Citation preview
Beograd, jun 2014.
8/20/2019 Stogodisnji rat.pdf
Izdava: NP Vreme d.o.o, Beograd
Štampa: Rotografika, Subotica
CIP zapis je dostupan u elektronskom katalogu Narodne biblioteke
Srbije
ISBN 978-86-88491-05-1
COBISS.SR-ID 208260876
Muharem Bazdulj Hitlerova osveta Mladoj Bosni . . . . .
.
Nebojša Grujii Da je srklet kao što je kuvet bio bi
ibret . . . .
ore Mati In Tyrannos . . . . . . . . . . . .
Muharem Bazdulj Jugoslavija ili ništa? Ništa. . .
. . . . .
Slavko Mianovi Smisao Sarajevskog atentata . . . . . .
Ivo Andri
Odlomak iz romana Na Drini uprija . . . .
Intervju: Ivo Andri Ponekad se pitam da li je to neka
vrsta mistine kazne za nas koji smo preiveli? . . . . .
Ivo Andri: U ulici Danila Ilia . . . . . . . . .
Ivo Andri Crveni listovi. . . . . . . . . . .
Ivo Andri Noni razgovor . . . . . . . . .
Ivo Andri Iz Svezaka . . . . . . . . . . .
8/20/2019 Stogodisnji rat.pdf
Krivo srastanje
budnosti nikad dosta gospoice od tri pedlja na krivinama zadnji
vagoni luaki tresu
i mnogi prazne crijeva zaboravljajui stida oholost nekad suena da
bude vrlinom splašnjava na oigled i smrdi nadaleko i niko nema
snage da odagna propadanje i niko i ne pokušava da bude više od
hladne elatine koja laprda meu krajnostima kao rijetko govno, dok
svi tvoji besprizorni usreitelji i samozvani štovaoci onog što ne
razumiju i svi tvoji plaeni nitkovi doušnici i sjecikese i svi
tvoji mutavi urlatori zvunih titula hrabro spletkare zaštieni
lopovskim kodeksom
koji štiti vjernike od zaraenih a svaku duhovitost uvijek i na
vrijeme efikasno lijee u samom zaetku pa kakvo ime da ti damo
gospoice od tri pedlja krivo srastanje gospodine
krivo srastanjekao kad bogate prose za miraz a talon nose runi i
opaki s neuvenom moi da tjeraju što zaele mnogo ih je i strašno
galame obino razbiju sva ogledala na koja naiu obino razbiju sva
ogledala na koja naiu
da ne ostane ni pomen na ljepotu
8/20/2019 Stogodisnji rat.pdf
Spomen Principu
O Balši, i Dušanu Silnom, da umukne krik. Vlastela, vojvode,
despoti, behu sram.
Hajdukoj krvi nek se ori cik. Ubici dište Vidovdanski hram!
Slavi, i oklopnicima, nek umukne poj. Despotica svetih nek nestane
dra. Gladan i krvav je narod moj. A sjajna prošlost je la.
A ko nas voli, nek voli kamen goli. Nek poljubi mrnju i mrtve.
Iskopane oi, vino što se toi, u slavu ubistva i rtve.
O pravdi i pobedi svetoj nek umukne krik. Ocevi i braa i sestre
behu sram. Osveti, majci našoj, nek se ori cik. Raji, riti, dište
kosovski hram.
A suncu i manastirima ugušite poj. Kadife i svile nek nestane dra.
Jauk i groblje je narod moj. A sjajna prošlost je la.
Moj narod nije steg carski što se vije, nego majka obešašena. Znoj
i sirotinja i mrnja što tinja
u stidu zgarišta i stena.
8/20/2019 Stogodisnji rat.pdf
Stogodišnji rat
Najpoznatija knjiga napisana o Prvom svjetskom ratu je Na
Zapadu ništa novo Eriha Marije Re-
marka. On je bio u rovovima, vidio na djelu i paco- ve i
generale, i otkrio je u sopstvenoj krvi da je naj- vanija
uloga ljudi u društvu u kome ivi da budu topovsko meso. Knjiga koju
je napisao desetak go- dina posle rata bila je svetski bestseler
nekoliko de- cenija. Moglo bi se rei, s malo uprošavanja, da
je
to popularna verzija remek-djela Luja
FerdinanaSelina Putovanje do kraja noi. Pratim šta se ovih
mjeseci govori o Prvom svjet-
skom ratu. Bezbroj lanaka, knjiga, konferencija. To što se ne
govori o Selinu, donekle je razumljivo, jer
je u pitanju velika umjetnost koju je teško pribliiti širokoj
publici. Ali niko ne pominje Remarka. Ko e znati zašto? Moda je
suviše insistirao na tome da ljudima ogadi rat, a takav stav nije
dobar za poslove, naroito ako vam je posao osvajanje drugih drava,
ili „djelova trišta” kako se to danas kae. Moda je previše
kritikovao gospodare svijeta koji iz pozadi- ne vuku konce rata.
Moda zbog naslova. Naslov se
odnosio na zapadni front, gdje su ponekad deseti- ne hiljada ljudi
umirali u jednom danu a da se lini-
ja fronta ne pomjeri ni par metara, što je u centrima moi i
propagande znailo: ništa novo. Ali naslov je, da tako kaemo,
prihvatila istorija: ako ovjek po- gleda gdje se danas, sto godina
kasnije, vode ratovi,
ko ih vodi, kako ih vodi, i kojom ih moralnom reto-
8/20/2019 Stogodisnji rat.pdf
Stogodišnji rat
rikom pravda, moda ne moe krae i bolje rezimi- rati ono što se
dešava ljudskim masama nego poru- kom: „Na Zapadu ništa
novo”.
I tu ima slinosti s naslovom Selinove knjige. Oba su naslova
proroka. Mogli bi se spojiti: na za- padu ništa novo, nastavlja se
putovanje do kraja noi.
Selin je o Prvom svjetskom ratu govorio kao o „meunarodnoj klanici
ludila”. Nešto se tada pred
njegovim oima razvalilo, iskoilo iz okvira prirode i duha, i vidio
je ovjeanstvo kako se ukrcava u blin- dirani voz koji ludakom
brzinom ide ka kraju noi gdje e se ta gomila smea istovariti.
Selinu se inilo da se posle Prvog svjetskog rata istina o
Civilizaciji, moda i o ljudskom rodu, više ne moe skrivati. I
vanije: nema više razloga da se skriva, pošto je
priazavršena. Kraj je napisan. Nema mjesta za sumnju, nadu, ak ni
diskusiju. Ostala su samo dva puta: rei istinu, što znai iznijeti
na sunce preostalu trule Civilizacije, ili prihvatiti dogovorenu la
vladajue elite, zadovoljiti se brojanjem para, pa dok traje
traje.
Izmeu oigledne istine, sa koje je rat skinuo sve iluzije, i cinizma
elita koje i u trulei trae nove naine da opljakaju leševe i skinu
im zlatne zube, tvrdei da to rade upravo iz beskrajne ljubavi za
ljude, nije bilo treeg puta. Ni nade, ni vjere, ni lju- bavi, ni
mašte, ni Boga, ni prirode – nema više naina
da se zavaravamo. Ali, upravo zato što više nema ilu- zija o
ništavilu – „ne valjamo ništa i nikad neemo biti bolji” – osvojili
smo bezgraninu slobodu u zlu i u lai. Taj poslednji krug istorije,
iz ugla cinika, moe da bude i prilika za najveu pljaku i vrhunski
pro- vod. Ako je poslednja no, onda neka bude najlua.
Zašto ne ii do kraja, kad svakako ništa više nema
8/20/2019 Stogodisnji rat.pdf
Stogodišnji rat
vanosti? Jer i u ništavilu je bolje biti bogat nego siro-
mašan: svjetski poredak se ipak moe zasnovati oko rauna u banci.
Makar za jednu no.
To je dekadencija. Duševno stanje mrtve duše.
Ovo je, moda, razlog što je Selinovo Putovanje poslednji
zaista veliki roman zapadne literature, jer se tim putem u no i
ludilo nije moglo dalje, a kon-
vencionalne lai na alost ne spadaju u djela duha,
ma kako da su plaene. Upravo zato, u epohi cinizma koju je na
Zapadu
otvorio Prvi svjetski rat, mogla je da se razvije prava industrija
lai, ili morala, što je isto, jer se bez te in- dustrije, koja
obuhvata bukvalno cio javni ivot, ni-
jedan dan ne bi odrala šarena laa iznad selinovske
„meunarodne klanice ludila”.
Klanica Prvog svjetskog rata je bila nakratko otvorila jedan
prozori na istinu o eliti koja vlada svijetom i mehanizme njene
vlasti. Prizor je bio
jeziv. Ta jeziva sloboda gledanja na pejza istine tra-
jala je desetak godina, do velike ekonomske krize, prijetei
da izazove širom Evrope poare gore od onoga koji je zahvatio
Rusiju. U tom periodu je i Remark uspio da progura svoju knjigu. I
Selin da ispljune krv. A onda je veliki napor propagande ponovo
zatvorio ljudsku svijest. Hermetiki i zau-
vijek? Ko zna. Naunici se svaaju da li je ostalo
dvadeset ili trideset godina do ekoloških kata- strofa kakve
istorija ne pamti. „Arsenali ludila”, kako poznavaoci zovu vojnu
industriju, rastu vrtoglavom brzinom, ivot na Zemlji moe biti
uništen nekoliko stotina puta. I to je, kau, najbolji od svih
moguih svjetova. Samo fanatici i ekstremisti bi htjeli nešto
da promijene.
Po nekom monotonom zakonu nemoi, koji
zavlada u duši kad se prekinu emocionalne veze izmeu nje i svijeta,
kad nikakva vjera ni nada ne mogu premostiti rijeku trulei, posle
tog jezivog iskustva s Prvim svjetskim ratom, napor propa- gande
koji ima za cilj da sprijei ljude da shvate šta im se dešava samo e
se pojaavati sve do današnjeg
dana. Najvei dio onoga što se govori o Prvom svjet- skom ratu i
danas spada u tu propagandu. Kao i ono što se ne govori. U ovo što
treba preutati spada i knjiga nepristojnog naslova Na Zapadu
ništa novo.
Ova „selidba” modernog društva u izmišlje- ni svijet propagande i
njenog laskavog morala ra-
zlog je što se toliko govori o „virtuelnoj” realnosti.Nije ni lako
ni prijatno ivjeti u virtuelnom svije- tu. Biti izvan stvarnog
svijeta, to je isto kao da ka- ete da je ovjek iv, ali u grobu, u
luksuznom gro- bu moda, hiljadu kvadrata pored mora, s velikim
izborom raznih zabava, ali ipak – van ivota. To ne ide bez
danononih intervencija farmaceutske in- dustrije i industrije
zabave, koje moraju stalno da pronalaze nove oblike utjehe i nove
puteve za bje- anje iz depresije i odlaganje samoubistva. Ali,
šta
je da je, tako ide logika, ako je stvarna realnost „po-
ludjela klanica”, onda je droga koja vam omoguava da prespavate
ivot u grobu ipak nekakvo rešenje.
Posle Prvog svjetskog rata, ostao je otvoren je- dino put u
virtuelnu realnost.
Sve do danas ivimo na osnovama koje su po- stavljene – ili porušene
– u Prvom svjetskom ratu.
Dakle, moda je Remark odstranjen iz svijesti no-
vih generacija zato što je izraavao jedno duševno
8/20/2019 Stogodisnji rat.pdf
Stogodišnji rat
raspoloenje. To raspoloenje je bilo skoro postalo dominantno pri
kraju rata i odralo se otprilike do polovine tridesetih godina.
Mase ljudi, ono što se
zove „narod”, sporo dolaze do svijesti o tome šta im se dešava.
Ponekad, u toj munoj borbi za opstanak i smisao opstanka, rodi se u
narodu neka pjesma ili neka „umotvorima”, bez autora i obino
predodre- eni dugo da traju, lako se prihvataju i ponavljaju od
naroda do naroda. Iz Prvog svjetskog rata je tako sa-
uvan jedan komadi nekog velikog stiha, velikog djela, zlatno zrno
sveopšteg iskustva, intuicija nekog genija koji je, prije nego je
raskomadan u klanici, na uvo najblieg druga šapnuo dvije rijei koje
su natkri- lile istoriju ne samo toga rata nego cijelog
dvadesetog
vijeka, kao da su došle direktno iz boijih usta: „to-
povsko meso”. Neko je to u rovu pomislio, pa rekao, isvaki je
vojnik uo i smjesta razumio, pa je javio kui o emu se radi i širom
svijeta je puklo, jae od sva- koga topa, veliko otkrie: ljudi su
topovsko meso.
