Upload
others
View
1
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
Interdisciplinarni tim za
re/habilitaciju djece/osoba s
cerebralnom paralizom
Prof. dr Emira Švraka
www.fzs.unsa.ba
www.cpafbih.org
Konvencija UN o pravima djeteta
• Član 25. Zdravlje
• Osobe s onesposobljenjem imaju ravnopravan
pristup standardu zdravstvene zaštite i službama
zdravstvene zaštite, uključujući zdravstveno
osiguranje te osiguravanje njihove tjelesne,
duševne i socijalne dobrobiti.
• Član 26. Habilitacija i rehabilitacija
Države članice dužne su osigurati da osobe s
onesposobljenjem budu opremljene sredstvima
koja će im pomoći da ostvare najveći mogući nivo
samostalnosti i sudjelovanja u životu.
Međunarodna Klasifikacija
Funkcionisanja i Zdravlja• Proces revizije Međunarodne Klasifikacije
Funkcionisanja i Zdravlja – MKF (International
Classification of Functioning, Disability and
Health (ICF) od svog uvođenja je imao koristi od
prijedloga osoba s onesposobljenjem i od
organizacija osoba s onesposobljenjem.
Međunarodno udruženje osoba sa
onesposobljenjem (DPI) naročito je doprinijelo i
svojim vremenom i energijom procesu revizije,
te je MKF odraz njihovog važnog doprinosa.
Novosti u ICF
• Odlučeno je da se potpuno napusti pojam
“hendikep” - zbog pogrdnog značenja u engleskom
jeziku – i da se pojam “onesposobljenje” ne koristi
kao ime komponente, već kao sveukupni krovni
pojam.
• Ostaje međutim, teško pitanje kako se najbolje
obraćati pojedincima koji imaju određeni stepen
ograničenja funkcionisanja.
• MKF koristi pojam “onesposobljenje” za
označavanje multidimenzionalnog fenomena koji
nastaje kao rezultat interakcije između ljudi i
njihovog fizičkog i društvenog okruženja.
Definicija CP
• Grupa trajnih poremećaja razvoja pokreta
i posture koji uzrokuju ograničenja u
izvođenju aktivnosti, a posljedica su
neprogresivnih poremećaja nezrelog
mozga ili mozga u razvoju.
• Motorički poremećaji su često udruženi sa
epilepsijom, senzornim poremećajima,
percepcije, kognicije, komunikacije,
ponašanja i sekundarnim mišićnokoštanim
problemima.
Pridružene teškoće djece s CP
1. 1 od 3 Ne može da hoda
2. 1 od 2 Ima intelektualne teškoće
3. 1 od 4 Ne može da govori
4. 1 od 10 Ima teže oštećenje vida
5. 3 od 4 Doživljava bol
6. 1 od 4 Ima problem kontrole
mokraćne bešike
7. 1 od 4 Ima epilepsiju
8. 1 od 5 Ima poremećaj ponašanja
9. 1 od 4 Ima poremećaj spavanja
10. 1 od 5 Ima hipersalivaciju
Interdisciplinarni model
rehabilitacije
• Svrha interdisciplinarnog programa
rehabilitacije je da svi zajedno postignu više
nego što bi postigli samostalno bez drugih
učesnika u rehabilitaciji.
• Koordinirano djelovanje, bez cjepkanja
re/habilitacionog procesa na pojedine grane,
što interdisciplinarni model re/habilitacije čini
djelotvornijim i pozitivnijim i za pacijenta i za
članove tima.
Interdisciplinarnost
• Interdisciplinarnost, ili korak dalje,
transdiciplinarnost u pružanju rane intervencije
djeci s razvojnim teškoćama potrebno je postaviti
kao prioritet.
• Razvojne potrebe djece ranog doba s rizicima i
teškoćama su često vrlo složene i u pružanje
usluga (odgojnih, zdravstvenih, socijalnih) često
su istovremeno uključeni stručnjaci različitih profila
(odgajatelji, pedijatri, neuropedijatri, fizijatri, ljekari
specijaliste porodične medicine, logopedi,
psiholozi, edukatori rehabilitatori, fizioterapeuti,
medicinske sestre, okupacioni terapeuti, socijalni
radnici i dr.).
