom. - Dobar veer, gospodine Faber. Poeli smo bez vas - nadam se da ne zamjerate. Fabcr je tanko razmazao margarin po kriki kruha od neprosi-janog brana i na trenutak poelio debelu kobasicu. - Va sjemenski krumpir spreman je za sadnju - rekao joj je. Faber je urno ispijaoaj. Ostali su se prepirali okotoga je li ili nije trebalo Chambcrlaina najuriti i zamijenili Churchillom. Gospoda Garden glasno je izraavala svojamiljenja, a zatim pogledala Fabera da vidi kako reagira. Bila je neuredna ena, malko predebela. Bila jeFaberove dobi, nosila je odjeu tridese-togodinjakinjc, a on je nasluivao da bi htjela drugog mua. Nije seukljuio u raspru. Gospoda Garden je ukljuila radio. Malo je zujao, a onda se spiker oglasio: "Ovdje BBC, Tuzemni program.Opet onajovjek?'

8/10/2019 Ken Follet-Uica Igle

3/131

Faber je ve ranijeuo taj ske. Redovito je opisivao njemakog pijuna koji se zvao Funf. Ispriao se i popeo usvoju sobu. 15Nakon skea Opet onajovjek gospoa Garden je ostala sama: mornariki je oficir s prodavaem otiao utoionicu, a momak iz Yorkshirea, koji je bio religiozan, otiao je na molitveni sastanak. Sjela je u salon saicom dina piljei u zastore za zamraivanje i mislei o gospodinu Faberu. Kad barem na bi toliko vremenaprovodio u svojoj sobi! Trebala je drutvo, a on je bio upravo takvo drutvo kakvo je trebala. Zbog takvih se misli osjeala krivom. Da ublai osjeaj krivnje, pomislila je na gospodina Gardena. Uspomenesu joj bile poznate, ali zamagljene poput stare kopije filma izderanih perforacija i nerazgovijetne tonske snimke,stoga je, premda se lako mogla sjetili kako je to bilo kad je s njom bio ovdje u sobi, bilo teko zamisliti njegovolice ili odjeu koju bi nosio ili pak primjedbu kojom bi popratio dnevne ratne vijesti. Bio je malen, okretanovjek, uspjean u poslu kad je bio sretne ruke, a neuspjean onda kada nije bio, suzdrljiv u javnosti i beskrajnonjean u krevetu. Jako ga je voljela. Bite mnogo ena u njenom poloaju ako ovaj rat ikad pode onako kakotreba. Natoila je jo jednuau. Gospodin Fabcr bio je miranovjek - u tome je bila nevolja. Kao da nije imao poroka. Nije puio, u njegovomdahu nikad nije namirisala pie, a svaku je veer provodio u sobi sluajui klasinu glazbu sa svog radija.itao je mnogo novina i odlazio na duge etnje. Slutila je da je, unato skromnom namjetenju, prilino pametan:njegov udio u razgovoru u blagovaonici uvijek je bio za nijansu promiljeniji od razmiljanja ostalih. On bisigurno mogao dobili bolji posao kad bi samo pokuao. Kao da nije htio prihvatiti ono to zasluuje. Tako je bilo i s njegovim izgledom. Bio je dobro graen mukarac: visok, snanog vrata i ramena, nimalo debeo,dugih nogu. Lice mu je bilo energino, visokogela, dugeeljusti i svijello-plavih oiju; to lice nije bilo lijepokao u filmske zvijezde, ali bilo je jedno od onih lica koja se sviaju enama. Bez obzira na usta - malena i tanka -mogla je zamisliti da zna biti okrutan. Gospodin Garden bio je nesposoban za okrutnost. A ipak, na prvi pogled, nije bio od onih mukaraca koje bi ena dvaput pogledala. Hlae njegovog starogizlizanog odijela nikad nisu bile izglaane - ona bi mu to uinila, i to rado, ali on je nikad nije zamolio - a uvijek je nosio otrcani kini ogrta i splotenu kapu lukog radnika. Nije imao brkova, a kosu je svaka 16 dva tjedna iao kratko. Kao da je elio izgledati posve beznaajno. Trebala mu je ena, u to nije bilo sumnje. Na trenutak se pitala da li bi on mogao biti ono to ljudi zovu enskast,ali tu je pomisao brzo odbacila. Trebala mu je ena da ga dotjera i da mu potakne ambicije. Njoj je trebaomukarac za drutvo i za - ljubav. Meutim, nikad nije nita poduzimao. Ponekad bi mogla vritati zbog suzdravanja. Bila je sigurna da je

privlana. Dok je natakala jo jedan din, pogledala se u zrcalo. Imala je zgodno lice i svijetlu kovr

aslu kosu, aimao bi je mukarac za to i uhvatili... Pri toj je pomisli zahihotala. Mora da se nacvrcala.

Ispila je jo jedan gutljaj i pomislila ne bi li ona morala povui prvi potez. Gospodin Fabcr je oito plah -kronino plah. Nije bio aseksualan - mogla je to uoiti u njegovom pogledu kad ju je u dvije prilike vidio uspavaici. Moda bi njegovu plahost mogla nadvladati drskou. to je mogla izgubiti? Pokuala je zamislitinajgore tek tako da vidi kako to izgleda. Pretpostavimo da je odbije. Pa, neugodno bi bilo -ak i poniavajue.Bio bi to udarac njezinom ponosu. No nitko ne bi smio doznati da se to zbilo. On bi jednostavno morao otii. Pomisao na odbijanje navela ju je da odbaci cijeli plan. Pribra-la se polako, razmiljajui: "Ja jednostavno nisamod onih namet-ljivica." Bilo je vrijeme da poe spavati. Ispije li jo jedan din u krevetu, moi e spavali.Ponijela je bocu na kat. Njezina je spavaa soba bila ispod sobe gospodina Fabera i dok se skidala, mogla jeuti violinsku svirku iznjegovog radija. Odjenula je novu spavaicu - ruiastu s izvezenim izrezom, a nikoga da je vidi! - i natoilaposljednjuaicu. Pitala se kako li izgleda gospodin Fabcr kad se svue. Trebao bi imati plosnati trbuh i dlake nabradavicama, a kako je vitak, trebala bi mu se vidjeti rebra. Vjerojatno ima malu stranjicu. Ponovo je zahihotalai pomislila: "Ba sam prosta." Odnijela je pie u krevet i uzela knjigu, ali se nije mogla koncentrirali na tivo. Osim toga, dodijala joj jeromansa iz druge ruke. Prie o opasnim ljubavima dobre su samo kad ima savreno bezopasnu ljubav svojegamua, no eni je potrebno vie od Barbare Cartland'. Gucnula je din i poeljela da gospodin ' Autorica brojnih sentimentalnih romana (op. prev.). 17Faber iskljui radio. Bilo je to kao da pokuava zaspati naajanki! Naravno, mogla ga je zamoliti da iskljui radio. Pogledala je na sat koji joj je bio uz uzglavlje: prolo je deset.Mogla je navui kuni ogrta koji je odgovarao njezinoj spavaici, malo se poeljati, zatim navui papue - vrloelegantne, s uzorkom rua - i jednostavno skoknuti stubama do najblieg odmorita i jednostavno, no, kucnuii nanjegova vrata. One ih otvoriti, moda u hlaama i polkoulji, a ondae je pogledati onako kako ju je pogledaokad ju je vidio u spavaici kad je ila u kupaonicu. - Budalo stara - rekla je glasno sama sebi. - Samo trai izliku da ode onamo gore. A zatim se upitala zbogega joj je uope potrebna izlika. Zrela je, odrasla osoba. To je njena kua, u desetgodina nije srela ni jednog drugog mukarca koji bi joj ba odgovarao i do-vraga, treba joj da na sebi osjeti

8/10/2019 Ken Follet-Uica Igle

4/131

nekog snanog,vrstog i dlakavog koji joj gnjei dojke, zadihano ape u uho i irokim nezgrapnim rukamarazmie stegna jer bi ve sutra iz Njemake mogle stii plinske bombe pae svi umrijeti guei se, teko diuiotrovani, a njoje promaknuti posljednja prilika. Stoga je iskapilaau, digla se iz kreveta, navukla na sebe kuni ogrta, samo se malo poeljala i nataknula nanoge papue, pa uzela sveanj kljueva u sluaju da se zakljuao a ne biuo kucanje zbog svirke radija. Na odmoritu nije bilo nikoga. Stube je nala u mraku. Namjeravala je prekoraiti stepenicu koja kripi, no

spotakla se na slabo privrenom sagu ivrsto zagazila upravo na nju, ali seinilo da je nitko nijeuo, pa senastavila penjati i pokucala o vrata na vrhu. Pokuala ih je otvoriti. Bila su zakljuana. Radio se stiao, a gospodin Faber je viknuo: -Da? Lijepo se izraavao: u njegovom govoru nije bilo ni cockneya' ni nekog stranog naglaska. Bio je to ugodan,istizgovor. Rekla je: - Mogu li naas govoriti s vama? Kao da je oklijevao. Zatim je rekao: - Nisam odjeven. ' londonsko narje je (op. prev.) 18 - Nisam ni ja - zahihotala je i otvorila vrata svojim duplikatom kljua. Stajao je ispred radija s nekakvimodvijaem u ruci. Na sebi je imao hlae, ali ne i potkoulju. Lice mu je bilo blijedo, a izgledao je kao da sesmrtno uplaio. Ula je i za sobom zatvorila vrata ne znajui to da rekne. Odjednom se prisjetila teksta iz nekog amerikog filmai rekla: -Biste li platili pie usamljenoj djevojci? - Bilo je to glupo, stvarno glupo, jer je znala da on u svojoj sobinema nikakva pia, a bila je sigurna u to da nije odjevena za izlazak, ali je djelovalo zavodniki. inilo se da je postigla eljeni uinak. Bez rijei joj je polako priao. Imao je dlake na bradavicama. Koraknula je naprijed, a zatim su je njegove ruke obuhvatile, pa je zamirila i podigla lice, a on ju je poljubio; ona se malkopomakla u njegovom naru ju, a zatim je nastupila ona uasna, strahovita, nepodnoljiva, otra bol u leima pa jeotvorila usta da krikne. uo je kad se spotakla na stubitu. Da je priekala kojiasak, bio bi stavio radio-odailja u koveg a knjige ifriu ladicu, pa uope ne bi bilo potrebno da umre. No prije nego to je stigao sakriti kompromitirajue predmete,uo je njen klju u bravi, a kad je otvorila vrata, u ruci mu je bio bode. Zbog toga to se u njegovom naru ju malko pomakla, Faber je prvim ubodom oruja promaio srce pa je moraogurnuti prste u njeno drijelo da sprijei krik. Ubo je ponovno, no opet se pomakla i otrica je udarila u rebro i

samo ju je povrinski ranila. Zatim je ikljala krv pa je znao da ovo nee biti

isto ubojstvo, a nikad i nije akoprvi udarac promai.

