7/23/2019 Descartes Osnove Filozofije
1/9
o spoanatoj
stvari.
Vrlo
desto
grije5furro
u
tome,
Sto
drZir:no,
da
srlo mnogo
toga
neko6
spoznali,
pa
to
duvanno
u
p,arndenju
i
odobravaimo, iako
u
stvari
nism,o
to
nika'da
spozna,li.
xLv.
Sto
ie
jasna,
a
Bto
Ima
dak
vrlo
mnogo
ljudi,
koji
za
razsoviJetna
spoznaJa.
ditava
svog
Zivota
niiBta ne
spoznaju
dovoljno tcrEno, da bi o to,me mogli
izre(i
siguran
sud. TraZi
se
naime,
da sp,oznaja,
na
k'oju bi se
mogaro
osloniti
siguran
i
nesumurjiv
sud,
bude
ne sarnlo
,asna,
rlgor
i razgovijetna.
Jasnom
nadivam
onu
siporznaju,
7/23/2019 Descartes Osnove Filozofije
2/9
ne
postaje
ni5ta
ne
sma'tra
mekom stvar i ,
k 'o ja
postoj i ,
niti
neki[n njenim
stanjem,
nego, nekom
vjednom
istinom,
koja
irma
svo,je
sjedi5te u
na5em
duhu
I
naziva
se
op6i
sud
ili
a k s i o m.
a k v i
s u
r a k s l i o r m i i :
s t a
s t v a r
ne
mo ' 2 e
u j e d n o '
b i t i
i
n e b i t ' i { .
O n o ,
5 t o s e
d o g o ' d i 1 o ,
n e
m o Z e
b i t i
t a k v o ,
k a o '
d a
s e
n i
j e
d o g o d i l o .
O n a j ,
k o j i
m i s l i ,
n e m o ' y ' , e
e
p r o s t ' o j a t ' i ,
d o k
n n i s l i - i b e z -
broj drurgih. Oni
se dodu5e
ne
mogu svi
lako n.abrojiti, ali
ih
treba znati, kad naide
prilika, da
o
njinr,ar
azmi'Slja'mo
i
da
se
ne
darn,o
zaslijepiti
nlikakvim
predrasudailn,a.
L.
Ti se
op6i sudovi
jasno
lTi
se
op6i
sudovi bez
sumnje
imiogu
shvaiaiu,
ali
zbog
pred-
$hvatirti
jasno
i
razgov,ijetno,
jer
ih
rasuda sve
njih
ne
'.
-
shva6ajtr
svi.
u'nace
ne
bism,o
ni
smjeli
n,azivati
rop6lrnrn
udovirna.
Tako
d'ois,ta
neki
od njih
ne zasluzuju
to
irne
jednakro
kod svih,
jeq
ih ne shv,a-
6aju
srii
jednako,
i
to,
po noojem
mi3ljenju,
ne
zato,
Stor
btil
spoznajna
sporso{bnost
ednog
dovjeka
bila
ve6a
nego
drugog,
vet
zata', Sto se
t'i
opdi sudovi
srludarjno
pnotive
pre'drasudama
nekih ljud,i. Stoga ih'oni ne rno,gu lako' st'vatjiti, dok ih neki
drugi,
koji(
su
sloibodni
od
tih
predrasuda,
shvafaju
vrlo
jasno.
LI .
Sto
ie
supstaanclia
za5to
Fto
se
pak tide
ono,gai,
,to
romatramo
tai
naziv ne
pristaje
kao
stvari
ili
njihov,a stanja,
virijedno
istom
znaEeniu
bogu
i
: L,--.
stvo'ov,im;*"
'
tie
truda
posebno razmatrat'i
svako
[Porjiedino.
Pod
supstancijom
:moZemo
razurrliijevs,ti
samr9
stva,r,
koia
tako
porstoji,
da
i'oj
za
posto-
janje /nije
potrebna nikakva
druga
stvar. Kao
siupstancija
pak,
kojoj
nije
potrebna bas
nil
7/23/2019 Descartes Osnove Filozofije
3/9
LIV.