Evropom je zavladalo duševno stanje ljudi koji ponavljaju „mi smo
za Njih samo topovsko meso”. Otkrivena je velika tajna.
Civilizacija koja je poela „radosnom viješu” vaskrsenja, dvije
hiljade godina kasnije našla se pred istinom o sebi, nepobitnijom
nego da je na boijem sudu: topovsko meso.
Uz ovu veliku istinu Prvog svjetskog rata išlo je još jedno
otkrie, praktine prirode i mnogo opa-
snije, ne za opstanak ljudi nego za nešto vanije: za vlast i pare
vladajue elite. A to je da nijesu svi ljudi topovsko meso, nego ima
jedna mala grupa, dobro prikrivena, obezbijeena, svemona i pre-
bogata, koja zapravo posjeduje ovaj svijet i radi od njega šta hoe,
uvijek sa distance i bez rizika, i koja
skoro i nema druge zabave nego da smišlja koliko i
8/20/2019 Stogodisnji rat.pdf
Stogodišnji rat
nezahvalnim robovima i neposlušnoj djeci, a sa druge strane
pravdalo je rat protiv terorista – koji
je upravo najavljen kao glavna „novost sa Zapada”
poetkom dvadeset i prvog vijeka – rat protiv Srbije s kraja
dvadesetog vijeka, i uopšte vjeni rat civili- zacije protiv
divljaštva. Drugim rijeima, omogu- avalo je da se vode kolonijalni
ratovi širom svijeta bacajui krivicu uvijek na nekog deurnog
Gavrila Principa. Tako uvijek biva: kad god predstavnici
elite trae krivce za sopstvene zloine, sloe se oko optube nevinih i
slabih. Na Zapadu ništa novo. Ali su neki vieniji istoriari
upozorili da je plan suviše providan: ni najmanji rat ne izazivaju
pobu- njeni pojedinci, nego interesi monih grupa, a da ne govorimo
o svetskim lomovima.
Pobunjeni pojedinci nemaju skoro nikakvog znaaja u velikim
istorijskim zbivanjima, ali su kao simboli nezaobilazni. Njihova
sudbina je tako nabi-
jena smislom, da se istorija uopšte ne moe ni razu- mjeti
osim kroz njih: materijalne promjene svijeta, izgleda, više vole mo
i masu, njihov Bog ima nešto grandiozno, nešto dreavo, nešto
„previše” i ki, a smisao voli ovjeka, obino malog, golog, beznaaj-
nog, ali izuzetnog u moralnom i osjeajnom smi- slu. Ovo boanstvo
istoriju doivljava intimno, dje- luje iz polutame i tišine. Dok se
u sudbini bar jed- nog ovjeka ne pokae smisao, cijela istorija lii
na
haos. Gavrilo Princip najavljuje veliki pokret oslo- baanja
kolonizovanog ovjeanstva, unaprijed ukazuje na njegove uspjehe i
poraze koji se smje- njuju do današnjeg dana. U njemu se ve nazire
sve: snaga i odlunost ponienih i uvrijeenih da izau na svjetlost
istorije, ali i njihova naivnost i glupost,
nesposobnost za organizaciju i racionalne procjene,
8/20/2019 Stogodisnji rat.pdf
Stogodišnji rat
patološka elja da imitiraju svoje gospodare i da im se dodvore. Po
njegovoj slici je i uloga Srbije i srp- skog naroda ve u tome ratu
i, uglavnom, u toku
cijelog dvadesetog vijeka. Srbija je, prije svega geo- grafski, u
prvom krugu kolonizovanih naroda, na samoj granici vladajuih
carstava. Zato naješe na Balkanu poinju eksperimenti koji e se onda
pri- mijeniti u svjetskim razmjerama. Tako joj je pripala i ova
avangardna uloga, koja e je skupo koštati, da
pokrene – naravno nesvjesno – veliki talas antiko- lonijalizma koji
se die posle Prvog svjetskog rata. I kasnije, skoro svi neuspjesi
osloboenih drava na raznim kontinentima, i povratak starih vladara
u novim oblicima, moe se uoiti u istoriji Jugo- slavije i posebno
srpskog naroda. Tu, na teritoriji
Srbije, u Prvom svjetskom ratu e zapoeti i prvomasovno istrebljenje
civila naizgled bez razloga, što e kasnije u toku dvadesetog vijeka
postati takorei moda, nešto kao svjetski trend.
Moda je to neka mutna pravda u istoriji: ne- majui realne teine u
odnosima snaga izmeu sila, mali narodi i mali ljudi esto imaju
pretjeranu va- nost u domenu simbola i smisla. Njih teroriše isto-
rija, ali voli sudbina.
Još prije poetka rata njegovi uzroci su bili jasni i neumitni za
one koji su pratili promjene u odno- sima velikih sila. Pisci,
umjetnici i filozofi su vidjeli
dublje uzroke sloma civilizacije, u vazduhu je bilo veliko
nasilje, osjeao se miris krvi, ali pošto odluke o ratovima donose
velike sile, uzroci za njih su pro- cjene vladajuih elita o
ugroenosti njihovih inte- resa. Ovaj rat, kao i svi drugi, mali i
veliki, koji e uslijediti do današnjeg dana, vezan je za
najvaniji
proces modernih vremena: osvajanje i kolonizacija
8/20/2019 Stogodisnji rat.pdf
Stogodišnji rat
svijeta od strane nekoliko zapadnih sila. Svaki rat i kriza, u
Ukrajini, ili Libiji, ili Siriji itd., samo je varija- cija na istu
temu. Kao što su svi „krivci” za te imperi-
jalne ratove samo varijacije na Gavrila Principa, bilo da su
teroristi, ili fanatici, ili Crnci, ili Indijanci…
Ravnotea u ovoj podjeli svjetskog kolaa neka- ko je odravana
uglavnom izmeu Engleske i Fran- cuske sve do pojave Njemake na
svjetskoj sceni.
Ve krajem devetnaestog vijeka je Njemaka bila monija od vladajuih
sila, a nije imala kolonija. Ve- lika nepravda. Engleska ne da ono
što nije njeno, a Njemaka trai ono što nije njeno. Njemaka je sti-
gla suviše kasno, drugi su sve ve bili podijelili. Su- ština sukoba
je u promjeni same strukture vladanja
svijetom. Prosto reeno, Njemaka je trebalo da za-mijeni Englesku
kao vodeu svjetsku silu. Slina na- petost, sa slinim opasnostima,
danas vlada izmeu Amerike i Kine.
Oni koji danas smatraju da je Prvi svjetski rat bio greška, hoe da
kau: trebalo je zapadna elita da se dogovori, da podijeli svijet da
budu svi zado-
voljni i mogla je da ivi na leima ovjeanstva još
vjekovima. Ali nikome nije bilo dosta, pa je svak bacio na
front svoje topovsko meso, uz uobiajena moralna i patriotska
pravdanja. I svak je mislio da e onaj drugi stati za mjesec dana.
Tako su napravili
klanicu, što je bilo uraunato u rashode. Ali nije bilo uraunato da
e se preivjeli iz klanice vratiti ogor- eni i zgaeni sobom, svojim
društvom i naroito
vladajuom elitom. Lijepili su im ordenje na grudi i tapšali
ih po leima, ali to više nije bilo duho-
vito. U vazduhu je lebdjela revolucija. Izgledalo je
da su cijelu Evropu naselila djeca Gavrila Principa.
8/20/2019 Stogodisnji rat.pdf
Stogodišnji rat
Pojava nacizma i podrška fašizmu u Španskom gra- anskom ratu od
strane velikih zapadnih sila dio su odgovora uplašene evropske
elite na ovu opasnost.
Sve je ovo danas banalno, ali uprkos banalno- sti ovog vidljivog
dijela istorije teško je prihvatiti za- kljuke koji se iz nje nameu
ako ti zakljuci govore o nama nešto loše, ili nam prijete novim
nevoljama. Istorija govori dovoljno jasno i glasno, ali ljudi nee
da
uju ono što im se ne svia. Ni ono što ih suviše plaši.
ini mi se da istorija uporno ukazuje na dvije teme koje zagovornici
zvanine interpretacije isto- rije i propagande ne ele da uju i,
naroito, ne ele da takve teme prodru u svijest neodgovornih
masa.
Prva se odnosi na moralnu izuzetnost dogaaja koje obuhvata Prvi
svjetski rat.
Taj rat jeste prekretnica u modernoj istoriji. U njemu se otkriva
istovremeno i sudbina evropske civilizacije i istina o njoj. Sve do
tada, u toku dva vi-
jeka, raste vjera u progres, vjera da je u Evropi ot- kriven
magini recept za vjeni napredak, smatra se da nauka definitivno
otkriva sve tajne ivota, skoro
je opšte uvjerenje o superiornosti bijele rase i druš- tva
koje je ona zasnovala u nekoliko evropskih dr- ava. Samo najvei
mislioci i umjetnici vide uas ispod vela lai. Taj skup kolektivnih
iluzija razbija
se definitivno u Prvom svjetskom ratu. I otkriva se istina o
„klanici ludila” dok Evropa silazi sa svetske scene. Ono što se
dešava od tada do danas je išita-
vanje presude, lan po lan. To što i danas ovo ita- nje ima
istu monotoniju zloina, pljake, bombar- dovanja bez rizika naroda
bez odbrane, samo po-
tvruje ispravnost presude.
8/20/2019 Stogodisnji rat.pdf
Stogodišnji rat
Je li sve pravedno i zaslueno? Gledano iz moralnog ugla, rije je
vjerovatno o
jednom od najljepših trenutaka u modernoj istori-
ji. Slom civilizacije, ali kakav slom! I kakve civiliza-
cije! Evo o emu se radi. Tada je, dakle, bio na vr- huncu sistem
globalnog ropstva, kada su prakti- no sva ljudska društva bila
pokorena i brutalno ek- sploatisana od strane male elite malog
dijela svije- ta koji zovemo Zapadna Evropa. Cio svjetski
kolo-
nijalni sistem je bio opravdan rasistikom ideolo- gijom o
superiornoj rasi koja je pozvana da vlada nad divljacima. Kako je
govorio Vinston eril po-
vodom istrebljenja Aboridina u Australiji: „Ne vi- dim u emu
je problem ako nia rasa mora da ne- stane pred nastupom više.”
Unutar samih kolonijal-
nih sila sistem se zasnivao na divljakoj eksploataci- ji
ljudskih masa, nejednakost izmeu bogatih i siro- mašnih je pred
Prvi svjetski rat dosezala fantastine razmjere – otprilike kao
danas. To se tada zvalo – danas zabranjenim renikom – klasna borba.
Jedan procenat bogatih protiv devedeset devet procenata siromašnih,
kako to danas kau u Americi. Ili, kako to rezimira najbogatiji
ovjek na svijetu, Voren Ba- fet: „Klasna borba postoji. Bogati su
je dobili.”
I sve je uvijek imalo ono isto bljutavo, tako sit- no i podmuklo
moralno opravdanje, i za spoljnju i za unutrašnju upotrebu: spolja,
osvajamo svijet da bi spasili i civilizovali divljake; unutra,
bogati moraju da
brinu o dravi i o siromašnim masama, oni znaju šta je briga i
odgovornost, uostalom svi smo braa, nije vano ko je
milijarder, a ko je gladan, bla, bla, bla.
U tu morbidnu konstrukciju je nasumice na sarajevskoj ulici pucao
Gavrilo Princip, a ko je dalje
upravljao putanjom njegovog metka, to niko ne zna,
8/20/2019 Stogodisnji rat.pdf
Stogodišnji rat
ali meni se ini, ako smo još sposobni i za kakvo saosjeanje sa
ljudskom nesreom, ovdje treba rei: ruka mu se pozlatila.
U takvom sistemu, dakle, koji je akumulirao iz svih krajeva svijeta
dinovske koliine zlata i zla, i ulagao sve napore u traenje
tehnoloških rešenja za svoje usavršavanje, trajanje, i kontrolu nad
ljudima, sve do tehnologije koja omoguava prisluškivanje
svih razgovora koje vode ljudi na zemlji, u takvom sistemu je, kau
iz nepoznatih razloga, vladajua elita jurnula na samu sebe,
uhvatili su se za grla samozvani gospodari svijeta i nijesu mogli
da stanu dok se cijela ta morbidna graevina nije poela ras- padati.
