Stephen Turoff - Sedam Koraka Do Vjecnosti[1]

7/30/2019 Stephen Turoff - Sedam Koraka Do Vjecnosti[1]

1/89

Stephen Turoff suvremeni jeiscjelitelj, uitelj, duhovnik,filozof, vitez, ovjekoljubaci mistik. Ve trideset godinaiscjeljuje na desetke tisua

ljudi, svih boja, kastai uvjerenja. Dolaze sa sve

etiri strane svijeta kako bi gaposjetili u Danbury Healing

Clinic u Chelmsfordu u Essexu(pola sata vonje vlakom iz

Londona, op. prev.). Za nekeje to putovanje hodoae,za druge zadnja prilika za

izljeenje. Za veinu ostajeiskustvo to ga nikad nee

zaboraviti.

SEDEM KORAKA DO VJENOSTI

STEPHEN TUROFF

SEDAM KORAKA

DO

VJENOSTI


2/89


SEDAM KORAKA DO VJENOSTI

AutorStephen Turoff

PrijevodSnjeana Puhari

LekturaNikola ivi

Oblikovanje naslovniceLeonard Rubins

PrijelomImage design

TisakMedium d.o.o., irovnica

Izdano u samozalobi

Naklada500 izvoda

Zalozba: "ITAU" - center za tuje jezike in razvoj zavedanjaLjubljanska c. 11, SI-4260 BLED, Breda Vesel, s.p.

CIP - Kataloni zapis o publikaciji

Narodna in univerzitetna knjinica, Ljubljana

129

TUROFF, Stephen

Sedam koraka do vjenosti / Stephen Turoff; [prevod Snjeana

Puhari]. - Bled : ITAU, center za tuje jezike in razvoj zavedanja,

2007

ISBN 978-961-6634-02-1

231476992

2


"Smrt ne postoji - postoji samo promjena "

J. Legget, umro 1916. godine

3


3/89


4


elio bih zahvaliti svim prijateljima iz vidljivog i nevidljivog svijeta koji su omoguili da ova knjiga ugleda svjetlodana.


4/89


Kao vidovnjak, dolazio sam u doticaj s duama kojeborave na astralnoj razini, i ti su mi susreti otvorili pogled nadogaaje nakon smrti. im dua napusti tijelo, dolazi u stanje slino snu i probudi se na odgovarajuoj razini astralnogasvijeta. Cesto me pitaju o znaenju rijei "razina". Najbolje

joj odgovara izraz "stanje vibracije". Zvuni valovi, ultralju-biaste zrake sunca, valovi elektrine svjetiljke - svi su nevidljivi, a nekako ih percipiramo, iako ne utjeu, niti smetajujedni drugima. Isto vrijedi i za razine astralnoga svijeta.

Dua je na razini koja odgovara njezinom duhovnom razvoju: "U Kui Oca mojega mnogo je stanova".

Na Dan mrtvih imao sam predavanje. Kad sam razmiljaokako poeti i to govoriti, pokraj sebe sam osjetio nazonostmladoga mukarca kojega sam i sasvim jasno vidio.

Na putu do kue cijelo sam ga vrijeme osjeao uz sebe.Kad sam sjeo u naslonja da bih zbrojio misli, ponovno mise pribliio. Razmijenili smo pozdrave, zatim sam mu zahvalio na pomoi za predavanje. ak smo razmijenili i nekolikoviceva. Sljedeih dana dobro sam upoznao tu ljubaznu duu imeu nama se stvorila prijateljska veza.

Jednoga dana upitao me je jesam li spreman napisati knjiguo njegovu ivotu, ne o onom kratkom, traginom, na Zemlji,

7


5/89


nego o ivotu na razinama kroz koje je putovao nakon smrti."Za to nisi odabrao pravu osobu", bila je moja prva reakcija.Nakon dugoga nagovaranja i obeanja da e mi pritom pomagati, prihvatio sam izazov. Nisam bio potpuno svjestan koliko

je to odgovorna zadaa, ali sam sretan to sam je prihvatio.Time sam pomogao i njemu i sebi, i pritom puno nauio.

Svaki sam dan pisanju posvetio odreeno vrijeme i knjigaje polagano poela dobivati svoje obrise. Svaki put bih prijepisanja zamolio za vodstvo, koje mi je pribliilo Jima. Osjetio bih da me potapao po ramenu, i uo njegov pozdrav:"Jesi li spreman?"

Proslijedio mi je slike, a meni bi prepustio da ih pretvorimu rijei. Stranice koje slijede opisuju Jimov odlazak sa zemaljske razine i njegova iskustva o ivotu poslije smrti. Vieputa posumnjao sam u svoje spisateljske sposobnosti. Nekisu odlomci poput nebruenoga dijamanta, poput Jima. Drugisu dijelovi kao biseri, biseri mudrosti voa i uitelja koji sumu pomagali. Brzo je uvidio da moe puno nauiti.

S najboljom sam namjerom te dijamante, bisere i draguljenizao u ogrlicu pripovijesti i iskreno se nadam da e njihovaljepota i istina utjecati na va ivot, kao to su na moj.

s


Umro sam u bici kod Somme...

...bile su prve rijei koje mi je rekao James Legget. Ovoto slijedi pria je o smrti koja ga je zatekla u dobi od dvadeset godina...

Kad je poeo rat, imao sam osamnaest godina. Kao i veinumladia, i mene je oduevljavala pomisao da postanem vojnik.Imao sam sreu da su me uzeli - barem sam tad tako mislio.Nisam ni pomislio na mogunost da se ne vratim kui.

U studenom te godine napustio sam dom u kojem su meodgajali s puno ljubavi i otiao u vojni logor Caterham. Bilomi je teko, nedostajala mi je udobnost doma. Ta je jesen

bila jedna od najvlanijih u mom kratkom ivotu. U grubimvojnikim atorima pokrivali smo se samo tankim plahtamai dekama.

Drvene barake koje su nam namijenili za zimu bile su tekna poetku gradnje. Sve do kasno u jesen spavali smo napodu pod atorskim platnom.

Dole su naredbe o premjetaju u vojarne u Chelseaju (Chel-

sea je danas dio Londona, a tada je bio radniko predgrae,

9


6/89


nap. prev.). Proslavili smo veselu novost jer smo znali da toznai boravak pod "pravim krovom". Nakon osnovne obuke,nau su jedinicu premjestili uz more i tamo je poelo ozbiljno.

Sljedee godine imao sam sreu i izbjegao brojne opasnosti, a istodobno na bojitima izgubio puno dobrih prijatelja.Godine 1916. vrijeme je brzo prolazilo. Poslali su me u ro

vove. Nijemci su granatirali nae vojne crte i niiju zemljupred njima. ekali smo napad. Uslijedila je otra bitka prsao prsa, ali smo ih odbili i pritom imali malo gubitaka. Bojinicom se proirio glas da bismo trebali ponovno napasti prijenego se Nijemci opet organiziraju.

Pribliavala se no i na bojitu je vladala tiina. Samo surijetke granate osvjetljavale nebo. Glavu sam sklanjao cijelovrijeme, jer snajperisti na suprotnoj strani nisu trebali punosvjetla da pogodne cilj. Odjednom se zauo zviduk, a nakon toga i povik: "Na noge i na njih, deki!"

Bili smo borbeno raspoloeni. To raspoloenje proizlazi

lo je iz dubokoga prijateljstva koje nastane meu suborcima.Doao je trenutak koji sam ekao. S pripremljenim bajuneti-ma izili smo iz rovova. Nijemci zapravo nisu bili iznenaeni to dolazimo, jer su na nas pobacali sve osim sudopera.

Dok smo napredovali na niijoj zemlji, u prsa mi se zabio komad granate. Nekoliko sati leao sam u agoniji. Vese danilo, a ja sam osjeao kako se o mene spotiu skupinemukaraca koji su napredovali.

Nakon nekog vremena, izgubivi puno krvi, onesvijestiosam se. K sebi sam doao tek kada je sunce ve zalazilo.Magla je pokrivala cijeli kraj, a ja sam se molio da me po

godi metak i prekine moju agoniju, jer bol je bila nesnosna.

IO


Ponovno sam izgubio svijest, a kada sam doao k sebi, biosam kao omamljen. Osjeao sam samo malo boli i nikakvuslabost ili umor. Stavio sam ruku na prsa da vidim kakvu mi

je ranu prouzroio rapnel. Na moje veliko iznenaenje, namojoj odori nije bilo poderotine. Dignuo sam se s potekoama. Bio sam u potpunom mraku. Iako je zvuk dolazio izdaleka, uo sam puke i buku oko sebe. Neko sam se vrijeme

privikavao na mrak koji je izgledao kao gusta magla. Vidiosam samo tamne sjene koje su se katkada micale. Ostale sumirno leale. Odluio sam ii naprijed. Nisam htio da meulove, a ni od suboraca se nisam htio udaljiti.

Teko je objasniti to se dogodilo nakon toga. Bilo je tokao u snovima, kad se pokuava pomaknuti, a ne moe.Neto me je spreavalo da se pomaknem vie od pola metra.Pogledao sam oko sebe i vidio ue koje je na neobian nain

bilo vezano za mene. Zgrabio sam ga i vukao, ali ga nisammogao olabaviti. Rukama sam iao po njemu sve dok nisamdoao do mjesta gdje je zavravalo. Sve ispod njega izgledalo je kao nezamjetljiva tamna sjena. To me jako zbunilo,

prestraio sam se. Sjeo sam da o svemu razmislim.

Iznenada sam u blizini zauo glasove i prepoznao prijatelja. Pozvao sam ga, ali odgovora nije bilo. Kada sam staona noge, zavikao sam: "Ovdje sam!" Glasovi su postali glasniji i dvije sjene su se pribliile. "Pazi!" zavapio sam kadsu proli ravno kroz mene. Kleknuli su kraj neke gomile nakoju sam bio privezan. inilo mi se da netko neto radi s tomgomilom. Bio sam zbunjen, i kao u bunilu. Pomislio sam:"Napokon su me nali!" Odjednom je jedna od sjena vrisnu-la: "Otiao je, jadni deko. Odnesimo ga". Pitao sam se okome to govore. Obojica su kleknula i, na moje iznenaenje,dignuli gomilu za koju sam bio privezan. Kada su se poma

knuli, neobino me je ue povuklo za njima. Zavikao sam

ii


7/89


da stanu: "Za ime Boje, to radite? Vidim vas, ujem vas,zato mi ne odgovorite?" Odgovora nije bilo. Sjetio sam serazgovora tih sjena: "Otiao je, jadni deko". Nastavio samsi govoriti da ne mogu biti mrtav ako ujem i vidim; modane dobro, ali ipak. Molio sam i nadao se da su se zabunili.Zaustavili su se ispred niske zgrade, a jo su nosili gomilu zakoju sam bio vezan.

Novi je glas progovorio: "Ne nosite ga ovdje, jer je mrtavve nekoliko sati. Odloite ga straga s ostalima koji ekajuna ukop".

Nejasno se sjeam rijei izgovorenih u obredu ukopa, azatim je uslijedila tiina. Sjene su poele odlaziti, a posljednje to sam uo bio je glas prijatelja: "Bio je dobar deko".

Glasovi su se izgubili u magli. Polako sam rukama napipao lice i tijelo. Jo sam imao tijelo, a oito su i oni netopokopali. Poeo sam shvaati da sam moda doista mrtav.Bio sam jako zbunjen i prestraen, i pitao se to e sada usli

jediti. Ako sam mrtav, gdje je nebo? Neutjeno sam zaplakaoi zavapio: "Dragi Boe, molim te, pomozi mi. Istina je danisam iao u crkvu, ali uvijek sam nastojao biti dobar".

udno, moj se strah pretvorio u ljutnju. Cijelo mi je tijelo poelo podrhtavati. Oajniki sam se pokuao osloboditiueta, a upravo mi je ljutnja dala snagu. Zgrabio sam ga ipotegnuo. Teko mogu opisati kako sam se nakon toga osjeao. U tijelu i umu zavladala je lakoa. Otkad su me pogodili, prvi put sam jasno razmiljao. Sad sam bio slobodan!

Pogledao sam tamo otkuda su dolazili ratni krikovi. Vidio sam mnoge sjene kako tre i padaju. Neke su ustale, druge su ostale leati. Usredotoio sam pozornost prije svega

12


na jednu. Vidio sam finu izmaglicu koja se izdizala iz nje,oblikovala se u muku osobu i poela lebdjeti nad tamnomprikazom. Iznenaen, pretpostavio sam da se neto slino imeni dogodilo. Tada sam vidio cijelu figuru povezanu tankim srebrnim konopom sa sjenom ispod nje. Mukarac seuskomeao i prevrtao. Bilo je jasno da ne razumije to se dogaa. Pomislio sam: "Jadnik, moda mu mogu pomoi".

Kad sam se pribliio, uo sam njegove krikove. Zavikaosam: "Ne boj se! Pomoi u ti". Istovremeno sam pomislio:"Samo Bog zna kako, jer je puno vii i tei od mene". Ugledao me je i poeo vikati: "Pomozi mi! to mi se dogodilo?"