Kako
motremo
matl
jasne
Tako
nxozemo
lako
imati
dva
jasna
i
razgovlietnePoim-:]:
"
i
nazgovijetna
pojma
ili
ideje,
jednu
."rff:ffi|:
:
lliT'i.?"
i
o rtvlrenoj
misaorrroj,
drugu
o
tje-
o bosu.
lesnoj
supstanciji, ako
nairne
todno
ludimo
sve
atribute mi5ljenja od
atributa
proteZnosti.
Isto
trako
moZerno
irnati
jasnu
i
razgoi
vijetnu
ideju
nestvorene
i
nezavisne
misaone
supstandije, t.
j.
boga.
Samo
ne snrrijemo
smatrati, da
ona
pri[njereno prikazuje
sve,
Sto
je
u bogu, niti smijemo i5ta
dodavati njenu
sadrZaju.
Moram,o samo
pazitt
na
,ono,
Sto
je
stvarno
u nj,oj
sadrZano
i
Sto odirto uvietarno
da
pripada
prirodi
najsravr5enijeg
bi6a.
Nitko
doista
ne
moZe
poricati,
da
se
u nama
nalazi takva
ideja boga, nego
samo onaj, koji drLi, da
u
ljudskorn
duhu
uop6e
nema
sp'oznaje
boga.
LV.
Kako
se razsoviJetno
Vrlo 6emo
razgovijetno
Shvatiti
i
sDoznaie traianie' rod i tralanje, red, broj, ako im ne prida-
broi'
mo
nikakav p,oja.m
supstancije, nego
ako
smaitramo,
da
je
trajanje
svake
stvari sarro
stanje,
kojim
je
predodujenno,
ukoliko
CIna
trajno
postoji,
i
,ako,
slitno
tome,
smatramo, da
i
red
i broj
nisu
ni5ts razlidito
od
re-
tlanih
i
brojenilh
stvari,
ve6
samo stanja,
pod
kojima
te
stvari
promatramo.
LW.
Sto su to stania,
Pod
nazivom s
t a
n
j
a
ovdje
Tazu-
svojstva
i atributl'
rnijems
potpuno
ono isto,
sto
na
drugom mjestu pod nazivorn a t r i-
but i
i
svo
jstva.
Kad
vid imo,
da nei to
takvo
dje lu je na
supstanciju
i da
je
mijenja,
nazivamo
to stanjem,
a
kad se
uslijed
te
pr,o,mjene
supstancija
moze
zvatt
takvorn
i takvoan,
86
naziva'mo to svojstvom
i,
konadno,
[
7/23/2019 Descartes Osnove Filozofije
4/9
LIX.
Kako 6e elolazl do
Ta universalija nastaju sarnjo
tako,
unlversalila
I
lto
se,
Bto
se
slufisno
jedno,m
te
istoom,
obiEno
zima kao
pet
.
;
slavnih,
nalmc f"o
-"oa,
i'deirom
za
potmiSljanje
svih
poiedi-
vnst&,
aallka, osobina
nadnih
stvani,
koje
su rnecluso'bno
rkclilencffa
slidne,
ka,o
$to
nadijevamo
jed,no
te
isto
ime
svim
stvarirnar
p,redstavlje-.
nim
tom idejom.
To
je
ba5
ime
universalno,.
Tako,
kad
vidimo
dva kamena, a ne o,bra6anoo aZnju
na njihovu
prirrodu,
nego
samo
na to, Sto
su dva,
'oblikujemo,ideju
bro$iar, ojril
naziivam,o
dvojstvo.
Kadar
karsrnije
idimo
dvije
ptice
ili
dva
stabla,
pa
i
tu
ne uzimanno
u obzir
njihovu
prirodu,
nego
samo
to, Sto
su
dva,
ponovo
se
sluZimo onom
p,rija5njo,m
fidejorr,
koja
je
zatn'q'6,eniita,, pa
i
taj
broj nazivamo
universalnim
nazivom
d v o
j
s
t
v
o.
Na isti nadin,
kad
gledaroo
lik
rorneden,
a
tni
prav-
ca,
oblikujemo
nekakvu
ideju njega
i
nazivamo,
je
idejorn
tro-
kuta, pa
se
kasnije njom
kao univers,alijem
sluZimo,
da
u duhu
predodirno
we druge likove
omedene
5s,
tri
pravca.
