Jezik i identitet

Brigitta Busch i HelenKelly-Holmes (ur.): Language,Discourse and Borders in the

Yugoslau Successor States.Multilingual Matters, Clevedon,

2004.

U knjizi öiji naslov u prijevodu glasi Jezik,diskurs i granice u dräauama nasljedni-cafftn Jugoslauije B. Busch i H. Kelly-Hol-mes okupile su prvenstveno inozemnestmönjake. Od lingvista s juZnoslavenskih

prostora zastupljeni su D. St itlan i R. Bu-garski, no o njihovim tekstovima ovdje ne-6u govoriti jer su stavovi tih autora veipoznati domadoj publici (medu ostalim i izprikaza njihovih knjiga koje sam objavilav. Knjiäeunoj republici 1/9-10, 2003, str.22+228 i 2lI-2, 2004, str. 224-229).

Buduöi da je glavna tema ove knjigejezik, inozemni autori smatraju neophod-nim podsjetiti jezikoslovce na naÄim pro-storima na "ulogu lingvistike kao neöegodvojenog od vladajude politiöke sile" (deFrantz, 54). Kad se jezikoslovci kod naspozivaju na politiku, ustav i sl., oöito zabo-ravljaju da je lingvistika "objektivna zna-nost" (54) i stoga nezavisna od politike injenih odredbi.

Kao objektirma znanost, lingvistika nesarno da se ne povodi za politikom, negododatno ukazuje na zastranjenosti politikena jeziönom planu nastale zbog nacionali-stiökih ciljeva: ,,Zax ne bi lingvistika kaodisciplina ili lingvisti kao njeni predstavni-ci trebali preuzeti odredenu odgovornost ireöi politiöarima da njihove politiöke odlu-ke ili njihova jeziöna politika mogu. imatitakve i takve posljedice na podruöju obra-zovanja, na podruöju medija, na podruöjukulturne politike itd.?" (Busch, 55).

Tako kod naziva hrvatski, srpski, bo-sanski jezik, koje nacionalistiöka politikastavlja u ustave, "jedna od uloga koju biIinryisti mogli imati je da istaknu kontra-dikcije koje stoje iza tih naziva" (Busch,55). Ti nazivi sugeriraju da se radi o ra-zliöitim jezicima, dok znanost i nesmetanakomunikacija izmedu govornika pokazujuda je to jedan jezik. Busch zapai,a "o pita-nju imenovanja ili kodificiranja jezika [...]- öto je vi5e napredovao proces ustavnogproglaBavanja hrvatskog, srpskog i bosan-skog, to je viöe ljudi poöinjalo govoriti nasjezik, ne sarno tamo, nego i izvan biv5eJugoslavije, npr. ovdje u Austriji,. (55). A ilingvistika u svijetu koristi zajedniöku oz-naku za jezik u Hrvatskoj, Srbiji, BiH i

:r:i"1l,fl.#äiilIff'ano'narav- znAli domadi jezikoslovci su u sluZbi

nacionalistiöke ideologije, a kad jezik "po-stane ideologija, onda nadvladaju netole-rancija, agresivnost, i,elja za pravljenjemgranica" (Richter Malabotta, 78). Kao pos-ljedica odbacivanja znanosti "na balkan-skom prostom se Jezik' öesto koristi kaosinonim za 'naxod', iako znanstvenici do-bro znaju da to nije isto" (81).

"U takvomprocesu jezik postaje jedan od osnovnihelemenata stvaranja'mi'-grupe i'oni'-gru-pe, Zig za 'druköijost'" (82). Stoga se "te-ritorijalni rat proöirio na rat o jeziönim

pitanjima. Jeziöna podjela, jeziöni nacio-nalni identitet postali su predmet bitke,öak iako je bilo teöko ustanoviti liniju pod-jele. To je moZda mzlog zaßto je bitka bilatako Zestoka i nemilosrdna" (80).

