TOMAS MAN - BUDENBROKOVI

"Engleski, ruski, skandinavski roman od 1850. i 60.Vagnerov epski teatar, Sopenhaureov pesimisticki moral, Niceova psihologija dekadense, artistika Flobera i Gonkura, pored toga dobar dio humoristicke literature na donjonjemackom dijalektu, to su", precizira Tomas Man, "vaspitni elementi koji su pomogli da se uoblice "Budenbrokovi", pripovjedacki opus mladica izmedju 23. i 25. godine". Ovi elementi nisu osnova samo "Budenbrokovih", vec i sveg ostalog obilnog djela koje je Tomas Man stvorio poslije njih, pa i ranije.Na ovim elementima on je formirao svoj intalektualni ali i knjizevni lik, na njima, i razvijajucise sa njih, kao i razvijajuci njih, gradi sve ono dalje.

Dakle, podaci ne govore o samom djelu, nego je u njima rijec o jednom preciznom istorijskom razdoblju kao i o isto takvim knjizevnim, umjetnickim i filozofskim kretanjima koja je mozda neophodno znati da bi se djelo bolje razumjelo;o stvarima koje mogu biti zanimljive same po sebi.Isto tako, rijec bi mogla biti, i s pravom, o biografskim podacima, zivotnoj, umjetnickoj i psholosko-moralnoj evoluciji samog pisca, predstavnika njemacke literature u prvoj polovini 19. vijeka i jednog od prvih pisaca tog doba u svijetu, koji je, rodjen u uglednoj gradjanskoj porodici u Libeku, docekao kraj kao njemacki emigrant i americki gradjanin, i umro u Svajcarskoj.Jer licnost Tomasa Mana je u neposrednom odnosu sa njegovim djelom, a njegov zivot, osim sto je biografija knjizevna, reprezentativan je i u drugom, neposredno ljudskom, drustvenom i politickom smislu.U razvoju evropske, a posebno njemacke knjizevnosti, gradjanin nije suprotnost umjetniku;naprotiv, sav njemacki duhovni panteon do Tomasa Mana, pa i poslije njega, nose gradjani.Posredi je, ustvari, podjednako ugrozni polozaj i gradjanskog nacina zivota i umjetnicke egzistencije u situaciji opsteg raspadanja vrijednosti, moralnih normi i dotadasnjeg nacina materijalne proizvodnje zivota gradjanskog drustva.Proces zahvata mnogo dublje.

Tomas Man, koji se smatraokao legitimni predstavnik i nastavljac gradjanske kulture, pa stvarno to i bio, dozivljavao ga je kao pravu moralnu i osjecajnu krizu.Otuda i pretvaranje gradjanina u umjetnika, uzeto kao neposredna fabula "Budenbrokovih" i tretirano kao proces slabljenja vitaliteta, kao dekadencija, nosi vise od bukvalne teme."Budenbrokovi" nisu samo "propadanje jedne porodice" nego, daleko sire, citavog jednog svijeta, i bas to je ono sto ovu dugu pripovijetku cini necim vecim od tzv. porodicnog romana.Vec u "Budenbrokovima", a pogotovo o kasnijim ostvarenjima, narocito u velikim novelama, ova tema, u osnovi neprestano na istoj suprotnosti tzv. umjetnizke i tzv. gradjanske egzistencije, zahvatice u osnove upravo svih moralnih i psiholoskih pretpostavki tadasnjeg covjeka i svijeta, i njihovih misaonih, drustvenih, politicko-filozofskih tumacenja.Ukratko problematicna egzistencija na izgled samo jednog darovitog ali zalutalog gradjanskog sina i nesvrsenog libeckog gimnaziste ispostavice se kao duboka poljuljanost gradjanske evropske egzistencije u cjelini.U njemackoj varijanti Tomasa Mana ta je pojava nasla svoju najdublju i, bas u "Budenbrokovima", epski najzanimljiviju formu.

