Pretpovijest i rana povijest Indije

Kultura Harappāi dolazak Arijaca

Kulture paleolitika na području Indije:Kultura Soan (u dolini rijeke Soan u Panđabu)

Kameno oruđe od oblutkaKultura Madras (na jugu, oko Madrasa, tj.

Chennaija)Mikroliti

Najstariji tragovi sjedilačkih kultura u Indiji - krajem 4. tisućljeća pr. Kr.Ostaci malih naselja ratara u Balūćhistānu i

nizinskom dijelu Sinda =>

Prvi stanovnici Indije

3000 godina pr. Kr. klimatske prilike drukčije: cijelo područje oko Inda izuzetno šumovito ->

Gorivo za pečenje cigle i hrana za divlje slonove i nosoroge

Danas pustinjski Balūćhistān, bio je bogat riječnim tokovima ->

Mnoga poljodjelska sela u udolinama Balūćhistāna, na tada plodnoj visoravni Makrān, te u donjem toku Inda

Prva naselja

Kulture su se razlikovale prvenstveno prema drukčijim obilježjima svoje bojane keramike; npr. sela na sjeveru su grnčariju uglavnom crveno, a ona južnija žućkasto

Naselja mala, ali proizvodi materijalne kulture prilično visoke kvalitete:

Seljaci su živjeli u prostranim kućama zidanim ciglom od blata, s donjim redovima od kamena

Poznavali su i koristili metal (pronađeno mnogo bakrenih predmeta)

Prva naselja

Kultura Kullī u Makrānu: svoje mrtve spaljivaliKultura Nāl u brdima Brāhūī: djelomično

spaljivanje (pokapanje posmrtnih ostataka nakon spaljivanja ili izlaganja tijela na otvorenom)

U središtu vjerovanja su obredi plodnosti i štovanje Božice Majke, povezano sa štovanjem bika (kao i u drugim drevnim kulturama)

Brojne figurice Božice Majke, bika, a i falusaNa keramici u Kullīju i Rānā Ghundāīju

najrašireniji je motiv bika

Prva naselja

Glinene figurice Božice Majke:

a) Kullī kultura (~2500.-2000. pr. Kr.)

b), c) Zhob kultura (~2500.-2000. pr. Kr.)c.

Civilizacija doline Inda ili Harappā kultura, prema jednom njezinom istoimenom gradu na lijevoj obali rijeke Rāvī u Panđābu

Mohenđo Daro: drugi veliki grad na desnoj je obali Inda, oko 400 km od njezina ušća

Kalībāng: blizu indijsko-pakistanske granice, u dolini gotovo isušene rijeke Sarasvatī; planiran na isti način, neznatno manji od prva dva

Surkotada, Lothal i brojni drugi manji gradovi i naseljaIako se kultura Harappā prostirala na nekih 1500 km od

sjevera prema jugu, vrlo je ujednačena na cijelom tom području (čak i cigla iste veličine i oblika)

Izvan njega seoske kulture Balūćhistāna nesmetano nastavljaju svoj razvoj

Kultura Harappā (cca 2500.-1550. pr. Kr.)

Najuočljivije obilježje: nesklonost promjenamaU Mohenđo Darou otkopano 9 gradskih slojeva; od

periodičkih poplava Inda razina zemlje rasla, a nove kuće građene na mjestu starih uz minimalne razlike u tlocrtu; plan grada ostajao isti gotovo čitav milenij

Kontakt s Mezopotamijom, no bez interesa za preuzimanje tehnoloških napredaka od naprednije kulture

Kontinuitet državne vlasti tijekom cjelokupnog trajanja civilizacije koja je bila više vjerska nego dvorska

Temelj civilizacije uspješna poljoprivreda i trgovinaGrađanski sloj i njihovi radnici koji su mogli biti i

robovi

Kultura Harappā

Prva iskapanja nisu otkrila utvrde ili veću količinu oružja, pa se pretpostavilo da su ti gradovi bili oligarhijske trgovačke republike bez velikih razlika između bogatih i siromašnih i sa slabom represivnom organizacijom

Kasnija iskopavanja i pogotovo otkrića u Mohenđo Darou otkrila su sasvim drukčiju sliku ->

U cijelom području kulture Harappā stroga jednoobraznost: jedinstveno planiranje ulica, mjere, veličina cigle, čak i planovi velikih gradova ->

Jedinstvena centralizirana država, a ne nekoliko neovisnih zajednica

Kultura Harappā

Stardardizirane cigle harappske civilizacije

Mohenđo Daro: ‘Veliko kupalište’ od cigle s nepropusnim bitumenom u (12 x 7 x 2,5 m); sadržavalo trijem i male sobe oko bazena; najvjerojatnije ritualna svrha (veza s Kumbh Melom?)