Ako to nije neki oblik boje pravde, ako to
nije utjeha za rijeke suza potinjenih miliona širomsvijeta, onda ne
znam šta su pravda i milost. To je Prvi svjetski rat, pjesma nad
pjesmama meu bez- brojnim kolonijalnim ratovima. Ako nema objaš-
njenja za ovu „grešku u raunu”, moglo bi se ponu- diti ovo: pukla
je velika krasta na duši ovjeanstva. Koliko je mrtvih i koliko je
patnje bilo u tome pro- cesu niko ne zna, ali se više nije moglo
ovako. Dosa- dili i Bogu i ljudima. Rat izmeu kolonijalnih sila
je
veliki moralni trijumf ovjeanstva. Pa ipak, milioni nevinih
su stradali… Narav-
no da su stradali. Stradali su zato što je cio sistem bio
napravljen kao zloinaka konstrukcija. Upra-
vo spremnost vladajue elite da tako rtvuje milio- ne kila
topovskog mesa, nepobitan je dokaz koliko
je bilo nuno i pravedno udariti na taj sistem.
Zato ne bi trebalo traiti krivce za ovaj rat, nego velikane
koji su za njega zasluni. Moda je zbog ovo-
ga do današnjeg dana vladajua elita zbunjena ovim
8/20/2019 Stogodisnji rat.pdf
Stogodišnji rat
I tek to bi bio znak da se zatvara krug istorije otvoren Prvim
svjetskim ratom: promijenili smo se.
Tu stiemo do druge stvari koja se slabo nazireu zvaninim tumaenjima
rata. Ona nije skrivena iz kukaviluka, tj. zato što govori o našem
društvu, našem vremenu, nešto odvratno, ili što nam govori da smo
ovim ratom dobili ono što smo zasluili, nego zato što zvui
zastrašujue, baca u depresiju i pesimizam. Ta druga poruka glasi:
Prvi svjetski rat nije završen, neete se izvui.
Negdje krajem dvadesetog vijeka istoriari su uoili da zapravo nema
prekida izmeu dva svjet- ska rata, nego je u pitanju jedan rat s
pauzom od nekoliko godina u otvorenim oruanim sukobima.
Veliki slom koji je postao vidljiv 1914. godine samo se širio i
dobijao nove oblike.
Ulazak Amerike u rat i revolucija u Rusiji dokraj- ili su
dominaciju evropskih sila u svijetu. I hladni rat je nastavak
istog procesa, borbe za vojnu, ekonom- sku i ideološku dominaciju
nad svjetskim masama.
Izgledalo je da je taj proces dovršen sa krajem hlad- nog rata i da
je Amerika nametnula pax americana svijetu. ak se govorilo o kraju
istorije i uspostavlja- nju konane svjetske imperije. Iluzija je
trajala ma- nje od desetak godina. Opet su zareali ratovi i kri-
ze, niko više i ne zna gdje se tano ratuje, niko se ne
usuuje ni da nagaa kako e svijet izgledati godinu dana kasnije, svi
su samo sigurni da e kroz pet go- dina biti toliko drukiji da se
nee moi prepoznati.
Zašto se istorija pretvorila u svjetski rat? Zašto je nasilje
postalo ovako bjesomuno? Zašto sve što je dobro, njeno, tiho,
nasmejano, izgleda tako
glupo, dosadno, djetinjasto i zastarelo?
8/20/2019 Stogodisnji rat.pdf
Stogodišnji rat
A sve što je nasilno, bestidno, pohlepno, lalji- vo, što
vrišti, kezi se i cereka se – tako moderno?
Gavrilo Princip nikad nije izgledao moderno.
Ko god ga je upotrijebio kao simbol – Bog, slu- aj, ili istorija –
ni taj ne eli da bude moderan.
Taj ne eli da potini, iskrivi, slomi, ponizi sve oblike ivota na
zemlji, jer bi to davno uradio da je htio, nego moda eli da spasi
ljude od njih samih. Moda poziv ljudi na zemlji nije da je unište
nego
da je spasavaju. Prije svega od samih sebe. Da nije tu razrešenje
Principove zagonetke? Vo-
ljeti svijet više nego sebe. Moda je to put do radosti i optimizma
koji izgledaju nedostini svim genera- cijama od Prvog svjetskog
rata naovamo.
Ima li išta manje moderno od ove ideje?
Moda ne razumijemo istoriju zato što gledamo u nju iz pogrešnog
ugla: zamišljamo da istorija pokazuje trag ljudske akcije u svijetu
i to nam daje iluziju da mi, tako moni, moemo uvijek odluiti šta
emo uraditi sa svijetom. A moda ona, istorija, ne pokazuje šta mi
radimo u svijetu, nego šta svijet radi ljudima pokušavajui da ih
promijeni i izvede na put ivota.
Jer ako smo mi akteri u ovakvoj istoriji, onda zbilja: zašto smo
ovakvi ludaci i samoubice?
Ali ako to svijet pokušava ljude da promijeni, ako hoe da ih spasi,
onda je sve jasno: kako druki-
je nego ovakvim sredstvima i u ovakvoj istoriji na- tjerati
ludake i samoubice da dou sebi?
8/20/2019 Stogodisnji rat.pdf
Hitlerova osvetaMladoj Bosni
Fotografija je, kako je i red, crno-bijela. Snimljena je 20.
aprila 1941. godine u vagonu specijalnog voza
Amerika koji je u to vrijeme stajao na slijepom kolo-
sjeku pruge Be-Grac, uz sami ulaz u tunel u blizini mjesta
Menihkirhen. U prvom planu na fotografi-
ji vidimo profil uredno oešljanog muškarca i plou oslonjenu
na ruke i naslon fotelje. Muškarac stoji,
prekrstio je ruke na grudima i zadovoljno posmatra plou. Muškarcu
je ime Adolf Hitler. Tog dana mu
je roendan, pedeset drugi. Ploa je roendanski poklon. Na ploi
je natpis na srpskohrvatskom je- ziku, ispisan irilicom, ijekavskim
narjejem. Hitler niti zna srpskohrvatski niti ita irilicu. Ipak,
sluti
da dvije rijei ispisane najveim slovima predstav- ljaju ime i
prezime mladia koji je mrtav ve sko- ro etvrt vijeka. Shvata i da
broj 28 oznaava da- tum u mjesecu junu. Posljednja etiri znaka na
ta- bli su etiri brojke: jedan, devet, jedan, etiri. Dobro pamti tu
godinu. Razmišlja: ako samo pretposljed-
nja i posljednja cifra zamijene mjesta, ako bi stajalo jedan,
devet, etiri, jedan, to bi oznaavalo tekuu godinu, godinu njegovog
pedeset drugog roenda- na, godinu njegovog trijumfa i osvete nad
mrtvim mladiem. Vratio je stvari na svoje mjesto, uništio
je zemlju koju je mladi sanjao, koju su od njegovih snova
napravili. Dvojica estitara, dva uniformisa-
8/20/2019 Stogodisnji rat.pdf
Stogodišnji rat
na oficira iz drugog plana gledaju u Hitlera, gleda- ju da li
se Firer, ovjek koji ima sve, kome su svijet i Evropa pod nogama,
raduje poklonu. Za razliku od
Hitlera oni stoje s rukama uz tijelo, u stavu mirno, kao na mrtvoj
strai. Na sva tri lica nasluuje se za- etak blagog osmijeha. Hitler
se smiješi jer je sretan zbog poklona, oficiri su zadovoljni jer je
voa sre- tan. U kadru je još jedna fotelja, rub radnog stola s
gomilom papira i jedna upaljena lampa. Fotografija
je znalaki kadrirana. Vidi se ruka majstora.
1. FOTOGRAF
Fotografiju je snimio Hajnrih Hofman, Hitlerov lini prijatelj i
slubeni fotograf. Riard Murhaus¹,
engleski istoriar mlae generacije (roen 1968. go-dine), kae da je
Hofman “jedan od najvanijih fo- tografa dvadesetog vijeka”. Hajnrih
Hofman je ro- en drugog septembra 1885. godine, u Firtu na- domak
Nirnberga. Kao dvanaestogodišnjak posta-
je šegrt u fotografskoj radnji svog oca u Regensbur-
gu. Hofmanov otac bio je slubeni dvorski foto-graf nekoliko
onovremenih aristokratskih evrop-
1 Još kao student Murhaus je radio kao istraiva za Nor- mana
Dejvisa, jednog od najslavnijih istoriara našeg vremena. Prva
njegova samostalna knjiga Ubiti Hitlera (s
podnaslovom
rei rajh i urote protiv Firera)
bavi se svim
poznatim pokušajima atentata na Hitlera, od najpozna-tijih (kakvi
su Kanarisov i fon Štraufenbergov) do nekih mnogo marginalnijih.
Zakljuak njegove knjige, meu- tim, predstavlja razmatranje pitanja
o smislu tiranoubi- stva. Kad su u septembru 2011. godine,
snimatelji CNN- a ušli u kancelariju Sadija Gadafija, treeg
Pukovnikovog sina, na radnom stolu su, izmeu ostalog, snimili i
pome- nutu Murhausovu knjigu. Pretpostavlja se da ju je itao
neposredno prije bijega.
8/20/2019 Stogodisnji rat.pdf
Stogodišnji rat
skih vladarskih kua, od porodice kralja Bavarske do familije
vojvode od enove. Nakon šegrtova- nja je neko vrijeme ivio u
Londonu, a po povratku
u Njemaku, 1910. godine, u Minhenu otvara vla- stiti fotografski
studio. Godinu dana kasnije oe- nio je Terezu Bauman s kojom e
imati dvoje djece. Drugog augusta 1914. godine, Hofman je u Minhe-
nu snimio glasovitu fotografiju na kojoj se vidi go- mila koja
proslavlja poetak Prvog svjetskog rata.
Godinama kasnije na fotografiji je prepoznat i Hi- tlerov lik.
Hofman i Hitler tada se nisu poznavali. Upoznae se tek poslije
rata, obojica kao veterani. U Nacionalsocijalistiku partiju Hofman
se upisu-
je ve 1920. godine. Uskoro ga Hitler imenuje svo- jim
slubenim fotografom. U iduih etvrt vijeka
Hofman je snimio više od dva miliona Hitlerovihfotografija. Nije,
meutim, njihov odnos bio samo sluben. Bili su bliski, prijatelji –
u pravom smislu rijei. Mada je lino bio asketski nastrojen, Hitle-
ru nije smetala Hofmanova sklonost duhanu, alko- holu i drugim
porocima. Hofman i njegova druga ena Erna (Tereza je umrla nakon
Prvog svjetskog rata) upoznali su Hitlera sa Evom Braunom,
njego-
vom ljubavnicom i kasnijom suprugom. Hitler ju je upoznao kao
sedamnaestogodišnjakinju, dok je ra- dila kao asistentica u
Hofmanovom studiju. Prema nekim izvorima, Hitler je preko Hofmana
upoznao i Teodora Morela, svog linog lijenika, koji e ima-
ti veliki uticaj na tijelo i duh svog najuvenijeg pa- cijenta.
Morel je, kau, Hofmana lijeio od gono- reje. Tokom rata Hofman
putuje s Hitlerom i neu- morno fotografiše. U slikama koje je
snimio ogle- da se Drugi svjetski rat iz Hitlerove vizure. Ame-
rikanci su uhapsili Hofmana 10. maja 1945. godi-
ne, dan nakon što je Njemaka bezuslovno kapitu-
8/20/2019 Stogodisnji rat.pdf
Stogodišnji rat
lirala. Osuen je na etiri godine robije. Izišao je iz zatvora 1950.
Ostatak ivota je proivio mirno, na selu. 1955. godine, objavio je
memoarsku knjigu Hi-
tler je bio moj prijatelj . Umro je jedanaestog decem- bra
1957. Danas ga pojedini istoriari smatraju pio- nirom
foto-urnalizma. U novije vrijeme, Hofman
je panju masovnih medija privukao krajem 2011. godine, nakon
što su objavljene dotad nepozna- te fotografije Hitlerove snimljene
tokom njegovog
uvjebavanja javnih nastupa. Dva miliona puta je Hajnrih Hofman
okinuo okida svog foto-aparata sa Adolfom Hitlerom u kadru. Ne
prepuštajmo se, meutim, magiji velikih brojeva. Kao igla u plastu
sijena, kao drvo u gustoj šumi, jedna od dva miliona fotografija
saima u sebi duh vremena, zeitgeist ta-
korei, a usput i još mnogo više.