Previe se izvijala da bi je sada ubio ubodom. Drei prste u njenim ustima palcem joj je zgrabioeljust i gurnuo ju je prema vratima. Uz glasan tresak glavom je udarila o drvena vrata pa je poalio to je iskljuio radio, alikako je mogao oekivati neto ovako? Oklijevao je prije nego toe je ubiti jer bi bilo mnogo bolje da umre u krevetu - bolje za kamuflau koja se ve poela oblikovati u njegovim mislima - ali nije bio siguran dae je moi tiho dovui tako daleko. Stegnuo je jaenjenueljust, glavu joj smirio pritiskujui je o vrata i zamahnuo bodeom u irokom v. 19luku pa joj je rasporio gotovo cijelo grlo, iako bode nije no za rezanje, a grlo nije Faberov najdrai cilj. Odskoio je kako bi izbjegao prvi uasni mlaz krvi, a zatim je ponovo iskoraio da je uhvati prije nego to padnena pod. Odvukao ju je do kreveta i tu je poloio nastojei da ne gleda u njen vrat. Ubijao je i prije, pa je iekivao reakciju: uvijek bi nastupilaim bi se osjetio sigurnim. Otiao je do umivaonikau kutu sobe i priekao je. U ogledalcu za brijanje mogao je vidjeti svoje lice. Bilo je blijedo, a oi su mu bileizbuljene. Pogledao se i pomislio: ubojica. Zatim je povraao. Kad je povratio, osjeao se bolje. Sada se mogao latiti posla. Znao je to mora uiniti: pojedinosti se dosjetio jodok ju je ubijao. Oprao je lice, zube i oistio slivnik. Zatim je sjeo za stol uz svoj radio. Pogledao je u biljenicu, pronaao mjestoi poeo kuckati po tipki. Poruka je bila duga, o prikupljanju vojske za Finsku, a bio je na polovici kad ga je enabila prekinula. Poruka je bila ispisana u bloku ifrom. Kad ju je dovrio, potpisao ju je sa: "Pozdrav Williju!" Kad je odailja uredno spremio u specijalno konstruirani koveg, strpao je svoje preostale stvari u drugi koveg.Svukao je hlae i isprao krvave mrlje, a zatim se sav oprao. Na kraju je pogledao u le. Sada je prema njoj mogao bili hladan. Ratno je doba; bili su neprijatelji: da je nije ubio, bila bi uzrok njegovesmrti. Ugroavala ga je, pa je sada osjeao samo olakanje to je ta opasnost nestala. Nije ga trebala prestraiti. Pa ipak, njegova je posljednja dunost bila neugodna. Rastvorio joj je kuni ogrta i podigao spavaicu sve dostruka. Nosila je dugake gae. Razderao ih je tako da su se vidjele stidne dlake. Jadna ena: samo ga je eljelazavesti. No nije je mogao izvesti iz sobe a da ne spazi odailja, a britanska je propaganda razvila kod ovih ljudi

8/10/2019 Ken Follet-Uica Igle

5/131

budnost prema pijunima - koliko god to bilo smijeno: da je Abvvehr imao onoliko agenata koliko tvrde novine,Britanci bi ve izgubili rat. Koraknuo je unatrag i pogledao je nakrivivi glavu. Neto nije bilo u redu. Pokuao je razmiljati kao seksualnimanijak. Da sam poludio od pohote za enom kao to je Una Garden i da sam 20 je ubio samo zato da postignem ono to elim, to bih zatim uinio? Naravno: taj soj luaka elio bi pogledati njezine dojke. Faber se nagnuo nad tijelo, epao dekolte spavaice irazderao ga sve do pasa. Velike su se dojke postrance objesile. Policijski lijenik ubrzoe otkriti da ena nije silovana, ali Faber nije smatrao da je to vano. Pohaao jekriminoloki teaj u Heidelbergu i znao da mnogi seksualni napadi nisu izvedeni do kraja. Osim toga, prijevarunije mogao izvesti tako potpuno, paak ni za Domovinu. Nije bio u SS-u. Neki od esesovaca stajali bi u redu dasiluju le... Odagnao je tu pomisao. Opet je oprao ruke i odjenuo se. Bila je gotovo pono. Priekate jedan sat prije nego to ode: kasnijee bitisigurnije. Sjeo je da razmisli gdje je pogrijeio. Uope nije bilo dvojbe da je poinio pogreku. Da je njegova kamuf laza bila savrena, bio bi potpuno siguran.Da je bio potpuno siguran, nitko ne bi mogao otkriti njegovu tajnu. Gospoa Garden je otkrila njegovu tajnu - ilibolje rei bila bi je otkrila da je ivjela nekoliko sekundi due - stoga nije bio potpuno siguran, stoga njegovakamuflaa nije bila savrena, stoga je pogrijeio. Tjcbao je staviti zasun na vrata. Bolje bi bilo da ga smatraju kronino plahim nego da mu se usred noi gazdariceu spavai-cama uuljavaju u sobu s duplikatima kljueva. To je prividna pogreka. Prava se pogreka sastojala u tome to je previe poeljan da bi bio neenja. O tome jerazmiljao s izvjesnom srdbom bez imalo tatine. Znao je da je zgodan, privlaan mukarac i da nema vidljivograzloga zbog kojeg bi morao biti samac. Poeo je smiljali izliku kojae to objasniti a da se pri tome ne izazovuostale sline gospode Garden. Trebao bi nai nadahnue u svojoj pravoj osobnosti. Zato je bio samac? Nelagodno se promekoljio: nije volioogledalo. Odgovor je bio jednoslavan. Samac je zbog svoje profesije. Ako je i bilo dubljih razloga, nije ih elioznati. Morate no provesti vani. Highgate Woode biti sasvim pogodan. Ujutroe kovege odnijeti u kolodvorskugarderobu, a zatime sutra naveer otii u svoju sobu u BlackheathuT"" Prijei e u svoj drugi identitet. Nije se ba previe bojao dae ga uloviti policija. Trgovaki putnik koji je preko

vikenda stanovao u sobi u Blackheathu izgledao je znatno drukije od e- 21ljeznikog namjetenika koji je ubio svoju stanodavku. Osoba iz Blackheatha bila je razgovorljiva, neodgojena

i lakomislena. Nosila je upadljive kravate, plaala runde pia i drukije eljala kosu. Policijae razaslati opisotrcanog, malog pervertita koji ne zna brojiti ni do pet sve dok ga ne uspali pouda, pa se nitko nee paljivijezagledali u zgodnog trgovca u prugastom odijelu koji je oito tip koga vie-manje stalno uspaljuje pouda i kojine mora ubijati ene da bi ih privolio da mu pokau svoje grudi. Morate stvoriti novi identitet - uvijek je imao barem dva. Potreban mu je nov posao, nove isprave - putnica,osobna karta, knjiica s tokicama za hranu, krsni list. Sve je to odve riskantno. Prokleta gospoa Garden. Zatose nije, kao obino, napila i zaspala? Jedan sat. Faber se posljednji put ogledao po sobi. Nije ga brinulo to ostavlja tragove - otisci njegovih prstijubili su oito po cijeloj kui i nitko nee dvojiti tko je ubojica. Odlazei iz stana koji mu je dvije godine bio dom,nita nije osjeao: o njemu nikad nije mislio kao o domu. Nikad ni oemu nije razmiljao kao o domu. Uvijeke o ovom slanu razmiljali kao o mjestu gdje je nauio staviti zasun na vrata. Ugasio je svjetlo, uzeo kovege i oduljao se niza stube i kroz vrata u no. 22 2. Henrik II. bio je neobian kralj. U doba kad jo nije bio stvoren izraz "letei posjet", leprao je izmeu Engleskei Francuske takvom brzinom da su mu pripisivaliarobne moi; razumljivo je da te glasine niim nije nastojaosprijeiti. Godine 1173 - u lipnju ili rujnu, ovisno o tome kojeme se pomonom izvoruovjek prikloniti - kralj je stigao u Englesku i ponovo se zaputio u Francusku tako brzo da ni jedan pisac iz njegova doba to uope nijeotkrio. Kasniji povjesniari pronali su u arhivu biljeku o njegovom rashodu. U to je doba njegovo kraljevstvobilo izloeno napadima njegovih sinova s krajnjeg sjevera i juga - sa kotske granice i s juga Francuske. No to jezapravo bila svrha njegovog puta? S kim se sastao? Zato je to bilo tajanstveno kad je mit o njegovoj maginojbrzini vrijedio koliko i cijela vojska? to je postigao? To je bio problem koji je titio Pcrcivala Godlimana ljeti 1940. kad su Hillerove vojske poput kose haralefrancuskim itnim poljima, a Britanci se u krvavom meteu izlijevali kroz dankirko usko grlo.

8/10/2019 Ken Follet-Uica Igle

6/131

Profesor Godliman bio je najvei ivi strunjak za srednji vijek. Njegova knjiga o crnoj smrti prevladala je sveustaljene poglede na srednji vijek; postala je bestseler i objavljena u depnom izdanju. Ostvarivi to, profesor seokrenuo neto ranijem iak jo nepristupanijem razdoblju. Jednog prekrasnog londonskog lipanjskog dana u 12 sati i 30 minuta tajnica je zatekla Godlimana zgrbljenog nadiluminiranim rukopisom kako marljivo prevodi srednjovjekovnu latinti- 23nu i pravi biljeke svojim jo neitljivijim rukopisom. Tajnica, koja je svoj ruak kanila pojesti u vrtu na

Gordon Squareu, nije voljela sobu s rukopisima jer je vonjala na smrt. Da se u nju ue, trebalo je toliko kljuevada je mogla biti ba i grobnica. Godliman je bio za stalkom, stojei na jednoj nozi poput ptice, a lice mu je blijedo osvjetljavao reflektor sastropa: mogao je biti duh redovnika koji je napisao knjigu, a koji sada bdi nad svojim dragocjenim ljetopisom.Djevojka se nakaljala i priekala da je zamijeti. Gledala je oniskogovjeka pedesetih godina, savijenih ramena islaba vida, odjevenog u odijelo od tvida. Znala je da on moe biti savreno razborit kad ga se jednom izvue izsrednjeg vijeka. Ponovo se nakaljala i rekla: - Profesore Gidliman! Podigao je pogled, a kad ju je spazio, nasmijeio se. Tada nije izgledao kao duh ve prije kao neiji aavi tatica. - Hej! - rekao je zauenim tonom kao da je svog prvog susjeda upravo sreo usred Sahare. - Zamolili ste me da vas podsjetim da u Savoyu ruate s pukovnikom Terrvjem. - Ah, da. - Izvadio je sat iz depa prsluka i radoznalo ga pogledao. - Budem li iao pjeice, bite najbolje dasmjesta poem. Kimnula je. - Donijela sam vam plinsku masku. - Ba ste paljivi! - Ponovo se nasmijeio, a ona je zakljuila da je posve zgodan. Uzeo je masku i upitao: -Treba li mi kaput? - Jutros niste imali kaput. Prilino je toplo. Da zakljuam iza vas? - Hvala vam, hvala. - Ugurao je biljenicu u dep sakoa i iziao. Tajnica se ogledala, stresla i pola za njim. Pukovnik Andrew Terry bio je kot. Crvena lica, strastven pua i zbog toga tanak poput cigaretnog papira,rijetke tamno-plave kose jako natopljene briljantinom. Godliman ga je naao u Savoy Grillu za stolom u kutu.Bio je u civilu. U pepeljari su bila tri opuka. Pukovnik je ustao da se rukuju. Godliman je rekao: - Dobro jutro, ujo Andrew. - Terry je bio najmlai brat njegove majke. - Kako si, Percy?

24

- Piem knjigu o Plantagenetima". - Godliman je sjeo. - Jesu li tvoji rukopisi jo u Londonu? To meudi. - Zato? Terry je zapalio drugu cigaretu. - Prebaci ih u pokrajinu zbog bombardiranja. - Je li potrebno? - Pola Nacionalne galerije je ukopano u jednu prokletu rupe-tinu negdje gore u Walcsu. Mladi Kcnneth Clark jebri od tebe. Bilo bi pametno da se i ti skloni odavde, kad se ve time bavi. Ne vjerujem da ti je ostalo mnogostudenata. - Istina je. - Godliman je od konobara uzeo jelovnik pa rekao: - Neu piti. Terry nije ni pogledao jelovnik. - Ozbiljno, Percy, zato si jo u gradu? Godlimanove oi kao da su se poele bistriti, poput slike na ekranu kad se projektor centrira, i kao da je sada,prvi put otkako je uao, morao misliti. - Sasvim je u redu da odu djeca i nacionalne institucije kao to je BertrandRussell". No to se mene tie - pa, ispalo bi pomalo kao da bjeim i ostavljam druge da se za mene bore. Shvaam da to ba nije strogo logikiargument. To je stvar osjeaja a ne logike. Tcrry se osmjehnuo smijekom osobeija su se oekivanja obistinila. No okanio se te teme i pogledao u jelovnik.Trenutak zatim rekao je: - Boe sveti. LeLord WooltonPie". Godliman se nasmijeio. - Siguran sam da su to jo uvijek sami krumpiri i povre. Kad su naruili jelo, Tcrry je rekao: - to misli o naem novom predsjedniku vlade? - Glupan. Ali napokon, Hiller je budala, a vidi kako mu dobro ide. Stoti veli? - S Winslonom moemo ivjeli. Barem je ratoboran. Godliman je podigao obrve. - Mi? Jesi li opet u igri? - Zna, zapravo je nikad nisam ni napustio. - Ali, rekao si...

