Travanjska Vjestica

5/22/2018 Travanjska Vjestica

1/395


2/395

Travanjsaka vjeticaMajgull Axelsson

Ovo je fikcija. Naravno, u Vadsteni postoji i dsanatorij, kao to u Kiruni postoji Institut za astrofizik

tih institucija nije identina onima o kojima se govoriLjudi i dogaanja takoer su plod moje mate - uz odrRaya Bradburyja, zbog kojeg sam jo prije nekoliko drazmiljati o travanjskim vjeticama.

Valovi i estice ....................................................Komad naplavine .................................................Kaznene ekspedicije ............................................Blizanac pumpa ...................................................Retardirani osmijeh .............................................Trenjina princeza ...............................................Na vagi ................................................................Mean Woman Blues ............................................Procesija mrtvih ...................................................Zaboravljena sestra ..............................................

m zdravlja i, ali nijedna od

ovoj knjizi.enu pomosetljea poela

Spisateljica

.......................... 3

........................ 10

........................ 69

........................ 90

...................... 180

...................... 207

...................... 284

...................... 303

...................... 382

...................... 393


3/395

Valovi i esticeValovi i esticeValovi i esticeValovi i esticeNeutrini su vrlo maleninemaju naboja i nemaju masu meusobdjelujuZemlja je za njih samo glupava loptjednostavno prolaze poput spremaica khodnik ili fotona kroz staklenu plou...

John

o uope ne

kroz kojuoz pranjav

pdike


4/395

Tko je to?- pita moja sestra.Ona je osjetljivija od drugih, jedina je koja pon

moju prisutnost. Sada izgleda poput ptice dok stoji taki pogledom pretrauje vrt. Ima samo sivi kuni ogrtaspavaice i ini se kako ne primjeuje da se noni mraogrtaje rastvoren i pojas visi na jednoj oici. Poput tlei na stepenici koja vodi do kuhinje iza nje.

Trzajem okrene glavu, slua prema vrtu i ekane dobije, ponovi, sada oajnije i kretavijim glasom:

Njezin dah stvara male bijele pramenove. To jeterian tip. Poput magle, pomislila sam jo kad sam jBilo je to jednog vrueg kolovoskog dana prije mnogonego to sam uope dobila smjetaj u domu s pomonibertsson se pobrinuo da me izvezu van i ostave u sjenineposredno prije poetka lijenike konferencije u kodvorani sanatorija. Sluajno je naletio na Christinu Wparkiralitu i sluajno ju je nagovorio da krenu preico

travnjaka gdje sam ja sjedila. Njezine su salonke propmekanu travu, a kad su doli do poljunanog dijela, ztrenutak da provjeri nije li joj ostalo zemlje na donovividjela da ima najlonke, usprkos toplini. Uredna bluzakoljena i najlonke. Sve u razliitim nijansama bijelog i

Tvoja starija sestra jedna je od onih dama kojizbje- ljivau, rekao je Hubertsson prije nego to mi j

Povrinski gledano, dobar je to opis. Ali nije dje sada gledala u stvarnosti, inila mi se osloboena bda je izgledalo kao da se zakoni materije na nju ne pribi mogla kliziti poput dima kroz zatvorene prozore i z

ekad nasluujeo ispruena vratareko bijelezadrao. Kuni

nkog perca s repa

dgovor. Kad gaTko je to?

j pristaje. Ona jeprvi put vidjela.ljeta, puno prije

cima. Hu-velikog javora,ferencijskojlf tamo nam preko velikog

dale duboko ustala je naa. Tek sam tadasuknja dosivog.peru ruke uje pokazao.

voljan. Kad samje i oblika takojenjuju, kao dakljuana vrata.


5/395

Na trenutak mi se uinilo da e Hubertssonova ruka proi ravno kroznju kada se ispruio da je pridri.

Samo po sebi, to ne bi bilo tako udno. esto zaboravljamo da jeono to mi zovemo zakonima prirode samo nae pojednostavljenogledanje na stvarnost koja je prekomplicirana da bismo je mogli

razumjeti. Na- primjer, da ivimo u oblaku estica koje nemaju masu;fotona i neutrina. I da se sva materija - ak i ona u ljudskom tijelu -najveim dijelom sastoji od praznina. Udaljenost izmeu estica atomaje velika kao i udaljenost izmeu zvijezde i njezinih planeta. Ono toini povrinu i kompaktnost nisu dakle same estice, veelektromagnetsko polje koje ih povezuje. Kvantna fizika nas takoer uida najmanji elementi materije nisu samo estice. To su i valovi.Istovremeno. Neki od njih imaju ak sposobnost da se nalaze na viemjesta u isto vrijeme. U jednoj mikrosekundi elektron isprobava svojemogue pozicije i unutar tog trenutka sve su te mogunosti jednakostvarne.

Dakle, sve prolazi. Kao to je poznato.Gledano po tim principima, nije ni tako udno da neki od nas

mogu naruiti fizikalne zakone. Ali kada je Hubertssonova rukadodirnula Christinu, koja je stajala na jednoj nozi i promatrala svoj on,

pokazalo se da je jednako vrsta u obrisima kao i svi drugi ljudi.Njegova ju je aka uhvatila za ruku i ostala tamo.Nije postala prozirnija s godinama; jo uvijek izgleda kao da bi

se u bilo kojem trenutku mogla raspriti i nestati u kaosu valova iestica.

Ali, naravno, to je samo iluzija, Christina je ustvari jedna vrstopovezana nakupina ljudske materije. ak vrlo vrsta.

A sada su se njezini elektroni odluili na novu situaciju.

Zatrepe i zaboravi me, stegne kuni ogrtavre oko sebe i gacajuiizmama krene bljuzgavom ljunanom stazom prema potanskomsanduiu i jutarnjim novinama.

Pismo lei na dnu sanduia. Kad ga ugleda, vrtom poput vjetraproe mali val uasa.Astrid,pomisli, ali se u istom trenutku sjeti da jeAstrid mrtva, da je ustvari vetri godine mrtva. To je utjei. Stavinovine pod ruku i krene prema kui okreui kuvertu u ruci. Ne gleda

kuda ide.I zato se spotakne o mrtvog galeba.

* * *


6/395

U istom trenutku moja druga sestra otvori oi u hotelskoj sobi uGoteborgu i naglo udahne zrak. Tako se uvijek budi; u prvoj je sekundiuplaena, dok se ne sjeti tko je i gdje se nalazi. Ali jutarnja panika sepovue i ona venapola utone u san kad se zaustavi i isprui ruke premastropu. Isuse Boe! Nema vremena ljenariti u krevetu! Danas e

iskoristiti jedan sasvim obian etvrtak slijedei vlastite tragove.A walkdown memory lane!Veje ila tim putem, ali to je bilo davno.

Margareta sjedne u krevetu i pone pipajui traiti cigarete. Kadpovue prvi dim najei se, od osjeaja kao da joj se koa otputa ipoinje lebdjeti nekoliko milimetara iznad mesa. Spusti pogled na svojeruke. Gole su, bijele i najeene. Zaboravila je svoju jedinu spavaicukod Claesa...

Za uvjerenog puaa, Margareta neuobiajeno cijeni svje zrak.Pokrije svoju golotinju dekom, ode do prozora i irom ga otvori. Zatimostane stajati na hladnoi i gleda prema olovno sivoj kasnoj zimi.

Nigdje u vedskoj svjetlost nije tako runa kao u Goteborgu,pomisli. To je uobiajena i dobro poznata misao. Tako se obino tjeikad je tama baci u depresiju doma u Kiruni. Imala je sree, usprkossvemu. Inae je mogla ostati ivjeti cijeli ivot pod metalnim nebomGoteborga, da nije bilo one sluajnosti. Sluajnosti u Tanumu...

Margareta povue dim i pusti ga da sipi kroz zadovoljanosmijeh. Pa danas ide u Tanum. Prvi put u vie od dvadeset godinavratit e se na mjesto koje je odredilo njezin ivot kao odrasle osobe.

Tada je tek bila napunila dvadeset tri godine i bila napola gotovasa studijem arheologije. Cijelog je tog vrueg ljeta kopala, prosijavala ietkala kroz tresetite obraslo vrijeskom kako bi otkrila jo jednu starugravuru, dok je napeta ica u njoj cijelo vrijeme oscilirala odoekivanja. Ta je ica vibrirala za Fleminga: danskog gostujueg

profesora dubokog glasa i uskih oiju. Veje tada Margareta - da seblago izrazim - imala odreenog iskustva sa sredovjenim mukarcima isada je iskoritavala sve trikove i naine koje je nauila. Sputala bipogled i naglo prela rukom kroz kosu kad bi je pogledao, isprsila bi se iljuljala bokovima dok je hodala, smijala se tiho i gugutala na njegoveale u vrijeme pauza za kavu.

Na poetku je bio vie uplaen nego oaran. Istina je da je esto

traio njezino drutvo, smijeio se kad se ona smijeila i smijao kad seona smijala, ali nije preuzimao nikakvu inicijativu. Umjesto toga je sveee - bez razloga - spominjao svoju enu i djecu, svoje godine i svojeobveze. Ali Margareta nije poputala. Bila je fanatino nastrojena, tada


7/395

kao i sada, i to je on vie mahao svojim isprikama, to se onaintenzivnije lijepila za njegov pogled. Bit e on njezin!

Jedini je problem bio to nije tono znala to e joj on.Trebali bi spavati zajedno. Naravno. Veerima bi u svom atoru

esto matala kako e je zgrabiti oko struka jednom rukom, dok e

istovremeno drugom otkopati svoj rasporak. Ruke e mu drhtati iprtljati, ali ona mu nee pomoi. Ba naprotiv, spreavat e ga tako toe stisnuti svoje krilo uz njegovo i polako poeti mijeati. Ali kadrasporak konano bude otvoren, pustit e svoju ruku da potrai unutra,sklopit e je oko njegova penisa, koji e nabujati i napeti se poputneformirane kvrge ispod bijele pamune tkanine gaa, a onda e njeziniprsti etati dalje, lagani i lepravi poput leptira.

Ali spavati s njim je samo put. Ne cilj. Margareta je nasluivalada e se morati zadovoljiti odraavanjem svoje poude u Flemingovoj,ali, ustvari, bilo joj je svejedno. Postoji jedna druga praznina u njoj kojuje trebalo ispuniti i bit e ispunjena kasnije, znala je to, kad budu lealiu vrijesku okrueni ljetnom noi. Onda e Fleming rei ili uiniti neto -to, nije znala - i to neto e zauvijek ispuniti svaku prazninu u njezinutijelu. Nakon toga e ivjeti zadovoljena. Zauvijek ispunjena.

I na kraju se dogodilo. Jedne joj je veeri Fleming stavio ruku

oko struka i poeo petljati s rasporkom. Margaretin je dlan obgrlionjegov penis i prtala je poudom od samog oekivanja dok se sputalapod njim u vrijesak. Odmah nakon toga prsnuo je Fleming. I onda jebilo gotovo, jer kad je Flemingov penis uvenuo, nije imao nita ime bije ispunio. Njegova teina, koja je donedavno bila utjeha i obeanje,postala je zaguujua i prijetea. Gurnula ga je u stranu i dubokoudahnula. Nije reagirao, samo je progunao i promijenio poloaj.Duboko je spavao u rascvalom vrijesku.

Margareta jo ni danas ne zna kako to da je ustala i otila. Viebi joj nalikovalo da je ostala i gnijezdila se pod njegovim pazuhom, dase nekoliko mjeseci zadovoljavala onim mrvicama koje je dobivala, a neda je odmah poela sanjati o drugim, malo veim mrvicama. Ali gorakokus razoaranja u ustima i natjerao ju je da navue ore i ode odande.Namjerno je ila u krivom smjeru, dalje od iskopanih jaraka i atoraarheologa, prema neemu drugome...

Mala! kae Margareta, tjeei se tamo kraj otvorenog prozoradvadeset pet godina kasnije. Isprui jednu ruku iz deke traei, kao da

se eli protegnuti kroz vrijeme i dosei do te prazne djevojke kojatumara kroz tanumsko tresetite obraslo vrijeskom. Ali u istom trenutku


8/395

shvati to ta gesta govori o njezinu shvaanju stvarnosti, zaustavi seusred pokreta i usmjeri ruku u drugom smjeru. Umjesto toga, uzet ecigaretu i ugasiti je.

Margareta je fiziarka i kao takva malo se boji moderne fizike.Ponekad joj se ini da joj se pojmovi kao to su vrijeme i prostor i

materija otapaju pred oima i tada se mora zaustaviti, tada morakontrolirati svoju podivljalu matu i uvjeriti se da se s ljudskog stajalitanita nije promijenilo. Ovdje na Zemlji materija je jo uvijek vrsta, avrijeme je rijeka koja tee svijetom od poetka ivota do njegova kraja.Samo u teoriji, kae ona sama sebi, vrijeme je iluzija. Za ovjeka ono jestvarno, i zato je pokuaj protezanja kroz vrijeme znak ludila kod ljudi.Kao, naprimjer, tjeiti samu sebe u dvadeset godina mlaem izdanju.

