Prai

Zved

be: d

avo

r bo

bić,

igo

r Le

šnik

i bi

anC

a ba

n /

raZg

ovo

ri: U

rban

, eLv

is

stan

ić, g

ibo

nn

i / 2

5 g

od

ina

HLa

dn

og

Piva

, obL

jetn

ički

ko

nC

ert

na

šaLa

ti /

skUP

štin

a H

ds–a

U b

iog

rad

U n

a m

orU

/ n

agra

de

Hds

–a Z

a 20

12.

go

din

U /

reZim

e Po

sLo

vne

go

din

e / F

eno

men

tH

om

Pso

n /

što

nas

ček

a U

eU?

NOVINE HRVATSKOGA DRUŠTVA SKLADATELJA | BROJ 181 | SRPANJ 2013. | CIJENA 22 kn

ISSN 1330–4747

Ved

ran

Met

elko

3

BR

OJ

181,

SR

PAN

J 201

3.

2

BR

OJ

181,

SR

PAN

J 201

3.

UVODNIKRiječ urednice

K ao što smo obe­ćali, u novo doba Lijepe Naše kao članice Europske unije, uvodimo novi format glasila na­

šeg Društva. Pritom bitna promjena nije toliko u izgledu stranica, koliko u njezinu sadržaju i formalnom prelasku iz novina u časopis. Jer dvomjesečni ritam izlaska ipak je prikladniji za više »težih« tekstova kojima se bilježe ipak najvažniji događaji u proteklome razdoblju, dok smo informa­cije na razini vijesti zasad trajno prepustili drugim tiskovinama u zemlji s bržim ri­tmom izlaženja. Uz to, piše se i o nekim temama o kojima se dosad u Cantusu nije progovaralo, poput fenomena Thompson, lika i djela kontroverznog glazbenika Mar­ka Perkovića, čiji je koncert na splitskom Poljudu u svečanoj noći ulaska Hrvatske u EU (30. lipnja) okupio najviše ljudi na jed­nom mjestu (50.000!). No mijenja se i vri­jeme u kojem živimo, a sve mijene unutar EU pomno bilježi HDS ZAMP te sudjeluje u stvaranju novog sustava za kolektivno ostvarivanje prava. Naši predstavnici po­lako ulaze i u sfere globalne politike prateći ovogodišnji četvrti bijenalni Svjetski sum-mit kreativaca održan 4. lipnja u američkoj prijestolnici Washingtonu. Iza nas je i prva skupština HDS–a održana izvan Zagreba (u Biogradu na Moru) s ciljem boljeg pove­zivanja i upoznavanja našeg članstva, što je također jedna od bitnih postaja na putu decentralizacije u svim smjerovima. Lista­jući naš novi časopis, razmislite koliko smo uspjeli to i tematski odraziti.

Želimo vam dugo, toplo, glazbeno ljeto!

Jana Haluza

Demanti na reagiranje akademkinje Koraljke Kos u Cantusu br. 177/178

Treba samo otvoriti rukopis Ljubavi i zlobeOpravdanost tvrdnji iznesenih u tekstu programske knjižice koncerta ansambala Muzičke akademije Od Ljubavi i zlobe do Maršala, 24. studenoga 2012. u Dvorani Lisinski

Piše: Mladen Tarbuk

U Cantusu br. 177/178 hrvatska muzikolo­ginja Koraljka Kos izražava bojazan da će eventualno po­navljanje navodne

neistine koju sam iznio u programskoj knjižici u povodu izvedbe koncerta Od Ljubavi i zlobe do Maršala poprimiti privid istine. Bojazan je neopravdana, jer upravo hrvatska muzikologija već sto pedeset godina ponavlja neistine o pr­voj hrvatskoj operi i njezinu tvorcu do te mjere da su one ušle u mnoge knjige i udžbenike, te postale opće mjesto hrvatske kulture. Premda tako kratko sročen tekst nije mjesto na kojem mogu argumentirati svoje stavove u punom za­mahu, ipak bih želio pobiti tvrdnje koje u svojem tekstu navodi muzikologinja Kos. Najprije, ona navodi moju navodnu neupućenost u znanstve­nu i stručnu literaturu napisanu o Lisinskom.

Nažalost sam s pažnjom pročitao monumental-nu monografiju o Lisinskome iz pera hrvatskog muzikologa Lovre Županovića (op. cit. Lisinski–amater il vrhunski profesionalac?, hrvatska mu­zikologinja Koraljka Kos, Cantus, veljača 2013.) te ustanovio da obiluje proizvoljnim tvrdnjama temeljenim na predrasudama autora. Evo nekih od njih na koje u nastavku dajem komentare:

1) Promatrana sa strogo umjetničkog stajališta, opera Ljubav i zloba nije zaokruženo i cjelovito djelo. (Lovro Županović: VATROSLAV LISINSKI, ŽIVOT.DJELO.ZNAČENJE, Zagreb, Jugoslaven­ska akademija znanosti i umjetnosti, Odjel za muzičku umjetnost, 1969., str. 350)

2) Ali i glazbena strana odaje neujednačenost kvalitete. (Ibid., str. 350)

3) Recitativi su, naprotiv, rješavani najčešće s manje inventivnosti i više su podvrgnuti stereoti­pnosti izraza. (Ibid., str. 350)

4) Izvoditi scenski danas Ljubav i zlobu u izvor­noj verziji ne bi koristilo djelu, makar se u njego­vu ocjenjivanju polazilo sa stajališta i kriterija vre­mena u kojem je nastalo. (Ibid., str. 351)

Ad 1) Prva tvrdnja je evidentno neistinita. Ta je opera dovršena, formalno zaokružena, u više navrata cjelovito izvedena te jasno artikulirana kao cjelina sastavljena od recitativa, arija, dvo­pjeva i ansambala.

Ad 2) Druga tvrdnja podrazumijeva neujedna­čenost stilskih osobina pojedinih dijelova opere. No stilske osobine cijele opere vrlo ujednačeno pripadaju stilu ranog njemačkog romantizma, uz nezaobilazne natruhe talijanske opere te su posve kompatibilne sličnim radovima Webera, Marschnera, Lortzinga ili Donizettija.

Ad 3) Recitativi opere možda su njezin najinven­

tivniji dio. Lisinski, naime, u želji da prilagodi tra­diciju talijanskog recitativa melodiji hrvatskog je­zika, uvodi glazbenu interpunkciju orkestra na lake dijelove dobe, te time stvara originalni hr­vatski recitativ. Nažalost, zbog izostanka izvedbi toga djela malotko je od kasnijih hrvatskih skla­datelja mogao graditi svoj stil na tom zanimlji­vom postignuću.

Ad 4) Navedena autorova tvrdnja je apsurdna. Što može drugo koristiti djelu više od njego­ve cjelovite izvedbe? Ona pretpostavlja aprior­nu superiornost muzikologa nad skladateljem i upravo me je ona kao skladatelja nagnala da na­pišem spomenuti tekst.

Nadalje, na temelju životopisa V. Lisinskog mu­zikologinja Kos konfabulira njegovu navodnu nesposobnost da napiše dobru operu prije od­laska u Prag. I tu čini pravi salto mortale, navo­deći Kuhačevu tvrdnju da je to djelo instrumenti­rao Juraj Karlo Wiesner von Morgenstern, jedini zagrebački glazbenik koji je »u ono doba« imao dovoljno profesionalnog znanja za tu zadaću (Cantus, br. 177/178, veljača 2013., str. 2). Ako je to istina, onda je djelo uzorno napisano i in­strumentirano jer je posao napravio profesiona­lac. Odakle onda tolike navodne manjkavosti? Nije li Wiesner bio na visini povjerenog mu za­datka? Je li on pokušavao u svojem radu popra­viti ideje svojeg nevještog učenika? Ili su oboji­ca bili nevješti u ostvarivanju svojeg nauma? O tim problemima hrvatska muzikologija brižljivo šuti već sto pedeset godina, te još pritom tvr­di kako ne bi trebalo izvoditi to operno nedono­šče. A trebalo je samo otvoriti rukopis partiture, pa bi mnoga pitanja bila mnogo jasnija. Na svoju nesreću sam to učinio te izazvao takve objede. Ako se hrvatska muzikologija udostoji pružiti mi odgovarajući prostor za iznošenje svojih hipote­za, rado ću pružiti zanimljive odgovore.

RE

AG

IRA

NJ

A

RE

AG

IRA

NJ

A

Reakcija na demanti Zlatana Srzića objavljen u prošlom broju Cantusa (180)

Demanti demantijaPiše: Mladen Tarbuk

P ročitao sam demanti svo­jeg intervjua (Tarbukov projekt Dubrovnik, Cantus broj 179, ožujak 2013., 8. str.) objavljen u Cantusu br. 180, 3. str., i nemalo se

iznenadio! Sastavio ga je maestro Zlatan Srzić, šef–dirigent Dubrovačkog simfonijskog orke­stra (nadalje u tekstu DSO) u dva mandata koje je obnašao od 2004. Znajući da je kolega bio teško bolestan tijekom drugog mandata, nisam smatrao da je on odgovoran za stanje orkestra koje sam zatekao preuzevši početkom ove go­dine umjetničko vođenje tog orkestra. Sudeći po njegovoj reakciji, očito sam se prevario. Sto­ga još jedanput iznosim svoje tvrdnje izrečene u intervjuu koje je on kurzivom istaknuto, njegov demanti i moj demanti demantija:

U proteklih osam godina DSO trudio se biti što

manje prisutan u Dubrovniku. DSO je tih godi­na, osim turneja u Hrvatskoj i inozemstvu, sva­ke godine održao više od pedeset koncerata u Dubrovniku.

Održati fizički koncerte u Dubrovniku ne zna­či biti doista prisutan kao kulturni subjekt jed­ne zajednice. Stvarna prisutnost podrazumije­va ugled u zajednici, veći broj i zanimanje pu­blike, kvalitetne kritike za koncerte (pojedinim je kritičarima bilo zabranjeno da uopće dolaze na koncerte), dobru kadrovsku politiku, kao i sve ostalo na tom tragu, što orkestar posljednjih go­dina očito nije imao.

DSO nije bio prisutan na kvalitetan način. Na­ime, DSO je za svoj rad 2006. dobio Diplomu Milka Trnina, naše najviše stručno priznanje.

Mislim da izvedbe djela s nepotpunim sastavom orkestra, katkad čak zbog nevjerojatnog razlo­ga (suspenzije pojedinih solista u orkestru, a ta­kve su se često znale dogoditi u navedenom razdoblju), ne pripadaju kvalitetnom načinu pre­zentacije klasične glazbe. Nagrada dodijeljena

za takav rad govori više o načinu njezine dodjele negoli o njezinu nositelju.

DSO je bio bez ikakve suradnje s ostalim kul-turnim subjektima. Činjenica jest da je DSO uspješno surađivao sa svim kulturnim subjek­tima, što maestro Srzić potkrepljuje citatom iz osvrta na koncert s učenicima Umjetničke škole Luke Sorkočevića.

Suradnja ne znači povremen događaj, već kon­tinuirano zajedničko djelovanje. Ne postoji nije­dan primjer takvog ugovora o višegodišnjoj su­radnji, a DSO je nastupao za druge organizatore isključivo kao iznajmljeni orkestar.

DSO je vodio takozvanu izolacijsku politiku. Or­kestar je inicirao koncerte u povodu svih pro­slava državnih, gradskih i vjerskih praznika, obi­lježavao događaje i sudjelovao u humanitarnim akcijama, što se potkrepljuje naslovom jednog novinskog osvrta na koncert u povodu posjeta Ivana Pavla II. Dubrovniku.

Uprava DSO–a ometala je rad festivala Julian

Rachlin&Friends, teško nalazila zajednički jezik s upravom Dubrovačkih ljetnih igara te uspjela rastjerati više vrlo dobrih glazbenika DSO–a, koji su mahom našli posao u Umjetničkoj školi Luke Sorkočevića. Vrhunac izolacijske politike bila je zabrana članovima DSO–a da nastupaju u sklo­pu ikakvog drugog ansambla ili na koncertu ne­kog drugog organizatora.

DSO je nastojao biti prisutan na nekim »čud-nim« lokacijama, poput Indonezije. Točno je da je DSO ostvario više inozemnih turneja nego što je kod nas uobičajeno, u više europskih zema­lja, na Dalekom istoku i u SAD–u, što se opet potkrepljuje tekstom iz Washington Chroniclea.

O lažnom prikazivanju raznih gostovanja najbo­lje govori izmišljena kritika citirana iz novina za­tvorenih 1938. o uspješnom gostovanju u beč­kom Musikvereinu. Na koncertu u Washingto­nu bilo je, prema izjavama očevidaca, petnae­stak ljudi, od kojih polovica Hrvati. Naslov novin­skog osvrta kaže da je DSO zapanjio Ameriku. U svjetlu navedenih činjenica, pitam se — čime?

Prvi put u povijesti HDS–a godišnja skupština nije održana u Zagrebu

Morska skupštinaBiograd na Moru, 26. svibnja 2013., Skupština HDS–a upotpunjena boljim upoznavanjem članstva H rvatsko društvo skla­

datelja je nacionalna udruga koja djeluje na području cijele Hr­vatske. Da bi se na­pravio iskorak prema

članovima koji ne žive u Zagrebu, a imajući u vidu da u Dalmaciji, nakon zagrebačke regi­je, živi i djeluje najveći broj članova HDS–a, ovogodišnja je redovita skupština Društva održana u Biogradu na Moru. To je prvi ta­kav iskorak, a sudeći po zadovoljstvu onih koji su sudjelovali, ideja je bila pun pogodak. Vedar susret skladatelja i članova Društva koji su u Biograd s raznih strana zemlje do­putovali u subotu, 25. svibnja obogaćen je

dvosatnom poslijepodnevnom »đitom« po biogradskom arhipelagu: oblaci su se za tu priliku razišli pa je veselo društvo na brodu Princ Kornata moglo punim plućima uživati u druženju, ljeskanju valova i skokovima du­pina. Sunce, more i vjetar dokazani su poti­caji za inspiraciju pa su se već toga popod­neva u nekim kreativnim glavama počele rađati nove skladbe. Grad koji je nedavno tri puta zaredom bio odličan domaćin Porinu potvrdio je naklonost glazbi i glazbenicima. Nakon večernjeg primanja predstavnika Društva kod biogradskog gradonačelnika Ivana Kneza, sudionici skupštine uživali su u koncertu splitskog jazz sastava Black Coffee i pjevačice Martine Thomas. Ako

je subota bila dan za opuštanje i druženje, nedjelja, 26. svibnja bila je radna: na skup­štinu su se odazvala pedeset četiri redovita člana, te pridruženi članovi s pravom glasa, a predsjedao je dopredsjednik Društva Ante Pecotić. Glavni tajnik Antun Tomislav Šaban podnio je programski i financijski izvještaj o poslovanju HDS–a u 2012. godini. Oba izvještaja jednoglasno su usvojena, kao i izvještaj Nadzornog odbora, a posebno je bio topao pljesak pri objavi ovogodišnjih nagrada HDS–a. »Morska skupština« bila je zanimljiv iskorak za društvo i prilika za lijep vikend s kolegama: možda ćemo joj odjek čuti u pjesmi nekog od ljudi na ovim fotogra­fijama... (Milan Majerović–Stilinović)

Antun Tomislav Šaban, Ante Pecotić i Darko Bakić zasjedaju Skupštinom HDS–a u hotelu Ilirija u Biogradu na Moru

Biograd na Moru

Elvis Stanić i Hrvoje Hegedušić

Damir Martinović Mrle (Let3)Zrinko Tutić i Diana Grgurić Jake snage HDS–ova tima: Sanda Božić i Dubravka Gjuras ex Ožura

Veselo mnoštvo na palubi broda Princ Kornata punim je plućima uživalo u druženju, ljeskanju valova i skokovima dupina

Lisinski 6 Maršal

JAKO

V Đ

INĐ

Ić

4 5

BR

OJ

181,

SR

PAN

J 201

3.

BR

OJ

181,

SR

PAN

J 201

3.

Na Skupštini u Biogradu proglašeni su dobitnici nagrada HDS–a za 2012. godinu

Nagrade će im se dodijeliti u raznim prigodama do kraja godine

Dobitnici i obrazloženjaPiše: Jana Haluza

Nagrada HDS–a Milivoj Körbler u kategori-ji zabavne glazbe dodjeljuje se rock–pjeva-ču, skladatelju i gitaristu Damiru Urbanu za EP (mini–album) Kundera u izdanju Aquarius Recordsa

H itovi poput Budi moja voda, Svijet za nas i Lopov Jack ostavili su snažan pečat i neiz­brisiv trag na hrvatskoj glazbenoj sceni i po­

stali svojevrsni rock–standardi, ali umjesto da se odmara na lovorikama i tu i tamo ponovi iskušane formule, Urban neprestano izaziva nove stvaralačke muze. Ako ne može ispu­niti uobičajeni opseg trajanja CD–a, ne libi se predstaviti javnosti nove pjesme i u ma­njem audio formatu. Kao što je to bio slučaj s njegovim posljednjim izdanjem Laufera iz 1995. nazvanim jednostavno EP, njegov se posljednji diskografski projekt, naslovljen prema češko–francuskome piscu, opire uobičajenim kategorijama. Riječ je o formi

mini albuma sa šest pjesama, kojim Urban slijedi svoje misli nakon čitanja posljednjeg Kunderina romana napisanog na češkom jeziku, Besmrtnost. Tekstovima se upušta u slobodan tijek naoko nabacanih ideja, dok glazbom pruža kontrolirani sukus svojega dosadašnjeg opusa i novih zvukovnih ekspe­rimenata, u širokom rasponu od distorzija do klasične zvukovne čistoće. Od imaginarne komunikacije s piscem u uvodnoj skladbi Kundera (atom), preko elektrifikacije ozračja u Fasum aga (ubrzanje), sve do balade Kasno je za ljubav (ruske teme), mračnog pesimizma Ako se napijem do smrti (mol), psihodelije u Otporan na život (dječji glas) i eklektične pre­ludičnosti završne Dajem vuka (bach), Urban se oslanja na svoj prepoznatljiv stil, ali u spoju različitosti nagoviješta nov izraz. Njegov je Kundera u cjelini najoriginalnije i najcjelovitije glazbeno djelo prošle godine u tzv. zabav­nim glazbenim žanrovima, s prepoznatljivim umjetničkim i autorskim integritetom. Nadaj­mo se da dobitnik neće odbiti nagradu zbog nezgodne kategorizacije pojma »zabavna« koju iz praktičnih razloga rabi Statut Društva.

Nagrada HDS–a Franjo Ksaver Kuhač za pod-ručje tradicijske glazbe dodjeljuje se sklada-telju, gitaristu, kontrabasistu i pedagogu Ma-rijanu Makaru u povodu njegova 80. rođen-dana i 60. obljetnice suradnje s ansamblom LADO

S vestrani glazbenik Marijan Makar jedan je od rijetkih naših članova koji se jedna­ko dobro snalaze u klasici, tradicijskom izričaju i jazzu. Kao klasični gitarist, izveo je

i snimio na tisuće glazbenih minuta domaće i svjetske literature, nastupao uz Zagrebačku filharmoniju, a za njega je svoja djela pisao i Boris Papandopulo. Neko je vrijeme svirao kontrabas u Zabavnom orkestru RTZ–a, ali ga je ozljeda onemogućila u nastavku izvo­đačke karijere pa se posvetio skladanju. Najdulje je i najintenzivnije vezan za Ansambl plesova i pjesama Hrvatske LADO kojemu je vjeran punih šezdeset godina: njihova je su­radnja počela 1953. kada je Makar na njihovu prvom nastupu na Dubrovačkim ljetnim igra­ma svirao sopile u Krčkom tancu, u posljednji trenutak zamijenivši braću Trumbić s otoka Krka. U međuvremenu je postao Ladov najtraženiji skladatelj i obrađivač; napisao je glazbu za neke od najpoznatijih hrvatskih koreografija kao što su Ivančanovi Podravski svati, Zagorski drmešari ili Na Baniji bubanj bije. Spretno je glazbeno obrađivao posto­

jeće koreografije, ali i pisao niz samostalnih glazbenih ostvarenja poput božićnog puč­kog oratorija O vreme prelubleno. Pritom se mora istaknuti Makarovo odlično poznavanje raznovrsnih glazbala i cjelokupne hrvatske glazbene tradicije, kao i njegova vještina da izdvoji prepoznatljive glazbene momente i uklopi ih u katkad složene zamisli koreografa. No gotovo nikad se ne odriče tambura, čiji zvuk vješto aranžira uz druge instrumente, time pokazujući svestranost tog našeg naj­poznatijeg tradicijskog glazbala. Sasvim na tragu ideje koju je začeo i naš prvi etnomu­zikolog Franjo Ksaver Kuhač po kojemu je nagrada i dobila ime.

Nagrada HDS–a Josip Andreis za doprinos po-dručju muzikologije i glazbene publicistike dodjeljuje se dr. sc. Zdenki Weber za njezinu knjigu U zagrljaju glazbe u zajedničkoj nakla-di Koncertnog ureda Varaždin, Varaždinskog ogranka Matice hrvatske i varaždinske tiska-re TIVA.

K ad na hrvatskoj muzi­kološkoj sceni još uvi­jek nitko nakon samog Josipa Andreisa nije napisao povijest hrvat­ske glazbe, od iznimne

je važnosti kompendij četrdesetogodišnjeg rada naše istaknute muzikologinje–znan­

stvenice s istančanim kritičarskim perom. Ta je trajna promatračica i kroničarka hrvatskog glazbenog života na 455 gusto ispisanih stranica okupila svoje najvrednije glazbene kritike, osvrte, prikaze, recenzije, razgovo­re, portrete glazbenika, eseje, znanstvene i stručne radove, te zapise iz svoje petnae­stogodišnje diplomatske djelatnosti, objavlje­ne između 1972. i 2012. Velik raspon tema i žanrova što ih je ispisala u raznim domaćim, ali i inozemnim tiskovinama, djeluje nam još dragocjenije u trenutku kada je ukinućem dnevnog lista Vjesnik za koji je godinama pi­sala, gotovo nestala ozbiljna glazbena kritika u hrvatskim tiskovinama. Kako kaže jedan od predlagača doktorice Weber za nagradu, dr. sc. Ennio Stipčević, tekstovi su to najčešće afirmativni, pozitivno intonirani, bez traga ne-argumentiranog kritizerstva ili samoreklame na koje nas posljednjih godina privikavaju domaći mediji. Spisateljski duktus Zdenke Weber već puna četiri desetljeća obogaćuje naš kulturni prostor, a njezin uistinu predani i visokostručni rad na predstavljanju i afir­maciji hrvatske glazbe zaslužuje zahvalnost i priznanje. Stoga joj s punim pravom pripada ovogodišnja nagrada s imenom njezina ne­kadašnjeg profesora na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, Josipa Andreisa, upravo kada Zdenka nastavlja poslanje na novom radnom mjestu kao ministrica savjetnica za kulturu pri hrvatskom veleposlanstvu u Beču.

Nagrada HDS–a Vatroslav Lisinski za doprinos na području izvodilaštva dodjeljuje se pijani-stici i pedagoginji Katarini Krpan za impozan-tan broj od čak sto sedam hrvatskih djela na njezinu repertoaru.

R ijetki su izvođači bez autorskih ambicija koji se svesrdno posvećuju njegovanju i afirmaciji suvremenih domaćih skladatelja. I dalje smo

u redovitoj repertoarnoj praksi svjedoci ra­skola između suvremenog stvaralaštva i šire publike kojemu su uvelike pridonijeli inter­preti otuđeni od autorske produkcije njihova doba. Ako se posljednjih godina zamjećuje veće zanimanje mlađih reproduktivaca za stvaralaštvo naših suvremenika, to uvelike možemo zahvaliti pijanistici i profesorici Ka­tarini Krpan. Njoj je redovito izvođenje suvre­mene glazbe istinska vokacija u koju ulaže maksimum svojih umjetničkih sposobnosti i ideja. Tijekom dosadašnje je karijere s velikim uspjehom praizvela i snimila neka od inter­pretacijski najzahtjevnijih djela, autora kao što su Milko Kelemen, Ivo Josipović, Berislav Šipuš, Mladen Tarbuk, Frano Đurović ili Kre­šimir Seletković. Mnogi su za svoje skladbe u njezinim interpretacijama dobivali nagra­

de, a dojam kod slušatelja ne bi bio isti bez njezine uživljene su–kreacije pri oglazbljenju partitura. Stoga je vrijeme da i njoj skladatelji upute zahvalnost u vidu nagrade za najbolja izvođačka dostignuća u predstavljanju njiho­ve glazbe. Kako u svojem prijedlogu navodi Vladimir Kranjčević: Njezine su osmišljene, tehnički savršene i interpretacijski zanimljive izvedbe sigurno pridonijele širem razumijeva-nju skladateljskih stilskih odlika i suvremene hrvatske glazbe u cjelini. Sustavno bavljenje novijom domaćom glazbom u sklopu njezine pijanističke klase na Muzičkoj akademiji do­velo je Katarinu Krpan do zamisli o uteme­ljenju HR projekta kojim motivira mlade glaz­benike na studij i izvođenje novijih hrvatskih djela. Tri godine nakon početne inicijative, to je danas jedinstven pokret mladih interpreta s ciljem širokodosežne afirmacije i poticanja domaćeg glazbenog stvaralaštva.

Nagrada HDS–a Boris Papandopulo za autor-sko stvaralaštvo na području ozbiljne glazbe dodjeljuje se skladatelju Srećku Bradiću za Prvu simfoniju

D ok se na narudžbu Muzičkog biennala tu i tamo još pokoji auto­ri odlučuju za pisanje opera, kad dobiju pri­godu stvarati za veliki

simfonijski orkestar radije pribjegavaju kra­ćim jednostavačnim formama, očito prila­gođenijim suvremenom dobu, nego što se upuštaju u ciklične višestavačne oblike ka­

snoromantičnih obrisa. Tim je, težim putem krenuo Srećko Bradić stvarajući na narudž­bu Zagrebačke filharmonije svoju polusatnu peterostavačnu Prvu simfoniju. Središnjica koncertne večeri koja je u redovitoj sezoni orkestra 2. ožujka 2012. u Dvorani Lisinski okupila mnoge poklonike suvremene glazbe, bila je dugo očekivana praizvedba tog djela izvorno pisanog još za prethodni Muzički biennale Zagreb 2011. na kojemu zbog niza razloga tehničke naravi Simfonija nije uvršte­na u program. Skladba donosi punokrvnu pokretnu glazbu neoklasičnog ozračja u pet kontrasnih stavaka s postupnom gradacijom intenziteta, boja i gustoće orkestralnog sloga prema kraju. Predstavivši pojedine zvučne situacije u punom izražaju kolorita, skladatelj je ključnu ulogu dao zvonkom klaviru skrive­nom unutar punog orkestralnog korpusa na kojemu je čvrsto pulsirao njegov višegodišnji suradnik i »dežurni« interpret njegovih djela Damir Gregurić. Svih pet stavaka kruži oko jasno čujne tonalitetne osi uz karakterno snažne ritmove i ekspresivne figure. Tu je sa­svim kompleksnu partituru, u čijoj su utrobi dominantni udarci timpana i zazivi limenih puhača, prigodom praizvedbe precizno išči­tao mladi rumunjski maestro Ignat Mihnea pri svojem prvom susretu s orkestrom i sklada­teljevim rukopisom.

Nagrada HDS–a Miroslav Sedak Benčić za au-torsko stvaralaštvo na području jazza dodje-ljuje se skladatelju, gitaristu, harmonikašu i producentu Elvisu Staniću, za dvostruki al-bum Sol & Luna u nakladi Croatia Recordsa.

A ko Elvisa Stanića sma­trate samo gitaristom, teško ćete povjerovati da je prvi instrument tog nadarenog Riječanina harmonika, na kojoj je

završio osnovnu i srednju glazbenu školu. Još kao petnaestogodišnjak otkriva blues, rock ‘n’ roll i jazz, a sve većim upoznavanjem različitih glazbenih stilova raste i njegovo za­nimanje za gitaru. Ranih osamdesetih poči­nje karijeru studijskog glazbenika i glazbenog producenta te surađuje s brojnim pop–glaz­benicima, poput Denis&Denis i Xenie, a malo je poznato da je potkraj osamdesetih sura­đivao i s Đorđem Balaševićem na njegovu albumu Tri posleratna druga. Nakon osvaja­nja nagrade za najboljeg novog glazbenika u Perugi, dobiva stipendiju za studij na Berklee

College of Music u Bostonu, gdje studira jazz kompoziciju. Nakon povratka u Hrvatsku postaje stalni član benda Tamare Obrovac Transhistria, posvećuje se istraživanju hrvat­ske i svjetske tradicijske glazbe, piše djela za pjevačku skupinu Putokazi te osniva vlastiti fusion bend Elvis Stanić Group. Mješavinu jazza, etna i popa koja je na njegovu skla­dateljskom izričaju ostavila neizbrisiv trag, Elvis Stanić je pretočio u svoj prepoznatljiv rukopis. O tome svjedoči posljednji dvostru­ki album Sol & Luna, svojevrsni kompendij njegova dosadašnjeg stvaralaštva; dok su na prvom CD–u (Sunce) njegove autorske skladbe i obrada Oliverova Broda u boci, na drugom je CD–u (Mjesec) smješteno pet live jam sessiona zabilježenih u riječkom klubu Palach. Nagrada Miroslav Sedak Benčić Elvi­su Staniću stiže u trenutku proslave njegova pedesetog rođendana na kojoj mu od srca čestitamo!

Nagrada HDS–a Adalbert Marković za dopri-nos afirmaciji položaja skladatelja i autorskih prava dodjeljuje se skladatelju, dirigentu i pe-dagogu Mladenu Tarbuku.

M laden Tarbuk ne­sumnjivo je jedan od najuglednijih i najaktivnijih hrvat­skih skladatelja i dirigenata. Uz svoj

umjetnički rad također je obnašao niz važnih funkcija u hrvatskoj glazbi i kulturi, pokazujući volju i sposobnost da se uhvati u koštac s ni­zom problema kojima nažalost obiluju umjet­nička i kulturna scena.

Posljednjih pet godina član je Predsjedništva Hrvatskog društva skladatelja kao i Autor­sko–pravnog odbora kojim predsjeda. Pod njegovim vodstvom Odbor se uvelike refor­mirao, podigao aktivnosti na znatno višu ra­zinu i pozicionirao se unutar struktura HDS–a na istaknuto mjesto. Današnji Odbor je mje­sto kojim kolaju relevantne informacije, pro­vode se analize i projekcije, razmjenjuju se mišljenja i stajališta, što rezultira velikim bro­jem prijedloga, uputa i planova koji u konač­nici čine sustav zaštite autorskih prava boljim, učinkovitijim i prilagođenijim, i potrebama no­sitelja prava, i uvjetima »na terenu«. Odbor je 2012. godine održao brojne sjednice, radne sastanke i konzultacije, u što su svi njegovi članovi uložili mnogo svojega vremena, ener­gije i znanja. Predsjedanjem Mladena Tar­buka, Odbor se u radu usredotočio na vrlo

konkretne ciljeve te ostvario vidljive rezultate na dobrobit svih skladatelja i ostalih nosite­lja prava. Zato je Predsjedništvo donijelo od­luku da se predsjednik Odbora Mladen Tar­buk nagradi Nagradom Adalbert Marković za 2012. godinu. N

AG

RA

DE

HD

S–A

z

A 2

012

. G

OD

INU

Damir Urban

Marijan Makar

dr. sc. Zdenka Weber

Katarina Krpan

Srećko Bradić

Elvis Stanić

Mladen Tarbuk

6 7

BR

OJ

181,

SR

PAN

J 201

3.

BR

OJ

181,

SR

PAN

J 201

3.

N A G R A D E H D S – a

N A G R A D E H D S – a Damir Urban, dobitnik HDS–ove Nagrade Milivoj Körbler u kategoriji zabavne glazbe

Laufer više ne stanuje ovdjeŠto je autora, pjevača i gitarista dovelo do stvaranje EP–a Kundera, višetruko prepoznatog u javnosti

Tamo smo nekoliko godina zaredom imali divne i meni vrlo bitne koncerte. S vremenom smo uspostavili divnu suradnju s organizato­rima tih događanja i oni su nam uvijek izlazili u susret u realizaciji nekih naših ideja. Jednom smo, pokraj kućice za projekcije ljetnog kina, postavili drvenu kućicu i zasvirali na njoj dok su nas svi očekivali na velikoj pozornici. Naš tadašnji gitarist Tonči stanovao je u sklopu tog prostora, tako da smo se njegovim sta­nom koristili kao garderobom i kao hotelom. Iz dnevnog boravka izlazili bismo direktno na pozornicu. Takve stvari čovjek ne može za­boraviti. Nedavno mi je organizator tih konce­rata uručio box sa snimkama naših pet kon­cerata u pet godina. Snimke zvuče odlično i tko zna, možda ih jednom i objavimo.

Baš se nekako u to vrijeme očekivao i izla-zak albuma Merkur koji na kraju nije nikad objavljen.

Dogodilo mi se ono što mi se i inače često događa — materijal mi je jednostavno dosa­dio. U slučaju Merkura čak nisam bio siguran jesu li sve pjesme zaslužile biti predstavljene javnosti. Pred kraj snimanja albuma, rodio mi se sin Malik i tada sam prekinuo rad na ne­koliko mjeseci. Kad sam se vratio materija­lu, više nisam bio toliko siguran u njega kao kad smo ga stvarali i tako sam ga odlučio ne izdati. Neke su pjesme, kao Moja ili Aroma satanica, izašle u formatu singla, a neke će, poput Otjeraj, pričekati neko drugo vrijeme za izlazak.

Novi početak s Retrom

Zaista nije bilo lako nadmašiti golem uspjeh albuma Otrovna kiša i Žena dijete kojima se Urban napokon oslobodio stigme onoga iz La-ufera. Umjesto pompozno najavljivanog Mer-kura, dobili smo Retro koji se više temeljio na garažnom, organskom zvuku, za razliku od prethodnih uradaka. Pitam Urbana slaže li se da pjesme s tog albuma danas uživo zvu-če najuvjerljivije od svih iz njegova kataloga.

Vjerujem da je tako. Taj smo album odluči­li snimiti u jednom riječkom studiju gdje su gotovo svi mladi riječki bendovi snimali svo­je demo–snimke. Dakle, bez nekog velikog mudrovanja i lickanja. Album je snimljen i iz­miksan onako kako smo radili na početku našeg glazbenog puta. Na taj smo način na­mjerno poništili sve mogućnosti modernog snimanja i potrage za što boljim zvukom. Spustili smo letvicu koju smo si prethodnim albumima sami zadali i omogućili si sasvim novi početak. Bez obzira na sve, pjesme kao Kornjača, Mjesto za mene, ali i neke druge pronašle su put do ušiju publike i postale bit­ne točke na našim set–listama.

Potkraj »nultih« godina, Urban intenzivira su-radnju s drugim izvođačima, što mu, više nego ikad prije, donosi veću pozornost šire javnosti. S Gibonnijem nastupa na njegovim koncerti-ma izvodeći vlastite pjesme, ali i gostujući na Gibinoj Posoljeni zrak i razlivena tinta. Djevo-jački zbor Ex Mozartine obrađuje Urbanovu Glas jeka, s violončelistom Stjepanom Hause-rom snima zajednički album, a s grupom Va-tra ima Tremolo, jedan od većih hitova 2011.

Ja inače nisam izvođač ili autor koji želi go­ste na svojim albumima. Pjesme koje pi­šem su intimne i u njima vrlo, vrlo rijetko vi­

dim mjesta za nekog gosta. Većina surad­nji dogodila se na poziv ili ideju nekog dru­gog. Što se tiče suradnje s Gibom, to je nešto drukčija priča jer smo s godinama postali veliki prijatelji i rad s njim više uop­će ne stavljam u kategoriju gostovanja. No pozivi za suradnje i dalje stižu često, i to od raznih autora i izvođača s prostora cijele bivše države. Naučio sam se reći »ne« i tre­nutačno ne vidim razlog i potrebu za takvim nečim. S druge strane, sve suradnje koje se isključivo tiču nekog umjetničkog istraživanja, koje predstavljaju izazov i kojima se ne poku­šava stvoriti neki komercijalni moment, uvijek rado prihvaćam.

Rad u izolaciji

Nakon brojnih diskografskih i koncertnih ob-veza, Urban i društvo odlučili su uzeti predah i otisnuti se u izolaciju Gorskog kotara. Tamo su, po uzoru na Grateful Dead i The Band, za-jedno boravili u jednoj kući te dane provodili snimajući pjesme koje će se naći na mini al-bumu Kundera. Koliki je danas luksuz snimati album u izolaciji? Je li bilo straha da će, zbog idealnih uvjeta, izostati inspiracija?

Bilo nam je predivno. Uspjeli smo pretvoriti cjelodnevno, a nerijetko i cjelonoćno snima­nje u igru, istraživanje i druženje. Nismo imali velikog straha u pogledu nedostatka inspira­cije jer smo se potrudili veći dio posla napra­viti prije samog odlaska u izolaciju. Sve smo pjesme napravili i snimili već u Rijeci. Znači, postojala je hrpa demo–snimki i trebalo se samo opustiti, prepoznati pravi trenutak i te pjesme ponovno zvučno zapisati. Naravno da smo neke aranžmane, tempo, pa čak i poneke teme mijenjali tamo, na licu mjesta.

Pokušali smo uhvatiti što bolju interpretaciju i zapisati što je moguće više kemije na snimke. Trebalo nam je prvih nekoliko dana da se na­viknemo na zvuk, monitoring, ali i na tempe­raturu i zrak koji vlada na visinama, no nakon toga sve je išlo glatko. Kad bih mogao negdje potpisati da od sada pa nadalje snimamo al­bume uvijek i isključivo na takav način, potpi­sao bih istog trena!

EP s LP potencijalom

Zašto je Kundera osvanuo na EP formatu? Je li danas LP format postao prezamoran i prete-žak za konzumaciju?

U našem slučaju, forma EP–a nije tu zbog pogodnosti tog formata već zbog toga što nismo stigli završiti svih sedamnaest pjesa­ma koje smo snimili. Uz to, nekako nam je tih šest pjesama zazvučalo kao određena cje­lina i tada smo zaključali tu priču. Namjera nam je bila i da taj EP samo najavi nadolazeći album, ali dogodilo se da je zaživio kao sa­mostalno izdanje. Shvatili smo da bismo mu brzim izdavanjem cijelog albuma zaustavili ži­vot. Tada se dogodilo ono što se dogodilo i s Merkurom i što se često događa. Imao sam dovoljno vremena za preslušavanje materi­jala i nekako mi se učinilo da se neki deta­lji i tekstovi mogu i bolje izvesti. Ljudi i njiho­vi ukusi su se potpuno polarizirali. Jedan dio sluša i promatra glazbu isključivo kao zabavu i ja im se ne želim i ne mogu približiti. Bez ob­zira na trenutačnu singl modu, mi ostajemo vjerni albumu kao formi jer je to jedini način da se čuje jedna faza stvaranja kod umjetni­ka. Kao i izložba slika — jedna isprintana re­produkcija nikada neće zamijeniti dojam koji na promatrača ostavlja cijela izložba.

Klasični uzori

Što onda sluša Urban kad ne preslušava vla-stite materijale?

Trenutačno slušam klasičnu glazbu. Osim nekih suvremenih autora poput Maxa Richtera, Stevea Reicha, Philipa Glassa, Li­getija, trenutačno mi paše i Mahler. Potrudio sam se nabaviti njegove simfonije, posebno 9. i nedovršenu 10. u izvedbi raznih izvođača. Isto tako, slušam i eksperimentalnu elektro­niku. Postoji cijeli niz nevjerojatno talentiranih glazbenika, posebice na japanskoj sceni, čije radove izuzetno cijenim i volim. Sve manje, ali ipak, slušam i rock–glazbu: Sigur Ros, The National, Nicka Cavea, Toma Waitsa…

Iako su Urban&4 koncertno vrlo kvalitetan i aktivan bend, imaju samo jedno službeno live izdanje (No mix, no sex). Snimate li svoje kon-certe, postoji li u arhivi ijedan bootleg koji bi-ste voljeli službeno izdati?

Moj je problem što me više veseli sam čin stvaranja i snimanja nego kasnije izdava­nje ili kapitaliziranje toga. Iz tog razloga ima­mo hrpu snimljenih koncerata, a samo jedan objavljeni. Računam na legalna i od naše strane odobrena izdanja jer bootlegova ima cijeli niz, naišao sam čak i na dvostruki live album iz sarajevske Sloge star desetak go­dina ili čak više. Osobno, mislim da koncerte treba poslušati i doživjeti uživo, a ne doma, na hi–fi uređaju. CD nikada neće prenijeti sve ono što koncert čini koncertom, neće preni­jeti raspoloženje publike i stvoreni elektricitet između izvođača, prostora i publike. Previše stvari zajednički stvori magiju te večeri, a CD je u stanju prenijeti samo manji dio toga. Sve dok nas ljudi imaju mogućnost vidjeti i doži­vjeti uživo, nemam dovoljno dobar razlog za objavljivanje koncerata.

To nisu isti ljudi

Prije nekoliko godina Laufer se ponovno oku-pio. Kako danas gledate na taj događaj? Ka-kav biste poziv trebali primiti da se ponovno odlučite na okupljanje Laufera? Može li uopće nostalgija biti poticajna u stvaranju glazbe?

Nostalgija kod mene ne može biti poticaj za

stvaranje, ali možda može za izvođenje glaz­be. Svako malo nastupi razdoblje kada se Vava i ja družimo nešto intenzivnije i tada uvi­jek postoji mala mogućnost za ponovno oku­pljanje Laufera. Međutim, već desetak godi­na imam bend i suradnike s kojima radim, a o kojima sam cijeli život sanjao, pa trenutačno ne vidim nikakav razlog zbog kojega bih po­želio uskrsnuće Laufera. Ne družim se odav­no s bivšim članovima i nisam siguran kako se više uopće poznajemo kao ljudi. Moguće je neko jubilarno okupljanje, neki kratki izlet, ali nešto više od toga... stvarno teško. Znam da postoji želja kod ljudi, uzrokovana nostal­gijom i željom za povratkom u vlastitu mla­dost, ali im moram poručiti da to više nisu isti ljudi. Odrasli smo. Promijenili smo se. Naža­lost, onaj tip koji je nekada stvarao i pjevao u njima omiljenom bendu Laufer, više ne sta­nuje ovdje.

Koji su onda planovi za budućnost što se tiče glazbenih izdanja i koncerata?

Za jesen se sprema izlazak ostatka materija­la snimljenog za Kunderu, ali i dokumentarni film koji smo snimali usporedno s albumom. Trenutačno je potrebna samo kolorizacija i editing zvuka. Vjerujem da će najesen film početi svoj život na festivalima, neovisno o nama i glazbi. Osim velikog broja koncera­ta, imamo dogovorenu glazbu za jedan film, radimo i na jednoj skladbi u trajanju od dva­deset četiri sata i nakon toga, s gostujućim glazbenicima, na njezinoj live izvedbi istoga trajanja. Radim također na jednoj priči i jednoj predstavi, a Luka Toman i ja već gotovo dvije godine zajednički radimo na jednom projek­tu eksperimentalnog zvuka. Kako sada stvari stoje, premijeru ćemo imati uživo već ove go­dine na Exit festivalu. Vjerojatno sam nešto važno zaboravio, ali sjetit ću se...

Znam da postoji želja kod ljudi, uzrokovana nostalgijom i

željom za povratkom u vlastitu mladost, ali im moram poručiti da to više nisu isti ljudi. Odrasli smo. Promijenili smo se.

Sve dok nas ljudi imaju mogućnost vidjeti i

doživjeti uživo, nemam dovoljno dobar razlog za objavljivanje koncerata.

Urban u središtu zanimanja na ovogodišnjem jubilarnom 20. Porinu u njegovoj rodnoj Rijeci

Razgovarao: Josip Radić

S plitsko ljetno kino Bačvi­ce, srpanj 2003. Urban i njegova četvorka već više od dva sata praše ispod borova koje osvjetljavaju plavi reflektori, stvarajući

ambijent prigodan Urbanovoj pjesmarici. Pjesma Moja ušla je u dvadesetu minutu izvođenja, od hipnotičke gitarističke fraze izrasla je u psihodelični jamming, a članovi benda toliko uživaju da nemaju namjeru stati. Prestali na kraju jesu, ali tek nakon dodatnih petnaestak minuta. Fast forward točno deset godina poslije, mjesto radnje također Split, ali ovaj se put radi o manjem prostoru kluba Quasimodo. Na gitari je Tonča Radića zamijenio Luka Toman, a Urban ispred sebe sada ima iPad koji mu služi za specijalne efekte i loopove koje nasumično koristi između pjesama. I ve­čeras je bend izrazito nabrijan, a svirka prava klupska: puno znoja i buke, dok je set–lista pjesama postala suvišna, bu­dući da Urban mijenja tijek koncerta ovi­sno o trenutačnom raspoloženju benda i publike. Nastup u Quasimodu prilika je da splitska publika premijerno čuje nove pjesme s EP–ja Kundera, izdanja ovjenča­nog Porinom, ali i HDS–ovom Nagradom Milivoj Körbler u kategoriji zabavne glaz­

be. Vodeći ljudi HDS–a strahovali su da će Urban odbiti nagradu zbog nezgodne kategorizacije pojma »zabavna«, ali on u opuštenom tonu objašnjava:

Sve je ok. Znam da ne postoji neka druga kategorija kojoj bih bolje i prirodnije pripa­dao, kao što je bio slučaj kod Porina.

Sjećanja na Split

Na početku našeg razgovora, i sam Ur-ban prisjetio se nastupa na splitskim Bačvicama.

Potkraj »nultih« godina, Urban

intenzivira suradnju s drugim izvođačima, što mu, više nego ikad prije, donosi veću pozornost šire javnosti.

8 9

BR

OJ

181,

SR

PAN

J 201

3.

BR

OJ

181,

SR

PAN

J 201

3.

N A G R A D E H D S – a

Evis Stanić — dobitnik HDS–ove Nagrade Miroslav Sedak Benčić za autorsko stvaralaštvo na području jazza

Glazbu sanjam i bilježim u polusnuSkladatelj, aranžer, producent, gitarist, harmonikaš, glazbeni pedagog i umjetnički direktor Liburnia Jazz Festivala tvrdi: Kad se od glazbe naježim, to je dobra glazba.

glazbe u nas takva da mogu bez brige pre­pustiti one najzahtjevnije skladbe, da to tako nazovem, »otvorenom tržištu glazbenika«. Međutim, uglavnom to moram izvesti sam ili s malim i probranim društvom s kojim su­rađujem gotovo oduvijek. Tu se otvara Pan­dorina kutija glazbenog, točnije rečeno jazz obrazovanja u Hrvatskoj, odnosno problem nepostojanja sustavnog učenja jazza. Da se mladi ljudi imaju gdje kvalitetno obrazovati, opća razina bila bi uvjerljivija i svakako mno­go viša, samim tim i ponuda glazbenika koji suvereno vladaju literaturom i instrumentom.

Što vam je najvažnije u skladateljskom radu?

Očuvati prvotnu ideju, misao, ono što pret­hodi prvoj noti — određeni ugođaj, emociju. Formalna djela su zanimljiva za analizu, me­đutim, imam samo jedan kriterij u procjeni glazbe — trnce. Ako glazba djeluje na mene i intelektualno i emotivno i, rekao bih, na još nekim višim duhovnim razinama, djelo je pot­puno. Ti kriteriji su uvijek preda mnom kad nešto odnekud spuštam na papir. Kad se od glazbe naježim, to je dobra glazba.

Kako vas nadahnjuje neko podneblje — Bra-zil, Mediteran, Jadran, Istra — ljudi, događaji, krajolici, glazba, prirodne pojave...?

Sve zajedno — fenomen neke lokacije. Međutim, duboko vjerujem da glazba ne­kog podneblja odražava sve aspekte koji se mogu uopće zamisliti — i klimu i ljude sa specifičnim načinima života i uopće krajolik, dakle nije samba samo ritmički obrazac, to je i način života, skup uvjerenja, navika i život­nih načela. Ja na taj način osluškujem svako podneblje i tada tražim (i nalazim) zajedničke obrasce, arhetipove u najudaljenijim glazba­ma svijeta. To uglavnom rezultira spajanjem gotovo nespojivih idioma u nešto treće, po­pularnim jezikom rečeno — stvaranje »nove vrijednosti«.

Eksplozija nadahnuća

Kako nadahnjujući prizor pretačete u glazbu?

