Embed Size (px)
Citation preview
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU - GEODETSKI FAKULTET UNIVERSITY OF ZAGREB - FACULTY OF GEODESY
Zavod za inženjersku geodeziju i upravljanje prostornim informacijama Institute of Engineering Geodesy and Spatial Information Management
Kačićeva 26; HR-10000 Zagreb, CROATIA Web: www.igupi.geof.hr; Tel.: (+385 1) 45 61 222; Fax.: (+385 1) 48 28 081
Usmjerenje: Inženjerska geodezija i upravljanje prostornim informacijama
Modeliranje podataka u katastarskim informacijskim sustavima
SEMINARSKI RAD
Pomorski katastar
Izradila: Ivana Racetin
PD - 359 A. Stepinca 14
Split [email protected]
Mentor: prof. dr. sc. Miodrag Roić
Split, veljača 2003.
2
S A D R Ž A J
1. UVOD...................................................................................................................................................... 3
2. POMORSKO DOBRO .......................................................................................................................... 4
2.1. MORSKA OBALA............................................................................................................................. 5 3. EVIDENCIJA I OBILJEŽAVANJE POJASA POMORSKOG DOBRA .......................................... 5
3.1. RAD POVJERENSTAVA ZA GRANICE POMORSKOG DOBRA U RH ....................................... 8 3.2. KATASTAR POMORSKOG DOBRA............................................................................................... 9 3.3. ZEMLJIŠNA KNJIGA POMORSKOG DOBRA ............................................................................. 13
4. POMORSKI KATASTAR .................................................................................................................. 14
4.1. STANJE POMORSKOG KATASTRA U SVIJETU ........................................................................ 16 2.1. STANJE POMORSKOG KATASTRA U RH................................................................................... 20
5. ZAKLJUČAK ...................................................................................................................................... 20
Literatura
3
Pomorski katastar
Ivana Racetin
Sažetak: U svrhu pojašnjavanja pojma pomorskog katastra definirano je pomorsko dobro unutar svojih granica, te posebice pojam morska obala. Dan je osvrt na posebnosti područja Republike Hrvatske i njenog zakonodavstva. Prikazan je dosadašnji način evidentiranja i obilježavanja pojasa pomorskog dobra, te način rada povjerenstava za granice pomorskog dobra u Republici Hrvatskoj. Pojašnjena je uloga katastra i zemljišne knjige za područje kopnenog dijela pomorskog dobra s osvrtom na novi pojam u hrvatskom zakonodavstvu katastarsko područje na moru. Pomorski katastar vrlo je aktualna tema danas u svijetu. Posebno je prikazano stanje u Australiji, Kanadi, na Novom Zelandu i u SAD-u. Iznesena je i definicija pomorskog katastra prema hrvatskom zakonodavstvu, te prikazani mogući koraci u smjeru daljnjeg razvoja.
Ključne riječi: pomorsko dobro, morska obala, katastarsko područje na moru, pomorski katastar.
1. Uvod
Važnost pomorskog okružja za ljudski opstanak stvara nužnost izgradnje informacijskih modela koji će prikazivati prirodu multidimenzijalno, a sve u cilju lakšeg upravljanja. Informacije o nadležnosti nad morskim okružjem trebalo bi pohranjivati u pomorski katastar. Ostale informacije o fizičkoj, biološkoj, socio-kulturalnoj i ekonomskoj prirodi okružja mogu se povezati s katastrom kako bi mu pridodale višeznačnu namjenu. Prema zamišljenom idealnom modelu pomorski katastar bi se zasnivao na pomorskoj čestici koja bi bila središte prikupljanja, pohrane, analize i ispravljanja informacija (URL1).
Značaj izrade pomorskog katastra u Republici Hrvatskoj najslikoviti je iz podatka da prema Riđanoviću i Bićaniću (1993) 75,8% njene površine čini more s otocima. Složenost tog zadatka potvrđuje podatak da Republika Hrvatska raspolaže najduljom kopnenom obalom na Jadranu, koja iznosi 48% ukupne kopnene obale cijelog Jadrana. Tu je i podatak o 97,2% ukupne duljine otočnih obala na cijelom Jadranu.
Seminarskim radom pokušala sam definirati pojam pomorskog katastra, te osnovne pojmove usko povezane s pojmom pomorskog katastra. Nastojala sam prikazati način evidentiranja i obilježavanja pomorskog dobra, posebno njegovog kopnenog dijela kako je određen u hrvatskom zakonodavstvu. Prenoseći iskustva drugih zemalja prikazala sam mogući pristup osnivanju i izradi pomorskog katastra u Republici Hrvatskoj. Prikazano je i trenutno stanje pomorskog katastra kod nas i u onim zemljama svijeta koje su najviše napredovale na tom polju.
4
2. Pomorsko dobro
Uz pojam pomorskog katastra usko se vezuje pojam pomorskog dobra, budući da je pomorski katastar evidencija morskog dijela pomorskog dobra.
Prema Pomorskom zakoniku pomorsko dobro čine unutrašnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i morsko podzemlje, te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen javnoj pomorskoj upotrebi ili je proglašen takvim. Pomorskim dobrom smatraju se morska obala, luke, lukobrani, nasipi, sprudovi, hridi, grebeni, ušća rijeka koje se izlijevaju u more, kanali spojeni s morem, te u moru i pomorskom podzemlju živa i neživa prirodna bogatstva, ribe, rude i dr.
Iz zakonske definicije vidljivo je da se sadržaj pomorskog dobra može općenito podijeliti na tri osnovne sastavnice, a to su vodena komponenta, podmorje i obalna komponenta. Vodena komponenta obuhvaća unutrašnje morske vode i teritorijalno more Republike Hrvatske, dok njihovo dno čini podmorje. Obalna komponenta se sastoji od dijela kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen javnoj pomorskoj upotrebi ili je proglašen takvim.
Pomorsko dobro je opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se i/ili koristi pod uvjetima i na način propisan zakonom.
Temeljna je pravna karakteristika pomorskog dobra da je ono stvar koja pripada svim ljudima kao tekuća voda, zrak i morska obala. U tom je smislu pomorsko dobro:
a) neotuđivo
b) ne može biti objekt dosjelosti
c) ne može biti u prometu
Njime se mogu koristiti svi građani na jednak i ravnopravan način uz uvjet da poštuju njegovu prirodu i/ili namjenu, a u skladu s odredbama Pomorskog zakonika.
Pomorski zakonik određuje da pomorskim dobrom upravlja, održava ga i zaštićuje Republika Hrvatska neposredno i/ili putem županija. Svaka upotreba i/ili korištenje pomorskog dobra koje bi bilo suprotno posebnim propisima o zaštiti okoliša smatra se protivno interesima Republike Hrvatske (Kundih 2000).
