Kemal Kurspahic - Zlocin u 19 i 30

ZLO»IN U 19:30

Predgovor 4/3/03 9:50 PM Page i

This book was published, translated and distributed with financial supportof the Austrian Federal Ministry for Foreign Affairs (BMAA), Vienna.

Predgovor 4/3/03 9:50 PM Page ii

ZLO»IN U 19:30Balkanski mediji u ratu i miru

Kemal KurspahiÊ

(Sa engleskog prevela Vesna KurspahiÊ)

Predgovor 4/3/03 9:50 PM Page iii

Naslov originala:PRIME TIME CRIME, Balkan Media in War & PeaceMarch 2003, United States Institute of Peace Presswww.usip.org

CIP ∑ Katalogizacija u publikacijiNacionalna i univerzitetska bibliotekaBosne i Hercegovine, Sarajevo

316.774:355.01] (497.1) ”1991/1996”

KURSPAHI∆, KemalZloËin u 19:30 : balkanski mediji u ratu i miru

/ Kemal KurspahiÊ ; sa engleskog prevela VesnaKurspahiÊ. ∑ Sarajevo : Media centar, 2003. ∑ 256str. ; 23 cm

Prijevod djela: Prime time cime. ∑ Bibliografija:str. 252-256

ISBN 9958-9417-1-6

COBISS/BH-ID 11810822

Na osnovu Ëlana 18. taËka 10. Zakona o porezu na promet poizvoda i usluga preËiπÊenitekst (“Sluæbene novine Federacije Bosne i Hercegovine”, broj 49/02), a na zahtjevMEDIA CENTRA-SARAJEVO, od 26.03.2003, god., Federalno ministarstvo kulture isporta/πporta, daje MI©LJENJE da je knjiga “ZLO»IN U 19:30” autor Kemal KurspahiÊ,proizvod iz Ëlana 18. taËka 10. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga na Ëiji sepromet ne plaÊa porez na promet proizvoda.

Predgovor 4/3/03 9:50 PM Page iv

Mojim najdraæima ∑ Vesni, Tariku i Mirzi ∑ s ljubavlju.

Predgovor 4/3/03 9:50 PM Page v

Predgovor 4/3/03 9:50 PM Page vi

Sadræaj

Predgovor IX

1. Svjedoci Titovog vremena (1945-80) 3

2. Srbija: Proizvodnja neprijatelja (1980-89) 29

3. Srpsko-hrvatski rat: Lagati za domovinu (1990-91) 71

4. Ubijanje Bosne (1990-95) 97

5. Postdejtonske propuπtene prilike (1995-2000) 161

6. 2000: PoËetak promjena 209

7. P.S. 243

Biljeπke 255

Predgovor 4/3/03 9:50 PM Page vii

Predgovor 4/3/03 9:50 PM Page viii

Predgovor

Ravnoduπnost nije poËetak, ona je kraj. I, zato, ravnoduπnost je uvijek prijatelj neprijatelja, jer onapomaæe agresoru ∑ nikad njegovoj ærtvi, Ëiji se boluveÊava ako su on ili ona zaboravljeni. PolitiËkizatvorenik u svojoj Êeliji, gladna djeca, izbjeglicabeskuÊnik ∑ ne odgovoriti na njihovu patnju, ne olakπati njihovu samoÊu nudeÊi im iskru nade znaËi prognati ih iz ljudskog pamÊenja. A poriËuÊi njihovu ljudskost mi izdajemo vlastitu.

Ravnoduπnost, onda, nije samo grijeh, ona je i kazna. I to je jedna od najvaænijih lekcija u dalekoseænim eksperimentima s dobrom i zlom u ovom odlazeÊem stoljeÊu.

ELI VIZEL (ELIE WIESEL), Opasnosti ravnoduπnosti

(Predavanje u Bijeloj kuÊi, u okviru serije Milenijumske lekcije, 12. aprila 1999.)

Predgovor 4/3/03 9:50 PM Page ix

Predgovor 4/3/03 9:50 PM Page x

DOK ZAVR©AVAM OVU KNJIGU u jesen 2002, sedam godina nakon πtoje Dejtonski mirovni sporazum okonËao troipogodiπnji rat u Bosni,mediji i javnost u zemljama zahvaÊenim tim ratom ∑ u Srbiji,Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini ∑ joπ su rastrgnuti izmeu dvije kra-jnosti: poricanja ili obznanjivanja zlodjela devedesetih. Viπemje-seËna debata odvija se na stranicama beogradskog nedjeljnika Vremei u njoj se Ëak i osnivaËi tog magazina nalaze na krajnjim polovimabespoπtedne polemike. Jedna strana kritikuje “moralni fundamen-talizam” onih koji zahtijevaju podnoπenje raËuna za poËinjene ratnezloËine: njene pristalice smatraju da se “ne treba prenemagati nadtragedijom za koju nema lijeka”. Druga strana upozorava da je rijeË“tragedija” ovdje neprimjerena jer se njome prikrivaju zloËini nadnevinim ljudima. Ona poziva na tri nivoa odgovornosti: kriviËnu ∑onih koji su nareivali i Ëinili zloËine; moralnu ∑ onih koji su obli-kovali javnost, inicirali i opravdavali poËinjena zlodjela; i politiËko-istorijsku ∑ onih koji su godinama podræavali zloËince na vlasti.

Ta rasprava ne tiËe se samo proπlosti. Ona se i te kako tiËe ibuduÊnosti. Oπtre razlike o tome kako se odnositi prema zloËinimaispoljavaju se i meu inostranim sponzorima mirovnog procesa naBalkanu. Neki od njih vjeruju da bi insistiranje na odgovornosti ∑ usudovima, u politiËkom æivotu, u medijima ∑ moglo potkopatimirovni proces. Drugi su uvjereni da je obznanjivanje ratnih zloËinasama suπtina tog procesa: da bi se odala poËast ærtvama, da bi sepreæivjelima dao osjeÊaj zadovoljavanja pravde i uvaæavanja njihovepatnje, da bi nevini na svim stranama mogli da krenu putempomirenja. Sve to u velikoj mjeri zavisi od medija, od kojih veÊina isedam godina nakon rata ostaje u rovovima nacionalizma u Ëijem sukopanju odigrali neslavnu glavnu ulogu.

Ovo i jeste knjiga o ulozi medija u bivπoj Jugoslaviji ∑ najprije uSrbiji, zatim u Hrvatskoj, i najzad u Bosni ∑ u buenju zaborav-ljenih strahova i mrænji i poticanju nekad miroljubivih susjeda dasumnjaju, mrze, sukobljavaju se i Ëak ubijaju u posljednjoj decenijidvadesetog vijeka. Mediji pod kontrolom vladajuÊih partija i dræave∑ koji su u bivπim komunistiËkim zemljama bili instrument pot-pune kontrole nad onim πto je javnosti dozvoljeno da zna i πto vlastiæele da ona vjeruje ∑ odigrali su neslavnu ulogu u izazivanju balkan-skog krvoproliÊa devedesetih.

PREDGOVOR XI

Predgovor 4/3/03 9:50 PM Page xi

U rukama Slobodana MiloπeviÊa, srbijanski mediji - i posebnodnevni list Politika i Televizija Srbije ∑ sistematski su πirili meuSrbima strah od genocidne prijetnje najprije “πiptarskih sepa-ratista”, zatim hrvatskih “ustaπa” i bosanskih muslimanskih“mudæahedina”, mobiliπuÊi narod za neπto πto Êe postati “preven-tivni genocid”: “Ako ne pobijemo mi njih, pobiÊe oni nas”. U ruka-ma Franje Tumana i njegove ultranacionalistiËke Hrvatskedemokratske zajednice (HDZ), hrvatski dræavno-partijski medijinisu bili civilizovaniji u oslikavanju, kako im je kad trebalo, Srba iMuslimana kao zakletih neprijatelja: Hrvati su se u tim medijimapojavljivali kao Ëuvari europskih vrijednosti od “bizantijskih” (srp-skih) ili “islamsko-funadmentalistiËkih” (boπnjaËkih) barbara. I,kao posljedica, stijeπnjeni izmeu MiloπeviÊevog pohoda za “VelikuSrbiju” i Tumanovog za “Veliku Hrvatsku”, politiËki ultraboπnjacisu postepeno razvijali vlastitu vrstu ultranacionalistiËkih medija,πireÊi antisrpska i antihrvatska osjeÊanja. A kad su jednomosloboeni demoni balkanskih mitova i istorije, preplavljujuÊinovinske strane i radio televizijske programe zastraπujuÊim priËamao nekad dobrim susjedima kao vjeËitim neprijateljima, mediji podkontrolom nacionalista postali su generatori ∑ a ne samo svjedoci ∑terora, ubistava i progona genocidnih razmjera. Naslovne strane iglavne veËernje emisije televizije u 19:30 ponavljale su se kaobeskrajni viπegodiπnji zloËin.

Fokus ove knjige je uloga medija u tri bivπe jugoslovenske repub-like gurnute u ratni trougao devedesetih, Srbiji-Hrvatskoj-Bosni,bez πire analize sukoba na Kosovu 1999. i u Makedoniji 2001. U tadva sluËaja, sukobi su imali iste korjene, u poremeÊenoj ravnoteæiizmeu dræavnog suvereniteta i poπtovanja manjina i njihovih prava;u suprotstavljenim idejama o tome kako harmonizirati dræavnost simperativom punog uvaæavanja razliËitih religijskih i nacionalnihidentiteta; u opsesiji samo “svojim” vrijednostima bez i najmanjeguvaæavanja osjeÊanja “drugoga”. U oba sluËaja, veÊina medija bila jereducirana na propagandu “patriotskih motiva” samo svoje strane,uz neke zapaæene izuzetke, poput dnevnika na albanskom jezikuKoha ditore Ëiji se izdavaË Veton Suroi i u najgorim danimadræavnog terora protiv svog naroda hrabro i strastveno zalagao pro-tiv slijepe mrænje i odmazde.

XII ZLOËIN U 19:30

Predgovor 4/3/03 9:50 PM Page xii

ZloËin u 19:30 ∑ Balkanski mediji u ratu i miru je priËa o medi-jima degradiranim u orua za proizvodnju neprijatelja, za poticanjerata i opravdavanje ratnih zloËina. Ali to je takoe i priËa o hrabrimpojedincima i rijetkim medijima koji su odbijali da budu upotrije-bljeni u ratnoj propagandi, odræavajuÊi i braneÊi etiËke vrijednosti iprofesionalne standarde novinarstva, Ëesto uz goleme liËne ærtve aponekad i po cijenu æivota. Ova knjiga æeljela bi da oda priznanjeonima koji su, Ëak i u zemlji koja je jednostavno izruËena iz rukukomunista u ruke ultranacionalista, propuπtajuÊi istorijsku prilikuda postane dio evropskog preokreta krajem osamdesetih, znali da je∑ nezavisno od toga ko je na vlasti ∑ novinarstvo samo profesija anovinar svjedok a ne ratnik. Moæda u ovoj knjizi neÊete naÊiravnoteæu izmeu dobra i zla, kao πto je nije bilo ni u tragiËnojbalkanskoj deceniji devedesetih, u kojoj su prevagnule snage zla.Svejedno, hoÊu da poËnem knjigu s onima koji su, uprkos svemu,pokuπali da praktikuju Ëisto i jednostavno ∑ novinarstvo. Mnogi odnjih vodili su iscrpljujuÊe bitke s vastitim autokratskim reæimima;neki su utiπani tek onda kad su njihove kuÊe preoteli miljenicivladajuÊih partija; neki izgubili posao u sistematskim Ëistkama; avrlo malobrojni uspjeli su da oËuvaju nezavisnost do kraja da bionda vidjeli kako su njihove zemlje ∑ i njihovi profesionalni ideali ∑smrvljeni u deceniji nacionalistiËkih krstaπkih ratova.

Dva urednika, Staπa MarinkoviÊ iz beogradske Borbe i JoπkoKuluπiÊ iz splitske Slobodne Dalmacije, zauzimaju vrlo poËasna mje-sta u priËi o odbrani novinarskog dostojanstva u bivπoj Jugoslavijikrajem osamdesetih. Obojicu sam upoznao na samom poËetkupotapanja Jugoslavije u haos neposredno nakon πto je SlobodanMiloπeviÊ preuzeo vlast u Srbiji. Bilo je rano proljeÊe 1988. kad sam,zajedno s kolegom iz Osloboenja Zlatkom DizdareviÊem, dobiopoziv Slobodne Dalmacije za vikend krstarenje na Jadranu. KuluπiÊje okupio neke od najpoznatijih novinara iz cijele Jugoslavije ∑ukljuËujuÊi Jurija GustinËiËa i Jaka Koprivca, Slovence na radu uBeogradu, zatim beogradske kolege Staπu MarinkoviÊa, ZoranaJeliËiÊa, Mladena ArnautoviÊa i Stevana NikπiÊa, nas dvojicu izSarajeva i … desetinu drugih ∑ da daleko od svih dnevnih stresovai pritisaka prijateljski i kolegijalno “razmijenimo iskustva” u suprot-stavljanju pritiscima na medije za svrstavanje u neËem πto se

PREDGOVOR XIII

Predgovor 4/3/03 9:50 PM Page xiii

nasluÊivalo kao propagandni rat “svi protiv svih”. Kontrast nijemogao biti naglaπeniji. U ambijentu koji podsjeÊa na slike iznajprivlaËnijih turistiËkih broπura, jedreÊi na sunËanoj palubi staredobre brodice kroz plavetnilo Kornatskih Otoka ∑ uz obilje dal-matinskog prπuta i sira, odabrane lokalne lozovaËe i vina i svjeæihplodova mora: rakova, πkoljki i riba ∑ mi smo razmjenjivali priËe oprobuenim duhovima balkanske krËme koji nas guraju u rovovejedne protiv drugih.

MarinkoviÊ je bio prvi na udaru ofanzive protiv slobodno-misleÊih medija. Do tog naπeg susreta na jedrenju, svi najuticajnijimediji u Srbiji, od Radio-televizije Beograd do listova PolitikineizdavaËke kuÊe, veÊ su bili Ëvrsto u rukama MiloπeviÊevih lojalista.Svi su uveliko bili na poslu promovisanja “srpske nacionalne stvari”:okrivljivanja svih drugih u bivπoj Jugoslaviji za stvarne ili izmiπljenenepravde prema Srbiji i Srbima; proizvodnje i stalnog proπirivanjaliste neprijatelja; projektovanja zastraπujuÊe slike naroda kojem pri-jeti neposredna opasnost i koji zato mora da se ujedini oko voe.MarinkoviÊeva Borba odbijala je taj poziv da sluæi nacionalistiËkustvar. Pri tome se pozivala i na izvjestan zakonski osnov nezavisno-sti od usko-srbijanske politike: Borba je bila federalni list i u tomsmislu svejugoslovenski, otvoren i za sve druge u joπ jedinstvenojzemlji. U decenijama jake centralne vlasti i Titovog neupitnogautoriteta, to je moglo da bude i kletva s kojom se moralo æivjeti.Borba je, naime, bila najkontrolisaniji list, poπto se smatralo danjena ureivaËka linija odraæava zvaniËni jugoslovenski stav, zbogËega je bila suviπe sluæbena, manje zanimljiva ili Ëak dosadna za πiruËitalaËku publiku. Preæivljavala je samo zahvaljujuÊi tome πto je bilaobavezno πtivo partijskog i armijskog kadra, s osiguranim visokimtiraæom u dræavno-partijskoj pretplati, ali je bila i najpomnijeiπËitavno i analizirano novinsko πtivo meu stranim diplomatima ianalitiËarima koji su izmeu redova u njenim Ëlancima odgonetalioscilacije u jugoslovenskoj politici. Slabljenje federalne vlasti imeurepubliËke svae u deceniji poslije Titove smrti otvorili suneke nove moguÊnosti novinskog izraza u Borbi. Pod Marinko-viÊevim vodstvom list je u kasnim osamdesetim poËeo koristiti svojeksteritorijalni status u meurepubliËkim prepirkama da, izvandomaπaja partijske discipline, predstavi razliËite strane i poglede u

XIV ZLOËIN U 19:30

Predgovor 4/3/03 9:50 PM Page xiv

debati o buduÊnosti zemlje. Dok je πtampa u svakoj od πest repub-lika bila obavezna da predstavi prvenstveno poziciju vlastitog vodstva,ignoriπuÊi ili jednostavno odbacujuÊi i kritikujuÊi poglede drugih ∑ne trudeÊi se da ih makar predstavi ∑ MarinkoviÊ je nudio Ëitaoci-ma nepristrasno izvjeπtavanje o sve izrazitijim neslaganjima na jugo-slovenskoj politiËkoj sceni.

A predstaviti Ëak i gole Ëinjenice o tome πta je ko rekao bila jerijetka gozba za javnost. MarinkoviÊ je u tome otiπao tako daleko daje pribavio i πtampao, kao poseban prilog u Borbi, doslovan ste-nogram svega πto je reËeno na nekoliko za javnost nedostupnih sa-stanaka jugoslovenskog i srbijanskog partijskog vrha. Bilo je to prviput da neke novine pokaæu prepirke u partijskom vrhu u punomsvjetlu ∑ sa svim do tada skrivenim rivalstvima i svaama, optuæba-ma i poricanjima, ograniËenjima i slabostima. Iznenada, Borba jepostala traæena roba. List je takoe pozvao neke od najkontro-verznijih uËesnika u tim debatama da objasne, u intervjuima ilivlastitim Ëlancima, svoje poglede na najvruÊa politiËka pitanja uJugoslaviji. Bila je to uzbudljiva zamjena uloga na beogradskomtræiπtu πtampe. Nekad liberalna Politika postala je propagandnatruba MiloπeviÊevog reæima. Nekad striktno kontrolisana Borbapostala je jedini list otvoren za suËeljavanja argumenata. Novi srbi-janski reæim nije mogao tolerisati takav izazov svom neupitnomautoritetu. Tokom krstarenja po Kornatima, MarinkoviÊ nam jepriËao o metodima koje su MiloπeviÊevi propagandisti koristili da gapotËine pravilima novopromovisanog “patriotskog novinarstva”.Neposredno prije nego πto nam se pridruæio u Splitu, bio je pozvanna specijalno zasjedanja sekcije za informisanje SocijalistiËkog save-za (radnog naroda) Srbije na “demokratsku raspravu o nekim gre-πkama i zastranjivanjima u ureivaËkoj politici Borbe”. Borba je bilaoptuæena da “gubi smisao za prosuivanje i politiËku i ideoloπku ori-jentaciju”; MarinkoviÊ je bio okrivljen da “podriva odnose izmeuBorbe i Srbije”; da “stavlja Centralni komitet Saveza komunistaSrbije na optuæeniËku klupu” (u vezi s objavljivanjem kritiËkih po-gleda na partijske i medijske Ëistke u Srbiji); za “opsjednutost Srbi-jom”. Bila je to verbalna artiljerija koja obiËno najavljuje konaËanobraËun s oponentima vladajuÊe partijske linije. Pokuπaji Marinko-viÊa i drugih Borbinih predstavnika da objasne kako predstavljanje

PREDGOVOR XV

Predgovor 4/3/03 9:50 PM Page xv

razliËitih pogleda nije nikakav simptom pomuÊenog rasuivanjanego sama suπtina profesionalnog, nepristrasnog izvjeπtavanja, doËe-kivani su od poletnih zastupnika tvrde linije gotovo kao samoop-tuæbe, kao joπ jedan dokaz kako u Borbi “nema dovoljno samokri-tike” u suoËavanju s vlastitim “greπkama i zastranjivanjima” ∑ joπjedna kletva iz vokabulara najteæih partijskih grijeha. SocijalistiËkisavez Srbije javno je zaprijetio “povlaËenjam podrπke” Borbi.

“Hvala Bogu da nas oni ne podræavaju!” ∑ govorio nam jeMarinkoviÊ.

Naπ domaÊin, Joπko KuluπiÊ, bio je vjerovatno najuspjeπniji ured-nik jednog dnevnog lista u predratnoj Jugoslaviji. Njegov list nijebio ni federalni, kao Borba, ni republiËki ∑ kao Politika u Srbiji,Vjesnik u Hrvatskoj, ili Osloboenje u Bosni ∑ nego regionalni sasjediπtem u Splitu. KuluπiÊeva vizija i potpuna predanost poslu ugodinama u kojima je bio glavni urednik (1983-1993) pretvorili suSlobodnu Dalmaciju pod njegovim vodstvom u najugledniji dnevnilist u Hrvatskoj. Bio je roeni novinar. Toliko ga je privlaËilo nov-inarstvo da mu se posvetio veÊ kao maloljetnik, napuπtajuÊi gim-naziju, i veÊ tada je bio zapaæen po tome πto je uredniku gradskehronike ∑ u kojoj obiËno poËinje a Ëesto i zavrπava karijera buduÊegnovinara ∑ u samo jednom danu donio 20 vijesti iz grada. Usedamdesetim je bio imenovan za prvog urednika NedjeljneDalmacije, vikend-izdanja Slobodne, i napravio je od nje uvaæen ne-djeljnik s tiraæom od pedesetak hiljada primjeraka. U 1983, iako jePartija imala svog kandidata za taj posao, novinari SlobodneDalmacije izabrali su ga za svog glavnog urednika. KuluπiÊ jepostavio visoke profesionalne standarde i ciljeve. Prvi je dolazio uredakciju ujutru i posljednji odlazio uveËe, liËno ureujuÊi i prela-majuÊi veÊinu stranica. I, πto je najvaænije, angaæovao je neke odnajboljih autora iz cijele Hrvatske i Jugoslavije kao redovne sarad-nike i kolumniste. Ugled i tiraæ Slobodne Dalmacije u tim su godi-nama premaπili ugled i tiraæ Vjesnika ∑ dostiæuÊi viπe od 100.000primjeraka ∑ a oko lista se razvio i vrlo prosperitetan biznis: sami sukupili najmoderniju πtampariju i redakcijsku opremu i razvili pro-dajnu mreæu s kioscima πirom Hrvatske.

Tih nekoliko dana provedenih u beskonaËnim novinarskim razgo-vorima s KuluπiÊem, MarinkoviÊem i drugima, o profesiji u suoËavanju

XVI ZLOËIN U 19:30

Predgovor 4/3/03 9:50 PM Page xvi

s izazovima teπkih vremena, na malom jedrenjaku u ljepotamaKornata uticali su i na naËin kako sam ja vodio Osloboenje uSarajevu nakon πto sam u decembru 1988. postao prvi glavni ured-nik tog lista u Ëijem su izboru glavnu rijeË vodili novinari. Bio je topoËetak prijateljstva u kojem smo se mogli obratiti jedan drugomeza razumijevanje i profesionalnu podrπku u bitkama za dostojanstvoprofesije i javne rijeËi koje su slijedile.

I MarinkoviÊ i KuluπiÊ umrli su prerano, nekako u sred i na prvojliniji te borbe za profesionalne standarde i etiËke vrijednosti novi-narstva. MiloπeviÊeva “uliËna revolucija”, koja je pomela sa sceneumjerena rukovodstva u Srbiji, Vojvodini, Crnoj Gori i na Kosovu,nije mogla trpjeti Borbinu objavljenu nezavisnost. Gordana Logar,joπ jedan hrabri urednik tog lista, rekla mi je: “Staπa se odupiraonacionalizmu od poËetka. Kad je MiloπeviÊ izveo partijski puË, naËuvenoj Osmoj sjednici srbijanskog Centralnog komiteta u jesen1987, Staπa je uradio neπto πto nijedan drugi list ne bi uËinio.Pribavio je i πtampao od rijeËi do rijeËi zapisnik sa sjednice, dajuÊijavnosti ekskluzivnu priliku da Ëita i sve ono πto su govoriliMiloπeviÊevi protivnici (prilog je objavljen pod naslovom “NoÊoporih reËi”.) Svi drugi mediji dali su samo jednu stranu priËe: onuMiloπeviÊeve grupe”.1

MiloπeviÊevi lojalisti zaduæeni za disciplinovanje medija pozivalisu MarinkoviÊa na brojna zasjedanja sraËunata na ideoloπko ispira-nje mozga, nastojeÊi da ga zastraπe i pokore. Prijetili su mu otkazi-vanjem naknade za nabavku novinskog papira, koju su dobijali svidrugi zvaniËni dnevnici u bivπoj Jugoslaviji, javno traæili njegovuostavku, otkazivali sluæbenu pretplatu na Borbu, ali on je nastavljaoda se odupire, “s povremenim taktiËkim ustupcima”, kako mi jerekao njegov nasljednik u ulozi glavnog urednika Manjo VukotiÊ.2

MarinkoviÊ se povukao u jesen 1989, tek kad je ubijedio VukotiÊada se vrati iz Rima, gdje je bio dopisnik Borbe, a sam je poËeo da sepriprema za dopisnika u Varπavi. “To je bila njegova najveÊa profe-sionalna æelja (da svjedoËi o istorijskim promjenama na Istoku)”,rekla mi je Logarova.

Dok je obavljao obavezne medicinske preglede, kroz koje je moraoproÊi svako u Jugoslaviji ko je dobio neki dugoroËni mandat u ino-stranstvu, doktori su ustanovili da ima maligni rak debelog crijeva.

PREDGOVOR XVII

Predgovor 4/3/03 9:50 PM Page xvii

Umro je u decembru 1989. Nekako u to vrijeme novinari su uredovnoj godiπnjoj anketi Slobodne Dalmacije izabrali Osloboenje zaList godine u bivπoj Jugoslaviji ∑ priznanje koje je Borba dobila1987 ∑ a MarinkoviÊeva supruga Dragana poslala mi je prijateljskopismo s porukom: “Staπa bi bio ponosan na vas da je doæivio da znaza to”. VukotiÊ i Logarova nastavili su gdje je MarinkoviÊ stao. PodVukotiÊevim vodstvom, Borba je postala glas umjerenih reformskihsnaga 1990. i dostigla tiraæ od viπe od 100.000 primjeraka pokriva-juÊi antimiloπeviÊevske proteste u Beogradu u proljeÊe 1991.Logarova je predvodila Borbin prkos protiv vladinog preuzimanjalista 1994-95, zapoËinjuÊi novi list, Nasa Borba, koji je cijelu godi-nu predstavljao jedini alternativni glas u odnosu na nametnutuzvaniËnu liniju sve dok taj list nije uguπen.

Nakon πto je Franjo Tuman pobijedio na izborima 1990,otvorenost za razlike nije viπe bila dobrodoπla ni u Hrvatskoj. Odhrvatskih medija traæilo se i oËekivalo da pariraju patrotizmuMiloπeviÊeve πtampe u Srbiji. Slobodna Dalmacija i Joπko KuluπiÊbili su prirodna meta napada Tumanove nacionalistiËke Hrvatskedemokratske zajednice (HDZ). Upornost tog lista da odslikava svestrane rasplamsale debate o buduÊnosti Jugoslavije osuivana je kao“Jugo-nostalgija” i “manjak patrotizma”. Pisanje o diskriminacijivlasti prema nehrvatskom stanovniπtvu ∑ ukljuËujuÊi birokratske

XVIII ZLOËIN U 19:30

PROFESIONALNO UVAÆAVANJE: U izboru splitskog dnevnika SlobodnaDalmacija bosanski dnevnik Osloboenje proglaπen je za List godine uJugoslaviji 1989. godine. Joπko KuluπiÊ Ëestita Kemalu KurspahiÊu

Predgovor 4/3/03 9:50 PM Page xviii

prepreke u sticanju hrvatskog dræavljanstva, zahtijevanu izjavu olojalnosti Hrvatskoj da bi se ostalo na poslu, obaveznu osudusamozvanog vodstva hrvatskih Srba i sliËno ∑ izbacilo je SlobodnuDalmaciju u vrh medija koje je trebalo uπutkati. U tome je Tumankoristio iste metode kojima se sluæio MiloπeviÊ u uπutkavanju Borbe.Poniπtio je privatizaciju Slobodne Dalmacije, aranæirajuÊi da novo-proizvedeni hrvatski medijski “tajkun” Miroslav Kutle kupi listpoËetkom 1993, nakon Ëega je KuluπiÊ izgubio posao. Najpo-πtovaniji hrvatski dnevnik tako je postao istureni propagandnipoloæaj hrvatskog nacionalizma. Po mnogima moæda najveÊi ured-nik u hrvatskom novinarstvu naπao se na ulici, rijeπen da pokrenenovi list kojem je dao ime Dan πto je bilo i kratica za Dalmatinskenovine. Na træiπtu πtampe pod strogom kontrolom HDZ-a,meutim, bilo je i previπe prepreka za tako neπto. VladajuÊa partijakontrolisala je πtamparije i distributivnu mreæu, odluËujuÊi o tomeko moæe da se πtampa i po kojoj cijeni; koje novine mogu na kioske;i ∑ πto je najefikasnije sredstvo kontrole ∑ koji Êe izdavaËi i sa kolikozakaπnjenja dobiti novac od prodate πtampe. Firme u vlasniπtvu par-tijskih lojalista imale su nalog da oglaπavaju samo u “politiËkipodobnim” medijima, a KuluπiÊev novi list nikad nije mogao biti natakvoj listi. Pokretanje lista pod takvim uslovima, prvo nedjeljnog akasnije nakratko dnevnog, sagorjelo je svu KuluπiÊevu energiju. Tonjegovo istrajavanje da odræi u æivotu slobodnu javnu rijeË zabilje-æeno je u magazinu Hrvatskog novinarskog druπtva kao dostojan-stveni “posljednji akt otpora”.3 U noÊi izmeu petka i subote, 20-21.februara 1998, Joπko KuluπiÊ umro je od srËanog udara za svojimradnim stolom, ureujuÊi posljednji broj lista Dan. SljedeÊeg danataj list prestao je izlaziti.

Dvije godine kasnije, neposredno nakon pobjede demokratskeopozicije na hrvatskim izborima, predstavnici Slobodne Dalmacije ∑neki od onih istih ljudi koji su predvodili HDZ-ovu otimaËinu lista∑ posjetili su KuluπiÊev grob, objavljujuÊi to u biljeπci naslovljenoj s“PoËast πjor Joπku”. Hrvatski Ustavni sud proglasio je preuzimanjeSlobodne Dalmacije od strane HDZ-a 1993. godine neustavnim;Kutle je uhapπen zbog svoje uloge u partijski orkestriranoj pljaËki;dok KuluπiÊ ostaje, u sjeÊanju onih koji su ga znali, uredniËki genijekoji je umro braneÊi profesionalno dostojanstvo u desetljeÊu tame.

PREDGOVOR XIX

Predgovor 4/3/03 9:50 PM Page xix

Bilo je i drugih inspirativnih primjera novinara koji su odræavaliliËni i profesionalni integritet nasuprot svim ograniËenjima.

∑ U Srbiji ∑ to je priËa o Veranu MatiÊu i Radiju B92; grupi oku-pljenoj oko magazina Vreme u svom originalnom obliku iz ranihdevedesetih; Ëasopisu Republika i Nebojπi Popovu; hrabrim indivi-dualcima, poput Petra LukoviÊa, koji su uporno osuivali naciona-listiËku propagandu i zloËine; i mnogima od nezavisnih novinarakoji su izgubili posao u MiloπeviÊevim medijskim Ëistkama i nji-hovoj meusobnoj solidarnosti. Pored njih, i podgoriËki nedjeljnikMonitor u Crnoj Gori predstavljao je jedan od usamljenih glasovatolerancije u deceniji tame. U poratnoj Srbiji ∑ novi dnevni listDanas, Ëiji su pokretaËi neki od najbliæih saradnika StaπeMarinkoviÊa, koji su se tako nesebiËno borili da oËuvaju Borbu iNaπu Borbu ∑ ukljuËujuÊi Gordanu Logar, Grujicu SpasoviÊa,Radomira LiËinu, pokojnog Nikolu Burzana, Boæidara AndrejiÊa idruge ∑ izdvojio se od veÊine ostalih otvarajuÊi svoje straniceDijaloga za slobodnu raspravu o najvruÊim temama nedavne pro-πlosti i buduÊnosti zemlje.

∑ U Hrvatskoj ∑ to je Feral tribune, satiriËno-politiËki nedjeljnikkoji je prvo objavljivan kao dodatak KuluπiÊeve Slobodne Dalmacije,Ëiji su prvi autori i urednici Viktor IvanËiÊ, Predrag LuciÊ i BorisDeæuloviÊ, zajedno s bivπom televizijskom novinarkom Heni Erceg,kao glavnom urednicom Ferala, ostali najdosljedniji i najupornijikritiËari Tumanovog reæima. (Na taj simboliËan naËin, novinarskiideali dvojice junaka ove knjige ∑ Staπe MarinkoviÊa i Joπka KuluπiÊa∑ nadæivjeli su balkansku deceniju posvemaπnjeg uniπtenja, trajuÊi uangaæmanima njihovih ponajboljih saradnika u Danasu i Feralu.)Nakon πto je HDZ oteo Slobodnu Dalmaciju, rijeËki regionalnidnevnik Novi list i njegov urednik, takoe rano preminuli VeljkoViÊeviÊ, ostali su usamljen primjer otpora nacionalistiËkoj politici uhrvatskom dnevnom novinarstvu. Osim toga, zagrebaËki nezavisniRadio 101 iritirao je svojom profesionalnoπÊu nacionalistiËke vlastitoliko da su samo masovne uliËne demonstracije graana sprijeËilenjegovo gaπenje.

∑ U Bosni i Hercegovini ∑ poËast za odræavanje tradicije toleran-cije u najgorim iskuπenjima rata pripada prije svega mojim kolega-ma u Osloboenju od kojih su neki, poput Kjaπifa SmajloviÊa i Salka

XX ZLOËIN U 19:30

Predgovor 4/3/03 9:50 PM Page xx

Honde, ubijeni na novinarskom zadatku. U poratnoj Bosni, nezavi-sno novinarstvo imalo je viπe godina najbolje predstavnike u sara-jevskim nedjeljnicima Dani i Slobodna Bosna Ëiji su urednici, SenadPeÊanin i Senad AvdiÊ, dosljedno istrajavali u kritici vlasti uprkosuznemiravanju, optuæbama, sudskim tuæbama i fiziËkim prijetnja-ma i napadima. Posebno uvaæavanje zasluæuje izdavaË i urednik ba-njaluËkog dnevnika Nezavisne novine Æeljko Kopanja: on je izgubioobje noge a umalo i æivot u eksploziji podmetnute bombe pod nje-govim automobilom u jesen 1999. neposredno nakon πto je njegovlist hrabro i prvi u Republici Srpskoj pisao o srpskim zloËinima nadboπnjaËkim stanovniπtvom.

ZloËin u 19:30 ∑ Balkanski mediji u ratu i miru priËa je o istorij-skoj epizodi u vjeËnoj borbi izmeu dobra i zla. Iako je zlo prevla-dalo u devedesetima, oni koji su bili na strani dobra nikad nisu po-sustali. U 2000, balkanski narodi naπli su traËak nove nade u pobjedidemokratske opozicije u Hrvatskoj, padu MiloπeviÊa u Srbiji i iz-vjesnim nagovjeπtajima promjena u Bosni i Hercegovini. Ova knji-ga zasnovana je na mom æivotnom iskustvu novinara u bivπojJugoslaviji (i otud i neizbjeæna kazivanja u prvom licu i liËnaosjeÊanja i ocjene u nekim poglavljima); istraæivanju koje ukljuËujeproËitane desetine knjiga i obimnih izvjeπtaja iz regiona; intervjuimas desetinama najistaknutijih novinara u regionu i stotinama novin-skih tekstova i prepisa radio i televizijskih emisija. Iako je napisanoviπe izvanrednih knjiga o balkanskim medijima devedestih, ovo jeprva koja pokriva kompletni krug medijske manipulacije naBalkanu potkraj dvadesetog stoljeÊa ∑ od MiloπeviÊevog uspona navlast 1987. do njegovog pada potkraj 2000. godine i izruËenja uHag u ljeto 2001. ∑ prateÊi paralelno zbivanja u Srbiji, Hrvatskoj iBosni i Hercegovini.

Knjiga je strukturirana u πest poglavlja. Prvo, Svjedoci Titovogvremena, prikazuje razvoj jugoslovenskog novinarstva u uslovimabitno drugaËijim nego bilo gdje drugdje u IstoËnoj Evropi: podvlaπÊu KomunistiËke partije ∑ kasnije Saveza komunista ∑ ali u stal-nom otporu kontroli iz Moskve. Ta specijalna situacija Ëinila jeπtampu u Jugoslaviji Ëesto liberalnijom i zanimljivijom od πtampeiza “æeljezne zavjese”. Iako je Titovo vrijeme obiljeæeno i zabranje-nim temama, i nije se smjela dovoditi u pitanje njegova ili kontrola

PREDGOVOR XXI

Predgovor 4/3/03 9:50 PM Page xxi

njegove partije nad cijelim druπtvom, neke stranice jugoslovenskeπtampe ∑ ukljuËujuÊi spoljnu politiku, kulturu i sport ∑ mogle su seporediti sa najboljim u evropskoj πtampi. Povremeno, na primjer uvrijeme kratkotrajnog “hrvatskog proljeÊa” i “srpskog liberalizma”ranih sedamdesetih, πtampa u tim republikama izraæavala je noveliberalne tendencije, otvarajuÊi stranice reformistiËkim idejama. Alione su uskoro uguπene u sistematskim ideoloπkim Ëistkamaneposluπnih partijskih funkcionera i onih koji su ih javnopodræavali. U ovom poglavlju, razvoj u jugoslovenskim medijimaTitovog vremena objaπnjavaju najistaknutiji novinari tog perioda utri republike: Boæo Novak, glavni urednik i direktor Vjesnika uZagrebu; Aleksandar Saπa NenadoviÊ, glavni urednik Politike uBeogradu: i Rizo MehinagiÊ, glavni urednik Osloboenja u Sarajevu.Oni govore o horizontima i ograniËenjima slobode πtampe u svomvremenu. Novak i NenadoviÊ izgubili su uredniËki posao, i Ëakpravo da bilo πta piπu u novinama, u Ëistkama koje su slijedile nakonTitotovog obraËuna sa srpskim i hrvatskim rukovodstvom ranihsedamdesetih, dok je MehinagiÊ ∑ po kazni ∑ poslan za dopisnika uNjujorku nakon πto je Osloboenje 1968. godine objavilo karikatu-ru Boæe StefanoviÊa koja je ocijenjena kao “podrivanje jedinstvazemlje”. Ovo poglavlje takoe analizira one okolnosti u druπtvuTitovog vremena koje su doprinijele da njegovi sljedbenici,MiloπeviÊ u Srbiji i Tuman u Hrvatskoj, preuzmu totalitarnu kon-trolu nad πtampom i javnim æivotom u svojim zemljama.

Drugo poglavlje, Srbija: Proizvodnja neprijatelja, biljeæi narasta-nje srpskog nacionalizma i MiloπeviÊevo preuzimanje Partije, dræavei medija u kasnim osamdesetim, πto je vodilo ratovima protivSlovenije i Hrvatske u 1991. Nasuprot rasprostranjenom uvjerenjukako je MiloπeviÊev prvi korak na putu potpunog ovladavanjaSrbijom bilo preuzimanje kontrole nad srbijanskim medijima, ovopoglavlje nudi dokaze da su zapravo srpski mediji bili ti koji su stvo-rili MiloπeviÊa. Neki od kljuËnih πefova najuticajnijih medija uSrbiji ∑ poput izdavaËke kuÊe Politika i RTV Beograd ∑ sprijateljilisu se s MiloπeviÊem dok su saraivali sa njim u partijskim propa-gandistiËkim πtabovima u Beogradu prije nego πto je on preuzeovlast. Oni su uËestvovali u zavjerama iza scene za uklanjanje njego-vih protivnika i svih prepreka njegovom usponu na vrh. Ono πto je

XXII ZLOËIN U 19:30

Predgovor 4/3/03 9:50 PM Page xxii

lansiralo MiloπeviÊa kao neupitnog predstavnika “srpske nacionalnestvari” bilo je njegovo televizijsko obeÊanje kosovskim Srbima(“Niko ne sme da vas bije!”) koje je uporno ponavljano u naj-gledanijim emisijama beogradske TV. Mediji odani MiloπeviÊu odi-grali su presudnu ulogu u proizvoenju stalno rastuÊe liste srpskihneprijatelja, od albanskih “πiptarskih terorista” do antipravoslavne“katoliËke zavjere” (Slovenaca i Hrvata), od “muslimanskih mudæa-hedina” i “ratnika dæihada” u Bosni do “zapadnih imperijalista”udruæenih u namjeri da uniπte Srbiju. ProjektujuÊi sve “druge” kaoneprijatelje, srpski mediji doprinijeli su pripremi terena za preven-tivne ratove i Ëak zloËine, predstavljajuÊi opsadu i bombardovanjehrvatskih gradova poput Dubrovnika i Vukovara kao “odbranuvekovnih srpskih ognjiπta”.

TreÊe poglavlje, Srpsko-hrvatski rat: Lagati za domovinu, analizirauspon Franje Tumana i njegove partije, njihovo zauzimanje svihrelevantnih medija u zemlji i njihovu manipulaciju πtampom iradio-televizijom u odbrani (protiv Srbije) i agresiji (protiv Bosne).»etvrto, Ubijanje Bosne, kazuje kako su nekad najtolerantniji inajotvoreniji mediji u predratnoj Jugoslaviji, s multietniËkim redak-cijskim sastavom i tradicijom poπtovanja za razlike, bili ciljani,terorisani i uniπtavani u tri i po godine sistematskog razaranja. Ovopoglavlje je i najiscrpnije, prvenstveno zato πto je rat u Bosni naj-duæe trajao ∑ uz masovna ubijanja, progone i najsvirepije zloËine ∑i πto su u njemu bile angaæovane i vojno i medijski i Srbija iHrvatska. Njihovi predsjednici, Tuman i MiloπeviÊ, koji su vodilikrvavi rat za samoproglaπene “srpske republike” u Hrvatskoj,savrπeno su se slagali oko osvajanja i pripajanja svojim zemljamavelikih podruËja Bosne i Hercegovine. Ovo poglavlje je i najliËnije,jer je autor ne samo istraæivao veÊ i liËno doæivio godine terora pro-tiv te zemlje. Poglavlje takoe nudi dokaze o proizvodnji “vijesti” iu srpskim i u hrvatskim medijima sraËunatih na poticanje etniËke ivjerske mrænje u Bosni te o postepenom uniπtavanju multietniËkealternative πto je vodilo narastanju ekstremnih muslimanskih medi-ja. Peto, Post-dejtonske propuπtene πanse, je kritiËki pogled na razvoj umedijima u poratnom periodu, 1995-2000, ukljuËujuÊi i ciljeve idebakle meunarodne “medijske intervencije” na Balkanu, u kojojsu birokratski metodi i ignorisanje lokalnih kapaciteta potkopali

PREDGOVOR XXIII

Predgovor 4/3/03 9:50 PM Page xxiii

ostvarenje javno proklamovanih ciljeva u stvaranju civilnog druπtva.©esto, Godina 2000: PoËeci promjena, opisuje dramatiËne dogaaje u2000. ∑ kraj Tumanove ere u Hrvatskoj i MiloπeviÊeve u Srbiji inarastanje antinacionalistiËkih alternativa posebno u dijelovimaBosne i Hercegovine s boπnjaËkom veÊinom ∑ i analizira uticaj tihpromjena na promjene u regionalnim medijima. KonaËno, zavrπnopoglavlje ∑ P.S.: Preporuke ∑ nudi autorov pogled na ono πto jemoglo biti uËinjeno bolje u meunarodnim nastojanjima da sepomogne u razvoju slobodnih medija na Balkanu. Moja je nada daÊe dokumenti i preporuke iz ove knjige biti od koristi svima koji Êenastojati da razumiju snage iza razaranja bivπe Jugoslavije, ali i svimadrugim ∑ i posebno novinarima ∑ u zemljama i regionima koji traæevlastiti put ka demokratiji.

Na kraju æelim da iskaæem zahvalnost ameriËkom Institutu zamir u Washingtonu (United States Institute of Peace), koji mi jeomoguÊio da se u akademskoj 1999-2000. godini kao viπi nauËnisaradnik posvetim istraæivanju iz kojeg je nastala ova knjiga. Ona je,pod naslovom Prime Time Crime: Balkan Media in War and Peace,πtampana u izdanju Instituta poËetkom 2003. godine u SjedinjenimDræavama. Intelektualna atmosfera na Institutu i kolegijalna ohrab-renja ljudi poput RiÊarda Solomona, Harriet Hentges, JosephaKlaitsa, Daniela Serwera, Billa Stuebnera, Neila Kritza, Tone BringaznaËili su dragocjen poticaj u mom radu. Posebno dragocjenupodrπku pruæile su mi Dr. Sally Blair i Cynthia Roderick, Ëija suintelektualna radoznalost i kritiËka pitanja i sugestije tokom mogboravka na Institutu i kasnije doprinosili oblikovanju rukopisa, imoj asistent na istraæivanju Haris AliÊ koji mi je pomogao u saku-pljanju dokumentarne grae. Takoe ∑ hvala i svim mnogobrojnimkolegama iz Beograda, Zagreba, Sarajeva, Splita, Banjaluke i Mo-stara koji su mi u dugim razgovorima, obimnoj prepisci i poslanimknjigama i novinskim tekstovima pomogli u razumijevanju nekihod odluËujuÊih epizoda medijske manipulacije devedesetih.

Viπe od svih dugujem, ipak, svojim najdraæima ∑ Vesni, Tariku iMirzi ∑ Ëija su me ljubav i strpljenje ohrabrili da ovaj posao dove-dem do kraja.

XXIV ZLOËIN U 19:30

Predgovor 4/3/03 9:50 PM Page xxiv

ZLO»IN U 19:30

I 4/3/03 9:55 PM Page 1

PREDSKAZANJE: Karikatura Boæe StefanoviÊa u Osloboenju, inspi-risana Olimpijskim igrama 1968. godine, donijela je neprilike autoru iuedniπtvu s vlastima a list je optuæen za “podrivanje jedinstva zemlje”.

I 4/3/03 9:55 PM Page 2

Svjedoci Titovog vremena (1945-80)

BOÆO NOVAK IMAO JE SAMO 20 godina kad je Drugi svjetski ratzavrπen u Jugoslaviji u maju 1945. Ali, mladi Dalmatinac bio je veÊratni veteran. Pridruæio se Titovom oslobodilaËkom pokretu od samogpoËetka nacistiËke okupacije 1941. i do kraja rata veÊ je bio zapaæenkao talentovan dopisnik partizanskih novina na Visu i Hvaru. Taj svjet-ski rat u Jugoslaviji bio je sve prije nego jednostavna, crno-bijela priËao stranim okupatorima, njemaËkim i italijanskim faπistima, na jednojstrani a lokalnim stanovniπtvom i pokretom otpora na drugoj. Nje-maËke i italijanske snage okupirale su zemlju u proljeÊe 1941, pri Ëemuje Italijanima pripala kontrola najveÊeg dijela jadranske obale ∑ uklju-ËujuÊi otok Hvar gdje je Novak æivio ∑ a za petama glavnih okupacio-nih sila Maarska, Bugarska i Albanija takoe su uπtinule “svoj dio” ju-goslovenske teritorije. Na Musolinijevu preporuku Nijemci su ubrzoregrutovali hrvatskog ultranacionalistu Antu PaveliÊa instalirajuÊi 10.aprila 1941. njegov ustaπki reæim na vlast u “Nezavisnoj dræavi Hrvat-skoj” (NDH) kojoj je dodijeljena i gotovo cijela Bosna i Hercegovina.Nacisti su naπli sliËne saradnike i u Srbiji koja je u avgustu 1941. stav-ljena pod kontrolu kvislinπke administracije generala Milana NediÊa.1

1

I 4/3/03 9:55 PM Page 3

U to vrijeme bile su dvije znaËajnije grupe koje su se, iz razliËitihmotiva i s razliËitim uËincima, suprotstavile okupaciji: partizani,pod vodstvom Josipa Broza Tita, i Ëetnici, pod vodstvom generalaDraæe MihajloviÊa, lojalni kraljevskoj porodici koja je pobjegla izzemlje neposredno uoËi okupacije. Postojale su nepomirljive razlikeizmeu dva pokreta. Titovi partizani poveli su borbu ne samo zaoslobaanje zemlje od faπista i njihovih saradnika veÊ i za socijalnurevoluciju s idejama koje su privukle sljedbenike u svim jugosloven-skim narodima i vodile nastajanju respektabilne narodno-oslobodi-laËke vojske. MihajloviÊevi Ëetnici obraÊali su se samo Srbima ivaænije im je bilo oËuvanje monarhije ∑ koja je ionako bila obe-zglavljena bjekstvom u inostranstvo ∑ nego borba protiv okupa-cionih snaga. Srbi su se u velikom broju pridruæili Titovom oslo-bodilaËkom pokretu koji se uskoro naπao u borbi ne samo protivnjemaËkih i italijanskih okupatora, veÊ i protiv hrvatskih ustaπa isrpskih Ëetnika: ustaπe su provodile genocid protiv Srba, Jevreja izloËine protiv svih koji su se suprotstavljali njihovoj vlasti, dok suËetnici Ëinili zloËine protiv hrvatskog stanovniπtva kao odmazdu zaustaπki genocid i sami su poËinili genocidni pokolj muslimanskihcivila posebno u IstoËnoj Bosni.

Novak, koji je tad bio tek djeËak, priËa kako mu je neki prijatelju πali govorio da on pokriva najopasniju teritoriju u cijelojDalmaciji i πire, prostor izmeu kasarne s italijanskim snagama iustaπkog glavnog stoæera na Hvaru: “Jedni bi te strpali u zatvor nadeset godina a drugi bi te strijeljali” ∑ govorio mu je prijatelj.2

Novak je radio u najstroæoj tajnosti iz roditeljske kuÊe u samom cen-tru Hvara. KuÊa je zaista bila stijeπnjena izmeu ureda ustaπkogkomandanta, hotela Hrvatska loa u kojem je stanovao italijanskikomandant mjesta i drugog hotela u kojem su bili italijanski vojni-ci. Ilegalni NarodnooslobodilaËki odbor, koji je organizovao otporokupaciji, zaduæio je Novaka, zajedno sa joπ 5-6 njegovih vrπnjaka,da prikuplja novosti o antifaπistiËkoj borbi i da ih distribuira pootoku. Jedina tehnologija koju su imali, staromodna pisaÊa maπina-primitivni aparat za kopiranje-i kratkovalni radio, nalazila se u kuÊiNovakovih. On bi s kolegama sluπao meunarodne radio-izvjeπtaje,najËeπÊe iz Londona, i onda bi ih pretvarali u vlastite “izvjeπtaje s ra-tiπta”. Kad bi odπtampali svoj raport, ne viπe od 100-200 primjeraka,

4 ZLO»IN U 19:30

I 4/3/03 9:55 PM Page 4

slali bi ga preko mreæe simpatizera i pripadnika narodnooslobodi-laËkog pokreta od kuÊe do kuÊe na Hvaru.

“Opremljeni kao da idemo u noÊno ribarenje, raznosili bismo svoj biltenpo Hvaru, s obaveznim uputstvom na kraju: ProËitaj i πalji dalje. Ponekad,kad bismo doπli do kakvog primjerka Vjesnika ∑ glavnog lista hrvatskihpartizana ∑ mi bismo ga preπtampali na Ëetiri stranice i dijelili naπimredovnim ‘pretplatnicima’. U tom svom biltenu pisali smo o aktivnostimailegalnog narodnooslobodilaËkog pokreta, ukljuËujuÊi pozive na mobi-lizaciju, i o povremenim partizanskim diverzantskim akcijama poDalmaciji” ∑ ispriËao mi je Novak.

Njegov rad na Hvaru postao je 1942. godine suviπe opasan.Italijani i ustaπe znali su da se “neπto” dogaa njima ispred nosa i, ujulu 1942, upali su u kuÊu Novakovih i naπli i zaplijenili pisaÊu ma-πinu. On je pobjegao dobro prouËenim putem, preko krovova i krozuske otoËke uliËice, noseÊi πto god je mogao od svoje skromne πtam-parske opreme. U maloj ribarskoj brodici, izbjegavajuÊi susret s usta-πkim i italijanskim patrolnim Ëamcima, stigao je na obronke Biokovakod Makarske na jadranskoj obali. Otuda je, sve do kraja rata,izvjeπtavao za partizanski list Glas puËanstva koji je pokrivao otokeHvar, BraË i ©oltu. Kraj rata zatekao je 20-godiπnjeg ratnog veteranana ulicama Splita u potrazi za bilo kakvim poslom. Stariji prijatelj, nasluæbi u regionalnim vlastima, predloæio mu je da ide u SlobodnuDalmaciju koja je tek trebala da postane dnevni list. “Zaπto ne?” ∑odgovorio je Novak. Tako je poËela njegova impresivna novinarskakarijera. Slobodna Dalmacija izlazila je tri puta nedjeljno u Splitu.Bila je jedna od mnogih ilegalnih partizanskih publikacija tokomrata Ëija je zadaÊa bila da afirmiπe narodnooslobodilaËku borbu ipriprema narod za “svijetlu buduÊnost” poslije osloboenja. Kad jeNovak doπao na razgovor o zaposlenju u Slobodnoj Dalmaciji, dali sumu kopije nekoliko posljednjih brojeva lista. “Pregledaj novine,prouËi njihovu fizionomiju, i reci nam πto bi ti radio?” ∑ rekao mu jeurednik koji ga je primio. Novak je prelistavao novine. ObiËno suizlazile na samo Ëetiri stranice i donosile tek nepotpisane sluæbeneobavijesti. Odloæio je novine i pogledao u urednika. “Imaπ li nekihpitanja?” “Samo jedno: ©to vam je ta fizionomija lista?” “OdliËnopitanje”, rekao je urednik smijuÊi se. “Ti si prvi koji dolazi iz πume ipriznaje da neπto ne zna. Hajde da popijemo neπto”.

SVJEDOCI TITOVOG VREMENA (1945-80) 5

I 4/3/03 9:55 PM Page 5

Kako je veÊina iskusnih novinara odlazila na vaænije partijskezadatke, neko u Zagreb-neko u Beograd, Novak je za samo dvijegodine postao glavni urednik Slobodne Dalmacije. Na taj naËinpostao je i neposredni svjedok, pa Ëak i vaæan uËesnik, istorijejugoslovenskog novinarstva u Titovom dobu. A, kao πto Êe on reÊi,ta istorija nije bila tek dio za svijet tajanstvenih a ipak predvidivih“priËa iza æeljezne zavjese” o vladavini jedne partije, jednog Ëovjekai jedne pameti. Iako je Tito bio zakleti komunista, joπ od uËeπÊa usovjetskoj Oktobarskoj revoluciji, preæivljavajuÊi i uspinjuÊi se krozstaljinistiËke Ëistke dvadesetih i tridesetih u Sovjetskom Savezu,Titova Jugoslavija bila je po mnogo Ëemu drugaËija od istoËno-evropskih zemalja koje su bile dio sovjetske imperije. Tito jeste upoËetku prihvatio sovjetski model vlasti ∑ centralizovane dræave poddiktaturom KomunistiËke partije ∑ ali se Ëak i u vrijeme neupitnevladavine Moskve nad IstoËnom Evropom jugoslovenski voa raz-likovao od voa drugih “bratskih zemalja”. Prvo, on je uæivao πirokunarodnu podrπku i autoritet kao oslobodilac i ujedinitelj zemljenakon krvavog Ëetverogodiπnjeg rata, 1941-45, u kojem je premazvaniËnim brojkama poginulo 1.7 milion ljudi ili oko 11 posto pre-dratnog stanovniπtva Jugoslavije.3 Drugo, Jugoslavija je uπla u orbitusocijalistiËkih zemalja Titovim izborom a ne po diktatu “oslobo-dilaËke” Crvene armije ili bratskim zavrtanjem ruku kao druge zem-lje IstoËne Evrope. TreÊe, jugoslovenski partizani, joπ u toku borbeprotiv i nacista i domaÊih izdajnika ∑ kako su nazivani i ustaπkireæim i srpski Ëetnici ∑ oblikovali su ustavne okvire poratne dræaveu sred ratnih dejstava: na svom drugom zasjedanju u Jajcu, 29.novembra 1943, AntifaπistiËko vijeÊe narodnog osloboenjaJugoslavije (AVNOJ) proglasilo je da Êe poratna Jugoslavija biti fed-eracija πest ravnopravnih republika. Jedna od njih, Srbija, imaÊe idvije pokrajine ∑ Kosovo, s velikom albanskom veÊinom, i Vojvo-dinu, sa znaËajnom maarskom i drugim manjinama. Federalniaranæman trebalo je da osigura autonomiju i posebnost svakog odustavotvornih naroda i njihovu ravnopravnu zastupljenost na fede-ralnom nivou. Za tri i po decenije Titove vlasti (1945-1980)Jugoslavija je proπla kroz tri razliËite etape potrage za vlastitim“socijalizmom s ljudskim licem” i, u svakoj od tih etapa, jugosloven-ski mediji osjeÊali su i odraæavali potrese svog vremena: (u prvoj,

6 ZLO»IN U 19:30

I 4/3/03 9:55 PM Page 6

1945-1950) igrajuÊi striktno propagandistiËku ulogu po sovjetskommodelu; (u drugoj, 1951-1974) traæeÊi odgovarajuÊu ulogu u ne-pomirljivim teænjama vlasti da se istovremeno provedu ekonomskereforme i odræi neupitna moÊ i vlast Partije; i (u treÊoj, 1974-1980)u uslovima decentralizacije, u kojoj je slabila centralna i jaËalarepubliËka partijska kontrola nad svih sferama æivota, ukljuËujuÊi imedije. U prvom periodu (1945-50), takoe poznatom kao periodadministrativnog socijalizma, jugoslovenski mediji preslikavali susovjetski model. Agitprop, propagandno odjeljenje KomunistiËkepartije, ustanovljen je i funkcionirao joπ tokom rata i tadaπnji Titovblizak saradnik Milovan –ilas oblikovao je poratnu informativnumreæu i na sovjetskom modelu i na iskustvu partizanskog pokreta.U Beogradu je bilo sjediπte dviju centralnih institucija: Ministarstvainformisanja i Agitpropa. One su bile zaduæene da utvruju glavnelinije partijske propagande, sraËunate da πiri komunistiËku ideologi-ju i mobiliπe narod za poratno “stezanje kaiπa” i obnovu. One suimale mreæu ministarstava informacija i agitpropa u svih πest repu-blika ne samo za prenoπenje direktiva iz centra veÊ i za koordinaci-ju, nadzor i kontrolu nad republiËkim, regionalnim i lokalnimmedijima. U najobimnijoj studiji jugoslovenskih medija u porat-nom periodu, Titovi osobeni mediji: Politika masovnih komunikacijau Jugoslaviji, Gertrude Joch Robinson piπe kako je novi jugoslovenskizakon o πtampi iz 1946. “propisivao da publikacije mogu izdavatisamo politiËke stranke, sindikati i druga zvaniËna udruæenja. Kaodræavna preduzeÊa, te publikacije primale su pomoÊ vlade i na Ëeluim je bio direktor postavljen od Partije koji je snosio svu ureivaËkuodgovornost”. Dok je sloboda πtampe nominalno bila garantovana,Ëinjenica je da su samo grupe koje su pokazivale lojalnost vlastimamogle dobiti dozvolu za izdavaπtvo ili radio emitovanje. »lan 6zakona o πtampi iz 1946. uskraÊuje pravo da budu izdavaËi, uredni-ci ili novinari svima onima koji ne uæivaju politiËka ili graanskaprava i onima koji su saraivali s faπistiËkim ili ultranacionalistiËkimorganizacijama kao πto su Ëetnici ili ustaπe.4 Robinsonova zakljuËujeda je taj jugoslovenski zakon o πtampi iz 1946. osiguravao PartijipraktiËno iste metode kontrole nad svim politiËkim, ekonomskim ikulturnim sadræajima u medijima kakvi su bili na snazi u drugimkomunistiËkim zemljama. Filtriranje vijesti bilo je zagarantovano


I 4/3/03 9:55 PM Page 7

time πto je glavne urednike i direktore postavljao Centralni komtet;time πto su urednici bili liËno odgovorni da provjere podobnostinformacije prije objavljivanja; πto su distribucija πtampe i pristupsubvencioniranom novinskom papiru zavisili od milosti partijskogkomiteta za ekonomsko planiranje; i tako πto je novinska agencijaTanjug bila iskljuËivi izvor i filtar vijesti za sve novine i radio stanice.Urednici nisu joπ imali vlastite dopisnike nego su primali informa-ciju putem republiËkih ministarstava koja su bila dio Tanjugoveinformative mreæe. Robinsonova biljeæi da su Tanjugov monopol naizvore informacija i nepostojanje konkurencije obuËenih novinaraËinili sve politiËke i ekonomske informacije “suviπe zvaniËnim iteπkim”. Ona zapaæa: “Zakon o πtampi zabranjivao je πirenje pub-likacija koje bi poticale nezadovoljstvo, subverzivne aktivnosti, sa-botaæu i nasilno ruπenje ustavnog ureenja; takoe je kaænjavaoπirenje laænih informacija koje ugroæavaju nacionalne interese”.Tako πirok opis “prijetnji” i “dræavnih neprijatelja”, kombinovan sneograniËenom vlaπÊu partijskih aparatËika na svim nivoima ∑lokalnim, regionalnim, republiËkim i federalnim ∑ da sami inter-pretiraju i provode “zakon” na naËin kojim se πtite njihove privile-gije i autoritet, nametnuo je klimu samocenzure i zavisnosti odiskljuËivo zvaniËnih izvora u svim jugoslovenskim medijima.

Novak, tada glavni urednik Slobodne Dalmacije, sjeÊa se najveÊegizazova s kojim su se Titova Jugoslavija ∑ i njeno strogo kontrolisanonovinarstvo ∑ suoËili u tom periodu. Bila je 1948: Staljin je povukaoodluËujuÊi potez za kaænjavanje Tita πto nije prihvatio diktat izMoskve i ekonomsku eksploataciju zemlje. Orkestrirao je izbaciva-nje Jugoslavije iz Kominforma (KomunistiËkog informativnogbiroa), nove internacionalne organizacije kreirane u 1947, Ëija jemisija bila da uËvrsti i proπiri komunistiËku vlast nad Evropom. ZaJugoslaviju, siromaπnu i ratom opustoπenu zemlju, to iskljuËenje izistoËnoevropske “bratske zajednice” bilo je gotovo smrtni udarac: dotada nije imala ni træiπta ni tehniËke podrπke osim u “bratskojpomoÊi” komunistiËkih zemalja koje su sad zavele totalnu blokadu.Ali, to je takoe bilo i duboko emocionalno pitanje za veÊinuJugoslovena, posebno Ëlanova Partije koji su sve do tog raskida bilisistematski uvjeravani od svog vodstva da su Staljin, Moskva iSovjetski Savez bili njihove zvijezde vodilje ka sretnoj buduÊnosti. A

8 ZLO»IN U 19:30

I 4/3/03 9:55 PM Page 8

sada je pitanje ∑ bukvalno æivota ili smrti ∑ bilo: oni ili mi. Na svimnivoima, od malih gradova do dræavnih institucija, od Jugoslovenase traæilo da izaberu izmeu Tita i Staljina. Svi oni koji su ostalivjerni Moskvi, pa Ëak i stotine onih koji su izrazili tek malo sumnje(“Moæda drug Staljin ima neke razloge da nas izoluje?”), nestajali supreko noÊi i veÊina je bez ikakvog provjeravanja ili utvrivanja kri-vice upuÊivana na za tu priliku otvoreni zatvor za “prevaspitavanje”na Golom otoku, provodeÊi duge mjesece ili Ëak godine na muka-ma, od samokritike i kajanja, do iznuenih priznanja izdaje i izo-lacije. U ime legitimne brige za opstanak zemlje, Titova partija itajna policija provodile su potjeru πirokih razmjera za “unutraπnjimneprijateljem” u kojoj su, zajedno sa Staljinovim tvrdokornim sljed-benicima, na Golom otoku zavrπile i hiljade zbunjenih ili potpunoneduænih ljudi bez prilike da se brane ili dokazuju svoju nevinost.Prema istorijskim izvorima, hiljade ljudi proπlo je taj pakao Gologotoka. Niko pouzdano ne zna koliko ih je nestalo ∑ neki tako πto supogubljeni, neki izgladnjivanjem ili muËenjem do smrti, u epi-demijama i brojnim samoubistvima.5 Pod neposrednom prijetnjomsovjetskog pokoravanja Jugoslavije, dok je sovjetski konzul u Splituobjavljivao da je on “preuzeo komandu” i da Êe “izdavati nareenja”,Novak je znao da bi sve drugo osim jasne podrπke Titovom “istori-jskom ‘ne’ Staljinu” od bilo kog novinara Slobodne Dalmacije izazvalokrajnje ozbiljne posljedice ne samo za tu osobu, veÊ i za njega samogkao urednika i za njegov list. Zato je, u najstroæem povjerenju, uoËisastanaka povodom Rezolucije Informbiroa savjetovao osoblju:“Samo sluπajte πto ja kaæem, ponavljajte ili podræite to isto, i ne govo-rite niπta drugo”. A to πto je Novak govorio ∑ a njegovo osoblje pon-avljalo ∑ bila je zvaniËna partijska linija koja je u “strogo povjerljivim”porukama dolazila do ljudi na najisturenijim pozicijama meu koji-ma su svakako bili i glavni urednici. Nijedan novinar ili Ëlan osobljaSlobodne Dalmacije nije izgubio posao u masovnim Ëistkama koje suuslijedile nakon raskida Jugoslavije sa Sovjetskim Savezom.

Taj raskid otvorio je potpuno novo poglavlje u jugoslovenskojistoriji. Podræan od Zapada za svoj hrabar stav protiv sovjetske dik-tature, Tito se upustio u potragu za “socijalizmom s ljudskim licem”.Kod kuÊe, ponudio je Jugoslovenima obeÊanje radniËkog samoup-ravljanja, nasuprot striktno kontrolisanoj centralizovanoj sovjetskoj


I 4/3/03 9:55 PM Page 9

ekonomiji. U meunarodnim odnosima, zajedno s predsjednikomEgipta ∑ Naserom, Indonezije ∑ Sukarnom i Gane-Nkrumahom,Tito je inicirao stvaranje pokreta nesvrstanih, alternative bipolarnojpodjeli i konfrontaciji izmeu Istoka i Zapada i, odræavajuÊi tu li-niju, sticao poπtovanje i na jednoj i na drugoj strani podijeljenog svi-jeta. Raskid s Moskvom imao je neposredan pozitivan uticaj i najugoslovenske medije. Da bi se suprotstavio sovjetskoj propagandi,Tito je trebao analitiËki, kritiËki i dobro dokumentovan odgovor.Odjeljenja za “meunarodnu politiËku propagandu” u partijskimcentralama, u Beogradu i ostalih pet glavnih gradova republika,okupila su neke od najiskusnijih novinara tog vremena. Njihovamisija bila je da analiziraju i dnevno se suprotstavljaju ne samo sov-jetskoj antijugoslovenskoj propagandi nego i da pomno prate poli-tiËke i ekonomske prilike i razvoj u zemljama istoËnog bloka u cjeli-ni. To je uËinilo Jugoslaviju, i posebno Beograd, strateπkim osma-traËnicama za sve zapadne zemlje koje su nastojale da prate i razu-miju razvoj iza “æeljezne zavjese”. Novak je takoe regrutovan za takontrapropagandna nastojanja, najprije u Zagrebu ∑ kao πef odje-ljenja u kojem su kasnije radili i neki od najuglednijih spoljnopoli-tiËkih komentatora poput Frane Barbijerija, Joπka PalavrπiÊa i ÆeljkaBrihte ∑ a kasnije u partijskoj centrali u Beogradu. Tako je upoznaoi Milovana –ilasa, ministra Agitpropa i u to vrijeme Ëovjeka odTitovog najveÊeg povjerenja u poslovima propagande. –ilas jeimenovao Novaka za πefa nove novinske agencije Jugopress koja jetrebalo da predstavlja neku vrstu konkurencije Tanjugu, dræavnojagenciji. –ilas je u to vrijeme poËeo da propovijeda, i u Partiji i uzpodrπku istaknutih jugoslovenskih pisaca u πiroj javnosti, potrebu zaveÊom slobodom izraæavanja, makar u politiËki manje osjetljivimoblastima kao πto je kultura, kako bi se podvukla stvarna razlika uodnosu na sovjetski model. On je liËno, u seriji Ëlanaka u parti-jskom dnevniku Borba 1954. godine, kritikovao partijsko vodstvoza sporo napredovanje prema politiËkoj i ekonomskoj liberalizaciji iËak se zaloæio za formiranje druge partije kako bi se osigurala otvore-na debata i razmjena ideja. Tito je sazvao sjednicu Centralnogkomiteta i kritikovao –ilasa, jednog od svojih najbliæih saradnika.SuoËen s optuæbom za “frakcionaπtvo u Partiji”, –ilas je vratio svojupartijsku knjiæicu. Kao majstor propagande, povukao je i najbolji

10 ZLO»IN U 19:30

I 4/3/03 9:55 PM Page 10

potez u nastojanju da se zaπtiti od daljeg progona: dao je intervjuThe New York Timesu, postajuÊi tako prvi visoko rangirani komu-nistiËki disident koji je koristio podrπku meunarodne javnosti dase zaπtiti pred gonjenjem kod kuÊe. Tada je veÊ Beograd postaosuviπe “vruÊ” za sve oko –ilasa. VodeÊi hrvatski politiËar tog vreme-na, Vladimir BakariÊ ∑ koji je zajedno sa Aleksandrom RankoviÊemiz Srbije i Edvardom Kardeljem iz Slovenije bio u Titovom najuæemkrugu najpovjerljivijih ∑ dao je Novaku, strogo-meu-nama,pokroviteljski savjet: “Sad kad je –ilas pao, progonit Êe one koji suradili s njim. Bolje ti je da bjeæiπ u Zagreb!” Novak ga je posluπao.Otiπao je u vodeÊi hrvatski dnevnik Vjesnik i postao urednik u poli-tiËko-ekonomskoj rubrici. U meuvremenu, –ilas je otiπao i dalje usvom izazovu Titu i Partiji: prokrijumËario je 1957. godine, opetpreko The New York Timesa, u Ameriku rukopis svoje knjige Novaklasa u kojoj je prikazao komunizam kao otimaËinu za svakovrsneprivilegije od strane male grupe nemoralnih i korumpiranih partij-skih birokrata.6 DolazeÊi od nekoga iz samog vrha partijske hije-rarhije, Titove desne ruke, ta kritika je zapeËatila –ilasovu sudbinukao “unutraπnjeg neprijatelja” koji vodi svoj rat sraËunat na“potkopavanje narodne vlasti” i Ëak “socijalizma kao ideje”. Poπto jeveÊ bio uslovno osuen za svoj prvobitni grijeh iz 1954. godine,–ilas je poËeo da sluæi devetogodiπnju robiju, nekom ironijom uistom zatvoru ∑ u Sremskoj Mitrovici ∑ u kojem je veÊ robijao trigodine zbog organizovanja demonstracija protiv monarhistiËkogreæima u predratnoj Jugoslaviji.7 Raskid Jugoslavije s Moskvom1948. godine i debata koja je uslijedila, o potrebi da se projektujeimidæ zemlje drugaËije od strogo kontrolisanih istoËnoevropskihsusjeda, pozitivno je uticao na jugoslovensko novinarstvo. Iako suvodeÊe federalne i republiËke izdavaËke kuÊe ostale pod nadzoromurednika postavljenih od Partije i odgovornih Partiji, uvoenjesamoupravljanja dalo im je izvjestan stepen slobode: radniËki savjetipreuzeli su odgovornost za odluke u vezi s poslovanjem, zapoπlja-vanjem, platama, dodjelom stanova i ∑ πto je najvaænije ∑ izboromnovinarskog kadra (osim glavnih urednika) koji je sve viπe regruto-van na osnovu kompetentnosti.

Aleksandar Saπa NenadoviÊ, ugledni novinar i nekad glavni ured-nik vodeÊeg srbijanskog dnevnika Politika (1969-72), rekao mi je


I 4/3/03 9:55 PM Page 11

kako vjeruje da je raskid sa staljinizmom rezultirao “sreÊnijim vre-menima” za jugoslovensko novinarstvo:

Nije, naravno, bilo moguÊe pisati slobodno o mnogim stvarima, ali bilo jeto vrijeme kad je i “nemoguÊe postalo moguÊe”: Ëak ni Staljin, odnosnosovjetski staljinizam, nisu viπe bili zabranjene teme. Ne samo da su novi-nari mogli da ih opisuju i demaskiraju bez uzdræavanja, nego su bili Ëak iohrabrivani da upravo to Ëine. Ta “sloboda antistaljinizma” bila je znaËajnada bi se otvorila, poreenjima izmeu sovjetskog i naπeg modela socijali-zma, ne samo duboka kritika “njihovog puta” nego i da se, korak po korak,otvori propitivanje ∑ meu hrabrijim urednicima i piscima ∑ i domaÊe,Jugo-verzije socijalizma.8

NenadoviÊ se sjeÊa posjete redakciji vodeÊeg poljskog dnevnika,Zycie Warszawy, u Varπavi πezdesetih: Imali su sluæbenog cenzorakoji je sjedio u redakciji i bio zaduæen da odobrava ili odbija, potpi-som i peËatom, rukopise za objavljivanje.

Moj domaÊin ∑ ugledan novinar i zamjenik glavnog urednika a kasnijeistaknuti poljski disident koji je prebjegao na Zapad ∑ rekao mi je kako subili u stanju da pregovaraju s cenzorom o objavljivanju nekih od osjetljivi-jih tekstova, sve dok je cenzor mislio da ako to dozvoli neÊe liËno bitiugroæen, i ta situacija je doprinijela reputaciji Zycie Warszawy, Ëak i uPoljskoj pod sovjetskom kontrolom, kao relativno liberalnog i u svakomsluËaju manje ortodoksnog dnevnika.

I NenadoviÊ i Novak objaπnjavaju buenje jugoslovenskog novi-narstva pedesetih i πezdesetih potrebom reæima da povuËe jasnu li-niju razlikovanja zemlje od ostatka IstoËne Evrope. Spoljna politika,nekada iskljuËivo rezervisana za sluæbene informacije Tanjuga,postala je znaËajan dio sadræaja svih dnevnih novina. Uskoro surepubliËki dnevnici poËeli da razvijaju vlastitu dopisniËku mreæu ∑u Njujorku, Londonu, Moskvi, Kairu, Bonu, Pekingu i, u skladu snesvrstanom politikom Jugoslavije, u dalekim azijskim i afriËkimzemljama. U isto vrijeme, poveÊana konkurencija za ËitateljstvoupuÊivala je πefove redakcija da se okreÊu Zapadu u potrazi zatræiπnom strategijom i modernijim tehnologijama.

U 1956, u svojoj 31. godini, Novak je postao glavni urednikVjesnika u Zagrebu a 1960. je otiπao na studijsko putovanje uLondon da uËi engleski i da liËno provjeri “kako to oni pravenovine”. Tek tamo u Londonu ovaj samoizrasli novinar shvatio je

12 ZLO»IN U 19:30

I 4/3/03 9:55 PM Page 12

kakva je kljuËna uloga urednika vijesti u jednom dnevnom listu ikako postoje na stotine knjiga o teoriji i praksi novinarstva. Kasnije,nakon πto je 1963. godine postao direktor Vjesnika, Novak jepohaao πkolu AmeriËkog instituta za novinarstvo u Salcburgu uAustriji i kad se vratio u Zagreb ∑ uz saradnju 50 odabranih novi-nara iz cijele Jugoslavije ∑ proizveo je enciklopediju Suvremeno novi-narstvo. “U njoj se nigdje ne spominju ni Partija ni komunizam”,rekao mi je Novak. “Bio je to jednostavno vodiË kroz profesiju, za-snovan na meunarodnim standardima, koji smo davali svima kojisu dolazili da rade u novinarstvu ∑ da uËe iz njega”.

I dok je odbacivanje staljinizma osiguralo jugoslovenskom novi-narstvu izvjestan nivo slobode nezamisliv u ostalom komunistiËkomsvijetu, ova sloboda bila je ograniËena na pisanje o spoljnoj politicii, uz povremeno otvrivanje partijske linije, u kulturi i sportu.DomaÊa politika bila je, naravno, “zabranjena teritorija”. TrajanpolitiËki imperativ za urednike, da podræavaju i projiciraju“titoizam”, uspostavio je jasnu demarkacionu liniju: nije bilo pro-stora za preispitivanje autoriteta Partije ili Tita. Tito je sam postaviolimite ∑ bar za tu fazu jugoslovenske istorije ∑ kad je na KongresuSaveza komunista 1958. godine rekao:

Tokom revolucionarnog perioda tranzicije naπe zemlje, πtampa se ne moæesmatrati nezavisnim i autonomnim faktorom u druπtvu, jer sve akcije udruπtvu kao cjelini moraju voditi jednom cilju: izgradnji socijalizma.9

Novak mi je ispriËao kako, po njegovom iskustvu, inicijativa zauπutkivanje svakog razliËitog glasa i nije uvijek poticala od samogaTita: on je imao taj neupitni autoritet i liËno bi i mogao prihvatitineπto raznoglasja ali bio je okruæen tvrdokornim pripadnicima staregarde, Ëlanovima Politbiroa, koji su samo u uslovima neupitnogautoriteta Partije mogli zadræati svoje pozicije. Kao urednik, a ka-snije i direktor Vjesnika, Novak je imao najviπe problema s parti-jskim funkcionerima na republiËkom ili Ëak lokalnom nivou koji suzahtijevali da budu naπiroko citirani gdje god i o Ëemu god govorili.

Voljeli su da posjeÊuju svoje zaviËaje za vikend, ponekad samo da odu u lovi ribolov, i onda bi odræali kakav usputan govor na raznim lokalnim sve-Ëanostima ∑ rekao mi je Novak. ∑ Ako to ne bi bilo naπiroko zabiljeæeno uVjesniku, zvali bi partijske funkcionere i onda bi oni zvali mene, prigovarajuÊi


I 4/3/03 9:55 PM Page 13

kako je naπ izvjeπtaj “propustio kljuËnu taËku” u govoru tog-i-tog druga.Jednom, kad sam iπao na put vani na nekoliko dana, rekao sam urednikuDeska da objavi sve πto drugovi kaæu tog vikenda. Kad je, po obiËaju, prvoizdanje Vjesnika te veËeri dostavljeno najviπim partijskim rukovodiocimakuÊi, nastao je πok: nikad nije bilo toliko gluposti u samo jednom brojulista kao tada. BakariÊ, koji se nalazio u Zagrebu za vikend, liËno je doπaou redakciju i radio dugo u noÊ ispravljajuÊi sve te “kljuËne taËke” partijskihbirokrata tog vikenda. Dugo nakon toga nisam viπe imao prigovore te vrste.

Novak se sjeÊa vremena polovinom πezdesetih kad je Jugoslavijaimala neku πansu da se oslobodi komunistiËke utopije i prigrlitræiπnu ekonomiju. Bila je 1966, kad je u aferi s navodnimprisluπkivanjem Titovih privatnih odaja njegov blizak saradnikAleksandar RankoviÊ ∑ zaduæen, pored ostalog, za tajnu policiju ∑morao podnijeti ostavku, πto je vodilo slabljenju instrumenata par-tijske kontrole nad druπtvom. Novak je bio predsjednik Saveza novi-nara Jugoslavije, 1965-69, u vrijeme kad su na svom kongresu uMostaru novinari Jugoslavije kritikovali predlog novog zakona okontroli πtampe. “Edvard Kardelj, Titov najbliæi saradnik tog vre-mena, napravio je taj nacrt zakona koji bi vodio uspostavljanjusamocenzure u πtampi. Mi viπe nismo htjeli da nas tretiraju ni kao‘univerzalne neznalice’ ni kao ‘druπtveno-politiËke radnike’ veÊ jed-nostavno kao profesionalce odgovorne prije svega javnosti. Podnijelismo vlastiti prijedlog zakona, predlaæuÊi neku vrstu novinarskogsindikata,” ispriËao mi je Novak. Taj javni izraz neposluπnosti odstrane takve jedne “strateπke” grupacije kao πto su novinari izazvaoje uzbunu u partijskim πtabovima i uskoro je delegacija Saveza nov-inara na Ëelu s Novakom pozvana na susret s Titom u njegovomomiljenom ljetnom odmoriπtu na Brionima kod Pule. Novak sesjeÊa: “Tito nije galamio na nas ili bilo πto sliËno. Sasluπao je πtoimamo reÊi i mi smo mu rekli da, s njegovom meunarodnom repu-tacijom i prihvaÊanjem, on treba slobodnu ∑ a ne kontroliranu ∑πtampu. Ostali smo sa njim puna tri sata i kasnije te veËeri njegovautant doπao je u moju sobu s porukom: Stari (kako smo zvali Tita)kaæe da moæete napisati saopÊenje o sastanku onako kako vi hoÊete”.

NenadoviÊ se slaæe da je, zavisno od globalnih okolnosti ∑ inaroËito od toga ko je bio zaduæen za medije u odreenom periodu∑ bilo vremena relativne slobode πtampe koja su omoguÊila nekim

14 ZLO»IN U 19:30

I 4/3/03 9:55 PM Page 14

jugoslovenskim novinama, meu ostalim Politici, da se porede suvaæenim dnevnicima izvan sovjetskog bloka.

Drugim rijeËima, bilo je nekih izgleda za profesionalno novinarstvo, svedok neki politiËar na vrhu ne bi podigao “æuti karton” upozorenja da“novinari zastranjuju” ili, u najgorim sluËajevima, da je na djelu “nepri-jateljska propaganda”. To se uvijek dogaalo u odbranu dvajunedodirljivih garanata vlasti politiËke oligarhije: Tita i Partije. Niko konije æelio rizikovati svoj status novinara ∑ ili Ëak i golu egzistenciju izvannovinarstva ∑ nije se usuivao dotaÊi ta dva tabua.

Joπ jedan svjedok tog vremena, veteran bosanskohercegovaËkognovinarstva Rizo MehinagiÊ, imao je sliËno iskustvo u razliËitimfazama razvoja poratnog jugoslovenskog novinarstva. U prvoj fazi,tokom “administrativnog socijalizma”, sve vijesti iz svijeta dolazilesu iskljuËivo posredstvom TASS-a, sovjetske novinske agencije, inovine, ukljuËujuÊi njegovo Osloboenje, donosile bi beskrajne go-vore vaænih sovjetskih drugova. Raskid s Moskvom podstakao jejugoslovensku πtampu da razvije vlastiti sistem izvjeπtavanja iz svije-ta. Sam MehinagiÊ postao je prvi dopisnik Osloboenja u ino-stranstvu ∑ iz Bona ∑ 1955. godine. Nakon πto se vratio u Sarajevobio je uglavnom urednik u spoljnopolitiËkoj rubrici sve dok 1965.godine nije imenovan za glavnog urednika. Do tada je OsloboenjeveÊ imalo izvjesnu reputaciju za solidne spoljnopolitiËke i sportskestrane i jednu od najboljih kulturnih rubrika u jugoslovenskojπtampi. Toj kulturnoj rubrici peËat su davali »edo KisiÊ, LukaPavloviÊ i Aco ©taka. Ali partijski strog nadzor teπko je ograniËavaopolitiËko izvjeπtavanje zbog osjetljivosti na bilo kakvo “zastranjiva-nje” u nacionalno najosjetljivijoj jugoslovenskoj republici ∑ multiet-niËkoj Bosni i Hercegovini. MehinagiÊ kaæe da kao urednik nijemorao cenzurisati svoje novinare: oni bi se sami cenzurisali, izbje-gavajuÊi sve ono πto bi moglo izazvati ljutnju “onih gore”.10

Svejedno, bilo je povremenih poziva i upozorenja iz visokih partij-skih krugova. Jednom, zato πto su “izvjeπtaji (Ivice) Bodnaruka opoljoprivredi suprotni partijskoj politici u toj oblasti”. Drugi put,kad je jedan od najistaknutijih bosanskohercegovaËkih politiËaratog vremena Dæemal BijediÊ (koji je kasnije kao Ëovjek najveÊegTitovog povjerenja bio πef jugoslovenske vlade i na toj funkciji


I 4/3/03 9:55 PM Page 15

poginuo u avionskoj nesreÊi 18. januara 1977.) nazvao da prigovorizbog “istorijskih netaËnosti” u feljtonu o hercegovaËkom narodnomheroju Miru Popari. “Milan KneæeviÊ, tadaπnji direktor Oslobo-enja, naπao je elegantan izlaz iz te neprilike. Na BijediÊevu strogukritiku odgovorio je iznenaujuÊom ponudom: ‘Vi ste, druæeDæema, bili tamo tokom rata. Bilo bi izvanredno kad biste nam Vinapisali Vaπa sjeÊanja o tome kako je to zaista bilo’. BijediÊ nas nijeponovo zvao tim povodom” ∑ sjeÊa se MehinagiÊ. Ali, on je imao imnogo ozbiljniji problem s Partijom:

Bilo je to baπ prije Olimpijskih igara u Meksiku 1968. godine. Bile suneke meurepubliËke prepirke u Jugoslaviji i karikaturista OsloboenjaBoæo StefanoviÊ bio je inspirisan olimpijskom bakljom da napravi kari-katuru koju nikad neÊu zaboraviti. Vi znate da je jugoslovenski grb imaotih πest baklji, koje su predstavljale πest republika, i on je nacrtao trkaËe odkojih svako uzima svoju baklju ∑ iz grba ∑ i trËe svako na svoju stranu. Kaoprva reakcija, doπlo je pismo nekog pukovnika u Jugoslovenskoj armijioptuæujuÊi Osloboenje da napada na jedinstvo zemlje. Ja sam odgovorioneπto u smislu da je ta karikatura izraz naπe zabrinutosti zbog nejedinstvaa ne poziv na razbijanje zemlje. Ali ubrzo zatim sam pozvan na sjednicuIzvrπnog komiteta Partije i kritikovan zbog “pomanjkanja kritiËnosti”.Direktor lista KneæeviÊ morao je poslati objaπnjenje na punih 10 stranaobjaπnjavajuÊi incident s karikaturom Ëlanovima Izvrπnog komiteta ∑ispriËao mi je MehinagiÊ.

Ali, πto je najgore, on je zajedno sa StefanoviÊem pozvan i na“informativni razgovor” kod dræavnog tuæioca u kojem su obojicastrogo opomenuti da im se ne ponovi sliËan incident u buduÊnosti.SjeÊajuÊi se te epizode, StefanoviÊ ∑ koji je ostao s OsloboenjemËitav svoj kreativni vijek (ukljuËujuÊi i ratne godine, 1992-1995) ∑mi je rekao: “Dok smo izlazili iz tuæioËeve sobe, MehinagiÊ se potru-dio da me uvjeri u svoju podrπku. Rekao mi je da ne dozvolim dataj incident utiËe na moju kreativnost”.11 U svojim godinama kaourednik, MehinagiÊ je bio posebno ponosan kad su beogradski stu-denti, tokom demonstracija u ljeto 1968. godine, lijepili kopije iz-vjeπtaja iz Osloboenja na svoj Stub Ëasti dok su izvjeπtaji iz beograd-skih listova veÊinom bili lijepljeni na Stub srama. “Tada su, 1968.godine, studenti postavili najdrastiËnije zahtjeve za politiËke prom-jene u Jugoslaviji i oni su doprinijeli liberalizaciji koja je uslijedila i

16 ZLO»IN U 19:30

I 4/3/03 9:55 PM Page 16

u Hrvatskoj i u Srbiji. Mislim da smo to u Osloboenju pokrivalipriliËno dobro” ∑ rekao mi je MehinagiÊ.

I liËno sam tog ljeta 1968. imao vlastiti bliski susret s ogra-niËenjima slobode πtampe. U to vrijeme bio sam urednik Univer-zitetske rubrike u nedjeljniku Student u Beogradu. Doπao sam uBeograd tri godine ranije ∑ u ljeto 1965. ∑ kao student prve godinena Pravnom fakultetu ali veÊ tada sam æelio jedino da budem novi-nar. Od prvog razreda gimnazije u Sanskom Mostu, kao 15-godi-πnjak, bio sam dopisnik viπe listova ukljuËujuÊi i Osloboenje uSarajevu. Toliko mi se æurilo da uem u profesionalno novinarstvoda sam treÊi i Ëetvrti razred gimnazije zavrπio za godinu dana. Zanekog koga je privlaËilo novinarstvo u Jugoslaviji sredinom πezde-setih Beograd je bio privlaËan izbor: osim tradicionalnih, Ëvrstoutemeljenih dnevnika kao πto su Politika i Borba, tamo su izlazila idva visokotiraæna veËernja lista ∑ VeËernje novosti i Politika ekspres ∑i desetine magazina, ukljuËujuÊi prvi jugoslovenski news magazineNIN i uskoro zatim prvi sportski magazin Tempo. VeÊ i moguÊnostda budete “tu, okolo”, uæivajuÊi u veËernjem pivu u baπti kafane©umatovac ispred Politikine zgrade u Makedonskoj ulici u kojoj suse okupljali svi najpoznatiji novinari i mnogi javni ljudi tog vreme-na ili posjeÊujuÊi urednike razliËitih elitnih listova s idejama zanovinske tekstove koje biste æeljeli napisati, dovodila je novinara-poËetnika u kontakt s novinarskim uzorima, mahom spoljnopoli-tiËkim i sportskim reporterima, Ëiji su izvjeπtaji iz velikog svijetainspirisali generacije i privlaËili ih novinarstvu. Za mene je to bioæivotni izazov. Okolina i privlaËna i zahtijevna u isto vrijeme. UBeogradu tog vremena nisam osjeÊao nikakav teret svog drugaËijegbackgrounda: ni πto sam doπao kao dopisnik iz malog mjesta, ni πtosam bio Bosanac ∑ i uz to Musliman ∑ meu Srbima, ni πto sammorao raditi i zaraivati od pisanja da bih mogao studirati i preæiv-jeti. VeÊ na prvoj godini prava pisao sam na sportskim i gradskimstranicama Borbe; kad se pojavio ilustrovani sportski nedjeljnikTempo, moji su tekstovi ∑ mahom intervjui s fudbalskim zvijezdama∑ izlazili u gotovo svakom broju. Ali prvi stalni angaæman naπao samu nedjeljniku Student u kojem sam do 1968. veÊ bio i urednik. TogproljeÊa studentski nemiri su uveliko zahvatili Pariz i druge evropskeprijestonice i osjeÊalo se “u zraku” da se neπto moæe dogoditi i u


I 4/3/03 9:55 PM Page 17

Beogradu: pored ostalog, Student je prije nego πto smo uzeliuobiËajeni ljetnji predah objavio viπe kontroverznih tekstova kri-tikujuÊi tradicionalni koncept nastave na Univerzitetu i nejed-nakosti u jugoslovenskom druπtvu. Svejedno, otiπli smo na taj trom-jeseËni odmor posveÊujuÊi se junskim ispitima i ∑ zajedno s cijelomzemljom ∑ proslavljajuÊi pobjedu Jugoslavije nad Engleskom iulazak u finale Evropskog fudbalskog πampionata u Italiji. Tako sustudentski nemiri u Beogradu doπli iznenaujuÊe Ëak i za mene kaourednika Studenta. Te veËeri, 1. juna 1968, odræavao se neki koncertu Studentskom Gradu na Novom Beogradu i pred dvoranom seguralo mnogo viπe posjetilaca nego πto je moglo stati unutra. Doπloje do guranja i meusobnog udaranja onih koji su uπli i onih koji sunavaljivali na vrata i onda je intervenisala milicija udarajuÊi “neod-govorne huligane”. U okolnim studentskim domovima proËulo seda “milicija bije studente” i stotine studenata krenuli su u pomoÊkolegama naoruæani drvljem i kamenjem. I dok je bitka izmeumilicije i studenata bjesnila dugo u noÊ, obasjana plamenom izzapaljene vatrogasne auto-cisterne, Ëitava stvar brzo je poprimalapolitiËke dimenzije: formiran je organizacioni odbor studentskogprotesta i do jutra je veÊ iziπao s listom zahtjeva ∑ od istrage i kaæ-njavanja povodom brutalnosti milicije do promjena u sistemu kojebi vodile socijalnoj pravdi i ravnopravnosti. Naoruæani svojim poli-tiËkim zahtjevima, studenti su sljedeÊeg jutra zapoËeli marπ premacentru grada. Kolonu od oko 3.000 demonstranata, koji su nosiliparole i uzvikivali “ubice, ubice”, dobro naoruæane specijalne mili-cijske snage u punoj ratnoj spremi zaustavile su ispred uskog pod-voænjaka na Novom Beogradu. DolazeÊi iz grada, ja sam se zajednos grupom novinara i fotoreportera naπao u sendviËu na samom ulazuu podvoænjak izmeu mase studenata koja je gurala prema gradu ikordona milicije rijeπene da ih u tome sprijeËi. Ta zapaljiva gomilapovremeno se kao talas ljuljala, Ëas prema gradu-Ëas nazad, sve doku jednom trenutku nije doπla naredba: “Udri po njima!” Milicionerisu isukali gumene pendreke, udarajuÊi nemilice koga god su doh-vatili ∑ po glavama, ramenima, leima ili po stomaku. Naπavπi se nanajgorem mjestu, izmeu studenata i policije, mahao sam svojomnovinarskom legitimacijom i vikao: “Ja sam novinar”. Uzalud.Udarili su me dva puta po glavi a kad sam digao ruke da se zaπtitim

18 ZLO»IN U 19:30

I 4/3/03 9:55 PM Page 18

pendreci su pogaali moja lea. Pao sam i za trenutak izgubio svi-jest dok su studenti bjeæali a milicija ih sustizala i mlatila sve do stu-dentskih domova. Mene su pokupili ËistaËi ulica, podigli me u svojkamion i pitali gdje da me voze. “Vozite me u Lolu (moj studentskidom u centru grada)”, rekao sam. Tamo sam stavio mokre peπkirena uboje i otekline, presvukao se i krenuo u redakciju Studenta daradim ∑ sa onoliko urednika i saradnika koliko se moglo probititamo ∑ na vanrednom broju lista posveÊenom protestima. Mojizvjeπtaj o obraËunu milicije sa studentima kod podvoænjaka objav-ljen je na naslovnoj strani zajedno s izvjeπtajem koji je napisaoMilisav SaviÊ ∑ kasnije uvaæeni srpski pisac. Poπto sam bio deæurniurednik za taj broj lista, pokupio sam sve veÊ prireene rukopise i ∑po uobiËajenoj rutini ∑ odnio ih u πtampariju Glas u VlajkoviÊevojulici u centru grada. Ovog puta je, meutim, procedura biladrugaËija: s nekim izvinjavajuÊim gestom, deæurni u πtamparijiodnio je rukopise u svoju sobu umjesto da ih odmah podijelislovoslagaËima. Nakon sat ili neπto viπe najzad je iziπao s rukopisima


LIMITI “SLOBODE ©TAMPE”: Autor ove knjige (na zemlji), tada ure-dnik Studenta, dobija lekciju srbijanske milicije o granicama “slobodeπtampe” tokom studentskih demonstracija u Beogadu 2. juna 1968.(Foto: Tomislav Peternek)

I 4/3/03 9:55 PM Page 19

i nakon joπ nekoliko sati specijalno izdanje Studenta ∑ sa samo Ëetiristrane izvjeπtaja s “ratiπta” ∑ bilo je spremno. Uzeo sam nekolikoprimjeraka i krenuo prema izlazu iz πtamparije. Ali, njena velika vratabila su zakljuËana a Ëuvar na ulazu se izvinjavao: “Æao mi je, milicij-sko nareenje”. Uskoro su se pred zgradom zaustavila dva kamionasa kojih su opet u punoj opremi iskakali miliconeri pod πljemovimai sa isukanim pendrecima. Naredili su nam da se smjesta gubimo.List je zabranjen i zaplijenjen pod zastraπujuÊom optuæbom za podri-vanje ustavnog poretka. Protesti su trajali joπ nedjelju dana, sada veÊi uz dugu listu studentskih zahtjeva za promjenama, privlaËeÊi pa-ænju i podrπku mnogih do tada πutljivih protivnika reæima. Tito, kojise dugo nije oglaπavao povodom krize, iznenada se jedne veËeripojavio na televiziji i rekao: “Studenti su u pravu”, pokazujuÊi razu-mijevanje za nestrpljenje mladih zbog sporog napretka u reformama.Te veËeri, beogradski studenti slavili su “pobjedu”, grleÊi se u tradi-cionalnom kozaraËkom kolu i pjevajuÊi o vjernosti Titu i Partiji. Titoje taËno znao πta radi. Poπto je oraspoloæio studente i rijeπio trenut-nu napetost, sada je imao dovoljno vremena ∑ cijelo ljeto ∑ da sepojedinaËno pozabavi voama studentskog pokreta. Relativno sitnariba u toj kategoriji, ja sam otiπao na ljetnji odmor kod svoje staremajke Hasibe LasiÊ (majËine mame) u Sanskom Mostu. Neki odmojih tamoπnjih prijatelja, aktivnih u Partiji ili zaposlenih na kakvimvaænim javnim poslovima, izbjegavali su tog “buntovnika izBeograda”. Napuπten od veÊine onih s kojima bih podijelio popod-nevno pivo u ljetnjoj baπti pored Sane, jednog popodneva sam iska-pio nekoliko piva onako sam za sebe i prilegao da odrijemam.Probudila me majka. “Neko hoÊe da te vidi, ali pazi se” ∑ rekla mi je.“Zaπto?” ∑ pìtao sam. “Pa on kaæe da je iπao s tobom u πkolu u Mr-konjiÊ-Gradu”. Nasmijao sam se potpunoj nekompetentnosti po zluËuvene jugoslovenske tajne policije: ja jesam roen u MrkonjiÊ-Gradu ali imao sam samo πest mjeseci kad su moji roditelji odselilina nove “zadatke u obnovi zemlje” ∑ otac Sulejman kao graevinskistruËnjak, majka Sena kao uËiteljica. Od tada nikad nisam ni posje-tio MrkonjiÊ-Grad. Zato sam bio paæljiv, govoreÊi svom “πkolskomdrugu” samo ono πto je ionako mogao proËitati u svakom brojuStudenta: ko su urednici, gdje nam je redakcija, gdje πtamparija. Tadanaravno nisam mogao ni pomiπljati da bi on iz potrebe da pokaæe

20 ZLO»IN U 19:30

I 4/3/03 9:55 PM Page 20

kako je uradio dobar posao mogao prijaviti i tu naπu konverzacijukao vrbovanje joπ jednog “douπnika”. SljedeÊe jeseni nisam se vratiou Student. Umjesto toga, postao sam stalni sportski dopisnikOsloboenja u Beogradu, izvjeπtavajuÊi ∑ kako sam oduvijek æelio ∑ ovelikim nacionalnim i internacionalnim sportskim dogaajima.Sport je, iznad svega, bio i neka vrsta novinarske “zaπtiÊene zone” utom najboljem od svih svjetova u kojem smo æivjeli.

Saπa NenadoviÊ bio je u to vrijeme dopisnik Politike u Njujorku.Zajedno sa sportom, i u manjoj mjeri kulturom, izvjeπtavanje iz svi-jeta bilo je joπ jedna od tih zona slobodnijeg novinarstva. ZatoNenadoviÊ nije bio baπ sretan kad su ga u jesen 1969. kolege izPolitike poËele pozivati da se vrati u Beograd i postane glavni ured-nik. Odbijao je, govoreÊi im da je tek na pola puta u svom mandatukao dopisnik i da je njegov sin tek zapoËeo πkolovanje u Njujorku,ali neki od njegovih najboljih prijatelja ∑ ukljuËujuÊi Franu Barbi-jerija, urednika spoljne politike, i Vojislava –ukiÊa, urednika unu-traπnje politike ∑ uvjeravali su ga da je njegov povratak bitan za oËu-vanje Politikinih profesionalnih standarda i ugleda. Najzad je prih-vatio, pod uslovom da ga sami novinari izaberu kao svog urednika,i preuzeo je tu ulogu u novembru 1969. godine. Dogaaji koji suslijedili uËinili su Novaka i NenadoviÊa simbolima i ærtvamaobraËuna Titovog reæima najprije s liderima takozvanog “hrvatskogproljeÊa” 1971. a zatim “srpskim liberalima” 1972. godine. To πto jePartija ocijenila kao hrvatski nacionalizam koji prijeti ustavnomporetku Jugoslavije, Novak je doæivio kao buenje javnosti uHrvatskoj i poËetke razvoja graanskog druπtva. On mi je rekao:

Nakon pada RankoviÊa, tajna policija nije mogla kontrolirati πto Êe ljudimisliti i reÊi. Samo u Zagrebu, pojavilo se dvadesetak novih publikacija,donoseÊi i Ëlanke ljudi koji su bili uπutkani 20 i viπe godina. Stara gardaosjetila se ugroæenom. Nisu mogli razumjeti tu novu modu da, nakon πtooni govore, drugi ljudi mogu javno preispitivati, kritizirati i suprotstavljatise njihovim idejama. Tito je alarmiran povodom te “prijetnje” i doπao je uZagreb zahtijevajuÊi da hrvatski reformistiËki partijski prvaci, SavkaDabËeviÊ i Miko Tripalo, stanu tome na put. Oni su rekli da to ne mogu.Sloboda razmiπljanja dosegla je nivo “anarhije” neprihvatljive za starugardu i Tito je bio pod pritiskom da uradi “neπto”. Ostatak je istorija. Titoje kritizirao i uklonio hrvatsko vodstvo i u Ëistkama koje su slijedile hiljadeljudi izgubilo je posao. UkljuËujuÊi i mene.