Zalupi prozor, navue zavjese i pusti deku da padne na pod.Protegne se. Sad e se istuirati i uljepati, zatim e odbrujati uClaesovu rasturenom starom autu, prvo prema Tanumu, nakon togaprema Motali i onda prema Stockholmu. Ona dosadna konferencija nakojoj se napatila u Goteborgu ispunila je svoju funkciju. Izbjei ceKirunu i svoju jebenu disertaciju cijeli tjedan! Pod tuem joj se vratisjeanje. Odjednom pred sobom vidi Fleminga, sjeti se njegovaoajnikog osmijeha sljedeeg dana i njegova nestrpljivog aptanja. Zar

ne da je bilo prekrasno? I zar ne da e ove noi opet biti prekrasno? Ana jesen e se pobrinuti da bude njezin mentor...Starija Margareta okrene lice prema mlazu vode i zatvori oi.

Unutra vidi mladu Margaretu kako se mirno smijei i naginje se jo vienad svoj posao.

ao mi je, kae ona. ao mi je, Fleming. To nee ii...Zato?Okrene glavu i pogleda prema njemu.

Zato to sam zavrila s arheologijom. Na jesen u studiratifiziku. Prole noi sam odluila.

Starija se Margareta suho nasmije kad se sjeti njegova izrazalica.

* * *

Moja trea sestra lei na madracu i trepe. Inae se uope nemie.

Birgitta nema krevet. Nema ak ni prekrivana svom madracu,lei direktno na njegovoj prljavoutoj pjenastoj gumi. Ruke su jojrairene, iz lijevog kuta usana curi mali trag sline...


9/395

Izgleda jadno. Poput razapetog tijesta.Svejedno misli na svoju ljepotu, sjea se vremena kad joj je bilo

petnaest godina i kad je bila Motalin snjeno bijeli odgovor na MarilynMonroe. Na podu pored nje lei Roger, mravi mali rak od mukarca,ravne kose i prosijede brade. Zbog njega Birgitta ne moe spavati, zbog

njega se mora prisiliti da se sjeti vremena kad je bila lijepa. I sad jojgotovo uspijeva. Vidi Doggena kako klizi iz svog auta, zalupi vratima iosvre se. Na prakiralitu je tiho, jedino to se uje je glas CliffaRichardsa kako struji iz prijenosnog gramofona. Svi su poglediusmjereni prema Doggenu, enja djevojica lepra poput leptira premanjemu, nemodjeaka je tvrdoglava tiina.

Birgitta zna da ide prema njoj ak i prije nego to je poeohodati, ona zna da ide prema njoj. I dolazi, sada otvara vrata auta i hvataje za runi zglob.

Sad si moja cura kae on. Nita vie. Samo to.Kao u filmu, pomisli Birgitta po tisuiti put u ivotu. Bilo je to

ba kao u filmu. A film ide dalje, zborno pjevanje i violine ispunjavajusvemir kad se sjeti kako ju je poloio na haubu i nagnuo se nad nju dajoj da prvi poljubac...

Ali Roger se pomakne u snu i zato se film prekine, zauti i slika

nestane. Ona okrene glavu i pogleda ga, za nos je utipne slab mirisamonijaka. Njegove svijetloplave traperice prekrivene su tamnomvlanom mrljom koja se proirila od rasporka dolje po lijevom bedru...

Birgitta je premorena, ali da joj je ostalo imalo snage, trebala bise prevrnuti preko ove gliste od ovjeka i zaguiti ga teinom vlastitogtijela. Ali ona nema snage. Nema snage ni staviti ruke na ui kako ne biula njegov glas. Iako ne bi bilo nikakve razlike. Rijei su vereene,njegova je replika zauvijek ucrtana u njezinu memoriju.

Jebote, kae on u sjeanju i stavi ruku preko njezina lica.Jebote. Tako si runa da mi kurac padne...

Birgitta zatrepe i udie, u sjeanju trai zborno pjevanje ivioline, Doggenove velike ruke i Motalin snjeno bijeli odgovor naMarylm Monroe. Ali film se prekinuo, traka neutjeno uti dok seokree, ostatak filma zatreperi i sve slike nestaju.

vrsto zamiri, stisne oi dok ne postanu samo dvije tanke crte i

pokua nasilu prizvati utjeno sjeanje. Kad joj ne uspije, napo apodigne kapke i pogleda Rogera. Danas e konano izbaciti van tog

vraga.


10/395

Komad naplavineKomad naplavineKomad naplavineKomad naplavineProljee je, pomislila je Cecy. Noassvakom ivom biu na svijetu.

u ivjeti u

ay Bradbury


11/395

Neposredno prije zorepromijenhodniku, apati nonog osoblja i njihovi prigueni korrazbijeni lupkanjem peta i kristalno jasnim glasovima.smjena. Osim toga, danas je jutarnja smjena Kerstin Jpo samom zraku, sve vibrira od elje za radom ak i pona stigla. Kad je Kerstin Dva glavna u jutarnjoj smjei mirie kava.

Danas je srijeda. Moda u se moi istuirati.cijeli tjedan od posljednjeg tuiranja i slatkasto kiselka

tijela poinje me guiti. Naruava mi koncentraciju. Nnjuhom sve u redu. Naalost.Puhnem jedan dug i namjeran dah u pisak i ekr

kreveta zatitra.eli li pohraniti tekst prije nego to zavri?Kratko puhanje. Da, elim pohraniti tekst. Ko

iskljui se.Tek sada primjeujem koliko su mi oi umorne

kapcima. Moram se na trenutak odmoriti u mraku. Osinajsigurnije je praviti se da spavam, za sluaj da se Kekrenuti u jutarnju vizitu. Ako me uhvati da sam bila bodrat e kratak govor o vanosti normalnog dnevnogmogla bi narediti svojoj odgojnoj patroli da me zaveukolica i odvezu na jedno od onih vjenih glupih natjecodvijaju u dnevnom boravku. Memory za petogodinj

slikama. Prva nagrada je uvijek narana i od pobjednise smijei i da prestane sliniti - sve prema mogunosti

nagrada predaje. I zato ja nikada ne pobjeujem, kolikodgovora imala. Kerstin Jedan namjeta rezultate. Pac

e se svi zvukovi uci bivajuJutarnja jedan. To se vidiije nego to jei zrak stoji mirno

eje proaosti miris iz mog

ime, s mojim je

n iznad mog

a/Ne?pjuter zazuji i

. Gori mi pod

toga,rstin Jedan odluidna cijele noi,ritma. Osim toga,u invalidskanja koja seke. Ili Bingo sa

a se oekuje daa - kada mu se

god tonihjenti s


12/395

problematinim attitudeom -kako ona to kae na svomamerikaniziranom rjeniku socijalnog radnika - ne mogu pobijediti.Onda bi terapeutska vrijed- nost glupih natjecanja bila izgubljena. Mojse problematini attitude sastoji u tome to se pravim da se ne mogunasmijeiti. Slinim i radim grimase i glumim da sam oajna to ne mogu

upravljati kutovima usana kad me odgojna patrola izazivapobjednikom naranom, ali se ne smijeim. Nikada. A Kerstin Jedan -koja zna da je sve to la i predstava - svaki se put jednako tvrdoglavorazbjesni. Svejedno, ne usuuje me se otvoreno optuiti, ne moedopustiti da bolniko osoblje sazna da sam joj se ustvari jednomnasmijeila.

Bilo je to prije mjesec dana, za vrijeme mog prvog dana naodjelu. Nekoliko sam sati sluala njezin glas u hodniku - u jednomtrenutku veselo blebetanje, u drugom njeno zanovijetanje - i od toga mise jeila koa. Podsjeao me na puno previe drugih glasova, zbog njesu prerasli u brbljavu kakofoniju u mojim uima: bila je tu Karin izZavoda za hendikepirane osobe, sunana Rut koja je htjela bitiudomiteljica (ali ne tome!), Njemica Trudy na neurologiji i njezinesljedbenice Berit, Anna i Veronica. Sve su imale te ohrabrujue ptijeglasove i sve su se ponaale poput prostitutki. Smijeile su se i cvrkutale

i gladile u zamjenu za novac. Ali njihove su ruke bile ledene, a cijenakoju su zahtijevale nije bila razumna. Aureola.U domu sam bila okruena dovoljno ravnodunim enama toplih

ruku i glasova koji nisu previe obeavali, a prije nekoliko godinadobila sam i pravi stan i vlastite pomonike. Bilo je razliitih ljudi,mladih mukaraca i starijih ena u bijegu pred nezaposlenou,neobrazovanih umornih mama male djece i sredovjenih umjetnika ijisu snovi o velikom iznenadnom uspjehu poeli venuti. Hranili su me i

prali i odijevali ne traei da ih iz zahvalnosti volim. Njihov je mir bionenaruiv i paljivo je sluao, kad bih zastenjala i prebrzo napela miizbog nelagode, odmah bi me pustili i traili neki novi i ugodniji stisak.

Ali sada je bilo gotovo. Moji su napadi dolazili sve ee i bilisve jai, stalno sam bila na putu da otklizim u status epilepticus,vjeniepileptini napad. I jednoga je dana Hubertsson stajao pred mojimkrevetom i objasnio mi sputena pogleda, kao da se srami, da to tako

vie ne moe. Pomonici nisu bili dovoljni, trebala sam stalni nadzormedicinski obrazovanog osoblja, barem na nekoliko mjeseci, barem za

ono vrijeme koje treba da isprobamo i ponemo koristiti novi lijek.Dakle, morala sam se vratiti u sanatorij iz kojeg me jednom oslobodio.


13/395

A glas vani u hodniku otkrivao je da ovdje vlada osoba koja je spremnalomiti noge u svojoj borbi za dobrotu.

Usprkos tome, stvarno sam se pokuala lijepo ponaati. Pristojanje pozdrav titrao na ekranu kad je Kerstin Jedan ula u moju sobu iupravo sam se spremala puhnuti da se predstavim, kad se ona nagnula

nad moj krevet i odgurnula ekran u stranu.Jadna mala... rekla je i ispruila ruku da me pogladi po obrazu.Ne mogu kontrolirati greve, ali taj sam put imala sree. Moja se

glava trgnula i okrenula u stranu, kao to se uvijek trgne i okrene ustranu, i dola sam tono pod pravi kut da uhvatim njezin palac.Zagrizla sam. I grizla. Zagrizla sam tako jako da sam mogla osjetitikako mi zubi prodiru kroz njezinu bijelu kou i stiu do kosti, a onda mije sljedei grokrenuo glavu u stranu i prisilio me da je pustim. I tadsam se nasmijeila. Topao i irok i iskren osmijeh. Jedini osmijeh kojiu ikada dati Kerstin Jedan.

Kod sljedeeg gra uspjela sam ponovno uhvatiti pisak i poelapuhati. Nisam mogla vidjeti ekran - odgurnula ga je predaleko udesnoali svejedno sam uspjela rei ono to sam htjela:

Mene nitko ne zove jadnom!Odgurnula je ekran i istrala iz sobe suho mrcajui, lijevom

rukom sklopljenom oko desnog palca u krajnje prijekornoj gesti. Nasekundu sam htjela uskliknuti zbog svoje pobjede, ali trenutak kasnijeugledala sam tekst koji je svjetlucao iznad moje glave.

Mene nitko ne zove jadnom.Oh, Boe. Arnold Schwarzeneggerto ne bi bolje rekao.

A ipak, to je moralo biti reeno. Zato to ne postoji nijednostanje koje je izlizalo toliko imena kao ovo; svako desetljee uposljednjih sto godina ispljunulo je staru gorku rijei trailo novu i

slau. Tako je kripl postao defektan, a onda defektan deformiran,deformiran je postao sakat, a sakat invalid, invalid je postaohendikepiran i na kraju je hendikepiran postao osoba s poremeajimakretanja.

Iza svake od tih rijei lei apsurdno nadanje. I ja ga dijelim -nemojte misliti nita drugo. Nitko ne eli vie od mene da jedan danpronaemo onu arobnu rije, savrenu rijekoja e iscijeliti ozlijeene

mozgove, kojae dati kotanoj sri sposobnost da se sama izlije

i iponovno probudi umirue ivane stanice. Ali jo je nismo nali. A ako

ovjek zbroji sve one rijei koje smo dosada isprobali, to je drugo zbrojako ne ono to je Kerstin Jedan zacviljela nad mojom glavom?


14/395

Dakle, u oekivanju te savrene rijei biram biti izvan svihtrenutnih opisa. Ja znam to sam. Komad naplavine. Proupljeni ostatakiz nekog drugog vremena.

