1

TO !

Lipanj 2015./br.43

List učenika Srednje škole Bol

NašBLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ I SRETNA

NOVAcf 2010. GODINA

Naš Milan Zdenac znanja

Državna natjecanja Posjet osnovaca

Maturanti 2014./2015.

2

To!

Lipanj 2015. / broj 43

SADRŽAJ

4. str. Razgovor sa bivšim učenikom

7. str. Školske novosti

8. str. In memoriam

9. str. Državna natjecanja

10. str. Noć muzeja

12. str. Noć knjige

13. str. Turistički prospekt

14. str. Na stranim jezicima

17. str. Posjet osnovaca

18. str. Iz škol. zadaćnica

20. str. Školska kuhinja

22. str. Moda

24. str. Sport

26. str. Zdenac znanja

27. str. Zabava

28. str. Maturanti 2014./1015.g.

36. str. Igre i sport

Zahvaljujemo svim profesorima koji su pomogli da naš list ugleda svjetlost

dana po 43. put

Uredništvo

Kompjutorski prijelom

i priprema za tisak Borna Jerčić, 4.a

Ivana Radić, 4.a

Melani Kitić, 4.a

Antonio Karmelić, 2.a

Uredništvo Ljubica Kusanović, prof.

Ana Ursić, prof.

Fotografkinja lista Maria Garbajs, 4.a

Surađivali na listu Ivana Radić, 4.a

Anamarija Šesnić, 2.a

Mia Petrić, 3.a

Marinela Arbunić, 3.a

Paula Tomaš, 3.a

Joshua Jerčić, 4.b

Nives Lugušić, 4.b

Neli Bogunović, 3.b

Maria Garbajs, 4.a

Mariana Karmelić, 4.a

Marija Marinković, 4.b

Tamara Goić, 2.a

Kristina Pučo, 2.b

Lea Mihaić, 1.a

Nikolina Bezmalinović, 4.b

Franka Cvitanić, 2.a

3

Karnevol 2015.

I ove smo godine sudjelovali na Bolskom karnevalu. Maska je nastala u

radionici profesorice Ade Seferagić.

4

Naš Milan

Razgovor sa našim bivšim učenikom Milanom Matićem, mag. pol., a sada zaposlenikom

u Rektoratu Sveučilišta u Zagrebu. Razgovor smo obavili e-mailom.

1. Prisjetite se na školovanja u

Bolu, u našoj školi?

U svom rodnom Bolu pohađao sam

vrtić, osnovnu školu te na kraju opću

gimnaziju u Srednjoj školi Bol. Po

završetku osnovne škole za mene nije bilo

dileme što dalje – opća gimnazija bila je

moj prvi i jedini izbor jer sam oduvijek

maštao o tome da završim fakultet.

Tijekom osnovne škole 'zaljubio' sam se u

povijest koju mi je predavala profesorica

Sibijana Oršolić. Više puta sam sudjelovao

i na školskim natjecanjima iz povijesti koja

su uvijek bila puno više od toga – odlična

prilika za upoznavanje učenika iz drugih

škola i nezaboravna druženja. Još u

osnovnoj školi shvatio sam da sam po

prirodi definitivno ′društvenjak′ i da će se

moje daljnje školovanje razvijati u tom

smjeru. Povijest, Zemljopis, Hrvatski jezik

– to su bili moji predmeti, dok mi je

Matematika uvijek bila bolna točka.

Nakon završetka osnovne škole i

dolaska u gimnaziju započelo je razdoblje

školovanja kojeg se najradije sjećam. U

razredu nas je bilo samo 12, što je

neusporedivo sa brojem učenika u nekim

drugim srednjim školama, pogotovo na

kopnu. Ta činjenica za nas učenike značila

je ogromnu prednost u smislu obrazovanja

– profesori su se svakome učeniku mogli

dovoljno posvetiti i o njemu su znali

gotovo sve. Međutim, ta prednost bila je

ujedno i mana prilikom ispitivanja ili

otvaranja dnevnika jer bi najčešće svi stigli

na red! Pametni i snalažljivi kakvi smo bili

doskočili smo i toj situaciji. Naime, u

tjednima kada bi znali da će biti ispitivanja

unaprijed bi se dogovarali tko će koji

predmet učiti te se dobrovoljno javljali za

odgovaranje, što je doista funkcioniralo.

Tijekom srednje škole osim Povijesti

zavolio sam i drugi predmet, Politiku i

gospodarstvo, kojeg nam je predvao

profesor Branko Karmelić. Gimnazija je za

mene bilo vrijeme sazrijevanja i stjecanja

jako kvalitetnog znanja koje mi je

poslužilo kao nužan temelj za upis na

studij i samo studiranje. Taj prijenos

znanja mogu zahvaliti svim profesorima

Srednje škole Bol, a posebno rado se

sjećam profesora geografije Gorana

Maksimovića, koji nas je 'drilao'

fakultetskim načinom predavanja. Na

njegovim predavanjima, koja su ama baš

uvijek bila puno više od toga, naučio sam

najviše stvari vezanih ne samo uz

geografiju, nego i opću kulturu. Žao mi je

što mlađe generacije učenika Srednje škole

Bol neće imati prilike slušati njegova

predavanja. Dalje, tu bih svakako

5

spomenuo profesoricu hrvatskog jezika,

Ljubicu Kusanović, kojoj sam danas

iznimno zahvalan što nas je 'gnjavila'

gramatikom. Uspješno vladanje

standardnim hrvatskim jezikom jedno je od

nužnih preduvjeta daljnjeg školovanja i

studiranja bez obzira na fakultet – od

pisanja eseja, seminarskih radova,

komuniciranja mailom s profesorima pa

sve do završetka studija i pisanja

diplomskog rada. Tu su još i legendarna

profesorica Ada Seferagić s kojom nikad

nije bilo dosadno i koja je meni ne baš

dragu biologiju i kemiju približavala

učenicima na svoj osebujan način, zatim

profesorica tjelesnog Kristina Poklepović

koja mi je uvijek omogućavala da se na

nastavi bavim onim što mi je najdraže –

trčanjem. Tu su još i profesor Jadran

Bašić, profesorice Sanja Nejašmić, Ankica

Okić, Maja Lisičar, Silvija Sinovčić, Milka

Mišetić... a posebno rado se sjećam

profesorice matematika Sandre Radić, i to

ne bez razloga. Naime, matematika mi je

oduvijek bila bolna točka i najčešća ocjena

iz ovog predmeta mi je bila dovoljan (2), u

čemu nisam bio usamljen. Ali, profesorica

Sandra činila je i taj problem lakšim

shvaćajući da mi u životu nikad neće biti

potrebno puno više od zbrajanja,

oduzimanja, množenja i dijeljenja. Na

kraju bih želio poslati poseban pozdrav

profesoru matematike Bartulu Bakuliću –

nikada neću zaboraviti zadnji sat

matematike u srednjoj školi kada sam

odgovarao za pozitivnu ocjenu. Ta dvojka

iz matematike bila je veća od Empire State

Buildinga! Zahvaljujući njoj moj ukupni

prosjek u četvrtom razredu srednje škole

bio je odličan i omogućio mi je upis na

željeni fakultet.