Glazbu najprije »čujem« pa je tek onda zapi­sujem. Vrlo rijetko skladam tako da namjerno idem u strukturalni posao organiziranja zvu­kova. Jednostavno mi nije u naravi takav na­čin rada. Katkad i sanjam glazbu. Silent voi-ces, skladba s albuma Samba Mediteranea, u kojoj svira i B. P. (Boško Petrović, op. a.), nastala je u hipu jedne noći. Naprosto sam, dok sam sanjao, »čuo« cijelu stvar, orkestra­ciju, dijelove, početak i kraj. Usred noći po­čeo sam se buditi s glazbom u ušima i do­slovno otrčao u drugu sobu–studio i u nekoli­ko trenutaka nabrzaka snimio skicu. Nije bilo vremena za pisanje, jer bi se san rasplinuo kako bi navirala budna racionalna svijest, i sve bih jednostavno zaboravio. Tako je ta skladba ostala.

Koji su vaši najveći autorski uspjesi?

Najdraži su mi world music projekt Nova Ze-mlja koji sam radio za Putokaze i drugi CD moje grupe, Samba Mediterranea. Ta glazba je zaista nastala u eksploziji nadahnuća. To je najplodnije i najkreativnije razdoblje mojeg stvaralaštva i nešto što mi uvijek daje motiv za daljnji rad.

Na slavljeničkom ste koncertu oduševili upra-vo u izvedbama sa zborom Putokazi. Kako da-nas gledate na svoj autorski rad namijenjen toj suradnji?

U tom trenutku poklopilo se mnogo toga. Izuzetno talentirane i nadahnjujuće pjevači­ce Putokaza, cijeli tada vrlo popularni pokret world glazbe s mnogo zanimljivih projekata, i negdje, u nekim sferama već dovršena glaz­ba koju je trebalo samo prizemljiti, zapisati i odsvirati.

Ikone drugog vremena

Suradnjom s Putkazima istaknuli ste se i kao producent. Uloga producenta u današnje vri-jeme gotovo da je izgubila pravi smisao pa se kao producenti često predstavljaju osobe koje gotovo da nemaju nikakve veze s tim poslom. Što je uloga glazbenog producenta?

I tu smo u onoj priči o nedostatku obrazova­nih i talentiranih ljudi koji bi trebali postavljati reference u tom dijelu glazbenog stvaranja. Produkcija glazbe još uvijek nije dovoljno ja­san pojam, ni među strukom, a kamoli u jav­nosti. Glazbena produkcija uglavnom se svo­di na tehnički dio obrade zvučne slike snim­ke, kako određena snimljena glazba »zvuči«, koliko je, običnim rječnikom rečeno, »oštra«, »jaka«, odnosno što je bliže istini, koliko je »prodorna« u standardnom radijskom emi­tiranju. Poplava svedostupnih softwarea za glazbenu produkciju, uz nestručnu uporabu, dovodi do onoga što se čuje u današnjem medijskom prostoru, a to je prije svega pot­puna odsutnost svake glazbene dinamike. Komprimiranje, takozvano »stiskanje« snim­ki potpuno je uništilo cijelu paletu glazbenog izražavanja, a to je pak nametnula industri­ja radijskog emitiranja glazbe, odnosno svih drugih medija koji polako preuzimaju tržište. Primjerice, golem dio glazbenog tržišta slu­ša glazbu preko mobitela — ne slušalicama, već doslovno s minijaturnih zvučnika mobite­la. Pitam ja vas: koja se to glazba može doži­vjeti, uopće čuti na taj način i kako ćemo pro­ducirati takvu glazbu? Zasigurno ne tako da radimo produkciju, mix i mastering za imagi­narnog slušatelja u udobnoj fotelji s ezoterič­nom hi–fi opremom, onog koji presluša cijeli album, od prve do zadnje skladbe. To više gotovo da i ne postoji, to su nažalost ikone nekog drugog vremena. U tom kontekstu vrlo je nezahvalno postaviti diskurs suvreme­nog glazbenog producenta. Mislim da se tu

sve manje i manje radi o samoj glazbi, a sve više o tehnikama oglašavanja.

Što čini dobrog producenta?

U ovom kontekstu čini mi se da je dobar producent onaj tko radi na dobrobit glazbe, onaj tko će posegnuti, ako mu se čini da je potrebno, za potpuno nekonvencionalnim zvučnim rješenjima, ako tako glazba »iznu­tra« traži, osoba koja će glazbu pretpostaviti svemu ostalome, tehnički i zanatski, s jedne strane suvereno i precizno, a s druge stra­ne kreativno i nadahnuto. Zapravo kao i svaki drugi kreativni umjetnički posao. E sad, koli­ko nas u tome ima… to je drugo pitanje.

Kako vi obavljate taj posao i možete li kao pro-ducent istaknuti svoju osobnost?

Trudim se unutar svojih mogućnosti. Po­kušavam, tražim, iskušavam. Nekad s više uspjeha, nekad s manje, no uistinu nikad ni­sam potpuno zadovoljan. Mislim da je cijela priča o glazbenoj produkciji možda malo pre­cijenjena; mislim da se samo treba u određe­nom trenutku stvaralačkog procesa zausta­viti i reći: ovo je dovoljno dobro. Ne savršeno, nego dovoljno dobro.

Stanićev rođendanski koncert i europska turneja

P rije nego što je objavljeno da je dobit­nik Nagrade Miroslav Sedak Benčić, Elvis Stanić nastupio je u Maloj dvorani Lisinski, na zaključnom koncertu sezo­ne Jazz.hr 2012./2013. u organizaciji HDS–a i KD Lisinski. Na koncertu kojim

je proslavio pedeseti rođendan, uz vlastiti je sastav i mno­gobrojne goste, među kojima su bili Neven Frangeš, Mario Mavrin, Andrea Vicari, Tamara Obrovac, Ibrica Jusić, Meri Trošelj, Alba Nachinovich i nekadašnje članice zbora Puto­kazi, izvodio neke od svojih najpoznatijih skladbi, primjerice Silent Voices, Harvard Street, Domus de Janas, South Wind, Naranča, Se jest on, Breakout i Habiba. Riječ je o džezistič­kim skladbama sa snažnim utjecajem tradicijske glazbe, posebice iz mediteranskog okružja.

Elvis Staniċ je od 5. do 9. lipnja u Velikoj Britaniji sudjelo­vao na koncertnoj turneji i snimanju novog albuma Jazz Ex

Tempore Orchestra, jedne od inačica međunarodne skupi­ne nastale na istoimenoj glazbenoj radionici koju jedanput godišnje organizira u Opatiji. Nakon što je uz glazbenike koji su u tom projektu sudjelovali 2008., britansku pijanisticu An­dreu Vicari, bugarskog bubnjara Hrista Yotsova i nizozem­skog kontrabasista Rica De Jeera, snimio album Round Trip

i održao više od trideset koncerata na turnejama u Bugar­skoj, Nizozemskoj, Velikoj Britaniji, Italiji i Bosni i Hercegovini, ovom je prigodom u poznatom londonskom studiju Clown’s Pocket snimio glazbu za novi CD. Sastav je održao tri kon­certa u Londonu te po jedan u Oxfordu i Brightonu. (Da­vor Hrvoj)

Elvis Stanić i nekadašnje članice Putokaza na zaključnom koncertu sezone Jazz.hr, 7. svibnja u Maloj dvorani Lisinski

DAV

OR

HRV

OJ

DAV

OR

HRV

OJ

Kako se kontinuirano bavim skladanjem,

jedini ceh koji osjećam kao »svoj« su, naravno, skladatelji.

Komprimiranje, takozvano »stiskanje« snimki, potpuno

je uništilo cijelu paletu glazbenog izražavanja, a to je pak nametnula industrija radijskog emitiranja glazbe.

Ako Elvisa Stanića smatrate samo gitaristom, teško ćete povjerovati da je prvi instrument tog nadarenog Riječanina harmonika na kojoj je završio osnovnu i srednju glazbenu školu.

Razgovarao Davor Hrvoj

S kladatelj, aranžer, produ­cent, gitarist, harmonikaš, glazbeni pedagog i umjet­nički direktor Liburnia Jazz Festivala, koji je početkom srpnja održan trinaesti put,

Elvis Stanić jedan je od naj­

s v e ­

stranijih i najosebujnijih hrvatskih glazbenika. Potvrđuju to i mnogobrojne nagrade koje je dobio tijekom karijere, među ostalima Status i Porin, te odlikovanje Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u hrvatskoj kulturi. Ovogodišnja HDS–ova Nagrada Miroslav Sedak Benčić za autor­sko stvaralaštvo na području jazza, što ju je dobio za album Sol & Luna (Croatia Recor­ds), potvrda je njegova iznimnog autorskog stvaralaštva i povod da pokušamo dokučiti što nekog umjetnika čini posebnim, što ga nadahnjuje i kako ostvaruje svoje glazbene zamisli.

Kako gledate na nagrade za sladateljski rad koje dodjeljuje HDS?

S obzirom na to da su to uistinu cehov­ske nagrade, dakle one koje skladatelji daju svojim kolegama po struci, to je veliko priznanje. A ako uzmete u ob­

zir da u tom društvu sjede i neki od naših najvećih umjetnika sklada­nja uopće, to je za mene jedno od najvećih priznanja. Naime, sebe smatram prije svega skladate­ljem, a tek potom i izvođačem, instrumentalistom. Uostalom, to sam i studirao na Berkeleyju, jazz kompoziciju, i kako se kontinuira­no bavim skladanjem, jedini ceh koji osjećam kao »svoj« su, narav­

no, skladatelji.

Koje su, prema vašem mišljenju, glavne vrijednosti rada HDS–a?

To što pruža mogućnost afirmacije mlađim generaci­

jama i što ih ne diskriminira s obzirom na stil ili smjer u kojem djeluju. Suvremena glazba ima svoje zakonitosti i specifičnosti koje tre­ba prepoznati i staviti na svoje mjesto. Drago mi je što se to danas u Društvu uviđa i potiče.

Što bi trebalo unaprijediti da bi rad HDS–a bio još bolji?

Upravo ono što trenutačno vodstvo čini, i što je trebalo učiniti i prije: ojačati međusob­ne odnose i veze među članstvom, pokrenu­ti »zajedništvo« unutar Društva. Time i onaj »formalni« dio članova uviđa da je to uistinu njihova interesna skupina, koja zaista, ne samo na deklarativnoj razini, štiti njihove inte­rese, i to vrlo praktično, svakodnevno.

Jedini kriterij — trnci

Kada ste, zašto i kako počeli skladati?

Ako se dobro sjećam, to je bilo otprilike u šestoj godini. Na igrački–klaviru tragajući za nekakvim, valjda suvislim kadencama, na­šao sam nešto i svima to stalno (u vrtiću) svi­rao. Bilo je tu i dijelova koje sam negdje čuo i ubacio, pa dodao nešto svoje… i eto, pje­sme su počele nastajati. Kad sad na to gle­dam, čini mi se da sam, barem u obradama tradicijske glazbe, zadržao nešto od tog na­čina rada.

Razmišljate li, kad skladate, o glazbenicima koji će izvoditi vaša djela i o tome hoćete li skladbu svirati na harmonici ili gitari?

Nažalost, da. Kažem nažalost, jer bih bio presretan da je razina izvođenja

10 11

BR

OJ

181,

SR

PAN

J 201

3.

BR

OJ

181,

SR

PAN

J 201

3.

N A G R A D E H D S – a

Marijan Makar, dobitnik HDS–ove Nagrade Franjo Ksaver Kuhač

Neiscrpnost nadahnuća u tradicijiUz 80. rođendan i 60. obljetnicu suradnje s ansamblom LADO

Piše: dr. sc. Irena Miholić

N a redovitoj godišnjoj Skupštini Hrvat­skog društva skladatelja, 26. svibnja ove godine, dodijeljene su i godišnje nagrade Društva. Moćnoj gomilici do­bitnika Nagrade Franjo Ksaver Kuhač za autorsko stvaralaštvo na temeljima

tradicijske glazbe, koje su do sada primili Ljubo Stipišić Del­mata, Dinko Fio, Božo Potočnik i Mihael Ferić, pridružio se i Marijan Makar, skladatelj, gitarist, kontrabasist i pedagog (u povodu njegova 80. rođendana i 60. obljetnice suradnje s ansamblom LADO).

Samouki gitarist

Marijan Makar rođen je u Zagrebu u obitelji graditelja gitara prije osamdeset godina, a životni mu je put obilježen ljubav­lju prema dobroj glazbi. Poput čvrste djevojačke pletenice, u njegovu se životu isprepliće sviranje gitare, kontrabasa i tra­dicijskih glazbala, aktivnosti ukrašene brojnim skladateljskim i aranžerskim uspješnicama za najrazličitije sastave.

Njegov opus čine skladbe za zborove a cappella, aranžmani duhovne glazbe, orkestralna glazba, glazba za folklorne ko­reografije, skladbe zabavne glazbe, razni aranžmani i obrade

narodnih pjesama za najrazličitije soliste i sastave, pri čemu dugačak popis djela, kako sam navodi, čine danas samo na­slovi za koje posjeduje partiture, a ono što je izgubljeno pre­pušta zaboravu.

Kao samouki gitarist učio je o glazbi na različite načine, no ipak najviše u praksi, jer se već nakon Drugog svjetskog rata pridružio mandolinističko–gitarističkim orkestrima KUD–a Otokar Keršovani, Ognjen Prica (bivši Grafičar) i Vinko Jeđut (Željezničar). Gitari, svojoj prvoj glazbenoj ljubavi, posvetio se intenzivno u nekoliko razdoblja života, izvodeći većinom kla­sične skladbe solistički ili uz pratnju renomiranih ansambala, snima albume i koncertira sve do kraja 1980–ih, kad mu soli­stičku karijeru prekida prometna nesreća. Uz gitaru, intenziv­no je svirao, čak i studirao, kontrabas u klasi prof. Prosenika na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, te je kao kontrabasist 1961. godine postao član Zabavnog orkestra Radio Zagreba u či­jem je sastavu djelovao kao instrumentalist, aranžer i sklada­telj do umirovljenja.

Ovisan o tradicijskim glazbalima

Istodobno sa sviranjem klasične gitare, odnosno kontrabasa, glazbeni put Marijana Makara obilježava i ljubav prema tradi­cijskoj glazbi, prije svega glazbalima, koju su mu usadili profe­sori na Pedagoškoj akademiji: Zlatko Grgošević i Slavko Jan­

ković. No pravu »ovisnost« stekao je kao član Jože Vlahovića gdje je upoznao Ivana Ivančana koji ga je nagovorio da uči svirati sva tradicijska glazbala (tambure, ljericu, sopile, gajde, gusle...), a uveo ga je i u svijet terenskih istraživanja, slušanja i bilježenja tradicijske glazbe. Kao vrstan instrumentalist, od 1953. do 1959. djeluje u Zboru narodnih plesova i pjesama Hrvatske (današnji LADO) kao svirač tradicijskih glazbala i kla­virski korepetitor, a suradnja s njima traje do današnjih dana u najrazličitijim vidovima skladanja i aranžiranja za Ansambl.

Sve te glazbene aktivnosti odvukle su ga od stjecanja diplo­ma, ali aktivno muziciranje, koncertiranje i djelovanje u naj­različitijim glazbenim žanrovima Marijanu Makaru osiguralo je zavidno glazbeno znanje, poznavanje literature i različitih skladateljskih poteza. Od svakog s kim je surađivao — Zlat­ka Grgoševića, Zlatka Černjula, Borisa Papandopula, Emila Cossetta, Ivana Ivančana, Jana Puleva, Drage Britvića — pri­kupio je znanje, umijeće i inspiraciju koji su mu otvorili put pre­ma aranžiranju i skladanju. Suradnja s LADOM te ostalim kul­turno–umjetničkim društvima poput Vinka Jeđuta, Prigorca iz Markuševca te današnjeg Zagrebačkog folklornog ansam­bla dr. Ivana Ivančana, u kojemu djeluje kao glazbeni vodi­telj, skladatelj, obrađivač i dirigent, potvrđuje Makarovu ne­iscrpnost primjene tradicijske glazbe, ne samo naše nego i krajeva kojima je putovao ili u njima živio, kao niti vodilje za daljnja stvaranja.

N A G R A D E S L A V E N S K I

Nakon ukidanja Vjesnika, Nagradu Josip Štolcer Slavenski preuzeo grad Čakovec

Dobitnici Srđan Dedić (za 2011.) i Mladen Tarbuk (za 2012.)Nagrada Slavenski sastoji se od javnog priznanja i medaljona s grbom grada Čakovca

N A G R A D A N A ZOR

Ivo Malec odbio Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo

Nagrada lišena historicitetaNe tražeći ništa, našao sam se u rubrici u kojoj mi nije mjesto

Piše: Jana Haluza

K oncertom hrvatske glaz­be 16. svibnja u Centru za kulturu grada Čakovca zatvoren je jubilarni 40. Majski muzički memorijal Josip Štolcer Slavenski, uz

dodjelu nagrade za najbolje skladateljsko os­tvarenje za protekle dvije godine, koje je nekoć dodjeljivao danas ukinuti list Vjesnik. Trodnevni je Memorijal i ovaj put upozorio na stvaralaštvo ča­kovečkog skladatelja Slavenskog čija smo djela čuli u antologijskim izvedbama pijanista Srđana Čaldarovića i tenora Tomislava Mužeka, kojega je za klavirom pratila Irina Milivojević.

Moralna naknada za propust

Nekad Vjesnikova nagrada za najbolju skladbu u protekloj godini, ovaj se put, nakon ukinuća tog hrvatskog dnevnika, osamostalila i nadoknađuje jednu propuštenu godinu: nagradu Slavenski za 2011. koja uključuje Grb Grada Čakovca, za svoj je Simfonijski stavak primio Srđan Dedić. Sklada­telj pritom nije krio zadovoljstvo: Puno mi znači ovo priznanje koje ima četrdesetogodišnju povi-jest, naročito u trenutku kad je ukidanjem Vjesni­ka nagrada došla u pitanje. To više što je retro-gradno nagrađena moja skladba koju je naručila i praizvela 2011. Zagrebačka filharmonija, a koju

je poslije izabrao i međunarodni ocjenjivački sud ISCM–a za Svjetske dane nove glazbe u Belgiji gdje ju je godinu poslije izvela Briselska filharmo-nija. Djela hrvatskih skladatelja ne izvode često orkestri ni u Hrvatskoj, a pogotovo ne u inozem-stvu, tako da sam bio razočaran primijetivši da tu informaciju nije zabilježio nijedan hrvatski medij. Ovo mi je svojevrsna kompenzacija za to, to više što sam tijekom svoje karijere više priznanja do-

bio »vani« nego u Hrvatskoj. Ovo je nakon dvade-set godina prvi put da sam za svoj rad nagrađen u svojoj zemlji, zbog čega sam neobično sretan.

Tarbukov treći Slavenski

Dok je Dediću to prvi Slavenski, za najbolju je skladbu u 2012., prema ocjeni stručnog žirija ko­jim je predsjedala Iva Lovrec Štefanović, nagra­đen Mladen Tarbuk (za svoj koncert za harmo­niku i komorni orkestar Estancias), već treći put

laureat te nagrade u posljednjih deset godina. To je prije svega dokaz da još uvijek pišem glazbu, a onda i da netko misli da to dobro radim. Ali od mojih prethodnih nagrada Slavenski, u Hrvatskoj se dogodila svojevrsna kulturna katastrofa. Uki-nut je Vjesnik pa onda zamalo i sama nagrada, nestala je glazbena kritika iz novina i naše je djelo-vanje općenito izgubilo pravo javnosti, zbog čega mi je ova treća nagrada Slavenski važnija od onih prethodnih. Mislim da je ovoj zemlji koja je po-harana mnogim zlima važno da jedan tvrdogla-

vi element kulture ipak opstane. Već je sam Sla-venski u Hrvatskoj bio problematična osobnost, pa je problematična i nagrada koja nosi njegovo ime, a onda i uopće hrvatsko skladanje, ustvrdio je Tarbuk. Nagrađene je uime struke i Ministar­stva kulture RH pred punom dvoranom pozdra­vio doministar Berislav Šipuš koji je istaknuo važ­nost te jedinstvene hrvatske nagrade za sklada­telje izvan matičnog udruženja, u čiju budućnost vrijedi uložiti.

Piše: Jana Haluza

N akon što je dobio vijest da je oda­bran za nositelja Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo na području

glazbe, naš istaknuti skladatelj s pariš­kom adresom Ivo Malec u opsežnom je pismu Ministarstvu kulture RH izložio

argumente svojega odbijanja. No iz Mini­starstva je u medije odaslana vijest s dra­stično reduciranim obrazloženjem kako Malec jednostavno »iz osobnih razloga« odbija nagradu. Čuvši tu, prema njegovu mišljenju, uvredljivu formulaciju, Malec je zaprepaštenje izrazio u novom dopisu, ovaj put Hini, što su prenijeli mnogi mediji u zemlji, u kojem navodi da Ministarstvo prešućuje razloge zbog kojih nagradu ne može i ne želi primiti. Vijest o dodjeli nagrade za njega je bila neočekivana jer mu je dodijeljena u životnoj dobi u kojoj bi već odavno i sasvim ‘legitimno’ mogao biti na drugom svijetu. Misli da je predu­go u domovini bio prešućivan da bi ta nagrada imala ikakav vjerodostojan smi­sao. Donosimo Malecov dopis u cijelosti:

U utorak, 4. lipnja pročitao sam u neko-liko hrvatskih medija da sam dodijelje-nu mi Nagradu Vladimir Nazor za život-no djelo na području glazbe odbio »iz osobnih razloga«. Stoga želim ovim pu-tem izraziti svoje zaprepaštenje nad ova-ko uvredljivom formulacijom koja totalno prešućuje Izjavu koju sam poslao Mini-starstvu kulture 25. svibnja i u kojoj sam jasno i unaprijed rekao razloge zbog ko-jih tu Nagradu ne mogu i ne želim primi-ti. Sada kad je u obrazloženju istog Mi-nistarstva jedna izmišljena formula redu-cirala moju ozbiljno promišljenu i argu-mentiranu odluku na »osobne razloge«

— što je ne samo neprecizno nego i pre-zrivo — ovim putem želim izbjeći zamku koja nastoji na mene prebaciti posljedi-ce onoga što ja sâm u svojoj Izjavi jasno osuđujem. Usput moram reći da u svo-jem mail–kontaktu nisam zahvalio na do-djeli Nagrade Ministarstvu koje je »Odlu-čilac«, nego žiriju, koji sa svim tim niskim postupcima nema nikakve veze i koji je, kao i ja, žrtva izvjesne neodgojene čelja-di u Ministarstvu kulture. Jedini način da javno pokažem razliku između njihovih lukavo podmetnutih »osobnih razloga« i mojih osobnih i jasno formuliranih princi-pa — jer ja, usprkos odbijanju Nagrade, imam za nju malo drugačije poštovanje nego autori sličnih »fiškalskih« formulaci-ja — jedini dakle način da se to pokaže jest objavljivanje moje Izjave od 25. svib-nja, navodi skladatelj Ivo Malec, prilažući integralni tekst Izjave:

Ministričina vijest o dodjeli Nagrade »Vla-dimir Nazor« čiji bih bio ovogodišnji lau-reat s područja glazbe, bila je za mene zaista neočekivana jer mi je dodijeljena ne samo u životnoj dobi u kojoj bih već odavno i sasvim »legitimno« mogao biti na drugom svijetu, već iznad svega zato što je ona lišena svakog historiciteta koji bi joj dao neki vjerodostojni smisao. Mo-ram li podsjetiti da danas, u svojoj osam-deset i osmoj godini, ne mogu naći ni najmanji trag nekog priznanja, nagrade ili počasti, ni uspomenu na bilo koju ri-ječ pažnje ili eventualnog stiska ruke koji bi mi bili dokazom da je u mojoj domo-vini Vlast, vidljiva ili nevidljiva, opazila da postojim? Čak sam postupno nestao i iz listova koji, već po refleksu, spominju hrvatske skladatelje, što me je u više na-vrata natjeralo da javno izjavim »da mi se oduzima domovina«. Pa, kad u trenutku u kojem je moje »životno djelo« već odav-no završeno i kad se s nivoa totalno pre-šućenog postojanja (što ne mogu tuma-čiti kao slučajno), najednom nađem pu-tem prestižne državne Nagrade na sa-mom vrhu, moje je iznenađenje i čuđenje više nego razumljivo ako ne i malo šoki-rano: ne tražeći ništa, našao sam se u ru-brici gdje mi nije mjesto. Kako sam dubo-ko uvjeren da nikakva, pa ni najprestižni-ja nagrada ne može odlučivati o statusu jednog umjetnika — to je po meni upravo obrnuto! — tako mi je i posve strana mi-sao da bi mi taj status vratila ona ista ruka koja mi ga je oduzela. Učiniti to uz po-moć jedne nagrade sigurno nije najsret-nija metoda. Razmišljajući vrlo ozbiljno o svemu — jer je u glazbi sve vrlo ozbilj-no — i uzevši u obzir sve rečeno, zaklju-čio sam da Nagradu »Vladimir Nazor« ne mogu i ne želim primiti, zaključuje Malec.

Ivo Malec svoje je zaprepaštenje izrazio u dopisu Hini

Mladen Tarbuk i Srđan Dedić uz tadašnjeg gradonačelnika Grada Čakovca Branka Šalamona

Kao samouki gitarist, Marijan Makar učio je o glazbi na različite načine, no ipak najviše u praksi.

Ovoj je zemlji koja je poharana mnogim zlima važno da ipak

opstane jedan tvrdoglavi element kulture

NA

GR

AD

E

NA

GR

AD

E

12 13

BR

OJ

181,

SR

PAN

J 201

3.

BR

OJ

181,

SR

PAN

J 201

3.

Koncert filmske glazbe, 11. svibnja u Maloj dvorani Lisinski

Music Trek Meets Star TrekAnsambl Glazbene staze spremno dočekao najnoviji nastavak serijala Zvjezdane staze uz praizvedbu djela mlade hrvatske skladateljice Biance Ban

Piše: dr. sc. Irena Paulus

D va dana nakon premi­jere najnovijeg filmskog nastavka popularnog serijala Zvjezdane staze: U tami, točnije 11. svibnja, ansambl

Glazbene staze još je jedanput krenuo u misiju predstavljanja publici »klasične glaz­be na neklasičan način«. I doista, koncert intrigantnog naslova Music Trek Meets Star Trek učinio je da Mala dvorana Lisinski bude premala za brojne ljubitelje filmske glazbe, za trekiese, za znatiželjnike i prijatelje. Pro­gram je, naravno, obilovao glazbenim bro­jevima iz Zvjezdanih staza, a kako je riječ o televizijskom i filmskom serijalu, te o mnoštvu skladatelja koji su dali doprinos doživljajima kapetana Kirka i njegove posade, tako su se mladi glazbenici doista nasvirali, ali i na­uživali »zvjezdane« glazbe. Alexander Cou­rage, Jerry Goldsmith, Leonard Rosenman, pa i Jay Cathaway, James Horner i Dennis McCarthy, kao i njihov način glazbenog vi­đenja popularnog serijala, bili su okosnicom tematski obilježenog koncerta koji su s gu­štom i u posebnom scenografskom (Martin Hrastić) i kostimografskom okruženju, prire­dili flautistica Eda Rimanić, klarinetist Mihael Paar, violinistica Đana Kahriman, violončeli­

stica Nikolina Tičinović, pijanistica Iva Ljubičić i udaraljkašica Anita Primorac.

Popularizacija klasike

Bio je to koncert »sljedeće generacije« koja je klasičnu glazbu odlučila gledati s druge, sebi bliske strane. I na toj su se strani osjeća­li tako ugodno i sigurno da su publici s istom izvedbenom sigurnošću »podvalili« i klasična ostvarenja poput odlomaka iz oratorija Stva-ranje svijeta Josepha Haydna, dva stavka iz djela Five Impressions of a Holiday Eugenea Goosensa, Clarinate Dicka Haymana, jed­nog stavka iz Sonate Latino Mikea Mowera, jednog stavka iz Trois aquarelles Philippea Gauberta te dva stavka (Andante cantabile, Allegro) iz Sonate za dvije violine u C–duru, op. 56 Sergeja Prokofjeva. Budući da svi na­vedeni autori na neki način (najčešće preko jazza) naginju povezivanju klasičnog i popu­larnijeg glazbenog idioma (izuzetak je jedi­no bilo djelo Josepha Haydna), tako su se ta djela bez ostatka uklopila u koncept koncer­ta koji je povezivao filmsku i klasičnu glazbu. Profesionalizam u kombinaciji s mladenač­kim žarom resio je izvedbe svih skladbi, a u pamćenju je, između ostalih, najviše osta­la Sonata za dvije violine S. Prokofjeva, koju su odsvirale Đana Kahriman i gošća Glaz­

benih staza, Eva Mach. Također je izvrstan bio »vrckavi« so­listički nastup Mihaela Paara (Clarinata Dicka Haymana, koju je svirao uz gla­sovirsku pratnju Ive Ljubičić) te solistički nastu­pi vrlo ozbiljne ali i vrlo predane flautistice Ede Rimanić (Go­osens, Mower, Gaubert).

Horizont događaja

Tijekom programa, gotovo kao središnja toč­ka, praizvedeno je djelo Event Horizon mla­de hrvatske skladateljice Biance Ban, koja se glazbenim razmišljanjem, a i sklonošću pisa­nju upravo glazbe za filmove, reklame, traile-re, videoigre itd., pokazala savršenim odabi­rom za takvu vrstu koncerta. Event Horizon pisan je za Glazbene staze, tako da su izvo­đačke mogućnosti tog malog, ali vrsnog ko­

mornog ansambla maksimalno iskorištene u stvaranju boja, tematskom oblikovanju kao i u ritmičnom poigravanju glazbenim materija­lom. Na pola puta da bude filmska, ali ipak »samo« programna (s temom crne rupe koja »zarobljava« bilo koje tijelo koje prođe kritičnu točku kretanja — horizont događaja, event horizon), skladba je uputila na vrhunske izvo­đačke mogućnosti ansambla, ali i na odlič­nost skladateljice koja iz godine u godinu sve više napreduje i sazrijeva.

Koncertni ciklus Četiri godišnja doba; 5. lipnja u Hrvatskom glazbenom zavodu

Ljetni koncert Gudačkog kvarteta RucnerPraizvedbe novih djela Krešimira Hercega i Laure Mjede Čuperjani

Piše: Bojana Plećaš Kalebota

U oči završetka još jed­ne bogate koncertne sezone u dvorani Hr­vatskog glazbenog zavoda, 5. lipnja 2013. Gudački kvartet Ruc­

ner, koji ove godine slavi petnaest godina postojanja, održao je ljetni koncert iz ciklu­sa Četiri godišnja doba. Okosnica Kvarteta, bračni par Snježana i Dragan Rucner, isto­dobno obilježavaju tri i pol desetljeća umjet­ničkog djelovanja, a dugogodišnji opstanak na komornoj glazbenoj sceni, koju danas već čini niz sastava, nesumnjivo duguju i svojim osebujnim koncertnim nastupima te progra­mima na kojima podjednaku pozornost po­svećuju klasičnom kvartetskom repertoaru i

praizvedbama dje­la suvremenih hr­vatskih skladatelja. Pritom se nimalo ne ustručavaju koke­tirati s popularnim glazbenim žan­rovima, stapajući naizgled nespojive glazbene stilove, a koncepciju svojih ciklusa upotpunjuju publici atraktivnim gostima. Zahvalju­jući svemu nave­denome, koncerti Gudačkog kvarteta Rucner tradicional­

no su dobro posjećeni, a dinamični i karak­terni nastupi nerijetko zasjene svaku nesavr­šenost izvedbe.

Dopadljive praizvedbe

Na ljetnom koncertu Gudački kvartet Rucner ugostio je mladog pijanista Danijela Detoni­ja, koji se uvjerljivim nastupom i nepretencio­znom suradnjom s članovima Kvarteta još je­danput potvrdio kao vrstan komorni glazbe­nik. Njegove su izvodilačke kvalitete u većoj mjeri došle do izražaja u Mozartovu Prvom klavirskom kvartetu u g–molu, KV 478, odsvi­ranom na samom kraju koncerta, no iskazao se i u prvoj skladbi te večeri, praizvedbi djela znakovitoga naslova Victorious rhapsody za klavir i gudački kvartet skladatelja, obrađiva­ča, harmonikaša i pijanista Krešimira Herce­ga, čiji je opus većim dijelom vezan uz kaj­kavsku popevku, popularnu i jazz glazbu. Herceg je autor nekoliko djela posvećenih upravo Gudačkom kvartetu Rucner i nasta­lih u suradnji s obrađivačem Stjepanom Mi­haljincem, među kojima je i navedena sklad­ba šlagerskoga, sentimentalnoga prizvuka, ispunjena nižućim motivima u dionici klavira koji se očekivano stapaju s pratnjom guda­

ča. Nastavljajući tradiciju praizvođenja više djela u jednoj večeri, Gudački kvartet Ruc­ner, u kojemu je dionicu prve violine ponovno zasvirala precizna i pouzdana Dunja Bontek, na početku drugoga dijela večeri praizveo je skladbu Strinx za gudački kvartet Laure Mje­de Čuperjani, skladateljice koja je nakon di­plome i rada na Muzičkoj akademiji u Beo­gradu, od 2007. godine zaposlena na Odje­lu za glazbu Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli. Njezin opus čine djela za solistička glazba­la, komorne ansamble, orkestre te glazbe za kazalište i multimedijske projekte, a za svoja je ostvarenja višestruko nagrađivana na broj­nim međunarodnim festivalima, tribinama i manifestacijama. Skladba Strinx nastala je petnaest godina nakon skladateljičina prvo­ga gudačkoga kvarteta i kao takva označa­va njezin povratak toj omiljenoj komornoglaz­benoj formi. Riječ je o djelu bez većih poma­ka, izgrađenom na načelu jednostavačnoga oblika, u kojem se uz minimalistički razvoj sa­žete motivske cjeline nižu u kontrastnim blo­kovima. Izvedbi toga dopadljivog ostvarenja, članovi Gudačkog kvarteta Rucner pristupi­li su usredotočeno, s nesmanjenom znati­željom propitkujući i istražujući njegov svjež glazbeni sadržaj.

PR

AIz

VE

DB

E

PR

AIz

VE

DB

E

ZVO

NKO

ŠEB

Kvartet Rucner i pijanist Danijel Detoni sa skladateljima – Krešimirom Hercegom i Laurom Mjede Čuperjani

Bianca Ban piše glazbu za filmove, reklame, trailere i videoigrice

Praizvedba 24. svibnja 2013. u HNK–u u Varaždinu

Vinska simfonija Enjingi Davora BobićaKlasično djelo za tamburašku filharmoniju prema enološkim nadahnućima

Piše: Ana Vidić

J edan od naših najizvo­đenijih i najsvestranijih skladatelja, profesor na Umjetničkoj akademiji u Osijeku i od 2006. ravnatelj Varaždinskih

baroknih večeri, Davor Bobić (1968.) svojem je gradu Varaždinu podario ne­svakidašnji spoj dvaju umijeća — vin­skog i glazbenog — napisavši Vinsku simfoniju Enjingi za tamburašku filhar-moniju.

Užitak za uho i nepce

Praizvedba u Hrvatskom narodnom kazalištu u Varaždinu, 24. svibnja 2013., okupila je brojne ljubitelje i jedne i druge umjetnosti, obećavajući užitak i za uho i za nepce. Svoje novo djelo Bobić je napisao kao posvetu jednom od naših vodećih vinara za kojega ga veže dugogodišnje prijateljstvo — Iva­nu Enjingiju iz Hrnjevca pokraj Kutjeva. Posegnuvši za neuobičajenim, ali sliko­vitim sastavom, skladatelj je u svojoj odi vinu i vinarskom majstorstvu spojio naš najpopularniji narodni instrument — tamburu — s puhaćim instrumentima i udaraljkama (među kojima su se naš­le i vinske boce, čaše i bačve), dobivši, budući da su tambure ujedno naš jedi­

ni narodni instrument koji se razvio do te mjere da raznovrsnošću može obli­kovati orkestar po uzoru na gudački, tamburašku filharmoniju! Tamburaške dionice na praizvedbi pripale su našem jedinom profesionalnom tamburškom ansamblu — Tamburaškom orkestru HRT–a — kojemu su se pridružili glaz­benici na po dvjema trubama i rogovi­ma, trombonu, tubi, flauti, oboi, klarine­tu, fagotu, timpanima, velikom bubnju i već spomenutim više ili manje standar­dnim udaraljkama. Raskošni sastav, kakav i priliči jednoj simfoniji, predvo­

dio je šef–dirigent Tamburaša HRT–a, maestro Siniša Leopold, vodeći prisut­ne kroz četiri stavka koja već i naslovi­ma sugeriraju bogatstvo nadahnuća na koje je autor naišao u vinarskom svijetu Ivana Enjingija.

Uz zveckanje čaša

Povezujući u naslovima stavaka odre­đeno okružje sa sortama vina (prva tri stavka), autor, u maniri svojevrsnog pri­povjedača ili voditelja kroz svoj doživljaj imanja Ivana Enjingija i njegova ozračja, u djelo uvodi stavkom Vinski podrum Zlatne doline (Rajnski rizling) kojim do­čarava svoj prvi posjet imanju Enjin­gi. Već sljedeći stavak — Vinski val-cer (Graševina) — okreće se k jednoj

od glavnih asocijacija na vino — vese­lju. Zabavni i duhoviti karakter stavka u kojem odjekuje kuckanje vinskih čaša, ustupa mjesto nešto smirenijem tre­ćem stavku — Arhiva Slavonica (Zwei-gelt) koji nostalgičnim zvucima i spojem s folklorom slavonskog podneblja por­tretira vina izložena u Enjingijevoj arhivi, a time i ljude čiji su životi i rad uz njih ve­zani. Ponovno dominira veselje, vode­ći u završnicu Simfonije, stavak nazvan po brijegu Venje na kojemu rastu Enjin­gijeve sorte od kojih se radi istoimeno vino; bogat orkestrirani finale u stalnom pokretu, s nizom posebnih efekata, dramaturški znalački dovodi to jedin­stveno djelo do vrhunca. Uspjeh pra­izvedbe proslavljen je, dakako, nakon koncerta uz vedro raspoloženje i vina majstora Enjingija.

Otvorenje 40. Majskog muzičkog memorijala Josip Štolcer Slavenski, 14. svibnja u Čakovcu

Praizvedba Walter Sculpture Igora LešnikaKoncert Simfonijskog orkestra HRT–a i dirigenta Alana Bjelinskog u čakovečkom Centru za kulturu

O vogodišnji 40. Majski muzički memo­rijal Josip Štolcer Slavenski otvoren je 14. svibnja nastupom Simfonijskog orkestra HRT–a pod ravnanjem Ala­na Bjelinskog u Centru za kulturu Čakovec. Osim što je dio koncertnog

programa pripao samom Slavenskom i njegovu Nokturnu iz 1920., bogate orkestracije i sugestivna ozračja, na ras­poredu je bilo i jedno novo djelo — Walter Sculpture za marimbu i gudački orkestar Igora Lešnika (1956.). Djelo je nastalo na narudžbu Ludwiga Alberta, virtuoza marimbe i uglednog pedagoga, ujedno utemeljitelja i direk­tora organizacije Marimba Projects te jednog od najprestižnijih natjecanja u marimbi u svijetu — Universal Marimba Competition & Festival of Belgium. Upravo je za potrebe finalnog kruga ovogodišnjeg natjecanja, koje će se održati u St. Truide­nu od 18. do 27. srpnja, Ludwig Albert kao zadanu skladbu naručio Water Sculpture. Izvedbe natjecatelja bit će u prilici ocjenjivati sam autor, Igor Lešnik, kao predsjednik međunarodnog ocjenjivačkog suda natje­canja. Praizvedba djela u Čakovcu bila je povjerena našem nagrađivanom mladom marimbistu Filipu Merčepu koji je nastupio uz gudače Simfonijskog orkestra HRT–a pod rav­nanjem Alana Bjelinskog, otkrivši virtuozan tretman i teme­ljito istraživanje širokog raspona mogućnosti solističkog instrumenta, uz karakterističnu ritmičnost i nerijetko kon­trastirajući odnos s gudačkim korpusom. Partitura ujedno otkriva usmjerenje skladateljeva nadahnuća — postojanje umjetničkog djela i prije njegova nastanka onako kako je to opisao Michelangelo Buonarroti: Svaki komad kame-na u sebi krije skulpturu, a zadaća je kipara da je otkrije, kako sugerira tiskano izdanje. Zanimljivo je da je nedugo nakon Čakovca skladba predstavljena i u inozemstvu — 25. svibnja — i to na samom Sveučilištu u Oxfordu, gdje ju je u sklopu simpozija sretno podudarnog naslova Water Culture, izvela naša najistaknutija umjetnica na marimbi, Ivana Bilić, i to u verziji uz klavir koji je tom prigodom svirao Graeme Bailey. (Ana Vidić)

Igor Lešnik sam će ocjenjivati izvedbe svoje nove skladbe na ovogodišnjem marimbističkom natjecanju u St. Truidenu (Belgija)

Svoje novo djelo Bobić je napisao

kao posvetu jednom od naših vodećih vinara za kojega ga veže dugogodišnje prijateljstvo.

Davor Bobić čestita šefu–dirigentu Siniši Leopoldu na izvrsnoj praizvedbi svoje Vinske simfonije

DEN

IS G

REY

14 15

BR

OJ

181,

SR

PAN

J 201

3.

BR

OJ

181,

SR

PAN

J 201

3.

Novo–staro ime hrvatske glazbe na koncertu Majstorskog ciklusa HRT–a, 6. lipnja u Lisinskom

Kako sam otkrio Slavomira Grančarića (Zadar, 1878. — Zagreb, 1941.)

Simfonijska skica Ocean u izvedbi Simfonijskog orkestra HRT–a i Nikše Bareze pobudilo zanimanje za lik i djelo njezina skladatelja

Piše: Davor Merkaš

S lijepi putnik na palubi Zeppe-lina i Zeppelin neustrašivo putuje dalje programske su opaske koje je skladatelj Slavomir Grančarić 1928. zapisao ispod naslova u jed­

nom od čistopisa partiture svoje simfonijske skice Ocean, koja je prije nekoliko dana (6. lipnja), osamdeset četiri godine nakon prai­zvedbe, ponovno izvedena u Zagrebu. Što se krije iza tih neobičnih riječi jednog od naj­obrazovanijih hrvatskih skladatelja, učenika glasovitih učitelja kao što su bili Robert Fuchs u Beču, Antonín Dvořák u Pragu te Gabriel Fauré u Parizu, a čiji je kompletan opus od njegove smrti 1941. pa sve donedavno slovio kao izgubljen?

Detektivski posao

Sjećam se da mi je dr. sc. Lovro Županović, profesor povijesti hrvatske glazbe na Muzič­koj akademiji, koji je sve nas studente zara­zio svojim virusom ljubavi prema hrvatskoj glazbi, u jednoj prilici govorio o sjajnom hr-vatskom skladatelju koji je jedno vrijeme živio i u Karlovcu, a djela su mu netragom iščeznu-la. Bio je to prvi impuls, intrigantan naputak

i trag u potrazi za Grančarićevim izubljenim opusom. Osim toga, u Nacionalnoj i sveuči­lišnoj knjižnici u Zagrebu, u Bersinu Dnevniku našao sam i ovu rečenicu: Sinoć čuo ‘Ocean’ Grančarića. Snažna ruka, moguće najsnaž-nija u nas! [...]. Sve je to u meni probudilo neki šerlokholmsko–policijski »gen« zbog kojega sam se zavjetovao samome sebi da ću naći Grančarićeve skladbe! Najprije sam kao ne­kadašnji učenik u karlovačkoj Glazbenoj školi pronašao nekoliko njegovih majstorski napi­sanih zborova, a onda — prema tajnom Žu­panovićevu receptu kojim sam poslije poči­njao sve svoje uzbudljive potrage za izgublje­nim djelima hrvatskih skladatelja, otišao na groblje pronaći najprije Grančarićev grob, a onda i osobe koje plaćaju njegovo održava­nje. Od tri pisma koja sam uputio osobama u Beču, a čije sam adrese dobio od ljubazne gospođe iz ureda Gradskih groblja na Miro­goju, dva su se vratila sa žigom »primatelj ne­poznat« i od tada dugo vremena nije bilo ni­kakvih informacija. Nakon nekoliko mjeseci

dobio sam pismeni poziv od tadašnjeg rav­natelja Austrijskog kulturnog foruma Leopol­da Melichara da mu se javim. Uzbuđeno i s puno nemira, pa čak i straha mlađahnog stu­denta, odgovarao sam na njegova pitanja tko sam, tko me šalje i što hoću od tih gospođa i odmah mi je postalo jasno da sam na do­brom tragu! Vrlo brzo me je umirio, rekavši mi da su žive Grančarićeva supruga Wilhelmina i kći Mira, te da su ga zamolile da malo »ispi­ta tko sam«. Nedugo nakon što sam »položio

ispit« kod Melichara, a uz njegovo posredo­vanje i preporuku, otišao sam u Beč gdje su me ljubazno primile gospođe Grančarić.

Golgota u paklu

Ispričale su mi nevjerojatnu priču o golgoti koju su prošle u paklu Drugog svjetskog rata i svojem boravku u sabirnom centru negdje na njemačko–poljskoj granici, budući da su, prema Hitlerovoj politici etničkog čišćenja i ideologije Blut und Boden, trebale biti na­seljene negdje na granici Poljske i Njemač­ke. No uz puno sreće, uspjele su stići do Beča, rodnoga Wilhelminina grada, i ondje ostati. Nevjerojatno je i zadivljujuće da su ci­jeli taj put uz najnužnije potrepštine i odjeću, nosile golemi kovčeg u kojem su bila goto­vo sva glazbena djela njihova supruga i oca! Tako je, zahvaljujući njihovu razumijevanju, a prije svega ljubavi prema njemu i golemom trudu da se njegovom glazbom očuva spo­men na njega, danas moguće i odgonetnu­ti zagonetku kriptičnog podnaslova Oceana. Odgonetavanje šifre »slijepog putnika na pa­lubi Zeppelina« duboko je povezano s Gran­čarićevom tragičnom sudbinom: nakon što se 1905. vratio u domovinu s diplomama naj­viših bečkih, praških i pariških glazbenih ve­leučilišta, a zbog iznimno lošeg stanja glaz­benog školstva, bio je prisiljen potražiti rješe­nje svojih egzistencijalnih problema kao zbo­rovođa u Livnu u Bosni! Nakon toga je 1906. profesor na gimnaziji u Senju, 1908. već je u Travniku, 1909. u Karlovcu, a 1913. opet

ga nalazimo u Beču. Nakon završetka Pr­vog svjetskog rata ponovno se vraća u Kar­lovac, a po naredbi »ministra prosvete Kralje­vine Srba, Hrvata i Slovenaca« premješten je 1920. »po službenoj dužnosti« u Negotin, pa 1922. još dublje u tadašnju srpsku provinciju — u Pirot. Tek 1927. Grančarić se uspio »do­kopati« Osijeka, gdje je, nakon dvadeset dvi­je godine ponovno dobio priliku skladati za orkestar, znajući da će te skladbe vjerojatno biti i izvedene. U prve četiri godine njegova

boravka u Osijeku nastaje njegov kompletan orkestralni opus: Žalobna koračnica Stjepa-nu Radiću, Pad carstva, uvertira Halugica, do sada neizvedena monumentalna simfonijska pjesma Sodoma, »parafraza u tri djela« Kra-ljević Marko, kao i opera Salko — djela od ko­jih mnoga još čekaju svoju prvu suvremenu izvedbu, a za koja je Grančarić dobio laskave ocjene tadašnje stručne kritike.

Filigranski prikaz oluje

Simfonijska skica Ocean u izvedbi Simfonij­skog orkestra HRT–a pod ravnanjem mae­stra Nikše Bareze, 6. lipnja ove godine, na uzbudljiv je način potvrdila znalačke riječi Pavla Markovca iz 1928.: Ali Ocean je dje-lo znatnih kvaliteta. Ono je prije svega doku-ment jake orkestralne fantazije i majstorskog vladanja orkestrom. Program skladbe, koji je na hrvatskom i kultiviranom francuskom iznio sam Grančarić na naslovnici pariture, lakon­ski je sročen, a zapravo je proizvoljno inter­pretiran fragment iz grčke mitologije: u njemu se u kratkim formalnim epizodama pojavlju­ju i tematski ocrtavaju Nereide, Tetida i Po­sejdon. U glavnoj ulozi je ipak ocean: impre­sivan je filigranski prikaz oluje, kao i zvižduk vjetra i mora u svim njegovim fazama, od la­ganog ljuljanja valova pa sve do huka olujom zapjenjenih i pobješnjelih vodenih masa. No upravo kao što je i Blagoje Bersa primijetio u nastavku spomenutog citata u svojem Dnev­niku: Šteta ali, što forma ovog Oceana nije dobra, prekratko, nerazvijeno, materijal neiz-

građen! Možda je ipak, kao što je Grančarić i sam zabilježio na naslovnici, skladba zami­šljena kao skica, croquis, a Grančarić i nije pisao orkestralne forme u kojima bi se motiv­ski rad razvijao prema u to vrijeme dobro po­znatim skladateljsko–tehničkim procedeima razvojnog variranja. Sve Grančarićeve orke­stralne skladbe izrađene su »tehnikom mon­taže«, naglih rezova poput onih u filmovima. U njima je vrlo često prisutan i svojevrstan, vrlo neobičan, minimalistički način ustrajnog i učestalog ponavljanja motivskih ćelija, skla­dateljsko načelo koje zanimljivošću oprav­dano privlači pažnju i traži pomniji analitički pristup.