Specijalista fizikalne medicine i
rehabilitacije• Specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije
(fizijatar) je glavni koordinator tima koji prvi stupa u
kontakt sa pacijentom i njegovim roditeljima.
• Složenim fizijatrijskim pregledom koji ima i
elemente neurološkog, pedijatrijskog i ortopedskog
pregleda, fizijatar dobija uvid u težinu kliničkog
stanja, kao i funkcionalni status pacijenta.
• On pregleda, dijagnostikuje i traži dodatne
pretrage, pomaže pacijentu da se prilagodi na
onesposobljenje.
• Rukovodi, organizuje i koordinira rad svih ostalih
članova tima.
Fizioterapeuti • Prema Vodiču za praksu fizioterapije: fizioterapija
uključuje dijagnozu i upravljanje disfunkcijama
pokreta i osnaživanje tjelesnih i funkcionalnih
sposobnosti;
• ponovnu uspostavu, održavanje i promicanje
optimalnog tjelesnog funkcionisanja, optimalne
tjelesne spreme i dobrobiti (welnesa) te optimalnog
kvaliteta života u odnosu na kretanje i zdravlje;
• sprječavanje nastupa, simptoma i napretka
oštećenja, funkcionalnih ograničenja,
onesposobljenja koja mogu nastati bolešću,
nepravilnim funkcionisanjem, različitim stanjima ili
ozljedam.
Kućna fizikalna terapija
• Program kućne fizikalne terapije je obuhvatio:
• lokalnu manuelnu masažu,
• individualni program vježbi određen prema
funkcionalnom statusu svakog pacijenta
posebno,
• vježbe na velikoj gimnastičkoj lopti,
• vježbe na valjku i
• vježbe na razvojnim pomagalima (kosa ravan).
• Primjenjuju se i TENS, krioterapija, termoterapija,
lokalne kupke.
Kućna fizikalna i okupaciona terapija
Terapija pokretom izazvana ograničenjem
Constraint induced movement therapy
Medicinska sestra u re/habilitaciiji
• Medicinska sestra sprovodi ličnu njegu i
pomaže pri higijeni, hranjenju, kontroli
stolice i mokrenja i uzimanju
medikamentne terapije za pacijenta s
težim fizičkim oštećenjima.
• U re/habilitacionom timu pomaže pacijentu
da postigne maksimalno moguću
nezavisnost u medicinskoj njezi, prevenciji
komplikacija i edukaciji pacijenta i članova
njegove porodice.
Okupacioni terapeut
• Okupacioni terapeut obučava male pacijente
aktivnostima dnevnog života i samozbrinjavanju,
pravi pomagala za samopomoć, šine i splintove
za šaku i popravlja ortotska sredstva.
• Okupaciona terapija se bazira na funkcionalno
korisnim pokretima gornjih ekstremiteta.
• Vrši se procjena fine motorike i stimulacija
vizuelno-motoričke funkcije.
• Sve aktivnosti treba da imaju karakter igre i
zabave i na taj način interesantne i privlačne za
djecu.
Kućna OT i FT
Protetičari i ortotičari
• Protetičari i ortotičari učestvuju u timskom
postavljanju indikacija, planiranju i izradi
ortopedskih pomagala, ortoza i proteza.
• Neophodno je njihovo učešće u timu pri
aplikaciji i prilagođavanju pacijenata na
korištenje pomagala, zajedno sa ljekarom,
fizioterapeutom, okupacionim terapeutom.
• Bez odgovarajuće obuke i adaptacije
pomagalo lako može biti nepravilno
korišteno ili odbačeno.
Psiholog
• Psiholog sprovodi psihodijagnostiku,
savjetovanje i psihoterapiju.
