TIT Prizren
TIT Prizren
Napredne IP tehnologije
SEMINARSKI RAD Tema: Poređenje TCP/IP protokola i OSI modela
Profesor: Student:
Ćamil Sukić Melisa Sezairi
PRIZREN, 2016
SADRŽAJ:
SADRŽAJ:......................................................................................................................................1
UVOD..............................................................................................................................................2
OSI REFERENTNI MODEL.......................................................................................................3
FIZIČKI SLOJ (PHYSICAL LAYER)..................................................................................................4
PODATKOVNI SLOJ (DATA LINK LAYER)......................................................................................5
MREŽNI SLOJ (NETWORK LAYER)................................................................................................6
TRANSPORTNI SLOJ (TRANSPORT LAYER)....................................................................................6
SLOJ SESIJE (SESSION LAYER)......................................................................................................8
PREZENTACIJSKI SLOJ (PRESENTATION LAYER)...........................................................................8
APLIKACIJSKI SLOJ (APPLICATION LAYER)..................................................................................9
TCP/IP PROTOKOL..................................................................................................................10
APLIKACIONI SLOJ......................................................................................................................11
TRANSPORTNI SLOJ.....................................................................................................................11
MEĐUMREŽNI SLOJ.....................................................................................................................12
SLOJ ZA POVEZIVANJE RAČUNARA SA MREŽOM.........................................................................12
POREĐENJE REFERENTNIH MODELA OSI I TCP/IP.....................................................13
KRITIKA MODELA OSI I NJEGOVIH PROTOKOLA.......................................................15
LOŠA SINHORNIZACIJA................................................................................................................15
LOŠA TEHNOLOGIJA....................................................................................................................17
LOŠA REALIZACIJA.....................................................................................................................17
LOŠA POLITIKA...........................................................................................................................17
KRITIKA REFERENTOG MODELA TCP/IP.......................................................................18
ZAKLJUČAK..............................................................................................................................19
LITERATURA:...........................................................................................................................20
UVOD
Prenos podataka kroz mrežu se obavlja po protokolima – set utvrđenih pravila koji olakšava
komunikaciju.
Protokol predstavlja standard (konvenciju) za ostvarivanje i kontrolu veze i prenosa podataka
između dvije krajnje tačke. Mrežni protokol definiše zajednički skup pravila i signala prema
kojima se ponašaju računari koji su umreženi.
Da bi se omogućila komunikacija između različitih mreža donet je standard poznat kao
otvoren sistem povezivanja – OSI. Ovaj standard donela je Međunarodna oraginzacija za
standarde pa je njegov pun naziv ISO – OSI referentni model.
OSI referentni model
Međunarodna organizacija za standardizaciju (Internacional Organization for
Standardization, ISO), je kreirala referntni model, Open System Interconnection (OSI) da bi
računari različitih proizvođača mogli da komuniciraju. OSI model je bio namenjen da pomogne
proizvođačima u kreiranju kompatabilnih mrežnih uređaja i softvera u formi protokola. Opisuje
kako jedna aplikacija na jednom računaru, kroz mrežni medijum, saopštava podatke i mrežne
informacije aplikaciji na drugom računaru.
Referntni model predstavlja sve procese potrebne za uspješnu komunikaciju i dijeli sve
procese u logičke grupe – slojeve. Ovako dizajniran model se naziva slojevita arhitektura.
Sve današnje mreže su bazirane na OSI standardu, skupu sedam slojeva koji određuju
različite etape kroz koje podaci moraju proći od jednog uređaja do drugog u nekoj mreži.
Osim OSI modela, koristi se i TCP/IP model sa 4 sloja.
Slika 1 - Funkcije slojeva OSI modela
Sedam slojeva OSI referentnog modela su:
Aplikacijski sloj – koji se nalazi na najvišem nivou i omogudava pristup aplikacijama
mreže.
Prezentacijski sloj – odgovoran je da se podaci razmjenjuju i predstavljaju korisnicima u
obliku koji je njima razumljiv.