2. Kako ste odlučili upisati

politologiju?

Nakon mature upisao sam politologiju na

Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u

Zagrebu, koja je bila moj prvi i jedini

odabir. Izbor fakulteta moram zahvaliti

profesoru Goranu Maksimoviću od kojeg

sam u drugom razredu srednje saznao da

ovaj fakultet uopće postoji i koji mi je,

poznavajući moje profesionalne interese,

sugerirao da ga upišem. Do tada sam

razmišljao najprije o studiju povijesti,

zatim prava, no na kraju je odabir ipak pao

na politologiju. Od obitelji su dolazile

sugestije da upišem pravo jer od

politologije 'nema kruha', ali kada sam

donio odluku o tome što ću upisati nitko

me nije mogao uvjeriti da nisam dobro

odabrao. Danas ne žalim zbog svog

odabira.

3. Opište nam malo vrijeme vašeg

studiranja, što je bilo

najinteresantnije, koji kolegij,

koji profesor ...

Studiranje samo po sebi predstavlja

izrazito važan segment života svakog

pojedinca koji odluči studirati. U

profesionalnom smislu on se smatra

krunom obrazovanja, iako se sve više

studenata i nakon stjecanja diplome

odlučuje za daljnje obrazovanje i

usavršavanje. Međutim, jako je bitno nešto

sasvim drugo – fakultet znači dovršetak

procesa odrastanja i sazrijevanja.

Privikavanje na život u novom gradu do

tada potpuno nepoznatom i ogromnom u

odnosu na Bol u kojem sam odrastao,

upoznavanje vršnjaka iz svih dijelova

Hrvatske, ali i druženje sa Boljanima koji

su se odlučili studirati u Zagrebu – sve to

za mene predstavlja nezamjenjivo iskustvo.

Studiranje mi je predstavljalo posebno

zadovoljstvo prvenstveno zato što sam prvi

put u svom školovanju slušao predavanja i

učio o onome što me oduvijek stvarno

zanimalo i privlačilo – politici. Ako bih

morao izdvojiti neke kolegije koji su mi

posebno bili zanimljivi onda mogu

6

nabrojiti Svjetsku političku povijest,

Hrvatsku političku povijest, Politički sustav

Hrvatske, Izborne sustave... Svakako se

rado sjećam profesora povijesti Branka

Dubravice i profesorice Livie Kardum,

zatim pokojnog profesora političke

ekonomije Daga Strpića, profesorice

Mirjane Kasapović i profesora Berta

Šalaja. No, ja se s velikim brojem ovih

profesora družim i dalje – naime, nakon što

sam diplomirao upisao sam

poslijediplomski doktorski studij

Komparativne politike na istom fakultetu.

4. Čime se sada bavite?

Od nedavno sam zaposlen u Rektoratu

Sveučilišta u Zagrebu kao stručni suradnik

u Uredu za studije i upravljanje kvalitetom.

Uz rad polažem i ispite na doktorskom

studiju, a posao mi je omogućio da i

praktično ostanem u sustavu obrazovanja.

Konkretno, moj se posao sastoji od

svakodnevnog komuniciranja i pomoći

studentima, studentskim organizacijama u

njihovim aktivnostima i projektima te

profesorima oko poslova koje obavljaju

vezano uz Sveučilište, i još dosta toga.

Mogu kazati kako sam zadovoljan

prvenstveno zato jer sam se zaposlio u

struci, što mi je oduvijek bila želja. Iako

završeni studij politologije ne pruža

striktno određene kvalifikacije za pojedini

posao kao što je to slučaj kod primjerice

prava, on ipak otvara mogućnosti za jako

širok spektar poslova. Svim učenicima bih

preporučio da upišu ono što ih doista

zanima, a ako smatraju da će im završeni

fakultet omogućiti dobro plaćen posao -

tim bolje! Uvijek imajte na umu da prilike

i sudbinu kreiramo sami.

5. Što planirate u budućnosti?

Iskreno ne znam što bih odgovorio na

ovo pitanje. Jako sam vezan u Bol u kojem

sam sve do sada provodio barem tri ljetna

mjeseca radeći sezonski u obiteljskom

obrtu. Sada u Bol dolazim kad god

uhvatim slobodnog vremena. Bol je

sredina koja definitivno ima budućnost

zahvaljujući prvenstveno privredi baziranoj

na turizmu, ali i mladim obiteljima te sve

većem broju novorođene djece, što je jako

bitno. Upravo mi je odlazak na studij u

Zagreb otvorio oči oko mnogo stvari i

mogu vam reći da se iz Zagreba jako dobro

vidi sva veličina Bola. Mnogi nam zavide,

a prva reakcija 99% ljudi kojima kažem da

sam iz Bola jest zavidan uzdah – 'blago

tebi, ti se kupaš na Zlatnom ratu'. Svoju

budućnost kroz 5-10 godina vidim u Bolu

iako trenutno nemam odgovor na pitanje

kako bih svoj trenutni posao mogao

'prenijeti' u Bol. Bavljenje turizmom je

uvijek opcija. Iskreno, želim da moja djeca

odrastaju bezbrižno se igrajući u istim

onim kalama kojima sam ja kročio te

provodeći ljeta na istim onim plažama na

kojima sam i ja proveo bezbrojne sate svog

djetinjstva. U Zagrebu toga nema, a Bol

doista zaslužuje da mu se vrate mladi i

obrazovani ljudi apsolutno uvažavajući sve

one koji iz Bola nikada nisu otišli. Mislim

da se to već počelo događati te da će trend

povratka mladih postajati sve izraženiji.