• Psihodijagnostika se vrši od ranog dječijeg
uzrasta i procjenjuje četiri osnovne funkcije
razvoja: motoriku, koordinaciju, govor i
društveno ponašanje.
• Psihodijagnostička procjena omogućava
uočavanje oštećenih funkcija kao i očuvanih
potencijala djeteta na osnovu čega se planira
program stimulacije razvoja djeteta.
Socijalni radnik
• Socijalni radnik procjenjuje pacijentovu porodičnu
situaciju, materijalni status, zaposlenost i na
osnovu toga daje „socijalnu dijagnozu“
sagledavajući bolest i reakciju pacijenta na
socijalne stresove.
• Pomaže u pronalaženju rješenja na svim životnim
poljima i edukuje pacijentovu porodicu u
prihvatanju novonastale situacije.
• Posrednik je između službe u kojoj radi i korisnika
usluga te organizacije, motivišući društvenu
zajednicu da pruža zdravstvenu, socijalnu i
ekonomsku pomoć pacijentu i njegovoj porodici
Edukator rehabilitator
• Edukator rehabilitator (defektolog)
osigurava različite edukacione materijale,
upućuje ih na različite kurseve specifične
za pojedine rehabilitacione ciljeve:
specifične povrede, seksualnost,
psihološke i socijalne probleme,
finansijsko prilagođavanje.
Somatoped
• Kod djece mlađeg uzrasta somatoped radi na
psihomotoričkoj reedukaciji kod: poremećaja
percepcije, površnog i dubokog senzibiliteta,
poremećaja koordinacije pokreta, poremećaja
ponašanja, poremećaja pažnje, kod tzv.
„nespretne djece“, kod hiperkinetskog sindroma
udruženog s intelektualnim onesposobljenjem.
• Vježbe koje sprovodi treba da omoguće djetetu
doživljaj tjelesne cjelovitosti i ispravno
sagledavanje sebe u prostoru, vremenu i
socijalnoj sredini.
Logoped• Logoped je stručni saradnik koji se bavi dijagnostikom
i korekcijom patologije verbalne komunikacije.
• Rani logopedski tretman obuhvata neposredni rad sa
djetetom, obuku roditelja i uključivanje porodice u ranu
govornu stimulaciju djeteta.
• Logoped je prijeko potreban u procesu rehabilitacije
neuroloških poremećaja koji su nastali kao posljedica
cerebrovaskularnog inzulta ili traumatske ozljede
mozga.
• On procjenjuje i rehabilituje poremećaje govora i
hranjenja kao što su afazija, dizartrija, apraksija,
kognitivno oštećenje i poremećaji gutanja (disfagija).
Ishrana tokom re/habilitacije i
dijetetičar
• Dijetetičar omogućuje adekvatnu ishranu
tokom rehabilitacije.
• Procjenjuje pacijentove dosadašnje
prehrambene navike, te potrebu za
redukcijom unosa određenih sastojaka
hrane.
• Prilagođava konzistenciju hrane s obzirom
na probleme s gutanjem, disanjem i
funkcijom mokraćnog mjehura ili crijeva.
Muzikoterapeut
• Muzikoterapija je psihoterapijska tehnika koja
koristi muziku ili zvuk u dijagnostičke i terapijske
svrhe. Globalno se razlikuju dva velika tipa
muzikoterapije: receptivna i aktivna.
• Receptivna muzikoterapija, u kojoj subjekt sluša
jedan muzički program koji pomaže da mu u svijest
prodre željeno psihološko stanje koje treba postići
terapijom.
• Aktivna muzikoterapija, u kojoj subjekt sam
proizvodi muziku glasom ili instrumentom, što mu
omogućava da uspostavi jednu neverbalnu
komunikaciju sa terapeutom.
Terapija igrom i play terapeut• Najprihvatljivija podjela igara s pedagoško-
psihološkog aspekta je na dvije grupe:
1.stvaralačke igre koje se dijele na tematske,
dramske i konstruktivne i
2. igre s pravilima, odnosno igre određenog
sadržaja koje imaju tačno određena pravila.