Kad
pak
opazilmo,
da
neki
trokuti
imaju pravi
kut,
a
neki
ga
nemaju,
obliikujemo
universalnu
ideju
pravoikutnog
tnokuta.
Ona
se
u odnosu
prema
onoj
prijaBnjoj
kao orp'denitijo,j naziva
',rnsta.
Ta
je
pravokuh
ost
universalna
razlika,
po
koj,ojt se
wi
prar
vokuturi trokuti
razlikuju od
svih drugih
tnokuta. To, Sto
je
kvadnart
baze
jednak
kvadratima
stranica,
o'sobina
j,e,
koia
pripada
svim
pravokutnirn
trorkutima,,
i
toi
s,anxo,
jirna.
Napo-
,sljetku,
ako
zamislirno,
da se
neki
takvi trokuti
kredu, a
neki
ne,
to 6e kod njih biti
universalna
akcidencija.
Tako se
obidno
navodi
pet
universalij'a:
r,od,
vrsta,
razlika,
os'obiina akciden-
cija.
LX.
O razliEnostlma,
to
Broj
u sarnim
stvarima
nasta,je
tz
naiB'rijo o realnoj raz' njihove razlitdnosti, koja je trojaka:
IiEnosti'
realna, m'odalna
i
o'dnorsura.
Reaft:ra
p,ostoji
zatr;enro
samo,
izrneeiu
dvije
ili
vi$e
supstanCifiar
Mi
spoznajemo
da su
oine
meclusobno
realns
razlidne,
ve6
po
88
tome,
Sto
rnoZemo
jasno
i
razgovijetno shvatiti
jednu
bv,
druge.
Kad
sp,oznajemo
boga, sigurnrr
smo,
da on moZe
izla-
diti
sve, Sto
god
raagovijetno shva6am,o. Tako na
pr.
ve6
sam,o
po
tome,
Sto
ve6
imamo ideju
protegnute
ili
tjelesne
supstaneije,
iako
jo5
ne
znamo
sigurno,
da ikakva
takva
stvar
uistinu
postoji,
ipak
smo
siilgurni,
da
ona
,n:,o,Zeostojati
i,
ako
postoji,
d,a
se svaki nj'ezin
dio,
k,oji
smo
mi5ljenjem
odredili,
realno
razlikuje od
,ostalih
njezinih
dlijelova.
Na
isti nadin
ve6
sanrro
po
tome,
Sto
sva,tko
shva6a, da
je
on
saJn misaona
stvar i da miSljenjem moZe od sebe odvojiti suaku drugu sup-
stanciju,
koliko
mis,a,onu, oliko
pnotegnutu,
sigurno
je,
da
se
svatko, tako
proimatran,
realno,
razlikuje
od svake
druge
mi -
saone
i
tjelesne supstancije.
Pa ako
i
zamislim,o,
da
je
bo,g
s
nekom takvom misaonom
supstancijom spo$io
neku tjelesnu
tako
tijesnr'o,
a
se
tje5nje ne
bi
rnogle spojiti,
pa
da
je
tako,
iz
njih dviju
:stvorio
jednu
cjelinu,
one
ipak
ostaju
realno
razhdne.
Mar
kako naime
tijesno
on njiirli
sjedinio,
ne nooZe
sebe
samoga
liSiti nlo6i, koju
je
prije
imao,
da
ih
odijeli ili
da odrZava
jednu
bez
druge.
Ono
pak,
Sto bog moZe odijellirti
ili
'odvojeno
o,drZavati, rea,lno
je
rrazlidno.
LXI.
O
modalnoJ azliinosti.
Modalna
je,razlii[nost
dvojaka,
naime
jedna je
izrneilu starnja
u
pnavo(m
smislu te rijedi
i
suprsta,ncije,
o'joj to
stanje
pnipad,a;,
a
druga
je
izrrredu
dva
stanja
iste supstarncije.
Prva
se
razliEnost
spo-
znaje
p,o
t,orme,
Sto
supstanciirju
doista
moZerno
jaSno
predoditi
bez
stanja,
za koje katZemoda
se
,od
nje
raziikuje,
ali
ne
rnoZerno,
obruruto,
predoiditi stanje
bez
same supstancije.
