2

LIBER STATUTORUMCIVITATIS RAGUSII

COMPOSITUS ANNO MCCLXXII

EDITIO TEXTUS LATINIAPPARATU CRITICO

A B. BOGI©I∆ ET C. JIRE»EK INSTRUCTA

CURA ET LABORE

A. ©OLJI∆, V. ©UNDRICA ET I. VESELI∆EMENDATA ET IN LINGUAM CROATICAM VERSA

RAGUSIIMMII

3

STATUTGRADA DUBROVNIKA

SASTAVLJEN GODINE 1272.

NA OSNOVI KRITI»KOG IZDANJA LATINSKOG TEKSTA

B. BOGI©I∆A I K. JIRE»EKA

PRIREDILI I NA HRVATSKI JEZIK PREVELI

A. ©OLJI∆, Z. ©UNDRICA I I. VESELI∆

UVODNU STUDIJU NAPISALA

NELLA LONZA

DUBROVNIK2002.

4

IzdavaË:Dræavni arhiv u Dubrovniku

Za izdavaËa:Ivo OreπkoviÊ, ravnatelj

Recenzenti:Ante MarinoviÊ, Nenad VekariÊ i Stjepan ∆osiÊ

Lektor:Antun »esko

Likovna i tehniËka oprema:Maro Krile, dizajnerski studio m&m

Priprema i tisak:Alfa-2, Dubrovnik

Naklada: 2000 primjeraka

ISBN 953-98642-1-6

CIP - Katalogizacija u publikacijiDubrovaËke knjiænice Dubrovnik

UDK 34(497.5)(091)≈12≈=124=163.42352.07(497.5 Dubrovnik)≈12≈(094.7)=124=163.42

DUBROVNIK. StatutStatut grada Dubrovnika : sastavljen godine

1272. / na osnovi kritiËkog izdanja latinskog tekstaB. BogiπiÊa i K. JireËeka priredili i na hrvatski jezikpreveli A. ©oljiÊ, Z. ©undrica i I. VeseliÊ ; uvodnustudiju napisala Nella Lonza. - Dubrovnik : Dræavni arhiv, 2002. - 680 str.; 24 cm

Na spor. nasl. str.: Liber statutorum Civitatis Ragusii.-Usporedo lat. tekst i hrv. prijevod. - Biljeπke : str.514-555. - Bibliografske biljeπke uz tekst. - Summary.-Kazala.

1. Gl. stv. nasl. 2. ©oljiÊ, Ante

ISBN 953-98642-1-6

5

SADRÆAJ

RijeË prireivaËa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11

LATINSKI I HRVATSKI TEKST STATUTA

Tabula Rerum / Pregled sadræaja . . . . . . . . . . 48 / 49Prooemium / Proemij . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78 / 79Liber primus / Knjiga prva . . . . . . . . . . . . . . . 82 / 83Liber secundus / Knjiga druga . . . . . . . . . . . . 124 / 125Liber tertius / Knjiga treÊa . . . . . . . . . . . . . . . 184 / 185Liber quartus / Knjiga Ëetvrta . . . . . . . . . . . . 240 / 241Liber quintus / Knjiga peta . . . . . . . . . . . . . . 296 / 297Liber sextus / Knjiga πesta . . . . . . . . . . . . . . . 324 / 325Liber septimus / Knjiga sedma . . . . . . . . . . . 372 / 373Liber octavus / Knjiga osma . . . . . . . . . . . . . 414 / 415Notae . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 514Index personarum et institutionum . . . . . . . . 557Index locorum . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 573Index rerum . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 585Tabula nummorum et mensurarum . . . . . . . . 621Kazalo imena i ustanova . . . . . . . . . . . . . . . . 623Kazalo mjesta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 637Kazalo stvari . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 647Pregled novaca i mjera . . . . . . . . . . . . . . . . . 671Objaπnjenje manje poznatih rijeËi . . . . . . . . . 673The Statute of Dubrovnik (Summary) . . . . . . 677

7

RIJE» PRIRE–IVA»Â I PREVODITELJÂ

Statut grada Dubrovnika prvi put je, u izdanju JAZU, objavljen 1904,gotovo stotinu godina nakon πto je ukinuta DubrovaËka republika. TekstStatuta priredili su, na temelju Ëetiri ‘redakcije’, Baltazar-Baldo BogiπiÊ iKonstantin JireËek.

1990. ovaj je Arhiv (tada joπ kao ‘Historijski arhiv’) ponovno izdaoBogiπiÊev i JireËekov latinski tekst, obogaÊen uvodnom studijom A.CvitaniÊa i hrvatskim prijevodom Mate Kriæmana i Josipa KolanoviÊa. UsljedeÊih deset godina to je izdanje rasprodano pa smo 2000. godineodluËili prirediti novo izdanje Statuta. Nekoliko nas je razloga ponukaloda, umjesto ponavljanja prethodnoga izdanja, priredimo upravo novoizdanje.

OsjeÊali smo, ponajprije, pojaËano zanimanje brojnih DubrovËana zataj ‘biljeg politiËkog identiteta’. RaËunajuÊi s Ëinjenicom da oni struËnozainteresirani imaju moguÊnosti uzeti u ruke i prvo i drugo izdanje, htjelismo da novo izdanje bude πto viπe ‘po mjeri’ danaπnjih Ëitatelja. Izdanjeiz 1990. sadræavalo je fototipski reproduciran tekst BogiπiÊeva iJireËekova izdanja, a hrvatski prijevod nije bio suËeljen s latinskimtekstom, πto je oËito vrlo nepraktiËno. Osim toga, latinski je tekst u vrhustranice bio obiljeæen tako da je Ëitatelj mogao uvijek znati u kojoj seknjizi i glavi nalazi, a to je nedostajalo u hrvatskom prijevodu.

Spomenuto je izdanje prireeno upravo uoËi hrvatskog osamostaljenjapa je u neku ruku i obiljeæeno ‘prijelaznim’ znaËajem te godine. ZakljuËilismo da DubrovaËki statut ima podosta obiljeæja πto istiËu vrijednostdræavne samostalnosti, a ta se obiljeæja mogu istaknuti znatno uoËljivijenego je to uËinjeno u spomenutom izdanju.

KonaËno, nije bez znaËaja bila Ëinjenica da smo upravo tadakomemorirali petu obljetnicu smrti dugogodiπnjega djelatnika ovogArhiva, Zdravka ©undrice, koji je veÊ dosta prije 1990. bio dovrπio svojprijevod Statuta, a neke njegove dijelove i objavio. Ne ulazeÊi u razlogezbog kojih taj prijevod nije u cijelosti ugledao svjetlo dana, smatrali smoopravdanim za osnovu ovog izdanja uzeti ©undriËin prijevod . Na to smogledali kao na jedan moralni dug. Istodobno smo bili svjesni da je udanaπnjem trenutku taj prijevod nuæno osuvremeniti, a ponegdje iispraviti, kako u svjetlu recenzija Vinka ForetiÊa, Josipa LuËiÊa i AnteMarinoviÊa, tako i u svjetlu razvoja koji je od vremena Zdravkovaprevoenja proæivio hrvatski knjiæevni jezik. Gospoa ©undrica jeljubazno ustupila autorsko pravo svoga pokojnog supruga.

S obzirom na sve spomenute nove okolnosti odluËili smo za uvodnu

8

studiju zamoliti dr. Nellu Lonza koja nam je i inaËe bila pri ruciraznovrsnim savjetima, osobito glede prevoenja pravnih izraza.

NA»ELA PRIRE–IVANJA

Po mnogim ocjenama BogiπiÊevo i JireËekovo izdanje bilo je ‘uzorno’.I mi smo u poËetku kanili preuzeti ga u istom obliku kakav je u izdanju1990. Nakon poduljega kolebanja ipak smo napustili tu ideju. Kao πto uuvodnoj studiji istiËe Nella Lonza, nije utemeljeno govoriti o Ëetiri, negosamo o dvije redakcije DubrovaËkoga statuta. A upravo zato πto su, uzdvije stvarne redakcije, onu iz 1272. i onu s kraja 14. stoljeÊa, rabilikasnije prijepise, BogiπiÊ i JireËek su latinski tekst Statuta preopteretilikritiËkim aparatom. Dosta nezgrapno djeluju dugi stupci tekstova kojesadræi samo redakcija ‘C’, pored kojih lijevo zjapi praznina. SuËeljavanjetako oblikovanoga latinskog teksta s hrvatskim prijevodom nismo dræaliopravdanim pa smo te dijelove oznaËili slovom ‘C’ i objavili unormalnom obliku kao πto su objavljeni i drugi tekstovi πto su nastajaliposlije 1272.

OgraniËujuÊi se na redakcije ‘B’ i ‘C’ bitno smo rasteretili kritiËkiaparat jer se najveÊi broj biljeæaka sastojao od pukih pravopisnihvarijanata tzv. ‘redakcija’ ‘D’ i ‘E’ (‘etiam’ / ’eciam’, ‘eclesia’ / ’ecclesia’ isliËno). Briæljivom usporedbom s odgovarajuÊim kodeksima ustanovilismo i to da je podosta biljeæaka u kritiËki aparat uvrπteno bezopravdanja: vjerojatno su BogiπiÊ i JireËek imali nekog suradnika koji jekolacionirao tekst bez poznavanja paleografski uobiËajenih kratica pa jeËesto u biljeπke unosio, kao osobitosti redakcija ‘B’ ili ‘C’, posveuobiËajene kratice.

Kad smo uoËili spomenute slabosti u kritiËkom aparatu JireËekova iBogiπiÊeva izdanja odluËili smo se na potpunu rekonstrukciju teksta. Toje naravno zahtijevalo viπe vremena od prvotno planiranog. Na kraju sepokazalo da je JireËekova i BogiπiÊeva rekonstrukcija obavljena doistasavjesno, iako smo ustanovili i poneki propust: tako je na primjer u 59.glavi osme knjige ispuπten Ëitav jedan redak ( … ac facere de vestrisRaguseis qui occiderent suos Sclavos similiter… ). Osobito zaËuuje to πtoprireivaËi u biljeπci priznaju postojanje toga dijela u redakciji ‘C’,previajuÊi da on jednako tako postoji i u redakciji ‘B’! Oslonili su sedakle iskljuËivo na toboænju redakciju ‘E’.