I 4/3/03 9:55 PM Page 21

Od Novaka je zahtijevano da podnese ostavku tako da Partijamoæe provesti svoju “diferencijaciju” (partijski naziv za lov navjeπtice). ObeÊano mu je diplomatsko mjesto pod jednim uslovom:Mora javno osuditi novinare koji su “zastranili”. Novak je odbio ioptuæen je da je podræao hrvatski nacionalizam i liberalizam i da jeispoljavao “tehnomenadæerske tendencije” u rukovoenju Vjesnikom.Optuæen je, takoe, i da je “pao pod strani uticaj”, ozbiljna kletva ukomunistiËkoj terminologiji, najvjerovatnije zato πto je otiπao takodaleko s træiπnom strategijom kuÊe da je, na putovanju u SjedinjeneDræave, odluËio da kupi banku podataka sliËnu onoj koju je vidio uThe New York Timesu. “To je bilo dovoljno da vas optuæe da steagent CIA s namjerom da podrije Jugoslaviju”, ispriËao mi je Novako “diferencijaciji” u kojoj je bio prisiljen da se penzioniπe 1973.godine koristeÊi svoje povlastice prvoborca iz 1941. Druπtvo nov-inara Hrvatske izbacilo ga je iz Ëlanstva i zabranilo mu bavljenjenovinarstvom. Njegovi nekadaπnji mentori iz AmeriËke πkole novi-narstva koju je pohaao u Salcburgu kasnije su mu priËali kako sumu poslali pismo pitajuÊi mogu li mu oni na bilo koji naËinpomoÊi, ali neko u kuÊi kojoj je godinama bio na Ëelu, podiæuÊi jeiz prosjeËnosti do nacionalnog uvaæavanja, hladno je vratio pismoudarajuÊi peËat: Nepoznata osoba. Naπavπi se na crnoj listi i poddoæivotnom zabranom javnog djelovanja, Novak je proveo godinedokumentujuÊi i piπuÊi istoriju hrvatskog novinarstva.

Saπa NenadoviÊ je u meuvremenu, kao novi glavni urednikPolitike, objavio svoju platformu najavljujuÊi da Êe ubuduÊe list bitiodgovoran jedino svojim Ëitaocima. Bilo je relativno lako podizatiprofesionalni standard i ohrabrivati slobodu izraæavanja u pisanju ospoljnoj politici, ali bilo je mnogo teæe uËiniti to isto na unu-traπnjopolitiËkim stranama. Novo liberalno vodstvo u Srbiji, pred-voeno Markom NikeziÊem i Latinkom PeroviÊ, davalo je uglav-nom pasivnu podrπku: nisu se mijeπali. Ali partijska birokratija, srp-ski tvrdolinijaπi, i (Ëak i viπe) predstavnici drugih republika u fede-ralnom vrhu zahtijevali su da Partija interveniπe. NenadoviÊ jemogao da predosjeti pritiske s kojima Êe se suoËiti kad ga je jedanod predstavnika Srbije u federalnom vrhu, predsjednik SindikataDuπan PetroviÊ ©ane, nazvao zahtijevajuÊi od njega da objasni“diverziju” na stranicama Politike.

22 ZLO»IN U 19:30

I 4/3/03 9:55 PM Page 22

Bio je straπno ljut zbog naËina kako je u listu predstavljen njegov “vaæangovor”. Bio je znaËajno skraÊen uz propuπtanje nekih od “kljuËnih taËaka”.Zahtijevao je da mu se kaæe ko to stoji iza Politike kad ga taj list tretira stakvim nepoπtovanjem. Je li to list pao pod neki “strani uticaj” (oËita alu-zija na NenadoviÊevo dopisnikovanje u Njujorku). Koga Êe on smatrati“politiËki odgovornim” za to πto se desilo. Rekao sam mu da je to bilaiskljuËivo profesionalna procjena deæurnog urednika, bez ikakve politiËkepozadine, ali on je insistirao: “Moæemo li govoriti kao komunisti, druæeNenadoviÊu?” Ja sam odgovorio da ne znam πta on misli, da govorim samokao glavni urednik svog lista, ali on je ponovio kljuËno potanje: “Ko stojiiza Politike?”, aludirajuÊi na srpsko novo liberalno rukovodstvo. “Ne vidimnikakvog smisla da nastavljamo ovakav razgovor”, rekao sam mu i spustiosluπalicu. Na sljedeÊem zasjedanju srpskog politiËkog vodstva, neko izstare garde je, optuæujuÊi novo vodstvo za liberalne tendencije, proko-mentarisao: “Vidite dokle je doπlo kad nekakav NenadoviÊ u Politicispuπta sluπalicu drugu ©anetu”. Ali, mi smo nastavili da skraÊujemo poli-tiËke govore, nastojeÊi da pokaæemo samo ono πto je novo u njima, i to sepostepeno proπirivalo i na druge partijske voe, s posebnom paænjom jedi-no prema Titotvim obraÊanjima javnosti. Kad smo prvi put o nekoj nje-govoj rutinskoj aktivnosti izvijestili u novootvorenoj rubrici “Iz kabinetaPredsjednika Republike” lociranoj na drugoj umjesto na naslovnoj straniposjetili su me s upozorenjem ljudi iz njegovog protokola a Tanjug jeuputio specijalnu instrukciju jugoslovenskim medijima da “svi govoridruga Tita moraju da se objavljuju u cjelini”. Ja sam na redakcijskomkolegiju insistirao da je neprihvatljivo da postupamo po tom nalogu i, kadje Tito otiπao u jednu od svojih posjeta Africi, skratio sam njegov kur-toazni govor u kojem nije bilo niπta posebno vaæno za oko jednu treÊinu.To je bio poËetak kraja mog urednikovanja. Stara garda, veÊ razljuÊenaprvim znacima pluralizma u javnom æivotu ∑ otvaranjem medija za alter-nativna miπljenja koje je ugrozilo njen monopol ∑ zapoËela je napad naliberalizam koji “ugroæava zemlju”. PojaËavan je pritisak za moju ostavkui, u jesen 1972, povukao sam se s jednostavnim obrazloæenjem da “nemapravih uslova za onu vrstu novinarstva kojom se ja æelim baviti” ∑ rekaomi je NenadoviÊ.

U toj kampanji obraËuna sa srpskim liberalizmom, desetine naj-boljih u srpskom novinarstvu izgubile su posao i uredniËke poloæaje,kao uostalom i stotine reformski orijentisanih partijskih kadrova i hi-ljade træiπno orijentisanih poslovnih ljudi. ©to se tiËe NenadoviÊa,stara garda nije bila zadovoljna tek njegovom ostavkom. Æeljeli su daga osudi i partijska organizacija Politike, Ëime bi se cijeloj farsi dala“demokratska forma”, πto bi znaËilo da on ne moæe viπe raditi ni kao


I 4/3/03 9:55 PM Page 23

novinar u Politici. NenadoviÊeva plata smanjena je za nekih 40 posto,na goli minimum, i nije mu bilo dozvoljeno da bilo πta napiπe punihosam godina. Neki od njegovih prijatelja u listu odbijali su pritisakPartije da ga osude ali bilo je i drugih koji su, uplaπeni za vlastiti sta-tus, izbjegavali da budu vieni s njim, da razmijene rijeË ili se rukuju.“Molim te odlazi, inaËe Êe me slomiti” ∑ preklinjali su neki od njih.“Ali kuda bih ja iπao?” ∑ pitao bi NenadoviÊ. Njegovo ime bilo jezabranjeno na stranicama Politike Ëak i kad bi samo preradio kakvuspoljnopolitiËku vijest. Nakon sedam godina njegovi inicijali (A.N.)osvanuli su pod vijeπÊu o smrti nekog glumca na kulturnim stranica-ma lista. Vukoje BulatoviÊ, direktor Politike u to vrijeme, morao jeobjaπnjavati partijskim πefovima “πta to znaËi” dok neko u vrhu nijezakljuËio da je takvo stanje veÊa bruka nego da NenadoviÊ povremenoneπto napiπe. Tek 1983, jedanaest godina nakon ostavke, NenadoviÊje mogao da napiπe Ëlanak potpisujuÊi se punim imenom. Objavljenje u nedjeljniku NIN koji su u to vrijeme ureivala dvojica njegovihdugogodiπnjih kolega iz Politike, Slavoljub –ukiÊ i Duπan SimiÊ.

Nakon Ëistki u partijskim vodstvima Hrvatske i Srbije, usvojen jenovi jugoslovenski Ustav 1974. godine, koji je ojaËao pozicijurepublika i oslabio federalnu vlast nad zemljom. Za jugoslovenskemedije, to je znaËilo da se komandni centar ∑ koji je u prvim porat-nim godinama bio u Moskvi a kasnije u Beogradu ∑ preselio uglavne gradove republika. Iako je, teoretski, decentralizacija moglaznaËiti i demokratizaciju, za medije je to bila samo smjena straæenad ideoloπkom podobnoπÊu a ne i promjena metoda ili instrume-nata kontrole nad πtampom. Partija je joπ bila krajnje oprezna daimenuje samo direktore i urednike koji Êe se pobrinuti da medijiodraæavaju “interese” svojih republika. Svaka republiËka radio i tele-vizijska stanica, isto kao i vodeÊi dnevnici, odraæavali su iskljuËivopozicije svog republiËkog vodstva, ispaljujuÊi prve plotune medij-skog rata koji Êe obiljeæiti posljednju deceniju u Jugoslaviji.

Tito je umro 4. maja 1980. godine. Ironija je to πto su neka odnjegovih najveÊih dostignuÊa, po kojima je njegov istorijski uËinakbio superioran nad ostavπtinom istoËnoevropskih diktatora, na nekinaËin doprinijela i konaËnoj propasti Jugoslavije. Bolji æivotni stan-dard; otvorene granice i komunikacija s vanjskim svijetom; veÊa slo-boda i raznovrsnost πtampe (osim u tretmanu samog Tita i Partije)

24 ZLO»IN U 19:30

I 4/3/03 9:55 PM Page 24

uËinili su da Jugosloveni budu manje entuzijastiËni za istorijskepromjene koje su nastale u IstoËnoj Evropi krajem osamdesetih sasimboliËnim padom Berlinskog zida. »ak i jugoslovenski reformistiviπe su govorili o “poboljπanjima” i “promjenama unutar sistema”nego o promjeni samog sistema. Za Jugoslovene, koji su raskinuli sastaljinizmom Ëetiri decenije ranije, taj pad zida ∑ kao konaËanudarac sovjetskoj imperiji ∑ bio je tek veliki istorijski dogaaj koji setiËe “nekih tamo zemalja i naroda”. Oni su sebe vidjeli s druge strane“æeljezne zavjese”, kao posmatraËe a ne uËesnike velikog preokreta.Slobodni da putuju, da rade na Zapadu i da investiraju svojeuπteevine u prosperitet svojih porodica kod kuÊe, oni nisu osjeÊaliistu radost zbog slobode kretanja ili obeÊanja integracije u Evropukakvu su osjeÊali istoËnoevropski susjedi s druge strane “zida”. Dokje cijeli kontinent slavio i prigrlio Evropu buduÊnosti, koja je najzadpostajala cjelovita i slobodna, jugoslovenska plemena su ∑ umaglama probuenih nacionalnih mitova ∑ bila osuena da traæesvoje identitete u pradavnoj proπlosti sluπajuÊi ratniËke trube kojepozivaju u nastavak nekih bivπih ratova s izumrlim imperijama iosvajaËima: osmanlijskim, austro-ugarskim, faπistiËkim, ustaπko-ËetniËkim. Dok je kontinent prigrlio ekonomsko i politiËkoujedinjenje, Jugoslavija se strmoglavljivala u nasilan raspad. Dok jeEvropa uklanjala granice i prepuπtala zajedniËkim institucijama itako temeljne odrednice suvereniteta kao πto su nacionalne vojske,valute i Ëak pasoπi, Jugosloveni su bili gurani u ratove za novegranice i istorijski potroπene ideologije proπlih vijekova. Bez Tita damakar i Ëvrstom rukom sprijeËi sukobe, i bez vizije ili liderstva zamiran prelazak u period demokratije i prosperiteta, pa tamo gdje jeto stvarna volja naroda ∑ kao u sluËaju »eπke i SlovaËke ∑ i za miranrazlaz, bez liËnosti kakve su bili Havel u »eπkoj ili Mandela u JuænojAfrici, u Jugoslaviji krajem osadesetih postavljana je scena za sukobekoji Êe biti zapamÊeni po najsurovijim zloËinima u Evropi poslijeDrugog svjetskog rata.

©ta je, ipak, u Titovom vremenu bilo to πto je omoguÊilo sli-jedeÊoj generaciji jugoslovenskih voa ∑ najbolje predstavljenoj uMiloπeviÊu u Srbiji i Tumanu u Hrvatskoj ∑ da mobiliπu svoje na-rode za svojevrsne “krstaπke pohode” devedesetih. Prvo, vladavinajednog Ëovjeka-jedne partije. NauËeni da æive pod rukom “oca nacije”


I 4/3/03 9:55 PM Page 25

viπe od tri i po decenije, narodi Jugoslavije ∑ poËev od najbrojnijeg,srpskog ∑ bili su predodreeni da se prepuste novim neupitnimvoama. Mediji su prednjaËili u tome. Srpski mediji i intelektualcislavili su MiloπeviÊa kao “novog Tita”, dok su hrvatski portretiraliTumana kao “oca nacije”, koji je uæivao da nosi titovske uniformei da postrojava kitnjastu ceremonijalnu gardu. VeÊina medija po-nudila je novim vladajuÊim partijama istu slugansku podrπku kojusu pruæali komunistima. U Srbiji su komunisti, preimenovani usocijaliste, zadræali Ëvrstu kontrolu nad svim instrumentima vlada-nja ∑ armijom, policijom, sudovima, medijima ∑ koja je odræavalapartiju na neupitnoj vlasti u prethodne Ëetiri decenije. U Hrvatskoj,ne pripadati Tumanovom HDZ-u ∑ ili, joπ gore, javno se protivitinjegovom tvrdom nacionalizmu ∑ obiljeæavano je kao akt nacio-nalne izdaje. Svi mediji pod kontrolom reæima nastavili su dauporno propovijedaju istovjetnu ideoloπku liniju: dok se porukapromijenila, od zadatog bratstva i jedinstva do zadate mrænje za su-sjede, propagandistiËko nametanje te linije praktikovano je sa istimstepenom dobro istreniranog entuzijazma i lojalnosti u promocijiideologije dana. KonaËno, medijska manipulacija istorijom takoeje otvorila put nacionalistima. U Titovom vremenu, neki zloËini izDrugog svjetskog rata bili su “gurnuti pod tepih” ideoloπkih inter-pretacija. Potisnuti iz πkolskih udæbenika, zaboravljeni od zvaniËneistorije, oni su poprimali epske i mitoloπke oblike u narodnom preda-nju, u kojem su “naπi” uvijek bili junaci i paÊenici a “njihovi” uvijekmuËitelji i zlotvori. To zamagljivanje proπlosti posluæilo je preten-dentima na Titov tron da manipulacijom nerazjaπnjenim epizodamaiz proπlosti probude strahove, sumnje i najzad mrænje za “neprijate-lje oko nas”. To je bila ta mjeπavina snaga i mitova koja je postavilascenu za neopisive zloËine “u sluæbi naroda” devedesetih godina.

26 ZLO»IN U 19:30

I 4/3/03 9:55 PM Page 26

I 4/3/03 9:55 PM Page 27

ODJECI I REAGOVANJA: Stranice Politike koje su potkraj osamdesetihodigrale odluËujuÊu ulogu u proizvodnji neprijatelja.

I 4/3/03 9:55 PM Page 28

Srbija: Proizvodnja neprijatelja (1980-89)

GORAN MILI∆ BIO JE VJEROVATNO najpopularniji novinar ucijeloj Jugoslaviji ranih osamdesetih. Roen u Zagrebu 1946. godine,sin Marka MiliÊa ∑ dalmatinskog partizana koji je postao Titovdiplomata u Francuskoj i Urugvaju ∑ teËno je govorio tri svjetskajezika (francuski, πpanski i engleski). Visok, dobrog izgleda i mani-ra, rado se pojavljivao i bio dobro priman u druπtvu. Povrh svega,imao je posao na kojem su mu mogli samo zavidjeti: bio je dopisnikTV Beograd u Njujorku od 1980. do 1985. godine. Teπko da je biloprivlaËnijeg posla u jugoslovenskom novinarstvu i MiliÊ ga je obav-ljao izvanredno dobro: intervjuisao je ameriËkog predsjednikaDæimija Kartera i Reganovog potpredsjednika ∑ kasnijeg predsjed-nika ∑ Dæordæa Buπa starijeg, zatim generalnog sekretara Ujedinje-nih nacija Haviera Peresa de Kueljara i brojne svjetski poznateliËnosti. Kako je tada savrπeno funkcionisala razmjena programaizmeu jugoslovenskih TV centara, MiliÊ je bio dobro poznat iopπteprihvaÊen u cijeloj zemlji. Kad se vratio u Beograd u ljeto1985, osjeÊao je da grad u kojem je odrastao, studirao i postao po-znat nije viπe bio isti onaj grad iz kojeg je otiπao pet godina ranije.

2

II 4/3/03 9:57 PM Page 29

U kafani, u uliËnim simbolima i ikonografiji, u revijalnoj πtampi iliteraturi osjeÊali su se znaci buenja srpskog nacionalizma. Ali, nje-govi πkolski drugovi i kolege s beogradskog Pravnog fakultetaodbacivali su njegova zapaæanja kao posljedicu predugog odsustva izgrada, u dalekoj i stranoj kulturi. “Uvijek je to bilo ovako, Gorane,samo si ti zaboravio” ∑ govorili su mu prijatelji.

Ali, samo koji mjesec nakon povratka u Beograd krajem avgustaili poËetkom septembra 1985, shvatio je da su se stvari suπtinskipogorπale u njegovom odsustvu. Jedan od njegovih kolega, NenadRistiÊ, urednik noÊnog programa televizije i ∑ po MiliÊevim rije-Ëima ∑ Ëovjek poznat kao “solidan Srbin” iz provincije u kojoj seproslavljaju pravoslavne slave ali i kao “solidan komunista” i nekovrijeme Ëak i Ëlan Gradskog komiteta Partije u Beogradu, otiπao jena Kosovo da napravi emisiju o pravoslavnim manastirima u pokra-jini. Æena koju je tamo intervjuisao ispriËala mu je svoju liËnutragediju. “Prije deset godina, ubili su mi muæa; prije tri mjeseca,ubili su mi sina” ∑ izjavila je pred kamerom. “A ko ih je ubio?” ∑ pi-tao je RistiÊ. “©iptari, ko Êe drugi!” ©iptar je ∑ u srpskom vokabu-laru ∑ uvredljivo ime za kosovske Albance. Bilo je to prvi put da setako uvredljiv izraz koristi u nekom od uticajnih, partijski-kon-trolisanih medija kao πto je beogradska TV, ali ∑ πto je MiliÊuizgledalo joπ straπnije ∑ i prvi put da se cijela jedna etniËka grupa,kosovski Albanci, javno okrivljuje za tragediju jedne srpske porodicena Kosovu. Iako je RistiÊeva reportaæa emitovana kasno noÊu, nasamom kraju programa, u okviru emisije iz kulture na drugomkanalu TV Beograd koju nije moglo gledati viπe od 2-3 postograana, sljedeÊih dana je gotovo svaki razgovor u gradu poËinjaopitanjem: “Jesi li vidio onu æenu?” MiliÊ zakljuËuje: “To je tajfenomen televizije. »ak i ako je samo nekoliko ljudi vidjelo neπtozaista πokirajuÊe, kroz tu jesi-li-vidio-ono mreæu, za nekoliko ne-djelja izgleda kao da su svi to vidjeli”.1

Ono “neπto” πto se promijenilo nagore u MiliÊevom petogo-diπnjem odsustvu bila je nesposobnost Jugoslavije da se, bez Titovogcentralnog autoriteta i bez demokratskih tranzicijskih institucija dazamijene Tita i njegovu partiju, nosi s prvim izazovima ustavnomporetku zemlje. OsmoËlano predsjedniπtvo dræave, u kojem su se15. maja svake godine predstavnici πest republika i dvije pokrajine

30 ZLO»IN U 19:30

II 4/3/03 9:57 PM Page 30

ritualno smjenjivali u ulozi predsjedavajuÊeg, nije imalo Titovautoritet ili moÊ da utiπa ili se suprotstavi opoziciji niti je bilodemokratskih procedura i mehanizama za rjeπavanje postojeÊih ilipotencijalnih neslaganja i sukoba. Manje od godinu dana nakonTitove smrti, u februaru 1981. godine, albanski studenti na Priπtin-skom univerzitetu zapoËeli su masovne proteste, zahtijevajuÊi boljeuslove i hranu na univerzitetima ali i neπto mnogo ozbiljnije.“Kosovo-republika, Kosovo-republika!” izvikivali su ulicama Priπti-ne. Traæili su da Kosovo od pokrajine u okviru Srbije postane repu-blika ravnopravna svim ostalim u Jugoslaviji. Odgovor reæima bio jesurov. Kosovski protesti proglaπeni su kontrarevolucijom, napadomna ustavni poredak Jugoslavije i udruæivanjem zbog neprijateljskedjelatnosti. Za samo nekoliko mjeseci, stotine kosovskih Albanaca ∑Ëesto tek srednjoπkolaca ili univerzitetskih studenata Ëija je jedinakrivica bila πto su uËestvovali u uliËnim protestima, nosili ili uzviki-vali parole Kosovo-republika, ali i mnogo uËitelja i drugih intelek-tualaca optuæenih za pobunu ∑ izvedeni su na masovna suenja iizricane su im stroge kazne od 5 do 20 godina zatvora. U svojoj knji-zi o raspadu Jugoslavije Branka Magaπ ilustruje okrutnost reæima uslamanju protesta sa sljedeÊa tri suenja samo u toku avgusta 1981:2

• 3. avgusta, jedanaestoËlana grupa suena je u Priπtini. Bili suoptuæeni da su organizovali demonstracije u selima, postavljalibarikade i razoruæali policijsku patrolu. Nakon jednodnevnihvjeæbi s oruæjem u πumi predali su se. Osueni su na zatvor odjedne do 13 godina.

• 8. avgusta, deset studenata i srednjoπkolaca osueno je na kazneod Ëetiri do osam godina zatvora zbog organizovanja demon-stracija i uzvikivanja “HoÊemo republiku! Æivjela SocijalistiËkaRepublika Kosovo!” Jedan od njih, 18-godiπnjak iz sela kodLipljana (podruËja znaËajnijih protesta meu srednjoπkolcima iËak osmoπkolcima) optuæen je i za ispisivanje tih parola na πkol-skoj tabli u svojoj uËionici i bacanje kamenja na policijska kola.Osuen je na pet godina zatvora.

• 31. avgusta, trojica mladiÊa osueni su na dvije, Ëetiri i πest godi-na zbog ispisivanja parola “Ustajte braÊo Albanci!”, “Dolje s

SRBIJA: PROIZVODNJA NEPRIJATELJA (1980-89) 31

II 4/3/03 9:57 PM Page 31

jugoslovenskim revizionizmom!” i “Æivjela republika Kosovo!”na osam kuÊa i jednoj elektriËnoj trafo-stanici. Takva slika, spojedinaËnim varijacijama, ponavljala se tokom tog ljeta u sud-nicama πirom pokrajine.3

Oni koji su identifikovani kao uËesnici na bilo koji naËin udogaajima u proljeÊe 1981. u najveÊem broju sluËajeva su izbaËeniiz πkola, sa fakulteta i radnih mjesta. Tada je, u prvoj godini poslijeTitove smrti, jugoslovenska federacija polagala ∑ i nije poloæila ∑ testodræivosti. Sa slabom centralnom vlaπÊu, i uz koncentraciju moÊi urukama republiËke birokratije, ostale republike odnosile su se premadogaajima na Kosovu kao prema nekoj vrsti “unutraπnje stvariSrbije”, prihvatajuÊi beogradsku zvaniËnu osudu albanske “kon-trarevolucije” i pristajuÊi na upotrebu federalne vojske i policije zauspostavljanje viπegodiπnje represije nad Albancima na Kosovu.PodræavajuÊi surov obraËun vlasti s albanskim “separatizmom”, srp-ski mediji su se, korak po korak, upuπtali u kampanju proizvodnjeetniËkih stereotipa, prvu u nizu takvih koje Êe doÊi. PojedinaËnosilovanje Srpkinje od strane Albanca bilo bi upotrijebljeno za medij-sku propagandu u nastavcima na temu “oni-siluju-naπe-majke-i-se-stre” (iako je zvaniËna statistika dokazivala da je, godinu za godi-nom, bilo manje sluËajeva silovanja u tradicionalno konzervativnimzajednicama kosovskih Albanaca nego u samoj Srbiji).4 Bilo kakavsukob oko zemljiπta meu susjedima, neπto dosta Ëesto upoljoprivrednim ruralnim podruËjima, ili svaka prodaja srpske kuÊeAlbancu, koriπteni su u medijima kao dokaz orkestriranog progonaSrba s njihovih “vijekovnih ognjiπta”. PojedinaËno ubistvo Srbina odstrane Albanca ∑ a bilo je i bukvalno samo jedno za punih pet go-dina prije “kontrarevolucije” iz 1981. ∑ bilo je dovoljno za medijskelitanije o “albanskom teroru”. Visoka stopa raanja meu Alban-cima predstavljana je u sistematskoj medijskoj kampanji kao orga-nizovano nastojanje da se uspostavi albanska dominacija a uekstremnim sluËajevima Ëak i kao “statistiËki genocid”.5 Sva taiskrivljivanja Ëinjenica, kombinovana s posebnim znaËajem Kosovau srpskoj nacionalnoj mitologiji kao mjesta istorijske bitke protivosvajaËkog otomanskog pohoda 1389. i “kolijevke srpstva”, pred-stavljala su savrπenu smjeπu za narastanje srpskog nacionalizma. To

32 ZLO»IN U 19:30

II 4/3/03 9:57 PM Page 32

Êe postepeno voditi i raspadu Jugoslavije. I to je takoe bilo ono“neπto” πto je MiliÊ propustio provodeÊi pet godina, 1980-85, uNjujorku: Titova ideologija bratstva i jedinstva, osjetljiva ustavnaarhitektura federacije sraËunate na to da osigura ravnoteæu izmeutendencije najveÊe etniËke grupe za dominacijom i potrebe manjihgrupa za jednakoπÊu, ispala je iz mode u sezoni slobodnog lova ukojoj su srpski medijski snajperisti sistematski pucali na AlbanceoznaËavajuÊi cijelu tu etniËku grupu “antisrpskom” i “neprija-teljskom”. To πto je jedna Srpkinja na nacionalnoj televiziji mogla daoptuæi “©iptare” za smrt svoga muæa prije deset godina i sina prijetri mjeseca znaËilo je potonuÊe do samog dna u satanizacijiAlbanaca u srpskim medijima. “Egzodus Srba i Crnogoraca sKosova”, o kojem su izvjeπtavali svi srpski mediji polovinom osam-desetih, postao je bojni pokliË i poziv na srpsko okupljanje i jedin-stvo. Izgovor za preispitivanje cijelog federalnog aranæmana i traæe-nje “pravednog rjeπenja” za Srbiju u Jugoslaviji.6 U 1986, medijskipothranjivana frustracija Kosovom dobila je nov poticaj direktnimukljuËivanjem u kampanju srpskih intelektualaca. Oko 200 njih je21. januara te godine potpisalo peticiju federalnim i srpskim vlasti-ma protestujuÊi zbog onog πto su nazivali “genocidom” na Kosovu.Peticija je optuæivala federalne vlasti za nacionalnu izdaju naKosovu: “Svako u ovoj zemlji ko nije indiferentan odavno je shvatioda se protiv genocida na Kosovu ne moæe boriti bez dubokihdruπtvenih ... promjena u cijeloj zemlji. Te promjene su nezamislivebez odgovarajuÊeg odnosa izmeu autonomnih pokrajina i Srbije ...Genocid se ne moæe sprijeËiti ... postepenom predajom Kosova iMetohije Albaniji: nepotpisanom kapitulacijom koja vodi politicinacionalne izdaje”.7

Do kraja 1986, teme iz te peticije πire su elaborirane u nacrtuMemoranduma Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) kojije “procurio” na stranice VeËernjih novosti, tada najtiraænijeg lista uSrbiji. Novinar tog lista Aleksandar –ukanoviÊ objavio je 24. sep-tembra kritiËki pregled dijelova Memoranduma koji su proπirivalinacionalistiËku teoriju o viktimizaciji Srbije u jugoslovenskoj fede-raciji. Srbija je ∑ tvrdio je Memorandum ∑ ærtvovana ekonomskizbog povlaπtenog statusa dviju razvijenijih, izvozno-orijentisanihrepublika, Hrvatske i Slovenije, koje su ostvarivale i najveÊu deviznu


II 4/3/03 9:57 PM Page 33

zaradu u Jugoslaviji; ærtvovana je i ustavno jer je bila jedina repub-lika koja je po jugoslovenskom Ustavu imala dvije pokrajine a Srbisu bili jedini narod bez vlastite nacionalne dræave (poπto je postojalaznaËajna srpska populacija u Bosni i Hrvatskoj); osim toga, Srbi subili neravnopravni u drugim jugoslovenskim republikama. Povrhsvega, po tvrdnjama iz Memoranduma, protiv Srba je provoen igenocid na Kosovu. Memorandum je bio prvi dokument koji jeosporavao same temelje jugoslovenske federacije s nezvaniËnimpeËatom tako prominentne nacionalne institucije kakva je Srpskaakademija nauka i umetnosti. Dokument je osporavao granicerepublika kao proste “administrativne crte”; upuÊivao je na posto-janje neke vrste “katoliËkog saveza” (Slovenije i Hrvatske) protivpravoslavne Srbije; pozivao na obnovu srpskog dostojanstva uHrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Slijedi nekoliko kljuËnih tvrdnji izMemoranduma.

• PoremeÊena je ravnoteæa izmeu principa jedinstva (Jugoslavije) iprincipa autonomije (republika i pokrajina) Ëime se srpskom naro-du uskraÊuje pravo na vlastitu dræavu: Ova tvrdnja ravna je pozivuda “svi Srbi æive u jednoj dræavi” koji se nije mogao ostvariti bezteritorijalnog prekrajanja susjednih republika Bosne i Herce-govine i Hrvatske jer su, na primjer, Srbi predstavljali 31 postostanovniπtva u BiH ali su æivjeli s bosanskim Muslimanima iHrvatima u etniËki mijeπanim, multietniËkim gradovima inaseljima u cijeloj republici, u kojoj nijedno podruËje nije moglobiti samo srpsko ili samo hrvatsko ili samo muslimansko.

• Provoena je stalna diskriminacija protiv srpske ekonomije “u kon-tekstu politiËke i ekonomske dominacije Slovenije i Hrvatske”: Me-morandum je tvrdio da je neravnopravan poloæaj Srbije bioposljedica prevlaujuÊeg uvjerenja meu drugima u Jugoslavijiposlije Drugog svjetskog rata da su prije tog rata Srbi bili “ug-njetavaËi” a drugi “ugnjetavani” i da je takva ocjena bila sra-Ëunata na proizvoenje “osjeÊanja istorijske krivice” u srpskomstanovniπtvu. Dokument nije uvaæio postojanje i dugaËijeguvjerenja, u Sloveniji i Hrvatskoj, da se njihova devizna zarada ∑slovenaËka od izvoza a hrvatska od turizma ∑ nesrazmjerno troπi

34 ZLO»IN U 19:30

II 4/3/03 9:57 PM Page 34

na odræavanje federalnih institucija pod srpskom dominacijom.(Nakon raspada Jugoslavije pogotovu Slovenija ali i Hrvatskaekonomski su joπ viπe odmakle od Srbije.)

• OsvetniËke politike protiv Srbije sve su snaænije i poprimaju geno-cidne razmjere: KljuËna crta takvih politika, po tvrdnjama izMemoranduma, bila je ideja da “slaba Srbija znaËi jaku Jugo-slaviju”, koja je ostvarena ustavnom podjelom Srbije na tri dijela.“Teæi istorijski poraz u miru ne moæe se ni zamisliti” ∑ tvrdilo seu dokumentu.

• FiziËki, politiËki, zakonski i kulturni genocid nad srpskimstanovniπtvom Kosova i Metohije teæi je poraz od bilo kojeg doæiv-ljenog u srpskim ratovima od Prvog srpskog ustanka protiv Turaka1804. do ustanka 1941. godine: Ponovo, akademici SANU nisupokazali nikakav interes da na promjene u stanovniπtvu Kosovagledaju iz albanske perspektive. Kosovo je bilo ekonomski najza-ostaliji dio Jugoslavije, sa stopom zaposlenosti i prihodom poglavi stanovnika nekih 30 posto ispod prosjeka zemlje. OdlasciSrba iz pokrajine mogli su se dobrim dijelom objasniti i nepo-stojanjem ekonomskih moguÊnosti u pokrajini i gubitkom pri-vilegija u vladinim institucijama koje su Srbi uæivali na Kosovuprije ustavnih promjena 1974. godine.8

Autori tvrde da su se kritiËari nezavrπenog dokumenta Akade-mije “upustili u uvrede protiv najviπe nauËne institucije srpskog na-roda, njenih Ëlanova i celog srpskog naroda”. Oni kaæu da je rad naMemorandumu zapoËet odlukom Skupπtine Akademije 23. maja1985. jer SANU je smatrao da je “teπko podnositi podreeni statusSrbije u Jugoslaviji”. Predsjedniπtvo SANU je 13. juna imenovalo“komitet koji Êe pripremiti memorandum o aktuelnim druπtvenimpitanjima”, koji je ukljuËivao sljedeÊe Ëlanove: Pavle IviÊ, AntonijeIsakoviÊ, Duπan Kanazir, Mihailo MarkoviÊ, Miloπ Macura, DejanMedakoviÊ, Miroslav PantiÊ, Ljubiπa RakiÊ, Radovan SamardæiÊ,Miomir VukobratoviÊ, Vasilije KrestiÊ, Ivan MaksimoviÊ, KostaMihailoviÊ, Stojan »eliÊ i Nikola »obeljiÊ. Radna grupa ∑ kojom jepredsjedavao IsakoviÊ ∑ joπ je radila na nacrtu dokumenta kad se 24.septembra 1986. pojavio tekst u VeËernjim novostima. Nakon javnog


II 4/3/03 9:57 PM Page 35

uznemirenja, rad na Memorandumu je suspendovan a Pred-sjedniπtvo SANU “preuzelo je odgovornost za dalju sudbinu doku-menta”. Cijeli taj dokument, Ëije je i samo postojanje u poËetkuosporavano, bio je spisak srpskih æalopojki protiv “drugih”, od pra-starih vremena do tadaπnje Jugoslavije, i ratni pokliË da se ispravesve te “nepravde”. Memorandum je odraæavao dobro poznatu izjavusrpskog pisca, i kasnije politiËara, Dobrice ∆osiÊa kako su Srbi“pobednici u ratovima i gubitnici u miru”.9 Sam ∆osiÊ elaborirao jesvoju tezu o Srbima kao pobjednicima u ratu i gubitnicima u miruna sljedeÊi naËin: “Kakav smo to mi narod, kakvi ljudi, koji u vremerata umiru za slobodu da bi je onda gubili u svojim pobedama?Kako je moguÊe da neko meu nama, neko u kuÊi, otima od nasono πto mnogo jaËi neprijatelj nije mogao oteti na bojnom polju?Kako je moguÊe da narod tako dostojanstven, tako ponosan, takohrabar u ratu, prihvata poniæenje i posluπnost u miru? ... TragiËno jebiti sledbenik onih koji su prisiljeni da imaju viπe snage za rat negoza mir, i koji nakon najveÊe pobede u srpskoj istoriji nisu imalisnage da je potvrde u miru”.10

Memorandum je obezbijedio srpskom nacionalizmu cjelovituplatformu s koje Êe osporavati cijeli jugoslovenski federalni aran-æman. U deceniji koja Êe slijediti, to Êe voditi krvavom raspaduzemlje. Srbijanska πtampa, najprije u magazinima koji nisu imalidirektno pokroviteljstvo Partije ∑ iako su njihovi urednici postajaliperjanice partijske propagande ∑ prihvatila se tematike srpskogærtveniπta unutar Jugoslavije. Lista potencijalnih neprijatelja stalnoje proπirivana, zavisno od politiËkog razvoja, πto je jasno naznaËenoi u zvaniËnom objaπnjenju Akademije o tome zaπto je Memo-randum napisan. Objaπnjenje ukljuËuje i sljedeÊu tvrdnju: “VoevjeπtaËki stvorene muslimanske nacije uËinile su sve u svojoj moÊida pretvore Bosnu i Hercegovinu u republiku pod dominacijommuslimanskog stanovniπtva”.11

Bilo je to idealno vrijeme za raanje voe. Bio je tu ugroæeninarod. Bili su neprijatelji svuda okolo. Bio je tu egzodus, Ëak i geno-cid, protiv tog naroda. I narod je trebao spasioca. A on se pojavio uliku Slobodana MiloπeviÊa koji se uspeo na vlast putem partijskogpuËa u jesen 1987. godine. VeÊina analitiËara “MiloπeviÊeve ere”saglasni su kako je jedna od prvih stvari koje je srpski voa uËinio

36 ZLO»IN U 19:30

II 4/3/03 9:57 PM Page 36

nakon preuzimanja vlasti bila uspostava potpune kontrole nadmedijima. »injenica je, meutim, da su zapravo mediji doprinijeliraanju mita o MiloπeviÊu kao voi. Joπ kao nisko-rangirani partij-ski aparatËik, koji se uspinjao na toj ljestvici vlasti najprije kao πefinformativne sluæbe grada Beograda pa predsjednik Gradskog inajzad Centralnog komiteta Partije, MiloπeviÊ je postao blizak s bro-jnim uticajnim beogradskim novinarima i urednicima aktivnim urazliËitim partijskim propagandnim tijelima. Bila je to neka vrstaljubavi na prvi pogled izmeu mladog politiËara æeljnog vlasti i no-vinara-aktivista koji su koristili svoj poloæaj u medijima da entuzi-jazmom u propagiranju “naπe stvari” ponude usluge Partiji ne bi litako dobili prestiænije pozicije u novinarstvu ili joπ radije u vladi,Partiji ili posebno diplomatskoj sluæbi. Za MiloπeviÊa su poznanstvoi bliskost ∑ u razliËitim ideoloπkim i propagandistiËkim komisijama∑ sa ljudima poput jednog od πefova RTV Beograd Duπana MiteviÊaili glavnog urednika najuticajnijeg dnevnika Politika ÆivoradaMinoviÊa bili naËin da izbliza upozna i savlada vjeπtinu manipu-lacije medijima i javnoπÊu koja Êe se pokazati izvanredno korisnomu njegovom vlastitom usponu kroz partijsku hijerarhiju. Za njih, idruge novinare-aktiviste, MiloπeviÊ je bio prvi politiËar poslijedecenija prezira partijske stare garde prema πtampi i javnosti koji jerazumio i uvaæavao moÊ medija i koji im je otvarao pristup nekimdo tada potpuno nedostupnim partijskim intrigama. MiloπeviÊ jebio pripadnik prve generacije post-titovskih politiËara u bivπojJugoslaviji. Roen u Poæarevcu 1941. godine, doπao je na studij pra-va u Beogradu s nagonom provincijalnog momka koji se posveÊujePartiji i studiju: zapaæen je kao uzoran partijski aktivista i natpro-sjeËan student Ëija je prosjeËna ocjena bila 8.90. Od najranijih danau Partiji njegov politiËki mentor bio je Ivan StamboliÊ, neÊak PetraStamboliÊa, jednog od najistaknutijih Titovih saradnika iz staregarde. Ivan StamoliÊ nije prikrivao svoju posebnu naklonost zaSlobodana MiloπeviÊa. Koliko god se on sam uspinjao u politiËkojhijerarhiji Srbije nakon obraËuna s liberalima, redovno je vukao zasobom MiloπeviÊa na sve viπe poloæaje: kad je regrutovan u politici,doveo je MiloπeviÊa za svog nasljednika kao direktora monopolskogNaftagasa; kad je postao predsjednik vlade postavio ga je za direk-tora Beobanke koja je ∑ pored ostalog ∑ znaËila za MiloπeviÊa


II 4/3/03 9:57 PM Page 37

moguÊnost brojnih poslovnih putovanja u Njujork; kad je postaopredsjednik Centralnog komiteta Partije u Srbiji doveo jeMiloπeviÊa za predsjednika Gradskog komiteta Beograda; kad jepostao predsjednik Predsjedniπtva Srbije ostavio je MiloπeviÊu svojemjesto predsjednika Partije. Tako je MiloπeviÊ dospio na samo jedankorak do samog vrha srpske politiËke piramide ∑ predsjednika Srbije∑ na kojem se nalazio njegov politiËki pokrovitelj StamboliÊ. Kakose u Srbiji pojaËavao pritisak da se uradi “neπto” za zaπtitu Srba iCrnogoraca na Kosovu i da se promijeni federalni Ustav kako bi sepostigla “ravnopravnost Srbije” u Jugoslaviji, dalje su sazrijevaliuslovi za pojavu voe koji Êe oliËavati te nove srpske teænje. U aprilu1987. ukazala se i prilika kao stvorena za TV promociju nacio-nalnog mesije. Kosovski Srbi i Crnogorci sazvali su okupljanje uKosovu Polju da iskaæu svoje ogorËenje zbog navodnog terora nadnjima. Valjda igrom sudbine, StamboliÊ je bio taj ko je traæio odMiloπeviÊa da on ide tamo, da sasluπa πta oni imaju reÊi i da umirisituaciju. Bila je to misija koja Êe oznaËiti poËetak StamboliÊevogkraja kao politiËkog voe i poËetak MiloπeviÊeve ere u Srbiji. Kaoπto je izvanredno dokumentovano u televizijskoj seriji BBC-a,Jugoslavija: Smrt nacije, lokalni srpski aktivisti sve su unaprijedpripremili da izazovu incident veÊih razmjera. UoËi tog dobro reæi-ranog “spontanog okupljanja” dovezli su Ëak i kamion kamenjaspremljenog za napad na miliciju. Dan prije tog dogaaja,MiloπeviÊeva supruga Mirjana MarkoviÊ ∑ u to vrijeme profesorsociologije na Beogradskom Univerzitetu i kasnije osnivaË i pred-sjednik Jugoslovenske ujedinjene ljevice ∑ nazvala je porodiËnog pri-jatelja MiteviÊa da izrazi zabrinutost za “Slobinu bezbednost” uodlasku na to vruÊe Kosovo. MiteviÊ, i sam Srbin s Kosova, ponudiose da ga prati ali ga je MiloπeviÊ liËno nazvao kasno te veËeri da mukaæe kako to nije potrebno. Ali glavna poruka je veÊ emitovana.MiteviÊ se potrudio da dogaaj na Kosovu Polju dobije posebantretman na beogradskoj TV. Kad je MiloπeviÊ stigao na Kosovo Poljetog 24. aprila 1987. godine, to nije bio tek njegov sastanak s poli-tiËkim vodstvom pokrajine. Tamo ga je Ëekala i masa od oko 15.000ljutitih Srba i Crnogoraca koji su traæili priliku da predsjednikuPartije govore o svojoj ugroæenosti. Dok je MiloπeviÊ bio na sa-stanku s politiËkim aktivistima u lokalnom Domu kulture, gomila

38 ZLO»IN U 19:30

II 4/3/03 9:57 PM Page 38

okupljena napolju poËela je kamenovati miliciju a kad su njeni pri-padnici odgovorili na dobro organizovanu provokaciju, gomila jepoËela uzvikivati: “Ubice, ubice!” i “Oni nas biju!” Lokalni srpskiaktivista Miroslav ©oleviÊ izjavio je u seriji BBC-a: “Nije bilonijednog milicionera koji te veËeri nije dobio batine”. OdgovarajuÊina povike iz gomile za pomoÊ, MiloπeviÊ je iziπao, zauzeo pozusamouvjerenog zaπtitnika ugroæenih i rekao, pred kamerama fo-kusiranim na taj mitski trenutak susreta voe i naroda, neπto πto Êega uËiniti instant herojem srpske nacionalne stvari: “Niko ne sme davas bije!” Gomila je smjesta uzvratila uzvikivanjem njegovog imena:“Slobo, Slobo”. Ohrabren njihovim odgovorom, obratio im se ikratkim govorom, koji Êe uËvrstiti tu njegovu novu ulogu πampionasrpske nacionalne stvari: “Prva stvar koju æelim da vam kaæem, dru-govi, jeste da vi treba da ostanete ovde. Ovo je vaπa zemlja, vaπe njivei vrtovi, i vaπe uspomene ... Jugoslavija i Srbija neÊe dati Kosovo!”Scena s Kosova Polja ∑ mladog politiËara koji je iziπao da zaπtititerorisane, uplaπene i ugroæene Srbe i Crnogorce ∑ postala je cen-tralna taËka veËernjeg televizijskog dnevnika. “Pokazivali smo Milo-πeviÊevo obeÊanje ponovo i ponovo na TV. I to je ono πto ga je lan-siralo” ∑ rekao je kasnije MiteviÊ, naglaπavajuÊi tako i svoju ulogu ustvaranju nove srpske legende.12

To je bio poËetak MiloπeviÊevog konaËnog pohoda na najviπipoloæaj, predsjednika Srbije, po cijenu uklanjanja Ëovjeka koji mu jepoklonio najveÊe povjerenje. Grupa vodeÊih srpskih medijskihπefova, svi aktivni u MiloπeviÊevim komisijama za partijsku propa-gandu ∑ prije svih MiteviÊ, ali takoe i direktor RTV BeogradaRatomir Vico, zatim urednici Politike Æivorad MinoviÊ i Eksprespolitike Slobodan JovanoviÊ i rastuÊa gomila drugih koji su bilispremni da sluæe ∑ igrali su znaËajnu, moæda odluËujuÊu ulogu, uMiloπeviÊevom usponu na vlast. Oni nisu bili tu samo da osigurajunajpotpunije medijsko pokrivanje Ëistki u kojima Êe biti uklonjenisvi “neodluËni” u dræavnoj i partijskoj hijerarhiji nego su i uËestvo-vali u intrigama iza scene sraËunatim na kompromitaciju svakoga kobi se mogao naÊi na putu njegovog uspona na vrh. Pisali su ∑ uzpomoÊ MiloπeviÊeve supruge ∑ Ëlanke protiv njegovih politiËkihprotivnika i brinuli se da oni ne dobiju priliku da javno brane svojepozicije ili se suprotstavljaju promociji novog voe. Konspirativnu


II 4/3/03 9:57 PM Page 39

prirodu ove grupe najbolje je opisao ugledni beogradski novinar ipublicista, Slavoljub –ukiÊ, u svojoj seriji od Ëetiri knjige kojezapravo predstavljaju stalno aktueliziranu biografiju braËnog paraMiloπeviÊ-MarkoviÊ: Kako se dogodio voa, 1991; Izmeu slave ianateme, 1994; On, Ona i mi, 1997; i Kraj srpske bajke, 1999.Dugogodiπnji kolumnista Politike, a kasnije glavni urednik ne-djeljnog politiËkog magazina NIN, –ukiÊ opisuje brojne sastankeove grupe sraËunate na uklanjanje prepreka MiloπeviÊevom usponuna vlast. Oni su bili uz njega na svakoj krivini tog puta. Bio je 25.maj 1987. godine ∑ Titov roendan ∑ kad je MiteviÊ izazvao debatukoja Êe voditi osudi i padu umjerenih u srpskoj politici. Na za-sjedanju Gradskog komiteta Partije u Beogradu, sazvanom da ra-spravlja o ekonomskim pitanjima, iznenada je nametnuo sasvimdrugu temu: optuæio je univerzitetski nedjeljnik Student da ∑ na-slovnom stranom najnovijeg broja na kojoj dominira naslov “Balvampira” ∑ “nesumnjivo cilja na druga Tita”. “Mislim da je takav aktneprihvatljiv i nekulturan” ∑ rekao je MiteviÊ. Neki od Miloπe-viÊevih prijatelja u Komitetu podræali su takav stav ali je predsjed-nik (Gradskog komiteta), Dragiπa PavloviÊ, prekinuo takvu raspra-vu: “Student nije na dnevnom redu; imamo preËa posla”. Nekolikodana kasnije, tadaπnji ministar kulture u Srbiji Branislav MiloπeviÊnapisao je Ëlanak u NIN-u kritikujuÊi ne samo MiteviÊa veÊ i dog-matsku politiku oËito pripisanu grupi koju je predstavljaoMiloπeviÊ. SljedeÊeg dana, Politika je objavila æestok odgovor, podnaslovom Zaπto ministar kulture brani antitioistiËku liniju? »lanak,potpisan sa “B. JovanoviÊ”, pripremali su dugo prethodne noÊi uMiloπeviÊevom stanu Mirjana MarkoviÊ i MinoviÊ. U demonstracijisavrπene koordinacije, koja Êe karakterisati sve faze MiloπeviÊevoguspona na vlast, pozicija Politike cementirana je saopπtenjem zaπtampu iz MiloπeviÊevog Centralnog komiteta u kojem se kaæe danjegovo Predsjedniπtvo “zaduæuje Gradski komitet Beograda dautvrdi konkretnu politiËku odgovornost za napade na Tita”. Po–ukiÊevom pisanju, MiloπeviÊev najuæi krug, ukljuËujuÊi MiteviÊai MinoviÊa, sastao se na privatnoj veËeri u Igalu na CrnogorskomPrimorju u avgustu 1987. godine. MiloπeviÊ im je rekao: “Jedite ipijte! Od iduÊe jeseni, neÊete imati vremena za to!”13 Grupa je, kaæe–ukiÊ, dobro znala πta slijedi. Trebao im je samo novi povod da

40 ZLO»IN U 19:30

II 4/3/03 9:57 PM Page 40

ponovo raspale kosovsku debatu. On se pojavio u tragiËnoj formi:3. septembra, albanski vojnik u JNA, Aziz Keljmendi, ispalio je rafaliz automatske puπke u spavaonici kasarne u ParaÊinu na jugu Srbijei ubio Ëetiri i ranio πest vojnika. –ukiÊ ima pisanu izjavu novinaraPolitike koji opisuje MinoviÊevo uzbuenje povodom te vijesti: “Toje kao stvoreno: albanski vojnik ubio Ëetvoricu Srba!” ∑ navodno jeMinoviÊ rekao grupi novinara okupljenih u njegovoj kancelariji,zahtijevajuÊi πto potpuniji izvjeπtaj.14 MinoviÊu su uskoro javili danisu svi ubijeni bili Srbi ∑ zapravo su bila dva Muslimana (HazimDæananoviÊ i Safet DudakoviÊ), jedan Srbin (Sran SimiÊ) i jedanHrvat (Goran BegiÊ). Od πest ranjenih, trojica su bili Muslimani,dvojica Hrvati i jedan Slovenac. Svejedno, uz izvjesno razoËarenje,on je joπ insistirao na πirokom publicitetu. –ukiÊ kaæe:

“Kad se Politika pojavila s prvim izvjeπtajima o ubistvu u kasarni, bio samuplaπen kako je list izgledao i intonacijom izvjeπtaja, koji su dozivali osve-tu. Stvaran je utisak da se radi o nacionalistiËkom zloËinu iako je, poljekarskim izjavama, Keljmendi bio mentalno poremeÊena osoba. On nijebirao svoje ærtve, pucao je na koga god je naiπao”.15

Dragiπa PavloviÊ je 11. septembra sazvao konferenciju za πtampuu Gradskom komitetu da opomene protiv nekontrolisanog potica-nja nacionalnih strasti. “Ako je borba protiv albanskog nacionalizmapraÊena netolerancijom i mrænjom prema albanskom narodu, πtomi nalazimo u nekim medijima, onda je ta borba sve dalje odsocijalistiËkih principa i sve bliæe nacionalizmu” ∑ rekao je PavloviÊ.MiloπeviÊeva grupa znala je da je to usmjereno protiv njih i zato suse ponovo okupili, ovog puta 13. septembra u kuÊi djeda Milo-πeviÊeve æene u Poæarevcu. Zajedno s MiteviÊem i MinoviÊem, tu jebio joπ jedan aktivista partijske propagande ∑ urednik Ekspresa Slo-bodan JovanoviÊ. OdluËili su da javno napadnu PavloviÊa. MirjanaMarkoviÊ diktirala je Ëlanak MinoviÊu i dogovoreno je da gaJovanoviÊ objavi u Ekspresu a MinoviÊ preπtampa u Politici. Dilemako Êe potpisati Ëlanak rijeπena je na naËin koji Êe promovisati jednogmalo poznatog novinara, provincijskog dopisnika DragoljubaMilanoviÊa, u odabranu grupu najpovjerljivijih: komentar podnaslovom “Olaka osuda Dragiπe PavloviÊa” objavljen je u Jovano-viÊevom Ekspresu pod MilanoviÊevim imenom πto ih je obojicu


II 4/3/03 9:57 PM Page 41

uËinilo pripadnicima najuæe grupe onih koji Êe dominirati srpskimmedijima u dolazeÊoj deceniji. MiteviÊ Êe odigrati odluËujuÊu uloguu MiloπeviÊevom obraËunu s PavloviÊem i, uskoro zatim, saStamboliÊem. MiloπeviÊ je za 18. septembar 1987. sazvao sjednicupartijskog rukovodstva Srbije stavljajuÊi na dnevni red “politiËkekonsekvence konferencije za πtampu Dragiπe PavloviÊa”. “U komu-nistiËkim zemljama, kad ste na dnevnom redu Centralnog komite-ta, to 80 posto znaËi da ste mrtvi” ∑ MiteviÊ je komentarisao kasni-je.16 PavloviÊ je optuæen uglavnom duæ linija iz Ekspresovog ko-mentara. BraneÊi se, pokuπao je da podsjeti svoje kritiËare kako bikljuËno pitanje trebalo da bude opasnost od srpskog nacionalizma,i spomenuo je zapaljivo izvjeπtavanje o Keljmendijevom sluËaju. Ali,MiloπeviÊevi lojalisti insistirali su na odgovornosti Gradskogkomiteta za Studentov “napad na Tita” i za navodnu “slabost uprovoenju partijske politike o Kosovu”. “Mislim da, nakon πestgodina produbljivanja krize na Kosovu, mi jednostavno nemamomoralno pravo da kaæemo da se prema njoj treba odnositi ‘hladnihglava’. Ta fraza, ‘hladne glave’, postala je izgovor za odgaanjerjeπenja na Kosovu” ∑ insistirao je MiloπeviÊ. PavloviÊ je aludirao nablisku vezu izmeu MiloπeviÊa i dva beogradska dnevnika: “KadEkspres objavi komentar, kao πto jeste, a Politika ga preπtampa, sasvim optuæbama protiv Gradskog komiteta, onda se morate pitatida li to Politika radi na svoju ruku” ∑ rekao je PavloviÊ. Ali, on jebio usamljen i opkoljen, optuæen od veÊine govornika za manjakodluËnosti. Kad je sastanak prekinut da bi se nastavio sljedeÊegdana, MiloπeviÊev najuæi krug ∑ ukljuËujuÊi MiteviÊa, MinoviÊa iVicu ∑ sastao se u MiloπeviÊevom stanu. “Ovdje neπto nedostaje:zavrπni udarac” ∑ rekao je MiteviÊ i poπao je u misiju traæenja togzavrπnog udarca. Kao i ostali Ëlanovi Gradskog komiteta, i on jeprimio pismo predsjednika Srbije Ivana StamboliÊa u kojem jetraæio od njih da ne otvaraju “sluËaj PavloviÊ”. MiteviÊ je odluËio daiskoristi to pismo da alarmira Centralni komitet u vezi sa Stam-boliÊevom “zloupotrebom autoriteta” i “pritiskom” na beogradskopartijsko rukovodstvo. U jugoslovenskom kontekstu tog vremenakoriπtenje StamboliÊevog visokog poloæaja u zaπtiti njegovog pri-jatelja PavloviÊa od partijske kritike znaËilo bi ozbiljno naruπavanjepartijske discipline: komunistiËka hijerarhija bila je zasnovana na

42 ZLO»IN U 19:30

II 4/3/03 9:57 PM Page 42

takozvanom “principu demokratskog centralizma” koji nije dozvo-ljavao da niæi partijski organ (Gradski komitet) odbije incijativuviπega (Centralnog komiteta). SljedeÊeg jutra MiteviÊ je liËno naπaojoπ Ëetiri Ëlana Gradskog komiteta i traæio im da potpiπu pismopredsjedniπtvu srpske partije upozoravajuÊi na StamboliÊevu“zloupotrebu”. MiloπeviÊ je to iskoristio kao taj “zavrπni udarac” uobraËunu s PavloviÊem ali i kao inicijalni pucanj u odstrelu samogStamboliÊa. “Drugovi, æelim da vam kaæem neπto. Drugovi, lomiosam se oko toga poslednji sat i po-dva sata. Primili smo pismo. Prvosam traæio da se ono proveri, da ga nije neko podmetnuo. Onda samse pitao da li da zatvorim zasedanje samo za Ëlanove Predsedniπtva.Ali onda sam odluËio, poπto zajedno radimo veÊ dva dana, da vamproËitam to pismo” ∑ rekao je MiloπeviÊ, naglaπavajuÊi da je “liËno,emocionalno povreen” ovim dogaajem koji je okarakterisan kaopolitiËka zavjera i uzurpacija vlasti.17 Ta noÊ oznaËila je poËetak poli-tiËke egzekucije PavloviÊa, kraj umjerenosti u srpskom pristupuKosovu i ∑ u krajnjoj konsekvenci ∑ i poËetak kraja jugoslovenskefederacije. Samo nekoliko dana kasnije, 23. septembra, MiloπeviÊ jesazvao Osamnaestu sjednicu Centralnog komiteta Saveza komu-nista Srbije Ëija je glavna tema bila “sluËaj Dragiπe PavloviÊa”. To jebio prvi partijski obraËun na vrhu prenoπen na nacionalnoj TV:MiloπeviÊeva “odluËna politika” u vezi s Kosovom nasuprot “godinaponiæenja”. Bilo je predvieno da se dvodnevna sjednica uæivoprenosi ali, s prekidima za redovne i vanredne emisije vijesti, TVBeograd mogla je skraÊivati ili preskakati neka od izlaganja i dozi-rati izvjeπtavanje tako da se prioritet daje zagovornicima Milo-πeviÊeve politike. Po –ukiÊevim zapisima, Mirjana MarkoviÊ naz-vala je MiteviÊa da provjeri svoj utisak da se stvari razvijaju njima uprilog. “Pobjeda!” ∑ potvrdio joj je MiteviÊ. On je kasnije obja-πnjavao: “MiloπeviÊ je dobro izgledao jer je govorio kako je dostapraznog govora, tog bla-bla-bla koje nas je i dovelo dovde”.18 Uopπirnom izvjeπtaju sa Osamnaeste sjednice, pod naslovom “36 satibesanice”, dvonedjeljnik Duga okarakterisao je sjednicu kao “de-mokratski ritual politiËkog ærtvovanja: obraËun izmeu hrabrosti ioklijevanja”. Pobjednici nisu htjeli da gube vrijeme. Æeljeli su dauËvrste vlast nad glavnim medijskim kuÊama. Zekerijah SmajiÊ ∑bosanski televizijski novinar koji je preπao na TV Beograd nakon πto


II 4/3/03 9:57 PM Page 43

ga je partijski urednik, a kasnije istaknuti hrvatski nacionalista,Smiljko ©agolj uklonio iz glavnog dnevnika TV Sarajevo kao“nepodobnog” da prati politiËke dogaaje ∑ sjeÊa se tih danaOsamnaeste sjednice kao vremena kad je u Beogradu potiskivanosvako pristojno novinarstvo.

Nekoliko dana prije te sjednice vladala je napetost u inaËe harmoniËnoj, arekao bih Ëak i dobro raspoloæenoj redakciji. Poπto sam bio tamo jedvaneπto duæe od godinu dana, pokuπavao sam razumjeti πta se dogaa, osla-njajuÊi se na neke od veterana, mojih bliskih prijatelja, kao πto su OmerKarabeg, Vlado Mareπ, Branka MihajloviÊ, Goran MiliÊ i Gordana Suπa. Ioni su bili zbunjeni. OËito su proπli dani kad sam dolazio na posao entuzi-jastiËan i raspoloæen. Na dan Osme sjednice, prvi put otkako sam doπaona TV Beograd, nisam bio u timu koji pokriva dogaaj dana. Umjestotoga, glavni izvjeπtaË bila je Sonja –uriÊ, koja Êe uskoro ∑ sa SimomGajinom i Miloradom Komrakovim ∑ postati najpouzdaniji tumaË novesrpske politike. Dok je sjednica joπ trajala, svi zaposleni (na TV Beograd)pozvani su na hitan sastanak neposredno nakon veËernjeg dnevnika. U tojprilici u redakciji se pojavio rijedak gost: Ratomir Vico, generalni direktorRTV Beograd, oËito euforiËan povodom oËekivane pobjede MiloπeviÊevegrupe. Bez odlaganja, reËeno nam je da je na dnevnom redu preispitivanjerada glavnog urednika informativnog programa, Mihajla EriÊa-Ere, i nje-gove desne ruke, Karabega. Bilo je oËito od samog poËetka sastanka da jeVico doπao da ukloni EriÊa s funkcije. EriÊ je optuæen da je “StamboliÊevËovjek” ∑ neobiËna optuæba s obzirom da je ovaj joπ bio predsjednik Srbije;da vodi antisrpski program; da nudi neravnomjerno pokrivanje Srbije.EriÊevi i Karabegovi protivargumenti potpuno su ignorisani a lista optuæbise samo proπirivala. Na moje zaprepaπtenje, neko tehniËko osoblje ∑ ka-mermani, elektriËari, vozaËi ∑ preuzeli su glavnu rijeË u toj egzekuciji. Jasam otvoreno stao na stranu napadnutih kolega, ali uzalud, a taj cjelo-noÊni sastanak bio je samo poËetak serije partijskih sastanaka ∑ odræavanihgotovo svake veËeri poslije glavnog dnevnika ∑ Ëiji je cilj bio sistematskoËiπÊenje TV Beograd od svih onih koji nisu spremni slijediti “beskompro-misnu srpsku politiku”. U toj Ëistki, svi vodeÊi urednici vijesti izgubili suposao. EriÊ je napustio novinarstvo i zaposlio se u nekoj firmi, a naπiposlovi dati su lojalistima spremnim da sluæe sve do konaËnog uniπtenjaJugoslavije. To je bio poËetak MiloπeviÊeve totalne kontrole nad svim πtoje nekad bilo profesionalno novinarstvu u Srbiji.19

Uslijedile su hitne i temeljite Ëistke. Jedan po jedan, “nepodobni”politiËari i urednici su uklanjani kako bi se mobilisale snage za onoπto Êe postati poznato kao MiloπeviÊeva “antibirokratska revolucija”.

44 ZLO»IN U 19:30

II 4/3/03 9:57 PM Page 44

Ivan StojanoviÊ bio je prisiljen na ostavku kao direktor Politike,Ëime je napravljen prostor za MinoviÊa da preuzme obje funkcije ∑i urednika i direktora. Za manje od tri mjeseca nakon Osme sjed-nice, Ivan StamboliÊ je prisiljen da se povuËe s funkcije predsjedni-ka Predsjedniπtva Srbije. Predsjedniπtvo ga je zapravo “oslobodiloduænosti” i MiloπeviÊ je dobio odrijeπene ruke da provodi svoju kon-frontacionu politiku. Njegova pobjeda oznaËila je kraj perioda ukojem je dotadaπnje srpsko vodstvo nastojalo da promijeni federal-ni Ustav u zakonskoj proceduri dogovaranja s drugima u Jugoslaviji,traæeÊi razumijevanje i konsenzus za uspostavljanje kontrole Srbije“nad cijelom svojom teritorijom” ∑ odnosno nad pokrajinama ∑ ikoristeÊi “kosovsku kartu” da ubrza taj proces. MiloπeviÊ je pobije-dio nad tom umjerenijom strujom prije svega zbog tog obeÊanjapromjena bez obzira na to πta drugi misle i hoÊe. Srpski mediji odi-grali su kljuËnu ulogu u tom MiloπeviÊevom usponu na vlast nesamo promoviπuÊi ga javno kao zaπtitnika ugroæenih Srba, kao saonom mnogo puta ponovljenom televizijskom scenom obeÊanja“niko ne sme da vas bije”, nego i tako πto su vodeÊi ljudi dræavnihmedija u Srbiji direktno uËestvovali u zavjeri, spletkama i propa-gandnim manevrima sraËunatim na proizvoenje novog voe. Da bise razumjela MiloπeviÊeva moÊ manipulacije javnoπÊu sve do njenegotovo jednoduπne podrπke njegovom pohodu za “obnovu srpskogdostojanstva”, mora se najprije razumjeti jedna prosta matematiËkaformula: ako je imao kontrolu nad samo Ëetiri Ëovjeka spremna dauËine sve πto se od njih traæi, ukljuËujuÊi i direktno uËeπÊe u kom-promitaciji i egzekuciji svih stvarnih ili potencijalnih protivnika nanaËin kako su Vico, MiteviÊ, MinoviÊ i JovanoviÊ uËestvovali udogaajima koji su vodili obraËunu na Osamnaestoj sjednici,MiloπeviÊ je veÊ imao kontrolu nad 90 posto svih informacija dos-tupnih stanovniπtvu Srbije. To je bio ukupni domaπaj medija kon-trolisanih od te njegove ËetveroËlane grupe lojalista. A kad je veÊËvrsto preuzeo vlast, memorandumske teme srpskog ærtveniπtva,eksploatacije, ugroæenosti i posvemaπnje antisrpske zavjere postalesu dominantne u najveÊem dijelu srpskih medija.

MinoviÊeva Politika odigrala je u tome posebnu ulogu. Nekadnajugledniji dnevnik na Balkanu, koji je izraæavao intelektualnuvitalnost i kosmopolitski duh nekadaπnjeg Beograda i bio otvoren i


II 4/3/03 9:57 PM Page 45

46 ZLO»IN U 19:30

ODJECI I REAGOVANJA - II: Svako ko je iskazao drugaËije miπljenje ilise suprostavljao MiloπeviÊevoj “antibiokratskoj revoluciji” rizikovao jeda bude pridodat rastuÊoj listi “neprijatelja”.

II 4/3/03 9:57 PM Page 46

za πiru jugoslovensku intelektualnu debatu, Politika je ∑ u dugimdecenijama svog postojanja (prvi broj je πtampan 25. januara 1904.godine) ∑ bila list od najveÊeg ugleda u regionu. Imala je najveÊu inajbolju mreæu dopisnika iz svijeta od svih dnevnika na Balkanu;najinformativnije, iako naglaπeno lokalpatriotske, sportske strane;najbolje stranice kulture sa posebnim vikend-dodatkom zaknjiæevnost i umjetnost; sadræaje okrenute porodici, ukljuËujuÊinedjeljni podlistak za djecu i dnevnu dozu avantura Paje Patka.Generacije su odrastale s tim listom i Politika je uspijevala da odræa-va izvjestan nivo samopoπtovanja i u najgorim godinama komu-nistiËke jednopartijske vladavine. U svom eseju naslovljenom“Politika u nacionalistiËkoj oluji”, bivπi glavni urednik PolitikeAleksandar Saπa NenadoviÊ ∑ koji je izgubio taj posao u partijskomprogonu “srpskih liberala” ranih sedamdesetih ∑ biljeæi 18. januar1987. godine kao poËetak moralnog posrnuÊa tog lista.20 Tog dana,u nedjeljnom izdanju Politike πtampana je “humoreska” podnaslovom “Vojko i Savle” koja je, u beogradskim intelektualnimkrugovima, odmah prepoznata kao policijsko-politiËki napad naslobodoumnog penzionisanog generala i istaknutog akademikaGojka Nikoliπa. Ovaj krajnje liËan napad doæivljen je kao pokuπajda se zaplaπe i uÊutkaju svi oni koji bi se usudili da javno osporava-ju partijski monopol na istinu i moÊ. Objavljivanje te “humoreske”izazvalo je javno zgraæavanje, ukljuËujuÊi i protestno pismoMinoviÊu koje je potpisalo 67 istaknutih spoljnih saradnika PolitikezahtijevajuÊi da se list javno izvini Nikoliπevoj porodici i drugopismo ∑ sa potpisima 126 graana ∑ u kojem se kaæe da je taj objav-ljeni Ëlanak “sramota ne za one koje ste æeljeli da ponizite veÊ za sveljude Ëija se pisana i izgovorena rijeË identifikovala s Politikom goto-vo cijelo jedno stoljeÊe”. Porijeklo tog Ëlanka ostalo je valjdanajËuvanija tajna u cijeloj Srbiji. Gotovo πest mjeseci nakon πto je tajtekst objavljen, 4. juna 1987, Politikina specijalna istraæna komisijazakljuËila je kako je bilo “nemoguÊe zasigurno utvrditi ko je autorteksta ‘Vojko i Savle’ i na koje je naËine on dospio na stranePolitike”. Za NenadoviÊa, i veÊinu novinara njegove generacije,jedno je bilo oËito: zahvaljujuÊi servilnosti vodeÊih urednika, nekemoÊne snage izvana poËele su da ureuju njihov nekad ponosni listbez i najmanjeg poπtovanja za elementarne norme novinarstva.


II 4/3/03 9:57 PM Page 47

Nakon πto je Osma sjednica legitimizirala velikosrpski nacionalizamkao dominantnu politiËku opciju, a MiloπeviÊ se uspostavio kaoneosporni autoritet i kultna liËnost na vrhu vladajuÊe politiËke oli-garhije, MinoviÊ je pretvorio Politiku u propovjedaonicu srpskognacionalizma. U ljeto 1988, na liniji MiloπeviÊevog pohoda zapromjenu ustavnih rjeπenja bez obzira na to πta drugi u Jugoslavijimisle ili æele, MinoviÊ je uveo jednu novinu u ureivaËkoj politiciPolitike. Svakog dana je na pune dvije strane lista poËeo objavljivatirubriku “Odjeci i reagovanja” za koju je s ponosom najavio da Êe je“ureivati narod”. Te strane su zapravo bile poziv “narodu” da se nastranicama nacionalnog dnevnika izjaπnjava o pitanjima dana, ali ∑po MinoviÊevom dizajnu ∑ nije to nipoπto bio nekakav forumotvoren svima. U samoj redakciji su naruËivana i pisana pisma kojaÊe odreivati smjer i ton narodnog raspoloæenja a onda su od svihprispjelih reagovanja odabirana i najbolje plasirana, sa jakimnaslovima i udarnim plasmanom na stranama lista, ona koja Êeostaviti utisak najπire narodne podrπke memorandumskim idejamao srpskoj ugroæenosti; osude slovenaËko-hrvatske “katoliËke zavjere”i antisrpskog saveza ostalih u Jugoslaviji a kasnije i cijelog Zapada.Tog ljeta MiloπeviÊ je poveÊao ulog u svom pohodu za ispunjenjeobeÊanja da Êe “Srbija biti cela a ne iz tri dela”: na listi neprijateljaobeÊanog srpskog jedinstva “albanskim separatistima” sada su pri-dodati i “vojvoanski autonomaπi”. Njegov reæim je orkestrirao,sponzorirao i organizovao masovne pohode uspaljenih pristalica“ujedinjenja Srbije” na vojvoanske gradove koji su predstavljenikao mitinzi podrπke “ugroæenim Srbima i Crnogorcima” na Kosovu.Vozovima i autobusima dovoæene su hiljade demonstranata na ulicei trgove vojvoanskih gradova ∑ vrlo Ëesto o troπku njihovih pre-duzeÊa. Ti “mitinzi istine”, kako su nazivani u medijima pod kon-trolom Partije, uskoro su postali orue u kampanji zastraπivanja,osude i slamanja svakog suprotstavljanja nacionalistiËkoj stihiji.Meu parolama noπenim i uzvikivanim na tim mitinzima sve ËeπÊisu bili pozivi na sukobljavanja i nasilje. Na masovno proizvoenimplakatima pisalo je “HoÊemo oruæje”; “Idemo na Kosovo”;“Objesite Vlasija” (umjerenog albanskog politiËara mlae generaci-je s Kosova); “Objesite Smolea” (slovenaËkog politiËara), i svuda jegrmjela prijeteÊa pjesma:

48 ZLO»IN U 19:30

II 4/3/03 9:57 PM Page 48

Ko to kaæe, ko to laæe Srbija je mala, nije mala, nije mala, tri put ratovala, i opet Êe, i opet Êe, ako bude sreÊe ...

Politikini “Odjeci i reagovanja” nisu samo odraæavali nego su iintenzivno poticali taj duh konfrontacija sa svima drugima. Stranesu bile preplavljene zahtjevima za smjenu vojvoanskog politiËkogrukovodstva koje se joπ zalagalo za raspravu u institucijama sistemao ustavnim promjenama. Nalog sa vrha bio je ∑ promjene po svakucijenu, a svako pozivanje na razum i debatu odbacivano je kaobirokratizam i autonomaπtvo. Kad je predsjednik organizacije bora-ca narodnooslobodilaËkog rata Jugoslavije, vojvoanski heroj PetarMatiÊ, upozorio na opasnosti uliËne demokratije, na stranicama“Odjeka i reagovanja” danima je raspaljivana kampanja za njegovosmjenjivanje: “Borci ga neÊe za predsjednika”; “Izgubio je naπe po-vjerenje”; “Osramotio je heroje”; “Ko su MatiÊevi istomiπljenici?”;“Ignorisanje boraËkih zahtjeva (za ostavku) zasluæuje osudu”;“Izgubili su ugled”; “MatiÊ mora biti smijenjen” ... samo su neki oddesetina sliËnih naslova u kojima su se traæile ostavke i smjenjivanjavojvoanskog rukovodstva. Na kraju, ono je prisiljeno na ostavkupod prijetnjom uliËnog nasilja, u masovnim demonstracijama uNovom Sadu 5. oktobra 1988. godine. Pred naletom prijeteÊegomile, koja je opkolila zgradu pokrajinskih vlasti bacajuÊi kamenjei plastiËne kese s jogurtom ∑ zbog Ëega je sve kasnije nazivano i“jogurt revolucijom” ∑ vojvoansko vodstvo naπlo se i u æivotnojopasnosti. U oËaju, predsjednik pokrajinske partijske organizacijeMilan ©ogorov nazvao je MiloπeviÊa traæeÊi da ih spasi od linËova-nja. “Podnesite ostavke i biÊete spaseni” ∑ odgovorio im je Miloπe-viÊ. Isti takav recept ∑ masovne medijske osude, serija uliËnihprotesta i prijetnja nasiljem ∑ iskoriπten je za uklanjanje umjerenogrukovodstva u Crnoj Gori koje je nakon viπemjeseËnog pritiskaprisiljeno na povlaËenje u januaru 1989. godine. Svako ko bi se usu-dio da kritikuje MiloπeviÊevu uliËnu demokratiju, koja je u medijimapod njegovom kontrolom veliËana kao najveÊi izraz volje naroda i


II 4/3/03 9:57 PM Page 49

50 ZLO»IN U 19:30

ODJECI I REAGOVANJA - III: Serije diskvalifikujuÊih pisama obiËno suprethodile uklanjanju nepoæeljnih iz politiËkog æivota Srbije i njenihpokrajina.

II 4/3/03 9:57 PM Page 50

proglaπena “antibirokratskom revolucijom”, smjesta bi se naπao na me-ti sistematskih napada na Politikinim stranama “Odjeka i reagovanja”.

Taj metod upotrijebljen je i protiv vodeÊih slovenaËkihpolitiËara. Kampanja protiv njih otvorena je tako πto je najprijePolitikin novinar slovenaËkog porijekla napisao pismo na cijelojstrani, ilustrovano i njegovom fotografijom, pod naslovom u dvareda: “(Joæe) Smole, kao Slovenac, stidim se zbog tvog politikan-stva”. Novinar je dræao lekciju ovom veteranu slovenaËke politike, sdugim iskustvom u jugoslovenskim federalnim institucijama, kako“nije u interesu slovenaËkog naroda da zapoËinje svae s drugima uJugoslaviji”. Nakon tog pisma odmah su slijedile desetine drugihpodsjeÊajuÊi “nezahvalne Slovence” na to kako ih je srpski narodprimio kad su bjeæali ispred nacistiËke okupacije u Drugom svjet-skom ratu; zahtijevajuÊi od Smolea da se izvini Srbima; ËestitajuÊiautoru prvog pisma i naglaπavajuÊi da su i oni ∑ poput “Slovenacaiz Pule” (u Hrvatskoj) ∑ osramoÊeni zbog Smolea. Kampanja protivSlovenaca eskalirala je naroËito onda kad su oni osudili uliËno nasi-lje i manipulaciju javnoπÊu i odbili da se srpski “miting istine” orga-nizuje i u njihovom glavnom gradu Ljubljani. U septembru 1988,kad je slovenaËki predstavnik u predsjedniπtvu jugoslovenske parti-je Franc ©etinc podnio ostavku izraæavajuÊi zabrinutost zbog parola“hoÊemo oruæje” i “emocionalne manipulacije kosovskim Srbima iCrnogorcima” ∑ i naglaπavajuÊi da se viπe ne osjeÊa liËno bez-bjednim u Beogradu ∑ slijedila je nova poplava pisama i osuda.©etinc je optuæen da je zabrinutiji zbog onog πto piπe na plakatimanego zbog “separatistiËkog terora na Kosovu”; da laæno optuæujesrpsko rukovodstvo za “manipulaciju masama” dok istovremenoprovodi slovenaËku homogenizaciju; da vrijea “herojski gradBeograd” i “cijeli srpski narod”. “Odjeci i reagovanja” nastavili su daumnoæavaju srpske “neprijatelje”. Svaki novinar ili redakcija bilogdje u Jugoslaviji koji bi kritikovali “mitinge istine” ili naroËitoMiloπeviÊevu upotrebu gomile za nametanje ustavnih promjenadobili bi svoj dio ljutitih pisama: zagrebaËki nedjeljnik Danas;novosadski list Dnevnik; intelektualci poput hrvatskog ekonomisteBranka Horvata, koji se usudio da osporava zvaniËnu verziju o“kontrarevoluciji na Kosovu”, ili bosanskog univerzitetskog profeso-ra Fuada MuhiÊa, koji je uliËnu demokratiju okarakterisao kao


II 4/3/03 9:57 PM Page 51

“mazohistiËku ekstazu gomile”. Dvonedjeljnik Duga objavio je cijelivanredni broj povodom Horvatove knjige Kosovsko pitanje, optuæu-juÊi zagrebaËkog profesora da “falsifikuje istoriju, zloupotrebljavanauku, laæno prikazuje istoriju srpskog i ideologizira proπlost alban-skog naroda kako bi svojim politiËki neodbranjivim tezama izakljuËcima dao mantru laænog nauËnog digniteta”.21 “Odjeci ireagovanja” posebno upadljivo su donosili pisma u kojima su se ma-sovni “mitinzi istine” veliËali kao najviπa forma demokratije.“Graani otkrivaju stvarne uzroke krize”; “Koliko god gorka istraπna, istina o Kosovu mora se reÊi”; “Mitinzi su izraz solidarnostis ugroæenima”; “Okupljanja jaËaju bratstvo i jedinstvo”; “Iskoristilisu pravo da govore, sad moraju da odgovaraju” ∑ naslovi su sMinoviÊevih strana koje su agitovale za srpsko jedinstvo usuoËavanu s “tolerisanim genocidom”. Kako se jugoslovenska krizaprodubljivala, sa sve veÊim meunarodnim ukljuËivanjem u nasto-janja da se sprijeËi krvoproliÊe, lista neprijatelja na tim stranamaproπirena je na gotovo sav svijet. Naslovi su vriπtali: “Je li to taEvropa?”; “KatoliËka Evropa protiv Srbije”; “Diktat iza zavjese”. Listkoji je nekad bio πiroko poznat i uvaæen po uzornom pokrivanjumeunarodnih vijesti sada je nedjeljama posveÊivao cijelu prvu ∑ aponekad i deset i viπe sljedeÊih strana ∑ iskljuËivo izvjeπtajima omasovnim okupljanjima πirom Srbije. NenadoviÊ piπe:

Politika je, u ekstazi, prihvatila agitatorsko-propagatorsku ulogu, pripre-majuÊi graane, svoje Ëitaoce, ne da razmiπljaju sami o svemu i svakome,veÊ da nekritiËki sluæe “viπi nacionalni interes”. Preciznije: ne nastojeÊi daosigura objektivnu, nezavisnu informaciju, Politika je prihvatila vlastituprofesionalnu kapitulaciju. A da stvari budu joπ gore, Politikini vodeÊiljudi, obuzeti varljivom toplinom nacionalistiËke groznice, nude i viπe teagresivne ideologije nego πto se oËekuje od njih: oni postaju ne samouzorni sljedbenici veÊ i propagandistiËki aktivisti ... Oni otvaraju gotovosve strane politiËkih vijesti s neobuzdanom erupcijom ne samo jeftinogpseudo-patriotizma, πovinizma i nekontrolisanog politiËkog traËa, veÊtakoe i erupcijom slijepe mrænje prema Albancima, Hrvatima,Muslimanima, Slovencima, Makedoncima ... i “srpskim izdajnicima”.22

Dok su NenadoviÊ i njegove brojne kolege bili oæaloπÊeni upotre-bom njihovog lista za “πovinistiËku ofanzivu ne samo protiv poli-tiËkih protivnika u Srbiji nego i protiv cijelih etniËkih grupa izvan

52 ZLO»IN U 19:30

II 4/3/03 9:57 PM Page 52

nje”, MinoviÊ je primio najviπe priznanje zato πto je postigao da“narod ureuje Politiku”. PrimajuÊi to priznanje od srbijanskogrukovodstva povodom 85. godiπnjice postojanja lista, MinoviÊ jeizjavio: “Politika nema prava da misli drugaËije nego narod”. GorkoosjeÊanje meu novinarima-veteranima Politike da se njihovimnekad uglednim listom manipuliπe iz najviπih politiËkih odaja ka-snije je i ËinjeniËki potvreno u memoarima bivπeg predsjednikaPredsjedniπtva Jugoslavije, MiloπeviÊevog dugogodiπnjeg bliskogsaveznika Borisava JoviÊa. U svom dnevniku, 2. avgusta 1990.godine, JoviÊ zapisuje: “Napisao sam seriju Ëlanaka pod naslovomIstina o Anti MarkoviÊu (u to vrijeme reformskom premijeruJugoslavije) i poslao ih Slobodanu (MiloπeviÊu). Oni treba da seobjave u nastavcima 5, 6. i 7. avgusta pod neËijim tuim pseudo-nimom. Moramo ga razotkriti, jer narod je u teπkoj zabludi o tomeko je i πta je on (MarkoviÊ).”23 Naravno, Ëlanci su zaista iziπli uPolitici u dane koje su odabrali JoviÊ i MiloπeviÊ. Prvi, pod naslovom“Reformista kratkog pamÊenja”, pokuπao je dokazati da je za obuz-davanje inflacije u to vrijeme zasluæno Predsjedniπtvo Jugoslavijepod predsjedavanjem JoviÊa a ne savezna vlada pod predsjedavanjemMarkoviÊa; drugi, “Vetom protiv Jugoslavije”, optuæuje MarkoviÊaza koriπtenje Nacionalne banke Jugoslavije za brisanje vanjskihdugova Hrvatske od oko 800 miliona dolara i zakljuËuje da “AnteMarkoviÊ nikad nije bio u prvoj liniji borbe za promjene”; a treÊi,“Prikrivanje ustaπkih dana”, tvrdi kako je MarkoviÊ radio samo uskladu sa hrvatskim i slovenaËkim “separatistiËkim tendencijama”.JoviÊevi Ëlanci u kojima se tako obraËunava s tada popularnimsaveznim premijerom objavljeni su pod laænim inicijalima “S.L.”.

Poruke iz Memoranduma su sa joπ viπe entuzijazma i manje obzi-ra primjenjivane u ureivaËkoj politici srbijanskih magazina. Dugaje, na primjer, donosila redovnu kolumnu “Srpska posla” satiriËaraBrane CrnËeviÊa koja je, iz broja u broj, podsjeÊala na ustaπki geno-cid protiv Srba u Drugom svjetskom ratu, posmatrajuÊi i aktuelnuhrvatsku politiku kroz tu prizmu. Drugi stalni saradnik Duge, DragoπKalajiÊ, izdvajao se otvoreno rasistiËkim tekstovima protiv bosan-skih Muslimana. Jedan izvjeπtaj Rajka –ureviÊa s Kosova objavljenje pod naslovom, “Svirepost albanskih nacionalista protiv svega πtoje srpsko: Oni pale, siluju, kamenuju, ruπe, lome i vandalizuju”


II 4/3/03 9:57 PM Page 53

(Duga, 17-30. septembra 1988.) Tek mnogo kasnije, Dobrica ∆osiÊÊe ukazati na dvostruku ulogu tog novinarskog “krstaπkog ratnika”:–ureviÊ je, naime, bio taj ko je doveo prvu delegaciju Srba sKosova na susret s ∆osiÊem u Beogradu poËetkom 1986. i on jeliËno pisao “njihovu” prvu peticiju protiv “albanskog terora” upokrajini, koju je redigovao ∆osiÊ, a zatim je pisao Ëlanke sraËunatena to da dokazuju tvrdnje iz peticije!24

Sa Vicom i MiteviÊem za komandnim pultom RTV Beograd,MiloπeviÊ je imao neograniËenu kontrolu nad javnoπÊu Srbije. »aki samo neutralno televizijsko pokrivanje njegovih “mitinga istine”bilo je dovoljno da meu Srbima potakne borbeni duh a meusvima ostalima nelagodu i strah. PrijeteÊe plakate i parole, pjesmekoje pozivaju na rat i pokolj (“UbiÊemo, zaklaÊemo ko sa namaneÊe”), atmosfera krstaπkog rata u kojoj se MiloπeviÊeve slikemijeπaju sa slikama pravoslavnih svetaca, ËetniËke brade i simboli,uniforme i zastave proπlosti ∑ sve to prenoπeno je u veËernjim ter-minima televizijskih vijesti u svako srpsko domaÊinstvo.

Do februara 1989, 22 mjeseca nakon njegovog ustoliËenja kaosrpskog voe na Kosovu, MiloπeviÊeva “revolucija” veÊ je uvelikoizmijenila politiËki pejzaæ Jugoslavije. Sad kad su njegovi lojalistipreuzeli vodstvo u Srbiji, Crnoj Gori i Vojvodini ∑ a sve drugerepublike osim Slovenije ostale uglavnom nijeme na te nasilnepromjene ∑ MiloπeviÊ je bio spreman i za zavrπni udarac: promjenuustava Srbije tako da Beograd uspostavi direktnu i potpunu kon-trolu nad obje pokrajine. Albancima je uskraÊeno bilo kakvo pravoda uËestvuju u odluËivanju o buduÊem statusu svoje pokrajine.Opravdanje za to ponueno je u vidu nacionalistiËke istoriografije,javnih izjava, novinskih feljtona i Ëlanaka i intervjua poput jednogu kojem je visokorangirani pravoslavni sveπtenik AmfilohijeRadoviÊ izjavio: “©iptarski korijeni poËupani su i u Albaniji, a ovdjeoni nikad nisu imali korijena, tako da su postali narod koji jebioloπki izrastao a nema korijena”.25 Dok se srpski parlament pri-premao za ustavne promjene, oduzimajuÊi Kosovu ∑ i veÊ pokorenojVojvodini ∑ njihovu autonomiju, albanski rudari u rudniku olova icinka TrepËa objavili su πtrajk glau za odbranu svojih nacionalnihi politiËkih prava. U to vrijeme, na vrhuncu antialbanskog izvje-πtavanja u srpskim medijima, Goran MiliÊ ∑ jedan od novinara koji

54 ZLO»IN U 19:30

II 4/3/03 9:57 PM Page 54

je, sa svojim ugledom dugogodiπnjeg dopisnika iz Njujorka, joπ uæi-vao poπtovanje meu gledaocima πirom zemlje ∑ otiπao je na Kosovoda pokuπa naÊi neku pozitivnu priËu za beogradsku TV. Jedanalbanski poznanik rekao mu je: “Sluπaj, jedino πto oni piπu o namau Srbiji je da mi ubijamo i silujemo. A ja Êu ti ispriËati svoju priËu.Moje srpske komπije ubili su mi kravu, a ti sam znaπ πta to znaËi ukosovskom kontekstu. To zahtijeva revanπ. Ali, ja sam im oprostiokravu i popili smo piÊe zajedno, i ja mislim da komπije tako treba daæive jedni s drugima”. MiliÊu se priËa dopala, ali ne i njegovim TVurednicima. “Ostavi se toga i vrati se kuÊi”, rekli su mu na TVBeograd. “Mi smo vrlo razoËarani (ponuenom priËom)”, sloæili suse na TV Zagreb bez daljeg objaπnjenja. SljedeÊi put, MiliÊ je poz-vao mladu albansku novinarku Lindu Abraπi da se pojavi u veËer-njem beogradskom TV Dnevniku koji je on vodio izvjeπtajem sKosova na njenom albanskom jeziku. Radilo se o neËem ne-politiËkom i on je emitovao izvjeπtaj s titlovanim prevodom. “To jebio rijedak, ako ne jedinstven sluËaj, da TV Beograd emitujeizvjeπtaj u elitnom veËernjem terminu na albanskom. Htio samsamo da pokaæem da mi moæemo razumjeti jedni druge, samo akoto hoÊemo”, rezonovao je MiliÊ. Taj njegov gest otvorenosti zaAlbance i njihov jezik primljen je s poπtovanjem meu kosovskimAlbancima. Kad su rudari TrepËe objavili πtrajk glau 20. februara1989. godine, Linda Abraπi ∑ Ëiji je otac bio direktor rudnika ∑ na-zvala je MiliÊa i rekla mu da njen otac æeli da on doe u TrepËu. Kadje stigao tamo, MiliÊ je traæio da njemu i njegovoj TV ekipi budedozvoljen ulazak u podzemlje da razgovaraju s rudarima u πtrajku.Oni su ga prihvatili i dali mu spisak od deset svojih zahtjeva, meukojima je bio i zahtjev za poπtovanje jugoslovenskog ustava iz 1974.kojim je Kosovu garantovana autonomija, i on je te zahtjeveproËitao pred kamerom. ZnajuÊi da TV Beograd neÊe dozvoliti dase “separatistiËki zahtjevi” Ëitaju u glavnom veËernjem dnevniku,umjesto da poπalje svoj izvjeπtaj redovnim kanalima posredstvomTV Priπtina, MiliÊ je otiπao u Skopje i otuda ga poslao BanetuVukaπinoviÊu, uredniku Jutarnjeg programa TV Beograd, koji je biomanje “politiËki brifovan”. MiliÊ mu je usput rekao: “©aljem tiekskluzivan izvjeπtaj iz TrepËe, sigurno Êe ti se svidjeti”. Vuka-πinoviÊu se svidjelo i emitovao je taj izvjeπtaj u Jutarnjem programu


II 4/3/03 9:57 PM Page 55

ali to se nije svidjelo πefovima TV Beograd koji su zahtijevali da seMiliÊ smjesta vrati u Beograd. “To je bilo posljednji put da samizvjeπtavao s Kosova”, rekao mi je.26 Rudari TrepËe izdraæali su jednunedjelju ali, nakon πto je 180 njih odvezeno u bolnice zbog iscr-pljenosti glau, morali su prekinuti πtrajk. Dan kasnije, slovenaËkiKomitet za ljudska prava sazvao je skup solidarnosti s Albancima uljubljanskom Cankarjevom domu na kojem je izraæena snaænaosuda srpskog nasilja nad Albancima na Kosovu. Joæe ©koljË, u tovrijeme predsjednik slovenaËke omladinske organizacije, rekao je:“Albanci u Jugoslaviji su u sliËnoj situaciji kao Jevreji u Drugomsvjetskom ratu”. Milan KuËan, lider slovenaËkih komunista, izjavioje: “Jugoslavija se brani u rudniku TrepËa. Situacija na Kosovupokazuje da narodi viπe ne æive zajedno veÊ sve viπe jedni protivdrugih”.27 Joπ jednom, majstor propagande MiteviÊ bacio se naposao: pratio je dogaaje u Ljubljani preko internog kanala TVrazmjene i odgodio emitovanje izvjeπtaja iz Ljubljane u Srbiji dokasnih veËernjih vijesti u 22:30. Do tada, dobro istrenirani organi-zatori gomile obilazili su svoje veÊ uvjeæbane mobilizacijske baze ∑klubove navijaËa Fudbalskog kluba Crvena zvezda, studente udomovima, radnike u beogradskim prigradskim fabrikama i naselji-ma ∑ pozivajuÊi ih na joπ jedan veliki protest. “Zar ne vidite πta namto oni rade? Idemo na Skupπtinu!” Cijeli Beograd je bio alarmiran uvezi sa solidarnoπÊu LjubljanËana sa “albanskim separatistima”. DosljedeÊeg jutra, potaknuta i MiteviÊevim dobro tempiranim kasnimveËernjim izvjeπtajem, ogromna gomila ∑ moæda i milion ljudi ∑opkolila je zgradu Savezne skupπtine u Beogradu. MiloπeviÊ je pu-stio da napetost narasta, pojavljujuÊi se tek mnogo sati kasnije. Masaga je doËekala skandirajuÊi: “Uhapsite Vlasija, uhapsite Vlasija!” VeÊdobro uvjeæban u manipulaciji s gomilom, MiloπeviÊ je odgovorio:“Ne Ëujem dobro”, teatralno stavljajuÊi ruku na uho i okreÊuÊi semasi demonstranata. “Uhapsite Vlasija!” ∑ zagrmjelo je iz gomile.“BiÊe uhapπeni, ja vam obeÊavam!” ∑ rekao je MiloπeviÊ. I naravno,Azem Vlasi ∑ politiËar mlae generacije, predsjednik jugoslovenskeomladine u Titovo doba i moæda posljednji Albanac koji je joπmogao posredovati izmeu onog πto su bili interesi Jugoslavije ionog πto su bile aspiracije Albanaca ∑ uhapπen je sljedeÊeg danaËime su pokopane i posljednje nade za miroljubiv ishod.

56 ZLO»IN U 19:30

II 4/3/03 9:57 PM Page 56

Titova federacija konaËno je pokopana 28. marta 1989, dvije go-dine nakon MiloπeviÊevog sudbinskog pojavljivanja na Kosovu.Dok su srpski politiËari proslavljali novi ustav, koji im je davao kon-trolu nad pokrajinama, na Kosovu je zavedeno vanredno stanje izabiljeæene su ærtve i povrijeeni u protestima. Tri mjeseca kasnije ∑28. juna 1989. ∑ sazvano je joπ jedno veliko okupljanje Srba, ovogputa na Gazimestanu na Kosovu Polju: proslava 600. godiπnjiceistorijske bitke protiv Turaka. ObraÊajuÊi se joπ jednom “veliËan-stvenom skupu”, MiloπeviÊ je uputio jedva prikrivenu prijetnju svimakoji bi se mogli suprotstaviti njegovom pohodu za “obnovu srpskogdostojanstva”: “©esto godina kasnije, mi smo ponovo u bitkama. Tojoπ nisu oruæane bitke, ali ni one ne mogu biti iskljuËene”. NovinarVremena Milan MiloπeviÊ zapisao je o tom dogaaju:

“Komemoracija je imala sve karakteristike krunisanja kao u holivudskojekstravaganci. MiloπeviÊ se spustio iz neba helikopterom u raspoloæenumasu. Kamere su bile fokusirane na taj njegov dolazak. Na neki neodreennaËin, komentator je smjestio MiloπeviÊa u srediπte srpskog vijekovnogmita o caru Lazaru, heroju i ærtvi kosovskog boja. TaËno prije πesto godi-na, na ovom istom mjestu, car Lazar je izabrao nebesko kraljevstvo nadzemaljskim i slavu u smrti umjesto æivota u porazu ∑ govorio je glas saekrana. Ostaci cara Lazara, poginulog u tom boju, noπeni su mjesec danaranije u procesiji praÊenoj nevienom medijskom pompom kroz gotovosva podruËja nastanjena Srbima u kojima Êe kasnije izbiti rat.”28

Sad kad je Srbija bila “ponovo cela a ne iz tri dela”, MiloπeviÊ jeprionuo na ostvarenje drugog memorandumskog cilja: “Svi Srbi ujednoj dræavi”, πto je drugo ime za “Veliku Srbiju”. Patriotskaπtampa sada je pojaËala napade protiv Slovenaca i Hrvata. Novine sudonosile serije Ëlanaka o navodnoj ekonomskoj eksploataciji Srbije.Genocidni ustaπki zloËini protiv Srba u Drugom svjetskom ratuuporno su preplitani s jadikovkama o “diskriminaciji Srba izvanSrbije”. PojedinaËni incidenti, poput hapπenja jednog od voa Srbau Hrvatskoj Jovana OpaËiÊa tokom ceremonije obiljeæavanja 600-go-diπnjice kosovske bitke u podruËju Krajine, koriπteni su za poticanjeosjeÊanja ponovne ugroæenosti srpskog naroda. “Je li sudbina Srba uHrvatskoj da trpe genocid u ratu a diskriminaciju i asimilaciju umiru?” ∑ pitao se javno Dobrica ∆osiÊ na jednoj od protestnihveËeri u Udruæenju knjiæevnika Srbije. Svi multietniËki medijski


II 4/3/03 9:57 PM Page 57

projekti u Jugoslaviji naπli su se pred snaænim nacionalistiËkim pri-tiskom. Radio Beograd i Radio Zagreb su, na primjer, punih 16 go-dina imali zajedniËki program nazvan “Zeleni megaherc”. Kako jeMiloπeviÊeva uliËna demokratija uzimala zamah i zastraπujuÊe raz-mjere, bilo je sve teæe odræavati bilo kakvu etniËku ravnoteæu uizvjeπtavanju o osjetljivijim temama. Beogradski studio insistirao je naopπirnim izvjeπtajima o svim masovnim protestima na uπtrb izvje-πtavanja u toj zajedniËkoj emisiji o temama znaËajnim za javnost uHrvatskoj. Dva studija uπla su u otvorenu polemiku u septembru1988. kad je Radio Beograd insistirao na jednosatnom intervjuu spravoslavnim sveπtenikom s Kosova Atanasijem JeftiÊem iako je uprethodno utvrenoj zajedniËkoj πemi emisije cijeli taj segment opravoslavnoj crkvi bio planiran na ukupno pola sata. Za drugih polasata, Radio Zagreb bio je pripremio izvjeπtaj o prethodnoj turistiËkojsezoni u Hrvatskoj: najunosnijoj privrednoj grani cijele Jugoslavije.Na kraju, “Zeleni megaherc” nije emitovao jednosatni intervju. Drugidokaz o “krajnjoj indiferentnosti Radio Zagreba prema patnjamakosovskih Srba i Crnogoraca” pronaen je u odluci zagrebaËkog studi-ja da skrati beogradski prenos uliËnih protesta u Titogradu (danaπnjojPodgorici). Urednici zagrebaËkog radija tvrdili su da izvjeπtaj izTitograda nije bio najavljen u redovnoj meusobnoj komunikaciji uplaniranju emisije i oni su smatrali da je on bio “jednostran, iritirajuÊii pretjerujuÊi”. U svom eseju pod naslovom “Zaokret u elektronskimmedijima”, Rade Veljanovski kaæe da je ∑ uprkos nacionalistiËkim pri-tiscima ∑ Radio Beograd uspijevao da odræi izvjestan nivo objektivno-sti, dijelim i zbog razmjene programa s drugima u Jugoslaviji, iako jebilo sve viπe emisija u kojima je preispitivana proπlost Srbije s na-glaskom na “Jugoslaviju kao vjeπtaËku tvorevinu nametnutu srpskomnarodu”.29 Proπlost, s naglaskom na srpsku viπestoljetnu borbu za slo-bodu i na sva zla poËinjena protiv Srba, postajala je u srpskim medi-jima vaænija nego sadaπnjost. Na primjer, 10. aprila 1990. godine,Tanjug je objavio vijest o suspenziji dvije urednice TV Novi Sad,Dode Toth-Isakov i Biljane VorkapiÊ, “zbog ureivaËke greπke koju supoËinile kad su izvjeπtaj o 175. godiπnjici Prvog srpskog ustanka (pro-tiv Turaka) emitovale na kraju umjesto na poËetku veËernjeg TVDnevnika”. Istovremeno je ∑ zbog te “greπke” ∑ zatraæena i odgo-vornost urednika informativnog programa Petra PetroviÊa.