Kako ona izgleda u Hrvatskoj, dobroje poznato: kod jezika u Hrvatskoj "u po-trazi za legitimiranjem na svakom poljuposegnrll6 se za arhaizmima, kovanjem no-vih rijeöi, radi se öto god je moguöe kakobi se iz jezika izbrisalo sve öto bi moglopodsjetiti na zajedniöku proSlost juZnih

Slavena. Pitanje jezika postaje pitanje dr-Zave, naroda, njegovog identiteta i öak nje-govog opstanka. Novi aksiom glasi: hrvat-ski i srpski su razliöiti jezici, a ako ta

razlika nije vidljiva, treba je napraviti.

Onda su objavljeni novi rjeönici i novi pra-

vopisi, s nagla5avanjem razlika izmedusrpskog i hrvatskog. Mediji, pogotovo novi-ne i radio, svaki dan posveiuju wijeme iprostor savjetovanju o pravilnoj upotrebinacionalnog vokabulara. Nuäno je ne-umorno inzistirati na obrazovanju naroda

#'ffi;f:l ?Jol"*a iz gredaju strano'i

Pritisak da se upotrebljavaju noverijeöi je velik jer ,,je pomoiu politiökog imedijskog diskursa stvoren takav ambijentu kojem se upotreba 'dobrog' i 'öistog'

hrvatskog povezivala s izraäavanjem lojal-nosti hrvatskoj dräavi, a 'pogteöna' jeziöna

upotreba Zigosala kao izdqja i Jugonostal-

ol o grja'" (Busch/IGlly-Holmes, 9). Zato se2 Lo

"neki ljudi sami cenzuriraju: kad pogrije5ei izgovore 'zabranjenu' rijeö, odmah samisebe ispravljaju. Mnogr pue da ne upotri-jebe rijeöi koje su do prije sarno par danabile dio njihovog svakodnevnog jezika jer

bi one mogle odati njihovu etniöku razr,o-wsnost ili staviti na govornika nepoZeljnuideolo5ku oznaku" (Richter Malabotta, 80).

Tako je "naprimjer jako proöireni poz-drav 'Zdravo' potpuno nestao iz svakod-nevne upotrebe jer se smatrao previöe po-vezarr s komunistiökom pro5lo56u i jerpodsjeca na tradicionalne pozdrave koje sukoristili partizani za wijeme oslobodilaö-kog rata" (86). Pritom se zaboravlja da jepozdrav zdrauo mnogo stariji i od komu-nizma i od partiza:na) Sto bi morao znatisvatko tko je öuo za Zdrauo Marijo, milostipuna. Takav neutemeljeni izgon doZivjelesu i mnoge druge rijeöi: "Bro5ure s ozna-öenim nepoäeljnim rijeöima (veöinom sr-bizmima) koje se moraju striktno izbjega-vati podijeljene su spikerima na Hrvatskojteleviziji i dopisnicima u drugim masov-nim medijima" (86).

Progon rijeöi poslu5no se prihvaia umedijima jer "opii trend je: biti isti kaonacionalna melodija, nikada ne pokazatisvoju raznowsnost. Ta situacija je doseglatoöku apsurda kad je zagrebaöki öasopis

Jezik u'/eo nagradu za 'najbolju hrvatskurijeö godine'. Na tom wlo popularnom tak-miöenju pobijedio je sveuöiliöni profesorkoji je iskovao 400 novih rijeöi, tzv.'zatrt-jedbenica', za godinu dana. Poput njegamnogi lingvisti su osjeöali da je poslijerat-no wijeme pravi povijesni trenutak zasmi5ljanje hrvatskog jezika i njegove sud-bine, poistovjeöujuii je sa sudbinom öita-vog naroda. Drugi lingvisti se pitaju da listvarna iskljuöivost u jeziönoj politici i ap-surdni nacrt zakona o jeziku ftakav jeprijedlog da se uvedu novöane kazne zaupotrebu zabranjenih rijeöi koji se bio po-javio u Hrvatskom sabom) ustvari pred-stavljaju rezultat svjesne, promiöljene na-mjere da se iskljuöe öitave druötvene ietniöke gmpe iz prostora javne komunika-cije. Jer jasno je da ölanovi öitavih druötve-nih grupa ne bi mogli, ne bi htjeli i ne biznaJi kako da koriste 'newspeak'" (RichterMalabott4 80_81). Kreatore promjena ujeziku Richter Malabotta naziva "rodoljub-nim tvorcima newspeaka" (81).

