Prof.dr.sc.A.Brkić – Bolesti i traume zglobova u malih životinja

Prof.dr.sc. Antun Brkić

BOLESTI I TRAUME ZGLOBOVA U MALIH ŽIVOTINJA

(ARTHROPATHIAE)

Displazija kuka u pasa (Dysplasia coxae )

Bolest podrazumijeva razvojnu anomaliju kučnog zgloba koja se očituje lošom prilagodbom

glave bedrene kosti uz acetabulum, klinički smetnjama u hodu s protuprirodnom

pokretljivošću glave femura u acetbulumu, reakcijom mekih tkiva i pripadajućih zglobnih

tijela na kontinuirane mikrotraume.

Bolest je idiopatskog karaktera, a javlja se u pasa. Postoje različiti stupnjevi bolesti s obzirom

na stupanj promjena koje su nazočne, te se ova stupnjuje od A do E2 stupnja.

Patogeneza kokso-femoralne displazije mehanički je problem tj. stupanj displazije kuka u

direktnoj je svezi s tjelesnom masom životinje. U životinja naime nižih rastom i manje

tjelesne mase nije toliko važno da kučni zglob bude savršeno sukladan (kongruentan) jer nije

ni predviđeno da nosi veliku težinu. Tako u pasa granična težina iznosi 10 – 12 kg. Psi lakši

od tih vrijednodnosti nikako ili iznimno rijetko obolijevaju od ove bolesti. Displazija kuka

predstavlja hereditarno oboljenje. Donedavno se isticalo da se bolest prenosi dominantnim

genom s nepotpunom penetracijom, a danas se smatra da je posljedica polifaktorijelnog

nasljeđivanja.

I neki vanjski činitelji (odnos tjelesne mase, veličine zdjelice i mišićne mase) mogu pod

određenim okolnostima biti važan činitelj u razvoju ove bolesti. Uloga nasljeđivanja

procjenjuje se na 40 – 60%. Drugim riječima polovina varijacija nastaje zbog genetskih

činitelja, dok su vanjski čimbenici odgovorni za ostatak 50% u varijaciji težine displazije.

____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________

Prof.dr.sc.A.Brkić – Bolesti i traume zglobova u malih životinja

Stupanj izobličenja dakle, ne ovisi samo o labavosti i slabosti zgloba, što je genetski

predodređeno, nego u jednakoj mjeri i o aktivnosti psa. Iz toga razloga klinički simptomi se i

javljaju u vrijeme dresure ili tijekom uvođenja životinje u rad.

U spolno zrelih jedinki ne mora uvijek postojati korelacija između stupnja displazije i

kliničkih znakova bolesti. Stariji pas može imati veoma opsežne sekundarne promjene sa

slabo izraženim kliničkim simptomima. U mladog pak psa mogu postojati oštećenja, vrlo

malog stupnja s izrazito jakom šepavošću.

Radiološki nalaz displastičnog kuka govori da je acetabulum manje konkavan i plići, zbog

nedovoljnog razvoja acetabularnog svoda. Acetabulum ne stvara polukružnu udubinu da bi

obuhvatio glavicu bedrene kosti. On nije, kako se obično opisuje fiziološki, sličan polovini

naranče u poprečnom presjeku, nego odaje sliku uzdužno prerezanog limuna. Glavica femura

je spljoštena i ne odgovara oblikom, a ni veličinom acetabulumu. Bolest je progresivnog

tijeka te postupno može dovest do subluksacije, a ponekad i kompletne luksacije.

Artikulacijska ploha je nejednake širine, te je povećana i proširena u kranijalnom dijelu.

Sekundarne promjene koje se događaju uzrokovane displazijom kukova usko su povezane uz

degeneracijske promjene zgloba. Na acetabulumu dolazi do hondralne skleroze, napose na

mjestu gdje glavica vrši pritisak na prednji rub acetabuluma. Rubno se na acetabulumu se

mogu oblikovati osteofiti, naročito na mjestu gdje se zglobna čahura hvata na oss ilium.

Dolazi do sklerozacije zglobne hrskavice ali i hrskavice na glavi bedrene kosti. Postupno se

smanjuje glava femura, te se stiče dojam da se povećava vrat. Bolest se javlja se obostrano na

oba uda životinje istovremeno. Bolest u konačnici može završiti koksartrozom. Obzirom da se

radi o hereditarnoj bolesti selekcija roditeljskih parova jedini je nužan i učinkovit način u

borbi s ovom bolešću, te se pse svih pasmina u kojih se bolest javlja mora testirati na tu

bolest prije nego im se odobri parenje.

Liječenje: Jedini način učinkovita liječanja ove bolesti treba tražiti u odabiru operacije kao

terapije. U tu svrhu nudi se nekoliko operacijskih metoda s različitim uspjehom i različitim

vijekom trejanja boljitka. Jedna od njih je presjecanje m. pectineusa kao rješenja za

privremeno popuštanja boli uzrokovane displazijom. Miotomija se može načiniti na

njegovom tetivastom hvatištu na ossis pubis ili na trbuhu mišica. Obje ove metode ne

polučuju zadovoljavajuće rezultate. Nešto je vrijednija metoda miektomije u koje se isti mišić

uklanja u cijelosti na tetivastim hvatištima pubične i bedrene kosti, te se smanjuju primične

sile pa se posljedično omogućava dublji smještaj glave bedrene kosti u acetabulumu. Naredna

meroda je varus osteotomija u koje se osteotomijom femura ispravlja kot između podužne osi

bedrene kosti i vrata bedrane kosti. Tako se opet preusmjerava glava femura u acetabulum.

____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________

Prof.dr.sc.A.Brkić – Bolesti i traume zglobova u malih životinja

Slijedeća je metoda acetabuloplastika u koje se periacetabularno na kosti načina prostor

(kanal) u koji se fiksira spongioza uzeta sa zdjelice i na taj način načini acetabulom učini

dubljim. Obje ove metode nažalost često ne mogu spriječiti progresiju bolesti te se u

konačnosti pribjegne ekscizijskoj artroplastici glave i vrata bedrene kosti kako bi se popravila

kvaliteta opterećenja noge i uklonila bol. Najidealnije bi bilo učiniti kompletnu zamjenu kuka.