Sloj sesije (razgovora) – zadužen je da omogudi korisnicima da se prijave za rad na
udaljenom računaru i kasnije odjave.
Transportni sloj – odgovoran je za prijenos podataka na određenom, unaprijed
dogovorenom nivou kvalitea.
Mrežni sloj koji je zadužen za usmjeravanje na odgovarajude odredište informacije koja
se prenosi.
Sloj veze za podatke – obezbjeđuje: uspostavljanje, održavanje i raskid veze.
Fizički sloj – je najniži sloj u OSI modelu i njegov zadatak je da preuzima pakete od
sloja veze i pretvara signale u digitalni oblik pogodan za prijenos u mrežama
Fizički sloj (Physical Layer)
Fizički sloj se brine o povorci bita preko komunikacijskog kanala. Dizajn treba osigurati da,
kada jedna strana pošalje bit “1”, druga strana primi bit “1”, a ne bit “0”. Tipična pitanja koje se
rješavaju su:
Kolikim naponom predstavljamo “jednicu”, a kolikim “nulu”?
Koliko nanosekundi je trajanje jednog bita?
Da li se prenos može obavljati simultano u oba smijera?
Kako se uspostavlja inicijalna konekcija i kako se prekida kada su obje strane završile?
Koliko pinova posjeduje konektor i za šta koji pin služi?
Fizički sloj je zadužen za:
Definisanje karakteristika interfejsa između uređaja (računara) i medijuma za prenos.
Definisanje vrste medijuma za prenos.
Predstavljanje bitova pomodu električnih ili optičkih signala.
Određivanje trajanja bita tj brzina emitovanja.
Vremensku sinhronozaciju tj sinhronizaciju predajnika i prijemnika na nivou bita.
Definisanje smjera prenosa (simpleks, poludupleks, dupleks).
Način umrežavanja računara: da li se radi o topologiji u obliku magistrale, zvijezde,
prstena ili mreže svako sa svakim.
Podatkovni sloj (Data Link Layer)
Podatkovani nivo preuzima podatke od fizičkog sloja, oslobađa ih grešaka i prosleđuje
mrežnom sloju. Takođe ovaj sloj preuzima podatke od mrežnog sloja i prosleđuje ih fizičkom
sloju. Ovaj sloj ima i zadatak da prilagodi brzine prenosa predajnika i prijemnika.
Preklopnici (switchevi) su uređaji koji "rade" na podatkovnom sloju, jer oni čuvaju u
memoriji MAC-adrese svih mrežnih uređaja koji su spojeni na njih i kad do njih dođe paket oni
pročitaju adresu polaznog i odredišnog uređaja iz zaglavlja te ostvaruju električnu vezu između
ta dva uređaja.
Mrežni sloj (Network Layer)
Sloj mreže nadzire isporuku paketa, a sloj transporta nadzire isporuku cijele poruke. Sloj
mreže je neophodan ako su dvije stanice koje se nalaze u različitim mrežama koje su povezane
uređajima koji se nazivaju ruteri. On je odgovoran za:
logičko adresiranje: fizičko adresiranje (koje se obavlja u sloju veze) dovoljno je kada
se računari nalaze u istoj mreži, u protivnom sloj mreže unosi u zaglavlje paketa logičke
adrese izvorišta i odredišta,
određivanje putanje odnosno rutiranje,
kontrola zagušenja.
Najpoznatiji protokol mrežnog sloja je IP (Internet protokol).
Primjeri povezivanja: LAN-LAN, LAN-WAN, WAN-WAN, LAN-WAN-LAN
Transportni sloj (Transport Layer)
Osnovna funkcija transportnog sloja je da prima podatke od višeg sloja, razdvaja ih u
manje jedinice, proslijeđuje ove jedinice do mrežnog sloja i osigurava da svi stignu ispravno na
drugi kraj. Sve ovo mora da se radi efikasno u smislu da se izoliraju viši slojevi od neizbježnih
promjena u hardwareskoj tehnologiji.