8/10/2019 Ken Follet-Uica Igle

7/131

' Engleska kraljevska obitelj iz XII. stoljea (op. prev.) " Engleski filozof (op. prev.) " Naziv jela (op. prev.) 25 -*:- Percy. Ne moe li zamisliti odjelije cjelokupno osoblje tvrdi da ne radi za vojsku? - Pa, dovraga! Sve ovo vrijeme... Stiglo je njihovo prvo jelo, pa su naeli bocu bijelog bordo-kog vina. Godliman je jeo kuhanog lososa i izgledaozamiljeno. Konano je Terry upitao: - Razmilja li o posljednjoj guvi? Godliman je kimnuo. - Mladi dani, zna. Uasno vrijeme. - No glas mu je bio sjetan. - Ovaj rat uope nije kao onaj. Moji momci ne idu iza neprijateljskih linija i ne broje bivake kao to si ti to radio.No rade i to, ali ta je strana stvari ovaj put mnogo manje vana. Danas samo sluamo radio. - Zar ne emitiraju ifrirano? Terry je slegnuo ramenima. - ifre se mogu razrijeiti. Iskreno reeno, u dananje doba uspijevamo doznati sve to trebamo. Godliman se osvrnuo, ali nikoga nije bilo u blizini, a nije bilo njegovo da Terryju kae kako neoprezan razgovorstoji ivota. Terry je nastavio: - Zapravo, moj je posao da se pobrinem da oni ne dobiju informacije koje im trebaju a nama. Obojicu jeekala kosana piletina. Na jelovniku nije bilo govedine. Godliman je utihnuo, no Tcrry je daljegovorio: - Zna, Canaris je smijean momak. Admiral Wilhelm Cana-ris, ef Abvvehra. Upoznao sam ga prije nego to jepoela ova guva. Svia mu se Engleska. Rekao bih da mu se Hitler ba previe ne svia. Bilo kako bilo, znamoda mu je reeno da protiv nas pokrene veliku obavjetajnu operaciju, kao pripremu za invaziju... no ba se punone trudi. Dan nakon poetka rata uhapsili smo njihovog najboljegovjeka u Engleskoj. Sad je u zatvoruWandsworlh. Ti Canarisovi pijuni su nesposobni. Stare dame u pansionima, mahniti faisti, sitni kriminalci. Godliman je napomenuo: - Sluaj, stari, to je previe. - Drhtao je od mjeavine gnjeva i neshvaanja. - Sve je to tajna. Ne elim je doznati! Terry se nije uznemirio. - Bi li jo neto? - ponudio je. - Jau sladoled odokolade. Godliman je ustao. - Neu. Vratitu se svom poslu, ako nema nita protiv. Terry ga je hladno pogledao. 26 - Svijet moe priekati tvoj novi sud o Plantagenetima, Percy. Rat je, dragi moj. elim da radi za mene. Godliman se nekoliko trenutaka zagledao u njega. - to bih ja, zaboga, radio? Terry mu se vu ji nasmijeio. - Hvatao pijune.

Vraaju

i se na fakultet, Godliman se unato

lijepom vremenu osjetio potitenim. Prihvatit

e ponudu pukovnikaTerryja: o tom nema dvojbe. Njegova je domovina u ratu; to je pravedan rat; ako je i prestar da se bori, jo je

uvijek dovoljno mlad da pomogne. No pomisao na to dae napustiti svoj rad - i na koliko godina? - snudila ga je. Volio je povijest, a od smrtisvoje ene - prije deset godina - potpuno ga je bila zaokupila srednjovjekovna Engleska. Volio je odgonetavanjezagonetki, otkrie neznatnih indicija, razrjeavanje proturje ja, raskrinkavanje lai, propagande i mitova.Njegova nova knjiga bite najbolja koja je u posljednjih sto godina na tom podru ju napisana, a ravne joj neebiti ni u narednom stoljeu. Toliko je dugo vladala njegovim ivotom da je pomisao na to dae je napustiti bilagotovo nestvarna, isto tako teko prihvatljiva kao i spoznaja da si siroe i da vie nema nikakve veze s osobamakoje si uvijek nazivao majkom i ocem. Buka protuzrane uzbune prekinula mu je misli. Pomislio je da se na nju ne obazire: toliko je ljudi sada takopostupalo, a do fakulteta mu je preostalo jo samo deset minula hoda. No nije imao pravog razloga da se vrati usvoju radnu sobu - znao je da danas vie nita nee uraditi. Zato je pourio u stanicu podzemne eljeznice ipridruio se jednolinoj masi Londonaca koji su se tiskali po stubitu i prljavom peronu. Slao je tik do zida,zurei u Bovrilov plakat, i pomisli: "Ne ostavljam za sobom samo stvari." Snudilo ga je i vraanje u igru. Bilo je tu nekih stvari koje su mu se sviale: vanost malih stvari, vrijednostsameinjenice to si pametan, cjepidlaarcnje, odgonetavanje. Ali mrzio je ucjenu i izdaju, himbu, oajanje i toda se neprijatelju uvijek zabode no u leda. ' Engleski proizvoa namirnica (op. prev.) 27Peron je postajao sve tjenji. Godliman je sjeo dok je jo bilo prostora i ustanovio da se naslanja naovjeka uuniformi ofera autobusa.ovjek mu se osmjehnuo i rekao: - Oh, biti u Engleskoj, sada kad je ljeto. Znate li tko je to rekao? - Sada kad je travanj - ispravio ga Godliman. - To je rekao Browning." - uo sam da je to bio Adolf Hitler - rekao je ofer. ena do njega zakretala je od smijeha, pa seovjek posvetio njoj- - Jeste liuli to je evakuirani rekao seljakovoj eni? Godliman se okrenuo i prisjetio jednog travnja kad jeeznuo

8/10/2019 Ken Follet-Uica Igle

8/131

za Engleskomuei na visokoj grani platane i zurei kroz hladnu maglicu preko neke francuske ravnice izanjemakih linija. Nije vidio nita osim tamnih nejasnih obrisa,ak ni dalekozorom, a ba je nakanio spuznuti iotii milju-dvije dalje kad su iznenada odnekud iznikla tri njemaka vojnika i sjela oko stabla, zapalivi cigarete.Nakon nekog vremena izvadili su karte i poeli igrati, a mladi je Percival Godliman shvatio da su uspjelistrugnuti te da su ovamo doli na cijeli dan. Ostao je na drvetu, gotovo se nije ni pomaknuo sve dok nije poeodrhtali, dok mu se miii nisu grevito ukoili i dok nije osjetio da bi mu mjehur mogao prsnuti. Tada je izvukao

revolver i ustrijelio onu trojicu, jednoga za drugim, pucajui u tjemena njihovih kratko poia-nih glava. A triovjeka, koja su se smijala, klela i kockala o svoju plau, jednostavno su prestala postojati. Bilo je to prvi put to je ubio, a jedina mu je pomisao bila: "Samo zato to sam morao piati." Godliman se promekoljio na hladnom betonu staninog perona i odagnao uspomene. Iz tunela je dopro toplivjetar i u stanicu je uao vlak. Ljudi koji su sili nali su mjesta i pripremili se naekanje. Godliman je sluaoglasove. - Jeste liuli Churchilla na radiju? Sluali smo kod Duke of Wellingtona. Stari Jack Thornton je plakao. Glupistari klipan... - Kakoujem, Kathyn je djeak u otmjenom domu, i ima i svog vlastitog slugu! Moj Alf ie muze kravu... - Odavno ve nisam na jelovniku imao odrezak pa sam i zabo- " Robert Brovvning, engleski pjesnik iz XIX. st. (op. prev.) 28 ravio njegov krvavi okus... Povjerenitvo za vino je uoilo da se sprema rat pa je, hvala Bogu, kupilo dvadesettisua tuceta... - Da, tiho vjenanje, no ima li smislaekati kad ne zna toe donijeti novi dan? - Zovu to proljee, mama, veli on meni, a svake godine ovdje dolje imaju po jedno... - Opet je trudna, zna... da, trinaest godina od posljednje... Mislila sam da sam otkrila otkud to! - Ne, Peter se nikad nije vratio iz Dunkirka... Voza autobusa ponudio mu je cigaretu. Godliman je odbio i izvadio lulu. Netko je poeo pjevati. PAZ-ovovjek u prolazu dreknu: "Mama, dolje sa zastorom tim! Pogledaj samo Sto ti se vidi!", a mi Viknusmo:"Nita za to!" Oh! Koljena uvis, mama Brovvn... Pjesma se pronijela mnotvom sve dok je nisu svi pjevali. Godliman se pridruio, znajui da je ovo narod kojigubi rat, ali pjeva da sakrije strah kao to se zvidi kad se nou prolazi pokraj groblja; znajui da je iznenadnaljubav koju je osjetio za London i Londonce prolazan osjeaj, srodan masovnoj histeriji, nemajui povjerenja uunutarnji glas koji mu je govorio: "Evo, evo uemu je rat, evo zbogega ga vrijedi vojevali", znajui ali nemarei, jer je prvi put nakon toliko godina osjetio upravo tjelesno ganue zbog drugarstva a to mu je bilo drago.

Kad se zauo zvuk svretka uzbune, pjevaju

i su se uspeli stubama na ulicu, a Godliman je naao telefonskugovornicu i nazvao pukovnika Tcrrvja da ga upita kad bi mogao zapoeti.

293. Seoska crkvica bila je stara i vrlo lijepa. Ograda od suhozida opasivala je groblje u kojem je raslo divlje cvijee.Sama crkva jo je postojala - barem njezini dijelovi - kad je Britanija posljednji put bila zauzeta, prije gotovotisuu godina. Sjeverni zid glavne crkvene ladc, debeo nekoliko metara, koji su probijala samo dva prozoria,mogao je pamtiti posljednju invaziju: bio je sagraen u doba kad su crkve bile mjesta i tjelesnog i duhovnogutoita, a prozorii zaobljenih lukova prikladniji su bili za odapinjanje strelica iz crkve nego za proputanjeGospodinova sunca. I doista, dobrovoljci Mjesne obrane imali su razraene planove za upotrebu crkve ako i kadanovovjekovna banda evropskih pljakaa prijee Kanal. Ovoga kolovoza 1940. godine konjike izme nisu odzvanjale poploenim podom ispred oltara; jo ne. Sunce jesjalo kroz oslikana prozorska stakla koja su preivjela Cromwellovc ikonokla-ste i gramzljivost Henrika Osmog,a krov je odzvanjao od zvukova orgulja koje su ve trebale podlei crvotoini i trulei. Bilo je to divno vjenanje. Lucy je bila u bijelom, naravno, a njezinih pet sestara bile su djeverue u haljinamaboje marelice. David je nosio sveanu uniformu zrakoplovnog oficira Kraljevskog ratnog zrakoplovstva, svuutavu i novu jer ju je prvi put obukao. Pjevali su 23. psalam, "Gospodin je moj pastir" prema napjevu Crimond. Lucyn je otac izgledao ponosito kao to se i prilii danu kad se njegova najstarija i najljepa ki udaje zazgodnog mladia u uniformi. Bio je poljoprivrednik, ali je ve prolo mnogo vreme- 30 na otkad je zadnji put sjeo za traktor: svoju obradivu zemlju dao je u zakup, a na preostalom je dijelu uzgajaotrkae konje iakoe, naravno, ove zime izorati svoj panjak i na njemu zasaditi krumpir. Premda je zapravo biovie gospodin nego poljoprivrednik, njegova je koa odavala da boravi na zraku. Imao je iroki prsni ko i velikevorugave seljake ruke. Veina mukaraca na toj strani crkve bila mu je slina: bavaslih grudi i izboranihcrvenih lica, ti ljudi nisu bili u fraku nego su radije nosili odijela od tvida ivrste cipele. I djeverue su imale neto od toga; bile su seoske djevojke. Ali, mlada je bila na majku. Njezina je kosa bilatamna, tamnocrvena, duga i gusta, sjajna i prekrasna, a imala je iroko razmaknute jantarne oi i ovalno lice; kad je tim jasnim, izravnim pogledom pogledala upnika i isto takovrstim, jasnim glasom rekla "da", upnik sezapanjio i pomislio: "Boga mi, ona to zaista misli", to je bilaudna pomisao za upnika usred obreda vjenanja.