Bol možda nema kazalište, klubove,

trgovačke centre, i Cinestar, ali taj famozni

„nedostatak sadržaja“ definitivno

nadoknađuje kvalitetom i stilom života na

kojem nam mnogi zavide.

Pozdrav iz Zagreba!

Milan Matić, mag. pol.

Pripremila: Ivana Radić, 4.a

7

Školske novosti Nova psihologinja Napustio nas je naš profesor psihologije Edi Žitnik, a na njegovo mjesto je došla naša bivša učenica, a sada profesorica psihologije Antonela Bošković. Uspjeh prof. Lucije Naša profesorica Lucija Špacal sa svojom ekipom učenika iz Osnovne škole Bol sudjelovala je na Međunarodnom natjecanju mladih robotičara krajem travnja u Slovačkoj i postigla zavidan uspjeh. Osvojili su 1. mjesto u kategoriji Rescue A Primary, 2. mjesto u kategoriji RoboDance i 2. mjesto u kategoriji Rescue A Secondary. Na natjcanju je sudjelovala i naša učenica Sara Žaknić. Bravo! Zabavne večeri Nastavljeno je i u ovom polugodištu sa organiziranjem zabava u našoj dvorani za tjelesni odgoj. Natjecanja Na Županijskim natjecanjima ove je godine sudjelovalo 14 učenika (Anamarija Šesnić, Lana Martinić, Paula Tomaš i Ivana Marić iz hrvatskog jezika; Anamrija Šesnić iz latinskog jezika; Borna Jrečić i Ivana Marić iz njemačkog jezika; Ivan Vuković iz engleskog jezika; Anamarija Šesnić i Ivan Vuković iz matematike i iz geografije Alois Stefan Zrno, Duje Jakšić, Mia Petrić i Ivan Vuković). Antonela Škrpaca i Matea Borojević nisu mogle zbog vremenskih neprilika sudjelovati na natjecanju iz povijesti. Festival matematike u Splitu Ove godine je naša škola po prvi put sudjelovala na Festivalu matematike u Splitu. Ekipu su činili Ivan Vuković i Ivana Radić iz 4.a razreda, Mia Petrić iz 3.a i Anamarija Šesnić iz 2.a. Vodila ih je profesorica Sandra Radić i osvojili su 14. mjesto od 32 ekipe (9 ekipa je bilo iz MIOC-a). Bravo!!! Izdvojili smo neke događaje, a o ostalima čitajte na stranicama lista!!!

8

IN MEMORIAM – prof. Maksimović

Teško je napraviti eulogiju, a pogotovo za osobu koja je izazivala veliki respekt i o kojoj se

može napisati brdo zanimljivih i smiješnih anegdota. Želja profesora Maksimovića je bila da

znanje njegovih učenika prelazi okvire različitih udžbenika, Feletara, Stiperskog i inih autora

te da tražimo istinu u svijetu, opažanjem i intelektualnom znatiželjom. Maksimovo znanje je

prelazilo ono kruto, knjiško, suhoparno znanje i pokazivalo je nevjerojatnu i rijetko viđenu

erudiciju. Znao je govoriti i o prvoj jedanaestorici bukureštanske Steaue koja je osvojila

nogometni Kup Prvaka 1986. godine, ali i o naivnosti radnje i akcijskih scena u trećem dijelu

Ramba te je takvim digresijama zainteresirao za geografiju i one kojima je taj segment

ljudskog znanja inače bio dosadan. Naučio nas je i kako tropska klima utječe na život

malajskih komaraca, govorio o Rodrigu de Triani te trigonometrijskim funkcijama. Cijenio je

i nagrađivao svakoga, pogotovo one koji su pokazivali težnju za vlastitim intelektualnim

usavršavanjem. Naizgled kruti i strogi gard našeg Maksima je ustvari sakrivao jednu istinsku

ljudsku toplinu te iskrenu brigu za nas učenike i kolege profesore i jednog simpatičnog i

dragog veseljaka. Šezdesetih godina prošlog stoljeća na jednoj pariškoj zgradi je stajao grafit

Budite realisti, tražite nemoguće i ta maksima najbolje pokazuje Maksimov način djelovanja i

stav prema nama. Od nas je naš Maksim tražio puno i tjerao nas je do krajnjih granica naših

sposobnosti i mogućnosti, ali i od sebe je zahtijevao mnogo. Bol s njegovim odlaskom gubi

osobu koja je tu ostavila neizbrisiv trag i s njegovim odlaskom na gubitku smo i svi mi kao

pojedinci. Ovo nije konačno zbogom, već samo doviđenja. Dragi naš Profesore, vidimo se na

nekom novom predavanju, na nekih novih 45 minuta tamo negdje gore. Svibanj 2015. godine

će zbog tvog odlaska ostati u tužnom sjećanju svim učenicima i djelatnicima Srednje škole

Bol. Pozdrav, Legendo.

Goran Maksimović, profesor geografije,

počeo je s radom u našoj Školi i prosvjeti

01. 09. 1979.g. na poslovima nastavnika

geografije i odgojitelja u Đačkom domu.

Bilo je to njegovo prvo i posljednje radno

mjesto. Nakon prestanka rada Đačkog

doma prelazi na pola radnog vremena kao

nastavnik u Osnovnu školu Bol.

Njegovi učenici su godinama imali

izvrsne rezultate na natjecanjima iz

geografije po čemu su naše škole bile

prepoznatljive, zašto je imenovan za

profesora savjetnika.

Nositelj je niza priznanja i zahvalnica,

između ostalog Priznanje Srednje škole

Bol i Godišnje nagrade Općine Bol.

Smrću kolege Maksimovića naše škole

su izgubile vrsnog nastavnika geografije.

.

Bivši učenik, a potom i kolega

Milan Škrbić, prof

9

DRŽAVNA NATJECANJA IZ MATEMATIKE I

HRVATSKOG JEZIKA

Ove godine Državna natjecanja iz matematike i hrvatskog jezka održala su se u istom

mjestu, u Trogiru. 56. Državno natjecanje iz matematike službeno je otvoreno uvečer 8.

travnja u kongresnoj dvorani hotela Medena pokraj Trogira. Sutradan je ukupno 250 učenika

iščekivalo pisanje testa. U mojoj kategoriji bilo je 18 natjecatelja. Srednjoškolci su 5 zadataka

rješavali 4 sata! Znam da zvuči apsurdno, ali to je čak i malo vremena za rješavanje.