Pitanja latinskog pravopisa takoer su nas stavila pred dilemu: usvojitipretpostavljeni pravopis ‘zlatnog doba’ klasiËne rimske knjiæevnosti, πtose sve ËeπÊe usvaja i u sliËnim izdanjima, ili slijediti u nas tradicionalni

9

latinski pravopis. Na kraju smo izabrali srednji put, dræeÊi se, viπe-manje,naËela ‘ut iacet’. To, dakako, ne znaËi doslovno prepisivanje: kratice smorazrijeπili. Odstupili smo od tradicionalnog pisanja slova ‘j’ na mjestimagdje je u izvorniku ‘i’, ali nam se nije Ëinilo opravdanim dosta nezgrapnojsrednjovjekovnoj latinπtini ovdaπnjih pisara ‘odjenuti’ pravopis klasiËnelatinπtine. Tako bi, naime, pravopis bio u kriËavom nesuglasju smorfo(no)logijom (usp. likove ‘dampnum’ i sl.) i sintaksom. Uvjereni smoda one koji svoje skromno znanje latinskog jezika poæele iskuπati natekstu Statuta ne Êe puno zbuniti udvostruËenost nekih suglasnika ilinjezin izostanak pa ni doËetci ‘-e’ umjesto ‘-ae’ i sl. »ini nam se da je uzsintaksu ovdaπnjih pisara prikladniji njihov pravopis, tim viπe πto klasiËnilatinski nije ni poznavao grafem ‘ç’, koji se u Statutu susreÊe na viπemjesta (usp. prezime Mençe ili sintagmu: «ponunt çeponem in igne≈ - I,9).

Redakcija ‘C’ nastala je krajem 14. stoljeÊa, to jest u vrijeme kad jeDubrovnik stekao faktiËku suverenost. Time su se stekli uvjeti da se uprisegama duænosnika izostavi obveza vjernosti mletaËkom duædu.Odstupanja redakcije ‘C’ od prethodne redakcije ‘B’ ponajviπe sumotivirana spomenutom okolnosti. Meutim, kad se radi o sasvimmalim razlikama te smo razlike u hrvatskom prijevodu istaknuliuporabom kosih slova za dio teksta koji redakcija ‘C’ ispuπta, a ulatinskom tekstu naveli smo ih u biljeπkama.

NA»ELA PREVO–ENJA

UzimajuÊi kao ishodiπni tekst prijevod Z. ©undrice od njega smoodstupali ponajviπe ondje gdje je taj prijevod, odveÊ vjerno slijedeÊisintaksu izvornika, remetio reËeniËni ritam. Prijevod smo radili u viπekoraka: A. ©oljiÊ je iznova preveo proemij, osuvremenjivanje ©undriËinogteksta podijelili smo tako da je I. VeseliÊ obradio Ëetiri prve knjige a A.©oljiÊ Ëetiri zadnje, a potom i uskladili tekst svih osam knjiga, kako meunjima ne bi bilo krupnijih, osobito terminoloπkih, razlika. Pri tomu namje uvijek pomagala Nella Lonza.

Æeljeli smo da ovo izdanje posluæi i u jeziËno edukativne svrhe: poradinejedinstva u pravopisnoj politici vodeÊih hrvatskih jezikoslovacazavrπno smo ‘bruπenje’ teksta povjerili iskusnom lektoru Antunu »esku,koji je taj posao obavio savjesno i u tolerantnom dijalogu s namaprireivaËima. Naime, osim standardnih pravopisnih nedoumica, bilismo pred nekim dilemama specifiËnim za izdanja ove vrste. Dugo smo sena primjer kolebali glede pisanja prezimena dubrovaËkih vlastelinskih

10

rodova. Latinski likovi pojavljuju se unutar Statuta u viπe oblika (npr. ‘deMençe’, ‘de Mençi’, ‘Mencii’), ali u Arhivu imamo i ispravu iz 1253. ukojoj veÊ susreÊemo vlastelinska prezimena u hrvatskom obliku. Znamoda su neki od njih iz razliËitih razloga njegovali tradicije, uostalom neosobito utemeljene, o svome rimskom podrijetlu, ali su neki potjecali i izHercegovine, a ipak preteæno rabili latinizirane oblike prezimena. Uizvorima svakako prevladavaju latinski oblici, ali je u hrvatskoj kulturiveÊ vrlo duga tradicija uporabe hrvatskih oblika. U veÊini su leksikona taprezimena takoer pisana u hrvatskom obliku. Nakon poduljegakolebanja obratili smo se nekolicini uglednih i iskusnih leksikografa iprihvatili njihovu sugestiju da, uza sve protivne razloge, ustrajemo nahrvatskim oblicima.

Terminoloπkih je dilema bilo viπe. NajËeπÊe smo ih rjeπavali tako dasmo se odluËili za jedan od dva moguÊa lika, naznaËujuÊi pri njegovuprvom pojavljivanju i drugi, koji nam se Ëinio manje prikladnim. Naprimjer, ‘servi’ u ovom Statutu nisu robovi u klasiËnom smislu, ali smotaj izraz ipak prevodili izrazom ‘rob’ uz naznaku ‘servi’ u zagradi, jer seipak radi o osobama koje se kupovalo i prodavalo pa nam se Ëiniloprikladnijim rabiti izraze ‘rob’ i ‘robinja’ nego ostati pri latinskimnazivima. Ostavili smo i dosta arhaizama za koje u hrvatskom jezikunema prikladnih istoznaËnica (npr. ‘gajf’, ‘nokjer’, ‘patrun’, ‘aptagi’ itd.).Nekima od njih potrebno je i neπto opπirnije objaπnjenje, a ne samonaznaka sinonima, pa smo ga dali pod posebnim naslovom na krajuknjige. Ponegdje smo, kao prikladnije, prihvatili izraze πto su ih rabili M.Kriæman i J. KolanoviÊ, iako je Z. ©undrica rabio drugaËije likove.

Na kraju istiËemo da su golem tehniËki posao viπekratnogprepisivanja, kako hrvatskog tako i latinskog teksta, strpljivo i savjesnoobavili Ljubomir Svilokos i Anita TomaπeviÊ.

11

UVOD

DUBROVA»KI STATUT, TEMELJNA SASTAVNICAPRAVNOG PORETKA I BILJEG POLITI»KOG IDENTITETA

PripremajuÊi pred gotovo stotinu godina prvo izdanje DubrovaËkogstatuta - najvrsnije u seriji Akademijinih kritiËkih izdanja naπihstatutarnih zbirki - prireivaËi Baldo BogiπiÊ i Konstantin JireËek uuvodnom su dijelu ne samo potanko opisali rukopise nego su i donijeliviπe dokumenata o dubrovaËkim pravnim izvorima: o samom Statutu,vrelima πto su mu prethodila i o komentaru Frana GunduliÊa, koji je odXVI. st. pratio mnoge rukopise.1 PiπuÊi uvodnu raspravu uz prvo cjelovitoprijevodno izdanje Mate Kriæmana i Josipa KolanoviÊa,2 Antun CvitaniÊ,ponajbolji poznavatelj naπeg statutarnog prava, raπËlanio je sadræajDubrovaËkog statuta, Ëesto tumaËeÊi i osvjetljavajuÊi pojedine pravneinstitute s pomoÊu poredbene grae drugih statutarnih zbirki.3 Premda suu znanosti za pojedina pitanja ponuena nova rjeπenja, spomenuti napisini do danas nisu izgubili vjerodostojnost i svjeæinu.

Ovim uvodnim ogledom æeljela bih ponajprije prikazati: kako Statutæivi sa zajednicom kojoj pripada, kako se u njoj gradi i razgrauje, kakose (neravnomjerno) proteæe na grane prava i dræavni teritorij, kako gapravna praksa citira, ali se od njega i πutke udaljava, kako statutarni tekstbiljeæi politiËke prijelome, no u prvom redu sluæi ideji tradicionalizma, ikako se - premda nosi tragove razdoblja mletaËke vlasti u kojem je nastao- uklapa u mit o dubrovaËkoj dræavi.

1 Liber statutorum civitatis Ragusii compositus anno 1272., edd. V. BogiπiÊ et C. JireËek.Monumenta historico-juridica Slavorum Meridionalium, IX, Zagreb: JAZU, 1904.

2 Statut grada Dubrovnika 1272., prev. Mate Kriæman i Josip KolanoviÊ. Dubrovnik:Historijski arhiv Dubrovnik, 1990.

3 Antun CvitaniÊ, “Uvod u dubrovaËko statutarno, kasnije zakonsko pravo”, ibid., 9-48.

12

1. Statut, obiËaj, zakoni: nedoumice pravnog nazivlja,sloæenost zbilje

1.1. Terminoloπke zamke

Pristup starijim povijesnim izvorima donosi sa sobom problemznaËenja pojedinih termina. Dok Êe suvremeni Ëitatelj odmah zastati nadonima za koje nije Ëuo i potraæiti objaπnjenje (npr. mogoriπ uDubrovaËkom statutu),4 ËeπÊe Êe se dogoditi da odmah i ne primijetikako neki naziv tada ne oznaËava isto πto i danas, pa Êe mu se prijevoduËiniti nelogiËnim ili Êe mu izmicati reËeniËni smisao. Taj se problempojavljuje veÊ kod pojma “statut”. U najuæem smislu to je isto πto ipojedinaËna odredba, norma.5 Nadalje, koristi se njime za svega nekolikopravnih odredaba vezanih uz neku materiju, npr. “Statut malog suda”,“Statut o vinskoj daÊi”, “Statut o poæaru”.6 U splitskoj grai pojam statutoznaËava takoer skupinu odredaba donesenih u istom razdoblju (zavrijeme istog kneza) a koje ne moraju imati sadræajnu vezu ni biti veÊegopsega.7 U najπirem smislu rijeËi oznaËava Ëitavu statutarnu zbirku(“Volumen statutorum”, “Liber statutorum”, “Statuta”, “Statutum”).8

U suodnosu s izrazom “statut” pojavljuju se joπ neki pravni terminikoji imaju drugaËije znaËenje nego danas. IzriËajem “obiËajno pravo”(consuetudo) ne oznaËava se u izvorima samo ono obiËajno pravo kojepostoji uz statut veÊ se ponekad taj naziv rabi mnogo πire, kao oznakaËitavoga pravnog poretka, pa ukljuËuje i statutarno pravo; redovitooznaËava “stari obiËaj”, ali ponekad i potpuno novu normu, a zna se

4 I, 33.5 II, 7; usp. II, 12; IV, 75; VIII, 94 et passim. O tome v. i Antonio Teja, Il regime giuridico

e la funzione degli Statuti nelle citta dalmate durante il Medio Evo, Zara, 1937: 8-9.6 VIII, 1; VIII, 54; Liber viridis, ed. Branislav NedeljkoviÊ. Zbornik za istoriju, jezik i

knjiæevnost srpskog naroda, III,23, Beograd: SANU, 1984: 16; Libri reformationum III, ed.J. Gelcich. Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, XXVII, Zagreb:JAZU, 1895: 38.