8/10/2019 Ken Follet-Uica Igle

9/131

I porodica s druge strane crkvene ladc imala je svoju specifinu crtu. Davidov je otac bio odvjetnik - njegovastalna namrte-nost bila je profesionalna deformacija i skrivala je vedru prirodu. (U prolom ratu bio je major upjeadiji, a cijelu ovu stvar s RAF-om" i s ratom u zraku smatrao je tek hirom kojie brzo proi.) Ali na njeganitko nije sliio, ak ni njegov sin koji je sada stajao ispred oltara i obeavao dae svoju enu voljeti do smrtikoja ne mora biti vrlo daleko, ne dao Bog. Ne, oni su svi sliili Davidovoj majci koja je sjedila pokraj svogmua, gotovo crne kose, tamne puti i dugih, vitkih udova. David je bio najvii u porodici. Prole je godine na sveuilitu u Cambridgeu oborio rekorde u skoku uvis. Ipak je za mukarca bio malo previe privlaan. Da nije bilo tamne, neizbrisive sjene guste brade, moglo bi se rei daima ensko lice. Brijao se dvaput dnevno. Imao je duge trepavice i izgledao inteligentno, to je i bio, i osjeajno,to nije bio. Bilo je idilino: dvoje sretnih, lijepih ljudi, djeca iz pristojnih, dobrostojeih, tipinih engleskih obitelji navjenanju u seoskoj crkvi za najljepeg ljetnog vremena koje Britanija moe ponuditi. Kad su bili proglaeni muem i enom, obje su majke imale suhe oi, a oba su oca plakala. Royal Air Force - Kraljevsko ratno zrakoplovstvo (op. prev.) 31Cjelivanje mlade je barbarski obiaj, pomislila je Lucy kad joj je jo jedan par srednjih godina, usana mokrihod ampanjca, umrljao obraz. Vjerojatno je potjecao od jo barbarski jeg obiaja iz srednjeg vijeka, kad je svakimukarac iz plemena smio... pa, u svakom sluaju vrijeme je da se sasvim civiliziramo i odbacimo tu cijelupripovijest. Znala je i prije da joj se nee svidjeti ovaj dio vjenanja. Voljela je ampanjac, ali nije bila luda za pileimbatacima ili grudicama kavijara naetvrtastim komadima hladnog tosta, a to se tie govora i fotografija, kao iviceva o medenom mjesecu, to zaista... Ali moglo je biti i gore. Da je mirno doba, otac bi bio unajmio AlbertHali. Dosad je devetoro ljudi reklo: "Neka sve vae potekoe budu male", a jedna osoba, jedva neto originalnija,dodala je: "elim vidjeti da vau kuu okruuje i neto drugo osim ograde." Lucy je stisnula nebrojeno mnogoruku i pretvarala se da neuje primjedbe poput: "Ne bi mi bilo krivo da noas budem u Davidovoj pidami."David je odrao govor u kojem je zahvalio Luvcinim roditeljima to su mu dali svoju ker, kao da je ona nekibeivotni predmet koji se moe poput dara umotati u bijeli atlas i poklonili najvrednijem molitelju. Lucyn je otacgrubo rekao da zapravo ne gubi ker nego da dobiva sina. Sve je bilo krajnje smijeno, ali se sve to radi zbogroditelja. Neki je daleki stric iskrsnuo iz bara, i lako se ljuljao. Lucy je susprcgla drhtaj. Predstavila ga je svom muu: - Davide, ovo je stric Norman.

Stric Norman je tresao Davidovu kotunjavu ruku: - Onda, moj deko, kad stupa na dunost? - Sutra, gospodine. - to, zar nema medenog mjeseca? - Samo dvadeset ietiri sata. - Ali ti si,ini mi se, tek zavrio obuku. - Da, ali letio sam i prije, znate. Nauio sam u Cambridgeu. Osim toga, u kakvoj smo guvi, ne mogu tedjetipilote. Oekujem dau sutra bili u zraku. Lucy je mirno rekla: - Davide, nemoj - ali se na nju nisu osvrtali. - Naemue letjeti? - Stric Norman je upitao oduevljen poput kolarca. - Na spitfircu. Vidio sam ga juer. Pravi zmaj. - David je ve 32 poprimio argon avijatiara - zmajeve i gajbe i cuga i banditi na dva sata. - Ima osam topova, postie tri stotinepedesetvorova, a okrenute se u kutiji od cipela. - Sjajno, sjajno. Viete, deki, sigurno privesti pameti one iz Luftwaffe, ha? - Juer smo sruili ezdeset za jedanaest naih - rekao je David ponosno kao da ih je sve sam sruio. - Prekjuer,kad su napali Yorkshire, poslali smo cijelu bandu natrag u Norveku podvita repa. Nismo izgubili ni jednogzmaja! Stric Norman je estinom pijanca stegnuo Davidovo rame. -Nikad - citirao je pompozno - toliki nisu tolikodugovali tako malom broju ljudi. Churchill je to rekao neki dan. David se pokuao skromno nasmijeiti. - Mora da je govorio o raunima u oficirskoj kantini. Lucy je mrzila kad su tako omalovaavali krvoprolie i unitavanje. Rekla je: - Davide, sad bismo trebali poi i presvui se. Do Lucync kue dovezli su se odvojenim automobilima. Majka joj je pomogla da skine vjenanu haljinugovorei: - Pa, draga moja, ne znam ba tono to noas oekuje, ali trebala bi znati...

8/10/2019 Ken Follet-Uica Igle

10/131

- Oh, mama, nemoj biti neugodna - prekinula ju je Lucy. -Kasni deset godina da mi pria o ivotu. Ovo je,zna, 1940. Majka je neznatno pocrvenjela. - U redu, draga - rekla je blago - ali ako ima neto oemu bi htjela porazgovarati, kasnije... Lucy je sinulo da je majka morala uloiti znatan napor da bi rekla tako neto pa je poalila to je lako otroodgovorila. - Hvala ti - rekla je. Dotaknula je majinu ruku. - Hou. - Onda, sad te ostavljam. Pozovi me ako bilo to treba. -Poljubila je Lucy u obraz i izila. Lucy je u kombineu sjela za toaletni stoli i poela seeljati. Tono je znala to da noas oekuje. Kad se sjetilamalo se zaa-rila od zadovoljstva. Bilo je to dobro isplanirano zavoenje, iako tada Lucy nije palo na pamet da je David moda unaprijed biosmislio svaki pokret. Dogodilo se to u lipnju, godinu dana nakon to su se sreli na godinjem studentskom kostimiranom plesu. Odtoga su se vremena viali svakog tjedna, a David je dio uskrnjih praznika 33proveo s Lucvnom obitelji. Sviao se njenoj majci i ocu - bio je privlaan, pametan i uglaen, a potjecao je izistog drutvenog sloja kao i oni. Otac je mislio da je samo malko previe samouvjeren, ali majka je rekla davlastela o studentima tako govore ve est stotina godina. Ona je mislils dae David biti dobar svojoj eni to je,konano, najvanije. Tako je u lipnju Lucy otila Davidovima na vikend. Imanje je bilo viktorijanska kopija farme iz osamnaestog stoljea s etvrtastom kuom koja je imala devetspavaih soba i terasu s koje se pruao lijep pogled. Lucy se najvie dojmila spoznaja da su ljudi koji su zasadilivrt morali znali dae sami biti ve odavno mrtvi kad vrt izraste. Atmosfera je bila vrlo oputena. Ona i David pilisu pivo na terasi obasjanoj poslijepodnevnim suncem. Tada joj je David rekao da je primljen na oficirsku obukuu RAF-u, zajedno setvoricom prijatelja iz sveuilinog aero-kluba. Htio je biti pilot lovac. - Dobro letim - rekao je - a trebate im ljudi kad se rat zahukta. Kau dae ovaj put rat biti izvojevan iliizgubljen u zraku. - Zar se nimalo ne boji? - upitala je tiho. - Nimalo - odvratio je. A onda je rukom pokrio oi pa rekao: - Da, bojim se. Pomislila je kako je vrlo hrabar i stisnula mu je ruku. Neto kasnije obukli su kupae kostime i spustili se do jezera. Voda je bila bistra i hladna, ali je sunce jo bilo jako, a zrak topao. Veselo su se prskali, kao da su znali da je ovo kraj njihovog djetinjstva. - Jesi li dobra plivaica? - upitao ju je.

- Bolja od tebe! - Dobro. Utrkujmo se do otoka. Zasjenila je oi da bi pogledala prema suncu. Zadrala je taj stav na trenutak pretvarajui se da ne zna kako jepoeljna u mokrom kupaem kostimu podignutih ruku i zabaenih ramena. Otok je bio komadi zemlje obrastaogrmljem i drveem udaljen tristotinjak metara, u sredini jezera. Spustila je ruke, povikala: - Sad! - i brzo zaplivala kraulom. Pobijedio je, naravno, David sa svojim dugim rukama i nogama. Lucy se nala u neprilici kad je bila jo svegapedeset metara daleko od otoka. Prela je na prsni nain, ali jeak i za to bila previe umorna pa se moralaizvrnuti, na lea i plutati. David, koji je ve sjedio na obali otpuhujui poput mora, ponovo se bacio u vodu i zaplivao prema njoj. Priao joj jestraga, uhvatio ispod ruku ispravnim spasilakim zahvatom i polagano vukao prema obali. Ruke su mu bileupravo ispod njezinih dojki. - Uivam u ovom - rekao je, a ona je zahihotala unato tome to je bila bez daha. Nekoliko trenutaka kasnije rekao je: - Mislim da bih ti sada mogao i rei. ~- to? - zadihano je pitala. - Jezero je duboko samo metar i dvadeset. - Ti... barabo! - izvila se iz njegovih ruku te otresajui se i smijui stala navrsto tlo. Primio ju je za ruku, poveo iz vode pa kroz umicu. Pokazao joj je jedan stari drveni veslaki amac koji jetrunuo izvrnut, ispod grma gloga. - Kad sam bio djeak, veslao bih ovamo u tome, s jednom od tatinih lula, kutijom ibica i s malo duhana upapirnatom smotuljku. Tu sam obiavao puiti. Nalazili su se naistini, potpuno okrueni grmljem. Tratina ispod njihovih stopala bila jeista i elastina. Lucy je sjela na zemlju. - Natragemo plivati polako - rekao je David. - Nemojmo sada o tome - odvratila je. Sjeo je pokraj nje i poljubio je, a zatim ju je njeno gurao prema natrag sve dok nije leala na zemlji. Pogladio joj je bok i poljubio vrat, a ona je uskoro prestala drhtati. Kad je svoju ruku poloio njeno, nervozno na mekanbreuljak izmeu njenih nogu, izvila se potiui ga da pritisne jae. Privukla je njegovo lice svojemu i poljubila

8/10/2019 Ken Follet-Uica Igle

11/131

ga otvorenih usta i vlano. On posegne za naramenicama njenog kupaeg kostima i spusti ih preko ramena. Rekla je: - Nemoj. Zagnjurio je lice izmeu njenih dojki. - Lucy, molim te. -Ne. Pogledao ju je. - To bi mi mogla biti posljednja prilika. Prevrnula se na bok i ustala. A onda zato to je bio rat i zbog moleivog izraza njegovog zaarenog mladog lica, izbog vatre koju je osjeala u sebi, a koja nikako nije jenjavala, hitrim je pokretom skinula kupai kostim iodbacila kupau kapu tako dase njena tamnocrvena kosa rasula po ramenima. Kleknula je ispred njega, prihvatilanjegovu glavu u svoje ruke i usmjerila njegove usnice prema svojim grudima. Izgubila je djevianstvo bezbolno, zaneseno i jedino malo prebrzo. Natruha krivnje samo je pojaala, a ne umanjila ugodu sjeanja. Pa ako je to i bilo briljivo smiljeno zavoenje,bila je dobrovoljna, da ne kaemo poudna rtva, osobito pri kraju. Poela se odijevati za put. Onoga poslijepodneva na otoku zapanjila ga je nekoliko puta: jednom kada jepoeljela da on poljubi njezine dojke i opet kad ga je rukama uvodila u sebe. Takve se stvi oito nisu dogaaleu knjigama koje jeitao. Poput veine'vojih prijateljica, Lucy jeitala D. H. Lawrencea u potrazi zainformacijama o seksu. Pouzdavala se u njegovu koreografiju, a nepovjerljivo se odnosila prema zvunim efekti-ma; ono to su njegovi ljudi jedno drugom radili lijepo je zvualo, ali ne tako ugodno; pri svojem seksualnombuenju nije oekivala trube, grmljavinu i zveketinela. David je bio jo neupueniji od nje, ali je bio njean i uivao je u njenom uitku, a ona je bila sigurna da je tonajvanije. Uinili su to odonda jo samo jednom; tono tjedan dana prije vjenanja ponovo su vodili ljubav i to je dovelodo njihove prve svae. Ovaj put to je bilo u kui njezinih roditelja, ujutro nakon to su svi drugi otili. Doao je u njezinu sobu ukunom ogrtau i legao u krevet s njom. Gotovo da je promijenila miljene o Lawrenceovim trubama iinelama.David je odmah nakonina ustao. - Nemoj ii - rekla je. - Netko bi mogao ui. - Riskiratu. Vrati se u krevet. - Bilo joj je toplo, ugodno, bila je snena i eljela ga je pokraj sebe. Obukao je kuni ogrta. - ivcira me.