Rješenje tajne

No Grančarićev orkestralni opus svakako zaslužuje nove izvedbe, prije svega njegova simfonijska pjesma Sodoma, glazbeni prikaz poročkog biblijskog grada sa zanimljivim ton­skim slikanjima požara, potresa, pokušaj do­čaravanja fizičke kataklizme, ali i propasti de­kadentnog i moralno »degeneriranog« mje­sta. Ocean će pak u povijest hrvatske glaz­be — kao što je to odlično zapazio strogi kri­tičar Markovac — prije svega ući kao djelo koje bi, da je nastalo čim se Grančarić vratio iz Pariza, [...] prije 20 godina značilo možda za nas epohu [...]. U svakom slučaju, Ocean je zasigurno i hommage Jadranskom moru koje je Grančarić kao rođeni Zadranin zasi­gurno duboko doživio i ljubio. Rješenje taj­ne slijepog putnika na palubi Zeppelina u Grančarićevu Oceanu, nakon sažetog prika­za njegova životnog puta nameće se samo po sebi: rabeći metodologiju i terminologiju Constantina Florosa, ovdje možemo govori­ti o skrivenom programu, šifriranoj autobio­grafskoj izvanglazbenoj poruci. Zeppelin koji je krhkom i nesigurnom konstrukcijom (sjeti­mo se samo njihovih mnogobrojnih rušenja i eksplozija kroz povijest!) s malim propelerom gotovo prepušten na milost i nemilost vjetro­vima i zračnim strujama, a njegov putnik, bez karte, šćućuren negdje na njegovoj palubi, strepi za svoj život na oceanu sudbine, gor­ka je travestija, autobiografska metafora nje­gova tragičnog životnog puta. Osobna tragi­ka koju je Grančarić zatočio i šifrirao u svojoj programskoj natuknici Oceana paradigma je cijele epohe hrvatske glazbe. Kad pogleda­mo cijeli špalir hrvatskih skladatelja i njihovih sudbina, prije svega tragično kratkih životnih putova Vatroslava Lisinskog, Antuna Vanca­ša, Milutina Polića, Dore Pejačević, Franje Krežme, a i mnogih drugih hrvatskih glazbe­nika koji se zbog nerazvijenosti sredine nikad nisu uspjeli do kraja iskazati, potpuno realizi­rati svoj talent, poželimo i potrudimo se da se danas, kad ulazimo u Europsku uniju, ta po­vijest »tragičnih usuda hrvatskih skladatelja« više nikad ne ponovi.

Osobna tragika koju je Grančarić zatočio i šifrirao u svojoj

programskoj natuknici Oceana paradigma je cijele epohe hrvatske glazbe.

Slavomir Grančarić i njegov karlovački razred

Svečani koncert hrvatske glazbe u povodu Dana državnosti, 25. lipnja 2013. u zagrebačkom HNK–u

Počinje li hrvatska glazba s Lisinskim?Koncert Simfonijskog orkestra i zbora HRT–a pod ravnanjem Tončija Bilića počeo je uvertirom i zborom Hrvatica iz opere Porin Vatroslava Lisinskog, a završio završnim kolom iz opere Ero s onoga svijeta Jakova Gotovca

Piše: Jagoda Martinčević

I nventura hrvatske glazbe, reče televi­zijska voditeljica o sadržaju koncerta održanog u povodu Dana državnosti u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Nužna ali ružna riječ koja (po V. Klaiću) označava popis robe u

trgovini, skladištu i sl., ali i popisivanje imovine. To treće značenje možda bi se i moglo shvatiti tako da nam je glazba unutar ukupne kulture dakako imovina, ali da je baš popisujemo na sve­čanom koncertu — neće ići. Zvuči rogo­batno, uostalom u ovom slučaju i netočno, i naravno, nemoguće.

Nije inventura, ali ni presjek

Osvrnimo se, dakle, na sadržaj priredbe koji je komentatorica koncerta prikladno označila kao presjek, premda ni ta oznaka nije mogla točno opisati ono što su priređi­vači odabrali da bi se publici, slušateljstvu i gledateljstvu (a među njima i strancima, prije svega veleposlanicima) predstavila raznolikost hrvatske glazbe u raznim raz­dobljima. Koncert orkestra i zbora HRT–a pod ravnanjem Tončija Bilića počeo je uvertirom i zborom Hrvatica iz opere Porin Vatroslava Lisinskog, a završio završnim kolom iz opere Ero s onoga svijeta Jakova Gotovca. Izme­đu dvojice prvaka hrvatske opere našli su se još i dubrovački gospar Luka Sorkočević sa stavkom iz jedne od svojih simfonija, Natko Devčić s Po-skočicom iz Istarske suite, Igor Kuljerić sa stav­kom Svet iz Hrvatskog glagoljaškog rekvijema te primjeri pučke glazbe u dvoglasju tijesnih inter­vala Hrvatskoga primorja, klapski idiom dalma­tinske Lipa li si, Mare moja, te ojkanje u izvedbi solista Lada. I to bi bilo to, uz zgodnu zamisao izvedbe finala 104. simfonije u D–duru Josepha Haydna, u koje je bečki majstor uklopio napjev Oj Jelena, Jelena, čuvši ga u rodnom Gradišću od tamošnjih doseljenih Hrvata. Kao jedna od mogućih poveznica »ondašnje« Hrvatske s Eu­ropom i ove naše današnje — znakovito ali i do­mišljato od onih koji su osmislili program.

Nedostajao začetak

No dakako, svatko od nas koji se glazbom bavi­mo na ovaj ili onaj način, mogao bi prigovarati ili barem u svoja četiri zida složiti i drukčiji program. Uvijek netko nedostaje jer vremena u predviđe­nom programu nema dovoljno, a prigoda je sve­čana i ne bi smjela dosađivati niti prijeći prag ter­mina dostatnog za televizijski prijenos. Pa ipak, ako je već morala biti »inventura« ili mogući pre­sjek, valja istaknuti da hrvatska glazba nipošto

nije počela s Lisinskim, dakle sredinom 19. sto­ljeća. Čak tristo godina prije imali smo glazbu, i to dobru i vrlo cijenjenu prije nego što je nesret­ni ilirac skladao svoju prvu operu (koja se uopće ne izvodi), a i donekle precijenjena uvertira Pori-nu imala bi za takvu svečanost atraktivnijeg i kra­ćeg konkurenta u njegovoj idili Večer. No ostavi­mo se opere i vratimo se pitanju onih početaka hrvatske glazbe koji bi nas uistinu mogli repre­zentirati. Primjerice Ivan Lukačić i njegovi duhov­ni koncerti Sacrae cantiones (tiskani su u Vene­

ciji još 1620.!), a među njima i onaj Canite et psa-lite (Pjevajte i svirajte) koji bez obzira na religioznu komponentu ima i nešto zajedničko sa Schiller–Beethovenovom Odom radosti. Uistinu mi je te večeri nedostajao nekakav logični začetak hrvat­ske glazbenosti, a našlo bi se još primjera (čak i ranijih) koje bi odlični glazbenici ansambala HRT–a itekako dobro mogli izvesti. A i ne traju dugo!

Nemušti finale

S druge pak strane prirodno su nedostajali i Zajc i Bersa i Papandopulo (nije li njegov Hommage à Bach također jedna od atraktivnih europskih glazbenih poveznica?), ali nedostajala je i hr­vatska suvremena glazba koje je jedini (odličan) predstavnik u ovoj prigodi bio Igor Kuljerić. Re­kla sam već, vremenska i ina ograničenja sva­kako su učinila svoje, a program je trebalo još i »garnirati« pučkim izričajem koji stranci toliko vole. Ukratko, bio je to jedan od mogućih izbo­ra, odlično izveden (u finalu Era čuo se blistavi te­nor Stjepana Franetovića), no ponovno s jednim upitnikom: zašto je djelomična Oda radosti bila izvedena samo instrumentalno, a na pozornici je bio i zbor?! Ako su nedostajali vokalni solisti, tre­balo ih je naći; ovako je finale koncerta djelovao nemušto, iako već i svako (makar i nemuzikalno) dijete zna da su u toj himni Europske unije upravo simbolički združeni instrumenti i glasovi.

Koncert Zbora HRT–a održan 11. lipnja 2013. u Muzeju Mimara donio presjek hrvatskog zborskog stvaralaštva

Ciklus Sfumato završio sezonu hrvatskom glazbomOd »oca« zagrebačkog profesionalnog glazbenog života (Ivana pl. Zajca) do avangardističke faze prerano preminulog Marka Ruždjaka

Piše: Jagoda Martinčević

N jegovanje zbor­skoga muziciranja u Hrvatskoj ima vrlo dugu tradiciju. Od one vrijednih amatera do pro­

fesionalaca, među kojima zbor HRT–a zauzima istaknuto mjesto. Nastavljajući djelovanje nekad uglednih Zagrebačkih madrigalista, Zbor utemeljen četrdesetih godina 20. stoljeća izgradio je svoj stil pod vodstvom mnogih vrsnih dirigenata,

među kojima je bilo nezaobilazno znanje, iskustvo i poseban dar za zborno pje­vanje Mladena Pozajića, Slavka Zlatića i Igora Kuljerića, čije je nasljedstvo primio i danas ga svojom osobnošću čuva i oblikuje Tonči Bilić. Osim sudjelovanja u izvedbi velikih vokalno–instrumentalnih djela, Zbor HRT–a posebno se profilirao ciklusom Sfumato u izvođenjima skladbi a cappella ili uz instrumentalnu pratnju. Upravo na tom putu dirigent Bilić ustra­jao je posebnim marom, znajući kako ljekovito na glasove i muzikalitet zborskih pjevača utječe upravo taj način pjevanja. Pritom se i repertoar Zbora širio, a publika je dobila mogućnost upoznavanja brojne svjetske i hrvatske literature klasičnih i su­vremenih autora.

Pun pogodak

U petnaestoj godini ciklusa Zbor se u ovoj sezoni od brojne publike u Muze­ju Mimara oprostio biranim rasporedom hrvatskih autora s poznatim, ali i manje prisutnim skladbama u recentnim reper­toarima. »Otac« zagrebačkoga profesi­onalnog glazbenog života, Ivan pl. Zajc, poznatiji je po operi negoli po zborovi­ma, a posebno su nepoznati širokoj pu­blici njegovi mladenački madrigali nastali još u studentskim danima na stihove Fe­

licea Romanija, Francesca Petrarce i tali­janskog prepjeva zapisa Jeremije (iako je za posljednja tri madrigala dvojbeno au­torstvo stihova). Osam Zajčevih madriga­la skladbe su nedvojbene melodičke lje­pote, ali i skladateljske vještine u vođenju glasova. Te će se osobine poslije pokaza­ti dragocjenima u opernom stvaralaštvu. Odabir Zajca bio je Bilićev pun pogodak, čime je otvorio večer odabrane zborske lirike. Uslijedile su Varijacije na narodnu temu gotovo zaboravljenog Slavka Zlatića uz solisticu Martinu Gojčetu Silić i klavir­sku suradnju Nine Cossetto, a potom i tri skladbe prema tekstovima Vladimira Na­

zora. Prerano premi­nuli Igor Kuljerić koji je zasigurno mogao još mnogo toga dati hr­vatskoj glazbi, nije se libio za zbor uglazbi­ti Nazorov tekst Seh duš dan koji je još 1918. kao solo po­pijevku antologijski ovjekovječio Blago­je Bersa. Dramatič­nost stihova Kuljeri­ćevo je darovito pero obuhvatilo u posve drukčijoj strukturi od

Bersine (ne samo zbog dihotomije solo glas — zbor), no oba djela izazivaju jed­nak osjećaj divljenja prema duboko emo­cionalnim autorima. Kuljerićeva Galioto-va pesan zazvučala je također dojmljivo, kao i poznata zborska skladba Ćaće moj Ivana Matetića Ronjgova, jedno od am­blematskih djela hrvatske zborske litera­ture (solistice Ivana Garaj Korpar i Marti­na Gojčeta Silić). Iz zborskoga opusa Ja­kova Gotovca (vrlo bogatog i raznolikog) odabrana je Zvonimirova lađa, također prema Nazoru, koja doduše ima domo­ljubni i svaki drugi poticajni naboj, no sva­kako nije među najboljima u stvaralaštvu tog majstora. I na kraju, nešto iz sasvim drugog kuta motrišta i estetike, možda ne ujednačeno u takvom programu, no sva­kako dobrodošlo za publiku i ozarenu fi­nalnu atmosferu: Ubu također prerano preminuloga Marka Ruždjaka. Atraktiv­nost pjeva koji nalikuje na govor, odnosno govor na granici pjeva (D. Detoni), sklad­ba, dakle, rekli bismo suvremenog vokal­nog izričaja, neposredna je i vedra, ironič­na i hirovita, a silno zabavna i izvođači­ma i publici. Doista lijep završetak sezone Sfumata u okrilju duhovnih zvukova, boja i oblika, kako je ciklus podnaslovljen i po­vezan s (preakustičnim) prostorom Muze­ja Mimara.

Tonči Bilić i Zbor HRT-a u Muzeju MimaraPredsjednik Ivo Josipović sa Zborom i Simfonijskim orkestrom HRT-a na podiju zagrebačkog HNK-a

UR

ED P

RED

SJEN

IKA,

TO

MIS

LAV

BU

ŠLJE

TA

16 17

BR

OJ

181,

SR

PAN

J 201

3.

BR

OJ

181,

SR

PAN

J 201

3.

7. Međunarodni orguljaški festival Ars organi Sisciae (4. — 12. svibnja 2013.)

Orgulje kao hrvatski brend Sisak kao poželjno odredište za kvalitetan kulturni turizam u pomalo zanemarenom kontinentalnom dijelu Lijepe Naše

Piše: Josipa Dovranić

U svibnju je održan 7. Ars organi Sisciae, međunarodni orguljaški festival koji je Si­sak učinio poželjnim odredištem cijenje­nih domaćih i europskih glazbenika, a vri­jednu orguljnu baštinu Sisačke biskupije otkrio javnosti i potaknuo njezinu detaljnu

inventarizaciju i obnovu. Kontinuitet kulturnih događanja u tom je gradu rijetka i vrijedna pojava, stoga smo zahvalni muzikologinji

Valentini Badanjak Pintarić i orguljašu Edmundu Andleru–Boriću na upornosti i velikom trudu koji su uložili u realizaciju već tradici­onalnih sisačkih orguljaških večeri.

Povijesne orgulje

Djelatnost festivala je promotivna i edukativna: promiče i poti­če senzibilizaciju društva na očuvanje orguljnog fundusa u Re­publici Hrvatskoj, stradalog što zbog nebrige bivšeg režima, što zbog Domovinskog rata. Također potiče pozornost šire publike na ljepotu orguljne umjetnosti, kao i na mogućnost restauracije starih te nabave i gradnje novih orgulja u Sisačkoj biskupiji. Festi­val je održan u organizaciji Hrvatske udruge Ars organi Sisciae i Gradske galerije Striegl, a pod pokroviteljstvom Ministarstva kul­ture RH, Grada Siska i Sisačko–moslavačke županije te uz ve­liku pomoć Sisačke biskupije. Program između 4. i 12. svibnja održavao se, osim na dvije lokacije u Sisku, i u Martinskoj Vesi, u Veleševcu, Žažini i u Selima pokraj Siska. Muziciralo se mahom na raritetnim povijesnim glazbalima raznih graditelja: orgulje M. Heferer iz 1882. (Martinska Ves), orgulje M. Heferer 1871. (Vele­ševec), orgulje J. F. Janechek iz 1777. (Sela pokraj Siska), orgulje Kuhn iz 1937. (Žažina), orgulje Schwarz–Winterhalter iz 1920. (cr­kva Sv. Kvirina u Sisku).

U toj plejadi orguljne ljepote sudjelovali su uglavnom domaći glazbenici: violinisti Goran Končar i Laura Vadjon, trubač Dario Teskera, flautistica Ana Butković, orguljaši Edmund Andler–Bo­rić, Darko Kristović, Milan Hibšer, Pavao Mašić, orguljaš i čemba­list Krešimir Haas, mezzosopranistica Jelena Kordić te dirigent i skladatelj Josip degl’Ivellio. No petog dana festivala slušali smo Pavela Kohouta, vrijednog mladog orguljaša iz Praga, koji nam je priuštio lijep program skladbi čeških skladatelja nastalih u vri­jeme gradnje orgulja češkog graditelja Janecheka koja imamo u

jednoj od najljepših baroknih crkvi u kontinentalnoj Hrvatskoj — crkvi Sv. Marije Magdalene u Selima.

Na posljednjem koncertu, održanom 12. svibnja u župnoj cr­kvi Sv. Kvirina u Sisku, gostovalo je najstarije hrvatsko pjevačko društvo — Slavulj iz Petrinje. Njihovim nastupom na svetoj misi zahvalnici, kao i potom izvedenim koncertom, završio je ovogo­dišnji Ars organi Sisciae. Na programu su bili hrvatski skladate­lji: Krsto Odak (Raduj se Marije), Franjo pl. Lučić (Tantum ergo) i Josip degl’Ivellio (Misa u čast sv. Vlaha, zaštitnika Dubrovačke biskupije, Himan na čast sv. Kvirina mučenika, zaštitnika Sisačke

biskupije i grada Siska, psalam 122 U dom ćemo Gos-podnji, Zdravo, Sveti sakramente, psalam Hvali dušo moja, Aleluja, Kriste, hvala ti, Tajna vjere i Amen). Pro­gramski i konceptualno, HPD Slavulj izvrsno se uklopio u festivalsko događanje, izvevši glazbu prilagođenu tre­nutku i prostoru. Njihovo je pjevanje uredno, muzikalno i inspirativno, tonski sređeno i s osjećajem za finoću ton­ske izražajnosti. Važno je istaknuti da smo na koncertu imali prigodu čuti širi izbor djela njihova voditelja Josi­pa degl’Ivellija. Pod autorovim nadahnutim vodstvom, izvedena glazba odražava snažnu skladateljsku osob­nost koja dobro poznaje kompleksnost vokalne glaz­be, poštuje metriku i logiku hrvatskog jezika, tako da zbor zvuči ujednačeno, homogeno i jasno. U program koncerta uvrštene su i skladbe ukrajinskog skladatelja 18. stoljeća Dmitrija Bortnjanskog (Dostojno jest) i kao i suvremenog skladatelja msgr. Domenica Bartoluccija, talijanskog kardinala (Tota pulchra i Regina coeli). Pje­vajući na tri jezika — hrvatskom, staroslavenskom i la­tinskom, zbor je slušateljstvu prenio posebnost doga­đanja kroz povijest liturgijskog pjevanja na našim pro­storima, što je iznimka u sakralnom pjevačkom izrazu

zapadnoeuropskog katoličkog bogoslužja.

Dugotrajan učinak

Organizatori se nadaju da će Ars organi Sisciae imati svijetlu bu­dućnost (a sisački biskup msgr. Vlado Košić o tome je govorio na otvorenju festivala), ostvarujući postavljene ciljeve ponovnog po-orguljivanja Sisačke biskupije i vraćanja tradicije orguljanja koja je postojala na tom području od davnina. Tako već nagodinu s veseljem očekujemo koncert u crkvi Sv. Lovre u Petrinji, u kojoj se na mjestu orgulja uništenih u Domovinskom ratu, nekada naj­uspjelijeg rada našeg graditelja Heferera, postavljaju orgulje istog graditelja na kojima se donedavno sviralo u crkvi Sv. Marka u Za­grebu. Također, postavljaju se orgulje u Hrvatskoj Kostajnici koja će biti novo festivalsko odredište, a i cijeli moslavački kraj obilu­je vrijednim povijesnim glazbalima koja će tek postati festivalska atrakcija. Budući da orguljna baština Sisačke biskupije nikada nije temeljito popisana, u tijeku je detaljna inventarizacija i pri­kupljanje sve opsežnije fotografske dokumentacije o povijesnim orguljama toga kraja koje su na području Banovine, u Domovin­skom ratu, namjernim devastiranjem zauvijek izgubljene. Hrvat­ska udruga Ars organi Sisciae priprema veliku izložbu fotografija izgubljene orguljne baštine, a rezultati inventarizacije sačuvanog orguljnog fundusa Sisačke biskupije bit će objavljeni u program­skoj knjižici sljedećeg festivala. Važno je dodati da inventarizaciju za Sisačku biskupiju i Ministarstvo kulture RH zajednički obavlja­ju orguljar i organolog Zdenko Kuščer, orguljaš Edmund Andler–Borić i muzikologinja Valentina Badanjak Pintarić.

Dosadašnji međunarodni kontakti i uspješne suradnje odavno su postavile festival Ars organi Sisciae na kulturnu kartu Europe. Takvim djelovanjem festival dobiva osobito na snazi jer ima za­jamčenu europsku budućnost, prepoznat je kao poželjno odre­dište za kvalitetan kulturni turizam u pomalo zanemarenom kon­tinentalnom dijelu naše lijepe domovine.

Svjetski dan glazbe (Fête de la Musique) proslavljen dva dana poslije u Samoboru

Sudar i Meštrović na vozilima gradskog Komunalnog

S vjetski dan glazbe, 21. lipnja, sla­vio se diljem Hrvatske na različite načine, ali je vjerojatno Samobor u tome bio najoriginalniji. Samo­borci su se odlučili slaviti s dva dana zakašnjenja, dakle u nedjelju,

23. lipnja, a ne u radni petak, 21. lipnja, čime su na središnjem gradskom trgu osigurali brojnu publiku. Na Trgu kralja Tomislava u Samoboru nastupio je udaraljkaški ansambl Sudar te njihov sada već stalni gost, pijanist Matej Meštrović. Koncert možda ne bi tako odjeknuo da se Sudarovci i uvijek nepredvidivi Me­štrović nisu odlučili za iznimno neobično, ali i iznimno atraktivno scensko rješenje: svirali su na vozilima gradskog Komunalnog.

Zapravo, spektakularan je bio već i njihov dolazak u malom automobilu bez krova koji su neki prozva­li papamobilom, a kojime su se mladi i na sve spre­mni glazbenici, poput filmskih zvijezda (a sasvim pri­kladno, jer svirali su uglavnom velike hitove filmske glazbe koje je aranžirao Meštrović, ali i njegove hito­ve originalno skladane za glasovir i udaraljke — Mu-ssaky, Paprikash, Sarma, sarma i druge), dovezli do »pozornice«. A »pozornica« je, kao što se spome­nulo, bila vrlo neobična: činili su je traktor, dvije ve­like prikolice, platforma s košarom te jedan »pauk«.

I tada je počeo spektakl: bas–gitarist Josip Blaško­vić svirao je iz košare povlašteno nadzirući situaciju s visine od četiri metra, bubnjar Luka Pešutić smje­stio se na platformi vozila ispod njega, Filip Merčep i Gregor Horvat (koji je sjajno zamijenio Nikolasa Sinkovića) na »pauku« su svirali marimbu, ksilofon i glockenspiel, dok su se Goran Gorše (vibrafon) i Ma­tej Meštrović (pianino) smjestili na dvije velike priko­lice. Ansambl Sudar te pijanist i skladatelj Meštrović svojom su vrhunskom svirkom oduševili prisutne, ali je, kako se slavio Svjetski dan glazbe, najvažniji bio njihov poziv svima da sudjeluju u stvaranju glaz­be. U jednom su trenutku slušateljima i gledateljima bile podijeljene šuškalice pa je svatko sam mogao uživati u vlastitom malom doprinosu sviranja teme Pink Panther. Da koncert bude slađi, podijeljene su i kremšnite kao simbol grada Samobora. (dr. sc. Ire­na Paulus)

7. Velikogorički brass festival, od 5. do 11. svibnja 2013.

Veliki festival u maloj srediniUmjetnički voditelj, trubač Tomislav Špoljar, redovito okuplja svjetske limene puhače i skladatelje

Piše: dr. sc. Irena Paulus

V eć sedmu godinu u Velikoj Gorici održava se iznimno zanimljiva i važna priredba: Veli­kogorički brass festival. U organizaciji Puč­kog otvorenog učilišta te pod umjetničkim vodstvom Tomislava Špoljara, Festival ima vrijednu zadaću predstavljanja limenih pu­

haćih instrumenata. Ove je godine bio posvećen trubaču Mauri­ceu Andréu (1933.–2012.).

Festival je trajao gotovo tjedan dana, intenzivnim tempom, od 5. do 11. svibnja 2013., na različitim lokacijama u Velikoj Gori­ci. Okupio je domaće i strane izvođačke i skladateljske snage koje su svoje umjetničko djelovanje posvetile limenim puhačima (brassu). Među njima se prepoznaju velika imena kao što su izra­elski trubač Tamir Akta, moldavski trubač Sergiu Cârstea, nje­mački trubač Thomas Reiner, američki trombonist James C. Lebens te norveški dirigent Per Brevig. Na Festivalu su nastupili i vrijedni domaći solisti: Krunoslav Babić (tuba), Ivan Kirn (oboa), Tamara Jurkić–Sviben (klavir), Ivan Batoš (klavir), Bruno Philipp (klarinet), Edmund Andler Borić (orgulje) i Inna Rubin (klavir) te ugledni domaći ansambli poput Simfonijskog puhačkog orkestra OSRH, Ansambla hrvatskog društva kornista i Gudačkog kvar­teta Sebastian.

Niz praizvedbi

U bogatom programu neka su djela i praizvedena: Kvintet op. 27 za trubu i gudački kvartet Vincenta Alexandrea Jockina (svjetska praizvedba), Sonata za kornet Harrija Wessmana (svjetska pra­izvedba), The Birds Will Sing of Them Alana Holleyja (europska

praizvedba) Scherzo Anthonyja C. Ploga (hrvatska praizvedba), Sonata za klavir, op. 21 Vincen­ta Alexandrea Jockina (hrvatska praizvedba) i Dvostruki koncert za klarinet i trubu Gordona Jaco­ba (hrvatska praizvedba).

Bili su zastupljeni i hrvatski skla­datelji, poput Josipa Štolce­ra Slavenskog čiju je Suitu Šest narodnih izveo Gudački kvartet Sebastian. Izvedeni su i Sonata za trombon Vox Gabrieli Stjepa­na Šuleka (odsvirao ju je trombo­nist James C. Lebens) te Drive! za klavir solo Sanje Drakulić (za klavirom je bila Tamara Jurkić–Sviben). Radi se, dakle, o vrijed­nom glazbenom događaju koji daleko nadmašuje malu sredinu u kojoj se održava: iz Velike Go­rice mogao bi se glatko »odseli­ti« u Zagreb, no kako mu je dom upravo u velikogoričkom Puč­kom otvorenom učilištu, tako će

Zagrepčani, a i drugi zainteresirani za nove i drukčije koncerte, sljedećih godina morati na mali izlet. A Festival je vrijedan i du­ljeg putovanja.

Koncert Istarskog pododbora Hrvatskog društva glazbenih umjetnika (HDGU) u Muzeju Mimara u povodu 10. obljetnice djelovanja

Zvuci Istre u Zagrebu

D voranu Muzeja Mimare u Zagrebu, 6. svibnja 2013. ispunile su note sadašnjosti i prošlosti Istre; skladbe autora koji su vezani uz Istru, rodom ili stvaralaštvom ili su se ondje udomili i pronašli inspi­raciju. Sve je počelo Tokatom Brune Bjelinskog, uslijedio je Impromptu Branka Okmace u izvedbi pijanista Vladimira Mlinarića. Okmaca je udaraljkašu Vedranu Vojniću posvetio skladbu Pastorala za marimbu, koja je te večeri i praizvedena. Za njegov Pendes odlučile su se flautistice Samanta Stell i Nataša Dragun, pijanistica Aleksandra Golojka i klarinetist Tonči Trinajstić. Potpuri iz opere Istarska

svadba autora Antonija Smareglie izvela je pijanistica Tatiana Šverko. Jedno od najnovijih ostvarenja Laure Mjede Čuper­jani, The moments, podario nam je gitarist Žarko Ignjatović. Produhovljenost teksta Molitve Jurja Dobrile (Oče, budi volja tvoja) došla je do punog izražaja u glazbi Elde Krajcar Percan koja je za klavirom pratila mladu sopranisticu Milu Soldatić Marić. Krajcar Percan je u trima pjesmama izvedenima u nastavku uglazbila i stihove Dobriše Cesarića: Slap, Uzdišu vali, pjeni se more i Voćka poslije kiše. Duo Nesactivm koji čine Jadranka Celić Bernaz i Aleksandra Golojka odabrao je za tu prigodu Miniature istriane Luigija Donorà koji je za klavir četveroručno obradio melodiozne pučke teme koje se još uvijek pjevaju u primorskom dijelu Istre. Porečku skladateljicu Đeni Dekleva Radaković predstavili su vibrafonist Vedran Voj­nić i pijanistica Elda Krajcar Percan u njima posvećenima Čarima igre. Večer su okrunile skladbe Brune Krajcara nadahnute istarskim melosom. Nakon vedre Istarske rapsodije u izvedbi Samante Stell i Aleksandre Golojke, uslijedila je skladba Vino kojom se Krajcar predstavio i kao solist na klaviru, a završnu je pjesmu večeri, Daleki dom, izveo sa so­pranisticom Milom Soldatić Marić. Na kraju se publici i izvođači ma obratio predsjednik Hrvatskog društva glazbenih umjetnika, Prerad Detiček, predavši Istarskom po­dodboru priznanje za desetu obljetni cu djelovanja. Koncert su u organizaciji sre­dišnjeg odbora Hrvatskog društva glazbe­nih umjetnika poduprli Ministarstvo kultu re Republike Hrvatske i Istar ska županija, a zahvaljujući sponzorima iz Istre, druženje izvođača, skladatelja i pu blike nastavilo se na prigod nom domjenku. (Aleksandra Golojka)

Obljetnički koncert Istarskog pododbora HDGU–a u Puli

Deset im je godina već

U crkvi Sv. Franje u Puli 28. lipnja održan je godišnji i obljetnički koncert Istar­skog pododbora Hrvat­skog društva glazbenih umjetnika u povodu deset

godina djelovanja. U HDGU–u je od osnutka 1946. godine bilo više od petsto članova, a istar­ski je pododbor prije deset godina pokrenula pijanistica Elda Krajcar Percan, njegova prva koordinatorica. Nakon nje dužnost je preuzeo udaraljkaš Vedran Vojnić, a potom pijanistica Aleksandra Golojka. Istarski pododbor HDGU–a predstavlja svoje članove ponajprije organizaci­jom koncerata u Istri i okolici, a posebnu pozor­nost ustrajno posvećuje djelima hrvatskih skla­datelja. U programskoj knjižici istarski glazbeni umjetnici s ponosom ističu svoj doprinos tuma­čenju suvremenog hrvatskog stvaralaštva na 45. Glazbenoj tribini u Puli 2008. Uz dvije iznimke — Mozartova Adagia u h–molu u izvedbi Elde Krajcar Percan, te Impromptua Reinholda Glièra na harfi Diane Grubišič ćiković, program slav­ljeničkog koncerta bio je ispunjen djelima domaćih autora: dvije flautistice — Samanta Stell i Nataša Dragun, klarinetist Branko Škara i pijanistica Aleksandra Golojka u kvartetu su koncert svečano otvorili skladbom Pendes Branka Okmace, zatim je Vedran Vojnić na marimbi praizveo slikovitu Okmacinu Pastoralu. Aleksandra Golojka predstavila je zanimljiv rari­tet — nedavno otkriveno djelo Sonata XIV (Fantazija) La piva del pastore koje je oko 1900. skladao momjanski grof Stefan Rota. Gitarski duo Aljoša Vršča / Žarko Ignjatović izveo je efektnu Sonatu za dvije gitare Miroslava Lončara, Samanta Stell i Aleksandra Golojka nadahnuto su odsvirale Istarsku rapsodiju Brune Krajcara, a posebna gošća koncerta, članica Riječkog pododbora HDGU–a, harfistica Diana Grubišić ćiković završila je koncert dojmljivom skladbom 29 ti je varijacija tek Tomislava Uhlika. Koncert je protekao u dinamičnom slavljeničkom tonu pred mnoštvom vjerne publike, uz uhodanu medijsku popraćenost pod pokroviteljstvom Grada Pule i njegove Turističke zajednice. (Sanja Drakulić)

MIR

OSL

AV K

IŠ

Crkva Sv. Marije Magdalene u Selima pokraj Siska

HRV

OJE

MAR

EKO

VIć

Izraelski trubač Tamir Akta

Sudionici obljetničkog koncerta u pulskoj crkvi Sv. Franje

Prerad Detiček Istarskom pododboru HDGU–a predaje priznanje za 10. obljetnicu djelovanja

18 19

BR

OJ

181,

SR

PAN

J 201

3.

BR

OJ

181,

SR

PAN

J 201

3.

Piše: Erika Krpan

R adni je vijek umjetnika, pedagoga, glazbenog pisca i diplomata Zlat­ka Stahuljaka iznimno bogat i još traje, unatoč netom navršenih osam­

deset godina. »U raznim smo situacijama bili često upućeni na intuiciju ili tradiciju odgoja ispravne nacionalne svijesti usađene u našim

obiteljima«, zapisao je u svojem prilogu za publikaciju objavljenu 2008. pod naslovom Sjećanja i prilozi za povijest diplomacije Re-publike Hrvatske. Iako se odnosi na Stahulja­kov rad i aktivnosti vezane uz diplomatski dio njegove karijere, ta tek djelomično citirana re­čenica sadrži nekoliko važnih pojmova jer su usmjerili njegov život prema rezultatima koji će ostati zapamćeni u hrvatskoj — ne samo glazbenoj — historiografiji. To su pojmovi: tradicija, obitelj, odgoj, nacionalna svijest i intuicija.

Plemićko podrijetlo

Ne ulazeći u širu povijest obitelji Stahuljak i njezin doprinos hrvatskoj glazbenoj umjetno­sti — to je iscrpno učinio profesor Andrija To­mašek u knjizi posvećenoj toj temi, s naslo­vom Njih šesnaestero — dovoljno je reći da se Stahuljak s pravom ponosi svojom obitelji i rado se prisjeća pojedinosti iz njezine povi­jesti: »Moj prapradjed Josip došao je u Hr­vatsku 1820. u Čepin kraj Osijeka, kao vla­stelinski upravitelj na imanje prijatelja, baru­na Adamovicha, iz Jablonke, pograničnoga mjesta između Slovačke i Poljske, danas u Poljskoj, gdje obitelj bilježi plemićko podrije­tlo još iz 1250., dobiveno od kralja Bele IV. za hrabrost u boju s Tatarima. Već je Ivan Sta­huljak, sin Josipov, bio ‘Hrvat dušom i tije­lom’, vijećnik bjelovarskoga sudbenog stola i narodni zastupnik u Hrvatskom saboru. Kao obiteljsku relikviju čuvam pradjedovu zastu­pničku ukrasnu sablju. Od njegove brojne djece u braku s Justinom Eisner pl. Eisenthal započinje trogeneracijska glazbena obitelj Stahuljak.«

Mnogo je zanimljivosti, glazbeničkih, ali i dru­gih umjetničkih aktivnosti utkano u prošlost slavljenika, mnogo je i sreće i nesreće ozna­čilo generacije njegove obitelji, djelatnost je pojedinih njezinih pripadnika obilježila brojne hrvatske sredine, a građanski je svjetonazor u najboljem smislu jamčio Zlatku Stahuljaku ono što je on sam nazvao »tradicijom odgo­ja«. Toj su tradiciji podjednako pripadali kva­litetna izobrazba, radna disciplina te uglađe­no ophođenje, civilizacijske vrijednosti koje će mu itekako pomoći da s lakoćom održava brojne međunarodne kontakte, a poslije i u obavljanju diplomatskih zadaća.

Gospodska mirnoća

Rođen u Zagrebu, 29. lipnja 1933., Zlatko Stahuljak je 1960. najprije diplomirao na Fi­

lozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu etnologiju i hrvatski jezik. Tri godine poslije, 1963., Stahuljak će diplomirati violu na Mu­zičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu, a sli­jedit će godine usavršavanja iz obje profesije: violine u Pragu, a etnologije u Firenci i Rimu. Nema u ovoj prigodi prostora da se u deta­lje ispišu sve dužnosti koje je Zlatko Stahuljak obavljao u desetljećima što su slijedila. Tek je korisno istaknuti da ga je golema intelektual­na znatiželja i stalni kreativni nemir tjerao na niz aktivnosti. Pogled u životopis odaje dojam neprestane užurbanosti koja kao da je u ne­kom nerazmjeru s gospodskom mirnoćom kojom profesor Stahuljak zrači u osobnom kontaktu. Pedagogija je svakako imala ista­knuto mjesto u njegovu radnom pogonu: bio je tijekom godina najprije učitelj, potom na­stavnik i profesor violine, a zatim profesor vi­ole, komorne glazbe i metodike na muzičkim akademijama u Zagrebu, Beogradu i Ljublja­ni. Podučavanjem se bavio gotovo cijeloga radnog vijeka, počevši daleke 1957. godine — prije nego što je dovršio studij — a služ­beno zaključivši pedagošku aktivnost 2002. u statusu redovitoga sveučilišnog profesora. Većinu je tih godina i aktivni svirač, nastupa solistički, kao komorni glazbenik, a u orke­strima je solo violist. Izvodilačka ga umjetnost vodi na turneje u mnoge zemlje i krajeve, a tako stečena iskustva kao da potiču ideje o tome što bi se sve moglo učiniti i kod kuće na boljitak hrvatske glazbene kulture.

Violist–intendant

Ipak, u drugoj polovici šezdesetih godina glazba počinje gotovo u cijelosti preuzimati njegov život i potiče ga na aktivnost na svim razinama, bez obzira na to je li posrijedi pe­dagogija, izvodilačka umjetnost ili su to druš­tveni i organizacijski aspekti glazbenog živo­ta u Hrvatskoj.

Od 1972. do 1991. u službi je u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, gdje prola­zi sve radne stupnjeve, od solo violista u or­kestru, preko sudjelovanja u radu i vođenja različitih kazališnih upravnih tijela, do funkcije direktora Opere i napokon intendanta kazali­šta, a te su mu odgovorne dužnosti omogu­ćile da provede i reorganizaciju ustroja Ka­zališta. Sve to, međutim, kao da nije dovolj­no da ispuni intelektualne i radne kapacitete osobe nemirna i poduzetnog duha, pa Sta­huljak već zarana sudjeluje i u radu, primje­rice, upravnih tijela Radničkog kulturno–um­jetničkog društva Pavao Markovac, Udruže­nja muzičkih pedagoga Hrvatske, Društva muzičkih radnika Hrvatske, Osorskih glazbe­nih večeri, čiji je član Skupštine i danas. Usto dospijeva utemeljiti i nekoliko ansambala. To su najprije obnova Zagrebačkoga omladin­skog komornog orkestra (ZOKOR) s kojim nastupa i vodi ga po svijetu, zatim Komorni orkestar Zagrebačke filharmonije te Grupa MBZ 66, s kojom nastupa na inozemnim fe­stivalima suvremene glazbe.

Uz takav intenzitet moguće je zaključiti da je posrijedi i treći od istaknutih presudnih poj­mova koji su pratili Stahuljakove životne izbo­re. To je njemu podjednako važno, a u de­setljećima rasta njegovih aktivnosti upravo presudno pitanje, a tiče se putova i načina afirmacije te čuvanja nacionalnog identiteta. Vjerojatno je upravo u tome snaga koja će

ga pokrenuti i 1973. kada utemeljuje jedan od svojih najvećih pothvata, danas priznatih i poznatih u međunarodnim razmjerima. To je Međunarodno violinističko natjecanje Vaclav Huml na čijem je čelu od osnutka i oko koje­ga je okupio niz vrhunskih umjetnika, uspo­stavivši brojne međunarodne kontakte koji su tu manifestaciju i Zagreb pozicionirali u žari­šte zanimanja međunarodnoga violinističkog svijeta, a profesora Stahuljaka uključili u rad ocjenjivačkih sudova brojnih uglednih među­narodnih natjecanja.

Očuvanje Humlova naslijeđa

Ime Vaclava Humla dotiče još jednu vrijed­nu Stahuljakovu aktivnost. Osim što dospi­jeva baviti se popisivanjem majstorskih gu­dačkih glazbala u Zagrebu i obavljati dužnost sudskog vještaka u njihovoj procjeni, Zlatko Stahuljak je i glazbeni pisac i kroničar glazbe­nih zbivanja. To je područje na kojem ostav­lja više vrijednih publikacija i članaka, među kojima i neke dragocjene posvećene upravo Vaclavu Humlu i njegovu značenju u violin­skoj pedagogiji.

Zlatko Stahuljak ne zaboravlja i podjedna­ko poštuje i ono vremenski udaljenije obitelj­sko naslijeđe. Uz ostalo, govori i češki, što će poslije biti jedan od argumenata za njegovu podobnost pri izboru pozicije u diplomatskoj službi; aktivan je u Hrvatsko–češkom druš­tvu, a 1992. i 1993. je i prvi predsjednik. Prije nešto više od godinu dana na proslavi dva­desete godišnjice osnutka, Upravni odbor toga društva nagradio ga je prvom nagra­dom Marija i Stjepan Radić za iznimne zaslu­ge u razvoju hrvatsko–čeških odnosa.

Diplomatska je služba neka vrsta krune ko­jom su okrunjeni mnogobrojni Stahuljakovi kulturološki i umjetnički pothvati. Iako na sta­novit način potaknuta i razočaranjem koje ga je natjeralo da napusti Hrvatsko narodno ka­zalište, diplomacija je bila novi izazov, otva­rale su se prigode da unutar jedne dužnosti afirmira sva u uvodu spomenuta načela. A to je i učinio, objedinivši ih u čvrstu želju da učini nešto za svoju domovinu. Za šestogo­dišnjeg je službovanja u Pragu (od 1992. do 1998.) imao mnogo prigoda povezivati misao na domovinu, na obiteljsku tradiciju i odgoj te intuicijom rješavati složene probleme u teš­kim godinama za Hrvatsku. Među sjećanji­ma na te godine je i poneko priznanje: on je provincijal hrvatske provincije Viteškog reda svetog Václava koji se skrbi za djecu bez ro­ditelja i dobitnik je Briljantnog križa, najvišeg odlikovanja toga Reda, a za zasluge u razvo­ju odnosa dviju zemalja, češka ga je vlada 2008. nagradila Spomen–medaljom Karela Kramářa.

»Dužnost je svakoga veleposlanika tumačiti i braniti politiku svoje zemlje« , kazao je Stahu­ljak u jednoj prigodi. »Veleposlanik ne može voditi svoju politiku. On mora biti ispružena ruka Predsjednika, Vlade i Parlamenta, uvjer­ljiv, uporan i pošten i pun ljubavi prema do­movini koju zastupa.« Iz životopisa koji je pred nama lako je zaključiti da je profesor Zlatko Stahuljak upravo načela upornosti, poštenja i ljubavi prema domovini ugradio u svaki as­pekt svojih aktivnosti, s posljedicama koje su važan prinos hrvatskoj kulturi u cjelini.

Zlatko Stahuljak

Završni koncert u sezoni Cantus Ansambla, 20. svibnja 2013. u Maloj dvorani Lisinski

Ulančane skladateljske proslaveSto godina od rođenja Wittolda Lutosławskog te 50. rođendani Paula Maxa Edlina i Srećka Bradića

Bruno Vlahek — Stipendist Fonda Rudolf i Margita Matz za mlade skladatelje pri HDS–u za 2013. godinu

U potrazi za produktivnom sredinomJoš ne zna kamo će ga glazbeni putovi odvesti, no svakako budućnost vidi ondje gdje će se osjećati najproduktivnije te u sredini koja cijeni i valorizira ono što radi.

Piše: Maja Stanetti

P osljednjim proljetnim koncertom u svo­jem ovogodišnjem koncertnom ciklu­su u Maloj dvorani Lisinski, prije ljetnih

festivalskih nastupa, Cantus Ansambl slavio je skladateljske obljetnice — jednu stotu i dva pedeseta rođenda­na. Program je nazvan The Chain of Birthdays, dakle, na engleskom jeziku, kako se to danas uglavnom šika, od umetanja u svakodnevnom govoru do naziva trgovina ili kafića. No u ovom je slučaju to ipak imalo i svoje drugo, važ­nije uporište.

Prvi dio večeri obilježavao je stotu obljetnicu rođenja poljskog klasika su­vremene glazbe Witolda Lutosławskog, utjecajnog ali ne i prerazglašenog skladatelja takozvane Nove polj-ske škole, iako je svojim kompleksnim opusom to itekako zaslužio. Uporište pak unutar sve agresivnije upotrebe engleskog, koncert cantusovaca nije utemeljio samo na sveprisutnoj modi, nego i nazivu prve skladbe na programu: Chain I W. Lutosławskog iz godine 1983. koju je praizvela London Sinfonietta u prestižnom Queen Elizabeth Hallu. Otočani su očito oduvijek (još od Händela i Haydna) znali što se isplati kupiti, pa bilo to samo i mjesto praizvedbe. Nîti u Chain I sve se složenije isprepliću u dionicama komornog instrumentalnog sa­stava. Unutar te zahtjevne i strogo kontrolirane, ali i odmjerene gra­đe, atraktivno se pojavljuju i male slobode. Napor prvog slušanja uži­vo isplatit će se. Kao svojevrsni kontrapunkt slijedili su prijemljivi, du­hovito sročeni Plesni preludiji istoga skladatelja, specifično zaigrane upotrebe plesnih obrazca.

Još jedan lanac

U drugom se dijelu večeri pojavio još jedan lanac — The Chain of Wonders Paula Maxa Edlina, britanskog pedesetogodišnjeg sklada­telja, dirigenta i trubača. Stoga nije ni čudo što je u svojim omanjim ulančanim glazbenim čudima Edlin malo više pozornosti posvetio trubi, ali se nije odrekao ni atrakcije udaraljki, stvarajući zvučne slike koje doslovno prizivaju likovnost. U prvoj hrvatskoj izvedbi Koncerta za flautu i orkestar još jednog slavljenika, Srećka Bradića (50), smje­sta je jasno da je namijenjen solističkom virtuozu. A takav zacijelo jest Cantusov flautist Dani Bošnjak. Možda je skladba, nastala 2011. go­dine, posvećena upravo njemu, premda to nije izrijekom navedeno, ali je za izvedbe bilo potpuno jasno koliko Bošnjak uživa u bravura­ma Koncerta koji na neki način slijedi trodijelnost. Stanovitu solistič­ku »samodopadnost« katkad ometa jeka ili rugalica flaute iz orkestra, dok mu u drugom dijelu klavir svojom bojom daje punu potporu. U sve složenijoj fakturi, solist se ipak izbori za svoju »posljednju riječ«, svirajući kanon sam sa sobom. Atrakcijama kao da nije bilo kraja pa su slušatelji svojom entuzijastičkom reakcijom nadoknadili malobroj­nost. Izvedbe je predvodio kompetentni talijansko–engleski dirigent Adriano Martinolli d’Arcy. Nakon lanca rođendana na kraju protekle cantusovske sezone, i na početku sljedeće, u listopadu, slijedi još jedna čestitka — Happy Birthday, Zygmunt! Slavni poljski skladatelj i pijanist Zygmunt Krauze, višestruki gost zagrebačkog Biennala, u rujnu će navršiti sedamdeset pet godina.

Piše: Ivana Jurenec

N akon što smo u prethodnim brojevima u sklopu pred­stavljanja do­bitnikâ potpore

Fonda Rudolf i Margita Matz pisali o radu Marka Slavičeka i Ivane Kovač, preostaje nam reći nešto o profesi­onalnom putu trećeg ovogodišnjeg stipendista — pijanista i skladatelja Brune Vlaheka. Jedan je od najmla­đih diplomanata zagrebačke Muzič­ke akademije (klasa prof. Vladimira Krpana) čije je reproduktivno, ali i stvaralačko umijeće prepoznato te priznato i izvan granica Hrvatske. U razgovoru nam otkriva zašto se pri­javio za stipendiju Fonda, gdje vidi mjesto hrvatske glazbene scene u kontekstu svjetske, te na kojim pro­jektima trenutačno radi.

