vježbe za djecu 1.godina

Kondicijski trening, 12(2) 2014.38

Katarina Stojević, prof.

Kondicijski trening, volumen 12, broj 2, stranica 38-47

VJEŽBE ZA DJECU OD ROĐENJA DO PRVE GODINE STAROSTI

Motor development of a healthy newborn, infant and young child takes place according to certain phases and it is directly connected to anatomic and functional adequacy of the central nervous system. The course of this development is determined by genetically estab-lished patterns of development, but at the same time stimulated from the environment. Exercise carried out with infants have multiple benefits. A child is born, but the brain is still created, and millions of nerve cells are formed and connected. Exercise stimulates the central nervous system. Exercise is also a great way to get to know the child, gentle and motivating, mutually enjoy-able, perfect for mutual communication and expression

Exercises for children from birth through the first year of age

of love. In fostering child development one should ob-serve what he’s trying to do, check and support him to achieve the goal or to go to the new task. All displayed exercises can be used with healthy children for the ac-quisition of motor experiences and for communication with children. As early stimulation is very important for brain development, one should encourage the child to move from birth onwards. For children up to one year, it is important to conduct regular pediatric checkups and to monitor milestones of development which will enable early detection of potential difficulties in motor develop-ment and timely inclusion in the appropriate intervention program.

Abstract

Kondicijski trening djece i mladih

1. UvodPokret je osnovna karakteristi-

ka života kojom se izražavaju osje-ćaji (mimika), uspostavlja verbalna i gestikularna komunikacija (govor, gestikulacija), ovladava prostorom i postiže biološka samostalnost (Di-mitrijević, Čolović, 2005). U najra-nijoj životnoj dobi pokret je odraz stanja i ponašanja djeteta. Kod no-vorođenčeta motorički obrasci su refleksne prirode, postupno, preko obrazaca posturalne kontrole, ra-zvijaju se obrasci voljnih pokreta, a kasnije, sekundarno automatizirani, koordinirani voljni pokreti.

Motorički razvoj zdravog novo-rođenčeta, dojenčeta i malog dje-teta odvija se prema određenim zakonitostima i direktno je ovisan o anatomskoj i funkcionalnoj adekvat-nosti centralnog živčanog sustava. Tijek ovog razvoja determiniran je genetski utvrđenim obrascima ra-zvoja, ali je istovremeno stimuliran i podražajima iz vanjskog okruženja. Na ove podražaje, koje mozak kao organ, odgovoran za integraciju i koordinaciju, prima od osjetilnih organa, odgovara automatskim složenim reakcijama. Za dijete to znači konstantno poboljšavanje

motoričkih sposobnosti pomoću kojih se ono bori za svoju fizičku neovisnost, kao i sposobnost adap-tacije na uvjete socijalne sredine. Usvajanje glavnih motoričkih funk-cija (kontrola glave, okretanje u ležećem položaju, sjedenje, staja-nje, hod, puzanje, hvatanje) odvija se spontano u skladu s razvojem mozga, i bez ikakvog značajnog poticaja djeca bi mogla „sama“ na-učiti sjediti, stajati i hodati. No ipak, vježbe koje se provode s djecom do godine dana imaju višestruku korist. Dijete se rodilo, no mozak se još uvijek stvara, a milijuni živ-

Kondicijski trening, 12(2) 2014. 39

čanih stanica nastaju i povezuju se. Vježbanjem podražujemo središnji živčani sustav i pospješujemo na-vedeni proces (Jovančević, 2014). Vježbanje je i odličan način za upoznavanje djeteta, nježan i mo-tivirajući, obostrano ugodan, kao stvoren za uzajamnu komunikaciju i iskazivanje ljubavi. To je koncept rane dojenačke gimnastike koji, osim što uklanja stres i nesigurnost majke, značajno utječe na pravilan razvoj djeteta.

U usvajanju motoričkih zadata-ka dijete slijedi određene zakonito-sti – od osnovnih oblika kretanja, koji se putem vježbe kvalitativno obogaćuju do razvoja sposobno-sti variranja u njihovom izvođenju i napokon povezivanja s drugim oblicima motoričkih znanja. Sva-ko dijete treba vlastitim iskustvom doživjeti brojne različite situacije i sadržaje koji predstavljaju nepro-cjenjive prilike za učenje i razvoj. Odrasli su tu da omoguće takve pri-like, koje se na bliskoj i individualnoj razini najpogodnije pružaju upravo u obiteljskom okruženju (Šimuno-vić, 2014.). Okruženje siromašno takvim poticajima (kao što je to če-sto s institucionalnim smještajem) može imati iznimno negativan utje-caj na razvoj motoričkih vještina, intelektualnih kapaciteta i socijalnih vještina djeteta(Šimunović, 2014.)