7 Tako, opisujuÊi rukopis Splitskog statuta iz XVIII. st. u Biblioteci Marciani, B. Dudannavodi da se “Statuta nova” sastoje od sljedeÊih dijelova: “Statuto Gradonico”, “StatutumJustiniano”, “Correctiones”, “Statutum Hemo”, “Correctio” (Bruno Dudan, Studi e note suglistatuti delle città dalmate. Trieste, 1939: 43).

8 Teja, Il regime giuridico: 8-9.

13

primjenjivati i za oznaku neËijeg subjektivnog prava.9 ViπeznaËnost togpojma kreÊe se u rasponu od subjektivnog ovlaπtenja do cjelokupnogpozitivnog prava, pa zato nije neobiËan izriËaj poput “obiËaj statutadubrovaËkog grada”.10 S druge strane, izraz “zakoni” (leges) Ëesto nemaono konkretno znaËenje koje danas imamo prvo pred oËima, veÊoznaËava ili tzv. opÊe pravo (tj. ono pravo koje je vrijedilo u Ëitavojsrednjovjekovnoj Zapadnoj Europi a temeljilo se na rimskom ikanonskom pravu)11 ili pak sasvim opÊenito norme po kojima se trebaravnati ljudsko ponaπanje, bez obzira na njihovu prirodu i ishodiπte.12

1.2. Statut i druge sastavnice dubrovaËkog pravnog poretka

Meu komponentama dubrovaËkoga pravnog poretka Statut je imaonajistaknutije mjesto. Razlog tome ne leæi ni u opseænosti ni u iscrpnostiregulacije; on doduπe zahvaÊa sve grane prava, ali ih ne pokriva jednakogusto, pa u nekima od njih i nije osnovni pravni izvor. Primjerice, Statutrelativno skromno ulazi u materiju “Ëistog” obveznog prava, tako da seznatan broj klasiËnih ugovora u njemu jedva i spominje (npr. zajam,posudba, kupoprodaja). Pomorsko se osiguranje takoer veÊ potpunooblikovalo i ustalilo u praksi prije no πto je bilo regulirano propisima.13

Ipak, Statut se dræao osnovom pravnog poretka, ne samo zato πto seodreenom sustavnoπÊu izdvajao od drugih pravnih vrela zakonske iobiËajne prirode veÊ i zbog svoga simboliËnog znaËenja.

9 BogiπiÊ-JireËek u Liber statutorum: XXII-XXIV; Bernard Stulli, “Ordines artis nauticaesecundum consuetudinem civitatis Ragusii”, Anali Historijskog instituta u Dubrovniku 1(1952): 114-116; Ante MarinoviÊ, “ObiËajno pravo i samouprave u bivπoj DubrovaËkojRepublici i njihovo izuËavanje”, u: ObiËajno pravo i samouprave na Balkanu i susednimzemljama. Beograd: Balkanoloπki institut, 1974: 94-97; Jelena DaniloviÊ, “DubrovaËkistatut i ‘consuetudo’”, Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, 23 (1975) 1-2: osobito 3-13.

10 “(…) consuetudo statutorum civitatis Ragusii” (Libri reformationum II, ed. J. Gelcich.Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, XIII, Zagreb: JAZU, 1882:311).

11 Smatram da je o tom znaËenju rijeË u VIII, 94, kada se proπiruje sloboda oporuËnograspolaganja i time mijenja raniji restriktivni propis (IV, 7). O koriπtenju tog termina zaoznaËavanje opÊeg prava v. Antonio Liva, La gerarchia delle fonti di diritto nelle cittàdell’Italia settentrionale. Milano: Giuffrè, 1976: 140.

12 “(…) quaelibet lex divina et humana” (VIII, 59).13 Stulli, “Ordines artis nauticae”: 106-108.

14

Izvan prostora onog πto je bilo regulirano Statutom prostiralo seπiroko polje obiËajnog prava. Ono je postojalo prije Statuta,14 djelomicese u njega “preselilo”,15 a i tijekom sljedeÊih ga je stoljeÊa pratilo idopunjavalo.16 »itave grane prava (u suvremenom smislu rijeËi)prepuπtene su oblikovanju obiËajnim putem. Ustaljena sudska praksamoæe se dræati obiËajnim vrelom postupovnog prava.17 Razvijeni i sloæenitrgovaËki poslovi, zabiljeæeni u mnoπtvu isprava, ravnali su se premanaËelima koja su vrijedila u trgovaËkom svijetu (lex mercatoria), itd. Naπespoznaje o sadræaju dubrovaËkoga obiËajnog prava relativno su skromnejer je ono rijetko zapisano, upravo zato πto je bilo dobro poznato onimakoji su ga primjenjivali; pravnom povjesniËaru time izmiËe velik diopravne zbilje, i o tome valja voditi raËuna.

Osim toga, u mnogim sferama stranke su mogle slobodno urediti svojpravni odnos. Okvir koji su postavljali propisi bio je vrlo πirok a i taj sevoljom stranaka mogao probijati, npr. unosom uglavka “renunciando”,kojim se duænik unaprijed odricao primjene statutarnih odredaba,zakona i obiËaja koji bi mu iπli u prilog.18 Upravo trgovaËki odnosi, nakojima se temeljilo dubrovaËko gospodarstvo, Ëesto su se oblikovalisporazumom i voljom stranaka (dispozitivno pravo).

DubrovaËki statut upuÊivao je na to koji izvor treba primijeniti zasluËaj sadræajnog sukoba normi razliËite prirode, uspostavljajuÊihijerahiju pravnih izvora.19 SluËajeve koji nisu opisani u Statutu najprijeje trebalo pokuπati rijeπiti analogijom, tj. proπirenim (ekstenzivnim)tumaËenjem statutarnih odredaba; statutarnim normama Ëesto nedostajeapstrakcije, pa se bez elastiËne interpretacije ne bi ni mogle primjenjivati.Ako je neki sluËaj svejedno ostajao izvan domaπaja statutarnog prava,trebalo je razmotriti i primijeniti pravila obiËajnog prava. Ako uporiπta

14 Primjerice, u ispravi iz 1184. spominje se dubrovaËki obiËaj (mores) da srodnicijamËe za onoga tko stupa u sluæbu da ne Êe πto ukrasti ni pobjeÊi (Codex diplomaticus RegniCroatiae, Dalmatiae et Slavoniae, II, ed. T. SmiËiklas. Zagreb: JAZU, 1904: 365).

15 Npr. III, 49-57.16 Primjerice, sud je 1423. primijenio obiËaj (usus) da æivine koje su poËinile πtetu na

usjevima pripadaju oπteÊeniku (Lamenta de foris, ser. 52, sv. 5, f. 133v), koji je dopunjavaostatutarne odredbe o poljskoj πteti (VIII, 23). Svi citirani neobjavljeni izvori pohranjeni suu Dræavnom arhivu u Dubrovniku.

17 Nella Lonza, Pod plaπtem pravde: Kaznenopravni sustav DubrovaËke Republike u XVIII.stoljeÊ,. Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU, 1997: 35-36.

18 VIII, 91. Za primjere s poËetka XIV. stoljeÊa v. Ignacij Voje, “Il credito nella Ragusamedievale”, u: Ragusa e il Mediterraneo: Ruolo e funzioni di una Repubblica marinara traMedioevo ed Età moderna, ur. A. Di Vittorio, Bari: Cacucci, 1990: 49-50.

19 Proemij i II, 4.

15

nije bilo ni u njemu, sud je bio ovlaπten predmet rijeπiti slobodno, premavlastitoj prosudbi. Sustav dubrovaËkih pravnih izvora u konaËnici se,dakle, zatvarao kreativnom ulogom suda, isto kao u mletaËkom pravu iu svim zajednicama kojih je pravni poredak iz njega izveden.20 Dok sudruge talijanske komune upuÊivale sud na primjenu naËela opÊegaeuropskog prava (ius commune),21 mletaËkoj je sredini to bilo odbojnozbog politiËkih konotacija, pa je uvijek naglaπavala samosvojnostinstitucija vlasti i samodovoljnost prava. DubrovaËki sustav pravnihizvora definiran je 1272. po tome mletaËkom modelu, no zadræan je iposlije jer je - upravo zbog pronoπenja ideje autonomije - odgovaraoduhu dubrovaËke dræave.

Meu sastavnicama dubrovaËkoga pravnog poretka nije, dakle,spomenuto opÊe europsko srednjovjekovno pravo (ius commune),utemeljeno na rimskom i kanonskom pravu. No, znaËi li to da u pravnisustav Dubrovnika nisu prodirala suvremena europska rjeπenja? Jesu livanjski utjecaji odista bili iskljuËeni, ili su samo preπuÊeni? Istraæivanjaodnosa “opÊeg” i “posebnog” prava pokazala su da je opÊe pravo u veÊojili manjoj mjeri bilo rasprostranjeno po Ëitavoj Europi. Nudilo je izgraeniterminoloπki instrumentarij, koji je opet pronosio pravne koncepte,institute, naËela; bez te okosnice Ëesto nije moguÊe razumjeti ni korektnointerpretirati pravo odreene gradske zajednice.22 Nad onim srednjo-vjekovnim europskim prostorima koji su se odlikovali urbanitetom,gospodarskim odnosima utemeljenima na privatnom vlasniπtvu i slobodiugovora, gdje je æivio notarijat - lebdjelo je opÊe pravo, bilo onoimenovano meu pravnim izvorima ili ne. U nekim je sredinama njegovaprimjena bila neposrednija i snaænija nego u drugima, no svugdje se, patako i u Dubrovniku, baπtina “oba prava” (rimskog i kanonskog)odraæavala na pravnu praksu.23 Jedan od primjera jest primjena torturepred dubrovaËkim sudovima, koja se oËito ravnala po postavkama opÊegprava, dok joj propisi nisu posveÊivali gotovo nikakvu pozornost.24 »akni sam Statut nije imun od utjecaja rimskog i kanonskog prava, kako u

20 Lamberto Pansolli, La gerarchia delle fonti di diritto nella legislazione medievaleveneziana. Milano, Giuffrè, 1970; Giorgio Zordan, L’ordinamento giuridico veneziano.Padova: CLEUP, 21984: 205-213.