58 ZLO»IN U 19:30

II 4/3/03 9:57 PM Page 58

Ljeta 1990. godine poticanje nacionalistiËkih strasti u srpskimmedijima doseglo je taËku kljuËanja. Da bi se Srbi izvan Srbijepripremili za redizajniranje Jugoslavije na naËin koji Êe konaËnoosigurati memorandumski cilj da “svi Srbi (æive) u jednoj dræavi” ∑u kojoj Êe “srpska podruËja” susjednih Hrvatske i Bosne iHercegovine biti ukljuËena u “Veliku Srbiju” ∑ Beograd je pod-stakao formiranje nacionalistiËke Srpske demokratske stranke(SDS), najprije u Hrvatskoj a zatim i u Bosni. Zanimljivo je da su,i u Hrvatskoj i u Bosni, psihijatri bili ti koji su se prihvatili poticanjastrahova i mrænje. U Hrvatskoj, to je bio dr Jovan RaπkoviÊ. UBosni, on sam je liËno izabrao mlaeg kolegu, dra RadovanaKaradæiÊa, kao partnera u buenju osjeÊanja ugroæenosti meuSrbima koji se zato moraju organizovati na “odbranu”. Te godineRaπkoviÊ je promovisan u Ëlana Srpske akademije nauka i umetno-sti i objavio je knjigu Luda zemlja (Akvarijus, Beograd, 1990) pripi-sujuÊi Hrvatima genocidne tendencije. Zapisao je kako u svojojmedicinskoj praksi nalazi “vrlo malo osjeÊanja krivice meuHrvatima za genocid koji je poËinio hrvatski narod”.30 Srpski medijisu iznenada otkrili akademskog genija u ovom do tada malo pozna-tom 61-godiπnjem psihijatru iz bolnice u ©ibeniku. U svojim inter-vjuima, RaπkoviÊ je naroËito propagirao svoje teorije o “etno-na-cionalnim karakteristikama” jugoslovenskih naroda: “Ne radi sesamo o sukobu izmeu katolicizma i pravoslavlja, jer ja mislim dataj sukob nije tako dubok kao onaj izmeu edipovskih Srba i kas-triranih Hrvata. Zato nije iznenaujuÊe da se u ovoj zemlji razvijasituacija totalne mrænje i paranoje”, rekao je u listu Intervju, beo-gradskom magazinu iz Politikine kuÊe, 15. septembra 1989. godine.Dva psihijatra, RaπkoviÊ i KaradæiÊ, uz entuzijastiËnu podrπku srbi-janskih medija pod MiloπeviÊevom kontrolom, snaæno su se trudilida potaknu upravo ta osjeÊanja: mrænje i paranoje. Na inicijativuSrpske pravoslavne crkve o “iskopavanju kostiju ubijenih u Drugomsvjetskom ratu kako bi im se osigurala dostojna sahrana”, preduzelisu viπemjeseËnu kampanju u podruËjima Bosne i Hrvatske nasta-njenim srpskim æivljem. Kosti Srba pogubljenih od faπistiËkogustaπkog reæima prije 50 godina iskopavane su iz jama i kolektivnihgrobnica u preteæno zabaËenim seoskim podruËjima, zatim sunoπene kroz sela i ponovo pokopavane na ceremonijama na kojima


II 4/3/03 9:57 PM Page 59

su sveπtenici i srpski nacionalistiËki politiËari dræali zapaljive govore,predstavljajuÊi zloËine od prije pet decenija kao neku vrstu oËiteneposredne opasnosti. Ti dogaaji su naπiroko predstavljani u srp-skim medijima, Ëesto praÊeni feljtoniziranim podsjeÊanjima naustaπke zloËine, u kojima su nove nacionalistiËke vlasti u Hrvatskojpredstavljane kao “ustaπki sljedbenici” koji ponovo prijete opstankusrpske nacije. U svojoj kolumni “Srpska posla” u specijalnom brojumagazina Duga u julu 1990. naslovljenom “Srbi u Hrvatskoj”,CrnËeviÊ piπe: “Srbi neÊe dozvoliti ni sebi ni drugima da ponovobudu servirani za demokratskom trpezom. Svijet ne bi smio pono-vo previdjeti svetu istinu da su Ëak i srboæderi samo ljudoæderi”.31

Neπto kasnije, u intervjuu Jutelu u januaru 1992. godine, RaπkoviÊje priznao vlastitu ulogu u stvaranju uslova za rat.

OsjeÊam se odgovornim jer ja sam pripremio ovaj rat iako ne usmislu oruæanih priprema. Da ja nisam stvorio tu emocionalnunapetost u srpskom narodu, niπta se ne bi dogodilo. Moja stranka ija zapalili smo iskru srpskog nacionalizma ne samo u Hrvatskoj veÊi svuda u Bosni i Hercegovini. NemoguÊe je zamisliti Srpskudemokratsku stranku u Bosni i Hercegovini ili gospodina KaradæiÊana vlasti bez naπeg uticaja. Mi smo vodili ovaj narod i mi smo mudali identitet. Ponavljao sam opet i opet tom narodu da on dolazi sneba a ne sa zemlje”. (Citirano u listu Vreme, 27. januara 1992.)

Vreme je, inaËe, bio jedan od oËajniËkih pokuπaja da se pronaeneka alternativa nacionalistiËkim medijima koji su tada ∑ po pisanjujednog ameriËkog dopisnika ∑ veÊ vodili bjesomuËan medijski rat:

EtniËki zastraπujuÊi naslovi ∑ “Paklena policijska potjera za Srbima”,“FaπistiËki teroristi poslani da pokore Srbe”, ili “Hrvatska policija bacasrpske bebe okolo” ∑ serviraju se dnevno uz doruËak u Beogradu, glavnomgradu Srbije i jugoslovenske federacije. »lanak o nastojanjimajugoslovenske vlade za træiπnu reformu u socijalistiËkoj Srbiji objavljen jepod ovim naslovom: Noæ u lea srpskoj ekonomiji.32

ZapaæajuÊi da strani novinari procjenjuju kako je etniËko rivalstvopotkopalo objektivnost novinarstva πirom Jugoslavije, ovaj reporterzakljuËuje kako “mediji pod MiloπeviÊevom kontrolom ostaju da-leko ispred svih drugih po histeriËnosti i netaËnosti”. Sa dovo-enjem vodeÊih medija u Srbiji i Hrvatskoj pod strogu kontrolu

60 ZLO»IN U 19:30

II 4/3/03 9:57 PM Page 60

MiloπeviÊevih i Tumanovih propagandista, ostalo je vrlo maloprostora za kritiËko, otvoreno, pluralistiËko novinarstvo. U Srbiji ∑beogradski dnevnik Borba, sada pod uredniËkim vodstvom ManjeVukotiÊa, oËajniËki se trudio da odræi profesionalnu nezavisnost.VukotiÊ mi je o tome rekao:

Odbijali smo da budemo joπ jedno glasilo MiloπeviÊeve “antibirokratskerevolucije” i ∑ da bismo saËuvali nezavisnost ∑ morali smo se odreÊi svakogpolitiËkog pokroviteljstva, bilo dræave ili partije. U poËetku smopodræavali ekonomske i politiËke reforme koje je predlagala savezna vladapremijera Ante MarkoviÊa. Ali, nezavisnost je imala cijenu koju smomorali da platimo: postepeno smo gubili svaku finansijsku podrπku, kojusu koristili svi mediji u Jugoslaviji, ukljuËujuÊi i gubitak hiljada pretplat-nika u sve viπe prosrpskoj federalnoj vojsci.33

Joπ objavljujuÊi intervjue ili autorske tekstove ljudi sa “drugihstrana” debate o buduÊnosti Jugoslavije, i joπ otvorena za razliËiteargumente o najosjetljivijim temama tog vremena, Borba i njeniurednici izdvojeni su kao “izdajnici” srpskih nacionalnih interesa uMiloπeviÊevoj patriotskoj πtampi.

U takvoj atmosferi nacionalistiËke kampanje u vodeÊim srpskimmedijima krajem osamdesetih, grupa uglednih srpskih graanskihaktivista sastala se na prijateljskom razgovoru na temu: πta da seradi. Grupa je ukljuËivala Sru PopoviÊa, beogradskog advokatapoznatog po odbrani disidenata u bivπoj Jugoslaviji; Vesnu PeπiÊ,univerzitetskog profesora aktivnog u nastojanjima za oËuvanje ijaËanje srpskog graanskog druπtva; Lazara StojanoviÊa, rediteljakoji je u sedamdesetim bio u zatvoru zbog filma “PlastiËni Isus” kojisu komunistiËke vlasti ocijenile kao napad na Tita; Stojana Cero-viÊa, pisca i potpisnika mnogih apela za ljudska prava u Jugoslaviji.CeroviÊ mi je ispriËao kako je ∑ kao rezultat razgovora u toj grupi ∑oktobra 1990. godine nastao magazin Vreme:

“To je bilo vrijeme kad je MiloπeviÊ uæivao stopostotnu podrπku u Srbiji.©tampa je bila agresivna, puna mrænje i otrova. OsjeÊali smo da, sa naπimpedigreom boraca za ljudska prava, moramo neπto uËiniti. PoËetna ideja,da osnujemo neku politiËku partiju, nije bila realna: nije bilo podrπke zatako neπto ni u Srbiji ni drugdje u Jugoslaviji. Sloæili smo se da je glavniproblem u medijima, u nepostojanju kritiËke javnosti i MiloπeviÊevojmanipulaciji medijima, i tako smo zakljuËili da je vaænije da djelujemo


II 4/3/03 9:57 PM Page 61

medijski nego politiËki. PoËeli smo razmiπljati o novinama. U poËetkumislili smo o nekoj publikaciji u kojoj bismo mogli iskazivati naπepoglede; onda smo mislili o listu koji bi davao samo Ëiste informacijenasuprot zvaniËnih laæi; i, na kraju, odluËili smo se za magazin.”34

OsnivaËi nisu imali veÊih problema da okupe tim ponajboljihbeogradskih novinara. Za profesionalce, i nije bilo niπta drugo da seradi poπto oni i nisu mogli uËestvovati u prevlaujuÊoj naciona-listiËkoj medijskoj kampanji. Tako su se Vremenu pridruæila trojicakolumnista visoko uvaæenih u cijeloj Jugoslaviji: Jug Grizelj, JurijGustinËiË i Dragiπa BoπkoviÊ. Osim toga, doπli su i neki od najboljihnovinara nekad uglednog nedjeljnika NIN: Zoran JeliËiÊ, MilanMiloπeviÊ i Miloπ VasiÊ. Uskoro zatim ∑ pridruæio im se i DragoljubÆarkoviÊ iz Borbe. Sa poËetnom investicijom Sre PopoviÊa, Vremese od poËetka nametnulo kao dobro pisan, pouzdan, profesionalanizvor informacija. Reklamirano je kao “magazin bez laæi, mrænje ipredrasuda”. “U poËetku, prije dezintegracije zemlje, mogli smo bitiocijenjeni kao projugoslovenski ali, kako je Jugoslavija nestajala,ono πto nam je ostalo bila je antiratna opcija. Mislim da je Vremekonzistentno bilo liberalan, antinacionalistiËki, prozapadni i pro-evropski list” ∑ rekao mi je CeroviÊ. Ali, ni Vreme ∑ kao ni Borba ∑ nijemoglo imati uticaj visokotiraænih MiloπeviÊevih propagandistiËkihlistova kakvi su bili Politika, Ekspres ili Novosti. Sa tiraæom od ne viπeod 22.000 primjeraka, Ëak i kad je svaki primjerak novina Ëitalo 4-5ljudi u sve siromaπnijoj Srbiji, magazin je bio uglavnom ignorisanod MiloπeviÊevog reæima. MiloπeviÊ ga je Ëak i koristio, zajedno snekim drugim nezavisnim medijima, kao dokaz pred stranim posje-tiocima i kritiËarima kako “Srbija ima slobodnu πtampu.”

SliËno se moæe reÊi i za poËetke Radija B92 koji je nastao “neko-liko mjeseci prije pada Berlinskog zida”, kako voli da naglasi osnivaËVeran MatiÊ. U poËetku, emitovao je program iz elegantnog Domamladih u srediπtu Beograda. MatiÊ je vjerovao da B92 treba da sluæidvostrukoj svrsi: da obezbijedi nepristrasnu profesionalnu informa-ciju i da bude glas raajuÊe mladalaËke kulture, suprostavljenenacionalistiËkoj manipulaciji i otvorene za rok, nove tehnologije inove ideje. U sve izrazitijem nacionalistiËkom okruæenju, B92razvio se u svojevrstan centar urbane alternativne kulture, izraæava-juÊi se na razliËite naËine ∑ putem teatra i CD, radija i izdavaπtva,

62 ZLO»IN U 19:30

II 4/3/03 9:57 PM Page 62

koncerata i vizuelnih umjetnosti, konferencija i zalaganja za ljudskaprava. MatiÊ se sjeÊa vlastite serije intervjua sa do tada zabranjenimjugoslovenskim disidentima iz emigracije “svih boja”, Ëak i onimakoje su komunistiËke vlasti optuæivale za pripadanje ËetniËkom iliustaπkom pokretu, i sa uglednim pripadnicima demokratske emi-gracije na Zapadu poput Desimira ToπiÊa. Bilo je to prvi put da suoni mogli komunicirati s javnoπÊu u Jugoslaviji. MatiÊ mi je rekao:

OsjeÊao sam nekako da postoji neka veza izmeu sudbine tih ljudi u emi-graciji, onog πto se njima dogaalo a da mi niπta nismo znali o tome, ionoga πto Êe se dogoditi nama. Postojala je sva ta histeriËna interpretacijanaπe istorije, sa previπe ljudi ∑ politiËara i akademika iz tzv. druπtvenihnauka ∑ ukljuËenih u beskrajno crno-bijelo slikanje naπe proπlosti, u kojojje sve dobro bilo na “naπoj” a sve zlo na “njihovoj” strani. Istorija jezloupotrebljavana da se opravda dnevna nacionalistiËka politika i ja samvjerovao da nam je potrebna uravnoteæenija, pluralistiËka perspektivaproπlosti.35

Iako su Borba, Vreme i Radio B92 obezbjeivali oaze razuma usred razuzdanog nacionalizma u vodeÊim medijima, oni svojimdomaπajem nisu mogli parirati najπirem domaπaju dræavnog radija itelevizije i visokotiraænih novina u rukama MiloπeviÊa. Tu apsolut-nu moÊ reæima da projektuje sliku o sebi po vlastitoj æelji ilustrujupodaci iz jednog Ëlanka Slobodana AntoniÊa iz beogradskogInstituta za politiËke studije po kojem je, polovinom oktobra 1990,veËernji dnevnik TV Beograd gledalo 2.5 miliona ljudi u Srbiji idodatnih 800.000 u Vojvodini ∑ gotovo 70 odsto odraslogstanovniπtva u Republici ∑ dok 30 posto odraslih nikad ne Ëitadnevnu πtampu a 26 posto je Ëita samo povremeno.36 StudijazakljuËuje da, kontroliπuÊi RTV Beograd, izdanja Politikine kuÊe iVeËernje novosti, MiloπeviÊev reæim praktiËno kontroliπe 90 postosrpske javnosti.

To su bile okolnosti u kojima je nastala ideja za osnivanje sveju-goslovenske televizije koja bi mogla ponuditi alternativu prevla-ujuÊim ultranacionalistiËkim medijima. Tokom 1989. godine,Goran MiliÊ ∑ koji je veÊ izgubio posao urednika elitnog nedjeljnogDnevnika TV Beograd i umjesto toga pravio povremeneekskluzivne jednosatne reportaæe iz svijeta ∑ najprije je o ideji “ju-goslovenske televizije” razgovarao s tadaπnjim saveznim premijerom


II 4/3/03 9:57 PM Page 63

Brankom MikuliÊem. Ali, kako je MikuliÊeva vlada pala, protekla jecijela godina do ponovnog otvaranja te teme s novim saveznim pre-mijerom Antom MarkoviÊem. O motivima i okolnostima koje suvodile formiranju Jutela, kako Êe se kasnije nazvati ta nova televizija,MiliÊ kaæe:

PoËetna ideja bila je da se proizvede sat ili dva informativnog programadnevno i da se osigura saglasnost svih republika da ga prikaæu na drugomkanalu svoje TV u veËernjim terminima. Zamiπljeno je tako da republikeopπtom saglasnoπÊu u federalnom parlamentu imenuju glavnog urednikaa tada bi ∑ sa svim veÊ postojeÊim svaama meu njima ∑ bilo gotovonemoguÊe postiÊi saglasnost da se tako postavljeni urednik smijeni.MarkoviÊ je, sa svojom reformskom politikom i πirokom meunarodnompodrπkom, izgledao kao najpovoljniji partner u nastojanjima da seuspostavi takva profesionalna televizija koja bi bila izvan domaπajanacionalistiËke manipulacije.37

Imenovani direktor Jutela, Nebojπa Bata TomaπeviÊ, koji je prvipredloæio i to ime: Jutel, bio je nekadaπnji sluæbenik jugoslovenskevlade koji je poslije Drugog svjetskog rata poslan u London da uËiengleski i prouËava “zapadni naËin æivota”. Zaljubio se uEngleskinju i odbio da se vrati u Jugoslaviju. Tako je izgubio kon-takt sa zemljom nekih 20-25 godina dok nije, u nekom talasuekonomske liberalizacije, prihvatio posao direktora Jugoslovenskerevije, izdavaËke kuÊe poznate po organizovanju godiπnjegmeunarodnog sajma knjige u Motovunu u Istri. Pod njegovimnadzorom, sajam je narastao u manifestaciju koja okuplja i po sto-tinu meunarodnih izdavaËa, postajuÊi znaËajan kulturni dogaaj ubivπoj Jugoslaviji i otvarajuÊi TomaπeviÊu vrata najviπih saveznihustanova. Zato su ga i predstavnici savezne vlade, koji su uËestvovaliu formiranju nove televizije, smatrali potencijalno najpogodnijomosobom da kao menadæer vodi taj projekt. MiliÊ kaæe:

U poËetku, Jutel je bio ideja privlaËna mnogima, i svako je æelio svoj udiou tome. Reformisti, nacionalisti, rojalisti ∑ baπ svako. S rastuÊim rival-stvom i nepovjerenjem izmeu republika, i realnom pretpostavkom da bineke od republiËkih televizija mogle odbiti da preuzimaju naπ program,jedna od moguÊih alternativa bila je koriπtenje sistema od 18 predajnikakoji je polovinom osamdesetih nabavila Jugoslovenska armija i nikad ihnije koristila. Taj sistem osigurao bi Jutelu pokrivanje cijele Jugoslavije.

64 ZLO»IN U 19:30

II 4/3/03 9:57 PM Page 64

Jutelovo interesovanje za sistem mobilnih TV predajnika JNAomoguÊio je i πiroj javnosti rijetku priliku uvida u tajanstveni svijetvojnih finansija: Armija je potroπila nekih 45 miliona dolara zanabavku u to vrijeme najsavremenije televizijske opreme zaproizvodnju i emitovanje programa “u moguÊoj kriznoj situaciji”.Dodatno su potroπena znaËajna sredstva i za nabavku specijalnoopremljenih vozila i infrastrukture. Ali, u pregovorima sa saveznimministarstvom informacija ∑ koje je predstavljalo Jutel ∑ Jugo-slovenska armija insistirala je na svojim uslovima ukljuËujuÊi i kon-trolu sadræaja programa πto je bilo neprihvatljivo. Jutel je nastavioda traæi rjeπenja u okviru postojeÊe jugoslovenske TV mreæe. MiliÊmi je rekao:

Na kraju je, iz oËitih razloga: πto je bila multietniËka i zato najosjetljivijaza medijski ekstremizam, samo Bosna i Hercegovina bila spremna da pri-hvati Jutel, nudeÊi nam prostor i termine u okviru TV Sarajevo. Tako samiz Beograda preselio u Sarajevo zajedno s timom od oko 40 novinara. Svioni su imali zdravu dozu rezerve i prema MiloπeviÊu i prema Tumanu ∑istina, neki viπe prema MiloπeviÊu, a neki viπe prema Tumanu. Vjerovalismo da Jugoslavija moæe preæivjeti samo kao reformirana, demokratskazemlja, zasnovana na jednakosti i træiπnoj ekonomiji. Sloæili smo se da naπauloga nije da podræavamo nijednu od meusobno sukobljenih nacional-istiËkih politika i, osim naπe podrπke za ekonomske reforme, jedina drugakonstanta ureivaËke politike bila je naπa antiratna pozicija.

Jutel je lansiran 22. oktobra 1990. godine s prigodnim prijemomi prvim veËernjim programom iz zgrade TV Sarajevo. To je bilo veÊpred sam kraj izborne kampanje u prvim viπepartijskim izborima uBosni, zakazanim za novembar, i Ëak i novoformirane nacional-istiËke stranke ∑ muslimanska Stranka demokratske akcije, Srpskademokratska stranka i Hrvatska demokratska zajednica ∑ oËekivalesu viπe od Jutelovog obeÊanja “jednakih moguÊnosti za sve” nego odTV Sarajevo, koja je tradicionalno bila sumnjiËava prema bilo kojojnacionalistiËkoj opciji u toj multietniËkoj republici. MiliÊ se sjeÊa:

Uzmite na primjer (vou SDA) Aliju IzetbegoviÊa: on je proveo veÊi dioosamdesetih u zatvoru zbog pisanja Muslimanske deklaracije i on nijemogao vjerovati sarajevskim novinarima koji su izvjeπtavali s njegovogpolitiËki motivisanog suenja onako kako je mogao vjerovati “novoj TV”.Nastojali smo da osiguramo uravnoteæeno izvjeπtavanje ali, kako smo


II 4/3/03 9:57 PM Page 65

podræavali i saveznu reformistiËku vladu, bilo je teπko razuvjeriti rukovod-stva u republikama da Jutel nije “MarkoviÊeva televizija”. A on i nije bioËesto u naπem programu osim onda kad se, kao predsjednik savezne vlade,susretao sa stranim dræavnicima (πto je i nama dalo moguÊnost da inter-vjuiπemo neke od svjetskih politiËara kao πto su GorbaËov, Miteran, Bejkeri drugi).

Potreba MarkoviÊeve reformske vlade da podræi ideju o sveju-goslovenskoj profesionalnoj televiziji potcrtana je jednim inciden-tom od 15. novembra 1990: TV Beograd je tada odbila da prenosipremijerov govor na zajedniËkoj sjednici dvaju vijeÊa saveznog par-lamenta “o tekuÊoj politiËkoj i ekonomskoj situaciji u zemlji i ...ekonomskoj politici u iduÊoj godini”. Odbijanje da se prenosi takavjedan govor ∑ po znaËaju za Jugoslaviju ravan godiπnjem obraÊanjuameriËkog predsjednika Kongresu ∑ savezna vlada je ocijenila kaonastavak napada na reformsku orijentaciju i “pokuπaj nametanjainformativne blokade”. U poËetku bilo je nekih nada da bi Jutelmogao dosegnuti veÊinu gledaliπta u Jugoslaviji. Njegov jednosatniveËernji informativni program iz Sarajeva prihvaÊen je u novembru1990. godine u Makedoniji, u decembru u Sloveniji, u februaru1991. u Hrvatskoj i, u maju te godine, u Srbiji. U to vrijeme samoje Kosovo ostalo van domaπaja osim graniËnih podruËja sMakedonijom koja su mogla primati signal s njenih predajnika.“Samo Bosna i Makedonija prihvatile su direktan prenos naπih jed-nosatnih vijesti. Slovenci su ih mogli gledati s jednosatnomodgodom ∑ i njihov signal djelimiËno je pokrivao i Hrvatsku ∑ aliprijem u Hrvatskoj bio je najmanje entuzijastiËan: TV Zagreb emi-tovala bi Jutel tek oko pola sata poslije ponoÊi kad i najupornijigledalac zadrijema nakon ponoÊne doze klasiËne muzike” ∑ sjeÊa seMiliÊ. Jutelovo jednogodiπnje postojanje u predratnoj Jugoslavijimoglo bi posluæiti kao sluËaj za prouËavanje svih ograniËenja“objektivnog izvjeπtavanja” u zemlji zahvaÊenoj etniËkim rivalstvimau kojoj ultranacionalisti na vlasti koriste medije da potiËu mrænju imobiliπu narod za rat. ©ta god da su MiliÊ i njegov tim radili, biloje osueno na prigovore i kritiku. Njihova podrπka za MarkoviÊevedemokratske i ekonomske reforme u joπ postojeÊoj jugoslovenskojfederaciji nuæno ih je izlagala prigovorima za “jugonostalgiju” i “uni-tarizam” meu Hrvatima i Slovencima koji su teæili nezavisnosti od

66 ZLO»IN U 19:30

II 4/3/03 9:57 PM Page 66

Jugoslavije. Njihova otvorenost za zagovornike najrazliËitijih pogle-da u zemlji navikloj na dobro filtrirane “naπe istine” uËinila je dabudu predmet ekstremnih optuæbi: za srpske nacionaliste to je bila“ustaπka televizija”; za hrvatske ∑ “ËetniËka televizija”. »ak i Jutelovantiratni angaæman ∑ koji je kulminirao masovnim skupovima podnazivom “Jutel za mir” u Osijeku i Sarajevu na kojima su najpopu-larniji umjetnici, pjevaËi narodne i rok muzike i graanski aktivistiiz cijele zemlje pozivali na mir ∑ izazvao je oπtru kritiku. Zaπto pozi-vaju na mir u Hrvatskoj i Bosni, koje su na udaru srpskogekspanzionizma, a ne u Beogradu? ∑ prigovarali su medijskikritiËari. MiliÊ ne misli da treba bilo kome da se izvinjava zaJutelovo zalaganje za mir: “To je bilo osjeÊanje tog trenutka. Mi smobili u Sarajevu, u srcu Bosne, gdje je vladalo takvo antiratnoraspoloæenje da smo jednog dana primili apel za mir potpisan odmilion bosanske djece. Oni su ga donijeli u Jutel, vjerujuÊi naivnoali iskreno da televizija moæe sprijeËiti rat. To antiratno osjeÊanjedijelila je veÊina Bosanaca, osim onih regrutovanih i voenihnacionalizmom. Jednu deceniju i 250.000 ubijenih kasnije, jedinone znam je li trebalo da uradimo i viπe: da, na primjer, kad smoimali 70.000 ljudi koji pjevaju miru u Sarajevu pozovem sve njih dazajedno marπiramo na kasarne Jugoslovenske armije i traæimo odoficira da dozvole nama da branimo Bosnu ako oni nisu bili sprem-ni da to rade.”

Zalaganje za mir nije se, meutim, moglo Ëuti od ratnih bubnje-va MiloπeviÊevih medija. Imidæ “ugroæenog naroda”, opkoljenogneprijateljima sa svih strana ∑ projektovan u svim glavnim veËern-jim informativnim emisijama televizije u 19:30, u emisijama vijestina dræavnom radiju i osnaæen vriπteÊim naslovima s prvih strana trinajtiraænija dnevna lista u zemlji ∑ pokrenuo je Srbiju prema bitka-ma koje je MiloπeviÊ najavio u govoru na Gazimestanu. AntiratnaosjeÊanja i glasovi nisu imali javnog odjeka. Graanski savez, hrabregrupe i pojedinci koji su se suprotstavljali poticanju na rat po-Ëetkom 1990, mogli su se pojaviti u medijima pod dræavnom kon-trolom samo kao “izdajnici” i “neprijatelji”. Da bi se razumjelo kakoje bilo moguÊe da MiloπeviÊevi propagandisti uπutkaju i uklone sveone koji su se protivili konfrontacijama sa svima drugima u Jugo-slaviji, neophodno je razumjeti prevlaujuÊi jugoslovenski koncept


II 4/3/03 9:57 PM Page 67

“javnosti”, “medija” i “vlasti” u to vrijeme. Jugoslovenska javnost ∑sa svim uvaæavanjem Ëinjenice da je ona imala liberalniju i boljeureivanu πtampu u poreenju s ostatkom IstoËne Evrope ∑ bila jezapravo izloæena samo jednoj vladajuÊoj partiji i njenoj ideologiji:ono πto su bili mediji pod kontrolom komunista postali su medijipod kontrolom nacionalista. MiloπeviÊ je samo preimenovao svojupartiju, od komunistiËke u socijalistiËku, i zamijenio Ëipove u par-tijski programiranim medijima sa zadatog “bratstva i jedinstva” nazadatu “mrænju prema susjedima”. Isti medijski juriπnici, navikli dasluæe Partiju, prigrlili su i promovisali novu ideologiju sa istimentuzijazmom s kojim su propagirali staru. Isto tako, javnost nijeimala odgovarajuÊe alternativne izvore informacija. U Srbiji, Ëak i uBeogradu kasnih osamdesetih i ranih devedesetih, ljudi nisu imali nitaj prost izbor da zamijene TV kanal koji gledaju: za najveÊu veÊinuSrba bila je to samo “slobovizija” ∑ kako je nazivana dræavna TV ∑dan i noÊ. Ljudi koji su imali satelitske antene takoe nisu mogli dokraja æivjeti s alternativnim izvorima informacija, ne samo zato πtone razumiju svi strane jezike na kojima se emituju meunarodniprogrami, veÊ i zato πto su meunarodni mediji bili fascinirani iponeseni pokrivanjem istorijskih promjena, od pada Berlinskog zidado oslobaanja IstoËne Evrope, i nisu ni posveÊivali dovoljno paænjebalkanskom posrtanju prema krvavom raspletu. Beogradski kolega iprijatelj rekao mi je u to vrijeme: “Znaπ, ja uveËe gledam dnevnikmaarske TV: ne razumijem ni rijeË, vidim samo slike, i tako sampoπteen svoje porcije medijskog trovanja”. Osim toga, kako mi jerekao Stojan CeroviÊ iz Vremena, nije sve ni bilo tek prosta medij-ska manipulacija.

Neki ljudi vidjeli su MiloπeviÊev dolazak na vlast kao zaista oslobaajuÊi,kao raskid s komunistiËkom starom gardom, i oni su prihvatili njegovuideju za redizajniranje Jugoslavije njegovom “antibirokratskom revoluci-jom” i “voljom naroda” kao naËin da se isprave neke nepravde proπlosti.Oni su uæivali u slobodi da kritikuju, da Ëak uklone s vlasti, “birokrate” i“autonomaπe” u Vojvodini, Crnoj Gori i na Kosovu; da preispitaju jugo-slovenski ustav koji “uskraÊuje Srbiji njeno odgovarajuÊe mjesto”. Oni nisumorali da budu manipulasani: pridruæili su se “revoluciji” svim srcem.38

Duπan SimiÊ, dugogodiπnji dopisnik Politike iz inostranstva, opi-sao je to “osjeÊanje slobode” potaknuto rastom srpskog nacionalizma

68 ZLO»IN U 19:30

II 4/3/03 9:57 PM Page 68

kasnih osamdesetih upravo kroz prizmu Politikine Ëuvene rubrike“Odjeci i reagovanja”. Te strane, objavljujuÊi sezonu slobodnog lovana “neprijatelje svih boja” pod firmom “lista koji ureuje narod”,privukle su mnoge do tada anonimne tragaËe za javnim uvaæava-njem i slavom. “Samo su traæili priliku i okvir da se pojave u tadajoπ najprestiænijem srpskom listu, Ëesto i s paranoiËnim, rasistiËkimidejama i teorijama”, zapaæa SimiÊ. ©to se tiËe reagovanja javnosti,on mi je rekao:

Obrazovana manjina bila je zaprepaπtena onim πto se pojavljivalo u listu.Za njih, to je bilo odvratno. Ali, za veliki dio tihe veÊine, te manipulacijebile su neka vrsta otkriÊa jer su sada znali koga da krive za sve πto je biloloπe u njihovim æivotima. Posredstvom tih strana Politike MiloπeviÊ jemogao kanalisati nezadovoljstvo naroda æivotnim uslovima na preispiti-vanje i borbu protiv navodne nejednakosti Srba i Srbije u Jugoslaviji.39

Ta ideoloπka linija, koju su razvili vodeÊi intelektualci Srbije uformi Memoranduma SANU u 1986, a prigrlio i nametnuo javno-sti bezobzirni novi voa i njegov reæim u 1987, agresivno i siste-matski promovisana u medijima koji su pokrivali 90 posto srpskejavnosti, postavila je scenu za krvoproliÊe devedesetih. Prema pre-vlaujuÊoj ideologiji tog vremena, Srbi su bili potpuno sami ∑ okru-æeni albanskim “πiptarskim teroristima”, “hrvatskim ustaπama”,“slovenaËkim separatistima”, bosanskim “islamskim fundamentali-stima” ∑ bez ikakvog drugog izbora nego da se pripreme za “odbra-nu” u ratovima od kojih nijedan neÊe biti voen na teritoriji Srbije.


II 4/3/03 9:57 PM Page 69

70 ZLO»IN U 19:30

SLOMLJENO OGLEDALO: U jesen 1991, Vjesnik izvjeπtava o napadimaagresora na Vukovar i Dubrovnik, a Politika o “progonu (protiv Srba)nevienom u Evropi”.

II 4/3/03 9:57 PM Page 70

Srpsko-hrvatski rat: Lagati za domovinu (1990-91)

KAD JE FRANJO TU–MAN IZABRAN ZA PREDSJEDNIKA Hrvatske umaju 1990. godine, u svojoj kolumni Listovi kalendara u magazinuNedjelja ∑ koji je izdavalo Osloboenje ∑ napisao sam da “gospodinTuman treba da poπalje prvo pismo zahvalnosti drugu MiloπeviÊu”.Jer, pohod srpskog voe za dominaciju Srbije u Jugoslaviji bio jeupravo recept koji je obezbjeivao pobjedu nacionalistiËkih snaga udrugim republikama: mobiliπi i homogeniziraj Srbe, objavi da “nioruæane bitke nisu iskljuËene” i sigurno Êeπ imati sve druge ∑Slovence, Hrvate, Muslimane, Albance ∑ okupljene i zbijene okosvog nacionalnog interesa. Kao novi predsjednik, Tuman je daoprvi opπiran intervju hrvatskom vodeÊem dnevniku Vjesnik. Kao isvi glavni dnevnici u drugim republikama, i Vjesnik je u decenijamanakon Drugog svjetskog rata bio pod kontrolom vladajuÊe komu-nistiËke partije, ali je u godinama odumiranja jednopartijske dræaveuspio da se izbori za izvjestan nivo respektabilnosti. U politiËkomvakuumu nakon Titove smrti, nasuprot onom πto se nazivalo“hrvatskom πutnjom” u politiËkom æivotu Jugoslavije, list je otvoriosvoje stranice za debatu o post-komunistiËkim temama. U okviru

3

III 4/3/03 9:58 PM Page 71

izdavaËke kuÊe Vjesnik Hrvatska je imala prije svih u Jugoslaviji nekudomaÊu verziju Playboya u kultnom magazinu Start koji se izdvajaopo dobro istraæenim, dokumentovanim i lijepo pisanim druπtvenimtemama, ukljuËujuÊi rok muziku, alternativu i kontroverznefenomene tog vremena; nedjeljnik Danas koji je po kvalitetu i ugle-du nadmaπio sada veÊ MiloπeviÊev NIN; VeËernji list koji je dostizaotiraæe nekad mnogo popularnijih beogradskih VeËernjih novosti;Sportske novosti koje su po Ëitanosti pretekle beogradski Sport; a po-stojala su i tri regionalna dnevnika u Hrvatskoj od kojih je jedan,Slobodna Dalmacija, imao Ëak i veÊi tiraæ i ugled nego i sam Vjesnik.

Mirko GaliÊ, ugledni hrvatski novinar koji je proveo mnogegodine kao Vjesnikov dopisnik u Parizu, bio je glavni urednik ma-gazina Danas u vrijeme kad je on u kasnim osamdesetim bio meuprvim jugoslovenskim listovima koji su otvorili slobodnu debatu obuduÊnosti zemlje. U 1988, drugi dugogodiπnji dopisnik Vjesnika uBonu i Njujorku, Draæen Vukov-ColiÊ, zamijenio je GaliÊa kao glavniurednik i nastavio da odræava reputaciju Danasa kao otvorene tribineza doskora “zabranjene teme”. GaliÊ se sjeÊa tih kasnih osamdesetihkao vremena “velikog preokreta” u jugoslovenskom novinarstvu: doksu tradicionalno liberalniji srpski mediji postajali i instrumenti ientuzijastiËni zagovornici MiloπeviÊevog pohoda za “Veliku Srbiju” naraËun svih drugih, nekad striktno kontrolisani hrvatski mediji poËelisu da se oslobaaju partijske Ëvrste ruke. GaliÊ mi je rekao:

U 1987. godini, dok je MiloπeviÊeva Srbija bila opsjednuta nacionalizmom,mi smo u Danasu πtampali programski Ëlanak pod naslovom “Deset taËaka”u kojem su, prije svih u socijalistiËkoj Jugoslaviji, ugledni ekonomistaMarijan KoroπiÊ i izdavaË Slavko Goldπtajn zagovarali træiπnu ekonomiju idemokratiju, ukljuËujuÊi viπepartijski sistem, slobodne izbore, raspuπtanjejednopartijskog parlamenta. Bile su dvije dominirajuÊe ideje u naπojureivaËkoj politici tog vremena: jedna je bila da pokaæemo dubinu krize uzemlji i zalaæemo se za fundamentalne demokratske reforme, a druga daodbijemo diktat iz Beograda u vezi s buduÊnoπÊu zemlje. U tom kontekstu,Danas je od poËetka oπtro kritikovao MiloπeviÊevu ultranacionalistiËku poli-tiku, sve dotle da nas je hrvatsko rukovodstvo ∑ pod pritiskom iz Beograda∑ optuæilo da izazivamo “sukob meu narodima (Jugoslavije)”.1

Na æalost, umjesto da nadgrauje na temeljima tog uzletahrvatskog novinarstva i prigrli izazov demokratizacije i pluralizma,

72 ZLO»IN U 19:30

III 4/3/03 9:58 PM Page 72

rukovodstvo Vjesnika je neposredno nakon prvih viπepartijskih iz-bora u maju 1990. poæurilo da ponudi vjernost i usluge novoj par-tiji na vlasti, Tumanovoj Hrvatskoj demokratskoj zajednici(HDZ). Baπ onda kad se gotovo oslobodio dotadaπnjeg Ëvrstog par-tijskog monopola, list je zaloæio teπko osvajanu slobodu na oltarnove jednopartijske diktature. Prema tvrdnjama zagrebaËkih novi-nara to ritualno ærtvovanje Vjesnikove nezavisnosti novom voi i nje-govoj partiji odigralo se u prvom susretu tadaπnjeg glavnog uredni-ka lista Hide BiπËeviÊa s predsjednikom Tumanom. BiπËeviÊ ∑ po-rijeklom bosanski Musliman ∑ navodno je rekao Tumanu: “Go-spodine PredsjedniËe, Vi znate da postoje Muslimani s velikim M(kao narod) i sa malim m (kao vjernici) ∑ ja sam Musliman s velikimH”. Bez obzira da li je ova anegdota istinita ili samo proizvod bal-kanske tendencije da se svako okarakterizira kroz kakvu duhovitudosjetku, istina je da je Vjesnik - a neposredno zatim i HrvatskaRadio-televizija (HRT) ∑ postao prvi trofej nove nacionalistiËkevlasti. Tumanovo zaposjedanje glavnih hrvatskih medija temeljilose na tri kljuËne pretpostavke. Prvo, na karakteru vlasniπtva nadmedijskim kuÊama, takozvanoj “druπtvenoj svojini” nad svim veli-kim firmama; drugo, na karakteru vodeÊih urednika, od kojih jeveÊina odrastala i profilirala se u uslovima Bogom-danog pravavladajuÊe partije da kontroliπe “sredstva informisanja”, kako su semediji nazivali u komunistiËkom vokabularu; i treÊe, i najvaænije,na karakteru samog HDZ-a. Hrvatski izborni zakon omoguÊio jeTumanovoj partiji da sa samo 42 posto izbornih glasova preuzmetotalnu, ili Ëak totalitarnu, kontrolu nad svim dræavnim i javniminstitucijama. Novi ustav skrojen je na takav naËin da je davaoTumanu gotovo imperijalnu moÊ. SocijalistiËki izum “druπtvenesvojine” preveden je na dræavnu ili Ëak, u uslovima Ëvrste vlastiHDZ-a nad ekonomijom, u partijsku svojinu. Proces privatizacijepod pokroviteljstvom i potpunom kontrolom neiæivljene nove par-tijske elite uËinio je da sve hrvatske najbolje firme ∑ ukljuËujuÊiizdavaËku kuÊu Vjesnik ∑ zavrπe u rukama partijskih izabranika ilojalista. BiπËeviÊ, anegdotski samodeklarisani “Musliman s velikimH”, pobrinuo se da vodstvo Vjesnika slijedi partijsku liniju. ÆivkoGruden, jedan od najuglednijih Vjesnikovih komentatora, napustioje list nakon πto mu je glavni urednik liËno tako “uredio” jedan od

SRPSKO-HRVATSKI RAT: LAGATI ZA DOMOVINU (1990-91) 73

III 4/3/03 9:58 PM Page 73

njegovih komentara da je izbrisao “nepoæeljni” pasus i dopisao novipoπto je komentar bez tog precrtanog pasusa bio “prekratak” za nje-gov ukus. Precrtani pasus odnosio se na Vinka NikoliÊa, istaknutogËlana ustaπke vlade NDH u Drugom svjetskom ratu odgovornog zarasistiËki obrazovni sistem tog vremena, koji se ∑ kao i mnogi drugibivπi ustaπki aktivisti ∑ na krilima HDZ-ove pobjede vratio uHrvatsku. Nekima od tih bivπih ustaπkih funkcionera Tumanovavlada ponudila je istaknute funkcije. NikoliÊu je ponueno da pred-sjedava odborom za izgradnju nove sveuËiliπne biblioteke. Grudenje napisao da nema niπta loπe u tome da se ljudi vraÊaju u Hrvatskunakon mnogih godina emigracije ali da je neprihvatljivo da ljudi spro-nacistiËkom proπloπÊu budu poËastvovani takvim javnimfunkcijama. To je bio pasus koji se nije dopao BiπËeviÊu i on jenapisao novi. “Ja ne prihvatam takav naËin ureivanja (mog teksta)i napuπtam list” ∑ rekao mu je Gruden. “Ali zaπto, πta je tu loπe akoglavni urednik rediguje tekst?” ∑ pitao je BiπËeviÊ. “Niko nikada nijetako ureivao moje tekstove za mojih 30 godina u novinarstvu, Ëakni u godinama komunistiËke najtvre linije” ∑ odgovorio je Grudeni otiπao iz Vjesnika.2 »etrdesetak njegovih kolega stavljeno je natakozvane liste Ëekanja, πto je za HDZ bio naËin da uklone izureivaËkog procesa sve koji su smatrani nepodobnim ili nepou-zdanim. Neki su i otiπli. Ali, nije bilo baπ mnogo novinara ∑ ni uHrvatskoj ni u Srbiji tog vremena ∑ koji su bili spremni da ærtvujuposao i golu egzistenciju na naËin kako je Gruden uËinio na-puπtajuÊi Vjesnik. Neki su, navikli na manipulaciju vladajuÊe parti-je joπ od komunistiËkog vremena, svesrdno prihvatili moguÊnost dasluæe novim vladarima sa istim entuzijazmom s kojim su sluæilibivπim. VeÊina je, pak, uvaæila novu realnost povlaËeÊi se u πutnju ostvarima za koje su mislili da su izvan njihove moÊi i uticaja.Vjesnikovo odricanje od slobode teπko sticane u godinama zalaskakomunistiËke vlasti, kombinovano s neupitnom lojalnoπÊu novojpartiji na vlasti, proizvelo je drastiËan pad povjerenja javnosti i tiraæaovog lista. Izmeu 1990. i 1992, za samo dvije godine sluæenjaHDZ-u, prodaja lista pala je sa 80.000 na jedva 20.000 primjeraka.Sam BiπËeviÊ, nekad ugledan autor na Vjesnikovim spoljnopolitiËkimstranama, kasnije je nagraen za lojalnost Tumanu i HDZ-u ime-novanjem za ambasadora Hrvatske u Turskoj.

74 ZLO»IN U 19:30

III 4/3/03 9:58 PM Page 74

Epizoda s promocijom bivπeg ustaπkog funkcionera na istaknutipoloæaj u “hrvatskoj mladoj demokraciji” bila je jedna od karakteri-stiËnih, simboliËnih manifestacija sirovog trijumfalizma iz ranihdana vladavine HDZ-a. Tumanovu partiju su, naime, u pohodu navlast podræavale i finansirale ∑ osim mnogobrojnih emigrantskihgrupa koje su iskreno æeljele demokratske promjene u Hrvatskoj ∑ iekstremne proustaπke grupe u Kanadi, Australiji, SjedinjenimDræavama, Latinskoj Americi i Zapadnoj Evropi. A kad je preuzelavlast, partija je bila spremna da uzvrati usluge nagraujuÊi neke odnajgalantnijih sponzora pozicijama u parlamentu, vladi, diplo-matskoj sluæbi i drugim isturenim javnim funkcijama. U pobjed-niËkoj euforiji, HDZ je ohrabrio najekstremnije nacionalistiËkesnage. Hrvatsku su preplavili simboli koji su neodoljivo podsjeÊalina ustaπku proπlost, od zastave πahovnice ∑ koja je, istina, postojalai stotinama godina prije ustaπa ∑ do preimenovanja nacionalnenovËanice u kunu. Graani srpske nacionalnosti, srpski jezik isrpske nacionalne institucije novim ustavnim rjeπenjima degradiranisu na status nacionalne manjine. U æurbi da se raskine s neËim πtoje zaista bila neproporcionalno brojna zastupljenost Srba u nekimjavnim sluæbama, od javne administracije i policije do medija,provedena je etniËka Ëistka u brojnim institucijama u kojoj jemnogima na toj nacionalnoj osnovi uskraÊena i gola egzistencija.HisteriËno su mijenjani nazivi ulica i institucija ∑ ukljuËujuÊi ipromjenu imena zagrebaËkog Trga ærtava faπizma u Trg hrvatskihvelikana ∑ a ta euforiËna promocija hrvatstva iznad svega ostalogdosegla je simboliËku kulminirajuÊu taËku u ponudi na novo-preimenovanom Trgu bana JelaËiÊa “svjeæeg hrvatskog zraka” ulimenkama u kakvima se prodaju osvjeæavajuÊa piÊa. Sve to bilo je,naravno, savrπena graa za srpske nacionalistiËke medije u πirenjustraha meu Srbima u Hrvatskoj od “povampirenja ustaπke dræave”.Voa hrvatskih Srba Jovan RaπkoviÊ, majstor u buenju duhovaproπlosti, orkestrirao je histeriËnu kampanju u srpskim medijimakarakteriπuÊi dolazak na vlast HDZ-a kao “napad na cijeli srpskinarod”. Ta kampanja praÊena je feljtonima u beogradskoj πtampi ogenocidnim ustaπkim zloËinima protiv Srba u Drugom svjetskomratu i alarmirajuÊim naslovima o prijetnji “novog genocida” uz pozivna “zaπtitu Srba od ustaπkih vampira”. Sve to bilo je predigra za


III 4/3/03 9:58 PM Page 75

RaπkoviÊevu objavu autonomije Srba u Hrvatskoj, 25. jula 1990.godine, kad su lokalni srpski ekstremisti u podruËjima Hrvatske sasrpskom veÊinom, Kninskoj krajini i IstoËnoj Slavoniji, instaliralisrpske vlasti, policiju i oruæane snage odbijajuÊi da priznaju legiti-mitet demokratski izabrane vlasti u Zagrebu. Jedan nacionalizamsavrπeno je poticao drugi. MiloπeviÊeva prijetnja srpskom dominaci-jom probudila je “tisuÊgodiπnji san” o hrvatskoj nezavisnosti.Tumanov dolazak na vlast s obeÊanjem Hrvatska-Hrvatimaposluæio je kao izgovor za srpsku pobunu i proglaπenje autonomije.To je, zauzvrat, posluæilo kao alarm za nacionalnu homogenizacijuu Hrvatskoj i dalja ËiπÊenja svih javnih institucija od onih koji susmatrani nepouzdanim ili nepatriotskim. GaliÊ mi je rekao:

Vaæno je razumjeti da su hrvatski ultranacionalisti imali savrπen izgovor ustvarnoj prijetnji koja je dolazila iz Beograda. Hrvatski nacionalizam ∑iako je uvijek postojao ∑ nikad ne bi poprimio takve razmjere da nije biloMiloπeviÊeve politike koja je od poËetka imala teritorijalne pretenzije napodruËja Hrvatske nastanjena Srbima i Ëak ohrabrivala Hrvatsku na otcje-pljenje “bez istorijskih srpskih teritorija”. Postoje dokumenti ∑ poputobjavljenog dnevnika bivπeg predsjednika Predsjedniπtva Jugoslavije(Borisava) JoviÊa ∑ o planovima srpskog vodstva za otcjepljenje dvije tre-Êine Hrvatske od Jugoslavije dok bi treÊina Hrvatske pripala “VelikojSrbiji” u okviru plana “svi Srbi u jednoj dræavi”. Ta situacija stvarne pri-jetnje iz Srbije, s njenim pritiskom na prekrajanje granica, uzrokovala jegotovo prirodno vanredno stanje u Hrvatskoj u kojem je sve ∑ ukljuËujuÊiveÊinu vodeÊih medija ∑ bilo mobilizirano za odbranu domovine.

To je bio kontekst u kojem je HDZ krenuo u uspostavljanje kon-trole nad radio-televizijom. Neposredno nakon izborne pobjede,Tuman je poslao svog Ëovjeka od povjerenja, Antona Vrdoljaka,nekad poznatog kao reditelja filmova o Titovoj narodnooslobodila-Ëkoj borbi, da se sastane s urednicima zagrebaËke radio-televizije izahtijeva njihove ostavke. InaËe ∑ Vrdoljak im je zaprijetio ∑ uslije-diÊe uliËni protesti, nasilje i razbijeni prozori. Njegova arogancijabila je u skladu s Tumanovom izjavom kako je “neprihvatljivo zahrvatsku televiziju da od sedam urednika veËernjeg dnevnika pet ipol budu Srbi” ∑ ona “polovina” valjda je neko “mijeπane krvi”.Samo dva mjeseca nakon izborne pobjede HDZ-a RTV Zagrebpostao je Hrvatska radio-televizija (HRT); neposredno nakon toga,

76 ZLO»IN U 19:30

III 4/3/03 9:58 PM Page 76

parlament pod kontrolom HDZ-a imenovao je partijske lojaliste navodeÊe menadæerske i uredniËke funkcije. Prvi generalni direktorimenovan od HDZ-a, Hrvoje Hitrec, marginalizirao je sve “nepouz-dane” novinare. Drugi, Anton Vrdoljak, otiπao je i dalje: obeÊao jeda Êe pretvoriti HRT u “katedralu hrvatskog duha”. U skladu s tim,16. septembra 1991. Ëuvari na ulazu u zgradu HRT-a obavijestili suoko 300 zaposlenih koji su poπli na posao da njihove iskaznice ∑propusnice u zgradu ∑ viπe ne vaæe. Ta odluka je kasnije objaπnja-vana “sigurnosnim razlozima”. VeÊina onih na toj “crnoj listi”uklonjeni su ili zbog (srpske) nacionalnosti njihovog muæa ili æene;ili πto im je otac bio oficir Jugoslovenske armije; ili, jednostavno, jernisu javno podræavali HDZ. U deceniji kontrole Tumanove parti-je nad HRT, upravo ta “negativna selekcija” urednika i novinarauËinila je tu ustanovu instrumentom odræavanja HDZ-a na vlasti.Vrdoljak, jedan od potpredsjednika HDZ, bio je tako entuzijastiËanu promociji partijske linije da je, prema pouzdanom izvoru, Ëak iTuman postao sumnjiËav prema njegovom ultrapatriotizmu.Ugledni hrvatski kolumnista, Danko Plevnik, zabiljeæio je kako muje drugi takoe poznati autor, Slaven Letica, Tumanov bivπi savjet-nik i kasnije nezavisni kandidat za predsjedniËku funkciju na izbori-ma u januaru 2000, objaπnjavao zaπto Hrvatska nikad nije imalapotpredsjednika u Tumanovo doba. Vrdoljak je nagovaraoTumana da promijeni ustav kako bi Hrvatska imala potpredsjed-nika “baπ kao Sjedinjene Dræave”. “Zamisli, Franjo, πta Êe se desitiako se neπto tebi dogodi! Hrvatska Êe biti obezglavljena!”SumnjiËavi Tuman uzeo je tu Vrdoljakovu “brigu za Hrvatsku” kaopotencijalnu prijetnju ograniËavanjem njegovog samovlaπÊa, ili u naj-gorem sluËaju kao æivotnu opasnost, i odluËio je da sam vladazemljom ∑ bez potpredsjednika koji bi gledao kako da ga naslijedi.3

Miljenko JergoviÊ, pisac i analitiËar medija koji je u tim godina-ma radio za Nedjeljnu Dalmaciju i kasnije za nedjeljnik Feral tri-bune, vidio je tri talasa Ëistki na HRT:

Prvo, etniËki je “oËiπÊena” od novinara-Srba; zatim od svih onih koji sunezavisno razmiπljali; i, na kraju, od onih koji su ∑ jedno po jedno ∑ za-kljuËili da ne mogu viπe podræavati ultranacionalizam. Direktori i urednicisu zamjenjivali sve one koji su isticali taj “prigovor savjesti” novim,mlaim, i ∑ po pravilu ∑ manje kompetentnim novinarima. A ti novo-


III 4/3/03 9:58 PM Page 77

promovirani bi nastojali da kupe vlastite pozicije promocijom partije navlasti i program je bivao sve gori i gori ∑ rekao mi je JergoviÊ. 4

Do 1991. godine, “medijski rat” bio je u punom zamahu,pripremajuÊi narode za novu fazu konfrontacija. MiloπeviÊ je prekosvih vodeÊih srpskih medija trubio na “obnovu srpskog dostojan-stva” πto je ∑ za sve druge u bivπoj Jugoslavili ∑ zvuËalo kao prijetnjasrpske dominacije. KoristeÊi taj savrπeni izgovor srpske prijetnje,Tuman je od svih vodeÊih hrvatskih medija ∑ prije svih, radija,televizije i izdavaËke kuÊe Vjesnik ∑ napravio disciplinovanu “prvuliniju obrane” domovine u Ëemu nije bilo nikakvog prostora zapreispitivanje mudrosti vladajuÊe partije i njenog voe. Hrvatskaknjiæevnica Dubravka UgreπiÊ opisuje kako je “zapaljiva medijskakampanja” u Srbiji i Hrvatskoj doprinijela pripremama za rat.

U srpskim novinama poËeli su se pojavljivati Ëlanci o ustaπkim logorimatokom Drugog svjetskog rata (i niko nije mogao osporavati njihovu istini-tost, jer logori su postojali i u njima su nestajali Srbi, Romi, Jevreji alitakoe i Hrvati). PoËele su se uËestalo pojavljivati slike tih logora na srp-skoj televiziji. Hrvati su sve uËestalije nazivani kriminalcima, ustaπama.Srpske novine bile su pune uæasavajuÊih priËa o “ogrlicama napravljenimod prstiÊa srpske djece”, koje su nosile hrvatske ustaπe, o “genocidu” kojiHrvati ponovo pripremaju protiv neduænih Srba. Srpska medijska propa-ganda (orkestrirana od srpskih vlasti i srpskog voe) konaËno je postiglaπto je traæila: reakciju u hrvatskim medijima. A kad su se hrvatski medijitakoe ispunili priËama o “ogrlicama od prstiÊa hrvatske djece” koje okovrata nose srpski “koljaËi” ∑ zavrπene su pripreme za rat.5

Mart 1991. godine obiljeæio je prvi veliki izazov MiloπeviÊevoj vla-sti u Srbiji. U subotu, 9. marta, voa Srpskog pokreta obnove (SPO),Vuk DraπkoviÊ, pozvao je na protest protiv reæimske manipulacijemedijima u centru Beograda. DraπkoviÊ je i sam bio ærtva kampanjediskreditacija u medijima pod dræavnom kontrolom kao i svako kobi se usudio da kritikuje MiloπeviÊevu vlast. Beogradska televizijaoptuæila ga je da u zavjeri s “Tumanovim ustaπama” i “albanskimseparatistima” nastoji potkopati Srbiju. Sukob izmeu DraπkoviÊa,kojeg su nazivali i “kraljem trgova” po njegovoj ulozi u uliËnimprotestima joπ od vremena uËeπÊa u studentskim demonstracijama1968. godine, i MiloπeviÊa, koji je do tada veÊ imao totalitarnu kon-trolu nad svim instrumentima vlasti ∑ ukljuËujuÊi policiju, vojsku i

78 ZLO»IN U 19:30

III 4/3/03 9:58 PM Page 78

medije ∑ dovela je obojicu u za njih nekarakteristiËne uloge.DraπkoviÊ je do tada bio poznat kao jedan od prvih podstrekaËa srp-skog ultranacionalizma kao autor “Noæa”, romana koji veliËa ËetniËkipokret iz Drugog svjetskog rata. Neki Ëak smatraju da je njegovopismo zagrebaËkom Vjesniku 2. septembra 1986. godine oznaËilopoËetak pohoda za “Veliku Srbiju”. “Srbija jeste i biÊe svuda gdje susrpske masovne grobnice, gubiliπta i groblja” ∑ napisao je DraπkoviÊoËito misleÊi na podruËja sa srpskim stanovniπtvom u Hrvatskoj. Upisanju tog pisma on je pozajmio misao svog politiËkog uzora,ËetniËkog lidera Draæe MihailoviÊa, koji je u dokumentu koji se pri-pisuje njemu objavio: “Gdje god se nalaze srpski grobovi, tu je srpskazemlja”.6 MiloπeviÊ se, s druge strane, uspinjao u partijskoj hijerarhijina idejama “bratstva i jedinstva” i postao je nacionalni voa sobeÊanjem Srbima “niko ne sme da vas bije” a sada je upravo on biotaj ko je ∑ Ëetiri godine kasnije ∑ odobrio brutalni odgovor milicije iËak izlazak na ulice tenkova Armije protiv demonstranata u Beogradu.Lojalna Politika sljedeÊeg dana je u naslovu preko prve strane podræalapredsjednikovu akciju (“MiloπeviÊ kaæe da se Srbija mora suprotstavitisnagama haosa i bijesa”) i zajedno s posestrimom iz iste kuÊe Eksprespolitikom optuæivala je DraπkoviÊa za saradnju i sa ustaπama i sa©iptarima. U nedjelji nakon tih demonstracija, DraπkoviÊ je pritvoreni kasnije osloboen; Radio B92 i televizija Studio B zabranjeni su zbogobjektivnog informisanja o protestima; dnevnik Borba postao je jedi-ni glas opozicije dostiæuÊi tiraæ od viπe od 100.000 primjeraka.Demonstranti su, odræavajuÊi 24-satni “Terazijski forum” u centrugrada, prisilili MiloπeviÊa da smijeni svog glavnog propagandistuDuπana MiteviÊa s poloæaja πefa TV Beograd i iznudili su ostavku πefasrpske policije Radmila BogdanoviÊa. MiloπeviÊ ∑ koji je tada, kao imnogo puta kasnije, s lakoÊom odbacivao i one koji su mu najvjerni-je sluæili samo da bi sam ostao na vlasti ∑ ipak nije zaustavljen uprovoenju politike koja je zemlju vodila u rat.

Ærtve ‘patriotskog novinarstva’Do ljeta 1991. godine, medijski rat eskalirao je u stvarni rat.

Slovenija i Hrvatska su, u tijesnoj koordinaciji, proglasile nezavisnost25. juna 1991. Dva dana kasnije, Jugoslovenskoj narodnoj armiji


III 4/3/03 9:58 PM Page 79

nareeno je da “obezbijedi vanjske granice Jugoslavije” i njeni tenkovi zagr-mjeli su kroz Sloveniju prema granicama s Austrijom i Italijom. Slovena-Ëka Teritorijalna odbrana i policija mobilisani su da brane nezavisnost re-publike. U jednom od onih simboliËnih detalja koji najbolje odslikavajusvu apsurdnost jugoslovenskih ratova, Ivica PuljiÊ ∑ novinar TV Sarajevokoji je o ratu u Sloveniji izvjeπtavao za Jutel ∑ naπao je mladog bosanskogregruta u rovu na slovenaËkom ratiπtu. “©ta ti radiπ ovdje, Bahrudine?” ∑pitao je reporter. “Ne znam. Oni se, kao, otcjepljuju, a mi im, kao, nedamo” ∑ odgovorio je vojnik. SreÊom za Sloveniju, sa samo 2.4 posto srp-skog stanovniπtva, ona nije bila ni planirana na kartama “Velike Srbije”.Postojao je Ëak i prethodni sporazum izmeu MiloπeviÊa i Armije da seSlovencima dopusti da “iziu iz Jugoslavije”. Tako je rat u Slovenijizavrπen za samo deset dana ∑ 5. jula 1991. ∑ sa oko 70 poginulih. Ipak,kao πto je bio sluËaj od pojave prvih etniËkih stereotipa na stranicama“Odjeka i reagovanja” krajem osamdesetih, Politika je bila sretna da u tomratu nae novi “dokaz” koliko su zli navodni neprijatelji Srbije ∑ Albancii Slovenci, Hrvati i bosanski Muslimani. List je u tri nastavka prenio esejkoji je bosanskohercegovaËki filmski reditelj Emir Kusturica objavio upariskom dnevniku Liberation u kojem Kusturica o Slovencima kaæe:

Kao djeËak, nisam znao mnoge stvari. Ali sada znam. Slovenac je oduvijeksanjao svoj slovenaËki san, onaj austrijskog konjuπara, koji je spasen izbeËke kanalizacije od naπih pradjedova koji su se borili u Drugom svjet-skom ratu. Taj Slovenac je uvijek bio tako mali da je birao sredstva za ost-varenje svojih ciljeva bez mnogo morala, bilo da se oslanjao na klero-faπizam kao πto je opisao Edvard Kocbek, ili pucajuÊi u lea djeËaka izJugoslovenske armije kojima je nareeno da iziu na ulice bez municije.Za Slovence je to bilo sve isto.7

Rat za ispunjenje obeÊanja “svi Srbi u jednoj dræavi” ostavljen jeza Hrvatsku (sa 12.2 posto Srba) i Bosnu i Hercegovinu (31.4posto). Kako je hrvatski pohod za nezavisnost kulminirao formal-nom deklaracijom, dogaali su se oruæani incidenti koji su obezbi-jedili i srpskim i hrvatskim medijima priliku da uvjeæbavaju ono πtoÊe postati bestijalna propagandistiËka bitka.

• 1. marta 1991. srpski pripadnici policijske stanice u Pakracuzauzeli su stanicu i proglasili je “srpskom” ali ih je istjeralaantiteroristiËka jedinica hrvatske policije sa oko 200 ljudi.

80 ZLO»IN U 19:30

III 4/3/03 9:58 PM Page 80

Beogradski novinar Milan MiloπeviÊ daje sljedeÊi pregled medi-jske fabrikacije tog dogaaja: “Specijalni izvjeπtaËi TV Crne Goreobjavili su da je najmanje 40 ljudi ubijeno u malom gradiÊu Pakracu Hrvatskoj. Radio Beograd je prihvatio taj izvjeπtaj ali je naveo bro-jku od πest mrtvih. TV Novi Sad izvijestila je o osam mrtvih a TVBeograd je meu mrtvima zabiljeæila i jednog pravoslavnog sveπteni-ka. Ubijeni sveπtenik se nekoliko dana kasnije pojavio na televiziji savlastitom izjavom. Predsjedniπtvo Jugoslavije na kraju se pojavilo sasaopπtenjem zvaniËno objavljujuÊi da u Pakracu niko nije ubijen” ∑piπe MiloπeviÊ. U specijalnom izdanju povodom incidenta, beo-gradske VeËernje novosti donose tri meusobno nepomirljive priËe opakraËkom sveπteniku: na prvoj strani kaæu da je ubijen, na drugojda je ranjen, a na treÊoj objavljuju njegovu izjavu!8

• 31. marta 1991, autobus pun hrvatskih policajaca poslanih dauspostave kontrolu nad Nacionalnim parkom Plitvice nakon πtoga je srpska milicija pripojila samoproglaπenoj Autonomnojoblasti Krajina uletio je u zasjedu srpske paravojske i jedan poli-cajac je ubijen a viπe ljudi je ranjeno na obje strane.

Dva glavna beogradska dnevnika donijela su predvidive naslove:Politika je nazvala pobunjenike “braniocima Plitvica” i njihovu akci-ju “odbranom od genocida” dok je Politika ekspres proglasila policij-sku akciju protiv srpske paravojske “napadom na cijeli srpskinarod”. Istoga dana, zagrebaËki dnevnik Vjesnik pohvalio je akcijupolicije protiv “terorista i pobunjenika” proglaπavajuÊi da su “red imir obnovljeni na Plitvicama”.

• 2. maja 1991, 12 hrvatskih policajaca ubijeno je u srpskoj zasje-di u naselju Borovo Selo.

Dvije strane ponudile su potpuno razliËite verzije onog πto sedogodilo. Srpska je tvrdila da su prethodne veËeri dvoja hrvatskapatrolna kola uπla u selo i otvorila vatru na “nevine prolaznike”;mjeπtani su uzvratili vatru i sljedeÊeg dana 300 pripadnika specijalnepolicije napalo je selo i pretrpjeli su teπke gubitke ∑ 25 ih je ubijeno.Hrvatsko Ministarstvo unutraπnjih poslova objavilo je da je na poli-ciju pucano iz automatskog oruæja i da su dva policajca u patroli


III 4/3/03 9:58 PM Page 81

uhapπena od lokalne paravojske. SljedeÊeg dana, πef policije u su-sjednim Vinkovcima poslao je 20 policajaca da istraæe napad ali nji-hovi autobusi su upali u unakrsnu vatru u kojoj je poginulo 12hrvatskih policajaca i 3 Srbina. Politika ekspres ponovo je javila o“policijskom prepadu” na Borovo Selo i pogibiji nekoliko desetinaspecijalaca. TV Beograd je imala vlastitu video-verziju priËe izBorovo Sela: “Snimio ju je samozvani ËetniËki komandant Vojislav©eπelj (kasnije potpredsjednik MiloπeviÊeve jugoslovenske vlade) iprikazana je nekoliko puta: Ëetrnaest ©eπeljevih ljudi vodili su bitkuprotiv ‘ustaπa’. Zajedno sa ©eπeljevim ljudima borilo se i πest lokalnihljudi i dva Ëlana Stranke nacionalne obnove iz Nove Pazove kodBeograda. Po ©eπelju, jedan civil i stotinu hrvatskih policajaca suubijeni”.9

Nekoliko dana kasnije, 6. maja 1991, izbile su masovne demon-stracije ispred Komande jugoslovenske mornarice u Splitu protivpodrπke jugoslovenske vojske srpskoj pobuni u Hrvatskoj. HeniErceg, dopisnik Hrvatske TV iz Splita, javila je tog dana: “Teπko jeopisati πto se dogaalo jutros u Splitu. Prije kronologije dogaaja, dakaæemo tragiËni bilans splitskih demonstracija: vojnik, 19-godiπnjiMakedonac Saπko Geπkovski, je poginuo” ∑ rekla je u uvodu svogizvjeπtaja. UæasavajuÊa slika demonstranta kako davi vojnika koji jeupravo otvorio poklopac svog oklopljenog vozila samo je jednomviena na hrvatskoj TV. IzbaËena je iz kasnijih izvjeπtaja “zbogosjetljivosti gledaliπta”, kako je Ercegovoj objasnio urednik koji jepreuzeo ulogu glavnog cenzora. On ju je nazvao da pita ∑ tonompolicijskog istraæitelja ∑ kako je ta scena davljenja nevinog regrutadospjela do centra za eurovizijsku razmjenu programa i tako posta-la najdramatiËniji dio veËernjih televizijskih vijesti πirom Evrope.Ona je odgovorila da ne zna o Ëemu on govori, jer ona je samoreporter, i nije zaduæena za evrovizijsku razmjenu programa. “Ali,bilo ti je drago da ta scena bude ukljuËena u tvoj izvjeπtaj” ∑ insisti-rao je urednik-cenzor. “Naravno” ∑ odgovorila je. “Svaki profesio-nalac bi to podræao”. “Je li tvoj otac moæda general?” ∑ nastavio jeovaj ispitivanje u jednom od prvih nesporazuma πto ih je Ercegovaiskusila do kraja te godine.10 Za Heni Erceg, ovaj dijalog i cenzuraoznaËili su tek poËetak brutalne “patriotizacije” hrvatske TV “zasno-vane na istim kriterijima na kojima su komunisti odræavali totalitarnu

82 ZLO»IN U 19:30

III 4/3/03 9:58 PM Page 82

kontrolu nad medijima: ko god nije s nama taj je protiv nas” ∑ reklami je ona, opisujuÊi kako je Tuman, sa svojim glavnim egzeku-torom Vrdoljakom, kreirao propagandnu maπineriju koja je bilaogledalo MiloπeviÊeve srpske TV u Beogradu.

“Govor mrænje postao je mjera profesionalnosti. Oni su naπli egzekutorena samoj Hrvatskoj TV, najËeπÊe koristeÊi (inaËe povjerljive) liËne dosjee,koje je otvarala Tumanova tajna sluæba, u kombinaciji s otvorenim ucje-nama ili korupcijom” ∑ kaæe Ercegova. 11

U svojoj analizi hrvatske i srpske televizije i njihovoj ulozi ubuenju ultranacionalizma, Sandra BaπiÊ-Horvatin osvrÊe se nanaËine kako se Hrvatska TV pretvarala u “katedralu hrvatskogduha” koju je najavio Vrdoljak:

Kulturni populizam oËit je u promociji nedefinisane kulture naroda:muzika s esktremno nacionalistiËkim stihovima i prenaglaπenim nacional-nim sentimentima, mitovima, starim i zaboravljenim obiËajima, πirokimpublicitetom religijskih sveËanosti, pouËavanjem o zaviËaju ... NaHrvatskoj TV bila je cijela lista programa napravljenih za ‘æivot nacije’:Dobro jutro Hrvatska, Hrvatska: Zemlja i ljudi, Pozdravi iz domovine,ProuËavajmo Hrvatsku, Hrvatski jezik, Hrvatska literatura, Hrvatska usvijetu ... Na srpskoj TV najpopularniji programi su kvizovi Ëija je temanacionalna istorija i programi popularne narodne muzike.12

VodeÊi mediji u obje republike ∑ dræavni radio i televizija i glavnidnevnici poput Politike i Ekspres politike u Beogradu i Vjesnika iVeËernjeg lista u Zagrebu bili su u potpunosti na liniji otvorenog “miprotiv njih” obraËuna. Nije bilo prostora ili interesa u njihovimredakcijama za brigu ili pogled “drugoga”, Ëak ni pretvaranja da seteæi objektivnosti ili radoznalosti da se Ëuje ona πkolska druga stranapriËe niti bilo kakvog propitivanja ili kritike onog πto Ëini “naπastrana”. Ljeto 1991. otvorilo je ratnim propagandistima beskrajnemoguÊnosti upraænjavanja te njihove specijalnosti. Srpska paravoj-ska, samoproglaπena lokalna milicija, i dobrovoljci iz Bosne i Srbije∑ uz potporu artiljerije Jugoslovenske armije ∑ krenuli su u prekra-janje granica radi ostvarenja “Velike Srbije”, napadajuÊi i progoneÊihrvatske civile sa πirokih podruËja Slavonije i Baranje. Izraz “etniËkoËiπÊenje” postao je novo ime za masovne ratne zloËine. VodeÊi me-diji, posebno radio i televizija i u Srbiji i u Hrvatskoj, svrstali su se


III 4/3/03 9:58 PM Page 83

iza ratnih ciljeva svojih dræava. Njihov posao je bio da uvjere javnostda je sve πto Ëini “naπa” strana sveta nacionalna stvar. U sluËajusrpske TV: rat u Hrvatskoj, ukljuËujuÊi i “etniËko ËiπÊenje” Hrvataiz podruËja nastanjenih Srbima, bila je samo sveta odbrana stoljet-nih srpskih ognjiπta i zaπtita srpske nejaËi od joπ jednog genocida urukama faπistiËkih ustaπkih snaga. U sluËaju Hrvatske TV: rat je bioodbrana domovine i naËin da se ostvari tisuÊgodiπnji san o nezavi-snoj Hrvatskoj u kojoj nema mjesta ni saosjeÊanja za srpske civileniti bilo kakvog javnog propitivanja o zloËinima poËinjenim nadnjima. Rat je danonoÊno predstavljan na TV kao Ëist sluËaj sukobadobra i zla. Neprijatelji su predstavljani kao sljedbenici omraæenihzloËinaca iz Drugog svjetskog rata, hrvatskih ustaπa i srpskih Ëetni-ka. “Naπi” vojnici bili su heroji, branioci, sveti ratnici, a “njihovi”barbari, koljaËi i zvijeri. Svi izvjeπtaji su govorili samo o “njihovoj”do zuba naoruæanoj vojnoj sili koja napada “naπe” nezaπtiÊene civile.Postojao je Ëak i propisani vokabular obavezujuÊih termina u izvje-πtavanju o ratu: 28. avgusta 1991. rukovodstvo Hrvatske TV distri-buiralo je svojim regionalnim ratnim dopisnicima stroga uputstva,koja su potpisali glavni urednik Tomislav MarËinko i urednik infor-mativnog programa Miroslav LiliÊ, instruirajuÊi ih u detalje kako daizvjeπtavaju o ratu. Morali su da imenuju neprijatelja odgovarajuÊimizrazima: “srpski teroristi” i “srbo-komunistiËka okupaciona vojska”.Hrvatske snage morale su se nazivati “Nacionalna garda i jediniceMinistarstva unutraπnjih poslova” kako bi se izbacili srpski nazivi zate snage ∑ na primjer, “mupovci”. Reporteri su posebno upozorenida ne pokazuju slike raznesenih, teπko ranjenih ili pogoenih hrvat-skih vojnika i da ne donose izjave vojnika ili scene uplakanih hrvat-skih civila. Kad god izvjeπtavaju o gubicima na “naπoj” strani, moralisu upotrebljavati patriotske fraze tipa “pali za hrvatsku slobodu”,“dali æivote da odbrane domovinu” i “heroji odbrane domovine”.Upustvo broj 11 iz tog dokumenta u 13 taËaka upozorava:

Ne prikrivajte poraze na frontu, ali naglasite ogromne snage koje je upotri-jebio neprijatelj i njegovu bezobzirnost i uvijek zavrπite takve izvjeπtaje soptimistiËkim objavama ili zakletvama (“ali mi Êemo ponovo donijeti slo-bodu u naπe Kijevo”, na primjer). Poπaljite izvjeπtaje o gradovima koji seuspjeπno brane za specijalne programe. Propuπtanje da se pridræavate ovihuputa nosi odgovarajuÊe profesionalne i legalne posljedice.13

84 ZLO»IN U 19:30

III 4/3/03 9:58 PM Page 84

Ova uredba je takoe obavezivala urednike da pregledaju iodobre snimke iz ratnih zona kako bi se osiguralo da su one u skladus obavezujuÊim uputstvima. AnalizirajuÊi te dane iz postratne per-spektive, Damir MatkoviÊ, ugledni hrvatski TV novinar, rekao mi jeu razgovoru u Zagrebu kako je to bio rat u kojem je “televizijakoriπtena kao moÊno oruæje”. On kaæe kako agresija na Hrvatskuzaista jeste bila πokirajuÊa, sa slikama uniπtenih gradova i spaljenihsela, i da je bilo i legitimnih patriotskih osjeÊanja meu novinarima.Ali, bilo je i pretjerivanja u patriotskom izvjeπtavanju.

Jednom, imali smo instrukciju s visokog mjesta da naemo selo u ratomzahvaÊenoj Slavoniji gdje Srbi i Hrvati joπ æive u miru jedni s drugima.Naπli smo selo i prikazali priËu o ljudima koji odbacuju rat samo neko-liko kilometara daleko od linije fronta. Ljudima na visokim mjestima tose toliko dopalo da su insistirali da je ponovo prikaæemo. Reporter,Ankica MladenoviÊ, polu-Srpkinja, koja je znala ljude u selu, plakala jei preklinjala urednike da ne ponavljaju njen izvjeπtaj. “Ja znam πta Êe imse desiti” ∑ upozoravala je. Ali oni su sluπali upustvo “odozgo” i onda jeselo granatirano i neki ljudi su ubijeni i ranjeni. U drugoj prilici, traæeÊiprimjere heroizma, napravili smo priËu o selu nedaleko Vinkovaca: bioje to izvjeπtaj o “samo deset hrabrih ljudi koji brane selo i spremni su daostanu tamo do kraja”. Srpski komandanti vidjeli su priËu, napali i“oslobodili” selo i usput ubili i ranili brojne ljude. U nekim sluËajevima,izvjeπtavajuÊi ∑ mi smo otkrili linije odbrane. Ja mislim da je u ratukakav smo imali u Hrvatskoj, sa linijama fronta koje prolaze kroz kuÊeljudi, bila potreba za nekim pravilima, ako ne cenzurom ∑ ali, naravno,ne za jeftinom propagandom.14

SliËna ureivaËka dilema, emitovati ili ne osjetljive snimke slinija fronta, zahtijevala je ponekad agonizirajuÊe odluke u redak-ciji Jutela u Sarajevu. Goran MiliÊ mi je ispriËao jednu takvupriËu: “»ovjek nam je donio video-snimak iz Vinkovaca sjugoslovenskim avionom koji bombama pogaa njivu u jednomzraËom napadu. Mislio sam: moæda je taj pilot neki savjestan mladËovjek koji nije æelio da gaa grad. SljedeÊeg dana mogli suumjesto njega poslati nekog drugog ko neÊe imati tih obzira. Akokoristite takav snimak ∑ moæete uzrokovati razaranja i patnje, akoga ne koristite ∑ propuπtate priliku da imate rijedak akcioni sni-mak iz ratne zone” ∑ rekao mi je MiliÊ o svojim dilemama ured-nika ratnih televizijskih vijesti.15


III 4/3/03 9:58 PM Page 85

Vukovar: ‘Sravnjen ali slobodan!’Bilo je mnogo lakπe onima koji nisu imali nikakvog saosjeÊanja sa

ljudskom patnjom, selima ili gradovima u svom sluæenju patriotskoj“naπoj stvari”. Srpska TV, sa Ëetiri godine iskustva u izvjeπtavanju o“antisrpskoj zavjeri” ∑ sa stalno proπirivanom listom neprijatelja od(slovenaËko-hrvatske) “vatikanske zavjere” do (albansko-boπnjaËke)“muslimanske prijetnje”; od (ameriËko-njemaËkog) “zapadnogimperijalizma” do svih domaÊih izdajnika i stranih πpijuna ∑ pred-stavljala je rat u Hrvatskoj kao dokaz istorijske “ustaπke bestijalno-sti”. Vrlo Ëesto, tijela ubijenih hrvatskih civila prikazivana su kaotijela ubijenih Srba. »ak i tradicionalno pouzdane meunarodnenovinske agencije ponekad su bile uvuËene u balkansku igru pod-metanja krivice drugome. Jedan od najdrastiËnijih takvih sluËajevaje incident u vezi s Rojtersom koji je, 20. novembra 1991, emitovaoseriju izvjeπtaja naslovljenih sa Jugoslavija ∑ Masakr, Jugoslavija ∑Masakr 1, Jugoslavija ∑ Masakr 2, citirajuÊi jugoslovenskog fotore-portera Gorana MikiÊa koji je dan ranije izjavio Rojtersu i beograd-skoj TV da je vidio i izbrojao tijela 41 djeteta masakrirana u dvoriπtuosnovne πkole u Borovo Naselju kod Vukovara. MikiÊ je izjavio dasu mu vojnici Jugoslovenske armije rekli da su to bila tijela srpskedjece koju su pobili hrvatski gardisti. Vijest je dospjela u naslovejugoslovenske πtampe, kao joπ jedan surovi dokaz koliko je vaæna iherojska “odbrana srpskih ognjiπta” u Hrvatskoj. Rojtersova isprav-ka sljedeÊeg dana, zasnovana na MikiÊevom priznanju da on nije nividio ni brojao tijela, nije imala isti efekat kao prvobitni laæniizvjeπtaj. Hrvatski dnevnik Vjesnik je 22. novembra na istaknutommjestu, u vrhu prve strane, pod naslovom “Laæ koja je obiπla svijet”objavio Rojtersovu ispravku i izvinjenje. Beogradski dnevnikPolitika, iako je Rojters povukao svoj prvobitni izvjeπtaj, joπ je insi-stirao, takoe na prvoj strani, kako “zloËin u Borovo Naselju, u ko-jem je ubijeno viπe od Ëetrdesetoro djece”, nije spomenut na konfe-renciji za πtampu Jugoslovenske armije. “Dokazi (o tom navodnommasakru) joπ nisu pripremljeni, moæda zato πto su ga ustaπe u Bo-rovo Naselju uvile u veo tajnosti”, napisala je Politika, pohvaljujuÊiArmiju πto ne potvruje taj izvjeπtaj dok ne obezbijedi dokaze.“Jugoslovenska armija ne moæe ni Ëiniti drugaËije” ∑ sugerisao je beo-gradski dnevnik. Na æalost, i Politika i Armija bile su dobro poznate

86 ZLO»IN U 19:30

III 4/3/03 9:58 PM Page 86

upravo po suprotnom, po angaæovanju u ratnoj propagandi, tokomcijelog rata u Hrvatskoj.

To je bilo posebno oËito tokom dvije najupeËatljivije operacijeJugoslovenske armije u tom ratu: opsade hrvatskih gradovaDubrovnika i Vukovara u jesen 1991. IzvjeπtavajuÊi o “Snaænojreakciji Armije nedaleko Dubrovnika”, u vrhu svoje prve strane 3.oktobra, Politika kaæe u drugom pasusu kako su “rat u ovo podruËjedonijeli hrvatska paravojska, gardisti i Crni Legionari, meunaro-dne skitnice i ubice, sakupljeni od Tumana da vode rat ∑ za dobruplatu ∑ protiv miroljubivog naroda Crne Gore i Bosne”. Politikinoopravdanje za armijsko bombardovanjo istorijskih zidinaDubrovnika, sa navodnom prijetnjom plaÊenika miroljubivimCrnogorcima i Bosancima, dalje je poduprto armijskim saopπten-jem pod naslovom “Akcija protiv terora hrvatskih snaga”. Armija jeotiπla i dalje, tvrdeÊi kako su “veÊ duæe vrijeme, nevini hrvatski i srp-ski narod, kao i osoblje Jugoslovenske armije, izloæeni razliËitimaktivnostima hrvatske paravojske, Ëije akcije su brutalnije negoikakvi zloËini do sada poznati”. Zato je Armija ∑ da bi zaπtitilasrpske i hrvatske civile ∑ bila “prisiljena” da preduzme akciju udubrovaËkom podruËju “sraËunatu na zaustavljanje faπistiËke dik-tature i terora hrvatske paravojske”. Tog istog dana Politika jepreπtampala i Ëlanak Narodne Armije, magazina jugoslovenskevojske, u kojem se u naslovu tvrdi: “Hrvatska se sprema daproizvede atomsku bombu”. Ta vrsta izvjeπtavanja u medijima podMiloπeviÊevom kontrolom uËinila je da veÊina Srba zaista vjerujekako njihova armija vodi pravedan rat dok bombarduje dubrovaËkespomenike i teroriπe njegovo stanovniπtvo pod blokadom. Politikaekspres okrunila je svoje izvjeπtavanje o bombardovanju Dubrovnikanenadmaπnim naslovom: “Dubrovnik Ëeka osloboenje”. SliËnaopravdanja nuena su i za tromjeseËnu opsadu Vukovara, drugogistorijskog grada u Hrvatskoj, na granici sa Srbijom. Vukovar je bioopkoljen i bombardovan punih 90 dana dok njegove nekadæivopisne ulice nisu pretvorene u ruπevine. “Vukovar konaËno slo-bodan” ∑ vriπtao je naslov na prvoj strani Politike 20. novembra1991, proslavljajuÊi “osloboenje” iako je Armija uπla u sablasangrad u kojem je ∑ po izvjeπtaju na Politikinoj osmoj strani ∑ broj ubi-jenih dostigao stotine, moæda Ëak i hiljade, i “nije nemoguÊe da su


III 4/3/03 9:58 PM Page 87

meu njima, na æalost, veÊinom civili”. PrateÊi “oslobodilaËkuArmiju” kroz razruπeni grad, list nastavlja ∑ samo nekoliko dananakon πto je Rojters demantovao priËu o “masakru” u BorovoNaselju ∑ da insistira na isfabrikovanoj priËi kao na nekoj utvrenojËinjenici ponavljajuÊi kako su “ispred djeËijeg vrtiÊa, gdje su stranidopisnici vidjeli 40 masakrirane djece” reporteri Politike vidjeliuæasavajuÊu scenu: “desetine mrtvih, s preklanim vratovima, izbo-denih noæevima kroz obraze, polomljenih lobanja...” U tekstu nanaslovnoj strani 22. novembra pod naslovom “ZloËini pred oËimasvijeta” Politika izvjeπtava o “viπe od hiljadu leπeva ljudi ubijenih namukama, Ëije su glave smrvljene i unutraπnji organi pokradeni dasluæe potrebama stranih klinika”. Cijela priËa tempirana je dadokaæe “genocid protiv Srba”. Kasnije, meutim, MeunarodniTribunal za ratne zloËine u Hagu izdao je optuænicu protiv trojiceoficira Jugoslovenske armije za, pored ostalih zloËina u ratu uHrvatskoj, egzekuciju 300 pacijenata iz vukovarske bolnice. Jedanod trojice optuæenih, major Veselin ©ljivanËanin, obiljeæio je“osloboenje Vukovara” na srpskoj TV sljedeÊom izjavom: “Vukovarje sravnjen ali slobodan!” Meunarodne TV ekipe snimile su ©lji-vanËanina kako fiziËki spreËava evropske posmatraËe i novinare dauu u vukovarsku bolnicu ∑ na mjesto zloËinaËkog pokolja nadbolesnim i ranjenim ∑ uzvikujuÊi: “Ovo je moja zemlja!”

Stojan CeroviÊ ovako je prokomentarisao doprinos novinarareæimskoj ratnoj propagandi:

“Kad je rijeË o medijima koji su zapoËeli i uspjeπno vodili ovaj rat, njihovprvi potez bio je da prestanu poπtovati bilo kakav profesionalni standard.Umjesto da provjeravaju fakte, citate i izvore (oni su upraænjavali) punupoetsku slobodu. Pridjevi su postali zaËin mjeseca i oni su joπ na velikojpotraænji iako se pokazalo da je njihov repertoar priliËno ograniËen”.16

CeroviÊ navodi drugi primjer iz Politike. Nekad ugledni beograd-ski dnevnik izvijestio je da je, tokom opsade Vukovara, Armija“zarobila 12 »ehinja koje su se borile na hrvatskoj strani”. »eπkiambasador u Beogradu poslao je svoje ljude u Ministarstvo odbraneda se raspitaju i stupe u kontakt sa zarobljenicama, ali im je reËenoda budu paæljivi kad imaju posla s domaÊom πtampom. Pokazalo seda je to joπ jedna od mnogo isfabrikovanih ratnih priËa.

88 ZLO»IN U 19:30

III 4/3/03 9:58 PM Page 88

Patriotizam, onako kako je definisan od nacionalistiËkih vlasti,bio je glavni zadatak i srpskih i hrvatskih medija. Bilo kakve anti-ratne izjave ili sentimenti, doËekivani su æestokom kritikom,ukljuËujuÊi i kletvu o “izdaji domovine”. Jedan takav primjer jenapad u Vjesniku protiv novinarke Danasa Jasmine KuzmanoviÊzbog njenog pogleda da bi Hrvatska mogla bolje koristiti svojeumjetnike nego da ih πalje “pod oruæjem na front”. KomentatorkaVjesnika nalazi u tom pogledu “tragove pete kolone u novinarstvu”prigovarajuÊi da je “loπe i misliti, a Ëak i gore publikovati miπljenjepo kojem je uËeπÊe hrvatskih umjetnika u ratu neka vrsta fenomenadok to nije sluËaj ako se radi o inæenjeru, obuÊaru ili prodavcupovrÊa”.17 Ako se i moæe razumjeti patriotski nagon autorice da sesvi graani izjednaËe pred zakonom, njeno optuæivanje novinaradrugaËijeg gledanja za niπta manje nego “petokolonaπtvo” imalo je uratnom periodu posebno teæinu i potencijalne posljedice. Mnogouporniji u traæenju “pete kolone” bio je, naravno, zvaniËni GlasnikHDZ-a optuæujuÊi nezavisne intelektualce i graanske aktivistepoput Æarka Puhovskog ili Ivana Zvonimira »iËka za “nanoπenjeπtete interesima Hrvatske”; kritikujuÊi koaliciju opozicionih strana-ka (HNS) za “napad na predsjednika Hrvatske” (u plaÊenom izbor-nom oglasu u Vjesniku) na naËin koji “dovodi u pitanje i samo do-stojanstvo dræave”; napadajuÊi splitski dnevnik Slobodna Dalmacijaza donoπenje “radova pete kolone” kao πto su Ëlanci publiciste IgoraMandiÊa i komentari Drage BuvaËa.18 Tumanova “mladademokracija” bila je bezobzirna u utiπavanju suprotstavljenih glaso-va koliko i MiloπeviÊeva “antibirokratska revolucija”. To dobro ilus-truje sluËaj osjeËkog dnevnika Glasa Slavonije. Pod uredniËkim vod-stvom Drage Hedla, ovaj list ∑ nekad opskuran “organ Socija-listiËkog saveza” kao i veÊina drugih listova u socijalistiËkoj Jugo-slaviji ∑ postao je krajem osamdesetih pouzdan svjedok raspadazemlje. PokrivajuÊi osjetljivo podruËje blizu hrvatsko-srpskegranice, Glas Slavonije poËeo je da otvara nekad zabranjena pitanjai njegov tiraæ je narastao sa manje od 10.000 na rekordnih 18.000prodatih primjeraka. S porastom etniËkih napetosti u Slavoniji,regionalno vodstvo HDZ-a poveÊalo je pritisak da preuzme kon-trolu nad listom. Odbor HDZ-a u Osijeku otiπao je tako daleko daje zakupio cijelu stranu Glasa Slavonije 28. juna 1991. pozivajuÊi na


III 4/3/03 9:58 PM Page 89

bojkot “takozvanog nezavisnog lista Glasa Slavonije” i “uskrsnuÊenaπeg i vaπeg hrvatskog dnevnog lista”. U svom pozivu na bojkot,HDZ je optuæio Glas Slavonije da “podriva osnovne intereseodbrane hrvatskog unutraπnjeg i vanjskog suvereniteta” i za “ani-mozitet prema HDZ”. Odgovor javnosti bio je suprotan onom πtoje partija htjela. Tog dana, ljudi su kupovali po dva umjesto jedanprimjerak lista i on je rasprodan za samo nekoliko sati. Ali, pritisakprotiv nezavisnosti lista postajao je sve teæi. PoËetkom jula, direktorlista Vladimir Kokeza i glavni urednik Drago Hedl dobili suzvaniËne pozive da se jave u lokalno odjeljenje narodne odbrane.Proveli su noÊ kao “mobilisani za front” a sljedeÊeg dana su puπtenis upozorenjem da Êe iduÊi put zavrπiti u rovovima. U drugoj polovi-ni jula, radikalno nacionalistiËki magazin Slobodni tjednik objavio jelistu “saradnika KOS-a (jugoslovenske armijske tajne sluæbe) uosjeËkim medijima”, sa desetinom novinara Glasa Slavonije na tojlisti “neprijatelja”. Do kraja mjeseca, lokalna agencija za privatizaci-ju imenovala je novi upravni odbor s regionalnim πefom HDZ-aBranimirom Glavaπem kao predsjednikom. Kokeza i Hedl prisiljenisu da podnesu ostavke a, istog tog dana, Glavaπ je okupirao pro-storije lista u pratnji deset naoruæanih vojnika. Svi “osumnjiËeninovinari” su otpuπteni i list je poËeo da objavljuje Ëlanke punemrænje i poticanja na rat. Hedl o tome kaæe:

Glas Slavonije postao je bilten vladajuÊe partije zaduæen za promocijuaktivnosti regionalnih vlasti i sluæenje u njihovom obraËunu s razliËitimpolitiËkim pogledima. Zavisnost lista najbolje ilustrira Ëinjenica da je unekim mjesecima donosio i po 50 Glavaπevih slika, gotovo dvije dnevno,uz kulminaciju 14. marta 1992. sa serijom od 14 fotografija poËev sa jed-nom koja pokazuje Glavaπa u uniformi Nacionalne garde s bijelim golu-bom u ruci preko cijele prve strane do tri njegove slike na 12. strani.19

Fokus u bavljenju Tumanove partije medijima bio je, naravno,na medije sa domaπajem u cijeloj Hrvatskoj. “Ratne okolnosti”obezbijedile su najbolje moguÊe opravdanje za zavrπni udar protivslobode πtampe. Vrdoljakova Ëistka na Hrvatskoj TV poslala je velikibroj, od 600 do 3.500 ljudi po razliËitim izvorima, na “liste Ëeka-nja”. Neki od najuvaæenijih novinara prisiljeni su na prijevremenopenzionisanje ili su jednostavno nestali sa TV ekrana. U jednom

90 ZLO»IN U 19:30

III 4/3/03 9:58 PM Page 90

intervjuu Vecernjem listu krajem 1992, Vrdoljak je opravdavaoËistku litanijom paranoiËnih optuæbi protiv bivπih uposlenika:

Svi urednici, iako su proπli kroz obavjeπtajnu obuku u Beogradu, imali suπansu da nastave raditi. Ali neke sumnjive stvari su se poËele dogaati: naπiurednici, iako je od njih traæeno da osiguraju popratni komentar, donosilisu zvaniËna saopÊenja Jugoslavenske armije bez ikakvih uredniËkih zahva-ta ili objaπnjenja. Nije bilo teπko otkriti ko je na kojoj strani. Ili sluËajiskusnog reportera koji je pokrivao incident na Plitvicama i savjetovaoËetnike preko TV ekrana da njihova granata nije eksplodirala jer nisuizvukli osiguraË. ZvuËalo je kao “vidite kako su glupi Ëetnici”. Nakon togizvjeπtaja, nikad nisu propustili da izvuku osiguraË. Ili poznata æena novi-narka, koja je zauzeta davanjem intervjua, koja u najkritiËnijim danimastoji ispred (nuklearne elektrane) Krπko objaπnjavajuÊi njene slabe taËke ikoja bi vrsta granate mogla izazvati ekoloπku katastrofu, i tako dalje...

Heni Erceg, koja je izvjeπtavala iz ratnih zona Hrvatske uklju-ËujuÊi opsadu Dubrovnika, kaæe da su za nju stvari krenule loπenakon πto je Vrdoljak preuzeo HTV.

Tada je, prvo, promijenjena terminologija sa propisanim vokabularom uimenovanju neprijatelja, kao “Srbo-Ëetnici” ili “jugo-komunistiËka armi-ja”. Onda je od novinara traæeno ∑ i neki su prihvatili ∑ da slijede tanareenja. KonaËno, “vijesti” je proizvodio hrvatski krizni πtab. Moj prob-lem bio je s odbijanjem da koristim propisani jezik. Kad sam iziπla izopkoljenog Dubrovnika, krajem 1991. godine, Vrdoljak me je optuæio dasam predala neku video traku “nekome” ∑ Ëak ni danas ne znam o komeje i Ëemu govorio ∑ ali navodno je to bila traka sa snimcima “istine o opsa-di Dubrovnika” koju sam ja dala neprijateljima, stranim agentima ili kozna kome joπ. Ukratko, bila sam optuæena da saraujem s neprijateljem istavljena “na led”. Poslije nekoliko mjeseci u kojima nisam dobila nikakavzadatak, napustila sam posao. Ostali su jednostavno otpuπteni ili stavljenina “liste Ëekanja”, uglavnom zato πto su bili “pogreπne nacionalnosti”.20

Patriotizacija hrvatskih medija provoena je po MiloπeviÊevomscenariju. Kako je Vjesnik veÊ uveliko bio pod kontrolom, HDZ jesada bacio oko na najugledniji hrvatski nedjeljnik Danas. MagazinËija su dvojica glavnih urednika, Mirko GaliÊ i Draæen Vukov-ColiÊ,unijeli u hrvatsko novinarstvo svoja iskustva dugogodiπnjih dopisni-ka u zapadnim demokratskim zemljama ∑ ukljuËujuÊi SjedinjeneDræave, Francusku i NjemaËku ∑ optuæen je od HDZ-a kao“antihrvatski”, “jugonostalgiËan”, “utoËiπte komunjara”, “prodanih


III 4/3/03 9:58 PM Page 91

duπa” i “petokolonaπa”. Kad je magazin odbio da se pridruæiTumanovoj propagandistiËkoj maπineriji, HDZ je krenuo na nje-govo ekonomsko uniπtavanje. Prvo, hrvatska πtamparska kompanija∑ dio nekadaπnje Vjesnikove poslovne imperije ∑ odbila je daπtampa Danas “zbog akumuliranih dugova” iako je list bio tek sedmina dugoj listi duænika. Tako je Danas prisiljen da se πtampa u su-sjednoj Sloveniji. Zatim, dræavna agencija za privatizaciju imenovalaje novi upravni odbor Ëija je misija bila da zatvori list. UreivaËkitim naπao je novog, privatnog izdavaËa i u julu 1992. krenuo s mag-azinom pod imenom Novi danas. Ali vrlo brzo reæim je postavionovu prepreku: Vjesnikova distributivna mreæa ∑ koja je kontro-lisala 80 posto hrvatskog træiπta πtampe ∑ otkazala je ugovor za dis-tribuciju Novog danasa. Nakon samo osam brojeva, morali su presta-ti da izlaze. Po logici nasilja vlasti, bivπe prostorije Danasa okupiraoje zvaniËni Glasnik HDZ-a. Uskoro, Glasnik je prestao da izlazi azamijenjen je ∑ u operaciji koju ugledna hrvatska kolumnistkinjaJelena LovriÊ naziva “prvoklasnom medijskom perverzijom” ∑ mag-azinom kojem je dato ime Danas. “Ljudi koji su dvije godine vodilikampanju protiv Danasa poËeli su da izdaju Danas!” ∑ kaæe Lovri-Êeva.21 Æivko Gruden, u svom neobjavljenom eseju pod naslovom“Koliko je slobodno hrvatsko novinarstvo” (1993), ovako sumira tajHDZ-ov izdavaËki eksperiment:

Danas koji je nastao transformacijom Glasnika, preuzimajuÊi ime od prvo-ga i sadræaj drugoga, nije uspio na træiπtu: prodavao se u samo 5.000 prim-jeraka, πto je bilo dva puta viπe nego πto je postizao Glasnik, ali katastrofalantiraæ za newsmagazine i deset puta manje nego πto je bio tiraæ Novog danasa(rekordan tiraæ originalnog Danasa bio je blizu 200.000 primjeraka)”.