Tko su oni? U knjizi se na viöe mjestapostavlja pitanje "Tko je to napravio? Tkosu bili glavni akteri?" (10, 57), Odgovorglasi: "Mislim da bi bilo poöteno reii da suglavni akteri bili dio intelektualne i poli-tiöke elite, ukljuöujudi najutj ecajnij e hrvat-ske lingviste. Oni su na neki naöin otvoriliwata tome i proglasili srpski i hrvatskiodvojenim jezicima itd. Onda su na scenustupili dmgorazredni lingvisti, novinariitd. koji su to doveli do ekstrema i poöeliizmiöljati rijeöi zamjenjujuii takozvanesrbizme ili internacionalizme, uvodeii öi-tarmu novu terminologiju kao pravu izvor-nu hrvatsku tradiciju, a velik dio te tradi-cije je, naravno, bio izmiöljen( (57).

To znaöi da hrvatski lingvisti izmi5-ljaju rodoljubni newspeak, i da se zato onjima ne moZe govoriti kao o znanstveni-cima, nego ))o ulozi linryista kao politiökihaktera. (10, 54). Iako je sve "to toleriranoVili podupirano od strane drZave" (57),neosporno je da danaÄnje potpuno odba-civanje lingvistike u Hrvatskoj sprovode

sami hrvatski lingvisti: "Sve to ukljuöujelinryiste, i razmiSljanje o posljedicama tihodluka mora nas zato sve duboko uznemi-riti" (Busch/I(ellpHolmes, 10).

U Hrvatskoj se "priziva idealiziranapro5lost 'öistog' jezika" (9), iako znanstve-nici zn4ju da takva pro5lost ne postoji. Kodprizivanja öiste jeziöne proölosti ponekad

"su bili prisutni i suprotni glasovi, pogoto-vo u tjedniku 'Feral tribune', gdje su biliöesti sarkastiöni komentari jeziönog puriz-ma" (9). Ali "primjen iz nezavisnih novinapokazuju da one takoder prate trend pre-ma upotrebi 'autentiönih hrvatskih' obli-ka, premda mnogo sporije od dräavno kon-troliranih medija" (9).

Mediji imaju va.änu ulogu u proganja-nju rijeöi tako öto >mogu doprinijeti stva-ranju uvjeta za nadzor jeziöne upotrebe iza Sirenje jeziönog purizma" (BuschlKelly-Holmes, 7). Jedan od postupaka je da nude

"kolumne s jeziönim savjetima. Pogotovoonda kad jeziöna promjena dolazi odozgo ikad je u pitanju afirmacija jeziönih granica[,,..]. Öesto se odnose na normativni aspekt(kritika jezika) - na 'pravilnu' i 'pogre5-

nu' upotrebu" (7). U takvim savjetimastopljeni su "akademski pogledi, narodnavjerovanja i politiöke izjave" (7).

Poznato je da )>u procesu opSirnegradnje nacionalnog identiteta i pravljenjajeziönih granica mediji im4ju glavnu ulogu.[...] Televizija i radio su bili jedna od kljuö-nih institucija putem kojih su sluöatelji igledatelji dolazili do toga da zamiöljaju se-be kao ölanove nacionalne zajednics" (6).Utjecaj medija je velik zato öto "medrjidoseZu brojniju publiku i vedi raspon po-pulacije, povremeno moZda veöi i od obra-zovnog sistema, koji je jo5 jedan nosilacjeziöne promjene inicirane odozgo" (6-7).