21 Liva, La gerarchia delle fonti, passim.22 Manlio Bellomo, L’Europa del diritto comune. Roma, 41989: 85-117.23 O takvu formalnom nijekanju, a stvarnom koriπtenju baπtine “oba prava” u

dubrovaËkoj praksi govori i Francesco Maria Appendini, Notizie istorico-critiche sulleantichità, storia e letteratura de’ Ragusei, I. Ragusa: Antonio Martecchini, 1802: 184.

24 Potanje v. Lonza, Pod plaπtem pravde: 27.

16

uvodnom tekstu,25 tako u pojedinim odredbama - npr. za osloboenjezavisnih sluga koristi se pravim rimskim terminom manumittere, koji sezatim objaπnjava srednjovjekovnim francare26 - a kao da se nazire i utjecajrimskih pravnih izvora na osnovni slijed grae.27

2. Stariji propisi i izradba Statuta 1272.

2.1. Predstatutarni propisi

OËuvane su pojedine pravne odredbe s kraja XII. i poËetka XIII. st.koje moæemo dræati zaËetcima dubrovaËkoga statutarnog prava. Imale suoblik isprave; neke su se nazivale naredba (bandum, bannum)28, a nekezapovijed (preceptum), no u njihovoj prirodi ni formi nema bitne razlike.

Iz jedne isprave iz 1235. razvidno je da je povod formuliranju tih prvihpropisa Ëesto bio konkretan sluËaj: neki DubrovËani kupili su brod odomiπkih gusara; dubrovaËke su im vlasti naredile da ga vrate i od takvihrabota odustanu, prijeteÊi im vrlo ozbiljnim sankcijama; istodobno suodredile da Êe takva kazna snaÊi svakoga onog tko bi kupio brod odOmiπana ili drugih gusara. Dakle, rjeπavala se pojedinaËna stvar iistodobno oblikovala opÊa norma koja ima vrijediti ubuduÊe.29

25 Prenosi se Ëuvena Ulpijanova definicija prava sadræana u Digestama (D. 1,1,10, pr.).V. Antun CvitaniÊ, “Proemiji statuta naπih primorskih komuna - specifiËan koncentriranizraz srednjovjekovnog shvaÊanja politiËke vlasti i prava”, Zbornik Pravnog fakulteta uZagrebu, 17 (1967) 3-4: 279.

26 IV, 17 i D. 1,1,4.27 Taj slijed nije potpuno isti kao u libri legales (Codex, Digesta), no zamjetno je da

odredbe o ustroju vlasti stoje u poËetku, zatim slijedi sudski postupak, nakon toga seslijed razilazi, da bi se opet poklopio u smjeπtaju kaznenog prava pri kraju.

28 Zanimljivo je da je jedna naredba uvrπtena u Statut zadræala svoj stari naziv i oblik(Bannum vini, II, 18). I rapski “protostatut” iz 1234. takoer je imao takav oblik (LujoMargetiÊ, “Rapski protostatut iz 1234. godine”, Vjesnik Povijesnog arhiva u Rijeci, 38(1996): 106). O znaËenjima pojma bandum v. Lexicon latinitatis Medii aevi Iugoslaviae I, ed.M. KostrenËiÊ, Zagreb: JAZU, 1969: 101; Lujo MargetiÊ, “O nekim osnovnim znaËajkamapokretanja kaznenog postupka u srednjovjekovnim dalmatinskim gradskim opÊinama”,Rad HAZU, 475 (1997): 46 i 52.

29 Odnosi s gusarima bili su nakon toga povodom detaljnije regulacije, koja je naπlamjesto u Statutu iz 1272. (VI, 21-22 i 58-61). Zanimljivo je primijetiti da je sankcija zadotiËni sluËaj znatno blaæa: globa od 25 perpera i spaljivanje ili oduzimanje broda. U polastoljeÊa πto dijeli te dvije norme, sankcija se zapravo profilirala i uklopila u penalni sustavStatuta.

17

Od mnoπtva listina koje su sadræavale takve predstatutarne propiseraznolikog sadræaja, saËuvane su samo neke. G. 1190. proglaπeno jeslobodno pravo pristupa (salvusconductus) u Grad duænicima i zloËincimaza blagdan Sv. Vlaha.30 U vrijeme ratne opasnosti 1228. zabranjena jepaπa uz granice, promet s otocima, te je uveden novËani teret za one kojiodbijaju straæarsku sluæbu.31 G. 1235. prijetilo se kaznom za krau izvinograda;32 naredilo se da svaki dubrovaËki brod mora prvi teret dovestiu matiËnu luku, itd.33 Osim zakona saËuvanih u izvornom oblikupergamenskih listina neke se mogu razaznati u tkivu statutarne zbirke ukoju su preuzeti.34 SaËuvani su takoer primjeri kneæevskih prisega, kojesu se prvotno biljeæile u obliku javne isprave,35 a potom je njihov obrazacintegriran u Statut.36 Jedini dulji normativni tekst iz predstatutarnograzdoblja saËuvan u izvornom obliku jest tzv. Propis o mirazu i piru(Ordo de dotibus et nuptiis),37 donesen 1235. kao pokuπaj dubrovaËkekomune da ograniËenjem miraza, svadbene opreme i pira suspregnenatjecanje u raskoπi i rasipanje novca. Trajanje tog propisa bilo jenaznaËeno kao privremeno, vjerojatno zato da bi se razmotrili uËinci iodluËilo kako to pitanje treba nadalje regulirati; rok od 29 godina oËito jepostavljen tako da se izbjegne protek trideset godina, a to je onaj rok uzkoji se inaËe vezuje ustaljivanje prava (npr. kroz dosjelost). Ovaj propisprivremene prirode nije preuzet u statut, osim malog dijela (opisamladenkina ruha), a ni taj nije prikazan kao stariji propis, nego kao“dubrovaËki obiËaj”.38

30 Codex diplomaticus II: 242; BogiπiÊ-JireËek u Liber statutorum: LXII. 31 Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, III, ed. T. SmiËiklas,

Zagreb: JAZU, 1905: 292.32 BogiπiÊ-JireËek u Liber statutorum: LXVI-LXVII; Codex diplomaticus III: 439.33 DubrovaËka akta i povelje, I.1, ed. J. RadoniÊ. Zbornik za istoriju, jezik i knjiæevnost

srpskog naroda, III,3, Beograd: SANU, 1934: 828.34 Bannum vini - II, 18.35 Tekst se za cijelo vrijeme mletaËkog dominija nije bitno mijenjao, osim πto je

varijanta iz 1254. proπirena s nekoliko vaænih elemenata. SaËuvane su isprave o prisezi iz1237, 1238, 1240, 1242, 1244, 1245, 1247. i 1254. (v. BogiπiÊ-JireËek u Liber statutorum:LXVII-LXIX; isprave su objavljene u Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae etSlavoniae, IV, ed. T. SmiËiklas, Zagreb: JAZU, 1906). I u talijanskim su gradovima prisegeduænosnika redovito dobivale pisani oblik (Enrico Besta, Fonti: Legislazione e scienzagiuridica dalla caduta dell’Impero Romano al secolo decimosesto, I.2., u: Storia del diritto italiano,ur. Pasquale Del Giudice. Milano: Hoepli, 1925 [pretisak Frankfurt am Main-Firenze,1969]: 520).

36 II, 1.37 Naslov potjeËe od prireivaËa (BogiπiÊ-JireËek u Liber statutorum: LXIV-LXVI). Velika

je vrijednost tog izvora za upoznavanje svadbenih obiËaja.38 Usp. IV, 3.

18

U statutarnom se tekstu moæe razaznati joπ jedna veÊa starija cjelinakoja se odnosila na kazneno pravo. Naime, KorËulanski statut iz 1265. iDubrovaËki iz 1272. imaju zajedniËku kaznenopravnu jezgru. Te suodredbe svakako sadræajem izvedene iz mletaËkog prava, no dobile sudrugaËiji poredak od onoga u mletaËkoj kaznenoj knjizi (Promissiomaleficiorum) iz 1232. Na temelju opÊe logike recepcije prava iz veÊe ipravno razvijenije sredine u manju, predloæak je trebalo potraæiti udubrovaËkoj sredini prije 1265. I doista, u drugim dubrovaËkim po-vijesnim izvorima govori se o kaænjavanju prema statutu izraenom uvrijeme kneæevanja Ivana Tiepola (1237.-1238.).39 Iz usporedbe du-brovaËkih, korËulanskih i mletaËkih propisa moæe se zakljuËiti da su teiste norme, moæda uz tek pokoju preinaku, preuzete u DubrovaËki statutiz 1272.40 Drugim rijeËima, na poËetku statutarne VI. knjige otkriva seviπe Ëlanaka koji vjerojatno pripadaju normativnom sloju starijem gotovopola stoljeÊa. Kazneno pravo i u drugim je komunama Ëesto bilopredmetom ranog zakonskog ureenja41 a tako je bilo i u Veneciji, koje jepravni razvoj za nas od najveÊe vaænosti.42 Povod da se upravo tada uDubrovniku fiksira kazneno pravo, i to po mletaËkom modelu, vjerojatnoje bila potreba da se uËvrsti represivna funkcija javne vlasti: nakon πto je1232. slomljena pobuna, dubrovaËka komuna morala je pristati na novipakt s Venecijom, koji ju je ËvrπÊe podlagao mletaËkim vlastima.43 Moædanije sasvim nevaæna okolnost da je ta prva veÊa zakonska cjelinaoblikovana za mandata kneza Ivana Tiepola, dok je na duædevskoj stolicisjedio njegov otac, Jakov Tiepolo,44 znamenit upravo po zakonodavnim

39 V. prisegu dubrovaËkog kneza Andrije Daura iz 1254 (BogiπiÊ-JireËek u Liberstatutorum: LXVII), i zapis o sporu u pitanju kaænjavanja ubojstva iz 1307-1308 (VIII, 58).