I u Srbiji i u Hrvatskoj nacionalistiËke su vlasti ∑ nametnuvπistriktnu partijsku kontrolu i zamjenjujuÊi ugledne novinare profe-sionalce onima koji su bili spremni da bespogovorno sluæe ∑ uspjeleda srozaju profesionalni nivo i standard u svim vodeÊim medijima ida kompromituju nekad uvaæene listove kakvi su bili Politika iVjesnik, NIN i Danas. Duπan SimiÊ, jedan od veterana Politike iznjenih boljih vremena, dugogodiπnji dopisnik u Njujorku iLondonu i nekadaπnji glavni urednik NIN-a, gledao je izbliza touspostavljanje kontrole MiloπeviÊeve partije nad Politikom. Prema

92 ZLO»IN U 19:30

III 4/3/03 9:58 PM Page 92

SimiÊu, MiloπeviÊ je koristio istorijski provjerenu prepredenost srp-skog kneza Miloπa koji je navodno govorio: “Kad vidiπ da je narodsuviπe nezadovoljan, malo popusti”.

To je i MiloπeviÊ radio sa svojim protivnicima: pojedincima, strankama imedijima. Ako je smatrao da ne predstavljaju neposrednu prijetnju, ili akoje oËekivao snaæno suprotstavljanje, on bi im ponudio neki privid “slo-bode djelovanja”, stvarajuÊi iluziju da bi se neπto moæda moglo promije-niti. To je bio i sluËaj s Politikom ∑ rekao mi je Simic. ∑ Mi smo 1991.organizovali Nezavisnu uniju novinara koja je otvoreno traæila preispiti-vanje MinoviÊeve ureivaËke politike. Pisali smo peticije i objavljivali ih utada joπ liberalnoj Borbi, organizovali protestne sastanke, ali ostajali smo ulistu. Vjerovali smo da postiæemo neπto, i jesmo neπto i postigli ∑ uklju-ËujuÊi smjenu urednika NIN-a i Politike, Teodora AneliÊa i Æike Mino-viÊa, i izborili smo se za pravo da sami novinari biraju svoje urednike. Ali,oËekivanja da moæemo proizvesti znaËajne i dugoroËne promjene iznutra,koja su nas sve odræavala u listu, na kraju su se pokazala samo iluzijom.22

MinoviÊa je na funkciji glavnog urednika, glasovima veÊineredakcijskog osoblja, zamijenio bivπi dopisnik Politike iz inostranst-va Aleksandar Prlja koji je u to vrijeme bio u vrhovima srpske poli-tike kao ministar vanjskih poslova. Pitao sam SimiÊa kako je bilomoguÊe da sami novinari, koji su tako teπko osvajali nezavisnost uodluËivanju o tome, na kraju glasaju za Ëovjeka koji je bio u samomvrhu MiloπeviÊevog reæima? SimiÊ, koji je i sam bio kandidatNezavisne unije novinara za tu poziciju, vidi dva moguÊa objaπnje-nja za takav ishod:

Jedno je tipiËno miloπeviÊevsko. Neposredno nakon MinoviÊeve iznueneostavke, Prlja je poslan u Politiku kao v.d. glavnog urednika, πto mu je dalodovoljno vremena da okupi oko sebe one koji Êe ga podræati, obeÊavajuÊiim promocije, uredniËke poloæaje, perspektive dopisnikovanja u ino-stranstvu i druge beneficije. Vaænije je bilo to πto je Prlja, sa svojom pozi-cijom i podrπkom iz vrhova vlasti, mogao da ponudi redakcijskoj tihojveÊini, i posebno dopisnicima iz provincije i tehniËkom osoblju, osjeÊajsigurnosti i partijsko-dræavnu podrπku dok sam im ja mogao ponuditijedino dostojanstvo u nesigurnosti; on im je ponudio kontinuitet velikenacionalne iluzije a ja sam se ∑ u svom “predizbornom govoru” ∑ zalagaoza promjene i podizanje profesionalnih standarda i vrijednosti. To je bilasituacija u kojoj su naπi mikro-izbori bili samo odraz πirih realnosti Srbijetog vremena i izbornih ishoda u opπtim izborima.


III 4/3/03 9:58 PM Page 93

TreÊeg januara 1992. godine u 18 sati stupio je na snagu spo-razum o “bezuslovnom prekidu vatre” u Hrvatskoj koji su u sara-jevskoj rezidenciji Konak potpisali hrvatski ministar odbrane Gojko©uπak i general Jugoslovenske armije Andrija Raπeta ostavljajuÊipodruËja okupirana od Srba pod kontrolom Armije. Ali rat jeostavio i srpsko i hrvatsko novinarstvo, s Ëasnim izuzetkom nekolikomedijskih kuÊa i desetina hrabrih pojedinaca, u dubokim rovovimaekstremnog nacionalizma, zaslijepljene mrænjom i spremne da na-stave “rat drugim sredstvima”. Sudbinu onih joπ lojalnih profesio-nalnoj etici i standardima najbolje ilustruje otvoreno pismo πto ga jedopisnica Radio Beograda u Zagrebu, Vesna KneæeviÊ, poslala svo-jim πefovima u Beogradu 31. januara 1992. To njeno pismo bilo jeodgovor na pismo koje primila nedjelju dana ranije u kojem joj senudi da nakon tromjeseËne suspenzije nastavi rad pod uslovom daprihvati “kriterije ureivaËke politike”. Ona je traæila da joj objasneπta su ti njihovi sadaπnji kriteriji:

Kako, na primjer, da tretiram Sjedinjene Dræave kad za mjesec ili viπe danapriznaju nezavisnost Hrvatske? Kao “izvjesnu zemlju” koja se pridruæila “izvje-snim drugim zemljama” koje su priznale Hrvatsku ili na neki drugi naËin? Nejednom sam opominjana zbog svoje kritike lidera kninskih Srba MilanaMartiÊa a sad njegove ljude nemilosrdno izbacuju iz zgrade TV Beograd. Poπtoste dobronamjerni, svakako Êete razumjeti da takve stvari zbunjuju sirotognovinara koji je bio samo posmatraË jugoslovenske politiËke scene a nikaduËesnik. I, konaËno, pribliæavamo se velikom, krvavom finalu raspada Jugo-slavije koji Êete vi u Srbiji iskusiti kao novi, ovog puta potpuno autentiËan talassrpskih izbjeglica iz Hrvatske. Koji uzrok taËno da navedem? Ko je bio taj koje prvi otvorio Pandorinu kutiju srpske i hrvatske socijalne patologije?PolitiËko i dræavno vodstvo Srbije ili Hrvatske? Ko je bio taj ko je neodgovor-no eksperimentisao s inter-etniËkom politikom, izvan granica prihvatljivog,dajuÊi Hrvatskoj alibi za “konaËno rjeπenje” srpskog pitanja? Ko je bio taj koje energiËno podræao pobunu hrvatskih Srba, uvjeravajuÊi ih da jedino moguvoditi rat s hrvatskim vlastima (koje su, naravno, zasebna priËa), a sada ih tre-tira samo kao nepogodu i teret? Ko je fundamentalno odgovoran za Ëinjenicuda je Srbija danas sama i usamljena u svijetu, ostavljena od Boga i ljudi, i dasrpsko ime izaziva samo prezir u Evropi, ili neπto joπ gore ∑ strah od teroristai neobuzdanih ljudi u evropskim zemljama? (Vreme, 17. februara 1992.)

“Patriotsko novinarstvo” i u Srbiji pod MiloπeviÊem i uHrvatskoj pod Tumanom funkcionisalo je po istoj prostoj formuli:

94 ZLO»IN U 19:30

III 4/3/03 9:58 PM Page 94

jugoslovenski patriotizam zamijenjen je srpskim i hrvatskim; komu-nistiËka ideologija nacionalistiËkom ideologijom; diktat stare vlada-juÊe partije diktatom novih vladajuÊih partija. Novi lideri koristilisu potpuno iste metode kontrole medija: postavljanje najlojalnijihpartijskih ideologa na vodeÊe poloæaje u dræavnim medijskim ku-Êama, posebno na radiju i televiziji i vodeÊim nacionalnim dnevnici-ma, ostavljajuÊi njima da postavljaju i kontroliπu vlastite lojalneurednike u prateÊim eπalonima. I u Srbiji i u Hrvatskoj, desetinenajboljih novinara ostali su bez posla odbijajuÊi patriotski nalog daπire mrænju i netoleranciju. Oni su smjesta zamjenjivani drugima,spremnim da sluæe, nacionalnim entuzijastima koje moæda najboljepredstavlja novinarka Hrvatske TV koja je ponosno izjavila predkamerom: “Ja sam spremna da laæem za svoju domovinu!”


III 4/3/03 9:58 PM Page 95

‘ZLO»IN’ KOJI SE NIKAD NIJE DESIO: Vjesnik izvjeπtava o ‘35 Hrvataobjeπenih u Zenici’ u vrhu sedme stranice 9. avgusta 1993. u tekstu kojije πkolski primjer ratne propagande i poticanja na mænju.

III 4/3/03 9:58 PM Page 96

Ubijanje Bosne (1990-95)

MNOGI KOJI SU PROVELI DEVEDESETE nastojeÊi da razumiju iobjasne balkansko krvoproliÊe te decenije i sami su postali ærtvejednog stereotipa o medijima u bivπoj Jugoslaviji: dok su Beograd, imnogo kasnije Zagreb, uæivali liberalnu, slobodoumnu, otvorenuπtampu, Sarajevo je uvijek bilo zaostalo, u skladu sa svojom aneg-dotskom reputacijom “tamnog vilajeta”. Ta ocjena mogla je da budedjelimiËno osnovana u razliËitim periodima do polovine osamde-setih. Najtemeljnije obeÊanje komunistiËke vlasti, ono o bratstvu ijedinstvu, bilo je, uostalom, najozbiljnije testirano upravo u Bosni.Mjeπavina tri etniËke grupe ∑ 43.7 posto Muslimana, 31.3 postoSrba, 17.3 posto Hrvata i 7.7 posto “Jugoslovena” i “drugih”1 ∑ re-publika je neprestano bila pod budnim okom partijskih ideologa.Oni su se trudili da obezbijede da se Bosna dræi propisanog scena-rija, πto dalje od debate o osjetljivom “nacionalnom pitanju”, u πtasu spadale povremene srpsko-hrvatske ili srpsko-albanske napetostii prepirke. Od Partije postavljeni generalni direktori i glavni ured-nici vodeÊih bosanskih medija ∑ Radija i TV Sarajevo i dnevnikaOsloboenje ∑ bili su zaduæeni da odræavaju strogo poπtovanje partijske

4

IV 4/3/03 9:59 PM Page 97

linije. Tokom “hrvatskog proljeÊa” ranih sedamdesetih, bosanskimediji imali su po pravilu zaduæene komentatore Hrvate Ëiji jezadatak bio da oni osuuju buenje hrvatskog nacionalizma i djelo-vanje “unutraπnjeg neprijatelja”. Svako u Bosni ko bi izrazio razu-mijevanje ili podrπku za hrvatsko vodstvo tog vremena ∑ najËeπÊe utzv. neformalnim grupama prijatelja koji se zanesu u debati onacionalnom pitanju u lokalnom restoranu ne primjeÊujuÊi polici-jskog douπnika ili, πto je bio najËeπÊe inkriminisani grijeh, zapjeva-ju kakvu nacionalistiËku pjesmu ∑ rizikovao je stroge zakonske kon-sekvence. VeÊ i takvi prekrπaji bili bi dovoljni za mjesec-dva uzatvoru i za medijsku paljbu po “neprijateljima svih boja”. Po pra-vilu, morala se odræavati etniËka simetrija u kaænjavanju i kriticinavodnih prekrπaja sraËunatih na naruπavanje bratstva i jedinstva.Ako je, na primjer, katoliËki sveÊenik optuæen za “πirenje nacionalnei vjerske mrænje”, vlasti i lojalni lokalni mediji bi gotovo smjestaproizveli sliËan sluËaj i protiv pravoslavnog sveπtenika i musliman-skog imama. Za gotovo Ëetiri decenije komunistiËke vladavine, odpolovine Ëetrdesetih do polovine osamdesetih, bosanski mediji bilisu pod najstroæom partijskom kontrolom. To je posebno bio sluËaju pisanju o politiËkim temama. Instrumenti kontrole bili su rela-tivno jednostavni. Direktori i urednici postavljeni od Partije bili suodgovorni “viπim autoritetima” i njihov opstanak na tim pozicijamazavisio je od toga koliko su oni efikasni, najprije, u onemoguÊava-nju svakog suprotstavljenog glasa i, zatim, u podrπci partijskoj lini-ji. Samo poneki od njih bili su u stanju i spremni, u te Ëetiri deceni-je, da testiraju granice dozvoljenog povremeno zapoπljavajuÊi mlaenovinare iz studentske πtampe i dajuÊi im ograniËenu autonomiju uizvjeπtavanju o meunarodnim odnosima, kulturi, sportu i grad-skom æivotu. Izvjeπtavanje o unutraπnjopolitiËkim temama bilo jezasnovano na principu “ne talasaj”. Novinarima jeste bio ostavljenizvjestan privid slobode utoliko πto im je bilo dozvoljeno da odnevnom politiËkom æivotu izvjeπtavaju gotovo “taËno onako kakojeste”: partijski skupovi, republiËke i lokalne skupπtine, posjete par-tijskih funkcionera bosanskim preduzeÊima i gradovima koji sim-bolizuju “uspjeh u socijalistiËkoj izgradnji” odvijali su se po unapri-jed utvrenom scenariju i za Partiju je bilo bezbolno da dopustiopπirno izvjeπtavanje o njima. Svi poslanici u skupπtinama bili su

98 ZLO»IN U 19:30

IV 4/3/03 9:59 PM Page 98

unaprijed provjereni po kriterijima “moralno-politiËke podobnosti”i njihova izlaganja razlikovala su se samo po nivou retorike a nipoπtopo suπtini ili idejama koje su zagovarali. Izlaganja vodeÊih funkcio-nera najËeπÊe su emitovana i πtampana u cjelini a ostali bi bili citi-rani zavisno od njihovog mjesta u partijskoj i dræavnoj hijerarhiji.Urednici vijesti imali su zvaniËne liste hijerarhije republiËkihfunkcionera: prvi je bio bosanski Ëlan Predsjedniπtva Jugoslavije,zatim predsjednik i Ëlanovi Predsjedniπtva Republike, pa predsjed-nik i Ëlanovi republiËkog partijskog predsjedniπtva, pa predsjednicirepubliËke skupπtine, vlade, SocijalistiËkog saveza i tako redom ∑ svedo funkcionera Saveza omladine. Revnosniji glavni urednici liËno suse brinuli da taj poredak bude poπtovan ne samo u plasmanu i duæi-ni citata uvaæenih drugova nego i u izboru fotografija i potpisa podslike kako bi se moÊnici odræavali u dobrom raspoloæenju. Najteæiteret nosili su urednici Deska: redakcije vijesti. SjeÊam se kako jejedan od njih, Miπo IliÊ, polovinom sedamdesetih strogo isljeivanod generalnog direktora Osloboenja Ivice LovriÊa u vezi s navod-nim “ureivaËkim promaπajem” u pokrivanju posjete predsjednikaTita Bosni i Hercegovini. IliÊev “grijeh” bio je πto, u izvjeπtaju naprvoj strani o Titovom dolasku u Bosnu, nije promijenio dopi-snikove prve reËenice: “Predsjednik Tito doputovao je u Bosnu iHercegovinu. Na hrvatskoj strani granice, toplo ga je ispratila pred-sjednica Predsjedniπtva Hrvatske Milka Planinc. Na bosanskojstrani pozdravio ga je predsjednik Predsjedniπtva BiH BrankoMikuliÊ...” LovriÊ ga je ljutito pitao: “Kako si mogao spomenutiPlaninËevu prije druga MikuliÊa?” ∑ praveÊi veliko politiËko pitanjeod jedne od uobiËajenih Titovih posjeta posljednjih godina æivotanjegovom omiljenom loviπtu u okolini Bugojna. “Ali, on je moraoprvo napustiti Hrvatsku prije nego πto je uπao u Bosni i Herce-govinu”, odgovorio je IliÊ prizivajuÊi u pomoÊ oËitu Ëinjenicu. To jebio jedan od onih incidenata koji su obiËno zavrπavali tako πto biurednik izgubio povjerenje i vrlo brzo i moguÊnost da radi na bilokakvom osjetljivijem mjestu u redakciji. Nije, meutim, bilopotrebe za otvorenom cenzurom. PolitiËka debata ∑ pa time i svimediji ∑ bili su cenzurirani veÊ i samom prirodom sistema. Ujavnom æivotu, nije bilo foruma u kojem bi se mogla preispitivatipartijska linija. Ljudi promovisani na bilo koji nivo vlasti ili u bilo

UBIJANJE BOSNE (1990-95) 99

IV 4/3/03 9:59 PM Page 99

kojoj politiËkoj organizaciji unutar “fronta organizovanih socijali-stiËkih snaga” ∑ to jest Savezu komunista, SocijalistiËkom savezu,Sindikatu ili Ëak i boraËkoj ili omladinskoj organizaciji ∑ bili sutemeljito testirani u vezi s vjernoπÊu “naπoj stvari”. Svaka javna deba-ta bila je ograniËena na traæenje odgovora i rjeπenja “u okviru si-stema socijalistiËkog samoupravljanja”, dakle ∑ sam sistem je bioneupitan. A ako bi, u vrlo rijetkim prilikama, neko od uËesnika iizrazio nestandardne, kritiËke poglede, tu bi uvijek bio taj budniglavni urednik ili ljudi od njegovog povjerenja koji bi izbacili izizvjeπtaja nepodobni sadræaj. U medijima jednostavno i nije bilonovinskih strana slobodnog miπljenja niti takvih emisija na radiju iliteleviziji u kojima bi se kritiËki propitivala zvaniËna linija. Ono πtoje nazivano komentarom bila je zapravo samo medijska podrπkaodlukama koje su donosile Partija ili vlada ∑ bez prostora za preispi-tivanje mudrosti takvih odluka.

Kratkotrajno ‘bosansko proljeÊe’Sve to dramatiËno se promijenilo u kasnim osamdesetim. Goto-

vo baπ u isto vrijeme kad su ranije liberalniji srpski mediji poËeli dabespogovorno slijede MiloπeviÊev put “obnove srpskog dostojanstva”∑ koji je vodio uklanjanju umjerenih rukovodstava u Vojvodini,Crnoj Gori i na Kosovu; jednostranoj promjeni ustava; i, neiz-bjeæno, ratovima u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu ∑ bosan-ski mediji doæivjeli su godine velike nade. U ljeto 1987, zanimljivo∑ isto ljeto kad je MiloπeviÊ krenuo na ruπenje umjerenog rukovod-stva Srbije, Bosnu su poËeli da potresaju izgleda politiËki motivisaniskandali u samom vrhu partijske hijerarhije. Prvo, Borba je objavilaizvjeπtaj iz neobiËnog izvora ∑ od svog provincijskog dopisnika izSrbije ∑ po kojem je bosansko “ekonomsko Ëudo”, veliki poljo-privredno-trgovinski kombinat “Agrokomerc” u Velikoj Kladuπi,izgraeno izdavanjem mjenica bez pokriÊa u vrijednosti od nekih865 miliona dolara. Skandal je potresao same temelje partijske vlastiu Bosni. To teπko ekonomsko kriviËno djelo, za koje je optuæen ge-neralni direktor “Agrokomerca” Fikret AbdiÊ ∑ jedan od partijskihmiljenika koji su suvereno drmali svojim regionima u Bosni ∑ otkrioje Ëitavu mreæu ljudi u najviπim institucijama vlasti i Partije koji su

100 ZLO»IN U 19:30

IV 4/3/03 9:59 PM Page 100

podræavali AbdiÊa i njegovu imperiju bez pokriÊa. Jedan od mnogihvisokorangiranih funkcionera koji su morali podnijeti ostavke bio jei najviπe rangirani bosanski politiËar tog vremena u Jugoslaviji: pot-predsjednik Predsjedniπtva dræave Hamdija Pozderac. Mnogo jeonih koji vjeruju da je njegovo uklanjanje bilo i glavni motivotvaranja cijele afere s “Agrokomercom”. Kao potpredsjednik i, pounaprijed utvrenom redosljedu rotacije, od polovine maja iduÊegodine i predsjednik dræave, Pozderac je trebalo da predsjedavakomisijom koja Êe pripremati promjene Ustava Jugoslavije. Po teori-jama zavjere, on je bio suviπe tvrd orah da popusti rastuÊemnacionalistiËkom pritisku iz Srbije za preureenje federacije i uki-danje pokrajina. Zato je navodno cijela afera s mjenicama bezpokriÊa “procurila” preko Borbinog dopisnika iz malog mjesta uSrbiji kako bi se slomio Pozderac jer je “Agrokomerc” bio lociran unjegovoj zaviËajnoj Cazinskoj krajini a on se smatrao politiËkimpokroviteljem AbdiÊevog uspona. Afera je istovremeno otkrila πi-roke razmjere korupcije u vrhovima partijske vlasti u Bosni. NekadharmoniËna zasjedanja Centralnog komiteta, republiËke skupπtine iSocijalistiËkog saveza odjednom su postala politiËko bojno polje nakojem su nekad nedodirljivi funkcioneri optuæivali jedni druge zasvakovrsne nemoralne i nelegalne aktivnosti. Bosanski mediji do-Ëekali su svojih pet minuta. »ak i ako su samo izvjeπtavali o onomπto su najviπi funkcioneri rekli jedni o drugima na tim zasjedanjima,Radio i Televizija Sarajevo, Osloboenje i drugi mediji u republiciraskriknavali su pred javnoπÊu nepodopπtine ljudi na vlasti, uklju-ËujuÊi njihovu zloupotrebu javnog zemljiπta i fondova i jeftine kre-dite iz zaviËajnih banaka da grade luksuzne vile u Neumu, jedinombosanskom gradiÊu na jadranskoj obali; nepotizam; nezakonitezaviËajne uticaje i veze; raπirenu zloupotrebu tajnih sluæbi za kon-trolu nad politiËkim protivnicima; i rivalstva i sukobe u samomvrhu partijske hijerarhije. Autoritet Partije u Bosni veÊ tada je ne-popravljivo naruπen. Novo, mlae rukovodstvo prionulo je napospremanje u kuÊi i postalo je mnogo osjetljivije na javni imidæPartije i dræavnih institucija. Mediji su, nasuprot tome, doprinoseÊikompromitaciji i slabljenju Partije, u isto vrijeme sticali slobodukakva je do tada bila nezamisliva bilo u Srbiji ili u Hrvatskoj. Bio jeto poËetak “bosanskog proljeÊa”. Ritam promjena nametali su, kako


IV 4/3/03 9:59 PM Page 101

i priliËi, mladalaËki mediji. Radio Sarajevo upravo je pokrenuloposeban Omladinski program, s grupom mladih novinara ∑ukljuËujuÊi Boru KontiÊa kao urednika, Senada HadæifejzoviÊa,Nevena AneliÊa, Senada PeÊanina, Mladena SanËanina, AleksandraHemona, Peu KojeviÊa ... ∑ koji su testirali i pomicali granice do-zvoljenog. PeÊanin, osnivaË i urednik najuglednijeg bosanskog ma-gazina Dani, ispriËao mi je o svojim iskustvima iz tog vremena osva-janja slobode u bosanskim medijima:

Otvorili smo (Omladinski) program za slobodne razgovore na otvorenojliniji radija o gotovo svim tekuÊim politiËkim pitanjima dana, ukljuËujuÊiTitovo nasljee ili politiËka suenja iz nedavne proπlosti. U poËetku je bilonekog uznemiravanja, najËeπÊe u formi pozivanja nekih od nas na policij-ske “informativne razgovore” i upozorenja na moguÊe posljedice, ali to subili posljednji trzaji odumiruÊeg partijskog monopola na javnu rijeË.Uskoro smo bili u stanju da emitujemo otvorene debate o najosjetljivijimtemama ukljuËujuÊi i izjave i komentare nekih od najpoznatijih jugo-slovenskih disidenata.2

PeÊanin je imao vlastite probleme s policijom zbog rada naOmladinskom radiju. Kad je, uprkos peËata “dræavne tajne”udarenog na dokumenta u vezi s povlaËenjem kandidature vodeÊegkandidata za bosanskog Ëlana u Predsjedniπtvu Jugoslavije (NenadaKecmanoviÊa), PeÊanin izvijestio da je on optuæen za πpijunæu, poli-cija je i njega pozvala na “informativni razgovor”. “Rekli su mi dasam nanio πtetu interesima dræave” ∑ kaæe PeÊanin. Dvijeomladinske publikacije, Naπi dani i Valter, objavljivali su serijeËlanaka o politiËkim i ekonomskim aferama u bosanskoj vladajuÊojeliti. “Za nas je bilo vrlo vaæno da se u to vrijeme i glavni dnevnik uBosni, Osloboenje, konaËno oslobaao partijske kontrole i postajao∑ u kasnim osamdesetim ∑ ugledan list”, rekao mi je PeÊanin. Sva trinajuticajnija bosanska medija ∑ Radio i TV Sarajevo i Osloboenje ∑u to su vrijeme odbacila najefikasniji instrument partijske kontrolenad medijima, imenovanje direktora i glavnih urednika od Partije, iuvjerili su novo, reformistiËko bosansko vodstvo, da im dozvoli dasami novinari biraju svoje urednike na osnovu njihove profesionalnei javne reputacije.

U takvom procesu, i ja sam, krajem decembra 1988, postaoglavni urednik Osloboenja. Umjesto da Ëekamo da nas SocijalistiËki

102 ZLO»IN U 19:30

IV 4/3/03 9:59 PM Page 102

savez, formalni osnivaË i svih drugih vodeÊih dnevnika u Jugoslaviji,po tradiciji tek putem sluæbenog saopπtenja za javnost obavijestikoga Êe nam poslati kao novog urednika, ovog puta smo sami pro-veli neku vrstu “izborne kampanje” u svim rubrikama u listu koje supredlagale kandidate za tu funkciju. Joπ svjeæ poslije Ëetve-rogodiπnjeg dopisnikovanja u Njujorku, 1981-85, ja sam uËestvo-vao u toj kampanji s ambicijom da promijenim Osloboenje inapravim otvoren, pluralistiËki, pouzdan dnevnik ∑ idealno, na nekinaπ mali naËin, bosansku verziju lista s kojim sam se Ëetiri godinebudio u Americi: The New York Timesa. Na kraju viπemjeseËnedebate, u kojoj su svi kandidati izloæili svoje vizije lista, novinariOsloboenja nominovali su Zorana KurtoviÊa i mene kao kandidatei ja sam postao urednik. Prvo πto sam uradio bilo je uvoenje stra-nice otvorenih komentara i miπljenja. Imali smo stalne vlastite i go-stujuÊe kolumniste; dnevnu karikaturu iz tradicionalno moædanajjaËe ekipe karikaturista koju je imao ijedan list u Jugoslaviji (uOsloboenju je to nekad bio Adi MulabegoviÊ a u moje vrijeme BoæoStefanoviÊ, Hasan FazliÊ, –oko NinkoviÊ, Midhat AjanoviÊ);razmiπljanja o temama dana koja su pisali neki od najuglednijihautora iz javnog æivota ∑ univerzitetski profesori, pisci, politiËari,ekonomisti, umjetnici i druge javne liËnosti. Otvorio sam takoe irubriku “U æiæi” na prvoj strani lista u kojoj su pisali najbolji autoriiz redakcije ali i istaknute bosanske, jugoslovenske i svjetske javneliËnosti osvrÊuÊi se na temu proteklog dana. Meu onima koji supisali u toj rubrici su i pisci poput Abdulaha Sidrana, ∆amilaSijariÊa i Izeta SarajliÊa; filmski reditelj Emir Kusturica; neki odvodeÊih bosanskih i jugoslovenskih politiËara; selektor nacionalnefudbalske reprezentacije Ivica Osim; i Ëak i generalni sekretarUjedinjenih nacija Havier Peres de Kueljar. Nasuprot prevlauju-Êem trendu u jugoslovenskoj πtampi tog vremena, da se promoviπusamo vlastiti politiËki lideri i ideologije, donosili smo cijelu stranunaslovljenu YU-Preπ s pregledom najzanimljivijih i najkontroverzni-jih Ëlanaka iz drugih listova iz cijele zemlje. Ponedjeljkom, objavlji-vao sam stranu naslovljenu YU-Dnevnik, u kojoj su uredniciveËernjeg televizijskog dnevnika iz svih osam republiËkih i pokra-jinskih centara pisali za Osloboenje o dominantnoj temi proteklenedjelje. Neki Ëitaoci i posebno partijski funkcioneri kritikovali su


IV 4/3/03 9:59 PM Page 103

nas da “promoviπemo meurepubliËke svae”, ali ja sam vjerovao dasu te dvije strane odraæavale realnosti zemlje koja je iπla prema ra-spadu i da smo nudili Ëitaocima neophodnu informaciju o tome πtadrugi u zemlji misle i kaæu. Dodatno, svakoga dana donosili smoposeban dodatak, “list u listu”: ponedjeljkom i utorkom ∑ to je biosport, srijedom ∑ Globus (strane posveÊene meunarodnim tema-ma); Ëetvrtkom ∑ vikend; petkom ∑ RTV dodatak kao najtiraæniji ulistu; subotom ∑ prilog posveÊen kulturi, umjetnosti i nauci (KUN);nedjeljom ∑ prilog Nedjelja koji je kasnije postao zaseban nedjeljnimagazin a u listu je zamijenjen prilogom “7 dana”, u kojem su pisalii brojni ugledni autori iz cijele Jugoslavije. Jedna od mojih omiljenihinovacija bila je proπirenje “pisama uredniku”, koja su tradicionalnoizbjegavala kontroverzne teme, u cijelu stranicu Tribine, potpunootvorene i za najæeπÊu kritiku javnih liËnosti i institucija. Kako suËitaoci poËeli da piπu o korupciji i zloupotrebi javnih funkcija,strana je postala otvoreni forum za dijalog, i na njoj su ∑ odgovara-juÊi na pisma Ëitalaca Osloboenja ∑ pisala i dva πefa jugoslovenskedræave, Raif DizdareviÊ i Janez Drnovπek, savezni premijer BrankoMikuliÊ i svi vodeÊi bosanski politiËari. “Osloboenje je list koji osva-ja svoje ime” ∑ izjavio je u to vrijeme Abdulah Sidran, nekad vrlokritiËan prema Osloboenju. Do kraja moje prve godine kao glavnogurednika, Osloboenje je izabrano za List godine u Jugoslaviji za1989. godinu u godiπnjoj anketi Slobodne Dalmacije meu novi-narima-profesionalcima iz cijele zemlje. Ali, ostalo je joπ neπto πtosam morao promijeniti. Sa svim zadovoljstvima predsjedavanja“promjeni samog karaktera lista”, kako je Slobodna Dalmacija obra-zloæila svoju nagradu, bilo je neπto zbog Ëega sam se osjeÊao kao daureujem moskovsku Pravdu iz najgorih dana. U lijevom vrhu prvestrane Osloboenja stajala je parola “Druæe Tito mi Ti se kunemo (dasa Tvoga puta ne skrenemo)”, koja je πtampana od Titove smrti 4.maja 1980. godine. Iako sam i sam rastao u Titovo vrijeme,poπtujuÊi mnogo dobroga πto je uËinio za zemlju i kao i svako umojoj generaciji sistematski uvjeravan da æivimo u najboljem odsvih moguÊih svjetova, smatrao sam tu parolu suviπe optereÊujuÊomu nastojanjima da se Osloboenje otrgne od dugogodiπnje reputacijepartijskog biltena. Tako sam odluËio da je uklonim s prvim brojemu novoj, 1990. godini, a da bih naglasio novu, træiπnu orijentaciju

104 ZLO»IN U 19:30

IV 4/3/03 9:59 PM Page 104

lista, traæio sam da se umjesto parole na tom mjestu πtampa oglasneke od vodeÊih jugoslovenskih firmi i taj prostor je prodat Gorenjuiz Velenja ∑ firmi poznatoj po proizvodnji friæidera, televizora iostale tzv. bijele tehnike. “Druæe Gorenje, mi ti se Velenje” ∑ glasioje naslov duhovitog komentara te promjene πto ga je u sarajevskimVeËernjim novinama napisao Ozren Kebo. Bilo je i kritike iz joπvladajuÊe Partije, posebno iz njenih opπtinskih komiteta i iz nekihlokalnih organizacija sindikata i boraca, ali odgovor javnosti bio jevrlo pozitivan. U tih nekoliko godina, Osloboenje je zaustavilo upo-ran pad tiraæa i steklo hiljade novih Ëitalaca; znaËajno su porasli pri-hodi od oglasa; i firma je bila jedna od ekonomski najzdravijih uRepublici. PodræavajuÊi politiËki pluralizam i projekt demokratskihi ekonomskih reformi saveznog premijera Ante MarkoviÊa,Osloboenje je ∑ kao i Radio i TV Sarajevo ∑ postajalo forum slo-bodnog izraæavanja razliËitih ideja i pogleda o buduÊnosti zemlje.

To je bila ta dramatiËna promjena, na jednoj strani ∑ dogmati-zacija nekad liberalnijih srpskih medija, na drugoj ∑ liberalizacijanekad dogmatskih bosanskih, koju su propustili da zapazeanalitiËari balkanskih medija. Bosanski mediji osvajali su zavidannivo profesionalne nezavisnosti dok je Savez komunista joπ bio navlasti i oni su sami ∑ ne ËekajuÊi neizvjesni rezultat izbora ∑ profili-rali svoju ulogu u raajuÊem pluralistiËkom okruæenju. ZlatkoDizdareviÊ, jedan od kljuËnih urednika Osloboenja u kasnimosamdesetim i ranim devedestim, rekao mi je:

Bio sam vrlo sretan da sam pripadao generaciji novinara, u to vrijeme oku-pljenih uglavnom u Osloboenju, koji su uspjeli da temeljno promijenepristup novinarstvu u Bosni. Uspjeli smo i da promijenimo dugogodiπnjupercepciju u javnosti o bosanskim medijima kao rigidnim, kontrolisanimi ideologiziranim u decenijama jednopartijske vlasti.3

DizdareviÊ je rekao da je promjena karaktera lista ∑ a sa njim i bo-sanskog novinarstva ∑ ukljuËivala i gutanje poneke gorke pilule uobjavljivanju poneke izjave, miπljenja ili pogleda ljudi koji su bilisuprotstavljeni ili Ëak neprijateljski prema tradiciji i kulturi etniËke ireligijske tolerancije. “Ali to je bila cijena koju morate platiti ako pro-moviπete profesionalne standarde, ukljuËujuÊi i onaj da uvijek trebaËuti i ‘drugu stranu priËe’, i ako hoÊete da budete otvoren, pluralistiËki,


IV 4/3/03 9:59 PM Page 105

liberalan list”, rekao je on. Njegov spisak “gorkih pilula” ukljuËivaobi πtampanje u Osloboenju tokom rata u Hrvatskoj dugog intervjua,u dva nastavka, s naËelnikom Generalπataba jugoslovenske vojskeBlagojem AdæiÊem a da mu nisu postavljena sva prava pitanja;objavljivanje nekih krajnje nacionalistiËkih pogleda srpskog piscakoji je postao politiËar Vuka DraπkoviÊa u okviru njegovog prava naodgovor na neku prethodnu kritiku u Osloboenju; ili objavljivanje unjegovom magazinu Nedjelja politiËke platforme tek nastajuÊeSrpske demokratske stranke u Ëlanku koji je napisao RadovanKaradæiÊ, sada optuæen za genocidne ratne zloËine. DizdareviÊ mi jeo tome rekao:

Jednoga dana KaradæiÊ je doπao u redakciju i ponudio nam Ëlanak zaobjavljivanje. “Pisali smo ga kao platformu za novu politiËku stranku”,rekao mi je KaradæiÊ. Pitao sam ga ko su to “mi” koji su pisali Ëlanak.“Grupa mojih kolega, sarajevskih prijatelja, koji razmiπljaju o formiranjustranke”, odgovorio je. Stranka je trebalo da se zove SDS, tada joπ neSrpska veÊ SocijalistiËka demokratska stranka. To je bilo njegovo prvopojavljivanje u javnosti kao buduÊeg predsjednika srpske partije u Bosni.Objavio sam to ne iz nekih oportunistiËkih razloga, kao ∑ da me ne optuæeda neÊu da objavim nekakav srpski pogled, i ne samo zato πto u Ëlankunaravno nije bilo ni traga od genocida ili bilo Ëega πto Êe ta partija kasnijepredstavljati, veÊ zato πto je tako moralo biti u jednom pluralistiËkom listu.

Angaæovanjem u javnosti i ubjeivanjem s novim, reformski ori-jentisanim politiËkim vodstvom u Bosni i Hercegovini, bosanskinovinari izborili su se da novi zakon o medijima definiπe sve trivodeÊa medija u Republici kao vanstranaËka; da urednike i direktorebiraju novinari i drugi zaposleni u medijskim kuÊama na osnovunjihovih profesionalnih rezultata i ugleda u javnosti; da novinarineÊe biti aktivni Ëlanovi bilo koje politiËke stranke i da Êe oni kojiprihvate nominaciju za bilo kakvu javnu poziciju “zamrznuti” svojstatus novinara ili neÊe pisati o politiËkom æivotu. Dok su srpskimediji pod MiloπeviÊevom Ëvrstom rukom uveliko bili na putu kon-frontacije sa svima drugima u Jugoslaviji, a hrvatski jedan po jedanprinuivani da prihvate poziv na “patriotsku sluæbu” po nalogunacionalistiËko-totalitarnog Tumanovog reæima, Sarajevo ∑ koje sunekad s dozom pretjerivanja nazivali novinarskim “tamnim vilaje-tom” ∑ postajalo je slobodna zona javne rijeËi. Jutel, novoosnovana

106 ZLO»IN U 19:30

IV 4/3/03 9:59 PM Page 106

svejugoslovenska televizija, bio je protjeran iz Beograda i naπao jeutoËiπte u Sarajevu. Istaknuti beogradski novinari Dragan BabiÊ,Aleksandar TijaniÊ i Mirjana BobiÊ-MojsiloviÊ, pravili su svoj tele-vizijski politiËki πou uæivo “UmijeÊe æivljenja” u saradnji sa Saraj-kom Suadom KapiÊ i emitovali ga iz Sarajeva: sa svojim gostima,politiËkim i graanskim liderima iz cijele Jugoslavije, oni su otvo-reno debatovali o temama veÊ “zabranjenim” u Beogradu. Sarajevskiradio ∑ a kasnije i televizija ∑ emitovali su vrlo popularan humo-ristiËko-satiriËni πou, Top lista nadrealista, izvrgavajuÊi podsmijehunacionalistiËku histeriju. Taj period oslobaanja javnog dijaloga uBosni proizveo je i pozitivne nove domete u kulturnom stvaralaπtvu,od nekih od najzapaæenijih jugoslovenskih filmskih ostvarenja douspona u knjiæevnosti, pozoriπtu i rok muzici. Kako se dogodilo daanalitiËari balkanskih medija previde taj dramatiËan obrat? VeÊinastranih dopisnika i medijskih eksperata bili su locirani u Beogradu,kao glavnom gradu Jugoslavije i srediπtu nastupajuÊe krize, i oni subili zaËueni pretvaranjem nekad uglednih beogradskih medija uinstrumente manipulacije i ratne propagande. Neki od onih koji supisali o jugoslovenskim medijima a da nisu proveli dovoljno vreme-na u Zagrebu ili Sarajevu jednostavno su nasjeli na stereotip pokojem su beogradski mediji bili “tradicionalno liberalni” a bosanski“uvijek kontrolisani” i nisu se potrudili da zapaze ili analizirajupromjene u Bosni. Neki su opet prihvatili zdravo za gotovo teorijuo tome kako su “svi oni jednako loπi i nacionalistiËki”, ponuenu ubeogradskim intelektualnim krugovima kao dobar izgovor ∑ zaintelektualce ∑ da se ne suprotstavljaju rastuÊoj nacionalistiËkoj pro-pagandi u srpskim medijima. Samo oni strani dopisnici koji suizvjeπtavali iz Jugoslavije duæe vrijeme zapazili su promjenu. RoyGutman, koji je dobio Pulicerovu nagradu za izvjeπtavanje o srp-skim logorima smrti u Bosni 1992. godine, izvijestio je u njujor-πkom dnevniku Newsday 1. maja 1991, da je “u veÊini republika,posebno dvjema najveÊim, Srbiji i Hrvatskoj, πtampa prihvatilanacionalizam vodeÊih politiËara, potiËuÊi ethniËke napetosti kojeguraju zemlju niz put raspada, ako ne i samouniπtenja. Ali, Bosna iHercegovina je drugaËiji svijet. ‘Vazduh je u Sarajevu slobodnijinego bilo gdje drugdje u Jugoslaviji’...” ∑ izvijestio je Gutman,citirajuÊi jednog od urednika Vremena Harija ©tajnera. Ohrabrena


IV 4/3/03 9:59 PM Page 107

relativnim prosperitetom “MarkoviÊevih godina”, sa stabilnim dina-rom, procvatom privatnog biznisa i raajuÊim civilnim druπtvom,Bosna je neko vrijeme izgledala imuna na nacionalistiËke napetostikoje su narastale izmeu dva susjeda, Srbije i Hrvatske. VodeÊibosanski mediji podræavali su reformistiËku politiku federalne vlade,ukljuËujuÊi politiËki pluralizam i træiπnu ekonomiju, i bili su kri-tiËni i prema MiloπeviÊevom pohodu za srpsku dominaciju i premaTumanovim unilateralnim potezima prema hrvatskoj nezavisnosti.

Meutim, pozivi iz Beograda za okupljanje “svih Srba u jednojdræavi” i promocija u Zagrebu Tumanovog HDZ-a kao “plane-tarne stranke svih Hrvata” sve agresivnije su ciljali i bosanske Srbe iHrvate. Stijeπnjena izmeu Srbije i Hrvatske, sada veÊ na putuneizbjeæne konfrontacije, Bosna ∑ sa svojim viπenacionalnim sta-novniπtvom ∑ nije mogla ostati poπteena napetosti u regionu. Doksu bosanski mediji i dalje odbijali da budu uvuËeni u nacionalistiËkupropagandu, ostajuÊi vjerni tradiciji etniËke tolerancije, oni nisumogli zaπtititi Bosance od poziva na oruæje koji su dolazili najprijeiz MiloπeviÊeve Srbije a zatim i iz Tumanove Hrvatske. Bosanskomedijsko træiπte bilo je otvoreno za sve. Sarajevska TV, osim vlasti-tog glavnog veËernjeg dnevnika, redovno je prikazivala i TV dnev-nike iz Beograda i Zagreba na drugom kanalu. Na bosanskim kiosci-ma, ravnopravno s Osloboenjem, mogli su se kupiti i svi vodeÊidnevnici i nedjeljnici iz Beograda i Zagreba ∑ veÊ uveliko angaæo-vani u neËem πto se nazivalo medijskim ratom. Kako su bosanskiSrbi sve viπe prisiljavani da izraæavaju podrπku “ugroæenim Srbima”na Kosovu, a bosanski Hrvati da se stave “u obranu ugroæenedomovine (Hrvatske)”, bosanski Muslimani, koji nisu imali drugurepubliku koju bi smatrali “matiËnom domovinom”, suoËeni su sistorijskim izazovom da traæe put opstanka Bosne. Poslije svih sto-ljeÊa koegzistencije, tradicije i kulture zajedniËkog æivota u poπtova-nju za razlike, Bosanci su bili pod pritiskom da se pridruæe naciona-listiËkim pokretima sa suprotstavljenim i uskoro Êe se pokaztinepomirljivim ciljevima. Sa srpsko-hrvatskim ratnim sukobom nahorizontu, bosanski prvi viπepartijski izbori u novembru 1990.postali su neka vrsta etniËkog popisa, u kojem je veÊina Muslimanaglasala za muslimansku Stranku demokratske akcije (SDA), najveÊibroj Srba za Srpsku demokratsku stranku (SDS) a gotovo svi Hrvati

108 ZLO»IN U 19:30

IV 4/3/03 9:59 PM Page 108

za Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ). Iako na politiËkinepomirljivim pozicijama, tri nacionalistiËke stranke su u borbi zavlast po svaku cijenu otiπle i tako daleko da su neposredno uoËi iz-bora pozvale svoje sljedbenike da glasaju za “tri narodne partije”Ëime je politiËko vodstvo bosanskih Muslimana ∑ u nastojanju daporazi socijaldemokrate i reformiste ∑ praktiËno pozvalo musliman-sko stanovniπtvo da glasa za dvije stranke koje Êe se uskoro staviti usluæbu ubijanja Bosne za raËun “velike Srbije” i “velike Hrvatske”.Neposredno nakon πto su preuzele vlast, te tri stranke su se upustileu beskrajne prepirke u kojima su predstavnici Ëas jedne-Ëas drugestranke napuπtali zasjedanja skupπtine ili vlade u znak protesta zbogodluka veÊine. Ali, bilo je jedno pitanje u kojem su sve tri partijepostigle savrπenu saglasnost: da preuzmu kontrolu nad bosanskimmedijima. U martu 1991, nacionalistiËke stranke izglasale su zakonpo kojem Êe one postaviti vlastite urednike i direktore svih vodeÊihmedija u skladu s dogovorenim “nacionalnim kljuËem”. Jedna bipartija postavila glavnog urednika, druga generalnog direktora, treÊaπefa Deska, i tako redom ∑ sve do urednika fotografije. Bosanskinovinari shvatili su da bi provoenje takvog zakona znaËilonacionalistiËko ovladavanje medijima i gubitak slobode koju suizborili Ëak i u jednopartijskom vremenu. Zajedno s urednicimaradija i TV Sarajevo, ja sam se ∑ uz podrπku kolega u Osloboenju ∑suprotstavio takvom zakonu. Poveli smo javnu kampanju u kojojsmo dobili i objavili stotine pisama podrπke nezavisnosti od medijaiz cijele Jugoslavije. Pozivali smo predstavnike nacionalistiËkih vlastina otvorenu debatu, upozoravajuÊi javnost da Êe mediji pod nji-hovom kontrolom funkcionisati isto kao i vlast koju predstavljaju, ida Êe urednici odgovorni tim partijama u znak protesta napuπtatiposao jer se neÊe moÊi sloæiti o tome πta da πtampaju. Organizovalismo masovni protest protiv novog zakona pred zgradom SkupπtineBiH i ∑ πto se pokazalo najvaænijim ∑ osporili smo ustavnost togzakona pred ustavnim sudovima i Jugoslavije i Bosne i Hercegovine.Ustavni sud Jugoslavije naloæio je odgodu provoenja zakona dok sene okonËa spor pred Ustavnim sudom BiH. U toj raspravi predrepubliËkim Ustavnim sudom ja sam govorio u ime Osloboenja.Kad me jedan od sudija, Hasan BakaloviÊ, pitao zaπto bi imenovanjeurednika i direktora od strane demokratski izabrane vlasti povrijedilo


IV 4/3/03 9:59 PM Page 109

slobodu πtampe, rekao sam: “Ono ne bi tek povrijedilo tu slobodu,ono bi je uniπtilo, jer onaj ko odluËuje o imenovanju i smjenjivanjuurednika ∑ kao u komunistiËka vremena ∑ ima i moÊ ucjene nadureivaËkom politikom. ImenujuÊi urednike po svom izboru,stranke na vlasti imale bi medije odgovorne njima a ne graanimaove Republike”. Najzad, 3. oktobra. 1991, Ustavni sud je dao zapravo novinarima i zakljuËio da predloæeni zakon nije u skladu sUstavom Bosne i Hercegovine. Bio je to jedinstven primjer u bal-kanskoj tranziciji da su mediji uspjeπno odbacili uspostavu kontrole“demokratski izabrane vlasti” nad novinama i radio-televizijom.Tako su vodeÊi bosanski mediji ∑ Radio i TV Sarajevo i Osloboenje∑ doËekivali dogaaje koji Êe voditi raspadu Jugoslavije u potpunodrugaËijoj situaciji u odnosu na medije u Srbiji i Hrvatskoj.Bosanski novinari vodili su, i dobili, dvije bitke za nezavisnost i dos-tojanstvo profesije: jednu u godinama zalazeÊeg monopola jednepartije i drugu u godini dolaska na vlast triju nacionalistiËkih parti-ja i oni u tom vremenu nisu bili pod kontrolom bilo vlade ili parti-ja na vlasti. Redovno smo napadani od SDS-a za “antisrpstvo”, odHDZ-a za “antihrvatstvo”, a od SDA da smo “antimuslimanski”.“Da nismo tako loπi ne bismo bili tako dobri” ∑ odgovarao sam natu kritiku pozajmljujuÊi slogan jedne kontroverzne njujorπke radio-stanice, koju svi kritikuju a svi ipak sluπaju, nalazeÊi u napadimanacionalistiËkih partija najbolju investiciju u naπ kredibilitet.

Pokrivanje rata u Hrvatskoj 1991. bilo je ozbiljan test i naπegprofesionalizma i naπe objektivnosti. Ratne zone koje su uglavnomkontrolisale srpske snage bile su van domaπaja za novinare dru-gaËijeg etniËkog porijekla. Osloboenje je bilo sretno da je u tomperiodu imalo reportera formata jednog Vlade MrkiÊa. On je veÊranije stekao reputaciju kao pisac duboko humanih, elokventnih,ljudskih svjedoËanstava o napetostima izmeu Srba i Albanaca naKosovu osamdesetih godina. MrkiÊ je potvrdio tu reputaciju izvje-πtavajuÊi o opsadi Vukovara i Dubrovnika i napadu JNA na hrvat-sko selo Ravno u Bosni i Hercegovini u jesen 1991. MrkiÊeve repor-taæe iz ratnih zona bile su drastiËno drugaËije od svega πto se mogloËitati u srpskoj ili hrvatskoj πtampi: one nisu bile zapisi o “krvoæe-dnim Ëetnicima” ili “genocidnim ustaπama” veÊ o obiËnim ljudimanajteæe pogoenim ratom, o njihovim gubicima i patnji. Poπto

110 ZLO»IN U 19:30

IV 4/3/03 9:59 PM Page 110

nismo mogli biti sve vrijeme u svim ratnim zonama u Hrvatskoj, imi smo Ëesto bili zavisni od propagandistiËkih agencija, Tanjuga iHine. Njihove suprotstavljene izvjeπtaje i kontraizvjeπtaje πtampalismo jedan pored drugog umjesto da koristimo samo jedan ∑ kakosu Ëinili mediji u dvije zaraÊene republike. Osloboenje je o opsadiDubrovnika i Vukovara pisalo s dubokim razumijevanjem barbarskeprirode bombardovanja ovih starih gradova i saosjeÊanjem s civil-nim ærtvama te opsade. Ako je postojala neka konstantna linija ubosanskim medijima u mjesecima pred rat, to je bila njihovadosljedno antiratna pozicija. S rastuÊom polarizacijom u zemlji iunutar same Bosne i Hercegovine u vezi s buduÊnoπÊu Jugoslavije,Bosna se naπla pred izborom izmeu dvije opcije u kojima u objegubi: ili da se pridruæi slovenaËkom i hrvatskom pokretu za neza-visnost, πto je u bosanskom sluËaju bilo mnogo teæe s obzirom nasastav stanovniπtva i prijetnju oruæjem Jugoslovenske armije, ili da“ostane u Jugoslaviji” pod srpskom dominacijom, πto ∑ pored osta-log i iz iskustva s Kosovom ∑ za veÊinu nije bila prihvatljiva opcija.SDS je agresivno prionuo na nametanje svoje ideologije o “svimSrbima u jednoj dræavi”. HDZ je takoe isticao svoje “pravo napovijesne hrvatske zemlje” u Bosni. Ironija je bila u tome πto su tedvije strane, Ëak i dok je bjesnio brutalan rat meu njima oko “srp-skih teritorija u Hrvatskoj”, bile u savrπenoj saglasnosti u vezi sotimaËinom “srpskih” i “hrvatskih” teritorija u Bosni po linijamatajnog dogovaranja MiloπeviÊa i Tumana u Karaorevu i drugdjeu proljeÊe 1991. godine.4 Svu dramu istorijskog izbora pred kojimse Bosna naπla najbolje je odslikala prijetnja Radovana KaradæiÊa,izreËena na dvodnevnom zasjedanju Skupπtine Bosne i Hercegovine14. i 15. oktobra 1991. pred kamerama u direktnom televizijskomprenosu protiv bilo kakve odluke o nezavisnosti: “(Takvom odlu-kom) moæete odvesti Bosnu u pakao a cijeli jedan narod u nesta-janje” ∑ rekao je u neprikrivenoj prijetnji bosanskim Muslimanima.5

Kako su dvije od tri vladajuÊe nacionalistiËke partije pripremaleteren za pripajanje dijelova Bosne “velikoj Srbiji” ili “velikoj Hrvat-skoj”, bosanski multietniËki, tolerantni, antiratni mediji postajali suozbiljna prepreka. Sve ËeπÊe, naπi vozaËi ∑ koji su godinama razvoziliOsloboenje po Bosni i Hercegovini ∑ zaustavljani su u podruËjimapod kontrolom SDS-a i list je nerijetko oduziman tako da nije


IV 4/3/03 9:59 PM Page 111

mogao stiÊi do Ëitalaca. Iako je TV Sarajevo omoguÊavala svojimgledaocima da na drugom kanalu gledaju i beogradski TV Dnevnik,to nije bilo dovoljno za partiju na ratnoj stazi. SDS je zahtijevaoiskljuËivo srpski program, bez suprotstavljenog pogleda, i tako jekrenuo u nasilnu otimaËinu predajnika sarajevske televizije. Osammjeseci prije poËetka rata, 1. avgusta 1991. godine, srpske paravo-jne snage ∑ uz pomoÊ Jugoslovenske armije ∑ otele su predajnik naKozari izmeu Prijedora i Banjaluke.6 Tako su velika podruËja,ukljuËujuÊi i etniËki mjeπovite gradove, bila odsjeËena od TVSarajevo i prisiljena da primaju iskljuËivo program TV Beograd kojije emitovao MiloπeviÊevu ratnu propagandu. Srbi i Muslimani kojisu u miru æivjeli zajedno u Banjaluci, Prijedoru, Sanskom Mostu,Bosanskom Novom i desetini drugih gradova odjednom su bilipodijeljeni porukama mrænje s televizijskog ekrana. Retorika TVBeograd o “ugroæenom narodu”, “buenju ustaπtva”, “nacionalnomopstanku”, “hrvatsko-muslimanskoj zavjeri”, “islamskoj prijetnji” ...zamijenila je tradicionalno uravnoteæeno izvjeπtavanje TV Sarajevo,postepeno prokopavajuÊi jaz sumnje izmeu dugogodiπnjih dobrihkomπija i Ëak prijatelja. Uskoro nakon Kozare, i drugi predajnici ∑Pljeπevica, Doboj, Trovrh, Veleæ, VlaπiÊ ∑ nasilno su otimani i preu-smjeravani na signal TV Beograd, smanjujuÊi domaπaj TV Sarajevona manje od polovine bosanske teritorije. U proljeÊe 1992, tokomoruæanog otimanja predajnika na VlaπiÊu, ubijen je tehniËar TVSarajevo Bajram Zenuni a zarobljena posada predajnika.

Glas bosanskih medija, u prilog demokratskog odluËivanja obuduÊnosti Republike putem referenduma 28. februara i 1. marta1992, tako se nije mogao Ëuti na teritorijama pod kontrolom SDS-a.Nakon πto je 64 posto stanovniπtva Bosne i Hercegovine glasalo zanezavisnost, SDS, uz podrπku Jugoslovenske armije, povlaËi zavrπnepoteze koji Êe voditi sukobima πirokih razmjera: postavlja barikadei praktiËno paraliπe glavni grad Sarajevo, blokira saobraÊajnice ipostavlja srpske straæe onemoguÊujuÊi saobraÊaj na putevima poBosni, demonstrira bojnu gotovost paradirajuÊi s artiljerijom ioklopnim vozilima na prilazima bosanskih gradova. Nad Bosnom senadvila neposredna ratna prijetnja.

Zajedno s mojim kolegama, glavnim urednicima vodeÊih medijau tadaπnjem Sarajevu ∑ Goranom MiliÊem (Jutel), Nenadom PejiÊem

112 ZLO»IN U 19:30

IV 4/3/03 9:59 PM Page 112

(TV Sarajevo), Milenkom VoÊkiÊem (Radio Sarajevo) ∑ pridruæiosam se posljednjem oËajniËkom apelu za mir. Sve Ëetvorica smo iziπlis kratkim liËnim obraÊanjem javnosti pozivajuÊi graane Bosne iHercegovine da odbiju poziv bilo koje partije da napadaju svoje su-sjede. Taj naπ apel emitovan je u glavnim veËernjim emisijama Jutelai RTV Sarajevo i objavljen u Osloboenju neposredno prije izbijanjarata. Evo πta smo tada rekli:

• Nenad PejiÊ: Æelim da vam ispriËam jednu priËu. Ako neko u vaπem mjes-tu æeli da izazove mrænju i nemir, oni Êe jednostavno unajmiti kriminalceda podmetnu bombu u kafiÊ, bombu pod auto ili da izvrπe ubistvo. »imto urade, kriminalci odlaze pod zaπtitom naruËioca a vama u vaπem mjes-tu ostavljaju sumnju da je to uradio Srbin, Hrvat ili Musliman. Vi Êeteprestati vjerovati jedni drugima, sumnjaÊete u svaki potez svog komπije,postaviËete barikade, kupovaÊete oruæje i seliÊete sa svojom porodicom. Ato naruËioci upravo i æele. ZloËinci odlaze, naruËioci ostaju u sjeni a vamaostaje sumnja, ærtve, poruπene kuÊe, razruπene porodice, barikade, sudbi-na izbjeglica. Tako Êete biti natjerani da traæite zaπtitu jer ste toboæeugroæeni od Srba, Hrvata ili Muslimana. Ne zaboravite pri tom, niste viugroæeni od Srba, Hrvata ili Muslimana, vi ste ugroæeni od nacionalista iπovinista, od trgovaca vaπim nacionalnim osjeÊajima, vaπim kuÊama, vaπimporodicama i vaπim æivotima. Zato, poπtovani gledaci, ne nasjedajte.Jedini naËin da se svemu tome suprostavite jeste da ne pristanete na rat,nego da branite mir. Branite ga sa komπijom, samo mirno i zajedno ovanaπa Republika i svi mi u njoj moæemo opstati.

• Goran MiliÊ: Ja ne bih mnogo vjerovao ljudima koji vam obeÊavaju daÊete umjesto u jednoj zajedniËkoj kuci æivjeti u tri, svako u svojoj. Nevjerujem jer treba najprije izgraditi te dvije nove a ljudi koji vam toobeÊavaju trenutno ruπe jedinu postojeÊu. I kada svi budemo bez krovanad glavom u dugim beznadeznim kolonama izbjeglica, kada nam djecabudu prosila mlijeko u prahu i ævake od evropskih posmatraËa, a kÊerke isestre vodile ljubav za dva-tri dolara sa vojnicima iz dalekih zemalja,nemojmo poslije reÊi nismo znali, nismo mogli. Svako mora smoÊidovoljno graanske hrabrosti da kaæe voama upravo svog naroda sve πtoim ne valja. Evo ja cu prvi. Ne slaæem se sa politikom sadasnjeg vostvaHDZ oko podjele BiH. Ne slaæem se ni sa deset, ni sa trideset, ni sapedeset posto hrvatske teritorije. A vama poπtovani gledaoci ako ste joπ udilemi preporuËujem: nazovite veËeras svog prijatelja, komπiju drugenacionalnosti sa kojim dugo niste razgovarali, jer su oni tako htjeli, jer suvas njihovi postupci ubjeivali da su vam Muslimani, Srbi, Hrvati i sviostali samo neprijatelji.


IV 4/3/03 9:59 PM Page 113

∑ Milenko VoÊkiÊ: Ovih dana, kao na æalost veÊ duæe vremena, naπi pro-grami prepuni su jezivih informacija koje oslikavaju naπu stvarnost. Da lita stvarnost zaista mora biti takva i zar ovi nesretni narodi ne zasluæujuæivot dostojan ljudi. Spasavanje golog æivota ili preæivljavanje u neimaπtinijedina su nam tema, na naπu nesreÊu, u emisijama, u porodicama, meuprijateljima. S druge strane, sva ta zabrinutost kao da ne postoji za one kojiopijeni nacionalizmom i avanturizmom vide samo neke apstraktne na-cionalne interese i sebe u ulozi nacionalnih spasitelja. Tu su zatim u glav-nim ulogama ratni profiteri, pljaËkaπi i kriminalci u ulozi djelitelja pravde.Sve nam to promiËe pred oËima, uz dodatno zaluivanje dezinformacija-ma. Ako se viπe u iπta uzdati, jer je demokratija daleko od nas, uzdati seonda u mudrost ljudi koja Êe moæda biti jaËa od trenutne politiËke ludostii da svi pojedinaËno ohrabrujemo i podstiËemo svako Ëovjeku normalnorazmiπljanje i ljudskoπÊu a ne mrænjom protkano djelovanje. ©to god daËinili dobro Êemo uraditi u miru a ne u meusobnom istrebljivanju.

• Kemal KurspahiÊ: Ovih dana je moj mlai desetogodiπnji sin u igri predzgradom Ëuo briæne komπije kako se dogovaraju da otvore jedan zaboravljeniπaht, i oËiste podzemnu prostoriju, da se u sluËaju, zna se Ëega, sklone æene idjeca. Zahvalan sam svim dobrim susjedima koji brinu gdje da sklone nejaË,ali zar nije beskrajno tuæno da se s proljeÊa, kad smo oduvijek brinuli kakoda djeci ofarbamo klupe i oËistimo travnjake u parku sada brinemo kako daih sklonimo na sigurno, daleko od trave, cvijeÊa i proljeÊa. Ne gurajte ni svojuni naπu djecu pod zemlju. I neka mi niko ne kaæe kako su mu preËi ciji godhocete velikodræavni projekti od igre i radosti vlastite djece. Ako ima i takvihneka se jave psihijatru, ali ne onom psihijatru koji Êe im kao lijek prepisatioruæje, jer tada Êe sve ovo oko nas postati jedan æalosni, golemi, bosanskibrod ludaka, sa kojim Êemo svi zajedno potonuti u nesreÊu. Ostavite se oru-æja i prihvate se orua. Ovo je doba za cvjetanje, baπtu i maπtu.

Naπ apel izazvao je predvidljivu osudu vodeÊih nacionalistiËkihpartija ali i manje predvidljivu kritiku meu nekim analitiËarimamedija koji su nas optuæili da smo apelujuÊi protiv rata “pacifiziraliBosance suoËene s agresijom”. Moj odgovor bio bi da je apel bioupuÊen upravo onima koji su imali oruæje, pozivajuÊi ih da ne puca-ju u susjede, jer oni bez oruæja ionako nisu mogli pucati. VoÊkiÊ, kojije kasnije postao sarajevski dopisnik RFE/RL, vjeruje da su nacional-isti iskrivljavali smisao naπeg apela jer oni i nemaju nikakvog razu-mijevanja za univerzalne ljudske vrijednosti. VoÊkiÊ mi je rekao:

Ideja da nijedan politiËki projekt nije vrijedan samo jednog ljudskog æi-vota, djeËje suze ili ljudske patnje njima je strana. Sa voama zahvaÊenim

114 ZLO»IN U 19:30

IV 4/3/03 9:59 PM Page 114

nacionalistiËkim strastima, gurajuÊi nas sve na ratni put, to podsjeÊanje nazajedniËku ljudskost bilo je ne samo logiËno nego i potrebno. Sve πto samdoæivio u ratnom Sarajevu, svi ti zloËini i patnja prije nego πto smo nakraju morali prihvatiti mir, samo su uËvrstili sve ono πto sam tada ∑ u tomapelu ∑ rekao. U to proljeÊe 1992, nisam mogao ni zamisliti, ni u naj-gorim snovima, proporcije te tragedije i nehumanosti koje Êe uslijediti. Izte perspektive, apel za mir mogao bi izgledati i naivan ∑ ili, na æalost,bezvrijedan ∑ ali ja bih ponovo uËinio isto.7

Satanske πale paljanske TVApel za mir bio je, uostalom, u mislima veÊine Bosanaca koji su

∑ 5. aprila 1992, nekom ironijom baπ uoËi godiπnjice osloboenjagrada od nacistiËke okupacije 1945. godine ∑ iziπli na ulice Sarajevada proslave meunarodno priznanje nezavisnosti Bosne i Her-cegovine. Oni su uzvikivali, pjevali i plesali ∑ pozivajuÊi na mir ∑ natrgu pred zgradom Skupπtine BiH. Desetine hiljada ljudi iz svihsarajevskih naselja, svih nacionalnosti, uzvikivalo je: “Bosna, Bosna”.Rudari iz Tuzle i Zenice doπli su u povorkama noseÊi Titove slike iparole u prilog miru. Gomila ∑ bosanski Muslimani, Srbi, Hrvati,Jevreji ∑ pjevala je jednim glasom: “Neka Ëuju Srbija i cijela Hr-vatska da je naπa Bosna zajednica bratska”. Ta impresivna demon-stracija za mir iznenada je presjeËena snajperskim hicima iz HolidayInna u kojem su bile kancelarije vodstva SDS-a. Dok su πokiranidemonstranti bjeæali traæeÊi zaklon, dvije mlade æene ∑ studentkinjamedicine iz Dubrovnika Suada DilberoviÊ i sluæbenica u republiËkojskupπtini Olga SuËiÊ ∑ ubijene su na Vrbanja mostu snajperskimhicem sa srpske barikade kod Unioninvesta. One su bile prve od viπeod 10.000 ærtava predstojeÊe troipogodiπnje opsade Sarajeva. Odtog trenutka, poËelo je ubijanje Bosne. Bosanski mediji joπ su nesamo izraæavali, veÊ su i svojim sastavom predstavljali, bosanskutradiciju i kulturu etniËke i vjerske tolerancije. Neki od najboljihnovinara Osloboenja bili su Srbi: moja zamjenica u listu, GordanaKneæeviÊ; pomoÊnik glavnog urednika Branko TomiÊ; reporteri sprvih linija odbrane grada Vlado MrkiÊ i Rajko ÆivkoviÊ; vodeÊikomentator Gojko BeriÊ; karikaturista Boæo StefanoviÊ i fotore-porter Danilo KrstanoviÊ ∑ da spomenem samo neke. KneæeviÊeva,koja se vratila u Sarajevo u avgustu 1991. nakon Ëetverogodiπnjeg


IV 4/3/03 9:59 PM Page 115

mandata dopisnika u Kairu, priznaje da se dugo osjeÊala kao “stranidopisnik” u vlastitoj redakciji. O svojim ranim iskustvima s ratom uBosni rekla mi je:

U to vrijeme viπe sam znala o politiËkom æivotu na Bliskom Istoku negoo novim politiËkim partijama u Bosni. Nisam ponosna zbog tog svog ne-znanja, ali s mojim prijateljima i komπijama ja sam dijelila iluziju da seniko neÊe usuditi da granatira Sarajevo jer on ne bi mogao znati kogaubija, poπto smo æivjeli pomijeπani, jedni s drugima. Nisam mogla znatida je, u MiloπeviÊevoj kuhinji zla, bilo proglaπeno ne samo dozvoljenimnego i poæeljnim ubijati ne samo nesrbe nego i Srbe pomijeπane s nesr-bima. Vjerujem da je korijen tog koncepta bila ideja da se poËine zloËinitakvih razmjera koji neÊe biti zaboravljeni, da se ubije Ëak i samamoguÊnost zajedniËkog æivota, tako da granice povuËene u krvi izmeuetniËkih grupa ne mogu biti izbrisane nikada viπe. KaradæiÊ je bio pred-stavnik aparthejda zasnovanog ne na rasi veÊ na nacionalnosti.8

Njen trenutak istine, o tome koliko su oËajne stvari, doπao je 2.maja 1992. godine. Dok je snajperska i artiljerijska vatra veÊpogaala sarajevska naselja, i dok je ∑ izvjeπtavajuÊi sa sarajevskogaerodroma ∑ gledala paniku sliËnu onoj iz vremena bjekstva izSajgona: oËajne ljude koji pokuπavaju da se ukrcaju u posljednjevojne avione i da pobjegnu iz terorisanog grada, Gordana je moralapodijeliti vlastitu porodicu. Njena prijateljica i kolegica, ValerijaStegiÊ iz AFP-a, napuπtala je Sarajevo i nabavila je tri karte za nekiod posljednjih redovnih autobusa koji su joπ odlazili iz grada.Ponudila je da sa sobom povede dvoje od troje Gordanine djece.

“Ivo (Gordanin muæ) i ja odluËili smo da Olga, 5, i Igor, 14, kao njen ‘veli-ki brat’ treba da idu, dok Êe Boris, 13, ostati sa nama. Oni su otiπli tog danai za mene je taj 2. maj dan koji obiljeæava sve ‘prije’ i sve ‘poslije’.Neposredno nakon πto je taj autobus otiπao, Sarajevo se naπlo pod najæeπÊomartiljerijskom vatrom, gorjela je i izgorjela zgrada poπte na Obali, a mi iveÊina grada ostali smo i bez telefonskih linija” ∑ sjeÊa se KneæeviÊeva.

Tog dana jedan drugi sarajevski novinar, Senad HadæifejzoviÊ sbosanske TV, doæivio je svoj najdramatiËniji trenutak opsade. Vodioje veËernji glavni dnevnik kad je, veÊ pred kraj emisije ∑ oko 20:20sati ∑ zazvonio telefon na njegovom stolu u studiju.

Za trenutak sam bio iznenaen: ©ta bi to moglo biti da producent dozvo-ljava da mi telefon zvoni na stolu uæivo dok program traje? Podigao sam

116 ZLO»IN U 19:30

IV 4/3/03 9:59 PM Page 116

sluπalicu a glas s druge strane je rekao: “Ovo je Alija IzetbegoviÊ, zovem izLukavice”. Bio je to glas bosanskog predsjednika, koji se tog dana vraÊaos mirovnih razgovora u Lisabonu, i sada me zove iz kasarne Jugoslovenskearmije u Lukavici. ©ta bi on mogao raditi tamo? ∑ pomislio sam ali sam,nastojeÊi da djelujem hladno i profesionalno, pitao: U kakvom ste tamostanju? IzetbegoviÊ je izgledao zbunjen, pa sam ponovo pitao: Kakav je Vaπstatus tamo? “Ja mislim da smo kidnapovani!” ∑ odgovorio je predsjednik.Bio je to kompletan πok: otmica predsjednika objavljena u direktnomobraÊanju televiziji, poslije Ëega su slijedili sati pregovora direktno u TVprogramu izmeu armijskih generala i Ëlanova Predsjedniπtva BiH.9

Te veËeri, HadæifejzoviÊ je ne samo odræavao liniju i dijalogizmeu tri strane ∑ generala, IzetbegoviÊa i Predsjedniπtva ∑ nego jeimao u studiju i jednog od Ëlanova Predsjedniπtva, Fikreta AbdiÊa,koji je sjedio s njim Ëitav sat i po a da niπta nije rekao. Neki su kas-nije tvrdili da je AbdiÊ doπao sa pripremljenim govorom u kojem bise proglasio novim predsjednikom. HadæifejzoviÊ, koji ni godinamakasnije nije znao da li je to bilo istina, nekoliko puta je rekao Izet-begoviÊu da je AbdiÊ s njim u studiju, ali je IzetbegoviÊ traæio samoda ga poveæe s drugim Ëlanom Predsjedniπtva ∑ Ejupom GaniÊem.

Samo jednom je pitao AbdiÊa kakva je situacija u gradu, a ovaj je rekao“Svuda se puca” i to je nekako zvuËalo kao srpska propagandistiËka linijatokom opsade kako, eto, svi pucaju na sve. U jednom trenutku, tokomkratkog muziËkog predaha, pitao sam AbdiÊa: Zaπto Vi ne kaæete neπto?Odgovorio je: “©ta ja ima da govorim kad je ovo sve dogovoreno”.Insistirao sam: Kako to mislite dogovoreno? “Pa ovo je sve neki dogovorizmeu Alije i Armije” ∑ rekao je AbdiÊ. Insistirao sam da to ponovi u pro-gramu, ali je on odbio. Rekao sam mu da Êu ja ponoviti to πto mi je onupravo rekao, ali on je odgovorio: “Onda Êu ja reÊi da Vi laæete”. U tomtrenutku, dok je predsjednik joπ bio talac u gradu pod vatrom, nisam imaokuda veÊ da Ëovjeku koji je navodno htio da postane predsjednik kaæem:“Onda, molim Vas, izvolite napustiti studio ako nemate πta reÊi”. Nikadnikome nisam priËao o tom razgovoru s AbdiÊem u studiju dok nisamproËitao prepis tog dijaloga, od rijeËi do rijeËi, u magazinu Slobodna Bosnagodinu dana kasnije. Dakle, razgovor je sniman iako ja to nisam znao.

Iako su u tim ranim danima terora sarajevski Radio i TV, zajed-no s Osloboenjem, odræavali predratnu ureivaËku praksu poπto-vanja za bosanske razliËitosti, meu njima je bila jedna suπtinskarazlika: gotovo svi vodeÊi ljudi Televizije Sarajevo napustili su grad


IV 4/3/03 9:59 PM Page 117

dok su vodeÊi urednici i menadæeri Osloboenja i radija ostali uSarajevu. Odlasci generalnog direktora RTV (Nee MiljanoviÊa),direktora TV (Besima CeriÊa) i glavnog urednika TV (NenadaPejiÊa) ostavili su Predsjedniπtvu BiH ∑ sada veÊ pod dominacijomSDA ∑ odrijeπene ruke da postavlja ljude po svom izboru na vodeÊefunkcije. Sarajevska TV, koja je preimenovana u TV Bosne iHercegovine, ni u tim okolnostima nije se upuπtala u πirenje etniËkemrænje i stereotipa i joπ je slijedila zvaniËnu Platformu Pred-sjedniπtva koja je pozivala na oËuvanje multietniËke dræave ravno-pravnih graana i naroda. Ali, postala je suviπe bliska vladajuÊoj par-tiji dajuÊi vladi pod dominacijom SDA nekritiËku podrπku. Uranim fazama rata, nakon πto su vodeÊi menadæeri i urednici otiπli anove postavljao SDA, televizija se polako poËela dijeliti po nacional-nim πavovima. Do ljeta 1992, brojni novinari i urednici srpskenacionalnosti napustili su grad, pridruæujuÊi se novouspostavljenojSrpskoj RTV na Palama, planinskom naselju dvadesetak kilometaraiznad Sarajeva. Pale su postajale “glavni grad” tada joπ samozvane“Republike Srpske”, udomljujuÊi πtab Radovana KaradæiÊa i SDS-aiz kojeg je komandovano opsadom i granatiranjem Sarajeva.Paljanski TV Dnevnik, koji su vodili neki od bivπih novinara RTVSarajevo poput Riste –oge, Ilije Guzine, Dragana BoæaniÊa idrugih, bio je ispunjen hvalospjevima za srpske “oslobodilaËkesnage” koje su okupirale πiroka podruËja Bosne, od gradova duæDrine do Bosanske krajine i IstoËne Bosne, u kampanji terora imasovnih zloËina nevienih u Evropi od Drugog svjetskog rata.Ono πto Êe se uskoro u zapadnim medijima nazivati “etniËkimËiπÊenjem” ∑ s koncentracionim logorima, masovnim pogubljenji-ma, silovanjima, pljaËkom imovine i progonom stotina hiljada ljudiiz njihovih kuÊa ∑ na paljanskoj TV je proslavljano kao“oslobaanje” i “odbrana srpskih ognjiπta”. Posebno je urednik pal-janske TV Risto –ogo ostao zapamÊen po primitivnoj mrænji premabosanskim Muslimanima. Oni koji su redovno gledali njegovdnevnik sjeÊaju ga se kako u glavnoj veËernjoj informativnoj emisi-ji pokazuje noæ i kaæe: “A ovo je ono πto imamo za naπe bivπekomπije balije (uvredljiv izraz za muslimane)”. On bi, takoe uemisiji, prao noge u lavoru izrugujuÊi se ritualnom pranju nogupred muslimansku molitvu. Jednom je izvjeπtaj s nekog sastanka u

118 ZLO»IN U 19:30

IV 4/3/03 9:59 PM Page 118

Æenevi kojem je prisustvovala Ëlanica bosanskog PredsjedniπtvaTatjana LjuiÊ-MijatoviÊ popratio isjeËkom iz pornografskog filmasugeriπuÊi nemoralnost njene lojalnosti ∑ kao Srpkinje ∑ premabosanskoj dræavi. Nakon masakra nad civilima na sarajevskoj træni-ci Markale u februaru 1994, zavrπio je svoj izvjeπtaj podiæuÊi triprsta u znak “srpske pobjede”.

–ogo je definitivno bio po zlu vodeÊa medijska figura tog rata. On je biojedini ko je nastojao da uvjeri Srbe kako prosipanje krvi drugih narodamoæe biti predmet πale, neπto Ëemu se Ëak treba radovati. Niko drugi tonije radio. On je prezirao smrt, predstavljajuÊi je kao neπto pozitivno ∑rekao mi je sjeÊajuÊi se paljanske TV Miljenko JergoviÊ, bosanski pisackoji je tokom rata radio za Nedjeljnu Dalmaciju i Feral tribune.10

I godinama poslije rata, vodeÊi kolumnista Osloboenja GojkoBeriÊ pitao se zaπto su Sarajlije ∑ dok je joπ bilo struje u gradu ∑redovno gledale paljanski TV Dnevnik koji je emitovan neposrednonakon dnevnika bosanske TV u 20 sati.

Ljudi su Ëekali –ogin veËernji dnevnik, kao u kakvom mazohistiËkom ri-tualu, oËekujuÊi da vide koliko nisko on joπ moæe iÊi. U poËetku, bilo jejoπ neke nevjerice da bi rat ∑ s ubijanjem ljudi u njihovim kuÊama, na uli-cama i parkovima, sa –ogom i svim tim zlom ∑ mogao trajati dugo. Alikasnije je to postalo gotovo neka potreba da bi se vidjelo kakva to vrstaljudi stoji iza tog terora. Ja mislim da je –ogina primitivna mrænjaproizvodila jednu neplaniranu reakciju meu Sarajlijama, prkos i superi-ornost nad zlom, i vjerujem da je na kraju na taj mraËan naËin Ëak idoprinijela preæivljavanju grada ∑ rekao mi je BeriÊ.11

Kad je –ogo ubijen ∑ njegovo tijelo je naeno u vodi na branihidroelektrane u Zvorniku 13. septembra 1994. nakon πto je ta-janstveno “nestao” vjerovatno kao ærtva nekih od heroja svog TVDnevnika ∑ JergoviÊ je napisao esej u kojem je naveo neke od nje-govih nezaboravnih “satanskih πala”.12 U jednoj od njih, u zimu1992-93, kad su se Sarajlije bukvalno smrzavale i gladovale, rekao jekako su oni meu najsretnijim ljudima na svijetu: dok svako igraLoto i niπta ne dobija, svi oni imaju po sedam pogodaka (artiljerij-skih ∑ u njihove kuÊe). Nije se uzdræavao Ëak ni od rasistiËkihkomentara. IsmijavajuÊi uæasavajuÊe vijesti o masovnim silovanjimaBoπnjakinja u srpskim logorima, rekao je: “Te preobraÊene Turkinje


IV 4/3/03 9:59 PM Page 119

tvrde da ih mi silujemo a jedna od njih je baπ rodila crnËe u iz-bjegliËkom centru”. KazujuÊi tu “πalu”, –ogo se pojavio namazancrnom bojom po licu. “On je bio prvi ko je otvoreno rekao Hrva-tima i Muslimanima, s osmijehom na licu, da Ëetnici ne æele da ihpokore veÊ da ih istrijebe” ∑ napisao je JergoviÊ. Za veÊinu sarajev-skih novinara i nije bilo naroËito iznenaenje da su karakteri poput–oge ili Guzine preπli na paljansku TV: oni su obojica pripadaliljudima koji se ∑ kao, uostalom, ni srpski ratni voa RadovanKaradæiÊ ∑ nikad nisu oslobodili nelagode od grada: oni su davnosiπli u grad, πkolovali se i zapoËeli profesionalne karijere u Sarajevu,ali nikad nisu prihvatili njegov kosmopolitski multikulturni duh.Guzina je odlazeÊi na Pale uæivao u svojoj iznenadnoj superiornostinad bivπim kolegama koji su ostali u gradu. Kad god bi nove granatepotresle zgradu RTV BiH on bi ih nazvao i trijumfalno likovao:“Kako ste balije, tresu li vam se gaÊe?” Za mnoge je, meutim, biloiznenaujuÊe i razoËaravajuÊe da vide i ljude poput Dragana Boæa-niÊa ∑ momka odraslog u gradu, nekadaπnjeg istaknutog atletiËara,urednika spoljnopolitiËkih vijesti, koji govori i engleski ∑ kako sejavljaju kao urednici paljanske TV. BoæaniÊ je vien kako prati trupegenerala Ratka MladiÊa na njihovom “oslobodilaËkom pohodu” poopljaËkanim i zapaljenim bosanskim naseljima i kako mu arogantnigeneral, onako pred kamerom, otvoreno priprjeÊuje: “Ako ne izvje-πtavate dobro, mogli bi zavrπiti na frontu”. Paljanska TV i nije tre-bala MladiÊevu opomenu o “dobrom izvjeπtavanju”. U tome su oniuvijek iπli i dalje nego πto se oËekivalo i dalje nego πto se stvarnodesilo. Posebno su se bili specijalizovali u izmiπljanju naroËitoπokantnih priËa o “teroru nad Srbima” u “muslimanskom Sarajevu”.Jednom su izvijestili kako srpsku djecu bacaju lavovima u sarajev-skom Zooloπkom vrhu. Drugi put, javili su da je prethodne veËeri“u teroru nad poznatim Srbima u Sarajevu” ubijen bivπi fudbalski as,direktor Fudbalskog kluba Sarajevo Svetozar VujoviÊ. SljedeÊegdana sarajevski mediji donijeli su fotografiju grupe uvaæenihgraana u posjeti VujoviÊu meu kojima je bio i zamjenik koman-danta Armije BiH Stjepan ©iber. Kad je VujoviÊ zaista umro od nei-zljeËive bolesti nekoliko mjeseci kasnije, stotine Sarajlija svih nacio-nalnosti okupilo se ∑ uprkos snajperskoj i artiljerijskoj vatri ∑ u saliHoliday Inn hotela da odaju posljednju poπtu svom uvaæenom

120 ZLO»IN U 19:30

IV 4/3/03 9:59 PM Page 120

sugraaninu. Paljanska TV bila je uvijek bræa i od samog Kara-dæiÊevog πtaba u automatskom negiranju bilo kakve odgovornostisrpskih snaga za zloËine poËinjene u Sarajevu. Od prvog teπkogmasakra nad civilima, onog u redu za hljeb u Ulici Vase Miskina ukojem je ubijeno viπe od 20 i teπko ranjeno i osakaÊeno joπ desetineSarajlija, –ogo i njegovi saradnici automatski bi tvrdili da to“Muslimani ubijaju vlastite sunarodnjake kako bi izazvali meuna-rodnu intervenciju”. Kao “dokaz” da se radi o reæiranom zloËinunaveli su Ëinjenicu da se u trenutku eksplozije na licu mjesta odmahstvorila ∑ navodno unaprijed pripremljena ∑ ekipa TV BiH. »ovjekkoji je u toj prilici uzeo mikrofon i za bosansku TV komentarisaoscenu masovnog zloËina, reditelj Benjamin FilipoviÊ, svjedoËio je udokumentarnom djelu “Opsada” Suade KapiÊ o tome kako je samto doæivio: trebalo je da se nae s majkom u Miskinovoj, nekako baπu vrijeme i nedaleko od mjesta eksplozije, i ËekajuÊi je vidio je TVekipu koja je iπla prema zgradi “Svjetlosti” na neko unaprijedzakazano snimanje. Onda je doπla ta straπna eksplozija i on je,pridruæujuÊi se toj ekipi, slijedeÊi s mikrofonom u ruci kameruizmeu raskomadanih tijela, ljudi koji okrvavljeni i teπko ranjenidozivaju u pomoÊ, u svakom od njih sa najdubljom ljudskom strep-njom traæio i oËi svoje majke koja je samo Ëudnom sreÊom zakasni-la na sastanak sa njim. Jedna od Ëuvenih izmiπljotina paljanske TV,koja je izazvala i meunarodno reagovanje, zabiljeæena je u aprilu1995. godine kad je geler granate ispaljene sa srpskih poloæaja ubio17-godiπnju Sarajku Maju –okiÊ u samom centru grada. Dva dananakon njene smrti, 11. aprila, paljanska TV prikazala je njeno tije-lo u gradskoj mrtvaËnici tvrdeÊi da ona “nije ærtva srpskog granati-ranja, kako tvrde muslimanski mediji, veÊ ærtva IzetbegoviÊevihsljedbenika: u petak uveËe oni su je silovali, ubili je i bacili njenotijelo na trg pred stadionom. Muslimani su uhvatili nesretnudjevojËicu dok je pokuπavala da pobjegne u srpski dio Sarajeva” ∑izvijestila je paljanska TV. Ali, ovog puta manipulacija sa smrÊu joπjednog sarajevskog djeteta smjesta je raskrinkana. Bio je jedan svje-dok tog zloËina, sasvim sluËajno Srbin ∑ Aleksandar LuËiÊ ∑ koji jeprodavao cvijeÊe na Titovoj ulici nedaleko zgrade bosanskogPredsjedniπtva kad je Ëuo Sarajlijama veÊ dobro poznati zvukgranate koja samo πto nije eksplodirala i vidio njen bljesak. Vidio je


IV 4/3/03 9:59 PM Page 121

djevojku kako pada. PotrËao je da joj pomogne, odvezao je svojimkolima do koπevske bolnice, ali ona je veÊ bila mrtva. Maja –okiÊubijena je na povratku kuÊi s treninga odbojkaπica. Dopisnik TheNew York Timesa, izvjeπtavajuÊi o tragediji citirao je njenog oca,Branka –okiÊa, kako kaæe: “Bilo je moæda 10.000 ubijenih uSarajevu, od kojih su moæda 1.700 djeca. Tako ne moæemo mislitida je Majina smrt neπto posebno. Ali naravno ona je bila naπa Majai mi mislimo da je to posebno”. –okiÊ je izjavio kako je bio ljutgledajuÊi kako sljedeÊeg jutra deset vojnika Ujedinjenih nacijaispituje krater na mjestu gdje je njegova kÊi ubijena. “Suπtina je”,rekao je on reporteru, “da Ujedinjene nacije nisu niπta uËinile daovo sprijeËe”.13

Mladen VuksanoviÊ, nagraivani autor dokumentarnih emisijabosanske TV prije rata, obezbijedio je rijedak dokumentarni pogledizbliza na funkcionisanje srpskog propagandistiËkog πtaba naPalama. Roen u tom naselju i æiveÊi tamo od 1984, on je proveoprvih 110 dana rata izolovan na Palama, odbijajuÊi da se pridruæinacionalistiËkoj srpskoj TV. On je kasnije uspio da izbjegne s porod-icom s Pala u Hrvatsku odnoseÊi sa sobom svoje dnevniËke zabil-jeπke koje su poslije objavljene kao knjiga. VuksanoviÊ je biljeæio,dan za danom, pritisak svojih bivπih kolega koji su napustili TVSarajevo i kojima je SDS obezbijedio smjeπtaj i ishranu u paljanskimplaninskim hotelima kako bi formirali “srpski informativni televi-zijski centar”. Æena novinarka, “V.T.”, sada bliska s doktorom-poli-tiËarem, koji je najprije bio vatreni komunista, pa vatrenireformista, a sada vatreni srpski nacionalista, nazvala ga je iz hotelaBistrica na Jahorini, ne pitajuÊi ga “hoÊe li” nego “kad Êe” im sepridruæiti. Nakon πto je pokuπao da nae neke izgovore, na kraju jojje rekao: “Ja nisam nacionalni veÊ profesionalni novinar”. On zatimopisuje kasne noÊne posjete bivπeg sarajevskog TV reditelja, “M.T.”,koji je u gradu uæivao svu slobodu ali sada je tvrdio kako je bio“ugroæen i onemoguÊen” u svom radu. M.T. je uæivao izdaπnunaknadu za svoje propagandistiËke usluge. “Ja ne pijem niπta, onpije konjak. Sa svakom novom Ëaπom sve je ljuÊi na mene i na‘Turke’ koje treba istrijebiti. Vadi piπtolj iza opasaËa i prijeti mi πtonisam prihvatio da radim s njima”, piπe VuksanoviÊ o jednom odsusreta u kojim ga M.T. optuæuje da je “izdajnik”. U utorak, 14.

122 ZLO»IN U 19:30

IV 4/3/03 9:59 PM Page 122

aprila 1992, VuksanoviÊ biljeæi: “Sluπam svoje bivπe kolege kakopozivaju ‘svoj narod’ preko srpskog radija na konaËni obraËun s‘islamskim fundamentalistima’. Joπ samo proπle godine pozivali su‘svoje komuniste’ na konaËan obraËun s nacionalistima”. Drugogmaja 1992. zapisao je: “Srpski radio upravo objavljuje kako ‘nijed-na granata nije ispaljena s Lapiπnice (kod Pala) na Sarajevo’. Dok tosluπam, Ëujem grmljavinu topova s Lapiπnice. Ti ljudi su samasuπtina laæi, njihova suπtina je laæ”. Na dan masakra u redu za hljebu Miskinovoj, 27. maja 1992, VuksanoviÊ zapisuje: “Na srpskoj TVna Palama, moja bivπa kolegica Rada –okiÊ kaæe da su to uËiniliMuslimani, ‘zelene beretke’, da πokiraju svijet. Oni nisu novinari,oni su profesionalne ubice”.14 VuksanoviÊ je napustio Pale 12. jula1992. Nastanio se kao izbjeglica na otoku Cresu u Hrvatskoj, radeÊii kao noÊni Ëuvar, samo da ne sluæi nacionalistiËkoj propagandi.Umro je od srËanog udara u izbjegliπtvu u Hrvatskoj 24. oktobra1999. u 57. godini.

Izvjeπtavanje o ratu u njihovom vlastitom gradu i zemlji suoËiloje bosanske novinare s najdramatiËnijim liËnim i profesionalnimizazovom. Na liËnom planu ∑ bilo da ste sarajevski Musliman,Srbin, Hrvat ili Jevrej, bili ste izloæeni istom teroru: zgrada u kojojæivite i cijelo susjedstvo na meti su srpske artiljerije oko grada; vaπimnajbliæima uskraÊene su najosnovnije dnevne potrebe, hljeb i mli-jeko, Ëak i voda i struja, a ipak vi ne moæete za sve to okrivljavatijednostavno “Srbe” jer su i vaπi prijatelji i komπije srpske nacional-nosti izloæeni istoj prijetnji i strahovima (pogotovu ako ste ∑ kao i sviu gradu ∑ Ëuli snimljenu radio-poruku generala MladiÊa njegovimartiljercima: “Tuci VeluπiÊe, jer tamo nema srpskog æivlja mnogo” ∑dakle, ubijaj i njih, samo ne previπe). Na profesionalnom planu ∑hoÊete da svjedoËite o najteæim vremenima svog grada, da vaπ list idalje izlazi, iako je zgrada redakcije pod neprestanom snajperskom iartiljerijskom vatrom, ruπi se i gori, i iako nema ni novinskog papi-ra, ni vode ili struje, Ëak ni telefonskih/fax linija da komunicirate nikioska za prodaju lista. Na redakcijskom sastanku, sazvanom na br-zinu nakon πto su u aprilu 1992. ispaljeni prvi hici na tada joπ ele-gantnu, plaviËasto-bijelu, stakleno-aluminijsku zgradu Osloboenja,rekao sam kolegama da smo u krugu mojih najuæih saradnikaodluËili da Êe list nastaviti da izlazi “sve dok Sarajevo postoji” (To je


IV 4/3/03 9:59 PM Page 123

moj ameriËki izdavaË izabrao i za naslov moje meoarske knjigeobjavljenje u februaru 1997.)15 Naveo sam najmanje tri dobra razlo-ga πto mi jednostavno i ne moæemo drugaËije nego da nastavimoπtampati list. Jedan je bio naπa odgovornost prema tradiciji Oslo-boenja: nismo mogli zaustaviti list koji je nastao u antifaπistiËkojborbi u Drugom svjetskom ratu sad kad smo suoËeni s novomsliËnom ideologijom “etniËke Ëistote”. Bila je tu, zatim, odgovornostprema naπoj profesiji: ako su stotine stranih novinara mogle dolazi-ti u opkoljeno Sarajevo da izvjeπtavaju o onom πto su oni zvali rat,iako su za pravi rat obiËno potrebne bar dvije vojske koje ratujujedna protiv druge a mi smo tada bili izloæeni samo teroru, kakobismo mi ∑ Ëiji su grad, zemlja, najdraæi … pod prijetnjom ∑ mogliodbaciti bar tu ulogu svjedoka o svome vremenu. I, najzad, bila jetu odgovornost prema naπim Ëitaocima: Osloboenje je upravo u

124 ZLO»IN U 19:30

NOVINE IZ ATOMSKOG SKLONI©TA: Nakon πto je vatrom iz susjednihNedæariÊa potpuno uniπtena poslovna zgrada Osloboenja, redakcija jenastavila da svakodnevno proizvodi list iz atomskog skloniπta na prvojliniji odbrane Sarajeva ne propuπtajuÊi nijedan broj tokom tri i po godineopsade. Na slici je deæuni tim Osloboenja na djelu u ljeto 1992: Slavko©antiÊ, Branko TomiÊ, Boro SimiÊ i tehniËki urednik Amira ©ehiÊ. (Foto: Osloboenje)

IV 4/3/03 9:59 PM Page 124

predratnim godinama steklo novo uvaæavanje u javnosti za svojdoprinos afirmaciji pluralizma i borbi protiv nacionalizma i nismomogli ostaviti Ëitaoce u najgorim danima njihovih æivota. To je ∑ taveza s Ëitaocem ∑ i bila izvor energije da se istrajava uprkos svemu.To se naroËito pokazalo 20. juna 1992: te veËeri zgrada Osloboenjaje dugo gaana zapaljivom municijom sa srpskih poloæaja uNedæariÊima, udaljenih jedva 200 metara, i najzad je buknula u pla-menu. Kako je Sarajevo tada joπ imalo struje, ljudi su mogli gledatidugo u noÊ kako gori πest spratova na jednoj i Ëetiri sprata na dru-goj strani naπeg desetospratnog poslovnog tornja. Niko nije oËeki-vao da bi se iz te vatre iduÊeg jutra ponovo mogle pojaviti novine.Ali, dok su vatrogasci uz pomoÊ novinara razvlaËili crijeva s vodomi pokuπavali da ugase vatru ∑ i dok su srpski snajperisti i dalje pucaliu njihove siluete u poæaru ubivπi jednoga od njih (Avdiju Akπamiju)∑ deæurni tim Osloboenja sa urednikom Fetom RamoviÊem je uatomskom skloniπtu pripremao novi broj lista. Vatra je zaustavljenau 6 sati ujutru a samo pet minuta kasnije krenula je rotacija s novi-nama na Ëijoj je prvoj strani bila vijest sa fotografijom o poæaru iporukom: Osloboenje ide dalje. Pojava lista na ulicama tog jutrabila je izvor radosti i Ëak nade za Sarajlije. A mi smo svaki dan sa-vlaivali nove prepreke: kako nije bilo moguÊe dovesti novinski pa-pir u opkoljeni grad, smanjili smo tiraæ, broj strana i veliËinu lista, πtam-pajuÊi u najgorim danima samo 3.500 primjeraka. Bez telefonskihlinija, instalirali smo radio-prijemnik i primali izvjeπtaje posred-stvom mreæe predanih radio-amatera. Bez struje, morali smo pro-naÊi 100 litara nafte dnevno kako bi ukljuËivali generator samo Ëe-tiri sata ∑ dovoljno da se otkuca i odπtampa list smanjenog formata∑ a sve ostalo vrijeme radilo se u atomskom skloniπtu u polutami podsvijeÊama. Bez vozaËa da razvezu i kioska da prodaju novine, saminovinari su preuzeli rizik da razvoze list po gradu do kolega koji suga onda prodavali na ulici u svojim susjedstvima bivajuÊi nekolikosati kolporteri a ostatak dana reporteri. U toj borbi za odræavanjelista u æivotu na bukvalno prvoj liniji fronta, u okolnostima podkojima nikad u istoriji ∑ pune tri i po godine ∑ nije izlazio nijedanlist, neki od mojih kolega su i ubijeni. Kjaπif SmajloviÊ, dopisnikOsloboenja u Zvorniku, bio je prvi novinar ubijen u bosanskomratu. Kad su srpske paravojne snage uπle u grad 8. aprila 1992, naπli


IV 4/3/03 9:59 PM Page 125

126 ZLO»IN U 19:30

UBIJENI NA ZADATKU: Dopisnik Osloboenja u Zvorniku KjaπifSmajloviÊ bio je prvi novinar ubijen u ratu u Bosni i Hercegovini prilikomulaska paravojnih snaga iz Srbije u njegov grad u aprilu 1992. Tog ljeta,snimajuÊi Sarajlije u redu za vodu, ubijen i fotoreporter OsloboenjaSalko Hondo.

IV 4/3/03 10:00 PM Page 126

su ga u dopisniπtvu Osloboenja u prizemlju viπespratnice poredputa Beograd-Sarajevo, kako na staroj “biser” maπini piπe izvjeπtaj opadu svoga grada, i ubili su ga. Jedna æena, koja je o tome obavi-jestila SmajloviÊevu suprugu i sina koji su izbjegli iz grada dan prijenjegovog pada, rekla je: “Izvukli su njegovo tijelo iz kancelarijevukuÊi ga za noge”. U julu te godine, veteran-fotoreporter Oslobo-enja Salko Hondo poπao je da snimi Sarajlije u redu za vodu unaselju Ciglane. Kao i sa mnogim takvim redovima ∑ za vodu, hljeb,humanitarnu pomoÊ ∑ gomila ljudi aktivirala je ubilaËki nagonnekog srpskog artiljerca. Meu ærtvama je ovog puta bio i fotore-porter a list je sljedeÊeg dana uz vijest o njegovoj smrti donio i nje-govu posljednju fotografiju: Sarajlija u redu za vodu. RaËunovoaOsloboenja, Zuhra BeπiÊ, ubijena je u martu 1993. snajperskimhicem u autobusu kojim su radnici Osloboenja prevoæeni s posla ugrad. Brojni drugi novinari i saradnici Osloboenja su ranjeni nazadatku a neki su i ubijeni u svojim stanovima ili na ulici. U pro-ljeÊe 1992, jedan od urednika u Osloboenju Mehmed HusiÊ ∑ kojije danima izvjeπtavao i svoj list i bosanski radio o stanju u potpunoizolovanom sarajevskom naselju Dobrinja ∑ doæivio je svoj bliskisusret sa smrtnom opasnoπÊu. Njegov tadaπnji stan u Ulici MilentijaPopoviÊa 8 Ëak i u poratnoj Bosni ostao je na samoj entitetskoj linijirazdvajanja: ulaz u stan u Republici Srpskoj a balkon u federaciji.Tog samrtnog proljeÊa, prvo je nekoliko dana s prozora mogao gledaticijev srpskog tenka usmjerenu na naselje, zatim su srpske snagenjemu i susjedima snajperskom vatrom davale do znanja kako su nanjihovom domaπaju, a onda su 18. juna uπli u naselje, poËeli lupatina ulazna vrata te male zgrade sa πest stanova i bacili bombu ustubiπte prije nego πto su doπli i na HusiÊeva vrata i zajedno sa nje-govom æenom Hanom, 13-godiπnjom kÊerkom Melikom i 7-godi-πnjim sinom Omarom odveli ga u zarobljeniπtvo u zatvoru na obli-ænjoj Kuli. Tada su “kolege” s paljanske TV doπle i da ga intervjuiπudok su njegova æena i djeca joπ bili u rukama njihovih junaka. HusiÊje zajedno s porodicom kasnije tog ljeta osloboen u razmjeni zazarobljene srpske vojnike.