Školovanje u Madridu

Bruno Vlahek (Zagreb, 1986.) u sti­pendiji Fonda prepoznaje skrb za budućnost najljepšeg i najosobnijeg ljudskog izričaja — onog glazbenog. Osim priznanja koje mu je poticaj za budući stvaralački rad, tu je, dakako, i financijska pomoć stipendije. Bruno će je, baš poput svojih kolega, isko­ristiti za daljnje školovanje i profesio­nalno napredovanje. Od 2010. kao stipendist španjolske zaklade Albéniz boravi u Madridu, gdje se usavršava na Visokoj školi za glazbu kraljice So-fije. O njegovim uspjesima dovoljno svjedoči podatak da je prije dvije go­dine dobio nagradu za najboljeg stu­denta generacije koju mu je osobno uručila španjolska kraljica Sofija. No troškovi studiranja i života su viso­ki, pa mu svaki oblik potpore dobro dođe. Stoga je vrlo zahvalan Fondu i HDS–u: život izvan granica naše do­movine, osim što mu omogućuje rad s izvrsnim pedagozima (primjerice Dmitrijem Baškirovim), pruža mu bolji uvid u inozemnu, ali i hrvatsku glaz­benu scenu.

Inozemni izazovi

Uspoređujući hrvatsku i inozemnu scenu, kaže kako je Hrvatska ze­mlja izuzetno talentiranih pojedinaca te dodaje da, gledano u cjelini, često ima dojam prisutnosti određene doze samodostatnosti, nedovoljne samo­kritičnosti te izoliranosti od suvreme­nih događanja i trendova na međuna­rodnom polju. Paradoksalno je kako

se često smatra da je »vani« sve bolje, dok se s druge strane nerado prihva­ćaju ili čak ignoriraju pozitivne vrijed­nosti koje bismo mogli i trebali preu­zeti. Hrvatsko glazbeno tržište je ma-leno i vjerojatno odatle dolazi tenden-cija zatvorenosti i zaštite strukture, objašnjava Bruno. Na pitanje u čemu vidi boljitak, odgovara da je to inten­zivnije otvaranje prema inozemnim izazovima i slobodnim razmjenama ideja koje bi dovelo do zdrave konku­rencije. Od toga bismo imali višestru­ke koristi jer bi se tako i hrvatska glaz­ba, koja itekako ima što predstaviti, snažnije pozicionirala na međuna­rodnom planu. Budući da trenutačno živi izvan granica Hrvatske, zanimalo nas je namjerava li se vratiti u domo­

vinu te gdje vidi sebe za desetak go­dina. Odgovara da se vidi na putu ko­jim je i krenuo — onom pijanističkom i skladateljskom — još intenzivnijem i šarolikijem.

Stvaralački proces

Iako je dobro poznato da prilike u kulturi trenutačno nisu blistave, Vla­hek se ne mora brinuti zbog posla, jer ga do kraja iduće godine čeka­ju narudžbe na kojima upravo radi, a u dugoročnom planu su mu neka veća vokalno–instrumentalna dje­la — žanr koji naročito voli. (Usto će potkraj listopada ove godine nastu­piti kao solist u Baladi za klavir i or-kestar Natka Devčića, uz Simfonijski orkestar HRT–a.) U nastavku kaže da je ovih dana završio dugotrajni rad na velikom zborskom djelu duhovne te­matike Stabat mater koje je ujedno i njegova najopsežnija skladba. Opi­sujući proces skladanja, objašnjava

da najčešće polazi od neke glazbe­no–tematske ideje, koju odmah veže uz formu. Komentira da je, za razliku od djela koje sklada potaknut vlasti­tom željom i potrebom, kod naruče­nih skladbi inspiracija najčešće za­dana instrumentacijom ili mogućno­stima interpreta za kojega piše. Iako prvotni impuls za takve skladbe nije moj osobni, naručena djela poticaj-na su u smislu širenja vidika prema nekim novim idejama i projektima. U cijelom tom procesu najteže mi pada svođenje unutarnje zvukovne slike na notni papir — trenutak kad imaginar-ni svijet mora dobiti oblik realnog, pri­znaje Vlahek.

Skladatelj nekad i danas

Uspoređujući današnji položaj skla­datelja s onim od prije sto godina, ističe da je istodobno teži i lakši. Teži je jer je suvremena klasična glazba udaljenija od općeg društva nego što je bila tijekom povijesti. Dok su se u prošlosti većinom izvodila aktualna djela, odnosno ona koja su tada bila suvremena (mi ih danas zovemo kla-sičnima), danas se suvremena glaz­ba uglavnom sluša na specijaliziranim festivalima. Analizirajući uzročno–po­sljedične veze, zaključuje da u sva­kodnevnom životu primat imaju neki drugi, manje zahtjevni glazbeni izriča­ji, a čak i na redovitim koncertima tzv. klasične glazbe suvremena djela više su iznimka nego običaj. S druge stra­ne, današnji trend uskih specijalizaci­ja i raznovrsnih mogućnosti glazbe­nog djelovanja doveo je do ipak lak­šeg egzistencijalnog položaja sklada­telja u usporedbi s onim prije jednog ili više stoljeća. Naime, glazba danas nije prisutna samo u koncertnim pro­storima, već i na filmu, radiju, televi­ziji, internetu... Potreba za glazbenom produkcijom sve je veća, štite se au­torska prava, primijenjena i elektro­nička glazba postale su akademske discipline, te je time sve više specija­liziranih djelatnosti u kojima skladatelji pronalaze svoje mjesto. A na pitanje vidi li u budućnosti svoje mjesto u ino­zemstvu ili u Hrvatskoj, kaže da se lje­pota glazbe krije u tome da ne pozna­je nacionalne granice te da je namije­njena svima. Još ne zna kamo će ga glazbeni putovi odvesti, no svakako budućnost vidi ondje gdje će se osje­ćati najproduktivnije te u sredini koja cijeni i valorizira ono što radi. Na kra­ju nam preostaje zaželjeti mu mnogo uspjeha, u nadi da će ta sredina biti upravo Hrvatska!

GO

RAN

SAL

ETTO

Bruno Vlahek

Dani Bošnjak i Srebrenka Poljak

Osamdeseta životna obljetnica glazbenog pisca i promotora, potomka ugledne glazbeničke obitelji Stahuljak

Tradicija odgojaDovoljno je reći da se Zlatko Stahuljak s pravom ponosi svojom obitelji i rado se prisjeća pojedinosti iz njezine povijesti.

MIR

O M

ARTI

NIć

20 21

BR

OJ

181,

SR

PAN

J 201

3.

BR

OJ

181,

SR

PAN

J 201

3.

Koncert Hrvatski skladatelji, 12. svibnja 2013. u sklopu ciklusa Virtuoso u Hrvatskom glazbenom zavodu

Izbor iz hrvatske glazbene rizniceIzvedena djela Ivane Lang, Frana Lhotke, Sare Glojnarić, Stjepana Šuleka, Borisa Papandopula i Dubravka Detonija

U Splitu svečano otkrivena bista skladatelja i dirigenta Silvija Bombardellija (1916. — 2002.)

Glazbeni antimilitarist–humanitarac

Piše: Vilena Vrbanić

U nedjelju, 12. svibnja 2013. u Hrvatskom glazbenom zavodu završila je dvanaesta sezona Virtuosa, ci­klusa koncerata stu­

denata Muzičke akademije u Zagrebu. Već tradicionalno, kraj sezone bio je posvećen djelima hrvatskih skladatelja. Program se sastojao od instrumentalne glazbe domaćih autora, a osim jedne solističke točke, osta­le su bile u znaku dua. Prve su nastupile flautistica Latica Cameron i harfistica Anja

Kožuh te su ostvarile skladnu izvedbu Pro-ljeća i Ljeta, dva stavka iz ciklusa Impresije Ivane Lang. Riječ je o skladbi nastaloj 1973. u kojoj je naročito zanimljivo slušati kako boje flaute i harfe ugodno odgovaraju jedna drugoj. Uslijedile su Dvije hrvatske rapsodije

Frana Lhotke iz 1928. U vrijeme nastanka, ta su djela obogatila prilično skromnu hrvatsku vio­linističku literaturu. Sljepačka i Žetelačka rapsodija su kontra­stne, skladane u duhu hrvatske tradicijske glazbe, unutar spo­menutog Lhotkina diptiha. Dok Sljepačka umjerenim tempom i suzdržanom melodijom u nekim dijelovima doista može podsjetiti na muziciranje slijepoga guslara, Žetelačka je ritmički i harmonijski mnogo razvijenija, mjestimice poprimajući plesni izraz. Violini­stica Matea Kuvačić i pijanistica Ena Ovčina skladbe su izvele vrlo zrelo i promišljeno, i u teh­ničkom i u umjetničkom smislu. Vrijedno je istaknuti da je Matea Kuvačić prethodne večeri, 11. svibnja, nastupila kao solistica u Sljepačkoj rapsodiji uz Simfonij­ski orkestar Muzičke akademije u Zagrebu i dirigenta Mladena Tarbuka. Djelo najnovijeg datuma na koncertu Hrvatski skladatelji bilo je Five stages of sleep iz 2012. mlade skla­dateljice Sare Glojnarić u izvedbi Lovre Mer­čepa na alt–saksofonu i autorice na klaviru. Prema autoričinim riječima, skladba proizlazi iz proučavanja pet stadija sna, od kojih svaki ima svoje zakonitosti i karakteristike. U skladu s tim, sastoji se od pet stavaka koji se bave različitim stanjima ljudske podsvijesti: od posve mirnog i spokojnog do dramatičnog i gotovo agresivnog. Zanimljivosti te skladbe, praizvedne prošloga svibnja u sklopu HR Projekta, svakako je pridonijelo nadahnuto i angažirano tumačenje kojim su je glazbenici predstavili publici.

Početak drugog dijela koncerta bio je po­

svećen Sonati za trombon i klavir Vox Ga-brieli Stjepana Šuleka, nastaloj 1973. U tom kanonskom djelu domaće trombonističke literature, Ivan Mučić je uz sigurnu klavirsku pratnju Linde Mravunac Fabijanić pokazao raznovrsne izražajne mogućnosti i širok di­namički raspon svojeg instrumenta. Pijanisti­ca Ana Dadić uvjerljivo je i s lakoćom izve­la Scherzo fantastico Borisa Papandopula iz 1932. godine, tehnički zahtjevno djelo kojem prizvuci istarske ljestvice nasuprot dursko–molskom tonalitetnom sustavu daju osobit karakter. Koncert je završio nastupom violi­nistice Marte Bratković i pijanista Krešimira Starčevića koji su se pokazali kao uvježban

i dobro usklađen duo u djelu 22 per 2 in 2, koje je Dubravko Detoni skladao 1983. Ono je kontinuirani niz od dvadeset dvije varijaci­je na kratku i jednostavnu temu s područja »nove zvukovnosti«. Kako se moglo pročita­ti u programskoj knjižici, tonska građa i psi-hološka obojenost svake varijacije odgovara nekom napreskokce odabranom ljestvičnom stupnju. Koncertom Hrvatski skladatelji svi su se mladi glazbenici dokazali kao kvalitetni tu­mači djela koja su izvodili, a ciklus Virtuoso publici je još jedanput ponudio izbor iz hrvat­ske glazbene riznice, od djela nastalih dva­desetih godina prošloga stoljeća do najre­centnijih ostvarenja.

U foyeru splitskog Hr­vatskog narodnog kazališta u subotu, 18. svibnja svečano je ot­krivena bista maestra Silvija Bombardellija,

skladatelja, dirigenta te dugogodišnjeg inten­danta splitskog teatra. Poprsje velikana naci­onalnog i splitskog kazališta djelo je akadem­skog kipara Frane Šituma, a izrađeno je pod pokroviteljstvom Rotary Cluba Split. Otkrio ga je intendant HNK–a Split Tonći Bilić, uz uvodno slovo Tonćija Šitina. Trajni spomen na Bombardellija smješten je u prostoru ka­zališnog zdanja u kojem su dosad postavlje­na poprsja osoba čije je životno djelo postalo temeljem kulture grada i splitskog teatra: Marka Marulića, Gaje Bulata, Ive Tijardovića, Josipa Hatzea, Ane Roje, Borisa Dvornika, Zdravke Krstulović i Josipa Gende. Silvije Bombardelli rođen je u Splitu 1916., a premi­

nuo u Zagrebu 2002. Nakon početnog glaz­benog obrazovanja u rodnom gradu, glazbe­ni je studij nastavio u Muzičkoj školi Stanković u Beogradu, gdje je istodobno studirao pra­vo. Nakon studija postaje nastavnik na Školi Stanković i violinist u orkestru Radio Beo­grada. Od 1939. do 1941. dirigent je Opere novosadskog Srpskog narodnog pozorišta. U narodnooslobodilačku borbu odlazi 1942., a nakon oslobođenja posvećuje se obnovi i uzdizanju glazbenog života Dalmacije: od 1945. do 1948. direktor je i dirigent splitske Opere. U Zagrebu boravi od 1949. do 1953., djelujući kao dirigent Državnog simfonijskog orkestra i predavač na Muzičkoj akademiji. U Split se vratio 1953. kao intendant Kazališta i na toj je funkciji bio do 1958. Kao dirigent u splitskom teatru djeluje od 1953. do 1967., kao direktor Opere od 1966. do 1967., a kao predsjednik Splitske filharmonije od 1953. do 1962. Potaknuo je osnivanje Splitskih ljetnih

igara, današnjeg Splitskog ljeta, čiji je poslije bio i direktor. Kao dirigent, osim u Jugosla­viji, nastupao je u Italiji, Austriji, Njemačkoj, Mađarskoj i Norveškoj. Njegov skladateljski opus obuhvaća programska simfonijska dje­la, balete, opere, scensku glazbu, kantate, zborove i solo pjesme. U početku se stilski priklanja ekspresionizmu i konstruktivizmu Druge bečke škole, a nakon 1940. prešao je na jednostavniji realizam, dajući sve važniju ulogu tekstu. U poratnom razdoblju u lirskim tonovima obrađuje dojmove iz rata (balet Grob u žitu, Legenda o borcu Radoju za klavirski kvintet, Simfonija), upotrebljavajući sve smionija sredstva, katkad i dodekafoniju. Prije svega ga nadahnjuju tekstovi antimilita­rističkog i humanitarnog sadržaja, a povre­meno nalazi poticaje u folkloru, poglavito u folkloru Dalmatinske zagore (kao u operi Ba-konja te u zborovima). (HNK St)

Grci Hrvatima za ulazak u EU, svečani koncert 10. lipnja 2013. u Hrvatskom glazbenom zavodu

From Greece With LovePijanistički bračni par Beata Pincetić i Christos Sakellaridis izvode hrvatsku glazbu

Jedino europsko neujedinjeno pleme spaja 9. Moskovski međunarodni festival slavenske glazbe

Velika prilika za međunarodno predstavljanje hrvatske glazbe i glazbenika

Piše: Sanja Drakulić

V eleposlanstvo Grčke u Zagrebu priredilo je 10. lipnja u Hrvatskom glazbenom zavodu gala–koncert klavirskog dua Pincetić–Sakella­

ridis u povodu ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju. Koncert će se pamtiti po mnogočemu. Zagrebačka publika, pogla­vito iz diplomatskih krugova, iskoristila je dragocjenu priliku čuti suvremenu glazbu u vrhunskoj izvedbi te je s velikom pažnjom i poštovanjem pratila pomno odabran pro­gram Beate Pincetić i Christosa Sakellaridi­sa. Prepuna dvorana, odmjereni i prikladni politički govori, istaknute zastave Hrvatske, Grčke i Europske unije na sceni, raskošan banket grčkih delicija nakon završetka — sve to idealno je pogodovalo posebnom glazbe­nom doživljaju.

Životni put

Iako su u ljubavi i dulje, bračni par Beata Pin­cetić i Christos Sakellaridis sviraju zajedno deset godina. Upoznali su se tijekom studija na Akademiji Liszt u Budimpešti. Nakon što je diplomirala klavir na MA u Zagrebu u razre­

du Jurice Muraja, Beata se pet godina usa­vršavala kod Falvaija Sandora, Istvana Sze­kelya i Istvana Gulyasa, dok je Christos diplo­mu stekao na Grčkom nacionalnom konzer­vatoriju, pa se usavršavao kod Istvana Lanto­sa i Andrasa Kemenesa. Nakon Budimpešte preselili su se u Atenu gdje djeluju kao aktivni i priznati umjetnici. Beata odlično surađuje s opernim pjevačima, priređuje recitale te pre­daje na konzervatoriju, a Christos je korepe­titor baleta Grčke nacionalne opere, predaje na Jonskom sveučilištu na Krfu, član je An­sambla Ergon za suvremenu glazbu... Redo­viti su gosti međunarodnih pozornica, oso­bito europskih (Norveška, Njemačka, Cipar, Švicarska, Francuska). Uz potporu Fondacije Onassis, a za nakladnika Irida classic objavili su CD Glazba 20. stoljeća za dva klavira koji je primio najviše pohvale kritike. Na CD–u su djela N. Skalkottasa, B. Bartóka, A. Piazzolle, G. Gershwina, W. Lutoslawskog i J. Adamsa.

Grčko–hrvatska glazbena mješavina

Na bogatom repertoaru klavirskog dua Pin­cetić–Sakellaridis nalaze se djela svih razdo­blja, a razumljivo je da su posebno zastuplje­ni opusi grčkih i hrvatskih skladatelja. Najče­šće izvode Jazz etide Antuna Tomislava Ša­

bana, izbor etida Borisa Papandopula, ciklus Život cvijeća Dore Pejačević, Manual Stanka Horvata, L’horlogerie Dubravka Detonija te Suburb & City i Illyrianu Sanje Drakulić. Kao glavnu crtu grčke suvremene klavirske glaz­be ističu eklektičnost; izričaji su nadahnu­ti folklorom, ali i kompleksnim avangardnim težnjama. Za koncert 10. lipnja odabrali su tri djela još neizvedena u Hrvatskoj: Suitu za dva klavira N. Skalkottasa, Illyrianu S. Draku­lić i Choros (Ples) H. Papageorgioua, a nakon toga Piazzollin Libertango u aranžmanu Bea­te Pincetić, njegov Adiós Nonino te Griegova Tri norveška plesa (1, 2 i 4). Beata i Christos vrhunski su pijanistički duo — doslovno svi­raju kao jedan.

YouTube kao koncertna dvorana

Razgovarali smo o problemu plasmana su­vremenih glazbenih umjetnika u današnjem svijetu te o YouTubeu. Beata ga doživljava kao golemu koncertnu dvoranu, i to besplat­nu, koja dopire do svakog kutka na zemlji. Christos je dodao da taj najpopularniji me­dij besplatnom prezentacijom ne šteti tržištu klasične glazbe kao što se smatra, premda bi njegovi potrošači s vremenom trebali izgraditi kritički stav i ukloniti efekt vizualne manipu­

lacije. K tome, postoji problem ugrožavanja privatnosti glazbenika čije se izvedbe nalaze na mreži bez njihove suglasnosti. Složili smo se da su okolnosti plasmana suvremene kla-sike slične u cijelom svijetu te da se umjetnici jednostavno moraju stalno prilagođavati i biti otvoreni za novitete.

Beata i Christos upravo uređuju svoju inter­netsku stranicu i pripremaju novi CD. Nasto­je se posvetiti koncertima dua što više — i u inozemstvu, ali i u svojim domovinama.

Piše: Sanja Drakulić

U sklopu državnog pro­grama Kultura Mo­skve i Dana slavenske pismenosti i kulture, u Moskvi je od 16. do 25. svibnja održan 9.

Moskovski međunarodni festival slavenske glazbe, veliki kulturno–prosvjetiteljski projekt pod pokroviteljstvom Slavenskog fonda Ru­

sije, moskovskog Ureda za kulturu, Među­narodne udruge za kulturu (MASK) i Dječje umjetničke škole Balakirjev. Ovogodišnji je festival bio posvećen četirima slavenskim zemljama: Hrvatskoj, Makedoniji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini, a okupio je tisuću se­damsto sudionika. Kao što znamo, Slaveni su najbrojnija etnička i jezična skupina u Europi, jedino europsko pleme kojemu uje­dinjenje nije suđeno. Navedeni festival spaja kulture naroda koji se međusobno razumiju i kad govore na svojim jezicima, tj. bez engle­skog, ali i približava slavensku kulturu među­narodnim sudionicima. Sastoji se od natjeca­nja, majstorskih tečajeva, izložbi i koncerata, a održava se u najpoznatijim moskovskim prostorima te u Školi Balakirjev (koja ima dvije tisuće polaznika na glazbenom, likovnom i baletnom odjelu).

Natjecanja se održavaju usporedno u mnoš­tvu nominacija (svi mogući instrumenti, uklju­čujući i sintesajzere, pjevanje, kompoziciju, kompjutorski aranžmani, koreografske um­jetnosti, vizualne umjetnosti), u raznim veli­činama izvođačkih sastava (solisti, komorni, zborovi, orkestri, manje i veće skupine plesa­ča, timovi), u svim vrstama glazbe (klasična, narodna, jazz, estradna, pop, elektronička), plesa (balet, suvremeni ples, folklor) i filma (animirani, dokumentarni, umjetnički, promo­tivni o zemljama–temama festivala) te mo­derne art–sinteze, odnosno multimedijskog

izričaja, a sve to unutar dobnih organičenja ili bez njega, pa čak postoji i natjecanje s dis­tance preko videosnimki za natjecatelje koji nisu mogli doputovati. Članovi žirija (istaknuti umjetnici iz slavenskih zemalja) također su­djeluju na festivalu, pa je tako održan Susret sa skladateljicom Sanjom Drakulić i pred­stavljanje njezine opere Kraljevi i konjušari.

Nova zvijezda iz Kine

Obavezni dio natjecateljskih programa čine djela slavenskih autora, a ove godine poseb­no i djela hrvatskih, makedonskih, crnogor­skih te bosanskohercegovačkih autora. Sre­ćom, na poziv festivala iz Zagreba poslana je pozamašna pošiljka notnih izdanja MIC–a i Cantusa, pa su natjecatelji mogli birati s kojom skladbom će se natjecati, a materijal je odsada raspoloživ u petnaestmilijunskom gradu. Tijekom festivala bio je izložen i naš tu­ristički promotivni materijal, a na otvaranju i zatvaranju festivala bio je Antun Herceg, ata­še za kulturu Veleposlanstva RH u Moskvi.

Trinaestogodišnji Kinez Lin Yu–Chieh (1999., Tajvan) osvojio je Grand Prix svih pijanističkih kategorija i nagradu za najbolju izvedbu djela hrvatskog skladatelja. Lin je odsvirao tri Eti-de–slike S. Rahmanjinova i Drive S. Drakulić tako muzikalno i virtuozno da je i na sveča­noj dodjeli predsjednik pijanističkog žirija Vla­

dimir Selivohin (i sam pobjednik natjecanja Busoni) sugerirao publici da dobro zapamte ime Lin Yu–Chieha jer je neobično darovit. A i priča je neobična. Lin, koji je još prije samo četiri godine sviruckao po sluhu i nije znao čitati note, saznao je za izvanrednog pijani­sta, dirigenta i improvizatora Mihaila Hohlo­va i posalo mu e–mailom svoju snimku. Kako se Hohlov zainteresirao, Lin se doselio s maj­kom Lisom u Moskvu i počeo učiti note i svi­rati klavir u elitnoj Muzičkoj školi Gnjesin kod Hohlova.

Visoki plasman Hrvata

Zapažen uspjeh postiglo je dvoje hrvatskih natjecatelja: studenti klavira. Josip Jagušić i Petra Milković iz klase Konstantina Krasnit­skog na Umjetničkoj akademiji u Osijeku po­stali su diplomanti toga natjecanja, ostvarivši najviši plasman u svojoj kategoriji. Festival su široko popratili ruski radio i televizija, a organi­zatori su obilno snimali dokumentarne filmo­ve i intervjuirali zanimljive umjetnike. Festival slavenske glazbe znatno pridonosi predstav­ljanju hrvatske umjetnosti, kulture i turizma, jer ga prate menadžeri i direktori međuna­rodnih festivala i natjecanja iz drugih zemalja, te odmah angažiraju pobjednike i zanimljive umjetnike. Jubilarni 10. festival 2014. bit će posvećen svim slavenskim zemljama.

Silvije Bombardelli

Sara Glojnarić i Silvio Merčep izveli su djelo najnovijeg datuma na programu: Five stages of sleep S. Glojnarić

VIL

IM Š

TIHCiklus Virtuoso publici je

još jedanput ponudio izbor iz hrvatske glazbene riznice, od djela nastalih dvadesetih godina prošloga stoljeća pa do najrecentnijih ostvarenja.

Mihail Hohlov, Vladimir Selivohin, Lin Yu–Chieh i Sanja Drakulić u Moskvi

Beata Pincetić i Christos Sakellaridis

22 23

BR

OJ

181,

SR

PAN

J 201

3.

BR

OJ

181,

SR

PAN

J 201

3.

Hrvatsko folklorno, klasično, moderno

F olklorno, klasično i moderno spojilo se u Istarskoj fantaziji koreografa Svebora Sečaka, posebno pripremljenoj za go­stovanje na 10. Međunarodnom festivalu Moskva dočekuje prijatelje. Festival organizira Međunarodni dobrotvorni fond Vladimira Spivakova s ciljem predstavljanja mladih glazbenika, plesača i likovnih umjetnika do 18 godina. Prispjele prijave u obliku videosnimki odabiru povjerenstva i redatelj Festivala te se najbolje odabiru za program. Glazbu za Istarsku fantaziju priredili su Sečak i Stjepan Večković iz Lada. Ples su izveli: balerina Gabriela Mede te glazbenici Mihael Večković (sopile), Mislav Botica (gajde) i Katarina Sadrić (mih), odjeveni u atraktivne živopisne nošnje. U sklopu Festivala nastupili su pred­

stavnici iz trideset zemalja, a hrvatski gosti čak dva puta (23. svibnja u Muzeju Glinka i 24. svibnja u Glazbenoj školi Šostakovič). Smioni spoj karakterističnih istarskih intonacija iz tradicijskih glazbala s koreografijom u kojoj je bilo elemenata folklora, klasičnog baleta i suvremenog plesa, moskovska publika odlično je prihvatila, pohvalivši inovativnost, svježinu i kvalitetu umjetičkog postignuća. (Sanja Drakulić)

Hrvatski glazbenici i balerina u Moskvi

U živopisnom mjestu Ronjgi nedaleko od Rijeke, rodnome mje­stu velikana istarsko–primorske glazbe Iva­na Matetića Ronjgova

(1880.–1960.), na uređenim prostorima ispred Spomen–doma, restaurirane Matetićeve rod­ne kuće, početkom mjeseca lipnja održana je glazbena priredba Kanat pul Ronjgi. Na toj uglednoj godišnjoj svečanosti zbornoga pje­vanja Primorsko–goranske županije nastupila su dvadeset četiri pjevačka zbora s gotovo šesto pjevača amatera. Program Susreta, koji

se održavao u organizaciji Ustanove Ivan Ma-tetić Ronjgov, sastojao se od natjecateljskog i revijalnog dijela, a predstavili su se vokalni ansambli iz cijele županije. U natjecateljskom su dijelu nastupila samo tri zbora (Djevojački zbor PZM Josip Kaplan, Komorni zbor Val iz Rijeke te Ženski pjevački zbor Učka iz Matu­lja). Preslušavši sva tri zbora, izbornik Robert Homen uime Hrvatskog sabora kulture prvu je nagradu dodijelio Pjevačkom zboru Učka Matulji sa zborovođom Sašom Matovinom, čime im je osiguran nastup na državnom

natjecanju zborova u Novigradu, a na natje­canje malih sastava u Mariju Bistricu odlazi Djevojački zbor Pjevačkog zbora mladih Jo-sip Kaplan pod ravnanjem Doris Kovačić.

Pred mnoštvom okupljene publike revijalni dio priredbe počeo je snažnom izvedbom svih zborova svečane pjesme Primorsko–goranske županije Zavičaju tebi (tekst i glaz­ba Ante Pecotić) pod vodstvom Darka Čar­gonje. Uz spomenute natjecatelje, redali su se nastupi zborova i vokalnih skupina: Jeka Primorja, Lira i Bazovica iz Rijeke, potom Ze-

leni vir Skrad, Matko Laginja Klana, Lovor Lo­vran, DVD Opatija, Vrelo Fužine, Zvon Do­brinj, Hrvatska čitaonica Trsat, Zvijezda Dani-ca Kraljevica, Ive Jurjević Omišalj, Gimpl Rav­na Gora, Ronjgi Viškovo te združeni zborovi iz Marinića i Čavala, Jadranova i Hreljina, Dre­nove, Viškova i Zbor liječnika iz Rijeke. Prema propozicijama, svaki je zbor otpjevao po dvije hrvatske umjetničke ili narodne melodije, naj­češće skladbe iz kraja iz kojega dolaze. Iz­među ostalih, bile su to pjesme: Bela nedeja, Oj divojko i Pod Učkun kućice bele Matetića Ronjgova, Naranča se vetru moli i Bilo vavek

veselo Matka Brajše Ra­šana, Kanat mog kraja, Senjska beseda i Mirina Josipa Kaplana, Napitni-ca i Cviće mi polje Slavka Zlatića, te Zaspala je Jeli-ca i Nasmijana Mare Du­šana Prašelja. Svi su se ansambli na čelu s mar­ljivim voditeljima savje­sno i temeljito pripremili za tu svečanost zborne glazbe, a prema reakci­ji slušatelja, najpovoljni­ji dojam ostavili su zbo­rovi Jeka Primorja (diri­gent Igor Vlajnić), zdru­ženi zborovi Jadranovo i Hreljin (dir. Nino Načino­vić), Bazovica (dir. Zoran Badjuk), Zvijezda Danica (dir. Helga Dukarić Dan­gubić), Gimpl (dir. Žaklina Majetić Mufić), Učka (dir.

Saša Matovina) te Ronjgi (dir. Darko Čargo­nja). Na kraju su svi zborovi zajedno nastu­pili u izvedbi Matetićeve skladbe Draga nam je zemlja, čiji je moćan zapjev odzvanjao Ka­stavštinom koja nije nikada pokazivala do­voljno razumijevanja za Matetićev etnomu­zikološki i skladateljski rad. Nakon razdoblja zamiranja, primjećujemo da zborno pjevanje ponovno oživljava u našim primorsko–goran­skim prostorima, nakon vrhunca sedamde­setih i osamdesetih godina prošloga stolje­ća.

Nakon razdoblja zamiranja, zborno pjevanje ponovno

oživljava u primorsko–goranskim prostorima Mnoštvo okupljene publike na ovogodišnjoj svečanosti Kanat pul Ronjgi

Kanat — zajednički nastup

Godišnja svečanost Kanat pul Ronjgi u rodnome gradu Ivana Matetića Ronjgova

zborovi odzvanjali KastavštinomImpresivan kraj zborne smotre posvećen je upravo Matetiću Ronjgovu, bardu istarsko–primorske glazbe

Piše: Ramiro Palmić

Susret hrvatskih puhačkih orkestara u Novom Vinodolskom, 8. i 9. lipnja 2013.

Velik doprinos amaterskom muziciranjuU organizaciji Hrvatskog sabora kulture uz potporu HDS ZAMP–a

Piše: Karolina Rugle

J edanaestu godinu grad Novi Vinodolski ugostio je godišnji Susret hrvatskih puhačkih orkestara, koji je već 27. put organizirao Hrvatski sabor kulture, pod pokroviteljstvom

Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Primorsko–goranske županije, medijsku pratnju Hrvatskog radija, te uz potporu Hr­vatskog društva skladatelja i ZAMP–a. Riječ je o ključnom događaju u godini za amater­ske puhačke orkestre jer, osim što je najveće okupljanje puhača u Hrvatskoj, to je i prigoda za odmjeravanje kvalitete te jedinstvena pri­goda za susret s glazbenicima–amaterima iz cijele zemlje, predstavljanje ansambala i razmjenu iskustava.

Neadekvatnost prostora

Susret je počeo zajedničkim sviranjem svih orkestara pod vodstvom Marka Poklepo­vića, čije su dvije skladbe (Novovinodolska koračnica i Victoria) zazvučale na Trgu Ivana Mažuranića prije natjecateljskog dijela Susre­ta. Gosti prvoga dana Susreta bili su pobjed­nici 32. Susreta puhačkih orkestara Slove­nije, izvrsni Pihalni orkester Krka. S obzirom na broj sudionika, ljetne temperature i uvje­te prostora, za sljedeće bi susrete valjalo raz­motriti mogućnost preseljenja natjecanja iz tamošnje kinodvorane na neko drugo mje­sto, koje bi glazbenicima olakšalo nastup, ali i omogućilo i potaknulo na međusobno sluša­nje jer, osim dobrog sviranja, mlade amate­re jednako je važno naučiti i slušati, a tijekom oba natjecateljska dana Susreta, bilo je ra­zvidno da se tome većinom ne poklanja do­voljno pažnje.

Bez pedagoških obrazaca

Današnji amaterski puhački orkestri oku­pljeni su u sklopu različitih lokalnih dru­štava, udruga i organizacija, koje najče­šće predstavljaju u sklopu svojih izvedbe­nih aktivnosti. Ipak, postoji znatna razlika u

glazbenoj naobrazbi članova tih ansamba­la, kao i u njihovu pristupu sviranju i načinu rada unutar orkestra. U radu se uglavnom ne koriste uvriježenim pedagoškim obrasci­ma, stoga je nerijetko očit nedostatak glaz­benog znanja. Ipak, i u današnje vrijeme, unatoč manjkavostima na kojima u glazbe­nom amaterizmu treba još dugo i temeljito raditi, amaterski puhački orkestri igraju veliku ulogu u premošćivanju udaljenosti i rasvjetlji­vanju nepoznanica u prvim, možda najvažni­jim, glazbenim godinama, pružajući stanovitu podlogu daljnjem glazbenom obrazovanju.

Pomna komisijina analiza

Na ovogodišnjem Susretu uvedena je nova kategorizacija orkestara. Naime, svaka od triju kategorija (A, B i C) ima svoje propozi­cije, u dvjema od njih orkestri moraju izvesti zadanu skladbu. Sve tri kategorije u sklopu programa sadrže i jednu skladbu hrvatskoga skladatelja. Spona između hrvatskih sklada­telja i amaterizma vrlo je bitna, ne samo na izvođačkom planu amaterskih ansambala (zbog potrebe za novim skladbama izvorno

pisanim upravo za taj sastav) nego i za percepciju hrvat­ske glazbe među relativno širom pu­blikom i glazbenim amaterima. Struč­na komisija pažlji­vo je slušala nastu­pe svih orkestara, bilježila natuknice i komentare u par­titure, a potom su održane i konzulta­cije, gdje su pred­stavnici svakog or­kestra u razgovoru s članovima komi­

sije analizirali svoj nastup, postavljala su se pitanja, davali savjeti i zaokruživa­li dojmovi. Članovi komisije bili su profesor Šime Vuleli­ja, dirigent Hari Zlodre i nji­hov slovenski kolega Miro Saje, koji osim sudjelova­nja u žiriju Susreta puhač­kih orkestara, u suradnji s Hrvatskim saborom kultu­re, i tijekom godine sudje­luju u radu i komunikaciji s amaterskim an­samblima, kreiranju propozicija i programa za orkestre i daju stručne savjete za bo­lju organizaciju rada puhačkih orkestara.

Nagrade najboljima

Na kraju drugoga dana Susreta dodijelje­na su priznanja orkestrima koji su sudjelo­vali te nagrade najboljim ansamblima u po­jedinačnim kategorijama. Do prvog mjesta u kategoriji C (bez zadane skladbe) Grad­sku glazbu Zvonimir iz Solina znalački je po­veo Tonći ćićerić, dok je isto mjesto u B ka­tegoriji osvojio Puhački orkestar Mrzlo Polje i voditelj Jurica Rukljić. Pobjednici u A ka­tegoriji i ovaj su put bili članovi Hrvatskog puhačkog orkestra Gradska glazba Imotski pod dirigentskim vodstvom Ivana Glibote. Nagrada HDS–a za najbolje izvedenu sklad­bu hrvatskog skladatelja dodijeljena je Lime­noj glazbi Belica za izvedbu skladbe Predi-gra renesansnoj komediji Igora Kuljerića. Svi su pobjednici dobili plakete koje je likovno oblikovao Pero Mrnarević. Valja napomenu­ti da je u tijeku natječaj za nove skladbe na­mijenjene amaterskim puhačkim orkestrima, amaterskim zborovima i tamburaškim orke­strima, a detalji natječaja nalaze se na inter­netskim stranicama Hrvatskog sabora kultu­re i Hrvatskog društva skladatelja.

Amaterski puhački orkestri igraju veliku ulogu u

premošćivanju udaljenosti i rasvjetljivanju nepoznanica u prvim, možda najvažnijim, glazbenim godinama, pružajući stanovitu podlogu daljnjem glazbenom obrazovanju.

Zajednički nastup svih puhačkih orkestara pristiglih na susret u Novi Vinodolski

Marko Poklepović

Komisija natjecateljskog dijela Susreta pažljivo bilježi dojmove

24 25

BR

OJ

181,

SR

PAN

J 201

3.

BR

OJ

181,

SR

PAN

J 201

3.

N eke ploče kao i ljudi stare dostojanstveno, dapače, što su starije, to bolje izgledaju, da sada ne upotrijebim onu čestu uzrečicu

o starom vinu. Bez sumnje, među njima je i Dnevnik jedne ljubavi koji upravo bilježi če­trdeset godina od svojega nastanka. Ili da budemo precizniji, četrdeseti rođendan pro­slavio je u više–manje intimnim spomenima svojih brojnih poklonika diljem Lijepe Naše, ali i bivše nam države, točno 28. veljače 2013. Kažem više–manje, jer Josipa Lisac je, kako smo već navikli, najavila njegov rođen­dan i koncertne posvete »na vlastite mišiće«, koliko sama (kao pripadnica tzv. slabijeg spola) uspije u tomu. Nije bilo posebnog obljetničarskog događaja kakvime su reci­mo počašćeni britanski vršnjaci The Dark Side of The Moon, Quadrophenia i Tubular Bells, ali istini za ljubav, jedan od nekoliko CD reprintova, ovaj put objavljen 2009., donio je izdavaču, odnosno uredniku, ni krivima ni dužnima, Porina za reizdanje godine. Zašto odmah kritički, kad bi se očekivao svečarski, obljetničarski ton? Zato što je ovo prigoda da se još jedanput iskaže stajalište kako izdavač ili urednik ne zaslužuju Porina za kompilaciju ili reizdanje samim činom kompiliranja ili pu­kim reprintom, koliko god snimke ili izdanja o kojima je riječ bili važni. Dakle, bez potrebnih dodataka ili dopuna s pratećim snimkama i autorskom bilješkom ne bi smjelo biti riječi ni o sudjelovanju, a kamoli o osvajanju te najve­će diskografske nagrade kod nas. Uostalom

Dnevnik je od svojeg izlaska 1973. imao već dva takva »gola« reprinta: Jugotonov iz 1990. i Croatia Recordsov iz 1993.

Antologijsko izdanje

Za razliku od mnogih izdanja koja su otkrive­na naknadnom pameću, treba biti pošten i reći da je Dnevnik odmah odlično izgledao. Iako jedan od ranih albuma i kamena teme­ljaca naše pop–rock diskografije, za svoj se status nije morao boriti mukotrpnim dokazi­vanjem i teškim okapanjem terena u spore­nju s diskografskim i kulturnjačkim vlastima; njegovi su autori i sudionici nastupali s autori­tetom dugogodišnjih i priznatih boraca za ro­kerska prava na području kojim je inače vla­dala poglavito narodnjačka »bauštela«. Karlo Metikoš, alias Matt Collins, bio je neokrunjeni kralj yu–rocka; Ivica Krajač, jedan od kumo­va domaće rock–scene, bio je »šef« vokalnog kvarteta 4M koji je na estradi projicirao pionir­ski pastiš doo wopa, šlagera, šansone i te­atra; Brane Lambert Živković, »električarski« začinjavac iz Mladih, iz Grupe 220 i fuzijskog jazz–rocka B. P. Conventiona; i –napokon — s 23 godine već veteranka i jednoglasno pri­znata primadona jugoslavenske pop–scene, pjevačica s vokalom bogomdanih proporcija, Josipa Lisac.

Što jest jest, probrani je tim uživao potpuno povjerenje inače poslovično opreznog Jugo­tona, pogotovo kad se radilo o trasiranju još uvijek skliskog longplej područja. Kada se začela zamisao o Josipinu prvom albumu, na tržištu su postojale samo dvije LP ploče do­maćeg svjetovnog rocka: ona prva iz 1968. (Naši dani Grupe 220) i Mlinarčev premijer­ni A ti se ne daj iz 1970. Zašto svjetovnog? Zato što se između tih dvaju albuma počet­kom 1969. našao LP duhovnog rocka »mla­dih sjemeništaraca« VIS–a Žeteoci, To nije tajna, otisnut na presama Jugotona u izdanju Glasa koncila. Kada se konačno nakon dvo­godišnjeg rada javlja Dnevnik, prve eponi­mne albume već će imati Korni grupa i Time, a Drago Mlinarec svoj drugi solistički (Pjesme s planine). Svi su objavljeni u 1972. godini.

Do tada fronta yu–rocka, punih deset godi­na razbacana i nekonzistentna, živjela je is­ključivo na mitovima i legendama vinilnih EP–a i singlova. I nakon toga, još neko vri­jeme, na rock–albume gledat će se više kao na eksces, nego kao na redovita diskograf­ska izdanja.

Josipa Lisac, već ozbiljna protagonistica te scene, članica O’Hara i Zlatnih akorda s Fra­nom Paraćem, šezdesete napušta dariva­na pjesmama autora kao što su Alfi Kabiljo (Naša ljubav, Niko nije kao ti) i Arsen Dedić (Što me čini sretnom, Krenule su lađe), držeći se još uvijek matičnog sastava i Paraća (Ži-vim za tebe), dok u sedamdesete ulazi s Mi­ovcima i još jednom Dedićevom (Život moj), te s Runjićevim posvetama (Oluja i Kapeta-ne moj). Karijeru pop–dive počinje počet­kom 1971. susretom s legendarnim rokerom Mattom Collinsom čije je ploče kao tinejdžeri­ca ljubomorno čuvala. Prve dnevničke bilješ-ke zapisane su u proljeće 1971. tijekom tur­neje po tadašnjem SSSR–u. Nakon povratka u domovinu pjesme poput Sreća i O jednoj mladosti (radni naziv Ruska) na stihove Kar­lova suradnika još iz vremena Collinsove ido­latrije, Ivice Krajača, u aranžerskim zamislima

Brane Lamberta Živkovića (koji je upravo iza sebe ostavio supergrupu Time i njihov LP pr­vijenac, još jedan od ključnih albuma doma­ćeg rocka), poprimat će obrise antologijsko­ga djela.

Pop ili rock?

Na snimanjima u Jugotonovu studiju u Ja­dran filmu sudjelovat će sama krema rock, jazz i klasične scene tadašnje države. Oko­snicu studijskog benda činit će Timeovci (Ve­dran Božić, Mario Mavrin, Tihomir Pop Asa­nović, Ratko Divjak, Dado Topić i, naravno, Živković) pojačani slovenskim perkusioni­stom Bracom Doblekarom i karizmatičnim gitaristom Indexa, Slobodanom Bodom Ko­vačevićem. Limeni puhači bili su sve važne face: Maks Johan, Boris Frančišković, Miro­slav Sedak Benčić, Marijan Domić i Radmi­lo Maslovarić, dok su drvene puhače (obou, fagot i rog) svirali klasičari Nenad Marino­vić, Konstantin Iskra i Stjepan Obadić. Tu je i kompletan Zagrebački gudački kvartet (Jo­sip Stojanović, Ante Živković, Ivan Kuzmić i Silvio Orlando). Josipi su kao prateći voka­li društvo pravile poznate cure: Zdenka Ko­vačiček, Ksenija Erker, Adica Dobrić (danas Jelača) i Dubravka Zubović (poslije operna diva). Majstor zvuka bio je Franjo Berner, a muzički urednik, naravno, Pero Gotovac. Unikatnu crno–bijelu opremu »albuma na otvaranje«, tzv. gatefold, priredio je umjetnički fotograf Jozo ćetković sa središnjom duple­ricom u akro stihu po ideji Ivice Krajača.

Često je počinjala rasprava koliko je Dnevnik pop, a koliko rock album. Riječ je zapravo o lažnoj dvojbi koju su pred Dnevnik jedne lju-bavi u novije vrijeme stavili naši rock–kritiča­ri. Do pred početak sedamdesetih, od poja­ve Beatlesa, sve je u modernosti bilo pop: i rock ‘n’ roll, i beat, i R&B, i soul, i folk–rock; i Beatlesi, i Stonesi, i Dylan, i Tom Jones, i Otis Redding. Kao što su to kod nas bili i Grupa 220, i Arsen Dedić, i Mišo Kovač, i In­dexi. Razglašeni »underground« ili »progre­sivna muzika«, koji se s psihodelijom javljaju u drugoj polovici šezdesetih, sa sviješću da pop–glazba mora ići dalje, glazbeno i poru­kom ambicioznija i angažiranija, sintetizirat će se, pojednostavnjeno rečeno, u novi rock. Paradoksalno, najavit će ga nitko drugi nego pop–Beatlesi fenomenalnim konceptualnim Sgt. Pepperom (»konačnom deklaracijom promjena u rock–glazbi«, kako je istaknuo glasoviti Rolling Stone, dodijelivši mu 2009. godine prvo mjesto među »500 najvećih al­buma svih vremena«). Kod nas će se »rock osviještenost« pokazati spomenutim albu­mima Korni grupe i Timea, a, rekao bih, za­ključiti upravo s Josipom i Dnevnikom jedne ljubavi.

Kako je sve počelo

Istina, riječ je o priči pisanoj uobičajenim ru­kopisom i rimama lijepe književnosti kojoj su težili tekstopisci zabavne i pop–glazbe šez­desetih, čiji je istaknuti pripadnik Krajač bio. Uostalom, tomu su se u svojim prvim autor­skim pokušajima pokušavali približiti bez ra­zlike i »rokerski pjesnici«. Mnogi će zato reći da stvarni rock kod nas počinje s Bijelim du­gmetom čijem će nevjerojatnom masovnom uspjehu — osim rock–riffova nabrijanih fol­klornim motivima — kumovati vješti spoj na­

Obljetnica debitantskog albuma Josipe Lisac u vrijeme kada su LP ploče rocka u Jugoslaviji bile rijetkost

Četrdeset godina Dnevnika jedne ljubavi Trenutak kada je naš rock izjednačen s vrhunskom svjetskom produkcijom svojega doba

Piše: Siniša Škarica

rodnjačkih mudrosti, jezika ulice i pjesničkih metafora kojim je Bregović progovorio kroz raspukli Bebekov glas. Neki će ići i dalje pa će ustvrditi da rock na ovim prostorima za­pravo počinje s Novim valom koji istina i ne svira najvještije (što nije zaprekom da se zo­veš rock–glazbenikom!), ali govori oporim i buntovnim gradskim rječnikom, prvi put ot­krivajući socijalnu i političnu dimenziju našeg rocka. Uostalom, rukovođeni sličnim razmi­šljanjima, autori i nama poznatog britanskog televizijskog serijala Seven Ages of Rock, po­četak rocka smjestit će u 1965. s The Who i Jimijem Hendrixom, preskočivši Beatlese i cijeli Merseybeat, a da o Cliffu Richardu, Bill­yju Furyju i Johnnyju Kiddu & Piratesima te Shadowsima i američkim precedentima i ne govorimo.

Što reći? Rock ‘n’ roll je počeo kao zvuk (možda krik?), ali ne kao riječ (osim ako u Richardovu Tutti Fruttiju s usklikom A–wop–bop–a–loo–bop–a–lop–bam–boom! ne ot­krijete klice dadaizma). Rijedak pjesnik roc-ka u pedesetima bio je Chuck Berry. Glasovi Elvisa, Little Richarda i Fatsa Domina domi­nirali su uz backbeat, triole, reski zvuk tenor–saksofona i gitaristički twang. Pa Beatlesi su pjevali She Loves You i I Want To Hold Your Hand, a Stonesi It’s All Over Now i Pain In My Heart, dok se nije pojavio Dylan i Blowing In The Wind. Dnevnik jedne ljubavi čvrsta je pop–rock ploča, iz naše vizure onoliko važna koliko su to bili Otis Blue, Cheap Thrills ili Blo-od, Sweat and Tears.

To je zapravo prva velika ploča na kojoj su se kod nas pomirile različite generacije i idi­omi: glazbenici u svojim dvadesetim, tridese­tim i četrdesetima godinama, jazzisti i klasi­čari, protagonisti zabavne i pop–rock scene u kolektivnom su brisanju žanrovskih grani­ca spremno zakoračili na nov teren indivi­dualizma. Bio je to prelazak iz pop–moder­ne u post–modernu! Uz autorski dvojac Me­tikoš–Krajač i nevjerojatnu Josipu, u toj sin­tezi svega poznatoga na pop–polju, ključnu je ulogu odigrao aranžer Brane Lambert Živ­ković. Uostalom, on se u Karlovu i Josipinu podstanarskom stanu u Zamenhoffovoj uli­ci, u zimu 1972., prvi susreo s Metikoševim krokijima onoga što će poslije Krajač nazvati Dnevnikom.