"Mislim da smo mrtvi", odgovorio sam.

"Ne budi lud, barabo", zavikao je. "Nije mogue. Razgovaram s tobom, kako onda mogu biti mrtav? Svatko zna da,kad si mrtav, mrtav si".

"U redu, gospodine", rekao sam. "Prestani misliti. Moe

li se pomaknuti?"

Vidio sam stravu na njegovom licu. "Ne", odgovorio je,"ne mogu. Neto me dri. Mislim da je neko ue."

Stavio sam mu ruku na prsa. "Daj, potegni!" zavikao sam.Samo jednim snanim pokretom oslobodio se tamne sjeneto je leala na podu. Uspjelo mu je puno bre nego meni,ne znam ni kako ni zato. Bio je slobodan, kao i ja. Tako jepoelo nae putovanje u novi ivot.

"Zovem se James, prijatelji me zovu Jim", rekao sam mu."Dobro, stari, ja sam Bili, Bili Barnes, prijatelji me zovu

Medvjed."

13


8/89


Bio je dovoljan samo jedan pogled da shvatim zato. Unatonjegovoj veliini, na licu i u oima vidio mu se strah. "Popri-ajmo malo o tome", rekao je. Dok smo hodali, objasnio sammu kako sam se ja tu naao i kako sam vidio njegov dolazak.

"Ali, to je smijeno. Ne mogu biti mrtav", rekao je Bili."Imam enu i troje djece. to e oni bez mene?" "Ne znam", od-

govorio sam, "doista ne znam. Vjerojatno postoji neki odgovor".

Ili smo dalje.

"Vjerojatno nismo jedini to su umrli. Moraju biti i drugi.Usput, jesi li vidio da ovdje nije ni svijetlo, ni tamno. Da jeposvuda nekakva magla. Ne znam je li dan ili no, niti koliko je sati. Pojma nemam to se dogaa." Pod nogama smoosjeali tvrdo tlo. Zvui rata polako su se udaljavali od nas.Napredovali smo kroz maglu. Zaustavio sam se i obratio Bi-llu. "Mislim da smo se izgubili. Ne znam kojim putem trebamo ii." Ali, Bili me nije sluao. Zagledao se u drugomsmjeru. "to se dogaa?" upitao sam ga. "Pribliava nam se

svjetlost. Moda stie pomo."

Svjetlost se pribliavala i ve sam uo glasove. "uje li iti neto, Bille?" upitao sam ga. "Da, to svjetlo su ljudi. Pogledaj, vie ih je. Moda nam mogu pomoi." Povikao sam:"Hej, vi, tamo! Zar nas ne vidite?" "Da", uo sam odgovor.Pristupili su nam asnik i neobino obuen mukarac. "Moete li nam rei to se dogaa i gdje smo", upitao sam. "Sveemo vam objasniti kasnije. Najprije se maknimo odavde",odgovorio je asnik. Ili smo za njima. Hodajui, povremeno bismo se zaustavljali i pokupili druge koji su bili u istompoloaju kao i nas dvojica. Magla se polako rasplinula, a

zemlja pod nogama postala je meka. Krajolik se mijenjao,ve se moglo vidjeti drvee. Sunca nije bilo, ali je, unato

u


tome, bilo toplo. Kako smo ili dalje, primijetio sam divlje,smekastozelene ostatke trave i djelomice poruene zgrade.Pribliavali smo se velikoj montanoj polubavastoj baraciod valovitog lima. Ispred ulaza nestrpljivo je ekala skupinamladih vojnika. Okrenuo sam se Billu i, vidjevi ga da sesmijei, upitao ga to mu je smijeno. "Razmiljam je li tomjesto gdje dobiva harfu i krila? Ako je, moja moraju biti

velika."

"Ne ali se, vojnice", rekao je neki glas. Okrenuli smo sei ugledali zapovjednika, koji je nastavljao govoriti: "Modaste ve shvatili to vam se dogodilo, ali unato tome, objasnit u vam. Svi smo mrtvi. No, mrtvi za fiziki svijet. I jasam ovdje ve neko vrijeme i pomaem takvima poput vasda se prilagode na novi dom. Znam da imate puno pitanja i

jamim vam da ete dobiti odgovore. Sada elim da uete,jer vas ve ekaju. Samo sjednite i opustite se".

Kapetan je poao za mukarcem koji je nosio svjetlo. Ulismo u veliku, bunu dvoranu sa stotinjak stolova na kojima

su sjedili uglavnom mukarci, ali bilo je i nekoliko ena.Neki su razgovarali, drugi su se smijali ili plakali, trei su utiini zurili u prazno. Ispred stolova je bila govornica. Okrenuo sam se Billu i rekao: "Nadam se da emo tu dobiti odgovore na naa pitanja".

Iznenada se zaula glazba i obuzela nas. Ne mogu opisatizvuk, ali djelovao je vrlo umirujue. Pogledao sam Billa i vidio da je s njegovoga lica nestao sav strah. Mir je proeo svenazone. Nakon nekog vremena glazba je utihnula.

S govornice se zauo glas visokoga asnika: "Dobar dan,

dame i gospodo. Zovem se Marsh i htio bih vam objasniti gdjeste. Ve ste primijetili da vam se neto dogodilo. Promijenili

15


9/89


ste mjesto prebivanja i sada znate daje to ovdje doista istinito.Sada ste na meurazini, izmeu neba i zemlje, to je takozvanaastralna razina. Ne zamarajte svoj um jer je ovaj predio namijenjen odmoru i prilagodbi. Bit e kao da ste se vratili ukolu. Morate puno toga nauiti. Mnoge meu vama okirate spoznaja da se ivot nastavlja. To to vi zovete smrt samo

je promjena mjesta prebivanja. Dvorana u kojoj ste jedna je

od mnogih na nioj astralnoj razini, a namijenjena je umrlimau ratu. Pomaemo vam u prijelaznoj fazi prema novom ivotu.Moda se pitate o neprijatelju. Ako se to dogaa meni, to jes njim? Rei u vam da Bog ne pravi razlike. I vi ete shvatitida ste svi njegova djeca. Podijelit ete se u manje skupine iotii u nove nastambe. Svaka e skupina imati nekoga s kimete moi razgovarati. Nauit ete kako koristiti snagu volje,

jer volja pojedinca prevladava u ovom ivotu. elim da pogledate na naslon stolice, tu je broj koji morate zapamtiti. Kasnijeu ponovno razgovarati s vama, a sada vas pozdravljam".

Otili smo prema izlazu. Osvrnuo sam se da vidim gdje jeBili i ugledao ga tik iza sebe. "Sve u redu, Bille?" "Koji broj

si dobio?" zanimalo je Billa. "Vjerovao li ili ne - 1901", odgovorio sam. "Odgovara mojoj godini roenja. Najprije namdaju broj kad uemo u vojsku. Sada, kada smo mrtvi, dobijemo jo jedan."

Prekinuo me je povik: "Svi koji imate brojeve izmeu1900 i 1950, za mnom, molim!" Kad sam podigao pogled,

vidio sam da je to bio glas narednika. "Ima pravo", rekao jeBili. "Ali, mislim da bi bilo najbolje da ga slijedimo." Prolazili smo poljima i pribliili se velikoj zgradi.

"U redu, deki", rekao je narednik. "Zasad ete se ovdje

nastaniti. Unutra ete nai postelje. Udobno se smjestite.Uskoro u se vratiti." Kad sam uao, ugledao sam postelje

16

VJENOSTI

na obje strane sobe i odabrao si jednu. Bili se smjestio odmah uz mene. Rekao sam mu: "Mislim da u lei".

Dok su mi mozgom prolazile misli o posljednjih nekolikosati, poeo sam se oputati. Pitao sam se zna li mama da sammrtav. Puknut e joj srce. Nije htjela da se pridruim vojsci, a ja je nisam posluao. "Mama, tako mi je ao. Da sam

te posluao, ne bih bio ovdje. Ne mogu ti rei ni to da sammrtav, a unato tome - iv." Poele su me salijetati depresivne misli, a onda sam zauo narednikov glas. inilo se da miita misli.

"Dobro, deki", rekao je. "Malo pozornosti, molim. Moratepuno nauiti i, to prije ponemo, bolje je. Najprije e vam nedostajati oni koje volite. Trebat e vam neko vrijeme da to prebo-lite. A uz nau pomo i samokontrolu, svladat ete i te emocije.Sada odlazim. Moete se odmoriti, vratit u se za nekoliko sati."

Bio sam jako umoran, zato sam legao natrag u postelju iutonuo u san. Probudio me je narednikov glas: "Probudite

se, probudite se! Dignite se! Hajmo, hajmo, dignite se!" Spavanje me je osvjeilo i umirilo. Ustanovio sam da jo nosimistu odjeu. Bilo je neobino da ni ja, a ni odjea nemamonikakav miris.

Bili me upitao: "Je li s tobom sve u redu, Jime?" Pogledaosam ga: '"Da, kolega, sve je u redu. Samo se pitam kakve sunam zadae namijenili. Kako se ti dri?" "Nije loe", odgovorio je. "Trebalo mi je malo vremena prije nego sam zaspao, sada se osjeam vrlo dobro - s obzirom na injenicu dasam mrtav."

Glasno sam rekao da je pravi aljivac. U tom trenutku narednik nas je pozvao u vrstu.

V


10/89

^


"Napravite ravnu vrstu, dva po dva. Nije u redu da pustiteuitelja da eka."

Na licima sam opazio izraze straha. Uli smo i sjeli. Prednama su bili oltar, stol i dvije stolice. Nismo trebali dugo ekati i zapovjednik je ve progovorio.

"Dobar dan, gospodo. Ako ste zaboravili moje ime, jo jednom u vam se predstaviti: Marsh, zapovjednik Marsh. Ovajput ja neu govoriti. Rije u predati nekome tko je na ovomsvijetu puno dulje od mene. Nekome tko je dosegnuo najviurazinu astralnoga svijeta. To, emu ete sada svjedoiti, mnogima e b iti ok. Ovdje su takve stvari sasvim normalne."

Sve su oi bile uprte u zapovjednika i svatko se pitao toe se dogoditi. Iznenada se niotkuda pojavila vrtlona magla. Poela se oblikovati u muki lik, uz bljetavo vibriranjedok se uvrivao. I, na mjestu gdje je jo trenutak prije bioprazan prostor stajao je mukarac. Pogledao sam oko sebe

da vidim reakcije drugih. Mislim da su bili osupnuti kao i ja."to sad?" pomislio sam. "Gospodo", rekao je zapovjednik,"predajem vas uitelju."

"Znam da sam ve zaokupio vau pozornost", rekao jeuitelj. "Nema boljeg naina od tako impresivnog ulaska.Najprije u govoriti o novoj okolini. Vi ste na etvrtoj odsedam astralnih razina. Svaka se razina razlikuje od drugihpo manifestaciji, gustoi i brzini svoje osnovne biti. Vaa sefizika tij ela razlikuju na nain koji odreuje va duhovni razvoj. Mnogi ste doslovce izgladnjeli svoje due i dopustilida materijalizam potpuno zavlada vaim umom. Dua uvijekide naprijed, nikad natrag. Ona nosi nadu i ljubav u ivotu.Nije uvijek lako. ak ni uz puno napora ne ivite uvijek prema tim idealima. Ali, ako se trudite, to je ve korak naprijed.

18


Dragi moji prijatelji, umrli ste u ratu i va svjesni um zamrzio je protivnika i obratno. Vi ste vae misli. I misli mrnjespreavaju vas u razvoju. Sami sebi ste najvei neprijatelj,ne vojnici s kojima ste se sukobili na bojitu. Na bojitu i

vota gradite svoj karakter i pripremate se za sljedei stupanjrazvoja. U ovaj ste svijet povueni prije nego je za to dolovrijeme - kao jabuka koju uberu prije nego dozrije. Mnogima od vas iskustvo prijevremenog dolaska ima gorak okus.elimo vam pomoi u sazrijevanju osobnosti i razvoju due.Ne traite izvan sebe, veina je odgovora u vama. Sad dobroposluajte moje rijei. uli ste da postoji sedam razina. Imate i sedam tijela. Jedno od njih je bilo fiziko tijelo koje steostavili kada ste napustili zemaljsku razinu. Ovdje, na etvrtoj astralnoj razini, vae se tijelo ui vibrirati u skladu s ovdanjim vibracijama. One su finije i bre od onih na Zemlji.To objanjava zato su stvari ovdje jednako opipljive kao ina Zemlji. Pokuavamo vam pomoi u usklaivanju s vibracijama novog okruenja. Na drugom ste stupnju svjesnog i

vota, a budui da su trea i etvrta razina samo malo finije

od zemaljske, sav e va napor biti usmjeren na prelazak napetu razinu. To e se dogoditi kad dovoljno oistite mentalnei emocionalne vibracije. Dolazim sa sedme razine, gdje materija bre vibrira i puno je ia nego ovdje. Moda se pitatekako je mogue da doem ovamo. Odgovor je jednostavan.Nauio sam sniziti svoju vibraciju, da bih mogao raditi naniim razinama. Snagom misli snizim je do te mjere da sematerijaliziram i razgovaram s vama... Dostaje za prvo predavanje. Sjetit ete se ovih rijei kad ponete razmiljati oovom predavanju. Ovdje ne treba pisati biljeke. Neka vas

blagoslovi veliki Duh i sretno do sljedeeg susreta."