Odvodni sustavi u Mohenđo Darou (lijevo) i Harappi (desno)

Sve kuće (koje su često imale dva i više katova i razlikovale se veličinom) u temelju su slijedile isti plan gradnje:

Kvadratno dvorište u sredini, a oko njega određen broj soba; ulaz je uobičajeno bio iz pokrajnjih uličica, a na uličnoj strani kuća nije bilo prozora

Kupaonice su bile povezane s kanalizacijom, i u njima nije kupalo, već polijevalo vrčevima (‘tuširalo’)

^ Rekonstrukcija harappske kuće

Hambar u Harappi, sagrađen na povišenom platou radi zaštite od poplava; korišten za spremanje žita koje se prikupljalo kao porez od seljaka

Poljoprivreda Harappā kultureNajvažnije ratarske kulture: pšenica, ječam, grašak i sezam

(koji je i danas važna ratarska kultura u Indiji, zbog svojih sjemenki iz kojih se dobiva jestivo ulje), možda riža, a sigurno pamuk

Iako nije posve dokazano, možda su navodnjavali svoja poljaGlavne domaće životinje suvremene Indije već su tada bile

pripitomljene – bivoli, koze, ovce, svinje, magarci, psi i domaća perad (sve kokoši su potekle od indijske divlje prašumske kokoši), a možda su pripitomljavali i slonove

Pretpostavlja se da su susreli i konje (pronađeni konjski zubi u najstarijem sloju grada Rānā Ghundāī u Balūćhistānu koji je datiran nekoliko stoljeća prije utemeljenja Harappe)

To znači da su manje skupine nomada na konjima pronašle put do sjeverozapadne Indije mnogo prije prodora Arijaca

Nije sigurno da su Harappljani i sami uzgajali konje, jer su ostaci vrlo rijetki; uobičajena tegleća životinja bio je vol

Trgovina kod Harappā kultureTrgovali sa seoskim kulturama BalūćhistānaIz Saurāšţre i Dekana stizale školjke i neke vrsta

kamenjaSrebro, tirkizni i lazurni kamen uvoženi su iz Perzije i

Afganistana; bakar iz Rāđasthāna ili Perzije, a žad vjerojatno s Tibeta ili iz srednje Azije

Trgovalo se i s Mezopotamijom, npr. Sumerom, čiji je izvoz u dolinu Inda doduše vrlo oskudan i upitan (većinom plemeniti metali i sirovine)

Nasuprot tome, u Mezopotamiji nađena značajna količina predmeta podrijetlom iz doline Inda:

U Sumeru, uz ostale predmete, pronađeno i mnogo tipičnih harappskih pečata -> indijski trgovci prebivali u Mezopotamiji, a njihova glavna roba vjerojatno pamuk

^ Različiti tipovi harappskih pečata

U harappskim gradovima pronađeno oko 2000 ovakvih i sličnih pečata

Harappski pečatiVjerojatno svaki trgovac ili trgovačka obitelj imala

takav pečat: grb, često s vjerskim motivom, te imenom i kratkim zapisom na njihovom nedešifriranom pismu*

Izrađeni od mekanog kamena zvanog steatit, koji je nakon pažljivog urezivanja otvrdnut paljenjem

Prvotna svrha vjerojatno bila oznaka vlasništva, ali služili su i kao amajlije

* Pismo ima oko 270 znakova; prvo je bilo piktografsko, a zatim ideografsko; uzor mu najvjerojatnije rano sumersko pismo, međutim pokazuje malo sličnosti s bilo kojim pismom drevnog Srednjeg istoka; simboli su najsličniji onima s Uskršnjih otoka (no vjerojatnost međusobnog kontakta teško moguća)

Umjetnost Harappā kulture Harappljani pridavali malo pažnje umjetnosti; arhitektonski oblici

strogo određeni svojom svrhovitošću, ornamenti gotovo ne postoje Monumentalna umjetnost potpuno izostaje, no nađeno je mnogo

manjih skulptura (posebice vrlo natauralistički izrađenih životinja)

a)

b) c)

a) “Svećenik-kralj”: izrađen od steatita, pokušaj portretiranja (mongoloid?)