Jebote, tvoje tijelo izgleda kao da te cijelo stoljee zagrlilonasmrt, rekao je Hubertsson jednog Silvestrova u mom stanu kad je bio

pijan. Bila je to reenica zbog koje su mi se uarili obrazi, ali svejednosam ostavila svoj ekran crnim. Jer to bih odgovorila? Ah, pusti medarbu- dem ovjek za tebe, ljubavi moja, a ne znamenitost? Takve sestvari ne govore. Pogotovo ne kad ovjek ima noge zgrene u vjenompoloaju fetusa, dok su mu glava i ruke u konstantnim spastinimpokretima, kad lice radi grimase, a dlanovi se njiu poput vodenihbiljaka. Tada se ovjek uva ljubavnih izjava i pravi se da nije uo.

Ali ja ujem. Ja vidim. I ja osjeam.Ja vidim i ujem i osjeam iako je ono to je cijela i neprekinuta

veza kod drugih ljudi kod mene unitena i potrgana. Sada samonekoliko tankih niti ujedinjuje ono to sam stvarno ja s onim to je mojetijelo. Moj se glas sastoji od tri tona: uzdiem od uitka, stenjem odnelagode, riem poput ivotnje koju e ubiti kad patim. Time moguupravljati. Takoer mogu i puhati kratko i dugo u pisak, puhanje koje sepretvori u tekst na ekranu kompjutera. Osim toga, mogu ali ves

krajnjim naporom - i dalje drati licu lijevom rukom, prenijeti je doljedo tanjura i gore do usta. Mogu vakati i gutati. To je sve.Dugo sam se pokuavala uvjeriti da u taj kaos od mog tijela

svejedno stane sama bit onoga to je ovjek. Imam volju i razum, imamsrce koje kuca, par plua kojima diem i - ne najmanje vano - ljudskimozak s toliko neobinih mogunosti da se i sama zaudim. Ali tegalantne parole nisu pomogle. Na kraju sam svejedno bila prisiljenapriznati da sam uhvaena u paukovu mreu uvjeta koju je Veliki

aljivina rastegnuo preko svijeta. To je shvaanje ojaalo ovogmjeseca. Ponekad ak i mislim da je Kerstin Jedan njegova poslanica,da je ona mali Boji pauk koji e mi se jednog dana prikrasti po mreikako bi mi rastopio crijeva svojom kiselom slinom, a zatim ih isisao izmene.

Da. To bi bilo logino. Ali to se jo ne smije dogoditi. Ostala sudva zadatka.

Prvo, elim znati koja od mojih sestara je ukrala ivot koji je bionamijenjen meni.Nakon toga elim slijediti svoju ljubav u grob.Tek onda sam spremna da me se isprazni.


15/395

*

Sad ga ujem. Nitko ne otvara vrata odjela tako polako kao on,nitko se tako pospano ne vue hodnikom. Danas malo oklijeva, modase boji da e se Kerstin Jedan odjednom pojaviti na hodniku inasmijeena mu zaprijeiti put.

KaJedan, zove je. Za razliku od KaDva.Ona je nemogua, kae. Cijeli taj aerodinamini oblik i sve te

bijele povrine. Mogu se kladiti da je izlivena od sladoleda od vanilije.Ugrij je i izgubit e i boju i oblik!

Njemu u posljednje vrijeme nije preostalo puno svilenkaste koei napetih miia. Moda to ima nekakve veze s njegovim starenjem.Lice mu se posljednjih godina umorilo i izduilo, obrve izrasle i postale

sijede, dvostruka brada nabujala, a podonjaci natekli. Istovremeno,njegove su koulje postale sve zamrljanije, a stranjica na hlaamapoela sve vie visjeti. Neke od bolniarki iz odgojne patrole KerstinJedan zovu ga odvratnim. Ona sama se zadovoljava tim da naglasidistancu. Ako joj se previe priblii, ona se brzo izmakne i proe rukomkroz svoju dugu kosu kao da se isti od dodira.

Ja takvo neto ne bih nikada uinila. Da ja imam bijelo tijelopoput vanilije s napetim miiima i mogunou da ga pokreem, esto

bih mu doputala da ga dodiruje. On je jedina osoba ije dodirivanjevolim. Moda to ovisi o tome to me tako rijetko dodiruje. Nekolikoputa mjeseno formalno me pregleda, ali tada je uvijek prisutna jednasestra i njegove ruke budu profesionalne i nepristrane. Jedan jedini putje zavrio pregled time to me pogladio. Bilo je to kada sam etvrti putu jednoj godini imala upalu plua. Tada je stavio obje ruke na mojuglavu i privukao me sebi, pritisnuo moj obraz sebi na prsa.

Trgni se, rekao je. Nee ni ovaj put umrijeti...Vunena majica koju je nosio ispod bijelog ogrtaa bila je otra

za moj obraz. A njegovo je tijelo mirisalo na bademe...No bilo je to prije jedanaest godina i nikada se poslije nije

ponovilo.Ponekad - kad smo sami - stavi ruku na rub kreveta i dlanom

izravnava moju deku, ali uglavnom sjedi udaljen i uope me ne gleda.Uvue se u onu duboku niu prozora i obgrli rukama koljena, gleda kroz

prozor dok govori i intenzivno bulji u ekran kad odgovaram. Za njegasam vie prisutna u svojim rijeima nego u svom tijelu.


16/395

A on je taj koji mi je dao rijei. I ne samo to. Miris i okus mi jedao, sjeanje na hladnou i vruinu, ime moje majke i slike mojihsestara. Nagovorio je Udruenje rukotvorina da donira polutkanu lanenuplahtu za moj krevet i u zahvalu im odrao govor o tome kako pominalanena vlakna spreavaju stvaranje rana od leanja. Nagovorio je Rotary

klub da mi plati kompjuter i Lions klub da mi kupi televizor i jednomgodinje me strpa u posebno sagraen automobil za prijevozhendikepiranih i odveze me u Tehniki muzej u Stockholmu, kako bihmogla vidjeti Wilsonovu komoru. I kad smo vetamo pusti me dasatima sjedim u toj crnoj sobi i sama promatram ples materije.

Sve sam dobila od Hubertssona. Sve.

(CroWarez.org )

Bila sam umorna i ispregledavana do smrti kad su prije petnaestgodina neurokirurzi u Linkopingu konano odustali i pustili da me sepreseli u sanatorij u Vadsteni. Tamo su me tijekom prvih tjedana moralistaviti na infuziju kako bi me odrali na ivotu. Rijetko sam kadaotvarala oi i nisam se slobodno pomicala. Nakon samo nekoliko danamogla sam osjetiti kako mi se stvaraju i izbijaju rane od leanja nabokovima, iako su me okretali svaki drugi sat. U to je vrijeme bilodovoljno osoblja. I to ambicioznog osoblja. Jedna od sestara nabavila jestari lanak iz novina Ostgota-Correspondenteni objesila ga na moj zid.Bila je to slika mene podboene u invalidskim kolicima s maturantskomkapom na poluelavoj glavi. Uenik koji je najvie postigao!

Vidi li govorili su njegovatelji svaki put kad bi me okrenuliprema zidu. Zar se ne sjea? Ti si pametna, pa maturirala si...

U to sam vrijeme jo mogla proizvesti dio zvukova koji nalikujuobinom govoru, ali sama pomisao da grimasom moram odgovoriti bi

me umorila. Nita nisam vie eljela nego da maknu tu uasnu sliku, alinisam imala snage to rei.Hubertsson je doao u etvrtak treeg tjedna, prije toga je bio na

odmoru. Zakoraio je u sobu i proizveo cijeli niz malih brundajuihzvukova, dok mu je sestra davala moju povijest bolesti. Nisam otvaralaoi da ga pogledam. Lijenik je lijenik, to se tu ima vidjeti?

Nagnuo se nad krevet i promotrio lanak iz novina na zidu prijenego to me pregledao, ali nije ga komentirao. Umjesto toga jehrapavim rukama gladio moje tijelo, stiskao i pipao me na isti nain kaoto me je i stotine drugih lijenika stiskalo i pipalo. Tek kad je izlazio,shvatila sam da je drugaiji. Zastao je na vratima i rekao:


17/395

Mislim da emo maknuti taj novinski lanak. Stavi ga negdjegdje ga drugi mogu vidjeti, ali da ga ona ne vidi...

Istog je popodneva dola jedna od njegovateljica s rolomselotejpa i uinila to je rekao. Kad je zavrila, za probu je ispruilaau soka i prvi put u tri tjedna uspjela sam otvoriti usta i piti.

Nekoliko dana kasnije doao mi je u sobu s deset centimetaradebelim fasciklom u naruju. Odmah je priao krevetu i uhvatio me zalijevu ruku.

Misli li danas odgovarati?Umorno sam ga pogledala, ali nisam odgovorila.Svejedno, rekao je i stisnuo mi ruku. Jedan stisak znai da.

Dva znae ne.Bio je to sistem znakova kojeg sam se dobro sjeala. Prvi od

svih. Iz Zavoda za hendikepirane.Potpuno si pregledana i dijagnosticirana. To vjerojatno zna.

Ali zna li neto vie o sebi?Privukla sam ruku sebi. To nije imalo nikakve veze s njim.Ne duri se, rekao je. Zna li gdje si roena? I tko te rodio? Da

ili ne?Ponovno me uhvatio, vre.

No? Da ili ne?Predala sam se, zatvorila oi i stisnula mu ruku dva puta. Odmahme pustio, otiao do prozora, sjeo u duboku niu i obujmio rukamakoljena.

K vragu, pa to je fantastino rekao je. Lei tu i napola seizluuje pitanjima o astronomiji i fizici elementarnih estica i drugimapstrakcijama - proitao sam tvoje tekstove! - a o sebi nema pojma...

Utihnuo je i listao po fasciklu. Fiksirala sam ga pogledom, ali ga

ustvari nisam vidjela. Bila je kasna jesen i sunce je vepoelo zalaziti,nazirao se samo njegov obris. Nakon nekog vremena ustao je i vratio sedo kreveta.

Postoji jo jedan razlog zato ti je tako kako ti je, rekao je.Objanjenje. Uvijek postoji jedan razlog i jedno objanjenje. Mogu tiga dati. Ali pitanje je, naravno, eli li znati?

Uspjela sam nespretno uhvatiti njegovu ruku i stisnuti je to sam

jae mogla. Dva puta.A tako rekao je mirno. Kako eli. Ali vratit u se sutra...

Mogao je dodati: i svakog jutra do kraja svijeta.


18/395

*

Sada gurne vrata i pusti uzak trak suneva svjetla iz hodnika dapadne preko poda.

Jutro, damo kae, kao to govori svako jutro vepetnaestgodina. Kako je?

Odgovaram citatom:O captain, my captain..Zasmijulji se i odvue do utoita u prozoru.Jo nisam mrtav. Kako je sestrama?Kad se smjestio, puhnula sam odgovor, treperi prema njemu s

ekrana. Otprilike im je onako kako zasluuju...Nasmije se. U to sam siguran. Sad kad su te jadne kuje zavrile

u tvojim kandama...( gro.zeraWorC )

Neko sam vrijeme mislila da je on taj koji je uzrokovao mojesnove na javi. Tako sam ih zvala. Druga rije- halucinacije - bila jeprevie uznemiravajua.

Jedne veeri, odmah nakon naeg prvog susreta, na moj jeprozor sletio galeb. Bio je to sasvim obian galeb sivih krila i utih

nogu. Ali ovo je bila siva i hladna veer u studenom i galeb nije trebaobiti tu, trebao je lebdjeti nad vodom ispred Gibraltara. I isto tako nijetrebalo biti mogue da napustim vlastito tijelo i uronim u njegov pernatiplat. Ali odjednom sam bila tamo, duboko potonula i okruena bijelomsvilenkastom perinom.

U poetku nisam shvatila to se dogodilo, samo sam ostala bezdaha i bila preplavljena osjeajima kad sam utonula u to udo njegasamog. Membrane u njegovoj unutranjosti svjetlucale su poput sedefa,jetra je sjajila smeecrvena od vlage, a kosti u njegovu kosturu bile suupljikave i krhke, kao da si je Veliki aljivina namjeravao izdubitifrulu, ali se zatim umorio i sa smijekom promijenio svoje djelo unajbuniju i najmanje milozvunu od svih ptica. Tek kad sam pogledalatlo pod sobom, shvatila sam gdje se nalazim. Sjedila sam u galebovucrnom oku.

Nikada neu zaboraviti vlastiti strah, onu drhtavu tutnjavu koja

me u trenutku vratila natrag u vlastito tijelo. Tulila sam. Usta su mi bilairom otvorena i isputala guturalnu kau histerinih samoglasnika.Netko je vani u hodniku poeo trati, njezine su pete lupkale o pod, a


19/395

sekundu kasnije slijedili su ih isti lupkajui koraci. Tri ene odjevene ubijelo navrle su mi na vrata, ali u trenutku kad su se vrata otvorila, galebse podigao i nestao.