2. SLAVLJENIK
Od 1933. godine, od dolaska nacionalsocijalista na vlast, uvrijeio
se obiaj sveane proslave Hitle-
rovog roendana. Dvadesetog aprila te godine obi-ljeen je etrdeset
etvrti roendan “Firera njema- kog naroda i kancelara Njemakog
Rajha”. Od 1933. do 1939. godine, meutim, te su proslave, mada
sveane i javne, sa zakonske take gledišta bile po- nešto
neformalne. Ipak, sedamnaestog aprila 1939, samo tri dana uoi
jubilarnog, pedesetog Hitlero-
vovog roendana, 20. april, dan Firerovog roenja, proglašen je
nacionalnim praznikom. Od 17. do 20. aprila, njemake novine opširno
pišu o priprema- ma za proslavu novog praznika. Ovo je spisak ze-
malja koje su uputile delegaciju na proslavu Hitle- rovog pedesetog
roendana: SAD, SSSR, Francu-
ska, Poljska, Italija, Japan, Španija, Maarska, Belgi-
8/20/2019 Stogodisnji rat.pdf
ja, Bolivija, Brazil, Bugarska, Estonija, Finska, Gr- ka,
Velika Britanija, Jugoslavija², Letonija, Litvanija, Holandija,
Norveška, Portugal, Rumunija, Švedska,
Sijam, Slovaka i Turska. U noi devetnaestog apri- la, Hitler i
Albert Šper su otvorili Osovinu istok-za- pad, bulevar sedam
kilometara dugaak na kojem
je Brandenburška kapija. Sutradan, izmeu jedana- est sati
prije podne i pola etiri poslijepodne, na po- menutom bulevaru je
odrana sveana roendan-
ska vojna parada. Uestvovalo je šest divizija u mar- ševskoj duini
od 45 kilometara. Paradiralo je 1500 oficira, 40.000 posada, skoro
10.000 vojnih vozila. Oko stotinu i trideset dana dijelilo je
svijet od po- etka Drugog svjetskog rata. Ima istoriara koji pe-
deseti Hitlerov roendan smatraju vrhuncem nje-
govog ivota. Navedimo ovdje sugestivnu ocjenu jednog hroniara:
“Da je Hitler umro toga dana, ušao bi u istoriju kao najvei Nemac.
Sudbina mu nije bila naklonjena i imao je da poivi još šest pu- nih
godina, a za to vrijeme e voditi najvei rat u istoriji oveanstva.”
Taj rat je poeo 1. septembra 1939. godine, a prije svog pedeset i
prvog roenda- na, 20. aprila idue godine, Hitler je osvojio Poljsku
te pokorio Dansku i Norvešku; kratko poslije ro- endana osvaja i
Francusku, Belgiju te Holandiju. Kad se u julu mjesecu 1940. godine
vrati iz okupira- nog Pariza, njegova popularnost u njemakom
na-
2 Jugoslaviju je predstavljao novi kraljevski jugoslovenskiposlanik
u Berlinu doktor Ivo Andri. Zanimljivo je da je akreditivno pismo
doktor Andri predao Hitleru u zgradi Novog kancelarstva samo dan
ranije, tj. 19. aprila 1939. Procedura je bila bra od uobiajene
upravo zbog potre- be da i jugoslovenski poslanik prisustvuje
sveanoj pro- slavi Firerovog roendana. Istog dana, Kancelaru Rajha
akreditivno pismo je predao i slovaki poslanik Matus ernak.
8/20/2019 Stogodisnji rat.pdf
Stogodišnji rat
rodu je na vrhuncu. Cijela Evropa je praktino nje- gova. I oni
djelii koji formalno nisu, de facto mu pripadaju. 25. marta
1941. godine, u bekom dvor-
cu Belvedere, odvija se formalizacija jednog takvog
pripadanja; Jugoslavija slubeno pristupa Trojnom paktu. U
prethodna etiri mjeseca, prije Jugoslavi-
je, Trojnom paktu su pristupile Maarska, Rumu- nija, Slovaka
i Bugarska. Protokol su s jedne strane potpisali predstavnici
Italije, Japana i Njemake (Ri-
bentrop), a s druge predstavnik Jugoslavije (Cvet- kovi). U lanstvu
jugoslovenske delegacije bio je i Ivo Andri. Dva dana kasnije, kad
u Beogradu izbi-
ju demonstracije (gdje masa izvikuje asonantno ri- movane
slogane “Bolje rat nego pakt” i “Bolje grob nego rob”) i pu, Hitler
isprva nee vjerovati da se
to zaista desilo. Kad povjeruje bie bijesan kao ri- jetko kad
u ivotu. Mahao je telegramom iz Beogra- da viui kako je izdan na
poniavajui nain i kako e da uništi Jugoslaviju, bez obzira na to
šta e mu eventualno obeati nova jugoslovenska vlada. Dana 27.
marta, Hitler je imao zakazan sastanak sa japan- skim ministrom
vanjskih poslova Josuke Matsuo- kom. Sastanak je odgoen za nekoliko
sati, a ak je i Ribentrop morao prekinuti ve zapoete razgovo- re sa
svojim japanskim kolegom. U jedan sat posli-
jepodne, pred skupinom oficira iz vojske i vazduho- plovstva
te pred svojim najbliim saradnicima, Hi- tler nareuje da se
Jugoslavija vojno napadne te da
se uništi kao drava, da se izbriše sa mape svijeta, i to hitno, što
je prije mogue. Oekuje podršku Hr-
vata, a zauzvrat e im dati autonomiju. Oekuje ta- koe podršku
Talijana, Maara i Bugara, pa e i njih teritorijalno da nagradi.
Zbog napada na Jugoslavi-
ju, odgodie se napad na SSSR, ali ne due od eti-
ri sedmice. Vojska i vazduhoplovstvo trebaju Fire-
8/20/2019 Stogodisnji rat.pdf
Stogodišnji rat
ru dostaviti taktike planove za napad još iste ve- eri. Diskusije
nije bilo. Za poetak napada odre- en je šesti april, u pet sati i
dvadeset minuta ujutro.
Atmosfera u ministarstvu propagande je bila uare- na. Gebels je
predloio, a Hitler prihvatio, da zva- nine radijske fanfare koje e
pratiti napad na Ju- goslaviju budu tonovi s poetka Štrausovog mar-
ša Princ Eugen. U jedan sat poslije ponoi, u noi izmeu petog
i šestog aprila, Hitler i Gebels su ra-
spravljali koliko e im vremena trebati da osvoje Ju- goslaviju.
Hitler je mislio dva mjeseca, Gebels pak da nee ni toliko. Hitler
je naredio da u bombar- dovanju Beograda i napadu na Jugoslaviju ne
treba imati nimalo milosti. ekajui pet i dvadeset ujutro i poetak
napada, Hitler i Gebels su pili aj. Nisu se
bavili samo vojnim temama. Hitler je imao opsesijuda od svog
zaviajnog Linca napravi kulturnu me- tropolu vaniju od Bea. Gebels
je predloio da u Lincu za poetak bude smještena filmska
industri-
ja Rajha, da tamo, takorei, bude njemaki Holivud. U pet i
dvadeset, kad je napad poeo, Hitler odlazi na spavanje, a Gebels na
radio da proita proklama- ciju koju mu je izdiktirao lino Firer.
Bombardova- nje Beograda i napad na Jugoslaviju u toj se prokla-
maciji proglašavaju odmazdom protiv “srpske zlo- inake klike” koja
je, kao i 1914. godine, opet iza- zvala rat na Balkanu. Desetog
aprila uvee, Hitler odlazi u svoje istureno komandno mjesto, u
speci-
jalni voz Amerika, stacioniran uz ulaz u tunel blizu
Menihkirhena. No prije, Britanci su bombardovali Berlin,
najtemeljitije dotad, uspjevši ak i da pogo- de zgrade Dravne
opere, Univerziteta i Nacional- ne biblioteke u ulici Unter den
Linden. Hitler je bio gnjevan na Geringa jer ih njemako
vazduhoplov-
stvo nije uspjelo zaustaviti. U vozu Amerika Hitler
8/20/2019 Stogodisnji rat.pdf
Stogodišnji rat
je proslavio svoj pedeset drugi roendan. Jugosla- vija
je kapitulirala tri dana ranije³. Meu estitari- ma u Menihkirhenu
bili su bugarski kralj Boris, ma-
arski regent, admiral Horti, te grof ano – “kao le- šinari
okupljeni oko trupla Jugoslavije”, kako bilje- i uveni Hitlerov
biograf iju hronologiju pratimo. Ispred voza je odsviran koncert, a
Gering je odrao govor u kojem se divio Hitlerovom vojnikom ge-
niju. Teritorija Jugoslavije Hitlera nije interesova-
la. U mislima on se ve odavno bavio samo napa-
3 Kapitulacijom Jugoslavije, Nijemci su pod kontrolom imali 344 000
jugoslovenskih vojnih zarobljenika. Ukupni njemaki gubici tokom
invazije na Jugoslaviju bili su: 151 mrtav, 392 ranjena i 15
nestalih vojnika i oficira. Zanimlji- vo je usporediti
istovremene njemake napade na Jugosla-
viju i Grku. Cilj napada na Jugoslaviju bio je odmazda, dok
je napad na Grku imao za cilj stratešku pomo Ta- lijanima. Hitler
je izriito naredio da se Beograd sravni sa zemljom i da prema
Srbima ne bude milosti, dok je jed- nako izriito naredio da se
Atina uopšte ne bombarduje, alei, kako je priznao Gebelsu, što
uopšte mora da ra- tuje protiv Grke. Kad se osam dana poslije svog
52. ro-
endana vratio u Berlin, bio je to posljednji pravi pobjed- niki
povratak u glavni grad Rajha. Kad je rije o tezi da je odgoda
napada na SSSR zbog neplaniranog napada na Jugoslaviju odigrala
kljunu ulogu u njemakom neuspje- hu da pokore Ruse prije zime,
mišljenja o njenoj uteme- ljenosti se razlikuju. S jedne strane,
sam Hitler je vjero- vao u to. S druge pak, meteorološki
izvještaji pokazuju da
je zbog vlanog, zlog i hladnog proljea 1941. invazija naSSSR
teško mogla poeti mnogo prije 22. juna, ak i da nije bilo napada na
Jugoslaviju. Postoji, meutim, još je- dan detalj koji se tie
uticaja „balkanske invazije” na Ope- raciju Barbarosa, a koji se ne
tie tajminga. Naime, tokom napada na SSSR, njemaki tenkovi imali su
neuobiajeno este mehanike kvarove. Po jednom od uvjerljivijih tu-
maenja, razlog za to bila je “istrošenost” zbog skorašnjih dugih
vonji po lošim balkanskim drumovima.
8/20/2019 Stogodisnji rat.pdf
Stogodišnji rat
dom na Ruse. I bio je sretan što mu je njegova voj- ska iz tog
dijela svijeta koji nije vrijedan niti kosti-
ju jednog jedinog pomeranijskog grenadira uspjela
donijeti poklon koji ga je razveselio, valjda i jedinu stvar iz te
ubijene zemlje koja mu nešto znai: plo- u kojom su u Sarajevu odali
poast Gavrilu Princi- pu. Mrtvace treba pokopati, misli Hitler, a
ova plo- a koju su podigli da slave svoju slobodu i njemako
ponienje sada je nadgrobna ploa njihovoj zemlji i
njihovim snovima.
3. POKLON
Suprotno rasprostranjenom uvjerenju, spo- men-ploa Gavrilu Principu
na mjestu Sarajevskog
atentata nije otkrivena ni 1924. ni 1934. godine, od-nosno ni na
desetu ni na dvadesetu godišnjicu ovog slavnog ina. Nije to jedini
podatak u vezi otkriva- nja ovog spomenika koji se suprotstavlja
uvrijee- nim predrasudama. Ploa, naime, nije uopšte otkri-
vena na Vidovdan. Datum je bio 2. februar 1930.
godine, a povod sutrašnja petnaesta godišnjica po-gubljenja Danila
Ilia, Miška Jovanovia i Veljka ubrilovia. Po rijeima komentatora
sarajevskog lista Veernja pošta datum je dosta proizvoljno
odreen. Isti komentator je 31. januara, dva dana uoi otkrivanja,
najavio da e dogaaj “biti skroman i bez posebne sveanosti”. Tako je
i bilo; ne samo da otkrivanju nije prisustvovao nijedan, ak ni
najnii, funkcioner vlasti niti izaslanik Nj. V. Kralja, nego je i
sveana akademija koja je bila planirana u Narod- nom univerzitetu
poslije otkrivanja spomen-ploe naprasno otkazana. Prema dopisniku
londonskog “Tajmsa”, jugoslovenske vlasti su u internoj
diplo-
matskoj komunikaciji sa zapadnim silama insistira-
8/20/2019 Stogodisnji rat.pdf
Stogodišnji rat
le na informaciji da plou ne podie ni drava, pa ak ni Narodna
odbrana, nego iskljuivo pojedinci: prijatelji atentatora i lanovi
njihovih porodica. Ra-
zlog za to po svoj prilici je ekonomska depresija i sve vea
ovisnost zemlje od novca iz inostranstva. “Deutsche Algemeine
Zeitung” istog tog februara, meutim, piše da je postavljanje ploe
“monstruo- zna provokacija koja se ne smije tolerisati”, a nepri-
sustvovanje predstavnika vlasti sveanosti otpisuje
kao puku trivijalnost. Na naslovnoj stranici “Politi- ke” od 3.
februara 1930. godine, pod naslovom Ot- krivanje spomen- ploe
Gavrilu Principu, sarajevski dopisnik ovog lista ovako opisuje sam
in otkriva- nja: “Na tribini koja je bila okiena zelenilom i pal-
mama, kao simbolom mira, uzela je mesto majka
pokojnog atentatora Ilia. Do nje je bila Jovankaubrilovi, supruga
pokojnog atentatora ubrilovi- a. Potom sestra Trifka, Milena Grabe,
sestra Miš- ka Jovanovia Mara. U jedanaest asova na tribinu se
popeo gg. Vasilj Gri, Milan Boi, Savo Ljubi- brati, Hamdija Nikši i
Borivoje Leonti. im se na tribinu popeo Vasilj Gri okrenuo se
sakuplje- nom narodu i neobino vrstim glasom uputio na sakupljeni
narod sledee rei: ‘Narode, sastali smo se da odamo poštu najveem od
nas. Danas, danas najdostojnije se odaje pošta utanjem.’ Sam g.