Transportni sloj određuje i koju vrstu usluga de pružiti sesijskom sloju (konekcija bez
grešaka, point-to-point kanal kada se dostavljaju poruke ili bajti u redu u kojem su poslani, ili
drugi način bez garancije o redu pristizanja gdje se poruke prenose izolirano).
Osnovni zadatak sloja transporta je da:
prihvata podatke iz sloja sesije,
podijeli ih, ako treba na manje jedinice,
propusti ih u sloj mreže,
osigura da svi dijelovi poruke stignu na drugi kraj.
Protokoli transpotnog sloja su:
TCP, Transmission Control Protocol;
UDP, User Datagram Protocol;
ATP, AppleTalk Transaction Protocol;
CUDP, Cyclic UDP;
DCCP, Datagram Congestion Control Protocol;
FCP, Fiber Channel Protocol;
NBF, NetBIOS Frames Protocol;
SCTP, Stream Control Transmission Protocol;
SPX, Sequenced Packet Exchange;
SST, Structured Stream Transport.
Sloj sesije (Session Layer)
Sesijski sloj omogucava korisnicima na različitim mašinama da uspostave sesiju. Sesija nudi
različite usluge, uključujudi kontrolu dijaloga (void računa o tome čiji je red da prenosi), token
management (sprječava dvije strane da pokušaju istu kritičnu operaciju u isto vrijeme), i
sinhronizacija (omogudava da duge transmisije mogu nastaviti od onoga mjesta gdje su stale
poslije pada).
Protokoli sloja sesije imaju funkciju da razmene podatke o uspostavljanju komunikacije, da
održavaju komunikaciju aktivnom, ako je potrebno (u slučaju prekida) da je ponovo uspostave i
na kraju da je završe.
Najlakše ga je objasniti kod videa preko Interneta, gdje ne želimo imati ton bez slike, ili sliku
bez tona, ili oboje, ali bez sinhronizacije. Za to se brine sloj sesije.
Prezentacijski sloj (Presentation Layer)
Za razliku od nižih slojeva koji se uglavnom bave prenosom bita, prezentacijski sloj se bavi
sintaksom i semantikom informacija koje se prenose. Da bi se omogudila komunikacija između
kompjutera koji imaju različitu reprezentaciju (prikazivanje) podataka, strukture podataka koje
se prenose mogu se definirati na apstraktan način, zajedno sa standardnim kodiranjem koje se
koristi “na žici”. Prezentacijski sloj upravlja ovim apstraktnim strukturama podataka i dozvoljava
podatkovnim strukturama viših slojeva da budu definisane i razmjenjene.
Ovaj sloj se bavi sintaksom i semantikom informacija koje razmjenjuju dva sistema.
Ovaj sloj je odgovoran za:
prevođenje,
šifrovanje,
kompresiju.
FTP – dvosmjerni prenos datoteka sa servera na klijent i obrnuto
SMTP – protokol za prenos E-mail poruke
Aplikacijski sloj (Application Layer)
Sloj aplikacije je sedmi i najviši nivo OSI referentnog modela, odnosno najviši sloj TCP/IP
protokolarnog modela.
Sloj aplikacije omogućava korisniku (čovjeku ili programu) da pristupi mreži. On obezbeđuje
veliki broj najrazličitijih servisa. Njega čine programi za elektronsku poštu, elektronski prenos
novca, prenos fajlova i drugo. Svi drugi nivoi moraju biti podređeni ovom nivou.
U aplikacijskom sloju se pored korisničkih aplikacija nalaze i pomoćni protokoli koji omogućuju
njihovo izvršavanje: protokoli koji osiguravaju sigurnost, DNS koji upravlja dodjelom imena na
Internetu i protokol za upravljanje mrežom.
TELNET: Protokol koji omogućuje upravljanje serverom sa daljine; omogucuje da se klijent
ponaša kao terminal.