Usprkos naporima medija, obrazovnogsistema i drugih sredstava u rukama poli-tike, ne moZe se twditi da su znatnijeutjecali na svakodnevni rjeönik obiönih lju-di: "Do kojeg stupnja jeziöna reforma kojusprovodi obrazovni sistem i javna sferastvarno utjeöe na jeziönu upotrebu rL raz-

nim situacrjarna i u razliöitim podgrupa-ma, ostaje otvoreno pitanje* Gusch/I(elly-Holmes, 9). Poznato je da ona uzrokuje dase npr. u Istri "'ljudi osjedaju jeziöno nesi-gurni'i nastoje izbjedi standardnijezik kadgod mogu.. (9-10). Ispitivanja izvornih go-vornika pokazuju da postoji ,'znatanstupanj otpora prema promjeni' i da Jehrvatska jeziöna reforma joö posao u toku,i potrajat 6e dok budemo vidjeli Sto jepostalo dio standardnog jezika, a öto jeodbijeno'" (10).

Za razliku od danaßnje hrvatske jeziö-ne politike koja o5tro zabranjuje, nareduje,zahtijeva stegu i iskljuöivost, "sapsLohrvat-ski jezik je bio oblik mekane standardiza-clje (soft standnrdisation)" (51, 54) jer senisu zabranjivale i iskljuöivale, nego su se ,1odopu5tale razliöite varijante. Zbog "razli-

t/ L"

öitih varijanata itd. mislim da je to njegovnajbolji opis" (51). Kao 5to je ondainjajeziöna politika nasprarn danaÄnje bila de-mokratska na planu varijanata, tako je biloi na planu viöejeziönosti: "u bivSoj Jugosla-viji 80-ih godina [...] su postojali Skolskiudäbenrci na romskom, i biv5a Jugoslavijaje bila jedna od prvih dräava, ako ne ipNä, gdje je tako ne5to postojalo. S gle-di5ta vi5ejeziönosti, to je za mene u onodoba bio svijetli primjer, usporedeno s dm-gim drZavarna< (Busch, 59).

Danas se u Hrvatskoj "sp16vodi 'pravo

etniöko öiSöenje' jezika" (Richter Malabot-ta, 78). Srezana je sloboda izbora rijeöi ujavnoj upotrebi: "Buduöi da su jeziöne ba-rijere izmedu novih dri,ava nastalih nateritoriju biv5e Jugoslavije minimalne, slo-boda kori5tenja tih minimalnih razlika jeneznatna: prisiljeni ste da strogo voditeraöuna da ni u kojem sluöaju ne upotrije-bite neku rijeö koja je Njihova" (77).

Postojanje tih minimalnih razlika,medutim, ne znaöi da se radi o razliöitimjezicima. Kad bi se takve razlike uzimalekao kriterij za jezike, to bi znaöilo da

"onda zato öto je svaöiji idiom malo razliöitmoZemo nastaviti definirati sve uZe i uZegranice dok ne dobijemo granice unutar

granica, i moZemo staviti granice oko wlomale jeziöne zajednice. [...] ili moramo po-öeti razmiöljati o njima drugaöije? Jer akonastavimo stavljati granice oko sve manjihi manjih jeziönih grupa( (Kelly-Holmes,

52), ugu5it iemo se u opsjednutosti jezlö-nim granicarna koje u stvarnosti ne posto-je. Dokaz za njihovo nepostojanje je me-dusobna razumljivost na öitavom podruöjuiscrtkanom navodnim jeziönim granicama.Ona potwduje "da je isti taj jezik sposobanpovezivati, a ne razdvajati" (Richter MaIa-botta, 86), öega se nacionalisti i plaÄe. Öi-njenica je

"da je bio sredstvo komunikacijei razumijevanja u dugaökim povijesnimrazdobljima i da je krivo vezivati ga zajednu ideologiju ili drZavu" (86). A kad je

OOfl rijeö o minimalnim razlikama, one postoje

2./v i unutar njemaökog, engleskog, francu-skog, Spanjolskog itd., a svejedno se neradi o razliöitim jezicima, nego o varijan-tama istog jezika.