Tako
se na
pr.
o'blik
i
kretanie
rniodahro razlikuju
od tjelesne
supstancije, u
kojoj se
nalaze,
a
tako
isto tvrdenje
i
sjedanje
od
duha.
Druga
pak
razlidnost sp,oznaje se
po
tome, Sto
jedno'
sta,nje
moZenao dodu5e
predoditi
bez d"rugoga ii
o'brnuto,
?h
ipak ne moZerao predodirti ni jedno ni drugo stanje bez one
iste
supstancije,
u
kojoj se
nalaze.
Tako
na
pr.
ako
se kre6e
detverrouglast
kamen,
ja
d,orista
mogu
predoditi
njegov
detvero-
uglast
,orblik
bez
kretanja
i, obrnuto,
njegorvo kreta;nje
bu
B9
7/23/2019 Descartes Osnove Filozofije
5/9
Eetverouglasta
oblika,
a'li
bez
supstancije
karnena
ne
mogu
predodilti
ni to
kretamje
ni
tai
o,blik.
Medutim
razlii'Enost'
kojom
se
stanje
jedne
slpstancije
razlikuje
od
druge
supstan-
cije
ili
od
sanja
druge
supstallcije,
na
pr' Jrad
se
kretanje
jednog
tijela
"r"tikrriu
"a
ai"gog
tijela
ili
,od.
duha
kao ii,kad
sekre t ,an je raz i i ku jeodsumnje , t reba ,d in i se,p r i j enaz iva t i l
realnom
nego
modal:r,om,
er
se
ta
stania
ne
mogu
jasno' pre-
doEi t ibezrealnorazl idnihsupstanci j .a,koj ima.pr ' ipadajukao
stanja.
I'CN.
o
razriinosti
dnosa.
fitr#:"#*TrTt,Tffi;'ilfft;
artributa,
bez
kojeg
ise
ona
ne
mo'ze
shvatrti,
iIi
izmettu
dva
takva
atributa
:L4""
iste
supstancije.
Ta
se
r'azlidnost
spoznaje
po
tome,
sto
ne
moZemo
oblikovatii
jasuru
i
razgoviietnu
ideju
i.
,rrprt"rrcije,
akro
od
nie
odijelirnro
taj
atrihut,
ili
p'ot
tome,
S to n e n r ,o Z e mo j a s n os h v a r t i t i i d e j u j e dn o g o d t i h a t r i b u ta '
ako
ga
odvojimto
oa
dtrrgo'ga.
Tako
je
na
pr'
svaka
supstancija'
jer
prestankom
n;ezinalf4rania
p'restaje
i
njezino
porstoianje'
oau"j"rr"
od
trajanja
salno
u
misli.
I
sva
stanja
misljenja,
kojaprornatramo,kaodasuupr'edrnetima,razl ikujusesailnou
misli
,od
prearnei",
"
kojima
ih
po'mri5ljamo'
i
izrne6lu
sebe
u
jednom
ist,on:n
red,metu.
Sjecam
se
doduse,
rda
s:am
a
drugo'm
mjestur
tr.l
vrstu
razlidnosti
smijesao
s
Ino'dalno'm,
i to
pri kraju
od ,gworanaprvepr i 'gonro . repro t i v>Med i tac i j aoos , r rov ima
fillzofijeu.
No
ondie
ttii"
Uit.,o
prilike,
d9
se
o tome
todno
rasprav l j 4 ,P&jezano . jusvrhub i l od ,ovo l j n ro ,Stosamjednr r
i diugui
razlidnost
ludio
od
reabee'
LXIII.
MiSljenje
i
proteZnost
mogu
se
pro-
mrartiatir
karor
ono,
Sto
sa6iurjava
pri-
rodu razurnne i tjelmne supstancije'
Tad'a
se
monaju
shvartiti
jedn'ako kao
jasnije
i najrazgovjetnije.
Stavi5e,
rakse
shva6amo proteznu
ili
misaonu
supstanciju
nego
sarnu
supstanciju
ne
owr6u6i
se
na
to,
da li
ona
misli
ili
se
pnoteze.