Vasilj Gri pognuo je glavu i ostao tako dva minuta, a za- tim je
ponovo visoko podigao glavu i burno povi-
kao: ‘Slava heroju Gavrilu Principu!’ Narod je pri- hvatio i na
ovom istorijskom mestu zaorilo se bur- no trokratno: ‘Slava, slava,
slava!’ U isto vreme mla- di nacionalista Hamdija Nikši koji je za
vreme rata bio zatvoren kao veleizdajnik digao je belo platno sa
spomen-ploe. Zatim je na g. Vasilja Gria g. Bori-
voje Leonti, izaslanik dalmatinske omladine upu-
8/20/2019 Stogodisnji rat.pdf
Stogodišnji rat
tio sledee rei: ‘Prilaem ovaj venac na spomenik heroju kao skroman
znak priznanja mlade Dalma- cije velikom heroju.’ Posle njegovih
rei zaorilo se
opet trokratno: ‘Slava mu!’ Primajui srebreni lovo- rov venac rekao
je g. Vasilj Gri: ‘Neka je hvala uvek patriotskoj Dalmaciji.’ Time
je ova sveanost završena. Na ploi koja je naraena u crnom mer- meru
uklesane su zlatnim slovima sledee rei: Na ovom istorijskom
mestu Gavrilo Princip navijesti
slobodu na Vidovdan 15/28 1914. godine. Pre nego se
narod razišao potrgao je zelenilo sa tribina da ga zadri kao
uspomenu na današnji dan, a zatim su se svi u miru razišli.”
(Usput, dok u Sarajevu traje sve- ano otkrivanje spomen-ploe
Gavrilu Principu, Kralj Aleksandar se priprema za sveani ruak
sa
studentima koje je Univerzitetski Savet nagradionagradom Nj. V.
Kralja. Ruak je poeo tano u podne tog drugog februara, a prisutni
su bili rektor, prorektor i sekretar Univerziteta u Beogradu, mini-
star prosvete, svi dekani fakulteta te nagraeni stu- denti.) Ne
zaboravljajui, naravno, Ilievu majku, ubrilovievu udovicu, sestru
Grabeovu i sestru
4 Istini za volju, u Politikinom lanku natpis na ploi nije sasvim
korektno prenesen; najprije ispušteno je ime mje- seca juna, datumi
po starom i novom kalendaru odvojeni su kosom crtom, dok na ploi
postoji zagrada, dodata je rije “godine” na kraju koje na ploi
nema, rije Vidovdan
na ploi je ispisana kao polusloenica (Vidov-dan), doku tekstu stoji
Vidovdan, a takoe fraza “Na ovom istorij- skom mjestu” koja je na
ploi ispisana ijekavski, u tekstu je citirana ekavski.
(Savremeni komentator sklon nepo- trebnoj ironiji u tom smislu bi
mogao pronai kontinui- tet u jezikoj politici ovog lista, ali ovdje
tome nije mje- sto.) Navedimo ovdje doslovno natpis sa
spomen-ploe:
Na ovom istorijskom mjestu Gavrilo Princip navijesti slobo-
du na Vidov-dan 15. (28.) juna 1914.
8/20/2019 Stogodisnji rat.pdf
Stogodišnji rat
Jovanovievu, kao ni Milana Boia i Savu Ljubi- bratia, fokusirajmo
se ovdje na glavne protagoniste sveanog otkrivanja spomen-ploe:
Vasilja Gria,
Hamdiju Nikšia i Borivoja Leontia, kao i na ono- ga koji nam je
ovaj dogaaj opisao, “Politikinog” sa- rajevskog dopisnika
potpisanog inicijalima A. K. Prvi je odrao govor, drugi otkrio
plou, trei ju je prvi okitio vijencem, a potonji nam je cijelu priu
ispriao. Sama spomen-ploa uzidana je još 1928,
no sveano je otkrivena tek dvije godine kasnije. Vasilj Gri, koji
je na otkrivanju govorio, zapravo
je i autor teksta ugraviranog na plou. Roen je u Gacku 1875.
godine, osnovnu školu završio u rod- nom gradu i Mostaru, gimnaziju
u Sarajevu, Filo- zofski fakultet u Gracu i Beu. Godine 1910.
biran
je za poslanika Bosanskog Sabora. Bio je prvooptu-eni na
Banjalukom veleizdajnikom procesu (1915–1916) na kojem se sudilo
stotinu pedeset še- storici ljudi. Bio je jedan od njih 16 koji su
osueni na smrt. Meutim, zalaganjem španskog kralja Al- fonsa XIII,
ovi osuenici su pomilovani. (Iz zahval- nosti ovom španskom kralju,
jedna ulica u centru Banjaluke i danas se zove po njemu.) Poslije
Prvog svjetskog rata, biran je u parlament Kraljevine SHS. Umro je
tri i po godine nakon sveanosti otkrivanja spomen-ploe Gavrilu
Principu; 26. oktobra 1934. u Beogradu. I Hamdija Nikši je bio tuen
i osuen od strane Austro-Ugarske za vrijeme Prvog svjet-
skog rata. On je bio jedan od optuenih na Travni- kom procesu
protiv pripadnika “srpsko-hrvatske omladine”. Optunica ih je
teretila zbog zalaganja za kulturno i politiko ujedinjenje Junih
Slovena u
jednu dravu. Hamdija Nikši je osuen na dvije godine robije.
Ime Hamdije Nikšia pronalazimo
takoe u knjizi Sarajevo u revoluciji (s podnaslo-
8/20/2019 Stogodisnji rat.pdf
Stogodišnji rat
dine. Ako je rije o istoj osobi, jasno je zašto nije mogao biti
pronaen šest godina kasnije.) Kao u ne- koj stereotipnoj prii o
Sarajevu, Bosni i Jugoslaviji,
imamo tri osobe koje su istog roda, a porijeklom pripadaju trima
razliitim vjerozakonima. Nedosta-
je još samo neki Jevrej, kazao bi vjerovatno kakav cinik. Tu
je, meutim, i Jevrejin. Iza inicijala A. K. sarajevskog
dopisnika Politike krije se ime Abraha- ma Koena zvanog
Abo. Ne usuujemo se ovdje da
dublje ulazimo u porodino-kohanitske veze ovog Abrahama Koena sa
drugim Koenima, ali emo ispriati saetak njegove sudbine. Nakon što
je Hi- tlerova vojska ušla u Sarajevo i nakon što su sa zida
skinuli plou o ijem je otkrivanju pisao u Politici, Abo Koen
i njegova porodica uspjeli su izbjei smrt
ili deportaciju u neki od koncentracionih logora za-hvaljujui
Koenovom kolegi-novinaru po imenu Rudi Roter. Roter je rodom bio iz
sela Potomje na poluostrvu Pelješac. Odlazei iz Sarajeva u zaviaj,
Roter ubjeuje Koena da zajedno s porodicom poe s njim dolje, na
jug. Neko vrijeme, Koeni se kriju u Potomju kod Rotera, a kasnije
prelaze u Trpanj te se napokon, poslije talijanske kapitulacije,
pridruuju partizanima. U skladu sa svojom novinarskom pro- fesijom,
Abo Koen poinje da radi za sektor za in- formisanje ZAVNOH-a
(Zemaljsko antifašistiko
vijee narodnog osloboenja Hrvatske), i to na mje- stu
tehnikog urednika “Vjesnika”. Po sjeanjima
kolege, “poznatog partizanskog novinara” Mahmu- da Konjhodia, Koen
je u to vrijeme “ve stariji o-
vjek i slabo pokretan”. U maju mjesecu 1944. godi- ne, kad se
etnici napali partizansku bolnicu u selu Kreani u Lici, zaklali su
i Abrahama Abu Koena, koji je, eto, izbjegao smrt od nacistike i
ustaške
ruke da bi skonao od etnike. Godine 2004, Rudi
8/20/2019 Stogodisnji rat.pdf
Stogodišnji rat
Roter je od strane Memorijalnog centra Jad Vašem u Jerusalimu
proglašen “Pravednikom meu narodima”.
Nacistika vojska ušla je u Sarajevo 17. apri- la 1941. godine.
Trenutak skidanja spomen-plo- e Gavrilu Principu sa zida zabiljeen
je kame- rom i ukljuen u jedan filmski urnal (dostupan na
internetskoj adresi http://www. youtube.com/
watch?v=QhLeaqhPXVU ). Snimke ulaska nacisti-
kih tenkova u Sarajevo, mase koja ih veselo pozd- ravlja i
podizanja njemake zastave oito su ma- nje vane, jer najdui dio ovog
urnala prati sku- pinu muškaraca koji uz pomo merdevina paljivo
skidaju plou i predaju je vojnicima Vermahta koji uz nju teatralno
poziraju. Sve ovo prati glas spike-
ra koji na njemakom izgovara nekoliko reenica. Uprevodu one glase
ovako: “Invazija u bosanski grad. Podie se njemaka ratna zastava. U
Sarajevu; ov- dje je 28. juna 1914. austrijski prestolonasljednik
postao rtvom kukavikog atentata srpskog studen- ta. Ti pucnjevi su
dali signal za svjetski rat. Njemci skidaju mramornu tablu i
predaju je Vermahtu. Na tabli stoji: Na ovom istorijskom
mjestu se Gavrilo
Princip izborio za slobodu Srbije. Firer je tablu pre- dao
Berlinskom Zeughausu.”
5 Zeughaus (stari Arsenal) je najstarija graevina u
berlinskoj
ulici Unter den Linden. Izgraena je poetkom osamnae-
stog vijeka, a od 1875. godine u njoj je vojni muzej. U ovojzgradi
je 1943. godine Rudolf fon Gersdorf neuspješno po-
kušao ubiti Hitlera. Krajem Drugog svjetskog rata, zgra-
da je u bombardovanjima veoma ošteena. Kasnija sudbi-
na konkretnog eksponata, spomen-ploe Gavrilu Principu,
roendanskog poklona Adolfu Hitleru, nam je nepozna-
ta. Podjelom Berlina, Zeughaus se našao u DDR-u. Godi-
ne 1952. u ovu zgradu je smješten
Muzej njemake istorije,
koji je svojom postavkom interpretirao modernu njema-
8/20/2019 Stogodisnji rat.pdf
Stogodišnji rat
Autor citiranog teksta oito je imao pouzda- nog prevodioca sa
srpskohrvatskog. Natpis na ta- bli zbilja poinje frazom Na
ovom istorijskom mje-
stu koja je u filmskom urnalu na njemaki doslov- no
prevedena ( An dieser historischen Stätte). Nigdje se, meutim,
na tabli ne pominju ni srpstvo ni Sr- bija. Iz ove lapidarne
interpretacije anonimnog nje- makog filmskog radnika, razvie
se, i u naše vri-
jeme, brojne publicistike i scenske
vizije Principo-
vog ina. Na dan 21. aprila, agencija Asošijeted pres
javlja iz Berlina kako je iz nacistikog štaba na Bal- kanu
stigla informacija da je spomen-ploa kojom se komemorira Sarajevski
atentat jue predana Hi- tleru i to od strane jednog od prvih
njemakih voj- nika koji su ušli u taj jugoslovenski grad.