TCP/IP protokol
TCP/IP protokol stek je skup protokola razvijen da omogući umreženim računarima da dele
resurse putem mreže. Razvijen je od strane agencije DARPA u okviru ARPANET-a
ranih 1970ih. U periodu od juna 1987. do juna 1998. više od 300 različitih proizvođača imalo je
proizvode koji su podržavali TCP/IP protokole, a postojalo je na desetine hiljada mreža,
različitih veličina i tipova, koji su ih koristili. Njihov broj se iz dana u dan povećava, što je
najbolji primer značaja TCP/IP-a u računarskim telekomunikacijama.TCP/IP protokol je sastoji
od 4 sloja, a to su :
Aplikacioni sloj
Transportni sloj
Međumrežni sloj
Sloj za povezivanja računara sa mrežom
Slika 1. Slojevi Osi modela i TCP/IP protokola
Aplikacioni sloj
Aplikativni sloj TCP/IP-ja odgovara zbiru aplikativnog, prezentacionom i sloju sesije
OSI modela. Mrežni protokoli (i odgovarajući programi) na ovom nivou su Talent, FTP,
HTTP i SMTP.
Transportni sloj
Transportni sloj odgovara sloju 4 OSI modela, s tom razlikom da nema funkcionalnost
OSI sesije. Osnovna namjena ovog sloja je da obezbjedi prenosni servis. Najvažniji
protokoli sloja transporta su TCP (Transmission Control Protocol) i UDP (User
Datagram Protocol). Oba protokola služe aplikativnom sloju za prenos podataka, a sam
izbor zavisi od zahtjeva za pouzdanošću prenosa:
TCP je pouzdan, konekcioni protokol koji obezbjeđuje provjeru grešaka i kontrolu toka
podataka preko virtualne veze, koja se uspostavlja i po završetku prenosa raskida. FTP,
HTTP i SNMP servisi koriste TCP da bi obezbijedili prijenos podataka bez grešaka i
gubitaka.
UDP je pouzdan, prenos bez konekcije, ali zato sa manjim opterečenjem mreže. UDP ne
obuhvata provjeru grešaka pri prijenosu, niti ima mehanizme za kontrolu toka podataka.
SNMP i multimedijalne aplikacije koriste UDP, SNMP zbog nadzora mreže (što je
proces koji ne bi trebalo da preoptereti mrežu), a multimedijalne aplikacije zbog manjeg
opterečenja mreže.
Međumrežni sloj
Međumrežni sloj (eng. Internet layer ) predstavlja spajalicu koja drži na okupu čitavu arhitekturu
mreže. Njegov zadatak je da pakete koje računari ubacuju u bilo koju mrežu upućuje nezavisno
na adredište (moguće i na drugu mreću). Paketi na odredište mogu da stignu redosledom
drugačijim od onog kojjim su poslati, pa je zadatak viših slojeva da ih dovede u red ako je to
neophodno. Međumrežni sloj definiše zvanični format paketa tzv. Internet protokol ( eng.
Internet protocol, IP). Zadatak međumrežnog sloja je da isporuči IP pakete tamo gde treba da
stignu. Jasno je da su ovde najveći problemi usmeravanje i izbegavanje zagušenja.
Sloj za povezivanje računara sa mrežom
Ispod međumrežnog sloja zjapi velika praznina. Referentni model TCP/IP ne objašnjava detaljno
šta se tu događa, osim što ističe da računar mora da se poveže s mrežom pomoću nekog
protokola kako bi se mogao da joj šalje IP pakete. Sam protokol za povezivanje s mrežom nije
definisan i mennja se odd računara do računara i od jedne mreže do druge.
Poređenje referentnih modela OSI i TCP/IP
Referentni modeli OSI i TCP/IP imaju mnogo zajedničkog. Oba se zasnivaju na koceptu skupa
nezavisnih protokola. Isto tako, funkcionalnost slojeva je prilično slična. Na primer, u oba
modela svi slojevi zaključno s transportni slojem treba da obezbede transportnu uslugu, koja
nezavisno od mreže povezuju oba kraja i obrašuje njihove zahteve za komuniciranjem. Uprkos
navedenim načelnim sličnostima, između modela postoje i mnoge razlike, pa ćemo se u ovom
odeljku pozabaviti onim ključnim. Treba naglasiti da ćemo porediti referentne modele, a ne
skupove protokola.