Nekako
je
naime
teiko
odvajati
pojam
zupstancije
od
pojma
misljenja
ili
proteZnosti,
jer
su ti
pojmovi
razlid,irti
sailno u
mislima.
osim toga
pojam
ne
postaje
jasniji,
kad
njime
'obuhvatimo
Bto manje
sadr-
zaja,
nego
saJno,
kad
orne,
sto arjirne
obuhvaamo,,
totno lu-
eimo
od
svega
drugoga.
LXIV.
Kako
se
mlFUenje
Mi,Sljenje
i
proteZnost
mogu
se
uzeti
T"#:"$hT"ff",'r"":fr#:
ir kao.
tanj,a
upstancije,
ko'liko
a-
-
ime
isti
duh mo,Ze
mati
viSe
raali-
6itih rnisli,
a
isto
tijelo',
zadrzaxajudi
jednaku
vetriidinu,
pro-
tezati
se
rul vi5e
razliditih
na6ina,
naifine
sad
vise
u duljinu,
a rnanje
u
Sirinu
ili dubinu,
doik
malo
kasnije,
protivno
tom.e,
vi3e
u sirinu,
a
manje
u
dulj:i{nu.
Tada
se
rnisljenje
i
pr,otez-
nost
rnodalno
razlikuju
od supstancije
i
mogu
se
shvatiti
jednako
jasno
i
razgovijetno
kao
i
ona.
sarnror
se
ne
smiju
prornatrati
kao
supstancirje
ili
kao
stvaril
odijeljene
od
drugih,
nego
jedino
kao
sta,nja
stvari. Jer upravo time, sto, ih pro-
matnam"o
u suprsfsnsijama,
kojima pripadaju
kao stan;a,
razlikujernro
ih od
tih supstancija
i
sp,oznajemo
pravu
njihovu
kakvo6u.
Kad
bismo
ih
napnotiv
htjeli
prornatrati
odvojeno
od
supstancija,
u
koji;ma
se or,aL,aze,
pravo
time
promatrali
bisrno
ih
kao
stvaril,
koje postoje,
pa
hisrno
tak;
p,obrkali
ideje
stanja
i supstancije.
lhho
so
mo{u
sppryrati
stania miSl jenja
i
prote-
inosti.
LXV.
Na isti
6emo naEin
nat'bolje
shvai-.
titi
razlidita
starnja mi5ljenj&,
Da
p,r.
sp.oiznavarlie,
naBtanje,
sje6anje,
hti-
jenje i t. d., pa isto takio razl,irditastanja proteZnosti i1i stanja,
koja
se
'odinose
na
proteznost,
na
pr.
sve
likove,
smjestaj
dijelova
i
njihovo
kretanje,
ak,o ih
prornatramo
sarno
kao
stanj,a
st'/ari,
u
kojima
se
nalaze,
te
ako
pod
kretanjem
po-
Kako
se
miSlienie
i
proteZnost
mogiu
razgovi'
jotno spoznati kao ono'
5to
saiiniava
Prlrodu
duha
I tijela.
SamA
cija,
t.
i,
kao
duh i
tijelo.
Na
90
misao,na
i
ProteZna
suPstan-
taj
nradn
daju
se
shvatiti
naj-
9 1
7/23/2019 Descartes Osnove Filozofije
6/9
mi5ljarno
samro
mjesno kretanje
i
ako ne istraZujemo,
kakva
je
sila, koja ,g&
prouzroku,je
(nju
6u ipak
poku5ati
razjasniti,
kad d,oderno
do
toga).
LXVI.
Kako
se
Jasno
spoznavaju
Preostaju osjeti, duvstva
$
teZnjle.
osieti,
Euvstva
teinje,
Oni se takoder
mogu
jasno
,shvatiiti,
iaho
Eesto
o
niima
krivo
sudimo.
ako
se briZno
duvarno,
da
,o
njima
ne sudimo
ni5ta viSe, ve6 todno
ono,
S'to
e
siadrZano
u
naSena
predodivaniu
i
dega
srrlro
rleposredno
wjesni.
Medurtim
vrlo
je
teslk,o
drZati
se to,ga,
barem Stro
se
ti6e
na3ih
osjeta.
Nem,a
naime
arikoga meclu
nama, koji
ne
bi
od
djetinjsitvar
sudiiro,da su svi
njegovi
osjeti
neke stvani,
koje
postoje
izv,an
njegova duha
i
koje
su
sasvirn
sli{dne
njegovim
osjetinua, t.
j.
predo,dZbama, koie
ie
o
njima
dobrilo.