- Prije pet minuta nisi bio ivan. - Posegnula je za njim. -Lezi kraj mene. elim upoznati tvoje tijelo. - Boe moj, ba si besramna.

Pogledala ga je da vidi da li se ali, a kad je shvatila da to nije tako, razljutila se. - Ali to to dovraga znai? 36 - Uope nisi... uglaena! - Kakva je to glupa izjava! - Ponaa se kao... kao... drolja. Skoila je iz kreveta, gola i bijesna, a njezine ljupke dojke dizale su se i sputale od gnjeva. - to ti zapravo zna o droljama? - Nita! - to zna o enama? - Znam kako bi se djevica trebala ponaati! - Ja sam... bila sam... dok nisam srela tebe... - Sjela je na rub kreveta i rasplakala se. Naravno, to je bio kraj svae. David ju je zagrlio i rekao: -Oprosti mi, oprosti, oprosti. I ti si meni prva i % znamto da oekujem, a tako sam zbunjen... Hou rei, nitko ti nita o ovome ne pria, zar ne? mrcnula je i odmahnula glavom u znak suglasnosti, a palo joj je na pamet da ga u stvari uznemiruje spoznaja dae za osam dana uzletjcti u krhkom zrakoplovu i boriti se za svoj ivot iznad oblaka; zbog toga mu je oprostila, aon joj je obrisao suze, pa su se vratili u krevet ivrsto stisnuli radi ohrabrcnja. Lucy je ispriala svojoj prijateljici Joanni o svai, rekavi da je to bilo zbog haljine za koju David misli da jebesramna. Joan-na je reklaa se parovi uvijek prije vjenanja svaaju, obino no prije vjenanja: to jeposljednja prilika da preispitaju snagu svoje ljubavi. Upravo se bila dotjerala. Promotrila se u velikom ogledalu. Kostim joj je bio pomalo vojniki, etvrtastihramena, s epoletama, ali bluza ispod njega bila je enstvena, radi ravnotee. Ispod zgodne francuske kapice kosa joj je padala u velikim kovr-ama. Ne bi bilo u redu da ode raskono odjevena, barem ne ove godine; no osjeala je da je uspjela postii nekakav ivahno praktian a ipak privlaan izgled koji je brzo dolazio u modu. David ju jeekao u predvorju. Poljubio ju je i rekao: - Izgledate prekrasno, gospodo Rose.

8/10/2019 Ken Follet-Uica Igle

12/131

Odvukli su ih natrag u primau sobu da bi svima rekli: "Do vienja." Namjeravali su no provesti u Londonu,kod Claridgea, a onda bi se David odvezao u Biggin Hill, a Lucy vratila kui. Kanila je ivjeli sa svojimroditeljima; mogla je koristiti ladanjsku kuu kad bi David bio na odsustvu. Uslijedilo je jo pola sata rukovanja i poljubaca, a zatim su se 37uputili prema autu. Neki Davidovi bratii popeli su se na njegov otvoreni MG. Za branike su konopcimasvezali limenke i stareizme, papue na automobilu bile su preplavljene konfetima, a po cijelom je vozilu

kriavim crvenim ruem bilo narkano "Upravo vjenani." Krenuli su smijui se i domahujui gostima koji su ispunili ulicu iza njih. Zaustavili su se nakon jedne milje ioistili auto. Bio je ve sumrak kad su ponovno krenuli. Davidovi su reflektori bili zasjenjeni zbog zamraenja, ali on jesvejedno vozio vrlo brzo. Lucy je bila vrlo sretna. David ree: - U pretincu je boca pjenuca. Lucy je otvorila pretinac i pronala ampanjac i dvijeae paljivo umo$tae u svileni papir. Jo je bio prilinohladan.ep je izletio uz glasan pucanj i frknuo u no. David je zapalio cigaretu dok je Lucy toila vino. - Zakasnitemo na veeru - rekao je. - Koga je za to briga? - Pruila mu jeau. Bila je zaista previe umorna da bi pila. Drijemalo joj se.inilo se da auto juri uasno brzo. Prepustila je Daviduvei dio ampanjca. Poeo je zvidati 5/. Louis Blues. Vonja kroz Englesku za vrijeme zamraenja bila je neobian doivljaj. Nedostajala su svjetla, to se prije ratanije ni primjeivalo: svjetla po trijemovima ladanjskih kua i na prozorima seoskih kua, svjetla na tornjevimakatedrala i oznake gostionica te - vie od svega - jasan odsjaj nisko na dalekom nebu, tisua svjetala oblinjeggrada.ak i da se moglo vidjeti, nije bilo putokaza da se orijentira; maknuli su ih kako bi omeli njemakepadobrance koje su oekivali svakog dana. (Prije samo nekoliko dana poljoprivrednici u Midlandsu pronali supadobrane, radio--aparate i mape, ali kako nije bilo tragova otisaka stopala koji bi vodili od tih predmeta,zakljuilo se da se nije spustio nijedanovjek te da je cijela stvar bila tek slabaan nacistiki pokuaj da se unarodu stvori panika.) Bilo kako bilo, David je znao put za London. Uspinjali su se dugakim breuljkom. Maleni sportski automobil brzo se kretao. Lucy je poluzatvorenim oimapiljila u tminu. Spust s breuljka bio je strm i vijugav. Lucy je zaula udaljeno brujanje kamiona koji sepribliavao. Gume MG-a su cviljele dok je David savladavao zavoje. - Mislim da vozi prebrzo ~ rekla je Lucy blago.

38 Stranji dio automobila zanio se u lijevom zavoju. David je prebacio u niu brzinu bojei se prikoiti da ponovone zanese. Zasjenjeni reflektori nejasno su ocrtavali ivicu s obiju strana ceste. Naiao je otar desni zavoj. David je ponovo osjetio kako se stranji kraj automobila zanosi. Zavoji kao da su se protezali u nedogled. Mali seautomobil zanio postrance i okrenuo za 180 stupnjeva tako da je krenuo natrake, a zatim se nastavio okretati uistom smjeru. Lucy je kriknula: - Davide! Iznenada je iziao mjesec, pa su ugledali kamion. Brektao je uzbrdo puevom brzinom, a gusti dim, srebrn namjeseini, sukljao je iz ispune cijevi. Lucy je naas ugledala vozaevo lice,ak i njegovu suknenu kapu ibrkove; uasnuto je otvorio usta naga-zivi na konicu. Automobil se sada ponovo kretao naprijed. Bilo je upravo toliko mjesta da zaobidu kamion da je David uspioponovo ovladati automobilom. Okrenuo je volan i dotakao gas. To je bila greka. Automobil i kamion frontalno su se sudarili. 394. Stranci imaju pijune; Britanija ima Vojnu obavjetajnu slubu. Kao da to ve nije dovoljan eufemizam, pa jeime skraeno MI*. Godine 1940. MI je bio dio Ministarstva rata. U to se vrijeme irio poput korova - to nijebilo nitaudno - a njegovi su raznovrsni odjeli bili poznati po brojevima: MI9 je organizirao trase bijega izlogora ratnih zarobljenika kroz okupiranu Evropu u neutralne zemlje, MI8 je nadzirao neprijateljsku raio-aktiv-nost, a bio je vredniji od est pukova, MI6 je slao agente u Francusku. Profesor Pcrcival Godliman je u jesen 1940. godine stupio u slubu MI5. Pojavio se u Ministarstvu rata uWhitehallu jednog hladnog rujanskog jutra, nakon noi provedene u gaenju poara po cijelom East Endu; zrani je rat bio u punom jeku, a on je bio pomoni vatrogasac. Vojnu obavjetajnu slubu vodili su u mirno doba vojnici kada - po Godlimanovu miljenju - pijunaa ionakoniemu nije sluila, ali sada, kako je ustanovio, ta je sluba bila prepuna amatera, pa se obradovao kad je otkrioda pozna polovicu ljudi u MI5. Prvog dana susreo je odvjetnika koji je biolan njegova kluba, povjesniaraumjetnosti s kojim je pohaao srednju kolu, arhivara sa svoga sveuilita i svog omiljenog pisca detektivskihromana.

8/10/2019 Ken Follet-Uica Igle

13/131

U ured pukovnika Terrvja uveli su ga u deset sati. Terry je ' Military Intelligence (op. prev.) 40 ondje bio ve nekoliko sati: u kou za smee bile su dvije prazne kutije cigareta. Godliman je upitao: - Moram li te sada oslovljavati s "gospodine"? - Ovdje se ba ne drimo forme, Percy. "Ujo Andrevv" bite sasvim u redu. Sjedni. Terry je, meutim, bio nekako ivahan to nije bilo kad su ruali u Savoyu. Godliman je primijetio da se nijenasmijao i da mu panju neprestano privlae hrpe neproitanih poruka na stolu. Terry je pogledao na sat i rekao: - Uputitu te u stvar, ukratko... dovritu lekciju koju sam zapoeo za rukom. Godliman se nasmijeio. - Ovaj put neu se praviti vaan. Tcrry je zapalio novu cigaretu. Canarisovi pijuni u Britaniji bili su neupotrebljivi. (Terry je nastavio kao da su razgovor prekinuli prije petminuta a ne prije tri mjeseca). Dorothy O'Grady bila je tipian sluaj: uhvatili smo je dok je rezala vojnetelefonske vodove na otoku Wightu. Nevidljivom tintom kakva se moe kupiti u trgovini igraaka pisala je pismau Portugal. Novi val pijuna naiao je u rujnu. Zadatak tih ljudi bio je da izvide kako u Britaniji teku pripreme za invaziju: daoznae plae pogodne za iskrcavanje, polja i ceste na koje se mogu spustiti jedrilice za prebacivanje trupa, zamkeza tenkove, barikade na cesti i prepreke od bodljikave ice. Kao da su ih loe probrali, uurbano prikupili, nedovoljno izvjebali i traljavo opremili. Tipian su primjeretvorica koja su stigla u noi izmeu 2. i 3. rujna: Mcicr, Kieboom, Pons i Waldberg. Kieboom i Pons spustilisu se predveer pokraj Hyt-hea, a uhapsio ih je redov Tollervcy iz somersetske lake pjeadije koji je na njihnabasao u pjeanim dinama utajui veliku prljavu kobasicu. Waldbcrg je uspio poslati poruku u Hamburg: STIGAO SRETNO. DOKUMENT UNITEN. ENGLESKASTRAAR-NICA 200 METARA OD OBALE. PLAA SA SMEIM MREAMA I ELJEZNIKIMPRAGOVIMA NA UDALJENOSTI OD 50 METARA. MINA NEMA. MALO VOJNIKA. NEDOVRENBUNKER. NOVA CESTA. WALDBERG. 41Jasno je da nije znao gdje je, a nije imaoak ni konspirativno ime. O vrijednosti njegovog izvjetaja govoriinjenica da nije nita znao o engleskim zakonima o toenju alkoholnih pia -uao je u gostionicu u devet satiujutro i zatraio kvart" jabukovae. (Godliman se na to nasmijao, a Terry je rekao: -ekaj, bie jo smjenije.)

Vlasnik je Waldbergu rekao da se vrati u deset i predloio mu da za to vrijeme razgleda seosku crkvu. Za divnoudo, Waldberg se vratio tono u deset, a dva su ga policajca na biciklima uhapsila. (- Kao scenarij za Opet onajovjek - rekao je Godliman.) Meirea su pronali nekoliko sati kasnije. Jo je jedanaest agenata uhvaeno u nekoliko sljedeih tjedana, veinaod njih nekoliko sati po sputanju na britansko tlo. Gotovo su svi bili osueni na smrt. (- Zar gotovo svi? - zapitao je Godliman. Tcrry je odvratio: Da. Nekolicinu su izruili naem odjelu B-I(a). Vratitu se na to za trenutak.) Ostali su se spustili u Republiku Irsku. Jedan od njih bio je Ernst Weber-Drohl, poznati akrobat koji je imaodvoje vanbra-ne djece u Irskoj - bio je ondje ve prije na turneji po varijeteima kao "najjai ovjek na svijetu".Uhapsila ga je Garda Siocha-na, globila ga s tri funte i izruila B-I(a). Drugi je bio Hermann Goeiz, koji se umjesto u Republiku Irsku zabunom spustio u Ulsler, gdje ga je opljakalaIRA, zatim je preplivao Boyne u krznenom donjem rublju i na kraju progutao kapsulu. Imao je depnu lampu soznakom "Made in Dresden". (- Ako je tako lako hvatati te cprtlje - rekao je Terry - zato uzimamo u slubu takve inteligentne tipove kao tosi ti da ih hvataju? Dva su razloga. Prvi: namamo naina da saznamo koliko ih nismo uhvatili. Drugi: vano je toradimo s onima koje ne vjeamo. Tu stupa na scenu B-I(a). No da to objasnim, moramo se vratiti u 1936.godinu.) Alfrcd Georgc Owens bio je elektrotehniar u poduzeu koje je radilo neke poslove za vladu. Tridesetih godina unekoliko je navrata posjetio Njemaku i dobrovoljno odao Admiralitetu " etvrt galona - 1,1361 (op. prev.) 42 nekoliko raznovrsnih tehnikih informacija koje je tamo pokupio. Konano ga je Mornarika obavjetajna slubauputila u MI6 koji ga je poeo obuavati za agenta. Otprilike istodobno zavrbovao ga je i Abwehr to su u MI6otkrili kad su uhvatili njegovo pismo, adresirano na poznatu njemaku vezu. Jasno je da uope nije bio lojalan:samo je elio da bude pijun. Nazvali smo ga "Snijeg", a Nijemci su ga zvali "Johnny". U sijenju 1939. godine Snijeg je dobio pismo koje je sadravalo: 1) upute za upotrebu radio-prijemnika i 2)kupon garderobe na kolodvoru Victoria.