1.1. Miljokazi motoričkog razvoja

Ključni događaji u motoričkom razvoju novorođenčeta i dojenče-ta nazivaju se miljokazi razvoja. Postoje razdoblja, odnosno vrijeme kada dijete treba nešto znati i moći učiniti, a važno je i kako to radi (Polovina, 2012). Kod novorođen-četa motorni obrasci su refleksne

prirode. Primitivni refleksi novoro-đenčeta odraz su još nepotpuno dozrele funkcije mozga, pa tijekom prvih mjeseci nestaju i zamjenjuju se pravim, posturalnim refleksima. Beba se rađa s više od 70 instin-ktivnih refleksa. Neki od njih, kao što je refleks sisanja vitalni su za preživljavanje (Ilka, 2011). Ovo su neki od najpoznatijih:

Refleks sisanja. Javlja se već kod fetusa od 10 tjedana. Beba siše svaki predmet koji joj se stavi u usta. Nestaje u zdravog novoro-đenčeta nakon četvrtog mjeseca.

Refleks traženja usnama. Iza-zove se laganim dodirom obraza i kuta usana. Novorođenče reagira okretanjem glave i pokušava usna-ma dohvatiti „uzrok“ podražaja.

Refleks hvatanja. Ako stavite prst na dlan novorođenčeta, ono će se tako čvrst primiti, da će se moći dignuti u sjedeći, pa i u stoje-ći položaj. Taj refleks ostaje do 4. mjeseca.

Plantarni refleks. Ako dodirne-mo bebin taban, dolazi do pokreta sličnog hvatanju. Ostaje do kraja 1. godine života.

Refleks Babinskog. Ako podra-žujemo djetetov taban pokretima od pete ka prstima, prstići će se raširiti.

Refleks automatskog hoda. Ako se novorođenče primi ispod pazu-ha i postavi u stojeći položaj, ono će napraviti nekoliko koraka. Re-fleks se gubi oko 3. mjeseca.

Moorov refleks ili refleks obu-hvaćanja. Na jak iznenadni zvuk dijete koje leži na leđima raširit će obje ruke i prste na nogama, a od-mah zatim sklopiti ruka kao da se želi primiti za neki oslonac. Gubi se do 4. mjeseca.

Refleks žmirkanja. Izaziva ga jaka svjetlost, ali i jači zvuk, primje-rice pljesak ruku.

Novorođenačka faza (prvi mje-sec života) je faza u kojoj se dijete pokušava organizirati, prilagođa-va se vanjskom svijetu, upoznaje okolinu i uspostavlja svoj ritam budnosti, spavanja te hranjenja. Novorođenče i mlađe dojenče leži na trbuhu u savijenom položaju. Savijenost zahvaća i gornje i do-nje ekstremitete. Zbog jake savije-nosti nogu, zdjelica je odignuta od podloge. Glava je oslonjena na lice i nagnuta na stranu kako bi dišni putovi bili slobodni i omogućavali normalno disanje. Novorođenče ne može okrenuti glavu na drugu stra-nu bez dodirivanja podloge. Dijete pregiba i ispruža ruke i noge.

Tijekom drugog mjeseca života popušta pregib u zglobovima, poči-nju se opuštati stisnute šake i ruke privijene uz tijelo. Veliki zglobovi još uvijek u fleksiji. Dijete se po-činje zanimati za svoju okolinu te počinje podizati glavu i do nekoliko sekundi, pritom se oslanjajući na ruke (priljubljene uz tijelo i savijene u laktu). Šake su poluzatvorene ili otvorene, a palčevi izvan šaka. Ve-ćina djece u toj dobi može fiksirati pogledom. U položaju na trbuhu dijete može držati glavu odignutom.

Od trećeg mjeseca dijete na tr-buhu počinje održavati ravnotežu, a preduvjet za to je da su oba lak-ta ispred linije ramena, da je jaka fleksija u zdjelici popustila te da se težina tijela premjestila s grudi pre-ma trbuhu. Ova faza u motoričkom razvoju naziva se „oslonac lakat-zdjelica“. Samo iz ovog položaja dijete može neometano okretati glavu. U položaju na trbuhu dije-te sada može neko vrijeme držati


glavu podignutu i istraživati okolinu rotirajući glavu na obje strane.