BolujuÊi svaku tragediju svojih kolega, i znajuÊi da svako od nasima straπnu priliku da se i sam nae u sarajevskim statistikamasmrti, nastavili smo da πtampamo list ne propuπtajuÊi nijedan dan u


IV 4/3/03 10:00 PM Page 127

troipogodiπnjoj opsadi. ©to je joπ znaËajnije, Osloboenje je istra-javalo i u svojoj tradiciji poπtovanja za graane bez obzira na njihovunacionalnost ili vjeru. Iako neke od sarajevskih ratnih priËa, kao πtosu zloËini poËinjeni od strane odmetnutih jedinica i komandanatabosanske armije na brdskim poloæajima izvan grada nisu pravovre-meno osvijetljene u novinama ∑ o njima se viπe saznavalo tek kad seArmija sama obraËunala s nekim od najodgovornijih za te zloËinepotkraj 1993. godine ∑ trudili smo se da izvijestimo o pojedinaËnimzloËinima koliko god smo mogli saznati o njima. Prvoga ljetaopsade, opπirno smo zabiljeæili ubistvo petoËlane porodice RistoviÊi “nestanak” istaknutog Ëlana SDS-a, dra Milutina NajdanoviÊa, kojije odveden od kuÊe i ubijen. Tog ljeta i Gojko BeriÊ i ja pisali smouvodnike protiv rutinskih pretresa stanova Ëija su meta najËeπÊe bilisarajevski Srbi neopravdano osumnjiËeni za petokolonaπtvo,“davanje signala neprijatelju” ili nezakonito posjedovanje oruæja.“Moj komentar na prvoj strani bio je jedna od prvih reakcija protivnekih od navodnih ‘heroja odbrane grada’ koji su uzeli zakon uruke, pustoπeÊi sve πto je joπ ostalo u pokradenim sarajevskim pro-davnicama i usput teroriπuÊi pa i ubijajuÊi neduæne ljude. Tek dankasnije osjetio sam strah od tog vlastitog komentara. Svaki od tih‘heroja’ mogao je poslati nekoga da me jednostavno odvede ili ubije.Ja to nisam pisao iz neke hrabrosti, veÊ kao izraz svog graanskogprotesta, ili moæda naivnosti” ∑ ispriËao mi je BeriÊ. GordanaKneæeviÊ, koja me je zamjenjivala kao urednik dok sam se lijeËio odteπke ratne povrede, viπestrukog preloma noge u automobilskomsudaru u jednoj od svakodnevnih voænji sa 160 km na sat kroz sara-jevske raskrsnice pokrivene snajperskom vatrom, kaæe kako u tomnaπem poslu jeste postojala i doza samocenzure. OsvrÊuÊi se na kri-tiku nekog od analitiËara ratnih medija, “koji je u Sarajevu proveosamo nekoliko dana”, o tome kako nismo dovoljno pisali o prisil-nom odvoenju ljudi sa sarajevskih ulica na kopanje rovova na lin-ijama odbrane grada, ona kaæe: “Taj analitiËar navodi neobjavlji-vanje teksta o tome kako je jedan od samovoljnih komandanata,Muπan TopaloviÊ-Caco, odvodio ljude na kopanje rovova kao dokazda Osloboenje ‘nije bilo sasvim nezavisno’. To je taËno i ja samodluËila da ne objavim taj tekst jer su se naπe iznajmljene prostori-je, za rad izvjeπtaËa iz grada, nalazile u Starom Gradu, pod Cacinom

128 ZLO»IN U 19:30

IV 4/3/03 10:00 PM Page 128

direktnom kontrolom, i njegovi vojnici ∑ koji su tada vodili otvo-reni obraËun s policijom ∑ mogli su tog dana s oruæjem upasti uredakciju i sve nas odvesti na kopanje rovova ako ne i uËiniti neπtomnogo gore. Naravno da nismo bili sasvim nezavisni od okolnostiterora i opsade”. Drugi problem u izvjeπtavanju o bezakonju u gradubio je to πto je bilo krajnje teπko naÊi nekoga ko bi vam govorio zanovine o vlastitim iskustvima u rukama naoruæanih i ne uvijek kon-trolisanih “branilaca grada”. U jednoj prilici, dobro poznati sara-jevski glumac rekao je reporteru Osloboenja kako su ga Cacini ljudiodveli da kopa rovove, ali kad je to objavljeno doπao je u redakcijui traæio da objavimo kako nam nikad tako neπto nije rekao. Na krajusmo πtampali “objaπnjenje” u kojem smo rekli da je on zahtijevao danapiπemo da nam to nije rekao. (Caco je ubijen a brojni drugi pri-padnici njegove jedinice uhapπeni u koordiniranoj akciji bosanskearmije i policije 26. oktobra 1993. sraËunatoj na obustavljanje“kampanje ubistava, pljaËke i silovanja”. Tek tada se saznalo da sudesetine ljudi ∑ veÊinom Srba ∑ odvoeni u ilegalne zatvore dvijubrdskih brigada i neki od njih i likvidirani od pripadnika tih briga-da na periferiji Sarajeva.) Osloboenje nije bilo jedini list koji jeizlazio u ratnom Sarajevu, ali bilo je jedini koji je πtampan svakogdana opsade. Drugi sarajevski dnevnik ∑ VeËernje novine ∑ nastojaoje da se odræi, suoËen sa svim preprekama s kojima i Osloboenje.Kad su ostali bez papira, Osloboenje je, iako je i samo bilo prisiljenoda drastiËno smanji broj strana, priskoËilo u pomoÊ dajuÊi jednu odsvojih osam stranica “veËernjaku”: oni su na njoj pod zaglavljemsvog lista πtampali ono πto su smatrali najvaænijim.

Magazin Dani prvi put je πtampan u jesen 1992, pod naslovomBH Dani. Taj list je takoe izlazio pod nazivom BH Ratni dani i ko-naËno samo kao Dani. Ovaj magazin ∑ koji je tokom rata izlaziopovremeno, zavisno od dostupnosti novinskog papira ∑ izdvojio sepo kritiËkom, temeljitom pokrivanju najosjetljivijih tema zemlje uratu i grada pod opsadom, ukljuËujuÊi kritiku bosanskih vlasti ikomandanata Armije. Predvoeni izdavaËem i urednikom SenadomPeÊaninom, Dani su okupili neke od najboljih bosanskih autora ∑ukljuËujuÊi Ivana LovrenoviÊa, Miljenka JergoviÊa, AleksandraHemona, Semezdina MehmedinoviÊa, Ozrena Kebu i kasnije MiluStojiÊa ∑ kao i neke od talentovanih mlaih saradnika: Vildanu


IV 4/3/03 10:00 PM Page 129

SelimbegoviÊ, Karima ZimoviÊa i Mladena SanËanina. ZaimoviÊ,koji je imao samo 24 godine i bio jedan od najtalentovanijih crtaËastripa u bivπoj Jugoslaviji ∑ objavljujuÊi od svoje 14. godine ∑ ubi-jen je u granatiranju grada u avgustu 1995. Dani su, sa izvanrednimautorskim tekstovima i bez bojazni da uu i u teme koje su ponekadbile suviπe kontroverzne ili vruÊe za tradicionalno vodeÊe medije,stekli reputaciju “najnezavisnijeg medija u cijeloj Bosni”.16 SljedeÊanajuticajnija publikacija tokom rata bio je magazin Slobodna Bosnakoji je, neko vrijeme tokom opsade Sarajeva, izlazio na slobodnojteritoriji u πirem podruËju Zenice i uspijevao da pronese dio tiraæau Sarajevo. Njegov urednik, Senad AvdiÊ, stekao je reputaciju poneustraπivoj kritici boπnjaËkih vlasti a njegov Ëesto neimenovani“istraæivaËki tim” takmiËio se s Danima u nastojanju da osvijetlinajkontroverznije bosanske teme. Sarajevska medijska scena, Ëak i unajgorim danima opsade, bila je obogaÊena i brojnim nezavisnimelektronskim medijima. TV Studio 99 zapaæen je po dugim otvo-renim veËernjim intervjuima svog urednika Adila KulenoviÊa sistaknutim bosanskim i gostujuÊim liËnostima ukljuËujuÊi i one kojikritikuju vlast. Radio Zid, koji je osnovao univerzitetski profesorZdravko Grebo, nudio je kombinaciju najbolje muzike, meunaro-dnih vijesti i vlastitog programa ∑ direktnih kontakata sa sluπaocima∑ koji su slobodno izraæavali svoju ljutnju i frustracije i zbog opsadei zbog nesposobnosti gradskih vlasti. U drugim krajevima Bosne iHercegovine izlazili su brojni regionalni listovi i oglaπavale selokalne i regionalne radio i TV stanice.

Na samom poËetku opsade Sarajeva, u proljeÊe 1992, jedna tele-vizijska priËa dirnula je gledateljstvo svojom ljudskoπÊu. Visok,snaæan i naizgled nezgrapan Ëovjek stajao je u redu za hljeb a tupored njega bila je njegova njeæna dvogodiπnja-trogodiπnja djevoj-Ëica. Iznenada, svima veÊ poznat zviæduk snajperskog hica, i jaukuplakanog djeteta: “Babo, ranjena sam”. Trenutak kasnije, dok suljekari previjali ∑ sreÊom ne najteæu ∑ ranu male Sanide, reporter TVSarajevo pitao je uzbuenog oca Rifeta BajroviÊa: ©ta biste uradilionome ko je pucao na Vaπe dijete? “Da mi je popiti kafu sa njim, daga pitam zaπto mi to uradi” ∑ izgovorio je Ëovjek reËenicu koja Êe sedugo pamtiti kao simbol grada koji pati u dostojanstvu. Ta priËasimboliËna je i na drugi naËin. Godinu dana kasnije, televizija je

130 ZLO»IN U 19:30

IV 4/3/03 10:00 PM Page 130

pozvala Ëovjeka u studio, i on je joπ bio ista ona osoba spremna napraπtanje. TV reporter je insistirao: Ko je bio taj ko je pucao nadijete? “Ne znam” ∑ rekao je Ëovjek. Vaπe komπije? ∑ sugerisao jereporter. “Moæda komπije” ∑ najzad je prihvatio Ëovjek. Srpski nov-inar u Sarajevu, koji je podræavao borbu svoga grada i svoje zemljeza opstanak, naglaπava upravo tu epizodu ∑ to insistiranje da sekomπije proglase odgovornim za pucanje, ubijanje i silovanje ∑ kaopoËetak suptilne razgradnje onoga πto je joπ preostalo od etniËke tol-erancije u gradu pod opsadom. Iako niko od mnogih s kojima samrazgovarao nije mogao naÊi primjere sistematskog poticanja namrænju na sarajevskoj TV na naËin kako je to redovno Ëinila pal-janska TV tokom rata, brojni su oni koji smatraju da su bliske vezesarajevske TV s boπnjaËkom vladajuÊom partijom tog vremena(SDA) uËinile da ona postepeno postaje manje osjetljiva za osjeÊanjanemuslimana. ©to se viπe IzetbegoviÊeva partija udaljavala odzvaniËne ratne Platforme bosanskog Predsjedniπtva, usvojene u ljeto1992, o jedinstvenoj, multietniËkoj i sveukljuËujuÊoj Bosni, i tele-vizija se sve manje osjeÊala obaveznom da pokazuje razliËitost pogle-da, postajuÊi zagovornik vladajuÊe boπnjaËke politike. Kombino-vano s nacionalistiËkim pritiskom na novinare da se pridruæe medi-jima “svog naroda”, koji su odveli dvadesetak novinara-Srba u srpskei desetak novinara-Hrvata u hrvatske propagandistiËke medije, tra-dicionalno uravnoteæeni sastav redakcija radija i televizije BiH po-Ëeo se naruπavati. U poËetku, joπ poπtujuÊu platformu o multiet-niËkoj dræavi, bosansko Predsjedniπtvo imenovalo je etniËki mjeπo-vit upravni odbor kojim je predsjedavao Mehmed AgoviÊ a meuËlanovima su bili i novinari Ivica PuljiÊ, Kosta JovanoviÊ, VladoBiliÊ, Boro KontiÊ i drugi. Taj odbor je za glavnog urednika imeno-vao Nedima LonËareviÊa. Krajem decembra, AgoviÊ i LonËareviÊ suzamijenjeni dvojicom koji su bili bliskiji vladajuÊim partijama:Mufid Memija, nekadaπnji urednik vijesti iz svijeta i kasnije savjet-nik predsjednika IzetbegoviÊa, imenovan je za direktora a ZdenkoVranjeπ, bivπi novinar Radio Sarajeva, za glavnog urednika (Vranjeπse kasnije pridruæio nacionalistiËkim medijima hrvatske samozvaneHerceg-Bosne). Tih dana, na novogodiπnjem koktelu u sarajevskomHoliday Innu, pitali su me zaπto nisam poveo kampanju u Oslobo-enju protiv odluke Predsjedniπtva o smjeni jedne vodeÊe garniture


IV 4/3/03 10:00 PM Page 131

RTV BiH drugom. “Zato πto je i prva grupa prihvatajuÊi svojeimenovanje dala Predsjedniπtvu legitimitet u odluËivanju ko Êe bitiurednici i direktori RTV. Jednom kad im date tu moÊ, ne moæeteprigovarati kad vas smijene” ∑ rekao sam. (To me podsjetilo na epi-zodu iz borbe protiv nastojanja nacionalistiËkih stranaka da imenu-ju svoje urednike i direktore u bosanskim medijima 1991. godine.Tada mi je glavni predstavnik SDA u tom pokuπaju pokoravanjamedija, Muhamed »engiÊ, rekao: Pa πto se Vi, gospodineKurspahiÊu, bunite protiv toga ∑ koga bismo drugog mi postavili zaglavnog urednika nego Vas? “E, mi se uopπte ne razumijemo ∑ vi nesamo da me ne moæete smijeniti, nego me ne moæete ni postaviti, janeÊu Vaπ mandat”, rekao sam.) Sa svakom novom rundom person-alnih promjena na vrhu, nivo kompetentnosti bosanske TV jeopadao. VladajuÊa partija sve viπe se mijeπala u voenje programa.U jednom intervjuu, Ivica PuljiÊ ∑ Ëlan prvog upravnog odbora kojije kasnije otiπao u Sjedinjene Dræave i zaposlio se u Washingtonunajprije u bosanskoj a zatim u hrvatskoj redakciji Glasa Amerike ∑ukazao je na jedan oblik mijeπanja. IspriËao je kako su urednici TVponekad saznavali da je neko od njihovih novinara otputovao daizvjeπtava o nekoj od mnogih rundi mirovnih pregovora ∑ u Æenevi,Lisabonu ili Londonu ∑ tek gledajuÊi snimak o odlasku delegacije sasarajevskog aerodroma. Tamo bi vidjeli i svog novinara kojeg su poli-tiËari izabrali da putuje s njima kako se ukrcava u avion. “Mi nismomogli znati kako se on naπao tamo i niko u redakciji nije znao da onputuje. ©to je joπ gore, tako izabrani novinar nije imao pojma kakoda poπalje dobar izvjeπtaj” ∑ rekao je PuljiÊ (“Milion ljudi gleda tele-viziju u podrumima”, Slobodna Dalmacija, 15. marta 1993.)Preostalim profesionalcima ipak valja odati priznanje πto je TV BiHuspjela da odræava dnevni program svih dana opsade. Iako je, sgubitkom devet od ukupno 11 predajnika, njihov signal jedvadosezao izvan opkoljenog glavnog grada, a bilo je nemoguÊe i dobitibilo kakve snimke iz podruËja pod srpskom ili hrvatskom kon-trolom a to je znaËilo i do 70 posto bosanske teritorije, veÊ i pokri-vanje prvih linija odbrane Sarajeva i æivota u opsjednutom gradutraæilo je nadljudski napor i ærtve. ObavljajuÊi taj zadatak, 52 rad-nika TV BiH su ubijeni ∑ neki od njih na zadatku, neki nakon πtosu regrutovani u vojsku, a neki kao civili u gradu ∑ a mnogo viπe ih

132 ZLO»IN U 19:30

IV 4/3/03 10:00 PM Page 132

je ranjeno. Program je obiËno bio skraÊen na ne viπe od dva satadnevne proizvodnje, sa joπ 10 sati pokrivenih arhivskim materi-jalom. Masovni egzodus osoblja ∑ otiπlo je oko 1.800 od oko 2.300zaposlenih prije rata ∑ morao se odraziti na kvalitet programa.Senad HadæifejzoviÊ, koji je bio i posljednji glavni urednik TV BiH,rekao mi je:

Pretraæivao sam vlastitu dokumentaciju i utvrdio da se od 1990. godine,kad sam prvi put vodio veËernji TV Dnevnik, Ëak 90 ljudi izmijenilo u tojglavnoj ulozi u jednoj TV redakciji. Moæete li zamisliti: 90 ljudi u samojednoj deceniji u ulozi voditelja glavnih vijesti na nacionalnoj TV?Nezavisno od teπkih okolnosti, to je bila naπa velika greπka. Neki odmladih ljudi su sa iskustvom izrastali u dobre novinare, ali vi ne moæetepromovisati nekoga bez osnovnog iskustva u novinarstvu na najzahti-jevniju funkciju na televiziji. Ponekad je bilo æalosno gledati vlastitogreportera koji je fasciniran veÊ i samom Ëinjenicom da se naπao na nekomuzbudljivom zadatku. Oni vam govore: “Dobro veËe, evo nas u Hagu” (uMeunarodnom tribunalu za ratne zloËine) ili “Javljamo vam se iz PeÊi (naKosovu)”, i oni su sretni veÊ i da pokaæu da su oni tamo i ponekad pro-puste da vam kaæu ∑ πta se tamo dogaa.17

Jesu li se vlasti, odnosno SDA, mijeπale u vaπ rad? “Mijeπali su sesve vrijeme ∑ prije, tokom i nakon rata. I igrali su na naπu kljuËnuslabost: liËnosti, nedorasle novinare, koji jednostavno vole da budublizu vlastima. Mijeπali su se preko takvih liËnosti koje su dobrovoljnopristajale da budu ‘krtice’ koje πpijuniraju vlastitu organizaciju” ∑kaæe HadæifejzoviÊ. U poËetku opsade, izvjeπtavanje TV Sarajevo oratu bilo je dopunjeno izvjeπtavanjem Jutela, koji je bio smjeπten uistoj zgradi. Goran MiliÊ, glavni urednik Jutela, sjeÊa se tih prvihdana opsade kao najËistijeg primjera “borbe dobra i zla”.

U to vrijeme, to je joπ bila borba da se spasi kosmopolitski grad od bar-barske opsade. Ali Jutel je bivao sve viπe marginaliziran. Bilo je nekogsmisla da proizvodimo svoj vlastiti veËernji dnevnik sve dok je TVSarajevo koristila prvi a mi drugi kanal. Ali sada, s opsadom, trebalo je dakoristimo praktiËno iste snimke na istom kanalu iste veËeri. Sve se svelo naizvjeπtavanje za Sarajlije o tome πto se dogaa u njihovom susjedstvu a onisu to znali bolje od nas. U jednoj prilici, naπa æurba da nekritiËki prenese-mo vijest kako smo je primili iz sarajevskog Centra sluæbi bezbjednosti otome kako je bosanska armija oslobodila Ilidæu ∑ koju su dræaleKaradæiÊeve snage ∑ imala je Ëak i tragiËne posljedice. Ljudi su poæurili na


IV 4/3/03 10:00 PM Page 133

Ilidæu da proslave objavljenu pobjedu, ali izvjeπtaj nije bio istinit i srpskesnage su pucale na njih i ubile dvije osobe. Tada shvatite da je jedna stvarizvjeπtavati iz dalekih ratnih zona, na primjer ∑ o ratu u Vijetnamu izkomfornog vaπingtonskog studija, a sasvim druga izvjeπtavati o ratu koji seodvija u vaπoj vlastitoj ulici ili Ëak pod vaπim prozorom.18

MiliÊ je odluËio da ponudi sve Jutelove izvjeπtaje TV Sarajevo i,uskoro zatim, televizija koja je poËela s velikim nadama kao sveju-goslovenska mreæa ugaπena je kao πto je i sama Jugoslavija nestajalau smrtnom raspadu. Dok su bosanske srpske i hrvatske nacionali-stiËke partije otcjepljivale svoje “etniËki oËiπÊene” teritorije, in-spirisane-naoruæavane-podræavane iz Srbije i Hrvatske, bosanskiMuslimani ∑ koji su tokom rata prihvatili istorijsko ime Boπnjacikako bi naglasili razliku izmeu svog etniËkog i religijskog identite-ta ∑ postepeno su razvijali vlastitu verziju ultranacionalizma. Tajtrend je bio snaæno potaknut i samim mirovnim inicijativamaraznih evropskih posrednika. Od poËetka, Evropljani su nastojali darijeπe bosansku krizu po tradicionalnom kolonijalnom pravilu:podijeli i vladaj. Svi njihovi predlozi bili su zasnovani na podjelizemlje koja je kako god da gledate bila nedjeljiva: Muslimani, Srbi iHrvati æivjeli su zajedno ne samo u istim gradovima, veÊ i u istimulicama i stambenim zgradama, pohaali iste πkole i radili u istimfirmama. Kad je prvi posrednik iz Evropske zajednice, portugalskidiplomata Jose Cutileiro, napravio svoj predlog za Bosnu podijeljenuu tri etniËka kantona u martu 1992. godine, nije bilo nijednogveÊeg grada u zemlji koji bi se mogao smatrati iskljuËivo musliman-skim, srpskim ili hrvatskim. Predlog je ipak dao srpskim ultrana-cionalistima izgovor za “etniËko ËiπÊenje” teritorija za koje su odlu-Ëili da Êe pripadati Srbima. SljedeÊa kolekcija etniËkih mapa, kojusu u januaru 1993. iznijeli kao svoj mirovni predlog britanski lordDavid Owen i bivπi ameriËki dræavni sekretar Cyrus Vance, dijelilaje Bosnu u deset etniËkih kantona i potakla je hrvatske nacionalisteda u proljeÊe te godine poËnu sa “ËiπÊenjem” podruËja za hrvatskuparadræavu u Hercegovini i centralnoj Bosni. Do ljeta 1993, kad suOwen i Norveæanih Thorwald Stoltenberg veÊ predlagali Bosnu kaokonferedarciju tri etniËke dræave, boπnjaËko politiËko vodstvo veÊ seuveliko odreklo ∑ na djelu ako ne i rijeËju ∑ bilo kakve pomisli naoËuvanje multietniËke Bosne. Stijeπnjeni na jedva Ëetvrtini bosanske

134 ZLO»IN U 19:30

IV 4/3/03 10:00 PM Page 134

teritorije, na koridoru Sarajevo-Zenica-Tuzla i u opkoljenim“zaπtiÊenim zonama” izmeu velikih dijelova zemlje okupirane srp-skim i hrvatskim snagama, boπnjaËki nacionalisti u tvrem jezgruSDA poËeli su da kreiraju nekakvu vlastitu muslimansku mini-dræavicu Ëije su perspektive najbolje odraæavali grafiti ispisivani togljeta po izranjavanim fasadama opkoljenog Sarajeva: “Potpiπi Alija,makar bila avlija”. To je bio politiËki kontekst u kojem su i svi onikoji su joπ podræavali tradiciju i kulturu tolerancije u multietniËkojBosni ∑ u dræavnim institucijama, u bosanskoj Armiji, u medijimai πirem civilnom druπtvu ∑ poËeli gubiti bilo kakvo realno uporiπtei Ëak i nadu u svoju viziju. SjeÊam se raspoloæenja, u to ljeto 1993,meu mojim kolegama Srbima i Hrvatima u Osloboenju. Bili suzabrinuti za buduÊnost svog multietniËkog lista u nacionalno podi-jeljenoj zemlji. Tada smo odræali seriju redakcijskih sastanaka,raspravljajuÊi tu dilemu i zakljuËujuÊi na kraju ∑ πto smo i objaviliu listu kao obeÊanje svojim Ëitaocima ∑ da, bez obzira na realnostipodjele koje nam se nameÊu, postoje neke vrijednosti i principi zakoje se vrijedi boriti do kraja.

Od tada, meutim, glas tolerancije nije bio potreban ni uvaæavanni u kakvim mirovnim pregovorima ni predlozima koji su vodili defacto podjeli zemlje. Srbi i Hrvati, koji su branili Bosnu i njenopravo na postojanje, sve viπe su potiskivani u stranu u svim oblasti-ma æivota na podruËjima pod kontrolom bosanskih SDA vlasti.Bosanska Armija i policija, koja se u poËetku rata diËila svojim mul-tietniËkim sastavom, postajala je sve viπe samo boπnjaËka a uekstremnim manifestacijama i vjersko-muslimanska. PripadniciiskljuËivo muslimanskih jedinica u centralnoj Bosni u kojima sudominirali islamski dobrovoljci-mudæahedini iz dalekih zemalja,kasnije optuæeni i za zloËine protiv civilnog hrvatskog stanovniπtva,polazili su na poloæaje s povicima: “Za koga? Za Allaha! Protiv koga?Protiv Vlaha!” ∑ postepeno degradirajuÊi Ëasnu odbranu Bosne uvjerski i graanski rat svi protiv svih. Bilo je to vrijeme pogodno zaπirenje muslimanskog ekstremizma. Nakon πto su desetine hiljadaMuslimana ubijeni, muËeni, silovani i poniæavani u rukama srpskihi hrvatskih paravojnih snaga ∑ a stotine hiljada prognane sa svojeimovine, iz svojih kuÊa i naselja ∑ njihova bol, bespomoÊnost,ogorËenje i patnja postajali su plodno tlo za izdaπno finansiranu


IV 4/3/03 10:00 PM Page 135

kampanju radikalizacije. Ona je medijski poËela s pojavom magazi-na Ljiljan, nastalog meu boπnjaËkim izbjeglim novinarima okozagrebaËke dæamije, postepeno se infiltrirajuÊi ∑ kroz ekstremnijekrugove islamske zajednice ∑ u πire slojeve stanovniπtva. Upitanzaπto njegov list naziva Hrvate ustaπama, jedan od urednika LjiljanaNedæad LatiÊ rekao je: “Pa, morao sam uËiniti neπto da navedemsvoj narod da vodi rat i misli vlastitom glavom”.19 Bile su tu i raznedruge ekstremne publikacije, poput Zmaja od Bosne u Tuzli i ned-jeljnika Boπnjak, koji su pozivali na revanπ protiv Srba i u manjojmjeri protiv Hrvata, bez razlikovanja na krive i neduæne. “SvakiMusliman treba da ima svog Srbina da ga pogubi”, pisao je ZilhadKljuËanin.20 ZeniËki odbor Islamske vjerske zajednice πtampao jevlastita “Uputstva islamskom borcu”, Ëiji su potpisnici Halil MehiÊi Hasan MakiÊ, zakljuËujuÊi da je do vojne komande da odluËi “dali je korisnije i viπe u interesu naπe stvari da se oslobode, razmijeneili likvidiraju neprijateljski zarobljenici”.21 Emir ImamoviÊ, piπuÊi onajgorim primjerima poticanja na mrænju u bosanskim medijima nasve tri strane navodi brojne sliËne primjere iz pisanja KljuËanina idrugih autora u muslimanskoj πtampi.22 U uvodniku u Ljiljanu, 23.februara 1994, KljuËanin kaæe: “U Ugljeviku ima 500 srpske siro-Ëadi. Maπallah! Armija BiH do sada je poslala u dæehenem 50-takhiljada Ëetnika. Eyvallah! Srpske majke Êe ubuduÊe, πto bi rekaoIbriπim, raati grumenje leda umjesto djece. Inπallah! (...) Srbin sepribliæava Ëovjeku samo onda kad je mrtav. Ili zatvoren ...” AdnanJahiÊ, koji Êe kasnije postati zvaniËni predstavnik za πtampu SDA,dao je i liËni doprinos poveÊanom osjeÊaju nesigurnosti meuSrbima preostalim na podruËjima pod kontrolom Armije BiH kadje u Zmaju od Bosne napisao: “Srbi koji su ostali da æive na slobod-noj teritoriji pod kontrolom Armije BiH, njih ogromna veÊina,uËinili su to ili πto do dana danaπnjeg nisu imali moguÊnost da oduna ‘svoju teritoriju’, ili zato πto ovdje za svoje pretpostavljeneodrauju izvjesne zadatke. TreÊe nema” ∑ napisao je, praktiËno sug-eriπuÊi petokolonaπku ulogu preostalog srpskog stanovniπtva na timteritorijama. JahiÊ je takoe autor jednog teksta kojim se odreujutemelji striktno islamske dræave “nakon rata kad mi, bosanski musli-mani, ostanemo sami sa sobom u naπoj vlastitoj dræavi”.23 On sezalagao za dræavu zasnovanu na “autentiËnim islamskim vrijednostima”.

136 ZLO»IN U 19:30

IV 4/3/03 10:00 PM Page 136

U takvoj dræavi, pisao je JahiÊ, “muslimanska ideologija dominiraÊecijelim dræavno-politiËkim sistemom, od dræavnih i nacionalnihsimbola, preko nacionalne politike u obrazovanju, druπtvenim iekonomskim institucijama i, naravno, u porodici kao jezgru cijeledræave”. »injenica da ga je boπnjaËka vladajuÊa partija izabrala zasvog zvaniËnog portparola Ëini smijeπnom njenu tvrdnju kako jeona predstavljala ideale tolerantne multietniËke Bosne. Apriornasumnja protiv srpskih susjeda postala je redovna crta ekstremnihmuslimanskih medija. Ona je dalje koriπtena za pretrese stanova isve druge oblike uznemiravanja, ukljuËujuÊi preuzimanje “napu-πtenih” srpskih stanova i poslovnih prostora od strane obiËno dobropovezanih “na visokim mjestima” ekstremnih pripadnika bosanskihoruæanih snaga. UpuπtajuÊi se u stereotipe o svim Srbima kao“Ëetnicima” i svim Hrvatima kao “ustaπama” ekstremna boπnjaËkaπtampa samo se pridruæila najgorim medijskim uzorima iz druga dvanacionalistiËka kampa koji su naroËito uporno radili baπ na diskred-itaciji Srba i Hrvata koji su joπ ostali u Sarajevu.

U jednoj prilici, u ljeto 1993, srpska TV na Palama emitovala jekomentar Dragiπe ∆osoviÊa ∑ koji je i sam nekad radio u Sarajevuza tabloid AS ∑ u kojem je naveo imena srpskih “novinara-izdajica”iz Osloboenja koji “rade za Aliju dok im Srbija hrani porodice”. Zaneke od njih, Ëije su æene i djeca bili kod rodbine u podruËjima podsrpskom kontrolom, to je imalo teæinu ozbiljne prijetnje sigurnostinjihovih najdraæih.24 »ak i simboliËno najintimniji izraz viπesto-ljetne kulture tolerancije, takozvani “mjeπoviti brakovi” koji su bilitako uobiËajeni u svim bosanskim gradovima, naπli su se na metinapada ultranacionalista. U seriji Ëlanaka, koje je pisao jedan odnajbliæih IzetbegoviÊevih saradnika Dæemaludin LatiÊ a pridruæiomu se i tadaπnji bosanski ministar kulture Enes KariÊ, Ljiljan je osu-dio takve brakove kao posljedicu “ideoloπkog nasilja” komunisti-Ëkog doba i ∑ sa otvoreno rasistiËkim konotacijama ∑ proglasiodjecu iz takvih brakova “dezorijentisanom”. KariÊ je u toj serijiprigovorio Osloboenju da sluæi Zapadu, postavljajuÊi pitanje koje jetrebalo da kompromituje poziciju lista meu Boπnjacima: Kako to∑ pitao je KariÊ ∑ Osloboenje ima novinskog papira u vrijeme kadsarajevska djeca nemaju mlijeka u prahu? Ja sam odgovorio, prvo, dasu svuda u svijetu vlade odgovorne za podmirivanje osnovnih potreba


IV 4/3/03 10:00 PM Page 137

stanovniπtva, ukljuËujuÊi i mlijeko u prahu, dok novine jedino radesvoj posao; i, drugo, da, ako Êe se slijediti njegova jeftina popu-listiËka logika o vezi novinskog papira i mlijeka u prahu, onda se iKariÊu moæe postaviti pitanje koliko se mlijeka u prahu moglonabaviti za pare za koje je u opsjednutom Sarajevu πtampano luk-suzno izdanje Kur’ana u njegovom prevodu? Ljiljanova sistematskakampanja protiv svega joπ multietniËkog u Sarajevu kulminirala je unjihovom napadu na nemuslimanske intelektualce koji su joπpodræavali multietniËku Bosnu, ukljuËujuÊi pjesnika MarkaVeπoviÊa i novinara Gojka BeriÊa, i na sve sekularne Boπnjake kojisu prigovarali zbog rastuÊe islamizacije javnog æivota u Bosni. Biloje sve teæe nemuslimanima u Sarajevu. Ali, kako mi je ukazala mojakolegica Gordana KneæeviÊ, bilo je gotovo nepodnoπljivo æivjeti uSarajevu uopπte, nezavisno od vaπeg etniËkog porijekla.

Kao Srpkinja u Sarajevu, ja sam strahovala od istih granata od kojih i mojimuslimanski, hrvatski ili jevrejski susjedi ili svi oni koji i nisu razmiπljali osvom etniËkom porijeklu. Preæivljavala sam od iste humanitarne pomoÊikao i moje komπije na Koπevskom brdu. Poπto sam provodila najveÊi diodana u Osloboenju a moj muæ Ivo je radio za bosansku vladu ∑ tada kaoministar informacija ∑ naπ sin Boris ostajao je kod kuÊe ali nije bio gladanjer je naπa komπinica, Muslimanka Kana KadiÊ, brinula o njemu kao osvom djetetu. On nije mogao iÊi u πkolu za tri godine opsade ali je s Kanomi njenom porodicom nauËio viπe nego πto se nauËi na univerzitetu. Mojæivot u Sarajevu bio je æivot u dva nadrealistiËna ambijenta, momkomπiluku i Osloboenju, gdje niko nije bio obiljeæen svojom nacional-noπÊu. Niste morali biti odreene nacionalnosti da biste znali da suMuslimani bili glavne mete tog rata i da su bili izdvojeni za eliminaciju, timmiloπeviÊevsko-tumanovskim projektom, kako bi se uniπtila multietniËkaBosna. Do rata, ja Ëak nisam bila ni svjesna znaËenja multietniËnosti zaBosnu, ali onda kad je ona bila ugroæena terorom, kad je sve ono πto je bilonajbolje u naπim æivotima postalo kletva, shvatila sam da je to moj identiteti æeljela sam da ga saËuvam. Tako sam postala taj “izdajnik” srpske stvari.25

Drugi sarajevski novinar i pisac, Miljenko JergoviÊ, izrazio jesliËna osjeÊanja kad sam ga pitao za poreenja medijske situacije uSarajevu i one koju je naπao u Hrvatskoj kad je stigao u Zagrebposlije gotovo 16 mjeseci æivota pod opsadom.

To je vrlo Ëudno osjeÊanje. Sarajevo je bilo bombardirano i bio je tu tajsvakodnevni teror granatiranja a ipak, na tom nivou medijske slike rata,

138 ZLO»IN U 19:30

IV 4/3/03 10:00 PM Page 138

osjeÊao sam se potpuno zaπtiÊenim, u svom vlastitom svijetu. Ili bar, dotog trenutka u ratu ∑ u ljeto 1993. ∑ u sarajevskim medijima nije bilo niπtazbog Ëega bi se bilo ko osjeÊao ugroæen zbog svog etniËkog ili religijskogosjeÊanja. Onda sam doπao u Zagreb i doæivio πok druge vrste. OsjeÊaosam se liËno ugroæenim od gotovo svih medija, zbog njihovog doæivljajarata. Vladala je potpuna indiferentnost prema patnji Sarajeva ∑ u mediji-ma, a ne meu obiËnim ljudima ∑ i ja sam osjeÊao to stvaranje raspoloæe-nja koje Êe voditi direktnoj (hrvatskoj) agresiji protiv Bosne. Bilo je toosjeÊanje koje sam doæivljavao kao agresiju protiv mene liËno.26

Velikodræavne laæi iz susjedstvaMediji u Srbiji bili su veÊ veterani ratne propagande do vremena

kad je Bosna meunarodno priznata, 6. aprila 1992. godine, i istogtog dana naπla se pod udarom srpskih paravojnih snaga podræanihartiljerijom Jugoslovenske armije. To se moglo jasno vidjeti i iznaËina kako je beogradski dnevnik Politika izvjeπtavao o dogaajimau Bosni u mjesecima koji su prethodili oruæanoj agresiji. Tokomdecembra 1991, list je objavljivao brojne tekstove sraËunate napodizanje borbenog duha nacije. “Srbi ne zastraπuju nikoga, ali senikoga i ne plaπe” ∑ bio je naslov izvjeπtaja u Politici 1. decembrapovodom nacionalizmom nabijene sveËanosti otkrivanja biste srp-skog kralja Petra Prvog KaraoreviÊa u bosanskom MrkonjiÊ-Gradu. U toj prilici, voa SDS-a Radovan KaradæiÊ uporedio je srp-ski narod s “dobrim divom koji se upravo budi”, a njegov blizaksaradnik Nikola KoljeviÊ opomenuo je Srbe da razmisle “s kim hoÊeda æive u istoj dræavi”. SljedeÊeg dana, list je u naslovu poziv bosan-skog Predsjedniπtva za dolazak mirovnih snaga nazvao Izetbe-goviÊevim “paklenim planom s plavim πljemovima”, prijeteÊi ∑ usaopπtenju samoproglaπene Srpske autonomne oblasti Bosanska kra-jina ∑ da su Srbi spremni da se odupru dolasku mirovnih snaga svimsredstvima “ukljuËujuÊi oruæanu borbu”. ©estog decembra, podnaslovom “O buduÊnosti Bosne neÊe se odluËivati u Hagu”, Politikacitira KaradæiÊevo insistiranje da pregovori izmeu bosanske “trietniËke zajednice” poËnu sljedeÊe nedjelje, inaËe “ne prihvatamoodgovornost za ono πto bi se moglo desiti”. Izvjeπtaj o zahtjevubosanskog Predsjedniπtva za priznavanje nezavisnosti objavljen jepod naslovom “Bosna na ivici ambisa”. U reagovanju na zahtjev


IV 4/3/03 10:00 PM Page 139

Predsjedniπtva, poslan Evropskoj zajednici u okviru njenih kriterijaza razlaz jugoslovenske federacije, srpsko rukovodstvo objavilo jesvoju odluku o jednostranom proglaπenju “srpske republike” u Bo-sni. Do kraja tog mjeseca, list je okrivljivao i muslimanske i make-donske politiËare ∑ koji su se takoe izjasnili za nezavisnost Make-donije ∑ da Ëine “fatalnu greπku”. U intervjuu s potpredsjednikomMiloπeviÊeve partije, Mihailom MarkoviÊem, objavljenom 25. de-cembra, Politika je objavila “poËetak stvaranja nove Jugoslavije”najavljujuÊi da Êe, pored Srbije i Crne Gore, ona obuhvatati “srpskerepublike” u Bosni i Hrvatskoj. Kako se pribliæavao bosanski refe-rendum o nezavisnosti, Politika je dalje raspaljivala antimuslimans-ka osjeÊanja tvrdeÊi kako Êe “Muslimanija” ∑ njeno ime za nezavis-nu Bosnu ∑ biti stvorena upravo na vrijeme za muslimanski praznikBajram. Postavljana je scena za skoru oruæanu konfrontaciju.Posljednji ameriËki ambasador u Jugoslaviji, Warren Zimmerman ∑prikazujuÊi knjigu Marka Thompsona Forging War: the Media inSerbia, Croatia and Bosnia-Herzegovina ∑ analizira metode te ratnepropagande:

MiloπeviÊ je vjeπto koristio πtampu da opravda najneopisivije zloËine. Uratu i u Hrvatskoj i u Bosni strategija je ukljuËivala proces u pet faza. Prvosrpske voe optuæe neprijatelja za uæasne etniËke zloËine, neke istinite, aveÊinom laæne. Onda, pozajmljujuÊi iz iskustva Vietkonga, izazovu nasilneincidente u etniËki pomijeπanim selima, uzrokujuÊi eskalaciju nasilja ibrojna ubistva, koja se mogu publikovati s odgovarajuÊe uæasavajuÊimslikama. SljedeÊa faza dovodi Jugoslovensku armiju, pod srpskom kon-trolom, da navodno “uspostavi red” a zapravo da uËvrsti srpska teritorijal-na osvajanja. »etvrti korak je uspostavljanje “srpskih dræava” na teritorijiHrvatske ∑ kao u Krajini ∑ ili Bosne; ovaj korak je praÊen snaænompodrπkom srpskih medija za “princip nacionalnog samoopredjeljenja”.KonaËno, MiloπeviÊ obezbjeuje direktnu pomoÊ Srbije Srbima uHrvatskoj i Bosni preko meunarodnih granica, tvrdeÊi u πtampi da sviSrbi imaju pravo da æive u jednoj dræavi.27

Sa vodeÊim medijima u Srbiji u njegovim rukama, za MiloπeviÊaje bilo lako da nametne svoju verziju priËe o ratu u Bosni. Joπ dugonakon πto su prve srpske granate eksplodirale u Sarajevu, ubijajuÊi iranjavajuÊi najËeπÊe nezaπtiÊene civile na gradskim ulicama, beo-gradski mediji izvjeπtavali su o nekakvim “borbama u Sarajevu” i

140 ZLO»IN U 19:30

IV 4/3/03 10:00 PM Page 140

“uspjeπnom otporu srpskih snaga napadima muslimanskih fanatika-zelenih beretki-fundamentalista-mudæahedina-ratnika dæihada”.Masakr nad ljudima u redu za hljeb u sarajevskoj Ulici Vase Miskinau centru grada, u kojem je 20 civila ubijeno a stotinu teπko ranjeno,nije zabiljeæen na srpskoj TV puna Ëetiri dana sve dok srpska vladaiznenada nije izdala saopπtenje osuujuÊi granatiranje Sarajeva odstrane “snaga bosanskih Srba”. To saopπtenje, navrat-nanos pro-Ëitano u 6 uveËe, bilo je upuÊeno viπe meunarodnoj javnosti negodomaÊoj publici: to je bio pokuπaj MiloπeviÊevog reæima da uposljednji Ëas omekπa meunarodno uæasavanje i, πto je za njih bilomnogo vaænije, da pokuπa izbjeÊi prijeteÊe sankcije Ujedinjenihnacija.28 I mnogo kasnije, beogradski mediji slijedili su verziju pa-ljanske TV o onom πto se desilo, optuæujuÊi Muslimane da suinscenirali masakr kako bi izazvali meunarodno saosjeÊanje i inter-venciju. Ta propagandistiËka linija ∑ o muslimanskim snagama kojebombarduju vlastite civile ∑ uporno je koriπtena sve vrijeme opsadeSarajeva i od srpskih politiËara i od medija. Svi brojni masakri nadSarajlijama ∑ granatiranje πkole u Alipaπinom Polju u kojoj je ujesen 1993. ubijena uËiteljica Fatima GuniÊ sa troje aka; masakr naMarkalama u kojem je 5. februara 1994. ubijeno 68 civila i drugi ukojem je 28. avgusta 1995. ubijena joπ 41 osoba; masovna ubistva uredovima za vodu, na improvizovanoj fudbalskoj utakmici u Dobrinji,ubistvo djece na sanjkanju na Alipaπonom Polju ∑ smjesta su pra-Êeni tvrdnjom u srpskim medijima kako “Muslimani opet ubijajusami sebe”. Najoriginalniji opis opsade Sarajeva dala je bivπa nov-inarka TV Sarajevo, Rada –okiÊ, kad je na srpskoj TV objavila:“Muslimanske vlasti dræe Sarajevo pod opsadom iznutra. Srbi na-stavljaju da brane svoja viπestoljetna brda oko Sarajeva.”29 Bilo je tovrijeme kad viπe nije bilo mjesta za profesionalno novinarstvo u srp-skim medijima pod dræavnom kontrolom. Bilo ko kome je joπ bilodo zagovaranja minimalnih profesionalnih standarda ili etike riziko-vao je uklanjanje i iz programa i sa platnih lista. U januaru 1993,neki od najcjenjenijih srpskih TV novinara ∑ ukljuËujuÊi »edomiraMirkoviÊa, Mihaila KovaËa, Danku NovoviÊ, Ivana Brzeva, DraganaNikitoviÊa, Jarmilu ∆eloviÊ i druge ∑ poslani su na “prinudniodmor” i praktiËno uklonjeni s posla. Stotine ljudi i na radiju i naTV su “privremeno otpuπteni” bez prethodne obavijesti ili prava


IV 4/3/03 10:00 PM Page 141

æalbe. Neki od njih saznali su da viπe nisu dobrodoπli tek kad sudoπli na posao u zgradu televizije: u portirnici je bio instaliran kom-pjuter s listom ljudi Ëije su propusnice za ulazak u zgradu joπ vaæeÊe.Oni koji nisu na listi morali su vratiti svoje propusnice i onda sumogli uÊi samo kao posjetioci. Oko 50 novinara radija, neki od njihsa viπe od 20 godina iskustva, takoe su bili na listi “nepoæeljnih”,meu kojima i Rade RadovanoviÊ, Slobodan Stupar, OlivijaRusovac i Branislav »anak. Jedna od otpuπtenih, Milica PeπiÊ, izja-vila je reporteru Borbe da je poËaπÊena πto je na takvoj listi: “Nikadnisam bila u boljem druπtvu” ∑ rekla je.

MiloπeviÊev “patriotski front” bio je sve jedinstveniji. Povodom50. godiπnjice novinske agencije Tanjug, srpska TV emitovala jeizuzetno dug intervju koji je predsjednik Srbije dao urednicimabeogradskih medija po svom izboru. U tom susretu pred kameramauËestvovali su: Slobodan JovanoviÊ, tada direktor Tanjuga; DuπanZupan, Tanjugov glavni urednik; Æivorad MinoviÊ i Hadæi DraganAntiÊ iz Politike; Mile KordiÊ iz Ekspres poltike; Rade BrajoviÊ izVeËernjih novosti; Slavko ∆uruvija iz Borbe; Dragoljub MilanoviÊ saTV Beograd; Momir BrkiÊ sa Radio Beograda; Dragan KojadinoviÊsa NTV Studio B; i Aleksandar TijaniÊ s TV Politika. Jedan od bise-ra intervjua bilo je KordiÊevo pitanje: “Zaπto se Evropa toliko plaπiVelike Srbije kad postoje Velika Britanija i Velika NjemaËka i svedruge velike zemlje? Kakva je, po Vaπem miπljenju, uloga Vatikanau svemu tome?” MiloπeviÊ je odgovorio:

...Evropa se sastoji od GrËke i Velike Britanije, ali takoe i od NjemaËke i,na neki naËin, Turske. Tako je to pitanje strateπkih interesa ne Evrope veÊsvih tih sila koje hoÊe da kontroliπu ovaj region i koriste ga po svojoj volji,sila koje su iziπle s Karingtonovim planom za podjelu Jugoslavije naparamparËad, i razbijanje Srbije u sljedeÊoj fazi da bi se uspostavila, putemraznih sluganskih reæima, situacija u kojoj neÊe biti ozbiljne, nezavisne,slobodne i vojno znaËajne dræave u ovom regionu. To je razlog, a ne to πtose oni plaπe da Êemo ih mi napasti. Oni znaju da je ovo narod koji nikadnije vodio osvajaËki rat. On je uvijek vodio samo odbrambene ratove.30

Meu svim odabranim novinarima nije bilo nijednog koji bi upi-tao predsjednika ∑ ako ne u poπtenom neslaganju, onda bar zbogzanimljivije rasprave ili golih Ëinjenica ∑ a kako se to mogu voditiodbrambeni ratovi na teritorijama susjednih zemalja?

142 ZLO»IN U 19:30

IV 4/3/03 10:00 PM Page 142

Magazin Vreme bio je meu rijetkim izuzecima u beogradskimmedijima po tome πto je objavljivao i drugaËiju, Ëesto suprotnu zva-niËnoj, sliku rata. Stanko CeroviÊ, πef srpsko-hrvatskog servisaRadio France International u Parizu, napisao je tekst koji se suprot-stavlja prevlaujuÊim objaπnjenjima rata u Bosni. CeroviÊ jenapisao:

Ne znam taËno kada sam tokom rata postao svjestan da su politiËkaobjaπnjenja drastiËno neadekvatna u odnosu na nivo nasilja. Nabrajao sammoguÊe uzroke: mentalitet, komunistiËko nasljee, tajnu policiju, dobroplaÊenu vojsku, srpski nacionalizam, korumpiranu inteligenciju, perfidnubirokratiju, srpskog predsjednika Slobodana MiloπeviÊa, televiziju, folklor,moralnu i intelektualnu krizu, projekt Velike Srbije, sticaj nevjerovatnihokolnosti, i kad se sve to sabere i kad se ekplozivna moÊ takvog mehani-zma ugradi u glavu slabe liËnosti, joπ je teπko razumjeti ili naÊi objaπnjen-je za hladnokravno klanje, πutiranje ljudi, komadanje djece i djevojaka!31

Vreme je takoe ukazalo na jedan od najgorih primjera krivo-tvorenja “vijesti” iz ratnih zona sraËunato na poticanje mrænje u srp-skim medijima. Magazin je pronaπao da je list koji se godinamaponosio time πto je bio najtiraæniji u Jugoslaviji upotrijebio 115godina staru umjetniËku sliku, izloæenu u beogradskom Narodnommuzeju, predstavljajuÊi je kao fotografiju srpskog siroËeta Ëiji suroditelji ubijeni u ofanzivi muslimanskih snaga u Bosni. “DjeËaka jeusvojila porodica iz Zvornika i sada je upisan u 9. razred u vojnojπkoli”, tvrdile su VeËernje novosti u Ëlanku o djeci kao najveÊim ært-vama rata. List nije naveo ime djeËaka ili imena njegovih navodnoubijenih roditelja, ali je Vreme utvrdilo da je stvarni “otac” srpskislikar Uroπ PrediÊ, koji je svoje platno naslovljeno “SiroËe namajËinom grobu” naslikao joπ 1879. godine. “To je baπ kao i priËeo 30 beba ubijenih u Vukovaru i o orglicama napravljenim od kosti-ju srpske djece” ∑ prokomentarisao je StefanoviÊ.32

Ali nezavisni i antiratni mediji, kao Vreme i Radio B92, bili suograniËenog dometa i nisu mogli ozbiljno poremetiti prevlaujuÊupropagandistiËku sliku rata. Dugogodiπnji dopisnik Politike iz ino-stranstva, Duπan SimiÊ, opisao mi je zanimljivu epizodu o tomekako je vlast zatvorila i posljednju preostalu liniju kojom je dostanovniπtva mogla doÊi objektivnija predstava o tome πta se zaistadogaa u ratu u Bosni. SimiÊ je bio dopisnik u Londonu i, u prvoj


IV 4/3/03 10:00 PM Page 143

ratnoj godini, joπ je ponekad mogao ∑ citirajuÊi britanske medije ∑da plasira na stranice Politike poneku od Ëinjenica o ratu. PoËetkom1993, tokom prve srpske blokade Srebrenice, poslao je Ëlanak ukojem je citirao izjavu predstavnika UNHCR-a Larryja Holling-wortha: “Oni koji granatiraju grad, ranjavaju æene i djecu, treba dagore u najvruÊem dijelu pakla”. “Bio je to priliËno emocionalnopisan izvjeπtaj i ja sam bio zadovoljan, i Ëak iznenaen, da je u cjeli-ni objavljen u prvom izdanju Politike koje sam ja sa zakaπnjenjemdobijao kao dopisnik” ∑ kaæe SimiÊ. Tek kasnije je Ëuo ostatak tepriËe. Novinari Borbe, koji su redovno provjeravali prva izdanjarivalskog lista ∑ da vide ima li u njima neπto πto treba citirati ∑prenijeli su SimiÊev izvjeπtaj u svom jutarnjem izdanju. Ali uPolitikinom jutarnjem izdanju taj izvjeπtaj iz Londona je nestao.SimiÊ mi je rekao: “To je bio kraj svake moguÊnosti da se objektivnoizvjeπtava o bosanskom ratu. Uskoro su nama dopisnicima poslaliuputstvo iz redakcije da ‘ne treba da se bavimo pregledom pisanjastrane πtampe’, jer to Êe ubuduÊe pokrivati (dræavna agencija)Tanjug, dok mi treba da pokrivamo samo dogaaje u zemljama ukojima smo dopisnici”.33 Borba, koja je pod uredniËkim vodstvomStaπe MarinkoviÊa i Manje VukotiÊa krajem osamdesetih i ranihdevedesetih postala ugledan dnevnik, predstavljala je izazov kojiMiloπeviÊev reæim nije æelio predugo tolerisati. Iako list nije imaodirektan pristup ratnim zonama i oslanjao se u znatnoj mjeri i nasrpsku propagandistiËku maπineriju, u vidu novinskih agencijaTanjug i SRNA, u njemu je bilo i prostora za drugaËiji pogled bilou tekstovima gostujuÊih kolumnista ili u vlastitim intervjuima iuravnoteæenijem koriπtenju meunarodnih izvora. Vlada je odluËilada preuzme kontrolu nad listom osporavajuÊi njegovu privatizacijuu “MarkoviÊevim godinama”. TvrdeÊi da je taj postupak bio neza-konit, vlasti su odluËile da Borba joπ pripada federalnoj ∑ sada veÊsasvim krnjoj: jugoslovensko-crnogorskoj ∑ vladi. Vrijeme preuzi-manja kontrole nad listom paæljivo je planirano, baπ kao i sve osta-lo u MiloπeviÊevom guπenju svakog opozicionog glasa. Bio je 24.decembar 1994. ∑ predboæiÊno veËe, kad su Borbini poπtovaocimeu stranim diplomatima i u meunarodnim medijima na tradi-cionalnom boæiÊnom odmoru ∑ kad je zazvonio telefon na stolutadaπnjeg glavnog urednika Gordane Logar. Zvao je federalni mini-

144 ZLO»IN U 19:30

IV 4/3/03 10:00 PM Page 144

star informacija, Dragutin BrËin, pitajuÊi je hoÊe li biti u redakcijite veËeri. Logarova se sjeÊa dana tog vladinog zauzimanja Borbe:

BrËin je doπao oko 19 sati sa joπ dva Ëovjeka koja nisam poznavala. Kasnijemi je reËeno da je jedan od njih bio bivπi urednik NIN-a Teodor AneliÊa drugi urednik Radio Jugoslavije i jedna od kljuËnih figura u JUL-u, par-tiji MiloπeviÊeve supruge Mire MarkoviÊ. BrËin mi je rekao: “GospooLogar, doπao sam da vas obavijestim da viπe niste glavni urednik. Od sada,to Êu biti ja, tako je odluËio Privredni sud danas u 15 sati”. Odgovorilasam: “Dobrodoπli, gospodine BrËin, izvolite uÊi. Æelite li kafu?” Onda samËovjeka iza njega pitala: “A ko ste vi?” Rekao je: “Ja sam Ivan MarkoviÊ,novi direktor”. Rekla sam da njemu ne mogu pomoÊi, jer ne znam mnogoo menadæmentu, tako da mogu razgovarati samo s gospodinom BrËinom.“Vi moæete iÊi”, rekla sam mu i on je otiπao.34

BrËin je zatraæio da koristi njen telefon a ona je iziπla iz kance-larije rekavπi ljudima u redakcijskom Desku da viπe nije njihov ured-nik. “Novi urednik” koristio je telefon da javi Tanjugu da moguemitovati unaprijed pripremljenu vijest o njegovom preuzimanjuBorbe i ∑ dok je on joπ uz kafu razgovarao s Logarovom ∑ desetinestranih dopisnika, kao i drugih novinara Borbe i ostalih beogradskihmedija, okupilo se u redakcijskim prostorijama. BrËin je bio izne-naen: “Kako ste uspjeli da sazovete sve ove ljude?” Logarova jeodgovorila: “Nisam ih sazvala ja, veÊ vi, objavljivanjem Tanjugovevijesti. Oni svi prate agencijske vijesti...” Vijest o vladinom preuzi-manju kontrole nad beogradskim nezavisnim dnevnikom postala jeodmah meunarodni skandal izazivajuÊi i razliËite oblike podrπkeBorbi. Prisustvo i podrπka vodeÊih srpskih opozicionara, poputNebojπe Popova i Mileta Isakova, kao i desetina univerzitetskih pro-fesora i drugih intelektualaca, ohrabrilo je Logarovu da se sa ve-Êinom ostalog redakcijskog osoblja suprotstavi vladinoj odluci.IduÊih pet dana u Beogradu su se pojavljivala dva lista pod istimimenom: Borba. Vladina Borba prodavala se na kioscima dok jeBorba koju je ureivala Gordana Logar πtampana u omanjoj πtam-pariji “Glasa” u samo 5.000 primjeraka i prodavali su je dobrovolj-ci na ulicama Beograda. Meu kolporterima su bili i neki od najis-taknutijih beogradskih intelektualaca. “Je li to ona naπa Borba?” ∑pitali su graani, kupujuÊi novine od poznatih sugraana, i tako jei odluËeno da se krene s novim listom koji Êe se i zvati Nasa Borba.


IV 4/3/03 10:00 PM Page 145

“Vladao je takav entuzijazam za taj naπ protest i nastojanje daoËuvamo nezavisan glas da su u novogodiπnjoj noÊi desetine graanadonosili sve vrste hrane i piÊa da zajedno s nama proslave novu go-dinu u tim naπim posljednjim danima u staroj Borbinoj zgradi” ∑rekla mi je Logarova. Ona je, kao i veÊina drugih nezavisnih novi-nara u Beogradu tih godina, iskusila sve vrste uznemiravanja,ukljuËujuÊi i prijeteÊe telefonske pozive. Jednom, nepoznati glas jepitao kako se usuuje da radi sve πto radi kad ima kÊerku kojasvakoga dana istim putem ide na fakultet. SljedeÊi put, neki mladËovjek priπao joj je na ulici i upozorio da je ona sedma na listi zalikvidacije njegove partije. “RazoËarali ste me: mislila sam da sammeu prvih pet” ∑ odgovorila je. Bilo je i drugih, ozbiljnijih oblikauznemiravanja i prije vladinog preuzimanja Borbe. Meu njih suspadale konferencije za πtampu lidera Srpske radikalne strankeVojislava ©eπelja koji je preko nacionalnih medija objavljivao svoje“liste izdajnika” meu beogradskim novinarima. Novosadski listDnevnik objavljivao je feljton u 17 nastavaka koji je pisao bivπi novi-nar Borbe, ljekar po zanimanju, Bogdan ©ekler, o “petoj koloni” uBorbi s imenima novinara koje je optuæivao za “prodaju srpskihinteresa”. Jedna od njegovih optuæbi bila je da je ameriËkiambasador Warren Zimmerman de facto ureivao Borbu: ©ekler jetvrdio da su VukotiÊ i Logar traæili Zimmermanovo odobrenje zaËlanke koje su objavljivali. “»injenica je da je VukotiÊ sreoZimmermana samo jednom, i to nakon tog feljtona, a ja se nesjeÊam da je ambasador ikad dolazio u Borbu u to vrijeme” ∑ reklaje Logarova. Naπa Borba πtampana je u Novom Sadu, na papiru kojije poklanjala Evropska Unija ali je, do kraja 1995, list prestao izla-ziti nakon javnog neslaganja veÊinskog vlasnika i izdavaËa, DuπanaMijiÊa, i redakcije lista povodom njegove odluke da postavi novogurednika bez konsultovanja ureivaËkog odbora.

Posljednja godina rata u Bosni obiljeæena je MiloπeviÊevim na-stojanjem da se predstavi kao mirotvortac. Pod pritiskom viπe-godiπnjeg iscrpljivanja Srbije ekonomskim sankcijama i cijenom rato-va u kojima zvaniËno “nije uËestvovala”, odluËio je da Srbe uHrvatskoj i u Bosni, koje je nekad sam pobunjivao protiv svojih dræa-va, prepusti njihovoj sudbini, dozvoljavajuÊi prvima da kapituliraju imasovno bjeæe pred ofanzivom Hrvatske vojske, i ubjeujuÊi druge

146 ZLO»IN U 19:30

IV 4/3/03 10:00 PM Page 146

pod prijetnjom izolacije i drugih sankcija da prihvate meunarodnemirovne planove za Bosnu. Posljednje i najstraπnije barbarstvo rata uBosni, srpsko zauzimanje navodno “zaπtiÊene zone” Srebrenice ∑ samasovnim pokoljem viπe od 7.000 muπkaraca i djeËaka za samo neko-liko dana ∑ nije privuklo gotovo nikakvu paænju u srbijanskim medi-jima. »ak ni televizijska izjava srpskog generala Ratka MladiÊa kakoje “najzad doπao trenutak osvete Turcima” nije izazvala interes uBeogradu za sudbinu hiljada ljudi iz Srebrenice.35 Politika je objavilaizjavu predsjednika Demokratske stranke Srbije Vojislava Koπtunicepod naslovom: “Srebrenica ∑ odbrambena akcija”. PosuujuÊi omil-jenu srpsku propagandistiËku teoriju tokom balkanskih ratovadevedesetih, Koπtunica je branio zauzimanje Srebrenice ∑ koje jemeunarodno postalo zloglasno kao “najgori masakr u Evropi odDrugog svjetskog rata”36 ∑ nazivajuÊi ga “kontraofanzivnom i od-brambenom akcijom protiv aktivnosti muslimanskih snaga iz neËegaπto je trebalo da bude zaπtiÊena zona”. Meunarodni tribunal za ratnezloËine u Hagu, objavljujuÊi optuænice za genocid protiv srpskog poli-tiËkog i vojnog voe, Radovana KaradæiÊa i Ratka MladiÊa, na sljedeÊinaËin opisuje πta se dogaalo u Srebrenici:

Dokazi koje je prikupio tuæilac opisuju scene nezamislive okrutnosti: hi-ljade ljudi pobijeno i pokopano u masovne grobnice, stotine ljudi æivizakopani, muπkarci i æene iskasapljeni i poklani, djeca ubijena pred oËimamajki, djed prisiljen da proguta jetru vlastitog unuka. To su zaista scene izpakla, pisane na najtamnijim stranama ljudske istorije.37

Najsveobuhvatniji meunarodni izvjeπtaj o Srebrenici odbacujesve glavne taËke KoπtuniËine odbrane tog zloËina: prvo, Ujedinjenenacije su viπe puta tokom rata sluæbeno izraæavale zadovoljstvo de-militarizacijom Srebrenice prije srpskog zauzimanja te “zaπtiÊenezone” πto znaËi da su njeni branioci bili uglavnom razoruæani; dru-go, one su i zvaniËno zakljuËile da bosanska Armija u Srebrenici nijepredstavljala “znaËajniju vojnu prijetnju” srpskim snagama; i treÊe,mjesec dana uoËi zauzimanja Srebrenice najprije je bio jedan prepadsrpskih snaga koje su “uπle u enklavu, postavile zasjedu i ubile veÊibroj boπnjaËkih civila” a onda i napad Boπnjaka na srpsko seloViπnjica 26. juna u kojem je “nekoliko kuÊa spaljeno i ubijeno ilidvoje ljudi, po boπnjaËkim izvorima, ili Ëetvero, prema srpskim”.38


IV 4/3/03 10:00 PM Page 147

Do tog vremena, srpski mediji pod dræavnom kontrolom veÊ suimali instrukcije da malo popuste u podrπci “braÊi” u Hrvatskoj iSrbiji, πto je rezultiralo ignorancijom za egzodus Srba iz Hrvatske iza gubitke bosanskih Srba u zavrπnim mjesecima rata. Dok jeMiloπeviÊ uæivao u svojoj novoj ulozi u pregovorima o okonËanjubosanskog rata, u kojima je od palikuÊe postao vatrogasac naBalkanu, njegovi saradnici bili su zauzeti uklanjanjem Ëovjeka kojije suviπe podsjeÊao na vrijeme ratne propagande da bi se mogaoupotrebljavati i u fazi mirotvorstva: direktora Politike Æivorada ÆikeMinoviÊa. “U nedjelju, 5. oktobra, u neobiËno vrijeme ∑ 5 sati uju-tru ∑ dva inspektora beogradske policije uhapsili su MinoviÊa u nje-govoj kancelariiji, ugurali ga u ‘fiÊu’, i odveli ga na ‘kratak razgovor’.Nekih 15 sati kasnije, kad je najzad osloboen, Æivorad MinoviÊviπe nije imao nikakav poloæaj”, izvijestilo je Vreme.39 ProvodeÊinalog za uklanjanje MinoviÊa, ureivaËki odbor Politike ∑ pod vod-stvom Hadæi Dragana AntiÊa ∑ pripremio je javno saopπtenjeoptuæujuÊi MinoviÊa da “æeli nastavljanje rata, nestabilan dinar,hiperinflaciju, Srbiju izolovanu od meunarodne zajednice, grml-javinu tenkova u Sremu, dim zapaljenih kuÊa u ©umadiji...” PremaRadovanoviÊevom izvjeπtaju, MinoviÊevi protivnici, “ljudi okoDragana Hadæi AntiÊa, koji je na kraju postao MinoviÊev egzekutor,Ëak su se hvalili kako su potpuno ‘opkolili MinoviÊa’. Kome god jepokuπao da telefonira tih posljednjih dana pokazalo se da je zakas-nio, neko drugi ih je veÊ zvao”. MinoviÊ je bio upotrijebljen iodbaËen. Jedno poglavlje u istoriji MiloπeviÊeve manipulacije srp-skim medijima bilo je zavrπeno a nova su tek dolazila.

Medijsko vjeπanje zeniËkih HrvataDo vremena kad su srpske snage napale Bosnu u proljeÊe 1992,

vodeÊi mediji u Hrvatskoj ∑ sada kad je rat na njihovoj teritoriji veÊbio proπlost ∑ bili su pod Ëvrstom rukom Tumanove partije i vlade.Dobro obuËeni za “patriotsko izvjeπtavanje”, Ëak i “laganje za do-movinu”, u poËetku su o ratu u Bosni izvjeπtavali pod optereÊenjemzbunjujuÊih signala iz samoga centra. Na jednoj strani, Srbi su bilineprijatelj koji joπ zauzima znaËajne dijelove Hrvatske u Kninskojkrajini i Slavoniji. S druge, bili su i saveznici, poπto je Tuman i

148 ZLO»IN U 19:30

IV 4/3/03 10:00 PM Page 148

prije rata kovao planove s MiloπeviÊem za podjelu Bosne u korist i“velike Srbije” i “velike Hrvatske”. To je bilo oËito iz pokrivanjamirovnih pregovora pod meunarodnim sponzorstvom u Vjesnikukao vodeÊem dnevniku reæima. List je gotovo trijumfalno izvje-πtavao o svakom meunarodnom predlogu za podjelu susjednezemlje.40 SimptomatiËna su dva naslova, “MiloπeviÊ zadovoljan:Plan pokopan, Bosna u tri dijela”, 18. juna 1993. i “Kozirjev neiskljuËuje Ëak ni promjenu granica”, 28. juna 1993. Ta dvojica ∑MiloπeviÊ i Kozirjev (ruski ministar spoljnih poslova) ∑ smatrani suvrhunskim neprijateljima kad se govorilo o rjeπenju za Hrvatsku ioËitim saveznicima kad se radilo o njihovom dizajnu za podjeluBosne. Tako je i izvjeπtavanje o srpskim zloËinima u Bosni bilonekako suzdræano u prvoj ratnoj godini. “»etniËki zloËini” u sus-jednoj zemlji koriπteni su uglavnom da potvrde bestijalnu priroduneprijatelja u joπ nerijeπenom sukobu u Hrvatskoj, ali bilo je i iz-vjesnog osporavanja bosanske dræavnosti koje Êe kasnije biti ko-riπteno za opravdavanje hrvatskih pretenzija na bosanske teritorije.Predaja i povlaËenje preteæno hrvatskih snaga koje su neko vrijemebranile Bosanski Brod i Jajce, za koje se sumnja da je unaprijedaranæirano u skladu s teritorijalnim pogodbama MiloπeviÊa i Tu-mana, nije imalo naroËit odjek u hrvatskim medijima. Izvjeπtavanjeo srpskoj i hrvatskoj nacionalistiËkoj politici unutar Bosne takoe jebilo podloæno oËitim duplim etiËkim i profesionalnim standardima:dok su “srpska republika” i “srpska vojska” redovno oznaËavane kaosamozvane i takozvane, njihovi ideoloπki blizanci ∑ “Hrvatska Repu-blika Herceg-Bosna” i njeno vojno krilo HVO ∑ tretirani su s punimuvaæavanjem i poπtovanjem. To je pripremilo teren za sveobuhvatninapad na Bosnu u hrvatskim medijima poËetkom 1993. godine.

Nakon πto su srpske snage okupirale 70 posto Bosne, a meu-narodni pregovaraËi iziπli sa joπ jednim dizajnom etniËke podjele tezemlje, ovog puta s Vance-Owenovim planom za deset etniËkihprovincija od kojih bi tri imale hrvatsku veÊinu, Tuman je krenuou zauzimanje “svoje teritorije”. Vlasti samozvane “Herceg-Bosne”izdale su ultimatum bosanskoj Armiji i policiji da se “pretpoËine”hrvatskoj komandi u neπto proπirenim “hrvatskim teritorijama”.Boπnjaci, “etniËki oËiπÊeni” sa teritorija pod srpskom okupacijom,odbijali su da prihvate nareenje i do proljeÊa je buknuo sukob


IV 4/3/03 10:00 PM Page 149

πirokih razmjera s direktnim uËeπÊem snaga iz susjedne Hrvatske.Neke od najuæasnijih scena srpske kampanje “etniËkog ËiπÊenja”ponovljene su tog proljeÊa u Bosni, posebno u masakru u kojem jeubijeno viπe od stotinu æitelja boπnjaËkog sela AhmiÊi u centralnojBosni 16. aprila 1993, mnogi meu njima æene i djeca, i u progonuBoπnjaka iz Mostara, »apljine i Stoca u Dretelj, Heliodrom i drugekoncentracione logore u Hercegovini u maju. Jedna od ærtavahrvatskog “etniËkog ËiπÊenja” Mostara bio je i dugogodiπnji urednikregionalnog dopisniπtva Osloboenja, tada 63-godiπnji MugdimKarabeg. U svojim memoarima on opisuje trenutak kad su hrvatskibojovnici provalili u njegov stan i kad se jedan od njih proderaopijanim glasom: “Ti si, novinaru, ciloga æivota pisa’ protiv ustaπa ione su sada doπle po tebe. Ustaj, mater ti balijsku! Marπ u dvo-riπte!”41 Karabeg je odveden, zajedno sa stotinama drugih, u kon-centracioni logor Dretelj i proæivio viπe nedjelja muËenja i poniæe-nja dok mu nije dozvoljeno da ode u izbjegliËki centar u Hrvatskoji zatim se za stalno naseli u »ikagu. Do vremena hrvatskog udara,Bosna je razvila neπto odbrambenih snaga, tako da su one ∑ u suko-bima koji su uslijedili ∑ uspjele da odbrane neka podruËja i Ëak dananesu teπke gubitke novom neprijatelju. U nekim sluËajevima, kaou Grabovici (nedaleko Mostara), u Uzdolu (nedaleko Prozora) ivjerovatno u Bugojnu i nekim drugim dijelovima centralne Bosne,bosanske snage su i same poËinile ratne zloËine protiv hrvatskih civi-la. Izvjeπtavanje o tim sukobima u Bosni u vodeÊim hrvatskimmedijima bilo je jednako jednostrano kao i izvjeπtavanje u srpskimmedijima u njihovom najgorem izdanju.

Potpuno zanemarujuÊi kljuËni uzrok i krivicu za taj sukob ∑ na-log Tumanovog reæima za preuzimanje kontrole nad teritorijamasusjedne dræave, “etniËko ËiπÊenje” provedeno u to ime i poËinjenezloËine ∑ Vjesnikovi naslovi kiptili su od antimuslimanske histerije:“Rat i zloËini ∑ muslimansko ime za prekid vatre” (izvjeπtaj o “na-padima muslimanskih agresora” na neka podruËja prethodno okupi-rana od hrvatskih snaga 8. maja 1993); “Dæihad i holokaust rukupod ruku” (optuæujuÊi bosansku armiju za zloËine koji poprimaju“proporcije holokausta” u podruËju oko Travnika ∑ 11. juna 1993.);“NeËuveni zloËini muslimanskih snaga” (izvjeπtaji o napadima, ubi-janju i pljaËki u centralnoj Bosni ∑ 15. juna 1993.); “Muhamedan-

150 ZLO»IN U 19:30

IV 4/3/03 10:00 PM Page 150

ski genocid protiv Hrvata” (optuæujuÊi muslimane da pokuπavajustvoriti islamsku dræavu progoneÊi Hrvate ∑ 24. juna 1993.); “Mu-slimanski krvavi trag” (tvrdnja da se, nakon neuspjeπne ofanzive,muslimani osveÊuju nevinim civlima ∑ 1. avgusta 1993.). AprilskizloËin u AhmiÊima nad boπnjaËkim civilima spominje se samo uËlancima u kojima se za to optuæuju strani plaÊenici,42 ili kad se zapokolj optuæuje “muslimanski dæihad” koji je izazvao hrvatski “od-brambeni odgovor” (u spomenutom Ëlanku “Muhamedanski geno-cid protiv Hrvata”). Hrvatsko “etniËko ËiπÊenje” Mostara, o kojemsu meunarodni posmatraËi izvjeπtavali kao o masovnom progonumuslimanskih civila i njihovom odvoenju u koncentracione logoreoko grada, u Vjesnikovoj propagandistiËkoj obradi ∑ od 10. do 12.maja 1993. ∑ praÊeno je naslovima koji su upuÊivali na herojskuhrvatsku odbranu grada: “Muslimanske snage napale Mostar”;“HVO sprijeËio okupaciju Mostara” i “UliËne borbe se nastavljaju”.

Ipak, vrhunac Vjesnikove kampanje poticanja mrænje dostignut jeu izvjeπtaju objavljenom u vrhu 7. strane lista 9. avgusta 1993. podnaslovom “35 Hrvata objeπeno u Zenici!”. U prva dva pasusa tog“izvjeπtaja” kaæe se:

Prema svjedoËenju Hrvata izbjeglih iz Zenice, 35 Hrvata je objeπeno predkatoliËkom crkvom u tom gradu jer su odbili da obuku uniforme musli-manske vojske. Taj zloËin je samo jedan u nizu onih koje svakoga danadoæivljavaju Hrvati u “bosanskom Teheranu”, gdje su izloæeni maltreti-ranju i muËenju. Oni se prisiljavaju da preu na islam i da nose osobneiskaznice s muslimanskim imenima dok muslimanske vlasti zahtijevaju odsvih nemuslimana plaÊanje 900 njemaËkih maraka po osobi za dozvolu danapuste grad i spase se iz tog pakla.

Æene su prisiljene da pokriju lica i oblaËe se u skladu s muslimanskomtradicijom dok je u Kaknju muslimanska vojna policija pretukla æene idjecu koji su protestirali protiv nepodnoπljivih æivotnih uvjeta.43

Izvjeπtaj, koji je potpisao Vjesnikov dopisnik iz Mostara MarioMaruπiÊ, predstavlja najdrastiËniji sluËaj izmiπljanja vijesti, najcrnjeratne propagande i poticanja na mrænju. On je sraËunat na to da iza-zove maksimum uæasavanja: tvrdnja o navodnom vjeπanju 35 Hr-vata ∑ i to baπ pred katoliËkom crkvom ∑ smiπljena je da proizvedeutisak kako se istovremeno radi i o etniËkom i vjerskom progonu


IV 4/3/03 10:00 PM Page 151

Hrvata-katolika. Ono πto je najvaænije je svakako Ëinjenica da setakav zloËin uopπte nije desio ni u Zenici ni drugdje u Bosni na ter-itorijama pod kontrolom Armije BiH i da naravno nijedan Hrvatnije objeπen pred katoliËkom crkvom u tom gradu. Ali, ËitajuÊi tajizvjeπtaj, Ëak i po najminimalnijim profesionalnim standardima, srazumijevanjem za teπkoÊe izvjeπtavanja iz neprijateljskih ratnihzona, svakom Ëak i priuËenom uredniku moralo bi biti oËito da onne ispunjava ni najniæe kriterije kredibilnosti. Prvo, jedini izvor kojise navodi su “svjedoËenja (neimenovanih) hrvatskih izbjeglica izZenice”. Ne navodi se Ëak ni jedno jedino ime ∑ ili makar profesija∑ navodnih ærtava ili poËinilaca zloËina. Najzad, nema nikakvogtraga da je list pokuπao da provjeri autentiËnost tog izvjeπtaja iz bilokog alternativnog izvora, ukljuËujuÊi Ujedinjene nacije ili nevladineorganizacije koje su bile angaæovane u centralnoj Bosni, ili makarkomandu susjednih hrvatskih jedinica. Nije, naravno, bilo ni æeljeniti i najmanje potrebe za tim elementarnim profesionalnim nasto-janjem. Vjesnikov dopisnik ∑ niti urednici lista ∑ nisu ni mislili da jevaæno da li je u Zenici objeπen neki Anto ili Vlado, neki ljudi simenom i zvanjem: vaæno je bilo, makar i “laæuÊi za domovinu”,pokazati Ëitaocima kako krvoloËni “muslimani” vjeπaju “Hrvate ikatolike”. Poticanje na mrænju bilo je jednostavno nalog dana.Sarajevski pisac Miljenko JergoviÊ, kritikujuÊi antimuslimansku hi-steriju u hrvatskim medijima napisao je:

Svako ko Ëita sve te novine s jutarnjom kafom i ko nikad nije vidio Bosnu,niti se (kao veÊina novinara koji piπu o njoj) potrudio da iπta nauËi o nje-nim nacionalnostima, i ko Ëita te novine s povjerenjem, ustaÊe i iÊi danae dva-tri Muslimana, dobro ih isprebijati, i onda poslati pozdravnitelegram bosanskim Srbima da im zahvali na svemu πto oni uËine zaHrvate. U isto vrijeme, vjerovatno Êe biti malo zbunjen kako su to bosan-ski Srbi tako dobri a hrvatski Srbi tako zli.44

Ali, bilo je vrlo malo publikacija u kojima su ljudi poput Jergo-viÊa mogli da iskaæu antiratna osjeÊanja. Bila su dva regionalnadnevnika, Slobodna Dalmacija u Splitu i Novi list na Rijeci, koji sujoπ traæili i moguÊu “drugu stranu” priËe. Splitski dnevnik bio jeveÊa smetnja zadatoj patriotskoj harmoniji i jednoglasju hrvatskeπtampe, jer se viπe Ëitao i uvaæavao nego Vjesnik Ëak i u Zagrebu,

152 ZLO»IN U 19:30

IV 4/3/03 10:00 PM Page 152

tako da je Tumanov reæim krenuo u njegovo osvajanje. Hrvatskanovoformirana agencija za privatizaciju jednostavno je proglasilaraniju privatizavciju lista nelegalnom i omoguÊila je jednom od ista-knutih Ëlanova Tumanove partije, novoproizvedenom hrvatskomtajkunu Miroslavu Kutli, da kupi Slobodnu Dalmaciju i instalira par-tijske propagandiste na vodeÊe uredniËke funkcije. Nekad jedan odnajuglednijih dnevnika u Jugoslaviji, Slobodna Dalmacija postala jejoπ jedna puπkarnica ratne propagande.

Samo je grupa mladih novinara, osnivaËa i vodeÊih pisaca nedjeljnogsatiriËnog podlistka Feral tribune ∑ Viktor IvanËiÊ, Boris DeæuloviÊ iPredrag LuciÊ ∑ uspjela izbjeÊi to disciplinovanje lista. Oni su zatimpokrenuli istoimeni nedjeljnik. Feral tribune, kojem se kao glavni ured-nik pridruæila i uvaæena bivπa novinarka TV Heni Erceg, ostao je naju-porniji glas protiv ratne propagande, totalitarne prirode reæima i zlou-potrebe vlasti. Tumanova partija pokuπala je da uniπti Feral nameÊuÊimu drakonski porez, zabranjujuÊi njegovo πtampanje i prodaju u dræav-nim πtamparijama i kioscima i Ëak sudskim gonjenjem njegovih reporterai urednika. IvanËiÊa je hrvatsko Ministarstvo kulture optuæilo za “grubei osobne napade” na Tumana i, poËetkom 1994. godine ∑ iako je veÊproπao obavezni vojnu obuku kao rezervist ∑ priveden je na nekolikonedjelja u kasarnu zbog “neodazivanja vojnom pozivu”.45 IvanËiÊu je kaooteæavajuÊa okolnost uzimana i Ëinjenica da je roen u Sarajevu.

Novi list, Feral, kasnije Erasmus i Nacional, i povremeno Ne-djeljna Dalmacija, nisu bili dovoljni da se suprotstave propagandnojliniji Tumanove partije, projektovanoj prije svega putemHrvatskog radija i naroËito TV, kao i preko novina pod dræavnomkontrolom poput VeËernjeg lista, Vjesnika i sada otete SlobodneDalmacije. Dugo vremena postojao je Ëastan izuzetak i na samojTV: kasni veËernji program, Slikom na sliku, koji je ureivaoDubravko MerliÊ. Program je predstavljao objektivan prikazmeunarodnih dnevnih emisija i odræavao je otvorene debate ustudiju o pitanjima dana. MerliÊ navodi sljedeÊih pet principa svojeureivaËke politike:

(1)Ne zanimarivati stvarne dogaaje dana iz bilo kakvih neprofesionalnihrazloga jer gledaoci znaju πta se dogaa i morate ispuniti njihova oËeki-vanja; (2) Gledati dogaaje iz razliËite perspektive, koristeÊi i vlastiti imeunarodni materijal; (3) Ne pokuπavati nametnuti vlastite poglede


IV 4/3/03 10:00 PM Page 153

gledaliπtu, dozvoliti mu da samo prosuuje; (4) Osigurati da su gosti ustudiju kompetentni, bilo po svom poloæaju ili ekspertizi, i postavljati impitanja od javnog interesa; (5) Ponuditi gledateljstvu i materijal za kakavono “nije spremno” ako je to releventno.

MerliÊ dodaje: “Program je proπao kroz najveÊa iskuπenja tokomtragiËnog sukoba Muslimana i Hrvata. Nikad nismo izgubili vjeruu potrebu da se taj sukob rijeπi i insistirali smo uporno na svojimprincipima njegovog pokrivanja koriπtenjem svih dostupnih izvo-ra.”46 Ali, same veËernje vijesti HTV-a nisu u to vrijeme bile boljenego vijesti MiloπeviÊeve TV Srbije. FunkcionirajuÊi na istoj, slije-di-partijsku-liniju, talasnoj duæini na kojoj i Vjesnik, Hrvatska TVprihvatila je i istu stereotipnu prezentaciju neprijatelja u Bosni:bosanski predsjednik Alija IzetbegoviÊ predstavljan je iskljuËivo kao“muslimanski voa”, bosanska armija kao “muslimanske snage,mudæahedini, ratnici dæihada” i “agresor” dok su hrvatske snage bileiskljuËivo “herojski branitelji”. Damir MatkoviÊ, koji je radio sMerliÊem kao jedan od urednika emisije “Slikom na sliku”, sjeÊa sedva primjera fabrikacije vijesti u glavnom veËernjem dnevniku iz togvremena.

Tuman je otiπao u Sarajevo u junu 1994, meu prvim πefovima dræavakoji su posjetili grad jer je Sarajevo joπ bilo pod opsadom, i u naπim vije-stima u 18 sati mogli smo vidjeti originalni snimak iz Sarajeva i kako nekiljudi uzvikuju “ubice” i zviæde mu. Neki su i pljeskali ali to je bila oËita ma-njina. Istog dana on je posjetio i hrvatsku zajednicu u Sarajevu i pozdravljenje aplauzom i povicima dobrodoπlice. Do veËernjeg dnevnika, u 19:30sati, taj ton ∑ oduπevljene dobrodoπlice ∑ montiran je na sliku sa ulice,sugerirajuÊi toplu dobrodoπlicu u Sarajevu. Ja sam to kritizirao nanekom okruglom stolu o medijima u Dubrovniku i urednik me pozvaoi zahtijevao: “Napiπi demanti!” (onog πto sam rekao u Dubrovniku).Odbio sam, prijetio mi je otkazom ali nije ispunio tu prijetnju. SliËno jefalsificirana i vijest o sudjelovanju tadaπnjeg premijera Nikice ValentiÊana nekom skupu u Crans Montani u Svicarskoj: on je govorio pred oko20 ljudi ali je HTV pokazala prepunu dvoranu sa ceremonije otvaranjaprethodnog dana”.47

MatkoviÊ mi je rekao da se vlada mijeπala i u emisiju “Slikom nasliku”, zabranjujuÊi promociju pogleda uglednih bosanskih Hrvatakoji su se protivili ratu, poput franjevaËkog provincijala Petra Ane-loviÊa i socijaldemokrate Ive KomπiÊa. “Uspijevali smo da predstavi-

154 ZLO»IN U 19:30

IV 4/3/03 10:00 PM Page 154

mo njihova gledanja samo koristeÊi snimke iz nekih meunarodnihprograma” ∑ rekao mi je MatkoviÊ. U svom patriotskom ponosu da“sluæe narodnoj stvari”, urednici Hrvatske TV i javno su priznalicenzuru, u svom odgovoru ∑ u veËernjim vijestima u februaru 1993.∑ na optuæbe bosanskog predsjednika o “kampanji bez presedanaprotiv Bosne i Hercegovine” u hrvatskim medijima.

“Alija IzetbegoviÊ dao je tri duga intervjua naπem studiju i mi smo ga cen-zurirali samo jednom kad je izjavio da je za konfederaciju s Hrvatskom idrugima, ukljuËujuÊi Ëak i Srbiju” ∑ reËeno je u zvaniËnom saopπtenjuHTV.48

Urednici Hrvatske TV vjerovali su, kao πto su sluæbeno ustvrdiliu svom programu, da je sasvim legitimno cenzurirati “neprihvatlji-va” glediπta πefa susjedne dræave. AnalitiËari izvjeπtavanja hrvatskihmedija o bosanskom ratu slaæu se da je jedan reporter, Smiljko©agolj ∑ koji je u vrijeme jednopartijske vlasti bio jedan od vodeÊihurednika sarajevske TV ∑ bio posebno zapaæen po svom antimusli-manskom stavu. Tokom viπemjeseËnih hrvatsko-bosanskih sukoba,taj novinar ∑ zapamÊen iz “bivπeg vremena” po entuzijastiËnojodbrani bratstva i jedinstva i æurbi da uvijek reaguje na hrvatskinacionalizam, iznenada je postao vodeÊi glasnik mrænje. “Njegoviizvjeπtaji bili su direktan poziv na nasilje, poput njegove izjave ∑ uglavnom veËernjem dnevniku ∑ da, dok muslimani ubijaju naπudjecu, njihove su izbjeglice u Makarskoj” ∑ kaæe Heni Erceg.49

SliËnu prijetnju bezbjednosti boπnjaËkih izbjeglica izazvala jeSlobodna Dalmacija, u Ëlanku pod naslovom “Pobuna dimija”, ukojem autor podsjeÊa svoje Ëitaoce da dok muslimani ubijajuHrvate u Bosni njihove majke, æene i sestre uæivaju hrvatsko gosto-primstvo na BraËu. “To je bio direktan poticaj na linËovanjeboπnjaËkih izbjeglica na BraËu” ∑ rekao mi je JergoviÊ.50 Inspiracijaza sve to dolazila je iz vrhova ultrancionalistiËke HDZ. Njen lider uBosni, Mate Boban, u izjavi za javnost je rekao kako umjesto zah-valnosti (za gostoprimstvo πto ga boπnjaËke izbjeglice uæivaju uHrvatskoj) “Hrvati dobijaju noæ namoËen hrvatskom krvlju, noæ urukama pobjeπnjelih muæeva i oËeva, Ëije æene i djeca su naπli si-gurno utoËiπte u hrvatskim gradovima i hotelima na hrvatskoj obali... “51 Dva dogaaja u jesen 1993. ponudila su najbolje primjere za


IV 4/3/03 10:00 PM Page 155

uvid u funkcioniranje hrvatske ratne propagande: razaranje ËuvenogËetiristogodiπnjeg Starog mosta u Mostaru i masakr nad musliman-skim civilima u selu Stupni Do kod Vareπa. Dovoljno je samouporediti izvjeπtaje objavljene istog dana ∑ 9. novembra 1993. ∑ uvodeÊem ameriËkom i vodeÊem hrvatskom dnevnom listu.

Prvo, The New York Times (Chuck SudetiÊ, Mostarski Stari most muËendo smrti): “Hrvatski artiljerci danas su uniπtili Ëuveni Stari most u bosan-skom gradu Mostaru, poslavπi jedan od najgracioznijih primjerakaOtomanske arhitekture skrhan u rijeku Neretvu”. Zatim, Vjesnik (“Sruπiose Stari most!”): “»uveni mostarski Stari most pao je u Neretvu u utorakoko 9 sati. U artiljerijskim borbama u ponedjeljak uveËe i utorak ujutruizmeu muslimanskih snaga i HVO most je viπe puta pogoen a pogaanje i ranije iako je bio zastiÊen skelama, starim gumama i vreÊama pijeska”.Ta priËa, kako je most “pao u Neretvu”, karakterizirala je veÊinu izvjeπtajau hrvatskim medijima. Vjesnik je dan kasnije, 10. novembra, lamentiraokako je most sruπio “svijet koji nije uËinio niπta da zaustavi rat”.

JergoviÊ se sjeÊa agonije na Hrvatskom radiju i TV u prezentacijite vijesti:

Hrvatski radio prvo je javio da su muslimani postavili dinamit kako bimogli okriviti Hrvate. Zatim, te iste veËeri ∑ zahvaljujuÊi francuskomkamermanu koji je snimio trenutke ruπenja mosta ∑ meunarodna tele-vizija javlja da su to uËinile hrvatske snage. Kasno te noÊi Hrvatska TV uprogramu Slikom na sliku pokazala je taj snimak koji je prisilio propa-gandiste da traæe nove izgovore. “Objaπnjenje” generala Slobodana Praljkabilo je da je most morao biti sruπen jer su ga muslimani koristili za trans-port municije kojom ubijaju Hrvate. Javnosti je bilo viπe nego oËito da usvemu tome ima puno laæi”.52

U sluËaju masakra u Stupnom Dolu, The New York Times jeponovo ponudio detaljan izvjeπtaj s lica mjesta opisujuÊi neke odnajuæasnijih scena brutalnosti:

“ObasjavajuÊi baterijskom lampom prostor iza vreÊa i buradi napunjenihkrompirom, repom i tikvama, reporteri su naπli drveni podrumski ulaz uplitak prostor u kojem se moæe samo puzati. SjedeÊi prema tom otvoru,ruku isprepletenih kao da πtite jedna drugu od terora, bile su tri æene u ka-snim tridesetim ili ranim Ëetrdesetim, Ëija su tijela poËela da poprimajutamnu boju. Jednoj je prerezan vrat. Sve tri su upucane viπe puta, u lice,vrat i grudi. Drugdje u selu reporteri su vidjeli 13 tijela. Oficiri Ujedinjenihnacija kaæu da su izbrojali 19, a svakog sata pronalaze nova tijela...”53

156 ZLO»IN U 19:30

IV 4/3/03 10:00 PM Page 156

Nasuprot tome, Vjesnik je insistirao na “herceg-bosanskoj” ver-ziji priËe, najprije poriËuÊi da je HVO poËinio masakr a zatimtvrdeÊi da u selu nije bilo muslimanskih civila i da su muslimanskesnage pokuπale probiti hrvatske linije napadajuÊi Stupni Do. Sve todemantovali su strani posmatraËi. Nakon snaæne meunarodneosude masakra, Vjesnik je objavio komentar izraæavajuÊi ∑ viπe odbilo Ëega drugog ∑ zabrinutost zbog nanoπenja πtete “hrvatskoj pozi-ciji u svijetu”.54

S pojaËanim pritiskom za okonËanje boπnjaËko-hrvatskog rata, istvaranjem boπnjaËko-hrvatske federacije u martu 1994. u Vaπing-tonu, antimuslimanska kampanja u hrvatskim medijima je popusti-la, ostavljajuÊi duboke oæiljke u javnosti na obje strane. GoranMiliÊ, najpopularniji voditelj dnevnika TV Beograd u kasnim osam-desetim i osnivaË Jutela 1990, napustio je Sarajevo u ljeto 1992. kaopredstavnik za πtampu bosanskog nacionalnog tima za Olimpijskeigre u Barceloni i nakon toga doselio je u Zagreb ∑ grad svoga ro-enja. Na taj naËin zatvorio je balkanski “savrπeni krug” kao ista-knuti novinar koji je æivio u glavnim gradovima sve tri zemlje kojesu ratovale jedna s drugom devedesetih: Beograd-Sarajevo-Zagreb.U Hrvatskoj, Ëija je javnost joπ bila pod uticajem sistematski proiz-voenog neprijateljstva prema obje susjedne zemlje, uvjerena da nji-hova dræava ne treba da ima niπta ni sa “srpskim Ëetnicima” ni s“muslimanskim mudæahedinima”, MiliÊ je u poËetku doËekan spuno odbojnosti. Jedni su ga identifikovali kao glavnog urednikaJutela koji je podræavao propala nastojanja da se “spasi Jugoslavija”(na πtetu hrvatskog tisuÊgodiπnjeg sna o nezavisnosti). Drugi munisu mogli oprostiti πto se nije pridruæio antimuslimanskoj horskojkampanji i πto je odræavao svoje bosanske veze i prijateljstva. Dobropoznat u Zagrebu, upadljiv u svakoj gomili ∑ i kao poznato TV licei kao upadljivo visoka figura ∑ MiliÊ se osjeÊao Ëudno: grad njego-vog roenja doËekao ga je hladno. PokuπavajuÊi da izbjegne neu-godne susrete, nipoπto nije æelio da se sretne s Marinkom BoæiÊem,u to vrijeme vlasnikom i izdavaËem “najæuÊeg” od svih æutih listova,ST, poznatog po serijskim kampanjama usmjerenim na kompro-mitaciju svih poznatih Hrvata koji su smatrani “nepatriotskim” postandardima ultranacionalizma. BoæiÊev ST napao je MiliÊa kao“agenta jugoslovenske tajne sluæbe” i “Hrvata koji radi za MiloπeviÊa

UBIJANJE BOSNE (1990-95) 157157 ZLO»IN U 19:30

IV 4/3/03 10:00 PM Page 157

i Jugoslovensku armiju”. MiliÊ je zato bio πokiran kad mu je BoæiÊpriπao na zagrebaËkoj ulici.

Zagrlio me, poljubio i rekao: “HoÊu neπto da ti objasnim. Sve πto sampisao protiv tebe bilo je zasnovano na jakim osjeÊanjima u Hrvatskoj pro-tiv svakoga koga su povezivali s ‘neprijateljem’, i vi koji ste mogli prelazitis jedne na drugu stranu ∑ poput Rade ©erbedæije, Tereze Kesovije, MireFurlan, tebe i drugih koji se smatraju ‘Jugoslavenima’ ∑ bili ste ‘izdajice’ ato znaËi gori od samih neprijatelja”. BoæiÊ, kojeg nisam æelio sresti,ponudio je da piπem kolumnu za njegov list. Poπto nisam imao posla niprihoda, i sa garancijom da mogu pisati onako kako mislim i osjeÊam, pri-hvatio sam taj poziv ∑ rekao mi je MiliÊ.55

MiliÊ kaæe kako nije mogao raditi za neke od meunarodnihorganizacija ukljuËenih u izgradnju graanskog druπtva i podrπkunezavisnim medijima jer, kako je on to osjeÊao, njihova misija bilaje da jednostavno pokopaju nedavnu proπlost i da pokaæu kako su“svi oni” (na Balkanu) jednako krivi. MiliÊ, koji je profesionalnoproæivljavao srpsko razaranje Vukovara, bombardovanje Dubrov-nika i opsadu Sarajeva, i koji je iz prve ruke osjetio svu gorËinu hr-vatsko-boπnjaËkog sukoba, nije æelio uËestvovati u jednakoj raspod-jeli krivice. “Kao neko ko dobro govori engleski, πpanski i francuskipozvan sam na nekoliko meunarodno-sponzoriranih konferencija iuskoro sam shvatio da oni ne æele da ih ja podsjeÊam kako, ipak,postoje oni koji su krivi i oni koji su nevini za rat, poËinioci i ærtveratnih zloËina. Jednostavno nisam mogao uËestvovati u tim svi-su-oni-krivi ritualima i viπe me i nisu zvali” ∑ kaæe MiliÊ.

Da se vratimo naslovu ovog poglavlja: Ubijanje Bosne. Godineterora i koncentrisanih propagandnih nastojanja za MiloπeviÊevu“veliku Srbiju” i Tumanovu “veliku Hrvatsku” konaËno su daleistorijski izgovor za buenje muslimanske vrste ultranacionalizma.Jedina ali suπtinska razlika bila je to πto su srpski i hrvatski nacional-izam imali jasan cilj ∑ otimanje i pripajanje bosanskih teritorija su-sjednim dræavama ∑ dok je pristajanje ekstremnih boπnjaËkih voada otvore vlastitu antisrpsku i antihrvatsku kampanju bilo zapravonajbolji naËin da se pomogne udruæenom neprijatelju da legiti-mizira svoje zahtjeve za bosanskim teritorijama a da Boπnjacimaostavi ono malo πto preostane izmeu dvije proπirene dræave. Saπirenjem predstave u boπnjaËkoj javnosti o Srbima i Hrvatima kao

158 ZLO»IN U 19:30

IV 4/3/03 10:00 PM Page 158

neprijateljima, svi oni u Bosni koji su joπ poπtovali i Ëuvali tradicijui kulturu tolerancije bili su sve viπe izolovani. Njihova odbrana, upreostalim nezavisnim medijima, prava na multietniËku, multire-ligijsku i multikulturalnu Bosnu i Hercegovinu otvoreno je ismija-vana u ekstremnim boπnjaËkim medijima pod sponzorstvom vlada-juÊe partije kao multi-zbunjena. Na æalost, njihovi glasovi toleranci-je nisu mogli da dosegnu ne samo veÊinu Bosanaca, nego se nisumogli Ëuti ni u zavrπnim rundama meunarodno-sponzorirarnihmirovnih pregovora o buduÊnosti Bosne u Dejtonu u Ohaju.


IV 4/3/03 10:00 PM Page 159

160 ZLO»IN U 19:30

JESMO LI SE ZA TO BORILI: Feral Tribune bio je najuporniji u otporunacionalistima na vlasti rugajuÊi se bliskosti MiloπeviÊa i Tumana unjihovom ‘velikodræavnom pohodu’.

IV 4/3/03 10:00 PM Page 160

Postdejtonske propuπtene prilike (1995-2000)

DEJTONSKI MIROVNI SPORAZUM, zakljuËen pod ameriËkim spon-zorstvom 21. novembra 1995. u Dejtonu u Ohaju i potpisan 14.decembra u Parizu, okonËao je troipogodiπnji rat u Bosni i Her-cegovini, u kojem je ubijeno viπe od 200.000 i prognano ili izbjeg-lo iz svojih kuÊa viπe od milion i po ljudi. Sam sporazum bio jeneiskazano priznanje meunarodne prirode sukoba, nasuprot teori-jama o “graanskom ratu” meu samim Bosancima koji “ubijajujedni druge stoljeÊima”. Sporazum, naime, nisu potpisale tzv. bo-sanske “zaraÊene strane” nego predsjednici tri susjedne dræave. PoredAlije IzetbegoviÊa, predsjednika Predsjedniπtva Bosne i Hercego-vine, potpisnici i izvrπioci sporazuma bili su i jugoslovenski pred-sjednik Slobodan MiloπeviÊ (u ime bosanskih Srba) i predsjednikHrvatske Franjo Tuman (u ime bosanskih Hrvata). Rat se i mogaookonËati samo onda kad su ta dvojica ∑ koji su i podsticali, koman-dovali, naoruæavali i kontrolisali snage angaæovane u uniπtavanjuBosne ∑ najzad bili izloæeni pritisku da zaustave nasilje. Ali, mir pri-hvatljiv za MiloπeviÊa i Tumana nije mogao biti savrπen poπto je tobio sporazum po mjeri “momaka s oruæjem”. Iako je formalno

5

V 4/3/03 10:01 PM Page 161

saËuvao Bosnu kao “cjelovitu dræavu s dva multietniËka entiteta”,boπnjaËko-hrvatskom federacijom na 51 i Republikom Srpskom na49 posto bosanske teritorije ∑ Dejton je predstavljao jedva prikri-venu podjelu zemlje. Dva entiteta dobila su mnogo veÊa ovlaπtenjanego sama dræava, ukljuËujuÊi vlastite vojske i policiju, a “konstitu-tivni narodi”, predstavljeni uglavnom u tri ultranacionalistiËkestranke, zadræali su moÊ veta nad bilo kakvim odlukama od zajed-niËkog interesa u slabim zajedniËkim institucijama. ©to je bilo joπtragiËnije za poratni razvoj u Bosni: i MiloπeviÊ i Tuman ostali suuËvrπÊeni na vlasti u Beogradu i Zagrebu a njihova apsolutna vla-davina ojaËana je njihovom ulogom meunarodno uvaæenih part-nera u mirovnom procesu. Njihovi sljedbenici u Bosni, SDS iHDZ, stekli su dræavotvorni legitimitet a da nisu morali da seodreknu svojih glavnih ratnih ciljeva, stvaranja etniËki eksluzivnihparadræava u Bosni kako bi ih kasnije pripojili “velikoj Srbiji” i“velikoj Hrvatskoj”.