Dogadjaj kao spoljasnji splet i motivi kao spoljasnji pokretac uglavnom nisu bili od presudnog znacaja kod Mana.I u "Budenbrokovima", gdje je najvise onoga sto bi se moglo nazvati akcijom, u pitanju su odgadjaji redovnog zivota jedne porodice i sredine(senatorski izbori, trgovinske transakcije) ili nacina zivota uopste(svadbe, rodjenja, sahrane, svecanosti), jednog akcionog toka razumljivog samog po sebi i unaprijed datog.

PRIKAZ UZ RUSKO IZDANJE "BUDENBROKOVIH" (1936)

Ovaj prvi veliki roman Tomasa Mana jeste jedno od najznacajnijih djela njemacke knjievnosti predratnog doba. Po svom drutvenom i umjetnickom znacaju jedino se jo ciklus romana Hajnriha Mana, koji prikazuje vilhelmovsko carstvo, moe uporediti s njim. U tom ciklusu (narocito u "Podaniku") Hajnrih Man istupa politicki otrije i aktuelnije od svog brata Tomasa.

U "Budenbrokovim" ne nalazimo takvu neposrednu aktuelnost. Fabula romana zavrava se davno prije procvata i sloma vilhelmovskog razdoblja. Pa ipak on sadri duboku drutvenu kritiku, mada u sloenom, zamrenom obliku. Umjetnicki oblik "Budenbrokovih", tjesno povezan s tim osobenim vidom kritike drutva, takode je veoma osoben: u cijeloj njemackoj knjie-vnosti iz predratnih godina nema ni jednog jedinog po obliku ovako zaokrugljenog i monumentalnog romana tako mirnog toka. Ali ne samo u njemackoj-i u cijeloj svjetskoj knjievnosti tog razdoblja malo je djela koja bi se u pogledu umjetnickog oblika mogla uporediti s ovim romanom.

U njemu se prica istorija jedne porodice. Opadanje buroazije ovdje je prikazano u slici propadanja jedne trgovacke porodice. Nezavisno jedni od drugih, razni pisci, Manovi savremenici, prihvatali su se slicnih predmeta. Maksim Gorki napisao je ''Djelo Artomonovih'', Golsvordi ''Sagu o Forsa-jtima''.Vec je i Zola opisao propast jedne porodice i uklopio tu temu u iroko komponovanu sliku sloma Drugog arstva. Najveci dio pisaca usretsredio je svoju pripovjedacku vjetinu na sudbine opisanih porodica a krupne politicke i ekonomske pojave druge polovine vijeka prikazao samo utoliko ukoliko su bile povezane s licnom sudbinom ovog ili onog clana porodice. Drutvena stvarnost javlja se u ''Budenbrokovima'' u neposrednom oblikusamo tamo gdje opipljivo pokazuje uspon ili pad porodice Budenbrok.

Roman Tomasa Mana je elegican ep o propadanju gradanstva. Prikazuju ga s dva stanovita. S jedne strane, tvrde da se u propadanju porodice Budenbrok odraava opti proces propadanja buroazije; bioloke i psiholoke osobe-nosti pretstavnikapojedinih pokoljenja jesu karakteristicni simptomi i oblici u kojima to neminovno propadanje dolazi do izraza. Gledano s tog stanovita, roman Tomasa Mana je monumentalni simbol gradanske dekadencije. Kao istorija propadanja, medutim, roman se moe posmatrati i u drugom, beskrajno neposrednijem i konkretnijem smislu. On prikazuje odumiranje stare buroazije u tijesnoj povezanosti sa izumiranjem najboljih gradanskih tradicija. Tomas Man, dodue samo kao skicu, prikazujuci samo periferne pojave, ali ipak potpunojasno i ocigledno iznosi kako namjesto buroazije starog kova nadiru pretstavnici savremene buroazije: nekulturni, samoivi, okrutni i bljutavi kapitalisti dananjice.