Uznenađujuće, test je bio „rješiv“, kako je rekla profesorica Sandra koja me pratila na tom

putu. Poslijepodne je dugo trajalo, bili smo sve nervozniji u iščekivanju rezultata. Kad je

stigla obavijest o osvojenom 7. mjestu bili smo presretni. U opuštenom ozračju smo dočekali

povratak kući.

Jubilarno 20. Državno natjecanje iz hrvatskog jezika proteklo je mnogo svečanije, premda

je održano na istom mjestu. Sama ceremonija otvaranja bila je znatno bogatija. Na dan

pisanja testa osjećala se napetost u razredu gdje sam pisala. Svi drugaši bili su u istoj

prostoriji i sa nama su bile sastavljačice testa koje su man se ispričale na teškom testu na

županijskoj razini. U konkurenciji od 21 učenika zauzela sam 14. mjesto ( kao i lanjske

godine). Za razliku od nazjecanja iz matematike, bio nam je organiziran izlet u Trogir. Moram

spomenuti još jednu, za mene važnu, razliku između oba natjecanja. Na svečanom zatvaranju

natjecanja prozivali su sve učenike sudionike i svima nam je ponaosob dodijeljena

pohvalnica, dok su na matematici prozivani samo oni koji su osvojili prva tri mjesta.

Anamarija Šesnić, 2.a

10

SMUTICA - PASTIRSKO PIĆE, NEKAD I DANAS

U Noći muzeja 2015. pod nazivom Pastirski Brač sudjelovali su u Škripu i učenici naše

škole projektom „Smutica-pastirsko piće, nekad i danas“. Projekt je timski rad

nastavnika i učenika pod voditeljstvom profesorice Sanje Nejašmić. Cilj ovog projekta

je oteti zaboravu piće koje je bilo osvježenje, hrana i lijek mnogim generacijama, ali

ponuditi i nešto novo.

Smutica, hmutica ili još zvana bikla pravi se od crnog vina i sirovog kozjeg mlijeka u

omjeru 1:1, a može i u omjeru 2/3 mlijeka i 1/3 crnog vina što često ovisi od doba godine.

Boja smutice može biti svjetlije ili tamnije ljubičaste boje, ovisno o količini i gustoći crnog

vina.

Učenice su pred auditorijem smutile smuticu na tradicionalan način, ali i predložile tri nove

smutice: smutica s medovicom, smutica s rogačušom i smutica sa prošekom. Okupljeno

mnoštvo isprobalo je ovaj novi brački specijalitet koji je osmišljen u našoj školi. Uz piće se

malo i priglizlo domaćeg ovčjeg i kozjeg sira, probale su se i domaće masline, smokve i

arancini, sve rađeno na tradicionalni način. Za ovu priliku naši učenici su u sklopu projekta

izradili još prigodan letak, bookmarkere i malu knjižicu u kojoj su sakupili recepte bračke

kužine.

Sudjelovale su učenice 3.b (smjer Hotelijersko turistički komercijalist) Mihaela Ostojić,

Mihaela Šesnić, Katarina Džambas i Marina Jakšić. U programu je sudjelovao i Duje

Jakšić, učenik 3. razreda Opće gimnazije, koji je recitirao pjesmu Čoban selačkoga pjesnika

Ante Nižetića.

11

Čobonsko kužina

Za ovogodišnju NOĆ MUZEJA kada je tema bila Pastirski Brač pripremili smo i malu

kuharicu. U njoj smo sakupili najjednostavnija naša bračka jela. Recepte su nam otkrile naše

none, a sva jela su vezana uz pastirski život. Čobani su čuvajući ovce mogli ubrati i porež,

uloviti zeca, puha ili spuža i guštati u slasnim zalogajima. A i sve janjeće delicije mogli su

uživati zajedno sa svojom obitelji.

U nastanku ove kuharice pomogle su nam i profesorice Sani Bodlović i Ljubica Kusanović.

3.a razred

12

NOĆ KNJIGE

23. travnja obilježava se Svjetski dan knjige i autorskih prava,

proglašen 1995. na Glavnoj skupštini UNESCO-a, kao simbolični

datum u svjetskoj književnosti jer su toga dana 1616. umrli Miguel de

Cervantes, William Shakespeare i Inca Garcilaso de la Vega. Istog su

datuma tijekom godina rođeni ili umrli ugledni autori kao što su

Maurice Druon, K. Laxness, Vladimir Nabokov, Josep Pla i Manuel

Mejía Vallejo.

Dana 22. travnja obilježava se Dan hrvatske knjige, odlukom Sabora

Republike Hrvatske od 1996. godine, u spomen na Marka Marulića

koji je toga datuma 1501. godine dovršio Juditu.

Kako bismo obilježili ovu noć, mi, učenici 3.a razreda Srednje škole

Bol, okupili smo se u Taverni Riva te smo pred ostalim učenicima,

profesorima i drugim posjetiteljima pročitali neka djela. Ovaj naum je

bio ostvaren na inicijativu gđe. Jadranke Nejašmić, voditeljice

općinske knjižnice „Hrvatska čitaonica“, koja je za temu ove prigode

odabrala putopise. Čitali smo putopise o Braču iz opusa Matka Pejića

i Tina Ujevića.

Naša učenica Lucija Brešković održala je i prezentaciju o svom

boravku u Lisabonu kada je bila na razmjeni učenika.

Marinela Arbunić i Paula Tomaš, 3.a

13

TURISTIČKI PROSPEKT OTOKA BRAČA

Na početku ove školske godine dogovorili smo se da ćemo napraviti prospekt otoka Brača.

U prospekt bi ušla ona mjesta iz kojih dolaze naši učenici, a sljedeće godine bi ga proširili.

Uhvatli smo se posla i evo ga! Gotov je!!!

Učenici su sami napisali i preveli tekst na engleski i njemački jezik, napravili fotografije i

pripremili za tisak. Naravno, pomogle su nam i naše profesorice Rovena Trivanović, Ankica

Okić i Ljubica Kusanović.