b) Brončana “plesačica”: možda pripadnica klase hramskih plesačica i prostitutki (gotovo neizostavna pojava u civilizacijama drevnog Srednjeg istoka, kao i u kasnijoj indijskoj kulturi)

c) Model volova s kolima, najvjerojatnije igračka za djecu

Harappske glinene figurice

Religija Harappā kultureVrlo nepotpune spoznaje; neke sličnosti kasnijem

hinduizmuSredišnja figura: rogati bog, odnosno ‘Proto-Šiva’

Religija Harappā kultureMale izbočine lijevo i desno od lica Sir Marhall je smatrao

licima, što božanstvo dodatno povezuje sa ŠivomŽivotinje imale važnu ulogu, a pogotovo bik koji je

prikazivan drukčije od ostalih životinja (ispred kultnog predmeta – žito?)

Brojni kipovi Majke Božice sugeriraju i njezino štovanjeNađeno i mnogo stožastih predmeta koji predstavljaju

falusMrtvi su spaljivani u ispruženom položaju, s grnčarijom i

osobnim ukrasima pokraj sebe

Tko je izgradio harappsku civilizaciju?Prema ostacima kostiju, više rasnih tipova:1) Mediteranski tip (i danas čini važan dio ind.

populacije)2) Proto-australoidi (srodni australskim aboridžinima

i nekim planinskim plemenima moderne Indije)Nađene i 3) jedna mongoloidna, te 4) alpska lubanjaDanašnji stanovnik južne Indije je mješavina dvaju

osnovnih rasnih tipova kulture HarappāElementi dravidskog hinduizma pokazuju sličnosti s

harappskom religijomIz dravidskog jezika se razvio tamilski (prvi

pretpostavio Otac Heras, koji je radio na odgonetavanju dravidskog pisma)

Tko je izgradio harappsku civilizaciju? U brdima Baludžistana, današnji narod Brāhūī, etnički pretežno

Iranci, govore dravidskim jezikom Jedna od glavnih pretpostavki je da su stanovnici harappske

civilizacije bili Dravidi

Propast gradova doline IndaU iščekivanju opasnosti sa zapada pojačan zid HarappePrvo stradala sela Balūćhistāna i kultura Kullī ->Mohenđo Daro preplavljen izbjeglicama, drevni zakoni

i ustrojstvo gradova se više ne poštivaju + poplaveStanovnici grada nisu pobjegli i osvajači su ih pobiliU Harappi pronađeni armenoidni ostaci osvajačaU mnogim stvarima zaostaliji od harappljana, ali su

imali nadmoćno oruđe i oružje, te iznad svega – konjeU drugim dijelovima Indije se ovaj udar manje osjetio,

pa se, nakon pada Mohenđo Daroa i Harappe , kultura grada Lothala još neko vrijeme nastavila nesmetano razvijati

Vrijeme ovih događanja se smješta otprilike u isto vrijeme kada je pod najezdom Kasita s planina Irana propadala Hamurabijeva dinastija, dakle, oko 1600. pr. Kr.

Najraniji indijski pisani izvor kojeg poznajemo je Ŗgveda, većinom spjevana u drugoj polovici 2. tisućljeća pr. Kr.

Očigledno je to djelo osvajačkog naroda, koji još uvijek nije potpuno pokorio starosjedilačko stanovništvo sjeverozapadne Indije

Ti osvajači su sebe nazivali Ārya

Dolazak Arijaca

Indoeuropljani i Arijci: PodrijetloDok su osvajači Indije sebe nazivali Ārya; isto su ime rabili i

drevni Perzijanci, te se ono održalo u imenu IrānaNjoj je srodna i riječ Eire (“Irska” na gaelskom jeziku), ime

najzapadnije zemlje koju su indoeuropski narodi dosegli u drevna vremena

Velika stepska područja (“Pontijska stepa”) koja se protežu od Poljske do središnje Azije oko 2000. prije Krista naseljavali su polunomadski narodi (visoki, svijetle puti i većinom dugoglavi)

Pripitomili konja i upregli ga u laka bojna kola koja su imala kotače s prečkama zbog čega su bila mnogo brža od kola s četiri puna kotača koja su vukli magarci (dotadašnji najbolji način transporta – Sumer)