Granicu pomorskog dobra s morske strane predstavlja vanjska granica teritorijalnog mora Republike Hrvatske. Ona pak predstavlja morski pojas širok 12 morskih milja računajući od polazne crte u smjeru gospodarskog pojasa (Kundih, 2000). Granica pomorskog dobra s kopnene strane određena je njenom obalnom komponentom (Bolanča 1999).
O važnosti pomorskog dobra govori činjenica da se ono nalazi i u članku 52. Ustava Republike Hrvatske među dobrima koja imaju posebnu zaštitu kao “more i morska obala”. Članak 52. glasi: More, morska obala i otoci, vode, zračni prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva, ali i zemljište, šume i biljni i životinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobitog kulturnog, povijesnog, gospodarskog i ekološkog značenja, za koje je zakonom određeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku, imaju njezinu osobitu zaštitu.
5
2.1. Morska obala
Najviše pitanja i dilema glede određivanja pomorskog dobra pojavljuje se u svezi s određivanjem područja morske obale. Dok su svi ostali dijelovi pomorskog dobra jasno zakonom uređeni, pa se može reći da ne postoje dvojbe glede pitanja da li nešto čini pomorsko dobro ili ne, kod morske obale to nije tako.
Prema Andrijašević Rac (1999) u Pomorskom zakoniku navedene su dvije potpuno različite definicije morske obale.
Odredbom članka 50. Pomorskog zakonika morskom obalom smatra se pojas kopna koji se proteže od crte srednjih niskih voda s jedne strane do crte do koje dopiru najveći valovi za vrijeme nevremena. U istom članku stoji i definicija prema kojoj je morska obala onaj dio kopna koji po svojoj prirodi ili namjeni služi korištenju mora za pomorski promet i morski ribolov, te za druge svrhe koje su u vezi s korištenjem mora i koji ne može biti uži od 6 m mjereći od crte srednjih viših visokih voda.
Prva definicija pojasa morske obale netočna je i znanstveno neutemeljena, pa je kao takvu nije moguće upotrijebiti prilikom evidentiranja i obilježavanja pojasa pomorskog dobra. Naime, pojam ”crte do koje dopiru najveći valovi za vrijeme nevremena” vrlo je problematičan. Definirati morsku obalu na taj način nije moguće.
Nasuprot prvoj, druga definicija pojasa morske obale je egzaktna i primjenjiva u praksi, pa je poželjna njena primjena prilikom postupka evidentiranja i obilježavanja pomorskog dobra. Pri tome je važno naglasiti da se srednja amplituda morskih mijena povećava od južnog prema sjevernom Jadranu (Dubrovnik 23 cm, Rovinj 48 cm), pa je stoga i visina (crta) srednjih viših visokih voda u odnosu na geodetsku nulu različita u pojedinim dijelovima hrvatske obale.
Iz navedenog može se vidjeti da je zakonska definicija morske obale nejasna i kontradiktorna. Zbog sadašnje definicije morske obale nitko nije u mogućnosti točno odrediti pojas morske obale (Gržetić i Leder 1998).
Važno je naglasiti da se i dio kopna nastao nasipavanjem bez obzira na njegovu širinu i namjenu smatra morskom obalom.
3. Evidencija i obilježavanje pojasa pomorskog dobra
Da bi se odluka Vlade Republike Hrvatske o granici pomorskog dobra provela u život, odnosno kako bi se učinilo vidljivim da određena katastarska čestica pripada pomorskom dobru, trebalo je propisati radnje i imenovati izvršitelje tih radnji.
Obveza donošenja takvog propisa istaknuta je u Zakonu o izmjenama i dopunama Pomorskog zakonika, čl. 32, koji glasi: Ministar će najkasnije u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti propise ... o evidenciji i obilježavanju pojasa pomorskog dobra.
Na temelju te odredbe donesen je Pravilnik o evidenciji i obilježavanju pojasa pomorskog dobra koji je objavljen u Narodnim novinama broj 7/98. Pravilnik je stupio na snagu 31. siječnja 1998. godine.
6
Pravilnik ima 13 članaka podijeljenih u tri poglavlja (Maršanić 1999). Propisuje radnje potrebne za evidentiranje pomorskog dobra (kopnenog dijela) u katastru zemljišta i zemljišnoj knjizi. U članku 2. propisano je da se evidencija o pomorskom dobru vodi po propisima o evidenciji nekretnina odnosno zemljišta. Na evidenciju pomorskog dobra i obilježavanje granice pomorskog dobra primjenjuju se odredbe Zakona o geodetskoj izmjeri i katastru zemljišta i Zakona o zemljišnim knjigama (Kundih 2000). U trenutku pisanja Pravilnika on se odnosio isključivo na kopnenu komponentu pomorskog dobra. Godine 1999. stupio je na snagu novi Zakon o državnoj izmjeri i katastru nekretnina i zamijenio stari Zakon o geodetskoj izmjeri i katastru zemljišta, pa se danas na evidenciju pomorskog dobra i obilježavanje granice pomorskog dobra primjenjuje taj novi zakon. U Zakonu o državnoj izmjeri i katastru nekretnina po prvi puta se spominje i katastarsko područje na moru, no taj dio Pravilnikom nije obuhvaćen.
Prema Pravilniku evidencija pomorskog dobra uključuje katastar zemljišta i zemljišne knjige. Postupak koji prethodi donošenju odluke o određivanju granice pomorskog dobra provodi Povjerenstvo za granice pomorskog dobra. Povjerenstvo dostavlja nadležnom tijelu (Vladi Republike Hrvatske putem Ministarstava) pismeno mišljenje s obrazloženjem prijedloga granice pomorskog dobra i grafičkim prilogom (slike 1 i 2) (Kundih 2000).
Slika 1. Granica pomorskog dobra ucrtana u grafičkom prilogu (Andrijašević Rac 1999)
7
Slika 2. Granica pomorskog dobra ucrtana u grafičkom prilogu (Andrijašević Rac 1999)
Nakon objave odluke o određivanju granice pomorskog dobra od strane nadležnog tijela, Povjerenstvo će utvrditi da li je potrebna izrada geodetskog elaborata radi razgraničenja pomorskog dobra i/ili dovođenja u sklad katastra zemljišta i/ili zemljišne knjige sa stvarnim stanjem na terenu.
Kad Povjerenstvo utvrdi da nije potrebno izraditi geodetski elaborat, izradit će popis katastarskih čestica koje prema odluci nadležnog tijela pripadaju pomorskom dobru, te ga dostaviti državnom pravobranitelju radi provedbe čl. 1038. Pomorskog zakonika i izrade naloga za upis čestica kao pomorskog dobra (Lambaša 1998).
Geodetski elaborat nije potrebno izraditi kada povjerenstvo utvrdi da granica pomorskog dobra ide i slijedi međe postojećih katastarskih čestica i da granica između kopna i mora na planovima odgovara stvarnom stanju na terenu (Kundih 2000).