Tim se rijeima uitelj poeo dematerijalizirati pred naimoima. Kad je otiao, razmiljao sam o neobinim objanjenjima. Mnoga su mi se inila bajkovitima. Toliko sam toga

19


11/89


trebao nauiti, a istovremeno mi se inilo da samo malo razumijem. Ustao je i zapovjednik i pitao ima li kakvih pitanja.Dignulo se nekoliko ruku.

Zapovjednik je pokazao na mladoga mukarca koji je ustaoi rekao: "Zovem se George Tavlor. Gospodine, postoji li Bog?"Odgovor je glasio: "Da, George, Bog postoji, kasnije emo

vie govoriti o Bojoj nazonosti". Zatim je pokazao na nekoga tko je sjedio skroz odostraga. Kada je ustao, predstaviose: "Zovem se Tom Richardson. Hou li moi vidjeti enu i snjom razgovarati, gospodine?" Odmah sam u dui osjetio zabrinutost. "Tom, ve smo ti rekli da e dobiti posebnoga voukoji e te nauiti kako uspostaviti kontakt s voljenima." Tom

je jo stajao i zaplakao: "To nije dovoljno. Sada je elim vidjeti". Spustio je glavu meu ruke i plakao kao dijete. "Dovoljno

je, vojnice", rekao je zapovjednik. "Svladaj se." U zapovjed-nikovu glasu razaznao sam snanu volju, omekanu razumijevanjem i simpatijom. Tom je dignuo glavu: "ao mi je, gospodine. Ne znam to mi je bilo". Zapovjednik je rekao: "Znamkako se osjea. Svi prolazimo kroz to. Jamim ti da e sve

biti u redu. I ja sam ostavio dvoje djece, starijem je bilo jedvapet godina. Sada mogu uspostaviti kontakt s njima i sa enomputem duhovno osvijetene osobe, koju na Zemlji zovu medij.Vai e voe ukljuiti ovu informaciju u praktine lekcije davam pomognu u vrijeme tugovanja. Dolo je vrijeme da zavrimo, gospodo. Vidjet ete da vas narednik ve oekuje".

Kad nas je otpustio, uputili smo se natrag u barake. Legaosam na postelju i pokuao prihvatiti sve to su nam priali.Toliko se toga dogaalo u mojoj glavi da sam se brzo umorio. Zatvorio sam oi i odmah zaspao. Kad sam se probudio,osjetio sam se jaim nego ikada dosad. "Boe, divno je bitiiv", pomislio sam. Glasno sam se nasmijao samome sebi.

"O emu to govorim? Pa ja sam mrtav!" Osjeao sam se vie

2 0


ivim nego ikad prije. Priao sam k prozoru, pogledao van ipomislio da tu nikad ne pada mrak, jer je jo bio dan. Vratiosam se, sjeo na postelju i s lakoom se sjetio uiteljevih rijei. To je bilo doista neobino, jer nikada nisam imao dobropamenje. Pogledao sam Billa, koji je jo spavao. Neka spava. Nakon to sam neko vrijeme sjedio i poeo se dosaivati,sjetio sam se da jo nisam iao dalje od naih dvorana. Si

gurno ovdje ima jo neega. Uputio sam se prema vratima itiho ih otvorio da nikom ne smetam.

Uputio sam se prema crkvi, koja mi je sluila kao putokaz.Hodajui, osjeao sam toplinu koja je zraila sa svih strana.Podigao sam pogled, mislei da dolazi od sunca. Ali, nije semoglo vidjeti, a ni oblake na nebu. Prije toga to nisam gledao, a sada mi se inilo jako udnim. Ali, to nije bilo udnona ovom mjestu? Kako sam iao naprijed, sretao sam ljude,mladi parovi su se etali drei se za ruke. Bilo je oito da suovdje doli zajedno. Kako su sretno izgledali. Sjetio sam seda jo nisam imao ozbiljnu djevojku; a to nema, ne nedostaje ti. Bio je tako prekrasan dan i uputio sam se prema obli

njoj umi. Kada sam joj se pribliio, vidio sam da je drveejako ravno. U podnoju su rasli narcisi i zvonii, sjajei seu prelijevajuim bojama. U zraku se osjeao opojni miris kozje krvi i lavande. Cvjetni sag to se prostirao ispred menetoliko me pozivao da sam sjeo i leima se naslonio na drvoi poeo se oputati. Vidio sam da je drvee u punom cvatu,kao da odraava dogaanja u mom umu. Sanjarei tako otvorenih oiju, poeo sam tonuti u san, kad me prenuo glas.

Iznenaeno sam pogledao u istonjaka to je stajao tik izamene. "Ne boj se", rekao je. "Tu sam da ti pomognem. Dopusti da se predstavim. Ime mi je Chan. Odredili su me zatvog vou. Iako pripadamo razliitim rasama, meu nama

nee biti jezinih barijera."

27


12/89


Pogledao sam ga od glave do pete i divio se njegovoj krasnoj odjei. Boje su izgledale kao da su ive. Pitao sam seotkuda dolazi. "Sa este razine, gdje i ivim", rekao je. "Hej,pa nisam ni progovorio. Kako ste znali to mislim?" "itamtvoje misli", odgovorio je. "Tu nije potrebno govoriti. I ti ese nauiti za govor koristiti vie osjete." "Ali, sada razgovarate sa mnom?" "Naravno. Ako znam koristiti mo misli, tone znai da elim izgubiti mo govora. Puno emo razgovarati, a sad me pusti da zavrim ono to sam poeo. Dolaskomu ovaj ivot donio si sa sobom svoju osobnost i sva iskustva.Jedno od tih iskustava bila je i sposobnost govora i sporazumijevanja na Zemlji. Ni to nee izgubiti, jer to je dio tvojeosobnosti. ivot je izgradnja neije osobnosti, iskustva sunjen graevni materijal. Moe li zamisliti da Bog iz ljuba

vi uzme etverogodinje dijete iz vrtia i da ga na fakultet?Dijete bi bilo potpuno izgubljeno, jer ne bi moglo razumjetinovu okolinu. Da bi moglo razumjeti fakultetsko obrazovanje, najprije treba ii u vrti, osnovnu i srednju kolu. Sljedei stupanj je automatski i elja za znanjem slijedi glatko.Ni iz fizike smrti ne moe ii neposredno na duhovnu razinu. Prilagodba bi ti bila prezahtjevna. Zato postupno putu

je astralnim razinama. Svaka te priprema za sljedeu. Ja ubiti tvoj uitelj. Pomagat u ti u novom uenju. Prva lekcijagovorit e o tome kako usmjeriti misli snagom volje. Takose moe mentalno sporazumijevati s drugim duama. Djeluje tako da Misao postane Crta, a volja postane poticaj. NaZemlji se sporazumijevate telefonom, a ovdje voljom. Nadzorom misli i volje moi e primati i odailjati poruke, i tou trenutku. Sve dok ne svlada taj nain, i dalje e koristitisvoju zvunu napravu. To to upotrebljava posljednjih dvadeset godina."

Iznenadilo me to zna koliko imam godina i znatieljnosam ga upitao kako to zna. Odgovorio je: "itam uzorak

2 2


tvoga ivota koji mi kae sve o tebi, od trenutka roenja dosada".

"O, dragi Boe", pomislio sam. "Zna sve o meni!" "Smirise, itam i tvoje misli, Jime. Ima li neto protiv ako te zovemJim?"

"Ne", rekao sam, "ne smeta mi. to je to ivotni uzorak?""Mislim da e biti najbolje da se sada time ne bavimo."

Sada kada gledam unatrag na to, sjeam se da sam tadamalo razumio. Kasnije smo Chan i ja postali kao otac i sin.

"Jime, sad u ti objasniti o spavanju. Molim te da me neprekida. Tu e naii na puno dobrih promjena. Jedna odnjih je da ti san vie nee biti potreban. To to si dosad spa

vao i na ovoj razini proizlazi iz uvjetovanosti. Kada te jemati prvi put drala u rukama i zibala u naruju, osjetio si sesigurnim i to te je uvelo u san, da bi odmorio svoje malenotijelo nakon ulaska u fiziki svijet. Tvoje je tijelo bilo kaostroj koji treba hranu, vodu i odmor da bi moglo dobro funk

cionirati, a spavanje je bilo nuno za njegovu obnovu. estoovjek spavanjem izbjegne svakodnevne obaveze. Misli dae nonim spavanjem nestati svi njegovi problemi. A nitanije dalje od istine. Jesi li svjestan da si treinu ivota prespavao? Iako ti san ovdje vie nije bio potreban, tvoj um jezadrao uvjetovane uzorke iz zemaljskog ivota. Materijalnotijelo usporava se kao reakcija na bioloki sat ovjeka, kojiupozorava da je potreban odmor. Tvoj sat e se prilagoditivibracijama ove razine i polako e ponititi neke uvjetovanosti uma i dopustiti ti vie slobode. Kada idui put poelizaspati, jednostavno reci NE. Kada to napravi nekoliko putazaredom, prekinut e naviku i vie ti spavanje nee biti potrebno. Osjeat e se jednako dobro, ak i bolje."

2-3


13/89

"Ali, nakon spavanja sam tako pun energije", rekao sam.

"Samo prestani razmiljati", odgovorio je. "Spavanje tivie nee biti potrebno, imat e energije kao i prije. Ponekad e ti se odmor uiniti potrebnim, da moe razmisliti osvom novom znanju, ali spavanje, na koje si bio navikao,

vie ti nee trebati."

Moj je um bio preplavljen Chanovim rijeima.

"Znam da e vam se to pitanje uiniti jako glupim", rekaosam. "elite li mi rei da si mogu rei da mi spavanje nije potrebno, pa neu spavati, a unato tome u se dobro osjeati?"

"Upravo o tome sam ti govorio", odgovorio je glasom kojinije ostavljao mjesta sumnji i dao mi je na znanje da trebampozornije sluati. Upitao me je imam li jo neko pitanje.

"Da", odgovorio sam. "Gdje mogu dobiti neto za pregri-sti? Umirem od gladi."

"Samo sam jo to ekao", naalio se. "Sjea li se to samti upravo govorio o spavanju? Isto vrijedi i za hranu." Cha-nove rijei su me zapanjile i povikao sam: "Pa valjda ne mislite da vie neu niti jesti?" "I za to postoji dobar razlog",odgovorio je. "ivotni uvjeti na viim razinama vie se temelje na moi uma nego uvjeti na zemaljskoj razini. Imatijelo koje je dvojnik tijela to si ga imao na Zemlji. I tu imaplua koja puni zrakom. Ima srce koje tue i pulsira. Imai jetru i bubrege i druge unutarnje organe koje ne koristi naisti nain kao i na zemaljskoj razini. Tu ne uiva grubu, sirovu hranu koju bi morali preraditi jetra, bubrezi, itd. Hranu,odnosno gorivo upijamo konim porama i disanjem, to jesasvim dovoljno da bismo se dobro osjeali."

2 4

"Dakle", rekao sam, "elim li da prestanu grevi od gladi,dovoljno je pomisliti da vie ne trebam hranu." Kimnuo jeglavom i osmijeh se razlio po njegovu licu. "Odlino, mladiu", rekao je. "Ve si poeo uiti. S vremenom e ti bitilake. Tu si kratko vrijeme, a ve pita i razmilja drukije.Brzo ui, jer ima dobru mo opaanja. To je i stoga to siovdje doao vrlo mlad i materijalni nain zemaljskoga ivota

jo se nije preduboko utisnuo u tvoju svijest. Ipak, zbog naina smrti, potrebno ti je razdoblje prilagodbe. Uvjeren sam dae ti uspjeti, kad stekne dovoljno iskustva. Doi, idemo seproetati. Prestat u neko vrijeme govoriti jer ti elim pokazati kako se ovdje ivi. Potrait emo novu odjeu za tebe."

Kad je spomenuo novu odjeu, bio sam izvan sebe jer samjo nosio uniformu. Pola sata smo hodali u tiini, a zatim jeChan rekao: "Ii emo na ono brdo, drugom prigodom u tipokazati kako uporabiti snagu volje da otputuje gdje god za-eli. Drugim rijeima, nee trebati ii nikamo osim u oda

brane predjele. Zamislit e si taj predio i tamo e usmjeritimisli. Kao to sam ve spomenuo, misao djeluje kao crta i utom sluaju volja djeluje kao magnet koji e se privui crti.

Vrlo jednostavno", rekao je smijeei se.

Pomislio sam, koliko toga trebam nauiti. Sve to: razgovarati bez rijei, bez spavanja, nikakva hrana, sada mi nijepotrebno ni hodati. Boe, to se to dogaa sa mnom? Iz razmiljanja me prenuo Chanov glas: "Smiri se. itam tvojemisli. Nije tako loe kao to zamilja. Vidjet e da e se

bez ogranienja fizikoga tijela moi puno ire izraavati".