Objavljeno
je i da e ploa biti javno izloena u muzeju kao “do-kaz srpske
zloinake krvave krivice za Svjetski rat”. Prvog jula iste godine, a
povodom poklanjanja spo- men-ploe Adolfu Hitleru, komentator
NDH-ov- skog “Sarajskog novog lista” trijumfalno piše: “Sa- rajvo
je opralo sa sebe vidovdansku ljagu”. (Oblik Sarajvo ovdje nije
štamparska greška. Prvih mjese- ci okupacije ustaše su ime grada
formalno promije- nili u Sarajvo, no uskoro je vraen naziv
Sarajevo.) Nepune etiri godine kasnije, šestog aprila 1945. godine,
partizani oslobaaju Sarajevo. Ve sedmog maja, još prije
kapitulacije Velikonjemakog rajha, otkriva se nova spomen-ploa
Gavrilu Principu.
ku istoriju iz komunistike perspektive. Institucija koja je
tamo smještena danas, poslije ujedinjenja dvije Njemake,
nosi drukije, ali slino
ime: Njemaki istorijski muzej .
8/20/2019 Stogodisnji rat.pdf
Sveanost prati “veliki manifestacioni miting” ko- jem
prisustvuju “pretsjednik Narodne skupštine Bosne i Hercegovine dr
Vojislav Kecmanovi, la-
novi Narodne vlade Bosne i Hercegovine na elu sa svojim
pretsjednikom drugom Rodoljubom ola- koviem, lanovi Narodne
skupštine, pretstavnici Zemaljskog i mjesnog USAOBiH-a, omladinski
de- legati pokrajina,i delegati omladine Grke i bratske Bugarske”.
Izvješta Osloboenja dalje piše: “Miting
je otvorio drug Braco Kosovac i predao rije dru- gu
Dragoslavu Ljubibratiu, jednom od Principovih saradnika i lanu
revolucionarne organizacije Mla- da Bosna i podvukao vanu
ulogu bosansko-herce- govake omladine – Principove omladine, nadah-
nute idejama bratstva i jedinstva svih naroda Bosne
i Hercegovine, svih naroda Jugoslavije i istakao nji-hovu borbu
protiv tadašnjih reakcionarnih politi- ara, koji su zagovarali
kompromis sa Beom. Svoj govor završio je rijeima: ‘Po svojim
idejama Gavri- lo Princip pripada današnjoj mladoj generaciji,
koja
je ostvarila konano i potpuno one tenje, koje je Gavrilo
Princip zapoeo u ono doba.’ Poslije druga Ljubibratia govorio je
drug Cvijetin Mijatovi, za- tim omladinac Hrvat Mile ai i omladinka
musli- manka Naa Biser.” Samu spomen-plou otkrio je Borko Vukobrat
“omladinac iz Bosanskog Graho-
va”. Na ploi je zlatnim slovima stajalo: U znak vjei- te
zahvalnosti Gavrilu Principu i njegovim drugovi-
ma borcima protiv germanskih osvajaa, posveuje ovu plou
omladina Bosne i Hercegovine – Saraje- vo 7 . maja
1945. godine. Nije na ovoj ploi, što je na zidu stajala, po
svoj prilici, desetak godina, bilo rije- i sloboda. Kad je
onaj koji biljei ovu priu, osam- desetih godina prošlog vijeka,
prvi put bio na mje-
stu Sarajevskog atentata, na novoj spomen-ploi
8/20/2019 Stogodisnji rat.pdf
Stogodišnji rat
ponovo je prizivana sloboda. No ni te ploe, kao ni one stare od
crnog mermera, kao ni slobode, danas
više nema.
“Vreme” 1191, 31. oktobar 2013
6 Na ploi koja je stajala na mjestu Atentata do 1992. go- dine
pisalo je (irilicom): Sa ovoga mjesta 28.
juna 1914.
godine Gavrilo Princip svojim pucnjem izrazi narodni pro-
test protiv tiranije i vjekovnu tenju naših naroda za slobo-
dom. Razlono je pretpostaviti da je ona postavljena 28. juna
1953. godine, kad je ondašnji gradonaelnik Sara- jevo Dane
Olbina na istom mjestu otvorio Muzej Mlade Bosne. Zapadni novinari
koji su za vrijeme socijalistike Jugoslavije dolazili u Sarajevu
obino su bivali neprijatno iznenaeni ovakvim odavanjem poasti
Gavrilu Princi-
pu. Analiza tih napisa zavreuje posebno ozbiljnije istra- ivanje.
Zanimljivo je da u broju od 28. juna 1964. godi- ne, o
pedesetogodišnjici atentata, New York Times objav- ljuje ak tri
teksta tim povodom. Jedan od tih tekstova je reportaa sa lica
mjesta iz pera Dozefa Berija. U podna- slovu njegovog teksta istie
se kako e putnik namjernik u Sarajevu otkriti da se “mladi ludak iz
1914. pamti kao
nacionalistiki heroj”. Vrijedi ovdje barem kratko notirati
signifikantan detalj iz njegovog teksta. Jedan od Berijevih
sarajevskih sagovornika, ovjek koji mu je govorio o vezi koja
postoji izmeu sarajevskih atentatora i partizanskih revolucionara
iz Drugog svjetskog rata, bio je “komuni- stiki sekretar za
informacije, prijateljski nastrojen tri- desetsedmogodišnjak, bivši
kapetan partizanske vojske”
po imenu Murat Kusturica. Od 1992. godine, kad je plo-a koja je
šokirala novinara New York Timesa uklonje- na, pa sve do 2004.
godine, na mjestu Sarajevskog aten- tata nije bilo nikakvog spomena
na taj istorijski dogaaj; 2004. sarajevske gradske vlasti postavile
su tamo plou s (latininim) natpisom:
Sa ovog mjesta 28. juna 1914. Ga-
vrilo Princip je izvršio atentat na austrougarskog prestolo-
nasljednika Franca Ferdinanda i
njegovu suprugu Sofiju. Ispod je prevod na
engleski.
8/20/2019 Stogodisnji rat.pdf
8/20/2019 Stogodisnji rat.pdf
Beobachter“, 1. maj 1941.
Spomen tabla u vojnom muzeju u Berlinu, 28. april 1941.
Na sledeoj strani: Majka Gavrila Principa, Marija-Nana
„oko 1950“?
1.
Kao što ree jedan pesnik: injenica je nalik vre- i – nee da stoji
dogod se u nju nešto ne stavi. Fo-
tografija snimljena 20. aprila 1941, na kojoj Hitlertrijumfalno
stoji nad spomen-ploom Gavrilu Prin- cipu, koju su mu oficiri
Vermahta upravo doneli iz okupiranog Sarajeva i uruili mu je kao
roendan- ski poklon – jedna je takva injenica. Ovu fotografi-
ju, pronaenu u arhivi Bavarske dravne biblioteke u Minhenu
(na tragu informacije iz knjige Dušana Glišovia Ivo Andri,
Kraljevina Jugoslavija i re- i rajh 1939–1941), objavio je
beogradski nedeljnik „Vreme” 31. oktobra 2013, u broju 1191. Kako
je sli- ka nastala i šta je zapravo ovekoveila ispriao je u 5.000
rei u istom broju „Vremena” Muharem Baz- dulj. Hofmanovu sliku,
dotad nepoznatu široj jav-
nosti, istoriar Kristofer Klark, aktuelna istoriar- ska pop-zvezda
i autor bestselera Meseari, iznena- en njenim pojavljivanjem,
nazvao ju je „najboljom slikom oba rata”.
Ali šta u tu vreu staviti?
8/20/2019 Stogodisnji rat.pdf
Fotografija je nainjena tri dana po kapitula-
ciji Jugoslavije, 20. aprila 1941, u vagonu specijal-nog voza
stacioniranog na slepom koloseku pruge Be-Grac, na izlazu iz
eleznikog tunela kod mesta Menihkirhen u Štajerskoj, u kome se
nalazio „Fi- rerov glavni štab Jugoistok”, iz koga je Hitler pratio
napad na Jugoslaviju i Grku. Hitler je tog dana sla-
vio 52. roendan i tada mu je, kao prigodan roen- danski
poklon i jedini ratni trofej donet iz netom raskomadane Jugoslavije
uruena – spomen-plo- a Gavrilu Principu, koja je prethodnih
jedanaest godina stajala na mestu Sarajevskog atentata. Sce- na
skidanja ove ploe u Sarajevu tri dana ranije za- beleena je u
nacistikom propagandnom filmskom
urnalu, koji je iskoristio Fadil Hadi u filmu Sara- jevski
atentat iz 1968. Fotografiju uruenja poklona nainio je Hajnrih
Hofman, Hitlerov slubeni foto- graf od 1920. do 1945. godine.
Hofmanova fotografija, uz prigodan tekst, objav- ljena je u
nacistikom asopisu „Illustrierter Beo-
bachter” broj 18, od 1. maja 1941, zajedno s foto- reportaom
proslave Hitlerovog 52. roendana, i uz potpis: „Kraj velianja
jednog nedela: 28. juna 1914. u Sarajevu je ubijen
prestolonasledniki par, od strane bosanskog Srbina Principa. Tim
nedelom srpskih zaverenika zapaljen je Prvi svetski rat. ’Po-
asnu tablu’ koju su na mestu ubistva Srbi postavi- li u spomen ovom
nedelu skinuli su folksdojeri, a Vermaht ju je predao Fireru u
glavnom štabu. Adolf Hitler je naredio njeno premeštanje u Vojni
muzej”.
Vest o uruenju poklona objavile su tada ne- make novine, kao i
novine u Nezavisnoj Dravi Hr-
vatskoj. Ustaški „Novi list”, u tekstu naslovljenom
8/20/2019 Stogodisnji rat.pdf
„Sramotnu Principovu plou iz Sarajeva Führer je osobno preuzeo”,
navodi:
„Kako je poznato, sramotna ploa, koju su srp-
ski vlastodršci postavili u Sarajevu u poast ubojice Gavrila
Principa na mjestu gdje je nastradao austro- ugarski
prijestolonasljedni par nadvojvoda Franjo Ferdinand i njegova
supruga, izruena je Voi Veli- kog Njemakog Reicha Adolfu Hitleru u
njegovom glavnom stanu.
Plou su donijeli u Führerov glavni stan nje- maki ratni dopisnici
posebnim aeroplanom. List ’Tagespost’ donosi ovaj zanimljivi prikaz
tog puta:
’Strahovitom brzinom letimo iznad planinskih krajeva bivše
Jugoslavije. – im smo došli u Vo- in glavni stan, prijavili smo se
kod vojnog autan-
ta pukovnika Schumndta, kojim nam kratko nakontoga saopuje vijest,
koja je sva naša srca ispunila velikom radošu. Führer nas
obavješuje, da on eli osobno preuzeti plou iz naših ruku.
’Došao je veliki as, kad smo se našli oi u oi s našim ljubljenim
Führerom. Najpre smo voi pre-
veli toan tekst natpisa na ploi. Zatim se je Voa podrobno
interesirao za borbe u Srbiji. Mi mu opi- sujemo svoje utiske.
Konano je Führer naredio, da se mramorna ploa iz Sarajeva izrui
ratnom mu- zeju u Berlinu. Nakon što smo se rukovali s Führe- rom i
uhvatili njegov pogled, koji e nam ostati ne- zaboravan,
audijencija je bila dovršena. Ali u našim
srcima zaplamsao je, nakon ovog presretnog asa, zavjet da emo biti
na sve spremni, kuda god nas Führer poslao.’”
Principovu plou Hitler je poslao u Berlin i 28. aprila ona je
izloena kao ratni trofej u tadašnjem Vojnom muzeju (zgrada bivšeg
Arsenala, sadašnji
Nemaki istorijski muzej), o emu su nemaki li-
8/20/2019 Stogodisnji rat.pdf
Stogodišnji rat
bija poetkom XX veka bila „izvoznik terorizma”, ono što je Iran po
njoj danas, a da je Mlada Bosna bila Al Kaida tog vremena, te da
je, posledino, au-
strijski napad na Srbiju bio logian i nuan odgovor na rastuu
opasnost srpskog nacionalizma.
Vest o otkriu Hofmanove fotografije za evrop- ske medije prvi je
napisao dopisnik nemake agen- cije DPA iz Beograda Tomas Braj. O
ovoj slici, u kontekstu obeleavanja stogodišnjice poetka
Prvog
svetskog rata, govori njegov tekst objavljen na sajtu Europe
Online Magazin. Tekst je naslovljen austro- ugarskim pokliem iz
1914: „Serbien muss sterbi- en” (istina, pod navodnicima), a umesto
Hofma- novom fotografijom o kojoj je re, ilustrovan je fotografijom
iskopavanja masovne grobnice u Sre-
brenici
(http://www.europeonline-magazine.eu/ser-bien-muss-sterbien_305149.html ).