Neki korektivni elementi Dejtonskog sporazuma, kao πto su hap-πenje i izruËenje Meunarodnom tribunalu za ratne zloËine u Haguoptuæenih za ratne zloËine i pravo povratka prognanih i izbjeglihsvojim kuÊama, nisu provedeni, doprinoseÊi ironiËnom ishodubosanskog rata. U istom desetljeÊu u kojem je cijeli svijet proslavljaookonËanje aparthejda u Juænoj Africi i ruπenje Berlinskog zida uNjemaËkoj, novi aparthejd i novi zidovi podignuti su u Bosni uzuËeπÊe predstavnika tog istog svijeta.

Zaokupljeni glavnim zadatkom u Dejtonu, “okonËati rat” ∑ kakoje naslovljena i knjiga glavnog dejtonskog pregovaraËa RiËardaHolbruka1 ∑ meunarodni posrednici su gotovo sasvim zanemariliulogu medija u mirovnom procesu. Ona je spomenuta samo usput-no, u Aneksu 3 sporazuma, u kojem se daje Organizaciji za bez-bjednost i saradnju u Evropi (OSCE) mandat u pitanjima medija uvezi s njenom ulogom u organizovanju i nadzoru izbora. Potpisnicisu, po tom aneksu, obavezni da “osiguraju uslove za organizacijuslobodnih i fer izbora, posebno politiËki neutralnu atmosferu … ida osiguraju slobodu izraæavanja i slobodu πtampe”.2

Tako je Dejton ostavio balkanske medije u rukama onih koji suih upravo i koristili da potiËu etniËku netoleranciju. Jugoslovenskimediji ostali su u MiloπeviÊevim rukama; hrvatski u Tumanovim;

162 ZLO»IN U 19:30

V 4/3/03 10:01 PM Page 162

a bosanski u rukama tri nacionalistiËke partije. Postdejtonski medi-jski pejzaæ na Balkanu nije mogao biti nepovoljniji za razvoj slo-bodnih i pluralistiËkih medija. Na jednoj strani, sve meunarodneinstitucije savrπeno su znale da su mediji igrali odluËujuÊu ulogu ustvaranju i odræavanju ratnih raspoloæenja i to je oËito iz svihizvjeπtaja, memoara i rasprava o balkanskim ratovima devedestih.Na drugoj, one su ostavile “loπe momke” na vlasti ne samo nad teri-torijama svojih sada veÊ “etniËki Ëistih” teritorija veÊ i nad medijimau sve tri dræave, u oba bosanska entiteta i svih deset kantona.Postojala je neka vrsta ugraene prepreke postavljenim ciljevimameunarodne intervencije u postdejtonskim godinama: dok je spo-razum sam po sebi sa svim svojim nesavrπenostima moæda bio cije-na koja se morala platiti za okonËanje rata, ostavljanje tog podruËjau rukama onih koji su bili najodgovorniji za taj rat predstavljalo jegotovo nesavladivu prepreku izgradnji institucija funkcionirajuÊegcivilnog druπtva ∑ ukljuËujuÊi i slobodne medije. SlijedeÊi dejtonskiscenario, i meunarodna poratna nastojanja u medijskoj sferi naBalkanu u najveÊem dijelu su doprinosila odræavanju podjela kojepodsjeÊaju na aparthejd. U takvom okruæenju, malobrojni nezavisnimediji koji su podræavali multietniËke ideale u Bosni ostali suprepuπteni ne samo napadima nacionalistiËkih partija Ëiji je vrhovniideal etniËka podjela, veÊ su i marginalizirani od strane meunaro-dnih donatora koji su izabrali da rade s etniËkim separatistima kakobi dosljedno proveli dejtonske nedosljednosti.

UËvrπÊivanje medijskog aparthejdaPoËetni rezultati bili su, kako se moglo i predvidjeti, tragiËni. Na

primjer, predsjednik savjeta zaduæenog za nadzor nad najuticajnijimmedijem u Republici Srpskoj ∑ Srpskom Radio-televizijom (SRT) ∑bio je MomËilo Krajiπnik, najbliæi saradnik ratnog voe bosanskihSrba Radovana KaradæiÊa. Krajiπnik je i sam kasnije optuæen iuhapπen za ratne zloËine. Pod njegovim direktnim nadzorom, SRTje sistematski tretirala Republiku Srpsku kao zasebnu dræavu,uporno potkopavajuÊi sva nastojanja za uspostavljanje zajedniËkihinstitucija. Oni su izvjeπtavali o dogaajima u Federaciji samo urubrici “iz svijeta”. Neposredno nakon postizanja sporazuma, SRT

POSTDEJTONSKE PROPU©TENE PRILIKE (1995-2000) 163

V 4/3/03 10:01 PM Page 163

je nazvala Dejton ∑ u komentaru Miloπa PribiÊa, 30. novembra1995. ∑ “porazom srpskog nacionalnog tijela”. PribiÊ je lamentirao:

Srbi nisu ustali da stvore manju ili veÊu Srbiju ranih devedesetih.Æeljeli su da stvore vlastitu nacionalnu dræavu, kao i drugi narodi,jednostavno radi vlastitog opstanka. Dio tog istog naroda, koji jebio izvan matiËne zemlje, htio je da se konaËno ujedini s matiËnomzemljom i niπta viπe.

Na taj naËin on je dao upravo ono opravdanje za rat koje je u prvojreËenici htio da porekne: stvaranje “velike Srbije” ujedinjavanjem “svihSrba u jednoj dræavi”. Sve πto je SRT Ëinila nakon potpisivanja Dej-tonskog sporazuma bilo je sraËunato na dokazivanje da nema mo-guÊnosti koegzistencije izmeu tri bosanske etniËke grupe. Prvi Visokipredstavnik meunarodne zajednice u Bosni, ©veanin Carl Bildt,rekao je: “Oni emituju propagandu kakve se ni Staljin ne bi postidio”.3

Bosanski poratni medijski pejzaæ odraæavao je sliku ratom uni-πtene zemlje. Na teritorijama pod srpskom i hrvatskom kontrolom,svi mediji ∑ πtampa, radio i televizija ∑ propovijedali su etniËkiaparthejd. Oba podruËja bila su pokrivena monopolom beogradskei zagrebaËke, odnosno MiloπeviÊeve i Tumanove, dræavno-partijsketelevizije i u oba su bile πiroko dostupne nacionalistiËke publikacijeiz Srbije i Hrvatske. Opoziciona πtampa ili πtampa iz Sarajeva bili sustriktno zabranjeni. U podruËjima pod boπnjaËkom kontrolom,predratni vodeÊi multietniËki mediji poput Osloboenja i Radio iTV Bosne i Hercegovine, nastavili su da postoje pod dvostrukimteretom. Oni su pretrpjeli teπke materijalne gubitke u nastojanjimada se odræe pod opsadom ∑ u kojoj su njihove zgrade bombardovanea imovina opljaËkana; desetine najiskusnijih novinara otiπli; a ratnidugovi dosezali milione njemaËkih maraka ∑ i sve to bilo bi teπkonadoknadivo i pod najpovoljnijim uslovima. Ali, bio je i jedandodatni teret: prihvatanje u meunarodnoj zajednici “novih real-nosti” podijeljene Bosne. Iako su meunarodnjaci bili puni hvale ilijepih rijeËi za medije koji su odræavali duh meuetniËke toleranci-je pod najstraπnijim uslovima, oni nisu vidjeli ulogu za njih u zemljiorganizovanoj striktno duæ boπnjaËko-srpsko-hrvatskih linija diobe.

Do poËetka 1996, za petama mirovnih snaga od 60.000 pripad-nika NATO-a, stigle su i desetine meunarodnih nevladinih organi-zacija i stotine najËeπÊe krajnje dobronamjernih entuzijasta ∑ novinara,

164 ZLO»IN U 19:30

V 4/3/03 10:01 PM Page 164

medijskih praktiËara i “trenera” ∑ s misijom, a u nekim sluËajevimai respektabilnim iznosima novca, da pomognu uspostavljanje slo-bodnih medija u zemlji. Na æalost, oni su napravili neke pogreπnestrateπke raËunice i neke nepotrebne greπke. Strateπki, njihovainstrukcija bila je da funkcioniπu u dejtonskim okvirima, πto jeautomatski guralo bosanske medije u poziciju da slijede sve dej-tonske kompromise s ultranacionalistima na vlasti, umjesto da ih seohrabruje da se oslobaaju i postaju nezavisni posmatraËi i kritiËarinacionalistiËkih manipulacija proπloπÊu i buduÊnoπÊu. PrihvatajuÊida posluju iskljuËivo s “loπim momcima” koji su vladali poratnimBalkanom, meunarodne organizacije su dale legitimitet i nacional-istiËkoj kontroli nad medijima. Novouspostavljena Komisija eksper-ata za medije OSCE-a, na primjer, sastojala se ∑ osim od meunar-odnih uËesnika ∑ i od delegiranih predstavnika tri bosanske vlade(zajedniËke, federalne i srpske) kao i od “kvalifikovanih medijskihspecijalista delegiranih od strana”. Naravno, tim “stranama” ∑ istimonim koje su predsjedavale nad ratom ∑ nije bilo ni na kraj pametida delegiraju slobodoumne, tolerantne, antinacionalistiËke liËnostiu to tijelo zaduæeno za kontrolu nad πtampom. Bosanski novinarinaπli su se i pod dodatnim pritiskom oËekivanja da jednostavno za-borave neposrednu proπlost, da nude samo sanitiziranu verziju onogπto se dogaalo tokom rata. Istraæivanje ratnih zloËina, “etniËkogËiπÊenja” i odgovornosti za nasilje nosilo je rizike vrijeanja ljudikoji su proizvedeni u kljuËne partnere u mirovnom procesu.

Tako su, sa zavrπetkom rata, neki od onih koji su propovijedali“etniËko ËiπÊenje” i netoleranciju ∑ poput ministra informacija Re-publike Srpske Dragana BoæaniÊa, ratnog urednika paljanske TV ikasnije zamjenika ministra spoljnih poslova i Ëak bosanskog amba-sadora ∑ dovedeni u poziciju da nadziru bosanske poratne medije.KonsultujuÊi ih, udovoljavajuÊi im i oslanjajuÊi se na logiku “tristrane u sporazumu” (nacionalistiËke SDA, SDS i HDZ), veÊinameunarodnih uËesnika poratnog razvoja medija u Bosni prihvatilaje i njihove kriterije i standarde. Svaki novinar i svaki medij moraoje da se svrsta u neku od tri postojeÊe kategorije ∑ da bude boπnja-Ëki, hrvatski ili srpski ∑ pri Ëemu nije bilo mjesta za bilo πta svebo-sansko, multietniËko ili nenacionalno. SjeÊam se jednog poziva dauËestvujem u nekoj ameriËkoj debati o ratu u Bosni. Meunarodna


V 4/3/03 10:01 PM Page 165

voditeljica tog razgovora insistirala je: “Da bi Vaπa pozicija bilajasna, mi Êemo Vas identifikovati kao bosanskog Muslimana”.Odgovorio sam: “Moæete to uËiniti ako mislite da bi bilo isto takoprikladno da Vas identifikujemo kao ameriËkog katolika ili prote-stanta ili po bilo kom drugom religijskom odreenju. Da li bi Vasto uËinilo manje kvalifikovanom, ili manje prihvatljivom, u raspravio meunarodnim temama? Treba da razumijete da postoje Bosanci∑ kao πto postoje i Amerikanci i Evropljani ∑ Ëija ‘pozicija’ nijeodreena njihovom nacionalnoπÊu ili religijom i koji slobodno kri-tikuju i pozicije svojih vlastitih vlada i sunarodnika kao πto kritiku-ju i bilo Ëije druge”.

Ta potreba meunarodnih posrednika da uvijek imaju savrπenureprezentaciju tri doskora zaraÊena plemena, ljude imenovane od“strana” ili “prihvatljive za sve tri strane”, favorizovala je ili Ëvrstenacionaliste ili mediokritete meu novinarima, bez imena i repu-tacije. To je bio kriterij koji je potisnuo u stranu, u nastojanjima zaobnovu medija, sve one koji su pripadali “Ëetvrtoj strani”: jedno-stavno profesionalnih novinara. RadeÊi na ovom rukopisu, pitaosam prvog Visokog predstavnika meunarodne zajednice u Bosni,©veanina Carla Bildta: Zaπto je uopπte bilo potrebno da se i bosan-ski mediji “dejtoniziraju” ∑ i da preslikavaju politiËke nedosljedno-sti i podjele ∑ kad bar to nije bilo propisano mirovnim sporazu-mom? Odgovorio je kako su na zavrπetku rata mediji bili podijeljenikoliko i cijela zemlja: “Bila je to zemlja tri nacionalistiËke partije itri vojske s odgovarajuÊim strukturama vlasti i propagande meukojima je TV bila najvaænija”. Bildt kaæe: “Prvi izazov u provoenjusporazuma bila je reintegracija Sarajeva sa prelaskom podruËja kojasu kontrolisali Srbi pod kontrolu Federacije. Radili smo danonoÊnoda pokuπamo uspostaviti makar minimum povjerenja izmeu pr-venstveno srpskih i muslimanskih zajednica i da sprijeËimo daljeuniπtavanje imovine i nove masovne seobe. Na kraju nismo uspjeli.A to se u ne maloj mjeri dogodilo zbog uloge koju su igrali mediji,odraæavajuÊi namjere svojih politiËkih vodstava. Paljanska i sarajev-ska TV djelovale su praktiËno udruæeno da zastraπe Srbe u Sarajevui kao rezultat smo imali gotovo 100.000 novih izbjeglica, πto jeznaËajno iskomplikovalo cijelu stvar s povratkom izbjeglih iduÊihgodina”.4 Bildt, takoe, naglaπava kako nikad nije donesena bilo

166 ZLO»IN U 19:30

V 4/3/03 10:01 PM Page 166

kakva odluka o “dejtonizaciji medija”: “Bilo je velikog uzdræavanjada se uËini bilo πta πto bi liËilo na mijeπanje u medijima. SDA jeimala snaænu podrπku u Vaπingtonu i sjeÊam se da je zbog toga i naj-manji potez koji se mogao tumaËiti kao slabljenje bosanske TVpovlaËen krajnje paæljivo. S paljanskom TV imali smo drugaËiji pro-blem. Zalagao sam se da upotrijebimo vojna sredstva da je prisilimoda se ponaπa manje zloÊudno ali to je izazivalo bojazni od ugroæava-nja NATO-misije i trebalo je da za komandanta doe general WesleyClark pa da se najzad preduzme akcija. Iako sam se ja uporno zala-gao za takvu akciju, to se desilo tek nakon πto sam ja otiπao”.

Kakvi god bili motivi i procjene sponzora mirovnog procesa ∑rezultat meunarodne medijske intervencije punih pet godina bio jedalje uËvrπÊivanje medijskog aparthejda.

Jedan zapaæen izuzetak u tim ranim nastojanjima za podrπku slo-bodnim medijima u Bosni bio je Soroπev Fond otvoreno druπtvo.Oni su, uostalom, imali dvije znaËajne prednosti nad svim drugimdonatorima medija: prvo, pruæili su ruku pomoÊi bosanskim medi-jima joπ tokom opsade Sarajeva, s jasnom predstavom o tome πta suti mediji bili i prije i tokom rata; i drugo, oslanjali su se na bosanskemedijske profesionalce s dubokim razumijevanjem lokalnih vrijed-nosti i prioriteta. Soroπev fond je ne samo podræavao medije koji suto zasluæivali, usmjeravajuÊi ih prema postepenoj samoodræivosti,nego je u saradnji s BBC pokrenuo i novinarsku πkolu u Sarajevukako bi se postepeno nadoknaivao manjak obrazovanih i iskusnihprofesionalaca. Ono πto je predstavljalo najveÊu razliku izmeuFonda otvoreno druπtvo i veÊine drugih, zvaniËnijih nastojanja uvezi s medijima, je prije svega Ëinjenica da su se ∑ nasuprot zavi-snosti ovih drugih od partnera koje imenuju “tri strane” ∑ oni odpoËetka oslanjali na iskustvo i ekspertizu bosanskih profesionalacapoput Zdravka Grebe, Bore KontiÊa, Hrvoja BatiniÊa ∑ i kasnijeMehmeda HaliloviÊa, Jakoba Fincija i drugih ∑ koji su bili iBoπnjaci, i Srbi, i Hrvati, i Jevrej, ali niko od njih nije bio delegiranili podræavan od nacionalistiËkih partija na vlasti.

ZnaËaj lokalnih inicijativa u medijskom polju potcrtava i isku-stvo joπ jedne sarajevske institucije, Medija plan instituta, uspostav-ljenog 1995. godine. Njegov osnivaË, Zoran UdoviËiÊ, definisao jemisiju instituta idejom koja izraæava najveÊu potrebu poratnih


V 4/3/03 10:01 PM Page 167

bosanskih medija: “Mislimo o buduÊnosti da nas mir ne bi iznena-dio”.5 Media Plan usmjerio je svoje aktivnosti na obnovu i razvojbosanskih medija, obrazovanje novinara i medijski monitoring,postajuÊi pouzdan partner brojnih meunarodnih institucija uporatnoj Bosni. Njegova Novinarska πkola, ustanovljena u saradnjisa ©kolom novinarstva u Lilu, Francuska, dovodi novinare iz cijelogregiona na desetomjeseËni studij, pomaæuÊi im u nalaæenju stipendi-ja za pokrivanje troπkova tokom πkolovanja u Sarajevu. PredavaËi uπkoli su neki od najboljih bosanskih novinara i gostujuÊi profesori inovinari iz svijeta.

Medijska scena u Bosni suoËila je i bosansko novinarstvo imeunarodne “medijske intervencioniste” s raznolikim izazovima.Na primjer, bosanski radio i TV, iako su pomutili predratni imidænezavisnosti padajuÊi tokom rata pod uticaj vlade pod kontrolomSDA, joπ su bili najbolje opremljeni, najprofesionalniji i unekolikomultietniËki i po tome su imali najbolje izglede da se obnove kaosvebosanski javni radio i TV. Ali, umjesto da se oslobode kontroleSDA i da se obnovi domaπaj njihovog programa na cijeloj teritorijizemlje ∑ kombinovano s razvojem regionalnih elektronskih medija∑ meunarodna zajednica je praktiËno legalizovala ratnu otimaËinunjihove imovine, releja i opreme, ostavljajuÊi sve to u rukama“srpske TV” i “hrvatske TV”, i prihvatajuÊi odbojnost tvrdolinijaπameu srpskim i hrvatskim politiËarima prema svemu πto dolazi izSarajeva kao “neprihvatljivom”. Zato ne treba da Ëudi πto su umjesecima pred prve poratne izbore, u septembru 1996, nacional-istiËka srpska i hrvatska TV nastavile da insistiraju na ratnim podje-lama, tretirajuÊi teritorije pod kontrolom srpskih i hrvatskih snaga istranaka kao dræave potpuno zasebne od Bosne i Hercegovine.

U svom izvjeπtaju, Monitoring the Media, The Bosnian Elections1996 (“PraÊenje medija, Bosanski izbori 1996”), koji je objaviolondonski Institute of War & Peace Reporting u saradnji s MediaPlanom u Sarajevu, Mark Wheeler citira dva primjera otvorenoantibosanskih, dakle i antidejtonskih, komentara emitovanih nasrpskim i hrvatskim elektronskim medijima uoËi izbora.

• 29. juna 1996. direktor SRT Ilija Guzina komentarisao je u“Novostima u 8” svoje televizije:

168 ZLO»IN U 19:30

V 4/3/03 10:01 PM Page 168

Osam, da, osam politiËkih partija iz muslimansko-hrvatske federacije pri-javilo se za izbore u Republici Srpskoj! Istorija evropske i svjetske de-mokratije, sve od Perikleovog vremena, vjerovatno nikad nije zabiljeæila dapartije iz jedne dræave uËestvuju na izborima u drugoj… Srbima se nudedvije moguÊnosti u izborima. Prva je da glasaju za partije koje predstavlja-ju jedinstvenu i cjelovitu Republiku Srpsku i za ujedinjenje sa Srbijomjednog dana. Druga moguÊnost je da glasaju za sve one nikogoviÊe koji suse sada ili neπto ranije izjasnili kao borci za ova ili ona prava i koji su sprem-ni da izruËe praktiËno cijelu dræavu u ruke Alije IzetbegoviÊa.

• Mjesec dana kasnije, 29. jula, Veseljko »erkez, urednik Hrvat-skog radija Mostar, proËitao je komentar o “sve ËeπÊim zlo-Ëinima” Muslimana “protiv svega hrvatskog” i “prljavim rabota-ma” meunarodne zajednice. “Nijedan Hrvat na ovom teritorijuili izvan njega, svjestan kazne, nema prava da πuti i da mirnogleda dok strane i domaÊe hijene na ovom prostoru kidaju,komad po komad, naπu slobodu, zemlju i buduÊnost” ∑ rekao je»erkez. “»erkezov komentar od kojeg se prevrÊe stomak bio jegori od Guzininog, predstavljajuÊi, u stvari, ne samo poticaj narasnu mrænju (prema Muslimanima i zapadnoevropljanima) veÊi poticaj na nasilje protiv Hrvata koji nisu lojalni HDZ-u”,zapaæa Wheeler.6

U oba sluËaja, meunarodna reakcija bila je i zakasnjela i presla-ba da utiËe na oËito neprihvatljivo predizborno ponaπanje nacional-istiËkih medija. SRT je i javno obznanila da sebe smatra “televizijomna patriotskom zadatku”. U veËernjem dnevniku 31. jula oni suemitovali saopπtenje ureivaËkog kolegija, objavljujuÊi lojalnoststranci na vlasti: “Kao i Republika Srpska, Srpska televizija jeproizvod naroda. »injenica je da je SRT preuzela odgovornost dapredstavlja politiËke stranke i izvjeπtava s konferencija za πtampu u(izbornoj) kampanji. Ali isto tako je Ëinjenica i da su opπtenarodniinteresi stariji od uskih interesa bilo koje politiËke partije”.

Sa Srpskom RTV Ëvrsto pod kontrolom najbliæih saradnikaoptuæenog ratnog zloËinca Radovana KaradæiÊa ∑ MomËila Kra-jiπnika kao predsjednika Savjeta SRT i Velibora OstojiÊa kao pred-sjednika Upravnog odbora ∑ ultranacionalisti su imali potpunu vlastnad javnoπÊu Republike Srpske. “(Paljanska TV) odræava politiËkuatmosferu napetom. Ona spreËava prodor svjetlosti i kiseonika.


V 4/3/03 10:01 PM Page 169

Posljednjih nedjelja postala je joπ gora, staljinistiËka koliko i bilokoja u starim komunistiËkim reæimima” ∑ izjavio je Bildtov pred-stavnik za πtampu Michael Maclay u razgovoru s ChrisomHedgesom iz The New York Timesa. U tom Ëlanku, Hedges je takoeizvijestio da se “nekoliko tema ËekiÊa svake noÊi, ali najvaænija jeduænost Srba da brane Radovana KaradæiÊa, politiËkog vou bosan-skih Srba, i generala Ratka MladiÊa, vojnog komandanta, koji suobojica optuæeni za ratne zloËine od Tribunala Ujedinjenih nacija uHagu”.7 KaradæiÊeva kÊi, Sonja KaradæiÊ, imala je Ëak i zvaniËnuulogu u oblasti medija: postala je direktor Meunarodnog PressCentra na Palama i osnovala vlastitu radio stanicu Sveti Jovan. Upismu predsjedavajuÊem OSCE, Flaviu Cottiju, 5. septembra 1995,izvrπni direktor Komiteta za zaπtitu novinara (CPJ), William A.Orme, Jr., prigovorio je na opasnosti s kojima se suoËavaju novinarikoji pokuπavaju preÊi iz jednog u drugi bosanski entitet. Zapisao jeda KaradæiÊeva kÊi zahtijeva “nevjerovatne sume novca” za novi-narske akreditacije i prisiljava novinare da putuju s neæeljenim“tjelesnim straæarima”.8

I SRT na Palama i hrvatska “TV Herceg-Bosne” u Mostaru na-stavile su da ometaju mirovni proces i dugo nakon Dejtona. Dvaincidenta u 1997. potcrtavaju taj zakljuËak.

• 10. februara, povodom muslimanskog Bajrama, kolonaBoπnjaka prognanih iz dijelova grada pod hrvatskom kon-trolom u Mostaru poπla je u obilazak groblja “na drugojstrani”. Kolonu su predvodili muslimanske vjerske i politiËkevoe. Dok su se pribliæavali groblju, napali su ih hrvatskiekstremisti. U napadu ∑ u kojem se i pucalo iz vatrenog oruæ-ja ∑ jedan Boπnjak je ubijen a 20 ih je ranjeno. Hrvatska TVizvijestila je da je “marπ muslimanskih terorista” na ZapadniMostar zaustavljen. Kad je meunarodna istraga dokazala dasu napad na civile u posjeti groblju organizovali i predvodilipripadnici hrvatske policije, taj izvjeπtaj je popraÊen naHrvatskoj TV komentarom kojim se optuæuje meunarodnazajednica da “za sve okrivljuje Hrvate radi dobrih odnosa smuslimanskim zemljama-proizvoaËima nafte”. Ta TV jekonstantno insistirala na “hrvatskom karakteru” podruËja

170 ZLO»IN U 19:30

V 4/3/03 10:01 PM Page 170

okupiranog u ratu. U dokumentarcu pod naslovom “Her-cegova zemlja”, Smiljko ©agolj tvrdio je kako istorijski bosan-ski steÊci iz predislamskog perioda dokazuju prisustvo hr-vatskog naroda u Hercegovini od prastarog vremena i danaselja PoËitelj, »apljina i Stolac “pripadaju Hrvatima”.Hrvati koji su prebjegli u to podruËje iz centralne Bosne reklisu ©agolju: “Najvaænije je da je ovo hrvatska zemlja, shrvatskim vlastima i hrvatskim predsjednikom”. Kao i obi-Ëno, Hrvatska TV nije imala πta da kaæe o Boπnjacima protje-ranim iz tih krajeva u kampanji “etniËkog ËiπÊenja” u proljeÊei ljeto 1993.9

• Polovinom jula 1997, kad su britanski komandosi ubili πefaprijedorske policije Simu DrljaËu i uhapsili jednog od ratnihπefova u tom gradu MiÊu KovaËeviÊa, u operaciji Ëiji je cilj biohapπenje optuæenih ratnih zloËinaca, SRT je eksplodirala odhisteriËne antinatovske retorike. Njihov komentator izBrËkog, Neo –ureviÊ, nazvao je vojnike SFOR-a “mafijomAl Caponea” i “psima rata”, dok je reporter koji je izvjeπtavaoo lokalnim protestima pitao: “Zaπto i iz kog razloga ubijajusamo nas, bez suenja, bez ikakve moguÊnosti odbrane?”10

Kao i prilikom svake optuæbe ili hapπenja za ratne zloËine,SRT se uopπte nije potrudila da obavijesti svoje gledaoce zaπta su ti “srpski heroji” bili optuæeni. U sluËaju DrljaËa-KovaËeviÊ, to je bilo sistematsko “etniËko ËiπÊenje” svih ne-srba iz prijedorskog podruËja i ubijanje i muËenje stotina odnjih u koncentracionim logorima Omarska, Keraterm iTrnopolje 1992.

Tokom ljeta 1997. Monitoring Report zabiljeæio je brojne prim-jere nacionalistiËke manipulacije medijima na sve tri strane postde-jtonske Bosne.

• U Republici Srpskoj, odluka predsjednice tog entiteta BiljanePlavπiÊ da raskine sa svojim doskoraπnjim tvrdolinijaπkimkolegama u SDS-u, optuæujuÊi ih za korupciju, izazvala je la-vinu napada u “patriotskim medijima” protiv æene koja je dotada glorifikovana kao srpski heroj. Napadali su je kao “orue


V 4/3/03 10:01 PM Page 171

meunarodne zajednice” a njena pojavljivanja na balkonunjene kancelarije u banjaluËkim Banskim dvorima poreenasu s obraÊanjima narodu italijanskog faπistiËkog voe BenitaMusolinija sa rimskih balkona. PlavπiÊeva je nazivana “odmet-nikom” koji je “premaπio sve srpske kvislinge do sada”. U istovrijeme, KaradæiÊ i MladiÊ nazivani su “voama i herojimasrpskog naroda” koji su postali “najprogonjenije liËnosti unovijoj evropskoj istoriji”.11

• Poricanje ratnih zloËina bilo je stalna crta u programima SRT.Jedan od voditelja TV dnevnika, Marinko UËur, rekao je 11.avgusta 1997: “Potraga za srpskim zloËinima je takoe poti-cana takozvanim masovnim grobnicama, u kojima jezakopano ko zna koliko Muslimana … A kad je prekopavanazemlja oko Srebrenice, u neuspjeπnoj potrazi za musliman-skim tijelima, nije naen Ëak ni kostur psa”.12 Istina je da jeviπe od 7.000 muπkaraca iz Srebrenice “nestalo” nakon πto sutrupe generala MladiÊa “oslobodile” grad i da su kasnijenaeni kosturi viπe hiljada ubijenih, mnogi s rukama vezanimæicom iza lea, πto pobija tvrdnje srpske propagande da su oni“poginuli u borbama oko Srebrenice”.

ObraËun izmeu srpskih voa na Palama, na jednoj, i u Banja-luci, na drugoj strani, rezultirao je i jednom promjenom u srpskimmedijima: oni su, takoe, podijeljeni, na æalost ne tako da bi nekiod njih postali profesionalni i nezavisni, nego u dva suprotstavljenabloka ∑ jedni su ostali lojalni tvrdolinijaπima na Palama a drugi suse priklonili novom centru moÊi u Banjaluci. Monitoring Report(Broj 6, 21. septembra 1997.) ponudio je zapanjujuÊu statistiËkuanalizu: “Nezavisna TV u Banjaluci spomenula je MomËilaKrajiπnika 9 puta, uvijek u negativnom kontekstu, a Biljanu PlavπiÊ27 puta, uvijek u pozitivnom. SDS se pojavio 14 puta u nega-tivnom, a socijalisti Republike Srpske 14 puta u pozitivnom svjetlu… BanjaluËki dnevnik Nezavisne novine imao je 15 pozitivnihizvjeπtaja o Plavπicki i 15 negativnih o Krajiπniku. Glas srpski, listpod kontrolom SDS-a, spomenuo je PlavπiÊku i Krajiπnika 21 put:nju uvijek u negativnom a njega uvijek u pozitivnom kontekstu”.

172 ZLO»IN U 19:30

V 4/3/03 10:01 PM Page 172

Nezavisna TV otiπla je i korak dalje kad je njena voditeljica vijestiuzviknula: “Neka Bog blagoslovi naπu predsjednicu. Mi smo svi sanjom”. (5. jula 1997.)

Do septembra 1997, antidejtonska retorika u paljanskim mediji-ma eskalirala je do taËke kad je SFOR, pod vodstvom NATO-a,morao posegnuti za silom da preuzme njihove prenosne ureajekako bi ih sprijeËio da “sipaju ulje na vatru”, kako je predstavnik zaπtampu Stejt departmenta James Rubin okarakterisao njihov“zapaljivi i prijeteÊi jezik” (AP, 21. avgusta 1997.) Uvodnik u TheNew York Timesu (“Bosanski zagaeni vazduπni talasi”, 6. septembra1997.) zakljuËuje kako su televizija i radio pod KaradæiÊevom kon-trolom “otrovni”. “Ono πto u Republici Srpskoj prolazi kao vijesti jepropaganda puna mrænje usmjerena na poticanje etniËkih sukoba inasilje gomile protiv snaga NATO-a” ∑ kaæe se u tom uvodniku. Alilist je postavio i pitanje mudrosti izruËivanja srpskih medija iz rukujedne zavaene frakcije u ruke druge koje Êe se okonËati “samopromjenom propagandne poruke a ne njenom zamjenom stvarnimvijestima”. Prema izvjeπtaju Aπociated Preπa, meunarodni supervi-zori su takoe optuæili i hrvatske medije pod kontrolom HDZ-a da“πire nacionalnu mrænju”. Livanjski Radio Levnia, na primjer, nazi-vao je meunarodne mirovne snage “stranim plaÊenicima koji sudoπli da se mijeπaju u naπu unutarnju politiku i … koji zaraujunovac ovisno od toga koliko Hrvata ubiju i koliko Boπnjaka i Srbaspase”. OSCE je zahtijevao da Hrvatska TV u Mostaru i livanjskiradio pet dana za redom Ëitaju javno izvinjenje, s izriËitim prizna-njem: “Svjesno smo radili na podjeli naroda Bosne i πirenjunacionalne mrænje”. AP je izvijestio da je upravnik mostarske TVMilan ©utalo “odbio da Ëita takvu izjavu rekavπi zagrebaËkoj radiostanici da se boji da bi to izvinjenje moglo biti primljeno kao pri-znanje krivice i da bi moglo voditi njegovom gonjenju za ratnezloËine”.13

Bosanska TV ∑ ostavljena bez podrπke i izvan svih planova zaobnovu kako bi sluæila potrebama svih graana Bosne i Herce-govine, i na taj naËin praktiËno prepuπtena daljoj kontroli SDA ∑samo je doprinosila toj slici o tri plemena koja nemaju niπta zajed-niËko. Njen glavni program, kako je zapazio Wheeler, “naginjao jetome da potvruje tezu SDA kako su ta partija, Armija i boπnjaËki


V 4/3/03 10:01 PM Page 173

narod jedno”.14 Monitoring Report (Broj 1 i 6, 1997.) takoe biljeæi“slugansku odanost” s kojom TVBiH u Sarajevu prati boπnjaËkogËlana dræavnog Predsjedniπtva Aliju IzetbegoviÊa. IzvjeπtavajuÊi otradicionalnom muslimanskom vjerskom pohodu na Ajvatovicu,26. i 27. juna 1997, ta televizija je tri veËeri uzastopno dræala uprvom planu IzetbegoviÊevo uËeπÊe na toj manifestaciji i zastave nje-gove partije. U predveËerje izborne πutnje, TVBiH je emitovala jed-noiposatni intervju s IzetbegoviÊem. Na kraju, tadaπnji glavni ured-nik Senad Kamenica pitao ga je ima li poruku za biraËe. IzetbegoviÊje odgovorio: “Glasajte za Koaliciju za ujedinjenu i demokratskuBosnu, jer tu je SDA. NaÊi Êete koaliciju na dnu vaπeg glasaËkoglistiÊa” (12. septembra 1997.)

TraæeÊi alternative, meunarodna zajednica se opredijelila zavlastiti TV i radio program. Nekako pred same izbore startovali suTV-IN, kasnije preimenovan u OBN (Open Broadcast Network) iRadio FERN. OBN je poËeo s emitovanjem 7. septembra 1996, sugraenim problemom kredibiliteta. Nazivan je “Bildtovom televi-zijom”, πto je sugerisalo da je pod kontrolom meunarodnogVisokog predstavnika (OHR), i odbacivan je od sve tri nacional-istiËke partije na vlasti. SDS i HDZ nastojali su da kompromitujuOBN kao iskljuËivo boπnjaËku televiziju, osnovanu u Sarajevu i do-stupnu preteæno samo Boπnjacima. SDA ga je optuæivala da je“nepatriotski” i doæivljavala ga kao “konkurenciju naπoj TV” prisva-jajuÊi za sebe TVBIH.

OBN se u startu suoËio i s tehnoloπkim i s profesionalnim ogra-niËenjima. Tehnoloπki ∑ zavisio je od mreæe lokalnih televizijskihstanica koje Êe prenositi njegov signal bosanskoj publici. U poËetku,bilo je pet takvih stanica: NTV 99 i Hayat u Sarajevu, TV Mostar,Zetel u Zenici i TV Tuzla, ali se NTV 99 povukao iz projekta Ëimsu dobili svoj dio meunarodno-obezbijeene opreme. OBN je stal-no patio od manjka osoblja u centralnom studiju dok njegove Ëla-nice, lokalne televizije, nisu uvijek mogle obezbjeivati doprinosprogramu na nivou oËekivanja od televizije koja je trebalo da pokri-va cijelu zemlju. Povezanost s lokalnim partnerima, od kojih su nekibili iskljuËivo muslimanski, takoe je uticala na teπkoÊe u opπtepri-hvaÊenosti OBN-a. Na primjer, tokom mjeseca ramazana, TVHayat je emitovao duge sate vjerskog programa proizvedenog u

174 ZLO»IN U 19:30

V 4/3/03 10:01 PM Page 174

Iranu dajuÊi i srpskim i hrvatskim nacionalistima argument upotkopavanju æeljenog svebosanskog imidæa OBN-a.

Meunarodna zajednica dokazala je i na ovom primjeru kakoona ima moguÊnost da prikupi novac za svoj bosanski eksperiments demokratijom ∑ investirajuÊi nekih 20 miliona dolara (tokom petgodina) u novu mreæu ∑ ali ne i jasnu predstavu o najboljim pute-vima ostvarenja svojih ciljeva. I manji dio novca uloæen u taj projektbio bi dovoljan da se okupe najugledniji bosanski novinari i da imse omoguÊi proizvodnja visokokvalitetnog veËernjeg TV-dnevnika inedjeljnog politiËkog magazina posveÊenog kljuËnim temema post-dejtonske Bosne umjesto teπke zavisnosti od uvoznog stranog pro-grama. Umjesto da okupe cijeli tim profesionalaca, meunarodnisponzori nastojali su da rijeπe taj problem angaæovanjem samojednog vrhunskog TV-novinara. U poËetku, doveli su iz Zagrebabivπeg glavnog urednika Jutela Gorana MiliÊa ali ∑ sa svim novcempotroπenim u projekt ∑ nisu mu obezbijedili tim koji Êe moÊi daispuni misiju. MiliÊ mi je o svom kratkotrajnom povratku uSarajevo rekao:

Oni su (meunarodni uËesnici projekta) bili opsjednuti time kako dadosegnu do publike u Banjaluci, u Republici Srpskoj, a nisu imali intere-sa i da prou u podruËja pod hrvatskom kontrolom. Kad sam ja naπaonaËina da se ue u ta podruËja, sa dvoje-troje mladih ljudi koji su æeljelida rade s nama, meunarodni sponzori insistirali su na Banjaluci, sve dotoga da su oni sami ∑ britanski pripadnici SFOR-a ∑ obezbjeivali “vijesti”iz Republike Srpske, donoseÊi nam vlastite video-snimke. U odsustvuredovnog pokrivanja cijele zemlje, predlagao sam pokretni TV studio kojibi krstario Bosnom, πaljuÊi nam izvjeπtaje i slike iz “etniËki oËiπÊenih”gradova poput Viπegrada ili »apljine i mnogih drugih, koje prognani ljudinisu vidjeli Ëetiri-pet godina. Ta mobilna TV tehnika, koja uopπte nijekoriπtena dok ja nisam iziπao s tom idejom, iznenada je poslana u London.Postojala su jednostavno ograniËenja onog πto smo mogli uraditi.15

Nakon πto je MiliÊ napustio projekt, drugi istaknuti TV novinar,Konstantin JovanoviÊ ∑ jedan od onih koji nikad nisu podlegli pri-tiscima da se pridruæe “patriotskim medijima” ∑ preuzeo je uloguprvog Ëovjeka OBN-a. Ali, on je uskoro prisiljen da ode, pored osta-log i zato πto nije prihvatao naloge da prikazuje razvodnjenu verzijuodgovornosti za rat. Kritikovan od meunarodnih supervizora da je


V 4/3/03 10:01 PM Page 175

koristio “zapaljiv jezik” nazivajuÊi srpske ultranacionalistiËke snageËetnicima, JovanoviÊ je rekao: “Kako drugaËije da ih zovem kad seneke od njihovih politiËkih i vojnih voa javno predstavljaju kaoËetnici? A, osim toga, za mnoge Srbe bilo bi uvredljivo da Ëetnikenazivam ‘Srbima’ jer oni ne æele da imaju iπta s njima”. JovanoviÊ jeizgubio posao s grupom istomiπljenika.

Sa svim svojim nedostacima, OBN jeste doprinio postepenojpluralizaciji bosanske medijske scene. U okolnostima kad je veÊinaostalih TV stanica bila pod kontrolom nacionalistiËkih partija,propovijedajuÊi danonoÊno kako je “naπa strana” u pravu a svedruge u krivu, OBN je osigurao glas umjerenosti. Na æalost, bio jeograniËen ne samo u domaπaju, jer zadugo nije mogao dublje doseg-nuti u podruËja pod srpskom i hrvatskom kontrolom, nego i usadræaju. Iako je Jadranko Katana, koji je preuzeo funkciju direkto-ra vijesti u maju 1998, imao oko sebe viπe iskusnih bivπih novinaraTV Sarajevo ∑ ukljuËujuÊi Harisa KulenoviÊa, Aleksandra MlaËa,Jasminku ©ipku, Muju DelibegoviÊa i grupu talentovanih mlaihnovinara: Duπku JuriπiÊ, Bakira HadæiomeroviÊa i Mladena MariÊa∑ njegov tim naslijedio je sve poËetne teπkoÊe s kojima se mreæasuoËavala. Katana mi je rekao:

Kvalitet i novinarski standardi nekih od pridruæenih lokalnih stanica bilisu niski. Neki od njihovih vlasnika imali su druge poslove i proizvodnjavijesti nije bila njihov prioritet, a bili su ili suviπe bliski s lokalnim vlasti-ma ili u strahu od njih. Nisam ih mogao privoliti da uËestvuju, na prim-jer, u dubljem ulasku u temu korupcije u Bosni ∑ to je za veÊinu njih bioprevruÊ krompir ∑ tako da smo se time mogli baviti samo ako poπaljemotim iz Sarajeva. Od nekih 70 novinara zaposlenih u Ëlanicama mreæe jedvadvoje-troje ispunjavalo je viπe profesionalne kriterije.16

Sa svim izdaπnim investicijama, OBN nikad nije dobio naj-dragocjenije u bilo kom novinarskom projektu: A-tim urednika kojibi mogli oblikovati program fokusiran na prioritete u mirovnomprocesu. Uostalom, taj fokus nedostajao je i u meunarodnoj politi-ci prema Bosni u cjelini.

Drugi podvig u elektronskim medijima ∑ lansiranje RadijaFERN (Free Elections Radio Network) 15. jula 1996. ∑ pozdrav-ljeno je kao rijetka “uspjeπna medijska priËa u Bosni i Hercego-vini”.17 S investicijom od 2 miliona njemaËkih maraka iz ©vicarske,

176 ZLO»IN U 19:30

V 4/3/03 10:01 PM Page 176

i poËetnim osobljem od 20 saradnika ∑ ukljuËujuÊi i spoljnu sarad-nju ∑ FERN je, prema citiranom izvjeπtaju Meunarodne kriznegrupe “postao uticajan medij proizvodeÊi stalno visokokvalitetanprogram”. Izvjeπtaj, meutim, biljeæi da je i FERN bio “koncen-trisan na podruËja Federacije pod boπnjaËkom kontrolom u kojimasu ionako mediji bili najotvoreniji”.

U poratnoj Bosni dogodila se svojevrsna medijska eksplozija.Prema studiji Zorana UdoviËiÊa, predsjednika Media Plan Instituta,polovinom 1991. postojalo je 377 listova, 54 lokalne radio stanice,Ëetiri TV stanice, jedna novinska agencija i dræavna radio-televizijana tri kanala. Kad je rat zavrπen ∑ postojala su 272 aktivna medija(203 u federaciji i 69 u Republici Srpskoj).18 Problem je to πto je ∑nakon ratnog egzodusa stotina novinara, odsustva mladih obrazo-vanih profesionalaca i u redakcijama i u menadæmentu i neposto-janja funkcionirajuÊe ekonomije ∑ veÊina novoformiranih medijazavisila ili od meunarodnih donatora ili od lokalnih ratnih profit-era sa sumnjivim politiËkim namjerama. U odsustvu strategije, kojabi ukljuËivala stvaranje visokokvalitetnog radio-televizijskog sistemaza cijelu zemlju i podrπku uspostavljanju uglednog dnevnog lista,veÊina donatorskog novca otiπla je na medijske projekte bez pravogdomaπaja ili znaËaja. “Analiza troπkova i koristi investicija u mediji-ma 1996. godine ukazuje na slabe efekte. Problem je pomanjkanjeukupne strategije i odsustvo ekspertize” ∑ kaæe se u izvjeπtaju ICGod 18. marta 1997. Izvjeπtaj navodi ∑ kao jedan od primjera ∑ ula-ganje USAID-a od 18.400 njemaËkih maraka u bijeljinski magazinEkstra Ëiji je vlasnik, Jovica PetkoviÊ, “bio πef pres centra srpskevojske i jedan od najπovinistiËkijih propagandista u RepubliciSrpskoj (tokom rata)”.19

U zemlji duboko podijeljenoj na tri teritorije pod kontrolomnacionalista ostalo je sasvim malo prostora za medije koji su ostalivjerni ideji etniËke tolerancije. KarakteristiËan je sluËaj Osloboenja.Meunarodno priznato kao “list koji je odbio da umre” i nagraenonekim od najprestiænijih priznanja u svjetskom novinarstvu ∑ Listgodine 1992, Nagrada za savjesnost i integritet u novinarstvu saHarvarda, Nagrada Andrej Saharov za slobodu miπljenja odEvropskog parlamenta, Nagrada slobode u Skandinaviji, Zlatnopero slobode svjetskih izdavaËa novina (da spomenem samo neke) ∑


V 4/3/03 10:01 PM Page 177

Osloboenje se suoËilo s izazovom opstanka u miru. Njegova pre-dratna imovina je opljaËkana i uniπtena, nagomilao se veliki ratni duga neki od najiskusnijih novinara su jedan po jedan odlazili nakongodina neplaÊenog rada. Osim toga, list je bio na meti stalnih napa-da novonastalih boπnjaËkih nacionalistiËkih medija. Njegovo urav-noteæeno izvjeπtavanje o ratu karakterisano je kao “izjednaËavanjeærtve i agresora”; njegov multietniËki redakcijski sastav ismijavan jekao “izgubljen u svemiru”; njegovo zalaganje za toleranciju kao“nostalgija za Jugoslavijom koja je nestala bez boπnjaËke krivice”.Muslimanska SDA, nezadovoljna πto nikad nije mogla kontrolisatiOsloboenje, opredijelila se da podræi novi list, Dnevni avaz, dajuÊimu izdaπnu finansijsku pomoÊ, ekskluzivan pristup informacijama iËak policijsku i vojnu podrπku u distribuciji. Istaknuti bivπi kolum-nista Osloboenja, Vlastimir MijoviÊ, u intervjuu za boπnjaËkinacionalistiËki nedjeljnik Ljiljan, rekao je:

Dnevni avaz pokrenut je nakon rata, kad je bilo moguÊe raditi u manje-viπe normalnim uslovima. Od poËetka, on je favorizovan od vladajuÊe par-tije. Avaz se hvali kako je list koji distribuiraju policija i Armija. Naravno,takve usluge imaju svoju cijenu. Dnevni avaz je naglaπeno proreæimski list,prigrljen od vladajuÊe partije i djelimiËno zavisan od njenog finansiranja… Oni jednostavno imaju monopol kod vladajuÊe stranke na informaci-je koje privlaËe paænju. Na primjer, prije nekoliko mjeseci, Avaz je objavioizvjeπtaj sa zatvorenog zasjedanja SDA. Izvjeπtaj je ukljuËivao i govor pred-sjednika IzetbegoviÊa. Ostali listovi dobili su samo πturo saopπtenje zaπtampu … Zbog te informativne segregacije, ja poËinjem svako jutro sDnevnim avazom, da vidim πta vlada radi i misli. Onda pogledamOsloboenje, da vidim πta o tome misle nezavisni analitiËari i koliko je mojlist, zbog nejednakog pristupa izvorima informacija, iza onih favorizo-vanih. Naravno, javnost je shvatila da Avaz ima bolji pristup informacija-ma i posljedica je da Avaz osvaja naπe Ëitaoce.20

Avaz je pobjeivao u toj trci iz brojnih razloga. Prvo, drastiËno jesmanjena potencijalna publika Osloboenja kao lista koji zagovaramultietniËnost u zemlji duboko podijeljenoj ratom duæ etniËkih li-nija. U gradovima u domaπaju Osloboenja ∑ kao πto su Sarajevo,Tuzla i Zenica ∑ nekad tolerantna multikulturalna javnost doæivjelaje duboku promjenu s egzodusom intelektualaca svih nacionalnosti,neboπnjaka i generacije takozvanih “mijeπanih brakova” i dolaskomu gradove desetina hiljada Boπnjaka prognanih iz svojih kuÊa

178 ZLO»IN U 19:30

V 4/3/03 10:01 PM Page 178

drugdje u Bosni samo zato πto su bili muslimani: oni su donijeli sasobom svoje oæiljke i gorËine zbog genocida, postajuÊi laka ærtvaekstremnih propovjednika radikalnog islama u teritorijama sboπnjaËkom veÊinom. Drugo, bilo je mnogo lakπe zapoËeti noviizdavaËki projekt od nule nego funkcionisati pod teretom ratnogpustoπenja i duga. I treÊe, u odsustvu funkcionirajuÊe ekonomije,usluge vodeÊe partije ∑ kao πto su policijska i armijska pomoÊ u di-stribuciji lista, privilegovan pristup delikatnim informacijama iekskluzivno oglaπavanje firmi u rukama vladinih miljenika i lojalista∑ pomogle su Avazu u tim poËetnim koracima u osvajanju pozicijenajprosperitetnijeg izdavaËa novina u poratnoj Bosni. List je poËeosa spektakularnim prelaskom oko 40 iskusnih novinara iz predratnognajtiraænijeg bosanskog dnevnika, VeËernjih novina. Razlog je biojednostavan: dok su VeËernje novine, kao i veÊina ostalih izdavaËa uporatnoj Bosni, jedva isplaÊivale i neredovne i poniæavajuÊe maleplate, Avaz je mogao da im ponudi redovne i veÊe naknade. VlasnikAvaza Fahrudin RadonËiÊ, predratni dopisnik zagrebaËkog nedjeljni-ka Danas iz Crne Gore, tvrdi da nije podrπka SDA, veÊ ureivaËkavizija, uËinila Avaz najuspjeπnijim medijskim poduhvatom u porat-noj Bosni, s viπe novih magazina, modernom novom zgradom ivlastitom πtamparijom. “Dok je naπa konkurencija proizvodila ratnenovine, mi smo iπli s politiËkim. Kad su oni poËeli da se bave poli-tiËkim novinarstvom, mi smo se okrenuli porodiËno∑orijentisanompolitiËkom konceptu Dnevnog avaza” ∑ izjavio je RadonËiÊ.21

Osloboenje je, ostajuÊi vjerno antinacionalizmu i nezavisnosti odvladajuÊih partija, gubilo bitku za Ëitaoca. List je izgubio neke odnajboljih novinara, dijelom zbog sve dubljeg neslaganja izmeuuprave i ureivaËkog tima oko toga kako preæivjeti. U zaoku-pljenosti svakodnevnim golim preæivljavanjem, list je propustio darazvije novu energiju i jasnu dugoroËnu strategiju za ponovno zauzi-manje vodeÊeg mjesta u bosanskom novinarstvu. Osloboenje jesteuspjelo, Ëak i tokom opsade, da πtampa najprije nedjeljno a zatim idnevno posebno izdanje za Bosance u inostranstvu i da, krajem rata,pokrene vlastiti nedjeljnik Svijet. Pod vodstvom meunarodnouvaæenog veterana Osloboenja Zlatka DizdareviÊa, Svijet je biopokuπaj da se bosanskoj javnosti ponudi poratna perspektiva, ne unegiranju ili poricanju ratne traume, ali s pogledom i na normalniji


V 4/3/03 10:01 PM Page 179

æivot. Kako Osloboenje nije moglo plaÊati raËune, Svijet je pokuπaoda preæivi kao nezavistan nedjeljnik, ali je na kraju morao prestati daizlazi. DizdareviÊ je bio ogorËen πto sa svim medijskim donatorimau Sarajevu nije bilo dovoljno interesa da se podræi opstanak maga-zina s jasnom antinacionalistiËkom perspektivom. “Za neke od do-natora odræavanje njihove vlastite birokratije u Sarajevu ∑ sa skupimprostorijama, visokim platama, vozaËima, prevodiocima i sekretari-cama ∑ bio je veÊi prioritet nego investiranje u magazin koji je pred-stavljao vrijednosti koje su oni doπli da promoviπu” ∑ rekao mi je.22

Njegova gorËina moæe se razumjeti samo u kontekstu izdaπne me-unarodne podrπke brojnim medijima manjeg znaËaja i integriteta.

“Razvoj medija je veliki biznis u Bosni. Evropska Unija, holand-ski Press Now, Helsinπki komitet za ljudska prava i Soroπev FondOtvoreno druπtvo svi imaju budæete za razvoj elektronskih iπtampanih medija. Daleko najveÊi donator su Sjedinjene Dræavekoje troπe prosjeËno 9.5 miliona dolara godiπnje za podizanje poli-tiËki nezavisnog novinarstva” ∑ napisao je Ëovjek koji je rukovodioIREX-ovim programom za razvoj medija u Bosni s budæetom odoko 2.5 miliona dolara godiπnje.23 U intervjuu s Mensurom»amom sa RFE/RL u oktobru 1999, Senad AvdiÊ, glavni urednikmagazina Slobodna Bosna, rekao je kako meunarodni donatorinastoje da stvore u Bosni “vjeπtaËku medijsku scenu” na naËin kakoje oni vide, zasnovanu na iskustvima drugih zemalja, bez izgleda dato uspije ovdje. “Imao sam jednu raspravu sa zamjenikom Visokogpredstavnika (zaduæenim za medije) Simonom Haselockom, u veziTV serije koju je finansirao OHR tokom proπle izborne kampanje.Nekakav tim producenata, novinara, kamermana doπao je iz inos-transtva da snimi desetinu irelevantnih priloga. Taj projekt, poHaselockovom priznanju, koπtao je viπe od milion maraka: viπenego ukupna pomoÊ svim πtampanim medijima u proπloj godini”∑rekao je AvdiÊ.

Ali bitka izmeu “najËitanijeg” i “najuglednijeg” dnevnika, Avazai Osloboenja, isto kao i rivalstvo izmeu dva nezavisna nedjeljnika,Dana i Slobodne Bosne, praÊeni upornom kampanjom nacionalisti-Ëkog nedjeljnika Ljiljan protiv svih nezavisno-misleÊih novinara imedija, uËinili su medijsku scenu na teritorijama s boπnjaËkom veÊi-nom najpluralistiËkijom u Bosni. BoπnjaËki voa Alija IzetbegoviÊ

180 ZLO»IN U 19:30

V 4/3/03 10:01 PM Page 180

pripisao je svojoj partiji zasluge πto je “dozvolila najveÊu medijskuslobodu u regionu”. »injenica je da nije rijeË o “dozvoljavanju slo-bode” veÊ o njenom viπegodiπnjem osvajanju i oËuvanju uprkosvladajuÊim partijama i vladi. Sam IzetbegoviÊ, iritiran kritikom nje-gove partije u nezavisnim medijima, napao je bosanske magazinekao “medijske prostitutke” koje navodno prodaju svoje usluge zaπaku dolara stranim donatorima. Tom izjavom on je samo posudioveÊ izlizanu ploËu koju su uporno puπtali MiloπeviÊ i Tuman u na-stojanjima da uπutkaju kritiËke glasove u Srbiji i Hrvatskoj. Kao injih dvojica, on je mislio da je savrπeno u redu ako je donator nje-gova partija ali ne i ako su to meunarodne organizacije Ëija je mi-sija zaπtita i promocija nezavisne πtampe.

IzetbegoviÊ je ∑ zajedno s reisom Islamske zajednice Mustafomefendijom CeriÊem ∑ bio vodeÊa snaga u islamizaciji javnog æivotana teritorijama pod njegovom kontrolom. Povodom proslave prveporatne nove godine, 1996, on je javno kritikovao bosansku TV πtoje pokazujuÊi raspoloæenje naroda, s pjevanjem-opijanjem-i pojavlji-vanjem Djeda Mraza, afirmisala neπto πto “nije naπa tradicija”.Ponovo su njegova vjerska osjeÊanja bila suprotna Ëinjenicama:Bosanci su ne samo tradicionalno proslavljali nove godine, upravona naËin kako je to pokazala televizija vrijeajuÊi ukus voe naroda,nego su takoe uzajamno proslavljali i vjerske praznike dijeleÊi sasvojim komπijama sveËana raspoloæenja muslimanskih, pravo-slavnih, katoliËkih i jevrejskih blagdana. »ak i sada “nepodobni”Djeda Mraz bio je dio te tradicije dijeleÊi poklone djeci u πkolama,radnim organizacijama i u lokalnim zajednicama stanovanja. CeriÊje takoe napao televiziju πto je izvjeπtavajuÊi o aktivnostima papeIvana Pavla II koristila izraze poput “sveti otac” i “njegova svetost”optuæujuÊi je za “katolizaciju Boπnjaka”. “To je bio samo dio siste-matske kampanje protiv sekularizma koju je provodio LjiljanDæemaludina LatiÊa” ∑ rekao mi je Senad PeÊanin. LatiÊ je blizakIzetbegoviÊev saradnik koji je predvodio i Ljiljanove napade protiv“mijeπanih brakova”, protiv istaknutog sarajevskog pisca MarkaVeπoviÊa i brojnih sekularnih Boπnjaka.

Urednici dva najbolja politiËka nedjeljnika u Bosni, Senad AvdiÊiz Slobodne Bosne i Senad PeÊanin iz Dana, bili su stalna meta napa-da radikalnih bosanskih islamista. PeÊanin mi je rekao:


V 4/3/03 10:01 PM Page 181

Ovdje se nezavisno novinarstvo moglo praktikovati samo po krajnjevisokoj cijeni. I bilo je vrlo malo ljudi koji su bili spremni da je plate. Tacijena ukljuËivala je prijeteÊe telefonske pozive u 2 ili 3 sata ujutru u koji-ma mi hrabri anonimac kaæe gdje su parkirana moja kola ili kuda taËnomoje dijete ide u obdaniπte. LatiÊev Ljiljan je jednom donio foto-montaæupredstavljajuÊi me kao Salmana Ruπdija, to jest “neprijatelja islama”. Sampredsjednik IzetbegoviÊ, nakon πto smo objavili dosje o zloËinima koje suodmetnuti komandanti bosanske Armije poËinili protiv srpskih ihrvatskih civila, javno nas je optuæio da smo nanijeli πtetu od 200-300miliona dolara poπto je navodno zbog toga Bosni uskraÊena meunarod-na pomoÊ. Zatim je CeriÊ ponovio te optuæbe. A onda, kao posljedica,doe odluka πtamparije da nam poveÊa troπkove πtampe; odluka nekih di-stributera da ne prodaju Dane; odluka nekih oglaπivaËa da raskinu ugovoreo oglaπavanju. Da ne govorim da je jedan od sarajevskih heroja ulice upaou moju uredniËku sobu i uperio mi u lice piπtolj koji je sreÊom bio samoigraËka ili da je pred prostorijama Dana eksplodirala bomba.24

AvdiÊ je fiziËki napadnut i izudaran u hotelu u centru Sarajeva24. decembra 1995. Nakon toga, objavio je otvoreno pismo Izetbe-goviÊu, tvrdeÊi kako policija i vojna obavjeπtajna sluæba “omoguÊujudræavi da ima informaciju o svakom politiËaru, oficiru ili novinaru”i zakljuËujuÊi da je napad bio pokuπaj “svoenja raËuna” sa njim. “Jane znam koliko od toga Vi moæete kontrolisati. Ako ne moæete, toje uæasno, i Ëovjek treba da bjeæi iz ove zemlje. Ako moæete a to neËinite, to je niπta manje opasno i uæasno” ∑ napisao je AvdiÊ Izet-begoviÊu.25 Miljenko JergoviÊ, analizirajuÊi bosanske medije zaklju-Ëuje: “Ako sudite po Slobodnoj Bosni, u Sarajevu vladaju zapadno-evropski standardi slobode πtampe”.26 Ali, cijena AvdiÊeveureivaËke nezavisnosti ukljuËivala je desetine sudskih sluËajeva,dvije uslovne kazne i Ëak hapπenje u njegovoj redakciji radiprivoenja pred sud. Njegov sluËaj potakao je Visokog predstavni-ka, ©panca Karlosa Vestendorpa, da interveniπe u bosanskompravnom sistemu prebacujuÊi navodnu klevetu iz kategorije kri-viËnih u kategoriju graanskih tuæbi, oduzimajuÊi tako moguÊnostsluæbenog gonjenja od strane nacionalistiËkih vlasti.

Stanje u medijima bilo je manje zadovoljavajuÊe u RepubliciSrpskoj a mnogo gore na teritorijama pod kontrolom HDZ-a.Meunarodno uËeπÊe u izbornom procesu primoralo je vladajuÊiSDS da dozvoli postojanje nekih nezavisnih listova, ukljuËujuÊi

182 ZLO»IN U 19:30

V 4/3/03 10:01 PM Page 182

Nezavisne novine u Banjaluci, kao i Alternativu u Doboju iPanoramu u Bijeljini, koji su svi prije bili “opozicioni” nego “nezavi-sni” listovi. “Meu njima, Nezavisne novine su bile daleko najutica-jnije, narastajuÊi ∑ uz finansijsku pomoÊ ameriËke Agencije zameunarodni razvoj (USAID) i Fonda Otvoreno druπtvo DæordæaSoroπa ∑ najprije u nedjeljni list u junu a zatim u dnevni u avgustu1996. ©taviπe, njihovo dnevno izdanje dostizalo je tiraæ od 4.000 anedjeljno 9.000, πto je, iako objektivno malo, bilo znatno iznadtiraæa bilo koje druge publikacije u Republici Srpskoj”.27

Nezavisne novine su, 25. avgusta 1999, objavile ekskluzivnuinformaciju pod naslovom: “Grupa prijedorskih policajaca masakri-rala 200 Boπnjaka; Vojska Republike Srpske spasila preæivjele, aubice izbjegle gonjenje”. Taj izvjeπtaj, o zloËinu koji se dogodiosedam godina ranije, 22. avgusta 1992, bio je prvi u medijimaRepublike Srpske o ratnim zloËinima koje su poËinile srpske snage.List je objavio detaljan istraæivaËki izvjeπtaj o tome kako je 200Boπnjaka iz podruËja Prijedora, bivπih zatoËenika ozloglaπenog logo-ra Omarska, prevezeno autobusima do KoriËanskih stijena naVlaπiÊu i kako su pogubljeni. Sedam od njih je preæivjelo masakr iNezavisne novine objavile su njihova svjedoËenja. Izvjeπtaj je izazvaolavinu prijetnji osoblju lista, sa optuæbama za “izdaju naroda”, ali jelist nastavio da πtampa nova saznanja o zloËinima poËinjenim odsrpske paravojne jedinice poznate kao “MiÊe” iz podruËja TesliÊa.

Reuters je 22. oktobra 1999. izvijestio: “Bosanski srpski urednikizgubio noge u eksploziji”. Æeljko Kopanja, 45 ∑ osnivaË, izdavaË iurednik Nezavisnih novina ∑ poπao je na posao u 7:15 sati ujutru togpetka. Kad je uπao u svoj plavi “golf ”, treÊa kola koja je promijeniootkako su poËele prijetnje, ekslpodirala je naprava postavljena ispodautomobila. Kopanjino tijelo bilo je samo gomila krvi: jedna nogabila je otrgnuta i donesen je u banjaluËki KliniËki centar ukritiËnom stanju. Ljekari su amputirali πto je ostalo od obje njegovenoge. “Kopanjino srce bilo je prestalo da kuca nakratko ali je onoæivljen i diπe uz pomoÊ maπine” ∑ rekli su doktori novinarima.Dvije nedjelje kasnije, savlaujuÊi i fiziËki i emocionalni bol, Kopa-nja je traæio od prijatelja i porodice da ga stave u kolica da “proπeta”glavnom banjaluËkom pjeπaËkom ulicom. “GledajuÊi ljude u(Gospodskoj) ulici, od kojih su neki prilazili da se rukuju, neki su i


V 4/3/03 10:01 PM Page 183

jecali, znao sam da sam uËinio ispravnu stvar. I znao sam da moramnastaviti (u otkrivanju ratnih zloËina) sad kad sam toliko ærtvovao.Ja nikad nisam mislio da moæe da bude zloËinaËki cijeli narod. Tosu pojedinci i odreene politike, ne cijeli narod” ∑ rekao mi jeKopanja o njegovim motivima da nastavi πtampati list. “Nakonsvega, kakav bi bio moj æivot kad bih se vezao samo za svoja kolicai svoj dom!” Pitao sam ga da li dijeli moje osjeÊanje da je on bioærtva ne samo srpskih ratnih zloËinaca, koji su htjeli da ga uπutkaju,veÊ takoe ∑ na neki indirektan naËin ∑ i ærtva πutnje u drugim srp-skim medijima o ratnim zloËinima.

©utnja drugih ostavila nas je suviπe usamljenima, izloæenim optuæbama iranjivim na napad. Niko drugi (u medijima Republike Srpske) nije namse pridruæio. Ali ja ne mislim da je to bila politiËki ili ideoloπki motivisanaπutnja. Bio je to strah ∑ rekao mi je Kopanja.28

Ostali mediji u Republici Srpskoj iskusili su druge forme uzne-miravanja. Magazin Reporter, koji je πtampao izdanja i za Bosnu i zaSrbiju, doæivio je zapljenu tiraæa kad je objavljivao tekst o korupcijiu vladi. Ovaj magazin (urednik: Perica VuËiniÊ) inaËe se izdvojiomeu medijima u Republici Srpskoj po brojnim istraæivaËkimtemama koje su nerijetko duboko uznemiravale poratne vlasti i utom entitetu i u samoj Srbiji. U Zvorniku su teπko oπteÊene pro-storije nezavisne radio stanice; PIM televiziji u Bijeljini iskljuËena jestruja kad se upravniku susjedne elektrodistributivne kompanijenije dopao neki njen izvjeπtaj: dopisnika nezavisnih medija izDoboja, Milana SrdiÊa, napao je i istukao prema izvjeπtajuHelsinπkog odbora BiH lokalni gradonaËelnik. Automobil ministrainformacija Republike Srpske Rajka VasiÊa je zapaljen nakon πto gaje v.d. predsjednik Srpske radikalne stranke, Mirko BlagojeviÊ,optuæio da je poËinio “zloËin protiv srpskog naroda” i objavio da Êenjegov sluËaj iÊi pred “ËetniËki sud”.

»etiri godine poslije Dejtona, na teritorijama pod hrvatskomkontrolom u Bosni bila je jedino dostupna informacija iz medijapod kontrolom Tumanovog HDZ-a, bez ikakvih alternativnih ilinezavisnih glasova. Nezavisne publikacije iz Hrvatske, poput Feraltribuna ili Nacionala, nisu imale ravnopravan pristup træiπtu na timpodruËjima, a dva novinara Novog lista iz Rijeke ∑ Robert Frank i

184 ZLO»IN U 19:30

V 4/3/03 10:01 PM Page 184

Ronald Brmalj ∑ na silu su odvedeni iz svojih soba u hotelu Ero uMostaru i teπko isprebijani. NapadaËi su slomili Frankovu ruku(“tako da viπe ne moæes pisati!”)29

Karikaturista Osloboenja Boæo StefanoviÊ najbolje je izrazio oËajza promjenama u postdejtonskoj Bosni u karikaturi povodom nove1999. godine. Brojka jedan, duæ koje je pisalo opozicija, kaæe trimasretnim devetkama koje su nosile tradicionalne nacionalne πeπire ikape bosanskih nacionalistiËkih partija: “Samo se vi smijte, iduÊegodine svi Êete biti nula!” ReagujuÊi na tu karikaturu, IzetbegoviÊevblizak saradnik i nasljednik u bosanskom Predsjedniπtvu, HalidGenjac, napao je Osloboenje ∑ “i vaπeg Boæu” (asocijacija na Stefa-noviÊevo srpsko ime) ∑ πto izjednaËavaju sve tri partije, SDA-HDZ-SDS, iako je “dobro poznato ko je branio a ko napadao Bosnu”.Glavni urednik lista, Mehmed HaliloviÊ, odgovorio je da karikatu-ra nije zamiπljena kao lekcija iz istorije veÊ izraz bosanske potrebe zapolitiËkim umjesto nacionalnim pluralizmom.

MiloπeviÊ steæe obruËRazvoj u medijima u Srbiji u postdejtonskom periodu, 1995-2000,

obiljeæen je potpunom kontrolom MiloπeviÊevog reæima nad svimznaËajnijim medijima i njegovim sistematskim guπenjem svega πto jejoπ ostalo od nezavisnih medija. IroniËno, u tradiciji balkanskihvoa da ne govore narodu ono πto misle ∑ posebno o stvarima kojenarod najviπe interesuju kao πto su rat i mir ∑ MiloπeviÊeva odlukau ljeto 1995. da prepusti Srbe u Hrvatskoj i Bosni njihovoj sudbinimogla se najprije primijetiti u vremenskoj prognozi poslije glavnihveËernjih televizijskih vijesti. Od ranog septembra, mapa koja ilu-struje vremenske prilike, koja je tokom rata pokazivala cijelu “velikuSrbiju”, ukljuËujuÊi teritorije u Hrvatskoj i Bosni pod srpskom oku-pacijom, iznenada je spala na ono πto je ostalo od nekadaπnje Jugo-slavije: Srbiju i Crnu Goru. Umoran od meunarodnih sankcija iizolacije, MiloπeviÊ je odluËio da promijeni imidæ ∑ od balkanskogpalikuÊe do vatrogasca ∑ i da postane kooperativniji u mirovnimnastojanjima pod ameriËkim vodstvom. »ovjek koji je prigrabiomoÊ predstavljajuÊi se kao zaπtitnik svih Srba gotovo da nije imaoπta da kaæe kad su hrvatske snage izvele ofanzivu za “oslobaanje


V 4/3/03 10:01 PM Page 185

okupiranih podruËja” pred kojom su desetine hiljada Srba krenule umasovni egzodus a mnogi od njih i ubijeni a njihova imovina oplja-Ëkana i spaljena. MiloπeviÊeva televizija, nekad tako strasna u podr-πci samozvanoj “Republici Srpskoj Krajini”, odluËila je da zaæmuripred egzodusom Srba iz Hrvatske. Istovjetna tiπina pratila je i gu-bitke bosanskih Srba u koordiniranoj ofanzivi bosanskih i hrvatskihsnaga u zavrπnim operacijama rata u Bosni. Umjesto toga, u fokususrpskih medija sada je bio MiloπeviÊ-mirotvorac: prikazivali su gakako se sastaje, rukuje i razgovara s ameriËkim posrednikom RiËar-dom Holbrookeom i njegovim timom, praÊen beskrajnom mirotvo-raËkom retorikom, ukljuËujuÊi i dugu litaniju “telegrama podrπke”od rudara i radnika za mirovna nastojanja njihovog predsjednika.Nije bilo ni rijeËi ni saosjeÊanja za duge kolone srpskih izbjeglicakoje su doticale u Srbiju iz Hrvatske i dijelova Bosne.

To je takoe bilo i vrijeme kad su neki od MiloπeviÊevih najrani-jih podræavalaca i lojalista izgubili ranije pozicije. To se najprije desi-lo direktoru srpskog radija i TV Miloradu VuËeliÊu koji je bio suviπepoistovijeÊen s godinama ratne propagande da bi mu se sad moglopovjeriti i propagiranje mira. Zatim je pao πef TV Politika, Slobo-dan IgnjatoviÊ, joπ jedan veteran propovijedanja srpskog ultrana-cionalizma. Do MiloπeviÊevog odlaska u Dejton na zavrπne mirovnepregovore u novembru 1995, Ëovjek koji je nekad hvaljen i slavljenπto je “dao glas narodu” na stranicama Politike ispunjenim nacio-nalizmom, Æivorad MinoviÊ, doæivio je veÊ opisano privoenje upoliciju i odbaËen je onda kad viπe nije imao upotrebnu vrijednost.Neπto kasnije, 27. marta 1996, na dnu 16. strane njegov Êe listdonijeti vijest koja je podsjeÊala na politiËku osmrtnicu jednom odnajuticajnijih podstrekaËa srpskog nacionalizma u kasnim osamde-setim i ranim devedesetim: “Bivπi predsjednik kompanije PolitikaÆivorad MinoviÊ nije viπe zaposlen u Politici zbog penzionisanja.MinoviÊ je ispunio sve uslove za penziju po sili zakona” ∑ glasila jeta vijest.

Za MiloπeviÊa, nije bilo dovoljno da smijeni straæu u medijimadirigovanim iz njegove partije. Morao je isto tako da uπutka nezavi-sne medije, tako da ne bude podsjeÊanja javnosti na to ko je bio tajko je poveo ratove. Scenario je, kako je ilustrovao raniji sluËajvladinog preuzimanja Borbe, bio jednostavan: poniπtavanje zakona o

186 ZLO»IN U 19:30

V 4/3/03 10:01 PM Page 186

nezavisnosti medija, usvojenih u godinama reformistiËke vlade AnteMarkoviÊa krajem osamdesetih, i proglaπenje zakonski obavljeneprivatizacije nelojalnih medija nezakonitom. A kad se u takvojoperaciji obnovi “druπtvena svojina” nad medijskim kuÊama, ondastvar preuzima vladajuÊa partija. U Borbinom sluËaju, egzekutor jebila federalna vlada; u sluËaju TV stanice Studio B, to je bila grad-ska vlast Beograda. Isti recept koriπten je u preuzimanju brojnihlokalnih i regionalnih medija ∑ najËeπÊe radio stanica ∑ πirom Srbije.

MiloπeviÊeva supruga Mirjana MarkoviÊ, u njenim Ëuvenimdnevnicima objavljivanim u magazinu Duga, postavila je osnove zadræavno uznemiravanje i nezavisnih medija i njihovih meunarod-nih sponzora. UpuÊujuÊi neprikrivenu prijetnju i opoziciji i nezavi-snim medijima, ona je pisala:

Uskoro Êe se znati ko je uËestvovao u finansiranju nekih medija uistoËnoevropskim zemljama. To Êe pokazati i ko je bio finansiran, to jest∑ ko je bio plaÊen da bude peta kolona u vlastitoj zemlji … UzimajuÊinovac da rade protiv svoje vlastite zemlje a za drugu, ti ljudi treba da misleo svojim potomcima. Ti plaÊenici i douπnici, koji organizuju“demokratske stranke” i “nezavisne medije” za stranu valutu, naivno misleda istina o njihovoj aktivnosti neÊe ugledati svjetlo dana. I naivno se nada-ju da Êe ih, ako ih zadesi nevolja, njihovi finansijeri zaπtititi.

A kad su uπutkani “unutraπnji neprijatelji”, MiloπeviÊeva propa-gandna maπinerija usmjerila se na “vanjskog neprijatelja”, sve onekoji su kritikovali njegovu kontrolu nad medijima i posebno sve onekoji su ∑ poput fondacije Dæordæa Soroπa ∑ nastojali da podræeusamljene nezavisne glasove u Srbiji. Sada je u optuæbama protivSoroπa prednjaËila pokorena Borba optuæujuÊi ga da nudi “otrovpod maskom humanitarizma” i da “podriva srpski identitet”. StanMarkotiÊ piπe kako “ … naslovi u Borbi idu tako daleko da tvrdekako ‘Soroπ pretvara naπe mlade u janiËare’ (prisilne regrute u dobaOtomanske imperije) i da je vrijeme da se zabrani Soroπeva fon-dacija”.30 Do proljeÊa 1996, beogradske vlasti uËinile su upravo to,briπuÊi fondaciju sa spiska sudski registrovanih institucija.

Reæimska hajka na vjeπtice protiv svih “neprijatelja” i “peto-kolonaπa”, “stranih plaÊenika” i “izdajica” djelimiËno objaπnjavazaπto mediji u Srbiji nisu pokazali interes za istraæivanje nekih odmeunarodno Ëvrsto ustanovljenih fakata o ratnom nasilju. Vladala


V 4/3/03 10:01 PM Page 187

je gotovo potpuna tiπina o ratnim zloËinima, s otvorenim porican-jem njihovog postojanja u najgorem ili nastojanjima da se izjednaËikrivica “svih strana u sukobu” u najboljem sluËaju. Prve optuænice ipostupci pred Meunarodnim kriviËnim tribunalom u Hagu su ilipotpuno ignorisani ili odbacivani kao “politiËki motivisane optuæbeusmjerene na to da se Srbi optuæe za sve”. »ak i tako ugledna pub-likacija kao πto je Vreme objavila je tekst koji uveliko pojednos-tavljuje ono πto je bilo meunarodno poznato kao “najgori zloËin naevropskom tlu od Drugog svjetskog rata”: “Srpske snage uπle su uSrebrenicu u julu proπle godine nakon provokacija muslimanskihtrupa unutar enklave i one su izbacile Muslimane”.31 I dok reporters ironijom zapaæa kako Srbi koji su se naselili u nekad preteæno mu-slimanskom gradu poriËu bilo kakva saznanja o zloËinu (“Nisamodavde!”), i on je napisao taj tekst kao da ni sam nije bio tamo.OdluËio je da zaobie inaËe dobro poznate Ëinjenice o masovnompokolju i “nestanku” viπe od 7.000 muπkaraca iz Srebrenice.

Uπutkivanje nezavisnih medija bilo je dio MiloπeviÊeve strategijeda uËvrsti vlast svoje partije na izborima zakazanim za novembar1996. Njegovi socijalisti i njihov partner JUL (Jugoslovenska ujed-injena levica) pod vodstvom njegove supruge imali su potpunu moÊnad medijima uoËi izbora. A kad je opozicija uprkos tome pobijedi-la u 14 od 19 najveÊih gradova u Srbiji, MiloπeviÊeva vlada odluËilaje da jednostavno poniπti svoj izborni poraz. Ta izborna prevara iza-zvala je talase protesta na ulicama Beograda koji su, dan za danom:od kraja novembra 1996. do marta 1997, prerasli u uliËnu pobunuprotiv reæima pod vodstvom koalicije Zajedno. Demonstranti suposebno protestovali protiv dræavnih medija, marπirajuÊi na zgradeRTV Srbije i Politike u centru Beograda, uzvikujuÊi parole i bacajuÊijaja i farbu na πtabove MiloπeviÊeve propagande. NaËin izvjeπtavanjao tim protestima samo je potcrtavao tragiËno stanje medijske slobo-de u Srbiji: desetine hiljada demonstranata na beogradskim trgovi-ma i ulicama, i Ëak pod njihovim prozorima, jednostavno nisu po-stojali za medije pod MiloπeviÊevom kontrolom. Dok su graaniprotestovali protiv manipulacije medijima, na TV ekranima i nastranicama Politike dominirale su tvrdnje o stranom i domaÊemneprijatelju, πpijunima i izdajicama, vandalizmu i terorizmu, pra-Êene dobro uvjeæbanom tehnikom beskrajnih “telegrama podrπke”

188 ZLO»IN U 19:30

V 4/3/03 10:01 PM Page 188

upuÊenih “legalnim vlastima” s pozivom da istraju u “oËuvanjuustavnog poretka”.

Biserka MatiÊ, dugogodiπnji novinar Politike koja se zajedno s joπnekim kolegama suprotstavljala nacionalistiËkoj propagandi tokomMiloπeviÊevih godina i zato je primala platu na nivou ËistaËice,napisala je otvoreno pismo zahtijevajuÊi ostavku generalnog direk-tora Hadæi Dragana AntiÊa: “Ne razumijem svoje kolege (koji senisu pridruæili njenom zahtjevu). Ja Êu se uskoro penzionisati a oniÊe nastaviti da rade za list koji je uprljan i poniæen. Politika nikadnije bila kamenovana i oblijepljena jajima i njeni novinari nikadranije nisu nazivani jajarama i lopovima” ∑ napisala je objaπnjavajuÊisvoj protest.32 Dvoje dopisnika Politike iz inostranstva, Duπan SimiÊiz Londona i Verica Rupar iz Budimpeπte, takoe su poslali pismokonstatujuÊi da je ignorisanje protesta u listu i meunarodnih rea-govanja na sve to suprotno ulozi πtampe u demokratskom druπtvu iπtetno za Politikin ugled. Nezavisni beogradski komentator zapazioje: “Primitivna danonoÊna propaganda o ‘vandalizmu’ na ulicamaBeograda, isfabrikovane ankete o ‘nezadovoljstvu graana’ zbog‘faπista koji bacaju smeÊe na ulice Beograda, zaustavljaju saobraÊaj iuniπtavaju ono πto je graeno decenijama’ najoËitiji je znak da cen-tralni studio SPS-a i JUL-a ne æeli niπta da prepusti sluËaju”.33 RadeVeljanovski, veteran Radio Beograda i medijski analitiËar, komen-tarisao je da su vodeÊi srpski mediji djelovali kao “sinhronizovanamanipulativna maπinerija, koordinirana iz jednog centra”. DanasÊemo se opet oslanjati na Tanjug ∑ bila je uniformisana instrukcijaosoblju Deska u svim dræavnim medijima, kaæe Veljanovski citira-juÊi urednike koji izdaju standardizovane narudæbe dopisnicima izmalih mjesta u Srbiji: “Reci Paji (dopisniku iz ©apca) da nam poπa-lje izjave protivnika koalicije Zajedno!” ∑ traæio bi urednik obezbje-ujuÊi tako da “anketa na ulici” bude iskljuËivo kritika opozicije.34

Tokom druge nedjelje protesta, 3. decembra 1996, Radio B92,jedan od usamljenih izvora izvjeπtavanja o dogaajima u Beogradu,iznenada je izgubio signal. “Program je prekinut u trenutku kad jevoditelj Ëitao izjavu nekoga ko je poredio Hitlerov dolazak na vlasti to πto se dogodilo s izborima u Srbiji” ∑ rekao je Vremenu SlobodanStupar s Radija B92.35 Nepokorni radio pribjegao je novojtehnologiji, koristeÊi Real Audio software da nastavi izvjeπtavati


V 4/3/03 10:01 PM Page 189

putem Interneta, omoguÊujuÊi sluπaocima i u Srbiji i u svijetu daipak dobiju izvjeπtaje iz prve ruke o protestima u Beogradu. B92takoe se vratio na talase na frekvencijama meunarodnih radiostanica, ukljuËujuÊi Glas Amerike, BBC i Radio Slobodna Evropa,koji svi imaju emisije na srpskom jeziku. ZahvaljujuÊi njihovoj sol-idarnosti, lokalni radio ∑ koji nije mogao pokrivati ni cijeli Beograd∑ iznenada je dospio u gotovo sva domaÊinstva u Srbiji. S meunaro-dnom podrπkom, B92 je takoe dobio pristup satelitu i povezao 32radio i 16 televizijskih stanica u Asocijaciju nezavisnih elektronskihmedija (ANEM), koja je pokrivala 70 posto jugoslovenskog teritorija.

Ali, viπemjeseËni protesti, nazvani “beogradsko proljeÊe” u za-padnim medijima, omanuli su u jednoj kljuËnoj taËki: fokusiranaiskljuËivo na izbornu prevaru, dakle na borbu za vlast, opozicija seuopπte nije bavila MiloπeviÊevom odgovornoπÊu za ratove deve-desetih. Kad je vlada najzad priznala izbornu pobjedu opozicije unajveÊim srpskim gradovima, MiloπeviÊ je krenuo u uËvrπÊivanjesvoje vlasti. Uveo je jednog od voa opozicije ∑ “kralja ulica” VukaDraπkoviÊa ∑ u vladu kao zamjenika premijera.

Ministar informacija Srbije, Aleksandar TijaniÊ, koji je u junu1996. iznenadio svakog ko ga je znao kad je napustio karijeru jed-nog od najpoznatijih srpskih novinara da bi uπao u vladu, podnio jeostavku na ministarski poloæaj u martu 1997. rekavπi: “Novinar umeni je pobijedio ministra”. On je rekao da je uπao u vladu samozato da pokuπa poboljπati situaciju u medijima. U osamdesetim, onje u poËetku kritikovao MiloπeviÊa i bio praktiËno na crnoj listi ubeogradskoj πtampi nastavljajuÊi da piπe samo u Hrvatskoj (Danas iNedjeljna Dalmacija) i Sarajevu (Osloboenje). Vratio se u srpskonovinarstvo kao urednik TV Politika i kasnije kao osnivaË TV BK(BraÊa KariÊ) prije nego πto je prihvatio ministarski posao. Mnogi uBeogradu vjerovali su da je ta njegova promocija u ministra bilaposljedica javno ispoljavane bliskosti s MiloπeviÊevom uticajnomsuprugom. U jednom intervjuu nakon ostavke, TijaniÊ je objasniosvoje brojne razloge za napuπtanje vlade.

Prvo, æelio sam da se pridræavam zakona i da stavim frekvencije na javnuaukciju svake godine, tako da svako zainteresovan moæe imati radio ili TVstanicu. Drugo, æelio sam da omoguÊim licenciranje svih srbijanskihmedija koji ispunjavaju kriterije ∑ od Radija B92 do lokalnih stanica.

190 ZLO»IN U 19:30

V 4/3/03 10:01 PM Page 190

TreÊe, bio sam apsolutno protiv prakse drugih ministarstava (u partijskojuniformi ili bez nje) da zabranjuju medije πirom Srbije ostavljajuÊi odgo-vornost na ministarstvu informacija. »etvrto, bio sam æestoko protivograniËavanja ulaska stranih novinara u zemlju i pravljenja lista nepodob-nih novinara. Mislim da srpska vlada nema prava da bira πtampu koja jojodgovara. Peto, i najvaænije, mislio sam da srpski mediji imaju pravo daizvjeπtavaju o dogaajima u Srbiji … Poπto sam bio onemoguÊen da reagu-jem kako sam htio, podnio sam ostavku.36

Nakon MiloπeviÊevog priznanja pobjede opozicije u veÊim gra-dovima u Srbiji u proljeÊe 1997, osnovani su brojni novi mediji ∑ne uvijek nezavisni ali u opoziciji prema vlasti. Pokrenuti su novidnevni listovi, nove radio i TV stanice. MiloπeviÊ je, meutim,ponovo posegnuo za provjerenim metodom u uËvrπÊivanju vlasti:izazvao je novu krizu i ponudio se kao zaπtitnik “ugroæenog naroda”.Ovog puta na meti je bilo Kosovo, gdje je i poËeo njegov uspon navlast 1987. Joπ otkako je njihovoj pokrajini oduzeta autonomija ufebruaru 1989, kosovski Albanci ∑ viπe od 90 posto stanovniπtva upokrajini ∑ slijedili su pravila “gandijevskog (nenasilnog) otpora”represiji MiloπeviÊevog reæima. Nametnuta je totalna segregacija, priËemu su Srbi imali sve instrumente moÊi ∑ ukljuËujuÊi vojsku, poli-ciju, lokalne vlasti, medije, obrazovne i zdravstvene institucije ∑ aAlbanci su razvijali i odræavali vlastite paralelne “ilegalne instituci-je”. Mirni otpor imao je, za Albance, jednu neæeljenu posljedicu:Kosovo je potpuno zanemareno u meunarodnim nastojanjima zastabilizaciju na Balkanu, πto je na kraju vodilo porastu nestrpljenja,oËaja i radikalizacije meu albanskim stanovniπtvom. PoËetkom1998, pojavile su se prve naoruæane albanske grupe, nazivajuÊi seOslobodilaËkom vojskom Kosova (KLA) i izvodeÊi prve oruæaneakcije protiv srpskih policijskih snaga. To je, naravno, bio savrπenizgovor za MiloπeviÊevu demonstraciju sile. On je poslao u pokra-jinu teπko naoruæane specijalne snage koje su, objavljujuÊi “obraËuns albanskim teroristima”, upadale u kosovska sela i ubijale cijeleporodice navodnih “terorista”. Prema godiπnjem izvjeπtaju Stejtdepartmenta o stanju ljudskih prava 1998, poËetkom marta srpskapolicija uπla je na porodiËno imanje porodice Ahmeti u Likoπanima,opkolila i likvidirala 12 muπkih Ëlanova porodice. Nekoliko danakasnije, opkolili su porodiËno imanje Adema Jaπarija, uniπtavajuÊi


V 4/3/03 10:01 PM Page 191

imanje i ubivπi 80 osoba, ukljuËujuÊi æene i djecu. Tokom te godine,policija je takoe likvidirala najmanje pet muπkih Ëlanova porodiceHamzaj u LjubeniÊu i navodno 18 Ëlanova albanske porodice uGornjem Obrinju. Albanski ustanici su takoe poËinili zloËine pro-tiv srpskih civila, protiv Albanaca optuæenih za “kolaboraciju” i pro-tiv viπe pripadnika romske manjine. Njihovi napadi na srpske poli-cijske snage redovno su bili praÊeni odmazdom protiv albanskihcivila, πto je vodilo eskalaciji sukoba i “etniËkom ËiπÊenju” malihrazmjera, sraËunatom na to da se ne isprovocira intervencija NATO-a.

VodeÊe srpske opozicione stranke, koje nikad nisu dovodile upitanje MiloπeviÊeva opravdanja za ratove ∑ neke zato πto su se sla-gale s njim, a druge jer su vjerovale da im “patriotski imidæ” dajeveÊe πanse da pobijede na izborima ∑ i sada su ili podræavale akcijevlasti na Kosovu ili su πutjele. Dræavna televizija veliËala je “herojskeærtve” ubijenih srpskih policajaca a da nikad nije pokazala slikepobijenih albanskih civila. Pet nezavisnih listova naπlo se predsudovima zato πto su, pored ostalog, o ubijenim Albancima pisalikao o “ærtvama” umjesto da koriste propisani termin “teroristi”.Dnevnik Danas napadnut je zato πto je kritikovao odluku srpskeskupπtine da oda poËast samo ubijenim policajcima a ne i mrtvimAlbancima. Dræavna TV ponovo je bila MiloπeviÊev odabranisaveznik. Ona je bila glavni izvor vijesti: “Do 53 posto stanovniπtvaprima informacije iskljuËivo sa TV … Samo 12 posto, ili oko 1.3miliona, ljudi u Srbiji Ëita dnevne novine redovno ili pribliænoredovno. Manje od 5 posto, ili 500.000 ljudi, Ëita nedjeljne poli-tiËke magazine.”37

Veran MatiÊ, osnivaË Radija B92, zabiljeæio je eskalaciju antial-banske retorike u medijima pod kontrolom reæima. PoËeli su go-voriti o Kosovu iskljuËivo kao Metohiji, koristeÊi istorijsko srpskoime za sjeverne dijelove Kosova u kojima se nalaze drevnipravoslavni manastiri a Albance su nazivali iskljuËivo ©iptarima. Snapredovanjem srpskih represivnih operacija, MiloπeviÊevi medijivratili su se svojoj crno-bijeloj tehnici, u kojoj su Albanci iskljuËivo“πiptarski teroristi”, “πiptarske bande” ili “πiptarski separatisti” doksu srpska policija i vojska “snage reda i zakona”. IzvjeπtavajuÊi o to-me da je “uniπteno joπ jedno teroristiËko gnijezdo” dræavni mediji su∑ po MatiÊu ∑ “potiskivali ustranu bilo kakve informacije o civilnim

192 ZLO»IN U 19:30

V 4/3/03 10:01 PM Page 192

ærtvama, razmjere operacija, posljedice po civilne objekte ili bro-jnost angaæovanih snaga”.38

Takvo jednostrano izvjeπtavanje, dobro uvjeæbavano tokom rato-va u Hrvatskoj i Bosni, bilo je opet u modi. MiloπeviÊev reæimuËvrstio je kontrolu nad medijima i donoπenjem dekreta u oktobru1998. kojim se praktiËno uvodi cenzura a zatim ∑ tog istog mjeseca∑ i usvajanjem novog zakona o informisanju kojim su ozakonjeniinstrumenti guπenja preostalih nezavisnih medija. Po tom zakonu,svako je mogao tuæiti medijsku kuÊu za “nepatriotske Ëlanke” ilimaterijale “protiv teritorijalnog integriteta, suvereniteta i nezavi-snosti zemlje”. Brojne nezavisne publikacije ∑ poput dnevnih listovaDnevni telegraf, Danas, Blic i Glas javnosti kao i nedjeljniciEvropljanin i Vreme ∑ bili su osueni na plaÊanje takvih kazni kojesu ugroæavale i sam njihov opstanak.

A kad je 24. marta 1999. poËela 78-dnevna vazduπna intervenci-ja NATO-a protiv Jugoslavije, Ëiji je cilj bio da se zaustavi srpsko“etniËko ËiπÊenje” Kosova i da se omoguÊi prognanim Albancimapovratak kuÊi, ono πto je ostalo od nezavisnih medija u SrbijisuoËilo se s teπkim izborom: da nastave raditi pod cenzurom ili daobustave operacije do sretnijih dana. Protiviti se propagandistiËkojliniji reæima nije bio realistiËan izbor. Jedan od onih koji suotvoreno kritikovali MiloπeviÊa, 50-godiπnji Slavko ∆uruvija, osni-vaË i izdavaË Dnevnog telegrafa i Evropljanina, iskusio je sve oblikeuznemiravanja od strane vlasti. Njegovi listovi zabranjeni su u Srbijiali on je odluËio da ih registruje u Crnoj Gori, πtampa u Zagrebu ikrijumËari u Srbiju. U njima je, polovinom oktobra 1998, objaviootvoreno pismo predsjedniku Jugoslavije koje je potpisao zajedno sasvojim prijateljem Aleksandrom TijaniÊem naslovljeno: “©ta jesljedeÊe, MiloπeviÊu?” U tom otvorenom pismu dvojica autoraoptuæili su MiloπeviÊa za deceniju ratova i patnji u bivπoj Jugoslaviji.Neposredno nakon objavljivanja pisma, 24. oktobra, Evropljanin jekaænjen da plati drakonski iznos od 150.000 dolara zbog Ëega jezaplijenjena imovina lista i njegovog direktora Ivana TadiÊaukljuËujuÊi i liËnu imovinu iz njegovog stana.39 ∆uruvija je osuenna pet mjeseci zatvora zbog uvrede “Ëasti i dostojanstva” potpred-sjednika vlade Srbije i oËekivao je rjeπenje povodom svoje æalbe.OdbijajuÊi da prihvati cenzuru tokom bombardovanja, obustavio je


V 4/3/03 10:01 PM Page 193

izdavanje svojih listova. Dræavna televizija optuæila ga je da “podræa-va bombardovanje NATO-a”.40 Dan kasnije, Ekspres politikaobjavljuje tekst pod naslovom: “∆uruvija je najzad dobio svojebombe”. Pet dana kasnije ∑ u nedjelju, 11. aprila 1999. ∑ dva maski-rana revolveraπa obuËena u crno ubili su ga na ulazu u njegovuzgradu u centru Beograda dok se sa suprugom, Brankom Prpom,vraÊao s uskrπnjeg ruËka.

Veran MatiÊ, koji je javno apelovao u zapadnim medijima protivbombardovanja, ukljuËujuÊi i objavljivanje teksta u The New YorkTimesu,41 uhapπen je neposredno prije prvog bombardovanjaBeograda tokom policijskog zauzimanja Radija B92. On mi jeispriËao:

Naπ program bio je kritiËan prema vladi jer MiloπeviÊ nije pripremiozemlju za bombardovanje. Iznenada, kasno te veËeri ∑ 24. marta 1999. ∑prekinuto je emitovanje programa. Nazvao sam redakciju ali niko nijepodigao sluπalicu tako da sam otiπao do radija znajuÊi da me prate. Kadsam doπao i pozvonio sa ulaza, rekli su mi: “Sve je gotovo, ne moraπ sepenjati gore”. Ali tamo su joπ bili moji prijatelji i kolege i ja sam se popeo.Policija je traæila moju legitimaciju i rekli su mi da poem s njima. U koli-ma, na putu za beogradski Centralni zatvor, rekli su mi: “Ne brini, sve Êese to srediti”. Æelio sam da nazovem æenu, da joj kaæem da ne brine, ali mito nisu dozvolili. Ponudili su mi izbor izmeu “jednokrevetne ilidvokrevetne sobe” i smjestili me s nekim ko je nosio Armanijevo odijelo ispavao kao beba dok sam ja gledao u nebo i oËekivao avione s bombama.»uvari su bili pijani, iz sobe do mene Ëuli su se neki rumunski πverceri, akad se moj “cimer” probudio mislio sam da je policijski douπnik. Bio jeoptuæen za ubistvo. SljedeÊeg dana sam osloboen a B92 je uskoro okupi-rala nova redakcija postavljena od reæima.42

Osoblje B92 odbilo je da radi s reæimskim izabranicima i kasni-je je nastavilo emitovanje preko Interneta.

Narod u Beogradu i drugdje u Srbiji, sada izloæen teroru iz vaz-duha, dobijao je samo propagandistiËku verziju onog πto se dogaa.Srpski narod bio je kaænjavan ∑ po toj propagandi ∑ zbog legitimneodbrane svojih vjekovnih teritorija protiv “πiptarskih terorista” i“NATO-faπista”. Dok je neæeljena pogibija srpskih civila u bombar-dovanju NATO-a predstavljana kao “nacistiËki zloËin” protiv srp-skog naroda, stotine hiljada Albanaca ∑ prisiljenih da bjeæe od svojihkuÊa u sitematskoj kampanji “etniËkog ËiπÊenja” ∑ nisu ni spominjani.

194 ZLO»IN U 19:30

V 4/3/03 10:01 PM Page 194

U ranim satima 23. aprila 1999, bomba je pogodila sjediπte TVSrbije u centru Beograda: poginulo je 16 zaposlenih, veÊinom te-hniËkog osoblja, i niko od njih nije bio novinar ili rukovodilacTelevizije. Te noÊi zvala me kolegica ∑ Beograanka zaposlena nameunarodnom radiju ∑ traæeÊi da za njen program prokomen-tariπem “bombardovanje jedne medijske institucije”. Rekao sam jojda su moja osjeÊanja pomijeπana: Srce me boli zbog tih nevinih ljudina duænosti, koji su bili tamo kao taoci propagandistiËkog rata svojeinstitucije protiv NATO-a ∑ jer zaπto bi inaËe meu njima bila iπminkerka na duænosti u 3 ujutru? ∑ ali iskreno imam i problema dao beogradskoj TV mislim kao o “medijskoj instituciji”. Misija medi-ja je da πire vijesti, dok je njihova misija bila da sprijeËe πirenjevijesti; misija medija je da informiπu, njihova je bila da dezinfor-miπu; a, iznad svega, nasilje ∑ i Ëak ubistva ∑ koriπteni su i da bi sepropaganda upravo te televizije nametnula u Bosni 1992. godine(ubistvo tehniËara RTV Sarajevo Bajrama Zenunija prilikomoruæanog zauzimanja predajnika na VlaπiÊu, na primjer).

RazmiπljajuÊi o toj instituciji, s najdubljim saosjeÊanjem za ne-vine radnike TV Srbije koje su njihovi πefovi ærtvovali znajuÊi savr-πeno dobro da je ta zgrada potencijalna strateπka meta, nisam se mo-gao sjetiti da je TV Srbije ikad pokazala i najmanji znak solidarnos-ti tokom srpskog terora protiv bosanskih medija od aprila 1992. donovembra 1995. Sve meunarodne TV mreæe ∑ BBC, CNN, ABC,CBS, austrijska, francuska, njemaËka televizija ∑ emitovale su i poviπe izvjeπtaja o srpskom granatiranju i razaranju Osloboenja i nji-hove ekipe dolazile su da nas posjete u atomskom skloniπtu uNedæariÊima u kojem smo pripremali list. Srpska TV nudila je samoslike iz perspektive srpske artiljerije koja je opkoljavala i bombar-dovala Sarajevo. I dok su meunarodne organizacije koje bdiju nadmedijskim slobodama, sasvim oËekivano, osuivale bombardovanjeTV Srbije, neke od njihovih moralnih preporuka ∑ poput one da sepropagandi treba suprotstaviti istinom a ne bombama ∑ u svoj svojojdobronamjernosti su izgledale i naivno u balkanskim realnostimadevedesetih. U MiloπeviÊevoj zemlji, nije bilo naËina da se javnostikaæe istina. Svi mediji bili su njegovim rukama: cenzurirani i uguπeni.