• Igre s pravilima pomažu djeci u savladavanju i
uvježbavanju aktivnosti s kojima se sreću u
stvarnom životu (npr. savladavanje raznih vrsta
prepreka, igre ganje i žmurke).
Stvaralačke igre
• Stvaralačke igre nastaju tako što djeca
predškolskog uzrasta koja se uključuju u igru,
već posjeduju određena iskustva, i na osnovu
onoga što su vidjela i čula, predstavom fantazije,
stvaralački mijenjaju stvarnost kroz igru.
• U stvaralačkim igrama djeca mogu
reprodukovati sadržaje priča, bajki, crtanih
filmova. Tada one postaju igre dramatizacije. Za
konstruktivne igre su važni različiti materijali,
prirodni i fabrički proizvedeni, slagalice različitih
oblika i veličina kojima djeca grade.
Art terapeut
• Pored djece s određenom medicinskom
dijagnozom, u art terapiji sudjeluju i djeca s
posebnim problemima u ponašanju:
agresivno ponašanje izazvano frustracijama,
bijes, hiperaktivnost, povučeno dijete, anksiozno
dijete, djeca u stresnim situacijama ili s
traumama koje prouzrokuju fizičke simptome,
djeca s osjećajem nesigurnosti, usamljenosti,
odbačenosti, bez samopoštovanja i s drugim
razvojnim teškoćama.
Funkcionalna terapija
orjentisana na porodicu
• Neophodno je primjeniti funkcionalnu
terapiju orjentisanu na porodicu radi:
1. interakcije sa porodicom i utvrđivanja
ciljeva za dijete i
2.uspostaviti Servis orjentisan na porodicu
sa obrazovanim lokalnim stručnjacima i
dobro informisanim roditeljima.
• U oblasti poznavanja djeteta, roditelj je ekspert.
On posjeduje niz veoma korisnih informacija zastručnjaka, koje mu u velikoj mjeri mogu olakšati
rad, skratiti proces upoznavanja sa djetetom i uštedeti dragocjeno vrijeme.
Dobro vođenim razgovorom, od roditelja se može mnogo saznati o djetetu: kako se dijete ponaša u određenim situacijama, u društvu, u različito doba dana, kada je samo, šta ga razdražuje, čemu se
raduje, koje aktivnosti mu dobro idu, šta voli da radi, šta ga motiviše, koje su porodične vrednosti, koja su
očekivanja roditelja vezana za obrazovanje...
Saradnja sa roditeljima
• Roditelj je dio tima koji učestvuje u re/habilitaciji
djeteta i bez njega to ne bi bilo moguće na pravi
način i u potpunosti izvesti.
• Neophodno je sa roditeljima razgovarati, objasniti im
prirodu bolesti i imati veliko strpljenje.
• Zbog velike uloge roditelja u timskom radu u većini
zdravstvenih ustanova, dozvoljava se njihov boravak
i redovne posjete, a oni se istovremeno obučavaju
vježbama i njezi svoje djece.
• Roditelji ponekad zahtijevaju dosta vremena,
podrške i razgovora od svih članova tima, ali bez
njihovog učešća i ljubavi, proces dječije
rehabilitaciije ne bi bio tako efikasan.
Mjere i aktivnosti u osiguranju
dostupnosti svih usluga i djelovanja u
sistemu zdravstva
• Potsticanje svih oblika aktivnog
sudjelovanja osoba s onesposobljenjem u
kreiranju, provođenju i praćenju
zdravstvenih preventivnih programa.
1.Edukacija zdravstvenih radnika
2.Saradnja s nevladinim sektorom
3.Edukacija osoba s onesposobljenjem
www.cpafbih.org
Hvala!
• Granice mogućnosti osoba s razvojnim
teškoćama se pomjeraju, ne samo u
sportu, već i u drugim oblastima nauke.
• Osobe s razvojnim teškoćama same
mijenjaju svoju sadašnjost i budućnost i
tako afirmišu svoje sposobnosti i dobrobit
društvu.