Povjerenstvo će izvijestiti podnositelja zahtjeva za utvrđivanje granica pomorskog dobra o obvezi obilježavanja granice pomorskog dobra trajnim oznakama, ako to utvrdi potrebnim.
Kad Povjerenstvo utvrdi da je potrebno izraditi geodetski elaborat, izvijestit će podnositelja zahtjeva o potrebi izrade geodetskog elaborata, o roku predaje geodetskog elaborata, koji ne smije biti kraći od tri mjeseca ni duži od godine dana, te ako utvrdi potrebnim, o obvezi obilježavanja granice pomorskog dobra trajnim oznakama (Lambaša 1998).
Geodetski će elaborat biti potrebno izraditi kada povjerenstvo utvrdi da granica pomorskog dobra ne ide u cijelom toku prema postojećim međama katastarskih čestica, odnosno da granica između kopna i mora na planovima ne odgovara stvarnom stanju na terenu.
8
Podnositelj zahtjeva dostavit će izrađeni geodetski elaborat Povjerenstvu na potvrđivanje o usklađenosti s odlukom nadležnog tijela (Vlada Republike Hrvatske) (Kundih 2000).
Prilikom pregleda geodetskog elaborata Povjerenstvo neće pregledavati sadržaj i neće ocjenjivati kakvoću elaborata, jer je za to nadležan mjesni katastarski ured. Ono će pregledati samo da li se izvršila parcelacija zemljišta prema predmetnoj odluci o određivanju granice pomorskog dobra kako bi granica pomorskog dobra, nakon provedbe geodetskog elaborata, išla cijelim tokom po međama katastarskih čestica. Osim toga Povjerenstvo provjerava odgovara li granica između kopna i mora stvarnom stanju granice i objekata na terenu. Ukoliko ocijeni da je potrebno zatražit će ispravak ili dopunu elaborata.
Time je osigurano da se u službene evidencije provede, po položaju, točno ona granica pomorskog dobra koja je određena predmetnom odlukom o određivanju granice pomorskog dobra. Za stručnu potvrdu da je parcelacija čestica izvršena kako to zahtijeva provedba predmetne odluke, određeno je nadležno Povjerenstvo, jer je to tijelo izradilo prijedlog odluke i tehnički ga opremilo. Pri potvrđivanju geodetskog elaborata stručni dio posla za Povjerenstvo obavit će geodetski stručnjak, član Povjerenstva (Maršanić 1999).
Povjerenstvo će dostaviti potvrđeni geodetski elaborat tijelu nadležnom za katastar zemljišta i o tome izvijestiti podnositelja zahtjeva (Kundih 2000).
Cijela dosada navedena procedura za evidenciju i obilježavanje pojasa pomorskog dobra odnosi se isključivo na kopnenu komponentu pojasa pomorskog dobra.
3.1. Rad povjerenstava za granice pomorskog dobra u RH
U lipnju 1996. godine Ministarstvo pomorstva prometa i veza donijelo je rješenje kojim su osnovana povjerenstva za granice pomorskog dobra u županijama na čijem području postoji pomorsko dobro. Ministarstvo je objavilo i Naputak za rad povjerenstva za granice pomorskog dobra na morskoj obali.
U praksi zainteresirana stranka podnosi zahtjev za određivanje granice pomorskog dobra Ministarstvu pomorstva prometa i veza. Ministarstvo proslijedi zahtjev nadležnom županijskom Povjerenstvu za granice pomorskog dobra. Povjerenstvo izradi prijedlog granice (mišljenje) i dostavi ga Ministarstvu koje prijedlog pregleda i dostavi na mišljenje državnom pravobranitelju, pa ako je mišljenje pozitivno Vlada RH donosi Odluku/Uredbu o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. _______, koja se objavljuje u Narodnim novinama.
Do početka 1999. godine Vlada je donijela svega 63 odluke koje određuju granice pomorskog dobra u ukupnoj duljini od 24,3 km obale. Po županijama ti podaci izgledaju kao u tablici 1.
Tako skroman rezultat odraz je uglavnom slabog interesa pravnih, a naročito fizičkih osoba za pokretanje postupka za utvrđivanje granice pomorskog dobra, te dugotrajnog i složenog postupka za konačno utvrđivanje granice (Maršanić 1999).
9
Tablica 1. Podaci rada povjerenstava po županijama
Redni broj Naziv županije Broj odluka Ukupno km
1. Istarska županija 5 5,3 (21,8%)
2. Primorsko-goranska županija 13 6,0 (24,7%)
3. Ličko-senjska županija 2 0,3 (1,2%)
4. Zadarska županija 22 10,0 (41,2%)
5. Šibensko-kninska županija 10 1,1 (4,5%)
6. Splitsko-dalmatinska županija 0 0 (0%)
7. Dubrovačko-neretvanska županija 11 1,6 (6,6%)
Ukupno Republika Hrvatska 63 24,3
3.2. Katastar pomorskog dobra
Evidencija pojasa pomorskog dobra slijedi Zakon o državnoj izmjeri i katastru nekretnina. Katastar pomorskog dobra, mada se u Zakonu o državnoj izmjeri i katastru nekretnina tako ne naziva, dio je katastra nekretnina definiranog u trećem poglavlju tog zakona pod nazivom Katastar nekretnina.
Članak 18. trećeg poglavlja tog zakona kaže da poslovi katastra nekretnina obuhvaćaju:
1. određivanje katastarskih prostornih jedinica,
2. katastarsku izmjeru
3. izradbu i održavanje katastarskih operata.
Članci 19. i 20. određuju katastarske prostorne jedinice. Tako članak 19. definira da je osnovna prostorna jedinica katastra nekretnina katastarska čestica. Katastarska je čestica dio područja katastarske općine, odnosno katastarskog područja na moru, omeđena granicama (međama i drugim granicama) koje određuju pravni odnosi na zemljištu, te granicama načina uporabe zemljišta. Katastarska čestica prikazuje se u katastarskom operatu svojim granicama i označuje posebnim brojem u okviru katastarske općine odnosno katastarskog područja na moru. Granice katastarskih čestica određene su koordinatama u ravninskoj kartografskoj projekciji.
Prema članku 20. istog zakona katastarska općina u pravilu obuhvaća područje jednoga naseljenog mjesta s pripadajućim zemljištem. Katastarsko područje na moru obuhvaća obalno more (unutarnje morske vode i teritorijalno more) i epikontinentski pojas Republike Hrvatske. Područje i ime katastarske općine odnosno katastarsko područje na moru i njegovo ime određuje Državna geodetska uprava u sporazumu s ministrom nadležnim za poslove pravosuđa.
10
Zanimljivo je da Zakon o državnoj izmjeri i katastru nekretnina prvi put u hrvatsko zakonodavstvo uvodi pojam katastarskog područja na moru. Definira da se sastoji iz dva dijela, obalnog mora, što je ekvivalent morskom dijelu pomorskog dobra kojeg sam ranije definirala i epikontinentskog pojasa.