Doli smo na vrh brda i ispod sebe ugledali gradi. Pogledao sam Chana, a njegov mi je osmijeh govorio: "Bio jepoput mnogih drugih gradia na svijetu na zemaljskoj razini: trgovine svih vrsta, prenoita itd. Razlike su izmeu tog

25


14/89


gradia i onih na zemaljskoj razini u istoi. Nigdje nikakveprljavtine, ni oneienja zraka. Mirno je, bez uobiajenevreve koja vlada u zemaljskim gradovima. Izlozi su jednostavni. Kad predmete stave u izloge na Zemlji, ovjek ih poeli imati. Ovdje se ne dolazi u iskuenje".

Sloio sam se s njegovim nainom razmiljanja.

Doli smo do krojake radionice. Sve je bilo u savrenomredu. U prostoriju u kojoj smo sjedili uao je ovjek odlinoga izgleda i poeo mi uzimati mjere: "Sto elite?" zapitaome je. "Neki posebni stil ili boja?" "Ne, ono to vi mislite da

je najbolje. Svia mi se ova boja", rekao sam i pokazao naindigo plavu u katalogu uzoraka. Bio sam veseo to u imati

jedinstvenu boju. Kad je uzeo mjere, rekao je da se vratimoza tri sata. Vidio sam da je i Chan zadovoljan mojim odabirom, iako to nikad ne bi htio priznati.

"Tu su jo i druge trgovine s vie odjee", rekao je Chan ipokazao mi da ga slijedim. Odabirali smo u mnogim trgovinama i na kraju sam imao puno nove odjee. Moda se pitatekako sam plaao. Rekli su mi da tu nije potrebno plaati jersvi rade za dobro drugih. Shvatio sam koliko je taj nain bolji.

"Dobro, Jime. Jesi li zadovoljan novom odjeom?" zapitao me Chan. Bio sam oduevljen. "Sad idemo negdje gdjee se okupati i presvui."

Napustili smo grad i doli do polja i ume gdje me jeChan doveo do mlake vode obrasle grmljem. Kad sam razgr-nuo grane, primijetio sam da voda pritjee iz malog potoka.Bilo je vrlo privlano, kao da voda eka ba mene. I Chanme je ohrabrio: "Skini tu staru odjeu i klizni u vodu". Zanekoliko sekundi skinuo sam se i bio u vodi. Ne mogu opi-

16


sati osjeaj koji sam prepoznao kad sam uao u vodu. inilomi se kao da voda ima svoj vlastiti um. Sto sam se vie pokuavao potopiti, to me je vie tjerala van. Chan je stao krajmoje odore i inilo mi se da je u stanju duboke usredotoenosti. I izdaleka sam osjetio njegovu mo volje. Radio je pokrete rukama, nakon ega je iz jednog od njegovih dlanovapoelo sjati svjetlo. Razlilo se po mojoj odori i nakon nekoliko trenutaka nestali su i svjetlo i ona. To me je zapanjilo iodmah sam povikao: "Sto ste napravili s mojom uniformom?Gdje je? Bit e mi nezgodno ako ostanem bez nje". "Tu netreba stvari koje bi te podsjeale na rat", otresao se. "Ratsi ostavio za sobom na zemaljskoj razini. Tvoja je uniforma

bila dio tog dogaaja i jo nosi negativne vibracije koje bimogle djelovati na tebe. Sad je vrijeme da izie van i obu-e se. Pripremio sam tvoju odjeu."

"Treba mi runik", rekao sam. "Ne, ne treba ti", odgovorio je. "Samo izii van, pa e vidjeti na to mislim."

Digao sam se na noge, a pritom sam pazio da se ne poskli-znem. Kad sam stao, voda je naprosto skliznula niz mene i

bio sam potpuno suh. Uslijedio je izuzetan osjeaj. Sve mojebrige su oprane i to mi je dalo novi ivotni polet. Obukaosam novu odjeu. Kad sam bio gotov, pogledao sam gdje jeChan. "Tu sam, tu sam!" zavikao je iza skupine stabala.

U sebi sam se nasmijao. Na stolici ispod drveta izgledaoje kao bogato okieno boino drvce. Kraj njega je bila stolica oito namijenjena meni, zato sam mu se pribliio i sjeo."No?" zapitao je. "Osjea li se bolje?" "Nakon kupanjaosjeam se odlino. Zato?" "Potrebno je novo objanjenje",rekao je. "Zna da se tvoje novo tijelo razlikuje od staroga.Vie je izloeno eterinim energijama. Te energije utjeu natvoje tijelo kao i na sve drugo ovdje. Voda je najvie nabijena

2 7


15/89


energijom. elim te podsjetiti na neto sa zemaljske razine.Autu je potrebna zaliha energije da moe voziti. Zamisli daje tvoje tijelo akumulator. Astralno tijelo ima zalihu eterineenergije koju je potrebno napuniti kad se isprazni. Obino izetera dobiva dovoljno energije za odravanje tijela. Ponekade obavljati neku radnju koja e te bre isprazniti nego toe se puniti. Sve dok ne naui druge naine, kupat e se

u jednom od potoka i tako pospjeiti proces punjenja. Znamda e razumjeti moje rijei kad stekne dovoljno praktinihiskustava."

"Ve si vidio da ti nisu potrebni runici. Da ti objasnimzato. Naa su tijela sastavljena od kemijskih sastojaka izatmosfere, ali u puno proienijem stanju. Vie vibracije i

vea koliina ivotne energije koja neprestano tee kroz nasuzrok su tome da su naa tijela puno monija, a istovremeno puno laka nego na Zemlji. Evo ti jo jedne usporedbe:ponekad si, dok si ivio na Zemlji, kod kue prao prozore.Kada si stavio krpu na staklo, vidio si da je voda potekla nizstaklo i ostavila trag. Kada ovdje izie iz vode, nema nikakvog traga. Tvoje je tijelo isto, suho i napunjeno energijom.Jesam li ti time odgovorio na tvoje pitanje?"

"Da", rekao sam. "to se dogodilo s mojom uniformom?to si napravio da je nestala?"

"Puno eli znati", rekao je. "Znai da pozorno prati mojerijei. Snagom volje mogu djelovati na astralnu materiju. Toznai da je izgradim ili ponovno razgradim u osnovne elemente. Nae stolice, na primjer, napravljene su tako. Najprijemoram pomisliti na stolicu i dovoljno dugo zadrati tu misaou umu, usredotoujui volju na zamiljeni oblik. To prenosi subjektivni pogled u objektivni svijet i povlai objektivnematerije u uporabu. Tako dobivamo veinu stvari u naem

28


svijetu. Vratimo se na to zato sam se rijeio tvoje odore.Bila je okruena mislima rata. Osjeaji mrnje, smrti i eljaza unitenjem koje si gajio prema neprijatelju utjecali su nasirovu narav tvoga niega ja. Uniforma je bila dio toga. Iakonije imala svoju duu, dola je u dodir s tvojim mislima i ponaala se kao spuva upijajui emocije rata. Tako se izmeutebe i uniforme uspostavio prijenos. Iako nevidljiv, djelovao

je na tebe, to je zamaglilo tvoje emocije mrnjom premaljudima. To vie ne smije dopustiti, jer koi tvoj duhovnirazvoj. To je jedan od razloga zato pokuavamo nove dueizvesti iz njihovih neposrednih zemaljskih uvjeta, inae bi senastavile boriti na niim astralnim podrazinama, na kojimavlada zlo. Imao si sree da je naiao zapovjednik i doveo teovamo. U suprotnom, zgrabila bi te bia s nie razine. Uhvatila bi te u stupicu s niim eljama zemaljskoga ivota, kaoto su pie, igre na sreu i izopaena spolnost. Postao bi ro

bom tih elja i s vremenom bi sve dublje ponirao u astralnutvar, stvarajui svoj vlastiti pakao."

Zaudio sam se kad je Chan spomenuo pakao. Zapitaosam ga postoji li i, ako postoji, gdje je.

"Drugi put u ti rei gdje ga moe nai", rekao je. "Sadu radije nastaviti tamo gdje sam stao. Morat e se visoko penjati, a prvi koraci poinju na najdonjoj stubi. Borbaizmeu dobra i zla uvijek se odvija na niim razinama. Ponekad ak pokua rairiti svoje granice i tada dolazi do otvorenog sukoba. Ne traje dugo, jer je mo pravednosti na naojstrani. Ponekad Gospodari svjetla interveniraju u sukobu injihovom pomoi zlo se brzo rastjera. To nam daje prilikuda uhitimo zarobljenike i nadamo se da emo ih uvjeriti uzabludu njihovog mentaliteta. Ne moemo ih dugo zadrati, jer ih vlastite misli vuku natrag na njihovu razinu. Ponekad due nisu zle, nego su samo izgubljene ili su zapale u

19


16/89


loe drutvo. Ako se slau, pomaemo im da iziu iz tamena put svjetlosti. Due koje obavljaju taj posao nazivamospasiteljima. Njihova je zadaa da se spuste na nie razine.Za taj posao odabrani su zbog visoko razvijene snage volje.Usuuju se spustiti u najtamnija podruja. Za to je potrebnopuno znanja i hrabrosti. U najtamnija podruja uvijek idu uskupinama od etiri. Time sauvaju sve etiri dimenzije due

kojoj pomau. Tako se zlo ne moe umijeati u na posao.Spaene due odvedemo u mjesto za odmor, gdje ostanu svedok ne razviju pozitivniji odnos i dok se njihov um ne otvori prema viim utjecajima ovdanjeg ivota. Tako radi cijelavojska dua. I ja sam radio kao spasitelj, sve dok me nisuodredili da se pobrinem da se ti dobro osjea. Vrijeme je dase vrati. Puno sam ti govorio o nainu ovdanjega ivota, asada mora razmiljati."

Ustali smo sa stolica koje su nestale sa zamahom Chanoveruke. Zamolio sam ga da mi pokae kako to radi. "Hou",rekao je. "Drugi put. Sad moramo ii."

Uskoro smo doli do barake. Dobro sam se osjeao i biosvjestan da izgledam otmjeno u svojoj novoj odjei. "Kadu te opet vidjeti?" upitao sam. "Vrlo skoro", odgovorio je."Sad se odmori. Ako me treba, usredotoi se na moje lice ina moje ime. Vidjet e to e se dogoditi. Dovienja!"

Zahvalio sam mu na pomoi, a on mi je mahnuo u znakpozdrava i poeo nestajati. Samo nekoliko trenutaka i viega nije bilo. Nevjerojatno, pomislio sam. U jednom je trenutku ovdje, u drugom ga vie nema.

30


Otvorio sam vrata barake i moje su se oi susrele s Bi-llovima. "O, izgleda dobro. Svia mi se tvoja nova odjea.Doista je lijepa. to si radio danas?"

"To je duga pria. Nikad nisam tako zamiljao ivot nakon smrti. Uope nije kao to mi je govorila mama, koju suu crkvi uili potpuno drukije. Gdje su aneli uvari? Najsliniji im je Kinez koji se pojavi i nestane kad hoe. Vrlo jeugodan. Uvodi me u ovdanji nain ivota."

"Jesam li dobro uo da si rekao Kinez?" nasmijao se Bili."Da", odgovorio sam. "to je tu tako smijeno?" Sad je Bili

morao i sjesti od smijeha. "Kad se prestane smijati, elimznati to je to tako smijeno", rekao sam. "Ne", odgovorioje, "ako je tvoj aneo uvar Kinez, pogodi tko je moj."

"Poinjem vjerovati da je ovdje sve mogue", rekao sam.Bili je morao priguiti smijeh da moe progovoriti: "Posluaj ovo. Moj voa je Indijanac koji sam sebe naziva Vraem.Mogu rei da je vrijeme koje sam s njim proveo bilo zanimljivo. Obeao mi je da emo ii po novu odjeu. Zatim u

biti dotjeran ba kao i ti".

Sad smo obojica prasnuli u smijeh. Tko bi nam samo vjerovao da su nam aneli uvari Kinez i Indijanac. U navali ne

obuzdanog smijeha pridruili su nam se i svi ostali u baraci,

31


17/89

iako nisu znali emu se smiju. To je trajalo neko vrijeme, azatim sam odluio lei u krevet. Preplavila me radost, poeosam razmiljati o proteklim dogaajima. Pitao sam se kolikodugo sam tu, jer sam potpuno izgubio osjeaj za vrijeme. Sjeanje na posljednju bitku ve je izblijedjelo. Je li to bilo juer, ili prije deset dana? Toliko se toga otad dogodilo da samoBog zna.

Iz misli me prenuo glasan prasak - na vratima je stajao narednik. Pogledao je po sobi, odmahnuo glavom i promrmljaoneto o naem izgledu. Malo za alu, a malo za istinu, pokuao je u nama pobuditi osjeaj krivnje to vie ne nosimouniforme: "eka vas sastanak sa zapovjednikom. Na noge,brzo". "Evo, opet smo tu", promrmljao sam. Uli smo u dvoranu i sjeli. Dok smo ekali da nam se zapovjednik obrati, sBillom sam razmijenio nekoliko ala.