Ovom svinjari- jom je slubenik nemake agencije hteo da porui
da je objavljivanje ove fotografije provokacija srp- skog
nacionalizma i izraz srpskog neprijateljstva prema evropskim
partnerima.
Nakon toga, o otkriu ove fotografije pisali su mnogi svetski
listovi, od „El Paisa” do „Fajnenšel tajmsa”, ona je postala
istorijska injenica na koju se referiše jedan broj istoriara i
publicista kada go-
vore o Sarajevskom atentatu, Tim Baer ju je uvr- stio u svoju
zapaenu knjigu Te rigger – Hunting the Assasin who
Brought the World to War , ali vest o
slici nisu objavile nijedne novine iz Bosne i Herce- govine, Crne
Gore ni Hrvatske, što je alosni simp- tom tamošnje vladujue
ideološke paradigme gle- danja na jugoslovensku prošlost, kao i
stanja na me- dijskoj sceni koja iz nje proizilazi. Meutim, najbi-
zarnija stvar u vezi s objavljivanjem ove fotografi-
je, pored telefonskih poziva pomenutog dopisnika
8/20/2019 Stogodisnji rat.pdf
Stogodišnji rat
DPA redakciji „Vremena”, uredniku kulture i autoru teksta o slici,
jeste angaman botova koji su na in- ternet portalima u Srbiji na
vest o njoj tvrdili da je
slika oigledna podmetaina i falsifikat, jer se jasno vidi da
je Principova spomen-ploa u sliku naknad- no umontirana, o emu,
navodno, svedoi odraz ja- blanova iz parka Atmejdan koji se vide na
njoj!?
4.
Virdinija Vulf je, s nešto preterivanja, smatrala da se tokom
decembra 1910. ljudska priroda nepo-
vratno izmenila. Gledano unazad, bar u ovim gudu- rama, to se
desilo nešto ranije, 15. juna 1910. godi- ne. Tada je u Sarajevu
zagrebaki student iz Neve-
sinja Bogdan eraji ispalio pet metaka ka austrij-skom vojnom
namesniku Bosne i Hercegovine ge- neralu Marijanu Varešaninu i
šesti sebi u glavu. Dok
je eraji leao u hropcu na Carevoj upriji, nepo- vreeni
Varešanin je izašao iz kola kojim se vozio, šutnuo erajievo telo,
pljunuo ga i proderao se:
„ubre!”Nakon toga, nešto se ozbiljno uskomešalo u ge- neraciji koja
je upravo stupala na istorijsku scenu. „Onima koji dolaze” naslov
je teksta koji je potonji ideolog Mlade Bosne Vladimir Gainovi tada
na- pisao povodom erajievog atentata.
Zašto je eraji pucao? Vreme uoi Prvog svetskog rata esto se
opi-
suje kao belle époque. Ali ta epoha nije svima bila belle. To jest,
moda jeste u Beu, Berlinu, Lon- donu ili Parizu, ali ne i u
njihovim kolonijama, i – ne na Balkanu. Bosna i Hercegovina se
usred belle époquea gušila pod austrougarskom upravom.
Po-
što ju je 1878. nakon Berlinskog kongresa okupira-
8/20/2019 Stogodisnji rat.pdf
Stogodišnji rat
la, i kasnije 1908. po zakonu jaeg anektirala, Au- stro-Ugarska se
prema Bosni ponašala kao prema klasinoj koloniji: napravila je
neophodnu infra-
strukturu da bi eksploatisala tamošnje resurse i be- skrupulozno
izrabljivala stanovništvo, naroito se- ljaštvo, koje je bilo
najbrojnije. Ona ne samo da nije ukinula dotadašnji turski feudalni
poredak u Bosni
ve ga je uvrstila, birokratizovala i pooštrila, što je za
veinu stanovništva bilo nepodnošljivo. Uz to, da
bi kolonijom lakše vladala, po starom principu di- vide et
impera, inila je sve da raspiri meuetni- ku mrnju, naroito izmeu
pravoslavnog i musli- manskog stanovništva, koje je pruilo najvei
otpor austrougarskoj okupaciji. Nakon sloma serije usta- naka
protiv okupacije, od Hadi Lojinog do Uloš-
kog, usledio je talas iseljavanja bosanskih muslima-na u Tursku, i
njima je Aleksa Šanti napisao pesmu „Ostajte ovdje” – Ovdje vam
svako bratsku ruku ste- e – / U tuem svijetu za vas pelen cvjeta; /
Za ove krše sve vas, sve vas vee: / Ime i jezik, bratstvo, i
krv
sveta. A onda, od poetka veka situacija se „intenzivi-
rala”: Majski prevrat, kojim Srbija prestaje da bude austrougarski
satelit, Carinski rat, Srpsko-hrvatska koalicija, Aneksiona kriza
(povodom aneksije BiH Branislav Nuši, osniva Narodne odbrane, piše
svog Hadi Loja), Veleizdajniki proces i – eraji- ev
atentat…
Zahvaeni politikom groznicom kojoj je e- raji bio okida, sarajevski
gimnazijalci formira- li su 1911. dve politike grupacije: srpsku i
hrvat- sku naprednu nacionalistiku omladinu. Predsed- nik Hrvatske
napredne omladine bio je ak VII ra- zreda Sarajevske gimnazije Ivo
Andri. Na njego-
vu inicijativu doi e do zbliavanja srpske i hrvat-
8/20/2019 Stogodisnji rat.pdf
ske organizacije i formiranja zajednike, Srpsko-hr- vatske
napredne omladine. Andri je bio njen prvi predsednik. „Ovaj korak
je ozbiljno remetio ustalje-
ne adete zagrienih aršijskih verskih ratova, voe- nih preko
nekoliko lokalnih listova, koji su i iveli od negovanja ovih
netrpeljivosti”, napisao je Miro- slav Karaulac, pouzdan hroniar
ovog vremena.
Svoj prvi pravi ispit Srpsko-hrvatska napredna omladina, nazivana i
Jugoslovenskom, imala je fe-
bruara 1912. U znak podrške zagrebakim studen- tima pobunjenim zbog
Cuvajevog nasilnog raspu- štanja hrvatskog Sabora, u Sarajevu su
18. februa- ra izbile ake demonstracije protiv austrougarskih
vlasti. U povorci demonstranata su, pored ostalih, bili Mirko
Perin, Lazar uki, Ivo Kranjevi, u-
laga Bukovac, Oskar Tartalja i Luka Juki. Okupaci-ona vojska je
demonstracije pokušala silom da ugu- ši. Jedan od demonstranata,
Gavrilo Princip, uda- ren je sabljom i pocepano mu je odelo. Drugi,
Salih Šahinagi, smrtno je ranjen, što je izazvalo novi ta- las
demonstracija i štrajkova gimnazijalaca i stude- nata u Sušaku,
Zagrebu, Splitu, Dubrovniku, Gra- cu, Beu, Beogradu i drugde.
Devetnaestog febru- ara objavljen je generalni štrajk u svim
sarajevskim školama. lanovi štrajkakog odbora fotografisali su se
za istoriju. Na toj fotografiji prvi put je zabele- eno lice Ive
Andria.
Februarske ake demonstracije u Sarajevu
predstavljale su taku politike kristalizacije ge- neracije koja je
u politiki ivot donela nešto do- tad nevieno – prvi put u istoriji,
u istom stroju, po svojoj volji i ne kao pripadnici etnije, koraali
su Srbi, Hrvati i muslimani.
Imena? Mladen Stojanovi, Milan Budimir,
August Cesarec, Luka Juki, Vladimir Gainovi,
8/20/2019 Stogodisnji rat.pdf
Stogodišnji rat
Oskar Tartalja, Vladimir erina, Danilo Ili, Augu- stin Ujevi, ulaga
Bukovac, Gavrilo Princip, Ivo Andri, Ibrahim Fazlinovi, Dragutin
Mraz, Rudolf
Greta, Lavoslav Kofa, Ahmet Sadikovi, Ivan Al- firovi, Antonije
Filipi, Hamid Kuki, Dragan Ka- lember, Ivo Kranjevi, Miloš Pjani,
Dragoslav Lju- bibrati, Sadulah Nikši, Ferdo Kozak, Branko Za-
gorac, Mihajlo Pušara, Ferdinand Behr, Eugen Bür- ger, Jakov Paji,
Marko Perin, Ljubomir Nikši, La-
zar uki, Ivan Endliher, Jozo Lukši, Demil Dr- ljevi, Franjo Zeki,
Ervin Miklolji, Vladeta Bilbija, Hasan Miljkovi, Branko Kebelji,
Mehmed Zvono, Todor Ili, Hamdija Nikši, Radoslav Semiz, Zvo- nimir
Dojanski, Kosta Hakman, Safvetbeg Mira- lem, Anto Mohorovi, Rešid
Kurtagi, Viktor Rup-
i, Ahmet Babai, Budimir Alojz, Borivoje Jevti istotine drugih. Šta
ih je povezalo? Njihove politike ideje bile
su mutne ali radikalne, kulturno-emancipatorske i slobodarske. Bili
su ogoreni socijalnom neprav- dom koja ih je okruivala, a put
osloboenja su vi- deli u ostvarenju naela „Balkan balkanskim
narodi- ma”; zajedniki ideal bila je junoslovenska politi- ka,
kulturna i socijalna zajednica nezavisna od Tur- ske, Austrije,
Nemake, Italije, Rusije. Srbija je za njih bila slobodna
teritorija, Pijemont ujedinjenja u buduu Jugoslaviju, i dalje u
Balkansku otadbinu, a posle Balkanskih ratova i dokaz da
moe slabiji sil-
nome da uene dim u nos. Onako kao što je Koi- ev Jablan nadbo
carskog baka Rudonju. Naravno, oni su i u Srbiji traili i nalazili
svoje istomišljeni- ke i saborce, ali njihov bunt je bio autentian,
kul- turno, socijalno i politiki motivisan, a sredstva, po- red
ostalog, na evropskom talasu, i revolucionarna.
8/20/2019 Stogodisnji rat.pdf
Stogodišnji rat
U ovom „mladojugoslovenskom” pokretu ue- stvovali su Srbi, Hrvati i
muslimani, ali ne svi, ne ni veina – samo oni koji su verovali da
pripada-
ju istom, troimenom, narodu koji moe da izae iz stanja
kulturne i politike „samoskrivljene nezrelo- sti”, nakon kojeg e
uslediti jugoslovenski, a onda i
veliki balkanski rizorimento. Evo šta je jedan od njih
napisao: „Jaanje nacionalne svijesti, preko ko-
jih e se onda lako oduprijeti valovima germanskih,
maarskih i italijanskih nasrtaja – a onda penetra- cija ovih ideja
u široke puke mase. Mome je nacio- nalistikom uvjerenju najjai
motiv taj, što Srbi bez Hrvata i obratno ne znae ništa kraj ovakvog
brzog razvoja svijetova i konkurencije meu velikim naro- dima pred
kojim manji kao slabiji uzmiu. Tek Srbi
i Hrvati zajedno kadri su da se odre na površini.”U nacionalnom
smislu oni su baštinili svaku junoslovensku i balkansku
pobunu protiv stranih zavojevaa i svaki svetski antikolonijalni
pokret. U svojoj akciji pozivaju se na politiku baštinu Vjeko-
slava Baha, Eugena Kvaternika, Hadi Loja, Miloša Obilia, Karaora,
Njegoša, Rigu od Fere, Garibal- dija, Macinija, Simona Bolivara,
Kropotkina i trae – slobodu.
eraji puca u Sarajevu. Juki, Doji, Planinš- ak pucaju u Zagrebu.
Tin Ujevi i Vladimir erina u Drnišu 1913. neuspešno pokušavaju da
organizu-
ju atentat na Franca Ferdinanda. „Sarajevski aten-
tat bio je na hrvatskom i bosanskom terenu po redu šesti, a sve da
svjetski poar i nije prividno buknuo zbog sarajevskog krvoprolia,
omladina bi bila ’ne-
junakom vremenu uprkos’ demonstrirala s oru- jem u ruci
i dalje, jer se nije pucalo iz obijesti, nego iz oaja nad zaista
kolonijalnim stanjem u kojem su
ivjeli jugoslavenski narodi”, pisao je Krlea. Osmog
8/20/2019 Stogodisnji rat.pdf
Stogodišnji rat
juna 1912, Ivo Andri belei u svoj dnevnik: „Danas je
Juki poinio atentat na Cuvaja. Kako je lepo da se zateu tajni konci
dela i bune. Kako radosno slu-
tim dane velikih dela. I die se i gori hajduka krv. Neka ive oni
koji umiru po trotoarima onesveše- ni od srdbe i baruta, bolni od
sramote zajedni- ke. Neka ive oni koji povueni, utljivi, u mranim
sobama spremaju bunu.” „ Kad e doi kraljeve voj-
ske?/ Oblaci nebom plove kao vojska; ja slutim dane
velikih djela”, objavljuje Andri u Zagrebu 1914. I još: „Sva
Hrvatska nelijepo hre. Budni su samo pjesnici i atentatori.”