Prema Racetin (2002) epikontinentski pojas je morsko dno i podzemlje podmorskog prostora izvan teritorijalnog mora obalne države. Prostire se do vanjskog ruba kontinentske kosine, ali ne više od 200 M od polaznih crta niskih voda od kojih se mjeri širina teritorijalnog mora. Države, kojih su obale sučelice ili se dodiruju, utvrđuju granice epikontinetskog pojasa međusobnim sporazumom u skladu s međunarodnim pravom. Prema Ženevskoj konvenciji o epikontinentskom pojasu (1958) obalna država ima suverena prava u istraživanju i iskorištavanju njegovih prirodnih bogatstava. Za iskorištavanje neživih bogatstava tog pojasa izvan 200 M, država plaća ili daje prinose u naravi Međunarodnoj vlasti za morsko dno.
Članak 21. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina kaže da se katastarskom izmjerom prikupljaju i obrađuju podaci o:
1. položaju, obliku, površini, načinu uporabe, te nositeljima prava na česticama zemljišta;
2. položaju, obliku, načinu uporabe, te nositeljima prava na zgradama i drugim građevinama;
3. položaju u zgradi, površini, te nositeljima prava na dijelovima zgrada (stanova, te poslovnih i drugih prostora) i drugih građevina, te
4. područjima posebnih pravnih odnosa na zemljištu.
Značajan članak za pomorsko dobro jeste i članak 23. koji prvi puta spominje površinu mora i to na sljedeći način:
Katastarske čestice prema načinu njihove uporabe svrstavaju se u sljedeće vrste korištenja:
1. poljoprivredno zemljište;
2. šumsko zemljište;
3. unutrašnje vode;
4. površine mora;
5. ostale površine zemljišta.
Način prikupljanja i obrade podataka katastarske izmjere propisuje ravnatelj.
Na temelju podataka prikupljenih i obrađenih u katastarskoj izmjeri, prema članku 25. za svaku katastarsku općinu, odnosno katastarsko područje na moru, izrađuje se katastarski operat. Katastarski operat sastoji se od katastarskih planova, preglednih katastarskih karata i drugih grafičkih dokumenata, te pisanih dijelova.
11
Sadržaj i oblik katastarskih operata temeljem članka 27. propisat će ravnatelj. Do danas (ožujak 2003.) to još nije učinjeno.
Prema članku 28. promjene glede broja, položaja, oblika, načina uporabe i površina katastarskih čestica (parcelacija), provode se u odgovarajućim dijelovima katastarskog operata (stavak 1). Promjene glede položaja, oblika i načina uporabe zgrada i drugih građevima, kao i promjene glede položaja i površine dijelova zgrada i drugih građevina provode se u odgovarajućim dijelovima katastarskog operata (stavak 2).
Promjene iz članka 28. stavka 1. Zakona provode se, prema članku 29., u katastarskom operatu na temelju parcelacijskog elaborata, odnosno odluke područnog ureda za katastar. Promjene iz članka 28. stavka 2. Zakona provode se na temelju geodetskog elaborata. Elaborat mora imati naznačenu osobu koja ga je izradila, datum izradbe, ime i potpis, te pečat ovlaštenoga geodetskoga stručnjaka kao i potpis suradnika koji su izradili elaborat.
Elaborat iz članka 29. mora biti potvrđen od nadležnog područnog ureda, odnosno ureda Grada Zagreba da je izrađen u skladu s geodetskim propisima i da odgovara svrsi za koju je izrađen (NN 128/99).
Dok se u potpunosti ne prijeđe s vođenja katastra zemljišta na vođenje katastra nekretnina prema Zakonu o državnoj izmjeri i katastru nekretnina primjenjivat će se odredbe Pravilnika o katastru zemljišta.
Članak 4. Pravilnika kaže da katastarske prostorne jedinice katastra zemljišta jesu:
1. katastarska čestica,
2. katastarska općina i
3. katastarsko područje na moru.
Članak 5. definira katastarsku česticu kao dio područja katastarske općine odnosno katastarskog područja na moru omeđena granicama (međama i drugim granicama) koje određuju pravni odnosi na zemljištu (vlasništvo, upravljanje, koncesija, plodouživanje, pravo građenja, zakup i sl.), te granicama načina korištenja i namjene zemljišta. Katastarska čestica osniva se sukladno propisima o katastru nekretnina i odredbama ovog pravilnika.
Članak 6. Pravilnika kaže da se granica područja i ime katastarske općine kao i granica i ime katastarskog područja na moru određuju sukladno propisima o katastru nekretnina.
Katastarski operati, prema članku 7., vode se po katastarskim općinama i katastarskim područjima na moru.
Katastarski operat katastra zemljišta čine:
1. katastarski plan
2. popis katastarskih čestica
3. posjedovni listovi
4. popis zgrada i
5. pomoćni popisi
12
Članak 19. definira da se katastarske čestice osnivaju sukladno odredbi članka 5. Pravilnika o katastru zemljišta prilikom parcelacije odnosno katastarske izmjere dijela katastarske općine. Katastarsko područje na moru i njegovo ime određuje Državna geodetska uprava u sporazumu s ministarstvom nadležnim za pravosuđe (NN 28/00).
U Pravilniku o evidenciji i obilježavanju pojasa pomorskog dobra određena je procedura za evidenciju i obilježavanje kopnenog dijela pomorskog dobra. U njemu stoji da će tijelo nadležno za katastar zemljišta pregledati geodetski elaborat koji mu je dostavilo Povjerenstvo za granice pomorskog dobra, te pozvati izvođača na moguće ispravljanje nedostataka u elaboratu.
Kada tijelo nadležno za katastar zemljišta utvrdi da geodetski elaborat u svemu odgovara tehničkim i drugim propisima potvrdit će da je geodetski elaborat izrađen u skladu s važećim propisima, te provesti promjene u katastru zemljišta i o promjenama izvijestiti zemljišnu knjigu dostavom prijavnog lista (Maršanić 1999).
Tijelo nadležno za katastar zemljišta dostavit će Povjerenstvu primjerak pravomoćnog rješenja o promjeni u katastru zemljišta, izradit će popis katastarskih čestica koje prema odluci nadležnog tijela pripadaju pomorskom dobru, te ga dostaviti državnom pravobranitelju radi provedbe čl. 1038. Pomorskog zakonika i izradbe naloga za upis čestica kao pomorskog dobra.
Državni pravobranitelj će na zahtjev Povjerenstva za granice pomorskog dobra dostaviti zemljišnoj knjizi i tijelu nadležnom za katastar zemljišta nalog za upis postojećih katastarskih čestica kao pomorskog dobra.