Za model OSI su ključna tri kocepta:
Usluge
Interfejsi
Protokoli
Verovatno je najveći doprinos modela OSI to što je povukao jasne granice između ova tri
kocepta. Svaki sloj obavlja određene usluge za sloj iznad sebe. Definicija usluge ukazuje na ono
što sloj radi, a ne kako će joj elementi gornjeg sloja pristupati ili kako radi sam sloj u kome se
nalazi. Definicija usluge sadži semantiku sloja.
Interfejs između slojeva ukazuje procesima iz gornjeg sloja kako da pristupe donjem sloju. On
određuje koje parametre treba upotrebiti i kakvi se rezultati mogu očekivati. Međutim, on ni ne
otkriva ništa o tome kako donji sloj radi.
I na kraju, ravnopravni protokoli koji se koriste unutar sloja tiču se samo tog sloja. Sloj može da
koristi kakve god hoće protokole, sve dok obavlja predviđene zadatke (tj. Izvršava usluge koje
nudi). On ih takođe može proizvoljno menjati a da to ne utiče na softver u višim slojevima.
Model TCP/IP na početku nije povukao jasnu razliku između usluge, interfejsa i
protokola, mada su kasnije činjeni pokušaji da se on približi modelu OSI. Na primer, jedine
stvarne usluge koje nudi njegov međumrežni sloj jesu usluge SEND IP PACKET i RECEIVE IP
PACKET.
Zbog toga su protokoli u modelu OSI bolje skriveni nego u modelu TCP/IP i mogu se s
napretkom tehnologije lakše zameniti. Mogućnost takvih zamena je i jedan od glavnih ciljeva
arhitkute s protokolima raspoređenim po slojevima.
Referentni model OSI je razvijen pre nastanka odgovarajućih protokola. To znači da
model nije pravljen porema određenom skupu protokola, što ga čini opštijim. Ovo ima i svoju
lošu stranu jer su projektanti, nemajući previše iskustva s takvim stvarima, često lutali pri
dodeljivanju funkcionalnosti pojedinim slojevima.
S modelom TCP/IP dogodilo se upravo suprotno: najpre su se pojavili, pa model – koji je
zapravo bio samo opis postojećih protokola. Sa uklapanjem protokola u model nije bilo
problema – uklapali su se savršeno. Problem je bio u tome što se sam model nije mogao uklopiti
ni u jedan drugi skup protokola.
Očiglednu razliku između dva modela čini broj slojeva: Osi model ima sedam slojeva,a
TCP/IP četiri. Oba imaju (među)mrežni sloj, transportni sloj i sloj aplikacija dok se ostali slojevi
razlikuju. Druga razlika se odnosi na komunikaciju: ssa uspostavljanjem direktne veze i bez
uspostavljanja nje. Model OSI u mrežnom sloju podržava obe vrste komunikacije ali u
transportnom sloju – gde je i ona najbitnija (jer transportnu uslugu vide korisnici) – podržava
samo komunikaciju sa uspostavljanjem direktne veze. Model TCP/IP u mrežnom sloju podržava
samo jedan režim komunikacije (bez uspostavljanja direktne veze) ali podržava oba režima u
transportnom sloju, nudeći korisnicima izbor. Takvi izbor je posebno važan za jednostavne
protokole odgovaranja na upite.
Kritika modela OSI i njegovih protokola
Ni model OSI sa svojim protokolima, ni model TCP/IP sa svojim nisu savršeni. I jednom
i drugom je upućeno dosta kritika. U ovom odeljku ćemo razmotriti neke od tih zamerki.
Počećemo sa modelom OSI.
Loša sinhronizacija
Loša tehnologija
Loša realizacija
Loša politika
Loša sinhornizacija
Razmotrimo najpre prvi razlog: biranje lošeg trenutka za objavljivanje modela. Izbor pravog
trenutka je pojave standarda apsolutno je ključan za njegov uspeh. David Clark sa
Masačusetskog tehničkog instituta ima teoriju poznatu kao trku sa slonovima koja je ilustrovana
slikom 2.