"Dobar dan, gospodo", zabubnjalo je s govornice. "uosam da ste se svi smjestili. Svatko je upoznao svoga voukoji e vam pomagati u uenju i obavljanju dunosti na ovojrazini. Uvjeren sam da vas je to iznenadilo, jer su voe razli

itih rasa. Svi smo Boja djeca. Sad vas preputam uitelju."

"Dobrodoli, prijatelji", poeo je uitelj. "Donosim pozdrave Najviega koji bdije s ljubavlju nad svima. Najprije

bih vam elio govoriti o Bojoj energiji koja je u svakomeod vas. Oni koji su bili ateisti na zemlji, sigurno su okirani injenicom da su nadivjeli smrt, a jo vie injenicom daBog postoji. Ne zamiljajte Boga kao mukarca ili enu, dasjedi na prijestolju i svisoka gleda na vas te prosuuje jeste ilidobri ili loi. Nita nije dalje od istine. Bog je neopipljivi duhkoji vas proima i uvijek je nazoan. Podario nam je ivot iokrunio ga svijeu, znajui da ete uz njenu pomo razvitisvoju osobnost. Naa jedinstvena osobnost je Boji dar i to

32.

nam nitko ne moe uzeti. Zapitat ete me kako to da toga niste bili svjesni u zemaljskom ivotu. Od trenutka roenja panadalje okruivale su vas materijalne stvari to su podravale

vae materijalno tijelo i um. U odrastanju se materijalni umogradio jakim zidom jer su vae misli bile tako programirane.Izgraeni zid onemoguuje duhovnoj svjetlosti da ue u vaivot. Zato ne moete prepoznati nita izvan tog zida. Ipak, ina zemaljskoj razini postoje ljudi to streme spoznavanju bo

anskoga u sebi. Time polako rue svoje zidove i doputajusvjetlu istine da ue. Postaju svjesni svoje istinske prirode iovjeanstvu posreduju isto znanje i ljubav, tako da podignusvoju svijest na viu razinu. Puno je dua na vioj razini toprenose znanje gladnom svijetu. Jedan od njih je bio i Isusiz Nazareta, koji je bio olienje Kristove vrline moi, ljubavi, dobrote i suosjeanja. Svatko tko je doao s njim u dodir,postao je bolji ovjek. Prijatelji moji, imate iste vrline, iakoKristovo svjetlo ne svijetli tako jako. Potrudite se da prepoznate to svjetlo i postanite svjesni njegove moi. Vlastitimmislima tu ete boansku mo poveati deset puta. elimoda prepoznate svoje mogunosti za dobro ili loe. Mo djeluje jednako za svakoga. Isto kao to biljka ili cvijet imajuugodan ili neugodan miris, tako i ovjek pozitivno ili negativno utjee na okolinu. Nemogue je sresti ovjeka a da neutjeete na njegovu duu. Nauit ete kontrolirati nie misli iemitirati misli na vioj vibracijskoj razini. Katkad ete doi udodir s ljudima kojima je potrebna pomo. Tako, kao to sadmi pomaemo vama, i vi ete ljudima ponuditi ruku u znakprijateljstva. Ali uenje je dugotrajan proces za sve nas, jer jesvaka dua na drukijem stupnju svijesti i kroz ivot ide svo

jim putem. elim da svatko razmisli to znai rije 'ivot'.Bit u jasniji: ivot ne moete unititi, moete samo promi

jeniti oblik u kojem se pojavljuje. Fiziko tijelo nakon smrtivie ne postoji, iako e mo ivota unutar tijela postojati i nadrugoj razini. Radi se samo o promjeni podruja prebivanja.

53


18/89


Tijelo to ivi i dalje postoji, i um koji misli. Vi ste sami doivjeli taj prijelaz. Vratimo se na razlog zato ste nadivjelismrt. ivotna sila o kojoj sam govorio naziva se UnutarnjimBogom. Bog se ne moe unititi, jer On je prirodni zakon koji

je nad svim drugim zakonima, ukljuujui i zakoa o fizikojsmrti. Zakon ivota je neprestano kretanje i promjena. Razvojnita ne moe zadrati. Va se razvoj penje s nie na uvijekvie razine svijesti; to pravo vam je na roenju dalo najviebie koje nazivamo Bog. Zasad e biti dovoljno o "velikoj tajni koja se zove ivot."

Uitelj je na neko vrijeme zautio, a zatim upitao imamoli kakvo pitanje. Osvrnuo sam se oko sebe i vidio kako svirazmjenjuju miljenja o onome to su uli. Konano je ustaomladi mukarac i zapitao: "Hou li ga ikad vidjeti, gospodine?" "Kako se zovete, mladiu?" zanimalo je nitelja. "Ikoga eli sresti?" "Boga, naravno", odgovorio je . "Zovemse Albert Ford." Svi su se nasmijali jer je bio jako zbunjen.Kladim se da bi najvie volio da se zemlja pod njim otvori."Dovoljno je, gospodo", rekao je uitelj. "Sad se umirite."

Tiina je zavladala u dvorani i Albert se spustio u svoju stolicu. Uitelj je nastavio: "Alberte, Boga upozna ta_ko da upo-zna sebe. Ve sam rekao da postoji u vama samima. Kad toshvatite, znat ete daje Bog u svemu i daje sve u B ogu. Drukije uope ne moe biti. Tajna ivota je sam ivot. To ete navrijeme razumjeti. I kad do toga doe, rei ete si: 'Sreo samBoga'. Nadam se da sam odgovorio na tvoje pitanje".

Odmah se dignulo jo nekoliko ruku. Uitelj je pokazaona mladia koji je ustao. "Zovem se Tom Adams, gospodine.Prije puno godina umro mi je otac. Postoji li ivot iza smrtiza svakoga? Zato ga jo nisam sreo?" "Kako je umro?" zapitao je uitelj. "Kau od tuberkuloze, gospodine".

34


"Nain na koji si umro", objasnio je uitelj, "razlikovaote je od onih koji su otili prije tebe. Budui da si u naponusnage bio lien svoga zemaljskog ivota, tvoj se duh moraprilagoditi novoj okolini. Kad bude spreman, moi e sepribliiti svima s kojima si bio povezan kad si prebivao naZemlji. Tvojega su oca doekali oni koje je volio. Srdanosu ga primili i odmah su mu omoguili odmor radi nainana koji je umro. Kad se oporavio, uili su ga novoj okolini,kao to mi to sada radimo s vama. Kad doe pravi trenutak,

vaa obostrana ljubav ponovno e vas sjediniti. Tamo gdje jeljubav, ne moe biti trajne odvojenosti, to jami zakon pri

vlanosti."

Kad je Tom sjeo, vidio sam da je osmijeh obasjao njegovolice.

Uitelj nas je umirio odgovarajui na brojna pitanja o stvarima koje nas brinu. Zatim nam je zahvalio i otiao jednako

brzo kao to je i doao. Zapovjednik se pribliio govornici:"Hvala to ste doli, gospodo. Moete se vratiti u barake iliotii proetati. Ali nemojte otii predaleko".

Dan je bio tako lijep da sam se odluio proetati. Uskorosam stigao u prirodu, prolazio sam poljima i doao do rijeke.Tajanstvena svjetlost plesala je na povrini vode. Sjeo samda je mogu promatrati i uivati u njenom hipnotikom uinku. Kad bih usredotoio misli na svjetlost, promijenile su se islike iz moje prolosti. Neko vrijeme to me je upravo zabavljalo. Kad sam se poeo dosaivati, sjetio sam se Chanovihrijei: "Ustreba li moju pomo, usredotoi se na mene".

Odmah sam u mislima oblikovao njegov lik i dodao jo iime. Uinilo mi se da su prole dvije ili tri minute kad se po

javila maglica. Oblikovala se u obris mukarca i iz trenutka

35


19/89


u trenutak pretvarala se u sve vri lik. Na koncu je ispredmene stajao Chan u svoj svojoj raskoi. Bio je velianstven,kao kod naeg posljednjeg susreta. Pri pogledu na njegovprepoznatljivi osmijeh postalo mi je toplo pri srcu.

"Dobar dan, mladiu", pozdravio me je. "Tvoja je mokoncentracije vrlo dobra. Odmah sam primio tvoju misaoi mogao sam se pomou nje usmjeriti. Sustav djeluje vrlo

brzo, jer mis ao putuje trenutano. Kad si me zazvao, bio samusred meditacije, zato sam doao tako brzo."

"Sto je to meditacija?" zapitao sam. "Mislim, da e bitinajbolje da sjednem", rekao je, "jer objanjavanje moe potrajati neko vrijeme." Zamahom ruke Chan je materijaliziraostolicu i sjeo pokraj mene. "Tako je bolje", rekao je. "Vidimda si vidio svjetlo na vodenoj povrini. Sto si pritom nauio?" "Ne znam. Prije svega sam u tome jako uivao."

"Da", dopunio me je, "vjerujem da jesi. To je svjetlo apstraktnih misli. Usredotoenjem na nju ve si stupio na putmeditacije. Budui da je meditacija klju koji otvara Boja

vrata, rei u ti o tome neto vie. To je jedan od naina razvoja duhovne svijesti, skrivene duboko u najdubljem dijelutvoga bia. Da bi razvio unutarnje bie, mora ga najprije spoznati i prepoznati njegov potencijalni rast. Meditacija pomae u rastu i razvoju uma i duha. Uravnoteuje tijelo koje sadposjeduje, te mentalno i duhovno tijelo koje tek stvara. Uzemaljskom ivotu i sad u ovom ivotu obrazovao si tijelo zaodgovarajuu okolinu. Sad mora jo obrazovati to mentalnotijelo. Treba ga uiti, hraniti da postane uglaen instrumentduha. Tko eli imati jake miie, trenira da povea kritinumasu. Tako razvijamo i um treningom mentalnih atoma. Mora upotrijebiti um da zaroni u dubine. Sto vie vidi, vienaui. Poveat e se i tvoje potovanje prema nevidljivome.

36


Kad si bio na Zemlji, astralni svijet bio ti je nevidljiv, stvarnim ti se inio samo tvoj svijet. Na svijet je sad tvoja stvarnost, svjetove koji su ispred tebe jo ne moe razumjeti."

Kako je govorio, u njegovom je glasu bilo sve vie autoriteta.

"Kad svlada nie misli i emocije, ivot e ti dobiti novoznaenje. To postie tako da vii um hrani duhovnom hranom i stremi postizanju istog duhovnog prosvjetljenja. Zato su ti potrebni potpuno uravnoteen um i dobro kontrolirano tijelo. Time umiruje mentalne vibracije koje stalnodjeluju i reagiraju na duhovnu razinu. Meditacijom postienadzor nad tim silama i postaje gospodar, umjesto da buderob. Jesam li time odgovorio na tvoje pitanje?"

"Moram biti iskren", odgovorio sam. "Doista ne razumijem o emu ste govoril i."

Lice mu se uozbiljilo i ekao sam na nastavak.

"Trebao bi pozornije sluati", rekao je. "Razumijem da tije to teko, posebno zato to nisi odrastao na istoku. U mojojzemlji meditacija je bila nain ivota. Moram imati razumi

jevanja za tebe. Molim te, shvati da su ta uenja za tvoje dobro. Nauit e se."

Jo smo neko vrijeme razgovarali. Chan mi je objasniovie stvari o meditaciji. Pozornije sam sluao i postavio mupuno pitanja. Chan je na sve odgovarao, sve dok nije osjetioda je o toj temi dovoljno govorio.

"No, mladi prijatelju", rekao je, "danas je bio dobar dan i odlino ti je ilo. Sad je moj zadatak usredotoiti se na praktinu

37


20/89


stranu tih uenja. Doi e vrijeme kad e biti samostalan.Radit e s duama koje su na niem stupnju vibracije negoto si ti. Razina ispod ove je gua i zlo se usmjerava tamo.Jaanje snage volje bitan je dio tvoga razvoja. To e te tititiod loih utjecanja niih razina. Imao si sreu da, kad si dolazio na ovu razinu, nisi upao u ralje zla. Nisam ti namjeravaogovoriti o niim razinama, ali budui da smo ve naeli tutemu, nastavit u."

Nakon zamaha rukom u Chanovoj se ruci pojavila per-gamentna povelja. Kad ju je odmotao, pozvao me je da jepogledam izbliza. Mislio je kako je ispravno da mi pokaerazine astralnoga svijeta. Crte je jako djelovao na mene ineko vrijeme sam ga prouavao. Da budem iskren, nisam gapotpuno razumio, zato sam zamolio Chana da mi objasni.

"Postoji sedam razina to se meusobno razlikuju po gustoi. Svaku nastanjuju njoj primjerene due, ovisno o vibraciji nj ihovih astralnih tijela to ih nadziru njihove manifestirane misli. Astralna razina, kao to zna, samo je djelomicematerijalna, i ima dimenzije prostora i vremena, ali u druk

ijem obliku nego na Zemlji. Svaka razina ima vie odjela,koje nazivamo vremenskim zonama. Tamo borave due kojepripadaju toj vremenskoj zoni. Puno njih putuje iz jednezone u drugu, a veina ih je najsretnija u poznatoj okolini."