Uglavnom stočari i zemljoradnici; nema dokaza o kontaktu sa Sumeranima, iako su usvojili neka mezopotamijska dostignuća (npr. sjekira s otvorom za dršku)

Indoeuropljani i Arijci: PodrijetloPočetkom 2. tisućljeća pr. Kr. ovaj se narod pokrenuo

(prenapučenost, nestanak pašnjaka?) prema zapadu, jugu i istoku, pokoravajući starosjedilačko stanovništvo

Donosili patrilinearan sustav, štovanje nebeskih bogova, te konje i bojna kola

Ženili domorodačke žene, stvarajući tako vladajući stalež; jezik najčešće postupno prilagođavali govorima porobljenih naroda

Područja u koja su prodrli:Europa -> preci Grka, Rimljana, Kelta i GermanaAnatolija-> sa starosjediocima osnovali veliko carstvo Hetita Jedan dio se zadržao na starim područjima -> preci Balta i

SlavenaKavkaska i Iranska visoravan odakle su često napadali

srednjoistočne civilizacije -> Kasiti, koji su porazili Babilon (Prva dinastija)

U sjeveroistočnoj Siriji (14. st. pr. Kr.) -> narod Mitanni čiji su kraljevi nosili indoiranska imena, a bogovi im se zvali: Ind(a)ra, Uruvna (vedski bog Varuna), Mit(i)ra

^ Područje Pontijsko-kaspijske stepe

Pretpostavljena kretanja (‘Kurgan’ hipoteza) indoeuropkog naroda od cca 4000.-1000. pr. Kr.Ljubičato: tzv. Urheimat, tj. ‘pradomovina’ (kulture ‘Samara’ i ‘Srednji Stog’)Crveno: Područja koja su Indoeuropljani nastavali do 2500. pr. Kr.Narančasto: Područja koja su Indoeuropljani naselili do 1000 pr. Kr.

ˇ

Invazija Arijaca u dolinu IndaDolina Inda: ponajviše zbog poplava, harappska

civilizacija se Indoeuropljanima nije mogla oduprijeti niti ih asimilirati (za razliku od srednjoistočnih civilizacija)

Arijci u potpunoj suprotnosti s harappskom kulturom (tek nakon više stoljeća počinju prihvaćati neke elemente starije civilizacije koje su očuvali siromašniji i sluge)

Arijsko osvajanje Indije je trajalo stoljećima i u njemu su sudjelovala mnoga plemena (različite rase i jezici)

Osvajači nisu htjeli živjeti u gradovima -> nakon pada Harappe i Mohenđo Daroa, širom Panđāba i Sinda nikla malena sela s nastambama od drveta i trske

Arijci u IndijiNeka od arijskih plemena (Bhārata) su razvila

osebujnu poetsku tehniku -> svećenici stvarali himne u slavu bogova koje su pjevali prilikom žrtvenih svečanosti

Naselili većinom istočni Panđāb i područje rijeka Satlađa i Yamune

Himne su sačuvane usmenom predajom, a početkom 1. tisućljeća pr. Kr. su skupljene i uređene, nakon čega je i najmanja izmjena teksta zabranjena (sveti spis)

Osnovane svećeničke škole koje su kontrolirale izvornost

Čak i nakon širenja pisma, himne rijetko zapisivane; umjesto toga naraštaji izvježbanih brāhmana pamćenjem očuvali 3000 godina stari tekst – Ŗgveda

Ŗgvedska kultura ArijacaPočetak indijske povijesti <- pisana građa

(Ŗgveda)Puno podataka o religiji i načinu mišljenja, ali

vrlo malo o događajima i društvenim prilikama tog vremena

Magloviti obrisi kulture zaogrnuti sjajnim legendama

Najveći dio Ŗgvede spjevan između ~1500.-1000. pr. Kr.