Sa četiri mjeseca u položaju na trbuhu dijete je u stanju osloniti se na jedan lakat kako bi oslobodilo drugu ruku za hvatanje predmeta. Pri tome se oslanja na lakat i zdje-licu jedne strane, a koljeno druge strane povlači prema naprijed do 90 stupnjeva oslanjajući se i na nje-ga. Slobodnom rukom hvata pred-mete koje odmah stavlja u usta.

U petom mjesecu života dijete se počinje odizati još više od pod-loge ispružajući ruke i oslanjajući se na korijen dlana. Ako ne može uhvatiti predmet, dijete se osloni na trbuh, a ruke odigne kao da pliva.

U dobi od šest mjeseci dijete je razvilo siguran oslonac na dlanove i ispružene ruke, oslanjajući se na bedra.

Motorički razvoj u petom i še-stom mjesecu života karakteriziran je fazom motoričkog razvoja koja se naziva „oslonac šaka –zdjelica“: dijete se sve više odiže, tako da sa šest mjeseci života potpuno ispru-ža laktove i oslanja se na otvorene šake. Težina tijela premješta se od trbuha prema zdjelici.

S punih sedam mjeseci funkcija oslonca na šake je usavršena te se dijete pomiče unazad, a težinu nose šake i bedra. Tako dijete uči opterećivati noge, dok bočno po-micanje postiže „osloncem jedna šaka-zdjelica“. Počinje okretanje s trbuha na leđa, koordinirano, kontrolirano, bez „zabacivanja“ glavice, pri čemu sudjeluju i ruke i noge. Razvija se bočni položaj u kojem se dijete oslanja na lakat jedne ruke, zdjelicu i natkoljenicu. Ako tako ne može doseći željeni predmet, odignut će se na ispru-ženu ruku oslanjajući se na dlan.

Taj položaj se naziva „stav vrtnog patuljka“. Dijete se počinje povla-čiti po podlozi. Ruke su savijene uz oslonac na laktove, a noge su ispružene i ne sudjeluju. To se nazi-va vojničko puzanje ili gmizanje. To nije „pravo“ puzanje. Izbalansirano kretanje rukama prethodi zauzima-nju četveronožnog stava.

U dobi od osam mjeseci dijete uspijeva odignuti zdjelicu od pod-loge i tako otkriva „oslonac šaka-koljeno“. Još uvijek ne može puzati jer mu nedostaje prijenos težine na bok. Ovo će uvježbati u položaju na trbuhu unakrsnim pokretima tijela: okreće se oko pupka ude-sno i ulijevo. Dijete počinje puzati oslanjajući se na ispružene ruke i koljena, zdjelica je podignuta, a koljena u širini zdjelice. S osam i pol mjeseci dijete se može povući u klečeći stav.

U devetom mjesecu života di-jete svladava prijenos težine tijela na bok i stvaraju se uvjeti za po-kretanje prema naprijed. Puzanje je sada u potpunosti razvijeno. Kralježnica je ispružena, potkolje-nice paralelne, a stopalo prati liniju potkoljenica.

U desetom mjesecu života dije-te može hodati uz predmete i pritom se oslanja na ruke i noge. Naprijed ide prvo jedna ruka, suprotna noga, suprotna ruka i potom opet noga. S deset mjeseci funkcija šaka je sve bolja. Iz puzanja lako prelazi u kosi sjedeći položaj i opet iz sjedećeg u puzanje. Ako je dovoljno stabil-no i sigurno, dijete se može podići i otkriti „oslonac šaka-stopalo“ ili „medvjeđi hod“. Iz ovog položaja dijete može ustati u stojeći položaj s deset ili jedanaest mjeseci.

S dvanaest mjeseci pojavljuju se prvi samostalni koraci prema na-

prijed. Početno hodanje razlikuje se od razvijenog hoda. U početku dijete hoda s manje ili više rašire-nim nogama, a ruke mu pomažu u održavanju ravnoteže. Tijekom jedanaestog i dvanaestog mjeseca dijete kombinira pokrete ruku i po-činje se igrati stavljanjem manjeg predmeta u veći, vađenjem pred-meta van, nošenjem i ispuštanjem ga kada to želi. (Kovačević, 2014).