Legg – Calve - Perthesova bolest u pasa (Necrosis avascularis epiphisae capitis osis

femoris)

Simptomi: Aseptična nekroza, idiopatska nekroza subhondralna nekroza, osteohondritis,

osteohondrosis, coxa plana, Morbus Leg-Calve-Perthes, avaskularna nekroza glave bedrene

kosti.

Bolest se opisuje kao ishemična (avaskularna) nekroza glave bedrene kosti u pasa malih

pasmina mlađe životne dobi, a karakterizira ju kronična hromost nastala odjednom, bez

vidljivih uzroka. Schnelle ju opisuje 1937. g. prvi puta i nalazi iste promjene u pasa kao Legg

1909. g.

Javlja se u onih životinja čija tjelesna masa ne prelazi 10 – 12 kg. Bolest se u 90% slučajeva

nalazi unilateralno, na jednom kučnom zglobu, a obolijevaju životinje od 4 - 11 mjeseca

starosti. U životinja u rastu epifizna se hrskavica nalazi između glave i metafize bedrene kosti,

a okoštavanje epifize završava u dobi od 7 – 8 mjeseci starosti. Tek tada po okončanju

okoštavanja moguće je da metafizne arterije prodru u sve proksimalne dijelove bedrene kosti.

Krv u glavi bedrene kosti štenadi u rastu do završetka okoštavanja pristiže isključivo putem

epifiznih arterija koje vaskulariziraju zglobnu čahuru. Postojeća naime epifizna hrskavica

predstavlja ozbiljnu smetnju u cirkulaciji koja pristiže iz metafize, dok se u odraslih jedinki,

nakon osifikacije epifizne hrskavice ova smetnja gubi. Razlog postojećih vaskularizacijskih

smetnji nije još potpuno istražena, a eventualni mogući uzroci ovih poremetnji mogu biti

infekcija, trauma, toxemija, alergija, te hormonski, metabolički ili genetski činitelji.

Zglobna površina primarno promjenama nije zahvaćena jer se njena prehrana vrši putem

sinovijske tekućine zgloba. U samom početku bolesti oblik glave bedrene kosti je očuvan. U

fazi jačeg opterećenja ekstremiteta spongioza, koja nosi zglobnu hrskavicu se lomi, te

podliježe nekrozi. Nastala oštećenja popunjavaju granulacijskim tkivom te se u

rentgenogramu projiciraju kao svjetlija mjesta.

____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________

Prof.dr.sc.A.Brkić – Bolesti i traume zglobova u malih životinja

U ovoj fazi bolesti, kada nepostoje izobličenja glave bedrene kosti, nakon duže aktivnosti

oboljela životinja obično može šepati, a uzrok tome moguće je ustanoviti jedino

rentgenološki. Izrazitija hromost javlja se između 3 i 6 tjedna poslije prvih znakova bolesti.

Tada je, u pravilu, kao posljedica fiziološkog opterećenja zone defekta spongioze, napukla i

hrskavica zgloba. Činom pucanja zglobne hrskavice, praktički započinje proces izobličavanja

glave bedrene kosti. Ulamanje zglobne hrskavice potiče reparacijske procese u vidu stvaranja

spongioznog i endoostalnog vlaknastog koštanog tkiva u području epifize koji se nerijetko širi

i na vrat bedrene kosti te izobliči i njega. Oblik glave bedrene kosti se mijenja, a istovremeno

dolazi i do prilagodbe acetabuluma. Sekundarno, javlja se koksartroza kojoj se uzrok, već

nakon nekoliko mjeseci može samo pretpostavljati.

Znakovitost bolesti je da se hromost javlja naglo, bez vidljiva uzroka. Životinja ne

opterećuje bolesni ud ili to čini samo povremeno i nesolidno. Mogućnosti pokreta bolesne

noge bitno su ograničene, dobro se uočava spazam bedrenih mišića, a noga se doima kraćom.

Pritiskom u području kuka dade se isprovocirati bol. Abdukcija noge izrazito je bolna, a

ponekad je osjetna i krepitacija. Ubrzo dolazi do atrofije glutealne muskulature. Hromost

različitog intenziteta javlja se u periodu od 3 – 6 mjeseci od početka bolesti, a potom dolazi

do stanovitog poboljšanja. Određeni stupanj hromosti i atrofije muskulature ostaju međutim

doživotno.

Dvadeset pet posto oboljelih životinja u cijelosti se spontano oporavi. U radiološkoj slici

vidljive su znakovite promjene glave bedrene kosti. U ranoj fazi promjene se sastoje u

smanjenoj gustoći sjene glave femura sa širenjem zglobne pukotine. Javljaju se mjesta

žarišne dekalcifikacije na prijelazu glave u vrat bedrene kosti u blizini epifizne linije. Tipičan

Rtg. nalaz u kasnijoj fazi bolesti uključuje zadebljanje vrata različite gustoće sjene sa

izobličenjem i sploštenjem glave femura. Finalno, 3 – 4 mjeseca kasnije uočava se proces

kondenzacije (zgušnjavanja), a izobličenja rezultiraju trajnom osteoartrozom kučnog zgloba.

Liječenje: Životinje sa prvim znacima bolesti trebalo bi poštedjeti fizičke aktivnosti kolio

god je to moguće jer i temperament igra vežnu ulogu u razvoju i napredovanju bolesti. Tako

se može ili umanjiti razvoj ili napredovanje bolesti ili pak potaknuti rani oporavak. Ne treba

zaboraviti da se veliki postotak pasa oporavi spontano. Od ponuđenih metoda liječenja

najbolje rezultate daje ekscizijska artroplastika glave i vreta bedrene kosti.