Središte arijske kulture između rijeka Yamune i Satlađa, te uz gornji tok rijeke Sarasvatī

Ŗgvedska kultura ArijacaArijci još uvijek nisu potpuno zagospodarili

starosjedilačkim stanovništvom, pa se ispod međusobnih sukoba arijskih plemena spominje i osjećaj zajedništva protiv Dāsa i Dasyua:

Preostali predstavnici kulture Harappā i srodnih plemena u Panđābu i na sjeverozapadu

Opisani kao neprijateljski raspoloženi štovatelji falusa, tamnoputi i surovi, bikovskih usana i tubastih noseva; bili bogati stokom i obitavali u utvrdama naziva pur

Arijski bog rata Indra ih je masovno ubijao; najveći broj takvih razaranja se dogodio nešto prije nastanka himni, a velike bitke koje su se tada zbile već su ušle u legendu

Ŗgvedska kultura ArijacaU klasičnom sanskrtu riječ dāsa obično znači

“rob” ili “kmet”; iako su mnogi poraženi Dāse pretvoreni u robove, neki su se sporazumjeli s osvajačima (dāsanski poglavica koji slijedi putove Arijaca i potpomaže brāhmane)

Utjecaj starosjedilačkog stanovništva na Arijce vidljiv i u najranijim dijelovima Ŗgvede – snažni neindoeuropski jezični utjecaji

Vrlo se rano osjetio i nearijski utjecaj na religiju i kulturu - postupni nestanak znatnog dijela izvornog indoeuropskog naslijeđa

Ŗgvedska kultura ArijacaImali napredniju vojnu tehniku od Srednjeg istoka,

visoko sofisticirane svećenićke obrede plemenskih žrtvovanja i usavršenu poeziju strogo utvrđene forme

Ali nisu razvili civilizaciju gradova, niti su bili pismeni (u cijeloj Ŗgvedi nema niti jedne riječi povezane s pisanjem)

Ratnički narod uzgajivača stoke organiziran u plemena, a ne u kraljevine

Basham: “Njihova je kultura slična kulturi Beowulfa, ranih islandskih saga i staroirskih proznih epova, a pomalo je zaostajala za onom opisanom u Ilijadi.”

Plemenske poglavice nosile titulu rāđā (srodna lat. rex): nije bio apsolutni vladar, odgovornost plemenskog upravljanja dijelio s plemenskim vijećima (sabhā i samiti)

Ŗgvedska kultura ArijacaIpak, rāđā je (kao isključivo ratni, a ne vjerski

vođa) uživao kraljevsku čast: živio u boljoj građevini, a oko njega se polako stvara dvorska organizacija:odličnici (sabhāsad)starješine rodova (grāmanī)general (senānī) odgovoran za manje bitke i

pljačkanje susjednih područjavrhovni svećenik (purohita) koji je pomoću

žrtvenih obreda osiguravao blagostanje u miru i pobjedu u ratu (pojavljuje se i kao plemenski vrač koji je izvršavao magijske obrede

Ŗgvedska kultura ArijacaKada su naselili Indiju, Arijci su u svojoj plemenskoj strukturi

već otprije imali stalešku podjeluU najranijim himnama se spominje plemstvo (kšatra) i obični

članovi plemena (viś); zapisi nekih drugih starih IE naroda – razvoj plemenske aristokracije prije napuštanja pradomovine

Naselivši se među tamnije starosjedioce Arijci počinju naglašavati čistoću svoje krvi i staleška podijeljenost jača ->

Dāse i Arijci koji se s njima žene postaju marginaliziraniIstovremeno svećenici, čija obredna tradicija postaje sve

složenija, prisvajaju sve više privilegijaDo kraja ŗgvedskog razdoblja, društvo se podijelilo u 4 velika

staleža (varna)-> za to je našlo potvrdu u religiji:Jedna od važnijih himni (puruṣa sūkta) govori da su četiri

staleža nastala iz dijelova raščetvorenog prvobitnog čovjeka kojeg su na početku svijeta žrtvovali bogovi

Ŗgvedska kultura Arijaca

Himna o prvotnom biću “Puruṣa sūkta”:“Brahman je nastao od njegovih usta; od obje ruke Rāđanya [Kšatrīya] je stvoren. Njegovi bokovi su postali Vaiśya; od stopala Śūdra je proizveden.” (RV 10, 90)

[Sustav staleža se spominje i kasnije u Bhagavad-Giti gdje Krišna kaže:"Stvorio sam četiri staleža ljudskog društva prema tri odlike materijalne prirode i djelovanju koje im je svojstveno.” (Bhagavad-Gita 4, 13)]

Ŗgvedska kultura ArijacaČetiri varne: svećenici (brāhmana), ratnici

(kšatrīya), seljaci (vaiśya) i sluge (śūdra) su se tijekom ŗgvedskog razdoblja ustalili i preživjeli do danas

Varna na sanskrtskom znači “boja”, a ne “kasta”Temeljna jedinica arijskog društva bila obitelj;

grupa srodnih obitelji tvorila klan ili grāmu – termin koji je kasnije uobičajeno označavao “selo”, a u Ŗgvedi prije upućuje na grupu srodnika nego na naselje