8/10/2019 Ken Follet-Uica Igle

14/131

Uhapen je dan nakon izbijanja rata pa su i on i njegov predajnik (koji je bio podigao u koferu kad je u garderobipokazao kupon) zatvoreni u tamnicu u Wandsworlhu. Nastavio je saobraati sa Hamburgom, no sada su sveporuke bile napisane u odjelu B-I(a) slube MI5. Abwehr ga je povezao s jo dvojicom njemakih agenata u Engleskoj koje smo odmah epali. Odali su mu iifru i podrobno ga uputili u radio-veze to je sve bilo od neprocjenjive vrijednosti. Snijega su slijedili Charlie, Duga, Ljeto, Keks, i konano mala vojska neprijateljskih pijuna koji su svi bili u

redovnoj vezi s Canarisom i u koje je on oito imao povjerenje, a koje je sve do jednoga potpuno kontroliralaBritanska obavjetajna sluba. U tom trenutku MI5 je poeo nejasno uviati strahovitu mogunost: uz malo sree mogao je drati podkontrolom cijelu njemaku oba vjetajnu mreu u Britaniji i njome manipulirali. - Pretvaranje agenata u dvostruke agente umjesto da ih vjeamo ima dvije kljune prednosti - zavravao je Terry.- Budui da neprijatelj misli da su njegovi pijuni jo aktivni, ne pokuava da ih nadomjesti drugima koji modanee biti uhvaeni. A budui da mi pribavljamo informacije koje pijuni saopavaju svojim naredbodavcima,moemo prevarili neprijatelja i zavesti njegove stratege. - To ne moe biti ba tako lako - rekao je Godliman. - Naravno da nije. - Terry je otvorio prozor da istjera dim cigarete i lule. - Da bi bio djelotvoran, sistem morabiti gotovo posve sveobuhvatan. Ako u nas postoji iole znatniji broj pravih agenata, njihovee informacijeproturjeili izvjetajima dvostrukih agenata, pae Abwehr nanjuiti prijevaru. 43- Zvui strahovito uzbudljivo - rekao je Godliman. Lula mu se ugasila. Terry se nasmijeio, prvi put tog jutra. - Ljudi koji ovdje rade rei e ti da je posao naporan: radi se prekovremeno, vrlo napeto, a ima i razoaranja...ali da, naravno, uzbudljivo jest. - Pogledao je na sat. - Htio bih da sad upozna jednog vrlo bistrog mladoglanamojeg osoblja. Odvestu te u njegov ured. Izali su iz sobe, preli stepenice i nekoliko hodnika. - Zove seFrederick Bloggs i ljuti se ako se alimo na njegov raun - nastavio je Terry. - Ukrali smo ga Scotland Yardu, bio je inspektor u Specijalnom odjelu. Ako treba ruke i noge, upotrijebi njegove. Naravno, bite iznad njega poinu, ali ne bih se na to previe obazirao... mi ovdje na to ne pazimo. Drim da ti to i ne trebam rei. Uli su u malu gotovo praznu sobu koja je gledala na neki goli zid. U njoj nije bilo saga. Na zidu je visjelafotografija zgodne djevojke, a na vjealici za eir bio je par lisiina. Terry je rekao: - Frtederick Bloggs, Percival Godliman. Sad vas ostavljam. ovjek s druge strane stola bio je plavokos, zdepast i nizak -mora da je bio upravo toliko visok da su ga primili upoliciju, pomislio je Godliman. Njegova je kravata bola u oi, ali je imao ugodno, iskreno lice i privlaan

osmijeh. Stisak ruke bio mu jevrst. - Zna to, Percy, upravo sam htio skoknuti kui na ruak -rekao je. - Zato ne bismo poli zajedno? ena

priprema divne kobasice i preni krumpir. - Govorio je razvuenim koknijev-skim naglaskom. Kobasice i preni krumpir nisu bili Godlimanovo omiljeno jelo, ali je poao. Otili su do Trafalgar Squarea iuhvatili autobus za Hoxton. Bloggs je priao: - Oenio sam se predivnom djevojkom, ali vrlo loe kuha. Kobasice i preni krumpir jedem svakog dana. Istoni se London jo dimio od noanjeg zranog napada. Proli su pokraj skupina vatrogasaca i dobrovoljacakoji su prekopavali po ruevinama, polijevali vodom vatre koje su tinjale i raiavali kr s ulica. Vidjeli sustarca koji je iz napola sruene kue iznosio dragocjeni radio-aparat. Godliman je zapoeo razgovor. - Znai daemo zajedniki hvatati pijune. 44 - Nastojatemo, Percy. Bloggsova kua bila je dograena zgrada s tri spavae sobe u ulici potpuno istih zgrada. Svi siuni prednjivrtovi koristili su se za uzgoj povra. Gospoa Bloggs bila je ona zgodna djevojka s fotografije na uredskomzidu. Izgledala je umorno. - Za vrijeme zranih napada vozi automobil hitne pomoi, je li tako, ljubavi? - rekao je Bloggs. Ponosio senjome. Zvala se Christine. Rekla je: - Svakog jutra kad se vraam kui, pitam se je li kua jo na mjestu. - Jesi li primijetio da se brine za kuu, a ne za mene? - rekao je Bloggs. Godliman je s kamina uzeo kutijicu s medaljom. - Kako si ovo dobio? Christine je odgovorila: - Oteo je samaricu razbojniku kojije pljakao potu. - Pravi ste par - rekao je Godliman. - Jesi li oenjen, Percy? - upitao je Bloggs. - Udovac sam. - ao mi je.

8/10/2019 Ken Follet-Uica Igle

15/131

- ena mi je umrla od tuberkuloze 1930. godine. Nismo imali djece. - Ni mi ih jo nemamo - rekao je Bloggs. - Ne dok je svijet u ovakvom slanju. Christine je dobacila: - Oh, Fred, to ga ne zanima! - Izila je iz kuhinje. Sjeli su zaetverouglasti stol u sredini sobe. Godlimana je dirnuo ovaj par i domai prizor pa je samog sebezatekao u mislima na Elconor. To je bilo neobino: ve je nekoliko godina bio imun na osjeaje. Moda mu,napokon, ivci ponovno oivljavaju. Rat jeinio smijene stvari. Christinino kuhanje bilo je zaista grozno. Kobasice su bile pregorene. Bloggs je svoje jelo utopio u umaku odrajice, a Godliman je s radou poao njegovim stopama. Kad su se vratili u Whitehall, Bloggs je Godlimanu pokazao dosje o neidentificiranim neprijateljskim agentimaza koje se misli da jo djeluju u Britaniji. 45Postojala su tri izvora podataka o takvim ljudima. Prvo, izvjetaji o useljavanju iz Ministarstva unutranjihposlova. Pasoka je kontrola dugo vremena bila produena ruka Vojne obavjetajne slube, a postojao je popis -koji je sezao sve do posljednjeg rata - svih stranaca koji su uli u zemlju, ali je nisu napustili ili nisu bili obraenina neki drugi nain kao to su smrt ili naturalizacija. Po izbijanju rata svi su se pojavili pred sudovima koji su ihrazvrstali u tri grupe. U poetku su bili internirani samo stranci iz grupe "A", no do srpnja 1940. godine, nakonto su se Fleet Streetom proirile neke uznemirujue glasine, bili su lieni slobode kretanja i ljudi iz grupe "B" i"C". Samo mali broj useljenika nije se mogao pronai; moglo se pretpostaviti da su neki od njih pijuni. Njihovi su papiri bili u Bloggsovom dosjeu. Drugi su izvori bile radio-emisijc. Ljudi iz odjela C iz MI8 svake su noi nadzirali eter, snimali sve za to nisubili sigurni da je nae, i to slali u Vladinu kolu za ifre i deifriranje. Taj odsjek, koji je nedavno preseljen izBerkclcv Streeta u Londonu u seosku kuu u Bletchlev Parku, uope nije bio kola nego skupina ahovskihmajstora, muziara, matematiara i cnigmatiara koji su vjerovali da ifru kojuovjek moe izmisliti moe irijeiti. Poruke koje su potjecale iz Ujedinjenog Kraljevstva, a nisu se mogle pripisati ni jednoj slubi, pripisivalesu se pijunima. Deifrirane poruke bile su u Bloggsovom dosjeu. Konano, tu su bili i dvostruki agenti, no njihova je vrijednost bila vie potencijalna nego stvarna. Poruke to ih je uputio Abwchr upozorile su na nekoliko agenata koji su se trebali prebaciti i odale jednog ovdanjeg pijuna -gospodu Matildu Kraft iz Bourncmoutha koja je Snijegu potom poslala novac i bila odmah utamniena uzatvoru Holloway. No dvostruki agenti nisu bili kadri otkriti identitet ili mjesto boravka neprimjetnih, dje-lotvornih profesionalnih pijuna koji su za tajnu obavjetajnu slubu najvredniji. Nitko nije sumnjao da takvipostoje. Bilo je nekih indicija: netko je, na primjer, prenio Snijegov odailja iz Njemake i pohranio ga za njega

u garderobi kolodvora Victoria. No i Abwehr i sami pijuni bili su previe oprezni da bi dopustili da ih uhvatedvostruki agenti. Bilo kako bilo, indicije su bile u Bloggsovom dosjeu. Doli su i do drugih izvora: strunjaci su radili na poboljanju metode triangulacije (usmjereno lociranje radio-odailjaa), a 46 ljudi iz MI6 nastojali su ponovo izgraditi mreu agenata u Evropi koja je potonula pod plimom Hitlerove armije. Ono malo podataka koji su postojali bilo je u Bloggsovom dosjeu. - To ponekad moeovjeka dovesti do bjesnila - rekao je Bloggs Godlimanu. - Pogledaj ovo. - Izvadio je izdosjea dugaku radio-poruku s britanskim planovima o ekspedicionoj armiji za Finsku. - Ovo smo uhvatilipoetkom ove godine. Informacija je besprijekorna. Pokuavali su ga locirati kadli je iznenada uutio, bez oitograzloga... moda ga je netko prekinuo. Nastavio je nakon nekoliko minula, ali je ponovo iezao iz etera prijenego to su nai ljudi uope dobili priliku da uspostave kontakt. Godliman je upitao: - to je to "Pozdrav Williju"? - E, to je vano - rekao je Bloggs. Poeo se oduevljavati. -Ovdje je dio teksta jo jedne, posve nove poruke.Pogledaj. "Pozdrav VVilliju" Ovaj put je doao odgovor. Naslovljen je sa "Die NadcF. - Igla- - Ovaj momak je profesionalac. Pogledaj njegove poruke: saete, ekonomine, ali iscrpne i potpunonedvosmislene. Godliman je prouio dio druge poruke. - Rije je o uincima bombardiranja. - Oito je proao East Endom. Profesionalac, profesionalac. - to jo znamo o Dic Nadelu? Bloggsov izraz mladenakog oduevljenja komino je splasnuo. -To je sve, bojim se. - Konspirativno mu je ime Die Nadel, poruke zavrava s "Pozdrav Williju", a ima dobre podatke. Zar je to sve? - Na alost. Godliman je sjeo na rub stola i zagledao se kroz prozor. Na zidu kue koja je stajala suelice, ispod ukraeneprozorske daske, vidio je gnijezdo crneiopc.