____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________

Prof.dr.sc.A.Brkić – Bolesti i traume zglobova u malih životinja

Iščašenje bedrene kosti pasa i mačaka(Luxatio femoris)

Pojavljivanje i klinička slika: Iščašenju bedrene kosti najčešće prethodi djelovanje tupe

traume.Praksa govori da je to najčešće prometna nesreća, udarac, pad, skok a ponekad, iako

rjeđe nastanku boleti prethodi neko prijašnje patološko stanje. Teorijski, glava bedrene kosti

može luksirati u svim smjerovima iako se najčešće događa u kranio-dorzalnom smjeru. Tako

iščašena, u pravilu se smjesti intimno priljubljena, uz lateralnu površinu crijevne kosti.

Traumatska luksacija glave bedrene kosti gotovo je uvijek združena sa naprslinom

(laceracijom) zglobne čahure, uz trganje ligamenta glave bedrene kosti (lig. capitis ossis

femoris). Pored toga česta su oštećenja različitog stupnja mišićja neposredne okoline.

Asimetrija područja kuka uz pojavu krepitacije prilikom pasivnih kretnji te skraćenje uda

(luxatio femoris supraglenoidalis), ili produženja uda (luxatio femoris retro odnosno

infraglenoidalis) tipični su znakovi iščašenja. Kako je već naprijed spomenuto, najveći broj

iščašenja (90%) otpada na supraglenoidalis anterior, s promjenom polažaja glave bedrene

kosti prema naprijed i gore uz ilijačnu kost. Oboljela noga je skraćena do te mjere da životinja

njome jedva da može dotaći tlo. Noga je aducirana i rotirana prema van. Dok stoji križa noge,

a pri tome će bolesna biti ispred ili iza zdrave.

Zamjetno rjeđi oblik luksacije je supraglenoidalis posterior, s dislokacijom glave prema gore i

unazad. U tim slučajevima kučni, koljenski i skočni zglobovi su maksimalno ipruženi, a

zglobovi šape su flektirani. Pasivne kretnje pri ovakovom nalazu svedene su na minimum.

Luxatio retroglenoidalis, infraglenoidalis i obturatoria jednako kao i njihovi prelazni oblici

susreću se vrlo rijetko. U svim se ovim slučajevima bolesni ud, u usporedbi sa zdravim doima

dužim. Životinja u hodu neopterećuje nogu, a koljenski i i skočni zglob maksimalno su

ispruženi a dorzumom flektirane šape stružu po tlu. Pasivne abdukcija i adukcija pokazuju

prekomjernu pokretljivost.

I kod životinje koja leži moguće je ustvrditi smjer luksacije temeljem položaja i držanja

oboljelog uda. Veliki mišići kuka koji hvatište imaju na velikom trohanteru ili u njegovoj

blizini za vrijeme luksacije fiksiraju trohanter čineći uporište oko kojega se pomiče luksirana

slava bedrene kosti.

U dijagnistici iščašenja od velike je važnosti palpacija. Sastoji se u tome da u stojećem stavu

životinje palpatorički utvrdi položaj velikog trohantera koji se fiziološki nalazi otprilike u

polovini linije povučene od kriste ilijake i tubera ishi. Kod luksacije trohanter se pipa iznad, a

sasvim rijetko ispod nje.

____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________

Prof.dr.sc.A.Brkić – Bolesti i traume zglobova u malih životinja

Druga metoda jeste da se palac utiskuje u udubljenje između velikog trohantera i tubera ishi.

Kod pojave luksacije biti će uočena zamjetna razlika u veličini ovoga prostora (udubljenja) a

jačim pritiskom u to područje bolesni će se ud blago rotirati prema van. U koliko je kuk u

svom prirodnom položaju tada će kaudalni pomak trohantera istisnuti palac iz spomenute

udubine.

Naredna i vrlo vrijedna dijagnostička metoda jeste poredbena. Njome se uspoređuju stražnji

udovi u dužini. Psa se polegne bočno, a maksimalno se ispruže zglobovi (kuk i koljeno), te se

noge istegnu u kaudalnom smjeru. Pri tome treba paziti da se ne zarotira zdjelica. Kod ovako

izvedene usporedbe dužine nogu, oboljela će noga pokazivati očigledno skraćenje u odnosnu

na zdravu. Usporedbu dužine nogu moguće je izvesti tako da obje stražnje noge vise preko

stola, a životinju se položi na trbuh.

Diferencijalno dijagnostički treba isključiti lom vrata i glave bedrene kosti ili zdjelice, te je

stoga uputno načiniti Rtg. pretragu.

Liječenje: Od velike je važnosti za uspješno liječenje brza i točna dijagnostika. U tu svrhu

uputno je načiniti i Rtg. pretragu kako bi dobio uvid u karakter nastalih primjena i isključili

lomovi kostiju. Tada se pristupa repoziciji. Temeljni principi svake repozicije jeste da se

slijedi isti onaj put kojim je nastalo iščašenje ali pri tome koristi obrnuti smjera od smjera

nastanka istoga. Tako se izbjegavaju, ili se svode na minimum, oštećenja koja mogu nasti na

zglobnoj hrskavici ali i na drugim unutar zglobnim strukturama i njegove bliže okoline.

Vrijeme koje se smatra najpogodnijim za repoziciju je ono unutar prvog sata od nastanka

luksacije jer su tada sve strukture u fazi tuposti (stupor), smanjenog osjeta bola i u relativnoj

relaksaciji. Treba imati na umu da je vrijeme za preživljavanje hrskavice izvan prirodnog

položaja ograničeno i maksimalno je 9 sati. Nakon toga vremena nastupaju ireverzibilna

degeneracijske promjene. Što vrijeme više odmiče od prvog sata šanse za ozdravljenje bitno

se smanjuju a lokalne progresivne promjene sve su ne samo prognosticki nepovoljnije nego i

bitno otežavaju uspješnu repoziciju. Lokalna bol uvjetuje spazam koji priječi nužnu slobodnu

manipulaciju zglobnim tijelima te se stoga treba koristiti ili lokalnom anestezijom,

epiduralnim blokom ili općom narkozom. U svježih slučajeva repozicija omogućava

momentalnu mogućnost korištenja bolesne noge bez ikakovih smetnji.