Kada se geodetskim elaboratom osnivaju nove čestice, koje ne postoje u zemljišnoj knjizi, tijelo nadležno za katastar zemljišta uputit će zahtjev državnom pravobranitelju za podnošenje naloga zemljišnoj knjizi o upisu novih čestica prema prijavnom listu iz geodetskog elaborata (Lambaša 1998).
Prema Kundihu (2000) nove čestice ne moraju nastajati samo nasipavanjem mora, nego se katastarski uredi često susreću s pogrešno ucrtanom ili čak neucrtanom morskom obalom, pa bi nove čestice nastale kod neucrtane morske obale mogle imati isti tretman kao i nove čestice nastale nasipavanjem mora, dok bi se ispravak pogrešno ucrtane morske obale mogao riješiti i povećanjem površine postojećih katastarskih čestica, pri čemu bi čestice zadržale dosadašnjeg posjednika.
Katastar pomorskog dobra izrađen je samo na području bivše općine Omiš i to prema Pravilniku o osnivanju i vođenju katastra pomorskog dobra iz 1976. godine. Katastar na tom području obuhvaćao je katastarske općine Duće, Jesenice, Omiš, Rogoznicu i Žeževicu. Te je katastarske operate potvrdila i dopustila njihovu primjenu tadašnja Republička geodetska uprava rješenjem od 30. studenoga 1985. godine. Na području bivše općine Rijeka bio je izrađen operat katastra pomorskog dobra za osam katastarskih općina u sklopu reambulacije priobalnog područja, koje se provodilo za cijelo obalno područje općine Rijeka. Ti operati, međutim, nisu bili potvrđeni od Republičke geodetske uprave.
13
3.3. Zemljišna knjiga pomorskog dobra
Zemljišne knjige su javne knjige u koje se upisuju nekretnine, stvarna prava i neka obvezna prava na nekretninama, određeni odnosi relevantni za pravni promet nekretnina, te subjekti tih prava (Bolanča 1996).
Na prvi pogled čini se da zemljišna knjiga nije važan za pomorsko dobro na kojem se mogu stjecati prava po bilo kojoj osnovi, jer nekretnine koje nisu sposobne biti objekt stvarnih i drugih knjižnih prava ne upisuju se u zemljišne knjige (Bolanča 1999). Prema Ustavu pomorsko dobro spada u krug općeg, odnosno javnog dobra. Posljedica toga je nemogućnost da se na pomorskom dobru stječu pravo vlasništva ni druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi. Pomorskim dobrom upravlja, održava ga i zaštićuje Republika Hrvatska neposredno i/ili putem županija. Sve koncesije na pomorskom dobru daju se na osnovi prava što ih na njemu ima Republika Hrvatska (Bolanča 1996). Međutim, pomorsko dobro se može upisati u zemljišnu knjigu (Bolanča 1999).
Ako su u pitanju već postojeće čestice pomorskog dobra državni pravobranitelj će na zahtjev Povjerenstvo za granice pomorskog dobra dostaviti zemljišnoj knjizi i tijelu nadležnom za katastar zemljišta nalog za upis postojećih katastarskih čestica kao pomorskog dobra. Ako se radi o novim česticama pomorskog dobra onda će na zahtjev tijela nadležnog za katastar zemljišta državni pravobranitelj dostaviti zemljišnoj knjizi nalog za upis novih čestica prema prijamnom listu (Lambaša 1998). Zemljišna knjiga, kao i tijelo nadležno za katastar zemljišta, nakon primitka naloga od državnog pravobranitelja, učinit će vidljivim da su katastarske čestice iz naloga dio pomorskog dobra (Kundih 2000).
Do stupanja na snagu novog Zakona o zemljišnim knjigama osnovni pravni izvor hrvatskog zemljišnoknjižnog prava bio je Zakon o unutrašnjem uređenju, osnivanju i ispravljanju zemljišnih knjiga iz 1930. godine (Bolanča 1999). Prema tom zakonu Republika Hrvatska, koja upravlja pomorskim dobrom, mogla je to javno dobro upisati u zemljišne knjige na način da se u popisnom listu (posjedovnica – list A) upišu sve katastarske čestice koje čine jedno zemljišnoknjižno tijelo, dok se u vlasničkom listu (vlastovnica – list B) stavljala naznaka pomorskog dobra za zemljišnoknjižno tijelo upisano i opisano u popisnom listu. Prema Zakonu o koncesijama ugovori o koncesiji, koji su se odnosili na nekretninu upisivali su se u zemljišne knjige. To je značilo da je ovlaštenik koncesije upisivao svoj ugovor o koncesiji u teretni list (teretovnica – list C) zemljišnoknjižnog uloška u kojem je bila upisana nekretnina pomorskog dobra na koju se taj ugovor odnosio (Bolanča 1996).
Stupanjem na snagu Zakona o zemljišnim knjigama (1. siječnja 1997. godine) nekretnina koja je opće dobro upisat će se u zemljišnu knjigu samo na zahtjev osobe koja na tome ima pravni interes (npr. koncesiju na pomorskom dobru). U vlastovnicu će se pored svojstva općeg dobra, upisati tijelo ili ustanova koje o općem dobru vodi brigu, njime upravlja i za njega odgovara. U teretovnicu zemljišnoknjižnog tijela koje je opće dobro, upisuju se koncesije po odredbama za upis zakupa (Bolanča 1999). Ako brigu, upravljanje i odgovornost za opće dobro ima Republika Hrvatska, to se neće posebno upisivati. Glede javnih dobara u općoj upotrebi upisat će se kao vlasnik Republika Hrvatska, ako njihov vlasnik nije jedinica lokalne uprave ili samouprave, te će se naznačiti tijelo ili ustanova kojoj su dana na upravljanje, odnosno tijelo koje njima neposredno upravlja.
14
Danas, u naravi, u većini slučajeva upis pomorskog dobra u zemljišnim knjigama ne razlikuje se od drugih upisa, odnosno to njegovo svojstvo da je pomorsko dobro, nije učinjeno vidljivim (Lambaša 1998).
Sve do sada rečeno o zemljišnoj knjizi pomorskog dobra odnosi se i zakonski je propisano za kopneni dio pomorskog dobra. No, koncesije se mogu dodijeliti i za njegovu vodenu komponentu i to u vidu marikulture, uzgoja riba, školjkarstva, spužarstva, hidrogradnje, polaganja podmorskih kabela i cjevovoda, pjeskarenja, iskorištavanja rudnih nalazišta, naftnih i plinskih izvora, morskog ribolova i ostalih djelatnosti koje se obavljaju na moru i ispod njega (Bolanča 1996). Na žalost taj dio pomorskog dobra do danas zakonski nije definiran.
4. Pomorski katastar
Pomorski katastar je sustav koji omogućava da se granice pomorskih prava i interesa zabilježe, prostorno obrade i fizički definiraju u odnosu prema granicama drugih susjednih ili povezanih prava i interesa (URL2). Pomorski katastar podjednako je važan kao i katastar nekretnina zbog toga što je morsko dno javno dobro o kojim se brine i kojim upravljaju vlade država u ime svojih građana (URL3).