Tu su veer slijedile druge veeri.U poetku sam bila vrlo uplaena. Kad je muha etala stropom,

brzo bih zamirila i uvjeravala se da moram sauvati razum, jer moj jerazum jedino to posjedujem, a to vrijedi posjedovati. Ponekad je topomagalo, ponekad nije. Odjednom sam znala visjeti naglavake navlastitom stropu i promatrati stotine slika bia u krevetu ispod sebe krozmuhine prizmaste oi. Tada bih odmah popustila i vritala dok bihpadala natrag u sebe.

Ima none more, alile su se sestre na vizitama. Budi se ivie svaku no...

A tako odgovarao je Hubertsson. Dobro. Odlino.Ali kad je vidio njihove izraze lica predomislio se i prepisao

blagi sedativ.U to je vrijeme jo uvijek bio momak sa stilom, naravno, ne s

ovom ljepotom ruevine kakvu sada posjeduje, nego je jednostavnoimao stila. I to je iskoritavao. Svaki je etvrtak odlazio u HotelStandard u Norrkopingu i svaki je petak ujutro s poprilinim

zakanjenjem ulazio u moju sobu umornog pogleda. Djevojke na odjelurijetko su bile nezainteresirane, uvijek je bila neka koja je zadravalasvoj pogled na njegovim oima minutu predugo. Dok su me kupale ilimi spremale krevet veina se tihih razgovora gotovo uvijek vodila onjemu i svim enama koje je odveo u krevet. Barem na poetku. Kad supoele shvaati da on dolazi u moju sobu gotovo svako jutro, oko meneje nastao mali krug tiine. Zauene i prilino povrijeene tiine.

I ja sam bila isto tako zauena, nisam shvaala to eli. Istina,

sretala sam i prije zainteresirane lijenike, pogotovo onih godina kadsam bila dobar idiot koji je iao polagati maturu, ali nijedan od njihnikada nije bio kao on. On je samo dolazio. Dan za danom, jutro zajutrom. Ponekad ne bi rekao ni rijei, ponekad bi bez prestanka priaosat vremena ili vie. Saznala sam njegovo miljenje o svjetskom poretkui politici, njegova stajalita o propasti drutva koje preispituje sve to sedogaa i ogranienosti sustava specijalizacije, plus jo poneki pikantan

detalj o njegovim prijateljima sa studija i kolegama. Nita me od toganije zanimalo.Ponekad bi me uplaio. Ako bi doao ranije, prije nego to se

razdanilo i prije nego to sam se sasvim razbudila, znalo se dogoditi da


20/395

mi neka sjeanja iz djetinjstva eksplodiraju u glavi i da me u trenutkuuhvati panika. Sjena! Ali moje bi srce prestalo divlje lupati kada bi onkrenuo prema skrovitu u prozoru. Sjena mog djetinjstva nikada se nijeudaljavala dalje od kreveta, eljela je biti blizu te bespomonosti koja juje seksualno uzbuivala. Hubertsson nikada nije udio za mojom

nesposobnosti. elio je neto drugo, neto to nitko nikada nije poelio.Kad je zima prola, navikla sam se, zaboravila sam njegov prvi

posjet i pitanja koja mi je tada postavio. Ali jednog jutra u travnjuponovno je sa sobom imao onaj debeli fascikl. Poloio ga je na dno mogkreveta i uhvatio me za lijevu ruku.

Tvoja se majka zove Ella Johansson, rekao je.Povukla sam ruku prema sebi to sam ljue mogla, ali nije me

putao.Rodila si se u rodilitu u Motali 31. prosinca 1949. Minutu prije

ponoi.Moji grevi su se pojaali, uvijek je bilo tako kad bih se

uzbudila. Pokuala sam zatvoriti oi kako bih ga iskljuila.Poslije vie nije imala djece. Osim toga ima tri sestre.Otvorila sam oi, vidio je to i znao je da me upecao.Ella je bila ta koja je odluila da e se zvati Desiree. To znai

eljena...Buljila sam u njega. Vegodinama nisam razmiljala o ironijisvog imena.

Sve ukazuje na to da si kao novoroene bila zdrava.Puno hvala. I to mi je neka utjeha.Ali imala si uticu kao novoroene. Ozbiljnu uticu. A tada

nisu znali mijenjati krv novoroenadi. Zato si dobila cerebralnuparalizu...

Ugrizao se za donju usnicu na trenutak dok je okretao stranicu.Osim toga, pri samom si poroaju zadobila dio ozljeda mozga.

To je prouzrokovalo epilepsiju i dio invaliditeta. Moda si imala i malimodani udar kao novoroene... Ella je imala deformiranu zdjelicu odrahitisa, a oni su je pustili da lei trideset sati. Tako je to tada bilo,gotovo nikada nisu radili carski rez...

Je li umrla pri porodu? Jesam li zato paralizirana? Odjednom

sam postala nestrpljiva da saznam. Vukla sam Hubertssonovu ruku kakobi shvatio da imam pitanja koja bih mu htjela postaviti. Ali prolo jepuno mjeseci otkad sam imala neto rei i trebalo mi je vremena daponovno pronaem glas, bilo je to samo stenjanje i cviljenje. inilo se


21/395

da Hubertsson misli da su moji krikovi i mahanje koje nije imalo veze sgrevima znaili da protestiram. Jo me jae stisnuo za ruku i pritisnuoje na jastuk, pogleda i dalje fokusirana na svoje papire.

Glavu su ti jako loe tretirali, ali oito je da si se rodila skouljicom...

Pa to? To nije bilo ono to sam htjela znati. Sad sam bilabijesna, toliko bijesna i oajna da sam mu pokuala pljunuti u lice. Nijeilo, krivo sam procijenila ritam svojih greva i pljuvaka je zavrila nazidu. Ali bilo je to dovoljno da mi pusti ruku. Uspravio se, napraviojedan korak natrag i pogledao me.

I ja sam roen s kouljicom, rekao je. To znai sreu, znato?

Napravio je kratku grimasu, ali odmah ju je promijenio unakrivljeni smijeak.

Mi smo posebna vrsta, vidi. Posebno sretna vrsta.Uutio je i maknuo pogled, pogledao kroz prozor, a onda rekao

istim laganim tonom: Ustvari ne bih to smio rei, ali ja poznajem tvojumajku. Ellu. Bila je jednom moja gazdarica, a sada je moja pacijentica.Ili ono to je ostalo od nje...

Hej kae on sada. Izgleda da si se zamislila. Kako si ustvari?

Zatrepem i vratim se natrag onome tko je on danas. Stoji upodnoju kreveta, sjena okruena kasnozimskim svitanjem. Svjetlo mune laska, isisalo mu je svu boju iz lica, koje zbog toga izgleda poputpergamenta. Brzo puhnem odgovor.

Ja sam OK. A ti?Puta da pitanje visi neko vrijeme na ekranu prije nego to

odgovori. To me prisili da ponovim.uj! Kakav ti je eer?

Slijee ramenima: Ne gnjavi...Ali ja inzistiram, zabrinuta sam, puem tako brzo da imam

greke u pisanju.Ozbiljno. Jesi ih provjerio?Duboko uzdahne.Da, provjerio sam eer. Otprilike onakav kakav bi se mogao

oekivati. Zato sam poduzeo korake...

Jo inzulina? Danas opet?Mmm...Stvarno bi se trebao malo paziti!


22/395

Brzom kretnjom prijee rukom preko lica, zatim pogleda ravnou mene.

Pusti to sada.Ali ja ne namjeravam pustiti. Zgrabim pisak i brzo puhnem

odgovor: Moda bi ti eer bio bolji da malo manje pije!

Ne znam to mi je dolo. Ni jedan jedini put svih ovih godinaak ni poslije onoga doeka Nove godine kad se uasno napio u momstanu - nisam dala do znanja da sam vidjela njegovu enju za mirompijanstva. Bio je to uvjet, prvi paragraf u neizgovorenom ugovoru kojije vodio na suivot. Imala sam pravo aliti se i biti drska, ali ne smijembiti indiskretna. Nikada. Zato mi u trbuhu zatitra strah; prekrila sampravila, ostavit e me! Ali on ne odlazi. Samo se smrzne od oka prijenego to se obrecne: Isuse Boe! Pa ovo poinje nalikovati na staribrak...

Ode natrag do prozorske nie i stisne se unutra. Ja ispustimpisak. Stari brak? To nikada prije nije rekao. ak ni natuknuo. Istina,moram priznati da sam imala matarije u tom smislu, da sam sanjala dae Veliki aljivina doi sveanim korakom kroz hodnik, odjeven kaoZeus iz kazalita u tamnoplavi ogrtai dijademu od zvijezda, kako bime uinio Hubertssonovom mladenkom. Stavio bi svoju ljekovitu ruku

na moje tijelo i moje noge bi se u trenutku ispravile i dobile miie -prave oblikovane, krvlju ispunjene miie - moje ruke bi se smirile, alice izravnalo. One prazne vree koe koje predstavljaju moje grudinapuhnule bi se u prave bijele jastuke i ukrasile zgodnim malimbradavicama, savrene divlje jagode na tanjuru laga. A oni rijetkipramenovi na mojoj glavi bi se istovremeno pretvorili u bujnu masukose. Kestenjastosmee, moda. Staviti plavu periku na svu tu ljepotumoda bi bilo previe, moda bi to bilo previe za Hubertssona i

natjeralo ga na bijeg prije prve brane noi. A ja ga naravno nisamhtjela prestraiti, htjela sam samo sjediti na rubu svog kreveta odjevenau vjenanicu i sjajiti kada doe u svoju posljednju jutarnju vizitu. Kaoprava Pepeljuga.

emu se smije?Uhvatim pisak i laem kao prava supruga:Ne smijem se.

Otpuhne i ponovno mi okrene le

a. Vani se stvarno razdanjuje,sivo vrijeme zore je zavreno. Izgleda da e biti lijep dan. Komadineba koji se nazire iza Hubertssona je ledeno plav. Ali novo svjetlo nepomae. Njegovo je lice jo uvijek pepeljasto, a crte na njegovoj koi


23/395

crnje su nego ikada. Boli me kad ga gledam takvog. Moj mu? Da.Moda. Na neki nain.

Ne mogu rei da ja znam puno o braku - mogu se pozvati samona nekoliko tisua romana i nepoznat broj TV-serija - ali ono to samitala i gledala na mnogo naina slii ovome izmeu nas. Petnaest

godina kruili smo jedno oko drugog, uvijek istim stazama, kao parumornih elektrona istog naboja, nezrelih da se stvarno spoje, jednakotako nezrelih da se razdvoje. Razgovarali smo danima i tjednima,mjesecima i godinama, a svejedno smo utjeli o onome to je progorilonajdublje rupe u nama. Zato smo esto ronili duboko u moje djetinjstvo,ali smo samo dodirnuli povrinu njegova. I zato znam vie o njegovuposlu i pacijentima nego o onom kratkom braku koji je ostavio iza sebepuno prije nego to smo se upoznali. Na isti smo nain u velikimlukovima zaobilazili ono najvanije u mojoj stvarnosti. Njegov mepogled rano upozorio da ne priam o svojim sposobnostima. Zato semogu praviti da je ovo igra. Igram se eherezade, dok se on pravi da jelijenik kojeg zabavlja udan pacijent s talentom za prianje pria. Itako se sakrivamo jedno od drugoga u kineske kutijice navodnog smisla.

Ponekad alim to je Hubertsson u svoj svojoj neobinosti ipakjedan tako obian ovjek. Pati od teofobije, boji se same pomisli na sve

to ne moe razumjeti. Zato se odbija baviti pitanjima koja se tiuprirode materije i svemira, zato zijeva kad ga poletno izvjetavam onapretku fizike elementarnih estica posljednjih godina, i zato bivanervozan kad se zabavljam milju kako e vrijeme ii unatrag kad sesvemir prestane iriti i umjesto toga se pone saimati. On ne misli da jeto zabavno. Ali misli da je jako zabavno to mogu smisliti toliko stvarnouvjerljivih pria o svojim njegovateljima i osoblju u sanatoriju, i to sesve, jedna po jedna, uskoro potvrde u stvarnosti. Imam dobro razvijen

dar zapaanja, kae on. Ponekad ak ode i tako daleko da to zoveintuicijom.