Kada je austrougarski prestolonaslednik Franc Ferdinand juna 1914.
došao u Bosnu i Hercegovi- nu, došao je u funkciji generalnog
inspektora oru-
anih snaga Austro-Ugarske, da zajedno s Konra-dom fon Hecendorfom,
šefom austrougarskog ge- neralštaba, nadgleda pretee vojne manevre
svoje
vojske na granici sa Srbijom. Nakon manevara od- luio je da
poseti Sarajevo 28. juna, na srpski nacio- nalni praznik Vidovdan.
Provokacija je bila oigled- na. Pripadnici Mlade Bosne organizovali
su atentat na predstavnika okupacione vojske. Gavrilo Princip ga je
ubio.
Istog dana frankovci u Zagrebu organizuju an- tisrpske
demonstracije, uvee je Sarajevo izleplje- no proglasom sarajevskom
graanstvu s potpisom gradskog podnaelnika Josipa Vancaša, u kome
je
pisalo: „I ako je poticaj za ovaj avolski zloin po- tekao iz
inozemstva – po iskazu atentatora nedvou- mno je, da je bomba iz
Beograda – ipak postoji te- meljita sumnja, da i u ovoj zemlji ima
prevratnih elemenata. Mi osuujemo zloin i duboko smo ne- sretni, da
je atentat izveden u Sarajevu, ije se sta-
novništvo uvijek pokazivalo vjerno kralju i dinasti-
8/20/2019 Stogodisnji rat.pdf
Stogodišnji rat
ji, pa ja pozivam puanstvo, da takove elemente koji se daju
na ovakove zloine, iz svoje sredine istrijebi. Bit e sveta dunost
puanstva, da tu sramotu ope-
re”. Bio je to poziv šuckorima i fukari na lin sara- jevskih
Srba.
5.
U vreme nastanka, fotografija Hajnriha Hofma-
na ima oiglednu simboliku: Adolf Hitler, veliki voa, osvaja
sveta koji isti Evropu od neisti i tvo- rac novog svetskog poretka,
dobija ratni trofej koji simbolizuje zemlju koja se usudila da mu
se suprot- stavi i koju je upravo pregazio.
Meutim, danas je simboliki sadraj ove sli-
ke promenjen. Adolf Hitler je danas apsolutni sim-bol Zla (iako je
De Rumon upozoravao da je re tek o „demonu drugog reda”). Ali kakva
je simbo- lika spomen-ploe na kojoj irilinim slovima piše: „Na ovom
istorijskom mjestu Gavrilo Princip navi-
jesti slobodu na Vidovdan 15. (28.) juna 1914”? Hi-
tler se oko toga nije dvoumio: Gavrilo Princip je bioi ostao simbol
antiimperijalistike i antikolonijalne borbe malih naroda za svoju
slobodu, njihove te- nje da izau iz stanja „samoskrivljene
nezrelosti”.
Istorijski je sluaj Mlade Bosne u principu jasan i u istoriografiji
odavno rašišen. Nema nieg ne- poznatog u vezi s njim, kao ni oko
uzroka i karak- tera Prvog svetskog rata. Meutim, austrougarska,
kao i nacistika propaganda koja se na nju nastavi- la, na
Sarajevski atentat i Gavrila Principa drugai-
je je gledala. Za nju Gavrilo Princip nije bio jugoslo-
venski revolucionar-idealista, ve srpski ubica-tero- rista,
pion u velikosrpskoj zaveri protiv zapadne ci-
vilizacije. Svrha ovakve propagande bila je najpre da
8/20/2019 Stogodisnji rat.pdf
Stogodišnji rat
se opravda ranije planiran austrougarski napad na Srbiju kojim je
poeo Prvi svetski rat. U ovom ratu u Srbiji je nastradalo više od
milion ljudi; po zvani-
nim podacima, Srbija je imala 1.250.000 rtava, od ega 850.000
civilnih, to jest izgubila je više od e- tvrtine ukupnog
stanovništva. Mada istorijska pa- ralela nije sasvim precizna,
slina stvar bi bila kada bi neko danas pokušao da atentat Heršela
Grinspa- na osudi kao teroristiki in da bi se njime opravda-
lo ono što je za njim usledilo – Kristallnacht . Ali
druga, dalekosenija svrha ovakve propa-
gande jeste da se pokae da je svaka ideja borbe malih zemalja za
nezavisnost i politiki subjektivi- tet unapred osuena na propast. A
to su bila vra- ta koja je Gavrilo Princip simbolino otvorio i
kroz
koja su tokom itavog „kratkog XX veka” pokuša- vali da prou
svi svetski antikolonijalni pokreti. Ju- goslavija je predstavljala
simbol upravo ovakve bor- be. Ona je imala još dva slavna trenutka
– bila je to zemlja koja je 27. marta 1941. odbila Trojni pakt i
rekla „NE” Hitleru, a nakon Drugog svetskog rata,
7 Prva knjiga kod nas napisana kao odgovor na nema- ke pokušaje
revizije Prvog svetskog rata bila je priljeno i dokumentovano
napisana knjiga Vladimira orovia, Odnosi Srbije
i Austro-Ugarske u XX veku,
koja je treba- lo da se pojavi 1935, i kasnije u prevodu na
engleski jezik. Ali na pritisak Austrije, a naroito Nemake, tada
najva- nijeg spoljnotrgovinskog partnera Kraljevine
Jugoslavi-
je, Vlada Milana Stojadinovia, da ne bi ljutila vou ne-makog
Rajha, zabranila je objavljivanje orovieve knji- ge; vei deo njenog
ve odštampanog tiraa je 1938. uni- šten. Objavljena je tek 1992, u
malom tirau. Isto se de- silo 1940. i sa
bedekerom Beograd , u izdanju Balkanskog instituta u
Beogradu. Nakon demarša nemakog poslani- ka u Beogradu zbog naina
na koji je u ovoj knjizi pisa- no o zloinima austrougarske vojske u
Srbiji 1914–1918, knjiga je zabranjena, a njen slog uništen.
8/20/2019 Stogodisnji rat.pdf
Stogodišnji rat
u kome je imala snaan antifašistiki pokret, go- dine 1948. izašla
je iz Istonog bloka i rekla „NE” Staljinu. Upravo zato je sada ve
decenijama una-
zad upadljiv uporan pokušaj relativizovanja znaa- ja i smisla
nastanka ove drave kako bi se opravdao njen potonji raspad, pokušaj
koji danas iz sve sna- ge podravaju lokalne nacionalistike elite,
koje su uz podršku Zapada na vlasti u svim postjugosloven- skim
dravicama. Mlada Bosna je u srcu nezavisne
Jugoslavije, nezavisne, a ne Štrosmajerove, ne Ferdi- nandove
Jugoslavije, nego Jugoslavije koju su i Fer- dinand i Hitler mrzeli
i hteli da je zatru. Danas vi- dimo: velika glava i slabe noge
krivo su srasli, Jugo- slavija je likvidirana, sada lenovi u muenju
izdišu.
Pa opet, iako se politika Jugoslavija urušila, ona
je za vreme svog trajanja u kulturnom smislu po-molila glavu
iz „samoskrivljene nezrelosti”. Iz osea- ja
neprovincijalnosti koji je jugoslovenska ideja in- dukovala, iz
„oseaja samosvrhovitosti” lišene stra- ha od istorijske
beznaajnosti, nastalo je ono najbo- lje što je jugoslovenska
kultura dala, i u knjievno- sti, i u pozorištu, i u slikarstvu, i u
filmu, i u muzici. Slutnja skore izvesne politike katastrofe ovoj
kul- turi je davala dodatni sjaj.
6.
Kako je reeno, Hofmanova fotografija je najbo- lja slika oba
svetska rata. Postoji li, osim ove slike,
još nešto što povezuje Hitlera i Principa? Postoji. Je- dini
ovek na svetu koji je lino poznavao i jednog i drugog, koji je u oi
gledao i Hitlera i Principa – Ivo Andri. Mladobosanac, robijaš,
ambasador Kralje-
vine Jugoslavije u Nemakoj, pisac.
8/20/2019 Stogodisnji rat.pdf
Stogodišnji rat
Na globalnoj ravni, Gavrilo Princip je, izvan simbolike, u suštini
istorijski beznaajna figura. Ta- kav bi, i pored svega, bio i u
lokalnoj ravni da sve
ono što je on predstavljao nije prevedeno u kultu- ru. A to je
uinio u prvom redu Ivo Andri. ita-
va njegova literatura izvedena je iz njegovog mla-
dobosanskog naslea. Ono je u temeljima romana
Na Drini uprija i ravnike hronike, pria Ruan- ski
begovi, Pria o kmetu Simanu, Zanos i strada-
nje ome Galusa, renutak u oploj, Štrajk u tka- onici ilima, iz
eseja U ulici Danila Ilia, Njegoš kao tragini junak kosovske
misli, Razgovor sa Go-
jom… Andri je taj koji je svojim delom Mladu Bo- snu izveo iz
prostora politikog, u kome je, isposta-
vilo se, bila osuena na smrt, i kao ideju kulturnog
subjektiviteta preveo je u prostor kulture. Zato ide- ja Mlade
Bosne, ako i jeste ukinuta mladobosanska politika baština
jugoslovenstva, a ubistvom Zora- na inia i najmanje zrnce politikog
subjektivite- ta bilo koje od postjugoslovenskih banana-drava,
makar teorijski i uprkos svim upornim atentatima na nju i sleva i
sdesna – nije mrtva. Andriev opus bio je i ostao nulta taka
jugoslovenskog kulturnog subjektiviteta, i kao takav se zato stalno
iznova do-
vodi u pitanje. ak i pored svoje udesne knjiev- ne graevine,
da nije delimino zaštien autorite- tom Nobelove nagrade, i od njega
bi odavno nai- nili provincijalnog pisca, „interkulturnog”
autora,
nacionalistu, šovena, fašistu, kao što to pokušava- ju da
uine od Andrievog mlaeg i divljijeg literar- nog brata Crnjanskog,
ili od Njegoša iz koga Andri izvire i na koga se nastavlja.
(Primer: reenica pis- ca Igora Marojevia: „Hladne injenice su
sledee:
jeste Njegoš bio – pre svega, jeziki, koliko god ga
teško danas bilo razumeti – talentovan, ali njegova
8/20/2019 Stogodisnji rat.pdf
Stogodišnji rat
poetika je u doba kada je iveo bila zastarela”, jed- na je od
najglupljih reenica ikad napisanih na srp- skom jeziku.) Pokušaji
da se od Andria naini in-
spirator genocida, „podvorniko kopile”, fašista i ve- likosrbin
padaju u prazno, ali se i ne odustaje. Visi u vazduhu reenica:
„Hladne injenice su sledee:
jeste Andri bio – pre svega, jeziki, koliko god ga teško
danas bilo razumeti – talentovan, ali njegova poetika je u doba
kada je iveo bila zastarela”, a nije
iskljueno da neki revni istraiva u budunosti na- ini i neko
senzacionalno otkrie koje e ga zauvek detronizovati, i koje e, na
primer, od njega, pored mrzitelja Albanaca i muslimana, nainiti još
i sarad- nika Gestapoa.
7.
U tumaenju Mlade Bosne i danas su prisutni odjeci austrougarske i
nacistike antijugoslovenske propagande, koju na jugoslovenskom
prostoru pri- hvataju i dalje distribuiraju kako lokalne
naciona-
listike elite, koje vrlo priljeno oponašaju sve ika-da stvorene
negativne stereotipe o sebi, tako i nji- hovi nominalno
antinacionalistiki kulturni prives- ci, na svim stranama. Za
trajanja Jugoslavije, o Sara-
jevskom atentatu i Gavrilu Principu pisali su njego- vi
savremenici – Miroslav Krlea („Sarajevski aten- tat trebao je da
poslui austrijskoj diplomaciji za za- uzimanje ’sretne moralne
pozicije’, sa koje se moglo pouzdano raunati na konanu likvidaciju
srbijan- skoga suvereniteta… kako bi se Srbija pretvorila po- novo
u pokorenu zemlju, kao što je to i bila do godi- ne 1903.”) i Miloš
Crnjanski („… ak i kod nas, neki su od Principa bili nainili Srbina
– provincijalca,
fanatika, šovena, koji je, toboe, bi