Osim toga, jeziöne razlike postoje i usamoj Hrvatskoj: "Kad sam bila u Hrvat-skoj, razgovarali smo o jezicima i idiomimai ja sam pitala kako se kaäe 'tomatoes', aljudi s kojima sam razgovarala naveli sumi osam razliöitih rijeöi. A u rjeöniku samna.öla sarno jednu" (Plutzar, 55). Taj rjeö-nik oöito jako reducira stvarnost kad upotpunosti zanemamje raznowsnost upo-trebe. Poznato je da lingvisti u Hrvatskojjezikom ne smatraju ono Sto je u upotrebi,nego ono öto izmisle u svojoj glavi. Nasu-prot njima, strani lingvisti se ravnaju pre-ma upotrebi jer ona je stvarni jezik. Zato

ä#'*i;:h'iäTi':;T;Tr""T::'llgramatike i udäbenici jezika.

Nedavno su taj kriterij primijenilistrani lingvisti sastavivSi udZbenik ovogjezika za Skole u BiH koji se preko 80Vosastoji od autentiönih tekstova, od stvar-nog jezika kakav je u upotrebi (Busch 53-54): "Uzeli smo tekstove iz knjiZewrosti,starije na srpskohrvatskom, novinske tek-stove, danaönje tekstove iz raznih novina,uzeli smo sve tipove autentiönih tekstova

i tako dobili zaista öirok spekta-r tekstovai na dijakronijskoj i na sinkronijskoj razini.Stavili smo sve te tekstove u jednu te istuktjigu i...1. Dobili smo pristanak nadleZnihza obrazovanje u svim kantonima u Fede-raciji i u Republici Srpskoj, tako da je tajudZbenik postao prva knjiga koja se u jed-

noj te istoj verziji koristi u öitavoj Bosni iHercegovini. [...] tiskali smo 5000 primje-raka i distribuirali po ökolama. [...] Powat-na infor:macija je bila pozitirma, i öto setiöe pedagoökog pristupa i Sto se tiöe jeziö-

nog dizajna. Uöitelji su nzun rekli da je

imala uspjeh u ökolama jer su se uöeniciidentificirali s njom. [...] Tekstovi su dati iprihvaieni kao jezik u upotrebi, iako seunutar jedne te iste knjige nalaze razliöitevarijante i pisma. Mi nismo bili sigurnihoöe li biti prihvaieni jer je to radikalanprekid s praksom udZbenika koji su uni-formni i preskriptivni. Pretpostavljam dana5 udZbenik 'hardlajneri' ne6e koristi, alizusta imamo dobrt distribuciju u öitavojBosni i Hercegovini. UdZbenik je sarnopreporuöeni nastavni materijal, a ne oba-vezni, i mislim da bi bilo wlo teöko dobitiodobrenje za njega kao obavezni tekst".

S obzirom na dobru prihvaienost au-tentiönih tekstova koji odraZavaju svu raz-novrsnost upotrebe, autorica nastavlja:',Taj me primjer vodi ponovo do pitanja zarne bismo mogli imati neki oblik meköekodifikacije ili standardizacije. Dozvolitiveliku varijabilnost je hrabro, ali ipak sepitam zar ne bismo mogli poöeti razmiö-ljati na taj naöin i imati standard koji je

fleksibilniji, koji dopuSta veöu varijabil-nostu (54). Buduii da je srpskohrvatskistandard öitavih 150 godina dopuötao veli-ku varijabilnost, znaöi da je hrabrost bilaobiljeZ.je njegove standardizacije. Da nijedozvoljavao varijabilnost, ne bi öitavo towijeme postojale i ekavska i ijekavska va-rijarrta, ne bi öitavo wijeme izlazile knjige,udZbenici, rjeönici, gramatike i pravopisi ina jednoj i na drugoj varijanti. To ujednoznaöi da standardizacija srpskohrvatskogjezika nije bila unitaristiöka.

Danas se u Hrvatskoj "svg viSe uda-Ijavamo od pozicija ljudi kulture, koji su,poput najveieg hrvatskog knjiäevnikaKrleäe, smatrali hrvatski i srpski jednimjezikom, koji Hrvati nazivaju hrvatski, aSrbi srpski. t...1 Takoder smo daleko oduvjerenja svih onih ewopskih i svjetskihljudi kulture koji smatraju da je jeziöna

varijantnost uvijek element kulturnog obo-gadivanja,, (Richter Malabotta, 83).