©est mjeseci nakon bombardovanja televizije, roditelji i rodbinaπesnaestoro ubijenih na duænosti otkrili su komemorativnu ploËu


V 4/3/03 10:01 PM Page 195

pred pogoenom zgradom: Za 16 ærtvovanih, u vjeËnom miru. Togdana je zabiljeæeno: “Mirjana Stoimenovski, majka jedne od ærtava,rekla je da su njihovi najdraæi umrli kao ‘ærtve okrutne politike RTS,koja je poloæila njihove æivote, potpuno nepotrebno i svjesno, naoltar NATO-a’. I javnost je uvjerena da su porodice onih koji su ubi-jeni u pravu: reæim je ærtvovao radnike RTS da bi pojaËao anti-NATO raspoloæenja tokom bombardovanja”.43 Po tom izvjeπtaju,porodice 16 poginulih optuæile su rukovodstvo RTS da su bombeNATO-a voene prkosnim rijeËima s njihovih ekrana. TatjanaLenard, urednik spoljnopolitiËke rubrike, rekla je u jednom veËer-njem dnevniku: “Neka (vrhovni komandant NATO-a, generalWesely) Clark puca, mi ga Ëekamo na broju 10 u Takovskoj ulici”.Ali, ona je kasnije tvrdila da je to bila samo “govorna figura”.44 U tojveËeri bombardovanja zapaæeno je, sa sumnjom, da su neki odvodeÊih ljudi televizije napustili zgradu neposredno prije udara.

U vrijeme tog bombardovanja, moj vaπingtonski prijatelj, liËnoduboko ukljuËen u podrπku srpskim nezavisnim medijima tokomdecenije MiloπeviÊeve vladavine, sa zabrinutoπÊu me pitao: “Moæeπ limi objasniti πta se dogaa s Vremenom?” Bio je πokiran antizapadnomretorikom magazina poznatog po svom uravnoteæenom pisanju to-kom prethodnih ratova na Balkanu. Vreme je ∑ kao i ostali srpskimediji ∑ imalo vrlo skuËen izbor: ili da prihvati cenzuru ili da prestaneizlaziti. “To je bio teæak izbor”, rekao mi je najugledniji autor togmagazina Stojan CeroviÊ. “Moje kolege vjerovali su da ako jednomprestanu izlaziti, viπe nikad neÊe moÊi da se vrate”. Gordana Logar, uto vrijeme urednik u listu Danas, kaæe da je taj dnevnik imao istiproblem i donio istu odluku kao i Vreme: da su prestali izlaziti, to jemoglo biti zauvijek. Vlada je, naime, prijetila da Êe zatvoriti bilo kojeizdanje koje prestane izlaziti tokom bombardovanja.

Danas se, kao i veÊina ostalih, morao pomiriti s cenzurom. Urednik bi odniosve tekstove u ministarstvo informacija koje je imalo stroga pravila o tomeπta je dozvoljeno i πta nije. Bilo je lakπe imati posla s ministrom informacijaAleksandrom VuËiÊem liËno. On je imao neπto samopouzdanja koje doe sfunkcijom dok se njegova zamjenica plaπila svega. Ona nikad nije bila no-vinar. Jednom je odluËila da ne moæemo πtampati cijelih πest strana Danasa.Kad je urednik pitao πta da stavi na tih πest praznih strana bila je iznenaenada taj prostor mora neËim biti popunjen ∑ rekla mi je Logarova.45

196 ZLO»IN U 19:30

V 4/3/03 10:01 PM Page 196

SuoËeni sa tom situacijom u kojoj se samo gubi, oni u nezavi-snim medijima koji su odluËili da nastave izlaziti pod cenzuromrazoËarali su i meunarodne donatore i neke od istaknutih srpskihboraca za ljudska prava. Nataπa KandiÊ, direktor beogradskogCentra za humanitarno pravo, zakljuËila je da “nije bilo znaËajneureivaËke razlike izmeu vladinih, provladinih i antivladinih me-dija tokom intervencije NATO-a”. Drugi, meutim, poput anali-tiËarke medija Jovanke MatiÊ iz beogradskog Instituta druπtvenihnauka, jesu uoËili razliku izmeu dræavnih i privatnih medija:“Dræavni mediji nastojali su prikazati da je ta homogenizacija (pro-tiv bombardovanja) isto πto i podrπka MiloπeviÊevom reæimu, ilineodvojiva od toga; drugi mediji odræavali su liniju razlikovanjaizmeu reæima, voa i nacionalnog interesa. A voljeli to ili ne, u rat-noj Jugoslaviji vjerovalo se da se nacionalni interes podudara sotporom bombardovanju i prkosom protiv bombardera”.46

Drugi u Beogradu gledali su na to kao na pitanje kredibiliteta. “Zanekoga ko je javno protestovao kad su oni, zna-se-ko, bombardovaliDubrovnik, Vukovar, Osijek, Zadar, Sarajevo, Mostar, nije bilo teπkoda se suprotstavi i bombardovanju ciljeva u Jugoslaviji (od straneNATO-a)” ∑ napisala je Svetlana Slapπak u ProFemini, proljeÊe-zima1999. Slapπakova biljeæi da su dvije grupe ∑ oko magazina Republika iRadija B92 ∑ postale Ëak i kritiËnije prema reæimu, ukazujuÊi na nje-govu odgovornost za rat i bombardovanje i pokazujuÊi ljudski interesza Albance i njihovu tragediju. Lepa MladenoviÊ, iz Autonomnog cen-tra æena u Beogradu, navodi vlastito iskustvo s cenzurom u beograd-skoj πtampi: “Kad sam dala intervju nezavisnom dnevniku Glas, reklasam u jednoj reËenici da je naπ centar dnevno komunicirao s ‘naπimalbanskim prijateljima u Priπtini’ tokom rata. Urednik je zamijeniorijeË Albanac rijeËju ©iptar, koja je uvredljiva za Albance u naπem je-ziku, i zamijenio je rijeË ‘prijatelji’ rijeËju ‘kolege’. Pitam se: Kako ta fa-πistiËka politika koja zabranjuje moguÊnost da imamo prijatelje meukosovskim Albancima pogaa svakoga od nas? Zar se ne bojimo toga?”47

Jedan strani posmatraË MiloπeviÊeve propagande nakon porazana Kosovu je izvijestio:

Kosovske epizode ovosezonske Velike Laæi, kao i ranije emisije “vijesti”tokom bosanskog rata o tome kako prepredeni Muslimani u Sarajevu samiprovode opsadu svog grada da bi stekli simpatije svijeta dio su sistema


V 4/3/03 10:01 PM Page 197

masovne prevare koja je karakterisala deceniju MiloπeviÊevih nacional-istiËkih ratova. To je strategija koja prodaje poraz kao pobjedu, ignoriπeperiodiËne poplave srpskih izbjeglica koje dotiËu iz izgubljenih ratnihzona i ostavljaju milione Srba u neznanju ili konfuznom poricanju nasiljanad ljudskim pravima poËinjenog u njihovo ime od strane MiloπeviÊevihsnaga bezbjednosti.48

Prema jednom istraæivanju provedenom u ljeto 1999, “πest oddeset Srba gledalo je srpsku dræavnu televiziju ‘Ëesto’ ili ‘ponekad’ ipola ih je sluπalo dræavni radio makar ponekad tokom vazduπnihudara NATO-a protiv Jugoslavije. Ostali izvori informacija bili suπiroko koriπteni tokom udara, ukljuËujuÊi nezavisni radio (46posto), stranu televiziju (31 posto) i strani radio (28 posto) … »etiriod deset Srba sluπalo je RFE, Glas Amerike, BBC, RFI ili DeutscheWelle tokom udara”.49 Eric D. Gordy, u svojoj knjizi, ilustruje moÊMiloπeviÊeve dræavne televizije kao “konaËnog autoriteta”. On citi-ra stariju Beograanku koja snaæno podræava reæim i koja mu kaæe:“Ja razumijem zaπto vi mislite tako kako mislite, jer vi æivite uAmerici i gledate ameriËku televiziju. Ali ja æivim ovdje i ja gledamjugoslovensku televiziju, i zato ja mislim drugaËije”.50

Srpski, hrvatski i boπnjaËki voe devedesetih ∑ MiloπeviÊ,Tuman i IzetbegoviÊ ∑ nastojali su najbolje πto su znali da svako osebi projektuju razliËitu, Ëak i sasvim suprotnu sliku, u poreenju sdrugom dvojicom. Za MiloπeviÊa, “zaπtitnika i ujedinitelja” svihSrba, Tuman je bio “ustaπki faπista” a IzetbegoviÊ “muslimanskifundamentalista”. Za Tumana, “oca europske Hrvatske”, MiloπeviÊje predstavljao vizantijsko-barbarsku primitivnu balkansku kulturusa kojom on nije æelio iπta da ima a IzetbegoviÊ prijetnju islamskeekspanzije od koje je on, Tuman, branio i Hrvatsku i Evropu. ZaIzetbegoviÊa, “ærtvu agresije”, MiloπeviÊ i Tuman bili su neprijateljiudruæeni u misiji ekspanzije i podjele Bosne Ëak i po cijenu geno-cidnih zloËina. Ipak, sva trojica su u jednome bili vrlo sliËni: prezi-rali su nezavisne, kritiËke medije. MiloπeviÊ je nastojao da ih uπutkabrutalnom silom, Tuman korumpiranim procesom privatizacije ukojem su neki od najuticajnijih listova zavrπili u rukama njegovihsljedbenika a IzetbegoviÊ moralnom diskvalifikacijom svih koji su gakritikovali kao onih koji “izjednaËuju agresora i ærtvu”. Sve trojicasu koristili gotovo identiËnu retoriku u osudi svake medijske kritike.

198 ZLO»IN U 19:30

V 4/3/03 10:01 PM Page 198

Ona je uvijek odbacivana kao izdaja nacionalne stvari, sluæenjestranim agencijama i prodaja duπe za πaku dolara. U sve tri zemlje,mediji koji su primali neku stranu pomoÊ napadani su kao izdajni-ci dok su oni koji su zavisili od vladinih privilegija “izvrπavali patri-otsku duænost”. I u sve tri zemlje, Soroπeva fondacija napadana je unekom periodu za svoju podrπku medijima: u Beogradu jeproglaπena nelegalnom; u Zagrebu, napadana je od samog Tumanaza “antihrvatsku zavjeru”; u Bosni, njena podrπka za OBN je bilaosumnjiËena i opstruirana.

Tumanovi ‘neprijatelji dræave’U postdejtonskoj Hrvatskoj, dva lista u gradovima na jadranskoj

obali, nedjeljnik Feral tribune u Splitu i dnevnik Novi list na Rijeci,podnosili su najveÊi dio uznemiravanja od strane Tumanovihvlasti. Feral tribune, satiriËni nedjeljnik Ëije ime asocira na svjetskiËuveni Herald Tribune, poËeo je kao satiriËni dodatak NedjeljneDalmacije a zatim se preselio u KuluπiÊevu Slobodnu Dalmaciju.Njegov prvi urednik bio je Viktor IvanËiÊ kojem su se na tom poslupridruæila dvojica prijatelja, Predrag LuciÊ i Boris DeæuloviÊ. Njihtrojica bili su takoe poznati po zajedniËkom imenitelju, VivaLudeæ, izvedenom iz prvih slova njihovih imena. Kad je Tumano-va partija 1993. okupirala Slobodnu Dalmaciju i kad je njen legen-darni urednik Joπko KuluπiÊ prisiljen da ode, pokupili su se i “fe-ralovci” i ∑ zajedno s uvaæenom TV novinarkom, Heni Erceg, kojaje kasnije postala urednik Ferala ∑ poËeli su da izdaju list kao neza-visni nedjeljnik. Uporno kritikujuÊi hrvatskog predsjednika,objavljujuÊi foto-montaæe na naslovnim stranama u kojima se onpojavljuje u kadi s MiloπeviÊem ili kao nasljednik ustaπkog voeAnte PaveliÊa; naglaπavajuÊi njegovu opsesiju da postane “noviTito”, oËitu iz njegove sklonosti za imperijalne uniforme s orde-njem, za predsjedniËke palate i nakiÊenu ceremonijalnu gardu; iukazujuÊi na dubok jaz izmeu raskoπi u kojoj æivi HDZ elita iekonomskih nevolja u kojima æivi Hrvatska i njen narod, Feral jepostao Tumanov omiljeni “dræavni neprijatelj”. IvanËiÊ se nije iz-vinjavao zbog te kletve. “Ja zaista jesam neprijatelj takve dræave.Zaπto ne bih bio? Zaπto bi sav hrvatski narod sluæio takvoj dræavi?


V 4/3/03 10:01 PM Page 199

Zaπto bih ja sluæio tu dræavu onako kako to vlast od mene traæi? Pomeni, dræava je ta koja treba da sluæi narodu, i posebno da sluæipojedincu. Ja hoÊu dræavu koja Êe sluæiti meni”.51

Vlada je koristila sva raspoloæiva sredstva da uπutka Feral. ©tam-parija Slobodne Dalmacije pod kontrolom HDZ-a odbila je da gaπtampa; distributerska kuÊa pod kontrolom HDZ-a Tisak prvo jeodbijala da ga prodaje a zatim da isplati Feralu novac za prodatitiraæ; lokalni vlasnici kioska i uliËni kolporteri bili su zastraπivani dane prodaju taj “antihrvatski list”. Opasnost je bila stvarna: ekstrem-isti HDZ-a u Splitu spaljivali su Feral na viπe lokacija u gradu tokom1995. Tumanov rat protiv Ferala ukljuËivao je nametanje prodajnetakse od 50 odsto, obiËno rezervisane samo za pornografsku liter-aturu, koju je list jedva preæivio 1994. godine i usvajanje zakona pokojem dræava moæe pravno goniti autore i urednike koji vrijeajunosioce najviπih funkcija. Novi zakon bio je, oËekivano, smjestatestiran upravo na “sluËaju Feral”. IvanËiÊ i drugi novinar tog lista,Marinko »uliÊ, 7. maja 1996. su optuæeni za ismijavanje Tuma-novog predloga o “pomirenju u smrti” izmeu ustaπkih faπista i nji-hovih ærtava tako πto Êe se njihove kosti pokopati u zajedniËku grob-nicu. List je uporedio tu ideju sa idejama bivπeg πpanskog diktatoraFranca i πtampao je joπ jednu foto-montaæu koja pokazuje Tumanakako iz PaveliÊevih ruku prima maketu jasenovaËkog logora u kojemsu pokopane desetine hiljada ustaπkih ærtava. Inkriminisani Ëlanciobjavljeni su pod naslovima “Kosti u mikseru” i “Jasenovac ∑ najveÊihrvatski podzemni grad”. IvanËiÊ i »uliÊ iskoristili su suenje dajavnim poreenjem njihovih izjava dokaæu sliËnost Tumanovih iFrancovih ideja o pomirenju izmeu faπista i njihovih ærtava. “Ovosuenje je pokuπaj da se kriminaliziraju miπljenja drugaËija odTumanovih, ali mi Êemo nastaviti da o njegovoj ideji mislimo kaobolesnoj. Ona relativizira ratne zloËine” ∑ rekao je IvanËiÊ.52

U septembru te iste godine, zakon o zaπtiti najviπih dræavnihfunkcionera testiran je i na rijeËkom Novom listu i zagrebaËkomnedjeljniku Nacional. Dva urednika, Veljko ViÊeviÊ i Ivo PukaniÊ,optuæeni su zbog “πirenja laæi” i “blaÊenja voa” vladajuÊe stranke injenih Ëlanova. Nakon πto je Tumanova HDZ preuzela kontrolunad Slobodnom Dalmacijom, a prije toga i nad svim radio i televi-zijskim programima koji imaju domaπaj u cijeloj Hrvatskoj, partija

200 ZLO»IN U 19:30

V 4/3/03 10:01 PM Page 200

je kontrolisala Ëetiri od pet dnevnih listova u zemlji. Iako Novi listpo domaπaju nije bio nacionalni dnevnik (πtampan je u Rijeci i nijedosezao cijelu Hrvatsku), stekao je meunarodnu reputaciju zbogslobodoumnog pristupa kontroverznim temama hrvatske demo-kratije i uloge Hrvatske u ratu u susjednoj Bosni. SumirajuÊi pret-hodnu godinu u januaru 1996, komentator Novog lista RomanLatkoviÊ napisao je da Êe se ona pamtiti po “konaËnom demaski-ranju Franje Tumana kao Ëovjeka koji je odveo zemlju u ruine”.Komentar je bio zasnovan na Ëinjenici da je Tuman upotrijebiosvoja imperijalna ustavna ovlaπtenja da sprijeËi da opozicioni pred-stavnik postane gradonaËelnik Zagreba prema rezultatima izbora.“Hrvatska predvoena Tumanom reducirana je na diktaturu, mafi-jaπku banana republiku i svaËiju najgoru noÊnu moru” ∑ reËeno jeu komentaru. Hrvatska dræavna televizija (HTV) smjesta je uzvrati-la paljbu, konstatujuÊi ∑ u glavnom veËernjem dnevniku ∑ da su“odreene snage personificirane u Romanu LatkoviÊu skinulemaske” i pridruæile se “neprijateljima Hrvatske”.

Nastojanja HDZ-a da “privatizira” rijeËki dnevnik na isti naËinna koji je privatizirana Slobodna Dalmacija propala su, najviπe zatoπto Tuman nikad nije dobio viπe od 20 posto glasova u tom tradi-cionalno kosmopolitskom luËkom gradu. Meutim, uskoro nakonLatkoviÊevog komentara, vlada je poslala u Novi list svoju finansij-sku policiju. Ona je 28. marta 1996. iziπla s nalazom: list mora daplati 3.7 miliona njemaËkih maraka carinske takse za uvoz πtampar-ije iz Italije. Uvoz je prethodno bio izuzet od takse zato πto je πtam-parija doπla na Rijeku kao donacija italijanskog izdavaËa italijanskojmanjini u tom gradu i koriπtena je da bi se besplatno πtampao listna italijanskom jeziku La Voce del Popolo kao i Novi list i Glas Istre.

Uznemiravanje od strane Tumanove vlade nije uπutkalo Novilist. ViÊeviÊ i njegova redakcija, kao i neki od najpoπtovanijihhrvatskih komentatora koji su redovno pisali za taj list, nastavili suda se bave najosjetljivijim temama, ukljuËujuÊi i zloËine hrvatskihsnaga poËinjene tokom oslobaanja podruËja pod srpskom oku-pacijom u Hrvatskoj i odgovornost zagrebaËkih vlasti za pokuπajhrvatskih ekstremista da ubiju evropskog administratora u MostaruHansa Koπnika u februaru 1996. Novi list je 27. maja 1977. objaviokomentar Gordane GrbiÊ kojim se optuæuje dræavna televizija da


V 4/3/03 10:01 PM Page 201

besplatno vodi Tumanovu izbornu kampanju dok njegovim pro-tivnicima, Vladi Gotovcu i Zdravku Tomcu, uskraÊuje bilo kakvopokrivanje. “(HRT) je sponzorirala proslavu predsjednikovogroendana i organizirala muziËki karavan kroz Hrvatsku i Ëak vaniza Vukovar, Ëiji je zaπtitni znak Tumanova trijumfalna poza i okojem HRT redovno izvjeπÊuje u svojim nedjeljnim zabavnim idnevnim politiËkim emisijama. Ima joπ toga. HRT je najavila vojnuparadu u Jarunu u posebnom oglasu, sa neizbjeænom slikom pred-sjednika, i emitirana je i reklama za Tumanovu kasetu koju jesnimio HRT-ov Orfej” ∑ pisalo je u tom komentaru.53 Tuman je ugovoru HDZ mladeæi u novembru 1997. planuo protiv svih tihudruæenih neprijatelja: “RazliËite budale, πaljivdæije, diletanti, igno-ranti i jednostavno svi oni koji su prodali duπe æele da umanjeveliËanstvenu obnovu hrvatske slobode i nezavisnosti i slavne i gro-movite hrvatske pobjede” ∑ rekao je on.54

Tuman nikad nije pokazao takvu ljutnju zbog sramnog stanja umedijima pod kontrolom HDZ-a. Jedan od najgorih primjera biloje izvjeπtavanje Radio Zagreba i VeËernjeg lista o posjeti Hrvatskojdelegacije koju je predvodio tadaπnji ameriËki ministar za trgovinuRon Brown. AmeriËka delegacija trebalo je da sleti na dubrovaËkiaerodrom oko 3 sata popodne 3. aprila 1996. Hrvatski radio objavioje u popodnevnim vijestima ne samo da je delegacija stigla veÊ i daje poËeo sastanak izmeu Browna i hrvatskog premijera ZlatkaMateπe. U prvom izdanju iduÊeg jutra VeËernji list “izvijestio” je daje Mateπa “primio ameriËku delegaciju” na aerodromu i donio ËakBrownovu “izjavu”: “Ova misija signalizira sljedeÊu fazu ameriËkihodnosa s Hrvatskom” (“Razgovor s duhom”, Feral tribune, 8. aprila1996.) Tragedija je bila da se avion s ameriËkom delegacijom sruπiosamo nekoliko minuta prije predvienog slijetanja blizu dubro-vaËkog aerodroma i da su u toj nesreÊi poginuli i ministar Brown idelegacija biznismena koji su ga pratili i cijela posada.

Sa svim instrumentima dræavnog uznemiravanja Tuman, ipak,nikad nije uspio da potpuno uπutka hrvatsku πtampu. PojedinaËnihrvatski novinari, intelektualci i politiËari ∑ kao i aktivisti civilnogdruπtva poput grupe oko hrvatskog Helsinπkog odbora predvoeneIvanom Zvonimirom »iËkom ∑ neprestano su se protivili Tu-manovoj autoritarnoj vlasti. Hrvatsko novinarsko druπtvo (HND)

202 ZLO»IN U 19:30

V 4/3/03 10:01 PM Page 202

odigralo je znaËajnu ulogu osiguravajuÊi svojim Ëlanovima forum zaodbranu profesionalnih standarda i vrijednosti u godinama vla-davine HDZ. Dok je zvaniËno udruæenje novinara Srbije slijediloliniju reæima a unija nezavisnih novinara Srbije bila nemoÊna daprobije ideoloπku medijsku blokadu i dok se bosansko udruæenjeraspalo duæ etniËkih linija diobe, HND je ∑ kao druπtvo s dugomtradicijom (osnovano 1910. godine) ∑ zapoËelo vlastitu Novinarskuradionicu, koja je nudila tromjeseËne kurseve novinarstva, i Meuna-rodni centar za obuku novinara u Opatiji, koji je organizovao kurse-va, workshope, okrugle stolove i medijske skupove. Jedan od najozbilj-nijih izazova kontroli Tumanove HDZ nad medijima doπao je sosnivanjem Foruma 21: grupe istaknutih novinara HRT koji su ustaliprotiv partijskog monopola nad dræavnom televizijom. Meu suosni-vaËima Foruma 21 bili su i Mirko GaliÊ i Damir MatkoviÊ koji suobojica æeljeli da se Hrvatska TV transformiπe iz “katedrale hrvatskogduha” kako ju je opisao Tumanov namjesnik Anton Vrdoljak u pro-fesionalnu organizaciju odgovornu javnosti a ne onima na vlasti.

GaliÊ je imao samo ograniËeno prethodno iskustvo s televizijom.Bio je u novinarstvu 32 godine i gotovo polovinu tog vremena ∑ 15godina ∑ bio je dopisnik u Parizu. Doπao je na HRT tek 1997, kaoËlan upravnog odbora, sa æeljom da pomogne transformaciju teorganizacije koja je postala otvoreni zagovornik Tumanove partije.“Pet od πest Ëlanova odbora TV bili su istovremeno ËlanoviPredsjedniπtva HDZ” ∑ rekao mi je GaliÊ objaπnjavajuÊi zaπto sepridruæio Forumu 21.

Forum 21 je napadan kao “pokuπaj podrivanja dræave”, ali mi smo samoæeljeli da nametnemo pitanje dræavne TV, da vidimo πta treba uËiniti kakobi Hrvatska imala javnu televiziju. Hrvatska je bila iza svih drugih zema-lja u tranziciji i mi smo traæili krupne promjene. Jedna je bila da seuspostavi nezavisni savjet, i da nadzire TV ali i da zaπtiti njenu ureivaËkunezavisnost i institucionalni integritet. Slijedilo bi osnivanje privatne tele-vizije, kao konkurencije HRT-a; odvajanje prenosne mreæe u zasebnukompaniju koja bi sluæila svima koji trebaju pristup frekvencijama; i usva-janje profesionalnih standarda koji Êe odvojiti novinarstvo od politike iuËiniti ga nepristrasnim i pluralistiËkim. Forum 21 htio je uvoenje pro-fesionalnih standarda koji Êe πtititi i novinare i javnost od manipulacija, ikoji Êe uvesti pravilo da kad vlada kaæe jedno opozicija ima pravo da kaæeneπto drugo.55


V 4/3/03 10:01 PM Page 203

Ali GaliÊ je podnio ostavku nakon samo godinu i po dana naHRT-u, u februaru 1999, “razoËaran i poslovnom i ureivaËkompolitikom”. U javnoj izjavi povodom te ostavke GaliÊ je kao razlogenaveo i mijeπanje vlade u njegov rad i pomanjkanje demokratije.

Dok je on otiπao na novi posao, glavnog urednika nedjeljnikaGlobus, MatkoviÊ ∑ osnivaË i predsjednik Foruma 21 ∑ nastavio jerad na transformaciji HRT. On je bio dobro opremljen za takvuborbu. Novinar od 1982, “od uliËnog reportera do dopisnika iz svi-jeta koji je, pored ostalog, posjetio predsjednika Clintona i papu”,MatkoviÊ je od najranijih dana u novinarstvu bio fasciniran televi-zijom kao “haotiËnim sistemom u kojem na kraju uvijek ima nekogreda: koliko god dan bio haotiËan, na kraju uvijek bude veËernjidnevnik u 19:30”. Zaokupljen televizijom kao biznisom, proveo jenekoliko godina u Francuskoj, studirajuÊi funkcioniranje evropskeTV, koje je rezultiralo knjigom TV kao igraËka naπeg stoljeÊa 1995.godine. Kasnije, proveo je jednu akademsku godinu na UniverzitetuJuæne Karoline, prouËavajuÊu ameriËko iskustvo s televizijom.MatkoviÊ kaæe:

S grupom sliËno misleÊih kolega, nisam mogao prihvatiti status quo ∑ pot-punu dræavnu i partijsku kontrolu nad televizijom, bez namjere bilo vladeili opozicije da se to promijeni punih osam godina (Tumanove vlasti).Zato smo 1997. iziπli s projektom javne TV u 21 taËki ∑ otud i ime Forum21 ∑ i imali smo najprije 23 potpisnika, zatim 80 pa oko stotinu. Protivilismo se politiËkoj kontroli nad televizijom i traæili primjenu evropskogmodela u Hrvatskoj. Odgovor javnosti bio je entuzijastiËan. Neki ljudi supogreπno mislili da je to poziv na neku vrstu revolucije ili Ëak nekakavnjen poËetak. Ali mi smo se samo zalagali za profesiju, ne za socijalnenemire, i sve πto smo htjeli je da se prikupe iskustva zapadnih i zemalja utranziciji i da se primijene u Hrvatskoj.56

Ideje Foruma 21 izazvale su javnu debatu o odnosima izmeudræave i televizije u demokratskom druπtvu. Kad je ameriËki dræavnisekretar Madeleine Albright posjetila Zagreb 30. avgusta 1998, oku-pljeni predstavnici hrvatskih medija ponudili su joj cjelovit pregledpritisaka kojima su izloæeni i nastojanja hrvatskih novinara da sa-Ëuvaju dostojanstvo profesije. »lanovi Foruma 21 rekli su joj kako sebore protiv toga da Tuman bude de facto glavni urednik HRT. “Mivjerujemo da HRT treba da se pretvori od institucije koju kontrolira

204 ZLO»IN U 19:30

V 4/3/03 10:01 PM Page 204

ured predsjednika u javnu instituciju” ∑ rekao je Dubravko MerliÊ.Zrinka Vrabec-Mojzes, glavna urednica zagrebaËkog Radija 101 ∑ kojise suoËavao s opasnoπÊu da mu vlada uskrati frekvencije i tako gapraktiËno zabrani ∑ rekla je Albrightovoj kako su demonstracije oko120.000 ZagrepËana sprijeËile vlast u pokuπaju zatvaranja te stanice.Ona je takoe rekla da je, iako u Hrvatskoj ima 120 radio i 15 tele-vizijskih stanica, 90 posto njih u rukama Ëlanova i lojalista vladajuÊepartije i da ljudi u manjim mjestima nemaju hrabrosti da demonstri-raju za slobodu medija kako su to uËinili ZagrepËani. Gordana GrbiÊi Æeljka Ogresta ispriËale su kako su protjerane s dræavne TV. DrugiuËesnici razgovora govorili su o vladinoj zloupotrebi procesa privatiza-cije za ovladavanje medijima, o vlasniπtvu vladinih izabranika nad πtam-parijama i distributerskom mreæom i njihovom koriπtenju za slamanjenezavisne πtampe. Albright je uvjeravala sagovornike da Êe u svojimrazgovorima s Tumanom i vladinim predstavnicima postaviti pitanjeslobode πtampe kao jedan od najvaænijih kriterija koje Êe Hrvatskamorati da ispuni ako æeli prihvatanje u evropske institucije.57

Kraj 1998. godine obiljeæen je joπ jednom neprijatnom epi-zodom u Tumanovim odnosima s hrvatskom nezavisnom πtam-pom. ZagrebaËki dnevnik Jutarnji list donio je, polovinom oktobra,vijest da je predsjednikova æena, Ankica Tuman, uloæila 137.200dolara na njen tajni raËun u ZagrebaËkoj banci. To je bilo suprotnoTumanovoj sluæbenoj izjavi obaveznoj prilikom prijavljivanja zaizbore po kojoj njegova nezaposlena æena ima samo automobil.Damir MatkoviÊ rekao mi je kako je bio “profesionalno postien”reagovanjem HRT: “Te veËeri kad je Jutarnji list to objavio o tomenije bilo ni rijeËi u glavnom dnevniku. SljedeÊe veËeri bila je samodebata o tome zaπto banka nije zaπtitila tajnost uloga a niπta oobavezi nosilaca javnih funkcija da objave svoju imovinu.” Umjestotoga, dræavna TV ponudila je Tumanu moguÊnost da ovako objas-ni ulog svoje æene u banci: “To je rezultat 50 godina rada i objavlji-vanja 30 knjiga”.58

Tokom 1999. bilo je viπe od 900 tuæbi protiv hrvatskih novinarai izdavaËa. Sedamdeset tuæbi ∑ 20 kriviËnih i 50 privatnih ∑ bilo jeprotiv Feral tribuna, s potencijalnom odπtetom od viπe od 2 milionadolara. Tisak, distributerska mreæa u rukama HDZ-a, nastavila jediskriminaciju protiv nezavisnih izdavaËa dugujuÊi nedjeljniku


V 4/3/03 10:01 PM Page 205

Nacional 500.000 a Feral tribunu 200.000 dolara i dovodeÊi obanedjeljnika na ivicu zatvaranja.

Nacional je, pored ostalog, provalio najbizarniju priËu o kontroliTumanove vlade nad svim oblastima æivota. Ovaj list je 2. juna1999. objavio Ëlanak koji su potpisali Ivo PukaniÊ i Robert Bajruπii koji je sadræavao i neke “dræavne tajne”: tvrdio je da je moÊnadræavna Sluæba za zaπtitu ustavnog poretka bila angaæovana u sni-manju, praÊenju i prijavljivanju sportskih novinara, fudbalskihzvaniËnika i sudija kako bi direktno uticala na ishod hrvatskogprvenstva u fudbalu.59

Tuman je umro od raka 10. decembra 1999. »ak i vijest o nje-govoj smrti bila je podsjetnik da diktatori, i ljudi oko njih, nemajupoπtovanja za one koji ih bespogovorno sluæe. Hrvatska dræavnanovinska agencija, Hina, sluæbeno nije Ëak ni obavijeπtena o Tuma-novoj smrti i donijela je vijest tek nakon stranih agencija. One su jepokupile sa Hrvatske TV koja je vijest o smrti emitovala u 2 sataujutru te subote. Urednik Hine, Benjamin ToliÊ, protestovao je kodvlade zbog “izdaje” dok je direktor, Ljubomir AntiÊ, podnio ostavkujer je “nanesena πteta ugledu Hine”.

Tumanova smrt smjesta je pokazala slabosti autokratske vlasti:kad jednom ode neosporni voa, nema demokratskih mehanizama daosiguraju kontinuitet njegove politike. Decenija Tumanove vlada-vine u stalnom nesporazumu s ostatkom Evrope u vezi s demokrati-jom i ljudskim pravima i u stalnom ekonomskom opadanju ostavilaje Hrvatsku oËajnu za promjenama. Tumanovu ostavπtinu najboljeje opisao bivπi ameriËki ambasador u Hrvatskoj Peter Galbraith kad jena vijest o njegovoj smrti rekao: “On je bio Ëovjek sa dva sna. Jedanje bio nezavisna Hrvatska, i on je to ostvario, a drugi je bio evropskaHrvatska, a to se moæe postiÊi samo njegovim odlaskom”.60 ZnakovidolazeÊih promjena mogli su se vidjeti Ëak i iz prigodnih Ëlanaka kojesu pisali Tumanovi najentuzijastiËniji propagandisti. Jedan od njih,urednik VeËernjeg lista Branko Tuen, iskoristio je posmrtni komentarda povuËe do tada nepostojeÊu liniju izmeu Tumana i sebe, konsta-tujuÊi kako ga je “Predsjednik povremeno kritizirao zbog kritiËnostiprema vladi”. To je bilo dovoljno za podsmijeh meu nezavisnim no-vinarima, i dovoljno za svakog ko se sjeÊao Tuenove servilnostiprema Tumanu da shvati kako je to definitivno kraj jedne ere.

206 ZLO»IN U 19:30

V 4/3/03 10:01 PM Page 206

V 4/3/03 10:01 PM Page 207

208 ZLO»IN U 19:30

VO–A JE SRU©EN, ÆIVIO VO–A: Na dan kad je Srbija slavila padMiloπeviÊevog reæima, 6. oktobra 2000, vrh naslovne strane Politike bioje rezervisan za govor novog voe a ne za dramu na beogradskimulicama pethodnog dana.

V 4/3/03 10:01 PM Page 208

2000: PoËetak promjena

ZA LJUDE I NARODE U TRI ZEMLJE zahvaÊene balkanskim ratovi-ma devedesetih ∑ Bosni, Hrvatskoj i Srbiji ∑ nova 2000. godina bilaje mnogo viπe od tog iπËekivanog simboliËnog poËetka nove godine,novog stoljeÊa ili Ëak novog milenijuma. To je bio i trenutak nadeza sam novi poËetak. Bilo je vrijeme da se iz decenije obiljeæeneposvemaπnjim uniπtavanjem ∑ æivota, porodica, kuÊa, gradova izemalja ∑ korakne u neπto πto bi zasluæivalo da se zove buduÊnost. Ita simboliËna 2000. godina je, smjenjivanjem dramatiËnih dogaajau sve tri zemlje, s odlaskom Tumana u Hrvatskoj; narastanjemantinacionalistiËke demokratske alternative u Bosni ∑ posebno udijelovima s boπnjaËkom veÊinom; i posebno s padom Miloπevi-Êevog reæima u Srbiji, obiljeæena stvaranjem uslova za tragiËno zaka-snjele promjene. Narodi bivπe Jugoslavije, sada odvojeni novouspo-stavljenim granicama i identitetima, svojim gubicima i ratnim raza-ranjem, svako za sebe i svako sa svojim nasljeem i optereÊenjima,okrenuli su se traæenju puteva prema zajedniËkoj evropskojbuduÊnosti. Zemlje koje su samo prije deset godina bile najmanjedeceniju ispred svih istoËnoevropskih zemlja po druπtvenom razvoju

6

VI 4/3/03 10:01 PM Page 209

i æivotnom standardu, naπle su se na tom novom poËetku sa deceni-jama zaostajanja za drugima. Duboko podijeljeni u gotovo svemudrugom, ti narodi ujedinjeni su samo u zajedniËkoj teænji da i oninajzad postanu dijelom Evrope koja postaje cijela i slobodna.

• U Hrvatskoj ∑ Tumanova smrt u decembru 1999. otvorila jeput preokretu. Koalicija proevropskih demokratskih stranakapobijedila je na izborima, uklanjajuÊi ultranacionalistiËku HDZs vlasti, a na predsjedniËkim izborima pobijedio je Stipe MesiÊ,koji se proteklih godina protivio Tumanovoj autokratskoj vla-davini i njegovom uËeπÊu u planovima za podjelu Bosne. MesiÊje bio i prvi voa u regionu koji je javno osudio zloËine poËinjeneod oruæanih snaga vlastite zemlje, i protiv hrvatskih Srba uHrvatskoj i u hrvatskoj intervenciji u Bosni, objavljujuÊi da je unacionalnom interesu Hrvatske da uhapsi i izruËi Tribunalu uHagu optuæene za ratne zloËine jer “mora biti liËne odgovorno-sti ako neÊemo da cijela zemlja nosi teret kolektivne krivice”.“Mi ne moæemo biti taoci nekolicine koji su Ëinili zloËine” ∑rekao je MesiÊ.1

• U Srbiji ∑ 5. oktobra 2000, nakon πto je MiloπeviÊ pokuπao joπjednu izbornu prevaru, uliËni protesti su najzad proizveli padreæima: profesor Ustavnog prava Vojislav Koπtunica zamijenio jeMiloπeviÊa kao predsjednik Jugoslavije. Promjena je bila naju-padljivija upravo u medijima koji su tako ropski sluæili Milo-πeviÊa od 1987. godine: sa istom lakoÊom s kojom su veÊ jednompropovijedanje bratstva i jedinstva zamijenili propovijedanjemnacionalizma i mrænje; s kojom su odbacili Tita i prigrlili Milo-πeviÊa, sada su jednoduπno veliËali “pobjedu demokratije u Srbiji”.

• U Bosni i Hercegovini ∑ nakon svih godina pritiska na diobe izsusjedstva, i s MiloπeviÊevim i Tumanovim namjesnicima joπ navlasti u podruËjima pod srpskom i hrvatskom kontrolom,proevropske demokratske snage poËele su da preuzimaju vlastmakar u podruËjima koja je do sada kontrolisala nacionalistiËkamuslimanska SDA. One su pobijedile na lokalnim i parlamen-tarnim izborima u nekim od najveÊih bosanskih gradova,

210 ZLO»IN U 19:30

VI 4/3/03 10:01 PM Page 210

Sarajevu-Tuzli-Zenici, dajuÊi nekog osnova oËekivanju da Êe sodlaskom Tumana i MiloπeviÊa ∑ i najavljenim uvaæavanjembosanskog suvereniteta od strane novoizabranih vlasti u Hr-vatskoj i Srbiji ∑ oslabiti i vlast srpskih i hrvatskih nacionali-stiËkih stranaka u ostatku zemlje.

Hrvatska odbacuje TumanovπtinuPosjeÊujuÊi Hrvatsku u januaru 2000, samo koju nedjelju nakon

πto je demokratska opozicija pobijedila HDZ u parlamentarnimizborima, mogao sam osjetiti dah promjena veÊ na prvom koraku:novine izloæene na aerodromskom kiosku, makar na prvi pogled,odisale su Evropom i demokratijom i sa njihovih prvih strana iπËezlisu svi oni “domaÊi i strani neprijatelji” iz Tumanove decenije a tak-sista koji me vozio u grad i bez pitanja je iskazivao radost zbog iste-ka Tumanove ere u Hrvatskoj. UpiruÊi prstom u HDZ-ove izborneplakate koji su joπ grlili elektriËne stubove duæ puta prema centrugrada, i ne znajuÊi ko sam, zadovoljno je rekao: “Hvala Bogu, tilopovi su izgubili”. Nova vlada, sa socijaldemokratima predvo-enom koalicijom na Ëelu parlamenta i karizmatiËnim StipomMesiÊem kao predsjednikom dræave, obeÊala je da Êe osloboditimedije od partijske kontrole i najavljivala je prve korake u tomsmjeru. Mirko GaliÊ, jedan od osnivaËa Foruma 21, grupe istaknu-tih radio-televizijskih novinara koji su traæili uvoenje evropskihstandarda nezavisnosti i objektivnosti u medijima, imenovan je zaπefa Hrvatske Televizije. Ustavni sud Hrvatske proglasio je preuzi-manje Slobodne Dalmacije, nekad najboljeg dnevnika u toj republi-ci, od strane Tumanove partije u 1993. godini neustavnim, otvara-juÊi put postepenoj, iako frustrirajuÊe sporoj, obnovi zakonitosti uvlasniπtvu nad hrvatskim medijima. Novinari koje sam sretao uzkafu ili pivo u kafe-baru u zgradi Hrvatske Radio-Televizije s nadomsu gledali u dolazeÊe promjene. “Izgubili smo deset godina, moramopuno toga uraditi da poËnemo sustizati Evropu” ∑ rekao mi je pred-sjednik Foruma 21 Damir MatkoviÊ. BoreÊi se za “evropsku televiz-iju” u godinama vladavine autokratskog reæima, GaliÊ i MatkoviÊsada su dovedeni u poziciju da sami provode promjene za koje su sezalagali: GaliÊ kao generalni direktor a MatkoviÊ kao njegov najbliæi

2000: PO»ETAK PROMJENA 211

VI 4/3/03 10:01 PM Page 211

savjetnik. Dok je Tuman joπ bio na vlasti, Forum 21 je saËinioPovelju o javnoj TV i ponudio je na potpisivanje svim strankamakao njihovo obeÊanje da Êe ∑ ako dou na vlast ∑ podræati transfor-maciju HRT. Od 17 parlamentarnih partija, samo πest je potpisaloto javno obeÊanje, sreÊom za Forum svih πest koalicionih partnerakoji su osvojili vlast plus Srpska narodna stranka. “Na taj naËin smo,nadam se, postavili presedan za nov naËin u bavljenju i drugimvaænim druπtvenim pitanjima. PrihvatajuÊi glavnu ulogu profesio-nalaca u oblikovanju javne televizije, nova vlada mogla bi isto takoukljuËiti prosvjetne radnike u oblikovanje obrazovnog sistema iliprofesionalce u zdravstvu u oblikovanje sistema zdravstvene zaπtite”∑ kaæe MatkoviÊ.2 Misija “reformista” u transformaciji HRT-asmjesta se suoËila s otporom urednika i menadæera postavljenih odHDZ-a. Oni su odmah poËeli kampanju dokazivanja kako su “ærtverevanπa” doskoraπnje opozicije i “lova na vjeπtice” u hrvatskim medi-jima. “Zaπto bih ja podnosio ostavku πto sam, u programima HRT-a,podræavao Tumanovu opciju jake, ponosne i stabilne hrvatskedræave?” ∑ javno se pitao posljednji glavni urednik Tumanove ereObrad Kosovac.3 On je stekao povjerenje HDZ-a proizvodeÊi doku-mentarnu seriju o Tumanovom istorijskom nasljeu u vidu nezavi-sne Hrvatske (Dr Tuman: Imamo Hrvatsku; Od bespuÊa dohrvatske nezavisnosti; Stvaranje hrvatske dræave), ali je u javnostibio viπe poznat po sposobnosti da prilagodi svoj dokumentarni radnovim politiËkim realnostima. Tokom komunistiËke vladavine,napravio je dokumentarac u kojem je predstavio kardinala AlojzijaStepinca kao nacistiËkog kolaboratora u Drugom svjetskom ratu alije, nakon HDZ-ove rehabilitacije pronacistiËkog ustaπkog pokreta uHrvatskoj, u taj svoj rad unio promjene koje Êe biti u skladu saStepinËevom promocijom u sveca. “Radio sam profesionalno ikorektno i moje smjenjivanje je politiËki motivirani obraËun s ljudi-ma koji su radili u vrijeme HDZ-a”, rekao je Kosovac VeËernjem listu31. marta 2001. Bile su potrebne dvije sjednice Savjeta HRT iGaliÊev ultimatum (“Ako on ostaje, ja odlazim!”) da bi se Kosovacuklonio s vrha te kuÊe. Strah od “revanπa” meu vodeÊim propa-gandistima Tumanovog reæima tokom protekle decenije bio jedobro utemeljen u njihovom vlastitom iskustvu iz vremena kad jeHDZ preuzeo vlast a njegovi namjesnici, Hrvoje Hitrec i Anton

212 ZLO»IN U 19:30

VI 4/3/03 10:01 PM Page 212

Vrdoljak, sistematski oËistili redakcije od svih koji su smatrani“nepodobnim” za novu vlast.

GaliÊ se, kao novi direktor, suoËio s dva suπtinska izazova u pro-voenju ideja u Ëijem je artikulisanju uËestvovao u okviru Foruma21: obnoviti kredibilitet redakcije, potpuno poniπten lojalnom slu-æbom vladajuÊoj partiji devedesetih, i napraviti od HRT-a funkcioni-rajuÊu javnu kompaniju. “Oni koji kukaju zbog moguÊeg revanπa suisti oni koji su od HRT-a napravili jednopartijsku instituciju. Njih jena te pozicije dovela njihova partija, svi kljuËni urednici bili su par-tijski lojalisti ili Ëak aktivisti, i oni nas sad optuæuju za ‘obraËun’ akohoÊemo da zamijenimo urednika kojeg je imenovala partija nekimko je nezavistan i treba da osigura visok profesionalni standard. Mimoramo zamijeniti partijske aktiviste, depolitizirati novinarstvo iosloboditi profesiju bilo kakvih partijskih veza. Za to Êe biti potreb-ni i vrijeme i strpljenje” ∑ rekao mi je GaliÊ.4 “Kad jednom prihvati-mo i primijenimo profesionalne standarde, odvajajuÊi redakciju odbilo kakvog partijskog ili vladinog mijeπanja, onda ni novinari neÊeviπe æivjeti u strahu od toga ko Êe pobijediti na sljedeÊim izborima.To je sve πto hoÊemo s ovim promjenama”. Njegova desna ruka u timnastojanjima, MatkoviÊ, gledao je u HRT “monstruma” koji je sim-bolizirao opsesiju bivπeg reæima simbolizmom velikih dræavnih insti-tucija. “Televizija s tri kanala svih 24 sata dnevno u zemlji sa samo4.5 miliona ljudi je ravna ludilu. Mi Êemo traæiti privatizaciju treÊegkanala, jer dva kanala su viπe nego dosta za zemlju sa jedva milionpretplatnika. Postoji takoer i potreba za temeljitom revizijom naπihfinancija. U 1956, Zagreb je bio prvi grad sa televizijom u bivπojJugoslaviji i od tada je uvijek bilo u nekakvom ‘politiËkom interesu’da se plate njeni raËuni, bez obzira koliko to koπta. Ako Êemo æivjetisamo od novca naπih pretplatnika, oni Êe oËekivati od nas da proiz-vodimo najbolji program koji moæemo, umjesto da troπimo bez ikak-ve odgovornosti. To πto smo naslijedili je direktor HRT-a koji se voziu luksuznom ‘audiju A8’ od 200.000 maraka; savjetnici postavljeni odHDZ-a, sve sami zasluæni partijski aktivisti, dobro plaÊeni da niπtane rade; nekih 85 menadæerskih ugovora s ljudima na tajnoj platnojlisti koji nas koπtaju viπe od 2.5 miliona maraka godiπnje; i nekih 130zaposlenih koji 24 sata dnevno koriste kola koja su dobili od HRT-a.Mi nismo taksi kompanija i mi to sve moramo promijeniti” ∑ govorio


VI 4/3/03 10:01 PM Page 213

je MatkoviÊ.5 On vjeruje da, uporedo s privatiziranim kanalom 3 kaokorisnom konkurencijom javnoj TV i racionalnijim troπenjem, HRTmora viπe investirati u visokokvalitetnu domaÊu proizvodnju. “©togod nam HDZ govorio o naπoj ‘veliËini’, mi smo mala zemlja, i miimamo ulogu u oËuvanju naπeg jezika i kulture. Mi ne moæemooËekivati da Time Warner pravi seriju o Augustu ©enoi ili RueruBoπkoviÊu: to je neπto πto moramo uraditi sami. Naπi programski pri-oriteti moraju biti poboljπanje informativnog programa i poboljπanjedomaÊeg dramskog i zabavnog programa”. MatkoviÊ kaæe da HRTtreba da podræi i ohrabruje mlade talentovane pisce tako πto Êe vodi-ti javne konkurse za najbolje scenarije i slati novinare na ugledneevropske i ameriËke javne televizije da uËe, u redakcijskom okruæen-ju, kako da prave profesionalniji, nepristrasan, pluralistiËki TV pro-gram. “Postoji Ëitav taj svijet profesionalne TV. Ja ne mogu krivitimlade kolege πto ne znaju kakva je TV u Parizu: neki od njih sumoæda bili tamo dva-tri dana a ja sam bio dvije godine. Moramo imomoguÊiti da odu na velike televizije i da uËe. Naπ najveÊi problemÊe biti s onima koji su dovedeni na TV, bez pravog obrazovanja iliiskustva, i proizvedeni u instant zvijezde. Oni Êe se opirati promje-nama i nastojati da saËuvaju pozicije i privilegije” ∑ kaæe MatkoviÊ.Forum 21 takoe se zalagao za regionalizaciju Hrvatske TV.“Hrvatska ima osobene regione s vlastitom tradicijom, kulturom iliteraturom. HDZ je pokuπao da izbriπe te razlike, centralizirajuÊi sveu Hrvatskoj. Sad imamo treÊinu stanovniπtva koncentriranu okoZagreba dok najveÊi dio Hrvatske doæivljava opadanje stanovniπtva.To je monstruozno, kao velika glava bez tijela. Mi imamo drevne,2.500 godina stare gradove u Dalmaciji; imamo regionalne centrepoput Osijeka, Splita, Rijeke; ali sve πto moæete uraditi u timgradovima kao novinar je da opsluæujete veËernji dnevnik HRT-a,slijedeÊi upute iz centra. Naπa ideja je da od kanala 2 napravimomreæu regionalnih stanica umjesto da sluæi centralnim vlastima” ∑rekao mi je predsjednik Foruma 21. Neki nezavisni hrvatski novinarisu tokom 2000. kritikovali reformiste HRT-a da su suviπe spori isuviπe obzirni u zamjeni onih koji su izgubili profesionalni kredi-bilitet sluæeÊi Tumanu i HDZ-u. Neki od njih su joπ imali upadljiveuloge u informativnom programu do kraja 2000. GaliÊ je izjaviokako je to zato πto neki od njih zasluæuju “drugu πansu” i zato πto

214 ZLO»IN U 19:30

VI 4/3/03 10:01 PM Page 214

“treba da razvijemo sistem u kojem novinari neÊe ostajati bez poslakad god se promijeni vlada”. U tome je dobio podrπku bar jednoguvaæenog hrvatskog novinara, Tomislava JakiÊa, koji je sam bio ærtvaHDZ-ovih Ëistki. JakiÊ je bio meu osnivaËima udruæenja nazvanog“Pravo na profesiju” i javno se zaloæio protiv novih Ëistki.

Promjenu vlade u januaru 2000. pratile su i znaËajne promjeneu hrvatskoj πtampi. Preispitivanje procesa privatizacije, u kojem suTumanovi lojalisti preuzeli kontrolu nad desetinama medijskihkuÊa, dovelo je do promjene vlasniπtva i novinarskog osoblja u bro-jnim regionalnim listovima i radio stanicama. Najspektakularnijidogaaj, meutim, bilo je hapπenje HDZ-ovog “medijskog tajkuna”Miroslava Kutle neposredno nakon πto je nova vlada preuzela vlast.Nekad tek vlasnik restorana, on je do polovine devedesetih ∑ zah-valjujuÊi vezama s Tumanovom partijom ∑ kontrolisao nekih 150kompanija. U 1993, HDZ je preko Kutle kupio, uz partijski spon-zorirani kredit od oko 4 miliona maraka, splitski dnevnik SlobodnaDalmacija. Taj list, nekad jedan od najuglednijih u cijelojJugoslaviji, uskoro je postao isturena puπkarnica HDZ-a na prvojliniji nacionalistiËke kampanje i u hrvatskom ratu protiv susjedneBosne i protiv opozicije u Hrvatskoj. Trebalo je punih πest godina ∑i da ode Tuman ∑ da bi Ustavni sud proglasio HDZ-ovu otimaËinuSlobodne Dalmacije nezakonitom. “Poslije πest godina najzad smodobili satisfakciju za πtrajk koji smo organizirali zbog zloupotreba utransformaciji” ∑ izjavio je predsjednik udruæenja zakonitihdioniËara Slobodne Dalmacije Ilija MarπiÊ, jedan od najbliæih sarad-nika legendarnog urednika tog lista Joπka KuluπiÊa.6

Kutle je uhapπen za navodnu pronevjeru viπe miliona dolara izhrvatske distributivne kuÊe Tisak. Ta kuÊa je koriπtena za uπutki-vanje nezavisne πtampe u Hrvatskoj: preko Kutle, HDZ je mogaoodluËivati o tome koje Êe novine imati pristup kioscima i koje Êedobijati novac od prodatih tiraæa. Hapπenje hrvatskog “medijskogtajkuna”, zajedno s brojnim drugim milionerima HDZ-a, oznaËiloje poËetak obeÊanog obraËuna nove vlasti s organizovanim krimi-nalom. “Proces privatizacije (u Tumanovoj Hrvatskoj) je samodrugo ime za kriminal i korupciju” ∑ izjavio je Hrvoje VojkoviÊ,novi πef dræavnog fonda za privatizaciju, agenciji Aπociated Preπ.Kako je Kutle pritvoren, a privatizacija njihovog lista u reæiji HDZ-a


VI 4/3/03 10:01 PM Page 215

proglaπena ilegalnom, novinari Slobodne Dalmacije ∑ njih 99 ∑objavili su javnu peticiju protiv joπ prevlaujuÊe ureivaËke politike.“Mi æelimo da javnost, uvrijeena takvom ureivaËkom politikom,zna da je ne podræavamo svi mi veÊ samo manja grupa oko glavnogurednika (Josipa JoviÊa)”, izjavio je jedan od potpisnika peticije,Ante TomiÊ, VeËernjem listu. JoviÊ je, kao i urednici HRT-a imeno-vani od HDZ-a, izjavio tom listu da je on ærtva “organiziranepobune”, “politiËke ucjene” i “manipulacije” orkestrirane od dijelo-va nove politiËke strukture. VeËernji list, hrvatski dnevnik s najveÊimtiraæem, i sam je postao predmet privatizacijske kontroverze.

Kad je novi predsjednik, Stipe MesiÊ, uπao u Tumanov ured ufebruaru 2000, naπao je 800 audio-traka i odgovarajuÊe prepise raz-govora bivπeg predsjednika s njegovim posjetiocima. Te trake, odkojih su mnoge dospjele u javnost a nezavisna πtampa ih je objavlji-vala kao kakav “krimiÊ” u nastavcima, sadræavale su dokaze umi-jeπanosti hrvatskih snaga u neke od zloËina poËinjenih u Bosni kaoi kriminalne aktivnosti u procesu privatizacije. Razmjere zvaniËnoodobrene pljaËke nacionalnog blaga bile su takve da je sam MesiÊ,samo u poluπali, izjavio: “Sve zemlje imaju svoju mafiju, ali samo uHrvatskoj mafija ima cijelu zemlju”.

Jedan od prepisa, Tumanovog razgovora s njegovim bliskim sav-jetnikom iz tvrde linije IviÊem PaπaliÊem 13. novembra 1997, otkri-va kako je njegova partija postala vlasnik VeËernjeg lista. PaπaliÊ jeizvijestio Tumana da se on sam pobrinuo za tu operaciju. Dvahrvatska biznismena lojalna HDZ-u osiguraÊe pokriÊe, putem inves-tionog fonda sa sjediπtem u Londonu, i iako Êe oni formalno bitivlasnici 55 posto dionica stvarni vlasnik Êe biti HDZ. “Oni Êe finan-sirati pola onog πto mi treba da platimo i sve je Ëisto” ∑ rekao jePaπaliÊ Tumanu, uvjeravajuÊi ga da Êe na papiru izgledati kao da jestrani investicioni fond doπao u Hrvatsku, registrovao se pohrvatskim zakonima i okupio investitore zainteresovane za VeËernjilist.7 U proljeÊe 2000, VeËernji list je uæurbano mijenjao ureivaËkuliniju, od nekritiËke podrπke Tumanu i njegovoj partiji donovoizraæenog interesa za njihove greπke i propuste. Kad je, polovi-nom aprila taj list otvorio “Dosje GospiÊ”, seriju Ëlanaka o zloËinimahrvatskih snaga protiv srpskih civila u tom kraju devet godina rani-je, Viktor IvanËiÊ je u Feralu uzvratio s prezirom: “ZloËini u GospiÊu

216 ZLO»IN U 19:30

VI 4/3/03 10:01 PM Page 216

bili su moguÊi jer VeËernji list nije izvjeπtavao o njima”. On se pitaone bi li situacija bila potpuno drugaËija da je list s najveÊim tiraæomizvijestio o masovnim ubistvima srpskih civila, o streljaËkom strojukoji provodi danonoÊna smaknuÊa, o tijelima posutim benzinom daizgore ili baËenim u jarugu i pokopanim uz pomoÊ nekoliko ruËnihgranata. “Takav razvoj dogaaja bio je apsolutno nemoguÊ. Bilo jevaæno osigurati, unaprijed, πutnju VeËernjeg lista ∑ kao nezamjenjivogdijela ubilaËke logistike ∑ tako da se zloËini mogu nesmetano na-staviti, da se poËinioci ne nau i ne sude, tako da zlo za nekolikogodina moæe dosegnuti grandiozno finale, s pogromom biblijskihrazmjera” (progonom Srba iz Hrvatske) ∑ napisao je IvanËiÊ.8

Nova vlada, prema analitiËarima medija, nije dovoljno brzo Ëisti-la nered koji je ostao iza Tumana. Od tri dræavna dnevnika, dokraja 2000. godine, Vjesnik je jedva preæivljavao bez osjetnijeg tiraæai pod teretom naruπenog kredibiliteta; Slobodna Dalmacija je uprkosilegalnoj prirodi privatizacije joπ bila u rukama ekstremista HDZ-avodeÊi upornu kampanju protiv nove demokratske vlasti; a VeËernjilist bio je u tranziciji izmeu vlasnika odabranih od HDZ-a imoguÊih stranih investitora. Dva ugledna analitiËara medija uHrvatskoj, Dr. Stjepan MaloviÊ i Gordana ViloviÊ, ovako su sumi-rali iskustva iz prve godine nove vlasti:

Nova koaliciona vlada nije poËela s revanπom (protiv Tumanovih lojalistau medijima) ali nije ni otvorila vrata najkvalifikovanijim, nastojeÊi daudovolji Ëlanovima svojih partija. PolitiËka scena se drastiËno izmijenila.Gdje je nekad bila snaæna vlast predsjednika Tumana i slaba opozicijasada je bio vakuum u kojem niπta nije sigurno i niko nema konaËnu rijeË.To je neπto nepoznato u ovim podruËjima, tako da vlada kakofonija poli-tiËkih glasova, od kojih su neki neprihvatljivi za neke Ëlanice pobjedniËkekoalicije. Ima nekih pokuπaja da se formiraju centri moÊi oko predsjedni-ka Republike (MesiÊa), koji je popularan ali nema moÊnu partiju iza sebe,ili oko premijera (Ivice RaËana), koji je predsjednik najjaËe partije (SDP),ali ne i dovoljno jak da sam vlada”.9

Bosanski “civilizovaniji aparthejd”Godina 2000. zatekla je Bosnu u stanju “neπto civilizovanijeg

aparthejda”. Stijeπnjeni izmeu Tumanove Hrvatske i MiloπeviÊeveSrbije, od kojih je svaka podræavala ekstremistiËke separatistiËke


VI 4/3/03 10:01 PM Page 217

partije u Bosni i njihovu kontrolu nad teritorijama “etniËki oËi-πÊenim” tokom rata, Bosanci su æivjeli u tri geta. U RepubliciSrpskoj, zabiljeæeni su samo minimalni povraci Boπnjaka i Hrvataprognanih u ratu i oni su bili obiljeæeni nasiljem gomile, dinamiti-ranjem i spaljivanjem poneke obnovljene kuÊe, i “neobjaπnjenim”ubistvima ponekog povratnika. BoπnjaËko-hrvatska federacija,druga polovina zemlje, bila je daleko od toga da bude jedan entitetkako je predviao Dejtonski sporazum. PodruËja pod kontrolomHDZ-a bila su jednako negostoljubiva za povratnike kao i Repu-blika Srpska, a u podruËjima s boπnjaËkom veÊinom vladajuÊa mus-limanska SDA nastojala je da odræi potpunu dominaciju na “svojimteritorijama”. Taj etniËki aparthejd najbolje se odraæavao u podije-ljenim bosanskim medijima.

PosjeÊujuÊi Bosnu u januaru i februaru 2000, zamolio sam tro-jicu uglednih bosanskih intelektualaca ∑ dr Zdravka Grebu, profe-sora Pravnog fakulteta u Sarajevu, dr Zdravka Zlokapu, profesoraPravnog fakulteta u Banjaluci i dr Slavu KukiÊa, profesora Eko-nomskog fakulteta u Mostaru ∑ da zajedno pogledamo i prokomen-tariπemo program koji su emitovale televizije u njihovim gradovimau noÊi simboliËnog doËeka nove 2000. godine i novog milenijuma.Kakva su raspoloæenja, ideje, nade i strahovi koje lokalna televizijanudi Bosancima podijeljenim u tri zasebne etniËke zone u doba kadse ujedinjena Evropa raduje novom vijeku? Decenija koja je zaEvropu poËela s velikim nadama potaknutim ruπenjem Berlinskogzida a za Bosnu obeÊanjem tri nacionalistiËke partije, koje su sveimale rijeË “demokratska” u imenu, da Êe od te zemlje napraviti“novu ©vicarsku”, zavrπavala se u toj noÊi za Bosance s osjeÊanjima“tuge i neizvjesnosti” ∑ kako mi je rekao Grebo. Bosanska TV poËelaje svoj veËernji dnevnik te novogodiπnje veËeri, 31. decembra 1999,s prijatnim novim licem u ulozi voditelja: bila je to Doris DragoviÊkoja je poæeljela Bosancima sretnu novu godinu. Ova popularnahrvatska pjevaËica pojavila se i na kraju programa koji je zakljuËen,kako i priliËi novogodiπnjem dnevniku, slikama poznatih lica sbosanske TV uhvaÊenim u trenucima opuπtanja ispred kamere. Kaotelevizija koja je nastojala da odræi imidæ svebosanske TV svih godi-na bosanskog konflikta ∑ nasuprot separatistiËkoj srpskoj TV naPalama i hrvatskoj u ©irokom Brijegu ∑ sarajevska TV trudila se da

218 ZLO»IN U 19:30

VI 4/3/03 10:01 PM Page 218

prikaæe novogodiπnje raspoloæenje u cijeloj zemlji zapoËinjuÊi sizvjeπtajem iz “srpske Banjaluke”. Emitovani su, naravno, i prilozi oslavlju πirom svijeta. Traæio sam od Grebe da prokomentariπe trivijesti iz novogodiπnjeg dnevnika koje su mi se uËinile nekakonepriliËnim u tom inaËe dobro pripremljenom programu. Prvo,zapazio sam de je uobiËajenu novogodiπnju poruku ∑ koja je nekadbila rezervisana za doæivotnog predsjednika Tita a kasnije za vodeÊedomaÊe politiËare ∑ u oËekivanju simboliËne 2000. uputio jedanAmerikanac: predstavnik Ujedinjenih nacija u Bosni u HercegoviniJacques Klein. On je poæelio Bosancima sretnu novu godinu, pod-sjeÊajuÊi ih da je za njih multietniËka Bosna i Hercegovina “jediniput za Evropu”. Drugo, bilo je tu i neπto πto je najavljeno kao “do-bra vijest za penzionere”: poπtanska sluæba poËela je isplatu avgu-stovskih penzija (na kraju decembra!). I treÊe, vijest o posjeti SusanSontag Sarajevu, u kojoj je prikazan samo njen susret s tadaπnjimfederalnim premijerom Edhemom BiËakËiÊem ali ne i njeni susretis pozoriπnim i drugim kulturnim i javnim radnicima u Sarajevu gdjeje pod opsadom reæirala “»ekajuÊi Godoa”. Povodom Kleinove no-vogodiπnje poruke Grebo mi je rekao: “To odraæava potpunu zavi-snost naπe zemlje od meunarodnog prisustva”. O “dobroj vijesti zapenzionere”: “Na æalost, penzioneri su postali neka vrsta paradigmeza sramotan socijalni poloæaj veÊine Bosanaca. Mi svi æivimo ispodosnovnih standarda dostojanstva i nema boljeg naËina da se to vidinego kroz sudbinu penzionera. Zaπto je ta priËa tako simboliËna?Zato πto su ti ljudi ∑ sa svojim karijerama, svojim æivotima i svojimsadaπnjim socijalnim statusom ∑ æivo svjedoËanstvo o izgubljenoj iiznevjerenoj nadi za istorijske promjene prije deset godina. Kad jepadao Berlinski zid, s obeÊanjem pluralizma i demokratije, postojalaje ta nada za bolji, prosperitetniji, sretniji æivot. To se nije desilo ipenzioneri su paradigma toga æiveÊi na ivici bijede. Umjesto evrop-ske buduÊnosti, mi smo na Balkanu morali prvo iskusiti ratove,agresiju i genocid. Oni koji su ovdje uzeli vlast 1990. nisu znali kakoda predvode politiËku ili ekonomsku tranziciju i njihova vrsta‘demokratije’ ∑ koja ne ide dalje od moguÊnosti da se piπu pismauredniπtvu bez straha od progona ∑ nije mogla spasiti penzionere dane postanu simbol izgubljene nade. To nije pomoglo ni mojim stu-dentima koji, gotovo bez izuzetka, oËajniËki traæe naËina da izbjegnu


VI 4/3/03 10:01 PM Page 219

iz ove zemlje. I to bi trebalo da budu prava pitanja za novogodiπnjiTV dnevnik” ∑ rekao mi je Grebo.10 O tome zaπto je TV prikazalasusret Sontagove s BiËakËiÊem umjesto sa njenim sarajevskim po-zoriπnim prijateljima i umjesto intervjua o njenim legitimnim briga-ma za sadaπnju Bosnu, Grebo je rekao: “Mislim da je to najboljiprimjer medijske manipulacije s kakvima ljudi u ovoj zemlji veÊdugo æive. Susan Sontag nije se bojala da doe u Sarajevo kad je bilonajopasnije, Ëak opasno po æivot 1992-93, i ona ima svako pravo dabude zabrinuta za sudbinu herojskih ideala koje smo tada dijelili.Ona je ostala vjerna ideji Bosne kao multietniËkog, multireligijskog,tolerantnog prostora, i ona jeste zabrinuta za neke stvari ovdje kojeznaËe iznevjeravanje tog duha. Nadam se da se neÊe ljutiti na meneako otkrijem jednu njenu tajnu: kad je njen sin, David Riff (i samautor knjige o naπem ratu, Bosnia: The Slaughterhouse/Bosna: Klaoni-ca), nazvao da je pita gdje æeli da doËeka 2000. godinu, ona je odgo-vorila: ‘Jedino mjesto gdje æelim biti te veËeri je Sarajevo’. I doπla je∑ i u pravu ste ∑ to jeste manipulacija ako se ta njena posjeta pred-stavlja samo u tom susretu s BiËakËiÊem. Svih ovih godina dok jedolazila u Sarajevo, on nikad nije pokuπao da se sretne s njom, i sada∑ valjda u oËekivanju izbora ∑ odjednom ima potrebu da je pozdravii urednik TV ima potrebu da pokaæe samo taj njen susret. Ona je pri-hvatila taj sastanak iz kurtoazije ali njeni motivi bili su daleko odonog πto TV slika sugerira. Ona nije doπla u Sarajevo da podræi aktu-alnu vladu ili bilo πta sliËno. Ta manipulacija podsjeÊa me na mojekontakte s Ëeπkim predsjednikom Vaclavom Havelom u pripremamaza njegovu posjetu Sarajevu prije nekoliko godina. On mi je rekao daæeli da doe samo kao gost sarajevskog kulturnog kruga, i da ne æelisusrete s vladinim predstavnicima, i nije æelio ∑ iako, naravno, uopkoljenom gradu nije bilo takve opasnosti ∑ da bude ikakve cere-monijalne garde ili crvenog tepiha na sarajevskom aerodromu. Obojesu, i Havel i Sontag, doπli ovdje iz poπtovanja za sarajevsku tradicijutolerancije za Ëiji se opstanak s razlogom brinu. Dakle, jeste neko-rektno izvjeπtavati o susretu Susan Sontag s premijerom a ne o njenojposjeti Obali, pozoriπtu i tolikim prijateljima u Sarajevu. Poruka teposjete bila je Ëak suprotna onom πto je sugerisala TV slika”.

U Banjaluci, gledao sam novogodiπnji dnevnik TV RepublikeSrpske s dr Zdravkom Zlokapom. On je i sam radio na studiji o

220 ZLO»IN U 19:30

VI 4/3/03 10:01 PM Page 220

ulozi medija protekle decenije, objavljenoj kao broπura banjaluËkogLex International, i ∑ u neπto proπirenoj verziji ∑ u godiπnjakubanjaluËkog Pravnog fakulteta. U tom Ëlanku, Zlokapa nalazi kori-jene nacionalistiËke manipulacije medijima devedesetih u decenija-ma vlasti komunista. VeÊ tada su se mediji oblikovali kao instru-menti moÊi:

Osnovna crta (komunistiËkog) modela jeste da on apsolutno negiraosnovnu, informativnu funkciju medija, transformiπuÊi ih umjesto toga uideoloπko-propagandistiËki aparat vladajuÊe partije. Misija novinara nijeda ∑ objektivno, istinito, pravovremeno, itd. ∑ obavjeπtavaju javnost oonom πto se dogaa u druπtvu, nego da uËestvuju, kao aktivni uËesnici upolitiËkom procesu, u oblikovanju druπtva po ideoloπkoj liniji partije.Tako mediji postaju dio partijskog agitpropa, dok novinari preuzimajuulogu najagilnijih partijskih aktivista ∑ napisao je Zlokapa.11

On smatra da se, u decenijama striktne partijske kontrole nadmedijima javnost u Jugoslaviji navikla da je sasvim normalno damediji sluæe one na vlasti i da vlada ima sva prava da ih koristi premasvom nahoenju i interesu. To objaπnjava zaπto je veÊi dio javnosti imedija prihvatio prenos kontrole nad medijima sa starih, komu-nistiËkih, na nove, nacionalistiËke voe. “Novinari su”, kaæeZlokapa, “nastavili da igraju ulogu na koju su navikli, postajuÊi naj-gorljiviji zagovornici nove, nacionalistiËke ideologija: veÊina njih sepotpuno identifikovala s tom ideologijom, prihvatajuÊi slijepo,bezrezervno i nekritiËki politiku i politiËke ciljeve novih vladajuÊihpartija.” Pitao sam ga, uz kafu u Meunarodnom press centru uBanjaluci, da li ∑ deceniju nakon te tranzicije od vjernosti komu-nizmu do vjernosti nacionalizmu ∑ vidi ikakve promjene u mediji-ma Republike Srpske.

“O, da. Desila se evolucija, posebno ovih posljednjih nekolikogodina. Evo uporedite sadræaj naπih novina u 1992-93. sa njihovimsadræajem u 1995. i onda u 1999. i vidjeÊete veliku razliku. NeÊeteviπe naÊi zagovaranje mrænje i netolerancije. Novine su uËtivije, civi-lizovanije …” ∑ rekao mi je Zlokapa.12 To se isto moglo reÊi i za no-vogodiπnji TV dnevnik. U poreenju sa dnevnikom TVBiH uSarajevu, koji nije emitovao nikakve prigodne izjave lokalnih politi-Ëara, TVRS donijela je opπirne novogodiπnje poruke Ëetvorice srpskihpolitiËara s teπkim naglaskom na vlastiti entitet i bez spominjanja


VI 4/3/03 10:01 PM Page 221

Bosne. O tome ∑ da spomene Bosnu ∑ pobrinuo se meunarodniVisoki predstavnik Wolfgang PetritsÊ oznaËavajuÊi 2000. kao“odluËujuÊu godinu za buduÊnost Bosne i Hercegovine”. Zlokapa jeu toj emisiji naπao neπto πto je pokazivalo koliko su se stvari promi-jenile otkako je sjediπte TVRS prebaËeno s “tvrdolinijaπkih” Pala u“umjereniju” Banjaluku. “Prije nekoliko godina bilo bi nemoguÊeda vidite, kao u ovom programu, smjenjivanje politiËara koji svigovore kako proπla godina nije bila tako loπa i kako Êe nova biti‘bolja i prosperitetnija’, a onda da vidite ljude anketirane na ulicikoji svi kaæu kako je ta proπla godina bila ‘uæasna’, ‘teπka’, ‘sumorna’.TV je konaËno u stanju da pokaæe da ljudi na ulici osjeÊaju i govoredrugaËije i da su njihovi pogledi u oπtroj suprotnosti sa zvaniËnomverzijom o tome kakav nam je æivot”. Pitao sam ga da objasni to πtoBosna gotovo i nije spomenuta u programu u kojem je TVRS emi-tovala i novogodiπnju poruku predsjednika susjedne dræaveSlobodana MiloπeviÊa, uz to optuæenog za ratne zloËine, i crno-gorskog predsjednika Mila –ukanoviÊa. “Moj je utisak, gledajuÊimedije Republike Srpske, da se cijela ideja o Bosni kao dræavipotiskuje u stranu, kao neπto πto treba da bude zaboravljeno. Stvarase predstava o jednom duboko podijeljenom druπtvu. Nema ozbilj-nih nastojanja da se to promijeni. Za neke ljude, zaseban entitetznaËi zaπtitu monopola kojih se neÊe lako odreÊi. Oni raËunaju da,Ëak i u naπoj ekonomskoj bijedi, grupa privilegovanih moæe pro-sperirati na raËun veÊine i oni ne æele da se to promijeni. To je, na-ravno, πtetno za oba entiteta. Uzmite, na primjer, træiπte πtampe:poslije samo dvadesetak brojeva ovdaπnji magazin Reporter zakljuËioje da je Republika Srpska preusko træiπte za takvu vrstu publikacije,sa suviπe nepismenih, i poËeli su da traæe naËina da stignu na træiπtai Srbije i drugog dijela Bosne. Novine u Republici Srpskoj i neobjavljuju viπe svoj tiraæ: suviπe je mali. Ja to mogu osjeÊati i izvlastitog iskustva. Radim na akademskoj knjizi koja na træiπtu ovogentiteta ne moæe raËunati na tiraæ od viπe od 100 primjeraka. Mijednostavno trebamo jedni druge, iz tih praktiËnih razloga, ali sve jeovdje, Ëak i vremenska prognoza ∑ samo za Republiku Srpsku ∑politizirano. Donedavno, vijesti iz Federacije su emitovane meuvijestima iz svijeta: kao neπto iz neke druge zemlje ili Ëak sa drugogkontinenta”.

222 ZLO»IN U 19:30

VI 4/3/03 10:01 PM Page 222

Taj utisak, zemlje duboko podijeljene u tri etniËke teritorije bezikakvih meusobnih veza, ojaËan je gledanjem novogodiπnjegÆurnala Herceg-Bosne na Erotelu ∑ televiziji bosanskih Hrvata uZapadnoj Hercegovini. (Nakon dugog natezanja s tvrdom linijomHDZ-a, Meunarodna komisija za medije u Bosni, IMC, uspjela jeda ukine program Erotela 17. februara 2000. u oËekivanju formi-ranja federalne TV). Pitao sam dr Slavu KukiÊa, profesoraEkonomskog fakulteta u Mostaru, πta to ime Herceg-Bosna znaËi nakraju decenije devedesetih: je li to, kako se pravdaju u vodstvuHDZ-a, samo ime za hrvatsku kulturnu zajednicu ili demonstracijada hrvatska paradræava Herceg-Bosna iz ratnog vremena joπ postoji?“To znaËi mnogo toga. Ekstremni elementi HDZ-a u Bosni iHercegovini bili su prisiljeni da s formiranjem federacije, zajedno sasvojim sponzorima u Tumanovoj vladi, napuste separatistiËku‘Hrvatsku Republiku Herceg-Bosna’. Onda su instalirali ‘Hrvatskuzajednicu Herceg-Bosna’, neku vrstu udruæenja graana, ili nekakvenevladine organizacije, kao kulturnu zajednicu Hrvata u Bosni. Alito je samo dimna zavjesa za zaseban hrvatski entitet u Bosni. Kadpogledate πta ona zaista jeste, ta ‘kulturna zajednica’ ima Ëak i vlasti-tu urbanistiËku politiku. Oni samo nastoje da produæe æivothrvatske republike u Bosni u toj novoj inkarnaciji kao udruæenjegraana” ∑ rekao mi je KukiÊ.13 Novogodiπnji program Erotela bioje slabiji od sarajevskog i od banjaluËkog. Razlog je jednostavan:Erotel je nastao prvenstveno zato da promovira Tumanovu politikutako da su prioriteti bili prenos programa HTV iz Zagreba u Bosnui odræavanje bosanskih Hrvata na liniji politiËkih ciljeva HDZ-a.Njihov vlastiti program vijesti, Æurnal Herceg-Bosne, i imenom isadræajem trebalo je da podræava projekt tvrdolinijaπa za uspostav-ljanje zasebnog hrvatskog entiteta u Bosni. To je bilo oËito i iz novo-godiπnjeg programa. On je bio fokusiran na predstojeÊe izbore, 3.januara 2000. u susjednoj dræavi Hrvatskoj, s otvorenom agitacijommeu bosanskim Hrvatima ∑ kojima je dozvoljeno da glasaju u dru-goj zemlji ∑ da daju svoje glasove “onima koji Êe najbolje prepoznatii predstavljati interese hrvatskog naroda”. Zna se: HDZ. KukiÊ mije rekao da je Erotel bio u rukama radikalne grupe u hercegovaËkomHDZ-u. “Oni su usmjeravali podrπku bosanskih Hrvata premaHDZ-u, govoreÊi im da od toga ovisi i sama njihova buduÊnost.


VI 4/3/03 10:01 PM Page 223

Prema statistici, u koju sumnjam jer moæda su uraËunali i mene iakoja nisam glasao, nekih 90.000 Hrvata iz Bosne glasalo je na hrvat-skim izborima ∑ od toga 89.000 za HDZ. Sada kad je HDZ izgu-bio i kad postoji novo, umjereno i proevropsko rukovodstvo u Hr-vatskoj, situacija se postepeno mijenja. Ali, treba i vremena ∑ idrugaËiji TV program ∑ da se krene prema umjerenijoj politici”,rekao mi je KukiÊ. Prokomentarisali smo i jednu vijest u tom novo-godiπnjem programu u kojoj mostarski gradonaËelnik Ivan Prskaloreaguje na nekakvu “jednostranu” i “nevaæeÊu” odluku mostarskoggradskog vijeÊa a da se niπta ne kaæe o kakvoj se odluci radi i zaπtoje Prskalo tako ljut. “Tu nije bilo niËeg novinarskog, Ëak ni obja-πnjenje zbog Ëega to protestuje HDZ iako je ∑ da ironija bude pot-puna ∑ bila rijeË upravo o debati gradskog vijeÊa o samom Erotelu.Oni nikad nisu htjeli da prikaæu bilo πta osim pogleda HDZ-a. I nesamo da nisu prikazivali πta kaæu drugi, Boπnjaci ili Srbi, nego suignorirali i Hrvate koji nisu dijelili ideje HDZ-a. Da biste doπli naErotel, morali ste biti ili zvaniËnik HDZ-a ili njihov navijaË. U pro-tivnom, vrata su vam bila zatvorena. Jednom sam pozvan da sudje-lujem u nekoj debati na TV Bijeljina (u Republici Srpskoj). Kadsam nekim ljudima sa Erotela to spomenuo kao pozitivno iskustvootvorenosti srpske TV za miπljenja jednog Hrvata, oni su pokuπavalida me uvjere da su i oni profesionalci. ‘Ako je tako, recite mi kad steu svom programu imali ijednog opozicionog politiËara, ne obaveznoBoπnjaka ili Srbina, veÊ makar Hrvata koji ne podræava HDZ.’Nikad ∑ rekli su mi. Dakle, to odista nije profesionalna TV”.

Dugo odgaano zatvaranje Erotela ilustrativno je za sve teπkoÊeu pacifikaciji bosanskih elektronskih medija nakon decenije medi-jskog rata. Otimanje releja bosanske radio-televizije bilo je jedan odprvih ratnih ciljeva i srpskih i hrvatskih separatista u Bosni. Na ter-itorijama pod kontrolom SDS, ta operacija izvedena je Ëak i osammjeseci prije rata, poËev s otmicom releja na Mrakovici izmeuPrijedora i Banjaluke, koji je preusmjeren da prima TV program izBeograda umjesto iz Sarajeva. Isto su zatim uËinili i hrvatski ultra-nacionalisti, otimajuÊi releje i emitujuÊi program Tumanove TV izZagreba i nacionalistiËke “vijesti” iz Zapadne Hercegovine.Bosanska radio-televizija, nekad jedna od najotvorenijih u bivπojJugoslaviji sa redovnim prenoπenjem i beogradskog i zagrebaËkog

224 ZLO»IN U 19:30

VI 4/3/03 10:01 PM Page 224

dnevnika i ugoπÊivanjem Jutela, izgubila je tokom decenije na-cionalistiËkog terora svoj svebosanski domaπaj a zatim i legitimitet.Domaπaj je opadao s nacionalistiËkim otmicama relejne mreæe. Unajgorim danima rata, signal TVBiH jedva je dosezao dalje od πiregpodruËja Sarajeva i ona ni pet godina poslije rata nije mogla obnovi-ti svoj predratni domet. Ali, i njena legitimnost kao svebosanskeinstitucije polako je kopnila u tom procesu. Kako su srpski i hrvat-ski separatisti imali vlastite paradræave i sve druge paradræavne insti-tucije ∑ od vojski do televizije ∑ ono πto je u poËetku bilo “legitim-na bosanska vlada u Sarajevu” sve viπe je postajalo jednopartijskainstitucija pod kontrolom muslimanske SDA. Iako bosanski radioili TV nikad nisu bili nikakva konkurencija paljanskoj ili gruanskojRTV u poticanju na rat i propovijedanju mrænje, Ëinjenica je da jeod poËetka rata njihove urednike birala SDA i da su njoj odgovaraliza svoj rad.

Tako je ono πto je postojalo u bosanskoj radio-televizijskoj mreæiu proljeÊe 2000. bilo tek neπto civilizovaniji medijski aparthejdnametnut decenijom uniπtavanja zemlje. »ak i to neπto malo civil-nosti nametnuto je kombinacijom sile u zatvaranju paljanske TV ujesen 1997. i hrvatskog Erotela u februaru 2000; strpljivog ubje-ivanja uz praÊenje i povremeno kaænjavanje incidenata u mediji-ma; i presporog restruktuiranja i obnove ∑ i na unapreenju TVRSu Banjaluci i uspostavljanju federalne TV i PBS-a.

Dva dogaaja poËetkom 2000. jasno su pokazala koliko je dalekodo ostvarenja tih ciljeva. Kaænjavanje, na 45 godina zatvora, hrvat-skog generala Tihomira BlaπkiÊa pred Tribunalom za ratne zloËine ihapπenje i izruËenje u Hag ratnog predsjednika Skupπtine Repu-blike Srpske MomËila Krajiπnika izazvali su poplavu protesta u pod-ruËjima i pod srpskom i pod hrvatskom kontrolom u Bosni. VeÊ isamo registrovanje osude Tribunala od strane razliËitih stranaka kao“politiËkog instrumenta Zapada” usmjerenog samo protiv “naπihmomaka” i odbacivanja presude i hapπenja kao “napada na naπnarod” i “krπenja Dejtonskog sporazuma” bilo je dovoljno da pono-vo izazove napetosti meu Bosancima. Ono πto je nedostajalo, kaoi u svim prethodnim sliËnim prilikama, bio je samo potpun izvjeπtaj∑ i u srpskim i u hrvatskim medijima ∑ o tome za kakva su zlodjelaoptuæeni hrvatski general i srpski politiËar. U BlaπkiÊevom sluËaju to


VI 4/3/03 10:01 PM Page 225

je, pored ostalog, razaranje sela AhmiÊi u zoni njegove odgovorno-sti u kojem je ubijeno viπe od stotinu boπnjaËkih civila, ukljuËujuÊii majke s djecom. U Krajiπnikovom, komandna odgovornost zagenocidne zloËine protiv civila, od “etniËkog ËiπÊenja” u ranim faza-ma rata do troipogodiπnje opsade Sarajeva. »ak ni pet godina posli-je rata, javnosti u podruËjima pod kontrolom nacionalista joπ nijereËena sva istina o ratnim zloËinima. Postoje zahtjevi graanskihudruæenja πirom Bosne za uspostavljanje Komisije istine i pomirenjaËiji bi posao bio da utvrdi istorijske Ëinjenice o ratu; da obznaniærtve i njihove patnje; da identifikuje odgovorne za rat i zloËine; i datako nevinima na svim stranama omoguÊi æivot bez nametnogosjeÊaja kolektivne krivice izmeu njih. Mediji imaju nezamjenjivuulogu u tom procesu. U sluËaju optuænica i suenja pred Tribu-nalom u Hagu “patriotskoj” galami politiËara i partija koji nastav-ljaju eksploataciju tuæbalice o “naπim momcima u rukama nepri-jateljske meunarodne zajednice” morali bi se suprostaviti doku-menti i Ëinjenice o zloËinima za koje se u Hagu sudi. Ali, nisu samodomaÊi pritisci ∑ taj poziv na “patriotsko novinarstvo” ili strah odkletve za “izdaju nacionalne stvari” pojaËan prijetnjama, uznemira-vanjem, fiziËkim napadima, progonom i ucjenama gubljenjemoglasnih prihoda ∑ razlog πto mediji ne kazuju cijelu priËu o ratnimzloËinima. »ak i meunarodni sponzori mirovnog procesa,ukljuËujuÊi institucije za nadzor nad medijima, nameÊu atmosferubojazni od izvjeπtavanja o ratnom nasilju. Na taj naËin, popuπtajuÊipred nacionalistiËkom tvrdnjom kako je izvjeπtavanje o tome “anti-srpsko” ili “antihrvatsko”, oni ne samo da javnosti uskraÊuju uvid uono πto se zaista dogodilo na Balkanu devedesetih, nego i jaËajupozicije nacionalistiËkih partija i otpor kaænjavanju ratnih zloËina.Jedan takav primjer je reagovanje Meunarodne komisije za medije(IMC), zaduæene za regulisanje bosanskih elektronskih medija, naemitovanje dokumentarne drame Ratnici (BBC) 19. i 27. februarana bosanskoj TV. Nakon devet prigovora “bosanskih Hrvata” da tajprogram “predstavlja Hrvate u loπem svjetlu” uoËi lokalnih izbora,generalni direktor IMC-a Krister Thelin sloæio se da postoji legi-timno pitanje “trenutka” emitovanja i “odsustva bilo kakvog komen-tara ili diskusije” koji bi osigurali “dodatne informacije”.14 Thelin jepredloæio “diskusiju u studiju” neposredno nakon prikazivanja

226 ZLO»IN U 19:30

VI 4/3/03 10:01 PM Page 226

Ratnika ili “poseban program koji bi omoguÊio pravo na odgovor uokviru razumnog roka”.

“U tom smislu, bosanska TV nije prekrπila pravila, ali nijeispunila oËekivanja od odgovorne javne radio i TV institucije” ∑napisao je Thelin u pismu odgovornima na BHTV, 17. maja 2000.SliËan po prirodi, kao nastojanje da se sanitizira pisanje bosanskihmedija o nacionalistiËkim voama i politiËarima koji su izazvalitragediju devedesetih, jeste komentar u “Bijeloj knjizi” IMC-a opisanju Dnevnog avaza o upornom zalaganju hrvatskog predsjedni-ka Tumana za etniËku podjelu Bosne. NavodeÊi naslove tekstova iztog lista ∑ “Hrvatski predsjednik ponovo hoÊe da dijeli Bosnu”,“Tumanov novi napad na Dejton” i “Tuman traæi treÊi entitet uBosni” ∑ IMC primjeÊuje da Avaz propuπta da kaæe koliko, ilikoliko malo, ima podrπke u Hrvatskoj za takve Tumanove zaht-jeve. Ta vrsta pozivanja na “kontekst” i “balans” koji bi poËiniocimaratnih zloËina ili njihovim politiËkim podstrekaËima i sponzorimadao istovremeno “pravo odgovora” Ëak i na dokumentarni programproizveden od meunarodno uvaæene institucije, kako bi se poπted-jeli podsjeÊanja na zloËine poËinjene pod njihovim nadzorom, samoje ojaËalo legitimitet i odræavanje na vlasti ultranacionalista u post-dejtonskoj Bosni. Moglo bi se dokazivati da nije izvjeπtavanje o rat-nim zloËinima, veÊ upravo suprotno: nedostatak odgovornog, nafaktima zasnovanog i sveobuhvatnog izvjeπtavanja, to πto usporavamirovni proces.

“Medijska intervencija” u Bosni, i pored svih oËitih nedostataka,jeste postigla neke poËetne rezultate. Situacija na kraju 2000. bila jeznatno bolja nego na kraju 1995. RatnohuπkaËke TV na Palama i uGrudama su ugaπene; IMC, koja je ustanovljena u junu 1998, odi-grala je znaËajnu ulogu u regulaciji bosanske dæungle u elektronskimmedijima ∑ usvajanjem pravila za radio i TV programe, ustanov-ljenjem kriterija i izdavanjem i odobravanjem licenci i frekvencija zakvalifikovane radio i TV stanice ∑ i takoe je doprinijela usvajanjukodeksa πtampe i Savjeta za πtampu πto sve predstavlja pogodnijiokvir za razvoj i javnih i nezavisnih medija u zemlji. Osim naciona-listiËke srpske i hrvatske TV, IMC je takoe ukinuo i BoπnjaËku TV.Ta akcija, u oktobru 2000, bila je obrazloæena krπenjem pravila olicencama: BoπnjaËka TV registrovala se kao privatna TV dok su


VI 4/3/03 10:01 PM Page 227

njeni izvori finansiranja, sa znaËajnim investiranjem muslimanskepolitiËke partije (SDA) i drugih donatora iz islamskih zemalja,upuÊivali da se radi o neËem drugom. Dok je IMC objaπnjavaosvoju akciju striktno zakonskim razlozima, kao sluËaj “laænog pred-stavljanja”, boπnjaËki nacionalisti ∑ slijedeÊi primjer srpskih i hrvat-skih u prethodnim sluËajevima ∑ poæurili su da osude tu odluku kaosluËaj etniËke diskriminacije. “To je protiv interesa boπnjaËkog na-roda i protiv slobode medija” ∑ tvrdili su.

Brojne meunarodne institucije za razvoj medija, ukljuËujuÊiSoroπev Fond otvoreno druπtvo i IREX ProMedia, doprinijele suopstanku postojeÊih i pojavi brojnih novih listova i magazina dopri-noseÊi postepenoj pluralizaciji bosanske medijske scene. U Sarajevu∑ u 2000. godini bila su tri dnevna lista: Dnevni avaz, koji se u tojgodini oteo kontroli SDA i poËeo da projektuje imidæ nezavisnenovine; Osloboenje, umorno i izudarano, sa opadajuÊim urei-vaËkim standardima i bez dugoroËne strategije, ali joπ vjerno svojojreputaciji glasa tolerancije; i VeËernje novine, transformisane uJutarnje novine, joπ u potrazi za novim identitetom. Avazov raskid saSDA izazvao je provalu otvorene ljutnje muslimanske stranke.Neposredno nakon aprilskih lokalnih izbora, u kojima je umjerenaproevropska Socijaldemokratska partija potukla SDA Ëak i uSarajevu ∑ na njenom pretpostavljenom “domaÊem terenu” ∑ fede-ralni premijer Edhem BiËakËiÊ rekao je Glavnom odboru SDA kakoje ta stranka izgubila izbore zbog Avazove izdaje. “Mi smo impomogli finansijski u poËetku” ∑ izjavio je BiËakËiÊ.15 Avazov osni-vaË i vlasnik, Fahrudin RadonËiÊ, odgovorio je da njegov list zapra-vo nikad nije bio blizak SDA-u veÊ samo “IzetbegoviÊevom shvata-nju politike”.16 SDA se ponaπala kao prevarena ljubavnica napada-juÊi Avaz javno i πaljuÊi mu federalnu finansijsku policiju u prepadprije zore kako bi ruËno brojali tiraæ lista pod optuæbom zaneplaÊanje poreza. Takoe su na nekoliko dana zamrzli raËune lista,ugroæavajuÊi funkcionisanje kompanije i izazivajuÊi snaænumeunarodnu osudu. RadonËiÊ je rekao da je frontalni napad naAvaz bio revanπ za njegovo uporno pisanje o korupciji u procesu pri-vatizacije koji je omoguÊio vladinim miljenicima i sljedbenicima daotkupljuju bosanske hotele i druge privlaËne firme pod “moralnosumnjivim uslovima”.

228 ZLO»IN U 19:30

VI 4/3/03 10:01 PM Page 228

U Republici Srpskoj ∑ Nezavisne novine pretekle su privilegovanisluæbeni Glas srpski meu dnevnicima, dok se vikend izdanjeNezavisnih πtampalo u 18.000 primjeraka, po podacima iz juna2000, postajuÊi prva publikacija iz Republike Srpske na federalnomtræiπtu. Nedjeljnik Reporter (osnivaË Perica VuËiniÊ), sa izdanjima iza BiH i za Srbiju, takoe je postajao respektabilan i ∑ sa stanoviπtavlasti ∑ kontroverzan magazin nerijetko otvarajuÊi u javnosti raspra-vu o doskora “zabranjenim temama”. Jedan znaËajan korak premaveÊim medijskim slobodama bilo je proglaπenje, od strane uredaVisokog predstavnika (OHR) i OSCE-a u Bosni, zakona o slobodiinformacija koji omoguÊuje javnosti pristup svim informacijama uposjedu vlasti ili javnih institucija. Zakon je usmjeren na ostvarenjeveÊe otvorenosti i odgovornosti u radu bosanskih institucija premameunarodno prihvaÊenim standardima.