MURVICA

Der Ort ist an den Hängen von Vidova

gora, 4 km westlich von Zlatni rat und 6

km von Bol entstanden. Die meisten

Häuser liegen auf 100m Meereshöhe.

Der Name stammt von einer Obstsorte-

Maulbeere (murva, dud). In der

Umgebung sind glagolitische

Einsiedeleien bekannt, besonders die

Drachenhöhle (Zmajeva špilja).

BOL

The name of the place has its origin in

the Latin word vallum = coast. It`s

situated at the foot of the hill Vidova

gora (778m), the highest peak of all the

Adriatic islands. The most interesting

feature of Bol is a beach Zlatni rat (the

Golden Cape), which is a natural

phenomenon, the spit changes its shape

under the influence of marine currents

and wind. In a nearby forest there is a

piscina – a water cistern which

belonged to the Roman estate

PRAŽNICA

Drevno srednjovjekovno naselje u

unutrašnosti otoka, spominje se već u 12.

st. Zaštitnik župe je sv. Ante Opat čiji se

dan slavi 17. siječnja. Suzaštitnik župe je

papa i mučenik sv. Klement

14

Phenomenal Woman

Pretty women wonder where my secret lies.

I'm not cute or built to suit a fashion model's

Size

But when i start to tell them,

They think I'm telling lies.

I say,

It's in the reach od my arms

The span of my hips,

The stride od my step,

The curl of my lips.

I'm a woman

Phenomenally.

Phenomenal woman,

That's me.

I walk into a room

Just as cool as you please,

And to a man,

The fellows stand or

Fall down on their knees.

Then they swarm around me,

A hive of honey bees.

I say,

It's the fire in my eyes,

And the flash od my teeth,

The swing in my waist,

And the joy in my feet.

I'm a woman

Phenomenally

Phenomenal woman,

That's me.

Men themselves have wondered

What they see in me.

They try so much

But they can't touch

My inner mystery.

When I try to show them

They say they still can't see.

I say,

It's in the arch of my back,

The sun of my smile,

The ride of my breasts,

The grace of my style.

I'm a woman

Phenomenally.

Phenomenal woman,

That's me.

Now you understand

Just why my head's not bowed.

I don't shout or jump about

Or have to talk real loud.

When you see me passing

It ought to make you proud.

I say,

It's in the click od my heels,

The bend of my hair,

The palm of my hand,

The need of my care,

'Cause I'm a woman

Phenomenally.

Phenomenal woman,

That's me.

By Maya Angelou

Mariana Karmelić, 4.a

15

A letter for Mother Earth

Dear Mother Earth, I am really thankful for your existence. I like the air you provide us

with everyday, and all those colorful plants that make a lot of people happy. I like the clouds

you make because they perfectly fit the beautiful blue sky. I love all those forests full of

animals, plants and wild nature. I am especially thankful for beautiful, clean, blue sea we have

here and for all those sea animals. I love the way the sun rises above you every morning

and the way it leaves us every night, and I love the way the moon comes up after the sun

goes down. I am grateful for people

who live on you, even though a lot of us don't treat you the way you should be treated.

You

deserve only the best, and not those dirty things in the sea, all that smelly gas in the air, all

those fires in your forests and all that garbage in the street. You are one of the most beautiful

planets in the whole universe. Thank you for water, air, forests, plants, sea, animals, days

and night, for

every sunrise and every sunset.

Kristina Pučo, 2.b

16

Günter Grass (1927.-2015.)

Günter Wilhelm Grass (* 16. Oktober 1927 in Danzig-Langfuhr, Freie Stadt Danzig als Günter Wilhelm Graß; † 13. April 2015 in Lübeck) war ein deutscher Schriftsteller, Bildhauer, Maler und Grafiker. Grass war seit 1957 Mitglied der Gruppe 47 und wurde mit seinem Debütroman Die Blechtrommel 1959 zu einem international hochgeachteten Autor der deutschen Nachkriegsliteratur.

Grass’ Werk und Rolle als Autor und politischer Intellektueller war und ist Gegenstand umfangreicher Forschung sowie des Medieninteresses im In- und Ausland. Er hat sich von 1961 bis 2005 als Unterstützer von SPD-Politikern wie Willy Brandt, Gerhard Schröder und Heide Simonis öffentlich engagiert. Grass’ zentrale Motivation war der Verlust seiner Heimat Danzig und die Auseinandersetzung mit der nationalsozialistischen Vergangenheit, die sich vielfach in seinem Werk widerspiegelt. Seine Bücher wurden in zahlreiche Sprachen übersetzt und teilweise verfilmt. Im Jahr 1999 erhielt er den Nobelpreis für Literatur, er wurde mit einer Vielzahl weiterer Auszeichnungen geehrt.

Joshua Jerčić, 4.b

17

POSJET BRAČKIH OSMAŠA

Dana 27. 05. 2015. g. učenici završnih razreda osnovnih škola iz Pučišća i Selaca su

posjetili Bol, a pridružili su im se i bolski osmaši. Učenici 2. a razreda zajedno s

profesoricama Antonelom Bošković i Anom Ursić, te našim ravnateljem Krešimirom

Okmažićem su posjetiteljima pokazali bolske znamenitosti. Razgledavanje smo započeli

kratkom pričom o Bolu te šetnjom do hotela Bonaca gdje smo ručali. Punog želuca smo

krenuli prema ''Kući u kući''. Tamo su nam učenice Nina i Doris ispričale dvije legende o

zanimljivostima tog lokaliteta. Nakon toga je uslijedio posjet Srednjoj školi Bol gdje su čuli

Teinu priču o povijesti obrazovanja u Bolu. Uz to smo posjetili ''potoke'', a njihovu povijest

ispričali su Ana i Filip. O župnoj crkvi pričala je Tamara, o Krojevim skalinama Antonio, o

galeriji Branko Dešković Franka i Fran. Kustos galerije Tino Vuković upoznao nas je s

radovima naših umjetnika (Dešković, Michieli,Murtića, Stančića, Plančić, Rendić...).

Nadamo se da će se većina posjetitelja i upisati u našu školu.

Tamara Goić i Franka Cvitanić, 2. a

18

Ljubav je zemljovid duše ( Ti koja imaš nevinije ruke, V. Parun)

Ovu misaono lirsku pjesmu je napisala naša književnica Vesna Parun. Djelo pripada

razdoblju druge moderne u Hrvatskoj. Specifična je jer se svojim sastavom i idejom vidljivo

razlikuje od ostalih ljubavnih pjesama. Ona je poseban opus prikazane nesebičnosti, vlastite

požrtvovnosti i patnje. I to sve zbog jedne velike neuzvraćene ljubavi.