Navodeöi kako je znanost pokazala dasu granice u kulturi umjetne i da je ',jera

u podudaranje nacionalnih drZavnih grani-ca s kulturnima iluzija (2), Busch podsjecalingviste u Hrvatskoj: "buduöi da ne gle-damo viSe kultum kao neöto zatvoreno,pitam se da li bismo i u lingvistici takodermogli drugaöije misliti o jeziku, moZda mi-sliti o jeziku kao o neöemu otvorenijem,umjesto da ga gledamo kao koherentan izatvoren sistem" (51).

Takav pristup posve je uobiöajen unaprednijim gradanskim druStvima jer "sunaprednija gradanska druStva viöe orijen-tirana prema komunikativnoj funkciji uduhu tolerancije i razlika, dok nacionalnozasnovana druötva koja nastoje ojaöati svojnacionalni identitet inzistiraju na simbo-liökoj funkciji, na poveöavanju raziika, isk-ljuöivanju, odvajanju., (Richter Malabotta,78).

NaZalost, upravo ovo iskljuöivanje ipravljenje razlika wijedi za "dräave nasta-le od bivöe Jugoslavije, koje traie legiti-miranje svog identiteta u mitu selektivnepovijesti ili u (para)povijesnoj mitologijisvojih nacija. Na Balkanu, moZda vi5e negobilo gdje drugdje, jezik je postao elementu igri moöi, instmment za pokazivanjevlasti i za ostanak na vlasti. Viöe nego bilogdje drugdje jezik je dobio ulogu ideolo5-kog i politiökog oruZja i, ovisno o povije-snom trenutku, kori5ten je da napravi za-jednice (ne samo kulturne) ili, u drugimsluöajevima, da uniöti sve 5to su napravileprethodne generacije i njihov intelektualnirad. Na toj toöki uklonjena su öitava kul-turna nasljeda, 'nepodobni' autori su mar-

ginalizirani, a njihova djela su nestala spolica u knjiäarama i s klupa u Skolama.Jeziöne razlike su se radikalizirale kako bise naglasila pripadnost razliöitim kultura-ma, nacijama ili, ponekad, religijama. Na-cionalne dräave koje pitanje jezika 'rJe-

öavaju' uvodenjem totalne kontrole nadnjime napuötaju ideju univerzalnosti, koz-mopolitizma i tolerancije. Nacionalnostprevladava nad svime drugim" (82).

To ima fatalne posljedice za kultum:

"U novim nacionalnim drZavama nastali-ma na tlu biv5e Jugoslavije su iracional-nost, neprijateljstvo, izolacija i ksenofobijaöesto bili neposredan odraz dramatiönihdogadaja koji su prenoöeni na podruöje

kulture. Kultura je postala'balkanizirana'.

Öesto je kori5tena kao puki ukras koji je ,D,,I

opravdavao i iskazivao dru5tvene pritiske" tta L

(78-79). Tome >su mnogo doprinijeli pje-snici i pisci svih triju etniökih grupa" (79).

Umjesto otvorenosti i tolerancije napodruöju kulture i jezika, koja je karakte-ristiöna za naprednija gradanska druötva,danas se u novonastalim drZavama "napodruöju kulture vodi teSka i ponekad gro-

teskna bitka, koja postaje sve sliönija bitkiza teritorije. Ona ubire svoje Zrtve meduljudima kulture i medu mnogim mladimljudima, koji ne raspolaZu mehanizmimaza5tite od indoktrinacije emitirane iz ma-sovnih medija i iz nacionalnog obrazovnogsistema. Steta uzrokovana smanjivanjemkulturnog trZi5ta i nestankom iskustvasretanja'drugih', razmjene, uzajamnogotkrivanja i istraiivanja nepopravljiva je.

Ona pogada sve istinski kreativne umovei mladu generaciju, koja sve viöe traäi (i

nalazi) put egzila i emigracije" (83).

SNJEZANA KORDIC