40 BogiπiÊ-JireËek u Liber statutorum: XXI-XXII; CvitaniÊ, “Uvod”: 17.41 Za usporedbu je jamaËno najzanimljiviji “Rapski protostatut”, koji sadræi kazne-

nopravnu materiju, a donesen je 1234, gotovo u isto vrijeme kao i dubrovaËki Tiepolovstatut. Rapske odredbe srodne su langobardskom i langobardsko-franaËkom pravu, atrajanje im je bilo ograniËeno na neπto viπe od godine dana (vjerojatno s namjeromobnavljanja). MargetiÊ, “Rapski protostatut”: 105-117.

42 U Veneciji je takva zbirka izraena joπ potkraj XII. st., za vrijeme duæda OriaMastropiera. Njezin naziv, “Promissio maleficiorum”, preuzela je i mlaa kompilacija(Zordan, Ordinamento giuridico veneziano: 192-193).

43 V. Bernard Stulli, Povijest DubrovaËke Republike, Dubrovnik-Zagreb: Arhiv Hrvatskei Ëasopis Dubrovnik, 1989: 26.

44 Tiepolo je bio duædem 1229. - 1249. (Adriano Cappelli. Cronologia, Cronografia eCalendario perpetuo. Milano: Hoepli, 51983: 346).

19

pothvatima.45 U Veneciji je “kaznena knjiga” zauvijek ostala izvan tijelastatuta, a u Dubrovniku se svakako taj skup odredaba joπ neko vrijemenakon izradbe Statuta iz 1272. nazirao kao zasebna cjelina podprvotnim, Tiepolovim imenom.

2.2. Izradba Statuta 1272.

Kao razlog izradbi Statuta, u njegovu je proemiju (uvodu) naznaËenoda su pravne odredbe bile razasute, proturjeËne, nepotpune i nejasne, paje zbog toga dolazilo do prijepora i teπkoÊa u sudskoj praksi. To sigurnoi jest bio osnovni motiv izradbi statutarne zbirke jer je “kup listina” nakojima su bili zapisani dubrovaËki zakoni bio sasvim nepregledan, u sveveÊem raskoraku sa zahtjevima sloæenijeg pravnog æivota. U podloziovog praktiËnog povoda osjeÊa se, meutim, teænja zrele komune, u krilukoje se veÊ raaju zametci aristokratskih institucija vlasti, za jasnijomartikulacijom pravnog sustava;46 nije sluËajno da se nekako istodobnovoenje javne kancelarije postavlja na prave profesionalne temelje.47

Nemamo nikakvih konkretnih spoznaja o tome kako je tekla izradbaStatuta ni tko se prihvatio izdvajanja i sreivanja odredaba i njihovasjedinjavanja u veÊe cjeline. Redaktor je svakako imao na raspolaganju nesamo dubrovaËke propise nego je bio upoznat i s lokalnim obiËajima iterminima, dok se iz sistematike, terminologije i pojedinih pravnihrjeπenja razabire da je poznavao osnove europskog opÊeg prava. Je liStatut sloæio neki obrazovani i pravu vjeπti DubrovËanin, neki pravnik usluæbi mletaËke vlasti ili struËnjak iz kruga onih koji su se u talijanskimgradovima bavili izradbom statutarnih zbirki?48 Pouzdan odgovor na tojednostavno pitanje ne moæe se dati. Svakako, statutarni se uvod dobrimdijelom podudara ne samo s uvodom tek neπto mlae zbirke

45 U njegovo je vrijeme izraen model duædeve prisege (1229), zbirke normipomorskog prava (1229. - 1236.), kaznenog prava (Promissio maleficiorum, 1232) igraanskog prava (Statutum novum, 1242.). V. Zordan, Ordinamento giuridico veneziano:188-189, 193, 197-198, 201.

46 V. Zdenka JanekoviÊ Römer, Okvir slobode: dubrovaËka vlastela izmeu srednjo-vjekovlja i humanizma, Zagreb-Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU uDubrovniku, 1999: 58-61.

47 Gregor »remoπnik, “DubrovaËka kancelarija do godine 1300. i najstarije knjigedubrovaËke arhive”. Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, 39 (1927): 231-233.

48 Spoznaje o ovim struËnim kompilatorima statuta (statutarii) joπ uvijek su relativnoskromne. V. Besta, Fonti: 513-514; Mario Sbriccoli, L’interpretazione dello statuto: contributoallo studio della funzione dei giuristi nell’età comunale. Milano: Giuffrè, 1969: 56, bilj. 11.

20

dubrovaËkih carinskih propisa (Liber statutorum doane, 1277.),49 πto bimoglo govoriti u prilog “domaÊoj radionici”, veÊ i s proemijima Iæulskog,BraËkog i Hvarskog statuta iz XIV. i XV. stoljeÊa.50 Znamo li daspomenuti dalmatinski i istarski statuti inaËe nisu osobito sliËni, te da ihvezuje ishodiπte u mletaËkom pravnom krugu, nametao bi se zakljuËakda su te dijelove prepisivali iz zajedniËkog predloπka koji je stizao izmletaËkog srediπta, moæda kao dio naputka knezu, ili kao samostalantekst koji je imao posluæiti upravo pri izradbi zbirke propisa. DubrovaËkistatut nosi dakle i biljeg mletaËke vlasti i peËat europskog prava, apodlogu mu - dakako - donosi ono pravo koje se negdje od kraja XII. dopotkraj XIII. stoljeÊa postupno taloæilo u dubrovaËkoj komuni, u pisanomi obiËajnom obliku.

3. Statutarne redakcije i rukopisne varijante: proces ustaljenjateksta (1272-1437)

Mnogi statuti u prvo vrijeme - u Dubrovniku do poËetka XV. st. - nisuimali potpuno uËvrπÊen tekst, nego se on mogao dopunjavati, liπavatisuviπnog i mijenjati, prateÊi pravni æivot zajednice i promjene u njezinuzakonodavstvu. Te su izmjene Ëesto, ali ne i uvijek oznaËene, pa se moæereÊi da je Statut bio svojevrstan work in progress, koji se trajno pomalogradio i razgraivao. S druge strane, bilo je prigoda, kao ona kada je uDubrovniku 1358. prestala mletaËka vrhovna vlast, kad je Ëitav statutarnitekst iznova pregledan i kada su u njemu izvrπene sustavne izmjene. Plodtakvih opseænijih zahvata, koji se jasno razlikuje od prethodnog stanja,predstavlja novu statutarnu redakciju.

U pravnoj povijesti uobiËajeno je slijediti definicije i nazive redakcijaDubrovaËkog statuta koje su pred stotinjak godina utvrdili njegoviizdavaËi, Baldo BogiπiÊ i Konstantin JireËek.51 Njihovu znanstvenompoduhvatu, koji se i nakon takva proteka vremena moæe ocijeniti u cjeliniizvanrednim, moæe se prigovoriti da su olako nazivali novom redakcijom

49 Knjiga odredaba dubrovaËke carinarnice 1277, ed. J. LuËiÊ, Dubrovnik, 1989: 10-11.50 CvitaniÊ, “Proemiji”: 280; upotpunjeno u: CvitaniÊ, “Uvod”: 17, bilj. 39. V. takoer

Nella Lonza, Kaznenopravni sustav DubrovaËke Republike u XVIII. stoljeÊu, Zagreb, 1995(neobjavljena doktorska disertacija): 35-37.

51 BogiπiÊ i JireËek nastojali su prilikom priprave kritiËkog izdanja sve rukopise svrstatiu skupine po sliËnosti, pa zatim razluËiti zasebne redakcije (u Liber statutorum: XLII-LVII).BuduÊi da ih je zanimala prije svega datacija saËuvanih rukopisa i uspostava filijacije,svaki su tekstualni tip nazivali novom redakcijom, bez obzira na to jesu li sadræajne isistemske preinake takve naravi i opsega da bi taj termin opravdale.

21

svaki tip rukopisa, bez obzira jesu li preinake teksta bile bitne. S novim,“organskim” pristupom javio se Bernard Stulli, koji je, prouËavajuÊinarastanje dubrovaËkog pravosudnog ustrojstva i cjelokupnoganormativnog sustava, nastojao razluËiti istinske “nove redakcije” odsitnijih ispravaka i dopuna statutarnog teksta.52 Nakon njegove raπ-Ëlambe svakako je jasnije da rukopisne varijante i redakcije nisu jedno teisto, i da tzv. redakcije D i E ne postoje. Po mome miπljenju, definiranje“nove redakcije” trebalo bi biti joπ stroæe i ima opravdanja govoriti samoo dvije redakcije DubrovaËkog statuta, - onoj iz 1272. (koju su BogiπiÊ iJireËek nazvali redakcijom A) i onoj iz 1358. (tzv. redakcija C). “Kruπke ijabuke” mogu se smisleno razdvojiti tako da se ostale oznake zadræe kaonaziv prijepisa (B i C1) ili rukopisnih modela (D i E).

3.1. Redakcija iz 1272.

Prva statutarna redakcija iz 1272. (redakcija A) nije do nas doπla uËistom obliku.53 Naime, u najstarijem saËuvanom rukopisu s kraja prvepolovice XIV. stoljeÊa (B) veÊ su sadræane neke preinake, izbaËene su bileneke ukinute odredbe i dodane nove. Posredno znamo, na primjer, da seneπto u statutarnom tekstu mijenjalo 1325.54 i da je 1328. ukinuta Ëitavaglava koja je zabranjivala brakove s Kotoranima.55 U saËuvanom ruko-pisu te izmjene nisu ostavile nikakva traga. G. 1343. oËito se namjeravaoStatut znaËajnije preraditi jer je posebnom povjerenstvu povjerenazadaÊa pregleda teksta i izradbe revizijskih nacrta.56 Meutim, zapisniciVelikog vijeÊa u pregledanom dvogodiπnjem razdoblju nakon toga nebiljeæe pojaËanu zakonodavnu djelatnost; meu odredbama o kojima se

52 Bernard Stulli, “Prilozi pitanju o redakcijama Knjige statuta grada Dubrovnika”,Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku, 3 (1954): 85-118.