Dijagram na slici prikazuje količinu aktivnosti ispoljenu u vezi s nekom novotarijom.
Kada se otkrije nešto novo, nastaje ekspolozija istraživačke aktivnosti u obliku diskusija, naučnih
radova i skupova. Posle nekog vremena ta aktivnost jenjava, a industrijske korporacije shvataju
da se radi o nečem novom i počinje poplava investicija.
Slika 2. Trka sa slonovima
Suštinski je važno da se standardi umetnu u uzak prostor između dva „slona“ – dva maksimuma
na dijagramu. Ako se objave prerano, pre završenih istraživanja, novost neće u potpunosti biti
shvaćena a rezultat su loši standardi. Ako se objave prekasno, kompanije su već investirale
velik novac u pravcu koji se razlikuje od standarda, pa se standardi ne poštuju. Ako je rastojanje
između slonova vrlo malo (pošto su svi u žurbi da otpočnu investiranje) autorima standarda
(trkačima) preti opasnost da budu zgnječeni.
Danas je jasno da su standardi OSI protokoli u pravo tako smrvljeni. U trenutku kada su
se pojavili OSI protokoli, konkurentni TCP/IP protokoli su već bili u širokoj upotrebi u
akademskom okruženju. Iako veliko investiranje još nije uhvatilo maha, akademsko tržište bilo
je za proitvođače dovoljno veliko, pa su mnogi počeli oprezno da nude TCP/IP proizvode.
Loša tehnologija
Dugi razlog što OSI model nije zaživeo jeste to što je bio prepun nedostataka, baš kao i
njegovi protokoli. Izbor sedam slojeva bio je više političke, nego tehničke prirode, a njegova dva
sloja (sesije i prezentacije) gotovo su prazni, dok su druga dva (veze podataka i mrežni)
pretrpani. Model OSI zajedno sa definicijama svojih usluga i protokolima, izuzetno složen.
Štampana verzija standarda predstavlja brdo papira visoko skoro metar. Usluge i protokoli teško
se ugrađuju i neefikasni su u radu.
Loša realizacija
Imajući u vidu složenost modela i njegovih protokola, ne čudi što su prve njegove realizacije bile
ogromne, nezgrapne i spore. Svako ko se usudio da ih isproba, dobro se opekao. Nije trebačp
dugo da se pojam „OSI“ izjednači sa „niskim kvalitetom“. Iako su pojedine komponente
vremenom usavršavane, početni utisak je ostao. Nasuprtom tome, prva realizacija TCP/IP je bila
deo Berkeley UNIX-a i bila je prilično dobra, da i ne pominjemo da je bila besplatna. Ljudi su je
brzo prihvatili što je stvorilo veliku zajednicu korisnika.
Loša politika
Zbog prvobitne realizacije modela, mnogi su, naročito u akademskim krugovima smatrali da
je TCP/IP deo UNIX-a, a UNIX je osamdesetih godina bio pravo utočište za američke akademce.
Za OSI se, s druge strane, smatralo da predsvtalja kreaciju evropskih ministarstava za
telekomunikacije, Evropske unije i kasnije, Američke vlade. To je samo delimično tačno, ali za
negativan stav bila dovoljna i sama pomisao na gomilu državnih birokrata koji pokušavaju da
tehnički inferioran standard uvale neispavanim istraživačima i programerima koji na prvoj
borbenoj liniji mukotrpno sklapaju računarske mreže.
Kritika referentog modela TCP/IP
Model TCP/IP i njegovi protokoli takođe imaju svoje probleme. Prvo, model ne
razgraničava jasno kocepte usluga, interfejsa i protokola. Zbog toga model TCP/IP nije od
velike pomoći kada treba projektovati nove mreže sa novim tehnologijama.
Drugo, model TCP/IP ni izbliza nije dovoljno uopšten i veoma šturo može da se opiše
bilo koji skup protokola osim skupa TCP/IP protokola. Opisati, na primer, Bluetooth pomoću
moodela TCP/IP je sasvim nemoguće.