Roman je izgraden na ovoj suprotnosti. Nacin pisanja Tomasa Mana strogo je objektivan; pod skladno datim oblikom Budenbrokovih krije se; medutim, motiv propadanja njemacke gradanske ideologijeu doba svih onih uspjeha sedamdesetih godina, propadanja to zahvata njemacko drutvo vilhelmovskog razdoblja u tijesnoj vezi sa ulogom koju je Njemacka odigrala u imperijalistickom ratu. Ova kulturno-kriticka borba-koja u izvanredno tananom umjetnickom obliku, gotovo uvijek prikriveno, pa ipak dovoljno odlucno dolazi do izraza-dovodi Manov roman u neposrednu vezu s najaktuelnijim kulturnim pitanjima tog doba. I ne samo tog doba: jer mnogi korijeni njemackog faizma sputaju se do tla tradicija vilhelmovske Njemacke.

Ni u nae vrijeme Manov roman nije izgubio aktuelnost.On je humanisticki protest protiv varvarstva imperijalisticke buroazije. U tome je njegov znacaj, i to nije u protivrjecnosti sa cinjenicom da Tomas Man dananjoj buroaziji suprotstavlja cestiti patricijat Hanze, a ne buroaziju u usponu. Ovaj ublaen oblik humanistickog protesta organski izrasta iz razvoja cjelokupne njemacke gradanske literature, a narocito iz razvoja samog Tomasa Mana.

Tomas Man propadanje stare buroazije opisuje kao unutranji proces.On u svom romanu prikazuje cetiri pokoljenja jedne stare libecke trgovacke poro-dice. On sjajno ocrtava osobenost pojedinih licnosti i majstorski opisuje kako njihovu razlicitost tako i njihovu porodicnu slicnost. Vidimo tjelesne i due-vne crte svojstvene svim Budenbrokovima; u isti mah vidimo kako se, s jedne strane, u svakom novom narataju razvijaju nove osobine, nove crte karaktera

a, s druge strane, kako stara nasljedena svojstva pod novim drutvenim okolnostima i u vezi sa individualnocu svakog pojedinca sticu novo znacenje.

Tomas Man se ne ogranicava na psiho-fizicko obiljeavanje licnosti-cinilaca u romanu, kako je to obicaj njemu savremenih naturalistickih pisaca. Veoma uzdrano, krtim nagovjetajima on pokazuje i promjene u shvatanjima svojih likova, a u ovim promjenama odraava se istorijski istinito i one koje se zbivaju u objektivnoj stvarnosti. Najstariji predstavnik porodice Budenbrok, intendant u vojsci to se borila protiv Napolepna, jeste slobodouman voltero-vac; njegov sin je pod uticajem vjerski-romanticnih ideja iz vremena Obnove (mada se mora reci da te ideje kod njega imaju narocitu, patriciski-cestitu, ublaenu boju). U trecem pokoljenju vjerske ideje uopte vie ne igraju nika-kvu ulogu. Budenbrokovitog vremena pokazuju se-opet potpuno u skladu sa istorijskom istinom -kao pristalice openhauerove filozofije i Vagnerovog pozorita. Izvanredno je zanimljivo to Manov senator Tomas B. s oduevljenjem cita openhauera, ali odmah zatim vidimo kako drutveni zahtjevi to ih ivot postavlja uvaenom trgovcu sprjecavaju ovog da svoje licne sklonosti i nagone filozofski obrazloi i razvije. U sreditu romana stoji treci narataj Budenbrokovih. Simptomi propadanja tu se vec jasno ispoljavaju. Tomas Man dostie visok umjetnicki domet u opisu citavog niza psihickih crta koje su zajednicke braci, i Tomasu i Kristi-janu, pa ih ipak odvode sasvim razlicitim ivotnim putevima. I ovdje nam on simptome propadanja ne predocava opisom psiho-fiziolokih osobenosti: Man se trudi da prodre do temelja njihovog ivota i da psiholoke korijene dekadencije otkrije u otudivanju pojedinca od svoje drutvene klase. Kod pretstavnika prva dva pokoljenja bili su nacin ivota, trgovacke tradicije u duhu patriciskog gradanstva, etika, itd.-sve je to bilo neprekoracljiv, po sebi razumljiv i nikakvim sumnjama izloen ivotni okvir. Kod Tomasa i Kristijana vec se izgubila takva licna povezanost sa ivotom njihove klase. Mladi brat,