53 Na taj problem u svezi sa Splitskim statutom iz 1312, koji je doæivio znate preradbe1382. - 1385. upozorio je MargetiÊ, “O nekim osnovnim znaËajkama”: 21-22. Predpravnim povjesniËarima joπ je znatan posao na istraæivanju vremenskih slojeva udalmatinskim statutima.

54 Taj je “popravak nekih iskrivljenih statuta” zabiljeæen u indeksu Misti del Senato za1325. (Listine o odnoπajih izmedju juænoga Slavenstva i mletaËke republike, I, ed. S. LjubiÊ.Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, IX. Zagreb: JAZU, 1868:162).

55 Naslov joj je bio “De parentelis non contrahendis cum hominibus de Cataro”; kao motivza njezino ukidanje istiËe se da je bila suprotna Boæjoj i crkvenoj pravdi i interesuDubrovnika (Libri reformationum V, ed. J. Gelcich. Zagreb: JAZU, 1897: 255).

56 Libri reformationum I, ed. J. Gelcich, Zagreb: JAZU, 1879: 146.

22

glasovalo samo se jedna moæe odræati razradom jedne statutarne glave,no ni ta nije naπla mjesto u statutarnoj zbirci.57 Po svemu sudeÊi,povjerenstvo se nije upustilo ni u kakve znatnije zakonske izmjene, negose usredotoËilo na izbacivanje iz Statuta onoga πto je veÊ bilo ukinuto ilije nadomjeπteno drugim, pripremajuÊi time izradbu novog rukopisa sproËiπÊenim tekstom (varijanta B).

BuduÊi da sve izmjene nisu oznaËene u najstarijem saËuvanomprijepisu, iz njega se ne moæe pouzdano rekonstruirati prvotni izgledstatutarnog teksta. Ipak, na osnovi prije spomenutih primjera, moæe sepretpostaviti da je glavnina teksta redakcije A iz 1272. prenesena uvarijanti B. Meutim, pitanje starosti sadræaja pojedinih statutarnihodredaba otvara se i u drugome vremenskom smjeru. Kao πto sam veÊspominjala, u Statut su uklopljeni i neki stariji propisi, pa je osnovni tekstveÊ rezultat dugotrajnijega normativnog sedimentiranja.

Ako se DubrovaËki statut kakav je do nas doπao, oprezno “raspara poπavovima”, prepoznaju se cjeline koje se razdvajaju sadræajem i razlikujuizriËajem a od kojih su neke vjerojatno bile zaokruæene bar koje deset-ljeÊe prije 1272. Prva knjiga donosi odredbe o prihodima i teretimakneza, nadbiskupa, Crkve sv. Marije, vikara i glasnika. Odnosom knezakao predstavnika mletaËke vrhovne vlasti i dubrovaËke komune, u njoj jepostavljen temelj ustroja vlasti “na dva stupa”.58 Druga knjiga niæeobrasce prisega kneza, sudaca, vijeÊnika i ostalih sluæbenika, i vjerojatnose temelji na nekom starijem registru (capitulare) u kojem su ti bilizapisani.59 SljedeÊa, treÊa knjiga regulira graanski postupak, parniËni iizvanparniËni, te pitanja sudske kompetencije. Opseæna Ëetvrta knjigaodnosi se na cjelinu braËnog, obiteljskog i nasljednog prava, i odlikuje sedosta izraæenom sustavnoπÊu. Petom knjigom obuhvaÊeni su raznorodniinstituti imovinskog prava: vlasniπtvo, sluænosti, stvarnopravni iobveznopravni elementi agrarnih odnosa i dr. Jezgru πeste knjige tvorikaznenopravna materija (moæda preuzeta iz tzv. Tiepolova statuta; gl. 1.-34.), no potom slijede raznorodne odredbe koje ograniËavaju isankcioniraju nedopuπtenu trgovinu vinom (gl. 35.-41.), propisi o

57 Odredba regulira sluæbu nadzora provoenja zabrane uvoza stranog i peljeπkogvina (Libri reformationum, I: 179-181).

58 O komplementarnim uglavcima ugovora s Venecijom iz 1232, 1236. i 1252. v.Vinko ForetiÊ, Povijest Dubrovnika do 1808, I, Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske,1980: 60-65.

59 Usp. Teja, “Statuti di Dalmazia”: 29-31. Takve prisege vrlo su Ëesto sadræane usrednjovjekovnim statutima talijanskih gradova, a ponekad je to i njihova prva jezgra(Besta, Fonti: 519-524).

23

servima (gl. 42.-53.), pa opet nekoliko odredaba o gradskom æivotu (gl.55.-57.) koje bi se bolje uklapale u petu knjigu, te viπe drugih norma oraznim pitanjima. Upravo suprotno, sedma knjiga, posveÊenapomorskom pravu, izrazito je konzistentna i ujednaËena u izriËaju.Vjerojatno je Statut 1272. njome i zavrπavao. Meutim, veÊ u prvim godi-nama nakon toga dopisan je skup odredaba koje se uglavnom odnose nadjelovanje Malog suda (Parva curia),60 a koje Êe s vremenom postati prvihdvadesetak glava osme statutarne knjige. Taj niz glava predstavljao jeposebnu cjelinu: nosio je odgovarajuÊi naslov, s glavom VIII, 20prestajala je teÊi stara numeracija glava i zavrπavalo je izvorno kazalo61, anakon toga mijenja se takoer stil zapisa statutarnih odredaba.

3.2. Sluæbeni prijepis iz sredine XIV. st. (varijanta B)

Najstariji saËuvani statutarni prijepis nije datiran, no na temeljurukopisa moæe se zakljuËiti da je izraen negdje oko 1349.62 Bio jenamijenjen srediπnjim institucijama vlasti a danas je pohranjen uDræavnom arhivu u Dubrovniku (serija 21.1 Manuali pratici delCancelliere: Leggi e Istruzioni, sv. 9b). BogiπiÊ i JireËek detaljno su ga opisalii nazvali statutom redakcije B.63

Kao πto je i inaËe bio obiËaj, prepisivaË nije predloæak prepisivaodoslovno, nego je ispuπtao u meuvremenu ukinute odredbe, πto senajjasnije vidi po tome πto je u kazalu prepisao pa precrtao naslov jedneizostavljene glave.64 Nadalje, kod odredaba kojima je sadræaj izmijenjen,redovito je prepisivao samo novu, vaæeÊu varijantu. Na primjer, uodredbi o broju svjedoka u kaznenim predmetima samo se kratkospominje stara statutarna odredba (anticum statutum) a citira se ona kojaju je zamijenila, donesena negdje izmeu 1292. i 1305.65 PrepisivaË utome ipak nije bio dosljedan, jer u nekim srodnim primjerima nije

60 Te su odredbe morale biti dodane Statutu nakon 1272. (jer bi se inaËe naπle unjegovu corpusu), a prije 1275. jer se otada kronoloπkim slijedom niæu glave VIII. knjige.

61 BogiπiÊ-JireËek u Liber statutorum: XVI i 243, bilj. 12.62 Prema mom uvidu, prva ruka prepisivala je tekst zakljuËno s VIII, 97 iz 1349. na f.

91, s time πto je posljednjih nekoliko glava pisala rastegnutije, moæda malo poslije toga.Neπto stariju dataciju (oko 1342.) predloæili su BogiπiÊ i JireËek u Liber statutorum: XLV-XLVI.

63 BogiπiÊ-JireËek u Liber statutorum: XLIV-XLIX.64 Usp knjigu VI c. 2 “De filio filias homicidium committere” (sic) 65 III, 33.

24

“proËistio” tekst, veÊ je prenio staru varijantu a izmjene je registriraozasebno, pri kraju rukopisa.66 Naposljetku, prepisivao je kao integralnidio teksta i sve odredbe koje su uvrπtavane u Statut nakon 1272. Temlae norme nisu se dopisivale samo u VIII. knjigu, koja je bilanamijenjena upravo dopunama, nego su se dobrim dijelom biljeæile uztekst, na mjesto gdje bi sadræajno pripadale. Kako je slobodni prostor narubovima listova bio ograniËen, neke od tih biljeæaka bile su gustonabijene i nepregledne, a prepisivaË nije uvijek bio sabran, pa mu seznalo dogoditi da preskoËi neku dopunu,67 da je dopiπe na pogreπnomjesto68 ili prepiπe pogreπnim redoslijedom.69

Statutarne norme donesene nakon izradbe ovog rukopisa i opet su sebiljeæile uz glavu Statuta koju mijenjaju ili dopunjavaju,70 ili su se pakkronoloπkim redom dodavale VIII. knjizi Statuta.71

Nakon izradbe novog autentiËnog rukopisa u XV. st., ovaj je starijikodeks s njime usklaen72 i prepuπten na uporabu “slavenskom kance-laru” zaduæenome za registriranje sitnijih graanskih sporova.73

66 Npr. III, 3-5 i VIII, 25 iz 1278.; I, 22, 31, 33 i VIII, 52 iz 1296.; III, 38 i VIII, 87 iz1338.

67 Npr. na f. 29 pisar je veÊ bio napisao rubriku “De forma testamentorum” (III, 41), aonda tek primijetio da je uz III, 40 zaboravio prepisati dodatak iz 1332, pa je pogreπnitekst izbrisao struganjem lista.

68 Npr. na kraju glave I, 23 naπao se dodatak koji se zapravo odnosi na gl. 24. i spadaobi iza nje, jer se na nju referira kao na “prethodnu”.