Spisateljica je uglavnom i glavni lik svoje poznate pjesme „Ti koja imaš nevinije ruke

od mojih“... Ona nam u toj pjesmi iskazuje sve svoje najdublje osjećaje prema muškarcu čija

žena nikad neće biti.

Teško je to imati nekoga u mislima, ali ne i u zagrljaju. Na prvi pogled čini se kao obična

pjesma o ljubavnim jadima, no u suštini dostiže jedan sasvim novi nivo pomirenja ljubavi.

Nivo najveće ljubavi u kojem sreća voljene osobe nadjačava želju za vlastitom srećom.

U tolikom zanosu svi ostali osjećaji se pretaču u ljubav i sve ono negativno postaje pozitivno .

Nema više ljubomorne mržnje. Samo sjetno priznanje poraza i nastojanje da drugoj strani

bude što bolje u životu. Junakinja ne zamjera ženi koja joj je preotela ljubav, tj. jedinog

muškarca kojeg je uistinu voljela. Dapače, ona joj se divi. Pokušava je gledati njegovim

očima. Vidi u njoj sve ono što ne vidi na sebi. I pokušava shvatiti što je to točno prevagnulo

kod odabira.

„Ako je tvoje ime počinak / njegovim mislima... / Onda ostani pokraj njega / i budi pobožnija

od sviju “

Ovaj citirani dio jasno dokazuje i prikazuje da glavni lik nema potajne želje ni zla iščekivanja

spram druge žene. Njena misao „Ljubav je zemljovid duše“ govori o tome kako je ljubav

prekrasna stvar, no gubimo orijentaciju. I kao da gubimo dio sebe ugrožavamo sebe radi

nekog drugog. Bila nam uzvraćena ili ne. Imamo predodžbu karte na kojoj je već ucrtan put

kojeg ćemo slijepo slijediti. Na toj karti sam cilj lutanja je osoba do koje pokušavamo

prodrijeti. No, tužno je i previše kada od cijelog tog šarenolikog zemljovida spadnemo na

pustu slijepu kartu. I što tada? Kad se osjećamo sami i bez igdje ikoga, no bez obzira na sve i

dalje znamo svoj cilj. Koji iako nas boli i dalje je tu. I ne možemo prekinuti taj začarani krug.

Mislim da bi se trebali češće osvrtati na ovu pjesmu, bili sretno zaljubljeni ili ne. Jer

pjesma prosvjetljuje samo svojom idejom nastojanja. I smatram da je ova stvar krajnje

čovječna, jer malo tko bi se mogao ovako ponijeti u životu.

Nikolina Bezmalinović, 4.b

19

Moje najdraže putovanje

Moje najdraže putovanje je putovanje kroz vrijeme. Mada znanost još nije toliko napredovala

da možemo doslovno putovati kroz vrijeme, ja putujem svako malo. Ali ne putujem doslovno,

putujem uspomenama, slikama i pričama. Volim gledati stare slike i prisjećati se tih trenutaka

koji su uhvaćeni na slici. Sjećanje na ta vremena uvijek mi izmami osmijeh. Zato i danas

volim fotografirati, pa i najednostavnije događaje jer znam da ću se jednog dana gledajući ih

smijati. Volim putovati i u vrijeme kad nisam bila ni rođena. Roditelji, bake i djedovi me

često svojim pričama odvedu u to vrijeme. Tamo upoznajem ljude koje za svog života nisam

imala priliku upoznati. Moji prijatelji se čude kad kažem da volim slušati starije kako pričaju

o svojim dogodovštinama. Tako dobivam priliku da ih sve sa njima ponovo proživim. Drago

mi je i kad s prijateljima pričam o nekim sretnim događajima iz prošlosti, pa i onima

najednostavnijima poput naše igre. Tada shvatim da smo iako mali dosta toga zajedno

proživjeli i shvatimo koliko nas lijepih uspomena veže. Takva me putovanja uvijek nasmiju, a

destinaciju koja mi se svidjela mogu posjetiti još bezbroj puta. Zato mi je i najdraže putovanje

– putovanje kroz vrijeme.

Lea Mihaić, 1.a

20

ŠKOLSKA KUHINJA

17. smotra ugostiteljskih škola Splitsko-dalmatinske županije i gostiju

Komiža, 8.-10.05.2015.

Ove godine učenici 4.b razreda su sudjelovali na 17. Smotri ugostiteljskih škola na

otoku Visu. Na smotri su se prezentirala umijeća pripremanja koktela te razne vrste kuhinja.

Našu školu su prezentirali učenici Marin Buljan, Nives Lugušić, Nija Bezmalinović i ja

Marija Marinković. Osim naše škole smotri su prisustvovale i druge škole naše županije kao

što su SŠ Jure Kaštelan iz Omiša, Turističko-ugostiteljska škola Split, SŠ Brač iz Supetra,

gosti iz Vrgorca i mnogi drugi. Pripremali smo razna jela i jednu vrstu koktela, a neke recepte

moći ćete pronaći na sljedećoj stranici. Vrijeme provedeno na Visu je bilo jako zanimljivo i

zabavno. Naučili smo mnoge stvari, vidjeli razne tehnike pripremanja jela i koktela, upoznali

otok Vis i nove prijatelje.