Obitelj strogo patrilinearna i patrijarhalna, a žena podređena mužu

Brak bio monogaman i očito neraskidiv, jer u Ŗgvedi ne postoje zapisi o razvodu ili preudaji udovica

Ŗgvedska kultura ArijacaGospodarstvo i dalje uključivalo i stočarstvo i

ratarstvo, stočarstvo dominantnoPoljodjelac molio za prirast goveda; ratnik

očekivao goveda kao ratni plijen; svećenik govedom nagrađivan za svoje usluge

Vrijednosti procijenjivane grlima goveda (vrsta novca)

Nema naznaka da su kravu u to vrijeme držali svetom životinjom; i volovi i krave klani za hranu

Konj vrlo važan radi vojne upotrebe i nekoliko ŗgvedskih himni opisuju božanskog konja Dadhikrā (personifikacija jutarnjeg sunca)

Koze i ovce davale vunu (osnovni materijal za odjeću)

Ŗgvedska kultura ArijacaArijci su bili skloni uživanju opojnih pića:Dok se soma pila uz žrtvene svečanosti, surā je bila

vrlo jako, potpuno svjetovno piće koje svećenici u svojim pjesmama spominju s neodobravanjem

Voljeli su glazbu; svirali flautu, lutnju i harfu uz pratnju cimbala i bubnjeva, koristeći heptatonsku ljestvicu

Postoje i zapisi o pjesmi, plesu i (možda profesionalnim) plesačicama

U svim svojim razdobljima, stanovnici Indije su se voljeli kockati (u iskopinama gradova iz doline Inda pronađeno ih je mnoštvo)

Arijci ostavili zapis o svom kockarskom umijeću u Igračevoj tužaljki, jednoj od nekoliko svjetovnih pjesama koje su se našle u Ŗgvedi

Kasnije vedsko razdobljeU razdoblju između nastanka Ŗgvede i Buddhinog

rođenja (5. st. pr. Kr.) Arijci se pomiču prema istoku niz Gangu

Vrlo malo arheoloških ostataka, temelj za rekonstrukciju povijesti sveti spisi: kasnije Vede, Brāhamana i Upanišadi

Kao i Ŗgveda, potpuno su religioznog karaktera, ali govore nešto više o povijesti tog vremena

No, jedan događaj koji nije zabilježen u izvorima tog vremena ostao je snažno i živo zapamćen, jer je vjerojatno bio vrlo važan:

Velika bitka u Kurukšetri (u blizini današnjeg Delhīja) uveličana je do titanskih razmjera i predstavlja temelj priči najvećeg indijskog epa – Mahābhārata

Kasnije vedsko razdobljePrema legendi, cijela je Indija, od Sinda do Assama i od

Himālaye do rta Comorina, sudjelovala u ratu koji je izrastao iz borbe za vlast u plemenu Kuru

Sigurno je da je rat bio građanski, a priča se izlaže kao zbrkano sjećanje na osvajanja plemena Kuru koje su izveli pripadnici plemena mongoloidnog tipa s planina

No, veliki rat se sigurno dogodio i idućim naraštajima predstavlja događaj koji je označio kraj čitave epohe

Mnogi junaci iz Mahābhārate možda zbiljski poglavariBasham: “Na žalost, moramo utvrditi da je ova priča

povjesničarima manje korisna čak i od Ilijade ili većine nordijskih i irskih saga. Bolje se može usporediti s Nibelungenliedom, djelom nastalim u vremenu potpuno različitom od onoga koje opisuje, i rezultat je usvajanja mnogih raznolikih ratničkih tradicija. Uzaludno je iz Mahābhārate pokušati rekonstruirati političku i društvenu povijest Indije u 10. stoljeću prije Krista”

Kasnije vedsko razdobljeArijci su u to vrijeme osnovali kraljevstva u Kāśīju

(okolica Vārānasīja) i Kosali, koja je s vremenom postajala sve važnija: kraljevstvo Rāme, junaka epa Rāmāyana

Jedna od Brāhmana govori o tome kako je osnovano kraljevstvo Videha istočno od rijeke Gandak i sjeverno od Gange

Bog vatre Agni je, paleći zemlju, išao prema istoku sve dok nije stigao do rijeke Sadānīre (današnji Gandak)