Najvažniji pojam vezan uz pojam pomorskog katastra, je pojam pomorske čestice.
Prvi korak ka potpunom razumijevanju prava, ograničenja i odgovornosti na pomorskoj čestici (slika 3) integriranje je pomorskih podataka (batimetrijskih podataka, oceanografije i dr.), terestričkih podataka (topografije, geologije i dr.), te drugih zemljišnih informacija ili istraživačkih podataka.
Drugi korak uključuje definiciju višedimenzonalne pomorske čestice. Pomorska čestica zasnovana na dvodimenzionalnoj površini mora neće uvijek točno prikazati svaki pravni interes koji može postojati iznad ili ispod površine mora. Samo višedimenzionalna definicija svakog postojećeg prava dati će ispravnu sliku o čestici. Za takvu definiciju potrebne su nove tehnologije prikupljanja podataka, softver za predočavanje čestica i tehnike povezivanja prostora.
Danas postoje takve tehnologije koje omogućavaju prikaz ne samo vodenog morskog stupa već i površine morskog dna i geološke strukture ispod površine. Te tehnologije omogućavaju sustavno istraživanje i opisivanje morskih granica. U kombinaciji sa sofisticiranim internetskim softverom za prikaz one omogućavaju korisniku pregled živih i neživih morskih bogatstava, te pregled složenih pripadajućih prava, obveza i ograničenja.
Izrada pomorskog katastra danas je moguća zahvaljujući otkriću dubinomjera s višestrukim snopom kojim se mogu obavljati mjerenja cjelokupnog morskog dna i dobiti podaci kao da je u pitanju katastarska čestica na kopnu.
15
Slika 3. Pomorska čestica (URL2)
Prikaz složenosti prava u području na moru značajna je upravo za razumijevanje višedimenzionalnog sadržaja pomorskog katastra. Većina prava na moru kao što su aquakultura, rudarstvo, ribarenje i prava sidrenja, pa i sama navigacija imaju višedimenzionalnu prirodu. Ta prava mogu se preklapati ne samo na površini mora već i na određenoj dubini ili na morskom dnu. Da bi se aktivnosti na moru uskladile i nadzirale potreban je prikladan prikaz prava na pomorskoj čestici.
GIS softver koji bi omogućio višedimenzionalni prikaz još je u razvojnoj fazi. Softverski programi kao što su CARIS LOTS, Arcview, CARIS GIS i dr. omogućavaju međudjelovanje kopnenih i morskih profila. Ipak taj ograničeni prikaz ne može se usporediti s Computer Aided Design (CAD) sustavima koji imaju napredne mogućnosti 3D modeliranja. Loša strana tih sustava je njihova ograničenost obrade podataka i rad u lokalnim koordinatnim sustavima. Iz toga se može zaključiti da je nužna upotreba novijih 3D za GIS osposobljenih softvera kao što su Fledermaus ili 3D modelator u softveru Arcview koji promiču djelovanje među 3D podacima.
Danas mnoge organizacije koje se bave prostornim informacijama koriste prednosti internetskih tehnologija. One omogućavaju pristup informacijama putem web stranica, pri čemu se koristi arhitektura zasnovana na preglednicima.
Kartografija na webu omogućena je na više internetskih stranica. Npr. unutar Universal Systems' CARIS Spatial Fusion, Intergrafovog Geomedia Webmappera, ESRI-jevog Arc Internet Map Servera (Arc IMS) i mnogih drugih.
16
Te i njima slične tehnologije omogućavaju pristup skupovima podataka na moru u njihovom izvornom obliku, na različitim mjestima, upotrebom pristupačnih web preglednika. Time su stvorene nužne pretpostavke za uklapanje pomorskih podataka (batimetrijskih podataka, oceanografije i dr.), terestričkih podataka (topografije, geologije i dr.), te drugih zemljišnih informacija ili istraživačkih podataka nužnih za donošenje različitih odluka u pomorskom okružju (URL1).
Natjecanje u raznovrsnom korištenju prirodnih bogatstava morskog okružja raste, pa samim time raste i njegova ekonomska i socijalna vrijednost. Sve se više osvještava potreba da se prikupe, obrade i ujedine prostorni podaci pomorskog okoliša, kako bi se on lakše očuvao, zaštitio i upotrijebio.
Sve što se zna o zemljišnim prostornim podacima može se primijeniti na morski okoliš. No, za razliku od zemljišnih podataka morski okoliš sadrži brojne samo sebi svojstvene probleme. Na primjer:
na moru ne postoji koncept posjedovnog prava
nije moguće upotrijebiti klasična sredstva obilježavanja granica
potreban je trodimenzionalni prikaz pomorskog okružja
česta je pojava višeznačnih prava na pojedinom lokalitetu
prava mogu varirati i s vremenom, pridodajući time prostornim podacima četvrtu dimenziju
osnovna crta s kojom su povezane pomorske granice nije stalna (URL4).
Sve su to komponente koje treba uzeti u obzir prilikom izrade pomorskog katastra.
4.1. Stanje pomorskog katastra u svijetu
Pomorski katastar danas je u svijetu još uvijek u fazi istraživanja i različitih testiranja. Zemlje koje su najdalje odmakle na polju pomorskog katastra su SAD, Kanada i Australija, dok Novi Zeland još uvijek razvija teoretsku podlogu. Ostale zemlje, barem prema saznanjima autorice ovog teksta nisu još do kraja prepoznale važnost ulaganja u pomorski katastar.
Australija
Australija je najveći otok u svijetu i ima dužinu obalne linije od oko 36 700 km. Velika udaljenost od njenih prvih susjeda dovela ju je u poziciju države s jednom od najvećih pomorskih nadležnosti u svijetu. Površina oceana koji joj pripada je oko 1.5 puta veća od površine njenog kopna. Postoji ekonomska i socijalna potreba da se područje unutar njenih državnih granica obradi, istraži i upotrijebi na način kojim će se postići najveći učinak, štiteći pri tome okoliš oceana.
U Australiji ne postoje sustavna istraživanja na području prikazivanja i razvoja pomorskog katastra. Ipak na federalnom i državnom nivou toj tematici se posvećuje određena pažnja. Na primjer, Intergovernmental Committee on Surveying and Mapping (ICSM) ima radnu grupu koja se bavi složenim pitanjima granica. Nadalje Australian Surveying and Land
17
Information Group (AUSLIG) izrađuje tekst za federalnu vladu kojim će definirati ulogu i zahtjeve različitih vladinih agencija iz područja pomorskog okoliša. Agencije odgovorne za upravljanje naftnim i mineralnim iskorištavanjem održavaju podatke u digitalnom obliku.