8/10/2019 Ken Follet-Uica Igle

16/131

- Na temelju toga, kakvi su nam izgledi da ga uhvatimo? Bloggs je slegnuo ramenima. - Na temelju toga, ba nikakvi. 475. Rije "sumoran" izmiljena je ba zbog ovakvih mjesta. Otok, u obliku slova J velika je gomila stijena koje se prkosno uzdiu iz Sjevernog mora. Na karti lei poputgornje polovice slomljenog tapa; usporedan je s ekvatorom, ali daleko, daleko sjevernije; njegova zakrivljena

ruka okrenuta je prema Aber-deenu, a njegov slomljeni, nazupani batrljak usmjeren je prijetei prema dalekojDanskoj. Dugaak je deset milja. Du veeg dijela obale stijene se uzdiu iz hladnog mora bez susretljivosti ala. Razljueni ovom grubou,valovi u nemonom bijesu udaraju o stijenu. Otok se ve deset tisua godina ne obazire na taj napad zlovolje. U vilici slova J more je mirnije jer si je tu osiguralo ugodniji prijem. Plima je u tu viticu nanijela toliko pijeska,morske trave, naplavljenog drvlja, oblutaka i koljaka da se sada tamo, izmeu podnoja stijena i ruba vode,nalazi polumjesec neega to vrlo slii suhoj zemlji, kakvoj-takvoj plai. Svakog ljeta raslinje s vrha stijene isputa rukovet sjemenki na plau onako kako bogata dobacuje suvian sitniprosjacima. Ako je zima blaga, a proljee brzo stigne, nekoliko sjemenki pusti slabano korijenje koje nikad nijedovoljno otporno da samo procvjeta i iri vlastito sjeme, pa tako alo s godine na godinu ivotari od milostinje. Na samoj zemlji, pravoj zemlji, stijenama zaklonjenoj od domaaja mora, zelene biljke rastu i razmnoavaju se.Vegetacija se veinom sastoji od otre trave koja jedva da je dostatna za prehranu nekoliko mravih ovaca, nokoja je dovoljno snana da 48 povrinski sloj tla privee za kamenu podlogu otoka. Tu je i neto bodljikavog grmlja, koje prua utoitekuniima i divan cmogorini gaj u zavjetrini obronka breuljka na istonom kraju. Na viem dijelu prevladava vrijesak. Svakih nekoliko godinaovjek - da, tu postoji iovjek - pali vrijesak patada moe rasti trava koju ovce mogu pasti, ali nakon nekoliko godina vrijesak se vraa bogzna odakle odbijajuiovce sve dok gaovjek opet ne zapali. Kunii su tu jer su se tu okotili, ovce su tu jer su ih ovamo prenijeli, aovjek je tu da bi se brinuo o ovcama, aliptice su tu jer im se tu svia. Ima ih na stotine tisua: dugonoge trepeteljke zviduu piiip piiip piiip dok lete i pi-pi-pi-pi kad se obruava-ju poput spilfirea kad napada Messerschmidt, prdavci, kojeovjek rijetko via, ali znada su tu jer je zbog njihovog tektanja budan cijele noi, gavrani i crne vrane, troprsti galebovi i bezbrojni obinigalebovi, par orlova zlataa na kojeovjek puca kad ih vidi jer zna - bez obzira na to to mu prirodoslovci istrunjaci iz Edinburgha kau - da oni love ive janjce a ne samo strvine ve uginulih.

Najredovitiji posjetilac otoka je vjetar. Dolazi preteno sa sjeveroistoka, iz zaista hladnih predjela gdje imafjordova, ledenjaka i santi, iesto sa sobom donosi nedobrodole darove: snijeg, obilne kie i vrlo hladne magle;ponekad stie praznih ruku da bi samo zavijao i urlao, pravio urnebes i kidao grmlje i savijao drvee aneobuzdani ocean nagonio na nove provale zapjenjenog bijesa. Neumoran je taj vjetar: to mu je pogreka. Kad bidolazio povremeno, mogao bi zauzeti otok na prepad i poiniti stvarnu tetu, ali budui da je gotovo stalnoprisutan, otok se nauio ivjeli s njime. Biljke su pustile duboko korijenje, kunii se kriju duboko u gutarama,drvee je izraslo s leima ve povijenim za ibanje, ptice se gnijezde u zatienim grebenima, aovjekova jekua vrsta, zbijena, izgraena vjetinom koja taj vjetar odvajkada pozna. Ta je kua sazdana od velikog sivog kamenja i sivog kriljevca boje mora. S malenim prozorima i vratima kojidobro zaptivaju i iljastim dimnjakom. Na vrhu je breuljka, na istonom kraju otoka, blizu slomljenog batrljkaprelomljenog tapa. Ona kruni breuljak prkosei vjetru i kii ne da bi se razmetala hrabrou nego daovjekmoe nadgledati ovce. Postoji jo jedna kua, veoma slina ovoj, deset milja dalje, na 49suprotnome kraju otoka, pokraj one, kakve-takve plae, ali u njoj nitko ne ivi. Bio je jednom tamo nekiovjek. Mislio je dae moi nadvladati surovu prirodu, mislio je dae moi uzgajati zob i krumpir i dratinekoliko krava. Borio se vie od tri godine s vjetrom, hladnoom i tlom prije nego to je priznao da je pogrijeio.Kad je otiao, nitko nije htio njegovu kuu. Surov je to kraj. Samo ono najotpornije moe ovdje opstati: tvrdo stijenje, otra trava, ilave ovce, divlje ptice,vrste kue i snani ljudi. Samo ono to je tvrdo i hladno, surovo i gorko i otro, otporno, sporo i odluno; samoono to je ledeno, nepopustljivo i neumoljivo poput otoka samog. Za mjesta poput ovoga izmiljen je naziv "sumorna golet". - Zove se Olujni otok - rekao je Alfred Rose. - Mislim dae ti se svidjeti. David i Lucy Rose sjedili su na pramcu ribarskog brodia i gledali preko uzburkane vode. Bio je lijepnovembarski dan, hladan i vjetrovit, ali jasan i suh. Slabano sunce caklilo se u valiima. - Kupio sam ga 1926 - nastavio je tata Rose - kad smo mislili dae doi do revolucije i daemo se trebati negdjesakriti od radnike klase. To je pravo mjesto za oporavak. Lucy je pomislila da je nekako sumnjivo srdaan, ali je morala priznati da otok izgleda lijepo: sav vjetrovit,prirodan i svje. Taj potez je imao smisla. Morali su otii od roditelja i ponovo zapoeti kao oenjeni ljudi. Nije

8/10/2019 Ken Follet-Uica Igle

17/131

imalo smisla da se presele u grad gdje su bila bombardiranja, a gdje oboje zbog slabog zdravlja ne bi mogli bitiod pomoi. Tada je Davidov otac otkrio da posjeduje otok u blizini kotske obale, a to je izgledalo prelijepo dabi bilo istinito. - Posjedujem i ovce - rekao je tata Rose. - iai ovaca dolaze s kopna svakog ljeta, a vuna donosi upravo tolikoda Tomu McAvitvju platim nadnice. Stari Tom je pastir. - Koliko mu je godina? - upitala je Lucy. - Dobri Boe, mora imati... on, oko sedamdeset. - Vjerojatno jeudak. - Brodi je skrenuo u zaljev, i Lucy je na molu ugledala dva siuna lika:ovjeka i psa. - udak? Ne vie nego to bi ti bila da ivi sama dvadeset godina. Razgovara sa svojim psom. 50 Lucy se okrenula kapetanu brodia. - Kakoesto navraate? - Jednom uetrnaest dana, gospoice. Donosim Tomove potreptine, to nije mnogo, i njegovu potu,ega je jo manje. Vi mi samo svakog drugog ponedjeljka predajte svoj popis, pa ako se moe kupiti u Aberdecnu, jauto donijeti. Ugasio je motor i dobacio konop Tomu. Pas je lajao i trao oko Toma u krugu od uzbuenja. Lucy je stavila jednu nogu na rub ograde brodia i skoila na molo. Tom joj je prihvatio ruku. Imao je grubo lice i veliku lulu od bijeloga vrijesa s poklopcem. Bio je nii od nje, aliirok, a izgledao je smijeno zdrav. Nosio je najdlakaviji kaputi od tvida koji je ikada vidjela i pleteni debelipulover koji je najvjerojatnije napravila neka starija sestra, a uz to kariranu kapu i vojnike izme. Nos mu je biogolem, crven i iaran ilicama. - Drago mi je - rekao je uljudno kao da mu je ona danas deveti posjetilac a ne prvo ljudsko lice koje je vidio uetrnaest dana. - Evo, Tome - rekao je kapetan. Iz brodia je iskrcao dvije kartonske kutije. - Ovaj put nema jaja, ali tu je pismoiz Devona. - Bite da je od moje neakinje. Lucy je pomislila: "Odatle, dakle, pulover." David je jo bio u brodiu. Kapetan je stao iza njega i upitao: - Jeste li spremni? Tom i tata Rose sagnuli su se u brodi da pomognu, pa su njih trojica podigla na mol Davida s njegovim kolicimaza invalide.

- Ako sad ne odem, moratu

etrnaest dana

ekati na slijede

i autobus - rekao je tata Rose sa smijekom. - Ku

a je sasvim lijepo sreena, vidjetete. Tamo su sve vae stvari. Tome vam sve pokazati. - Poljubio je Lucy,

stisnuo Davidovo rame i rukovao se s Tomom. - elim vam nekoliko mjeseci odmora i zajednitva. Potpuno seoporavite a zatim se vratite. Ima vanih ratnih poslova za vas oboje. Lucy je znala da se nee vraati, barem ne prije kraja rata. Ali to jo nikom nije rekla. Tata se vratio u brodi koji se u malom krugu okrenuo prema puini. Lucy je mahala dok nije ieznuo iza rta. Tom je pogurao kolica, a Lucy je uzela njegove ivene namirnice. Izmeu mola i vrha stijene bila je duga strmauska kosina koja se uzdizala visoko nad obalu poput mosta. Lucy bi teko 51odgurala kolica na vrh, ali Tomu je to polo za rukom bez uoljivog napora. Kuica je bila savrena. Bila je malena i siva, malim nasipom zatiena od vjetra. Sva je drvenarija bila svjee obojena, a pokraj pragarastao je grm divlje rue. Pramenovi dima dizali su se iz dimnjaka da bi ih zatim raznio povjetarac. Prozorii supruali pogled na zaljev. - Svia mi se! - izjavila je Lucy. Unutranjost kue bila je oiena, prozraena i obojena, a na kamenom podu bili su debeli sagovi. Imala jeetiriprostorije: dolje moderniziranu kuhinju i dnevnu sobu s kamenim kaminom, gore dvije spavae sobe. Jedan diokue bio je briljivo preureen da bi se uvele vodovodne instalacije, gore za kupaonicu, a dolje za kuhinju. Njihova je odjea bila u ormarima. Runici su bili u kupaonici, a hrana u kuhinji. Tom je rekao: - Moram vam pokazati neto u tali. Bila je to upa, a ne tala, skrivena iza kuice. U njoj je bio blistavi novi dip. - Gospodin Rose kae da je naroito prilagoen da ga moe vozili mladi gospodin Rose - rekao je Tom. - Imaautomatski mjenja, a gasom i konicom upravlja se runo. Tako je rekao. -Ponavljao je rijei poput papige kaoda uope nema pojma o tome to bi mogli biti mjenja, konica i gas. - Zar to nije genijalno, Davide? - obradovala se Lucy. - Prvorazredno. Ali kamou u tome ii? - Uvijek ste dobrodoli da me posjetite i da popuimo jednu cigaretu i popijemoaicu viskija. Veselio sam setou opet imati susjede - izjavio je Tom.