Treće, sloj za povezivanje računara sa mrežom u stvari nije sloj u uobičajnom značenju
koje se koristi kod protokola raspoređenih po slojevima. To je interfejs (između mreže i slojeva
veze podataka)
Četvrto, Model TCP/IP ne razdvaja čak i ne pominje fizički sloj i sloj veze podataka. Ta
dva sloja su potpuno različita. Fizički se prenosnim svojstvima bakarne žice, optičkog vlakna i
bežičnih komunikacija. Zadatak sloja veze podataka jeste da označi početak i kraj okvira
poadataka i da ga prenese s jedne strane na drugu uz željeni stepen pouzdanosti.
Na kraju, iako su protokoli IP i TCP brižljivo projektovani i dobro realizovani, mnogi
drugi protokoli su urađeni na brzinu - najčešće ih pravila grupa diplomaca koji su zatim
distribuirane besplatno, zbog čega su bile široko korišćene, potpuno prihvaćene i nerado
zamenjivane.
Zaključak
Model OSI predložen je kao prvi u slojevitoj strukturi računalnih mreža. Podijeljen je u
sedam karakterističnih slojeva, gdje svaki sloj ima svoju funkciju s pripadajućim protokolima.
Protokoli povezani s modelom OSI danas se koriste rijetko, ali su sam model i svojstva svakoga
sloja u širokoj primjeni. Slojevi modela OSI su: fizički sloj, podatkovni sloj, mrežni sloj,
prijenosni sloj, prezentacijski sloj, sjednički sloj i aplikacijski sloj. Uzastopni slojevi su
međusobno u relaciji, odnosno komuniciraju samo s prvim slojem iznad i prvim slojem ispod
sebe, odnosno gornji protokol ovisi o funkcionalnosti koju pruža protokol ispod njega. Ukoliko
se odvija komunikacija između dva modela, slojevi jednog modela povezuju se samo sa
slojevima istog stupnja drugog modela. Podaci se šalju u paketima, a svaki od slojeva unutar OSI
modela ima svoj oblik pakiranja podataka i paket u svakom sloju dobiva karakterističan naziv
radi lakšeg shvaćanja. Fizički, prijenosni i mrežni sloj nazivaju se mrežno orijentiranim
slojevima OSI modela, a transportni, prezentacijski, sjednički i aplikacijski korisnički
orijentiranima. Mrežno orijentirani slojevi zaduženi su u prvom redu osigurati potrebne mrežne
resurse za uspostavu komunikacije s drugim računalima u mreži, dok korisnički orijentirani više
brinu o načinu prikaza podataka korisniku i sigurnosti isporuke. Model TCP/IP s druge strane
osmišljen je na način da su prvo definirani protokoli, a potom slojevi modela. Kao takav u praksi
ne postoji, ali se njegovi protokoli široko koriste u komunikaciji između udaljenih računala iste
računalne mreže ili više različitih mreža. TCP/IP model podijeljen je na četiri sloja: sloj pristupa
mreži, mrežni sloj, prijenosni sloj i aplikacijski sloj. U novije vrijeme sloj pristupa mreži
razdvaja se na fizički i podatkovni sloj zbog poprilične razlike u funkcijama ta dva sloja,
prihvaćena su oba načina gledanja. Sloj aplikacije objedinjuje gornja tri sloja modela OSI i sa
svojim protokolima najbliže je orijentiran korisniku, za korisnika upravo mrežne aplikacije
predstavljaju centralni dio računalnih mreža. Za kraj, OSI i TCP/IP modeli bez obzira na neke od
kritiziranih propusta, našli su široku primjenu u računalnim mrežama i međusobnoj komunikaciji
udaljenih mrežnih entiteta
Literatura:
1. Računarske mreže, Andrew S. Tanenbaum ( prevod četvrtog izdannja)
WEB stranice:
1. https://sh.wikipedia.org/wiki/OSI_model
2. https://sysportal.carnet.hr/node/352
3. http://www.sk.rs/2012/03/sksc01.html
21