KRUH SA BOBOM

1 kesica boba (skuhati, oguliti i

prepoloviti)

1 kesica praška za pecivo

200 g brašna

100 g šunke

100 g sira

3 jaja

- začini - origano, bosiljak, menta, crvena

paprika,sol,papar

- izliti u kalup, posuti sezamom i peći na

220°C

21

CARPACCIO OD TUNE

1 kom svježe tune

maslinovo ulje da se prelije tuna

dosta soli

malo miješanoga papra

3 - 4 limuna

- tunu staviti u dublju posudu, preliti

maslinovim uljem i limunovim sokom, te

pustiti da odleži

- takvu tunu zamrznuti

- pri posluživanju koristiti rikulu i rajčicu

- tunu razrezati na tanko i poslužiti na

salati

SRDELE U MARINADI

1 kg srdela

sol

Za marinadu:

200 ml maslinovog ulja

150 g luka

3 češnja češnjaka

naribana korica ½ limuna

1 žličica šećera

1 žličica Vegete

100 ml vinskog octa

sol

- srdele očistimo te popržimo

- na zagrijanom ulju popržimo luk i

češnjak, dodamo limunovu koricu, šećer,

vegetu, ocat, vodu, poslimo, popaprimo i

kratko prokuhamo

- srdele prelijemo marinadom i pustimo da

odstoji

TORTA OD ŠKUTE

Podloga:

300 g grancereale keksa

100 g maslaca

- samljevene kekse i rastopljeni maslac

utisnite u pleh

Krema:

500 g škute

4 jaja

4,5 žlice šećera

1 limun

- izmješajte sve sastojke,dodajte na

podlogu, pecite 20 min (+8 min tijesto)

Preljev:

0,5 l kiselog vrhnja

3 - 4 žlice šećera

1 vanili šećer

- izmiksajte, dodajte na kremnu kad se

ispeče i sve zajedno još 10 - 15 minuta

smjestite u pećnicu

Marija Marinković, 4.b

Marija Marinković, 4.b

22

Moda Moda Moda

23

Moda Moda Moda

24

KARATE TURNIRI U SLOVENIJI

Kako bi zaokružili 2014. godinu u natjecateljskom duhu, odlučili smo sudjelovati

na dva natjecanja u Sloveniji. Oba natjecanja bila su organizirana kao turniri prijateljstva što

je nama odgovaralo zbog najmlađih natjecatelja koji tek ostvaruju svoje prve rezultate.

U Sloveniju smo stigli sa 15 natjecatelja koji su bili spremni dati svoj maksimum.

Na prvom natjecanju, organiziranom od strane karate kluba «Atom» iz Domžala, nastupili

smo 20. 12. 2014.g. Uz nas, jedine predstavnike iz Hrvatske, nastupilo je još 11 slovenskih

klubova. To nas nije uplašilo već nam je dalo dodatnu motivaciju. Naposlijetku smo bili 2. u

ukupnom poretku osvojivši 27 medalja. Neli Bogunović je osvojila zlato u pojedinačnim

katama, srebro u slobodnoj borbi i broncu u ekipnim katama.

Idućeg dana, još uvijek radosni zbog postignutih rezultata, nastupili smo na

natjecanju organiziranom od strane karate kluba «Kimon» iz Ljubljane. Također smo opet bili

jedini klub iz Hrvatske, ali to nas nije obeshrabrilo. Unatoč jačoj konkurenciji i većem broju

natjecatelja nismo posustali te smo sa 21 medaljom bili ponovo 2. u ukupnom poretku. Neli

Bogunović je osvojila zlato u poluslobodnoj borbi, zlato u dogovorenoj borbi, srebro u

slobodnoj borbi i broncu u ekipnim katama. U Bol smo se vratili sa 48 medalja i donijeli

klubu pehar iz ukupnog poretka. Postignutim uspjehom ponosi se najviše naš trener Jovan

Kostadinov koji je i zaslužan za sve to.

Nadamo se i novim uspjesima u 2015. godini!

Neli Bogunović

25

“Đir oko Bola” I ove godine 1. svibnja se održao 2. humantarni kros pod pokroviteljstvom Asicsa- vodeće

svjetske marke u opremi za trčanje. Za razliku od prošle godine kada je padala kiša, ove

godine je bilo idealno vrijeme za takav jedan događaj. Na drugom humanitarnom krosu

sudjelovalo je 76 natjecatelja do 15 godina i 105 odraslih.

Humanitarnost je potakla ljude da se odazovu u tako velikom broju, pa je za razliku od prošle

godine prikupljeno 3 puta više novaca nego prošle godine. Cijelokupan iznos od 9000 kn

darovan je udruzi “Brački pupoljci”

Nažalost, ove godine zbog moje povrede nisam trčala, ali sam bilježila rezultate takmičara. Iz

naše škole su sudjelovale u krosu Nora Bago i Mia Petrić, a nekolicina učenika je platila

startninu i tako sudjelovala u humanitarnoj akciji. Tu je bilo dosta bivših učenika kao Tomo

Mikulić, Marijo Plenković, Ana Bodlović, Marina Marinković i dr.

Moram spomenuti da su i ove godine u organizaciji bili Šime Garbajs i Boško Botica,

bivši učenici naše škole, koji su ponovno dobili pohvale za obavljen posao.

Svaki natjecatelj je dobio majicu, a djeca su još dobila i sladoled.

Pobjednicima je i ove godine čestitao gospodin načelnik Tihomir Marinković i uručio im

medalje i pehare rekavši kako je ove godine kros podignut na još višu razinu.

U zdravom tijelu, zdrav duh, zato ljudi dođite dogodine u još većem broju!!!

Maria Garbajs, 4.a

26

Zdenac znanja

Saznala sam za projekt koji provodi udruga Zdenac s ciljem da omogući uvjete za školovanje djece u zemljama

Afrike i Južne Amerike. Pripremio se i kratki video film o Tanzaniji, gdje se

nalazi jedna od misija u kojima Udruga djeluje, a svi naši učenici su ga pogledali na satovima razredne

zajednice.

Kako bi omogućili djeci siromašnih zemalja izlazak iz tog začaranog kruga siromaštva i bijede i dali im uvjete za školovanje, koje je prvi korak prema boljoj budućnosti udruga Zdenac pokrenula je projekt kumstava pod imenom „Zdenac znanja“. Projekt uključuje dobrotvore - kumove iz Hrvatske i susjednih zemalja, koji financijskim prilogom omogućuju školovanje djece iz Afrike i Južne Amerike. Uplatom iznosa od 120 eura (u kunskoj protuvrijednosti) omogućuju se svi potrebni uvjeti za

školovanje jednog djeteta kroz godinu dana – školarina, školska oprema i pribor, knjige te jedan obrok dnevno. Po uplati novac se prosljeđuje osobi odgovornoj za projekt u zemlji u kojoj djeluje – to su uglavnom hrvatski katolički misionari (svećenici i časne sestre), te volonteri Zdenca. Oni su upoznati sa stanjem u misijskoj zemlji, kao i životnom situacijom djece u njihovoj okolini te su odgovorni za upis djece u školu i praćenje njihovog rada i uspjeha.