____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________

Prof.dr.sc.A.Brkić – Bolesti i traume zglobova u malih životinja

Izobličavajuća upala kučnog zgloba ( Coxarthrosis )

Upala kučnog zgloba nastaje zbog poremećaja u mehaničkoj otpornosti unutarzglobnih

struktura, i silama kojima je zglob izložen. Starenje tkiva, kao prirodni biološki proces

predstavlja preduvjet za nastanak ove bolesti. Promjene koje nastaju zbog poremećaja brzine i

uvijeta između procesa trošenja i procesa obnavljanja (regeneracije) dovode do pojave

bolasti. Taj gotovo neizmjenjeni proces trošenja kako brzinom tako ni intenzitetom ne prati

proces obnavljanja, predstavlja primarne ili esencijalne, odnosno idiopatske koksartroze.

Spomenute promjene istodobno se događaju i na ostalim zglobovima te predstavljaju znakove

staračkih promjena kako ukupnog skeleta tako i zglobova. Takva stanja zapravo prirodnih

promjena ne očituju se na svim zglobovima jednako, jer im ni funkcija a ni važnosti nisu

jednake. Promjene u smislu primarne koksartroze, treba smatrati prirodnim procesima

starenja.

One koksartroze koje uslijede nakon nekog poznatog uzročnika, a koji na bilo koji način

mehanički oštećuju zglob, nazivaju se sekundarnim koksartrozama, a u pravilu su posljedica

prethodno oštećenog kuka. Obzirom da starenje tkiva predstavlja istovjetan proces u nastanku

obje ove vrste koksartroza ponekad je teško razlučiti primarnu od sekundarne. Temeljne

značajke koksartroze vezane su za primarne degeneracijske promjene u smislu propadanja

tkiva, i sekundarne regeneracijske promjene, kao rezultata funkcijske adaptacije. Primarni

uzrok promjena predstavlja narušena funkcijska ravnoteža kučnog zgloba, uzrokovana

mehaničkim činiteljima. Poremećeni odnosi između sila opterećenja i nosivosti, rezultirati će

poremećajem trošenja, i prirodnog obnavljanja tkiva. Mehanički činitelji dakle, imaju

presudnu ulogu u etiopatogenezi koksartroze.

Preartrotično stanje primarno je karakterizirano kako morfologijskim tako i funkcijskim

promjenama u zglobu. Strukturne promjene zgloba, predstavljaju glavnu značajku pre artroze

kuka zbog kojih dolazi do promjena u opterećenju, a s tim u vezi i do mehaničkog oštećivanja

zgloba. Do promjena unutarzglobnih biomehaničkih sila dolazi prvenstveno radi promjena u

kongruenciji zglobnih tijela. Bez obzira koji su ih činitelji uzrokovali, primarne patološke

promjene dobivaju u evolucijskom procesu neke jedinstvene značajke te postupno prelaze u

združeni patološki proces. Značajke biomehaničkih zbivanja dobivaju obilježja poremećaja

funkcijske ravnoteže zgloba sa zonama slabijih i jačih opterećenja zglobnih površina.

Reakcija tkiva zgloba na pojačan mehanički podražaj očituje se u početku subhondralnom

sklerozacijom.

____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________

Prof.dr.sc.A.Brkić – Bolesti i traume zglobova u malih životinja

Kasnije, radi pojačanog lokalnog opterećenja dolazi do destrukcije tkiva što za posljedicu

ima nastajanje degeneracijskih procesa. U nastavku, napredovanjem koksartroze događaju se

promjene mehaničkih i bioloških zbivanja s posljedičnim degeneracijskim i regeneracijskim

procesima.

Proces degeneracije u zoni prekomjernog opterećenja započinje promjenama na zglobnoj

hrskavici, da bi se u kasnijoj fazi promjene događale i na subhondralnoj kosti. U zoni

povećanog opterećenja događa se koštana skleroza, koju kasnije zamjenjuju cistične promjene

različite veličine i oblika. Sve je očitija diferencijacija zone pojačanog opterećenja od zone

smanjenog opterećenja uz očite reparatorne promjene koje progrediraju uz morfologijske

značajke pojave rubnih egzostoza. Istovremeno sa opisanim primarnim promjenama zbivaju

se promjene i na zglobnoj čahuri u smislu fibrozacije, skvrčavanja i hiperplazije sinovijske

membrane, ali i na drugim strukturama zgloba i njegove okoline. Finalno se javlja neposredna

artikulacija između glave bedrene kosti s jedne i acetabuluma s druge strane, bez hrskavice

kao posrednika, što rezultira trenjem kosti o kost.

Razorena hrskavica glave bedrene kosti, nazočnost osteofita, izobličen vrat bedrene kosti te

splošten rub acetabuluma direktni su uzroci nastanku boli visokog stupnja te reducirane i

otežane pokretljivosti.

Terapija: Sve gore opisane bolesti kučnog zgloba u konačnosti mogu završiti koksartrozom,

te i njihovo liječenje treba promatrati u tom svjetlu. Temelj odluke o izboru liječenja

predstavlja dob oboljele životinje, kondicija, raspoložive tehničke pretpostavke za obavljanje

pojedinih operacijskih zahvata i platežna sposobnost tražitelja usluge. Sve metode koje se

nude u svrhu terapije su operacijske.