Tak'o
smo
na
pr.
vide6i
boju
s,matrali,
da
vidinnro,
tvar',
koja
pos'itoii
iz-
van nas i
koia
je
potpuno
slidna
i.ldeji boje,
rkoju
smo
tarda
u
sebi doZivljavali.
Zbo'g
navike
takvog
sudenja
dildlo
nam
se,
da
to
vidimo
tako,
jasno
i
naagoviijetn'o,
da
srno
to smaF
trali sigurnfun
i
nedvo'jberaim.
L>(VII.
Cesto
se vara.mo
u
Potpuno
je
isto i
sa
sVim" drugim
samonn
suilu
o
bolu'
osjetinr,a,
pa
i s,a
o,sjetourr Skrakljanja
i
bola.
Iako
ne snaatrall1o,
da se
to
nalazi izvan
nas,
tpak
obidno
ne
pr,omatroftIlo
to
ka,o ne$tro,
St'o
se nalazi
samo
u
duhu
ili
u nra$oj
predodZbii, nego kao
neSto,
Sto
se
nalazi
u
ruci ili
u
nozi
ili u bilo,
kojem
drugo'm
d'if
elu
na5eg
tijela.
A
ipak,
kad
lla
pr.
'osje6amo
bol,
karo
da
ie
u
naS,oj
mozi, to,
da
je
ta
b,ol
neSto, $t'o
izvan
na$eg
duha
postoji)
u nozi, nije nimalo, sirgurnije od toga, da svijetlo, kad ga na
suncu
vidirnno,
postoii na
suncu
izvan
nas.
Jedno
i drugo
predrasude
su
nadeg
djetinjstva,
kako
6e
se
krasnijte
jasno
pol
7/23/2019 Descartes Osnove Filozofije
7/9
LXX.
Na dva naEina
motremo
Jasno
je
dakle,
kad
kaZemq
da
per-
;H*""":l""rfihj:"rlfjij
cipiramo
a
pred.merima
oje,da
e
od nJih 6uvamo
se
zablu-
to
u stvari
isto,
kao
kad
bismo rekli,
de,
a
drugim rrpada"mo
da
na
predmetima
neSto
percipibamo
nJu'
i
da dodu3e ne znamo,
5b
je
to,
atiir
da
se
iz
toga u
narna samima
stvr
ra neki veorma odit i: jasaor osjet, koji se naziva osjet bo'jA.
No
veUka
je
razlika u nadinu
suclenja.
Dok
naime
samo
su-
dimo,
da ne5to
jest
u
predrnetima
(t.
j.
u stvarimrar,od
kojih
nam d,ol,aei
osjet,
bez obziba,
kakve su
one), ali da ne znarno,
Sto
je
to, miir
se
ne
samo
ne
varamo,
nego
se
time unap'rijed
osiguravarmo
pnotiv
zablude,
jer
kad
uvitlarno,
da ne5to
ne
znam,o,
rna'nje
smro, kloni da
,o
tome naglo sudinro.
Protivno
je,
kad mislimo,
da
boje
percrpiramo
na
predmetirnrE
iako
stvarno ne
znaxno,
Bta
je
to, 6to
nazivamo rijedju
b
o
j
a,
te
iako
ne
m,oZemo
spoznati
nikakvu
slidnost
izmedu
boje,
za
koju
pretp,ostavlj,afmro
a
je
u
prednetima,
i
one boje,
koju
doZivljujerno na$im osjetilo,m.
No kako
to ne uvidamo
i
kako
ima nrnogo
drugoga,
Sto
jasno
percipiramq
da
osjeCamo
firli
spo'znajemo
ne
drukdije, nego
onako, kat
7/23/2019 Descartes Osnove Filozofije
8/9
LXXn
.
Drugi
ie
uzrok zabludO-,
-
Iako
duh
u zre6m
godinanrra,
kad
ViSe
6to ne moZemo
aboraviii
prodrasud;"'-""
ne sluZi
potpuno
tijelu
i
ne
svo,di sve
na
nj,
drego'
ispituje istini,trost
stvani
p,romatranih
o
sebi,
pro,nalazil
ve6,
drat
e
ladno,
rnrr,ogor
oga,
Sto
je
prije
tako
prosuclivao,
tpak
ne nloZe lak,o
izbrisati
to, tz
paim6enja.