Prekinuo sam Chana pitanjem ivi li u svojoj vremenskojzoni.

"Da, kad imam prigodu", odgovorio je. "Moj se rad odvija najee u toj vremenskoj zoni. Sam e ustanoviti da sustanovnici odjela te razine manje razvrstani po stupnjevimanego na viim razinama. Na toj razini ivot je vrlo slian i

votu na Zemlji. Susretat e ljude razliitih narodnosti koji

3


telepatijom raspravljaju o dubokim zadaama gotovo takosavreno kao to radimo na viim razinama. Sad u ti govoriti o dvjema razinama koje su najnie i bez odjela. Stapajuse u jednu. Pokazat u to primjerom."

Zamahom ruke Chan je materijalizirao luk za koji je rekaoda je najbolji za jasno prikazivanje. Drao ga je ispred menei poeo objanjavati znaenje luka.

"Srednji dio je najgui. Tako zamisli astralne razine. Usreditu je tvar najgua. Svaki sloj prema van je, posljedino tome, sve finiji i vei. Zemaljska razina predstavlja - barem nama - trei odjel, zlo potpuno vlada u dva odjela ispodzemaljske razine. O prvom se kod vas esto govori, crkva ganaziva 'pakao'. To je nijekanje svega dobroga i bojite zlihstrasti koje potjeu tamo iz zemlje. Ponekad se ista snagazlih strasti poosobi. Poalje korijene duboko u drugu i treurazinu. Ti korijeni hrane se zlim strastima i neprijateljstvomkoje stvaraju ratovi. Oblike koji proizlaze iz tog zla esto vidimo na bojitima. Jedan od tih oblika je aneo smrti. ivi iumirui vide ga kao golemu sjenu koja prekrije sunce i nad-

vije se nad bojite. Postaje jai i vei kako se emocije ratapojaavaju. U ratovima kao to je ovaj to se zlo u svom najniem obliku probije iz pakla i preplavi drugu i treu razinu.Zli elementi koriste upravo poginule za penjanje iz pakla."

Kad je Chan to objasnio, prola me je jeza pri pomisli dabi mogli upotrijebiti i mene. "Dakle, mislite da pakao doistapostoji?" upitao sam ga. "O tome sam ti govorio", rekao je."Ja se nisam spustio na prvu razinu, radio sam na granicamadruge. To to sam vidio zabrinulo me je. Sad dosta o tome."

Prije nego to je Chan uspio izustiti sljedeu rije, zamoliosam ga da svejedno nastavi. Njegova me je pria preuzela.

39


21/89


"Dobro. Ako eli, ispriat u ti to sam tamo vidio. To jepredio gdje se zli smrtnici utapaju u opinjenosti. Due besciljno lutaju u nevoljama to su ih sami stvorili. Gusta maglasve pokriva. Nema zgrada, samo su veliki kanjoni u kojimaizopaeni smrtnici vrebaju na due kad padaju u pakao. iveu uskim, smrdljivim utoitima u stijenama. Nema nigdje ni

jedne ivotinje, jer ivotinjske due ne mogu potonuti tako

duboko. Due su tamo samovoljno. Ponekad zlo u pohodu upotrijebi te izopaene smrtnike kao svoju vojsku tame.Tama se ne moe sakriti pod snagom svjetla, moe se sakritipred upravo ubijenima. Moe nestati i pred onima na zemaljskoj razini, tako da se sakrije u najniim ljudskim uvstvima;kao glumac koji se za razliite uloge oblai u razliite kostime. Iako su za zemaljsku razinu mrtvi, ti izopaenici eznuza tjelesnim uicima. Na razini gdje prebivaju bez sumnje suivi. Njihove elje su jo jae od onih koje su imali na Zemlji. Povezani su s mnotvom dua koje jednako razmiljaju izajedno ine jaku pogonsku snagu koja se na kraju prelije nazemaljsku razinu, na kojoj vrebaju na jo utjelovljena ljudska

bia. Njihove rtve jednako razmiljaju. Na primjer, oni koji

se bave crnom magijom bit e rtve vlastitih elja, pijanci ikriminalci postat e rtve opsjednutih dua. Isprepleu se sasvojim rtvama da zadovolje vlastite gorue strasti. Mnogemoete vidjeti stisnute oko toionikih pultova i u kuamakoje su na loem glasu. ekaju da stupe u auru svojih rtava.Znam da ti nisam jo nita govorio o aurama, ali to slijedi."

Nisam mogao pomaknuti ni mii. Svaki dio mog tijelabio je napet, u strahu. Chan je upitao moe li nastaviti. Bezoklijevanja sam potvrdno odgovorio.

"Kad izopaeniku uspije ui u auru rtve, tamo i ostanesve dok ga se rtva ne rijei. To ovjek moe uiniti i sam,

ili e to uiniti egzorcist. Ako ga se ovjek ne oslobodi, bie

40


preuzima nadzor nad zemaljskim tijelom, tako da zavladaosobnou slabe due. Pojavi se opsjednutost i slijedi bor

ba za potpuni nadzor. Najprije zemaljska dua uje glasovekoji joj kau da radi stvari protiv vlastitog uvjerenja. Glasovisu tako dominantni da slaba dua moe samo sluati i radipotpuno izvan svoje osobnosti. Kad opsjednutost postanedominantna, obino pozovu lijenika. U najgorim sluajevima pacijenta moraju prevesti u bolnicu. Iz oaja, lijenici tostanje esto nazivaju izofrenijom, jer nemaju pravi uvid uuzrok problema. Zapamti, oni koji piju ili na neki drugi nain zloupotrebljavaju svoje tijelo nisu loi ljudi. Neki nemaju

jaku volju i doputaju da ih vode drugi, a njih isto tako vodizlo. Moja je zadaa bila s jo nekima potraiti te izgubljene izbunjene ljude i objasniti im da sami stvaraju uvjete koje esamo s potekoama svladati. Pokuavamo im objasniti da ihzle sile iskoritavaju i nagovoriti da se vrate s tog puta, jer eih odvesti u pakao. Obino se nad tim rijeima zamisle. Sjeme sijemo u nadi da e niknuti. elimo da ugledaju svjetloi da se nau. Nitko nije izgubljen zauvijek, jer iskra ivotatinja u svima. Moe pasti tako nisko da se gotovo ugasi. Zla

bia napadaju nas pogotovo kad smo uspjeni u njihovim legijama. Uim te da nadzire svoju volju, da te moe zatititi. Spoznat e da se nikada niega ne treba bojati. Strah

je najvei neprijatelj. Zato vjeruj u ljubav i Boju mudrost.Mrak te nee dotaknuti ako bude zraio svjetlou. Tako pomou snage volje moemo poslati zla bia natrag na njihovurazinu, gdje e tonuti u zlim strastima. Neto malo govoriosam ti o poslu koji sam obavljao prije nego to su mi naredilida se pobrinem da ti bude dobro. To objanjava zato su meodabrali za tvoga uitelja. I ti ima snagu i sposobnost dapostane spasitelj."

"Ni sluajno", rekao sam i skoio na noge. Chan se iroko

nasmijao: "Dobro. Priekat emo i vidjeti", rekao je. "eli

41


22/89


li sjesti na stolicu?" "Da", odgovorio sam, "zemlja je prilino tvrda."

Na zamah rukom stvorila se jo jedna stolica. Zahvaliosam mu i udobno se smjestio. Nastavio je.

"Kad se zlo probije na treu razinu, dolazi do suoenja siladobra i zla. Borimo se da poaljemo zle sile natrag. Katkad

je zlo tako jako da nas potisne, iako ne zadugo. U pomo pozivamo razvijenije due, koje pak pozovu Gospodare svjetlau borbu. Njihovom pomoi potisnemo natrag vojsku zla. Ukaosu koji prouzroi skrivanje pred svjetlou nastane prava zbrka. Gospodari svjetla protjeraju ih sa zemaljske razinena drugu razinu. Njihovo svjetlo zbuni sve zle i potuenoganeprijatelja vie nema. Kad si se odvojio od fizikoga tijela,

vidio si dio tree razine. Tu je poela tvoja pria. Novim jeduama to maglovito podruje misli i razuma. Ve sam kazao kako postoje i druge razine. Ti si sad na etvrtoj i u vremenskoj zoni koja odgovara tom stanju. Prilagoava se novom nainu ivota. Kad bude imao dovoljno znanja, bit esvjesniji svoga istinskoga ja i Boje iskre u sebi. Uskoro e

biti spreman za novu fazu postojanja. Kad se vibracije tvojihmentalnih atoma povise, promijenit e se tvoje astralno tijelo. Kad se leptir razvije iz gusjenice, poleti u novi svijet. Toe se dogoditi i tebi. Iako, tvoj je proces sporiji od leptirova,

jer je tvoj novi svijet puno proieniji. Isti se proces odvijana svim razinama, od prve do sedme. Svaka razina ima odgovarajue uvjete za razvoj dua. Objasnit u ti neto o razini na kojoj ivim. To je esta razina koja granii sa sedmom,to znai da se pripreman za roenje na nebeskoj sferi. Sliitvojoj smrti na fizikoj razini i ponovnome roenju na ovoj.Mnogima sam pomagao da prijeu na vie razine i sad sam i

ja zasluio ponovno roenje. Samo je jedan put. S vremenome i ti nai odgovarajui posao. Sjea li se jo krojaa?"

42


"Da", odgovorio sam. "Bio je susretljiv. Ve sam vas htiopitati vie o njemu i mjestu gdje radi."

Chan je zapoeo s novom priom: "Ta je dua na Zemljibila kroja koji je volio svoj posao. Rado je bio s ljudima,zato su i njegovi zemaljski dani bili ispunjeni sreom. Kad

je doao ovdje, i dalje je htio raditi. Bilo bi besmisleno ponuditi mu neki drugi posao. Sad je njegova zadaa da oblai novopridole due sve dok ne budu same mogle stvoritiodjeu. Mnogi ljudi i dalje ele raditi, iako mnogi od njihnakon dolaska samo kau: 'Hvala Bogu, sad vie ne trebamraditi'. Ne traje tako dugo, jer su cijeli ivot nauili raditi.Nakon vrlo zasluenog odmora uvodimo ih u posao koji imdonosi puno uitka. Svatko radi ovo ili ono, ali bez plae.Rade s ljubavlju jer uivaju u poslu. Time pokazuju svojuodgovornost".

"Razumijem", rekao sam. "Bez posla bih se brzo poeodosaivati. Smijem li neto pitati?" "Naravno", odgovorio

je. "Otkud dolaze trgovine koje smo posjetili?"

"Dobro pitanje", rekao je Chan. "Gradovi i trgovine postoje na zemaljskoj razini. Radi lakeg uvoenja dua u noviivot postavili smo ih i ovdje. Trudimo se ostvariti okolinuslinu onoj koju ste upravo napustili. Naravno da ovdje imapuno veih stvari od gradova, kua i crkava. I tvoja zemljapostoji. Engleska je jo Engleska, zemljovid bi pokazao da

je i Kina na uobiajenom mjestu. Jedina je razlika izmeuzemaljskog i ovdanjeg ivota u nainu ivljenja. Jime, sjea li se to sam ti govorio o udaljenostima? Uporabom voljei misli u trenutku mogu putovati s jednoga dijela svijeta nadrugi. Udaljenost svladavamo nadziranim mislima. Uskoroemo nastaviti s lekcijom o nadzoru misli. Uitelj voa ko

jeg sam ti predstavio ivi na sedmoj razini. Prekrasna je dua

43


23/89


koja se bavi iskljuivo podizanjem svijesti ovjeanstva.Preko sedme razine razvio se u duhovni svijet. Budui daeli nastaviti raditi na niim razinama, mora ouvati astralno tijelo koje se razlikuje od duhovnih razina. Na duhovnojrazini sva astralna materija prestaje postojati jer tamo djelujeisti duh. Granica izmeu njih je vrlo tanka, ali jamim ti da

je vrijedno potruditi se za cilj. Mnoge due zadravaju svoj

razvoj da mogu pomagati drugima. Preda mnom je jo dugput. Ima li kakvo pitanje?"

"Ne, hvala", rekao sam.

"Dobro", odgovorio je, "sad emo poeti s tvojim uenjem. eli li ustati, rijeit emo se stolica."

Ustao sam sa stolice i ona je na zamah njegove ruke nestala. Zanimalo me je kako to uini i sjetio se da mi je Chanobeao objasniti.

"Najprije emo posjetiti tvoje prebivalite. To ti je mogu

nost da pone koristiti novo znanje za putovanje. Pomisli namjesto gdje bi htio biti. Zadri tu misao u umu, dodaj snaguvolje i povuci. Pokuaj, Jime."