A) Metode kojima se poboljšava stabilnost kučnog zgloba

1. Varus osteotomija

2. Acetabuloplastika

B) Ekscizijska artroplastika glave i vrata bedrene kosti

C) Operacije kuka s parcijalnom i totalnom protezom

1. Proteza glave bedrene kosti

2. Totalna proteza kuka

____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________

Prof.dr.sc.A.Brkić – Bolesti i traume zglobova u malih životinja

Uganuće (Distorsio)

Predstavlja kratkotrajno (trenutno) razmicanje zglobnih površina što uzrokuje rastezanje ili

trganje zglobnih veza i zglobne čahure uz veće ili manje gnječenje i drugih dijelova zgloba.

Razmaknuta ili trenutno razdvojena zglobna tijela vraćaju se odmah u svoj prvotni, prirodni

položaj. Pojam uganuće koristi se dvoznačno. Jedan put za sam inzult, a drugotno i kao

dijagnoza.

Mehanizam nastanka je raznovrstan:

1. Tako se razdvajanje zglobnih tijela dogodi u smjeru prirodnih kretnji zgloba u

zglobovima ginglimusima zbog hiperekstenzije ili hiperfleksije. Najčešće

nastaju na zglobovima ekstremiteta zbog iznenadnog preopterećenja zglobova

za skoka ili pada životinje.

2. Pomicanjem zglobnih površina u stranu u suprotnom smjeru od smjera

prirodnog pokretanja zgloba. Nastaje u pravilu utjecajem vanjskih sila koje

djeluju postrance.

3. Prekomjerna torzija (rotacija) zgloba oko uzdužne osi kosti. Nailazi se često na

ovu bolest u zglobova ekstremiteta kao posljedica naglog zaokreta i promjene

pravca kretanja na opterećenoj nozi u akciji i dr.

Promjene nastale uganućem svode se uglavnom na zglobnu čahuru te strukture njene bliže

okoline. Čahura zgloba se rasteže, ponekad i rupturira, što izaziva unutarzglobno krvarenje

(haemarthros). Rupturom mogu biti zahvaćeni samo neki slojevi zglobne čahure ili pak ova

rupturira u cijelosti. Zglobne veze ekstra i intraartikularno također se rastežu, pače mogu

naprsnuti ili rupturirati u cijelosti. Nije rijetkost da dolazi do prekida kontinuiteta tetive ili

mišića koji sudjeluje u akciji zgloba. U ekstremnim slučajevima dolazi do pojave naprsline na

zglobnoj hrskavici, avulzijskih lomova na rubovima zgloba ili hvatišta zglobne čahure.

Sklonost nastanaku bolesti predstavljaju slabi zglobovi, slabe zglobne veze, nepravilan

položaj zglobova, nepravilan potkov i dr.

____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________

Prof.dr.sc.A.Brkić – Bolesti i traume zglobova u malih životinja

Klinička slika bolesti ovisi o stupnju i prirodi morfologijskih promjena. Uganuće slabijeg

intenziteta često uzrokuje funkcijske smetnje koje trajanjem ne prelaze više od par minuta. Sa

momentom nastanka bol je izrazito snažna te je i hromost obično visokog stupnja. Bolovi se

opet pojavljuju, a time i funkcijske smetnje u smislu hromosti poslije 1 – 2 sata od momenta

nastanka, a u direktnoj su vezi sa nastankom otečenja. U opsežnijih ruptura zglobne čahure, a

prvenstveno nakon pucanja zglobnih ligamenata događaju se jače kliničke promjene za čija

izlječenja je potrebno od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci. Pokreti oštećenog zgloba su

ograničeni, opterećenje uzrokuje bol, te životinja štedi bolesni ekstremitet. Zglob je često

nejasnih kontura, a uzrok tomu su periartikularna krvarenja. U drugom slučaju kao što je

krvni izljev u šupljinu zgloba, zglobna čahura je ispupčena i napeta te se na potkožnim

dijelovima dobroo opipava. Otečenje je u pravilu temperirano, bolno, tvrdo elastične

konzistencije. Pasivnim kretnjama provocira se bol. Ukoliko je došlo do opsežnijeg puknuća

zglobne čahure i ligamenata prisutna je intraartikularna protuprirodna pokretljivost. Pojava

cirkumskriptne bolnosti na palpaciju ruba zgloba uz protuprirodnu pokretljivost upućuje na

rupturu zglobne čahure i odlamanja ruba pripadajuće kosti. Rtg. pretraga ne može dati

nikakovo uporište za distorziju osim eventualnih odlamanja i protuprirodne pokretljivosti u

momentu snimanja.

Promjene na zglobnoj čahuri dovode do njene upale. Zbog stalnog podraživanja izazvanog

kretnjama zgloba, zglobna čahura vezivnotkivno odeblja. Kasnije će tijekom bolest možda

doći do retrakcije ožiljka, što će za posljedicu ima reduciranu prostranosti i kroničnu smetnju

u smislu ograničene pokretljivosti zgloba. Upalni proces ponekad može zahvatiti i periost u

blizini zglobne čahure te nastaje periartritis osifikans koji će dodatno stvarati mehaničke

smetnje, a može zavrišti ankilozom (nepokretnošću) zgloba.

U nekim drugim slučajevima može doći do širenja sinovijskih strukutra kao posljedice jače

punjenosti zgloba te u takovom stanju trajno ostati (hidrops zgloba, zglobna žuč).

Liječenje: se sastoji u mirovanju i maksimalno mogućoj imobilizaciji zgloba. Akutna stanja

treba kupirati u prvoj fazi hladnim ili alkoholnim oblozima. U kasnijoj fazi resorpciju krvi

pospješuje se toplim oblozima. Idealno je postaviti sadreni ili škrobni povoj malim

životinjama 2 – 3 tjedna, a u konja i goveda 4 tjedna. Nakon uklanjanja imobilizacijskog

povoja unatoč činjenici o nepostojanju smetnji u korištenju ekstremiteta, neophodno je daljnje

mirovanje. U konja se preporuča aplikacija oštrih masti pa i prethodno točkasto paljenje. U

periodu oporavka, kretanje životinje u početku mora biti ograničeno, i pod kontrolom, uz

postupno odmjereno pojačavanje napora. Ponekad zaostaje locus minoris resistentiae koji

omogućuje nastanak dodatnih distorzija. Frick (1923) kaže da hramanje izazvano uganućem

____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________

Prof.dr.sc.A.Brkić – Bolesti i traume zglobova u malih životinja

koje ne prođe nakon 14 dana za izlječenje treba 4 tjedna, a ono koje se ne izliječi za 4 tjedna

treba 8 tjedana.