Kristijan, usljed toga gubi svaki stav; citav njegov ivot raspada se u niz besmislenih epizoda, i on propada moralno i fizicki. Tomas, stariji brat, hoce ovu vezu, koja mu nije nagonski data, da uspostavi svjesnim naporom. On pokuava da vjetacki, nasilu nametne sebi takvu ''prirodu'' bogatog trgovca -patricija. Za neko vrijeme on u tome i uspijeva. Izgleda cak da je Tomas trgovackoj kuci Budenbrok pribavio izvanredan sjaj-on je prvi Budenbrok koji stice senatorsko dostojanstvo! Pa ipak on nema korijena, i ukoliko vrijeme dalje odmice utoliko se to jasnije ispoljava. Njegova ''tradicionalnost'' sve se vie pretvara u prazno glumljenje. Kapitalizam se nezaustavno razvija, i Tomasov pokuaj da nove oblike sticanja novca spoji sa ''casnocu'' porodice propada. Cak i Tomasova vodeca uloga u preduzecu pretvara se u formalnost, vec se prica kako on na berzi igra cisto dekorativnu ulogu. Najmladeg Budenbroka, stvorenje nesposobno za ivot i dekadentno, potpuno progutaju njegova osjecanja. On umire vrlo mlad, a s njim izumire i porodica Budenbrok.

Sudbinu ove porodice u citavoj njenoj simbolici prikazao je Man izvanredno cjelovito. Ova cjelovitost, ovo izrastanje iz postojeceg jeste i snaga i slabost Mana umjetnika. Besprimjerna cjelovitost je zasnovana na samoogranicavanju

svog tvorca, na hladnom odabiru predmeta i njihovom hladnom prikazi-vanju.Tako ova smirena cjelovitost romana krije dubok i nerjeen rascjep. U knjizi je dosljedno do kraja sacuvan objektivan ton. Nacin pricanja ide svojim pravim, hronicarskim putem bez strasti. Po svojoj sutini, medu tim, kako kompozicija tako i predmet i licnosti nose potpuno subjektivno obiljeje.

Subjektivan je prije svega izbor grade. Iz drutvene stvarnosti izdvojeno je samo ono to se tice Budenbrokovih, a prikazano onako kako ga doivljavaju Budenbrokovi, cak i tamo gdje su u pitanju ekonomski ili politicki dogadaji svjetskog znacaja (revolucija 1848.god.,rat 1870-71.god., itd.). Tok pripovje-danja stoga je potpuno jednosmjeran, jer se njegov razvoj prilagodava pojedi-nim licnostima koje su povezane sa sudbinom porodice, koje se otjelovljuju u njoj. Ovo nacelo izbora, medutim, dovodi do toga da najkrupniji dogadaji samo utoliko bivaju zahvaceni romanom ukoliko su prodrli u svijest Budenbrokovih. Samostalan, pravi znacaj ovih dogadaja, koji ni izdaleka nije onakav kakav se odraava u pretstavi tih ljudi, mora zato neminovno da bude okrnjen. Subjektivizam ovog stava najjasnije se ispoljava u suprotstavljanju stare i nove buroazije. Samim tim to se u prikazivanju ove suprotnosti, koja je stvarni razlog nazadovanja Budenbrokovih, ogranicava samo na ono to Tomas B. moe da shvati, pisac svoju iroku temu suava na opisivanje psiholoke dekadencije jedne porodice. Ovim nacinom odabiranja on se slui i pri oblikovanju licnosti koje ne pripadaju porodici. Zato epizodni likovi pomalo lice na groteskne siluete. Obiljeavanje njihovih karaktera, zasnovano na ponavljanju jedne ili dviju nepromjenljivih crta, potsjeca na "lajt-motive" u operama R.Vagnera. Slabost takvog subjektivistickog obiljeavanja postaje narocito ocigledna u liku Gerde, ene Tomasa B. Ona je opisana kao zanimljiva, ekscentricna ena, kao licnost tajanstvena u ocima libeckih ''patricija''. to je Tomas B. izabrao upravo tu enu, smatra se kao izvanredno znacajno za njega. Ali citalac o njoj saznaje samo onoliko koliko su libecki trgovci mogli da sagledaju. Njen unutranji ivot ostaje i za citaoca zagonetka.