Ali, svi navedeni pomaci blijede u poreenju s dramatiËnimkaπnjenjem u uspostavljanju, punih pet godina poslije Dejtona, jav-nog radio i televizijskog sistema za cijelu zemlju. Ne moæe se reÊi dameunarodni nadzornici mirovnog procesa nisu pokuπali. Problemje: to πto oni nisu znali kako da to urade. Neki od ljudi kojima jepovjerena kljuËna uloga u razvoju strategije meunarodne zajedniceu Bosni nisu imali nikakvog relevantnog iskustva ili uspjeha u razvo-ju medija u vlastitoj zemlji. VeÊina meunarodnih institucijaangaæovanih u Bosni prihvatile su, umjesto da joj se suprotstavljaju,tripartitnu podjelu svega bosanskog ∑ ukljuËujuÊi i medije ∑ osla-njajuÊi se na nacionalistiËke partije najodgovornije za voenje medi-jskog rata u poslu koji je trebalo da vodi pacifikaciji medija. U jed-noj epizodi, pravdajuÊi joπ jedno odgaanje u restrukturiranjubosanske TV, meunarodni posrednici rekli su da je do njega doπlozbog oËekivanja da muslimanska SDA delegira svog predstavnika ukomisiju zaduæenu za restrukturiranje. Time su praktiËno prihvatiliugraeni paralizirajuÊi uticaj nacionalistiËkih partija na taj proceskoji je trebalo da vodi njihovom uklanjanju s vlasti. Nije bilo jasnepredstave o prioritetnom cilju ∑ stvaranju otvorene, pluralistiËke,visokokvalitetne, evropski orijentisane, javne, svebosanske TV ∑ veÊje prevlaivala birokratska opsesija pravilima, licencama, frek-vencijama, sve samim vaænim stvarima koje, meutim, proizvodesamo neπto poput okvira bez slike. PredstavljajuÊi svemoÊne urede i


VI 4/3/03 10:01 PM Page 229

uæivajuÊi u ulozi ukrotitelja zlih momaka i misionara slobodnoggovora, veÊina meunarodnih uËesnika u tom nastojanju nije shva-tala ili je potcjenjivala Ëinjenicu da je postojala i bosanska istorijaborbe za ideale koje su oni doπli da predstavljaju. I da su postojaliljudi koji su se borili za te ideale u predratnoj, ratnoj i poratnojBosni. Zato oni nikad i nisu shvatili vaænost okupljanja, mobilizaci-je, ohrabrivanja i materijalnog podupiranja prije svega najboljihbosanskih novinarskih profesionalaca kao temelja svake medijskestrategije. U rijetkim sluËajevima kad su pokuπali da angaæuju nekeod bosanskih profesionalaca, kao u sluËaju bivπeg novinara TVSarajevo Ivice PuljiÊa koji je u meuvremenu otiπao u Glas Amerikeu Vaπingtonu, dozvolili su da predstavnici nacionalistiËkih partija umedijskim nastojanjima stavljaju veto na takve moguÊnosti. “PuljiÊne dolazi u obzir, on nije bio s nama tokom rata” ∑ prigovorio jetadaπnji IzetbegoviÊev savjetnik Mirza HajriÊ. Da ironija bude pot-puna, zapravo sam HajriÊ “nije bio s nama” u prvim godinama ratakoji ga je zatekao u Londonu, dok je PuljiÊ prvih mjeseci opsadeizvjeπtavao sa prvih linija odbrane Sarajeva. IlustrujuÊi neπto πtoneki kritiËari cijelog tog procesa nazivaju “kolonijalnim pristupom”razvoju medija u poratnoj Bosni, istraæivaËki tim Media PlanInstituta u Sarajevu zapaæa:

Meunarodni uËesnici preteæno zanemaruju lokalne kapacitete i Ëesto bezrazmatranja, i ponekad s potcjenjivanjem, nameÊu rjeπenja koja ne odgo-varaju uvijek situaciji … Jedan banalan primjer pokazuje s koliko je malosenzibiliteta voen projekt OBN-a: samo ime OBN (Open BroadcastNetwork) ne znaËi niπta prosjeËnom bosanskom gledaocu, poπto vrlo malibroj ljudi u ovoj zemlji razumije engleski. Onda je neizbjeæno pitanje:kako oËekivati da se javnost identifikuje s neËim Ëije ime joj ne znaËi niπta?Na æalost, ista greπka se uporno ponavlja: Meunarodna komisija za medi-je naziva se u Bosni svojom engleskom kraticom (IMC) a javni RTV servisse naziva PBS (Public Broadcast System). Koliko god to moglo izgledatikao formalnost, upravo ta simboliËka dimenzija je vaæna ako æelite imatimedije, regulatorne institucije i sluæbe potpuno integrisane u bosanskimedijski sistem i cijelo druπtvo …17

Pet godina poslije Dejtona, meunarodna medijska intervencijabila je uspjeπnija u razgradnji nego u obnovi bosanske radio-televi-zije. PadajuÊi u zamku automatske tripartitne klasifikacije, po kojoj

230 ZLO»IN U 19:30

VI 4/3/03 10:01 PM Page 230

sve mora biti ili boπnjaËko ili srpsko ili hrvatsko, meunarodni nad-zornici televizijskog projekta odluËili su od ranih faza intervencijeda obnova RTVBiH kao svebosanske institucije ne dolazi u obzir.Opredijelili su se za novu, OBN televiziju, uz troπak od dvadesetakmiliona dolara i sva ograniËenja takvog projekta u bosanskom porat-nom pejzaæu: ograniËen domaπaj-skup satelitski prenos-slaboizvjeπtavanje iz pridruæenih Ëlanica mreæe-odsustvo funkcionirajuÊeekonomije pa tako i odgovarajuÊih prihoda od oglaπavanja-neizbje-æna sumnjiËavost u javnosti prema meunarodno sponzoriranomprogramu (“Bildtova televizija”). Iako OBN jeste ponudio nena-cionalistiËku alternativu u vrijeme kad su bosanski talasi bilizatrovani godinama propagande rata i mrænje, i iako je pomogaoukloniti “informativne barikade” izmeu dva entiteta, u ljeto 1999.meunarodna nastojanja preusmjerila su se na ustanovljenje PBS-a,javne televizijske mreæe. OdlazeÊi Visoki predstavnik, ©panac CarlosWestendorp, objavio je odluku o rekonstrukciji bosanskog TV sis-tema 30. juna 1999. Njegov nasljednik, Austrijanac WolfgangPetritch, razvio je okvir za taj projekt koji je podrazumijevao dvijekomponente: svebosansku javnu radio-televiziju (PBS) plus dvijeentitetske, federalna i RTV Republike Srpske. Ali suoËena sa sva-kovrsnim preprekama, rekonstrukcija se beskrajno otegla propuπta-juÊi u 2000. godini dva kljuËna datuma u mirovnom procesu ∑lokalne izbore u aprilu i parlamentarne u novembru ∑ i ostavljajuÊidemokratske snage i bosansku javnost bez prednosti postojanja tele-vizije okrenute evropskim perspektivama Bosne. OBN i bivπaRTVBiH, obje napuπtene i nesigurne u vlastitu buduÊnost, poπto sumeunarodni sponzori obustavili podrπku OBN-u a “dræavna TV”se raspuπtala u korist joπ nepostojeÊeg PBS-a, uËinile su koliko su imokolnosti dozvoljavale. Ali to nije bilo dovoljno da nadoknadi od-sustvo radija i televizije koji bi pokrivali cijelu zemlju i ne bi bili podkontrolom nacionalistiËkih vlasti. Projekt PBS-a bio je i talac ogra-niËenja u razumijevanju meu stranim uËesnicima tog posla zabosanske “politiËke slagalice” i suprotstavljene, pa i nepomirljive,politiËke projekte vladajuÊih nacionalnih elita. Uprkos svoj retoriciu prilog multietniËke Bosne, multietniËkih institucija i multiet-niËkog duha, meunarodna nastojanja u transformaciji bosanskeTV mreæe prije su vodila oËuvanju ∑ pa i uËvrπÊenju ∑ medijskog


VI 4/3/03 10:01 PM Page 231

aparthejda nastalog u deceniji nasilja. Kao i diplomati koji su posre-dovali u postizanju dejtonskog kompromisa, koji je i pet godina ka-snije joπ ostavio zemlju podijeljenu u dva ili de facto tri entiteta,meunarodni sponzori rekonstrukcije bosanske TV su nasjelinacionalistiËkom dokazivanju da Boπnjaci, Srbi i Hrvati, viπe odsvega drugog, zahtijevaju zasebne TV programe. U Republici Srp-skoj, Ëak i umjerena vlada Milorada Dodika u Banjaluci insistiralaje da su javne informacije “iskljuËivo entitetski posao” i protivila sesvakom pokuπaju integracije medijskog prostora, videÊi u tome “du-hove unitarne Bosne”. “Nametnuta dræavna televizija vodi laganojsmrti entitetskih TV πto mi neÊemo dozvoliti” ∑ napisao je Dodik upismu zamjeniku Visokog predstavnika za medijske poslove SimonuHaselocku obavjeπtavajuÊi ga da njegova vlada “viπe ne æeli da kon-taktira sa njim u vezi s buduÊnoπÊu medija”. U Federaciji, udovolja-vanje advokatima etniËke podijeljenosti doseglo je nov vrhunac sviπemjeseËnom debatom o uvoenju federalne TV na dva kanala:jednom preteæno na bosanskom, drugom na hrvatskom jeziku. Svaironija, koja ima i visoku cijenu u novcu i drugim resursima, je utome πto i sa svim nacionalistiËkim halabukama o dubokim istori-jskim, kulturnim, jeziËkim i svakojakim drugim razlikama, tribosanska naroda ∑ Boπnjaci, Srbi i Hrvati ∑ razumiju svaki od tri“razliËita jezika” savrπeno dobro. Nema rijeËi, reËenice ili fraze ubosanskom, hrvatskom ili srpskom jeziku koju ne bi razumjeli ∑100 posto ∑ graani sve tri etniËke pripadnosti. Ali, samo zato πtoih je decenija nacionalistiËkog ludila nauËila da mrze razliËitost uizraæavanju, umjesto da se osjeÊaju obogaÊenim zbog toga, Bosancisad moraju imati zasebne “srpske”, “boπnjaËke” i “hrvatske” televi-zijske vijesti. Potencijalno ∑ postoje brojni problemi u vezi s tim.Glavni je: kako, i zaπto, odræavati geto “etniËkih vijesti” u dobainformativne eksplozije kad Ëarolijom Interneta moæete u vlastitojsobi za pola sata obiÊi informativno globalno selo? Drugo pitanje je:znaËi li ta podjela na tri etniËka kanala da Êe javnosti u tri entitetabiti servirani samo izvjeπtaji vlastitih reportera, intervjui samo svlastitim politiËarima, piscima i drugim umjetnicima? Ako je tako ∑to Êe dalje uËvrπÊivati institucionalnu i kulturnu segregaciju, oteæa-vati dijalog i razmjenu ideja, predstavljati prepreku bilo kakvoj poli-tiËkoj, ekonomskoj ili duhovnoj integraciji i unutar zemlje i sa

232 ZLO»IN U 19:30

VI 4/3/03 10:01 PM Page 232

drugima u regionu i Evropi. Ako nije ∑ onda cijeli taj koncept saposebnim kanalima na posebnim jezicima nema nikakvog znaËajapoπto Êe ljudi svejedno govoriti i bosanski, i srpski, i hrvatski i bitisavrπeno shvaÊeni od drugih, ËuvajuÊi tako i liËne i grupne etniËkevrijednosti, ali i bosansko bogatstvo razliËitosti. Ivan LovrenoviÊ,istaknuti bosanski pisac, napisao je kako HDZ sa svojim insistira-njem na “hrvatskom kanalu” zapravo samo hoÊe da saËuva vlast nadhrvatskim stanovniπtvom:

HDZ je baπ medijskim sredstvima, i baπ na planu mentaliteta i kulture,Hrvatima u Bosni i Hercegovini uspio omrznuti i baciti u drugi plan nji-hov vlastiti, autohtoni bosanski identitet, za raËun nekakvoga apstraktnog,nepostojeÊeg, ideoloπkog svehrvatskoga identiteta; on se i ne moæe primi-ti ako se u ljudima ne prebriπe i ne poniπti sve ono πto je u njima bosan-sko. Konkretno, to znaËi: u πkoli ne uËiti bosansku povijest nego povijestRepublike Hrvatske, i to po njezinom sluæbenom programu, tako iknjiæevnost i uopÊe povijest kulture, jezik uËiti tako da se moraπ stidjetigovora svojih starih ∑ majke, oca, dida, babe ∑ jer to πto oni govore nijeovaj hrvatski kojemu te sad uËe, da je jedini pravi, sve-hrvatski... TragiËnukarikaturalnost i kolektivnu oπamuÊenost u kojoj danas æive bosanskiHrvati, raspoluÊenost svijesti, identiteta i æelja, do koje ih je doveo HDZ,najplastiËnije je izrazila ona prelijepa plava djevojËica iz Teπanjke u odgo-vorima na pitanja novinara. “Koja je tvoja domovina?”, pita novinar.“Bosna i Hercegovina”, odgovara djevojËica. “ A tko je tvoj predsjednik?”“Franjo Tuman.”18

“Bosanski identitet”, u kojem su LovrenoviÊ i mnogi sliËno misleÊiBosanci svih porijekla odrasli, sistematski je uniπtavan i porican uteroru devedesetih i nije mu data πansa ni u Dejtonu ni u postdejton-skoj obnovi Bosne. Odsustvo vizije u “restrukturiranju” televizijenajbolje je odrazila ceduljica na oglasnoj tabli bosanske TV, pozivajuÊi“sve koji æele da se okuπaju u voenju TV dnevnika ili vijesti da douu redakcijski Desk u Ëetvrtak, 21. septembra 2000. u 11 sati”.19

Kraj MiloπeviÊeve ereNi slika zapaljene zgrade savezne skupπtine na beogradskom

Bulevaru revolucije ni trijumfalna proslava pobjede nad reæimomSlobodana MiloπeviÊa na ulicama i trgovima Beograda tog Ëetvrtka,5. oktobra 2000, ne bi mogli biti dovoljno Ëvrst dokaz narodu Srbije


VI 4/3/03 10:01 PM Page 233

da se najzad ostvarilo proroËanstvo sa postera “Gotov je!” koji sudemonstranti nosali tokom dugih mjeseci uliËnih protesta protiv joπjedne izborne krae vlasti. Pravi i konaËan dokaz doπao je s pojavlji-vanjem te veËeri novog predsjednika, Vojislava Koπtunice, nadræavnoj televiziji: tek tada, “kad to kaæe televizija”, bilo je jasno daje istekao rok trajanja 13-godiπnje neprikosnovene MiloπeviÊeve vla-davine. Bukvalno preko noÊi, mediji koji su sluganski bili na usluzivoi i njegovom reæimu duæe od decenije æurili su da ponudebezrezervnu lojalnost predstavnicima stranaka pobjedniËke De-mokratske opozicije Srbije. Dok je Koπtunica predstavljan kao novipredsjednik u razgovoru s odabranim sagovornikom na dræavnojTV, druge nekad miloπeviÊevski obojene televizije intervjuisale suostale voe opozicije: TV Politika je imala za sagovornika jednog odnajdosljednijih kritiËara odbaËenog reæima tokom devedesetihÆarka KoraÊa; TV Pink i Palma intervjuisale su Mlaana –inkiÊa iDragoljuba MiÊunoviÊa. Isti ljudi koji su cijele decenije sistematskipredstavljani kao “izdajice”, “plaÊenici NATO-a”, “strani πpijuni” i“prodane duπe” sada su samim Ëinom preuzimanja vlasti automatskipromovisani u “oslobodioce Srbije”.

“Pobijedila je narodna volja!” ∑ vriπtao je naslov s prve stranenekad MiloπeviÊevih VeËernjih novosti. Politika ∑ koja je sve i zapo-Ëela sa sistematskom promocijom mrænje i rata i uzdizanjemMiloπeviÊa u status voe svih Srba ∑ u prvom izdanju je u vrhunaslovne strane donijela KoπtuniËin govor i sliku umjesto izvjeπtajao trijumfu naroda na beogradskim ulicama. “Smijao sam se kad samvidio Politiku … Revolucija se odigrala pred njenim pragom. Bilo jesuzavca, troje ljudi je poginulo, zauzeta je skupπtina, a njena cijelaprva strana je posveÊena KoπtuniËinom govoru” ∑ izjavio je IvanRadovanoviÊ, novinar koji je napustio list s prezirom nakon πto jePolitika 1989. pala u ruke MiloπeviÊa i njegovih sljedbenika.20 VojinPatroniÊ, veteran sa 30 godina staæa u Politici koji je preuzeo uloguv.d. glavnog urednika nakon promjene u Beogradu, priznao je prob-lem kredibiliteta s kojim se list suoËio: “BiÊe potrebno dosta deter-dæenta da se opere kuÊa. Moæda Êe jednog dana naπi Ëitaoci zabo-raviti πta je list uËinio”.21

KritiËari medija smjesta su zapazili veÊ uobiËajeni zaokret.Dræavni mediji su prigrlili nove voe s istom lakoÊom s kojom su

234 ZLO»IN U 19:30

VI 4/3/03 10:01 PM Page 234

prvo sluæili Tita, zatim MiloπeviÊa i sada Koπtunicu. Samo su vodeÊiljudi u medijima, oni najbliæi smijenjenom predsjedniku, odmahplatili cijenu za sluæenje nekad veliËanom a sad odbaËenom voi.Dragoljub MilanoviÊ, Ëovjek Ëije je ime upotrebljavano ispod prvihËlanaka kojima je najavljen MiloπeviÊev obraËun s umjerenom stru-jom u Srbiji kasnih osamdesetih i koji je kasnije promovisan u πefaRadio-televizije Srbije, teπko je isprebijan kad su demonstrantizauzeli zgradu te ustanove 5. oktobra. Gomila ga je prepoznala, obo-rila na asfalt, πutirala i udarala metalnom πipkom i prevezen je uhitnu pomoÊ. Njegov urednik vijesti, Milorad Komrakov, prekli-njao je demonstrante da ga poπtede i neki su mu i pomogli maski-rajuÊi ga maramom preko lica i πeπirom ali neko od demonstranataga je prepoznao i udario ga tako da je i on morao traæiti hitnupomoÊ. Neki drugi urednici su uspjeli da se preruπeni izvuku bezbatina. Program je nastavljen pod izmijenjenim imenom: NovaRadio-televizija Srbije. Problem, naravno, nije bio u imenu. Kakokaæe Gordana Suπa, ugledna novinarka koja je devedesetih napusti-la beogradsku TV i radila za Jutel a zatim za nezavisnu TV produk-ciju, “postoji mentalni problem za ljude koji bi jednako sluæiliMiloπeviÊa ili nove vlasti. Oni su zaboravili principe profesionalnognovinarstva i postali agitprop sovjetskog tipa u sluæbi vladajuÊih par-tija. Pitanje je da li nove vlasti æele da prihvate tu vrstu sluganskogizvjeπtavanja. Tuæna slika pokuπaja MilanoviÊevog linËovanja treba-lo bi da bude lekcija svakom pojedinaËnom novinaru”.22 Suπa, kojaje bila i predsjednik Udruæenja nezavisnih novinara Srbije, preuzelaje funkciju urednika vijesti na Novoj RTS.

Ali, reformisanje RTS Êe biti gigantski izazov. Kompanija jeimala viπe od 8.000 zaposlenih, viπe nego πto ima CNN πirom svi-jeta, i svi oni su slabo plaÊeni i u strahu da izgube Ëak i simboliËnebeneficije koje dou sa zaposlenjem. Biserka MatiÊ, novi ministarinformacija ∑ koja je nekad pisala ono otvoreno pismo πefovimaPolitike apelujuÊi za profesionalno dostojanstvo ∑ rekla je zaokruglim stolom u Beogradu o restrukturiranju RTS-a 7. decembra2000: “Oni se (ljudi na TV) ponaπaju kao da su proveli dugo vre-mena u zatvoru i nisu u stanju da se nose sa slobodom”.

Kao i RTS, i svi drugi mediji pod kontrolom vlasti objavili susvoje “osloboenje”. Dræavna novinska agencija, Tanjug, obavijestila


VI 4/3/03 10:01 PM Page 235

je javnost u noÊi revolucionarnog prevrata da je “ponovo s naro-dom” i da Êe “izvjeπtavati po pravilima profesije”. Potpuno isti jezikkoristila je Politika, pozdravljajuÊi demonstrante na ekranima uprizemlju svoje zgrade, rijeËima: “Politika je opet sa svojim naro-dom”. Prvi Ëovjek te kuÊe, MiloπeviÊev izabranik Hadæi DraganAntiÊ, morao je da bjeæi i skriva se zajedno s najbliæim saradnicima.Taj iznenadni preokret u dræavnim medijima primljen je tek sironiËnim odobravanjem meu srpskim nezavisnim, ili preciznije:nereæimskim, medijima poπto nisu ni svi oni bili nezavisni odponekad ekstremnih politiËkih partija. Sud Ëasti Udruæenja nezavis-nih novinara Srbije je 1998. zakljuËio da su reæimski mediji, poseb-no RTS, “instrumenti vladajuÊih partija i krugova koji slijedeiskljuËivo propagandistiËki model ∑ iskrivljujuÊi ili ne navodeÊivaæne Ëinjenice, manipuliπuÊi s informacijama πto je Ëesto isto kao ilaganje, πireÊi etniËku i religijsku mrænju i netoleranciju, kao i neto-leranciju prema svakom drugaËijem pogledu i kritici vlasti”. Teksada ∑ nakon prevrata u Beogradu ∑ reæimski mediji su primijetilipostojanje nezavisnih. Nezavisna novinska agencija BETA, koju je1994. godine osnovalo devet novinara ∑ mahom bivπih “tanjugova-ca” nezadovoljnih propagandistiËkom ulogom svoje dotadaπnje kuÊe∑ nastojala je da u godinama balkanskih ratova ponudi objektivnu inepristrasnu informaciju. Dan nakon uliËne revolucije, Politika jedonijela izvjeπtaj Bete umjesto vlastitog izvjeπtaja o tim dogaajima.Ostali dræavni mediji poæurili su da se pretplate na informacije agen-cije koju su do tada ignorisali. Beta je na kraju 2000. zapoπljavala145 novinara, imala je πiroku dopisniËku mreæu i bila uvaæena poprofesionalnom izvjeπtavanju. (SliËnu vrlo pozitivnu ulogu ∑ alipreteæno u izvjeπtavanju iz svijeta ∑ imala je novinska agencijaSENSE sa sjediπtem u Briselu, pod vodstvom Zekerijaha SmajiÊa iMirka Klarina i sa mreæom dopisnika u svim znaËajnijim evropskimprijestonicama i Sjedinjenim Dræavama, koja je obezbjeivalaobjektivnu i visoko profesionalnu informaciju iz svijeta medijima usvim zemljama bivπe Jugoslavije.)

Nakon “oslobaanja” srbijanskih dræavnih medija, imenovani sunovi ureivaËki timovi i direktori i neki od najuglednijih srpskihnovinara, potisnuti u deceniji ultrancionalizma, preuzeli su vodeÊeuloge u suoËavanju s izazovom demokratizacije. Udruæenje novinara

236 ZLO»IN U 19:30

VI 4/3/03 10:01 PM Page 236

Srbije, kompromitovano zbog podrπke bivπoj vladajuÊoj grupi,zapoËelo je seriju sasluπanja svojih nekad uglednih Ëlanova koji sukrπili profesionalne principe. Njihova prva presuda bilo je isklju-Ëenje iz Ëlanstva bivπeg urednika vijesti dræavne TV MiloradaKomrakova zbog “viπegodiπnjeg dezinformisanja i obmanjivanjajavnosti u suprotnosti s novinarskom etikom”. Gordana Suπa, pred-sjednik Udruæenja nezavisnih novinara, nije bila impresionirana timpoËetnim pospremanjem sluæbenog udruæenja: uostalom ono je bilonemilosrdno prema gotovo 1.000 bivπih Ëlanova koji su se opredi-jelili za nezavisnost i bili praktiËno “izbaËeni na ulicu”. “Kad se onioslobode svih agitatora i onih koji su doveli i nas i cijelu profesijuna sadaπnje grane moæda Êemo iÊi u zajedniËke projekte ali to neznaËi i da Êemo se udruæiti s njima” ∑ izjavila je Suπa.

MiloπeviÊev reæim nije se, naravno, ni lako ni dobrovoljno odre-kao kontrole nad medijima kao jednim od najËvrπÊih oslonaca svojevlasti nad Srbijom. Njegova diktatura nad medijima bila je, zapra-vo, i najgora upravo u toj posljednjoj godini njegove vladavine. Tajposljednji talas dræavnog uznemiravanja medija zapoËeo je potpred-sjednik vlade Srbije Vojislav ©eπelj. Na konferenciji za πtampu 10.februara u Beogradu on je optuæio nezavisne medije za “sauËesniπtvou ubistvu” (ministra odbrane Pavla BulatoviÊa koji je ubijen u resto-ranu u centru grada 7. februara). ©eπelj je uputio novinarima ne-prikrivenu prijetnju: “Vi ste ubice vlastitog naroda i dræave, poten-cijalne ubice. Vi radite za Amerikance, od Danasa, B-92, Glasa jav-nosti, Novosti, Blica. Vi ste izdajnici srpskog naroda, vi svjesno raditeza one koji ubijaju srpsku djecu,” izjavio je ∑ prema izvjeπtajuReutersa ∑ oËito optuæujuÊi medije za kampanju bombardovanjaNATO-a prethodne godine. “Nemojte misliti da Êete preæivjeti naπumoguÊu likvidaciju. Ako mislite, varate se.” ©eπelj, voa ultrana-cionalistiËke Srpske radikalne stranke i samozvani “ËetniËki vojvo-da” Ëije su paravojne snage optuæivane za zloËine protiv civila u Hr-vatskoj i Bosni, redovno je upotrebljavan za napade na MiloπeviÊeveprotivnike od poËetka raspada Jugoslavije. MiloπeviÊ je vjeπto igraotu “©eπeljevu kartu”: koristio ga je da uznemirava i Ëak fiziËki prijetinjegovim moguÊim konkurentima za vlast poput jugoslovenskihpremijera Ante MarkoviÊa u 1990. i Milana PaniÊa u 1993, ali i datako potcrta pred jugoslovenskom i stranom javnoπÊu kako Êe ako


VI 4/3/03 10:01 PM Page 237

ne podræavaju njega imati posla sa ©eπeljem. Uprkos povremenimizjavama neodobravanja ©eπeljevog ekstremizma koje su dolazile izkrugova bliskih MiloπeviÊu, ukljuËujuÊi i kritiku u tekstovimaMiloπeviÊeve supruge Mirjane MarkoviÊ, uskoro je postalo oËito da je©eπelj neka vrsta pacemakera za reæim. Njegove prijetnje vrlo Ëesto subile praÊene akcijom vlasti. Ovog puta, samo Ëetiri dana nakon πto je©eπelj javno prijetio nezavisnim novinarima, dræavna agencija Tanjugproizvela je novu municiju za takve napade, upuÊujuÊi na zakljuËak usvom komentaru da je poznati beogradski novinar Aleksandar TijaniÊna neki naËin suodgovoran za ubistvo ministra odbrane. Dokaz?TijaniÊeva kolumna 16. januara 2000. u banjaluËkim Nezavisnimnovinama u kojoj je predvidio brojne dogaaje u februaru ukljuËujuÊiukidanje jednog lista, zatvaranje jednog urednika, sudske optuæbeprotiv lidera jedne od partija i predskazanje da Êe se “jedna poznataosoba preseliti na drugi svijet”. U MiloπeviÊevoj Srbiji, u kojoj je svabijeda devedesetih pripisivana “meunarodnoj antisrpskoj zavjeri”,πeπeljevsko-tanjugovsko javno optuæivanje novinara kao stranihplaÊenika i izdajnika veÊ se dokazalo opasnim po æivot. U aprilu 1999,samo nekoliko dana nakon sliËnog Tanjugovog komentara ubijen je ucentru Beograda izdavaË Dnevnog telegrafa Slavko ∆uruvija. Nagodiπnjicu njegove smrti, 11. aprila 2000, okupilo se nekoliko stotina∆uruvijinih poπtovalaca i prijatelja. Ni tada, godinu dana kasnije, nijebilo nikakve sluæbene informacije o napretku u istrazi. TijaniÊ je u tojprilici izjavio kako je ∆uruvija “platio punu cijenu za svoje rijeËi imisli”.23 Iako su se neki beogradski novinari sjeÊali da je i sam ∆uru-vija nekad uæivao privilegovan pristup vladinim tajnama, ukljuËujuÊidostup policijskim arhivima i MiloπeviÊevoj uticajnoj supruzi, veÊinavjeruje da je reæim bio odgovoran za njegovu smrt. Sumnja je potcr-tana iznoπenjem u javnost detaljnog izvjeπtaja o njegovom policijskompraÊenju na dan njegovog ubistva. “U 16:58 obustavljamo daljepraÊenje kako je dogovoreno sa πefom odjeljenja” ∑ kaæe se u tomizvjeπtaju. Nekih 17 minuta kasnije, maskirane ubice pucale su u∆uruviju na ulazu u zgradu u kojoj je stanovao. ∆uruvijina supruga,Branka Prpa ∑ koja je bila sa njim sve vrijeme tog posljednjeg dananjegovog æivota ∑ Ëvrsto vjeruje u autentiËnost tog izvjeπtaja. “Ima unjemu stvari koje samo ja znam i o kojima niπta nisam rekla nikomebilo privatno ili javno” ∑ rekla je ona.24

238 ZLO»IN U 19:30

VI 4/3/03 10:01 PM Page 238

Represija nad nezavisnim medijima u Srbiji trajala je cijelog pro-ljeÊa i ljeta 2000. MiloπeviÊeva netolerancija prema bilo kakvojneposluπnosti demonstrirana je vladinim preuzimanjem nekadnajtiraænijeg dnevnika, VeËernjih novosti, 2. marta. List je bio jedanod bastiona srpskog nacionalizma u ranim godinama MiloπeviÊevevlasti omoguÊujuÊi mu da uz kontrolu nad RTS i izdanjima Poli-tikine kuÊe manipuliπe sa 90 posto srpske javnosti. Ali, u prvimmjesecima 2000. VeËernje novosti su otvorile svoje strane za nekamiπljenja kritiËka prema reæimu. OdaπiljuÊi jasnu poruku svimsljedbenicima reæima o ograniËenjima onog πto smiju reÊi, Milo-πeviÊeva vlada posegla je za oprobanim instrumentom u guπenjuopozicionih glasova kao u sluËajevima Borbe i Ekonomske politike:jednostavno je eliminisala kompaniju Novosti iz sudskog registraproglaπavajuÊi njenu registraciju nevaæeÊom. Nekad tek joπ jedanglas reæimske propagande, list je sada donio tekst pod naslovom “Mipostojimo”, konstatujuÊi kako “srpski pravni sistem danas pokazujesvoju najruæniju stranu … Ne dozvoljava nam da se branimo ili dabilo πta dokazujemo, Ëak ni oËitu stvar: da postojimo”. KoristeÊidrakonski zakon o informacijama, donesen tokom kampanjedræavnog terora protiv kosovskih Albanaca, MiloπeviÊeva vlada jednevno izricala kazne protiv nezavisnih medija od kojih su mnogi ∑poπto nisu mogli da plate za srpske prilike previsoke kazne ∑ ostajalibez licenci i opreme ili Ëak morali prestati s radom. “Reæim najviπevoli potpuni mrak. Lopovi najbolje kradu u tami. Jedini naËin dasakriju uæasnu istinu o razornim posljedicama politike sadaπnjegreæima je da ugase sve one koji joπ nude informaciju o tome” ∑ pro-komentarisala je Gordana Suπa.25 Opozicioni Studio B, sponzoriranod Srpskog pokreta obnove (SPO) Vuka DraπkoviÊa, u prvi mah jeizbjegao zatvaranje plaÊajuÊi drakonsku kaznu za navodno krπenjezakona, ali je ta TV stanica ipak zauzeta u prepadu maskiranih poli-cajaca prije zore ∑ u 2 ujutru ∑ 17. maja: policija je zauzela prostorijeu kojima su u to vrijeme radili i ponovno roeni Radio B2-92,Radio Index i dnevnik Blic. Direktor Studija B Dragan KojadinoviÊrekao je u razgovoru za RFE/RL da je to zauzimanje bilo “razboj-niπtvo organizovano od dræave, bez ikakvog zakonskog osnova iliopravdanja”. Iako je do tog uπutkivanja Studija B doπlo u vrijemenarastanja otpora MiloπeviÊevoj vladavini u Srbiji, a politiËki sponzor


VI 4/3/03 10:01 PM Page 239

Studija B Vuk DraπkoviÊ ∑ nekad poznat kao “kralj ulica” ∑ pozivaona masovne proteste, incident nije izazvao veÊi javni odgovor.Razlog je, kako zapaæa jedan analitiËar, to πto je javnost znala razlikuizmeu reæimskih i opozicionih medija na jednoj strani i stvarnonezavisnih na drugoj. “Studio B nije branjen zato πto on nikad nijepostao javna imovina graana Beograda, tako da ga oni nisu osjeÊalikao svoj, i zato πto je ∑ u nekim fazama ∑ njegov ureivaËki konceptiritirao gledaoce samo malo manje nego πto ih je iritirao konceptdræavne TV,” napisao je Dragoljub ÆarkoviÊ, urednik Vremena. Onzapaæa da je veÊina graana vidjela Studio B samo kao drugu stranudræavne TV.

Ona je promovisala lidere SPO na isti naËin na koji je dræavna TV promo-visala reæim; saopπtenja te stranke bila su vaænija od vijesti; vladala je raπirenacenzura aktivnosti drugih politiËkih partija; a gosti u programima Studija Bodabirani su zavisno od njihovih politiËkih pogleda i pripadnosti.26

Veran MatiÊ, glavni urednik radija B92 i osnivaË Asocijacijenezavisnih medija (ANEM), opisivao je situaciju u srpskim mediji-ma prije pada MiloπeviÊa kao tragiËnu: “Srbija ima predsjednika Ëijije jedini izlaz da ode u Hag. Optuæen za ratne zloËine, MiloπeviÊ biuradio sve da ostane na vlasti. U oËekivanju oktobarskih izbora biloje sasvim prirodno πto je htio uguπiti sve nezavisne medije. On ih jedoæivljavao kao liËne neprijatelje, kao prijetnju i zato ih je zatvarao”∑ rekao mi je MatiÊ.27

Malo je ljudi znalo kolika je cijena istrajavanja na svjedoËenju osvome vremenu u doba medijske diktature kao πto je to znaoMiroslav FilipoviÊ, kraljevaËki dopisnik beogradskog dnevnikaDanas, Agencije Frans Preπ (AFP) i londonskog Institute for Warand Peace Reporting (IWPR). Osmog maja 2000. πest pripadnikasrpske tajne policije uhapsilo ga je pred ulazom u njegovu stambe-nu zgradu. Oko dva sata su pretraæivali njegov stan, pokupili oko 90πtampanih stranica njegovih tekstova meu kojima su bili izvjeπtajio represiji reæima protiv muslimana u sandæaËkom regionu;aktivnostima srpske vojske i policije za destabilizaciju Kosova: i ∑ πtoje bilo najkritiËnije ∑ o zloËinima pripadnika Jugoslovenske armijena Kosovu 1999. FilipoviÊ je odveden u zatvor, ispitivan, optuæen za“πpijunaæu i πirenje laænih informacija” a zatim ga je 22. maja Vojni

240 ZLO»IN U 19:30

VI 4/3/03 10:01 PM Page 240

sud u Niπu osudio na sedam godina zatvora. Osloboen je nakonpada MiloπeviÊevog reæima u oktobru.

Sada sam osloboen i dodijeljena mi je uloga heroja, simbola borbe za slo-bodu govora u Srbiji. Bio sam na strani pravde i slobode u zavrπnomobraËunu s MiloπeviÊevim reæimom. Sada goniË postaje progonjeni. Ulogesu se izmijenile ∑ napisao je FilipoviÊ.28

Sa padom MiloπeviÊevog reæima, javnosti Srbije prvi put supokazani izvjeπtaji o zloËinima poËinjenim u ratovima devedesetih,od Hrvatske preko Bosne do Kosova, a Veran MatiÊ se zaloæio zaneku srbijansku verziju komisije koja Êe tragati za istinom i osigu-rati Ëinjenice o odgovornosti za deceniju nasilja. Neke od najËuvani-jih tajni izbile su na povrπinu s otvaranjem tajnih dosjea. Jedna odnjih je priËa o drugoj strani bombardovanja zgrade TV Srbije 23.aprila 1999. u 2:06 sati u udarima avijacije NATO-a u kojem jepoginulo 16 zaposlenih. Njihove porodice, koje okrivljuju NATOza bombardovanje ali i upravu TV i MiloπeviÊev reæim πto su ærtvo-vali njihove najdraæe, naπli su dokumenta i pouzdane meunarodnesvjedoke koji dokazuju da su i vlada i uprava TV znali da Êe TV bitibombardovana. Jedna sluæbena biljeπka, koju je potpisao πef bez-bjednosti TV, pokazuje da je on insistirao da se proizvodnja TV pro-grama premjesti u alternativni studio van grada ali su prvi ljudiRTS, MilanoviÊ i Komrakov, navodno odbijali da to uËine. Advokatkoji predstavlja porodice 16 ubijenih najavio je optuæbe protivMilanoviÊa i njegovih najbliæih saradnika. Specijalni predstavnikUjedinjenih nacija za ljudska prava u Jugoslaviji Jiri Dienstbirizjavio je da su MilanoviÊ i njegov zamjenik Jovan RistiÊ oba-vijeπteni 24 sata ranije o vremenu vazduπnog udara. Glavni haπkituæilac, Carla del Ponte, izjavila je tokom posjete Beogradu u janu-aru 2001, da je MiloπeviÊ takoe znao da Êe TV biti bombardovana.Majke ærtava bombardovanja insistiraju na istini. “Pitamo ljude saRTS zaπto su igrali ruski rulet s naπim najdraæim” ∑ rekla je MirjanaStoimenovski, majka 25-godiπnjeg TV tehniËara Darka. BorkaBankoviÊ, majka 17-godiπnje Ksenije, kritikovala je MilanoviÊa πtoje ubijene nazivao herojima. “Oni nisu heroji, oni su radili svojposao, bili su na radnom mjestu i njihovi pretpostavljeni su biliduæni da ih zaπtite.”29


VI 4/3/03 10:01 PM Page 241

Poslije 13 godina sistematske manipulacije medijima, biÊe po-trebno i mnogo vremena i ∑ joπ vaænije ∑ kreativnog rada i vizije otome kako bi trebalo da izgledaju srpski mediji da bi se oslobodilinasljea iz godina sluæenja autoritarnom reæimu. BiÊe potrebno dase radio i TV od medija pod kontrolom dræave preobraze u medijeokrenute javnosti i da se neki od javnih medija ∑ regionalnih i lo-kalnih radija, TV i listova ∑ pretvore u privatne. BiÊe iznad svegapotrebno da se iskustvo i hrabrost novinara i rijetkih medija koji suodræavali nezavisnost i integritet profesije u deceniji dræavne represi-je iskoriste u stvaranju medija koji neÊe sluæiti novim vlastima negojavnosti Srbije. To je izazov nove decenije i moæda i novog stoljeÊa.

242 ZLO»IN U 19:30

VI 4/3/03 10:01 PM Page 242

P.S.

MO∆ TELEVIZIJE u totalitarnim druπtvima da razvije kolektivnepredstave o tome πta je pravo a πta krivo; da uËini da se ljudi okup-ljaju i Ëak ratuju oko “naπe stvari” kako je oblikovana tim TV pred-stavama, ilustrovana je na ironiËan naËin priËom o tome kako sustanovnici srbijanskog gradiÊa KuËevo reagovali na venecuelanskusapunsku operu Cassandra. Kako piπe Dubravka UgreπiÊ, u svojojknjizi Kultura laæi,1 “Kad je heroina Cassandra zaglavila u zatvor ujednoj od epizoda, razljuÊeno stanovniπtvo KuËeva poslalo je petici-ju (sa oko dvije stotine potpisa!) predsjedniku Venecuele zahtijeva-juÊi da se nevina Cassandra smjesta oslobodi. Oni su otiπli i daljepiπuÊi Vatikanu da se Cassandra proglasi sveticom, a zatim i haπkomTribunalu, zahtijevajuÊi da se Cassandri omoguÊi fer suenje uSrbiji”. U ovoj anegdoti, stvarnoj ili literarnoj, svejedno, ljudi kojinisu imali niπta da kaæu o tome πto njihova armija baπ u to vrijemegranatira Vukovar, Dubrovnik ili Sarajevo ∑ zato πto je televizijauËinila da vjeruju kako je to “legitimna odbrana ugroæenih Srba uHrvatskoj i Bosni” ∑ iznenada su osjetili snaæan nagon da stanu uodbranu pravde tamo daleko u Venecueli.

7

PS 4/3/03 10:02 PM Page 243

Poslije viπe od decenije sistematske manipulacije masovnimmedijima na Balkanu, sraËunate na okupljanje naroda ∑ Srba,Hrvata, Boπnjaka ∑ iza njihovih nacionalnih voa i vodstava,stvorene su mnoge krajnje πtetne kolektivne predstave. Neki od naj-gorih zloËina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, kao πto su troi-pogodiπnja opsada Sarajeva ili pokolj SrebreniËana, predstavljeni sueventualno kao “legitimna odbrana” a u najgorim sluËajevima kaotvrdnja da, eto, “Muslimani bombarduju sami sebe”. Masovne ubicepromovisani su u “nacionalne heroje” Ëije optuænice, hapπenja i pre-sude izazivaju patriotske proteste, osude meunarodne zajednice iparanoidno osjeÊanje da su “svi protiv nas”. Nekad miroljubivi su-sjedi preobraæeni su u vijekovne neprijatelje. Razlike u religiji, kul-turi ili dijalektu ∑ nekad izvor ponosa zbog razliËitosti ∑ postale sunevidljivi zidovi sumnje i iracionalnih strahova. U Bosni, na prim-jer, nasilni pohod za nacionalno razdvajanje rezultirao je zasebnimboπnjaËkim, hrvatskim i srpskim energetskim, æeljezniËkim ili infor-mativnim mreæama; odvojenim πkolstvom i Ëak zdravstvom. Petgodina poslije Dejtona, 1995-2000, sa svim investicijama u razliËiteprojekte razvoja medija, sasvim malo je uËinjeno da se izbriπe mræn-ja proizvoena viπe od decenije.

SimboliËno, nacionalistiËka manipulacija balkanskim medijimasklopila je savrπen krug u tragiËnoj sudbini srbijanskog novinarakoji ∑ viπe od bilo kog drugog ∑ personifikuje deceniju “patriotskognovinarstva”. Kao πto je opisano u drugom poglavlju ove knjige, onapoËinje u jesen 1987. kad MiloπeviÊevi propagandisti koriste imerelativno neznanog provincijskog dopisnika Dragoljuba MilanoviÊau prvom napadu na srbijanske umjerene politiËare. Ona se zavrπavau oktobru 2000. kad MilanoviÊ, koji je u meuvremenu nagraenza svoj “patriotizam” najmoÊnijom pozicijom u srpskim medijima:generalnog direktora dræavne radio-televizije, dobija batine od pro-demokratski raspaljene gomile na ulicama Beograda. Nakon padaSlobodana MiloπeviÊa, MilanoviÊ je uhapπen i optuæen, pored osta-log, za ærtvovanje æivota svojih radnika za propagandistiËke ciljevetokom NATO-ovog bombardovanja Beograda u proljeÊe 1999.Nekom ironijom, kad je i sam MiloπeviÊ uhapπen 31. marta 2001.godine, zatvoren je u Êeliju neposredno do MilanoviÊeve u beograd-skom Centralnom zatvoru, simbolizujuÊi kraj jedne ere medijske

244 ZLO»IN U 19:30

PS 4/3/03 10:02 PM Page 244

manipulacije i zloupotrebe moÊi iza koje je ostao trag smrti, razara-nja i boli πirom Balkana. ProteÊi Êe mnogo vode i zahtijevaÊe godineËestitog rada i ∑ viπe od svega ∑ jasnu viziju o tome πta mora da seuradi pa da balkanski mediji dugogodiπnju propagandistiËku uloguzamijene pozitivnim angaæmanom u promociji i jaËanju demo-kratskih vrijednosti.

Iskustvo devedesetih nudi korisne lekcije za dalju “medijskuintervenciju” i na Balkanu i u drugim regionima ili zemljama kojetraæe vlastite puteve prema demokratiji. Najopπtija lekcija je to da seu svim buduÊim mirovnim sporazumima i u svim popisima kriteri-ja koje novoraajuÊe demokratije moraju ispuniti za meunarodnoprihvatanje i podrπku navedu jasni ciljevi i kriteriji u vezi s nezavi-snoπÊu medija. Taj kritiËni element zanemaren je u Dejtonskomsporazumu, ostavljajuÊi medije u sve tri dræave koje su ga potpisale∑ Srbiji, Hrvatskoj i Bosni ∑ u rukama onih koji su i bili najodgo-vorniji za ratove. Nije onda Ëudo πto su tzv. vodeÊi nacionalni medijinastavili da promoviπu nacionalne projekte i imidæe, podræavajuÊiratne ciljeve vlastitih voa i vladajuÊih partija, osuujuÊi susjede isuprotstavljajuÊi se meunarodnim nastojanjima sraËunatim nademokratske reforme i pomirenje.

©ta je moglo, ili moralo, da se uradi bolje? Ono πto slijedi je listapreporuka koje bi mogle doprinijeti da se poredaju prioriteti ipostignu mjerljiviji rezultati u sljedeÊim fazama “medijske interven-cije” ne samo na Balkanu veÊ i u drugim regionima i zemljama kojeprolaze kroz manje traumatiËnu tranziciju.

Vlasniπtvo nad medijima: Potpuna vlast vladajuÊih partija nadmedijima bila je odluËujuÊi faktor u deceniji manipulacije medijimau zemljama bivπe Jugoslavije. U prethodnim decenijama jednopar-tijske, komunistiËke vlasti, to vlasniπtvo nad medijima i nije sepostavljalo kao pitanje. Partija je uæivala totalnu kontrolu nad svimmedijima u zemlji razliËitim sredstvima, od direktnog imenovanja“najpodobnijih” partijskih propagandista na kljuËne ureivaËkeduænosti, do dræavne pomoÊi i povlastica za izdavaËe i novinarenajodanije “naπoj stvari”. Tragedija srpskih, hrvatskih i bosanskihmedija ∑ a to se jednako odnosi i na cjelokupni javni sektor u timdræavama ∑ bila je to πto njihova tranzicija u devedesetim nikad nije

P.S. 245

PS 4/3/03 10:02 PM Page 245

bila onaj pravi korak od jednopartijskog monopola do viπepartijskedemokratije. U sve tri dræave, partijski monopol komunista samo jezamijenjen partijskim monopolom nacionalista, uz koriπtenje pot-puno identiËnih instrumenata totalitarne kontrole nad javnoπÊu.MiloπeviÊ u Srbiji i Tuman u Hrvatskoj ∑ obojica proizvod komu-nistiËke tvrdolinijaπke ideologije ∑ uæivali su apsolutnu kontrolunad svim dræavnim medijima. Prvo su zauzeli nacionalne radio itelevizijske stanice i nacionalne dnevne listove, Politiku i Vjesnik, azatim su πirili tu partijsku medijsku imperiju zauzimanjem nezavi-snih i regionalnih medija. Metod je uvijek bio isti: MiloπeviÊeva iTumanova vlast preuzela je gotovo sve srpske i hrvatske listove takoπto su proglasile nezakonitom njihovu privatizaciju osamdesetih ugodinama reformistiËke vlade Ante MarkoviÊa i uËinile ih dijelomsvoje propagandistiËke maπinerije. Takva sudbina zadesila je, poredostalih, Borbu, VeËernje novosti i Ekonomsku politiku u Srbiji, teSlobodnu Dalmaciju i Danas u Hrvatskoj ∑ i mnoge druge.

PobjedniËka koalicija nacionalistiËkih partija u prvim viπepartij-skim izborima u Bosni i Hercegovini 1990. pokuπala je da se posluæimiloπeviÊevsko-tumanovskim receptom da pokori medije u tojrepublici ali su se bosanski novinari suprotstavili zakonu usvojenomu parlamentu pod kontrolom nacionalista u proljeÊe 1991. Odbili sunacionalistiËko pozivanje na “pravo demokratski izabrane skupπtineda postavlja urednike i direktore” medijskih kuÊa. Do kraja tegodine, novinari su prevladali u sluËaju pred Ustavnim sudom,dokazujuÊi da i ako bosanski mediji ∑ kao i svi drugi u Jugoslaviji ∑uæivaju neke dræavne povlastice, taj novac pripada bosanskoj javnostia ne partijama na vlasti. U Osloboenju, otiπli smo i dotle da smojavno odbili svaku dalju dræavnu podrπku ako Êe ona biti koriπtenakao sredstvo ucjene nad ureivaËkom politikom lista. Ta pobjedabosanskih medija ipak je zagluπena odjecima ratnih bubnjeva prekorijeka koje odvajaju Bosnu od Srbije i Hrvatske. Signal MiloπeviÊeveradio-televizije na silu je nametnut stanovniπtvu na svim bosanskimteritorijama pod srpskom okupacijom, a Tumanove nad teritorija-ma pod hrvatskom kontrolom. Bosanske glasove tolerancije poti-snuli su glasovi mrænje. Njihova dominacija u sve tri dræave nastavl-jena je i dugo nakon πto su 21. novembra 1995. u Dejtonu trojicapoglavica sveËano ispisali svoje inicijale na mirovni sporazum. Sve do

246 ZLO»IN U 19:30

PS 4/3/03 10:02 PM Page 246

2000. godine veÊina medija bila je joπ u rukama podstrekaËa na ratpredstavljajuÊi prepreku teænjama za pomirenjem.

Lekcija? Nezavisnost medija morala bi biti vaæan dio svakogbuduÊeg mirovnog sporazuma i apsolutni uslov meunarodnog pri-hvatanja zemalja u tranziciji. U te uslove spada i usklaivanje svihzakona koji se bave medijima s meunarodno prihvaÊenim norma-ma i pridræavanje meunarodnih standarda slobode izraæavanja. USrbiji, Hrvatskoj i Bosni, joπ prevlaujuÊi koncept dræavnih medijatreba da bude zamijenjen konceptom zaista javnih medija.

Reprezentativni upravni i savjetodavni organi: Iako joπ moæepostojati potreba da dræava ili regionalne vlasti materijalnopodræavaju javne medije, neophodan je zakonodavni okvir koji Êezaπtititi te medije od politiËke, partijske ili parlamentarne kontrolenad njihovim sadræajem. Jedan od naËina da se to uËini u poratnimili tranzicijskim druπtvima moæe biti uspostavljanje pod meunaro-dnim nadzorom reprezentativnih upravnih i savjetodavnih tijela ukojima Êe biti zastupljen πirok spektar civilnog druπtva. Ti odborimogli bi ukljuËivati predstavnike nezavisnih novinarskih udruæenjai sindikata; nauËnike i pisce; umjetnike i sportiste; zastupnike ljud-skih prava i razliËitih nevladinih organizacija; istaknute javneliËnosti i visoke predstavnike vjerskih zajednica; meunarodne orga-nizacije angaæovane u promociji slobode πtampe i izgradnji de-mokratskih institucija. Njihova uloga bila bi i nadzor i pomoÊ urazvoju meunarodno prihvaÊenih standarda i prakse i osiguranjeviπe zaπtite nego kontrole novonezavisnih medija. Punih pet godinanakon Dejtona, taj proces je bio zaustavljen jer su vladajuÊenacionalistiËke partije bile partneri u “demokratizaciji” medija koji-ma su upravo one i manipulisale. U Hrvatskoj, nakon pada Tuma-novog reæima, politiËke partije predstavljene u Saboru ostale su do-minirajuÊi faktor u nadzoru nad dræavnom radio-televizijom. ©iremcivilnom druπtvu, a ni novinarima i njihovim profesionalnim orga-nizacijama, joπ nije delegirano dovoljno stvarnog uticaja. U Srbiji,nakon pada MiloπeviÊa, zabiljeæen je poËetni pokret prema uËeπÊucivilnog druπtva u upravljanju radio-televizijom ali i unekoliko ra-zumljivo odsustvo kriterija o tome kako ostvariti πiroku zastupljenost,kompetentnost i kredibilitet tih tijela.

P.S. 247

PS 4/3/03 10:02 PM Page 247

Profesionalne asocijacije novinara: Novinarska udruæenjamogla bi odigrati znaËajnu ulogu u nastojanjima da se obnovi pov-jerenje u novinarsku profesiju i podignu njeni standardi. OsimHrvatskog novinarskog druπtva (HND), koje je ostalo aktivno iradilo na zaπtiti i obrazovanju svojih Ëlanova i tokom decenije tvrdevladavine HDZ-a, veÊina ostalih novinarskih asocijacija u regionuraspala se duæ etniËkih ili ideoloπkih linija. U Srbiji, vladala je dubo-ka ideoloπka podjela izmeu zvaniËno sankcioniranog pro-miloπe-viÊevskog udruæenja i asocijacije nezavisnih novinara. U Bosni iHercegovini, uspostavljena je podjela ne samo izmeu asocijacija pro-fesionalnih i ne-baπ-profesionalnih novinara veÊ i izmeu udruæenjazasnovanih na etniËkoj iskljuËivosti. U krajnje politiziranoj, naciona-listiËkoj atmosferi devedesetih, veÊina pretpostavljenih profesionalnihudruæenja novinara okupila se oko nacionalistiËkih “patriotskih cilje-va”. Ona su zanemarila osnovnu odgovornost strukovnih profesional-nih organizacija: da uspostave, odræavaju i unapreuju novinarskestandarde i etiËke norme; da organizuju i predstavljaju novinare u nji-hovoj potrazi za dostojnom zaradom, sigurnoπÊu na poslu, boljimradnim uslovima i povlasticama; da πtite svoje Ëlanstvo ∑ nezavisno odetniËkog porijekla ∑ od politiËkih i ekonomskih pritisaka i ucjenavlada i vladajuÊih partija. A da se od nacionalistiËkih politika proπlostiokrenu pitanjima i izazovima stvarnog svakodnevnog æivota, balkan-ska novinarska udruæenja uskoro bi otkrila da novinari kao profesio-nalci imaju mnogo viπe i mnogo vitalnijih zajedniËkih interesa i briganego πto meu njima ima razlika.

Novinarstvo kao nadzor javnosti: KljuËna nedostajuÊa karika uprocesu obnove povjerenja u medije na poratnom Balkanu jeodsustvo tradicije novinarstva u funkciju nadzora javnosti nad poli-tiËkim i uopπte javnim æivotom. U postkomunistiËkim druπtvima,mediji nisu imali znaËajnije iskustvo u kritiËkom preispitivanju iizvjeπtavanju o radu dræavnih i partijskih tijela i nije bilo institucijakoje bi polagale raËune javnosti. VladajuÊe nacionalistiËke partijedevedesetih ∑ kao i komunisti u periodu nakon Drugog svjetskograta ∑ nisu morale polagati raËune javnosti o tome πta rade i zaπto.Trebalo je da proe gotovo pet godina od postizanja Dejtonskogsporazuma za prvi znaËajniji korak u tom pravcu, kad je meunarodni

248 ZLO»IN U 19:30

PS 4/3/03 10:02 PM Page 248

Visoki predstavnik u Bosni nametnuo Akt o slobodi informacijaosiguravajuÊi graanima pristup svim informacijama u posjeduvlade ili drugih javnih institucija. Iako taj akt stvara legalni okvir zaneposredniji pristup medija tajanstvenom svijetu balkanske politikei moÊi, neophodno je i stvaranje mreæe javnih informacija: odje-ljenja za odnose s javnoπÊu u veÊim vladinim i drugim javnim insti-tucijama; kulture komuniciranja s javnoπÊu ∑ u kojoj Êe liËnosti iinstitucije biti odgovornije i dostupnije u davanju odgovora na legi-timne upite javnosti, ukljuËujuÊi odazivanje zahtjevima za intervjuei konferencije za πtampu; pristup dokumentaciji i bankama podata-ka vlade i javnih institucija. Da bi se uspostavila i unapreivala takultura otvorenosti i javne odgovornosti neophodno je obavezatijavne institucije da imaju vlastita profesionalna odjeljenja za odnoses javnoπÊu, obuËavati profesionalne komunikologe za te poslove i,iznad svega, razvijati u medijima i meu novinarima potrebu dasvakodnevno postavljaju pitanja od najveÊeg javnog znaËaja.

Obrazovanje za novinarstvo: Poratno balkansko novinarstvoima oËajniËku potrebu za kreativnim obrazovnim inicijativama.Iako postoje pozitivna poËetna iskustva ∑ ukljuËujuÊi ©kolu novi-narstva BBC-a u okviru Sorosevog Media Centra i ©kolu novinarst-va u okviru Media Plan Instituta u Sarajevo, kao i obrazovne pro-grame Hrvatskog novinarskog druπtva u Hrvatskoj ∑ potrebna je si-stematska obnova formalnih studija novinarstva u regionu. Oni sumahom bazirani u bivπim socijalistiËkim πkolama politiËkih naukabez tradicije u obrazovanju modernih medijskih profesionalaca. Teπkole, Ëija je veÊina predavaËa sticala akademske titule u znatnodrugaËijem politiËkom okruæenju a samo rijetki su imali i nekoliËno relevantno iskustvo s modernim medijima i politiËkim plura-lizmom, mogle bi znatno osavremeniti nastavu praktiËnih aspekatanovinarstva ukljuËivanjem meu predavaËe samih novinara najviπegprofesionalnog formata i ugleda u javnosti po uzoru na najboljezapadne πkole novinarstva u kojima “odgovarajuÊe iskustvo” imaisto uvaæavanje kao i najviπe formalne akademske titule i zvanja.

Tokom decenije rata i propagandistiËke manipulacije, novinskeredakcije u Bosni, a dobrim dijelom i u Hrvatskoj i Srbiji, su opu-stoπene. Neki od najboljih profesionalaca su otiπli ili su otjerani; oni

P.S. 249

PS 4/3/03 10:02 PM Page 249

su zamjenjivani mladim, Ëesto manje obrazovanim i manje iskusnimreporterima i urednicima, koji su viπe praktikovali partijsku propa-gandu nego moderno novinarstvo. Da bi se zadovoljili i kratkoroËnapotraænja za kvalifikovanim novinarima i dugoroËne razvojne po-trebe, balkanskim poratnim medijima potrebni su inovativni obra-zovni pristupi. Oni mogu ukljuËivati obuku na poslu, u samimredakcijama vodeÊih nacionalnih medija ∑ radija i televizije i vode-Êih dnevnika ∑ koju bi vodio iskusan regionalni ili meunarodni“gostujuÊi urednik”. RadeÊi s novinarima na njihovim dnevnim ra-sporedima, vodeÊi ih u radu na glavnoj temi dana ∑ od inicijalneideje preko nalaæenja najzanimljivijih izvora i dokumenata dooblikovanja i opremanja tog raporta fotosima i grafikonima ∑ takavurednik pomogao bi u uspostavljanju novih standarda u regional-nom novinarstvu. »ak i tako jednostavna pravila kao πto je konsul-tovanje najmanje tri izvora za svaki znaËajniji novinski tekst iobavezno davanje rijeËi “drugoj strani” u vezi s druπtvenim kontro-verzama, znaËajno bi unaprijedilo kvalitet i pouzdanost medija.Obuka na poslu mogla bi se proπiriti i na zahtijevnije elementedobrog novinarstva kao πto su dnevni fokus i planiranje najznaËajni-jih tema; razvoj tehnika istraæivaËkog novinarstva i timskog rada naznaËajnijim temama; oblikovanje i kompozicija novinskog teksta odintrigirajuÊeg zanimljivog uvoda do odgovarajuÊe upotrebe najzani-mljivijih citata i naslova. PraktiËni obrazovni napori u redakcijamaznaËajnijih medijskih kuÊa mogli bi biti i proπireni ukljuËivanjemodabranih novinara i urednika manjih regionalnih medija uz osigu-ranje stipendija ili naknada za takvu obuku.

Drugi inovativan pristup mogao bi biti kooperativno nastojanjeu razvoju i izvedbi medijskog pokrivanja najznaËajnijih dugoroËni-jih projekata, kao πto su pokrivanje izbornih kampanja, procesaistine i pomirenja, ekonomske reforme i meunarodnih integracio-nih procesa. Lokalno-regionalno-meunarodni tim urednika i novi-nara koji bi zajedno radili na oblikovanju dugoroËnog pokrivanjatako kritiËnih druπtvenih tema osigurao bi domaÊim novinarimapriliku za “uËenje uz rad” i pomogao uspostavljanju standarda zabuduÊe pokrivanje druπtvenih tema i trendova. Na primjer, institu-cije angaæovane na razvoju medija na Balkanu mogle bi sponzoriratipokrivanje viπemjeseËne izborne kampanje u odabranim medijima ∑

250 ZLO»IN U 19:30

PS 4/3/03 10:02 PM Page 250

poput dræavnog radija i TV ili vodeÊih dnevnika i nedjeljnika ∑ukljuËujuÊi direktno radno angaæovanje u tom timu kompetentnihregionalnih ili meunarodnih instruktora. Ovdje je naglasak nakompetentnosti jer su u proπlosti nerijetko u obrazovnoj misijiangaæovani ljudi koji u vlastitim zemljama nisu imali znaËajnije pro-fesionalne domete ili iskustva. Poπto su poratni balkanski medijimahom zaokupljeni golim preæivljavanjem, meunarodni donatorimogli bi pomoÊi ponudom cjelovitih obrazovanih projekata, raspi-sivanjem konkursa i nuenjem profesionalne i materijalne podrπkeonima koji se kvalifikuju.

Meunarodna razmjena: Proπirena meunarodna razmjenamorala bi biti integralni dio obrazovanja za novinarstvo. Potrebno jesistematsko nastojanje da se talentovanim novinarima iz regionakoji rade za relevantne nacionalne medijske kuÊe obezbijedi mo-guÊnost da provedu odreen period ∑ tri mjeseca, semestar, cijeluakademsku godinu ∑ u meunarodnom redakcijskom i akadem-skom okruæenju: uËeÊi, saraujuÊi i komunicirajuÊi s novinarima inastavnicima novinarstva. Kombinacija istraæivanja, prouËavanjamedijske prakse i Ëak saradnje u znaËajnijim medijskim kuÊamapredstavljala bi radno iskustvo direktno primjenjivo u vlastitoj novi-narskoj praksi. Kao oËit primjer koliko je stimulativno i inspirativnoto iskustvo u meunarodnom medijskom okruæenju moæe posluæitiuloga koju su Ëak i u protekloj deceniji u medijima u zemljama bivπeJugoslavije odigrali neki od najistaknutijih bivπih dopisnika u ino-stranstvu: njihov viπegodiπnji rad i boravak na Zapadu uËinio je dabudu meu najistrajnijim zagovornicima profesionalizma u godina-ma grube manipulacije medijima.

Obrazovanje menadæera u medijima: Jednako je znaËajno zadugoroËnu strategiju razvoja medija u regionu obrazovanje zamenadæere u medijima. Obuka menadæera za razvoj izgledneposlovne strategije ∑ s odgovarajuÊom ravnoteæom informativnih ioglasnih strana i programa, optimalnim omjerom zaposlenih i vanj-skih saradnika u medijima, primjenom najboljih metoda podizanjatiraæa, malih oglasa, pretplate i drugih elemenata poveÊanja prihoda∑ jeste kljuË za postepen prelazak s medijske zavisnosti od donatora

P.S. 251

PS 4/3/03 10:02 PM Page 251

do samoodræivosti medijskih kuÊa. Direktno uËeπÊe meunarodniheksperata poslovne strategije u medijima, kao πto je na primjer radAmerikanaca, Herberta J. Obermayera i Betty Nan Obermayer uSloveniji i Makedoniji, moglo bi osigurati vrlo praktiËnu obukumedijskih menadæera uz njihov svakodnevni posao. BraËni parObermayer proizveo je opseæne analize vodeÊih nacionalnih izda-vaËkih kuÊa ∑ Dela u Ljubljani i Nove Makedonije u Skopju ∑ iden-tificirajuÊi sasvim konkretne slabosti, dug katalog mjera zaunapreenje poslovne strategije i prakse, i nudeÊi sasvim praktiËnemjere za uπtede i poveÊanje prihoda.

Preusmjeravanje donatorske strategije: Meunarodni donatorimedija mogli bi i dalje imati znaËajnu ulogu u razvoju nezavisnihbalkanskih medija, ali i oni treba da preispitaju vlastitu strategiju.Umjesto ponekad nasumiËnog ulaganja i na projekte sumnjivogkvaliteta i relevantnosti, postoji potreba da se utvrde ∑ na osnovunjihovog ukupnog angaæmana u devedesetim i njihovog kreativnogi poslovnog potencijala ∑ medijske kuÊe koje zasluæuju podrπku upotrazi za viπim profesionalnim standardima i profitabilnoπÊu. Timmedijima mogao bi se ponuditi sveobuhvatan paket pomoÊi, poËevod ekspertnog uvida u njihovu poslovnu praksu i potencijale, dorazvoja skladne dugoroËne strategije na osnovama takve ekspertize,ukljuËujuÊi finansijsku podrπku, investicije i kreditne linije za posti-zanje tih ciljeva. Ovakav pristup zahtijeva i od meunarodnih dona-tora da unaprijede vlastitu sposobnost analiziranja i identifikacijeregionalnih medija s najveÊim uvaæavanjem i potencijalom; da anga-æuju kompetentne meunarodne novinare i poslovne ljude iz medi-ja; i da u ta nastojanja ukljuËe dokazane profesionalce iz regiona. Tobi moglo voditi unapreenju profesionalnih standarda u novi-narstvu, razvoju respektabilnih medija na nacionalnom nivou i nji-hove dugoroËne ekonomske stabilnosti.

Razvoj medijskog træiπta: Da bi se smanjila zavisnost medija odjavnih fondova i stranih donacija, potrebno je ∑ u okviru eko-nomske transformacije regiona ∑ i stvaranje kompetitivnog medij-skog træiπta. U balkanskom iskustvu devedesetih, Ëak i meunarod-no nadgledana privatizacija ostavila je nacionalistiËkim vladama sve

252 ZLO»IN U 19:30

PS 4/3/03 10:02 PM Page 252

instrumente ekonomske ucjene nad medijima. One su mogle uπut-kati medije po volji kontroliπuÊi, putem mreæe svojih lojalista i iza-branika, πtamparije, prodajne mreæe πtampe, snabdijevanje novin-skim papirom, diskriminirajuÊe poreze, odobravanje frekvencija imanipulaciju oglaπavanjem. Izgledi za razvoj nezavisnih medija bilibi znatno povoljniji kad bi se na njih primijenila stimulativna pores-ka politika i olakπice, jednak pristup osnovnim potrepπtinama ifrekvencijama, jednaki uslovi prodaje i oglaπavanja i konkurencija uπtamparstvu uvoenjem viπe manjih, jeftinijih i kompetitivnijihπtamparija. Jedan od preduslova za stvaranje kompetitivnog træiπtaπtampe jeste i jednak pristup i tretman u distributivnim mreæama,bez diskriminirajuÊih poreza, za svu πtampu iz regiona tako da i lis-tovi iz Beograda, Sarajeva ili Zagreba ∑ na primjer ∑ slobodnocirkuliraju na træiπtima sve tri dræave. To bi, zajedno s poveÊanomrazmjenom TV programa, doprinijelo postepenom prevazilaæenjumedijskog aparthejda stvorenog tokom decenije poticanja na rat imrænju. A kad se jednom uspostavi zaista kompetitivno medijskotræiπte i dugoroËna strategija podrπke najrelevantnijim medijskimkuÊama, samo træiπte Êe odluËivati, na primjer, koje Êe od oko 80televizijskih i 200 radio-stanica koje sad postoje u Bosni i Herce-govini nastaviti da funkcioniπu kao ekonomski odræivi mediji.

Istina i pomirenje: Kao πto su balkanski mediji uËestvovali uultranacionalistiËkim pohodima devedesetih, pripremajuÊi teren zarat i opravdavajuÊi najgore zloËine u Evropi od zavrπetka Drugogsvjetskog rata, oni imaju i kljuËnu ulogu u potrazi za istinom ipomirenjem u regionu u dolazeÊoj deceniji. Pet godina poslije Dej-tona, javnosti u Srbiji i Hrvatskoj joπ nije reËeno πta se sve dogaalou ratu u Bosni od 1992. do 1995. godine. Sve dok to ostane tako,ne samo proπlost veÊ i buduÊnost regiona biÊe pogodan instrumentza nacionalistiËka izvrtanja i za gomilanje mrænji za nove napetosti isukobe. Upravo je ta nacionalistiËka manipulacija istorijom ∑ uklju-ËujuÊi optuæivanje danaπnjih bosanskih muslimana za tursku oto-mansku okupaciju od prije πesto godina; poistovjeÊivanje danaπnjihHrvata sa ustaπkim zloËinima tokom Drugog svjetskog rata; i ne-ljudska licitacija i hrvatskih i srpskih nacionalista s brojem ærtava, naprimjer, ustaπkog koncentracionog logora Jasenovac ∑ bila generator

P.S. 253

PS 4/3/03 10:02 PM Page 253

mrænje koja je omoguÊila zloËine devedesetih. Iskustvo upuÊuje nato da je obznanjivanje i poπtovanje ærtava na svim stranama, puna ineiskrivljena spoznaja o poËinjenim zloËinima a ne njihovo pori-canje ili nekakva ravnomjerna raspodjela krivice, jedino izglednaosnova za pomirenje i buduÊu koegzistenciju na Balkanu.Dokumentovanje i predstavljanje srpskoj javnosti svih razmjeraopsade i ubijanja Vukovara i Sarajeva, koncentracionih logora u pri-jedorskom i pokolja u srebreniËkom kraju; informiranje hrvatskejavnosti o zloËinima poËinjenim u njeno ime nad Boπnjacima uHercegovini i centralnoj Bosni i nad Srbima u oslobodilaËkojOperaciji Oluja; i spoznaja meu Boπnjacima o zloËinima poËinjen-im nad Srbima tokom opsade Sarajeva i nad Hrvatima upodruËjima Bugojna i Konjica ne bi “ugrozili mirovni proces” ∑kako tvrde zagovornici preπuÊivanja zloËina i jednake raspodjelekrivice ∑ nego bi bili neophodni korak u iskazivanju poπtovanja ært-vama i omoguÊavanja narodima u regionu da razumiju svu sloæenostkonflikta i patnje neduænih na svim stranama.

Jednom suoËeni s dokumentima i slikama poËinjenih zloËina,koji su im cijele protekle decenije predstavljani kao dio herojske ∑Ëak i svete ∑ borbe za nacionalni opstanak, ljudi Êe postepenorazumjeti i podræati potrebu da odgovorni za te zloËine iziu predlice pravde. To je i preduslov za djecu ovog tragiËnog regiona, ukojoj je svaka generacija iskusila bar jedan rat u proπlom stoljeÊu ∑moji pradjedovi 1914, moji roditelji 1941, moja djeca i ja udevedesetim ∑ da se najzad pridruæe slobodnoj i prosperitetnojEvropi 21. vijeka. Ova knjiga pisana je s tom nadom na umu.

254 ZLO»IN U 19:30

PS 4/3/03 10:02 PM Page 254

Biljeπke

Predgovor

1 Gordana Logar: Snimljeni intervju u McLeanu, Virginia, SAD, 15. januara2000.

2 Manjo VukotiÊ: Telefonski intervju iz VukotiÊevog stana u Beogradu, 25.aprila 2000.

3 In Memoriam, Posljednji Joπkov diπpet, Novinar, Zagreb, Oæujak 1998.

Svjedoci Titovog vremena (1945-80)

1 Saæeta verzija dogaaja nakon okupacije Jugoslavije moæe se naÊi u knjiziNoela Malkolma, Bosnia: A Short History, koja je najprije objavljena u 1994. godi-ni u izdanju Macmillan London Limited.

2 Boæo Novak: Telefonski intervju s autorom iz Novakovog zagrebaËkogstana, 18. aprila 2000.

3 Brojke o broju ubijenih u Drugom svjetskom ratu u Jugoslaviji vrlo surazliËite u razliËitim izvorima ali veÊina istoriËara se slaæe da ih je bilo najmanjemilion. Dok zvaniËna komunistiËka istoriografija naglaπava broj poginulih u oslo-bodilaËkoj borbi, kritiËkija razmatranja upuÊuju na Ëinjenicu da je veÊina ubi-jenih stradala u rukama sunarodnika koji su sluæili razliËitim pokretima: ustaπkihfaπista, ËetniËkih rojalista ili partizanskog oslobodilaËkog pokreta.

4 Gertrude Joch Robinson, Tito’s Maverick Media: The Politics of MassCommunications in Yugoslavia (Urbana, Chicago, London: University of IllinoisPress, 1977), 18.

5 Kao i sve ostalo u jugoslovenskim knjigama istorije, brojke se esktremnorazlikuju zavisno od toga da li dolaze od “pobjednika” ili “gubitnika”, od titoista

Biljeske 4/3/03 10:02 PM Page 255

ili antititoista, od ideoloπki motivisane zvaniËne istorije ili od protivnika reæimaæeljnih revanπa i zakasnjele satisfakcije. U Ëlanku pod naslovom “Jugoslavija: KuÊaduboko podijeljena”, objavljenom u uglednom National Geographic Magazine uavgustu 1990. godine Kenneth C. Dannfort je napisao: “Tito je uπutkao pobunuposlavπi najmanje 7.000 kritiËara u æivi pakao Golog otoka na Jadranu”.

6 Milovan –ilas, The New Claπ: An Analyses of the Communist System (NewYork: Praeger, 1997).

7 –ilasa sam upoznao u proljeÊe 1991. godine. Doπao je u Sarajevo dauËestvuje u televizijskoj emisiji UmijeÊe æivljenja i posjetio me u Osloboenju.»ovjek koji je proveo godine u Titovom zatvoru imao je Ëak i neke ljubazne rijeËi zasvog dugogodiπnjeg progonitelja u poreenju s nacionalistima koji su doπli na vlastposlije njega. Mislio je da je “socijalizam sa ljudskim licem” mogao uspjeti da jeostavio prostora “frakcionaπtvu”, sukobljavanju ideja, za koje se on takosamopoærtvovno zalagao. –ilas je vjerovao da su komunisti i pomogli nacionalistimada trijumfuju jer su sprijeËili razvoj institucija koje bi se suprotstavile nacionalizmu:demokratskog sistema, træiπne ekonomije i prosperitetne srednje klase. “Komunizamje sahranio sam sebe”, rekao mi je –ilas. Umro je 20. aprila 1995. u 83. godini.

8 Aleksandar NenadoviÊ: Telefonski intervju iz NenadoviÊevog beogradskogstana, 21. aprila 2000.

9 Robinson, Tito´s Maverick Media, 33. 10 Rizo MehinagiÊ: Telefonski intervju s autorom iz MehinagiÊevog stana u

Sarajevu, 26. aprila 2000.11 Boæo StefanoviÊ: Telefonski intervju iz StefanoviÊevog stana u Sarajevu, 26.

aprila 2000. U to vrijeme StefanoviÊ je joπ bio redovan karikaturista Osloboenjapovremeno izazivajuÊi listu neprilike s bosanskim nacionalistima na vlasti.

Srbija: Proizvodnja neprijatelja (1980-89)

1 Goran MiliÊ: Snimljeni intervju u MiliÊevom zagrebaËkom stanu, 19. ja-nuara 2000.

2 Branka Magaπ, The Destruction of Yugoslavia: Tracking the Break-Up, 1989-91,London-New York: Verso, 1993.

3 Magaπ: Strane 7-8.4 Tendencija u srpskoj nacionalistiËkoj propagandi ka pretjerivanju u vezi sa

statistikom o ubistvima i silovanjima prikazana je u knjizi B. Magaπ na strani 62.5 To su bili prevlaujuÊi tonovi u srpskim medijima tokom eskalacije

kosovske krize, 1981-89, i svako u Srbiji ili drugdje ko se suprotstavljao takvimstereotipima oznaËavan je kao “izdajica” ili “srbomrzac”. PropagandistiËki efekatbilo je postepeno uÊutkivanje glasova umjerenosti prvenstveno u samoj Srbiji.

6 Magaπ, citirajuÊi beogradski nedjeljnik NIN, kaæe da je nekih 15.000 Srbanapustilo Kosovo izmeu 1968. i 1971. i dodatnih 30.000 (po procjenama)tokom sljedeÊe decenije. Nakon nemira, daljih 9.000 je ili otiπlo ili traæilo da ode,

256 BILJEπKE


πto je predstavljalo ubrzanje odlazaka. Do 1981. godine te brojke nisu iπle izvanregionalnih trendova meuregionalnih migracija.

7 Magaπ, strana 49.8 Predsjedniπtvo SANU objavilo je cijeli tekst dokumenta u knjizi naslov-

ljenoj Memorandum of the Serbian Academy of Sciences and Arts: Answers toCriticism, koju su napisali Kosta MihailoviÊ i Vasilije KrestiÊ (Beograd, 1995).

9 Prema pisanju Koste MihailoviÊa i Vasilija KrestiÊa, ∆osiÊ je uËestvovao uradu na Memorandumu. “Akademici Dobrica ∆osiÊ, Jovan –oreviÊ i LjubomirTadiÊ takoe su pozvani da sjede na nekim od sastanaka (radne grupe)”, strana 15.

10 Dobrica ∆osiÊ, Stvarno i moguÊe: »lanci i ogledi, Rijeka: Otokar Kersovani,1982, strane 171-172.

11 KrestiÊ, MihailoviÊ, strana 10.12 Laura Silber & Allen Little, Yugoslavia: The Death of a Nation, TV Books,

Inc., 1996, strana 39.13 Slavoljub –ukiÊ, Izmeu slave i anateme, Beograd: Filip ViπnjiÊ, 1995,

strana 66.14 –ukic: On, Ona i mi, Beograd: Radio B92, 1997, strana 66.15 –ukiÊ: On, Ona i mi, Beograd: Radio B92, 1997, strana 65. 16 Silber, Little, strana 43. 17 Silber, Little, strana 44.18 Silber, Little, strana 46.19 Zekerijah SmajiÊ: E-mail poruka autoru 6. maja 2000. godine iz Brisela,

gdje je SmajiÊ postao osnivaË i direktor novinske agencije SENSE.20 Srpska strana rata: Trauma i katarza u istorijskom pamÊenju, Urednik:

Nebojπa Popov, Beograd: BIGZ, 1996, strana 586.21 Snjeæana MilivojeviÊ, Nacionalizacija svakidaπnjice, Srpska strana rata,

strana 674.22 NenadoviÊ: Srpska strana rata, strana 67423 Borisav JoviÊ, Poslednji dani Jugoslavije, Beograd: Politika, 1995, citiran u Ëlan-

ku Petra LukoviÊa, Jugoslavija do Karlovca i Virovitice, Vreme, 20. novembra 1995.24 Dobrica Cosic: PiπËevi zapisi, Vecernje novosti, 15. aprila 2002.25 Duga, broj 388, citirano u MilivojeviÊ: Srpska strana rata, strana 67426 MiliÊ: Snimljeni intervju u Zagrebu, 19. januara 2000.27 Silber, Little: Strana 66.28 Milan Milosevic, The Media Wars: 1987-1997, in Burn This House: The

Making and Unmaking of Yugoslavia, ed. Jasminka UdoviËki and James Ridgeway(Durham and London: Duke University Preπ, 1997), strana 109.

29 Rade Veljanovski: Srpska strana rata, strane 610-636.30 Æeljko Kliment, Prikaz knjige, Istina jednog psihijatra, Vjesnik, 17. novem-

bra 1990, strana 16.31 MilivojeviÊ: Srpska strana rata, strana 682.32 Blaine Harden: “Serbia’s State Media Help Inflame Yugoslavia’s Rising

Ethnic Paπions,” The Washington Post, 27. decembra 1990.

BILJEπKE 257


33 Manjo VukotiÊ: Telefonski intervju iz VukotiÊevog beogradskog stana, 25.aprila 2000.

34 Stojan CeroviÊ: Snimljeni intervju u Waπingtonu, DC 15. jula 2000.35 Veran MatiÊ: Snimljeni intervju u Bostonu, 3. maja 2000.36 Slobodan AntoniÊ, Taoci TV Dnevnika, Vreme, 25. maja 1992. 37 MiliÊ: Snimljeni intervju u Zagrebu, 19. januara 2000.38 CeroviÊ: Snimljeni intervju u Washingtonu, DC, 15. jula 2000.39 Duπan SimiÊ: E-mail autoru iz Brisela, 27. decembra 1999.

Srpsko-hrvatski rat: Lagati za domovinu (1990-91)

1 Mirko GaliÊ: Snimljeni intervju u Zagrebu, 20. januara 2000.2 Æivko Gruden: Snimljeni intervju u Zagrebu, 20. januara 2000.3 Danko Plevnik, Hrvatski obrat, Zagreb: Durieux, 1993, strana 97.4 Miljenko JergoviÊ: Snimljeni intervju u Zagrebu, 21. januara 2000.5 Dubravka UgreπiÊ, The Culture of Lies: Antipolitical Eπays, University Park:

The Pennsylvania State University, 1998, strana 72.6 Noel Malcolm, Bosnia: A Short History, London: Papermac, 1994, strana

179. Knjigu je prvo πtampao Macmillan u Londonu 1994. a objavljena je i nabosanskom jeziku u izdanju magazina Dani.

7 Emir Kusturica, Nisam znao a sada znam, Politika, 22. oktobra 1991.8 Milan MiloπeviÊ, “The Media Wars”, esej u knjizi Yugoslavia’s Ethnic

Nightmare: The Inside Story of Europe’s Unfolding Ordeal, ed. by Jasminka Udo-vicki & James Ridgeway (New York: Lawrence Hill Books, 1995), strana 117.

9 Ejub ©titkovac, “Croatia: The First War”, esej u knjizi Yugoslavia’s EthnicNightmare: The Inside Story of Europe’s Unfolding Ordeal, New York: Lawrence HillBooks, strane 152-153.

10 Heni Erceg: Ispodvijesti o ratu u Hrvatskoj, Split: Feral tribune, 1995, strana 61.11 Heni Erceg: E-mail autoru, 25. septembra 2000.12 Sandra BaπiÊ-Horvatin, Television and National Public Memory, esej u

knjizi Bosnia by Television, urednici James Gow, Richard Paterson, Alison Preston(London: British Press Institute, 1996), strana 68.

13 Mark Thompson, Forging War: Media in Serbia,Croatia and BosniaHerzegovina, (London: Article 19, International Centre against Censorship1994), strana 161.

14 Damir MatkoviÊ: Snimljeni intervju u Zagrebu, 21. januara 2000.15 Goran MiliÊ: Snimljeni intervju u Zagrebu, 19. januara 2000.16 Stojan CeroviÊ, U zamci patriotizma, Vreme, 2. decembra 1992.17 Jagoda MartinËeviÊ, Odluke su prirodne, Vjesnik, 9. novembra 1991.18 Darko Hudelist: Novinari pod πljemom, Zagreb: Globus, 1992, strane 38-47.19 Drago Hedl, Javna rijeË u Hrvatskoj, Erasmus, jula 1996.20 Erceg: E-mail autoru, 25. septembra 2000.

258 BILJEπKE


21 Jelena LovriÊ: Javna rijeË u Hrvatskoj, Erasmus, jula 1996.22 Duπan SimiÊ: E-mail autoru iz Brisela, 27. decembra 1999.

Ubijanje Bosne (1990-95)

1 Popis stanovniπtva 1990, StatistiËki bilten 219, RepubliËki zavod za stati-stiku, Sarajevo, maja 1991.

2 Senad PeÊanin: Snimljeni intervju u Sarajevu, 2. februara 2000.3 Zlatko DizdareviÊ: Snimljeni intervju u McLeanu, Virdæinija, 5. februara 2001.4 Tuman i MiloπeviÊ sastali su se u Titovoj lovaËkoj vili u Karaorevu 25.

marta 1991. i kasnije u okviru serije sastanaka predsjednika svih πest jugosloven-skih republika. Postoje brojna svjedoËenja - pored ostalog predsjednika HrvatskeStipe MesiÊa - o tome da je glavna taËka saglasnosti izmeu srpskog i hrvatskogvoe bila njihov dizajn za podjelu Bosne u korist “velike Srbije” i “velike Hrvatske”.

5 Branka Magaπ u eseju Uniπtavanje Bosne i Hercegovine, objavljenom uknjizi Why Bosnia?: Writings on the Balkan War, urednici Rabia Ali i LawrenceLifschultz, Stony Creek, CT: The Pamphleteer’s Press, 1993, strana 253.

6 U pripremama za rat SDS je, uz pomoÊ Jugoslovenske armije, dijelio oruæje svo-jim najekstremnijim pripadnicima koji su πirom Bosne i Hercegovine organizovaliparavojne grupe. Kamioni, kojima su upravljali civili ili Ëak aktivisti SDS-a, punioruæja i bez ispravne dokumentacije ili Ëak s laænim deklaracijama o “prevozu banana”,viπe puta su zaustavljani od bosanske policije na putevima nedaleko Sarajeva, BileÊe iFoËe tokom 1991. i u svim sluËajevima je Jugoslovenska armija obezbijedila pokriÊenaknadnim objaπnjenjima da je transport oruæja bio namijenjen njenim kasarnama.

7 Milenko VoÊkiÊ: E-mail autoru iz Sarajeva, 22. marta 2001.8 Gordana KneæeviÊ: E-mail autoru iz Toronta, 28. jula 2000.9 Senad HadæifejzoviÊ: Snimljeni intervju u Sarajevu, 28. januara 2000.

10 Miljenko JergoviÊ: Snimljeni intervju u Zagrebu, 21. januara 2000.11 Gojko BeriÊ: Snimljeni intervju u Sarajevu, 29. januara 2000.12 Miljenko JergoviÊ, Risto –ogo umro od smijeha, Nedjeljna Dalmacija, 23.

septembra 1994.13 Roger Cohen, Sarajevska djevojka ubijena, ali Srbi pate, The New York

Times, 26. aprila 1995.14 Mladen VuksanoviÊ, Pale: Dnevnik, 5.4. - 15- 7. 1992, Zagreb: Durieux,

strana 79.15 Kemal Kurspahic, As Long As Sarajevo Exists, The Pamphleteer’s Press, Stony

Creek, Ct: 1997.16 Mark Thompson, Forging War: The Media in Serbia, Croatia and Bosnia-

Herzegovina, Great Britain: Article 19, International Centre Against Censorship,1994, page 249.

17 HadæifejzoviÊ: Snimljeni intervju u Sarajevu, 28. januara 2000.18 Goran MiliÊ: Snimljeni intervju u Zagrebu, 19. januara 2000.

BILJEπKE 259


19 Æeljko Garmaz, Kuda idu politiËari, Globus, 1. aprila 1994.20 Zilhad KljuËanin, Partizana ne smije biti, Zmaj od Bosne, 17. juna 1993.21 Dubravko HorvatiÊ, Muhamedanski genocid protiv Hrvata, Vjesnik, 24.

juna 1993.22 Emir ImamoviÊ, Uputstva za genocid, Dani, 26. juna 2000.23 Adnan JahiÊ, Krijeposna muslimanska dræava, Zmaj od Bosne, 17. septem-

bra 1993.24 Nakon ∆osoviÊevog napada, jedan od urednika Osloboenja bio je prisiljen

poslati svoju porodicu iz Srbije u izbjegliπtvo u ©vedsku; jedan reporter je traæioda ga rasporedim na mjesto redaktora kako neko vrijeme ne bi morao da se pot-pisuje u listu; neki su nastavili da rade zabrinuti za sudbinu svojih najbliæih nadomaπaju srpskih vlasti.

25 KneæeviÊ: E-mail autoru iz Toronta, 28, jula 2000.26 JergoviÊ: Snimljeni intervju u Zagrebu, 21. januara 2000.27 Warren Zimmerman, The Captive Mind, The New York Review of Books, 2.

februara 1995.28 Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija je 30. maja 1992. usvojio Rezoluciju

757 kojom se uvode ekonomske sankcije protiv krnje Jugoslavije, to jest - Srbijei Crne Gore, zato πto nisu ispunile prethodnu Rezoluciju 752 od 15. maja 1992.koja je zahtijevala povlaËenje njihovih trupa iz Bosne i Hercegovine.

29 Mark Thompson, Forging War: Media in Serbia, Croatia and Bosnia-Hercegovina, Great Britain: Article 19, International Centre Against Censorship,1994, strana 103.

30 BBC, Pregled svjetskih RTV emisija, 6. novembra 1993.31 Stanko CeroviÊ, Istina o nasilju, Vreme, 25. aprila 1994.32 Nenad Lj. StefanoviÊ, SiroËe od 115 godina, Vreme, 28. novembra 1994.33 Duπan SimiÊ: E-mail autoru, 27. decembra 1999.34 Gordana Logar: Snimljeni intrevju u McLeanu u Virdæiniji, 15. januara 2000.35 Patrick McCarthy, Srebrenica Survivors in St. Louis: After the Fall, St. Louis:

Miπoury Historical Society Preπ, 2000, strana 47.36 David Rhode, Endgame: The Betrayal and Fall of Srebrenica - Europe’s Worst

Maπacre Since World War II, New York: Farrar Straus and Giroux, 1997.37 Saopπtenje za πtampu Meunarodnog kriviËnog tribunala za bivπu

Jugoslaviju (»/PIO026-E), Hag, 16. novembra 1995.38 Izveπtaj generalnog sekretara Ujedinjenih nacija: Srebrenica Report, New

York, 16. novembra 1999.39 Ivan RadovanoviÊ, Derbi u Politici, Vreme, 13. novembra 1995.40 Nenad IvankoviÊ, Svijet prihvata podjelu Bosne i Hercegovine, Vjesnik, 8.

juna 1993.41 Mugdim Karabeg, Fasade, Mostar: Rondo, 2001.42 Britanski obavjeπtajci izazvali rat Hrvata i Muslimana, Vjesnik, 19. septem-

bra 1993. (preπtampano iz Danasa).43 Mario MaruπiÊ, 35 Hrvata objeπeno u Zenici!, Vjesnik, 9. avgusta 1993.

260 BILJEπKE


44 Miljenko JergoviÊ, Novinarski autogolovi, Danas, 25. juna 1993.45 Mark Thompson: Forging War: The Media in Serbia, Croatia and Bosnia-

Hercegovina (Great Britain: Article 19, International Centre Against Censorship,1994, strana 197.

46 Dubravko MerliÊ, Slikom na sliku, Zagreb: Dual, 1994, strana 6.47 Damir MatkoviÊ: Snimljeni intervju u Zagrebu, 21. januara 2000.48 HTV, 19:30 sati, 1. februara 1993.49 Heni Erceg: E-mail autoru, 25. septembra 2000.50 JergoviÊ: Snimljeni intervju u Zagrebu, 21. januara 2000.51 Noæ umoËen u hrvatsku krv, Vjesnik, 14. juna 1993.52 JergoviÊ: Snimljeni intervju u Zagrebu, 21. januara 2000.53 John F. Burns, Sumorna dokumentacija U.N. na mjestu masakra u Bosni,

The New York Times, 28. oktobra 1993.54 Aleksandar MiloπeviÊ, Bez izgovora, Vjesnik, 29. oktobra 1993.55 MiliÊ: Snimljeni intervju u Zagrebu, 19. januara 2000.

Postdejtonske propuπtene prilike (1995-2000)

1 Richard Holbrooke, To End a War [New York: Random House, 1998]2 Dayton Peace Agreement, Annex 3, the Agreement on Elections.3 Izvjeπtaj Meunarodne krizne grupe: Media in Bosnia and Herzegovina ∑

How International Support Can be More Effective/Mediji u Bosni i Hercegovini ∑Kako meunarodna podrπka moæe biti efikasnija, 17. marta 1997, strana 5.

4 Carl Bildt: E-mail prepiska s autorom, 16. marta 2002.5 Zoran Udovicic: Snimljeni intervju u Sarajevu, 2. februara 2000.6 Mark Wheeler, Monitoring Media: The Bosnian Elections 1996 [Sarajevo:

The Institute of War and Peace Reporting with Media Plan, Sarajevo, 1997].7 Chris Hedges, “TV Station in Bosnia Feeds Serbs Propaganda,” The New

York Times, 9. juna 1996.8 Bijela knjiga: Mediji i demokratizacija u Bosni i Hercegovini (White Book:

Media and Democratization in Bosnia Herzegovina), Independent MediaCommission, Sarajevo 12/6/2000.

9 Autorova analiza Dnevnika HTV emitovanog na kanalu 56 u Virdæiniji ufebruaru 1997.

10 Monitoring Report, Volume 3, Issue 2, July 26, 1997 [Sarajevo: Media Planand Institute for War & Peace Reporting]

11 Monitoring Report, Volume 3, Broj 1, 12. jula 1997.12 Monitoring Report, Volume 3, Broj 4, 23. avgusta 1997.13 Izvjeπtaj Associated Pressa iz Sarajeva, 30. oktobra 1997.14 Wheeler, Monitoring Media: The Bosnian Elections, 1996, strana 2.15 Goran MiliÊ: Snimljeni intervju u Zagrebu, 19. januara 2000.16 Jadranko Katana: Snimljeni intervju u Sarajevu, 28. januara 2000.

BILJEπKE 261


17 The Media in Bosnia and Herzegovina: How International Support Can beMore Effective, International Crises Group Report, 18. marta 1997.

18 Zoran UdoviËiÊ: Media in BiH ∑ Conquering of Democracy (Sarajevo: MediaPlan Institute, 2000).

19 Media in Bosnia and Herzegovina: How International Support Can Be MoreEffective, International Crisis Group, 18. marta 1997, strana 6.

20 Fahrudin –apo, Dnevni avaz Êe se uskoro kao i proreæimsko Osloboenje uproπlosti koristiti za ËiπÊenje prozora, Ljiljan, 2. jula 1997.

21 Senad PeÊanin, Umjesto da ruπe ©aju, ruπe Avaz, Dani, 15. jula 2000.22 Zlatko DizdareviÊ: Snimljeni intervju u McLeanu, Virdæinija, 5. februara

2001.23 David DeVoss, Independent Journalists Fill Political Vacuum ∑ And Pay a

High Price for It, Los Angeles Times, 14. novembra 1999.24 Senad PeÊanin: Snimljeni intervju u Sarajevu, 2. februara 2000.25 Sanja Despot i Snjeæana PaviÊ, SaËekaj dok dræava poËne razmiπljati, Novi

list, 7. januara 1996.26 Miljenko JergoviÊ, Ljiljan nosi barjak SDA, Nedjeljna Dalmacija, 14. juna 1996.27 The Media in Bosnia and Herzegovina: How International Support Can be

More Effective, International Crises Group Report, 18. marta 1997.28 Æeljko Kopanja: Intervju u Washingtonu, D.C. 16. novembra 2000.29 Stanje u medijima u BiH u kontekstu ljudskih prava (Sarajevo: Helsinπki

komitet za ljudska prava u BiH), 31. decembra 1999.30 Stan Markotic, MoÊno oruæje u MiloπeviÊevom arsenalu, Transition, 28.

aprila 1995.31 Dragan TodoroviÊ, Na licu mjesta ∑ Srebrenica i Bratunac: Nisam odavde!,

Vreme, 7. maja 1996.32 Marijana MilosavljeviÊ, Pismo o πutnji, NIN, 13. decembra 1996.33 Ivan Torov, Istina koju je progutala noÊ, Naπa Borba, 17. decembra 1996.34 Rade Veljanovski, Bio jednom radio, Vreme, 21. decembra 1996.35 Filip ©varm, ©ta bi rekli da mogu, Vreme, 7. decembra 1996.36 Uroπ KomlenoviÊ, Ministar protiv graanina, Vreme, 15. marta 1997.37 Miklos Biro ∑ Novi Sad, Ima li ikog tamo?, War Report, Februar-mart 1996.38 Veran MatiÊ, Terms of Estrangement, Index of Censorship, Juli/Avgust 1998.39 Izvjeπtaj istraæivaËkog tima, Medijska slika Srbije ∑ Æivot u represiji,

Beograd: Media Center, 4. decembra 2000.40 TV Dnevnik RTS, ponedjeljak, 5. aprila 1999.,41 Veran MatiÊ, These Bombs Don’t Help/Ove bombe ne pomaæu, The New

York Times, 1. aprila 1999.42 Veran MatiÊ, Snimljeni intervju u Bostonu, 3. maja, 2000.43 Vlado Mareπ, Ærtvovani za Srbiju? ∑ International War and Peace Reporting,

30. oktobra, 1999.44 Tatjana Lenard: Nije bilo zvaniËne najave NATO bombardovanja,

Nedjeljni izvjeπtaj ANEM-a, Beograd, 3. februara 2001.

262 BILJEπKE


45 Gordana Logar: Snimljeni intervju u McLeanu, Virdæinija, 15. januara 2000.46 Ljiljana SmajloviÊ, Don´t Shoot the Messenger, Transitions, 7. oktobra 1999.47 Lepa MladenoviÊ, Æene u zonama sukoba, izlaganje na konferenciji u

Budimpeπti, oktobra 1999.48 Blain Harden, Live, in Belgrade, the Miloπevic News, The New York Times,

27. juna 1999.49 Opinion Analysis, USIA, 16. Septembra 1999.50 Eric D. Gordy, The Culture of Power in Serbia: Nationalism and Destruction of

Alternatives (University Park, Pa.: Pennsylvania State University Press, 1996), strana 99.51 Æeljko RogoπiÊ, U Hrvatskoj, stvorena je fantomska kletva ‘neprijatelj

dræave, i ja zaista jesam neprijatelj takve dræave, Nacional, 11. decembra 1996.52 Vesna PeriÊ-ZimonjiÊ, Novinarska sloboda: za koga?, Inter Press Service, 17.

jula 1996.53 Gordana GrbiÊ: Veliki rizik za Gotovca i Tomca, Novi list, 27. maja 1997.54 The Tuman Tirade, redakcijski komentar, The New York Times, 27.

novembra 1997.55 Mirko GaliÊ: Snimljeni intervju u Zagrebu, 20. januara 2000.56 Damir MatkoviÊ: Snimljeni intervju u Zagrebu, 20. januara 2000.57 Federal Information Services: Federal News Service, Washington, D.C., 30.

avgusta 1998.58 Croatia´s Tuman Hits at Rumors of His Wealth, Reuters, 31. decembra 1998.59 Mladen Pleπe, Policija je zapoËela pretragu redakcija i novinarskih stanova,

Nacional, 6. juna 1999.60 Peter Galbraith: Intervju CNN-u povodom Tumanove smrti, 10. decem-

bra 1999.

2000: PoËetak promjena

1 Heni Erceg i Marinko Culic, Interview, Stipe Mesic: NeÊu biti fikus!, FeralTribune, No. 759, 2000.

2 Damir MatkoviÊ: Snimljeni intervju u Zagrebu, 21. januara 2000.3 Ivana Erceg, Mediji nakon izbora, AIM, 16. januara 2000.4 Mirko GaliÊ: Snimljeni intervju u Zagrebu, 20. januara 2000.5 MatkoviÊ: Intervju u Zagrebu, 21. januara 2000.6 Ivana Erceg, Mediji nakon izbora, AIM, 16. januara 2000.7 Ivica –ikiÊ, PaπaliÊ: Imamo VeËernjak!, Feral tribune, 20. maja 2000.8 Viktor IvanËiÊ, VeËerbljak, Feral tribune, broj 761, 2000. godine.9 Dr. Stjepan MaloviÊ, Gordana ViloviÊ, Medijska slika Hrvatske: Struktura

i ekonomija medijskog sistema, Media Online, Sarajevo, 20. novembra 2000.10 Zdravko Grebo: Smimljeni intervju u Sarajevu, 28. januara 2000.11 Zdravko Zlokapa, Mediji u Republici Srpskoj: Bolna tranzicija, Godiπnjak

Pravnog fakulteta Banjaluka, Broj XXIII/1999.

BILJEπKE 263


12 Zdravko Zlokapa: Snimljeni intervju u Banjaluci, 31. januara 2000.13 Slavo KukiÊ: Snimljeni intervju u Sarajevu, 2. februara 2000.14 Media and Democratisation in Bosnia Herzegovina: White Book of the

Independent Media Commission ∑ 12. juna 2000.15 BiËakËiÊ: LogiËno je da sam ja IzetbegoviÊev nasljednik, Intervju Senadu

PeÊaninu, Dani, 14. jula 2000.16 RadonËiÊ: Umjesto da ruπe ©aju, ruπe Avaz, Intervju Senadu PeÊaninu,

Dani, 14. jula 2000.17 Zoran UdoviËiÊ, Tarik JusiÊ, Mehmed HaliloviÊ, Radenko UdoviËiÊ i

istraæivaËki tim Media Plan Instituta, Mediji na prekretnici: Medijska slika Bosne iHercegovine, januara 2001.

18 Ivan LovrenoviÊ, Bosanski Hrvati i televizija, Dani, 18. januara 1999.19 Emir SuljagiÊ, Izvan kontrole, Dani, 10. juna 2000.20 Michael Dobbs, Yugoslav Allegiance Blows With the Wind, The Washington

Post, 2. novembra 2000.21 Katarina Kratovac, Tough Times for Yugoslavia’s Media, AP, 27. oktobra

2000.22 Aleksandar –uriËiÊ, Slika linËovanja kao upozorenje, Reporter, 16. oktobra

2000.23 Steven Erlanger, Belgrade Stepping Up Intimidation of Journalists, The

New York Times, 12. aprila 2000.24 Æeljko CvijanoviÊ, ∆uruvija Murder Mistery, IWPR, 3. novembra 2000.25 Gordana Suπa: The New Energy of Resistance, Eastwest Institute, 31. marta

2000.26 Dragoljub ÆarkoviÊ, Reci A, a onda B, Vreme, 27. maja 2000.27 Veran MatiÊ: Snimljeni intervju u Bostonu, 3. maja 2000.28 Miroslav FilipoviÊ, The Price of Truth, IPI Global Journalist, Ëetvrto tro-

mjeseËje 2000.29 Beti BilandæiÊ, Relatives blame NATO, officials for Serb TV deaths, Reuters,

23. aprila.

P.S.

1 Dubravka UgreπiÊ, The Culture of Lies, Antipolitical Essays (ThePennsulvania State University Press, 1998) strana 263.

264 BILJEπKE


KEMAL KURSPAHI∆ bio je glavni urednik bosanskohercego-vaËkog dnevnika Osloboenje, 1988-94. Osloboenje je u prvoj godi-ni njegovog mandata proglaπeno za List godine u Jugoslaviji 1989.Za svakodnevno izlaæenje lista iz atomskog skloniπta na prvoj linijiodbrane Sarajeva i odræavanje u listu ideje vjerske i nacionalne to-lerancije u najteæim ratnim vremenima Osloboenje je podKurspahiÊevim vodstvom dobilo i neka od najprestiænijih priznanjau svjetskom novinarstvu: List godine u svijetu 1992. (BBC i GrenadaTV u Velikoj Britaniji), Nagradu slobode u Skandinaviji; SaharovljevuNagradu za ljudska prava Evropskog parlamenta; Nagradu OscarRomero u Teksasu; Nagradu za savjesnost i integritet u novinarstvuNieman Fondacije na Harvardu; Nagradu za dostignuÊa u novinarstvuIPS Servisa iz Rima ∑ sve u 1993. ∑ i brojna druga priznanja.

Kemal KurspahiÊ je i liËno dobio prestiæne svjetske nagrade:

∑ Urednik godine u svijetu 1993 (World Press Review ∑ New York);∑ Nagrada za hrabrost u novinarstvu 1992

(International Women’s Media Foundation ∑ Washington, DC);∑ Nagrada za ljudska prava 1993

(Fondacija Bruno Krajski ∑ Vienna, Austria);∑ Heroj borbe za slobodu πtampe 2000

(International Press Institute ∑ Vienna, Austria).


KurspahiÊ je u akademskoj 1994/95 godini bio Nieman Fellowna Harvard Univerzitetu, a u proljeÊe 1999. gostujuÊi Clark Fellowna Cornell Univerzitetu. Predavao je i na drugim vodeÊim ame-riËkim univerzitetima. U Sjedinjenim Dræavama je objavio memoar-sku knjigu As Long As Sarajevo Exists/Sve dok Sarajevo postoji(Pamphleteer’s Press, 1997) i Prime Time Crime: Balkan Media inWar and Peace/ZloËin u 19:30 ∑ Balkanski mediji u ratu i miru (USInstitute of Peace Press, 2003). U Sarajevu su πtampane dvije nje-gove knjige: Bijela kuÊa (Osloboenje, 1984) i Pisma iz rata (Ideje,1992). Objavljivao je komentare u najveÊim svjetskim listovimaukljuËujuÊi The New York Times, The Washington Post, The Los AngelesTimes, International Herald Tribune, Die Zeit, Dagens nyheter,Politiken i druge. U Americi je radio i kao vodeÊi urednik lanca ned-jeljnih listova The Connection i dobio godiπnju nagradu izdavaËa no-vina dræave Virdæinija 2000. za najbolje redakcijske strane. Od ljeta2001. je predstavnik za πtampu agencije Ujedinjenih nacija za borbuprotiv droge i organizovanog kriminala u BeËu. Oæenjen je VesnomKurspahiÊ i imaju dva sina, Tarika i Mirzu.



IzdavaËi:

Za izdavaËa:SEAD MUHAREMAGI∆

Urednici:BORO KONTI∆

OLIVER VUJOVI∆

Naslovna strana:TRIO, Sarajevo

DTP:ADNAN MAHMUTOVI∆

©tampa: Planjax

Tiraæ: 1000

This book was published, translated and distributed with financial supportof the Austrian Federal Ministry for Foreign Affairs (BMAA), Vienna.


Documents

Kemal Kurspahic - Zlocin u 19 i 30