Iščašenje (Luxatio)

Iščašenje se naziva trajno potpuno protuprirodno razmicanje zglobnih tijela uz istovremeni

prekid kontinuiteta dijelova zglobne čahure ili ligamenata.

Subluksacija ili nepotpuno iščašenje nazivamo stanje kod kojega se koštani dijelovi

zglobnih površina još dodiruju. Pod pojmom luksacije ili dislokacija nazivamo i

protuprirodnu translokaciju tetiva, mišića i živaca.

Sve luksacije se imenuju zbog precizne identifikacije sijela bolesti, prema kosti koja leži

periferno od zgloba. Za točno opisivanje položaja iščašenog dijela zgloba treba označiti i

pravac u kome se odmaknulo zglobno tijelo. Anterior, posterior, dorsalis, pre, retro, infra,

supraglenoidalis itd. Luksacije mogu nastati primarno – traumatski i sekundarno – spontano

tijekom drugih bolesnih stanja.

Primarna luksacija. Mehanizam nastajanja sličan je onome kod distorzija, no da bi se

zglobna tijela međusobno potpuno udaljila potrebna je ipak veća direktna ili indirektna

kinetička energija. Luksacija je završena ako je kinetička energija traume iscrpljena ili ako

ligamenti i podraženi mišići neposredne okoline spriječe daljnje djelovanje traume.

Sekundarno-patološke luksacije nastaju kao posljedica razaranja zglobne čahure uslijed

gnojnih artritisa (destrukcijska luksacija). Obično je kompletno razaranje zglobne čahure

rijetko, pa je rijetka i totalna luksacija te govorimo samo o subluksaciji. Na ovu bolest se

često nailazi na zglobovima prsta u konja, a ponekad se javlja i nakon neurektomija. Istezanje

i olabavljenje zglobne čahure uz istovremeno punjenje zgloba (hidrops) dovodi do

distenzijske luksacije.

Habituelne luksacije su takove koje se same uzglobljuju i ponavljaju se. Najčešće ih

nalazimo na femuro-patelarnom zglobu ždrebadi i mlađih konja. Patela u fazi opterećenja

isklizne preko vanjskog kondila lateralno ili što je češće u najvišoj gornjoj točki prilikom

ekstenzije biva fiksirana na medijalnom gornjem grebenu. Obično se javlja istovremeno na

oba koljena.

Stacionirana luksacija za razliku od habitualne trajnog je karaktera s konačnim

protuprirodnim pomicanjem.

____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________

Prof.dr.sc.A.Brkić – Bolesti i traume zglobova u malih životinja

Komplicirane luksacije udružene su s lomovima kostiju ili opsežnim razaranjem tkiva.

Otvorene luksacije su one u kojih istovremeno postoji rana kojoj je otvoren iščašeni zglob.

Obično nastaje na perifernim zglobovima koji leže supkutano i koji nisu obloženi debljom

muskulaturom.

Pojavljivanje: Dok su uganuća češća u konja, u pasa su brojnošću značajnije luksacije.

Luxatio femoris najčešći se događa u psa i mačke ali se nalaze i kod goveda i konja. U konja

su luksacije patele najčešće dorzalne, a daleko su rjeđe medijalne i lateralne. U pasa,

posebice malih pasmina najčešća je medijalna a mnogo rjeđa lateralna luksacija patele.

U pasa su luksacije kao posljedica traume moguće na svim zglobovima, a pored spomenutih

javlja se i luksacija antebrahija. U mačke pored femoralne luksacije česta je i luksacija

mandibule. U konja najčešće traumatska luksacija javlja se na putšnom zglobu, dok su na

krunskom i kopitnom zglobu većinom patološke subluksacije.

Simptomi: Obično se prepoznaju po načinu nošenje te izmijenjenoj uzdužnoj osi

ekstremiteta. Zbog protuprirodnog položaja kosti obično se konstatira i skraćenje

ekstremiteta. Svježe iščašeni zglob u pravilu je otečen, temperiran i bolan. Ponekad je moguće

palpatorički utvrditi razmaknuta zglobna tijela i artikulacijske plohe. Iščašenje zgloba u

pravilu je praćeno hromošću visokog stupnja. Pasivnim kretnjama iščašenog zgloba provocira

se snažna bol uz protuprirodne zvukove (strugnje, škripanje i krepitacija). Zglob je značajno

reduciranog motiliteta. Zbog snažne kontrakcije mišića nakon pasivnog pomicanja zglob se

ponovno vraća u položaj tipične luksacije. Često je pokretljivost ograničena u jednom smjeru,

a u drugom je moguća više nego je to prirodno. Nedostatak tipične krepitacije isključuje

mogućnost loma kosti. Siguran nalaz daje Rtg. pretraga.

Tijek bolesti: Ukoliko se iz bilo kojeg razloga luksacija ne liječi otečenje uzrokovano krvnim

izljevom splasne kroz nekoliko tjedana. Bolnost se postupno smanjuje, a mogućnost

pokretanja zgloba povećava no nikada ne dosiže stupanj prirodne pokretljivosti. Čašice

kuglastih zglobova popunjavaju se čvrstim granulacijskim tkivom te se njihove površine

postupno izravnavaju. Na mjestu dodira dislocirane glave zgloba ova pritiskom i trenjem

stvara novu utlinu nalik na čašicu zgloba. Na taj je način stvara neoartroza koja ipak dopušta

samo ograničene pokrete. U pasa nakon ovakovog incident na kuku moguća je sasvim solidna

funkcija. Posljedično skraćenje ekstremiteta koje najčešće prati iščašenje femura u pasa,

kompenzira se jačom ekstenzijom zglobova (kučni, koljenski i tarzalni).