Knjievni stil romana u potpunom je skladu sa izborom grade. Man nastoji da stvori to vece, po mogucnosti cjelovite i mirne slike. Zato se o pojedinim zbivanjima prica to je moguce manje. Pretpostavljaju se razgovori, pisma itd.

u kojima se vec prola zbivanja saimaju, analiziraju. Izvanredno znacajno je, npr., sljedece: Tomas B. volio je u mladosti neku djevojku, ali po shvatanju svoje porodice nije mogao da se oeni njome. Citalac nita ne saznaje o ovoj mladickoj ljubavi. Dat je jedino kratak oprotajni razgovor zaljubljenih pred Tomasov odlazak na put. Krize u drutvenom ivotu takode se vecinom prikazuju u saetoj prici poslije dogadaja, uporedivanjem sadanjice sa prolocu, a ne kao dramaticne prekretnice. Man time ne izbjegava uvijek prikazivanje dramaticnih sukoba, ali to je osnovna priroda njegovog nacina prikazivanja. I kad govori o sukobima on pocinje sa konacnom katastrofom, pa u saetom obliku da sve ono to je prethodilo razvoju zbivanja. U tom pogledu njegovi romani podsjecaju na Ibzenove drame. Na takvoj podlozi nastaje mirna velicina Budenbrokovih. Ona se postie vie briljivim precicavanjem ivotne grade nego smjelim epskim zahvatanjem i epskom zasicenocu dramaticnih prekretnica. Ovo gledite Man potpuno svjesno primjenjuje i s velikom dosljednocu i vjetinom sprovodi do kraja. Ono mu prua mogucnost da rascjepkanost i istrzanost kapitalistickog drutva prikae u velikim, mirnim slikama. Pravi znacaj i granice ovog osobenog nacina prikazivanja otkrivaju se, medutim, izvanredno jasno pri poredenju Budenbrokovih sa Djelom Artomonovih M.Gorkog.

Man sve rjeava u mirnom i slikovitom proticanju vremena;mirne slike fatalistickog ishoda. Man u propadanju starog trgovackog stalea vidi raspadanje klase s kojom je povezan, gaenje ideala,

nastajanje jednog novog drutvenog tipa koji mu je tud i koji on odbija. Man stvara djelo na podlozi opreznog precicavanja i razvrstavanja ivotne grade.

Budenbrokovi u razvoju knjievnosti, pa cak ni u Manovom stvaralatvu ne mogu dobiti nastavak jer ovo u mnogome velicanstveno djelo cesto probija silom mu nametnute granice. Ma koliko da je Man precicavao svoju gradu, ivot nije mogao da nade mjesta u fatalistickoj emi sudbine. U trecem pokoljenju postoji jedna sasvim iva i nimalo dekadentna licnost: Toni. Da bi nju uklopio u kobno raspadanje porodice, Man se naao prinuden da nagomila bezbroj nesrecnih slucajeva u njenom prvom i drugom braku, i u braku njene kcerke. Najzad mu polazi za rukom da i nju prikae kao bice koje je pretrpilo potpun slom. Upravo ovo nasilje ukazuje na to da mirna monume-ntalnost romana nije nametnuta gradom, da je podloga umjetnicke piceve objektivnosti duboko subjektivna. Velika umjetnicka obdarenost, kultura i ozbiljnost Tomasa Mana omogucile su uklapanje ovih protivrjecnih elemenata u jednu umjetnicku cjelinu. Ta cjelina, medutim, samo je lijepa spoljanjost. Zato je ovaj roman jedno usamljeno srecno dostignuce u razdoblju toliko nepovoljnom za umjetnost, ali ne moe posluiti kao uzor za dalji razvoj romana.

Rad objvaljen na sajtu: maturski.org/" www.maturski.org