Naši učenici još jednom su pokazali da su svjesni činjenica kako SVATKO MOŽE POMOĆI NA SVOJ NAČIN i da to svi činimo barem jednom godišnje ovaj svijet bi sigurno bio puno ljepše mjesto.

Naše kumče je osmogodišnja Genesis Porras koja dolazi iz jedne male župe u blizini Las Pampasa, država Ekvador. Stanovnici su većinom mestici - potomci

Indijanaca i Španjolaca i govore španjolskim jezikom. Mjesto iz kojega dolazi Genesis nalazi se u podnožju Anda gdje se stanovnici bave uzgojem šećerne trske, od čega i žive, a kod radova pomažu im i djeca pa često gube godinu u školi zbog nemogućnosti učenja i pohađanja nastave. U Pampasu se još uzgajaju banane i razne vrste krumpira. Djeca u školu kreću sa navršenih 5 godina, a osnovna škola traje deset godina. Naše kumče ima osam godina i ide u 4. razred i živi s majkom i sestrom, a bave se poljoprivredom. Iako je siromašna Genesis je dobra učenica.

Hvala svima koji su pomogli Genesis da završi školu!

Mia Petrić, 3.a

27

Sudoku

28

Maturanti 2014./2015.

Opća gimnazija

Razrednici prijašnjih godina bili su

Branko Banić i Edi Žitnik.

Antonela Bošković, razrednica

Marin Eterović Maria Garbajs

29

David Ilić Jako Ivelić

Borna Jerčić Mariana Karmelić

Melani Kitić Ivana Marić

30

Frane Matoković Ivana Radić

Anđela Topalović Ivan Vuković

Turističko-hoteljerski komercijalist

Ana Ursić, razrednica Nikola Anđelić

31

Matej Barhanović Nija Bezmalinović

Nikolina Bezmalinović Petra Bezmalinović

Lucija Brešković Ani Buktenica

32

Marin Buljan Hrvoje Eterović

Ivana Goić Ante Jakaša

Joshua Jerčić Tanja Jerković

33

Matea Klinčić Antonia Kusanović

Nives Lugušić Marija Marinković

Nikica Marinković Nino Marinković

34

Ivan Martinić Ivana Radić

Petar Radić Ivana Vranješ

Od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba

«Lagodnost, opuštenost, pa i zabava, spava svoj duboki san u samoj riječi škola. Naime, grč.

skhole prvotno je značilo slobodno vrijeme, odmor, razonodu, a potom sve ono što se radi

u slobodnom vremenu. Kako su stari Grci, a potom i Rimljani, smatrali da je slobodno

vrijeme bez učena razgovora i rasprave izgubljeno utaman, to su takvi sadržaji sve više

poprimali obvezujući karakter kad bi se više mudrih glava našlo na okupu. U takvim

razgovorima brusilo se mišljenje i izražavanje, pa su te rasprave počeli pratiti i mlađi da

štogod nauče od starijih. I tako se znanje (i poticaj da se ono stekne) prenosilo s koljena na

koljeno. Kad je broj takvih slušača narastao, osnovna znanja i vještine počeli su se sustavno i

planski prenositi na mlađe i tako je nastala ustanova kroz koju smo svi (više ili manje) prošli.»

(Moja draga škola, Nives Opačić)

35

Profesori Srednje škole Bol u škol. Godini

2014./2015.

Ljubica Kusanović

Ana Ursić

Rovena Trivanović

Ankica Okić

Ada Seferagić

Petra Vuković

Sandra Radić

Adi Neimarlija

Sanja Nejašmić

Milan Škrbić

Slavica Pavišić

Maja Novak

Sani Bodlović

Brigita Bačić

Kristina Poklepović

Ivana Lovreković Bonačić

Lucija Carević Brešković

Branko Banić

Branko Karmelić

Lucija Špacal

Petra Ljubičić

Edi Žitnik

Antonela Bošković

Marija Petojević

Marijana Marić

Krešimir Okmažić, ravnatelj

Amalija Ivelić, tajnica

Vinko Kraljević, domar

Karmen Marinković, spremačica

36

IGRE I SPORT

Igre i sport su sastavni dio života ljudi različitih dobi, spola i rase. Danas se sve više teži ka

tome da se djeca i mladi razvijaju ne samo fizički, već i psihički, a sport nam pruža oboje.

Sport je način na koji ljudi izražavaju svoju kreativnost. Za sport se kaže da je izvanredno

odgojno sredstvo. Omogućava djeci da razviju svoje humane kvalitete, empatiju, da postanu

odgovorni i stječu radne navike, da sklapaju prijateljstva i da budu zadovoljni i oraspoloženi.

Dokazano je da djeca koja se redovito bave fizičkim aktivnostima imaju viši stupanj

koncentracije od ostalih. Ujedno, djeca i tinejdžeri koji sudjeluju u sportskim aktivnostima su

manje depresivni od drugih vršnjaka.

Današnje doba moderne tehnologije je takvo da su djeca zaokupljena stvarima poput

mobitela, laptopa i tableta, te zabavu pronalaze u takvim stvarima. Vremena se mijenjaju, ali

nemojmo dopustiti da zaboravimo igre koje su igrali naši roditelji, pa čak i mi dok smo bili

djeca - preskakanje užeta i „laštika“, lovice, skrivača...

Preko sata tjelesne i zdravstvene kulture, profesorica Kristina Poklepović je odvela 4.a

razred na terensku nastavu. Učenici su izvodili sveobuhvatne vježbe te vježbe istezanja,

oblikovanja i snage. Također su, inspirirani savjetima profesorice, osmislili vlastiti priručnik

za vježbanje: „Vježbajte s nama!“

Evo i nekih izjava poznatih sportaša:

Mike Tyson: „Dobro, bolje, najbolje... Nikad nemoj odustajati ni posustajati dok tvoje dobro

ne bude bolje, a tvoje bolje postane najbolje. ”

Matt Biondi: „ Upornost će promijeniti neuspjeh u izvanredno dostignuće.“

Michael Jordan: „Promašio sam više od 9000 šuteva u karijeri. Izgubio sam više od 300

puta. 26 puta su mi suigrači povjerili zadnji šut koji sam promašio. Nisam uspijevao opet i

opet i opet. I zbog toga sam na kraju i uspio.“

Ivana Radić, 4.a