Sad se prestao duriti.Je li to bilo noas? pita.Ima nade za oprost. Ponizno uzmem pisak.Da. Ubila sam galeba.Izgleda iznenaeno:

Zato?Voljela bih kad bih mogla rei istinu, da sam ubila galeba jersam vidjela Christinu kako sanja. Dok puem svoj lani odgovor,istinito sjeanje proleti pored mene; vidim kako su crni prozori na


24/395

Christininoj kui sjajili, kako je galeb sjeo na prozorsku dasku isprednjezine spavae sobe i kako sam ja sjedila u galebovu oku. Christininisu snovi kruili poput blijede izmaglice iznad njezina kreveta. Prvo subili nejasni i neshvatljivi, ali nakon nekog vremena dobili su jasnuformu: tri djevojice na stablu trenje. A onda je Ella dola preko livade

nosei pladanj s vrem punim soka, naoale su joj stajale na vrhu nosa izabavljenim je pogledom gledala preko okvira.

Bilo je to sve. Ali bilo je dovoljno.Moj se bijes otvorio poput morske vlasulje. Vidjela sam ga,

tamnocrveno otrovno morsko stvorenje koje je ispruilo svoje pipke usvim smjerovima, prema Elli, toj izdajici, prema Christini, Margareti iBirgitti, tim jebenim kradljivicama! I odjednom sam bila bijesna nacijeli svijet, i na galeba, povukla sam ga visoko u zrak i prisilila da uzkrianje leti ususret vjetru u irokim krugovima, sve dok njegova krilanisu izgubila snagu i dok se nije poeo tresti. Onda sam ga okrenula iprisilila da zaroni iz velikih visina dolje prema Ulici Sang, ravno premacrvenom zidu kue moje sestre.

Ali istinu bi Hubertsson protumaio kao ludost i histeriju. Zatoodgovaram samo jednom reenicom.

Galeb se samo svuda zapetljavao...

Hubertsson je naborao elo: Jesi li opet jako drhtala?Ne odgovaram. Moj crni ekran ga natjera da ustane i vrati se domog kreveta. Stane uz podnoje kreveta i promatra me uskim oima.

Jesi li? Jesi li se uplaila? Samo zato to se radi o njih tri?Moja ruka udara o okvir kreveta u neoekivano snanom gru.

Gleda me, ne reagirajui.Ne shvaam, kae. Sve druge prie samo teku iz tebe, a ova

traje godinama. Zato se tako boji neto izmisliti ba o njima? Zar ne

shvaa da ba zato mora!Uhvatim pisak:A sad si i psihijatar?Prezrivo otpuhne umjesto odgovora. Zatim ode do stola i rukom

prijee preko crnog fascikla.Treba li jo materijala?Ispustim zvuk koji bi trebao protumaiti kao ne. Ne trebam vise

materijala. Jo prije nekoliko godina me razotkrio tim fasciklom. Pun jespisa, fotografija i novinskih lanaka o mojoj majci i mojim sestrama.Veinu ih znam napamet.

to kae?


25/395

Posegnem za piskom i poinjem puhati.Ne. Ne trebam vie. Ovaj put tee, ii e to...Smijem li proitati?Ne. Ne jo. Tek kad bude gotovo.Okrene mi lea, zastane i u tiini promatra sliku na mom zidu

beznaajni masovni tisak iz Ikee - s rukama uguranim u depove.Njegova okrenutost me ini oajnom i tjera me da molim. Puem takobrzo da se pisak sav napunio slinom.

uj! Ovaj put ne namjeravam odustati. Obeavam.uje kad sam zavrila s puhanjem i okrene se, proita i nasmijei

se.Oprostio mi je.Dobro.Izmeu nas nastupi tiina, pogledi nam se sretnu. Tek tada

primijetim da neto nedostaje: onaj mali sjaj koji se uvijek nalazio udubini njegova pogleda. Znam to to znai; zna to svatko tko je proivioivot u bolnici. Vrijeme istjee.

Moje se vilice zakoe, vrsto zagrizem u pisak. Istovremeno mise glava tako snano trne u stranu da se elastina traka rastegne uprljavoutu crtu u zraku. Hubertsson doe do mog kreveta i paljivo mi

izvadi pisak iz usta. Njegova koa jo uvijek mirie na bademe. A mirisima boju. Cijela soba odjednom zasvijetli od jutarnjeg crvenila.Nikakve isprike vie nisu dovoljne. Vrijeme je da pokrenem

svoje sestre. Ali ne jo. Prvo elim zatvoriti oi i na trenutak se odmoritiu mirisu badema.


26/395

Negdje drugdjeNegdje drugdjeNegdje drugdjeNegdje drugdjeProli i budui stoci svjetlostiza dogaaj P dijele prostornovremenski kopodruja... Negdje drugdje je podruje prostorkontinuuma koje ne lei ni unutar budueg nistoca svjetlosti za P.

Steph

ntinuum u triovre- menskogunutar prolog

en W. Hawking


27/395

Pismo izgleda udno, ne slii nijepismu. Kuverta je vekoritena, razderana i zalijepljeime prolog primaoca prekrieno je otrim vertikalnimnapisanima kemijskom olovkom, a Christinino je imetoga. Rukopis izgleda neprirodno, poput loe krivotvonagnuta u razliitim smjerovima, neka nakrabana naelegantno ornamet- nirana. Stara marka iz desnog kutaistrgnuta, tri druge prevelikih vrijednosti zalijepljene snizu u lijevom. Ali nisu ponitene igom, pota nije ta

da ovo pismo zavri u Christininu potanskom sanduiAstrid,pomisli, i tlo joj se zaljulja pod nogamaje Astrid mrtva, da je ustvari vetri godine mrtva. Istoda njezino tijelo nije uvjereno, iako se ohrabrila i pustigledaju i rukama da osjete, onim rukama koje su tadaAstridinih. Ali miii, kosti i ivci joj ne vjeruju, tijeloAstrid jo uvijek iva: kima se skvri u gru, bol se iolovnog remena obuhvati bokove.

Usprkos tome to je lijenica - ili moda ba zazna nikakav drugi nain da se nosi s bolom nego da ganaoale na elo, nagne se kratkovidno nad kuvertom iime starog primaoca. Ali sivo jutarnje svjetlo nije dovraspoznati pojedina slova - A, E i S - iza plavih linija.staviti kaiprst ispod kuta kako bi otvorila kuvertu, aliSelotejp je preirok. Treba kare.

Nije Astrid, misli dok ide prema kui vrte

i kuBirgitta. Naravno da je Birgitta. A onda moram nazvat

ona e se naravno duriti zato to se nismo vidjele veStvarno, moramo li se pretvarati da smo sestre cijelu v

nom drugoma selotejpom,linijamaapisano pored

ine. Slova surzinu, drugakuverte jeu neravnom

koja se pobrinula

u.dok se ne sjeti davremeno shvatila oima daile jo bljee odreagira kao dajeri i poput

to - Christina neignorira. Podigneokua razaznatiljno, moe samoatim pokua

ni to ne ide.

ertu u ruci. Negoi Margaretu, aekoliko godina...enost?


28/395

Zbog ptice zaboravi na pismo, spotakne se preko mrtvog tijela, akad povrati ravnoteu, bez razmiljanja stavi kuvertu u dep kunogogrtaa. Odmakne se korak, vidi sivu mreu koja se navukla preko crnihoiju i podigne gornju usnicu u zgaenoj grimasi.

S novinama Vadstena TidningiDagens Nyhetervrsto

stisnutima na grudi krene prema kuhinjskim vratima polutreimkorakom, dok joj gumene izme spadaju. Erik stoji u kuhinji i ree kruhza doruak, obrazi su mu ruiasti od brijanja, a crvenkastoplava kosatamna od vlage nakon tuiranja. Okrene svoje svijetloplave oi premanjoj dok ona skida izme i ona u jednoj neugodnoj sekundi vidi sebenjegovim oima: pepeljastoplavu i mravu, u zguvanoj spavaici i koseraupane nakon spavanja. Nakostrijeeni vrabac. Naglo povue premasebi pojas kunog ogrtaa koji se vukao za njom poput repa dok je bilavani i zavee ga dok pokuava postii da joj glas zvui to je mirnije iobjektivnije mogue.

Vani u vrtu lei mrtva ptica. Galeb...On ode do kuhinjskih vrata i pogleda van, jo uvijek drei no u

ruci.Gdje?Istegne vrat i popne se na prste, ona stane tik iza njegovih lea

kako bi bila u istom kutu gledanja. Oko njega se osjea blag mirissapuna i ona se othrva naglom porivu da ga zagrli i zaroni duboko umiris. To bi nas predaleko odvelo, kae sama sebi. Nemamo vremena.

Bijelu je pticu teko vidjeti iz daljine, zakamuflirana je prljavimsnijegom i sjajnocrnim ljunkom.

Tamo, kae Christina i isprui ruku ispod njegova lakta.Tono ispred jorgovana. Vidi je?

Sada je vidi: glava okrenuta na neprirodan nain, rairena krila i

poluotvoren kljun. On nita ne kae, samo kimne konstatirajuiinjenicu i uzme plastinu vreicu.

Vani u vrtu stavi ruke u vreicu i uhvati pticu kroz najlon, zatimizvrne vreicu prema van i zavee je.

Teka je, kae kad ue u kuhinju. Hoe probati?Podigne vreicu i odvae je u ruci, vena putu da formulira

teoriju.

Slomila je vrat. Mora da se zaletjela ravno u zid, uinilo mi seda sam uo udarac oko pola pet, ali mislio sam da je vjetar... Jesi li ti

neto ula?


29/395

Christina bez rijei odmahne glavom. Erik pogleda prvo nju, azatim vreicu.

Mora da je bila bolesna na neki nain, zdrave se ptice nezalijeu ravno u kuu... Kako god, nema smisla da je unosim unutra.Idem je baciti van u kantu ...

Nakon toga se dugo pere pod mlazom tople vode, tako dugo damu bijele ruke pocrvene, a svijetle se pjegice vie ne daju razaznati.

Christinin profesor..

Tako Margareta opisuje Erika. Iako on ustvari nije profesor,nego je vegodinama docent.

Ali ipak, ima neke istine u Margaretinu opisu. Erik izgleda kaoprava vulgarna predodba profesora. Ima uska ramena i blijedu kou, akad mu se kosa osui nakon tuiranja, podigne se i ini raupani prstencrvenih kovra oko gotovo elavog podruja posred glave. Einsteinovafrizura, smije se Margareta negdje u Christininu sjeanju, ali danasChristina ne eli ismijavati Erika i zato stisne usnice i odbije se smijati.

Ne zato to bi Erik primijetio da mu se smije preko stola zakojim jedu doruak. Udubio se uDagens Nyheteri rastreseno poseenoem za maslac preko stola, ne gledajui to radi. Bilo je jutara kada je

Christina pomicala posudu s maslacem u irokim lukovima po stolu iputala ga da trai uzalud, dok je ona sa zanimanjem promatrala kolikoe mu trebati dok ne podigne pogled. Rekord je osam minuta.

U to su vrijeme ivjeli u Linkopingu, a njihove su keri blizankebile u najcendravijim tinejderskim godinama. Sjedile su svaka sa svojestrane kuhinjskog stola Asa uz mamu, a Tove uz tatu i u tiinipratile putanju posude s maslacem. Kad je Erik konano podigao pogledizgledajui zbunjeno, Christina se poela hihotati, ali Asa se namrtila, a

Tove prezrivo otpuhnula. Ustale su istovremeno, odgurnule svoje stolicepod stol uz prezrivo grebanje i rekle uglas:

Boe, kako ste djetinjasti!Da, misli Christina. Moda i jesmo. Barem Erik. On je djetinjast

u najboljem smislu rijei, jer ga svijet jo uvijek zanima. Veina semukaraca prestaje iznenaivati svijetom negdje u ranom pubertetu, aonda posvete ostatak svog ivota tome da ga osvoje. Ali Erik je jo

uvijek radoznao. On se bori, no ne da pobijedi, nego da sazna..Ali sada ide na put. Gore u spavaoj sobi lei njegova

razjapljena putna torba i eka da proguta zadnju koulju. Nee ga biti


30/395

pet mjeseci i pet e mjeseci Christina ivjeti sama. Bit e to prvi put,prije je uvijek imala djevojice uza sebe. Ali one su sada velike,studiraju u Uppsali i samo prolete kroz Vadstenu za rijetkih posjeta spuno mjeseci razmaka izmeu svakog od njih.

Christina nije nezadovoljna. Naprotiv. Naravno, sloila je

prikladno ozbiljan izraz lica kad joj je Erik s osjeajem krivnje ispriaoda e jo jednom biti gost znanstvenik, ali u sebi je osjeala kako jemala zlatna ribica sree poskoila: imat e mira.

Nasmije se sama za sebe kad se sjeti svih usamljenih doruakakoji je ekaju. Pit e crnu kavu. Svjee iscijeen sok od narane. I jestitople bijele kruie sa sirom cheddar i whiskey marmeladom. Bacit enjegove itarice i musle im se vrati iz zrane luke. Moda e si nabavitimaku... Kao i uvijek kad sanja o bijegu i slobodi, ini se da on tonasluti. Spusti svoje novine, pogleda je i kae:

Zar ne bi mogla uzeti nekoliko tjedana odmora u svibnju? Idoi do mene?