Istraživači u Odjelu za geomatiku Sveučilišta Melbournu rade na području pomorske geodezije uključujući geodetsku definiciju australskih pomorskih granica i proširenog epikontinentskog pojasa od sredine 1990-ih godina. Većina radova izvedena je ugovaranjem s AUSLIG-om, a rezultirala je proizvodnjom dva komercijalna softverska paketa MarBound i MarZone. Krajem 2000. godine MarZone je upotrijebljen za izračunavanje svih australskih pomorskih granica. MarZone će također biti ključni računalni alat kojim će se pripremiti zahtjev Australije Ujedinjenim Narodima (UN) za proširenje epikontinentskog pojasa.
U isto vrijeme Odjel za geomatiku je dobio široka međunarodna priznanja za istraživanja područja katastra, zemljišne knjige i infrastrukture prostornih podataka. Spatial Data Infrastructure and Cadastral Resarch Group sastoji se od osam istraživača i dobija značajna sredstva od industrije.
Za 2002. i 2003. godinu izrađen je u Australiji plan istraživanja. Njegov prvi zadatak je pronaći najpovoljnije područje za pokusnu studiju. U provedbu studije planiraju uključiti partnere iz industrije. Tom studijom i primijenjenim istraživanjima definirat će se pomorski katastar u Australiji. To će biti prvi korak u stvaranju pomorskog katastra (URL4).
Kanada
U srpnju 2000. godine započelo se s istraživačkim projektom koji je uključivao četiri kanadska sveučilišta i pet industrijskih i vladinih partnera. Nazvan je Good Governance of Canada’s Oceans: The Use, Value and Potential of Marine Boundary Data. Prvenstvena istraživanja usredotočuju se na obuhvaćanje područja pomorskih granica.
Ključ da bi se postigli ciljevi tog projekta razumijevanje je međusobne povezanosti i prostornih odnosa među različitim vrstama pomorskih granica kao što su granice privatnog i javnog vlasništva, općinskih, kotarskih, županijskih i teritorijanih granica nadležnosti i uprave, nacionalnih i međunarodnih granica, područja zaštićenog okoliša, vojnih granica i položaja cjevovoda i kabela (URL4).
Istraživanja koja se provode na Sveučilištu New Brunswick baziraju se na rukovanju 3D prostornim informacijama upotrebom softvera Fledermaus, a u svrhu obilježavanja višedimenzionalne pomorske čestice. Na njihovom Odjelu za geodeziju i geomatiku za potrebe kartografije na webu koristi se na Internetu zasnovana CARIS-ova tehnologija pod nazivom Spatial Fusion. Njena primarna svrha je pristupanje, pregled i proučavanje raznovrsnih izvora podataka. Spatial Fusion sjedinjuje brzinu, pouzdanost i jednostavnost koju omogućava Internet, te mogućnost očitavanja višeznačnih izvora podataka u njihovom osnovnom obliku. Pri tome su svi podaci zaštićeni, budući da se nalaze na poslužitelju (URL1).
18
Novi Zeland
U posljednjih nekoliko godina vladini i akademski službenici Novog Zelanda određuju koncept i razvijaju okvir kako bi se upravljanje katastrom nekretnina moglo primijeniti na pomorski okoliš. Jedna od strateških smjernica sustava Land Information New Zealand (LINZ) je osigurati informacije koje će omogućiti vladi da odluči kako definirati i pohranjivati buduća prava na morski okoliš. Kao posljedica toga izrađen je niz osnova za razvoj pomorskog katastra. Za sada su nastojanja Novog Zelanda na čisto teoretskom nivou, a koristan izvor informacija za praktično rješavanje problema bit će australska istraživanja (URL4).
Sjedinjene Američke Države
Coastal Services Center (CSC) kao dio National Oceanic and Atmospheric Administration (NOAA) u suradnji s različitim industrijama, vladama i akademskim suradnicima vodi istraživanje izrade pomorskog informacijskog sustava od sredine 1990-ih godina. Projekt je zasnovan na pokusnoj studiji koja pokriva države Floridu, Georgiju, te Sjevernu i Južnu Karolinu (slika 4), a proizveo je online sustav Ocean Planning Information System (OPIS).
Slika 4. Područje pokusne studije OPIS (URL5)
19
OPIS je istražio niz tema koje je trebalo uzeti u obzir pri stvaranju pomorskog katastra i izgradio je pomorski informacijski sustav za područje pokusne studije. Studija uspješno razrješava brojne probleme uključujući:
različite sudionike u pomorskom okružju
načine ozakonjenja i upravljanja koje uključuju pomorske operacije
potrebu da se uzmu u obzir zahtjevi svih ulagača
složene prostorne i vremenske odnose
značaj točnih i precizno definiranih informacija o prostornim granicama
probleme rješavanja pomične osnovne crte za definiranje granica (URL4)
Studijom OPIS stvoren je ustroj pomoću kojeg se mogu oblikovati i pohranjivati katastarski podaci za područje oceana. Informacijski sustav sadrži jedanaest slojeva koji se koriste za provjeru katastarskih podataka na području oceana za četiri države. Slojevi su sljedeći:
točke osnovne crte SAD-a
pomorske granice nacionalnih parkova
državna granica prema moru
carinska granica
teritorijalno more
ekskluzivna ekonomska zona
granica epikontinentskog pojasa
zakupljeni dijelovi na moru
granice nacionalnog sustava područja ušća rijeka
međunarodne pomorske granice
međudržavne granice zona SAD-a.
U studiji su svi digitalni podaci službenih oceanskih granica, osim granice epikontinentskog pojasa, međudržavne granice zona i granice teritorijalnog mora bile prikupljene u državnim službama i provjerena im je točnost. Posebna pažnja posvećuje se pomorskim granicama nacionalnih parkova.
Za sve digitalne prikaze izrađeni su metapodaci, a sve zajedno dostupno je na Internetu (URL3).
CSC je izradio područni oceanski državni geografski informacijski sustav zasnovan na webu pod nazivom MapObjects. Pri tome su koristili softver ARC/INFO (URL5).
20
4.2. Stanje pomorskog katastra u Republici Hrvatskoj
Pojam pomorskog katastra relativno je novi pojam u hrvatskom zakonodavstvu. Uveden je tek 1998. godine stupanjem na snagu Zakona o hidrografskoj djelatnosti.
U njemu stoji da je pomorski katastar evidencija koja sadrži podatke o moru, morskom dnu i morskom podmorju, značajne za sigurnost plovidbe, osim podataka od interesa za obranu.
On sadrži podatke o korisnicima, načinu i opsegu korištenja mora, morskog dna i morskog podmorja, kao i evidencije objekata, radova, pojava i sl. značajnih za sigurnost plovidbe, prema područjima jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne uprave i samouprave
Bliže propise o ustrojavanju, sadržaju i vođenju pomorskog katastra, te plaćanje pristojbi, propisuje ministar pomorstva, prometa i veza, po pribavljenom mišljenju Hrvatskog hidrografskog instituta (Narodne novine 1998).