Dnevnik jedne ljubavi predstavlja svojevrsni diplomski rad naraštaja kojem je glazbenič­ku zrelost potpisao legendarni Boško Petro­vić, uključivši ih na početku desetljeća u svoj fuzijski B. P. Convention. Asanović, Božić, Divjak, Mavrin i Živković, sa svjedodžbama

kompetentnih glazbenika, oslobodivši se za­grljaja velikog tutora, bili su spremni za velike stvari. Rock je postajao »progresivan«, ozbi­ljan partner jazzistima i akademskim glazbe­nicima. Pa ako sam malo prije Dnevnik i us­poredio s nekoliko ploča na području R&B–a, soula i jazz–rocka, sada moram reći da je svojim spajanjem i konceptom svekolikog naslijeđa pop–glazbe prokuhanog u vlasti­tom loncu, kreativni kvartet stvorio posve ori­ginalno i izazovno djelo rocka.

Ponajbolji album »lirskog rocka«

Prije svega, to je zaista dosljedan koncep­tualni album. Važnost i intimnost dnevnič­kih zapisa istaknuta je otisnutim tekstovima (prvi put na nekoj domaćoj LP ploči, nakon spomenutih To nije tajna Žetelaca i Korni gru­pe), i to rukom ispisanih, a briga o detalju vidi se kada se na kraju, ne ostavljajući ništa slu­čajnosti, u zagradama navodi »iz Dnevnika jedne ljubavi«. Ispovjedni ton u ich formi di­jeli s akustičarskim singer–songwriterima, idiomom koji je početkom desetljeća iz fol­ka penetrirao u američki rock, posebice na West–Coast sceni. No suprotno realističnoj, svakodnevnoj, jednosmjernoj i predvidivoj ljubavnoj priči koja završava uzaludnim po­kušajem da se ljubav ne pretvori u puku na­viku, muzičke teme, njih deset, sve su prije nego svakodnevne, jednosmjerne i predvi­dive. Premda od uvodne O jednoj mladosti, do zaključne Kao stranac dominiraju zapravo dva tempa: triplet feel triolskog slow–rocka i sedamosminski ritam kao iskaz atentičnosti beata koji dolazi s jugoslavenskih prostora. Triole su bile sinonim sentiša u rock ‘n’ rollu, njegov trademark od vremena Fatsa Domina što ih je Matt–Karlo yukao kao svoju popud­binu, a domaću (makedonsku) sedmorku, koju je upravo Boško Petrović »prodao« Artu Farmeru, Johnnyju Griffinu i Phillyju Joeu Jo­nesu pod egidom izvornog balkanskog blu­esa (With Pain I Was Born), Metikoš i društvo doživjet će poput egzotična i originalna aduta u mogućem nadmetanju s, uvjetno rečeno, world beatom. No unatoč tim dvama prevla­davajućim ritmičkim obrascima, zapravo ras­položenjima, toliko se toga događa u teksturi i dinamici svake od deset tema, i to u klasič­noj trominutnoj pop–formi (posve različito od pretencioznih koncept–albuma s desetomi­nutnim pseudosimfonijskim stavcima), da bi sama ta činjenica trebala uvijek i iznova iza­zivati respekt prema Dnevniku jedne ljubavi. S druge strane, moglo je baš to biti uzrokom kritičarske sumnje u vremenu tumačenja du­gih instrumentalnih pasaža, sola i surealiza­ma kao znaka sviračke, stvaralačke i intelek­tualne zrelosti. No ako je išta kvintesencija izvornog rocka, onda je to kratki singl format pa i onda kada je utisnut u koncept longplej­ke. Toga se itekako držao autorski trio Me­tikoš–Krajač–Živković. Istina, nekoliko pjesa­ma završava u fade outu, što je pak u »live« izvedbama otvaralo mogućnost da se i glaz­benicima pusti na volju.

Pjesme su prepune promjena mjera 7/8 u 12/8, pa u 4/4 (Srela sam se s njim), fra­za karakteristično nepravilnih metrika (pu­hačke fanfare u 9/4 u rock–boogieju Po prvi put ili pak vokalni Ležaj od suza koji se pro­teže kroz tri 4/4 takta sa smirajem u 6/4). S druge strane, kada se u glavnoj temi neko­

liko puta izmjenjuju 4/4 i 6/4 kao u 16–tak­tnoj Ne prepoznajem ga i 8–taktnoj Vjerujem ti sve, ističe se sloboda Metikoševe rečenice koju Živković prati efektnim rješenjima. (Kao da je Karlo bio poput Johna Lennona koje­mu je bila potrebna akademska disciplina jednoga Georgea Martina — svakako više nego McCartneyju! — a koju je Metikoš na­lazio u Lambertu.) Akustika gitare karizma­tičnog Indexa Bode Kovačevića i gudačkog kvarteta u uvodnoj O jednoj mladosti, topli Hammond Popa Asanovića, Božićeva racio­nalna sola i fraze a la Clapton (otprilike Cream razdoblje), drveni puhači u Sreći, a brass po­put Chicago/Blood, Sweat and Tears u Le-žaju od suza (pjesmi čiji efektni vokalno–in­strumentalni unis duguju nadahnuće Janisi­noj Move Over), električni klavir (Jedna krat-ka vijest) i Jethro Tull »flauta sa zrakom« Bra­ne Živkovića u spomenutom Ležaju od suza, Maslovarićev trombon (uvod u Ležaj), Obadi­ćeva horna (solo dionica u O jednoj mladosti), Sedakov saks solo u Po prvi put, Doblekaro­ve perkusije u Jednoj kratkoj vijesti i završnoj Kao stranac kada reprezentativni djevojački zbor Kovačiček, Dobrić, Erker, Zubović) od­vodi Dnevnik jedne ljubavi u neminovni fade out, svi zajedno čine taj al­bum oglednim primjerkom muzičkog rafinmana. S estetsko–izvedbene strane gledano, ostao je u analima yu–rocka nedodirnutom ka­tegorijom. Pratit će ga epi­tet i ponajboljeg albuma »lir­skog rocka« kod nas. Jer ako se i složimo da rock ‘n’ rollu nisu najvažniji ni ago­gički ni precizno odsvira­ne note, raznovrsnost zvu­ka i ideja, osebujnost i lje­pota glasa (iako vjerojatno većina onih koji zagovaraju troakrodnu izravnost samo hini da ih sve to ne zani­ma!), dakle, sve ono što se traži u jazzu, klasici i profe­sionalnom pop–spektaklu, a čime obiluje album, ne bi se smjela zanemariti ni am­bicija ni rizik koje nosi svaka prava rock–ploča, a čega u Dnevniku također ima u izobilju. Kao ni vrije­me u kojem neka ploča nastaje. A vrijeme, početak sedamdesetih, u vrhunskom rocku nije trpjelo diletantizam.

Visoko na YU–listama svih vremena

Zato Dnevnik jedne ljubavi, počesto zaborav­ljan u hrvatskoj — sad već više od pedeset godina bogatoj — rock–diskografiji, jedno­stavno traži svojevrsnu reafirmaciju. Recimo, u anketi Jutarnjeg lista iz listopada 1999., na završetku 20. stoljeća rijetkom pokušaju in­venture našeg diskografskog naslijeđa, iz­među »10 najuspješnijih hrvatskih rock–al­buma svih vremena« ni kod kojeg od šest »najeminentnijih glazbenih kritičara« nije bilo mjesta za Dnevnik jedne ljubavi! Istina, nije ri­ječ o brojčano najreprezentativnijem uzorku, ali ipak? Godinu dana prije, prema izboru sr­bijanskih kulturnjaka (njih 70!) objavljenom u knjizi 100 YU — najbolji albumi jugosloven-ske rok i pop muzike, jedinoj takvoj publika­

ciji na prostoru bivše države do danas, koju su priredili beogradski glazbeni pisci i kritičari Duško Antonić i Danilo Štrbac, Dnevnik je za­uzeo 9. mjesto! Još bolji plasman — sedmo mjesto — donijelo mu je glasovanje iz 2002. beogradskog tjednika Blic Newsa. Tridesete­ročlani žiri zamišljen po načelu deset glazbe-nih kritičara, deset glazbenika i deset javnih osobnosti, birao je svojih »10 najboljih yu–rok albuma svih vremena«. No zanimljivo, blisko hrvatskim kolegama, grupa od deset kritiča­ra nije albumu dala niti jedan glas; najbolje su ga ocijenili glazbenici podjelom trećeg mje­

sta s Buldožerovim Pljuni istini u oči (Cane iz Partibrejkersa stavio ga je na vrh!), a sekcija javnih osobnosti podjelom sedme pozicije s Trećim svijetom Haustora. Josipa Lisac kao jedina solistica (!) koja je izborila takvo mje­sto u konkurenciji sedamdesetak albuma raznih izvođača, s Dnevnikom je na konač­noj listi iza sebe ostavila Buldožer (Pljuni isti-ni u oči), Azru (s Azrom), Riblju čorbu (Kost u grlu) i Haustor (Treći svijet). Ovom prigodom na kraju valja zabilježiti riječi Egona Savina, redovitog profesora na Akademiji dramskih umetnosti u Beogradu, kao komentar uz nje­govu listu (iz Antonić–Štrpčeve knjige) na ko­joj Dnevnik jedne ljubavi čvrsto drži sam vrh: »Najkvalitetniji album u muzičkom smislu koji se, po mom osjećaju, pojavio u našoj zemlji. Dnevnik jedne ljubavi izrazio je duh vremena, a riječ je o trenutku kada je naša pop i rock muzika došla u dodir s najboljim utjecajima jazza i soula. Bio je to, po mom mišljenju, je­dini trenutak yu–rock muzike kad se, tim al­bumom, izjednačila s vrhunskom svjetskom produkcijom.«

Dnevnik jedne ljubavi čvrsta je pop–rock

ploča, iz naše vizure jednako važna kao što su bili Otis Blue, Cheap Thrills ili Blood, Sweat and Tears.

To je zapravo prvi veliki album na kojem su se

kod nas pomirile različite generacije i glazbeni idiomi

Uz Metikoša, Krajača i nevjerojatnu Josipu, u

toj sintezi svega poznatog na pop–polju, ključna je uloga Brane Lamberta Živkovića

26 27

BR

OJ

181,

SR

PAN

J 201

3.

BR

OJ

181,

SR

PAN

J 201

3.

H tjeli smo imati rock–bend sa svim onim što to uključuje; iz-davati albume i svi-rati pjesme koje ljudi znaju. Nije nas nikad

zanimala neka hermetična eksperimentalna glazba, nego smo htjeli biti narodski bend čije se pjesme mogu odsvirati i na akustičnoj gi-tari u parku, na plaži..., riječi su to Mile Kekina iz jednog od mnogobrojnih intervjua u povo­du obilježavanja 25. godišnjice grupe Hladno pivo, a neposredno prije velikog slavljeničkog koncerta na Šalati u Zagrebu. Prvi su koncert održali 21. svibnja 1988. u lokalnoj mjesnoj zajednici u Kumrovcu, nadajući se svemu tome što je Kekin spomenuo, no teško da je netko od njih tada i u jednom trenutku po­mislio da će ostvariti svoje snove. Dvadeset pet godina poslije Hladno pivo zauzima sam vrh domaće punk–rock scene. Iako im neki zamjeraju da su »izdali« punk, oni sami ostali su vjerni svojem glazbenom izrazu i, što je lo­gično, s godinama ga lagano ublažili. Drugim riječima, njihov punk–rock ostao je specifi­čan i uvijek prepoznatljiv. Uostalom, nitko nije očekivao da će na posljednjem studijskom albumu Svijet glamura čuti nove Buba šva-be. A sve je počelo prije punih dvadeset pet godina, kada su Mile, Suba, Zoki i Tedi (kojeg je poslije zamijenio Hadžo, a potom Šoki) u svojem kvartu (u Gajnicama) odlučili napraviti bend.

Džinovski...

Prvi diskografski zapis ostvarili su 1992. go­dine uz pomoć »prijatelja iz kvarta« Aleksan­dra Dragaša, zahvaljujući kompilaciji T.R.I.P. Zone u izdanju Croatia Recordsa, na kojoj su se pojavili kao mladi perspektivni bend s dvi­je pjesme: Buba švabe i Trening za umiranje. Iako su već u to vrijeme njihove demo–snim­ke harale domaćim radiopostajama, među urednicima koji su znali da zajedno s njima

stvaraju novu hrvatsku punk–rock scenu, nji­hovo je pojavljivanje na spomenutoj kompi­laciji bila ulaznica na velika vrata. Istodobno, Mile Kekin već je prvim stihovima napisani­ma za Trening za umiranje odmah postao ci­jenjen i kao tekstopisac kojemu se slava nije dogodila slučajno. Godine 1993. u izdanju Croatia Recordsa izlazi njihov debitantski al­bum Džinovski u odličnoj produkciji Denisa Mujadžića Denykena, s cijelim nizom pjesa­ma koje i dan–danas, dvadeset pet godina poslije, njihova publika obožava čuti na nji­hovim nastupima: Trening za umiranje, Buba švabe, Pjevajte nešto ljubavno, Marihuana, Fur immer Punk, Dobro veče, Sarma, Za-kaj se tak oblačiš itd. S obzirom na to da su se i prije tog albuma koncertno potvrdili kao predgrupa na koncertima KUD Idijota i Za­branjenog pušenja, prvi album Hladnog piva dočekan je s velikim nestrpljenjem i još većim oduševljenjem.

...G.A.D. i Desetka (Prva trilogija)

Dvije godine nakon toga uslijedio je album G.A.D., a još dvije godine poslije i Desetka, čime su s prva tri albuma zatvorili zamišlje­nu trilogiju i više nego uspješno obilježili pr­vih deset godina postojanja i neočekivano uspješne karijere, pretvarajući punk–rock i pop–punk u radijski mainstream, a sebe u najveće zvijezde devedesetih. Godine 1999. objavljuju album simboličnog naziva Pobje-da, na kojem vidno mijenjaju zvuk jer, osim što im se na trubi pridružuje Stipe Mađor, proslavljeni punk–rock bend počinje u pje­smama koristiti klavijature, drukčiji zvuk gita­ra, a ska–ritmovi i gitarski rifovi odudaraju od klasičnog punk zvuka. Hladno pivo je odra­slo i postalo ozbiljan bend, a Mile Kekin res­pektabilni član društvu kojega se mediji trude svako malo pozvati da komentira neku aktu­alnu društvenu pojavu. Upravo zato i ne čudi da su 2003., kada su objavili Šamar, za taj al­bum od Hrvatskog helsinškog odbora dobili Nagradu Joško Kulušić za zaštitu i promica­nje ljudskih prava u medijima.

Popularnost i Porini (Druga trilogija)

Nakon Šamara, novo poglavlje u njihovoj ka­rijeri bili su sve veći koncerti i turneje. Tako su u travnju 2004. održali koncert u prepunoj dvorani Doma sportova koji su snimili i obja­vili na DVD–u pod nazivom Punk (kon)Dom sportova. Već godinu dana poslije odlaze na svoju najveću koncertnu turneju Runda za sve te nastupaju u deset najvećih hrvatskih gradova. Samo godinu dana od izlaska al­buma Knjiga žalbe (2007.), Hladno pivo slavi dvadeset godina karijere velikim spektaklom na Jarunu, na kojemu se okupilo oko 25.000 posjetitelja, dok su im se kao gosti pridru­žili Los Caballeros i TBF. Bez sumnje, kon­cert za pamćenje i vrhunac njihove karijere, uz nastup pred publikom kakvu si malotko u Hrvatskoj može zamisliti. Da pokažu kako njihova popularnost nije slučajna, ali i koliko cijene svoju publiku, Hladno pivo je 7. listo­pada 2011. priredilo koncert u zagrebačkoj Areni, uz produkciju nalik na najveće svjet­ske izvođače. Pod sloganom Kud pivo, tud i ja, Hladno pivo prepunilo je Arenu, čime su pokazali da nisu na vrhu slučajno, ponudivši

Ob

ljetn

ice

Uz obljetnički koncert na nekadašnji Dan mladosti, 25. svibnja, na zagrebačkoj Šalati

25 godina uz Hladno pivoHladno pivo je odraslo i postalo ozbiljan bend, a Mile Kekin respektabilni član društva kojega se mediji trude svako malo pozvati da komentira neku aktualnu društvenu pojavu.

Piše: Dubravko Jagatić

oduševljenoj publici vrhunski koncert od dva i pol sata.

Možda najveći zaokret u zvuku dogodio se 2011. na njihovu posljednjem albumu Svijet glamura, na kojemu su Kekin i društvo pred­stavili Hladno pivo kao ozbiljan i zreo bend kojemu zezanje nije na prvom mjestu i čija glazba više nije punk–rock zabava, nego skladateljski zrela i promišljena glazba za širu publiku od one na koju su i sami navi­kli. Govoreći o njihovoj karijeri, treba svaka­ko spomenuti da je Mile Kekin 2000. napra­vio samostalni »izlet« i objavio album U dva oka pod imenom Mile i putnici, ali i da je nje­gova slava (pa tako automatski i grupe Hlad­no pivo) porasla sudjelovanjem, tj. ulogom, u humorističnoj seriji Bitange i princeze, kao i kasnijim ulogama u nekoliko domaćih igranih filmova. Dakako, ne treba zanemariti dese­tak Porina i druge nagrade, kao i respektabil­ni status u cijeloj regiji, što dokazuju i raspro­dani dvoranski koncerti u Beogradu.

Dan radosti za dvadeset pet godina

Njihova priča nije završila 25. svibnja na za­grebačkoj Šalati, kad su na svojem slavlje­ničkom koncertu u povodu dvadeset pet go­dina organizirali proslavu pod nazivom Dan radosti. Tek su prigodno zatvorili jedno po­

glavlje u karijeri koja traje. Bez ikakve sumnje u uspješnost koncerta i vjernost njihove pu­blike, Hladno pivo je bez dodatne scenogra­fije i većih »kerefeka« pokazalo da je i nakon dvadeset pet godina na samom vrhu. Štovi­še, na tom su koncertu odlučili svoju vjernu publiku podsjetiti na hitove s prvog albuma Džinovski, kao i na niz pjesama koje svi znaju napamet, ali nisu ih često izvodili na nastupi­ma. I to u jednom dahu, bez pauze, ne dajući publici da udahne.

Smatramo da su se na našem rođendanu zatekli fanovi i da njih možemo na taj način »ugnjaviti«, bile su Kekinove riječi. Na taj je na­čin odlučio najvjernijim obožavateljima najavi­ti poklon, pružajući im presjek najboljih pjesa­ma iz karijere kakvu su mogli samo poželje­ti. Jedina zamjerka odnosi se na nepozivanje dugogodišnjeg člana na trubi, Stipe Mađora, koji je više od polovice te karijere proveo s nji­ma, stvarajući glazbu Hladnog piva. Iako im je malotko zamjerio njegovo nepojavljivanje, uživajući od prve do posljednje pjesme na koncertu, mnogobrojnim glazbenicma ostao je gorak okus u ustima jer su u tom trenutku shvatili da je svatko zamjenjiv i da se preko noći iz statusa zvijezde može otići u zaborav, ma koliko netko bio dobar.

Zaključak

Ne ljenčareći na lovorikama postignute sla­ve, Hladno pivo je iskoristilo prigodu i prvi put izvelo pjesmu Na ovim prostorima koja je samo nekoliko dana prije nastupa na Šalati »puštena« u eter. Dakako, prijam je bio odli­čan, a novi hit zauzeo je visoko mjesto u do­maćem radijskom eteru. Teško je reći po ko­joj su formuli uspjeli doći do vrha, no nema sumnje da su važniji razlozi za to vještina i talent, kao i tekstovi puni smiješne, ali gorke svakodnevne istine o društvu u kojem živimo, uz sveprisutni sarkazam. Dakako da je tu i karizmatični pjevač sa stavom, glazbenici koji mogu jednako dobro svirati u lokalnoj mje­snoj zajednici i pred 25.000 ljudi, te pjesme

koje bez problema ulaze u uho s refrenom koji pjevušite kad to i ne želite.

Hladno pivo su glazbenici koji jednako

dobro mogu svirati u lokalnoj mjesnoj zajednici i pred 25.000 ljudi.

To su pjesme koje bez problema ulaze u uho s refrenom koji pjevušite kad to i ne želite.

Pod reflektorima Šalate

Teško je reći po kojoj formuli su uspjeli doći

do vrha... tekstovi su jedan od važnijih razloga... a tu je i karizmatični pjevač sa stavom.

Mile Kekin u akciji

»Narodski bend« i njihov punk–rock: 25 godina poslije

VED

RAN

MET

ELKO

VED

RAN

MET

ELKO

VED

RAN

MET

ELKO

MAR

E M

ILIN

28 29

BR

OJ

181,

SR

PAN

J 201

3.

BR

OJ

181,

SR

PAN

J 201

3.

Tuborg Open Fair, 14. i 15. lipnja 2013. na zagrebačkoj Šalati

Je li ovo novi zagreb gori? Let 3, Partibrejkers, TBF, Rambo Amadeus, ST!llness, Pozdrav Azri…

Piše: Martina Validžić

Z ašto nije krcato?... Ovdje stane još ljudi! ... Bila je sla-ba promocija festivala, čuli su se komentari kolega i slučajnih prolaznika koji su šetuckali po koncertnom

prostoru zagrebačke Šalate, dok je vani još »pičilo« sunce »sve u šesnaest«, akreditacije i brojni letci koji su se dijelili bili su improvi­zirane lepeze, a pivo se eksalo poput vode. Tuborg Open Fair na svoju je listu izvođača upisao najatraktivnije bendove, i one koji su na glasu s njima ne možeš faliti!: Let 3, Parti­brejkers, TBF, Rambo Amadeus, ST!llness... No kao da to više nije dovoljno razmaženoj publici navikloj na medijsko bombardiranje bezbrojnim najavama koncerata i festivala. Upravo je, ako se mene pita, problematika promocije i identiteta festivala najveći krivac za manjak publike. Kako reklamirati festival koji u nazivu nosi naziv sponzora? Tko će to objaviti, pogotovo kad se na televizijama

danas »bluraju« i automobilske marke vatro­gasnih kola? I kakav je profil tog festivala? Je li to novi Zagreb gori?

Povlašteni u prime timeu

S odlaskom sunca, hrvatska se kronološka mlađarija i mlađarija u srcu poput vampira budi, pa su tako i bendovi kojima je pripala čast svirati u mračno doba dana — profiti­rali! Let 3 prvoga dana i TBF drugoga dana Tuborg Open Faira. Bez obzira na bogatstvo našega jezika, a teško je ne ponavljati se kad su ti glazbeni genijalci u pitanju, oni su ne­nadmašni, apsolutni vladari pozornice, i falše brkati Riječani i masovni hipnotičari iz split­ske Flote ritma. Što se mene tiče, Letovci ne moraju snimiti više nijedan jedini dugosvira­jući album. S ovim repertoarom mogu svirati unedogled i rulja će i dalje nekritički obožavati Mrleta, Prlju i njihove kopilote. A TBF? Bend koji svakim novim albumom nadmašuje pret­hodni, što je rijedak slučaj na našoj glazbe­noj sceni. Šalatna publika u niskom je star­tu dočekala Mladena i Sašu, pjevala sve nai­zust, Fantastičnu, Komandanta Datu, Veselj-ka, Boga i zemljane, Uvik kontra i neizostavnu Smak svita kojom su u deliričnom raspolože­nju počastili publiku, iako su već prešišali do­pušteno vrijeme za svirku.

Sve to ne bi se moglo reći za Ramba Ama­deusa. Iako je njegova genijalnost neupitna,

nekako baš i nije dobro sjeo prije uzbudljivih TBF–ovaca, a poslije adrenalinom napucanih St!llnessa. Yuri i njegovi dečki iz svih kraje­va Hrvatske toliko su zvučali svjetski da mi je prošlo glavom oni uopće nisu bend za Hrva-te — to presvjetski zvuči! Luđačka energija koju izbacuje frontmen Yuri na pozornici toli­ko je zarazna da se sa svakom pjesmom pu­nio koncertni prostor sve više i više, igrale su nogice, mrdali bokovi, a čak je bilo i onih koji su, vrućinama usprkos, neprestano skakali! I ono što me oborilo s nogu, Yuri je nakon svir­ke sišao među ljude i družio se s fanovima! Nedostajalo je samo da publika grleno zao­ri Vraati see!

A tako su pjevali Rambovu Čobanu, inače špici nastupa tog crnogorskog alter–rock–funk–jazz–no turbo folk prvoborca. Super je Rambo, ali pasao bi više za večernju fja­kicu, dok smo se još hladili akreditacijama i dolazili k sebi od uspona po Schlosserovim stubama.

Večer prije to nije bio slučaj s Partibrejkersi­ma, koji su publiku naložili za nekoliko stup­njeva više od također dobre supergrupe Po-zdrav Azri. Boris Leiner, Mišo Hrnjak, Žan Ja­kopač, Renato Metessi, Domagoj Vorberger pjevali su Štulićeve evergreene i bili dobar na­domjestak za umjetnika kojega je netko do­mišljatim transparentom predložio Za pred-sjednika države. Hm, nisam baš sigurna... Cane standardno britak, ciničan i otrovan

taman toliko da poželimo još. Netko će reći: kod Partibrejkersa ništa novo, ali oni su kao Let 3. Uvijek dobri.

Zamisao Tuborg Open Faira bila je sjajna i, da ne bi bilo zabune, podržavamo je, i dajbože još takvih otvorenih glazbenih sajmova. No kako smo se svih dosadašnjih godina navi­kli na to da koncerti kasne, da zvijezde izlaze na pozornicu do sat vremena nakon najavlje­nog, a i radno vrijeme odavna više nije do tri popodne, tako se i nije mogla očekivati gu­žva u predbinskom prostoru u šest popod­ne. A satnica svirki bendova bila je kao nikad dosad: točna kao švicarska urica!

Je li to novi Zagreb gori? Trebat će još krijesa za potpalu vatre.

Unatoč atraktivnim bendovima, problematika promocije i

identiteta festivala najveći je krivac za manjak publike

Glas autora HDS ZAMP–a u sklopu CMC festivala, 15. lipnja u Vodicama

Domaća glazba važan je dio identiteta ove zemljeU razgovoru sudjelovali Vladimir Kočiš Zec, Denis Dumančić, Darko Bakić i Boris Đurđević

Piše: Tomislav Vuković

U Vodicama je 15. lipnja 2013. u sklopu CMC festivala održana i tribina Glas autora, a glavne su teme bile proces stvaranja pje­

sama, novi načini distribucije glazbe i pošti­vanje autorskog rada. Organizator razgovora s Vladimirom Kočišom Zecom, Denisom Dumančićem, Darkom Bakićem i Borisom Đurđevićem bio je HDS ZAMP. Stvaranje pjesama je rad koji iziskuje znanje, talent i vrijeme, a na kraju publika prepoznaje iskre­nost, složili su se skladatelji koji su festivalskoj publici predstavili svoje nove pjesme. Jedini je način da u ovom poslu uspiješ i ustraješ ve-lika ljubav prema glazbi, bez obzira na to ko-jem stilu ona pripada. Nužni su ljubav prema življenju glazbe i zadovoljstvo onime što radiš, uz iskrenost prema publici, istaknuo je Denis Dumančić, frontman benda Leteći odred, ali i autor pjesama za mnoge druge izvođače.

Nedostatak sinergije

Vladimir Kočiš Zec smatra da je, unatoč mo­dernoj tehnologiji, nestalo sinergije u kojoj su nekad zajednički djelovali autori, izvođa-

či, diskografi i mediji, čime je gotovo nestala i mogućnost za kvalitetnu prezentaciju nove dobre glazbe. Njegovi mlađi kolege složili su se da je problem u tome što te sinergije više nema, ali i u tome što se ona više neće vra­titi. Mediji, vođeni profitom, sve češće u pro­gramu koriste samo one pjesme koje prihva­ća tzv. testna publika i nisu skloni emitiranju originalnih i »drukčijih« glazbenih djela. Skla­datelj Boris Đurđević (poznat i kao glazbeni producent Eric Dresler) smatra da su osnovni uvjeti za opstanak na glazbenom tržištu ne­prekidno stvaranje glazbe, izlazak na inoze­mnu scenu, ali i vješto upravljanje informa­cijama za medije. Svi su zaključili da samo nova pjesma, ma kako dobra bila, više nije dovoljna za izazivanje zanimanja medija. U radijskim postajama došlo je do pojave tzv. formatiranja, pa mnoge u nekoliko mjeseci emitiraju samo nekoliko stotina pjesama, do­minantno inozemnih izvođača. Pohvalno od­stupanje od takve prakse nudi samo jedna postaja koja na nacionalnoj razini emitira sto posto domaću glazbu, ali to još nije dovoljan poticaj za razvoj glazbenog stvaralaštva.

Izmjene zakona

Danas turisti koji dolaze u Hrvatsku u na-šim medijima gotovo i ne čuju domaću glaz-

bu. Ona nije shvaćena kao jedna od važnih odrednica identiteta ove zemlje, zaključeno je u raspravi u koju se uključila i publika. Dar­ko Bakić (frontman benda Buđenje i zamjenik glavnog tajnika HDS­a) istaknuo je zalaganje Hrvatskog društva skladatelja i ostalih glaz­benih udruga da se preko Instituta hrvatske glazbe i službeno zatraže izmjene Zakona o medijima, u smjeru podizanja kvota emitira­nja hrvatske glazbe, u skladu s odredbama u zakonima ostalih zemalja EU. Založio se i za stvaranje platforme koja bi kvalitetno bi­rala glazbene umjetnike.  Potrebni su nam

mjesto i način koji bi omogućili da u današ-njem moru informacija kvalitetni novi umjet-nici uistinu budu i prepoznati, rekao je Bakić. Ljudi još uvijek ne doživljavaju autorstvo kao rad pa je važno da se i drugi autori uključe u edukaciju javnosti o pravima kreativaca, slo­žila su se sva četvorica. Zanimljiva vodička rasprava najnoviji je dodatak kampanji Glas autora koju je 2009. pokrenuo HDS ZAMP s ciljem edukacije građana o važnosti poštiva­nja autorskog rada, ali i upoznavanja aktual­nih tema koje zaokupljaju hrvatske glazbene kreativce.

Četvrti bijenalni Svjetski sastanak kreativnih industrija, 4. lipnja u Washingtonu

Jean–Michel Jarre novi je predsjednik CISAC–a Nakon Robina Gibba i Hervéa Di Rose, na čelu Međunarodne konfederacije autorskih i skladateljskih društava je začetnik ambijentalne glazbe

Piše: Tomislav Vuković

V iše od sedamsto autora iz raznih kreativnih gra­na iz cijeloga svijeta sa­stalo se 4. lipnja 2013. na četvrtom bijenalnom Svjetskom sastanku

kreativaca i kreativnih industrija u američkoj prijestolnici, Washingtonu. Na sastanku na vrhu sudjelovali su i predstavnici HDS ZA­MP–a. Skup koji se prethodno održavao pod nazivom World Copyright Summit, od ove godine ima novi naziv, World Creators Sum-

mit. Pod motom Stvarati — spajati — pošto-vati (Create — Connect — Respect) svjetski su autori–kreativci i predstavnici udruga koje štite njihova prava raspravljali o budućnosti autorskih prava, kreativnih zajednica i indu­strije zabave u digitalnoj ekonomiji. Tijekom summita održana je i glavna skupština CI­SAC–a na kojoj je za novog predsjednika udruženja izabran pionir elektroničke glazbe, Jean–Michel Jarre. Jarre je naslijedio Robi­na Gibba, koji je preminuo u svibnju 2012., te Hervéa Di Rosu, francuskog umjetnika i slikara koji je u međuvremenu obnašao duž­nost predsjednika.

Organizacija je proširila funkciju dopredsjed­nika na četiri pozicije, omo­gućujući time zastupljenost više područja i autorskog repertoara. Na tim funk­cijama bit će  Javed Akh­tar (jedan od najsvestrani­jih umjetnika iz Indije),  An­gelique Kidjo (dobitnica Grammyja te aktivistica iz afričkog Benina),  Marcelo Pineyro (nagrađivani pro­ducent i redatelj španjolskih filmova), te  Ousmane Sow (ugledni kipar iz Senega­

la). Novi predsjednik i potpredsjednici za­stupat će glas svih autora čija su druš­tva članovi CISAC–a, braneći i zastu­pajući interese udru­ženja, njegove 231 članice te tri milijuna autora.

Ujedinjeni narodi kreativaca

Kao predsjednik, Jarre ima viziju tran­sformiranja konfede­racije u tzv. Ujedinjene narode kreativaca u kojima bi se, kako kaže, pritiskom tipke mo­glo okupiti 20.000 autora koji će za jedan sat potpisati peticiju. U vezi s aktualnim temama, Jarre dodaje: Uvijek sam smatrao autorska prava bezvremenskom kategorijom jer ne ovise o fizičkoj potpori. Pametni telefoni su mnogo manje pametni ako se maknu glazba, filmovi, slike, vijesti i ostali sadržaji koje stvara-ju kreativci. Mi smo odgovorni za taj pametni

dio telefona i to bi trebalo uzeti u obzir. Ta­kođer, zalaže se za partnerstvo kreativaca i medija, koji su, kako navodi, napokon shvatili da se nalaze u istoj kategoriji kad je u pitanju naknada za rad. Ovo je velika prednost. Sad je trenutak da udružimo snage s medijima kako bismo istaknuli svrhu i prednosti intelek-tualnog vlasništva. Postoji riječ koja može sa-žeti to o čemu govorimo: edukacija. Vlastita edukacija, edukacija mjerodavnih institucija i javnosti. Samo tako možemo riješiti problem, zaključio je Jarre.

Darko Bakić, Vladimir Kočiš Zec, Darija Gabrić, Boris Đurđević i Denis Dumančić na tribini Glas autora u Vodicama

Jean–Michel Jarre

DAN

IEL

P. S

WAR

TZ

Jarre i potpredsjednici CISAC-a: Ousmane Sow, Angelique Kidjo i Javed Akhtar

BR

ANKO

DR

AKU

LIć

Apsolutni vladari pozornice: Let 3

30 31

BR

OJ

181,

SR

PAN

J 201

3.

BR

OJ

181,

SR

PAN

J 201

3.

228.030 evidentiranih

korištenih djela

Isplata honorara

za 94.223 autora i nositelja prava

NAPLATA AUTORSKIH NAKNADA 2012.

BROJ POSLOVNIH KORISNIKA

2010.

2011.

2012.

39.570

41.629

42.110

NAPLATA

2010.

2011.

2012.

100 mil.

104 mil.

103 mil.

USPOREDBA 2010. - 2012.

TOP 3 DJELA po emitiranju 2012.

HRVATSKI AUTORIOCEANI LJUBAVI

OPET SI POBIJEDILA

TIŠINA

Neno Belan & grupa Fiumensi

Tony Cetinski

Massimo

N. Belan/N. Belan/N. Belan

M. Buljan/M. Buljan

S. Bastiančić/S. Bastiančić/A. Gelo

INOZEMNI AUTORISOMEBODY THAT IUSED TO KNOW

NEXT TO ME

DRIVE BY

Gotye/The Walk off the earth/Sharon Levy/Kimbra

Emeli Sande

The Train

Luiz Bonfa-Walter Andre E. De Backer/Luiz Bonfa-Walter Andre E. De Backer

Anup Kumar Paul-Hugo Francis William Chegwin-Harry Francis Craze/Emeli Sande

Espen Lind-Amund Bjorklund-Patrick T. Monahan/Espen Lind-Amund Bjorklund-Patrick T. Monahan

Prava javnogpriopćavanja

93.221.501,73 kn

Prava mehaničkereprodukcije

4.945.980,44 kn

UKUPNO

103.223.067,60 kn

Naknade izinozemstva

5.055.585,43 kn

Prikaz kretanja u odnosu na prethodnu godinu

Neto za raspodjelu

70.980.461,80 kn

68,76%66

Odbitci za socijalnui kulturnu namjenu

7.203.234,95 kn

6,98% 66

UKUPNO

103.223.067,60 kn

Troškovi

25.039.370,85 kn

24,26%22

42.110 poslovnih

korisnika glazbe

TOP 10 HRVATSKIH AUTORA po abecedi

Vjekoslava Huljić

Samir Kadribašić

Nenad Ninčević

Ante Pecotić

Zlatan Stipišić

Neno Belan

Miro Buljan

Boris Đurđević

Husein Hasanefendić

Tonči Huljić

POSLOVNA 2012. godina

HDS ČLANSTVO 2012.

464 novih članova u 2012. godini

7.8555.3114.548

408162134

59

Broj redovnih i pridruženih članovaBroj autora, članova HDS-a koji su sudjelovali u obračunu za 2012.Autori, članovi HDS-a s godišnjim honorarom do 5.000 kn brutoAutori, članovi HDS-a s godišnjim bruto honorarom između 5.000 kn i 15.000 knAutori, članovi HDS-a s godišnjim bruto honorarom između 15.000 – 33.768 kn (minimalna hrvatska godišnja bruto plaća)Autori, članovi HDS-a s godišnjim bruto honorarom između 33.768,00 kn i 94.500,00 kn (prosječna hrvatska godišnja bruto plaća)Autori, članovi HDS-a s godišnjim bruto honorarom jednakim ili većim od 94.500 kn (prosječna hrvatska bruto plaća)

C

M

Y

CM

MY

CY

CMY

K

Poslovna 2012.Info-varijanta 5.ai 1 7/6/13 12:00 AM

Analiza noviteta i promjena koje donosi članstvo Hrvatske u novoj zajednici zemalja

Što nas čeka u EU?Kolektivnim ostvarivanjem prava već dulje se bavi Europska komisija

Piše: Marina Ferić Jančić

U laskom Hrvatske u uniju europskih zemalja, pred hr­vatskim građanima i poslovnim subjek­tima otvaraju se

mnoge nove mogućnosti, ali i izazovi. Svjesni tih činjenica, kao Društvo već više godina pomno pratimo događanja u Europskoj uniji koja se odnose na kolektivno ostvarivanje prava te smo aktivni u suradnji svih sestrin­skih europskih društava. To je posebno važ­no s obzirom na to da je kolektivno ostvari­vanje prava već dulje vrijeme jedna od tema

kojom se bavi Europska komisija koja je o tome potkraj 2012. godine izradila i posebnu europsku Direktivu o kolektivnom ostvariva­nju prava. Ta se direktiva sastoji od dva dijela: u jednom se posebno bavi uređivanjem pra­vila poslovanja društava za kolektivno ostva­rivanje prava (a s ponosom treba istaknuti da većini predviđenih pravila, posebice onih o transparentnosti poslovanja, HDS ZAMP već udovoljava), dok je drugi dio posvećen licen­ciranju za on–line korištenje autorskih djela.

Isporuka inovativnih rješenja

Uz već spomenutu Direktivu o kolektivnom ostvarivanju prava, potkraj prošle godine Eu­ropska komisija prihvatila je i priopćenje koje definira aktivnosti koje treba poduzeti u tijeku njezina mandata u ovom sastavu, kako bi se osiguralo da europski pravni okvir za autor­sko pravo (p)ostane prikladan za korištenje u digitalnom okružju. To priopćenje odnosi se na raspravu o autorskom sadržaju u di­gitalnoj ekonomiji koja je održana 5. prosinca 2012. na inicijativu predsjednika Komisije, Jo­sea Manuela Barrosa. Iskorištavanje punog potencijala digitalne ekonomije važno je zbog stimuliranja ekonomskog rasta u Europi. Vrlo je važno da institucije surađuju s industrijom da bi se ubrzala rješenja koja stimuliraju po-tencijal digitalnih tržišta i da bi se razvili novi poslovni modeli. Moderni pravni okvir za au-torska prava može biti koristan za sve strane, pružajući održive poticaje za kreativnost, kul-turnu raznolikost i inovaciju, te poboljšavaju-ći izbor i pristup legalnom sadržaju, izjavio je tada Barroso.

Strukturirana rasprava svih zainteresira­nih strana koju će voditi europski povjereni­ci Michel Barnier (unutarnje tržište i usluge),

Neelie Kroes (digitalna agenda) te Androu­lla Vassilou (edukacija, kultura i mladež), tre­bala bi se održati tijekom 2013., a njome se nastoje iznjedriti praktična rješenja upravo iz segmenta industrije, da bi se inicirao brz na­predak na četiri glavna područja. To su me­đunarodni pristup i dostupnost usluga, sadr­žaj koji stvaraju korisnici i licenciranje za male korisnike zaštićenog materijala, olakšavanje on–line pristupa filmovima u EU, te promi­canje učinkovitog pristupa informacijama za znanstvena istraživanja. Osim toga, u planu je dovršenje trenutačne revizije pravnog okvi­ra Europske unije, utemeljeno na istraživanju tržišta i pravnih prijedloga. Konačna odluka o tome očekuje se 2014. godine.

To je povezano s jačanjem e–trgovine na po­dručju Europske unije, da bi se sustigla ra­zvijena tržišta Japana i Sjedinjenih Američkih Država te korištenje djela na internetu (glaz­benih i ostalih autorskih djela) postalo pod­ručje previranja unutar Europske unije. Upra­vo je to područje on–line korištenja djela (koje zasad još uvijek nije posebno plodno tržište, ali svakako je riječ o tržištu koje se tek razvija) na neki način »podijelilo« europska društva. Naime, mnoga naša europska mala i srednja sestrinska društva već su iskazala bojazan da će upravo na tom području doći do fra­gmentacije repertoara, na štetu nacionalnih glazbenih repertoara malih i srednjih društa­va kao i na štetu njihova poslovanja.

Amsterdamska inicijativa manjih društava

Kako bi mogla i dalje učinkovito poslovati na dobrobit svojih članova i u tom područ­ju, afirmirati lokalni repertoar te sačuvati važ­nu ulogu malih i srednjih autorskih društava u europskom kontekstu, ta društva prošle su godine razmijenila iskustva i pokrenula tzv. Amsterdamsku inicijativu. Početkom lipnja ove godine toj se inicijativi pridružilo i Hrvat­sko društvo skladatelja i tako postalo jedno od šesnaest društava (uz HDS, tu su i nizo­zemsko društvo BUMA/STEMRA, dansko KODA, austrijska Austro Mechana i AKM, ir­sko IMRO, finsko TEOSTO, norveško TONO, češko OSA, slovačko SOZA, grčko AEPI SA,  rumunjsko UCMR–ADA, belgijsko SA­BAM, poljsko ZAIKS, švicarsko SUISA i izra­elsko ACUM) koja su iskazala zanimanje za formiranje jedinstvenog tijela preko kojega bi se omogućilo licenciranje glazbe za on–line europsko tržište. Njihova vizija je stvaranje efi­kasnog, kooperativnog i multi–teritorijalnog tijela za licenciranje glazbe, s ciljevima istica­nja vrijednosti lokalnog europskog repertoa­ra, čuvanja kulturne raznolikosti te smanjiva­nja troškova cjelokupnog procesa, i za nosi­telje prava, i za korisnike. Time bi se osigu­ralo i da veliki multinacionalni servisi kao što su iTunes ili Spotify, pri uključivanju reperto­ara tih zemalja za njihove teritorije, zaključu­ju samo jedan ugovor, što bi znatno pojed­nostavilo proceduru licenciranja glazbenih prava te smanjilo troškove. Društva očekuju da će svojim udruženim naporima stvoriti re­levantnog igrača na europskom glazbenom tržištu. Zajedničko tijelo, u kojem bi se na jed­

nom mjestu pružale usluge licenciranja re­pertoara svih društava, jamčilo bi jednak tre­tman svih repertoara, ravnopravnu suradnju svih društava te brz, učinkovit i centraliziran proces licenciranja uz manje ukupne troško­ve. Slijedom posljednjih zaključaka te inicija­tive, čiji su se članovi sastali i na marginama Svjetskog summita kreativaca održanog u lipnju u Washingtonu, sastavljen je i  tim čija je zadaća dublje istraživanje mogućnosti su­radnje, a konkretni rezultati očekuju se u listo­padu ove godine. Sličnu inicijativu Hrvatsko društvo skladatelja pokrenulo je prošle godi­ne u regiji, s ciljem formiranja većeg poten­cijalnog tržišta radi pokretanja veće on–line glazbene ponude.

Europski skladatelji stali uz svoja autorska društva

Događanja u Uniji koja se odnose na kolek­tivno ostvarivanje prava, što je sudbonosno za osiguravanje provedbe zajamčenih pra­va autora, svakako pomno prate sami autori i skladatelji. Okupljeni u Europskom savezu skladatelja (ECSA), čiji je dopredsjednik upra­vo glavni tajnik HDS–a Antun Tomislav Ša­ban, objavili su Deklaraciju u kojoj se referi­raju na izazove s kojima se susreću, a to su kolektivno ostvarivanje prava i digitalna distri­bucija glazbe u Europi. Traže stabilan i tran­sparentan pravni okvir koji će služiti na korist svim autorima, te ukazuju na potrebu prven­stva autorskih društava u zaštiti autora. Nai­me, društva za kolektivno ostvarivanje prava štite cjelokupan glazbeni repertoar, što uve­like olakšava poslovanje i autora i korisnika djela. Premda je činjenica da društva variraju u kvaliteti usluga, autori i skladatelji smatraju da su ona ipak transparentnija od publishera i drugih subjekata. Kao prednost ističu i činje­nicu da preko društava za kolektivno ostvari­vanje prava repertoari svih vrsta imaju jednak tretman, za korištenje svih djela plaća se jed­nako za iste oblike korištenja, bez obzira na to jesu li ona objavljena u velikoj izdavačkoj kući, nezavisnoj ili pak samostalno. U spomenutoj deklaraciji europski autori i skladatelji ističu da bi u slučaju ukidanja društava za kolektiv­no ostvarivanje prava, dobivanje licencija za korištenje glazbenih djela bilo kompliciranije te da bi pojava drugih dominantnih subjekata (poput publishera) koji bi se natjecali za veći udio, kontrolu i ostvarivanje autorskih prava, dovela do znatnog smanjenja autorske na­knade. Time bi sami autori izgubili kontrolu nad korištenjem svojih djela i ostvarivanjem svojih prava, što bi u konačnici otvorilo pro­stor različitim manipulacijama. Uz to, ista­knuli su i bojazan od povećanja američkog glazbenog repertoara te smanjenja kulturne raznolikosti.

Što se tiče mogućnosti i izazova koje Unija donosi pred nas kao Hrvatsko društvo skla­datelja, sve pomno pratimo i pozicioniramo se uvijek vođeni interesom naših članova, autora. Uz to, Unija će svakako i našim čla­novima pružiti nove mogućnosti i izazove za njihov rad. U idućim brojevima istražit ćemo neke od njih.

Upravo je područje on–line korištenja djela »podijelilo«

europska društva.

Obnovljena internetska stranica HDS ZAMP–a

Ljepši Glas autoraGlavne zvijezde stranice su naravno — skladatelji

Piše: Tomislav Vuković

O bnovljena stranica www.zamp.hr osim modernog, osvježenog dizajna, nudi i svježe vijesti, aktualnosti i najave iz djelokruga službe. Poboljšana funkcionalnost

autorima i korisnicima glazbe u poslovanju omogu­ćuje brže i jednostavnije nalaženje željenih informaci­ja. Stranica kao glavne kategorije nudi cjeline Autori, Korisnici, Autorsko pravo, O nama i Press. U svakoj od njih dostupne su sve ključne informacije o radu ZAMP–a iz perspektive različitih posjetitelja: autora — skladatelja, korisnika (npr. ugostitelja), novinara ili prosječnog građanina kojega zanima autorsko pra­vo. U svakoj kategoriji odgovori na Često postavljana pitanja obogaćeni su i ažurirani pa sve koji žele izrav­ne i točne informacije, upućujemo na tu popularnu rubriku.

Kalkulator naknada

Stranica kao novost nudi i kalkulator naknada za ko­rištenje glazbe za npr. restorane ili caffe barove: infor­mativne je prirode, ali dovoljno da već izazove znatno zanimanje poslovnih korisnika koji žele »barem otpri­like« znati koliko bi mogla iznositi naknada za glazbu u njihovu poslovnom prostoru. Glavne zvijezde stra­nice su naravno — skladatelji, kreativci koji stvara­ju glazbu svih vrsta. Vizuali kampanje Glas autora s aktualnim porukama skladatelja o glazbi, stvaranju i autorskim pravima svaki će vas put kad osvježite stranicu podsjetiti na neke od kolega. Ponosno isti­čemo odličnu suradnju sa skladateljima na toj kam­panji — ako i vi želite glas pridružiti našem zboru, svakako se javite!