Christina se lano nasmijei. U svibnju namjerava sjediti sama uvrtu i gledati jorgovane kako cvjetaju, a ne znojiti se u pranjavomsveuilinom kampusu u Teksasu.

Moda. Ovisi o tome kako e ii s Hubertssonom. Ako ga

moram zamijeniti, onda ne mogu...To je dovoljno da ga natjera na bijeg, kimne i podigne novine.Hubertssonova bolest ga uznemiruje, ne eli uti o tome. Lijenik kojizanemaruje svoj dijabetes, koji se opija i dovodi se do graniceamputacije, iri zabrinutost i zbunjenost meu razumnima. A Erik jerazuman.

Ali ipak, kada ga Christina vidi kako se mrti zbog urednikovakomentara u novinama, ispuni je ista sramotna njenost kao i toliko puta

ranije. On je moj mu, pomisli. Da, i vie od toga, on je moj osloboditelji zatitnik. Nikada nije bio nita drugo nego dobar prema meni, a opet,ja tu sjedim i elim da ode...

Naglo ustane i ode do njega, nagne se i poljubi ono skoro sasvimelavo mjesto posred glave.

Vemi nedostaje, kae.Osjeti kako on na trenutak oklijeva, kako mu se miii ukoe, a

zatim brzo opuste. Ustane, zagrli je i poljubi joj vrat, obraze i ui. Takoje uvijek bilo, ona da jedan poljubac, a dobije puno poljubaca natrag.Puno previe. Njezina ljubav nikada nije dovoljna, biva preplavljena ipotopljena njegovom. Sada mora kontrolirati poriv da mu stavi ruke na


31/395

prsa i odgurne ga. Takva je pomisao prijetnja za njihov mir sljedeihmjeseci; nijedno od njih ne bi se sjealo njezina poljupca, vesamoodbijanja.

Ali sada se umirio, vie je ne ljubi, samo je dri vrsto uza sebe izagrljaj konano postane stvaran.

I ti meni nedostaje, kae Erik na kraju i pogladi je po glavi.Christina se oslobodi i stavi ruke u depove. U tom se trenutku

sjeti. Pismo! Ono udno pismo.Pogledaj, kae i izvadi kuvertu. Bilo je u sanduiu kad sam

otila po jutarnje novine.Ali Erik je vesjeo i ponovno se zadubio u novine, samo baci

rastresen pogled na kuvertu."Od koga je?Christina slegne ramenima i ode po kare.Ne znam...Stisne kuvertu i paljivo odree milimetar iroku traku s gornjeg

ruba. Debelo je, mora da je pismo od nekoliko listova.Ali kad izvadi sadraj iz kuverte prvo joj se uini da se prevarila,

da to uope nije pismo nego paketiod ruiastog svilenkastog papira,paljivo savijenog oko neeg malog i dragocjenog. Ali nita dragocjeno

ne ispadne kad izravna papir na stolu, prvo se ini da je sasvim prazan.Proe neko vrijeme prije nego to primijeti tekst u sredini, nekolikominimalnih redova napisanih olovkom, a nijedno slovo ne moe bitivee od dva milimetra.

Christina privue kuhinjsku lampu, dri je pod pravim kutompreko ruiastog papira i ita:

Ja sam ona eljenaJa sam ona koja nikad nije dola

Ja sam zaboravljena sestra.I nekoliko centimetara ispod, okruglim minijaturnim

vrljotinama:I ja sam sjedila na trenji Tete Elle.Iako vi niste nita primijetile!Teta Ella, tarantella, taranula!Pauk ili ples?

Pauk!Odvratno! kae Christina sat vremena kasnije i ubaci u petubrzinu. Bolesno i odvratno i neurotino, to je to. Kakvu to sada dramueli stvoriti? Mislila sam da je gotovo, da je iskoristila cijeli repertoar.


32/395

Vesmo imaliJadna Birgitta o kojoj se govorkaju loe stvariiNevinaBirgitta biva nepravedno optuena i to je gurne u narkomaniju,da negovorim o cijeloj seriji predstava s temomHrabra Birgitta se prestanedrogirati, ali naleti na potekoe i ponovno ponelTako sam umorna odnje! I mrtva sam umorna od Margarete! Zato se, za ime Boga, i dalje

igra velike i male sestre s nepoznatim ljudima kad joj je gotovo pedesetgodina? Istina, ivjele smo zajedno nekoliko godina, ali nisu Margaretai Birgitta bile te koje su neto znaile. Bila je to teta Ella! Danas nemamapsolutno nita zajedniko s njima! Nita!Nada!Nula!

Erik joj stavi dlan na ruku.Vozi prebrzo, smiri se. Zaboravi to, samo baci pismo i ukljui

telefonsku sekretaricu tako da moe provjeriti tko zove. Prije ili kasnijemoraju shvatiti da nisi zainteresirana...

Ha! kae Christina. Moe misliti da bi Birgitta shvatila takosuptilne znakove. Ili Margareta. Tu treba tea artiljerija, nijedna od njihnije pokazala neku veu osjetljivost za suptilnosti ivota...

Erik se nasmije i taj dobro poznati hihot preokrene njezin bijes.Ona se okrene prema njemu i vidi kako mu koa titra poput crvenogzlata na suncu. Sivo je jutro pobijeljelo do sivog dana kasne zime, neboje visoko i kristalno plavo, a sunce svjetluca na rijetkim hrpama snijega

vani po crnim zaparenim oranicama.Uzela je slobodan dan i odvest e ga sve do Stockholma i zraneluke Arlanda. Imaju dovoljno vremena, njegov avion polijee tek zanekoliko sati. Ona uspori i prebaci u manju brzinu. Nema razloga zaurbu, mogu si uzeti vremena da uivaju u posljednjim zajednikimsatima.

Ali Erik ne eli uivati. Vepri skretanju na autocestu postajenestrpljiv i ne moe sjediti mirno i pustiti da ga se vozi. Ton mu postaje

sve vie posprdan.Planira li kakve velike pothvate u Postindustrijskom raju dok

mene nema?Christina uzdahne i potisne zajedljiv odgovor. Dvadeset i tri

godine ivi s njegovom cendravom ljubomorom i ona je iritira vie odsvega. Dugo je mislila da e nestati s godinama. Nije oekivala da e seusmjeriti prema kui.

Ali to je tako. Erik je ljubomoran na njihovu kuu. I usprkosiritaciji, Christina mora priznati da ustvari ima razloga. Ona oboava

Postindustrijski raj i ne moe to porei.


33/395

Kad su se djevojke preselile u Uppsalu, Erik je dobrovoljnopriznao da je kua u Linkopingu prevelika i da nije nita prikladnijenego da on pone putovati na posao, kao to je i ona putovala izmeukue u Linkopingu i posla u Vadsteni sve te godine. Ali kad mu jepokazala crvenu kuu iz 18. stoljea, pokazalo se da je on imao druge

planove. Ustvari, rekao je, on bi htio stanovati u stanu. A u centruLinkopinga ima stvarno odlinih stanova, dobrih i udobnih i na tamandobroj udaljenosti od Sveuiline bolnice. Ne bi li bilo bolje da si,umjesto toga, Christina nae posao u Linkopingu? Pa sam opis poslakunog lijenika podrazumijeva nove mogunosti...

Za vrijeme cijelog njihova braka Christina je hodala na prstimaoko Erika, konstantno pazei da ga ne uznemiri ili iritira. Svae i ljutitiglasovi su je plaili. Dovoljan je bio samo zajedljiv odgovor da jojpanika zalepra u dijafragmi. Zato se slagala i prilagoavala u sramotnojmjeavini straha i ravnodunosti. Kako bi imala snage svaati se i davatiargumente o trivijalnostima ivota? Jedva da je imala snage ujutroustajati iz kreveta, sva je snaga odlazila na noenje teke tajne koja jebila njezin strah i njezino zamorno breme.

Svejedno se sramila. Njezino je prilagoavanje bilo neka vrstalai, naina da njime manipulira. Ali inilo se da Erik nije nita

primjeivao. Imao je uzak kut gledanja, kao i veina mukaraca, stoga jemislio da je sasvim jasno da ona uvijek eli ono to on eli. To je bilojedino razumno.

Ali Christina je postala netko drugi kad se pojavila mogunostda kupi staru kuu u Ulici Sang u Vadsteni. Da je morala izabratiizmeu Erika i kue, izabrala bi kuu. I inilo se da je on to shvatio.Kada ju je vidio kako odvaguje taj runo lijevani kljuu ruci, prestao jegovoriti o stanovima u centru Linkopinga i priznao poraz. Mogao ju je

samo bespomono potajice malo utipnuti za kaznu: naravno, mogao jezamisliti da kupe tu staru kuu, ali - i to se nadao da e ona razumjeti -on nema vremena da se bavi renoviranjem. To e morati sama obaviti.

I Christina je to sama obavila. Dok se Erik durio u njihovoj kuiu Linkopingu, ona je nekoliko mjeseci koristila sve svoje slobodnovrijeme na obnovu stare kue. Ostrugala je plastinu boju i skinulavinilne tapete, strgnula smrdljive tapisone koji su prekrivali cijeli pod i

ispolirala stari pod, organizirala je rad vodoinstalatera, elektriara,stolara i krovopokrivaa dok je ona bojila ormarie i vrata uljenim

bojama. Dio po dio, vratila je natrag ono to je moderno vrijeme unitiloi iz tog se kaosa uskoro rodio potpun kompromis izmeu starog runog


34/395

rada i moderne udobnosti. I bila je to njezina kua vie nego njegova.Osvojila je kuu svojim radom. Prvi put u ivotu Christini se inilo daneto posjeduje i prvi put je shvatila kolik je uitak posjedovati neto.

Ipak, Erik je bio taj koji je dao ime kui. Dnevna soba je upravobila zavrena, iako je jo uvijek bila prazna i bez namjetaja, ali

Christina je upalila vatru u kaminu i otvorila dvostruka vrata da mupokae kako je lijepo vidjeti sjene plamena preko biserno sivih zidova.Soba ga je iznenadila, zaustavio se usred koraka i ostao stajati na praguprije nego to je rekao:

Ovo je kao pogled u drugo vrijeme...S rukama u depovima hlaa napravio je tri brza koraka preko

irokih podnih dasaka, okrenuo se i promotrio sve detalje, a onda se,smijui se, okrenuo prema njoj:

estitam, Christina. Napravila si postindustrijski raj. U ovojsobi kao da 20. stoljee nikada nije ni postojalo, kao da je to bila samonesretna usputna stvar.

ala ju je uinila nesigurnom, gotovo posramljenom. Odjednomse osjeala kao vulgarna prijateljica pohranitelja ukradene robe, gre-batora koji koketira s ukradenim nakitom. Poslije je nekoliko tjedanarazmiljala o njegovoj izjavi i pokuavala shvatiti vlastitu nelagodu.

Christina je otprije znala da ima neurotian odnos premaprolosti, zbog nje se osjeala izgladnjelo nasmrt, ogoreno i zavidno.Erik to nije mogao razumjeti. On je slegnuo ramenima na sve te staresveenike i lijenike koji su naselili njegove gene i ivano stenjao nasve one prastare knjige i namjetaj sveenika za koji se oekivalo da ega on i njegova sestra uvati i paziti. to bi on sa svim tim smeem? Onje bio ovjek medicine, a ne antikvar, on je dobro znao tko je i otkudadolazi i bez povlaenja svih tih starih stvari sa sobom.

Christina mu nikada nije uspjela objasniti da se ona osjeala kaoda je pripadala obitelji Christina otvorenih pupaka, ni od koga roenih,izleenih poput ptia ili gutera iz velikih bijelih jaja. Rairio je ruke iotpisao je tupim razumom, pa ona je znala da je Astrid njezina majka.Onda je valjda moe jednostavno potraiti u popisu stanovnitva akoveeli znati vie? A ako je zabrinjava to to se ne sjea gotovo niegaprije svoje sedme godine, pa to onda? Pa sjeala se i bolnice i djejeg

doma, godina kod Tete Elle i tinejderskih godina kod Astrid. Ako eliznati vie, samo treba naruiti stare zapisnike i dokumente iz socijalneslube...


35/395

Ti nita ne razumije rekla mu je jednom odustajui. Neelim ja imati svoju prolost. Ja elim neiju tuu.

I to je ono to joj je dao Postindustrijski raj. Kad je kupila kuu,kupila je i prolost, nabavila ju je kao to dananji ljudi nabave sve toele imati. Njezina su vanjska vrata bila datirana 1812. Sama kua je

bila jo starija, i u onoj antiknoj polici za knjige u njezinojnovoureenoj dnevnoj sobi leao je mali dopis iz Udruenja StaraVadstena, u kojem je pisalo da je prva zgrada na tom zemljitupodignuta tijekom posljednjih godina 14. stoljea. Vie povijesti od togasi ovjek bez povijesti ne moe kupiti.