"U redu", rekao sam. Zatvorio sam oi, pomislio na dodijeljenu baraku i slika o njoj mi se odmah oblikovala. Snagamisli me privukla. Preuzeo me osjeaj lakoe i uslijedio jeosjeaj svojstven pomicanju. Koliko znam, nisam napravioni koraka, a taj me je osjeaj zbunio i Chan je zavikao: "Zaustavi se! Izgleda kao riba na suhom. To nije pravi nain.Pokuaj ponovno. Ovaj put se bolje usredotoi".

"Ponimo ponovno", rekao sam si. Zamislio sam barakui na nju usredotoio svoju volju. Ovaj put sam sliku snano

44


zadrao u svojim mislima. Ponovno sam osjetio da se pomiem. Vie mi se inilo kao da se vozim na vlaku to se tresenego da letim po zraku. Prevladala je znatielja i otvorio samoi. To je bilo najgore to sam mogao uiniti u tom trenutku.Izgubio sam koncentraciju i pao. Imao sam sreu da sam sletio u grmlje. Digao sam se i ugledao neke djevojke koje sume vidjele.

"Dobar dan", pozdravio sam i oistio se od lia i trave."Namjeravao sam vam se javiti."

To je izazvalo buru smijeha. I sam sam vidio koliko sumoje rijei bile smijene i pridruio sam im se u smijehu.Jedna od njih je rekla: "Vidimo da si ovdje novi, ali nastavi spokuajima".

I otile su.

"Aha, dakle tu si!" zauo se glas. Kad sam se okrenuo,ugledao sam nasmijano Chanovo lice. "Sto je sad bilo loe?"upitao sam ga. "Vrlo jednostavno, gubitak koncentracije",rekao je. "To vie ne smije initi ako eli negdje doi snagom misli. Pogledaj oko sebe i vidjet e gdje si." "Mmm,izgleda kao park", rekao sam.

"Tono", rekao je. "Promaio si cilj. Tvoja baraka je tri kilometra odavde u suprotnom smjeru." "O, prokletstvo", za-vapio sam. "Kako mi je to samo uspjelo?" Znao sam u emusam pogrijeio, ali to nisam htio rei. "I to e sada biti?"upitao sam. "Pokuaj opet", rekao je Chan. "Ali ovaj put neotvaraj oi."

Zacrvenio sam se kao rak, jer potpuno sam zaboravio da Chanita misli. "Nemoj se brinuti", rekao je. "Nisam ni oekivao da

4S


24/89


e ti uspjeti od prve. Zapravo si bio jako dobar. Jesi li spremanpokuati ponovno?"

Ovaj put sam do u tanine potivao naputke. vrsto sam sedrao misli na baraku, a oi su mi cijelo vrijeme bile zatvorene. Jednako brzo kako se pojavio osjeaj pomicanja, tako je inestao. Kad sam otvorio oi, doekao me je stari prijatelj.

"Otkud ti dolazi?" s izrazom nevjerice na licu upitao meje Bili dignuvi iz postelje.

"Uspjelo mi je Bille, uspjelo mi je!" povikao sam. "Doaosam ovdje, a da nisam uao kroz vrata." "Da, vidim", rekao

je. "Lijepo te je opet vidjeti. ini se da se dobro snalazi usvim tim dogaajima i to me veseli."

Kad je opet legao na postelju, na Billovim usnama vidiosam drhtaj. Zabrinuo sam se. Pribliio sam mu se da vidimmogu li mu pomoi. Zaustavila me je ruka na mom ramenui Chanov glas: "Pusti ga, sve e biti u redu. Doi, primi meza ruku. Imam iznenaenje za tebe". "Iznenaenje! Kakvo

iznenaenje?" zapitao sam. Dignuo je ruku prema meni i,kad sam je primio, rekao je: "Zatvori oi". U trenutku se po

javio osjeaj pomicanja. Ovaj put bio je puno jai od prijanjega. Osjetio sam Chanovu potpunu kontrolu. Jednako brzokao to se pojavio, taj je osjeaj i nestao.

"Sad moe otvoriti oi", rekao je, "i reci mi to vidi."Polako sam otvorio oi i naao se u magli. "Gdje smo?" upitao sam. "Upotrijebi mo koncentracije da proisti maglu",uputio me je Chan.

Jo jednom sam zatvorio oi i upotrijebio svu mo volje.Nasmijao sam se i samoga sebe potapao po ramenu. Barem

4 6


taj put napravio sam sve kako treba. Naao sam se u dobropoznatoj okolini i odmah prepoznao svoj stari dom. Lutaosam po sobi u kojoj se nita nije promijenilo. Stol je bio naistom mjestu, a ormari jo ispod prozora. Okrenuo sam seprema Chanu i upitao ga: "Zato si me ovdje doveo?"

"Priekaj i vidjet e", rekao je. Kvaka na vratima se okrenula i ula je mama. Oi su mi se odmah napunile suzama.

Rairenih ruku potrao sam prema njoj, a proao sam kroznju. Okrenuo sam se prema Chanu za pomo. Mentalno mi

je rekao da se zaustavim. Tada sam prvi put uo rijei u svojoj glavi, ali ne i posljednji. Na mjestu sam se zaustavio iChan mi se pribliio. Vidio je da sam u kripcu.

"Smiri se, prijatelju", rekao je. "Tvoja majka te ne moe nividjeti ni uti. Veza meu vama protee se iza fizike smrti iona na neki nain zna da si tu. Sad e morati otii i nee sevratiti sve dok ne naui nadzirati emocije. U tim posjetimamorat e se prilagoditi emocionalnim vibracijama roditeljakoji jo aluju za gubitkom sina jedinca. alost uznemirujeeter oko njih. alost njihovih misli povrijedila te je kad si

stupio u njihovo mentalno podruje. Drao sam te dalje odtih okolnosti i tako ti dao vremena da se prilagodi i u sebiojaa. Da si ovdje doao ravno s bojita, ne bi vie nikadahtio otii. Na kraju bi ipak odluio otii, ali ne bi se mogaoodvojiti od vibracija svoje obitelji. Dom bi u tom sluaju postao tvoj zatvor i ti bio ostao vezan zemaljskim emocijama.Bez moje pomoi ili pomoi medija koji bi se bavio tobommogao bi ostati zatvoren u tom zatvoru jo dugo nakon smrtisvojih roditelja."

Chan je koraknuo naprijed i stavio mi ruku na rame. Utrenutku smo se vratili u baraku. inilo se kao da nismo ni

47


25/89


otili iz nje, iako sam dobro znao da sam se na tih nekolikoprolaznih trenutaka vratio onima koje sam volio.

"Rekao sam ti da e to biti iznenaenje", napomenuo jeChan. "Nisam te namjeravao time uznemiravati. elio sam tisamo pokazati da moe posjetiti svoje voljene. Uskoro emoi putovati na zemaljsku razinu kad god zaeli. Najprijemora stei vie nadzora i, naravno, vie snage volje. Sad u

te napustiti da se moe odmoriti i razmiljati o prvim koracima u slobodi."

Chan je stajao sa strane, a u sljedeem je trenutku nestao.

4 8


Pogledao sam po sobi u nadi da u nai nekoga za razgovor. Ali, ne! Cijeli je prostor bio samo moj. Doao sam dopostelje, legnuo i poeo razmiljati o Chanovim posljednjimrijeima: "Tvoji prvi koraci u slobodu". Vjerojatno je timemislio na moj prvi pokuaj putovanja do barake. Pomisliosam na mamu i na zadovoljstvo jer mi je pruena mogunostdaje posjetim. elio sam je zagrliti, kazati joj daje sa mnomsve u redu i da smrt ne postoji. O, mama, da me barem moe vidjeti! Imam ti toliko toga ispriati.

Moje su misli odlutale u djetinjstvo. Mama je jako pazilana mene, pogotovo kada sam bio bolestan. Moda zato tosam bio jedino dijete. Znao sam je smotati oko malog prsta

i uvijek mi je dala sve to sam elio. Kad je bila ljuta namene, naslonio bih glavu na njeno rame i rekao da mi je ao.Ni mama ni ja nismo bili svjesni da to nije najbolji nainda me pripremi za ivot. To je vrijedilo pogotovo za kolu,gdje su me svi zadirkivali jer nikada nisam reagirao na izazove. Trao sam iz kole kui i skrivao se u oevu upu. Biosam ljut na sebe jer sam dopustio da me zadirkuju. Supa jepostala moja tvrava i moje nebo. Tamo sam razmiljao tou napraviti onima koji su me straili. Obeao sam si da me,kad odrastem, nitko vie nikada nee udariti.

U svojim tinejderskim godinama napokon sam se nauiobrinuti za sebe i iznenaen ustanovio da su mnogi od onih koji

49


26/89


su me prije zadirkivali i plaili sad htjeli postati moji prijatelji.Mama je bila i dalje jako brina i pazila je na mene koliko jemogla. Vjerovala je da je istoa najvanija stvar nakon crkvei vjere. Brinula se da uvijek imam istu odjeu. Imali smo viesree od veine ostalih obitelji, jer je otac imao dobar posao.Bio je voditelj stolarske radionice. Nosio je tamno odijelo sprslukom i vodio rauna o tome da njegov depni sat uvijekpokazuje tono vrijeme. Nikamo nije iao bez svoga polucilin-dra. Ako bi ga netko pitao za eir, odgovarao bi: "Nosim gau znak potovanja, mome". Bio je tipian otac iz doba kraljaEdvarda. Nikada mu nisam prigovarao.

Do rata sam ivio smirenim ivotom, a onda je zavladala panika. Prijatelji i roaci pozvani su u vojsku. Posvuda suse vidjeli plakati i natpisi: "Domovina te treba! Pridrui namse SAD!" Kad je poeo rat, bilo mi je osamnaest godina. Nisam znao nita o svijetu, a kamoli o borbi i ratu. Ali svejednosam se s velikim oduevljenjem pridruio. Svoje sam osjeajeiznio ocu i objasnio mu zato se elim pridruiti grenadirima."Razmisli jo o tome", rekao je. Kad sam se okrenuo premamami, njena je glava bila duboko pognuta. Znao sam o emu

razmilja. Otiao sam u gostionicu na kriglu piva. Neko vrijeme sam s prijateljima razgovarao o ratu. Kad sam se vratiokui, pazio sam da nekoga ne probudim, jer je ve bilo kasno.

uo sam mamin glas, zastao i prisluhnuo: "Harry, to ese dogoditi s naim sinom sad kad divlja rat? Ne elim daide u vojsku". "Mama", odgovorio joj je otac, "ako je Bo

ja volja takva da ga prime u vojsku, morat e ii. Vie nijedijete, a svaki mukarac mora izvriti svoju dunost premadomovini."

Dok sam iao do svoje spavae sobe, uo sam jecaje.Mama nas je obojicu jako voljela i sve bi napravila da nas

50


zadri u svojoj blizini. Oev odnos prema ivotu bio je drukiji. Nalagao je i uivao potovanje, iako se pod tvrdom vanjtinom skrivao duboko odani otac. Bio je glava obitelji, amama se brinula da sve bude na svojem mjestu. Da joj se neto dogodi, otac bi bez nje bio potpuno izgubljen. Nije znaokuhati, ak ni sloiti postelju.

Prolazili su tjedni. Na kraju listopada primio sam pismo ukojem su me obavijestili da sam primljen u vojsku te da se javim u Caterham do 6. studenoga. Dani su sada brzo prolazili.Mama me je pitala elim li ii s njom u crkvu. Znala je da mise to ne svia, ne zato to ne vjerujem u Boga, nego zato tosam mislio da je to za mekuce. Osim toga, elio sam provesti to vie slobodnog vremena s prijateljima. Radio sam pet ipol dana u tjednu i imao malo vremena za sebe.

Vidio sam da je mama vrsto odluila, zato sam i pristao.upnik mi je kimnuo glavom kada me ugledao. Moja ga jenazonost iznenadila. Posluao sam misu i otpjevao nekolikopobonih pjesama. Na kraju je mama kleknula, a suze su jojtekle po licu dok je molila: "Dragi Boe, pazi na moga sina".

Kleknuo sam kraj nje i zagrlio je: "Sa mnom e sve biti uredu. Stvarno".

Doao je dan kad sam se trebao oprostiti. Roditelji su meodveli na stanicu, tu me puno puta zagrlili i ispratili sa suzama. "Pisat u vam!" viknuo sam im kad je vlak krenuo. Bio

je pun mladia, dragovoljaca i onih koji su dobili pozive dase bore za kralja i domovinu. Uvjeren sam, da je itko meunama znao kako zadnji put vidimo svoje voljene, ne bi iao urat. Otkad ivim drugi ivot, shvatio sam da je sudjelovanjeu vojsci unaprijed odlueno sudbinom. Kui sam pisao brojna pisma i u njima opisivao dogaaje i tragedije na bojitu.Sve drugo je povijest.

51


27/89


Moje misli prekinuo je netko jako tresui postelju. "Ustani, lijenino jedna!" Samo je jedna osoba imala tako dubokglas. Podigao sam pogled i ugledao Billa, koji je stajao dotjeran kao iz izloga. "Billy, izgleda jedinstveno. Prekrasnoodijelo. Sto si radio?" upitao sam ga.