Razvoj ide svojim slijedom, u nekog djeteta malo prije, u nekog malo kasnije, tako da se u prosjeku miljokazi zbivaju u ili oko navede-nih vremenskih perioda. Važno je poznavati razvojni slijed motori-ke djeteta kako bismo znali kada se što može očekivati u razvoju, kako bi ga lakše pratili i brinuli o djetetu (Nastetski, 2010). Jedan od znakova problema u razvoju i poremećaja središnjeg živčanog sistema može biti izostanak, slabo iskazivanje jednog ili više refleksa kao i njihovo predugo zadržavanje. Isto tako treba se zabrinuti ukoliko dijete. Isto tako zabrinuti se treba ukoliko dijete u svom razvoju ka-sni više od 3 mjeseca nego što je očekivano za dob, ako ima povišen ili snižen mišićni tonus, ima često čvrsto zatvorene šake, “izvija” se tj. zabacuje glavicu prema natrag, cr-voliko izvija ruke ili noge, ili je starije od 2 mjeseca, a drži često palac u šaci (Polovina, 2012).

1.2. Komunikacija s novorođenčetom

Komunikacijske vještine počinju se razvijati djetetovim rođenjem. Kako dijete postaje starije i razvija se motorička spremnost, te iste vje-štine postaju složenije. S novoro-đenčetom možemo komunicirat na nekoliko načina: dojenje kao način


komunikacije, masaža, razvojna gi-mnastika - „Baby fitness“, stimulaci-ja glasovne komunikacije – „Voice fitness“, igranje s dojenčetom).

Dojenje je vrlo dobar način komuniciranja između majke i dje-teta. U tome činu može se prepo-znati nekoliko razina komunicira-nja. Prva je poruka djetetu: ovdje je toplo, sigurno i ugodno, ovdje je hrana. Drugo, emocionalno se dje-ca nalaze u oralnoj fazi, što znači da najveća ugoda i utjeha dolaze putem usta. Na drugoj se razini komuniciranja prigodom dojenja majka i dijete upoznaju (prepozna-ju) dodirom, jednako kako to čine prigodom promjene pelena i kupa-nja. Što više dodira, što više govora i grimasa, to je komuniciranje bo-gatije. Naravno, tu je i čulo mirisa, koje nepogrešivo prepoznaje majku (Jovančević, 2014).

Masaža je odličan način uspo-stavljanja i učvršćivanja veze rodi-telja sa djetetom. Dodir je svakoj bebi neophodan, nezamjenljiv za razvoj, osjećaj sigurnosti i dobro stanje. Zapravo, masaža jača dje-tetovu emotivnu povezanost sa ro-diteljima, popravlja raspoloženje, umiruje napetost, jača cirkulaciju, poboljšava disanje, imunitet, vare-nje, sprečava i umanjuje bolove koji nastaju zbog grčeva, pomaže pri spavanju

Vježbanjem podražujemo sre-dišnji živčani sustav i pospješujemo navedeni proces no mozak se još uvijek stvara. Milijuni živčanih sta-nica nastaju. Stanice putuju na svo-ja odredišta i povezuju se s osta-

lim stanicama mozga( Jovančević, 2014).Vježbanjem se ostvaruje bli-skost od koje je jedino veća njiho-va sjedinjenost za vrijeme podoja. Majka svoje dijete upoznaje dodi-rom, upoznaje mekane i tople ru-čice, upoznaje miris vlastitoga dje-teta, njegov glas i osjećaje kojima odgovara na izraze ljubavi i pažnje. Vježbanje si njime tako je snažno motivirajuće, mobilizira sva čula i osjećaje majke, pa se vrlo brzo uspostavlja normalan odnos i ko-munikacija, bez koje nema uredna rasta i razvoja djeteta. Majci ukla-nja strah i nesigurnost, oslobađa se prostor za užitak i iskazivanje ljubav.

Dojenče može oponašati gri-mase i glasove od najranije dobi takozvani „Voice fitness“. Time se razvoj komunikacije, a posredno i psihomotorni razvoj djeteta (plaže-nje jezika, zatvaranje usta, otvara-nje usta, skupljanje usnica, zatvara-nje i otvaranje očiju)(Lasan, 2014). Dijete komunicira verbalno(služi se najprije plačem a zatim glasovima i riječima) te neverbalno(izrazima lica, pokretima glave i tijela, ruku i nogu te kontaktom očima).

Najnovija istraživanja mozga pokazuju da jezične igre koje potiču sva čula u kombinaciji s pokretom najtrajnije podražuju živčani sustav. Dakle pjevanje, govor, poskakiva-nje, pljeskanje i pokret su poželj-ne aktivnosti s djecom do godine dana, ali i kasnije.