____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________

Prof.dr.sc.A.Brkić – Bolesti i traume zglobova u malih životinja

Liječenje: se sastoji u ranoj repoziciji luksiranih zglobnih tijela. Optimalno vrijeme za

preživljavanje svih dijelova zgloba je 1 -2 sata, a posebice zglobne hrskavice je maksimalno 9

sati od nastanka luksacije. Do tog bi vremena trebalo očekivati, kako anatomski tako i djelatni

povrat funkcija ukoliko se repozicija izvede uspješno i stručno. Najlakše ju je načiniti u

prvom satu od nastanka luksacije kada su meka tkiva u fazi tuposti (stupora), a nakon toga

vremena dolazi do posljedičnog spazma muskulature što značajno otežava manipulaciju

zglobom. Važno načelo u repoziciji predstavlja način na koji će se ova izvesti, a to mora biti

isti onaj put, ali obrnutog smjera kojim je luksacija i nastala. Na taj način izbjegavaju se

dodatne lezije tkiva što bi značajno moglo ugroziti kako anatomski ustroj zgloba tako i

njegovu funkciju. Pošto repozicija predstavlja izrazito bolan zahvat korisno je potpuno

isključiti osjet bola anestezijom - provodnom, epiduralnom, ili općom. Ponovno uzglobljenje

zglobnih tijela nekada je i jasno čujno, a odmah se po repoziciji uočavaju malih životinja

uglavnom dobro liječe. Najveći broj luksacija u goveda i konja dovode do nemogućnosti

prirodnih kretnji zgloba. Ukoliko se repoziciji nije pristupilo na vrijeme ponekad ju kasnije

onemogućuju fibrinske ili fibrozne naslage ili granulacije te se uzglobljavanje ne može izvršiti

solidno što opet pogoduje pojavi reluksacije.

Nakon repozicije neke zglobove dobro je imobilizirati. Dok lukacije velikih zglobova goveda

i konja predstavljaju indikaciju za gospodarsko iskorištavanje zbog nemogućeg ili

neučinkovitog liječenja koje bi životinji vratile prvotnu fiziološku funkciju zgloba, u pasa i

mačaka prognoza je daleko povoljnija.

Iščašenje ivera u pasa i mačaka (Luxatio patelae)

Pojavljivanje: Bolest se javlja u pasa dok je u mačaka iznimno rijetka ali ipak poznata.

Najčeši oblik u pasa i mačaka je medijalna luksacija, lateralna je neusporedivo rijeđa dok je

dorzalna nepoznata. Uzroci nastanku ove bolesti su raznoliki. Na prvom su mjestu lokalne

traume zbog prometnih nezgoda, udaraca, padova, ugriza, nezgoda prilikom promjene pravca

kretanja životinje u brzoj akciji idr. Kao drugi, češći uzrok ove bolesti su prirođeni nedostaci

posebice u pasa malih pasmina.

Životinja oboljela od ove bolesti ili ne opterećuje bolesnu nogu što je češći nalaz kod pasa

velikih pasmina, ili pak kvaliteta opterećenja bolesne noge nije primjerena pasminskoj

odnosno tjelesnom ustroju i veličini, te je vrijeme opterećenja noge bitno smanjeno, a uočava

se i nestabilnost noge.

____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________

Prof.dr.sc.A.Brkić – Bolesti i traume zglobova u malih životinja

Takove životinje često sjede ili leže, a pri tomu je bolesna noga nešto otvorenijega kuta u

koljenskom zglobu. U hodu se primjeti, kod habitelnih jednostranih luksacija povremeni

izostenak opterećenja bolesne noge i umjesto koraka životinja na specifičan način poskoči i

izbjegne opteretiti bolesnu nogu. Ovakav nalaz uz povremeni “poskok” često se opaža u onih

životinja u kojih se neredovito događa habituelna lusacija.

Liječenje: Nekada su se koristile konzervativne metode liječenja no nikada nisu uspjele

zadovoljiti kriterije objektivne prosudbe ozdravljenja životine. Luksacija patele naime u

konačnosti, prije ili poslije dovode do kroničnih izobličavajućih promjena koljenskog zgloba

kada su male koristi i od dobro odabranih i vrhunski izvedenih operacijskih metoda liječenja.

Stoda je od osobite važnosti pored brze dijagnostike jednako brz izbor najpogodnije

operacijske metode liječenja. Od operacijskih načina liječenja luksacije patele treba

spomenuti tehniku kojom se jedan tračak fascije geni koja se peihvaća za lateralni rub ivera

ispreparira, te se provede ispod lateralne koljenske fabele i toliko napne koliko je potrebito da

se patela vrati u trohleu kako bi se njome kao prirodnim putom gibala za vrijeme kretanja

životinje.

Druga operacijska metoda je transpozicija tuberozitasa tibije, za koji se hvata ligamentum

patelae, na novo mjesto, lateralno od kriste tibije. Tim se zahvatom također reponira patela na

prirodno mjesto ka trohlei. Treća operacijska metoda repozicije patele sastoji se u tome da se

produbi preplitka trohleja na način sa se na tom mjestu klinasto isječe pripadajući dio femura

te se u tako produbljeno mjesto vrate trohlea i pripadajuće joj koštane strukture.

Odvajanje epifize na glavi bedrene kosti (Epiphiseolysis)

Bolest se javlja u ždrebadi i mlađih konja teških pasmina te pasa, a najznačajnije ekonomske

štete javljaju se u tovne junadi i svinja. Bolest nastaje postupno stoga što razvoj skeleta ne

prati intenzivan i brzi rast životinja, te nagli prirast. Prisutnost dakle takovih, težinom

izazvanih sila koje nikad nisu toliko snažne da bi izazvale frakturu, nastaju pretpostavke koje

potiskuju epifizu do njenog odvajanja od koštanog tkova u cijelosti.