8/10/2019 Ken Follet-Uica Igle

18/131

- Hvala - odvratila je Lucy. - Ovo ovdje je generator - rekao je Tom okreui se i pokazujui. - Ja imam isti takav. Ovdje stavljate gorivo.Proizvodi izmjeninu struju. - To je neobino, mali su generatori obino istosmjerni -napomenuo je David. - Aha. Ja zapravo ne znam uemu je razlika, ali kau da je ovaj sigurniji. - Istina je. Udar iz ovoga bacio bi te na drugu stranu sobe, ali bi te iz istosmjernog ubio. Vratili su se u kuicu. Tom je rekao: - Pa, bite da se elite smjestiti, a ja se moram pobrinuti za ovce i stogau vas pozdraviti. Oh! Trebao bih vamrei: u sluaju nude mogu radiom uspostaviti vezu sa kopnom. David se iznenadio. - Ima radio-odailja? - Aha - potvrdio je Tom ponosno. - Ja sam izvia neprijateljskih aviona u Kraljevskom izviakom korpusu. - Jesi li ikad ikojeg vidio? - upitao je David. Lucy se zacrvenjela negodujui zbog sarkazma u Davidovom glasu, ali Tom kao da to nije primijetio. - Jo ne - odgovorio je. - Samo naprijed! - dobacio je David. Kad je Tom otiao, Lucy je rekla: - On samo eli pridonijeti svoj skromni udio. - Ima nas mnogo koji elimo pridonijeti svoj skromni udio -rekao je David. A u tome i jest problem, razmiljala je Lucy. Odbacila je tu misao i odvezla svog osakaenog mua u njihov novi dom. Kad su Lucy zamolili da posjeti bolnikog psihologa, smjesta je posumnjala da je Davidu oteen mozak. Nijebilo tako. - Jedini je trag povrede na glavi gadna brazgotina na lijevoj sljcpooici - rekla je lijenica i nastavila: - Meutim,gubitak nogu dovodi do tekog oka i ne moe se predvidjeti kakoe to utjecati na njegovo mentalno stanje. Dali je jako elio postati pilot? Lucy je razmiljala. - Bojao se, ali mislim da je to svejedno strano elio. - Pa trebate mu podrke i utjehe koliko god mu budete mogli pruiti. I strpljenja. Jedino to moemopredvidjeti jest to dae neko vrijeme biti odbojan i loe raspoloen. Njemu sad treba ljubavi i odmora. Meutim, tijekom prvih nekoliko mjeseci na otokuinilo se da on ne eli ni jedno ni drugo. Nije s njom vodioljubav moda stoga to jeekao da mu rane potpuno zacijele. Ali nije se niti odmarao. Bacio se na ovarstvo jurei po otoku u svomipu u kome su bila i invalidska kolica. Podigao je ograde du opasnih stijena, pucao na

orlove, pomagao Tomu oko dresure novog psa 52 53kad je Belsy poela gubiti vid, palio je vrijesak, a u proljee je svake noi bio vani kod ovaca koje su se janjile. Jednog je dana posjekao veliki stari bor pokraj Tomove kuice ietrnaest ga dana kljatrio cijepajui ga u malecjepanice koje je dovozio kui za gorivo. Uivao je u tekom fizikom poslu. Nauio je kako da sevrsto zaveeza kolica i upre tako da mu tijelo ostane u sigurnom poloaju dok zamahuje sjekirom ili maljem. Izrezbario jenekoliko indijanskih kijaa i s njima satima vjebao sve dok mu Tom ne bi uspio pronai neki novi posao. Miiiruku i lea postali su mu pretjerano razvijeni, kao kod onih ljudi koji pobjeuju na natjecanjima "bildera". Odluno je odbio da pere sue, da kuha ili daisti kuu. Lucy nije bila nesretna. Bojala se da bi mogao cijeli dan sjediti uz vatru i kukati nad svojom nesreom. Pomalo ju je zabrinjavalo to je toliko opsjednut poslom, ali barem nije vegetirao. Na Boi mu je rekla da oekuje dijete. Ujutro mu je poklonila motornu pilu, a on njoj balu svile. Tom je doao k njima na ruak pa su jeli divlju guskukoju je on ustrijelio. David je nakonaja odvezao pastira kui, a kad se vratio, Lucy je otvorila bocu brendija. Zatim je rekla: - Imam za tebe jo jedan poklon, ali ga ne moe otvoriti do svibnja. Nasmijao se. - Oemu, dovraga, pria? Koliko si log brendija popila dok sam bio vani? - Dobitu dijete. Zurio je u nju, a smijeak-mu se istopio. - Dobri Boe, samo nam jo to treba. - Davide! - Ali, zaboga... Kad se to, dovraga, desilo?

- Nije teko izraunati, zar ne? - primijetila je gorko. - Mora da je to bilo tjedan dana prije vjen

anja.

udo je to je preivjelo sudar.

- Jesi li bila kod lijenika?

8/10/2019 Ken Follet-Uica Igle

19/131

- A, kada? - Pa kako si onda sigurna? - On, Davide, ne budi tako dosadan. Znam sigurno jer su mi menstruacije prestale, bole me bradavice, jutrompovraam, a 54 struk mi je nekoliko centimetara iri nego obino. Da si me ikad pogledao, i ti bi sigurno znao. - U redu. - to je s tobom? Trebao bi biti uzbuen! - Oh, da. Modaemo imati sina i ondau ga moi izvesti u etnju i s njime igrati nogomet, a ondae odraslielei da kao i njegov otac poslane ratni heroj, beznoga luda! - Oh, Davide, Davide - proaptala je. Kleknula je pred njegova invalidska kolica. - Davide, ne misli tako. Onete potovati. One ti se diviti jer si ponovo sredio svoj ivot i jer iz svojih invalidskih kolica moe uraditi kolikodvojica mukaraca, jer si svoj hendikep podnio hrabro i radosno. - Ne budi tako prokleto obzirna! - rekao je otresito - Poput nekog licemjernog popa. Ustala je. - Onda se nemoj ponaati kao da je to moja krivica. I mukarci mogu poduzeti mjere opreza, zna. - Ne moe poduzeti mjere opreza protiv nevidljivih kamiona kad je zamraenje! Oboje su znali da je to glup, jadan izgovor, pa Lucy nije nita rekla.itava zamisao Boia sada je izgledalaposve besmisleno: komadi arenog papira po zidovima, i bor u kutu, i ostaci guske u kuhinji koje treba baciti usmee - nita od toga nije imalo veze s njezinim ivotom. Poela se pitati to radi ovdje, na ovom sumornomotoku sovjekom koji je,ini se, ne voli, nosei dijete koje on ne eli. Zato ne bi - zato ne - pa, mogla bi...Tada je shvatila da nema kamo poi, da ne moe nita drugo uraditi sa svojim ivotom, da ne moe biti nitadrugo nego gospoa Lucy Rose. Konano je David rekao: - E pa, idem u krevet. - Odvezao se u predvorje i izvukao iz kolica i natrake uspeo uza stepenice.ula ga jekako strue po podu,ula je kripu kreveta kad se dovukao do njega,ula je njegovu odjeu kako je pala u kutkad se skinuo, zatim je napokonula jo jednom cvilenje opruga kad je legao i navukao pokriva preko sebe. I jo uvijek nije plakala. Pogledala je prema boci brendija i pomislila: Ako sada sve to ispijem i zatim legnem u kadu vrele vode, modaujutro neu vie biti trudna.Razmiljala je o tome dugo sve dok nije dola do zakljuka da bi ivot bez Davida,bez otoka i bez djeteta bio jo gori jer bi bio prazan.

I tako nije plakala i nije ispila brendi i nije napustila otok, nego je umjesto toga otila gore, zavukla se u krevet ileala budna pokraj usnulog mua, sluajui vjetar i pokuavajui da ne razmilja sve dok se galebovi nisu poelioglaavati, a siva kina zora dovukla preko Sjevernog mora i ispunila malu spavau sobu hladnim, sumornim,blijedim svjetlom. Tada je konano zaspala. U proljee ju je obuzeo nekakav mir, kao da su sve opasnosti odgoene dok se dijete ne rodi. Kad je februarskisnijeg okopnio, zasadila je cvijee i povre na komadiu zemlje izmeu kuhinjskih vrata i sue, zapravo nevjerujui dae rasti. Temeljito je oistila kuu i rekla Davidu dae se, ukoliko eli da se to ponovo uradi prijekolovoza, morati sam latiti posla. Pisala je majci i mnogo plela, a pelene je naruila potom. Savjetovali su joj daode kui i da tamo rodi, ali ona je znala da se, ako ode, nikad nee vratiti. Odlazila je na duge etnje krozvrijesak s knjigom o pticama ispod ruke, sve dok joj vlastita teina nije poslala prevelikim teretom da bi je mogladaleko nositi. Drala je bocu brendija u kredencu kojim se David nikad nije sluio i kad god bi se osjetilapotitenom, odlazila ju je pogledati kako bi se podsjetila na ono to je zamalo bila izgubila. Tri tjedna prije nego to se dijele trebalo rodili odvezla se brodiem u Aberdeen. David i Tom mahali su joj samola. More je bilo tako uzburkano da su se ona i kapetan prestraili da bi mogla rodili prije nego to stignu dokopna. Otila je u bolnicu u Aberdecnu, aetiri tjedna kasnije donijela je dijete istim brodiem kui. David o svemu to je proivjela nije nita znao. On je vjerojatno mislio da ene raaju isto tako lako kao i ovce.Nije znao to su trudovi i ono uasno, nemogue rastezanje i boli nakon poroda, i osorne, sveznajue bolniarkekoje vam ne daju da do-taknete vlastito dijete jer nisto tako spretni, sposobni, izvjebani i sterilni kao one; samo ju je vidio kako odlazi trudna i kako se vraa s divnim, u bijelo umotanim zdravim mukim djetetom, pa je rekao: - Zvatemo ga Jonathan. Dodali su Alfred zbog Davidovog oca i Malcolm zbog Lucy-nog, a Thomas zbog starog Toma, ali su djeakazvali Jo, jer je 56 bio previe siuan za Jonathana, a kamoli za Jonathana Alfreda Malcolma Thomasa Rosea. David se nauio damu daje boicu, da mu pomae da se podrigne i da mu mijenja pelene, aak ga je ponekad zibao na krilu, ali jeduhom bio odsutan, neprisutan. Ponaao se slino kao i bolniarke; nije mu bilo tako stalo kao to je bilo Lucy.Tom je bio prisniji s djetetom nego David. Lucy mu nije doputala da pui u sobi u kojoj se nalazi dijete, a staribi momak na nekoliko sati spremio u dep svoju veliku lulu od bijelog vrijesa s poklopcem, gugutao s malim

8/10/2019 Ken Follet-Uica Igle

20/131

Joom i gledao ga kako se koprca nogama ili bi pak pomagao Lucy da ga okupa. Lucy bi mu oprezno nabacila damoda zanemaruje ovce. Tom bi rekao da ih ne treba gledati kako se hrane - radije gleda Joa kako se hrani. Izkomada naplavljenog drveta izdubio je zveku koju je ispunio malim okruglim oblucima i bio presretan kad je Joposegnuo za njom te je potresao, prvi put, a da mu to nitko nije pokazao. David i Lucy jo nisu vodili ljubav. Prvo su tu bile njegove ozljede, zatim je ona bila trudna, a potom se oporavljala od poroda; no sada su razlozi

otpali. Jedne je noi rekla: - Sad sam opet kao i prije. - Kako to misli? - Nakon djeteta. Moje je tijelo kao i prije. Zacijelila sam... - Oh, razumijem. Dobro. - Okrenuo se. " Pazila je da ide u krevet kad i on da bi mogao promatrali kako se svlai, ali bi on uvijek okrenuo lea. Dok bi tako leali, drijemajui, ona bi se pomakla tako da bi se rukom, stegnom ili dojkom oeala o njega, to bibio sluajan, ali jasan poziv. Nije bilo odgovora. vrsto je vjerovala da je s njom sve u redu. Nije bila nimfo-manka - nije eljela jednostavno seks, eljela je sekss Davidom. Bila je sigurna u to da ne bi pala u napastak i da na otoku postoji neki drugi mukarac ispodsedamdesete. Nije bila drolja gladna seksa, bila je ena gladna ljubavi. Presudan trenutak nastupio je jedne od onih noi dok su leali na leima, jedno uz drugo, oboje potpuno budni, ioslukivali vjetar izvana i slabe Joove zvukove iz pokrajnje sobe. Lucy seinilo da je ve vrijeme da on to iliuradi ili pak jasno i glasno kae zato nee, inilo joj se kao da on namjerava izbjegavati tu 57stvar dok ga ona na to ne potakne i da bi ga ba sada mogla privoljeti, radije nego da i dalje ivi u bijednomneshvaanju. Stoga je rukom prela preko njegovih bedara i otvorila usta da progovori no umalo to nije kriknula odzaprepatenja kad je otkrila da on ima erekciju. Znai, mogao je to uraditi! I elio je ili zato bi inae... Ruka joj je pobjedonosno stegla dokaz njegove elje, pa mu se primakla blie i uzdahnula: - Davide! - On, zaboga! - epao joj zglavak i odgu