Primjeri nekih pjesmica koje se mogu povezivati s pokretanje ruku i nogu djeteta:

1. IŠ’O MEDO U ŠUMICU (Može se povezati s postavlja-

njem stopala na pod) Išo medo u šumicu, izgubio papučicu, koje li je boje, to mi reci ti. Ako znadeš brojati, jedan, dva, tri!

2. PLIVA PATKA (Može se povezati sa savija-

njem ruku u laktu) Pliva patka preko Save, nosi pismo na vrh glave, u tom pismu piše, ne volim te više.

3. IDE BUBAMARA (Može se povezati sa masažom

dlana) Ide, ide bubamara, ne zna, ne zna, gdje bi stala, sletjela je na tvoj dlan: „Hajde bubamaro van!“

2. Vježbe pasivne gimnastike (razgibavanje)

Sve vježbe za razvoj motorike važno je provoditi u vrijeme kada je beba dobro raspoložena, a kod djece s manje strpljenja i one sa sporijim motoričkim razvojem po-sebice potrebno davati konstantan poticaj i izvoditi vježbe kroz igru i s velikom motivacijom.


Podražaj vanjskog ruba stopala(vježba se osobito primjenjuje ako su stopala okrenuta prema unutra)Dijete leži na leđima, noga savijena u koljenu i kuku. Obuhvatiti gležanj kažiprstom i srednjim prstom, dlan je okrenut prema gore, drugom rukom podražuje se vanjski rub stopala od prstiju prema peti. Stopalo će se refleksno otklanjati prema vanjskom bridu.

Povlačenje stopala prema dolje(vježba se osobito primjenjuje ako stopala u plantarnoj fleksiji)Dijete leži na leđima, noga savijena u koljenu i kuku, stopalo se obuhvati u gležnju. Dlan se postavi na stopalo odozgo i povlači prema dolje.

Podražaj unutarnjeg ruba stopala(vježba se osobito primjenjuje ako je prednji dio stopala okrenut prema unutra)Dijete leži na leđima, noga savijena u koljenu i kuku. Jednom se rukom fiksira stopalo, drugom usmjerava prednji dio stopala prema van.

Rotacija glaveDijete leži na leđima. Jednom rukom fiksirati ramena na podlogu a drugom raditi rotacije glavom lijevo-desno do krajnjeg položaja. Naginjati glavicu nalijevo i desno rame dok je lice okrenuto prema van.

Spuštanje stopala na podloguDijete leži na leđima, noga savijena u koljenu i kuku. Obuhvatiti dijete za potkoljenice i stopala. Spuštati cijela stopala na podlogu i ponovo ih odizati.

Podizanje noguDijete leži na leđima. Obuhvatiti koljena tako da palac dođe iza koljena a ostala četiri prsta preko njega. Naizmjenično podizati i spuštati djetetove noge.

Savijanje koljenaDijete leži na leđima. Obuhvatiti noge u području koljena te savijati djetetu koljena prema trbuhu, a potom ispružiti na podlogu. Prvo istodobno obje noge, a zatim naizmjenično.

Vježbe za kukoveDijete leži na leđima, noga savijena u koljenu i kuku. Obuhvatiti koljena i potkoljenice i maksimalno raširiti svaku u svoju stranu. Pri tome koljena trebaju biti u razini kukova i maksimalno pritisnuta prema podlozi.

Prebacivanje koljenaDijete leži na leđima. Uhvatiti noge djeteta za potkoljenicu s palčevima na gornjoj strani. Privući istovremeno obje noge trbuhu i tako savijene prebaciti ih na jednu i drugu stranu.

Kružni pokreti noguDijete leži na leđima. Obuhvatiti djetetovu potkoljenicu, saviti mu noge privlačeći bedra u trbuhu zatim raširiti u stranu, izravnati i vratiti u početni položaj.

Savijanje u laktuDijete leži na leđima, nadlaktice vodoravno na podlozi. Primiti dijete za dlanove i savijati ruke u laktu – dlanovi idu prema ramenima i vratiti u početni položaj.


Dodirnuti rukom stopalo iste noge središnjoj liniji, naizmjenično desna i lijeva strana.

Iz odručenja spojiti djetetove ruke u središnjoj liniji.

Raširiti djetetove noge i spojiti ih u središnjoj liniji.

Križanje rukuDijete leži na leđima, ruke vodoravno na podlozi, raširene od tijela. Križati ruke na prsima (lijeva šaka na desno rame i desna šaka na lijevo rame) i vraćati u početni položaj.