Zamp TV

Na stranici se mogu pogledati i videospotovi s izja­vama autora, a može se i pristupiti Zamp TV–u na Youtubeu. Pozivamo vas da se prijavite na newsletter kako biste primili najsvježije informacije o aktivnosti­ma HDS–a i službe ZAMP, kao i iz svijeta glazbe op­ćenito. Naravno, stranica vodi i do naših društvenih mreža: postanite prijatelj HDS–a na Facebooku dok vas @hdszamp čeka i na Twitteru — pitajte, komen­tirajte, lajkajte i dijelite s nama sve što vas tišti, zani­ma, inspirira ili veseli!

32 33

BR

OJ

181,

SR

PAN

J 201

3.

BR

OJ

181,

SR

PAN

J 201

3.

Recenzija knjige Glazbena topografija Zagreba (1799. — 2010.) dr. sc. Nade Bezić

Prostori muziciranja i spomen–obilježjaPrema autoričinim riječima, glazbena topografija je ukupnost lokacija pojavnosti glazbe

Piše: Višnja Požgaj

P otkraj prošle godine u iz­danju Hrvatskog muziko­loškog društva objavljena je zanimljiva knjiga o glaz­benoj topografiji grada Za­greba od 1799. do 2010.

muzikologinje dr. sc. Nade Bezić, voditeljice Knjižnice HGZ–a i znanstvenice koja se u svojim istraživanjima najviše posvetila povije­sti HGZ–a i glazbenom životu Zagreba u 19. i 20. stoljeću. Rijetka je to knjiga koja prvi put u nas daje definiciju glazbene topografije i nje­zinu detaljnu razradu, a budući da se može primijeniti i na druge gradove, dragocjeno je polazište za daljnja istraživanja, primjerice o glazbenoj topografiji Hrvatske.

Glazbeni zaštitnici Zagreba

Autorica se tom do sada nedovoljno istraže­nom temom počela baviti kao turistički vo­dič na šetnjama Gornjim gradom i Kaptolom, pripremajući emisije za ciklus Iz glazbenih pi-smohrana na Trećem programu Hrvatskog radija (od 1999. do 2004.). Bile su to turistič­ke i glazbene šetnje Zagrebom koje su po­slije, obogaćene novim podacima, prera­sle u doktorat, a potom i u ovu pozamašnu knjigu od četiristotinjak stranica, na čijim se koricama nalaze neki od glazbenih simbola i zaštitnika Zagreba, poput sv. Cecilije, Vatro­slava Lisinskog, Zlatka Balokovića, paviljo­na u vrtu Kola, glazbenog paviljona uz Stro­ssmayerovo šetalište i dr. (Fotografije iz Stu-dija Petrak–Žaja.)

Matošev citat

Uvod u knjigu počinje zanimljivim citatom An­tuna Gustava Matoša iz 1909.: »Dičim li se toliko, što sam Zagrepčanin, prčim se, jer sam govo­rio sa banom M a ž u r a n i ­ćem, slušao Strossmaye­ra i Staroga u Zagrebu, svirao pod dirigiranjem I. pl. Zajca i bio u kuća­ma kao ona na Kaptolu i ona u Bukov­cu, gdje ste u društvu gospođe Barbot–Krežma, umjetnič­ke obitelji Zv. Tkalčića, Đ. Eisenhutha, muzi­kalnih prebendara, pa namjernika kao violi­nist Ondriček mogli slušati usmene i glasovir­ske improvizacije dandya Mikule Fallera, dok je napolju cvao vinograd, da je od toga cvije­ta mirisala mjesečina, a na njoj drhtaše sre­brena, tiha arija Save i pjesma tvojih večernjih

krovova i zvonika, tvojih Angelusa i tvojih su­tonskih planeta, dragi grade, naša ‘šebig’ — elegancijo, Zagrebe!« Dakako da su u fusnoti objašnjeni detalji i o spominjanim osobama i o mjestima na kojima su stanovali, družili se i muzicirali. To je bio putokaz predstavljanja prostora glazbe u glazbenom Zagrebu.

Objašnjenje pojma

Prema autoričinim riječima, glazbena topo­grafija je ukupnost lokacija pojavnosti glaz­be: mjesta na kojima se glazba sluša ili izvo­di, podučava, mjesta koja omogućavaju dis­tribuciju glazbe, notnog ili zvučnog zapisa glazbe i instrumenata, te ona koja čuvaju »spomen« na glazbenike spomen–obilježji­ma (spomenici, spomen–ploče, grobovi, uli­ce). Najveći dio knjige posvećen je stoga pro­storima i spomen–obilježjima uz zanimljive citate, ilustracije i likovne priloge s trenutač­no dostupnim podaci­ma o pojedinim mahom domaćim, ali i stranim glazbenicima (skladate­lji, dirigenti, instrumen­talisti, pjevači, učitelji, zvonari... ) koji su djelo­vali u Zagrebu, glazbe­nim piscima i glazbala­rima. Na početku poje­dinih poglavlja stoje po­put mota citati pozna­tih povijesnih ličnosti, primjerice već citiranog Matoša, zatim Krleže ili Dunje Rihtman–Augu­štin koja je u Ulicama moga grada napisala: «Ne tvori samo arhitek­tura naš gradski kulturni i povijesni okoliš. Uz ar­hitekturu u našem je ži­votu prisutna arhitekstu-ra, to jest ukupnost ur­bane arhitekture i teksta koji je označuje. U grad­skom krajoliku imena ulica, zajedno sa spo­menicima i spomen–pločama pridonose se­miotičkoj prisutnosti vladajuće ideologije jer gradskoj arhiteksturi daju poseban simbolič­ki sadržaj.«

Lisinski — zagrebački junak

Važno je bilo odgovoriti na pitanje što čini glazbenu povijest jednoga grada, a što se zorno vidi u Usporednoj tabeli opće i glaz-bene povijesti Zagreba. U prostorima mu-ziciranja su osim šest zagrebačkih kazali­šta i dvanaest koncertnih dvorana obrađe­ni i ostali višenamjenski prostori u kojima su se održavali koncerti, grupirani prema svojoj osnovnoj namjeni: dvorane u ugostiteljskim objektima, sjedištima društava i crkvama te ostalim lokacijama na otvorenom. Izlaganje

o spomen–obilježjima ukazalo je na utjecaj politike, a brojnost i okolnosti postavljanja spomen–obilježja Va­troslavu Lisinskom iznjedrile su za­ključak da je taj skladatelj »glazbeni junak« Zagreba. Lisinski prednjači u liku i tekstu brojem spomen–obiljež­ja, nazivima javnih prostora, pa se može reći da je on postumno dobio veliku ulogu u igri povijesnih okolno­sti i politike. Ako se za Zagreb može reći da je glazbeni organizam, njego­vo je srce Lisinski, kaže autorica. U poglavljima posvećenima spomen–obilježjima, prvi put su objavljene fotografije nekih spomenika, poput poprsja u glazbenim školama Pavla Markovca, Rudolfa Matza i Elly Ba-šić, ali i poznatih spomenika s »inter­vencijama« vandala, kao što je slučaj s poprsjem Vatroslava Lisinskog na križanju Jurjevske i Mlinarske ulice, što je autorica snimila 2004.

Cjelokupna slika

Iz tih dragocjenih istraživanja proizlazi da je Zagreb glazbeni grad bogat prostorima koji odišu davnim i sadašnjim zvucima. Zagreb je bio i prije predmetom mnogih istraživanja, no ova je knjiga proširila vidike na temelju auto­ričinih spoznaja koje su tu prvi put temeljito obrazložene. Ona zaključuje da istraživanje glazbene topografije pridonosi našem osvje­šćivanju o »glazbenosti« nekog grada, a sva­ka nova lokacija obogaćuje našu spoznaju o tome koliko je glazba na ovaj ili onaj način bila prisutna u svakodnevnom životu i u po­sebnim prigodama. Glazbena je topografija pojam blizak pojmu »glazbeni život« nekoga grada, pod kojim se često podrazumijevaju uglavnom izvedbe skladbi (koncerti i opere), a katkad i poduka, jer to su osnovni vidovi u kojima glazba »živi«.

Kako je pokazao ovaj rad, glazbena se to­pografija može uspješno izdvojiti od povije­sti glazbenog života i samostalno razmatrati. Kada se pak glazbenoj topografiji doda i sa­držaj glazbovanja na pojedinim lokacijama, dakle repertoar, kao i podaci o glazbenici­ma, recepciji i sl., dobije se cjelokupna slika glazbene kulture. A kako su glazbena mje­sta, kao i svi drugi aspekti živoga gradskog organizma, podložni promjenama, nestaja­njima i uništavanjima, treba priznati da je Za­greb uglavnom ipak (sa)čuvao svoje glazbe­ne lokacije. Spomen–obilježja su nosioci pro­midžbe nacionalnog identiteta, a isto su tako dio vizualnog identiteta grada Zagreba. Sto­ga je jedan od osnovnih zadataka cijele glaz­bene topografije sačuvati spomen na mjesta koja su služila glazbi i argumentirano upozori­ti odgovorne institucije na potrebu očuvanja, održavanja i obnove spomen–obilježja i glaz­benih lokacija, što je nužno nakon ulaska Hr­vatske u Europsku uniju, čime zanimanje za Zagreb znatno raste.

O predstavljanju knjige

Knjiga je 22. ožujka u podne predstavljena pred brojnom publikom u foyeru zagrebač­kog HNK–a. O knjizi su nadahnuto i stručno govorili predsjednica Hrvatskog muzikološ­kog društva i urednica ovog izdanja iz serije Muzikološke studije Vjera Katalinić, povjesni­čarka umjetnosti i urbanistica Snješka Kne­žević, esejist i prevoditelj Marko Grčić te au­torica Nada Bezić. U glazbenom dijelu pro­grama izvedeno je nekoliko skladbi Ivana Pa­dovca. Ugledni gitarist Darko Petrinjak, koji je i sam znatno pridonio proučavanju glazbene povijesti Zagreba, izveo je Padovčevu Polo-nezu u A–duru op. 6 br. 4, Moderato iz Škole za gitaru te popijevku Die Einsame (Usamlje­nik), op. 60 uz sudjelovanje sopranistice Ni­koline Pinko.

Spomen–ploča Lisinskom u Ilici jedva se primjećuje između reklamnih oglasa

Zasprejani postament s glavom Frana Lhotke

Djelo nagrađeno HDS–ovom Nagradom Josip Andreis za najbolja godišnja dostignuća na području muzikologije

Putnica za glazbom Zbornik radova muzikologinje i diplomatkinje, djelatnice Ministarstva vanjskih poslova RH u diplomatskoj misiji u Beču

Piše: Sanja Raca

B aš tako nazvano, U za-grljaju glazbe, opsežno izdanje na 455 stranica autorice dr. sc. Zden­ke Weber, objavljeno je 2012. u nakladi Tiva

Tiskare Varaždin, sredine koja zauzima važ­no mjesto u knjizi ne samo zbog glazbenih

veduta nego i zbog autoričine zavičajne vezanosti uz grad. Neizrečeni moto izdanja u dijelu nazvanom Glazbene kritike, osvrti i prikazi, poznata muzikologinja i glazbena spisateljica sažela je već na početku, kad kaže da i uz eventualne nedostatke, pomanj­kanje tehničke dorađenosti i druge sasvim ljudske nepreciznosti, u glazbi treba istaknuti oduševljenje, razdraganost, entuzijazam, atmosferu veselja i sreće što još znamo uži-vati i cijeniti nešto lijepo. Njezin autorski stil kreće se upravo tom putanjom, svijetlom stranom glazbe i mnogobrojnih interpreta­cija koje je bilježila četiri desetljeća (od 1972. do prošle godine). Iako oštrina pera u ranim radovima, posebice u odnosu na slabosti izvedbe partitura tada suvremenih sklada­teljskih ostvarenja, ukazuje na to da njezin osobni entuzijazam ima granica, poslije ga primjenjuje kao svoj zaštitni znak. Tražeći u umjetnosti upravo radost i veselje, Zdenka Weber postaje putnica za glazbom, obilazi Hrvatsku i Europu i neumorno piše. Ona ne traži ekskluzivne teme ni prostore, nego sva­kodnevicu prati tempom koji određuju glaz­

bena događanja. Što su tekstovi vremenski udaljeniji, to više imaju biljeg dokumentarnog štiva. Vrijeme sedamdesetih u mnogome je vrijeme promjena — koncertnog repertoara, koncertnih pozornica, mladih festivala, kari­jera koje se penju vrhuncima, eksperimenata koji privlače publiku, atraktivnih gostovanja hrvatskih umjetnika na međunarodnoj sceni, a nadasve procvata interpretativnih dosega hrvatskih velikana, koji više nisu među nama ili već odavno ne nastupaju.

Galerija imena

Nacionalnu glazbenu scenu tada su pre­moćno oblikovali hrvatski umjetnici, a »velike« i »male« partiture tumačile su domaće snage — u prikazima u knjizi, listu su nosili Lovro von Matačić, Vladimir Ruždjak, Tomislav Ne­ralić, Nada Puttar Gold, Ruža Pospiš Balda­ni, Jurica Murai, Vladimir Krpan, Frano Petru­

šanec, Mladen Bašić, Zagrebački solisti, Pa­vica Gvozdić, Ljiljana Molnar Talajić, Ranko Filjak, Stjepan Radić, Zvjezdana Bašić, Valter Dešpalj i mnogi, mnogi drugi. Te sedamde­sete podigle su prašinu kad se u metropoli otvorila nova koncertna dvorana i kada gla­sovita »Istra« odlazi u mirovinu. Dvorana Va-troslava Lisinskoga tada je stvarno označila »pohod u novi glazbeni svijet«. Zdenka We­ber o svemu tome autentično svjedoči i daje

prikaz jednoga uzbudljivo–privlačnog razdo­blja koje je voljelo i njegovalo glazbenu kritiku, a stranice na kojima je to bilježila, podsjetnik su na glasila, tjednike i novine koje danas više ne postoje.

Galeriju imena upotpunjuju tekstovi o počeci­ma Varaždinskih baroknih večeri, o događa­njima na Dubrovačkim ljetnim igrama, Osor­skim glazbenim večerima, danas gotovo za­boravljenim Danima hrvatske glazbe, ondaš­njoj Glazbenoj tribini Opatija (kada se znalo »gimnasticirati strpljivošću publike« i kada se glazba »nerijetko gubila u elokventnosti bez pravog opravdanja za uzimanje riječi«), posli­je Puli i opet Opatiji, Muzičkom biennalu Za­greb, Ohridskom ljetu… Množina događanja intenzivira se u zlatnim osamdesetima, a pri­povijest o glazbenom životu Hrvatske u biv­šoj državnoj zajednici i u samostalnoj drža­vi vjerno slijede izvedbe djela hrvatskih skla­

datelja iz svih povijesnih razdoblja.

Sedam postaja izdanja

Čet rdese togod išn j i zbornički prikaz zagrlja-ja od 1972. do 2012., koji završava životopisom autorice i bibliografijom, podijeljen je na sedam postaja. Prvu, Glazbe-ne kritike, osvrti i prika-zi, slijede Recenzije no-sača zvuka, zatim Raz-govori (sa skladateljima i umjetnicima), Portreti glazbenika (u formi inter­vjua ili osvrta u festival­skim programskim knji­žicama), Glazbeni eseji (izbor iz koncertnih knji­žica Orkestra Njemačke opere Berlin iz razdoblja berlinskog djelovanja dr. sc. Zdenke Weber), Znanstveni i stručni ra-dovi (sa skupova odr­žanih u Essenu, Zagre­bu, Barceloni, Varaždi­nu, Ljubljani, Beogradu i Našicama) i naposljet­ku, Iz diplomatske dje-latnosti autorice. Pozor­

nost privlače odlomci unutar većih cjelina, poput onoga vezanog uz Vladimira Krpana i praizvedbu posvećene mu Druge klavirske sonate Stjepana Šuleka, koji te 1978. sjedi među osorskom publikom i sluša. Ili deta­lja o gostovanju Opere osječkog HNK–a na Varaždinskim baroknim večerima, izvrsnom primjeru dobre, a danas zaboravljene prak­se. Tome pripada i spomen na znanstvene skupove na istome festivalu kojima su se us­

poredno poticala istraživanja i izvedbe starije hrvatske literature (svakako, lauda akademi­ku Lovri Županoviću, ali i njegovim nasljedni­cima), a sve kao primjer uspješne simbioze muzikologa i interpreta.

Kronologija zapisa i širina tema

U punoj slobodi prostora koje su joj davale ti­skovine i publikacije u kojima je pisala, Zden­ka Weber bilježi precizno godine, događa­nja, protagoniste, prilike, repertoar, praizved­be, soliste i ansamble — slijedi put izvedbi T. Cecchinija, P. J. Heibela, nekada regens chori katedrale u  Đakovu, Đ. Arnolda, L. I. Ebnera, J. W. Morgensterna, J. Gotovca, B. Bjelinskog, E. Cossetta, B. Papandopula, B. Sakača, M. Cipre, S. Horvata, K. Odaka, I. Maleca, a posebno bijenalsku plejadu hrvat­skih suvremenika. Iz njezinih kronoloških za­pisa vidljivo je pomicanje granica nekadašnje dominacije hrvatskih umjetnika u odnosu na inozemne goste. U Razgovorima ili u Portre-tima autorica svjedoči o vlastitoj autorskoj i interesnoj radoznalosti u odnosu na komple­mentarnost glazbenih prilika i njezinih sudio­nika: skladatelja, muzikologa i umjetnika razli­čitih profila, a kao spisateljica koja zaista pu­tuje za događajima (Hrvatska, Bayreuth, Bar­celona, Graz, Beč i slično), iznosi pozitivni dio glazbene zbilje, svjesna da iza nje stoji podo­sta proze, a često i slabosti.

Njezini osvrti na diskografsku produkciju u Hrvata, nevjernike dokumentirano uvjerava koliko je ta produkcija velika i kako su širo­ki njezini repertoarni sadržaji. Knjiga tako­đer upućuje na autoričinu širinu pisanja, od glazbe C. Debussyja u Hrvatskoj (tema njezi­ne doktorske disertacije), fenomena žena — profesionalnih glazbenica, do triju popijevaka D. Plamenca iz 1914. i članstva u amaterskim pjevačkim zborovima.

Kako se nizanje događaja vremenski kreće od natrag prema naprijed, tako ono što je udaljenije ima veći intenzitet. Tko bi se sjećao tamne i ljupke dvorane Povijesnog muzeja na zagrebačkom Gornjem gradu, nekada rav­nopravna komorno–koncertnog prostora ili izvedbi ansambla Universitas Studiorum Za­grabiensis da ih kroničar nije zabilježio? Što je nekada značio ciklus Veliki simfoničari i kakav je epohalan događaj za hrvatsku kulturu bio 29. prosinca 1973. kada je javnosti predana Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog? Iz sadašnje perspektive čini se tako »normal­no« da ona postoji, ali tada je zaista obilježi­la početak »nove ere«. Muzikologinja Zdenka Weber sretno je i na svoj način sve to zabilje­žila, predajući javnosti dnevnu povijest glaz­be posljednjih četrdeset godina, uz sve dru­ge teme obuhvaćene knjigom, kojima zao­kružuje vlastitu glazbenu osobnost.

Weberičin autorski stil kreće se svijetlom stranom glazbe i

mnogobrojnih interpretacija koje je bilježila četiri desetljeća (od 1972. do prošle godine).

dr. sc. Zdenka Weber

U zagrljaju glazbeTiva Tiskara Varaždin

34 35

BR

OJ

181,

SR

PAN

J 201

3.

BR

OJ

181,

SR

PAN

J 201

3.

Razgovor sa Zlatanom Stipišićem Gibonnijem, dobitnikom potpore na 1. HDS–ovu natječaju International, u povodu njegova prvog albuma za inozemno tržište 20th Century Man

Prika iz 20. vikaProjekt dovršen zahvaljujući potpori HDS–a dobivenoj na prvom Natječaju za međunarodno predstavljanje hrvatske glazbe

Piše: zlatko Gall

T eško da će se Gibonni ovoga ljeta baš mnogo kupati i »puniti baterije« u nekim skrovitim jadran­skim uvalama. Ljeto mu je naime radno. Svirke po

Hrvatskoj (Opatija, Pula, Zagreb...) i u Slove­niji, veliki nastupi poput onoga u Frankfurtu u povodu ulaska Hrvatske u EU, cijeli niz još »otvorenih« ali i izvjesnih nastupa na europ­skim pozornicama, dio su obvezujućih pro­motivnih koncerata kojima predstavlja svoj prvijenac otpjevan na engleskom jeziku i namijenjen prvenstveno inozemnom tržištu. Album 20th Century Man prošle je godine uglavnom sniman u londonskom studiju Abbey Road, a distribuiran u brojnim europ­skim zemljama.

Kad smo netom prije objavljivanja 20th Cen-tury Man preslušavajući snimke razgovarali o projektu, spomenuli ste da su vaša očekivanja »skromna«: vratiti novac uložen u album te i dalje »ostati svoj« i raditi ono što volite. Jeste li zadovoljni dosadašnjom »prođom« albuma i kritikama?

Apsolutno! Ovih dana počinjemo i s hrvat­skim svirkama, a čekaju me koncerti u Fran­kfurtu i još cijeli niz inozemnih nastupa. Moj njemački promotor dogovorio je i brojne in­tervjue u utjecajnim medijima, a na televiziji je prikazan i polusatni Gibonni special. Album veoma dobro ide u Njemačkoj i Austriji, obe­ćavajuće su prilike u Nizozemskoj... tako da moram biti zadovoljan.

Jesu li neka potencijalna tržišta za sada podbacila?

Ne baš... Sve je zapravo bolje od mojih oče­kivanja. Formalno, albumom se obraćam potencijalnom tržištu od stotinjak milijuna, odnosno publici Italije, Njemačke, Švicar­ske, Austrije, Poljske, Češke, Slovačke, Ma­đarske... No u stvarnosti, i posve očekivano, taj je prostor mnogo uži. Recimo, njemačka i austrijska publika ili pak ona iz Nizozemske nimalo ne mare dolazim li ja iz Hrvatske ili Amerike. U tom su pogledu apsolutno otvo­reni. S tranzicijskim tržištima je druga priča jer ona reagiraju baš kao i naše. Promišljajući zacijelo — kojeg će im vraga netko iz Hrvat­ske kad oni doma imaju svojih rock–izvođa­ča koji snimaju i pjevaju na engleskom. Ipak, napominjem, album hvata svoju publiku i više sam nego zadovoljan.

HDS–ov natječaj International

Još prije negoli je album objavljen, uzvitlao je prašinu. Dobili ste naime sto pedeset tisu-ća kuna potpore za projekt na prvom natječa-ju International koji je za međunarodno pred-

stavljanje hrvatske glazbe raspisalo Hrvatsko društvo skladatelja i, kako to već ide, u trenu su vas napali da je taj novac mogao otići na neke druge adrese. Kako ste se nosili s time?

Čini se da kod nas ne može bez toga, bez osuda ili kontroverzi, a da se uopće ne zna o čemu se radi. HDS je raspisao natječaj za projekt koji je u tijeku, odnosno za finalizaciju realizacije, a ne za ideju na papiru ili projekte koji nisu više od ćakule iz kafića. Potom, no­vac je namijenjen pomoći projektima u reali­zaciji, koji predstavljaju hrvatske skladatelje, dakle autore, a ne reproduktivce. Neki su se pitali zašto to prethodnih godina nisu dobi­li neki drugi autori čija je glazba imala veće izglede da napravi nešto u Europi. Pojma ne­mam, no valjda najprije zato što do sada ta­kvog natječaja nije ni bilo. Da jest, apsolut­no bi taj novac zaslužili bendovi poput Over­flowa ili sjajnih Bambi Molestersa koji su se, svaki u svojoj žanrovskoj kategoriji, sami iz­borili za svoje pozicije. Priznajem da sam bio u nedoumici javiti se na natječaj ili ne, znaju­ći da će se, prođem li, naći mnogo onih koji će grintati... A onda sam pomislio: A zašto ne bih? Sportaši se uvijek imaju kome obratiti, tu su olimpijski odbori i komiteti, književnici i likovnjaci također imaju neke potpore za pro­mociju svojih radova i projekata, baš kao i fil­maši ili kazališni glumci kojima država poma­že u inozemnim gostovanjima. Mi glazbenici pak nikad nismo imali ništa, ni jedan ured u koji bismo se mogli javiti i kazati, eto, odlazi­mo na europsku turneju predstavljati hrvat­sku glazbu, ali nam treba pomoć. Sada je, valjda, napokon imamo.

Dio insidera unatoč kvaliteti vašeg albuma i njegovoj solidnoj prođi i dalje misli da ste mo-gli i bez te »avanture«. Je li to bio svojevrsni bijeg od domaće publike?

Nikako! To je, prije i poslije svega, propitki­vanje sebe samoga i onoga što želim dalje raditi. Nikad nisam bio »klasični« estradni tip, ma koliko da su me zbog Splitskog festiva­la gurali u taj krug. Naravno da nemam ništa protiv estrade niti protiv kolega kojima je to kruh svagdašnji, ali ja sam prije svega glaz­benik koji snima albume i nastupa na kon­certima. Drugog za mene nema jer, čak i da želim, nisam netko koga će zvati i tko će na­stupati u Zvijezde pjevaju ili pak biti svaki dru­gi dan na televiziji. Da se razumijemo, ne ža­lim se ja zbog toga, već samo želim razložiti kontekst svog »slučaja« i pojasniti zašto sam se zapravo upustio u izazov albuma na en­gleskom i »izlaska« na europsko tržište. Kao što sam rekao, želim tom mojem, nazovimo ga »neestradnom« djelovanju, produljiti život. Odnosno, i dalje biti netko tko u tišini i bez ve­like medijske pažnje živi svoj život, snima svo­je skladbe, a onda ih izvodi na koncertima.

Izazov i novi razlog za pjesmu

Smeta li vam što ste na europskim pozornica-ma support svjetskim zvijezdama?

Dapače. Osobno mnogo više volim ulogu supporta nego nastupe na rock–festivalima gdje je toliko mnogo izvođača različitih profila u rasponu od hip–hopa i electronice do me-tala. Kad ste support, dakle svojevrsni »žan­

Gibin novi val od stare vodeAlbum snimljen u Londonu na engleskom jeziku za inozemno tržište

Piše: zlatko Gall

20 th Century Man je, kako ga god mjerili, hrabar album. Ne zbog nekog ču­desno inovativ­

noga glazbenog eksperimenta, već zbog odluke da se, makar i stilskim kretanjem unatrag, izađe s utabane staze. A njome je Gibonni mogao i dalje kročiti rutinirano isporučujući hit–albume po starim špran­cama, računajući na barem četiri–pet megauspješnica te na uvijek rasprodane turneje i lukrativne »evente« za korporativ­ne sponzore.

Starinska produkcija

U londonski Abbey Road, gdje su mahom nastale nove snimke, Gibo je lani ušao s već provjerenom i standardnom ekipom suradnika; s dva Marka (violinist i multiin­strumentalist Ramljak te basist Reljano­vić), klavijaturistom Maaseyem Kovačićem, bubnjarom Branetom Gazdikom te gitari­stom Mirom Lesićem. Tu ne završava po­pis glazbenika uključenih u projekt jer svoj trag na 20th Century Man ostavila je i dru­žina engleskih »najamnika« — zborista te gudača i puhača... Album je producirao Andy Wright, producent s golemim isku­stvom koji je, uzgred re­čeno, potpisao produk­ciju i na albumima Eu­rythmicsa, Simple Reda, Simple Mindsa, Annie Lennox, Jeffa Becka... Wright je, pomno pre­slušavajući Gibin minu­li rad te, zajedno s njim, zaključio da je »novi zvuk« najbolje postavi­ti na temeljima koncer­tnog Acoustic/Electric. Te još više naglasiti »starinsku« iliti »organ­sku« produkciju. Što to znači u praksi, čulo se već u nastupnoj skladbi Hey Crow s vi­olinskim uvodom Marka Ramljaka podr­žanim rokerskijim gitarama uz diskretnu notu keltskog folka i natruha Kashmira Led Zeppelina.

Engleski album

Vokal je ostao tipičan Gibonnijev, no sada s tekstom na engleskom koji — za mnoge iznenađujuće — zvuči veoma dobro. Gi­bonni, koji je sam i pisao tekst (dakle, ri­ječ je o izvornom, a ne engleskom prijevo­du teksta napisanog na hrvatskom) očito je uspješno izbrusio englesku izvedbu, izbje­gavši zamku »rokerskih« afektacija i teškog naglaska koji, tako često, iritiraju uho u pje­vanju neengleskih izvođača. Sama sklad­ba ima pak potencijal radijskog hita i kon­certnog standarda sa, za Gibu očekiva­

nom, dramaturgijom na­izmjeničnih laganijih i ek­splozivnijih dionica. Hide The Mirror također počinje komorno naglašenim re-tro klavijaturama koje su i obilježje cijelog albuma, s efektnim gitarskim naglas­cima i još dojmljivijim Ra­mljakovim violinskim so­lom u kojem se nadahnuto koristi wah pedalom. Je­dan od favorita albuma je svakako Broken Finger, nova inačica Vesa-la na vodi, inače jedne od najboljih skladbi s Tolerance koja je dobila novi »organski« producentsko–aranžerski tretman s klavi­rom i (opet) jecajućom violinom. Teško je reći je li bolja od izvornika no, u svakom slučaju, lišena stare coldplayovske zvučne slike i indie gitara, bolje je uklopljena u cje­linu albuma. My Cloud je pak rasna bala­da sa svim odlikama Gibonnijeva rukopi­sa. Rock–laganici s diskretnim soul/rhythm and blues začinom i himničkim refrenom idealno odgovara Hammond na kojemu je inzistirao producent Wright, baš kao i do­datak gospel zbora na kraju.

Zeppelinovska dramaturgija

Naslovna skladba »20th Century Man« po­učna je kao broj kojim se i na razini teksta, i AOR–om à la Bob Seger, Gi­bonni »deklarira« svojoj novoj europskoj publici. Vrckavi »starinski« rock s okusom osamdesetih, uključujući i tretman re­skih gitara i, posebice, retro novovalnih klavija­tura, idealan je za kon­certnu prezentaciju i ne­sumnjivo novi koncertni

standard. Kids In Uniform Gibo je i prije izlaska albuma uspješno provjeravao na nekim manjim inozemnim svirkama. Reak­cije su bile veoma dobre, jer je očito riječ o skladbi s velikim potencijalom. Ramljako­va violina i klavir daju joj karakter, a sama tema, iako broj bez i jednog sola odrađen »na dah« odnosno u grooveu, nosi u refre­nu himničku snagu u završnici protkanu dječjim zborom. Drama se dijelom postiže samim tekstom, a dijelom pak konstrukci­jom skladbe koja ima nešto i od zeppeli-novske dramaturgije (ponovo s primislima na Kashmir), »križane« sa starim i pouzda­nim Gibinim receptima.

Opet aktualne osamdesete

My Brother Cain izniman je broj u koji uvo­de akustična gitara i klavijature. Kako to već kod Gibe biva, lirska tema postupno se

razvija u moćan i emocionalan broj s primi­slima na Roxy Music i Ferryja u osamde­setima. Ništa čudno, zna li se za glazbena nagnuća producenta Andyja Wrighta čiji je glazbeni ukus i producentski stil formiran u, danas iznova aktualnim, osamdesetima. I slatka She Said klasična je rock–balada s klavirom u prvom planu te s obiljem Gi­binih autorskih manirizama vješto »zapaki­ranih« u novo minimalističko ruho AOR–a. Adut joj je refren koji na prvu ulazi u uho te zgodne aranžerske inovacije uz beatlesov-ske natruhe po recepturi Georgea Martina. Skladba Žeđam postala je Nothing Chan-ges te uspješno prevedena s indie–stila Tolerance u AOR–izdanje. Zgodna rješe­nja živih puhača te posve drukčiji tretman gitara koje su u drugom planu u odnosu na klavir, puhače i violinu, daju joj novi ži­vot. Album završava još jednim žešćim cla-ssic–rock brojem srodnim materijalu Boba Segera. Tema Ain’t Bad Enough For Rock and Roll (u kojoj domaća publika koja pam­ti da su Gibi zamjerali što je odveć nježan i pristojan da bi bio »ljuti roker«, može vidjeti i notu autoironije) Gibonniju na koncertima donosi buran pljesak i odobravanja vre­mešnije i tradicionalnije rokerske publike, u viziji Andyja Wrighta dobila je upečatljive puhače i dojmljiv ženski (crnački, naravno) pozadinski vokal.

Spomenik »classic rocku«

Gibo je s 20th Century Man uspješno ostvario »tranziciju« prema AOR–u, dok je izbor Andyja Wrighta kao producenta ap­solutno pogođen. Najvažnije je dakako da je Gibo ostao dosljedan, autorski i izvođač­ki »svoj«, te prije i poslije svega do srži po­šten prema svojoj staroj publici. One pak koji u njegovu retro rocku AOR–a osamde­setih vide nazadnjački ukus valja podsjeti­ti ne samo na staru pouku o novom valu sazdanom od stare vode nego i na činje­nicu da opjevane osamdesete nisu bile samo godine postpunka, novoromantiča­ra, synth popa i hard corea (koji se iznova s ponosom nose), kao i na formatiranje zvu­ka classic rocka u kojem su se našle natru­he šezdesetih, pub rocka i prog rocka se­damdesetih te »novog senzibiliteta« deset­ljeća. Gibo im je, eto, podignuo svoj spo­menik, sazdan, naravno, od vlastitog au­torskog materijala.

Gibonni

20th Century Man Reflektor Music

rovski partner«, a ne slučajni izvođač za ugrijavanje publike, pretpostavlja se da će vas poslušati barem dio publike koja je na koncert došla jer dijeli makar i jedan dio vašeg glazbenog ukusa i sklonosti.

Slažete li se da je to u vašem slučaju, sudeći po ovom albumu, AOR iliti »rock za starije« u kojemu se miješa-ju neki elementi classic rocka, novovalnih osamdese-tih s tipičnim retro orguljama, čak i malo prog–rocka i pub rocka sedamdesetih te rock–iskaza izvođača po-put Boba Segera?

Tako je, a tom zvuku svakako je posebno pogodo­vao producent Andy Wright. On je itekako iskusan producent, snimatelj, glazbenik, programer... koji je surađivao i surađuje s mnogim viđenim »facama«, u rasponu od Simply Reda, Sinead O’Connor, Eu­rythmicsa, KLF, Luciana Pavarottija, Natalie Imbru­glia, Jona Bon Jovia do Massive Attack, Jeffa Bec­ka... S Wrightom sam se dobro i brzo razumio, te pri­hvatio neke njegove sugestije. Recimo, tražio je da odustanem od indie gitara koje su dominirale na mo­jem prošlom albumu i u pjesmama Žeđam i Vesla na vodi koje sam u novim verzijama uvrstio i na sadaš­nji album. Također je tražio da cijela produkcija bude »organska«, što mi se također svidjelo pa na albu­mu imamo koncertni klavir, orgulje hammond, pra­ve puhače, ženski crnački pozadinski vokal... Dra­go mi je da ste spomenuli Boba Segera jer je riječ o izvođaču kojeg sam jako volio u osamdesetima. Seger je klasičan roker stare škole, a baš takva je i moja zaključna pjesma albuma Ain’t Bad Enough For Rock’n’Roll... Dakle, Andy je odmah prepoznao tu žanrovsku »nišu« u kojoj želim biti, odnosno ukus publike kojoj se obraćam. To su već malo stariji ro­keri odgojeni na glazbi sedamdesetih i osamdesetih, odnosno hard rocku, i novom valu. Naravno, vučem i svoju autorsku prtljagu, pa su mi u Londonu mno­gi kazali da prepoznaju i malo Mediterana, Bliskog istoka, malo pub rocka i keltskih suzvučja, nešto ga-brielovsko i zeppelinovsko... Prihvatio sam to kao ve­liki kompliment.

Za vas u Hrvatskoj, a posebice u regiji, ima još mnogo »slobodnog prostora«, imate vjernu i brojnu publiku, status apsolutne zvijezde, za domaće uvjete goleme naklade CD–a i rasprodane koncerte... Najkraće reče-no, i dalje ste mogli ići komotno i na sigurno bez im-perativa »izlaska u Europu«. Pa Srbiju još niste pošte-no ni »načeli«, a čeka vas i beogradska Arena u kojoj, unatoč silnom zanimanju publike, još niste nastupili.

Ne želim biti prepotentan i ne bih volio da me net­ko pogrešno shvati, ali ovo je prije svega izazov za mene, ali i za moje ljude u bendu. On mi pak daje, pomalo to sad patetično zvuči ali moram to kazati, novi razlog za pjesmu i produženje života na sce­ni. Ne mislim na financijsku stranu jer, eto, osiguran sam, ne moram štedjeti da bih kupio stan i školovao djecu, da hoću ići na sigurno, već sam odavno mo­gao otvoriti neki kafić. Ne želim biti neskroman, ali naslušao sam se silnih komplimenata od nekih veli­kih faca poput Manua Kachea, Tommyja Emmanu­ela, Tonyja Levina, Pina Palladina... Bilo ih je toliko da nisu više mogli biti samo izraz pristojnosti glazbeni­ka s kojima surađuješ. Svi su tvrdili da je prava šteta što ne izađemo izvan domaćih okvira. Nisu oni bili jedini, svojedobno su mi čak tri engleska producen­ta nudila suradnju, no ja sam čekao i birao... ne naji­splativiju, već najbolju ponudu, odnosno ljude koji su iskreno najzainteresiraniji za projekt u kojem ću za­držati autorski i izvođački profil te potpunu autono­miju. Imao sam sreću i našao promotora Fokkera i producenta Wrighta. Da se nisam odlučio za taj iza­zov, ne znam što bih radio... Možda bih doista »igrao na sigurno«, polako pisao nove pjesme te na Hvaru ili Visu lovio ribe.

Razgovor ugodni: Gibonni i Gall

JAD

RAN

BAB

Ić

Da se nisam odlučio za taj izazov, ne znam što bih radio,

možda bih doista »igrao na sigurno« i polako pisao nove pjesme te na Hvaru ili Visu lovio ribe.

36 37

BR

OJ

181,

SR

PAN

J 201

3.

BR

OJ

181,

SR

PAN

J 201

3.

FENOMEN THOMPSON: Marko Perković Thompson, najkontroverzniji glazbenik u Hrvatskoj, obara rekorde

Čovjek koji ispunjava obećanjaUglazbljena povijest ili kulminacija koncepta ratničkih priča iz davnine

Piše: Bojan Mušćet

P rodati u mjesec dana više od 30.000 albuma i rasprodati koncert na stadionu Poljud (50.000 ulaznica!) podatak je koji više odgovara

osamdesetima prošlog stoljeća, nego današnjici. Jer takvo što danas ne uspi­jeva ni Severini, pjevačici koja je apsolutna miljenica medija i sponzora te kad bi to bili parametri posvemašnje uspješnosti, Seve Nacionale prodavala bi albume kao na tekućoj vrpci i rasprodavala koncerte na stadionima, a ne u koncertnim dvora­nama. No rekorde obara Marko Perković Thompson, očito najkontroverzniji glaz­benik u Hrvatskoj. S jedne strane uživa u iznimnoj popularnosti, a s druge ga krasi neprijeporna subverzivnost. Činjenica je da bez obzira na glazbeni izričaj, nitko u Hrvatskoj ne može svojim pjesmama na­praviti toliki javni i društveni prijepor koliko može Thompson. Drugim riječima, izvr­sni albumi koji progovaraju o društvenoj stvarnosti kakve, na primjer, potpisuju Ge­neral Woo, Elemental ili Dubioza kolektiv (iako nije hrvatski band, na ovom području ima nemalu popularnost zbog izravnih stihova primjenjivih na ovdašnje stanje) ne mogu zakovitlati buru koju Marko Per­ković Thompson izaziva svakim svojim albumom od ostvarenja Geni kameni. Premda je njegova glazba daleko od pro­točnih humpa–cumpa–light–turbo–folk pjesama s nesuvislim stihovima koji su kurentna roba na festivalima i vikend–kon­certima, Thompsonov pastirski simfo rock očito ima sve širi krug poklonika.

Ora et labora

Paradoksalno, Thompson je, zapravo, posljednji Mohikanac koji svojom glaz­bom može utjecati na društvene tijekove. Znamo li možda osobu koja je u svoje selo dovela sto tisuća ljudi? Jedino je to uspje­lo Thompsonu koji je toliki broj fanova do­čekao 2008. u Čavoglavama na proslavi Dana domovinske zahvalnosti. Koji je hr­vatski glazbenik rasprodao koncerte i na Poljudu i na Maksimiru? Jedino Thomp­son. O enormnoj prodaji njegovih CD–ova čak se pričaju vicevi (to je tako zato što Thompsonova publika ne zna skidati mp3 fileove, kaže vic), ali očito je kako je sva­ko njegovo novo ostvarenje vruća roba na tržištu. Bez obzira na njegove obožavate­lje ili omalovažavatelje, za razliku od većeg dijela hrvatske diskografije, njegovi albumi daleko su od potrošne robe za jednokrat­nu uporabu i proširivanja koncertnog re­pertoara. Riječ je o prilično promišljenim ostvarenjima čija je kulminacija recentni konceptualni album Ora et labora.

Lako je pronaći razloge Thompsonove popularnosti: priučeni glazbenik koji je ni­knuo u vrtlogu Domovinskog rata i stekao vječnu naklonost branitelja koji su njego­va najvjernija publika. Pa, kao što muš­karci uvijek vole prepričavati vojničke i rat­ničke priče, Thompson je sve to uglazbio, usput se povijesno proširivši do stoljeća sedmog, s Bogom i Hrvatima kao prota­gonistima svojih pjesama. Pritom su oni ugroženi od sila zla, i to je uglavnom pot­

ka većine njegovih pjesama s posljednja tri albuma. Zapravo, Thompson je ispušni ventil za braniteljske frustracije, razočara­nost aktualnom vlašću i prošlim vlastima te nesigurnost u desničarski svjetonazor stranaka u koje su se kleli. Na toj činjenici on skuplja i fanove i hejtere.

Beskompromisna kršćansko–nacionalna linija

Ono što akcelerira cijeli koncept jest či­njenica da Thompson ne kalkulira. Njego­ve pjesme izraz su njegova stava i načina razmišljanja. Iako je na prvom albumu mo­rao pod patronatom Zdenka Runjića sni­miti nekoliko pjesama koje pripadaju kate­goriji tvorevina sa Splitskog festivala koje se izvode na samom početku, dok ljudi još traže svoja mjesta u publici, od prve pjesme Bojna Čavoglave do albuma Ora et labora, glazba i stihovi Marka Perkovi­ća Thompsona idu beskompromisnom kršćansko–nacionalnom linijom. Već na svojem prvom zagrebačkom nastupu, u negdašnjoj diskoteci Amazona na Ve­lesajmu, kad je na repertoaru imao tek dvije pjesme, Thompson je desetak puta morao ponoviti Bojnu Čavoglave. Očito je već tada fenomen bio rođen, jer publi­ci nije bilo dosta njegovih junačkih pokli­ča. Za vrijeme Domovinskog rata to je bilo sasvim razumljivo, jer za razliku od većine drugih pjesama u kojima su autori zahtije­vali slobodu i mir, Thompson je s Bojnom Čavogla-ve govorio kako ne želi da mu itko poklanja slobodu i mir, on će ih sam izboriti sa svojom bojnom. Taj laj­tmotiv provlači se, međutim, i do ak­tualnog albuma. Doduše, stihovi kao Sjeti se sja-nih dana/Zrinskih i Frankopana više pripadaju domeni povijesnih udžbeni­ka (a pitanje je koliki dio njegove publike uopće zna tko su bili i kada su živjeli Zrin­ski i Frankopan), negoli svježim bespući­ma povijesne zbiljnosti.

Ikona tvrde desnice

No upravo jak nacionalni naboj priskrbio mu je status ikone tvrde desnice, ustašo­nostalgičara, radikalnih nacionalista, pa čak i fašista. Tako mu je 2003. zabranjen nastup u Amsterdamu, dok je u Rotter­damu doduše mogao nastupiti njegov bend, ali bez njega. Publika na njegovim velikim nastupima voli isticati svoju kolek­ciju ustaškog znakovlja, što je klasična ko­reografija koja se poslije medijski razvlači unedogled. No uglavnom su nositelji ta­kvih spomenica tinejdžeri koji samo žele pokazati svoj otpor dosegnutim društve­nim vrijednostima i svakako su tek mar­ginalna pojavnost fenomena Thompson. Ono što je mnogo znakovitije i izazovnije za analitičare, filozofe–etičare, sociologe,

psihologe, jesu u osnovi prilično mračni tekstovi u kojima se pojavljuju razni nepri-jatelji i zlikovci koje, dakako, valja likvidira-ti. Upravo tako opsesivno opjevana mr­žnja mogla bi djelovati i zabavno (kao so-undtrack za neki povijesni film) da ne zvu­či prilično ozbiljno, mnogo ozbiljnije negoli

sve što se može čuti u eteru i na koncerti­ma. Na posljednjem albumu Ora et labora stoga jedina ljubavna pjesma Samo je lju-bav tajna dvaju svjetova toliko ulazi u uši, jer se ističe pitomim stihovima koji kores­pondiraju s prezentom, a ne perfektom.

Očito je da je Thompson pogodio glazbe­nu srž dijela shizofrenog hrvatskoga naci­onalnog bića i stoga predstavlja kategoriju za sebe. Mnogi koji su pokušali raditi što i on, vrlo brzo su odustali, jer očito u sebi ne nose tu vjeru koju Thompson svakim svo­jim nastupom promiče: čovjek koji ispu­njava svoja obećanja, tvrdi krilatica koja se isticala u najavi poljudskog spektakla. Nje­gova se popularnost ne širi samo suvre­menim medijskim sredstvima, nego i oni­ma iz doba o kojem pjevaju njegove pje­sme: od uha do uha, s koljena na koljeno. A to su, znaju svi PR–ovci, najčvršći nači­ni komuniciranja. I stoga je razvidno da će fenomen Thompson još dugo biti ugrađen u hrvatski glazbeni korpus.

Bez obzira na njegove obožavatelje ili

omalovažavatelje, za razliku od većeg dijela hrvatske diskografije, Thompsonovi su albumi daleko od potrošne robe za jednokratnu uporabu i proširivanje koncertnog repertoara.

Fešta nad feštama

MAR

IN B

UŠI

ć

Poljud pod Thompsonom

MAR

KO Š

ARIć

38 39

BR

OJ

181,

SR

PAN

J 201

3.

BR

OJ

181,

SR

PAN

J 201

3.

Još jedan konceptualni album

Piše: Bojan Mušćet

D a je redatelj Peter Jackson nekim slučajem čuo sedmi Thompsonov album Ora et labora, vjerojatno se ne bi dvoumio kome povjeriti kreaciju soundtracka za na­

stavke Hobita. Album ima sve odlike glazbene ku­lise za pseudopovijesni spektakl: tenziju, himnički naboj, bogatu orkestraciju, zborske pasaže, he-avy metal pompoznost, simfonijsku razgranatost, barem dva hita i funkcionalnu produkciju. Kad se tome doda već pročišćeni hard rock glas prota­gonista, onda četa patuljaka uz svesrdnu pomoć jednog hobita i čarobnjaka mogu uz glazbenu potporu junački nadvladati zlog zmaja Smauga. Dobije li Jackson i prijevod stihova, zacijelo ne bi imao nedoumica: Nebom lete šišmiši i vrane/al’ je soko za njih previsoko/ne-bom lete šišmiši i vrane/al’ dok je zla, bit će i anđela ili Prvog nam kralja pomaza Bog/i dao blagoslov svoj/da vodi svoj narod kroz trnje i led/zakon da vlada i red.

Zapravo, gotovo u svakoj pje­smi na albumu Ora et labora pojavljuju se arhaični stihovi s ratničkim pokličima, što se mi­ješa s neskrivenim prokršćan­skim i nacionalnim stavovima. Stoga bi se, kao i za dva pret­hodna Thompsonova ostva­renja, moglo reći da je posri­jedi konceptualni album. Da je scenska kategorija rock–ope­re još aktualna, Ora et labora mogla bi stati uz bok Gubec–begu. No nije. Posrijedi je aktu­alni album koji spaja postulate pastirskog i simfo–rocka sa sti­hovljem koje veliča ugnjetavani narod u borbi pro­tiv zla, Sotone, prodanih duša, tame, krivokletni­ka, kukavica, lažnih proroka, izdajica, varalica, ot­padnika, strašnih ubojica, sila mraka, juda te Par­tije i jugokomunističkih ostataka. Toliko neprijate­lja rijetko bi koja rap skupina mogla nabrojiti, ali očito takav povijesni glazbokaz može biti itekako inspirativan.