A ipak, ljubav ne zahtijeva racionalne motive da bude ljubav.Christina je voljela Postindustrijski raj, usprkos svim shvaanjima. Kadje bila sama doma znala se uhvatiti kako radi najudnije stvari: nasloniobraz na prozor, pogladi zid ili mirno stoji u kutu dnevne sobe due oddvadeset minuta, samo kako bi vidjela kako se sumrak uulja unutra iprekrije svojim aneoskim perjem te blijede boje. Jednom je priklijetilaprste kad je pokuala zagrliti vrata. Kad je Erik te veeri doao kuiosjeala se krivom kao da je provela poslijepodne s ljubavnikom, kao daplave mrlje na njezinim prstima isto toliko otkrivaju koliko i ljubavniugrizi na vratu. I Erik je to osjetio. Nepotrebno joj je prejako stisnuo

bolne prste kad joj je stavljao povez.Moj mu, pomislila je tada, kao i toliko puta ranije, i nagonskiga pogladila po obrazu.

Moj mu..Asa i Tove stoje ispred terminala za meunarodne letove i

ekaju. Erik ih vidi izdaleka i ispusti iznenaen usklik. Christina budedirnuta kad otkrije koliko je on dirnut. Nije oekivao da e njihove keri

uzeti vremena da dou iz Uppsale do zrane luke Arlanda samo kako biga ispratile. Ispadne iz auta rairenih ruku i zagrli ih obje prije nego toje Christina stigla ugasiti auto. Kad izae iz auta oni stoje vrstopriljubljenih glava i ruku na ramenima, poput nogometaa koji seohrabruju prije utakmice. Lisice, pomisli ona. Nogometni klub Lisice.Ako to nije Udruenje crvenokosih koje odrava godinji sastanak. A jane sudjelujem.

Paljivo zakljua auto i pri

e im..

Sljedei su sati puni glasova i pokreta. Erik lepra od ekiranjado kioska, dok su djevojke gladne i cendraju o ruku u restoranu Sky


36/395

City. Svejedno proe skoro sat vremena prije nego to stignu dorestorana, jer djevojke moraju ui u svaki duan na putu. Erik se smijeii plaa u napadu netipinog razbacivanja novcem. Nove torbe?Naravno. Pravi Mullberry. Svakoj nova majica? Naravno, runi rad,etno stil. Nove rukavice? Ha, oping-groznica je oping-groznica?

Kasnije, kad je avion poletio, a djevojke uskoile na autobus zaUppsalu vrsto drei sve svoje vreice, Christina krene premaparkiralitu lakog koraka. Malo pue i ona s uivanjem podigne liceprema vjetru, kosa joj zalepra i na sekundu ima osjeaj da bi se moglapodii i poletjeti. Slobodna je. Potpuno slobodna. Bez gledanja na sat,bez veere koju treba skuhati, bez djece ili pacijenata koji ekaju. Prviput u preko dvadeset godina samo je svoja. Nagazi na gas do daske inatjera motor na veselo brujanje, prije nego to paljivo izae unatrag izparkiralita.

*

Odjednom joj ponu nedostajati. Zastala je kod mosta Nykdpingda popije alicu kave i kad je izala iz kafia odjednom se sjetilaErikova grubog obraza na svome, a zatim svilenkasto mekanih obrazadjevojaka. Bio je to osjeaj isto tjelesnog gubitka, teka bol ispunjena

krvlju usred dijafragme: moja obitelj! Prijeetiri sata smo ru

ali i svipriali istovremeno, sada je tako tiho kao da nitko od njih nikada nije ni

postojao... Ali ja elim da su tu, elim ih kod sebe i oko sebe!Zastane vani na parkiralitu i nekoliko puta duboko udahne,

poeo je padati sumrak i zrak je hladan i vlaan. Tamo kod praznogparkiralita za teretna vozila na strai je uspravni umarak, poputkohorte rimskih vojnika koji ekaju zapovijed za mar. Ali zapovijed nedolazi. Svijet je sasvim miran, bez vjetra i pokreta, na minutu u njega ne

stane ak ni udaljena tutnjava motora. Christina zamota svoju pelerinuvre uz tijelo i pogleda prema nebu. Boje je jorgovana i prazno, bezoblaka, bez zvijezda, ak i bez aviona.

Svi su otili, pomisli. Vie ne postoje, a ni ja ne postojim zanjih...

Usamljeni ovjek hoda poprijeko preko parkiralita i njegov jepogled prisili da se sabere, pretjeranim poletom pone kopati po torbicitraei kljueve auta. U autu ukljui svjetlo i promotri svoje lice uretrovizoru. Eriku su sjajile oi kad su se rastajali, Asa je mrcala, aTove otvoreno plakala, ali ona je samo tamo stajala ne osjeajui nita.


37/395

to sam ja? kae glasno svom odrazu u ogledalu i odmahponovi pitanje glasnije, kao da govori s pacijentom oteena sluha.

to sam ja ustvari?.Nekoliko sati kasnije auto joj poskakuje preko kamenia u Ulici

Sang. Postindustrijski raj stoji tih poput obeanja u svjetlosti usamljeneuline lampe, s druge strane ulice dobro zatien crvenim tornjem.Nakon to se parkirala i izala iz auta, zastane na trenutak, stoji posvemirno nakrivljene glave kao da neto slua. Grad oko nje se isprva inisasvim tih, ali odjednom puhne blag, ali moan vjetar s jezera Vattern,umei i pjevajui i donosei miris proljea i djeteline usred zimskehladnoe. Christini se ini da jo) je iza lea, da je gura prema naprijed iona, protiv svoje volje, poe prema postanskom sanduiu. Otvori ga sazlokobnim predosjeajem, ali nae samo jedan raun i reklamni listisupermarketa Ica.

Proeta nonim vrtom prije nego to ue. Kod jorgovana zastanei malo utira kamenie, kao da eli pokopati sjeanje na onu mrtvupticu. Ne vidi ar cigarete i ne primjeuje da netko sjedi na stubama zakuhinju i promatra je. Zato se trgne kad odjednom zauje hrapav glas:

Bok, Christina, kae glas. Jesi li i ti danas dobila pismo?


38/395

Isuse boe, kakoje ukoena, misli Mi kone rukavice. A ispod cijele te elegancije sigurno iHermes... S lancima i konjskim glavama i svim tim sr

Ustane i baci opuak u ljunak, prekrije ga petfiltar sve dok potpuno ne nestanu. Zatim stavi pismo unonalantno odeta do jorgovana. Kada se priblii vidilica. Usta su otvorena, podigla je gornju usnu i otkrila

Jesam li te uplaila? Oprosti. Nisam namjernoChristinina ruka zadrhti prema ovratniku, kratk

iza svojih debelih stakala.Margareta? Jesi li to ti?To je nepotrebno pitanje, zna ona dobro tko je

pretjerano nonalantno dranje, sve tako iznenada - todrugi do Margareta. Glas joj postane malo svjetliji.

Hej, bok! Ba je lijepo vidjeti te! Jesi li dugoPa, ustvari, satima. Taman sam poela misliti

po noi.

Joj, onda mora da si smrznuta.Nema problema, sjevernjaki sam odjevena.

ba lijepo....Naravno, Margareta lae. Istina je da se nije s

rijetko smrzava, cijelo je njezino tijelo obloeno maloslojem toplog potkonog sala - ali lijepo joj nije bilo.

Ustvari je cijeli dan bio kriv, cijeli njezin izletprolosti.I za vrijeme tih usamljenih sati u Christininu v

bila prisiljena priznati samoj sebi da je veunaprijed z

argareta. Pelerinaa stari al

njima. O, Boe.m i smrvi duhan idep i usiljenoChristinin izraz

zube....ovidno zakilji

o. Hrapavi glas,ne moe biti nitko

ekala?da moda radi

stvari mi je bilo

rzavala - ona sepredebelim

krajoliktu, Margareta jenala da e tako


39/395

ispasti. Neke doivljaje treba ostaviti na miru, krhki su poput paukovemree i ne toleriraju ni misli ni rijei. ovjek se mora zadovoljiti timeda ih tu i tamo pusti da zasvjetlucaju na rubu svijesti.

Tako je to uvijek bilo s doivljajima u Tanumu: mokri od rose iprozirni, svjetlucali su na rubu Margaretine svijesti i ona se vrlo oprezno

kretala u njihovoj blizini. Jedan je put pokuala zaodjenuti doivljaje urijei: bilo je to kada je u mekanom odmoru nakon voenja ljubavi saClaesom pokuala objasniti kako to da je poela studirati fiziku.apatom i nemirno opisivala je lutanje mlade Margarete kroz vritinu,kako je zora neposredno prije izlaska sunca poprimila istusvijetloruiastu nijansu kao vrijes, kako su se nebo i zemlja spojili ikako je Sjevernjaa zatreperila prije nego to ju je izbrisalo jutarnjesunce.

Upravo sam se tada uspinjala na jedno brdo... I kad sam dolana vrh i pogledala preko vritine vidjela sam tri jako velika bijelatanjura. Tri paraboline antene. Ali tada to naravno nisam znala, u tovrijeme gotovo nitko nije znao to je parabolina antena. Nikada nisamvidjela nita takvo, ali pretpostavila sam da to ima nekakve veze sasvemirom...

I bila sam tako sretna! Postala sam tako neopisivo vesela zbog

toga to su tako lijepe i to su... Ma, samo zato to postoje!Claes je leao bez rijei u njezinu zagrljaju, ali sada seoslobodio, sjeo i uz tup udarac spustio bosa stopala na drveni podspavae sobe. Glas mu je bio prepun glumljene zabrinutosti:

Dragi Boe, Margareta! I ti si to traila?I onda se ona naravno nasmijala s njim, ustala na isti nain i uz

tup udarac spustila stopala na pod. Udarila ga je laktom:Nisi li ti taj koji zna rei da je dozvoljeno biti malo lud?

Nasmijeio se na odgovor:Naravno. Ali ne sasvim lud!Poslije je bila nezadovoljna sama sobom. Zato je morala

brbljati? Bilo je pametnije stisnuti zube o tome doivljaju i prihvatiti daga nije mogue podijeliti. Ni s kim, ak ni s pouzdanim prijateljem iljubavnikom. To je imalo veze s duhom vremena, s ondanjim strahomod vjenoga.

Jasno, postoje rijei da se opie to je doivjela, ali neprihvatljive rijei, ne rijei koje bi Claes - ovjek ovog vremena -

prihvatio. Da je rekla da joj je srce naraslo kad je vidjela antene, da su jepotaknule da razmilja o brodolomima i pustim otocima, onda bi mu


40/395

bilo neugodno. Da je osim toga jo dodala da je to ustvari biloreligiozno iskustvo, to bi na njega negativno utjecalo. Razumni ljudinemaju religioznih iskustava. Ne u dananje vrijeme.

Ali bilo je tako. Njezino je srce doslovno naraslo tog jutra i prvije putu ivotu naslutila postojanje Boga. Antene su bile vee i dostojnije

potovanja od bilo koje od onih starih katedrala i ruevina samostanakoje je posjetila za vrijeme svog studija arheologije. I odjednom seosjeala kao Robinson Crusoe, koji je, nakon cijelog ivota ekanja,konano ugledao jedro na horizontu.

O da! rekla je naglas, ni sama ne razumjevi to je mislila. Oda!

Boje vrijeska su se produbile na sunevu izlasku, stotine tisuacvjetova u vritini svuklo je svoju nonu aneminu nijansu i potamnjelou purpur, srebrne niti uzdrhtale trave promijenile su boju u zlatnu, a uvelikim je tanjurima za trenutak sijevnulo u svim bojama prizme prijenego to su se stopile i ponovno pobijeljele. I odjednom je vidjela da tebijele antene uope nisu nikakva jedra. Bili su to glasovi. eznutljivpovik prema svemiru: Ovdje smo! Ovdje smo! Spasite nas!

Od svega toga nije ostalo nita. ak ni sjeanje. Danas jepotrgala paukovu mreu. Sada se vie nikada nee sjetiti kako je mlada

ena pala na koljena u vrijesku pogleda prikovana za antene, a da seistovremeno ne sjeti kako je sredovjena ena parkirala svoj auto uz rubceste i izala van. Njezini su poluzatvoreni kapci drhtali od iekivanja,inilo se kao da eli produljiti uitak time to e prvo odvrnuti pogled;nije htjela pogledati te tri bijele paraboline antene prije nego to sepostavi u precizno smiljen poloaj pored vrata suvozakog mjesta.Tada je konano otvorila oi, bile su irom otvorene i bistre, spremne dase ispune...