UzručenjaDijete leži na leđima, ruke su uz tijelo. Podizati obje ispružene ruke iznad glave te ih vratiti u početni položaj. Prvo istodobno obje ruke zatim naizmjenično.

Naizmjenično opružanje rukuDijete leži na leđima. Uhvatiti dijete za ručne zglobove. Naizmjenično ih opružati oponašajući pokrete kao kod boksa.

Vježbe za dlanoveDragati otvoren djetetov dlan.Otvorenim dlanom prelaziti preko njegove podlaktice, trbuha, noge, lica, lica majke.U položaju na trbuhu otvarati dlan na glatku i napetu podlogu.

2.1. Vježbe orjentacije prema središnjoj liniji

2.2. Vježbe križanja

Dodirnuti petom jedne noge suprotno bedro, naizmjenično desna i lijeva strana.

Dodirnuti rukom koljeno suprotne noge koje je savijeno prema prsima, naizmjenično.


1. Položite dijete na strunjaču na pod ili u krevetić, na trbuh. Stavite igračku - najbolje nešto što stvara buku ili je pokretno, ispred djeteta tako da ga potakne da digne glavu i pogleda igračku

2. Stavite dijete na grudi dok ležite na leđima i povucite mu ručice naprijed. Natjerajte ga da vas gleda tako što ćete mu govoriti ili proizvoditi zvukove predmetima.

Dodirnuti rukom stopalo suprotne noge, naizmjenično desna i lijeva strana.

2.3. Taktilne vježbeOtvoriti djetetov dlan i njime prelaziti preko djeteto-

vih prsa, ruku, stopala, lica te preko različitih materijala i tekstura.

3. Vježbe za poticanje motoričkog razvoja

3.1. Kontrola glave i trupaKontrola glave i trupa je početak vještine kretanja.

Dijete razvija kontrolu trupa i glave u svim položajima. Jedan od bitnih položaja je ležanje na trbuhu. Položaj na trbuhu je važan je vodi dijete prema sjedenju, pu-zanju, finoj motorici, upoznavanju i poveznici akcije i reakcije, ustajanju, hodanju, trčanju, dobrom razvoju kralježnice i budućem zdravom tjelesnom držanju.

Praktične vježbe

3. Stavite dijete na pod i stavite mu valjak ispod grudi (zamotana deka ili ručnik). Stavite igračku ispred njega dako da ju može gledati.

4. Dok držite i nosite dijete njišite ga na ruci tako da su mu obje ruke prema naprijed, držite ga za ramena i trbuh tako da drži glavu gore.

5. Uzmite veliku loptu, položite dijete na trbuščić na loptu i neka gleda direktno u vas ili u ogledalo. Ljuljajte ga na lopti prema naprijed, nazad i postrance.

6. Polegnite dijete na leđa. Dok ga lagano vučete za ruke, ohrabrite ga da podigne glavicu. Sve vrijeme mu tiho tepajte. Postupak ponovite polako i dozvolite mu da se sam povuče prema gore.

3.2. OkretanjeOkretanje ili rolanje je motorička aktivnost kada se

dijete s leđa okreće na trbuh i s trbuha okreće na leđa. Najčešće se dijete prvo potpomognuto okreće s leđa na trbuh. Igračke koje ćete koristiti prilikom igranja tre-bale bi biti jarko obojene, imati dijelove koji se pomiču ili proizvode zvukove i naravno, sigurne u smislu da se dijete njima ne može ozlijediti ili progutati određeni dio.


1. Posjednite dijete na svoju nogu. Njišite ga lagano na jednu pa na drugu stranu. Dozvolite mu da otkrije svoju ravnotežu.

2. Posjednite dijete između svojih nogu na pod. Igračku stavite izvan nogu. Potaknite dijete da posegne rukom izvan vaših nogu i uhvati igračku.

3. Dijete je u položaju sjeda između vaših nogu. Motivirajte ga igračkom da se okrene u jednu stranu preko vaše natkoljenice sve do položaja klečanja i natrag. Naizmjenično u desnu i lijevu stranu.

Praktične vježbe

1. Postavite dijete na bok. Ukoliko treba pomoć da ostane na boku, smotajte deku i podbočite ga. I tako ga pstavite nek se igra. Postavite djetetovu igračku u dohvatu u razini ramena i neka se dijete igra.

2. Stavite dijete na leđa i naizmjence savijajte djetetove nožice u koljenu prema prsima. Ako se dijete opire pustite ga malo da se odmori pa nastavite.