Nadahnuta publika

Da je publika nadahnuta, dokaz je da je album u samo mjesec dana prodan u 30.000 primjeraka, što je definitivan dokaz Thompsonove utjecajno­sti. Ora et labora ne mora se »razvlačiti« po većini radijskih i televizijskih postaja da se pjesme s nje­ga počnu progresivno širiti, i to usmenom preda­jom. No da Thompson ima samo ljubavne stihove (na albumu ima jedna takva pjesma — Samo je ljubav tajna dvaju svjetova) nakalemljene na odje­ke Bijelog dugmeta, Rammsteina i Zbora Ivan Goran Kovačić, vjerojatno bi se njegov krug po­klonika sveo na broj fanova koji ne prelazi trocifer­ni broj. Ali, kao i na prijašnjim ostvarenjima, stihovi koji kao da su ispali sa stranica Hrvatskog slova, svakako su ključna stavka njegova stvaralaštva.

Na primjer, sample Tuđmanove izjave o crnim, žu­tim i zelenim vragovima koji se prodaju za Judi­

ne škude na početku skladbe Dobro došli uisti­nu je indikativan potez. Dok je Laibach iskoristio Titov citat o tome kako ni oni na Istoku ni oni na Zapadu neće nauditi »našim narodima i narodno­stima«, uklopivši ga u pjesmu Panorama, što je u doba kad je stvorena bila iznimna provokacija, Thompson nema odmak, nego afirmaciju. Za­pravo, cijeli album Ora et labora mogao bi izvr­sno »leći« Laibachu jer ima sve elemente za obra­du u njihovu stilu. Štoviše, na albumu se mogu čuti rammsteinovske eskapade, a riječ je o ben­du koji je na svjetskoj sceni postojani Laibachov sparing–partner.

Napredak?

Od prošlog studijskog albuma prošlo je sedam godina, a on je bez problema dignuo prašinu i kod onih koji mu vjeruju i kod onih koji ne mogu vjero­

vati u to što čuju. Pritom je očit napredak, jer Thompson pjeva čvršće i ujednačenije nego pri­je, aranžmani su dotjerani, a pro­dukcija njegova vjernog suigra­ča Tihe Orlića u tome baroknom pristupu nigdje ne šteka. Kad se tome pridoda i ovitak koji potpi­suje studio Nexus, a koji bi mo­gao krasiti i ovitak kakve povije­sne čitanke, očito je da je album napravljen studiozno i promišlje­no. Možda to nije najbolje ostva­renje u njegovoj karijeri, ali očito je kako je najcjelovitije. No indi­kativno je da se snaga albuma može poistovjetiti uglavnom s guslarskim epovima o osamlje­nim herojima, potlačenom naro­du, prokletim izdajicama i osta­lim motivima davne prapovijesti. Pa kad se kaže da u hrvatskim

medijima Drugi svjetski rat još nije završio, moglo bi se reći da u hrvatskoj diskografiji Hrvati još nisu stigli na more.

Ora et labora zapravo je iznimno taman album (ne samo zbog ovitka i garderobe Thompsona i nje­gova banda) koji potencira arhetipsku bitku Dobra i Zla u raznim alegorijskim inačicama. Pritom do­bro ne pobjeđuje, nego se uglavnom detektira zlo na svim razinama, koje, dakako, napada Boga, Hrvate i njihove prijatelje. Istodobno, očito takav pristup nadahnjuje i publiku koja u toj glazbenoj inačici slika Otona Ivekovića nalazi izlaz iz svojih frustracija. Stoga je Ora et labora album koji se sigurno neće promatrati kroz prizmu pjesme–dvi­ju, koje će hrvatski reprezentativci poželjeti čuti u pauzi neke utakmice, nego kao ostvarenje koje u njegovoj diskografiji predstavlja još jedno širenje granica. Gotovo da Thompson i njegov bend ima­ju povlašten status na hrvatskoj sceni, jer funkcio­niraju više kao fenomen nego kao glazbenici. Da­kako, sami su izborili takav status, a potvrda se ne mora čekati — mnogi Hrvati i brojni znatiželjni­ci pohrlili su na Poljud vidjeti što je novo u stoljeću sedmom.

Ako se među njima slučajno zatekao i Peter Jack­son, mogao bi Thompsonu osigurati i međuna­rodnu karijeru; jedino ne bi bilo dobro da zbog njegove glazbe izbije novi svjetski rat.

Marko Perković Thompson

Ora et labora Croatia Records

»Kasni« Oliver u »mediteranskoj« režiji Elvisa Stanića

Piše: Aleksandar Dragaš

P rožimanje ljubavi, mora, sunca i me­lankolije potka je i novog, n–tog Olive­rova albuma. Imala je dugovječna hrvatska

zvijezda zabavne glazbe, naizgled ne­pomućena sjaja, spornih dionica u kari­jeri, ali od sredine devedesetih i albuma Vrime kojim je »ponovo izmislio sebe«, a posebice sa studijskim i live albumi­ma za Aquarius Records u čiju je nisku zgodno uklopio i suradnju sa Stjepanom Hauserom, Oliver ne zna za nevere i bro­dolome. Nautičari ne vole bonacu, ali u Oliverovu slučaju ta »glazbena bonaca« i nije loša »prognoza«. Dapače, umjesto bacakanja po valo­vima stilova koji mu u drugoj polovici osamdesetih i prvoj polovici devedesetih nisu pristajali, Oliver se posljednjim albu­mima doima poput kapetana koji mir­nom rukom sigurno »navigava« svoj glaz­beni brod.

Ako je prethod­ni studijski album Samo da je tu suge­rirao priklanjanje sta­rim ljubavima, soulu i bluesu, naravno na njegov, dalmatinski način, Tišina mora sugerira priklanjanje još jednoj »ljubavni­ci« — jazzu s medi­teranskim, odosno latino ugođajem, za što je najzaduženiji i najzaslužniji Elvis Stanić. Ako je Samo da je tu, na kojem je ključni suradnik bio Ante Gelo, bio najavljivan kao album ot­klona od standardnog stila »kasnog« Oli­vera, što se ipak pokazalo netočnim, čini se da je slična receptura primijenjena i na Tišini mora.

Stazom jazza

Elvis Stanić, koji je odsvirao gotovo sve instrumente, toliko je zamjetan, na uku­san način, da ne bi bilo pogrešno inter­pretirati to kao još jedan novi kurs. Ipak, Tišina mora, zahvaljujući glavnim auto­rima (Tedi Spalato, Branimir Mihaljević, Arne Politeo, neizbježni Jakša Fiamen­go i sam Dragojević) klasičan je olive-rovski album. Doduše, prvi taktovi uvod­ne skladbe Moje lipo Dade Pastuovića (nekadašnjeg člana Tutti fruttija i Biliće­ve Newere), zahvaljujući Elvisovoj usnoj harmonici, naznačili su da bi pred nama mogao biti album stilski srodan posljed­njem uratku Boba Dylana. Ovdje, narav­no, ne mislim na stihove, nego na Dyla­

novo poigravanja arhivskim žanrovima. No to je samo jedan zgodan detalj koji sugerira u kojim je sve smjerovima mo­gla poći Tišina mora. Šteta što se to nije dogodilo jer osobno još maštam o jed­nom albumu na kojemu bi Oliver po­sve uronio u blues, jazz, stari R&B, doo wop… Uostalom, odavno znamo da Oli­ver, čiji vokal nije izgubio na uvjerljivosti, može otpjevati što god poželi. Dakle, Ti­šina mora nije potpuna transformacija, nego još jedan album na kojem je Oliver istodobno i onaj stari, ali i onaj novi koji se ne boji određenih mijena.

Stazom jazza tako je najsnažnije kroči­la najdojmljivija, naslovna skladba Tišina mora za koju glazbu, kao i za šansonu Zadnja karta, potpisuje sam Oliver, po­novo prizivajući naklonost bijelo–crnim

jazz tipkama Charlie­ja Richa i Raya Charle­sa dok odjavna, unplu-gged verzija Konfiden-ce, nešto poput uspore­ne bossa nove s divnim solom Branka Sterpina na flughorneu savršeno pristaje «arhidalmatincu« u čiju je mrežu ponovo ulovljeno nekoliko mae­stralnih skladbi, uključiv­ši spomenutu Moje lipo, ukusan dalmatinski pop Branimira Mihaljevića Do kraja vrimena, klasičnu dalmatinsku kanconu Tedija Spalata Jel’ mi su-đeno te finu spregu sin­tesajzera, električne gi­tare i »clemonsovskog« sola saksofonista Draže­na Bogdanovića u S to-

bon jubavi Arnea Politea.

Bez podilaženja publici

Kao i za bestseler Samo da je tu, tako i za Tišinu mora stoji da je šteta što tada Ante Gelo, a sada Elvis Stanić nisu još dublje Oliverov glas uronili u jazz i blu-es, ali podjednako veseli što na posljed­njim albumima barda dalmatinske pi­sme nema ni primisli o podilaženju pu­blici koja pod dalmatinskom zabavnom i pop–glazbom smatra neukusne narod­njačke derneke s grčko–brčkim ritmom kakvih se Oliver, stareći lijepo i dostojan­stveno, davno odrekao u korist pjesama o ljepoti ljubavi, mora, sunca i melankoli­je. Ljepoti života pod suncem nebeskim, onkraj mora plavetnoga i vječne ljubav­ne sjete. Te tri životne opsesije, uhvaće­ne u mrežu ispletenu od mediteranskog popa, jazza, dalmatinske pisme i blue-sa koja starom morskom i glazbenom vuku ne bježi iz ruku, fina su potka Tišine mora, još jednog »klasičnog albuma ka­snog Olivera«.

Oliver

Tišina mora Aquarius Records

Nema predaje u zoni sumraka domaće estrade

Piše: Hrvoje Horvat

S vaki sastav ili glazbenik s du­gim ro(c)kom trajanja ima iza sebe težak zadatak snima­nja zanimljivih albuma, bez obzira na sve godine i ko­lajne iza sebe i sve ono što

su već pokazali. Jer mi hoćemo još. Pronaći omjer između poznatog zvuka, poznatog »potpisa« i manje poznatih novotarija još je kompliciranije na trusnom domaćem disko­grafskom terenu, gdje se CD–i prodaju sve manje, a svaki iskorak u nepoznato znači rizik gubljenja masovne publike.

Stidljive promjene

Svaki »pravi« bend mora i na koncertnom terenu do­kazivati vrijednost, da ne završi u »virtualnom živo­tu«, što je kod nas najčešća situacija s mnogim jedno­kratnim medijskim zvijez­dama i zvjezdicama brzog sjaja i još bržeg pada. Svi koji aktivno sviraju još od osamdesetih, ili dulje, su­očeni su sa sličnim proble­mima i »hipotekom« prošlih zasluga te s publikom koja ih voli baš onakve kakvi su bili dok je i ta publika bila mlada i sve je bilo ljepše, pa i ti iz publike. Stoga je i pro­mjena u karijerama manje, ili one mogu biti stidljive, da im masovna publika »ne zamjeri«. Kad govorimo o Parnom valjku, nemogu­će je razdvajati njihov dis­kografski i koncertni rad. Upravo su u spoju tih dva­ju dijelova za promociju no­vog albuma Nema preda-je našli prostor da »gurnu« priču u zanimljivom smje­ru. Kad ste čuli da je neki domaći glazbenik publici na koncertu odsvirao cijeli novi album, još i prije nego što je izašao? Zanimljivom promocijom Valjak je na Facebook koncertu za 500 fanova u Tvornici napravio baš to, a zatim to ponovio i u Beogradu. Valjak uži­vo je besprijekorna maši­na, što se vidjelo i na zatvorenom koncertu u Tvornici, ali i na velikom, izvrsnom unplug-ged nastupu u Domu sportova prije nekoliko mjeseci. Stoga ne čudi da su 28. lipnja veli­kim koncertom u Poljskoj — i posebnim te­levizijskim unplugged nastupom na poljskoj državnoj televiziji — napravili praktičan pro­boj u povodu ulaska Hrvatske u EU, i to upra­vo unutar EU. Uglavnom, zvuči logično da od

domaće srednje struje baš Valjak i Gibonni pokušavaju vidjeti što se može napraviti u EU, nakon što su godinama na tuzemnom tere­nu podizali kvalitativni prag srednjostrujaške pop–rock scene.

Bez kompleksa

Nitko od njih ne mora ima­ti nikakav »kompleks« pri izlasku van. Dapače, Va­ljak je trebao svirati s Ae­rosmithom na planiranom beogradskom nastupu i tu bi se možda najlakše vidje­le sličnosti s »vanjskim« po­stavama koje (očito) vole. Baš zbog te perfekcije i su­periorne sviračke postave koja na svakom »mjestu« ima ključnog igrača, nije čudno što je dodatni CD u trostrukom pakiranju no­vog albuma popunjen kon­certnim snimkama iz Arene Zagreb i iz beogradskog Sava centra, gdje su pet večeri zaredom svirali »ište­kano«. Zbog iste te perfek­cije ne čudi što pridruže­ni DVD Bez šminke sadrži šest videosnimki »iz rupe«, s proba (plus videospot pr­vog singla Samo da znaš), jer Valjak na probi zvuči bo­lje nego mnogi na pozorni­ci. Uostalom, polovica no­vih pjesama snimljena je upravo »uživo« u prosto­riji za probe. To si može­te dopustiti ako »imate u prstima«, pa nema razli­ke između kvalitete snimki ostalih pet pjesama iz stu­dija RSL u slovenskom No­vom Mestu, jednog od teh­nički najopremljenijih u široj

okolici. Usporedbe s Aerosmithom ponajviše se odnose na sindrom classic–rock zvuka i sviračku »masu« koja vas zatrpa na novom albumu, zvuka u kojem svaki instrumentalist obavlja svoje zadatke s maksimalnim dome­tom. Deset novih pjesama ne donosi promje­ne u odnosu na Husov autorski rukopis po­sljednjih godina, ali se u svirci i klasično (ali dobro) postavljenim aranžmanima primjeću­

je više energije. I više međusobnog prosvi­ravanja Brka i Husa, Bere, Preksija i Dade s Akijem, kao zaštitnim znakom ispred njih (a Tinom Kresnik na pratećim vokalima s njim).

Odgoj publike

Kao i svaki slobodoumni rock–kritičar, i ja bih volio da Hus više potegne u nekom radikal­nijem smjeru i »saspe« po spisku svima, no zgodno je promatrati kako sve te pjesme, na­čelno prihvatljive i simpatične širokoj publici »ispod žita« u tekstovima vele puno toga pa­metnoga. Izuzmemo li klasične ljubavne ba­lade Kralj iluzija, Aleluja (ja još vjerujem u nas) i Jedino ti, pjesme poput Tanki živci, Zona sumraka, Stvarno nestvarno, nakon uvod­nog hita Samo da znaš, govore o stanju oko nas ili barem o dvojbama odraslih ljudi a da nisu komplicirane onima mlađima u publici. Samo, govore to na pristojan način, dok je razina svirke nepristojno visoka. Ako su bala­de i Samo da znaš hitovi za zborno pjevanje, ostale su za zborno slušanje; tehnička razina svirke doista je kontinuirano visoka, ali i funk­cionalna, bez pretjerivanja (osim ako nije pre­tjerivanje superiorna sviračka izvedba spram većine konkurencije). Nakon nedavne isporu­ke finih country, soul, blues i ostalih žanrov­skih premaza i stilizacija iz Doma sportova, kakve inače ne čujete kod nas, album po­kazuje da »nema predaje« drugim, električ­nim »sredstvima«. Iako, imali su oni već slič­nih poteza, recimo odlični big band koncer­ti u Studentskom centru i na Šalati s hrpom gostiju i bijelim odijelima. Uvijek sam za ra­dikalnu alternativnu scenu i ‘kopanje’ bage­rima protiv okoštalih pravila, ali kad se to radi u srednjoj struji jednako je dobro, premda je manje ekscesno i šokantno. Zanimljivo je kad neki mlađi glazbenik radikalno i hrabro ‘plju­

ne’ na ograničenja, a još više kad neko etabli­rano ime poput Valjka isto tako pljune okolnoj estradnoj istini i žabokrečini u oči. Uzmemo li u obzir da kod nas izvođači srednje struje tog tipa snimaju albume i sviraju za sličnu publi­ku, sva ta »narodna masa« s Valjkom dobi­va neusporedivo više nego od jada i bijede estradne konkurencije, ma kako popularne.

Logično, alternativa je uvijek ‘ljuta’, ali raditi isto tako ‘ljuto’ i profesionalno s još više lju­di u publici jednako je bitno, pogotovo kod nas. Odgajati masovnu publiku, da nam ma­sovni ukus ne ode u »vražju mater«, stvar je kojom se ne bave mnogi. Ovi projekti Valjka čine baš to.

Polovica njihovih novih pjesama snimljena

je »uživo« u prostoriji za probe.

Parni valjak je 28. lipnja velikim koncertom u Poljskoj

— i posebnim televizijskim unplugged nastupom na poljskoj državnoj televiziji — napravio praktični proboj u povodu ulaska Hrvatske u EU.

Parni valjak

Nema predaje Croatia Records

Hus, Preksi i Aki: sjajan izlet!

Ako su balade i Samo da znaš

hitovi za zborno pjevanje, ostale su za zborno slušanje.

DU

NJA

DO

PSAJ

40 41

BR

OJ

181,

SR

PAN

J 201

3.

BR

OJ

181,

SR

PAN

J 201

3.

Hrvatski doprinos Wagnerovoj godini

Piše: Davor Schopf

W agnerova godina donijela je, potpuno opravdano, dvostruki CD nakladnikâ Fonda Lovro i Lilly Matačić i Cantusa sa živom snimkom koncerta Zagrebač­ke filharmonije pod ravnanjem Lovre von Matačića zabilježenom 15. ožujka 1974. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Tada

su izvedeni prvi i treći čin Wagnerove opere Valkira (Die Walküre). Možemo biti ponosni što je glazbena sredina koja se, barem nakon Drugoga svjetskog rata, ne može pohvaliti pretjeranim izvođenjem Wagnera, iznjedrila i doživjela takvu izvedbu, zahvaljujući u prvom redu diri­gentskoj pokretačkoj snazi Lovre von Matačića.

Vrsni protagonisti

Tehnički odlično priređena snimka žive izvedbe (maste­ring Krešimir Seletković) te izvedba Zagrebačke filhar­monije i sastav solista, omogućuju da se taj CD i izved­ba mirne duše mogu uspoređivati sa srodnim snimka­ma poznatih diskografskih tvrtki. Zagrebačka filharmo­nija, pod sugestivnim Matačićevim vodstvom, iskazala je svu reljefnost Wagnerova glazbenog toka (primjerice, uzbudljiva predigra prvom činu te veličanstvenî uvod u kas valkira i završni prizor). Posebna su priča odlični pro­tagonisti, većinom domaći, ponajprije sopranistica Bo­žena Ruk–Fočić. Ulogu Sieglinde predstavila je zagre­bačkoj publici u punom glasovnom sjaju, nekoliko go­dina poslije nastupa s njom u Ženevi i Milanu (Scala), pokazujući fraziranjem, donošenjem teksta te lakoćom i intenzitetom zapjeva, zašto je u inozemstvu bila tražena upravo kao pjevačica njemačkog repertoara. Poslije ju je pjevala i u Bečkoj državnoj operi.

Prvi Wotan u Africi

Wotana je tumačio naš nezaboravni vagnerijanac, bas–bariton Tomislav Neralić. Iako je, u kontekstu te koncer­tne izvedbe bez drugog čina opere, imao smanjeni za­datak, u trećem činu iskazao se autoritetom jednoga od vodećih europskih vagnerijanaca svojega doba (bio je prvi Wotan u Africi!). Atraktivna Brünhilda je mađarska sopranistica Eszter Kovacs, pa i njihov veliki prizor odiše iskonskom dramskom snagom sukoba oca i kćeri. Nje­mački tenor Hermin Esser iskusno je zvučeći i suvereni Siegmund, odličan partner Boženi Ruk–Fočić u prekra­snom ljubavnom duetu Sieglinde i Siegmunda. Matačić je dobro znao među svjetskim, ali i hrvatskim pjevačima, naći odgovarajuće tumače. Jedan je od njih bas Franjo Petrušanec kao Hunding, a valja istaknuti i osam valkira: Elena Hristova, Branka Beretovac, Veselinka Ančevska, Gordana Marić–Šir, Blaženka Milić, Dubravka Zubović, Jasna Podolšak i Nina Čangalović. Teško je ovdje ma­kar spomenuti gdje je Matačić sve radio Wagnera: od Dresdena i Berlina, preko Stuttgarta i Münchena, do samoga Bayreutha, pa onda Frankfurta, Beča, Londo­na i Pariza. Izvodio ga je po cijeloj Italiji pa čak i u Buenos Airesu, a koristio je sva­ku prigodu makar za kakvu koncertnu izvedbu u Zagrebu. Jer njegova osobnost i duh te glazbenički i umjetnički intelekt bili su formirani i predodređeni za filozofske komponente Wagnerove gesamtkunstwerkovske misli.

Tvrdo ukoričeno izdanje dvostrukog CD–a (urednica dr. sc. Eva Sedak) luksuzno je oblikovano i bogato opremljeno popratnim tekstovima Walküra Zorana Kravara, Wagnerov glazbeni jezik Mladena Tarbuka, Čvorišta glazbene drame Nikše Bare­ze te Matačić i Wagner Ane Vidić. Ukratko, ozbiljan i respektabilan hrvatski dopri­nos Wagnerovoj godini!

Tragom predstavljanja DVD–a, 13. svibnja 2013. u Kazalištu Komedija

Vizionarsko djelo: zelena livada kao EUNovi se DVD sadržajem poklopio s povijesnim trenutkom ulaska Hrvatske u EU

Piše: dr. sc. Irena Paulus

K ad je 13. svibnja 2013. u Zagrebačkom grad­skom kazalištu Kome­dija promoviran DVD Jalta, Jalta s najnovijom postavom (glumci: San­

dra Bagarić, Đani Stipaničev, Ronald Žlabur, Dražen Čuček, Mila Ele­gović i drugi; režija Vlado Štefančić; orkestar i zbor Kazališta Komedija; diri­gent Veseljko Barešić), pro­motorima, organizatorima i autoru, Alfiju Kabilju, po­najprije je bilo na umu još jedanput predstaviti to izni­mno glazbeno–scensko djelo koje se još uvijek diči jedinstvenošću ne samo glazbene invencije nego i tematike. Danas, kad je Hrvatska postala članicom Europske unije, sadržaj koji se Milanu Grgiću i Alfiju Kabilju prije četrdeset dvije godine činio intrigantnim, postaje još zanimljiviji, dublji i univerzalniji.

Zapravo je fascinantno kako su se Kabiljo i Grgić odlučili uglazbiti priču o kontroverznom povijesnom događaju, i to u vrijeme kada su kontroverze »poretka« i »uređenja« Europe postojale kao izravna posljedica konferenci­je na Jalti. Generali i njihova »podjela svijeta«

kojima se svi smijemo kada dolazimo gleda­ti Jaltu, Jaltu, svojedobno su krojili sudbine bezbrojnim »sobarima«, naročito onima koji su živjeli u Berlinu, Poljskoj i sjeveroistočnoj Aziji. Političarima koji su došli nakon Roose­velta, Churchilla i Staljina i koji su se mora­li nositi s njihovim odlukama, uopće nije bilo smiješno, kao ni ljudima koji su snosili poslje­dice podjele Europe na Istočnu i Zapadnu, jer su se međusobno »gledali« kroz tamu že­

ljezne zavjese. Jugoslavija je u vrijeme nastanka mj­uzikla još bila jedina zemlja koja je zadržala neutralnost unutar blokovske podje­le Europe na članice NA­TO–a i članice Varšavskog pakta, ali pitanje je kako su aktualne vlasti mogle gle­dati na smijeh u gledalištu kad se prikazivala uglaz­bljena priča o konferenciji na Jalti. Unatoč sukobu sa Staljinom, SFRJ je bila ko­munistička zemlja, tako da su njezine službene i ne­službene veze sa Sovjet­skim Savezom i dalje bile vrlo jake.

S generala na sobare

Umjesto da postane tempiranom bombom, materijal za libreto postao je temeljem jednog od najpopularnijih, ako ne i najpopularnijeg glazbeno–scenskog djela u mršavoj po­

vijesti hrvatskog mjuzikla. Ključ su najprije bili songovi Alfija Kabilja, majstora melodije za sve uzraste i sve naraštaje koji je, kako je za­pisala dr. Koraljka Kos, znalački iskoristio sve šanse koje je pružao tekst. A bit teksta bila je zaobići »velike generale« čija je podjela svijeta imala dalekosežne posljedice, i usredotočiti se na male ljude, sobare. Razvijanjem geni­jalne ideje da se konferencija na Jalti prikaže iz prizemne perspektive jednostavnih ljudi »iz puka«, shvatilo se da ti »obični« ljudi najprije moraju pomiriti svoje nacionalne raznolikosti da bi uopće mogli raditi i najbanalnije stvari, poput sušenja rublja, kupanja ili ispijanja čaja. Poznavatelji povijesti u tome bez problema uočavaju presliku odnosa stvarnih »genera­la«, jer je taj odnos prije svega bio temeljen na nepovjerenju (zna se da ni Churchill ni Roo­sevelt nisu vjerovali Staljinu, ali su ipak morali s njime pregovarati, prije svega zbog ishoda rata na Pacifiku). Ono što je sobarima »odu­zeto« jest pozicija moći, bez koje oni nisu mo­gli sudjelovati u podjeli svijeta, ali su mogli di­jeliti sudbine milijuna pojedinaca kojima je ta podjela promijenila živote.

Grgić i Kabiljo 1971. godine maestralno su »žonglirali« aktualnim elementima političkog i svakodnevnog života, tako da su rekli sve, pa čak i vlastito političko stajalište, ali služeći se metaforama, alegorijama i, ponajviše, ko­mikom kao najjačim »oružjem«. Uz sobare,

koji se ne slažu poput njihovih »generala« i koji su, opet poput »generala«, spremni po­dijeliti svijet, tu su i ruski, američki i engleski agenti. »Agente« autorski tim nije izmislio, jer su oni bili dio života u Hrvatskoj, u Jugoslaviji i u svijetu (špijunaža je bila dio Hladnoga rata, a Hladni je rat bio izravna posljedica podje­le Europe na »američki« i »sovjetski« terito­rij; umjesto da se usuglase, čemu se naivno nadao američki predsjednik Roosevelt, dvije su svjetske velesile zbog podjele došle u po­litičko–vojni sukob koji je tinjao desetljećima, najavljujući novi rat).

Hladni rat i feminizam

Osim teme Hladnoga rata, koji je u vrijeme nastanka mjuzikla još postojao (u to se vrije­me činilo kao da napetost između Amerika­naca i Rusa nikada neće prestati), Grgić se dotaknuo i teme feminizma — jer što su dru­go Nina Filipovna i brigadirke nego žene koje (izravno ili neizravno) pokreću svijet? Mjuzikl je zapravo nastao između drugog (kraj četr­desetih godina dvadesetog stoljeća) i trećeg (devedesete godine dvadesetog stoljeća) fe­minističkog vala, ali je neprestano »tinjao« kao ideologija i kao pokret, što je autore (svjesno ili nesvjesno) navelo na to da u sadr­žaj stave jednu jaku i jednu nešto slabiju žen­sku figuru (zanimljivo je primijetiti da glumci

nove postave na jednom mje­stu umeću primjedbu

o tome kako je Nina Filipov­

na Ukra­

Alfi Kabiljo — Milan Grgić

Mjuzikl Jalta, Jalta (DVD) Orfej 2013.

Richard Wagner

Die Walküre — prvi i treći čin Fond Lovro&Lilly Matačić i Cantus d.o.o

Je li Zelena livada vizionarska metafora za zajednicu poput

Europske unije ili je to ipak mjesto iz mašte?

Nova postava Jalte između skladatelja i redatelja

jinka — što je doista točno, ali ima različite ko­notacije, pa čak i one koje danas omogućavaju usporedbu Filipovne s Julijom Timošenko, koja je prije deset godina bila jedna od najmoćnijih žena svijeta, a koja je sada, poput kakve suvre­mene Ivane Orleanske, kažnjena zatvorom i teš­kom bolešću).

Jedna obična livada

No središnja točka sadržaja, ono univerzalno u mjuziklu je, unatoč »političnosti« fabule a uz laku notu glazbene komedije, utopijsko mjesto — Ze­lena livada. Smještajući je na Antarktiku, daleko od mjesta priče, ali i daleko od mjesta na kojem ljudi izvode i gledaju mjuzikl Jalta, Jalta, autori su Zelenom livadom odvukli pozornost svih poten­cijalnih kritičara. Sapleteni u svijetu mašte, u mje­stu koje ne pripada nikome, u kojemu nema zla, a na kojemu postoje samo cvijeće, trava i lep­tiri, gledateljima Jalte, Jalte otkrivaju da tema nije konferencija na Jalti (kontroverzna, kritizira­na i zapamćena po lošem u povijesnim analima), nego je obična — livada. Zelena se livada čita kao »nada u bolje sutra«, kao mjesto koje ne po­stoji, ali koje bi moglo postojati da su ljudi druga­čiji. U kontekstu vremena nastanka mjuzikla, Ze­lena livada mogla je biti SFRJ kao jedina zemlja u Europi koja se otela blokovskoj podjeli i zadr­žala neutralnost (unatoč službenom prisvajanju komunističkog režima po uzoru na Sovjete i una­toč neslužbenoj čežnji za životom kakvim žive Amerikanci i stanovnici zapadne Europe). Takvo je tumačenje Zelene livade u ono doba bilo očito i zato je mjuzikl Jalta, Jalta bio, moglo bi se reći, politički podoban (autori su se, međutim, čuvali da izraze bilo kakvo političko stajalište, a svoj su odnos prema konferenciji na Jalti zakrilili urnebe­snim smijehom i prekrasnim melodijama). S dru­ge strane, za sudionike Hrvatskog proljeća koje je upravo bilo na vrhuncu, Zelena livada mogla je predstavljati Hrvatsku, državu o kojoj se sanjalo.

Vizionarska metafora?

Jesu li Grgić i Kabiljo bili vizionari? Ostvarenje jednog sna dovelo je, upravo danas, do ostvare­nja drugog. Nije li onda, u sedamdesetima, bilo vizionarski razmišljati o postojanju Hrvatske kao članice Europske unije, koja je, doduše, mnogo složenija zajednica/država/mjesto od onog koje predlažu Kabiljo i Grgić? Do te je zajednice put bio dug, baš kao što se pretpostavlja da će ga prijeći junaci mjuzikla Jalta, Jalta nakon što pred­stava na pozornici završi i dirigent spusti palicu. Zanimljivo je da, baš kao u svakoj priči, nitko od

njezinih likova ne razmišlja o graničnim prijelazi­ma, nego jednostavno objavljuju putovanje — »Na Antarktiku!« Nitko ne razmišlja o problemi­ma s kojima će se suočiti, ni o činjenici da će morati naučiti živjeti na nov način — kao i o či­njenici da njihova Zelena livada na Antarktici (ka­kve li nemoguće kombinacije!) možda i nije tako savršena i da će se i ondje morati prilagođavati kako bi se živjelo.

Ako je Zelena livada doista Europska unija, u ko­joj ćemo tek učiti kako i prema kojim pravilima živjeti, onda nije loše podsjetiti se da je upravo ta zajednica indirektno nastala zbog Staljino­ve, Churchillove i Rooseveltove podjele Europe u davnim četrdesetima, pred sam kraj Drugog svjetskog rata. Dakle, je li Zelena livada vizionar­ska metafora za zajednicu poput Europske uni­je? Ili je Zelena livada ipak mjesto iz mašte?

Ujedinjeni u različitosti — za šankom!

Kabiljo je imao feeling, jer himničnost songa Neka cijeli ovaj svijet donosi osjećaj za domo­vinu u kojoj vladaju pravednost i sloga, koja se ne može i ne smije dijeliti i u kojoj je nacionalnost pojedinca iznimno važna. Je li to himna Europ­skoj uniji koja u sedamdesetima nije ni postojala, ali na čijem su mjestu postojale druge europske zajednice? Doduše, to je zajednica koja je slože­nija od livade s travom i cvijećem, ali... Ujedinjeni u različitosti čak su i songovi iz mjuzikla koji po­dupiru univerzalnost zamisli. Jedina pjesma koja je blago nacionalno obojena jest Grišina pjesma o Jalti, no ne o Jalti na kojoj se održava konfe­rencija koja će mnogima promijeniti živote, nego o Jalti koja je njegov dom, mjesto gdje živi, koje voli. S druge strane, Whisky, votka i gin objedi­njuju tri nacije — američku, sovjetsku i englesku — na publici (i autorima i izvođačima) široko pri­hvatljiv način (za šankom), ali istodobno donose jedinstvo i specifičnosti (glazbe i teksta) koji rese moto Europske unije kao Zelene livade.

Zapravo, u svakoj bi se pjesmi mogao naći podtekst, pa tako napisani tekst katkad nuka glumce da improviziraju i referiraju se na aktu­alne događaje u izvedbi predstave. Autorskih je poruka mnogo, one su višeslojne i odjevene u ruho nasmijanih sobara, njihovih prijatelja, lju­bavnica, poznanika, »opasnih tipova« i šefova. Uz takve likove i takav sadržaj, ali i uz široke i izu­zetno pjevne melodije, Grgićeva i Kabiljova Jalta, Jalta ne zastarijeva ni nakon više od četrdeset godina, ni u Jugoslaviji, ni u Hrvatskoj, ni u Eu­ropskoj uniji. Upravo vizionarski.

Alfi Kabiljo na hrvatskom plovilu jedri prema EU/Jalti – domovini u kojoj vladaju pravednost i sloga

Matačićeva osobnost i

duh te glazbenički i umjetnički intelekt bili su formirani i predodređeni za filozofske komponente Wagnerove gesamtkunstwerkovske misli.

42 43

BR

OJ

181,

SR

PAN

J 201

3.

BR

OJ

181,

SR

PAN

J 201

3.

U potrazi za dobrim zvukom i još boljom glazbomPiše: dr. sc. Irena Paulus

U potrazi za Markom Polom hvaljena je tele­vizijska serija redatelja Mire Brankovića koja u osam epizoda prati putovanja Marka Pola opisana u knjizi Il milione Rustichella da Pise. U potrazi za Markom Polom također je album televizijske glazbe Dalibora Grubačevića koji je ove godine dobio nagradu Porin u kate­goriji albuma originalne glazbe za kazalište, film i/ili TV.

Naravno, riječ je o glazbi pisanoj za istoimenu televizijsku seriju. U njoj se Grubačević od­lučio na nekoliko zanimljivih iskoraka, među kojima je odluka da donekle izmijeni uobiča­jeni način skladanja uz upotrebu (ili simulaci­ju) orkestra. To ne znači da na albumu orke­star nije upotrijebljen: Naslovnu temu, Odjav-nu temu te brojeve Venecija i Korčula svirao je LS Studio Orchestra koji se formira svaki put kad Grubačević stvara filmsku ili televi­zijsku glazbu (orkestar je nazvan prema stu­diju Lord songs u Koprivnici gdje je glazba snimana i producirana). Osim toga, skladatelj se morao, s redateljem Brankovićem, zaputiti na dugo putovanje u daleke krajeve. Za ra­zliku od redatelja, koji je doista putovao ot­krivajući draži Bliskog i Dalekog istoka (serija se snimala nekoliko godina), putovanje auto­ra glazbe bilo je virtualno ali ne manje zani­mljivo. Budući da je dokumentarna serija po­

činjala u Veneciji, a nastavljala se putovanji­ma kroz Izrael, Tursku, Iran, Kirgistan, Afga­nistan, Tadžikistan, Kinu, Mongoliju, Tibet, Borneo, Šri Lanku i Indiju, Grubačević, koji se do sada uglavnom bavio glazbom balkan­skog, europskog i američkog područja, mo­rao je duboko zaći u zvukovne posebnosti svih tih nama ne samo fizički nego i kulturno udaljenih krajeva.

Skladatelj je detaljistički pri­onuo poslu, a to se izravno otkriva slušanjem njegova albuma. Dobro je proučio ljestvice, ali i način na koji se glazba »ponaša«, odno­sno na koji komunicira sa svojim slušateljima. Time je stvorio odgovarajuću zvukovnu atmosferu, nuž­nu za obilježavanje pomno snimljenih krajolika i grado­va u Kini, Mongoliji, Indiji i drugdje. Temelj Grubače­vićeve partiture je drone, ležeći ton koji tvori temelj većine »glazbi« istočnjač­kih naroda. Drone je na albumu elektronički gene­riran, ali opet tako pomno da se njegovo elektronič­ko podrijetlo ne zamjeću­

je kao »umjetno« stvoreni zvuk, nego kao prirodni temelj glazbenim djelima. Nad tako stvorenom osnovicom lako je crtati, ali samo kada se dobro poznaje što i kako. Kao skla­datelj sklon glazbenim pustolovinama, Gru­bačević se bacio u pustolovinu pronalaska i kupovine/posudbe autentičnih glazbala kao što su saz, duduk, morin khuur, cimbal, tabla i drugi. Većinu je sam naučio svirati (saz, du­

duk) te ih je sam i odsvirao na soundtracku, improvizi­rajući upravo onako kako se to radi u izvornim kraje­vima. Za neke je tražio po­moć (primjerice, ona Gor­dane i Miroslava Evačića bila je neprocjenjiva za sni­manje cimbala), a za druge je mudrim usmjeravanjem naveo izvođače na to da sviraju upravo — ili barem slično — autentičnoj svir­ci. Pritom je iznimno vri­jedna suradnja s violonče­listom Vinkom Rucnerom, koji je spretno »ulovio« na­čin sviranja etničkih guda­ćih instrumenata s Istoka (brojevi Mongolski lovac i Lhasa). Neke od tih melodi­ja ambijentalnog su karak­

tera, no neke se ponašaju gotovo tematski (primjerice Venecija donosi prekrasnu violon­čelističku temu koja će se nazreti i u drugim brojevima).

Grubačević, međutim, tu nije stao. Poneg­dje je glazbi dodavao glasove (na primjer, u onoj koja se odnosi na Mongoliju nastojao je evocirati mongolsko grleno pjevanje), što joj je dodatno pojačalo ambijentalni ugođaj, ali je album učinilo konkretnijim. Dodao je i po­nešto zvučnih efekata (zvukovi prirode), ali bez pretjerivanja i s mnogo ukusa, tako da CD nikada nije na rubu da se pretvori u mu-zak isključivo upotrebljiv u liftovima ili wellne-ss centrima.

Naposljetku, skladatelj je album sam produ­cirao, i to tako da se iznimno pazilo na pro­dukcijske i postprodukcijske detalje. Ne čudi što je dobio nagradu Porin, jer je njegov nad­zor u svakom smislu riječi bio autorski: po­čeo je od pregovora s redateljem, nastavio se skladateljskim procesom, u nekim sluča­jevima i izvedbom, a zatim snimanjem te pro­dukcijom i postprodukcijom albuma. Vrijed­nost djela toga autora osjetila je i izdavačka kuća Aquarius Records koja ga u posljednje vrijeme ustrajno podupire u njegovim stva­ralačkim pothvatima, ali i u nastojanjima da stvori gotovo nepostojeću i zanemarenu in­stituciju hrvatskog soundtracka.

Dalibor Grubačević

U potrazi za Markom Polom Aquarius Records

Jedinstven album za ove krajeve…ali mu se u svjetskoj glazbeno–filmsko–televizijskoj literaturi može naći ekvivalenata

Piše: dr. sc. Irena Paulus

Među raznovrsnim dokumentarnim projekti­ma Hrvatske televizije našla se i televizijska serija Hrvatski kraljevi redatelja, scenarista i skladatelja Božidara Domagoja Burića. Us­poredno sa serijom, sad već bivša HRT–ova nakladnička kuća Orfej objavila je i album na kojemu se, izdvojena od vizualnog dijela, može poslušati i glazba iz serije.

Riječ je o soundtracku koji se neskriveno te­melji na američkim uzorima (prema redate­ljevim riječima, prije svega na djelima Hansa Zimmera i Howarda Shorea) koji nisu dobro odjeknuli kod svih kritičara, pa se serijal na­šao na meti mnogih koji ne vole takav tip do­kumentarno–igranog »kiča«. No Burić je pri­stupom bliskim američkoj blockbuster ko­mercijali pošteno objavio što mu se u svjet­skom filmu sviđa. Uzorima se poslužio s na­mjerom da dio najudaljenije hrvatske povijesti (od 7. od 11. stoljeća, kad su Hrvatskom vla­dali narodni vladari) približi televizijskim gle­dateljima, odnosno da te gledatelje, zbog raznolikog televizijskog materijala, vizualno ali i auditivno, serija privuče u tolikoj mjeri da se prestanu »šetati po kući« i da pozornost usmjere na televizijski ekran. Cilj je, dakle, bio najprije edukativan.

Budući su redatelj, scenarist i skladatelj bili jedna osoba, postojale su sve pretpostavke za stvaranje audio–vizualnog jedinstva. Glaz­bene su odluke donesene prije nego što je i jedna nota zapisana, dakle, kad je nastajala

ideja o seriji, scenariju i režiji. Burić se odlučio na intenzivno evociranje gregorijanskog kora­la, koji je već sam po sebi zanimljiv za kombi­naciju s drugim glazbenim žanrovima. S ko­ralom se kombiniraju etno–elementi, no tih je asocijacija relativno malo u usporedbi s elementi­ma heavy metala koji je Buriću blizak glazbeni žanr. Upotrebom grego­rijanskih melodija kao te­meljnog glazbenog ma­terijala iz kojega niče sve ostalo (i dramatika i lirika, i vjenčanja i pogrebi, i bit­ke i ljubavi), zvukovno se upozorilo na dominaciju crkve u srednjovjekovnoj hrvatskoj općoj, ali i glaz­benoj povijesti.

S druge strane, glazbeni je Hollywood, kao sred­stvo privlačenja publike, prisutan na svakom kora­ku, a čuje se već u uvod­nom broju Buđenje kralje-va iz kojega se, uz ojka­nje, pojavljuju teški ritmo­vi i snažni akcenti tipični za heavy rock. Heavy metal je najsnažnije prisutan sporedni žanr, pa su kombinacije s njim vrlo česte i prilično zani­mljive (Dies irae i Vojska kneza Borne). Sklada­telj ima osjećaj i za kontraste, pa se povreme­no koristi eteričnim glasom Krunoslave Burić (Kyrie eleison i Odlazak kraljeva) ili — kao u jed­

nom jedinom slučaju — piše čisto instrumen­talni lirski glazbeni broj (Zvonimir i Jelena jedina je skladba na albumu bez vokala, pisana za gi­taru). Sva su ostala djela vokalno–instrumen­talna, što je opet moguće povezati sa smjerni­

cama novije holivudske glaz­be. No unutar takve koncep­cije gdje se gotovo u svakoj skladbi pjeva, važno je ista­knuti da glasovi povremeno služe umjesto instrumenata, kao dio instrumentalne glaz­be (Prevrat i Klis). To se posti­že vokalizama na neutralnom slogu, čime se gubi snažno natuknuta veza s crkvom koja je, u vrijeme koje pokriva seri­ja, doista dominirala ne samo duhovnim nego i svjetovnim životom.

Pri upotrebi asocijacija na gregorijanski koral, Burić se nastoji pridržavati povijesno vjerodostojnog načina pjeva­nja: jednoglasnog i što jedno­stavnijeg. Tako nastaju brojevi koji povezuju koral accentus, psalmodijsko pjevanje i su­

vremenu glazbu (In peccato). No kako je za­datak koji si je redatelj–skladatelj zadao vrlo jasan, a to je promicanje hrvatske kulturne baštine na trenutačno aktualan način (koji je i njemu samome vrlo drag), tako se razvojem napuštaju temeljni izvođački elementi grego­rijanike. Gregorijanski koral dobiva sasvim ne­

tipičnu instrumentalnu pratnju, mjestimično postaje višeglasan i temelji se na harmonijskoj osnovici (izvučenoj iz američkih popularnih soundtrackova). No načinom pjevanja doista podsjeća na to da se nekoć pjevalo sasvim drukčije i da su pučani–ratnici vjerojatno bili bliskiji barbarima nego uglađenim plemićima.

Tročlani izvođački sastav (Božidar Domagoj Burić, Srdjan Sekulović Skansi, Stjepan Bu­rić) nazvan Mistični barbarizam zapravo po­kazuje kakvo je trenutačno stanje hrvatske produkcije filmske glazbe: zbog financijskih (ne)mogućnosti, svi sve sviraju i pjevaju. Ali unatoč tome, zvučni je rezultat mnogo moć­nija, a širokoj publici i vrlo prihvatljiva kombi­nacija starih i novih glazbenih stilova, te žive izvedbe i elektroničke glazbe. Doduše, sklad­be su mogle biti proširene bogatijom primje­nom hrvatskog glazbenog folklora, pa bi so-undtrack dobio još jednu dimenziju koja je tipična samo za naše glazbeno podneblje. Međutim, redatelj je odlučio drukčije, a njego­vo nastojanje da hrvatsku kulturu približi su­vremenom hrvatskom puku na način koji je tipičniji za svjetsku, a manje za domaću pro­dukciju, jest — unatoč suprotnim mišljenji­ma — ipak vrijedan. Album Hrvatski kraljevi u ovim je krajevima jedinstven, ali mu se u svjet­skoj glazbeno–filmsko–televizijskoj literaturi može naći ekvivalenata. A za trenutačnu pro­dukciju hrvatske filmske glazbe koja je u svjet­skim mjerilima sasvim nepoznata, a koja će u kontekstu Europske unije, pa i šire, moći i mo­rati pokazati svoje osobitosti u nečemu što je strancima blisko, to je jako dobro.

Božidar Domagoj Burić

Hrvatski kraljeviOrfej

Dubrovčanka Marijana Hajdarhodžić pjeva u sve popularnijem londonskom rock–sastavu

Ili kako izvesti domaću glazbenu pamet na svjetsku tržnicuPiše: Ognjen Tvrtković

S vi naravno znate za Dubro-vačke trubadure i njihovu nezaboravnu pjesmaricu koja nam je uljepšavala sva­kodnevicu šezdesetih, se­damdesetih i dalje. Sjećate li

se kad je njihov pjevač Hamo Hajdarhodžić davne 1968. u londonskome Royal Albert Hallu pjevao prekrasnu pjesmu Jedan dan Đele Jusića? E, njemu se rađala kćerka kad je s Trubadurima snimao legendarnu pjesmu njihova sugrađanina Vlaha Paljetka Marijana. Curica koja je došla na svi­jet, dobila je, naravno, ime Marijana. Marijana je išla u opet glasovitu Glazbenu školu Luka Sorkočević, vrijedno puhala u flautu, a onda se preselila u glaz­beni centar London, radila ovo i ono, da bi na kraju, prije koju godinu, završila u ulozi pjevačice u lon­donskome ska/punk/folk sastavu neobična imena The Penny Black Remedy ( www.pennyblackremedy.com). Grupa se formira­la oko škotskog gitarista, pjevača i skladatelja Keitha M. Thomsona, a uključuje i odličnog nizozemskog bubnjara Wilca von Eijka, te bas–gitarista Stevea Nelsona, kojega je nedav­no zamijenio nitko drugi doli Paul Slick, nekadašnji član legendarne londonske protopunk formacije U.K. Subs.

Prave veselice

Thomson je imao ideju skladati pjesme pro­žete plesnim ska ritmovima, s dosta panker­ske energije, te povremenim otklizavanjima u folklor, povremeno i onaj s Balkana. I sloje­vitim tekstovima progovoriti o sumornoj sva­kodnevnici, često iz pomalo iskošenog kuta. Svi su pjevali, povremeno su se uključivali pu­hači, a njihovi su se koncerti (u to sam se i sâm u više navrata uvjerio!) pretvarali u pra­ve veselice, broj njihovih poklonika širio se iz dana u dan, uslijedili su nastupi na velikim koncertima po Europi (recimo s legendar­nim Buzzcocksima) ili na poznatom festivalu u Glastonburyju.

Onda je došao trenutak kad su se sve te po­pularnije pjesme trebale pretočiti u snimke i ponuditi u digitalnom formatu sve većem broju obožavatelja. Marijana onda predlaže da idu — što mislite gdje? — u Zagreb, da tamo snimaju s njezinim starim poznanicima iz dubrovačke glazbene škole. Kako je Ro­bert Nappholz, Dubrovčanin koji je vodio sa­stav Fali V, imao vlastiti studio u Zagrebu, iz­bor je bio logičan: imamo studio i producen­ta, selimo se u Hrvatsku. Tako je prije četiri godine nastao CD No One’s Fault But Your Own, koji su objavili u vlastitoj etiketi Saun-

dinistas, dok se distribucije prihvatio Cadiz Music. I to nije sve: trubu je odsvirao Dže­mal Cakić, opet iz Dubrovnika, klasični glaz­benik džezističkih aspiracija i član Dubrovač­kog simfonijskog orkestra, dok se za grafič­ko oblikovanje potrudila zagrebačka ekipa. U međuvremenu grupa je rasla, primala nagra­de, snimala za Radio BBC i dobivala odlič­ne kritike. I sve su to uredno dokumentirali na omotu ploče, tako da smo se mogli pohva­liti da je dio hrvatske »glazbene pameti« na najbolji način izvezen na prestižnu englesku rock–scenu.