Na početku bolesti prisutni su znakovi mješovite hromosti nižeg stupnja, a napredovanjem

bolesti hromost se pojačava do nemogućnosti korištenja bolesnog uda. Bolesni je ud nešto

predveden i usmjeren pod tijelo, sapi su strmije, a pasivnim kretnjama čujno je struganje i

krepitacija. Epifiza se odvaja od femura unutar zglobne čahure na kojoj nema naročitih

promjena. Patoanatomskom pretragom se uočava da glava bedrene kosti ostaje čvrsto u

____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________

Prof.dr.sc.A.Brkić – Bolesti i traume zglobova u malih životinja

acetabulumu gdje je fiksirana s lig. capitis ossis femoris. Acetabulum, i artikulacijska

hrskavica na glavi bedrene kosti u potpunosti su intaktne. Bolesne životinje (naročito svinje i

goveda) više leže, izrazito teško ustaju, naročito ako su oboljela oba kuka , kretnje su im

ograničene, a korak skraćen u oba smjera. Bolest je ne izlječiva, osim u pasa, gdje je uspjeh

liječenja uglavnom zadovljavajući.

Lakatna displazija pasa (Displasio procesus anonei)

Bolest je razvojnog karaktera a anomalija se sastoji u izostanku koštanog spajanja

ankonealnog izdanka sa hrskavičnim prihvatištem na ulni. U fazi okoštavanja ankonealni

izdanak je povezan sa zglobnom čahurom i nalazi se unutar zgloba, a postupno se od nje

odvaja i izaziva sekundarne promjene oštećujući zglobnu hrskavicu što dovodi do kroničnih

izobličavajućih lokalnih promjena. Bolest je nasljedna, a znakovi bolesti javljuju se u

životinja od 4. mjeseca starosti na više.

Kao prirođeni razvojni nedostatak koji uvjetuje zglobnu nestabilnost javlja se u pasa velikoh

pasmina jednostrano ili obostrano.

Klinička slika: Javlja se hromost uz skraćenje koraka prema naprijed, lakat životinja drži u

abdukciji a aktivnošću se hromost povećava. Pasivnim kretnjama provocira se bol uz osjetnu

krepitaciju. Finalno se dogodi jača punjenost lakatnog zgloba uz atrofiju pripadajuće

muskulature. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike, a potvrđuje radiološkom

pretragom lakatnog zgloba u položaju maksimalne fleksije. Obzirom na činjenicu da je bolest

nasljednog karaktera treba voditi računa o tome da se jedinke, nosioci genske malformacije

isključuju iz uzgoja, a operacijsko liječenje u smislu uklanjanja izoliranog ankonealnog

procesusa shvati kao palijativna metoda pomoći oboljeloj životinji.

Iščašenje lakatnog zgloba (Luxatio antebrachi)

Bolest se najčešće javlja u pasa obično kao posljedica prometne nezgode ali i kao posljedica

pada, udarca, skoka, ugriza ili pak traume neke druge etiologije. Često je bolest udružena sa

epikondilarnim lomom. U mačaka se pojavljuje samo iznimno.

____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________

Prof.dr.sc.A.Brkić – Bolesti i traume zglobova u malih životinja

Simptomi: Životinja drži lakatni zglob poluflektiran i malo osmjeren od tijela (abdukcija). Ne

uspjeva ga ispružiti, u hodu ga ni ne predvodi niti ga spušta na tlo i kreće se na tri noge.

Prognoza: Ukoliko iščašenje nije vezano uz kostolom tada je pod pretpostavkom da je

saliječenjem započelo pravovremeno, prognoza dobra, dok je sasvim drugačija prognostička

situacija ako se uz ovu bolest nađe i lom. Tada je za uspjesno izlječenje nužan operacijski

zahvat.

Liječenje: Liječenje se sastoji u repoziciji razglobljenih zglobnih tjela na način da je noga u

laktu u polufleksiji a životinja anestezirana ili u narkozi. Važnost bezbolne repozicije je u

tome što se životinju pošteđuje od bolova a lokalno područe relaksira te se obišno isključujući

spastičke učinke repoziciju može učiniti brzo i učinkovito uz najmanju ugrozu po hrskavic i

zglob i sve lokalne strukture. Nakon repozicije noga je momentalno u funkciji no valjalo bi

neko vrijeme ograničiti kretnje životinji i omogućiti joj samo kontrolirane napore. U nekim

slučajevima indicirana je i imobilizacija kroz 8 – 10 dana.

Iščašenje donje vilice u psa i mačke (Luxatio mandibulae)

Pojavljivanje: Bolest se javlja u pasa i mačaka a uzrokovana je udarcem, padom, ugrizom ili

prometnom nezgodom. Osim toga, ponekad se može se javiti kao posljedica čvrstog zagriza

tvrđe hrane aboralnim dijelom čeljusti. Iščašenje može biti jednostrano ili obostrano. Iščašenje

je gotovo u pravilu usmjereno prema naprijed.

Simptomi: Oboljela životinja usta drži otvorenima, obilno slini, a u nemogućnosti je uzeti

hranu i vodu. Zatvoriti joj usta ne uspjeva ni kada se to pokuša učiniti rukom.

Terapija: Cilj terapije reponirati iščašeni zglob te tako omogućiti prirodno zatvaranje ustiju.

Najbolje je to učiniti u općoj narkozi da se isključi osjet bola pri manipulaciji te u usta

poprijeko postaviti kakav okrugao prut u maksimalno aboralnom dijeli čeljucti. Tada laganim

stiskom čeljusti u smjeru zatvaranja ustiju razmiče zglobna tijela a uz istovremeno lagano

okretanje drvenog pruta u ustima dogodi se repozicija. Uspjeh liječenja vidljiv je po tome što

životinja odmah može otvarati i zatvarati usta kao prije inzulta.

____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________