Njegov je trag slijedio Videgha Māthava, poglavica s rijeke Sarasvatī

Prije njegova dolaska nijedan Arijac nije prešao Sadānīru jer Agni još nije spalio i pročistio zemlju na njezinoj istočnoj obali; no sad je naredio Videghi da ga prenese preko rijeke i tako je zemlja Videha arijanizirana, a ime je dobila prema svom kolonizatoru =>

Kasnije vedsko razdobljeOva je legenda važna -> jedini siguran dokaz

procesa kolonizacije iz tog razdobljaU napredovanju Agnija koji pali zemlju se vidi

postupno širenje arijskog kulta vatre, te krčenje džungle paljenjem, kako bi skupina nadolazećih ratnika-seljaka imala gdje osnovati nova naselja

Kasnije vedsko razdobljeTekstovi ovog razdoblja uglavnom opisuju

području istočno od Yamune do granice Bengala, dok se području južno od Gange poklanja malo pažnje: glavna linija prodora Arijaca nije išla niz rijeku, čije su obale tada bile gusta močvarna džungla, već uz podnožje Himālaye

No, prema epskoj predaji, ogranak plemena Yādava koje je vodio veliki junak Krišna kolonizirao je Saurāšţru

Iako je uloga Krišne u toj predaji upitna, legenda se vjerojatno temelji na povijesnim činjenicama

Kasnije vedsko razdobljePošto su se Arijci već proširili dalje u Indiju, njihova

stara domovina u Panđābu i u sjeverozapadnim područjima gotovo zaboravljena: kasnija vedska književnost spominje je rijetko, a i tada uz prezir, kao nečistu zemlju gdje se vedske žrtve ne prinose -> možda ju ponovno osvojila indoiranska plemena koja nisu slijedila ortodoksne rituale

U glavnim gradovima javljaju se začeci administrativnog sustava; vlast plemenskih skupština sve više slabi, pa je kraljevska vlast ograničena jedino autoritetom brāhmana, teretom tradicije i javnim mnijenjem

Politička podjela temeljena na srodstvu ustupila mjesto teritorijalnoj i u mnogim dijelovima Indije plemenska organizacija ubrzano nestaje ->

Jak osjećaj nesigurnosti -> jačanje asketizma i pesimističnog pogleda na svijet

Kasnije vedsko razdobljeUz jačanje kraljevske i dvorske vlasti, jak razvoj

kulta žrtve: mnogi tekstovi Brāhmana daju do najsitnijih detalja razrađene upute za određena kraljevska žrtvovanja koja se ne spominju u Ŗgvedi

U ovom razdoblju, Arijci su uzgajali već mnoge vrste žitarica uključujući i rižu, te naučili navodnjavati i gnojiti

Razvila su se raznolika zanimanja i obrti: draguljari, zlatari, kovači i ljevači, košaraši, užari, tkalci, bojači tkanina, tesari i lončari

Začeci zabavne industrije s profesionalnim akrobatima, gatarama, sviračima flaute i plesačima

Kasnije vedsko razdobljeIako je arijska kultura napredovala, još uvijek se ne

spominju ni kovani novac niti pismoKnjiževnost toga doba bila je namijenjena maloj

publici svećenika, koji su razvili jedinstven sustav vježbanja pamćenja pa pismo možda zato nije bilo dobrodošlo

Nakon višestoljetnog prekida, indijski trgovci ponovno putuju u Mezopotamiju

Moguće je da su semitski trgovci ili indijski trgovci na povratku sa zapada donijeli alfabet, kojeg obrazovani postupno usvajaju i prilagođavaju fonetici indijskog govora (pismo brāhmī iz vremena Maurya)

Kraj ovog doba obilježava sve veća moć kraljeva i svećenika

Basham, A. L. (2004). The Wonder That was India. London: Picador. ISBN 033043909X.

+ http://en.wikipedia.org/wiki/Indo-Aryan_migration (13. 4. 2010.) http://en.wikipedia.org/wiki/Indus_Valley_Civilization (13. 4.

2010.) http://en.wikipedia.org/wiki/Kurgan_hypothesis (13. 4. 2010.) http://en.wikipedia.org/wiki/Proto-Indo-Europeans (13. 4. 2010.) http://www.andaman.org/BOOK/F1-IndusCivilization/indus.htm

(13. 4. 2010.) http://www.harappa.com (13. 4. 2010.)

Literatura