69 Npr. kod III, 2, osnovnom je tekstu prvo dopisao dodatak iz 1314., pa onda iz 1293.70 Npr. na kraj III. knjige ubaËene su glave 59. - 61.71 Tako je bilo i kod mnogobrojnih drugih statuta. Knjige koje su naknadno stvarane

kronoloπkim unoπenjem odredaba Ëesto se nazivaju Liber reformationum, ili Reformationes.72 V. BogiπiÊ-JireËek u Liber statutorum: 249-250.73 BogiπiÊ-JireËek u Liber statutorum: XLIX i 351. Od 1432. u sporovima vrijednosti do

10 perpera sudio je vikar, a registriranje tih odluka povjereno je kancelaru koji je inaËepisao ÊiriliËne akte (Liber viridis, 257; Filip (Philippus) De Diversis, Opis Dubrovnika , prev.I. BoæiÊ. Dubrovnik, 1983: 26 i 32). Potonja Ëinjenica naravno ne znaËi, kako bi to htioNedeljkoviÊ, da se ti sporovi “vode na srpskom” i da ih “zapisuje srpski kancelar na naπemjeziku” (uvod uz izdanje Liber viridis, XXIII), nego je rijeË o preraspodjeli posla na osobljekancelarije koje, zbog manjeg opsega posla, nije dostatno iskoriπteno.

25

3.3. “ProËiπÊavanje” Statuta 1358. i redakcija C

Prestanak mletaËke vrhovne vlasti 1358. godine snaæno se odrazio nasudbinu Statuta. Zbog politiËkog htijenja za postavljanjem jasne cezure,pristupilo se izbacivanju odredaba vezanih uz staru vlast, te izradbiproËiπÊene verzije koja je u praksi trebala zamijeniti staru. Pri tome supovjerenstvu dane odrijeπene ruke da Velikom vijeÊu predloæi i drugedopune i zahvate u statutarni tekst. UnatoË πirokim ovlastima, prvopeteroËlano povjerenstvo zavrπilo je mandat nakon nekoliko mjeseci svrlo mrπavim rezultatom,74 a novi troËlani sastav pokazao se samoneznatno poduzetnijim.75 Osnovnu zadaÊu brisanja tragova podloænostiVeneciji izvrπili su krajnje nemarno, tako da su u viπe statutarnih glavazaboravili izbaciti takve dijelove teksta,76 ili su to izveli tako da jereËenica ostala okljaπtrena.77 UnatoË loπoj kvaliteti zahvata, time jestvorena nova statutarna redakcija koja Êe ostati konaËnom. Propusti senikada viπe neÊe ispraviti, zbog zazora od mijenjanja statutarnog teksta ai “mletaËki kamenËiÊ” je vjerojatno nakon nekog vremena prestao æuljatinovu dubrovaËku dræavnu samosvijest.

OËito su tada sve izmjene oznaËene u rukopisu koji je trebao postatimodelom za preinake drugih. Vjerojatno je tome posluæio rukopis A jernovi sluæbeni prijepis C1 potjeËe od njega, a ne od mlaeg rukopisa B.78

To nudi logiËno objaπnjenje zaπto je “sporedni sluæbeni primjerak” BsaËuvan, a vaæniji A nije: zbog oznake izmjena potonji je postaonepregledan, pa je u XV. stoljeÊu zamijenjen novim prijepisom (C1).

BuduÊi da se htjela izbjeÊi pometnja u tome koja je varijanta “prava” izajamËiti pravna sigurnost, nastojao se sprijeËiti daljnji optjecaj stareredakcije, pa su pozvani svi privatni vlasnici Statuta da podnesu svojeprimjerke na usklaenje s novim sluæbenim tekstom.79 Koliko je vlastimabilo stalo da se to provede, pokazuje okolnost da su obeÊavali preradbeu privatnim rukopisima izvrπiti na javni troπak, te prijetili izvanrednooπtrim kaznama onima koji se na taj poziv ogluπe. Meutim, Ëim su vlasti

74 Na njihov prijedlog donesena je jedino statutarna odredba I, 3.75 Temeljem njihova prijedloga u Statut je uneseneno pet novih odredaba: IV, 80; VI,

1, 65-67.76 Npr. II, 7, 9, 10-15, 19, 20-21, 25, 33.77 Primjerice, II, 1 i 3 (u redakciji C).78 U rukopisu C1 ima ne samo rijeËi drugaËijih nego u B nego i nekih koje u ovome

nedostaju, πto znaËi da nisu izvedeni jedan iz drugoga, nego da je predloæak obajurukopisa bio A. O razlikama v. BogiπiÊ-JireËek u Liber statutorum: LIII.

79 Liber reformationum I: 247-248.

26

uspjele staru verziju Statuta povuÊi iz optjecaja, nisu viπe osobito marileza povrat rukopisa vlasnicima, pa se ta akcija otegnula na nekolikosljedeÊih godina.80

3.4. Nove pravne zbirke i “zatvaranje” Statuta 1409./10.

U statutarnom su tekstu tijekom 2. polovice XIV. i poËetka XV.stoljeÊa povremeno kriæane ukinute odredbe81 i dopisivane su nove,82 aliglavnina propisa upisivala se u nove pravne zbirke. Upravo zato πto sesvakako htjelo izbjeÊi jaËe zahvaÊanje u tekst Statuta - zbog straha odzlouporabe, ali i shvaÊanja da on pripada baπtini koju ne valja olako dirati- 1335. uveden je novi upisnik, Knjiga svih zakona (Liber omniumreformationum). Taj je zbornik “punjen” novim odredbama do 1409.-1410., kada je otvorena nova zbirka, Zelena knjiga (Liber viridis), a ova jeopet 1460. zamijenjena Æutom knjigom (Liber croceus). Do prijelaza unovi zakonski zbornik nije dolazilo zato πto bi stari bio ispisan, negozbog neaæurnog (i nepotpunog) voenja prethodnoga: novi svezaktrebao je oznaËiti i poËetak urednijeg registriranja zakona. Meutim, tiprijelazi nisu bili oπtri i postojalo je uvijek razdoblje iz kojeg su nekipropisi upisani u staru, a neki u novu zbirku. Do takva je preklapanjadoπlo veÊ izmeu Statuta i Knjige svih zakona: glavnina propisa iz XIV.

80 Liber reformationum III: 32 i 201.81 Primjerice, pri izradbi novog prijepisa (C1) izostavljena je zabrana sucima i ostalim

sluæbenicima da s drugima piju (II, 4 i VIII, 12), ukinuta 1365. odlukom Velikog vijeÊa(Mihajlo DiniÊ, Iz DubrovaËkog arhiva, I, Zbornik za istoriju, jezik i knjiæevnost srpskognaroda, III.17, Beograd: SANU, 1957: 18). Takoer, ispuπten je posljednji stavak VIII, 99koji je ukinut 1370. (Liber viridis, 35).

82 V. listu kod BogiπiÊ-JireËek, Liber statutorum: 462-463.83 Razmjer za razdoblje 1306.-1358. jest pribliæno 4/5 unijetih u Knjigu svih zakona

(178 odredbi) u odnosu prema 1/5 u Statut (44 odredbe).84 Stulli, “Ordines artis nauticae”: 90, bilj. 14.

stoljeÊa registrirala se, doduπe, u novom zborniku, no neki su se i daljedodavali Statutu,83 a neki Ëak bili zapisani na oba mjesta.84

PoËetkom XV. stoljeÊa DubrovaËka je Republika stabilizirana i ojaËananakon pola stoljeÊa formalne zaπtite hrvatsko-ugarskog kralja, a faktiËnesamostalnosti. U to doba jasnije su se profilirali sastav i djelokrugdræavnih institucija, u sustav vlasti ugraeni su pomoÊni i nadzornimehanizmi i teæilo se podizanju kvalitete pravosua organizacijskim iproceduralnim inovacijama.85 S namjerom da se unese red i sigurnost u

27

pravnoj domeni, u razdoblju oko 1409.-1410. pristupilo se ureenjudubrovaËkog normativnog sustava. Meutim, buduÊi da je postavljenaksiom da se zbirke nipoπto ne smiju preraivati, nego da se morajuoËuvati u sadræaju i slijedu, ta se akcija svela na utvrivanje njihovaautentiËnog teksta i izradbu sluæbenih prijepisa. Time su konaËno“zatvoreni” Statut i Knjiga svih zakona,86 i u njih se nisu viπe smjeleunositi nove odredbe.

3.5. AutentiËni prijepis iz 1437. (varijanta C1)

Malo je vijeÊe donijelo odluku o izradbi novoga sluæbenog prijepisaStatuta joπ 1432,87 no taj je posao zavrπen tek na proljeÊe 1437.88 Kodeksje izraen od kvalitetnog materijala (pergament), ispisan je s osobitompomnjom, a poËetni inicijal s likom sv. Vlaha oslikao je Ëuveni slikar IvanUgrinoviÊ.89 Kao zanimljivost moæe se dodati da je potkraj 1443., za svogboravka u Dubrovniku, znameniti humanist Ciriaco Pizzicolli iz Ancone,u taj statutarni primjerak vlastitom rukom upisao predloæak teksta zanatpise na ploËama pod trijemom Kneæeva dvora i na Onofrijevojfontani, te joπ neke biljeπke.90

Rukopis sadræi statutarnu redakciju C s dopunama iz 1358.-1408., pase moæe, po uzoru na Stullijeve oznake, nazvati rukopisnom varijantomC1.91 Kao dræavni kodeks s autentiËnim tekstom, bio je pohranjen utajniπtvu Republike,92 a danas se Ëuva u Dræavnom arhivu u Dubrovniku(serija 21.1 Manuali pratici del Cancelliere: Leggi e Istruzioni, sv. 9a).

85 V. Stulli, “Prilozi pitanju o redakcijama”: 101; Lonza, Kaznenopravni sustav: 76-77.86 Posljednja norma unesena u Statut je iz 1408 (VI, 17, 8). Najmlaa odredba u Knjizi

svih zakona je iz 1410. (XXXIII, 9).87 Acta Minoris Consilii, ser. 5, sv. 5, f. 182.88 U jednom prijepisu iz 1769. ubiljeæeno je: „Anno 1437 die 14 aprilis fuit finitum“

(Leggi e istruzioni, ser. 21.1, sv. 47, f. 159v).89 Kruno Prijatelj, “Doprinos UgrinoviÊu”, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 15

(1963): 56-60.90 V. Ante ©oljiÊ, “O ranoj renesansi u Dubrovniku”, Anali Zavoda za povijesne znanosti

HAZU u Dubrovniku 40 (2002): 137-142.91 Opis v. BogiπiÊ-JireËek u Liber statutorum: XLIX-LIII.92 Bernard Stulli, “Dva pokuπaja inventarizacije DubrovaËkog arhiva poË. XIX

stoljeÊa”, Arhivski vjesnik 11-12 (1968-69): 232 i 252.