Dokle
se
god
te
predrasude
Evrsto drZe
u
prarndenju,
mogu biti uzrokorn raznovrsnih zabluda. Tako na pr. jer smo
o,d
djetinrjstva
zami5ljali zvijezde
vrlo sitnima,
iaklornam
astro-
norrnski
razLazi
dLokazuju,
ds, su
one
vrlo velike,
ipak
je
krivo
mi3ljenje
jo,S
uvijek
tako
jako,
da
nram
e
veom,a te5ko
zami5-
ljati
ih
drukdijirn&
rligo
pritje.
LXXTV.
Cetvrtl
io
uzrok,
5lo svoJe
Naposljetku, zbqg
upro,trebe
govoufi
poJmove
povezuJemo
_^-_^_-
rlJeElm,a,
oje ne
pol/ezuJern0
s've
svoJe
poJmove
s
n-
odsovaraiu
to6no
jedima,
pomocu
kojih
ih
izridemo,
te
stvarima-
ih
z.adti.avarno u
pa,rn6enju
zajedno
s
tim
rijedirna.
Budu6i da
se
kasnije
lqkse
sje6a:no
r,ijedi nego
stvari, te5ko da
ikada
imamo
tako
razgwijetan
po,jrarn
bilo
dega, da
bisrno
ga
rnrogli
potpuno odi-
jeliti
od
predodZbe
rijedi.
Zbag
toga se
misli
gntovo
svih ljudi
upravljaju
viSe
na
rtifedii
nego
na
stvari.
Tako oni
desto odo-
bravaju neshva6ene rdjedi,
jer
smatraju,
da
su ih
neko6
shvatili
ili
doznali
od
drugih,
koji
su
ih todno
shva6ali.
Iako se we
to
ne mo,Ze
ovdje
todno
izlo'Ziti,
jer
nije
jod
pnifl
7/23/2019 Descartes Osnove Filozofije
9/9
prirode
ili
protegnute,
'djeljive,
pokretne
i t. ci., e
nekih osjeta,
koji
na
nas djeluju, kao
Sto su bol,
boje,
okusi
i
t.
d., iako
jo5
ne
zrurmo
uzrok,
zbo,g
kojeg
tako na nas
djeluju.
Ako
to
uspoF
red:imo
s onim,
Sto
smp,
prije
zbrkano
mislili,
stedi
demo spo-
sobnost
da
obUkujemo
jasne
i
raagovijetne pojmove
svih stvari,
kqje
se
daju
spoznati.
U
to malo
misli
sadrZaniii su,
dini mi se,
glavni
osnovi
ljudske
spoznaje.
LXXVT.
Treba
vl3c
ilrlrtl ilo
No uz
ostal,'o
mqrarnjo
kao
vrhotrno
botrJeg
gleila
o"gl_ao
pravilo
usaditi
u svoje
pamdenje,
da
,lfl,g ,
11llu"lJirT"""
i".*"
vjerovati ,r.ao,
najsi,gurnije
ilolikuJe
de
odobrava
od
svega u
ono' sto nam
ie
bog
obja-
iita
drugo ostm
onosl,
vio.
I
premda
6e
nam
moZda
svijetlo
5to
Je
spoznao.
razurrla
mjesto
b'g^
prulati
ne3to
drugo
kao
potpuno,
ja.sno
i
odevidno,
ipak
treba da
vjerujemo
radije
boZjem ugledu
nego
svom
vlastitom prosudivanju.
U
onome naprotiv,
o
demu
nas
bo-
Zanska
vjera ni.5ta
ne
udil, filoz,ofu
nikako
ne
dolikuje
da
i5ta
drZi
istirritim,
Sto nikada
nije spoznao
kao
istinito,
niti da se
vi5e
pouzdava
u osjete,
t.
j.
u
nerazbqrite
sudove svog
djeti[rj-
stva,
nego
u
zreo
raerunr
BENE
DE.SCANTES
(15e6-1650)
98