Ali nisu se ispunile. Margareta je zatreptala i shvatila da iako suvrijesak, vritina i antene ostali nepromijenjeni - za njih dvadeset petgodina traje jedan udisaj - ona sama postala je netko drugi. A u glavi tenove Margarete znanje od deset tisua detalja otjeralo je oboavanje.Gledala je te bijele antene i uzaludno pokuavala dozvati sjeanje nakatedrale i ruevine samostana, brodolome i bijela jedra, ali bez uspjeha.Znala je to gleda i zato nije bilo prostora za slike: to uope nije bio

nikakav povik u svemir, bile su to tri paraboline antene za jednostavanprijam programa odaslanih sa satelita. Moda bi ih se moglo nazvati

uima. Ali Margareta nije bila sposobna gajiti religiozne osjeaje premauima. Oi bi mogle biti vatre, ali ui jesu i ostat e prilino trivijani


41/395

lijevci. Vani i funkcionalni, ali otprilike onoliko udesni kao i kurjeoi.

Glupao! rekla je naglas sama sebi utirajui ljunak poredjarka. Idiote! Budalo! Blesao!

Na trenutak joj se misao zavrtjela: to bi postalo od nje da nije

krenula u etnju te noi? U tom bi sluaju veodavno imala doktorat.Nitko ne radi vie od etiri-pet godina na disertaciji iz podrujaarheologije, ali fiziar mora raditi i po deset do petnaest godina prijenego to neto napravi. Osim toga, arheolozi putuju u Grku naseminare i konferencije, naveer piju vino i imaju ljubavne afere.Fiziari sjede sami noima u nekoj kolibi s propuhom u Norrlandu ioitavaju mjerne instrumente. Barem takvi poludobri fiziari kaoMargareta, takvi kakvima nedostaje lakoa misli koju imaju oni stvarnonadareni i koja ih odvede u CERN u vicarskoj.

Da, razmiljala je Margareta kad je ponovno sjela u auto inagazila na gas, vrijeme je da shvatim da sam ja samo polunadarena...

Prelazila je rukom preko suvozakog sjedala u potrazi zacigaretama, nala jednu i pripalila je. Prvi joj je dim zapekao oi koje suzasuzile, zatreptala je i suze su se prelile. Ali pogled joj se nijerazbistrio. Oko joj se odmah ispunilo novima suzama.

Margareta je mrcnula i ivano prela kaiprstom ispod nosa.Zar stvarno tu sjedi i plae? Margareta Johansson - ena koja jeponaanje gadure dovela do umjetnosti? Ne: nije plakala petnaestgodina i ne namjerava sada poeti. Previe je dima u autu... Spustila jeprozor. Zbog vjetra od brzine zaleprala joj je kosa, a oi ponovnozasuzile.

Ali OK. Jasno. Naravno, mogla je priznati samoj sebi da je malou depresiji, da je veprilino dugo malo u depresiji. Jo odonda kad je

shvatila da je sve u njezinu ivotu postalo polovino: da je polustara,polutalentirana s poluzavrenim doktoratom, polugroznim financijskimstanjem i polusestrama. Ili kako bi ih venazvala. Osim toga, vei je diogodine bila ena bez donjeg dijela tijela: Claes je stanovao uStockholmu, a ona u Kiruni. Osim toga, Claes je ranije pojasnio da jesve to joj moe ponuditi prijateljstvo i zajednitvo tijela. Poluvezu,dakle. Margareta je ugasila cigaretu i napravila grimasu: moda bi

mogla biti atrakcija na sajmu u Kiviku. Doite pogledati poluenu! Upola cijene!

Desetak kilometara prije Uddevalle uspjela se rijeitisamosaalje- nja. Zastala je kod jednog krianja i pogledala kartu. Da,


42/395

mora ii preko Jonkopinga, iako je to obilazni put za one koji bi dalje doStockholma. Ali ona ima jo jednu stanicu na svom putu po MemoryLane.

Unaprijed je odluila da nee stati u Vadsteni, iako je napametznala Christininu adresu. Rado bi otklepetala pored tog malog

samozadovoljnog grada sa svojom malom samozadovoljnomdoktoricom i nastavila prema Motali. Tamo e zapaliti svijeu na grobutete Elle i baciti diskretan pogled na staru kuu prije nego to nastavidalje prema Stockholmu. Ne zbog toga to se mora pouriti - Claes eostati u Sarajevu jo nekoliko dana - nego iz zadovoljstva to prvi putmoe ostati sama u Claesovu stanu. Ne zato to bi htjela kopati ponjegovim tajnama, ali ako se neka ladica ili ormar sluajno otvore,onda...

Stala je u Zlatnoj vidri i ruala, sjedila pola sata ili vie u tojpraznoj kafeteriji i zurila prema plavosivoj zimskoj vodi Vatterna prijenego to je ustala i krenula prema autu. To se dogodilo nekolikodesetaka kilometara dalje: neto je zaklopotalo i odjednom je Claesovstari Fiat poeo zvuati kao bojna oklopnih vozila. Margareta seprestrojila u pomoni trak i stala, izala i napravila krug oko autapokuavajui vidjeti to nije u redu, ali nije otkrila nita. Ali kada je

ponovno upalila auto, zvuao je jo gore. Nije se usudila ponovnoodvesti na autocestu, auto se morao polagano kotrljati u onom smjeruprema kojem je bio okrenut.

I tako se dogodilo da je usprkos svemu zavrila u Vadsteni, bilase prisiljena voziti puevim korakom kroz sve one uske uliice, uautomobilu koji je zvuao kao katastrofa na kotaima. I naravno,pokazalo se da joj automehaniarska radionica koju je uskoro nala nijemogla obeati brz popravak. Ispuni sustav bio je prestar. Moda bi ga

se moglo nabaviti u Linkopingu. Ako bude imala sree.Sutra rekao je mehaniar na tom razvuenom dijalektu. Sutra

poslijepodne ga moete dobiti. Sigurno ne prije.Znojna od stresa, Margareta je prola rukom kroz ike.Hoe li biti skupo?Malo je podigao svoju iltericu i pogledao u stranu.Moda. Ne znam. Vidjet emo...

A kad se vratila natrag na parkiralite, ispod brisaa nalazilo sepismo.

*


43/395

Bila je sva drhtava i na rubu ivaca kad je konano dola doonoga to je trebala biti Christinina kua, a ivci su joj se jo dodatnora- stegli kad nitko nije otvarao. Optrala je nekoliko krugova oko kue,lupala na kuhinjska vrata i bez prestanka pritiskala zvono na ulaznimvratima, ali ubrzo je shvatila da se ponaa histerino. Kua je sasvim

lako mogla biti prazna kao to je i izgledala. Nije bilo nikakva pravograzloga da vjeruje da Christina sjedi stisnuta negdje iza tih sjajnih crnihprozorskih stakala, samo zato to ne eli pustiti Margaretu da ue. Nijebila unutra. Jednostavno.

Zadihana, ali s olakanjem zahvaljujui tom trenutnom prosvjet-ljenju, Margareta je sjela na kuhinjske stube i spremila se na ekanje. Upoetku je dodirivala kuvertu, okretala je i prelazila kaiprstom pozatvorenim rubovima, ali nakon nekog vremena miii su joj se opustilii ispunili ugodnom toplinom, ruke se spustile na koljena i napravilepolukrug oko pisma. Nije ga vie drala, lealo je slobodno na njezinimbedrima odjevenima u traper.

Ovo je mogao biti trenutak uivanja. Da jedan tvrdoglavi glas unjezinoj glavi nije stalno iznova pjevao zadnji red pisma: Srami se!Srami se! Tebe nitko nije htio!

*

U jednom je trenutku za vrijeme svog dugog ekanja Margaretaispruila nogu i izmom dodirnula vrtni puteljak. Mogla se kladiti daChristina svaki tjedan paljivo grablja ljunak. Tako to treba raditi, to ihje nauila teta Ella. Svake su subote djevojice dobivale svaka svojegrabljice i oekivalo se da obave svoj zadatak. Christina je trebalapograbljati puteljak izmeu ograde i kue, Margareta mali vrt, a Birgittapoljunanu povrinu iza kue.

Ako bi Margareta ikada dola na ideju da izveze svoju skupljenuivotnu mudrost na krpu koju se onda objesi na zid, onda bi se tu radiloba o tim subotama. Kako grablja, tako e i ivjeti, pisalo bi. Zato toje tako i bilo. Kako su grabljale, tako su i ivjele.

Cim bi teta Ella nestala, Birgitta je bacala svoje grablje u travu istisnula se uza zid kue koji se nije vidio s kuhinjskog prozora. Zatim bitamo sjedila i buljila pod ikama dok je temeljito grizla svoje nokte

koji su vebili izgrizeni do kraja sve dok ne bi po

eli krvariti.Margareta je prezirala njezin stav. Ona nije htjela pobjei.

Naprotiv, htjela je uiniti vrt stvarno lijepim. Vukla je svoje grablje uirokim potezima preko ljunka, crtala cvijee i cirkuske konje i


44/395

princeze, a onda bi s odustajanjem briznula u plakad bi vidjelarezultate. Uope se nije vidjelo koliko se trudila! Izgledalo je kao dauope nije grabljala!

Samo je Christina poteno grabljala, iza nje ljunak se redaoravno i sistematino. Prvo bi obavila svoje podruje, zatim Margaretino

i na kraju Birgittino. Nikada se nije alila, ustvari, inilo se da se bojalada e biti otkrivena, bacala je uplaene poglede prema kuhinjskomprozoru i urila da zavri posao svojih sestara.

Ali, postoje sestre i sestre...Margareta je promijenila poloaj i kopala po depu traei

cigarete. Posljednjih je godina Christina sasvim prekinula kontakte,nikada se nije javljala i nikada nije imala vremena da se nau. Zavrijeme adventskog tjedna Margareta je puna nade dizala slualicu svakiput kad bi telefon zazvonio - moda e se Christina sabrati i pozvati je ksebi za Boikao i prije - ali jedino to se dogodilo je da je dobilaboinu estitku s ipkom iz Vadstene. Od obiteljiWulf. To je biozavrni dokaz: Christina je ne eli kao svoju sestru. Srami se! Srami se!Tebe nitko nije htio!

I odjednom joj se uinilo sasvim neprimjereno da ona sjedi tugdje sjedi. Upalila je cigaretu drhtavom rukom. Zato bi se, za ime

Boga, nametala nekome tko tako oito ne eli imati nikakva posla snjom? Cijeli je svoj ivot Margareta birala da radije ode nego da budeostavljena, trebala bi to ponovno uiniti, trebala bi ustati i potraitinekakav mali hotel. Tamo bi mogla lupiti svojom kreditnom karticompo stolu i pojesti dobru veeru - bila je stvarno gladna - popiti au vina,a zatim se uvui u svjee izglaane bijele plahte...

Ili da unajmi auto i odveze se direktno u Stockholm? S drugestrane, nije mogla zauvijek ostaviti Fiat u Vadsteni, Claes bi poludio

kad ga ne bi naao na svom mjestu kad se vrati kui. Osim toga, i ovo spismom: na neki se nain mora olakati to se tie tog jebenog pisma, aChristina je - naalost - jedina koja moe shvatiti njegov sadraj. Netose dogaalo. Ali to mogu znati samo tri osobe na svijetu, a jedna od njihje ona koja je napisala pismo. A Margareta stvarno nije namjeravalaotrati do nje i aliti se. To bi jednostavno moglo biti opasno: nitko nezna to se moe dogaati u omekalom mozgu.

Ali svejedno? Zar bi joj uope trebalo biti stalo? Moe li usranadrogeraica iz Motale povrijediti Margaretu Johansson? Ne bi li

jednostavno mogla uzeti to pismo i ona pisma koja e vjerojatno doi


45/395

sljedeih tjedana i samo ih baciti u zahod? Zar e dopustiti da je seplai?

Ne, rekla je naglas samoj sebi i poela ustajati. Zaboravit ecijelu glupost, potraiti najblii hotel i uzeti sobu. Birgitta nek se goni.Kao i Christina, to se toga tie...

U tom je trenutku na ulici zastao jedan auto i Margareta seukoila usred pokreta. Sada je bilo prekasno nestati. Nepomino jesjedila i sluala lake sestrine korake dok je ulazila kroz vrt. udno,zastala je kod jorgovana i poela utirati kamenie...

Margareta je shvatila da je nevidljiva i to je probudilo njezinuelju za dramatiziranjem. Nagnula se natrag na stube, povukla dug dimiz cigarete i zatim rekla svojim najhrapavijim glasom:

Bok, Christina. Jesi li i ti danas dobila pismo?

*

Sada stoje, ekajui pravi trenutak, malo udaljene jedna oddruge, Christina nogu vrsto skupljenih i ruku edno prekrienih prekoprepona, Margareta rairenih nogu i s rukama duboko u depovimajakne. Odjednom se osjea sasvim sigurnom. Veernji joj je zrakproistio plua i i

Documents

Travanjska Vjestica