Iz definicija pomorskog katastra u Zakonu o hidrografskoj djelatnosti očito je da će se evidencija i vođenje morskog i podmorskog dijela pomorskog dobra obavljati sa stajališta sigurnosti plovidbe. Kako će se osnovati i voditi evidencija morskog i podmorskog dijela pomorskog dobra sa stajališta ostvarivanja koncesionarskih i ostalih prava ostaje tim zakonom otvoreno (Gržetić i Leder 1998).
Evidencija i vođenje morskog i podmorskog dijela pomorskog dobra sa stajališta sigurnosti plovidbe trebala bi se obavljati prema posebnom pravilniku kojeg će propisati ministar pomorstva, prometa i veza. Taj je pravilnik trebao biti donesen u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu Zakona o hidrografskoj djelatnosti, ali to do danas nije učinjeno.
Zakon o hidrografskoj djelatnosti definira i to da se za obavljanje hidrografske djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku osniva javna ustanova pod nazivom Hrvatski hidrografski institut. Među nabrojenim hidrografskim djelatnostima nalazi se i ustrojavanje i vođenje pomorskog katastra.
Pomorski zakonik ne govori ništa o evidentiranju morskog i podmorskog dijela pomorskog dobra, jer ne spominje ni nadležno tijelo, ni način osnivanja i vođenja evidencije tog dijela pomorskog dobra. Samo na pojedinim mjestima ističe podizanje i održavanje uređaja i naprava na moru i pričvršćenih uz morsko dno radi komercijalnog uzgoja ribe i drugih morskih bića (čl. 18), odnosno izgradnju objekata koji se grade na unutrašnjim morskim vodama i u teritorijalnom moru, te na njihovim obalama (čl. 190, st. 1) (Bolanča 1999).
5. Zaključak
Zakon o hidrografskoj djelatnosti uveo je u hrvatsko zakonodavstvo novi pojam pomorski katastar. No on je u tom zakonu definiran samo u smislu sigurnosti plovidbe. Njime nisu riješena pitanja očuvanja, zaštite i iskorištavanja mora i podmorja, te pitanja prava na tom području.
Zakon o državnoj izmjeri i katastru nekretnina uvodi novi pojam katastarsko područje na moru. Taj zakon definira osnivanje i vođenje evidencije morskog i podmorskog dijela pomorskog dobra u smislu određivanja katastarskih prostornih jedinica, katastarske izmjere i izradbe i održavanja katastarskih operata. No tu još postoje brojne nejasnoće. Zanimljivo je da u katastarske čestice ubraja površine mora, a ne definira što s morskim dnom i
21
podzemljem, te vodenim stupom ispod površine mora. Postavljaju se i mnoga druga pitanja kao što su evidencija i obilježavanje u epikontinentskom pojasu u kojem Republika Hrvatska ima samo pravo istraživanja i iskorištavanja prirodnih bogatstava. To nije dio pomorskog dobra Republike Hrvatske.
Zakon o zemljišnim knjigama definira načine zemljišnoknjižnog upisa pomorskog dobra, ali ne omogućava upis objekata izgrađenih na pomorskom dobru.
Na pomorskom dobru Republike Hrvatske neće se moći pokrenuti gospodarski razvoj, a ni osigurati odgovarajuća zaštita i očuvanje prirodnih resursa ako se ne stvore sve zakonske pretpostavke za to. Jedna od njih je svakako uvođenje jednoznačne zakonske regulative počevši od preciznog određivanja pojmova kao što su morska obala u Pomorskom zakoniku ili pomorska čestica u Zakonu o državnoj izmjeri i katastru nekretnina. Jasno definiranje pojmova u stručnim krugovima ubrzalo bi ne samo nužnu teorijsku već i praktičnu provedbu mnogih još uvijek otvorenih pitanja iz ovog područja.
Prilikom provedbe trebalo bi slijediti iskustva drugih zemalja kao što su Australija, Kanada ili SAD, ne zaboravljajući pri tome osobitosti koje postoje na području Republike Hrvatske.
22
Literatura:
Andrijašević Rac, S. (1999): Granica pomorskog dobra, rukopis
Bolanča, D. (1996): Katastar pomorskog dobra, Pomorsko dobro, Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci, urednik Matulović, 65-78, Rijeka.
Bolanča, D. (1999): Pomorsko pravo (odabrane teme), Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu, Split.
Gržetić, Z., Leder, N. (1998): Granice pomorskog dobra i pomorski katastar, Pravni problemi instituta pomorskog dobra u Republici hrvatskoj s posebnim osvrtom na luke otvorene za javni promet, Udruga pravnika u gospodarstvu, 11-15, Split.
Kundih, B. (2000): Pomorsko dobro i granice pomorskog dobra, Edicije Božičević, Zagreb.
Lambaša, D. (1998): Evidentiranje i obilježavanje pojasa pomorskog dobra, Informator 4634-4635, 5-6, Zagreb.
Maršanić, D. (1999): Evidentiranje i obilježavanje pojasa pomorskog dobra, Geodetski list 4, str. 261-270, Zagreb.
Narodne novine (2000): Pravilnik o katastru zemljišta, 28.
Narodne novine (1999): Zakon o državnoj izmjeri i katastru nekretnina, 128.
Narodne novine (1998): Zakon o hidrografskoj djelatnosti, 68.
Racetin, I. (2002): Terminologija suvremene pomorske kartografije, magistarski rad, Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.
Riđanović, J., Bićanić, Z. (1993): Hrvatski Jadran i novi teritorijalni ustroj (Prostorni pojam, duljina i razvedenost hrvatske obale), Acta Geographica Croatica 28, 85-97, Zagreb.
Popis URL-a:
URL1: www.ddl.org/figtree/pub/proceedings/nairobi/nganga-nichols-sutherland-cockburn-TS12-3.pdf
URL2: www.sli.unimelb.edu.au/subjects/451/418/lecture15.ppt
URL3: www.csc.noaa.gov/opis/html/cadas.htm
URL4: www.isaust.org.au/innovation/2001_Spatial_Odyssey
URL5: www.csc.noaa.gov/opis/html/esri99.htm
23
Abstract: Maritime good inside its borders is defined for the better understanding of it. Especially is defined term seacoast. Special review of the specifications of the Republic of Croatia and its laws is given. The way of registering and marking maritime good and the way the committees for the borders of the maritime good in the Republic of Croatia are working is shown. The role of cadastre and land – registry for the terrestrial part of the maritime good is explained with consideration of a new term cadastral area at sea. Marine cadastre is a very actual subject in the world today. The situation in Australia, Canada, New Zealand and USA is especially shown. Definition of the marine cadastre according to the Croatian law is given. Possible steps in the direction of the future development are shown.
Key words: maritime good, seacoast, cadastral area at sea, marine cadastre.