3. Postavite dijete na leđa. Pomognite mu da se okrene tako da mu pružite kariku za koju će se moći uhvatiti te ju nježno povucite u stranu na koju želite da se okrene.

4. Postavite dijete na leđa. Pomognite mu da se okrene tako da mu nježno prebacite koljeno suprotne noge od strane u koju želite da se okrene na stranu koju želite da se okrene.

5. Postavite dijete na leđa. Pomognite mu da se okrene tako da ga potaknete nekom radnjom: šuškanjem, zvonjavom ili sl.

6. Postavite dijete na leđa. Uzručite mu ruku one strane na koju želite da se okrene a drugim ga rukom potaknite na okret (motivacija igračkom, prebacivanje koljena, povlačenje suprotne ruke).

3.3. SjedenjePokretanje u sjedeću poziciju vrlo je važno za dje-

tetov razvoj. Dijete prije nauči kako izaći iz sjedećeg položaja nego kako doći u sjedeći položaj. Uz pret-postavku da će osigurati udobnost i poboljšati razvoj djeteta, napravljene su ležaljke - ljuljačke. U ovakvim ležaljkama zbog kosog položaja leđa, dojenče se do-vodi u pasivan sjedeći stav. Pri tome je onemogućeno normalno premještanje težine tijela prema glavi, kao što je to slučaj kada dijete leži na leđima normalno, već se vrši pritisak na kralježnicu. Tako dolazi do sa-bijanja lumbalnog segmenta kralježnice, što može imati štetne posljedice (Dimitrijević, Čolović, 2005).

Praktične vježbe


3. Postavite dijete preko svojih nogu položaj za puzanje tako da koljenima dodiruje tlo. Neka se igra u tom položaju

4. Postavite dijete preko zamotane deke tako da mu ruke i koljena dodiruju pod i polako ga ljuljajte naprijed-nazad, pa lijevo-desno.

5. Postavite dijete na trbuh i dok ono pokušava „plivati “ prema naprijed, pomognite mu tako da svojim dlanovima stvarate uporište za njegova stopala kako bi se mogao odgurnuti.

6. Pri pokušaju djeteta da počne puzati dodatno ga motivirajte zanimljivom igračkom

7. Postavite dijete trbuhom na složeni ručnik i pomognite mu da se digne na sva četiri ekstremiteta lagano držeći ručni

3.4. Puzanje Puzanje može početi tako što će se dijete podići

na ruke i koljena i ljuljati se naprijed-nazad. Tako će razviti snagu i kontrolu nad svojim bokovima. Do pu-zanja od prilike dolazi onda kada dijete počne učiti sjediti.Napredak u puzanju predstavlja trenutak kad se desna ruka pokreće naprijed i lijevo koljeno, te lijeva ruka naprijed i desno koljeno.

Praktične vježbe

4. Posjednite dijete na veliku loptu. Polagano mičite loptu da dijete osjeti ravnotežu.

5. Postavite dijete na ruke i koljena. Pomaknite mu težinu prema bokovima. Potaknite ga da se pridrži rukom na toj strani.

6. Dijete leži na leđima. Rukama ga istovremeno obuhvatite za natkoljenice i šake i polako povlačite u stranu i gore tako da dijete preko boka dođe u položaj sjeda.

1. U položaju na prsima potičite otvaranje djetetova dlana tako da mu ga povlačite po podlozi odozgo prema dolje.

2. Dijete leži na prsima. Lagano ga povucite za ramena do položaja upora opruženih ruku.

3.5. StajanjePrije nego li dijete prohoda, ono treba znati ustati

do stojećeg stava i održavati ravnotežu u stojećem stavu. Kretnje prema hodu nazočne su prije nego počne stajati i hodati bez pomoći. Svakodnevno se susrećemo da roditelji ubrzavaju proces stajanja time što koriste hodalice, koje ortopedi ne preporučaju.. U hodalici dijete zauzima potpuno neprirodan stav gdje je glava zabačena otraga, ruke podignute uvis, rame-na retrahirana. Posebno štetan efekt hodalica ima na


razvoj stopala jer provocira equi-nus položaj stopala i kasnije naviku hodanja na prstima. (Dimitrijević, Čolović, 2005). Dakle, vježbe koje se primjenjuju za poticanje hodanja uključuju stavljanje djece u okru-ženje koje omogućuje samostalno podizanje do stojećeg stava te sa-mostalno hodanje uz namještaj.

Praktične vježbeTjekom igre postavite dijete na

koljena ispred stolića (tapeciranog), dozvolite mu da se u navedenom položaju igra manipulirajući igrač-kama na stolu.