Ponovno u Hrvatskoj

Mogla bi ovo biti samo neka egzotična avantura da grupa nije nastavila pro­dubljivati veze s hrvatskom rock–scenom. Slijedila je turneja po ex Jugoslaviji s, gle čuda, The Bambi Mole-stersima. Grupa je, narav­no, koncertirala i u Marija­ninu rodnom Dubrovniku, a onda je, sasvim logično, i za snimanje svojega dru­gog CD–a izabrala Zagreb i istu ekipu suradnika na čelu s producentom Ro­bertom Nappholzem u či­jem se studiju Debelji ra­dilo. I nakon dvije godine rada, pred nama je taj drugi CD neobična naslova Inha-le... Exhale… OK, Now You Can Panic! (Saudinistaas;

SNDS10058), opet u vlastitoj etiketi, uspješ­no predstavljen početkom lipnja u london­skim klubovima. Keith M. Thomson nastavlja s nevjerojatnom lakoćom pisati svoje vese­le ska/punk poskočice i balade, ali sada sni­mljene i producirane ponešto kompleksnije i sa zanimljivim odnosom ženskog i muškog vokala, prozračnom gitarom i bogato aranži­ranim puhačima koji pridonose nekoj relaksi­ranoj, plesnoj atmosferi, ali su i dokaz da gru­pa ide naprijed. Puhačku su sekciju i ovaj put činili istaknuti mlađi hrvatski jazzisti na čelu s trubačem Andrejem Jakušem (zaduženim i za aranžmane): neizbježni trombonist Luka Žužić, saksofonist Ozren Žnidarić, te uda­raljkaš Borna Šercar. Naravno, nije se mo­glo bez dubrovačkog trubača Džemala Caki­ća koji u prekrasnoj baladi You’ll Thank Me In The Morning džezističkim intervencijama boji emocionalnu izvedbu »naše« Marijane, dok joj se u drugoj pjesmi Hypochondria Is Not An Illness pridružuje klarinetist Ante Beno. I sve je to uredno dokumentirano u prekrasno oblikovanoj knjižici s točno ispisanim imeni­ma svih glazbenika. I dok ovo pišem, njihov drugi CD već dobiva prve pozitivne kritike, a sudeći po promotivnom koncertu održanom u prostorima poznatog Water Rats Theatre Bara, nove pjesme neće imati nikakvih pro­blema da dođu do vjerne publike. Izvoz naše glazbene pameti na konkurentnu svjetsku

rock–tržnicu na najbolji mogući način, zar ne? I možemo biti ponosni na našu Marija­nu Hajdarhodžić i sve one koji su sudjelovali

u nastajanju ove ploče, dokazujući da i mi sa svojim glazbenim potencijalima možemo biti na svjetskoj razini.

The Penny Black Remedy

Inhale... Exhale… OK, Now You Can Panic!

Saudinistaas (London, V. B.)

Dragi kolege i prijatelji!

Ovim vas putem obavještavam da će se 60. jubilarni Zagrebački festival održati krajem studenoga 2013. u jednom od studija Hrvatske radiotelevizije.

Na svojevrsnoj retrospektivi bit će predstavljene neke od najpopularnijih pjesama-hitova i već klasičnih evergrina koje je naš najdugovječniji Festival iznjedrio kroz šest desetljeća postojanja.

Pjesme će dijelom izvoditi njihovi izvorni interpretatori, a dijelom njihovi mlađi i talentirani kolege.

Obljetnički 60. festival bit će isključivo retrospektivni, dok ćemo natječaj za nove skladbe 61. Zagrebačkog festivala objaviti uskoro. Njegovo je održavanje predviđeno za kraj siječnja 2014.

U želji da podsjetimo sve ljubitelje dobre glazbe na vrijednosti koje je Festival godinama stvarao, unaprijed zahvaljujem svima onima koji će svojim angažmanom uveličati sjećanje na mnoge velikane hrvatske popularne glazbene kulture.

Svima koji će je zajedno s nama i dalje stvarati, želim puno uspjeha i umjetničke inspiracije.

Kao najstariji u ovom dijelu Europe, Zagrebački festival ove godine slavi 60. rođendan. Poklonimo mu događaj za pamćenje!Vaš Ante Pecotić, umjetnički direktor

Stručni tim:Miro Buljan, skladatelj; BoriS ĐurĐević, skladatelj; neno Belan, kantautor i skladatelj; Darko Bakić, skladatelj, zamjenik glavnog tajnika HDS-a; Mirjana Matić, Cantus-organizacija i produkcija

festi val

60. zagrebacki

2013.

Marijana Hajdarhodžić i njezin londonski bend The Penny Black Remedy

44 45

BR

OJ

181,

SR

PAN

J 201

3.

BR

OJ

181,

SR

PAN

J 201

3.

Kljaković Eklektik Company

ArtaxerxesIDM Music

Svoj novi album snimio je klavi­jaturist i vokalist Andrej Kljako­vić koji je godinama živio i djelo­vao u inozemstvu, a posljednjih nekoliko godina je u Rijeci. Ar-taxerxes je nastavak glazbenog puta koji je počeo sa sastavom Voices of Nature s kojim je sni­mio dva CD–a (Exotika i Aba-zar). Za razliku od tih albuma,

koje je ostvario s brojnijim ansamblom i pjevačima, na snimanju novoga oslonio se na kvintet, a sam je preuzeo ulogu vokalista. Uz Kljakovića koji svira kla­vijature i udaraljke te pjeva, na snimanju albuma su­djelovali su gitarist i svirač arapske lutnje Zoran Maj­storović, bas–gitarist Vedran Ružić, bubnjar Marko Matošević te konga bubnjar i udaraljkaš Boris Po­pov. Kao gosti, svaki u jednoj izvedbi, pridružuju im se pjevač Danko Ettinger i bubnjar Dado Marinko­vić, a u izvedbi skladbe Bog i boginja uz Kljakovi­ća sudjeluju pjevačica Daria Hodnik Marinković, gi­tarist Zoran Jaeger, saksofonist Saša Nestorović, bas–gitarist Goran Delač, bubnjar Dado Marinko­vić i udaraljkaš Wilmer Sifontes. Od dvanaest sklad­bi na CD–u, samo dvije nisu Kljakovićevo autor­sko djelo: Sy Borg gitarista Franka Zappe, izvorno snimljena za album Joe’s Garage, za koju je Klja­ković napisao novi tekst, te Mirage violinista Jean–Luca Pontyja, izvorno snimljena za album Enigmatic Ocean. Odabirom tih djela pokazuje koje je glazbe­no razdoblje najviše utjecalo na njegovo stvaralaš­tvo: oba su spomenuta albuma snimljena u drugoj polovici sedamdesetih godina prošloga stoljeća. No više od spomenutih, na njegov su autorski rad utje­cali neki drugi glazbenici, vodeći predstavnici fusion glazbe toga doba, primjerice klavijaturist Joe Zawi­nul s djelima koja je pisao za sastave Weather Re­port i Zawinul Syndicate. No Kljaković je u svojim glazbenim istraživanjima otišao korak dalje; smislio je vlastiti glazbeni »esperanto« koji mu pruža velike mogućnosti u segmentu vokalnog izražavanja te je proučio tradicijsku glazbu raznih naroda, od onih iz našeg okružja do nama dalekih i gotovo nepozna­tih. Te etno elemente prilagođava karakteru vlastite glazbe koju je teško smjestiti u neku od postojećih stilskih kategorija. Fusion–etno–elektro–ambient/eklektik? (Davor Hrvoj)

Praline&Fast Food

Velika prevaraAquarius Records

Što neku glazbu čini uistinu do­brom i izdvaja je u poplavi ra­znih izdanja? Je li to mašto­vitost, dobra melodija, tekst, aranžman ili sklad svega toga, dobri instrumentalisti i pjevači, uigrani sastav? Oni koji se žele izdići iznad prosječnosti moraju se potruditi oko nijansi, detalja, ali ni to ponekad nije dovoljno.

Za glazbu koja će uistinu dirnuti slušatelja, doprijeti do njegova srca, potrebno je nešto više. To je nešto što slušatelj osjeti, iako ponekad nije toga svjestan, a posebice mu najčešće nije jasno kako su umjetnik ili sastav ili orkestar ili solist to postigli. Tako osjećam

glazbu koprivničkog sastava Praline & Fast Food, još od njihova prvog CD–a My Favorite Things. Ali razlog posebnosti njihove glazbe dokučio sam tek na prošlogodišnjoj proslavi petnaeste godišnjice Jazz kluba Koprivnica na kojoj su nastupili i neki od članova toga sastava. Razlog je u velikoj ljubavi pre­ma glazbi, u entuzijazmu, predanosti, zajedništvu, ne samo članova sastava nego i njihovih prijatelja, vjerne publike, zajednice... Da to nije bio izdvojen slučaj, osvjedočio sam se i na predstavljanju njiho­va novog CD–a Velika prevara, održanom 14. lipnja u koprivničkom klubu Nautilus. Vokalni kvartet Pra­line (Helena Hraščanec, Romana Pavliša koja pje­va i svira flautu, Augustina Posavec i Anita Šepec) i sastav Fast Food (klavijaturist, pjevač, gitarist i uda­raljkaš Marin Hraščanec, sopran i tenor–saksofonist Vojkan Jocić, gitarist Alis Budim, bas–gitarist Ro­bin Knežević i bubnjar Darko Ivančan) oduševili su izvedbama skladbi s albuma na snimanju kojeg su im se, u nekim izvedbama, pridružili i pjevačica Je­lena Košutić, trubač Mario Lončar i gitarist (koji svi­ra gudalom!) Nino Friščić. Za razliku od prvog CD–a za koji su snimili obrade jazz, ali i pop standarda, na ovaj su uvrstili isključivo autorske skladbe. Riječ je o deset pjesama, među kojima su dvije instrumental­ne, koje su nastajale u raznim razdobljima djelovanja njihovih autora. Većinu ih je napisao (tekst i glazbu) Marin Hraščanec koji je priredio i aranžmane, jed­nu Darko Ivančan, a neke su njihovo zajedničko os­tvarenje. Dok su spomenuti CD ostvarili u retro jazz stilu, na novom se žele potpuno udaljiti od bilo ka­kve žanrovske »ideologije«, oslanjajući se na razne stilove: od jazza, preko funka i fusiona, do popa... (Davor Hrvoj)

Crvena jabuka

Nek bude ljubavCroatia Records

Premda daleko od inicijalne po­pularnosti, s dvojicom original­nih članova (Dražen Žerić i Dar­ko Jelčić), Crvena jabuka i na četrnaestom albumu ne mije­nja osnovnu koncepciju: pop s visokim udjelom melankolije za tinejdžere i sve one koji su posljednjih tridesetak godina

odrastali s njihovom glazbom. Godinama udaljeni od majstorskog autorstva njihova člana Zlatka Ar­slanagića, Crvena jabuka ne producira više regio­nalne hitove, ali jednostavno ne pada u formi. Ra­zni autori okušali su se u njihovoj pjesmarici, tako da drugi dio karijere benda (uglavnom vezan za Za­greb) predstavlja skup nostalgičnih reminiscencija na njihovo početno razdoblje. Pritom bend cijelo vri­jeme ima postojani trademark u prepoznatljivu vo­kalu Dražena Žerića i gitarističkim pop–manirizmi­ma koji dominiraju zvučnom slikom. Kao i na sva­kom albumu, i tu je osjetna nostalgija za domicilnim gradom, što se čuje u skladbi Sarajlija ili u duetu s Halidom Bešlićem, kad se osjeti tradicionalni melos. No to je tek uobičajeni odmak od definiranoga sti­la, zamjetan na većini njihovih albuma. Ovaj CD ima nekoliko neprijepornih hitova (npr. duet s Kemalom Montenom Crveni poljupci ili uvodna skladba Imam neke fore) koji će se sjajno uklopiti u njihov koncertni best of repertoar. Efektan stripovski ovitak Davora Papića zaokružuje cjelovitost albuma sa šesnaest novih pjesama, uključujući četiri dueta. A kad na če­trnaestom albumu bend ne spušta letvicu (doduše, i ne diže je), onda je riječ o rutiniranom i standardno odrađenom dobrom poslu. (Bojan Mušćet)

Hari Rončević

Di god da pođenCroatia Records

Deseti studijski album Harija Rončevića povratak je u uobi­čajene stilske obrasce, nakon što je na prošlom ostvarenju 390 napravio pomak, otpjevav­ši isti materijal i na engleskom i na hrvatskom jeziku. Harija od početka karijere prati upravo određena dvojnost: iako ga je

na prvo slušanje jednostavno smjestiti u zvukovlje koje se najčešće čuje na Splitskom festivalu, mno­go ga detalja odvaja od soundtracka stina i masli­na. Na novom albumu pola pjesama nije otpjeva­no na dijalektu ili slengu, a premda se dio skladbi može savršeno uklopiti u festivalski milje, Rončević pruža i drukčiji doživljaj. Iako album počinje s dva hita izvedena na Splitskom festivalu i CMC festiva­lu u Vodicama (Di god da pođen i Odavno znam da je kraj), nastavlja se s dva rasna rock–uratka (Još te uvijek osjećam u sebi i Daj reci mi). U potonjoj stih Da li dala si sebe/Ili sve je jebena laž zvuči vrlo izrav­no i neuobičajeno za glazbeni kontekst u kojem se Hari kreće. Žestok ritam nastavlja se u skladbi Po-vedi me koju je otpjevao s Ivanom Brkašić, no do kraja albuma strasti se smiruju, a tradicionalne ba­lade (po kojima je Hari Rončević najpoznatiji) očito najbolje korespondiraju s njegovom publikom. Tako i na ovom albumu pokazuje kretanje po dvostrukom kolosijeku. To utječe na raznovrsnost materijala, no sigurno je da bi uz čvršće aranžmane te stameniju i definiraniju produkciju, Rončevićev rokerski svjeto­nazor mogao iznjedriti ugodna iznenađenja. (Bojan Mušćet)

Vojko Sabolović

Plavi svijet — singl ploče 1970. — 1978.Croatia Records

Prvo pravo dugosvirajuće izda­nje Vojka Sabolovića — kom­paktni disk Plavi svijet — samo još jedanput potvrđuje neupitno Sabolovićevo mjesto u povijesti hrvatskog rocka: od samog po­četka nije bio samo puki statist, električarski prvoborac iz za­grebačkih Pirata i Ehosa, od­nosno »običan gitarist« i »drugi

pjevač« esencijalnog beata slavne Grupe 220 i za­kratko član megapopularnih Pro arta, već i autor čije se tri skladbe nalaze i na antologijskom albumu hr­vatskog i ex–yu rocka Naši dani. Urednica Dijana Ti­čić u ovom je izdanju sabrala pjesme s njegovih de­vet solističkih singlova iz sedamdesetih godina — dodavši još dvije — možda i najpoznatije Sabolovi­ćeve pjesme iz repertoara naših Beatlesa iz Vrbika: Plavi svijet i Sjeti se onih dana. Tako prikupljene na jednom mjestu, simpatične pjesme nose neizbježni nostalgični naboj iz jednog i bliskog i dalekog vre­mena. Sabolovićeve pjesme zgodne su glazbeno–eskapističke razglednice s ponekim šarmantnim sti­hom i kakvom zaraznom melodijom, upakirane u ne odveć ambicioznu ambalažu hitoidnih sedamdese­tih. Plavi svijet je tako dio tipične dominantne slike tog vremena naše zabave glazbe, sa svim njezinim vrlinama i manama. Konačan sud o albumu ovisi i

o tome kako ćemo vrijednosno procijeniti autorski opus Đorđa Novkovića, s kojim je Sabolović tada često surađivao. U svakom slučaju, Plavi svijet zasi­gurno je nezaobilazan kamenčić u proučavaju glaz­bene prošlosti. (Nenad Rizvanović)

Čuvari svirala

GoreCroatia Records

Čuvari svirala i albumom Gore nastavljaju već utabanom sta­zom svojih svirački kompeten­tnih, no autorski ne baš pro­filiranih potraga za vlastitim glazbenim identitetom. Album otvara Bez nas kao vanha-lenovska stilizacija u kojoj se zbraja višeglasni pjevni refren, gitaristički solo brzac i nu–me­

tal »režanje« riffa na samom kraju teme. I taman kad pomislite da su se Damir Rakić i družina napokon dočepali nekog tvrđeg uporišta s kojega bi možda mogli doskočiti do autorski prepoznatljivog iskaza, album krene drugim smjerom. Recimo, Crni po-jas, skladba u kojoj kao pjevač gostuje Davor Ga­vran, u optjecaj vraća omiljenu »dramaturšku« she­mu Svirala preuzetu iz prog–rocka sedamdesetih: nepotrebne instrumentalne umetke ugurane unutar osnovne hard–rock strukture. Isto se događa i u la­ganicama pa je Ne pričaj formalni sentiš kojem uzor može biti i bregovićevsko pismo i hard–rock balade sedamdesetih, uz poslovični višak, odnosno instru­mentalne dionice s eksplozivnom gitarom u alterna­ciji s lirskim pasažima. I tako sve do zaključne Nev-sehir koja je ultimativan dokaz i sviračkog umijeća Čuvara svirala i temeljnog problema benda koji zna svirati, ali ne zna što bi. Riječju, kao i cijeli album, i njegov je finale melanž razlomljenih »detalja« s mno­go reminiscencija na sedamdesete (u konkretnom slučaju na pamet mi padaju Camel iz doba albu­ma Snow Goose) bez mnogo »razloga za pjesmu«. (Zlatko Gall)

Pips, Chips & Videoclips

WaltDan Mrak

Od uvodne Kratke povijesti ko­jom postavlja »radnju«, preko fenomenalnog, emocijama na­bijenog singla Htio bi da me vo-liš, do zaključne, senzualne ba­lade Plivač, novi album Pipsa nema ni jednog slabog trenut­ka. I ovaj je put posrijedi izma­

štani svijet ili fantazija o nekom boljem mjestu od ove »usrane« zemlje u kojoj se koprcamo gotovo posve bez nade u spas. No dok je parabola na Pjesmama za gladijatore bila promašena, a atmosfera Drveća i rijeka prehermetična, Walt se doista doima poput boljeg mjesta za život. Srećom, ne negdje daleko od nas, jer za dolazak do njega ne trebaju vam ni raketa ni skafanderi, kao za let do Fafenštajna, nego tek poniranje u vlastito srce, duhovnost i ljubav kao spasiteljicu zdravog razuma i vlastita života. Ta gr­čevita potraga za smirenjem i utočištem u vremenu sveopćeg kaosa i nemira — u kojemu spas leži u ljubavi i intimnom mikrokozmosu koji valja što više odmaknuti od izvanjskoga svijeta i svekolike »povi­

jesti idiotizma« — osnovna je potka izvrsno ustro­jenog i podjednako lijepo upakiranog Walta. Odje­ci Blura, Oasisa, The Flaming Lipsa, Mercury Reva, Radioheada, vedeta novog vala, sve do Beatlesa i Beach Boysa iz faze Sgt. Peppers’a, odnosno Pet Soundsa. No sada ništa nije nelogično, pompozno ili pogrešno posloženo. Ponekad je korak unatrag barem dva koraka naprijed, baš kao što iskreno po­niranje u srž vlastita bića može biti zanimljivije puto­vanje od leta do imaginarnih galaktika. Najuvjerljivi­je djelo Pipsa u posljednjih petnaestak godina, lijep i moderan album domaćeg rocka kakvih nemamo mnogo, te, vrijeme će pokazati, izvanvremenski kla­sik i važan »komad kulture«. (Aleksandar Dragaš)

Mjesni odbor

Divje sime Aquarius Records/Spona

Nakon što su prvim singlom Mande Mande (i spotom koji je na YouTubeu pogledan gotovo 500.000 puta!) osvojili publiku i dali im do znanja da su bend na koji trebaju računati, Mjesni od­bor sa Šolte prvim je albumom Disco Cuba izborio svoju pozi­ciju na domaćoj sceni. Odmah prihvaćeni kao novi predstavni­

ci otočnog rocka (sve su pjesme napisane na šol­tanskoj čakavici), Mjesni odbor lako dolazi do pu­blike zahvaljujući svojim veselim i plesnim ritmovima koji kombiniraju karakteristični otočni zvuk s glazbe­nim stilovima kao što su reggae, ska i funk uz niz lo­kalnih zafrkancija u stihovima pjesama. Istu formulu primjenjuju i na novom albumu Divje sime. Moguće i prerano jer je na albumu Disco Cuba ostalo još do­voljno pjesama, odnosno potencijalnih hitova, koji­ma su mu komotno mogli produljiti život. Ponešto ipak malo kompleksniji od debi–albuma, Divje sime, uz nekoliko nepotrebnih aranžmanskih poteza, zvuči »samo« kao logičan nastavak. S obzirom na uspjeh debitantskog albuma i kapacitet šoltanskih momaka, i Divje sime će se sigurno dobro »uhvatiti«. Odlična ljetna razbibriga i zimski podsjetnik na ljeto. (Dubravko Jagatić)

Markiz

MikrofonijaCroatia Records

Debitantski album Savršen svijet zagrebačkog alter–rock benda Markiz, zahvaljujući ži­votnom iskustvu glavnog auto­ra Andreja Babića i glasovnim kvalitetama crvenokose Ines, bio je ugodno iznenađenje na sceni deficitarnoj zrelih i intri­gantnih rock–prvijenaca s pop–potencijalom. Mikrofonija je stil­

ski i zvučno na sličnom tragu. Markiz suvereno »šal­taju« od estetike Skunk Anansie i boljih dana grupe Garbage, preko U2 i Simple Mindsa, sve do pod­sjećanja na novovalne legende poput XTC ili The Jama. Babićeva sposobnost »zakucavanja« refrena ponovo je zavidna, Ines podjednako uvjerljiva, osta­tak benda diše kao jedan, ali nove su skladbe ipak nešto manje intrigantne negoli one na Savršenom

svijetu. Ako je na debiju balans između osobnih i društvenih tema bio dobro pogođen, ovdje tomu nije tako, iako je Gospode o rasipništvu crkve u Hr­vata posve na mjestu. Ljubavne teme, dakle, najja­če su pogonsko gorivo Markiza, ali nedostaje više osobnih detalja koji bi, osim refrena, zapeli za uho. (Aleksandar Dragaš)

Razni izvođači

Bistro na rubu šume vol 1.Samizdat/besplatni download

Kako su istaknuli u prigodnom novinarskom materijalu koji je pratio izdanje, umorni od neljud-skog tretmana muzike a time i publike, te inzistiranja da je mu-zika nešto što se isključivo kon-zumira (a ne sluša) uz ovo brže–više–jače vrijeme u kojem pre-življavaju samo najsnalažljiviji, neformalna zajednica kreativ­

nih glazbenika odlučila je karijeru uzeti u svoje ruke i stvoriti kompilaciju šarmantnog naziva Bistro na rubu šume. Iako se moglo očekivati da će se disko­grafi otimati za mlade kantautorice i kantautore koji su posljednjih nekoliko godina odlučili izaći iz skri­venih kutaka te pokazati koliko je dobre glazbe još ostalo neotkriveno, kao i mladih izvođača koji nude novi zvuk, samo ih je nekoliko profitiralo. Nina Romić zauzela je čelnu poziciju i postala ponosna vlasnica dvaju albuma, kao i Stray Dogg, čije je pojavljiva­nje na beogradskoj sceni bila prava mala senzaci­ja, no svi ostali koji su se našli na toj sjajnoj kom­pilaciji, ostali su više ili manje u sjeni. Ne obazirući se na zemlju podrijetla, autori kompilacije okupili su devet sjajnih izvođača sličnog glazbenog izraza ili stila te svoje stvaralaštvo ponudili znatiželjnoj publi­ci besplatnim downloadom (http://bistronarubusu-me.bandcamp.com/), ne bi li nova regionalna sce­na doprla do što više slušatelja. Ukratko, sjajan uvid u novu scenu i neki novi zvuk koji ima sve više po­klonika, ali nažalost ne i u medijima. Bistro na rubu šume nudi pjesme Nine Romić, Felona, grupe Mika Male, Stray Dogg, Svemir, Radost!, Wooden Ambu­lance, Mikija Solusa, Zvonimira Varge i Seine. (Du­bravko Jagatić)

46

BR

OJ

181,

SR

PAN

J 201

3.

47

BR

OJ

181,

SR

PAN

J 201

3.

Nataša Antoniazzo, mezzosopran/Višeslav Jaklin, orgulje

Barokna glazba sjeverne HrvatskeCantus/HDS

Ponešto pretencioznog naslova, Baro-kna glazba sjeverne Hrvatske, novi je nosač zvuka u izdanju Cantus–HDS–a na kojemu su surađivali zagrebačka mezzosopranistica Nataša Antoniaz­zo i varaždinski katedralni orguljaš Vi­šeslav Jaklin. Naime, tek na poleđini omota čitamo da se zapravo radi o iz­boru pjesama iz zbirke Cantilenae cho-rales pro conventu Warasdinensi. Uz

iznimku pjesme Cessa, cessa sors mundana iz ča­kovečkog kantuala Konrada Potočnika, CD je pre­mijerna snimka monodijskih sakralnih minijatura sa­čuvanih u spomenutoj rukopisnoj zbirci iz sredine 18. stoljeća, koja je pohranjena u varaždinskom fra­njevačkom samostanu. Načinjeni izbor sastoji se od osamnaest skladbi na latinskom i u znatno manjem broju na hrvatskom jeziku, pri čemu su posebno istaknute podudarnosti s najpoznatijim zbornikom sakralnih napjeva zagrebačke crkve, Cithara oc-tochorda, te je time istaknuta stanovita repertoar­na srodnost tih dvaju glazbenih zbornika. Šteta je, međutim, što uz pojedinu skladbu nije navedena i li­turgijska prigoda za koju se skladba izvodila. Što se pak autorstva tiče, sve su skladbe nepotpisane, a stilski su iznimno ujednačene, što zapravo i ne čudi, budući da je repertoarno–glazbena uniformnost jedna od bitnih odlika franjevačkih glazbenih zborni­ka 18. stoljeća. Također, treba priznati da se radi o ostvarenjima uglavnom suzdržane skladateljske in­vencije. I upravo ta činjenica pred izvođače postav­lja nemale zahtjeve, budući da se unatoč tome oče­kuje zanimljiv slušni doživljaj. Tandem Antoniazzo–Jaklin u tom je smislu ponudio itekako zadovoljava­juću interpretaciju, kojoj ipak nedostaje barokne le­pršavosti i bistrine u vokalnoj dionici, dok se uzorno realizirani continuo katkad osamostaljuje u kratke preludije, interludije i postludije u kojima onda orgu­ljaš, s uspješno odabranim registracijama za svaku skladbu, dolazi u prvi plan. Uz informativni poprat­ni tekst Igora Mladinića, koji se u prvome redu bavi poviješću istraživanja, a tek onda sadržajem kantu­ala, zaključno se može reći da je nosač zvuka vrije­dan doprinos diskografiji hrvatske barokne glazbe te poticaj za predstavljanje (u zvuku, dakako) i dru­gih kantuala sjeverne Hrvatske iz razdoblja baroka. (Hrvoje Beban)

LADO

Pjesme naroda Europe // Songs of European Nations Aquarius Records

Kad se kaže LADO, vjerojatno većina pomisli na spektakular­ne plesne događaje kojima čla­novi Ansambla narodnih pleso­va i pjesama Hrvatske zadivljuju domaću i svjetsku publiku, pri­kazujući koreografska viđenja, scenske prikaze naše preboga­te tradicijske kulture. Zaljubljeni­ci u njihovo stvaralaštvo potvrdit

će lakoću pokreta, zanimljivost prikaza i šarolikost prekrasnih izvornih hrvatskih narodnih nošnji koje

predstavljaju na sceni, čime začaraju vjerujem i po­sljednjeg skeptika koji misli da naša tradicijska kul­tura nije dostojna predstavljanja, prikazivanja i nje­govanja. Brojnim koncertima članovi LADA »propo­vijedaju« baštinu, dijeleći svoje umijeće s najrazličiti­jom publikom, na gotovo svim kontinentima.

Bogatom produkcijom nosača zvuka potvrđuju i či­njenicu da je to i vrhunski ansambl za slušanje! Ple­sači se u trenu transformiraju u reprezentativni fol­klorni zbor, u klapu, soliste koji vjerno ozvukovlju­ju karakteristično pjevanje raznih regija Hrvatske u izvornom ili pak obrađenom obliku. Glazbenici, njih nekolicina multiinstrumentalista, u stanju su malim izmjenama glazbala izvesti posve različite glazbe­ne oblike, dočaravajući time raznolikost zvukovlja u nas. Novim nosačem zvuka, interpretacijom tradi­cijskih melodija različitih europskih zemalja, člano­vi Ansambla pokazali su da se poput kameleona mogu prilagoditi i drugim podnebljima. Kruna je to višegodišnjeg (povremenog) projekta, kako se sa­znalo u foyeru zagrebačkog HNK–a, gdje su album predstavili Tomislav Uhlik i Bojan Pogrmilović, du­gogodišnji suradnici i nekadašnji (glazbeni) vodite­lji Ansambla te ravnateljica LADA Ivana Lušić. Pro­jekt je pokrenut osamdesetih godina 20. st. kad su Ladovci na turnejama odlučili izvesti pokoju pjesmu zemlje koju su posjetili. Bile su to obrade pjesama koje su po načinu izvođenja bile slične našim tradi­cijskim napjevima, stilu koji je Ansamblu bio poznat. Odabrane su nakon pomnog preslušavanja onda dostupne građe na gramofonskim pločama, tran­skribirane i obrađene za ansambl. Obradama se nastojalo, onda, kao i danas, dati »moderniji« zvuk, odnosno zvuk vremena nastajanja obrada, te pe­čat obrađivača.

Na ovom nosaču zvuka Ansambl mijenja zvuk prema zamisli niza obrađivača: B. Potočnika, E. Cossetta, T. Uhlika, M. Kosovec, F. Kutev, M. Ma­kara, A. Kanski, A. Avdievskog. Pokušaji su to do­čaravanja karakterističnih stilova pjevanja, odnosno sviranja u pojedinim regijama Italije, Slovenije, Bu­garske, Engleske, Grčke, Francuske, Španjolske, Poljske, Slovačke, Mađarske, Ukrajine, Njemačke, Švedske, Rumunjske, Litve, Danske, Češke, Ru­sije pa sve do tradicije židovske pjesme, pri čemu se ipak ne zaboravljaju i naši domaći »hitovi« kojima se CD »otvara i zatvara«. Stoga je ovaj CD logičan zaključak projekta koji je »ozbiljnije« počeo i u, isti­na, manjem opsegu izveden 1985. godine u zagre­bačkom Hrvatskom glazbenom zavodu u povodu Europske godine glazbe (dio građe je i objavljen na LP–u), a nastavio se izvedbom na Dubrovačkim ljet­nim igrama dvadeset pet godina poslije.

I dok se s jedne strane nameće pitanje kojoj je to publici ovaj CD namijenjen, tko bi poželio slušati LADO kako izvodi tradicijske napjeve primjerice Ita­lije umjesto »naših domaćih«, s druge strane je ne­osporiva visoka razina izvedbe te vrlo dobro plani­ranje izlaska CD–a, baš uoči ulaska Hrvatske u Eu­ropsku uniju. (dr. sc. Irena Miholić)

IZDAVAČI Hrvat sko društvo

skladate lja, Zagreb, Berislavićeva 9,

Cantus d.o.o., Zagreb, Baruna Trenka 5

ZA IZDAVAČE Antun Tomislav Šaban

Mirjana Matić

UREDNIŠTVO Darko Bakić

Marina Ferić JančićMilan Majerović-Stilinović

Siniša ŠkaricaJana Haluza

(glavna urednica)

LEKTURA Rosanda Tometić

GRAFIČKO OBLIKOVANJE

Luka Gusić

TISAK Studio Flyer,

Aleja Seljačke bune 7a 10090 Zagreb

E–mail: cantus@cantus.hr

cijena: 22 kuna

(za članove HDS–a besplatno)

ISSN 1330–4747

CJENIK OGLASA ZA CANTUS

1/1 CIJELA STRANICA 6.000,00 kn

1/2 STRANICE 3.000,00 kn

1/3 STRANICE 2.000,00 kn

1/4 STRANICE 1.500,00 kn

Cijene oglasa izražene su bez PDV–a

i ne uključuju dizajn oglasa

Oglasi na vanjskom ovitku novina navedenih formata naplaćuju se dodatnih 30%

od izražene cijene Dodatne informacije o smještaju oglasa,

posebnim formatima te pogodnostima uputiti na

cantus@cantus.hr

Natječaj za Chansonfest 2013.Umjetnička organizacija Chansonfest objavljuje natječaj za nove skladbe koje će biti izvedene na Međunarod­nom festivalu šansone Chansonfest 2013., pod pokrovi­teljstvom i uz potporu Ministarstva kulture Republike Hr­vatske, Grada Zagreba i Hrvatskog društva skladatelja. U obzir dolaze samo radovi visoke umjetničke vrijednosti u kojima glazba i stihovi čine jedinstvenu cjelinu. Chanson­fest nema natjecateljski karakter, a sve se skladbe izvo­de uživo.

Prijava za natječaj treba sadržavati naslov skladbe, po­datke o autorima, notni zapis (s tekstom i harmonijskim simbolima) ili demo–snimku (CD ili mp3) te tri primjerka stihova pisanih na računalu.

Rezultati natječaja bit će objavljeni do 1. listopada 2013., a autori i izvođači odabranih skladbi obvezuju se do 15. listopada 2013. potpisati s organizatorom izdavački ugo­vor. Izvođači se obvezuju dostaviti organizatoru master snimku skladbe do 5. studenoga 2013. Odabrane sklad­be snimit će se u organizaciji i na trošak organizatora. Au­tori skladbi odabranih za izvedbu prenose pravo na or­ganizatora da odabrane skladbe izvede, tiska i prenese preko radija i televizije te da ih objavi na nosaču zvuka i/ili slike, odnosno da svaka ili neka prava prenese na treću osobu. Sva ostala prava autor zadržava za sebe, uz pravo da samostalno izda skladbu.

Odabrane skladbe bit će izvedene na Međunarodnom festivalu šansone Chansonfest uz izravni ili odgođeni ra­dijski i/ili televizijski prijenos u petak, 15. studenoga 2013. u 20 sati u Zagrebačkom gradskom kazalištu Komedi­ja, Kaptol 9.

Rok predaje radova je 15. rujna 2013.

Radovi se šalju poštom na adresu:

HRVATSKO DRUŠTVO SKLADATELJA za Chanson­fest 2013. Berislavićeva 9 10000 Zagreb, Hrvatska tel. 385 (0)1 4872 370; faks 385 (0) 1 4872 372; internetom: chansonfest@email.t–com.hr

Hrvoje Markulj, ravnatelj

I stodobno kad se Les Ponts, ekskluzivni re­storan otvoren proš­log proljeća u Green Gold Centru, odlučio za predstavljanje jed­

nog od najuspješnijih francuskih gastronomskih žanrova (brasse-rie), Hrvatsko društvo skladatelja s Cantusom d.o.o. bira njegov prostor na Radničkoj cesti za prvi čin obnavljanja jedne od najpopu­larnijih edicija u svojoj bogatoj povi­jesti — notnih albuma pod egidom Zabavnih melodija. Podudarnost je možda slučajna, ali ako išta povezuje brasserie i Zabavne melodije jest potpuno predavanje nepretencioznoj i široko rasprostranjenoj paleti uživanja u jelu i piću, odnosno glazbi. Dakle, tko je pozvaniji da bude na početku novog doba notnih knjižica, ako ne nekadašnji kralj popularnih kajdanki — Đorđe Novković. Jedan od predstavljača (i urednika) obnovljene edicije Zrinko Tutić (druga dvojica su Rajko Dujmić i Neno Ninčević), reći će: Nitko se od nas, koji smo s njime dijelili isti kruh, neće naljutiti ako kažem da je on bio i ostao iznad svih, neprikosnoveni hitmaker!

U druženje probrane elite poklonika i prijatelja pokojnog autora uveo nas je glavni tajnik HDS–a Tomislav Antun Šaban, govore­ći o nekadašnjoj važnosti i kontekstu notnih edicija u promicanju

pop–glazbe i posebno zabavnih melodija, kojima se sada, na­kon četvrt stoljeća, traži novo–staro mjesto. Boris Novković je u svojoj zahvali kao i obično bio kratak i duhovit, a dalje je sve bilo prepušteno probranim delicijama, pjenušcu i slobodnoj raz­mjeni užeženih i friških pikanterija iz svijeta popularne glazbe, ali i šire. Zapravo, o tomu se uvijek i radi. Jer, kao što je u Cantuso­voj pozivnici stajalo: Notni album obuhvaća samo dio (Novkovi-ćeva) ogromnog opusa, ali kako u 30 pjesama sabrati čitav je-dan život sastavljen od pjesama!? Tako je, osim najave da se na­stavlja prekinuta izdavačka tradicija, takvo događanje prije svega prigoda prebiranja po hrestomatiji popularne glazbe u odavanju počasti jednom od najvećih koji su je pisali na ovim prostorima. (Siniša Škarica)

Zora je… piva klapa Novkovića: Rajko, Zec, Boris, Neda i Zrinko

Glazba Davora Križića, Luke Žužića i Andreasa Marinella na koncertima Jazz orkestra HRT–a, 22. svibnja i 12. lipnja 2013.

Novi autorski hrvatski jazzZahvaljujući trudu Saše Nestorovića, posljednjih se nekoliko godina na koncertima Jazz orkestra HRT–a osjeća veća aktivnost hrvatskih skladatelja i aranžera

Piše: Davor Hrvoj

D rugi dio sezone Jazz or­kestra HRT–a u Studiju Bajsić HRT–a obilježili su nastupi na kojima su izvedena djela hrvatskih autora. Nakon koncerta

pod nazivom Nove skladbe za Jazz orkestar HRT–a održanog 20. ožujka, te koncerta s uglednim gostima (dirigentom Dougom Ric­hardsom i trubačem Rexom Richardsonom), posljednja dva bila su u znaku stvaralaštva stalnih članova i suradnika Orkestra.

Trombonist Luka Žužić i saksofonist Andreas Marinello ravnali su Jazz orkestrom HRT–a na nastupu održanom 22. svibnja. Na programu su bili njihovi aranžmani, ali i poneka skladba, a u nekim su izvedbama i zasvirali. Povjere­nje su dali mnogim članovima orkestra koji su se istaknuli solima, među njima saksofonistu i flautistu Arsenu Erešu, dugogodišnjem vođi sekcije saksofona Jazz orkestra HRT–a. Ne­posredno prije koncerta saksofonist Damir Horvat uime članova Orkestra pred publikom je pozdravio Arsena Ereša koji odlazi u mirovi­nu. Budući da je multiinstrumentalist, sopran, alt i tenor saksofonist, te diplomirani flautistist, Asen Ereš bio je nezamjenjiv u svim televizij­skim glazbenim emisijama, a u više od dva­deset pet godina, koliko je proveo u Orkestru, dao je izniman doprinos njegovu razvoju.

Luki Žužiću i Andreasu Marinellu koji su za­nat ispekli i iskustvo stjecali svirajući godina­ma u HGM jazz orkestru Zagreb, to nije bilo prvo autorsko predstavljanje uz Jazz orke­star HRT–a. Naime, Žužić je honorarni član, a Marinello povremeni suradnik; obojica su kao skladatelji i aranžeri sudjelovali u koncertima iz ciklusa Nove skladbe za jazz orkestar, te na snimanju albuma U sredi našeg sela, a Žužić i u snimanju albuma Veselje ti navješćujem, s

aranžmanima hrvatskih tradicijskih pjesama.

Iako samozatajan kao osoba, Žužić se au­torskim radom predstavlja u posve drukči­jem svjetlu. Naime, njegovi aranžmani odaju samouvjerenu osobu koja je svladala zanat i ima cilj. Aranžmani su mu maštoviti, logični i protočni, njima je vješto iskoristio mogućnosti orkestra, vodeći računa o dinamici, stvaraju­ći glazbu punu boja, dok su neki zahvati vrlo hrabri i moderni. Marinello se također upu­šta u suvremeni pristup aranžmanima za big band, a soliste bira prema karakteru skladbi. U njegovim se profinjenim i delikatnim aran­žmanima osjeća poznavanje bigbendaške tra­dicije, ali i suvremenih trendova u orkestralnoj jazz glazbi.

Djela trubača Jazz orkestra HRT–a Davora Križića, čijem je stvaralaštvu bio posvećen koncert održan 12. lipnja, već su bila na pro­gramima Orkestra, a i snimljena su na albu­mima, primjerice Yeah Man na CD–u 75 go-dina HR–a / 45 godina HTV–a. Osim stan­darda po njegovu izboru, orkestar je pod rav­nanjem Saše Nestorovića izvodio Križićeve skladbe iz ranog razdoblja njegove karijere: Yeah Man, Some Blues i Vesna, ali i dvije no­vije — Davor’s Tune koju je s Orkestrom prvi put izveo prošle godine, te Echoes of a Dream koja je ovom prigodom i praizvedena. Aran­žmane je povjerio raznim autorima. Osim kao sjajan skladatelj čija bi djela, primjerice Yeah Man i Some Blues, mogla postati standardi­ma hrvatskog jazza, Križić se predstavio i kao izvrstan solist — trubač i krilničar. Na koncertu je po njegovu izboru nastupio ugledni pijanist David Gazarov s kojim je u duu izveo standard My One and Only Love. Oduševljenu publiku nagradili su izvedbom skladbe Mystic Soul koju je prije više od deset godina napisao Sil­vije Glojnarić, i to upravo za Križića kao solista.

Trubač Jazz orkestra HRT-a Davor Križić predstavio je svoje stvaralaštvo uz matični ansambl u Studiju Bajsić HRT-a

DAV

OR

HRV

OJ

AN

ASTA

ZIJA

VR

ŽIN

A

Najava nove edicije Cantusa d.o.o. i HDS–a Zabavne melodije

Notni album Đorđa NovkovićaNa predstavljanju se okupila krema estrade u regiji čiju su karijeru obilježile Novkovićeve pjesme

48

BR

OJ

181,

SR

PAN

J 201

3.

stivalski niz od pedeset godina u prvom vi­kendu srpnja zaokružio Đorđi Peruzović. Legendarnog splitskog glazbenika direkcija Splitskog festivala ovjenčala je posebnim pri­znanjem, a doajen glazbene scene oprostio se od Prokurativa u zafrkantskoj maniri, izvo­deći veselicu Floćun skladatelja Enca Lesića u pratnji klape Friži i plesne skupine Školjki­ce. Peruzović se prvi put predstavio festival­skoj publici 1963. na Bačvicama s Baladom o tovaru antologijskog autora Zdenka Runji­ća. „Imao sam toliku tremu da sam zaboravio riječi pjesme, ali to nitko nije primijetio jer se pjesma izvodila prvi put, pa sam to uspješno ‘zamaskirao’“, prisjetio se Đorđi davnog festi­valskog debija nakon kojega je što kao izvo­đač, što kao autor, pisao povijest Splitskog festivala, baš kao i njegova kolegica Zorica Kondža koja je ove godine na Prokurativama pjevala Ispod cvita od lavande pridonijevši da ta skladba Joška Banova u suradnji s Jak­šom Fiamengom i Teom Brajčićem dobije priznanje za »najcjelovitije djelo«.

Prokušana receptura

Direktor festivala Tomislav Mrduljaš složio je program 53. »Splita« po prokušanoj receptu­ri koju je prakticirao posljednjih godina, kom­binirajući nastupe poznatih glazbenih imena (Kemal Monteno, Giuliano, Mladen Grdović, Hari Rončević, Magazin, Danijela, Jole...), s nizom popularnih klapa (Maslina, Cambi, Intrade, Sv. Florijan...), uz davanje nemalog broja festivalskih propusnica lokalnim glaz­benim snagama i debitantima koji tek treba­ju opravdati ukazano im povjerenje (Studio Fendo, Beverly Hills, Mjesni odbor...).

A među festivalske povratnike, nakon gotovo dvadeset godina, upisao se Zlatko Pejaković konkurirajući pjesmom Maje Marije Dalmaci­jo, fala ti. „Vratio sam se iz ljubavnih razloga, takav je odnos mene i Splita. Također, vidim i da organizator pokušava vratiti Splitski festi­val na staze slave na kojima je bio, s pjesma­ma koje pripadaju Splitu, notama koje obilje­žavaju dalmatinsko podneblje. Tako sam i ja odlučio vratiti se na Prokurative kada se festi­val počne vraćati na pravi put“, kazao je Zlat­ko Pejaković dajući punu potporu direktoru Tomislavu Mrduljašu na njegovu festivalskom konceptu čija je završnica, uoči dodjele pri­znanja, zaokružena show programom Jele­ne Rozge i članova baletnog ansambla split­skog HNK­a.

Festival zabavne glazbe SPLIT 2013.

U znaku klapaNajbolja pjesma Vjekoslave i Tončija Huljića u izvedbi klapskog tenora Marka Pecotića Pece

Piše: Mirela Goreta

K lapska je pisma okru­njena priznanjem na 53. Festivalu zabavne glazbe Split 2013. ­ uspješnica Ćaća skla­datelja Pere Kozomare

i tekstopisca Roberta Pauletića u izvedbi klape Rišpet osvojila je prvu nagradu publike u završnici glazbene manifestacije na Pro­

kurativama, dok je pjesmu A kad bi te pita autorskog dvojca Vjekoslava i Tonči Huljić u interpretaciji klapskog tenora Marka Pecotića Pece žiri proglasio najboljom.

Pedeset godina zajedno

Na zadovoljstvo organizatora i publike, fe­stival je i ove godine obilježio nastup člano­va splitske grupe Libar, prošlogodišnjih do­bitnika nagrade za najcjelovitije djelo koji su na Prokurative stigli s ljubavnom pjesmom Oprosti mi (druga nagrada žirija), a svoj je fe­

Na drugo se mjesto, prema broju glasova

publike, plasirao Mladen Grdović, treće je zauzeo Zlatko Pejaković, dok je sastav Studio Frendo primio treću nagradu stručnog ocjenjivačkog suda.

Direktor Splitskog festivala Tomislav Mrduljaš uručuje nagradu HDS ZAMP-a za najizvođeniju pjesmo prošlog festivala skladatelju pjesme Lumin Peri Kozomari (izvođač je klapa Rišpet). Isti skladatelj i izvođači osvojili su Grand Prix publike ove godine sa skladbom Ćaća.

... a publika kaže: Ćaća iznad svih

Spli’ski susret autora i predstavnika HDS ZAMP-a

P redstavnici odjela Članstva i Odnosa s javnošću HDS ZAMP­a sastali su se 6. srpnja u Splitu s autorima,

redovitim i pridruženim članovima HDS­a iz dalmatinske regije. Na susretu s oko trideset glazbenika predstavili su im poslovne rezultate službe ZAMP i godišnje izvješće za 2012. godinu.

U ležernoj ali i radnoj atmosferi Raz-govora s autorima, predstavnici stručne službe za ostvarivanje prava autora odgovarali su na pitanja te sa­slušali prijedloge i želje članova. Tije­kom razgovora predstavljena je i ob­novljena internetska stranica www.zamp.hr, namijenjena najprije auto­rima, ali i svima koji glazbu koriste, vole ili jednostavno žele naučiti nešto o zaštiti autorskih glazbenih prava.

Članovi društva pozvani su i na ko­munikaciju preko društvenih mreža (Facebook, Twitter) koje HDS ZAMP odnedavno vodi i koje bilježe dobar odaziv. Neizravan povod za susret bilo je 53. izdanje Splitskog festivala na kojemu su se okupili brojni autori iz Dalmacije kako bi predstavili nove skladbe. Na završnoj večeri festiva­la dodijeljena je i nagrada HDS ZA­MP­a za najčešće emitiranu skladbu s prethodnog izdanja festivala, skla­datelju Peri Kozomari za pjesmu Lu-min u izvedbi klape Rišpet. Iskreno se radujem nagradi HDS-a koju sam dobio za skladbu Lumin izvedenu na Splitskom festivalu 2012. godine, u izvođenju moje klape Rišpet iz Spli-ta. Nagrada mi je zasigurno poticaj, jer dobiti je za najizvođeniju skladbu od HDS-a doista je uvijek motivira-juće, rekao je Kozomara prigodom dodjele.

: JAD

RAN

BAB

Ić

: JAD

RAN

BAB

Ić