"Svata pomalo", rekao je. "Iao sam po trgovinama idobio nekoliko stvari. Zatim sam sjeo i dugo razgovarao s

nekim ovjekom iz Indije. Vrlo je zanimljiv. Dugo smo razgovarali o toj zemlji. Usput, gdje si ti bio? Bio si ovdje, sljedeeg trenutka vie te nije bilo."

"Odveli su me da posjetim svoje roditelje", rekao sam."Bilo je to doista iznenaenje. Zadnje to bih oekivao. Samim tim to sam ih vidio, dobio sam novu snagu, ali mi je toprizvalo stara sjeanja. Nedostaju mi, ali sad znam da emo

jednoga dana ponovno biti zajedno. Dotad imam uspomene."

Osjeao sam se pokajniki, zato sam upitao Billa eli li se proetati: "Znam za jedan park koji je u blizini". "S velikim zadovoljstvom", odgovorio je. "Trebam dvije minute da se presvuem."

Usmjerili smo se prema parku i samo smo jednom upitaliza smjer. Uskoro smo stajali na vratima. Kad smo uli, trava

je izgledala i mirisala kao ljubiice. Kad sam se okrenuo, vidiosam da nigdje nije bilo tragova naih stopala. Zastao sam i polako dignuo jednu nogu. Trava se odmah vratila u prvobitni poloaj. Izgledalo je kao da nitko ne hoda po njoj. Pozdravilo nas jeobilje cvjetnih gredica, razmjetenih u obliku rijei "Dobro doli!" Omamljujui miris cvjetova budio je osjeaje mira i sree.

Okrenuo sam se i upitao Billa osjea li i on isto. "Da",odgovorio je. "Kakav prekrasan kraj. Pitam se kako im touspijeva?" "Ne znam", rekao sam. "Poimo dalje."

5*


U parku je bilo puno ljudi, neki su se etali drei se zaruke, drugi su razgovarali u skupinama. Kad smo prolazilipokraj skupine djevojaka, uo sam vruu raspravu. Tipinoza ene, pomislio sam. Pripadale su onima koje stalno trae

jednaka prava. Sjetio sam se da razliitost stvara svijet i daovaj kraj nije nikakva iznimka. Nastavili smo etnju i nakonnekog vremena doli smo do kue. Vrata su bila otvorena iznatieljno sam uao.

Unutra je sjedio mukarac i u lonce sadio razliite biljke.Vrtlar, pomislio sam. Izgledao je sretan u svom poslu. Okrenuo se da nas pozdravi i pritom nije pomaknuo usnice. Odjednom je njegov glas zazvonio u mojoj glavi. Odmah sam seokrenuo prema Billu i upitao je li ga i on uo. Potvrdio mi je:"Njegov sam glas uo u glavi. Kako je samo to napravio?"

"To sam jednom iskusio s Chanom", odvratio sam. "Prije sam mislio da svi na ovoj razini za govor koriste glasnice." Vrtlar je ustao i gurnuo stolicu ispod klupe, nasmijao se,okrenuo se prema nama i ponovno progovorio. Ovaj put nauobiajeni nain.

"Moji mladi prijatelji, nemojte misliti da svi govore samokroz grlo. Mnogi upotrebljavaju oba naina sporazumijevanja. Uivam u ureivanju parka i svoga uma. Vjeba inimajstora. Sto mogu uiniti za vas gospodo?"

Bili i ja imali smo isto pitanje u mislima i obojica smogotovo istovremeno progovorili: "Kako to da ste tako lijepouredili park?" upitao sam. "Vjerojatno je trajalo cijelu vjenost da se ostvari toliko ljepote."

"Nisam ja stvorio park", odgovorio je. "Samo sam naaopravi kraj. Drugo su napravile due sa sedme razine snagom

55


28/89


volje. Jedina je namjena parka da slui rekreaciji ljudi poputvas. Iako radim na ovoj razini, to nije moj dom." "I misliosam da niste jedan od nas", bubnuo sam i zacrvenio se postavi svjestan svojih rijei.

"Ne brini se", rekao je. "Tono znam to misli. Ima pravo. Nisam s te razine. Moemo raditi na razliite naine, a japomaem ovako. To je posao koji volim. Park odravam ve

puno godina, a svaki dan se osjeam kao da mi je prvi dan."

"Vrlo zanimljivo", rekao sam, a htio sam upitati kako sustvorili park. Vrtlar mora da je proitao moje misli, jer je odmah poeo objanjavati nastanak parka. "Sve se temelji naljubavi", rekao je. "Ljubav ga je rodila i ljubavlju ga odravam u obliku koji vidite. Kad bi se ljubav na tren rasplinu-la, park bi se raspao na osnovne elemente. Razvijenije dueznaju ostvarivati na neki konaan nain, ali ne beskonano.Samo Bog moe vjeno odravati svoja ostvarenja. elite lipogledati ostale dijelove parka?"

"Da, molim", rekao sam i pogledao Billa, koji je kimnuo

glavom. Dok smo etali, primijetili smo da nigdje nema staza.Trava je bila nezemaljske boje i sastava. Drvee je raslo u skupinama. Ili smo pored brojnih cvjetnih gredica, a svaka je bilaljepa od prijanje. Zrak je odisao boanskim mirisom koji jesvaki moj udisaj ispunjavao mirom. Razmiljao sam o onometo mi je Chan govorio. Imao je pravo: Bog je sverazumijeva-

jui. Divio sam se izraajnom obliku nevidljivoga Boga.

"To si vrlo lijepo rekao", rekao je vrtlar. "uo sam tvojemisli." Zaboravio sam da moe itati misli. Zapanjio sam sekad mi je rekao vie o mojim mislima. Kasnije sam se na tonaviknuo. Ili smo prema snanim hrastovima razliitih oblika i veliina. Vrtlar nas je zamolio da priekamo, a sam se

54


uputio prema jednom od stabala. Sa zanimanjem smo promatrali kad je na njega poloio ruke. S toke na kojoj smostajali vidio sam da razgovara s njim. Kad se vratio, Bili ga

je upitao to je napravio.

"Razgovarao sam s drvetom. Vidim da te jo nisu nauilisporazumijevanju s prirodom." Bili se nasmijao i upao mu urije: "Sto time mislite, razgovarati s drveem, kolega?!" U

vrtlarovom glasu mogla se osjetiti posebna mo kad je Billupoeo obrazlagati Boje zakone stvaranja.

"Najprije", rekao je, "moje ime nije kolega, nego Ben. Iistina je, razgovarao sam s drvetom. Iskra ivota koja je unama postoji i u drveu, samo na drugom stupnju razvoja.Nauit e da duh moe komunicirati i da to i radi s duhomna svim drugim razinama. Znai da je taj park izgraen naljubavi i da je upravo stoga njegovo raslinje izuzetno lijepo.Sve Boje stvaralatvo pozitivno reagira na ljubav. To drvo

je osjetilo moju ljubav, iako ne razgovaram s njim kao tobih razgovarao s tobom. Njegova nia razina svijesti razumije moje misli i reagira usavravanjem, zato da ugodi drugi

ma. Kad pomisli - kako prekrasan primjerak, drvo raste natu misao. Gospodo, sad vas molim da me slijedite."

To to smo vidjeli ne moe se opisati. Ljepota je nadmaila svako zemaljsko poimanje nebesa. Nakon dobrih dvadesetminuta hoda doli smo do velike cvjetne gredice. Boje cvi

jea prelijevale su se jedna u drugu. Svaka je bila na svommjestu. To je bio san svakog vrtlara. Miris koji se irio izgredice bio je boanski i pokrenuo je egzotine misli. Okrenuo sam se prema Billu da vidim njegovu reakciju. Na licumu se vidio odsutan pogled, kao to sam i oekivao. Znaosam da su ga misli odvele natrag u vano razdoblje njegovoga ivota, sretno razdoblje, mogao bih dodati.

55


29/89


"Je li sve u redu, Bille?" zapitao sam. Iz njegovih prsa iziao je samo dubok uzdah.

"Da, Jime", odgovorio je. "Taj miris na mene arobnoutjee. Potaknuo me je na razmiljanje o svim dobrim stvarima koje su mi se dogodile u ivotu. Ne mogu se sjetiti ni

jednog loeg iskustva. Doista sam sretan to sam ovdje. Tkobi samo mislio da postoji takvo mjesto? Da ljudi to znaju,htjeli bi ovdje doi prije nego doe njihovo vrijeme. To nebi bilo pametno, jer mi se ini da se sve dogaa s odreenomnamjerom."

"Razumijem na to misli", rekao sam. "Kad bi nam se svihtjeli pridruiti, na Zemlji vie nitko ne bi ostao."

U razgovor se sad ukljuio Ben: "Ima pravo. Rue imajuhipnotiki uinak koji doputa dui da vidi samo lijepe stvari u svom ivotu. Uskoro ete biti potpuno izvan tijeka negativnih misli. Kod stvaranja tog parka ni jedna stvar nijezanemarena. Od trave po kojoj hodate do zraka koji udiete.Sve je u potpunom skladu. U sebi ete zauti poziv za diza

nje na viu razinu, koji e vas voditi dalje".

"Vrlo zanimljivo", rekao sam. "Biste li nam ispriali netovie o nastanku parka?" I Bili je zacvrkutao: "Dajte, molimvas".

"Pojednostavnit u koliko god je mogue", rekao je Ben."Kao to sam ve spomenuo, park je nastao s ljubavlju i izljubavi. K sebi je privukao visokorazvijena bia koja slino razmiljaju i koja snagom volje mogu ostvariti izuzetnuljepotu. Najprije se rodila ideja. Ta je ideja dovela do eljaza ostvarivanjem. Poela se oblikovati misao. Zatim je pri

vukla jo razvijenije due koje su svojom moi dostigle e-

56


ljeni oblik. Kad je plan bio gotov, dobili smo blagoslov zadovrenje. Najprije je skupina ostvarila mentalnu sliku planai uvala je u mislima sve dok nije postala savrena. Zdruena snaga volje skupine subjektivni je izgled parka oblikovalau objektivnom svijetu u kojem ga sad gledate. Morate znatida je ta razina vaa, a ne njihova. To im oteava odravanjekoncepcije parka, iako su jako dobro upueni u duhovno imistino razmiljanje."

Bili me je pogledao dignutih obrva. Osjetio sam da duboko razmilja i rekao: "To treba probaviti". Ben se nasmijeio:"Neka vas to ne zbuni. Razumjet ete o emu vam govorimkad budete imali vie iskustava. Volite li glazbu?" "O, naravno", rekao sam. "Dobro", odgovorio je. "U parku je fantastian prostor namijenjen glazbenim skupinama. elio bih vamga pokazati."

Proli smo parkom. Ben je opisivao pojedina stabla. Uskoro smo doli na brdo, na ijem je vrhu bio glazbeni paviljon.Iako nije bilo sunca, blistao je kao dijamant. Ve sam se zaelio glazbe, nisam je uo otkad sam napustio zemaljsku ra

zinu. Ulaz su ukraavala prekrasna vrata to su se otvarala napredivno mramorno stubite koje je vodilo do sjedala. Popelismo se stubitem i odabrali sjedala. Ben se sklonio i rekao:"Moram se vratiti na posao. Nadam se da ete uivati".

Zahvalili smo mu i upitali smijemo li ga opet posjetiti.Nasmijao se, zamahnuo i ve ga nije bilo. Okrenuo sam seprema Billu i rekao mu: "Ugodan ovjek. to kae?" "Istina

je, Jime", odgovorio je. "Pitam se kako dugo je ve ovdje.""Na to ne znam odgovoriti, jer se pitam i kako dugo smo nasdvojica ovdje. Budui da nema noi, niti iega ime bih mjerio dane, potpuno sam izgubio osjeaj za vrijeme. O tome upitati Chana. Glazbenici su spremni."

57


30/89


Vrijedilo je ekati. Glazba je premaila sva moja oekivanja, dirigent je u izvedbu uloio cijelo svoje znanje. Jome je vie zapanjio uinak glazbenika na eter. Iznad njihovihglava dolazilo je prekrasno svjetlo, note su vibrirale i stvarale raznobojne nijanse. Bile su plave, ruiaste i svijetloljubi-aste, a kroz njih su se prelijevale zlatne zrake. I sam dirigentpostao je dio ritma. Oko njega se mogla vidjeti svijetloplavasvjetlost koja je, dok je dirigirao, istovremeno sjala s vrhova

njegovih prstiju. Kako je glazba postajala jaa, postajala jejaa i boja svjetlosti oko dirigenta. Mijenjala bi se od svi-jetloplave do indigo plave i irila se u prostor. Ostajali smobez daha.

Kad je glazba postala jaa, oko glazbenika su se pojavile nove boje. Bilo je to slino gledanju kroz kaleidoskop, apuno ljepe od bilo ega to sam vidio na Zemlji. Svaki jeglazbenik bio u potpunom skladu s drugima. U j

Documents

Stephen Turoff - Sedam Koraka Do Vjecnosti[1]