Posjednite dijete na svoje ko-ljeno tako da vam je okrenuto li-cem. Neka su mu noge oslonjene na pod, pridržavate ga za bokove, dok je rukama oslonjeno na vaša ramena ili vaša prsa. U navedenom položaju pomozite joj da ustane, odižući guzu i ispravljajući nožice u koljenu uz oslon na stopalo.

Igrajući se na podu postavite dijete u položaj tako da se oslanja na ispružene ruke dok je jedna noga savijena u koljenu, a druga ispružena uz oslon na stopalo. U takvom položaju nek prenese te-žinu naprijed na ručice, zatim na bokove i na noge.

U klečećem položaju (jedna noga ispravljena, a druga savinuta u koljenu) postavite dijete ispred malog stolića ili stolice. Igračke nek se nalaze u njenom vidnom polju, dovoljno blizu da može posegnuti

za njima. U trenutku kad pokaže zainteresiranost za igračke lagano ju ljuljajte naprijed,nazad, lijevo, desno.

Kad je dijete na podu ohrabrujte ga da se digne na koljena što sa-mostalnije uz stol ili stolić. Pratite da iskorak u stajanje radi objema nogama, ne samo, primjerice, lijevi iskorak do stajanja.

4. ZaključakU poticanju razvoja djeteta pro-

matrajte što ono pokušava napra-viti, čekajte i osigurajte dovoljno podrške da ostvari cilj ili da krene prema novome zadatku. Sve pri-kazane vježbe mogu se koristiti sa zdravom djecom radi stjecanja mo-toričkih iskustava te komunikacije s djecom. Kako je rana stimulacija osjetila vrlo bitna razvoj mozga, od rođenja se preporuča poticati dijete na pokret.

Kod djece do godine dana važ-no je napomenuti redovite pedija-trijske preglede i praćenje miljoka-za razvoja što će omogućiti rano otkrivanje eventualnih poteškoća u motoričkom razvoja te pravovre-meno uključivanje u odgovarajući intervencijski program.

Literatura1. Ban, S., Raguž, S. i Prizmić A.

(2011). Razvoj djeteta od rođenja do treće godine - Priručnik za roditelje Preuzeto s http://www.bolnica-du.hr/data/1298293746_171_mala_brosu-ra_logopedi.pdf 23.12.2014.

2. Dimitrijević, L. i Čolović, H.(2005). Ometanje normalnog motornog ra-zvoja u prvoj godini života Preuze-to s: http://publisher.medfak.ni.ac.rs/2005-html/3-broj/Ometanje%20normalnog%20motornog%20razvo-ja...pdf 23.12.2014.

3. Gebauer Sesterhenn, B.i Praun, M. (2007). Moja beba. Zagreb: Mozaik knjiga.

4. Jovančević, M, i Čalopek Butković, A. Razvojna gimnastika Preuzeto s: http://www.adiva.hr/razvojna-gimna-stika-baby-fitness.aspx 23.12.2014. Kovačević, M. (2014). Razvoj kre-tanja u prvoj godini života Preuze-to s http://www.klokanica.hr/beba/zdravlje-i-njega/ne-ucite-dijete-sje-diti-ili-hodati-ometate-mu-motoricki-razvoj-1654 23.12.2014.

5. Majkić, M (1997). Klinička kinezite-rapija. Zagreb: InMedia.

6. Nasteski, B.(2010). Normalan moto-rički razvoj djeteta Preuzeto s: http://blog.vecernji.hr/fiziofanatik/norma-lan-motoricki-razvoj-djeteta-1518

7. Stojčević Polovina, M. (2012). Normali motorni razvoj Preuzeto s: http://www.poliklinika.org/home.aspx?Id=1&Type=2&IdLang=2 23.12.2014.

8. Šimunović, D. (2011). Motorički ra-zvoj djeteta preuzeto s: http://www.bebe.hr/arhiva/263/motoricki-razvoj-djeteta 23.12.2014.

9. Vučinić, Ž.(2001). Kretanje je dje-tetova radost,priručnik za poticanje dječjeg razvoja, Zagreb: FoMa.

10. Pjesmice za bebe Preuzeto s http://www.pjesmicezabebe.com/index.php?option=com_content&view=category&layout=blog&id=38&Itemid=56

11. Vježbe za djecu s DVD-a „Prve tri su najvažnije“ preuzeto s: http://telefon-cic.hr/step.jsp?page=498625

Documents

vježbe za djecu 1.godina