28

4. Statut i dubrovaËki teritorij

Kako se πirilo podruËje dubrovaËke komune, pa zatim dræave, i kakosu se na tim novim steËevinama uspostavljale teritorijalne jedinice,postavljalo se pitanje primjene Statuta i drugih dubrovaËkih pravnihizvora. BuduÊi da status tih lokalnih jedinica u DubrovaËkoj Republicinije bio odreen na jedinstven naËin, ni pravni poredak u njima nije biopotpuno istovjetan. Na oblikovanje odnosa “centra” i “periferije” utjecalisu Ëimbenici i povijesne i politiËke prirode: prepoznaju se tragovi ranijeili kasnije teritorijalne integracije, ali i traæenje one mjere centralizacijekoja bi osiguravala uËinkovitu, ekonomiËnu i πto stabilniju upravu.

Pravni poredak perifernih, a geostrateπki vrlo vaænih zajednicaLastova i Mljeta temeljio se na πiroj samoupravi, pa je prirodno da supostojale i posebne pravne zbirke, izraene u 1. polovici XIV. stoljeÊa.93

Premda je njihov uzor nedvojbeno bio DubrovaËki statut,94 ti sunormativni zbornici bili prilagoeni lokalnim prilikama;95 ostavljali suviπe prostora obiËajnom pravu,96 mijenjali parametre represivne politike(npr. za iste prijestupe propisivali blaæe kazne).

Nakon πto je dubrovaËka komuna 1333. proπirila svoje podruËje naSton i Rat, poËele su se 1335. u posebnu pergamentsku knjigu upisivatiodredbe potrebne za djelovanje stonskog kneza.97 Zakonska zbirka kojaje nastala na taj naËin ustalila se pod nazivom “Stonske odredbe” (OrdinesStagni), premda je protegnuta i na druga novosteËena podruËja u kojimaje bilo srodno ustrojstvo lokalne vlasti: 1399. na Primorje,98 a 1427. naKonavle.99 U sklopu razmatranja o vaænosti DubrovaËkog statuta,

93 Recentna izdanja popraÊena su prijevodom na hrvatski: Lastovski statut, prev. A.CvitaniÊ. Split: Knjiæevni krug, 1994; Mljetski statut, prev. A. MarinoviÊ i I. VeseliÊ. Split:Knjiæevni krug, 2002.

94 Npr. u opisima kaznenih djela i vrstama propisanih kazna, kod reæima miraza ibraËne imovine, kod svjedoËenja, kod javne prodaje nekretnina itd.

95 Primjerice, detaljno je regulirana kraa æivina (Lastovski statut, gl. 7-11; Mljetskistatut, gl. 7-11), Ëega u DubrovaËkom statutu nema.

96 To je uostalom i zajamËeno paktom kojim se lastovska zajednica podvrgnuladubrovaËkoj vlasti (I, 15). V. primjere lastovskih obiËaja u: Josip LuËiÊ, “Proπlost otokaLastova u doba DubrovaËke Republike”, u: Lastovski statut: 33-34.

97 Usp. “Ordines Stagni”, ed. A. Solovjev, u: Istorisko-pravni spomenici, I. DubrovaËkizakoni i uredbe. Zbornik za istoriju, jezik i knjiæevnost srpskog naroda, III. 6, Beograd:SANU, 1936: 349-383.

98 Liber viridis, 96.99 OdluËeno je da Êe se konavoskom knezu poslati jedan prijepis spomenute zbirke,

bez odredaba koje su u Konavlima neprimjenjive (Liber viridis: 179 i 214).

29

znaËajno je da je primjena dubrovaËkog prava na tim podruËjima bilaograniËena i prilagoena prilikama “na terenu”. Primjerice, odobreno jerjeπavanje graanskih sporova prema obiËajnom pravu stanovnika togpodruËja, a ne prema Statutu,100 i kod niza zloËina propisana je upolablaæa kazna od one zaprijeÊene DubrovaËkim statutom.101

Snaga DubrovaËkog statuta, dakle, nije bila jednaka na ËitavomdubrovaËkom teritoriju, kao πto nije bila ni u razliËitim domenamapravnog æivota. Kada bi se htjelo slikovito prikazati prostorno vaæenjedubrovaËkog statutarnog prava, onda bi najstarije dubrovaËko podruËje(Grad, Astarea, Elafiti) bilo oznaËeno najsnaænijom bojom, mlaekopnene steËevine (Rat, Primorje, Konavle) svjetlijom, a Mljet i Lastovonajbljeom.

5. Statut kroz vrijeme: izazovi prakse i duh konzervativizma

5.1. Nedostatak sustavnosti pravnih izvora: prijepori okoreforme (XVI. st.)

Svi poststatutarni zbornici (Knjiga svih zakona, Zelena knjiga, Æutaknjiga) nizali su odredbe kronoloπkim slijedom, a nedostatak sistematikepokuπavao se nadomjestiti izradbom indeksa i pomagala koji bi korisnikeupuÊivali na traæeni propis.102 Primjena takva modela izgradnje normati-vnog sustava tijekom nekoliko stoljeÊa dovela je do potpuno kaotiËnognormativnog stanja, pa su u XVI. st. dubrovaËke vlasti ipak bile spremneizvrπiti nuæne rezove i preinake. Bilo je planirano temeljito preraditi igraansko i kazneno pravo, a pri tome ih i uskladiti s postavkamarimskog i kanonskog prava.103 BuduÊi da je bila rijeË o zaista krupnimreformskim zahvatima, ta se zadaÊa namjeravala obaviti uz pomoÊstranih struËnjaka; akciju je, meutim, veÊ iste 1534. prekinula opasnostod kuge. Nekoliko godina potom povedeni su pregovori s viπe vrloistaknutih pravnika iz talijanskih srediπta, ali oni nisu uspjeπno okonËanipa se naposljetku odustalo od te ideje.104 ©teta: da je reformu doista“dizajnirao” Andrea Alciato, jedan od najznamenitijih pravnika toga

100 “Ordines Stagni”, II, 1.101 “Ordines Stagni”, II, 4 i III, 5 i 6.102 Lonza, Kaznenopravni sustav: 83-85.103 Stulli, “Ordines artis nauticae”, 110.104 Ibid., 110.

30

doba, dubrovaËko bi pravo bilo upisano u joπ jedno poglavlje europskepravne povijesti. U preradbu zakonodavstva prionulo se opet 1558-1560., kada je povjerenstvo Senata, uz presudnu pomoÊ notara kaoosobe vjeπte pravu, pripremilo nacrte propisa o graanskom postupku.105

Na tome se stalo, tako da je naposljetku reformiran samo jedan segmentpozitivnog prava. JamaËno ima pravo Stulli kad pretpostavlja da je umeuvremenu meu vlastelom prevladala struja nesklona novotarijama,koja nije htjela pristati na radikalne zahvate u pravnom sustavu.106

Premda se i u sljedeÊim stoljeÊima povremeno predlagalo proËiπÊenjestarih pravnih zbirka i njihovo usklaenje s praksom,107 nikada viπe nijebilo rijeËi o takvoj sustavnoj reviziji Ëitavog pravnog poretka. Duhkonzervativizma odnio je konaËnu pobjedu.

Umjesto reforme, trebalo je potraæiti drugo rjeπenje koje bi unormativnu sferu unijelo reda i pojednostavnilo primjenu prava, nedirajuÊi osnovna pravna vrela. U zadnjoj Ëetvrtini XVI. stoljeÊa tog sezadatka primio vlastelin Frano GunduliÊ.108 Statut i druge pravne zbirkeopremio je kvalitetnim dvovrsnim kazalima a uz svaku je glavu izradiosaæetak.109 BuduÊi da su njegova pomagala pridonijela lakπem nalaæenju itumaËenju izvora u praksi, redovito su se unosila u nove prijepise Statuta(rukopisi varijante E).110

105 Ibid., 111.106 Ibid., 112.107 Npr. 1676. osnovano je troËlano povjerenstvo koje je trebalo pregledati Statut i

Knjigu svih zakona, i utvrditi koje odredbe treba izbaciti (Acta Consilii Rogatorum, ser. 3,sv. 122, f. 81), no nema tragova neke temeljitije reforme.

108 Za osnovne biografske podatke v. Nella Lonza, “GunduliÊ, Frano”, Hrvatskibiografski leksikon, V. Zagreb: Leksikografski zavod “Miroslav Krleæa”, 2002: 312-313.

109 GunduliÊeva pomagala uz Statut objavljena su u ediciji BogiπiÊ-JireËek u Liberstatutorum: 251-421.

110 Liber statutorum: LIV-LVII.

31

5.2. Dogradnja i razgradnja statutarnog prava do propastiRepublike

5.2.1. Statut pred izazovom tiska

Osim dva spomenuta sluæbena primjerka Statuta, koja su se sve dopada Republike Ëuvala u uredu dræavnog tajniπtva,111 dubrovaËke suvlasti i poslije povremeno naruËivale prijepise za potrebe svojihinstitucija. Primjerice, 1704. odluËile su dati na prijepis Statut i drugezakonske zbirke jer se “teπko Ëitaju”, vjerojatno zbog nedostatnogpoznavanja starih pisama;112 neki su prijepis izradili 1737. pomoÊnici unotariji113 a u XVIII. st. svojim su primjercima svakako raspolagaliKazneni sud i notarski ured.114

Moæe se uËiniti neobiËnim da za vrijeme Republike Statut nikada nijetiskan. Naime, ne samo da je MletaËka Republika svoj statut i drugeosnovne zbirke tiskala rano i zatim u mnogo izdanja,115 nego suobjavljeni joπ u XVI. i XVII. stoljeÊu.116 Tomu nasuprot, od svih izvoradubrovaËkog prava tiskani su samo BuniÊev sudski priruËnik i Plovidbenipravilnik,117 a Statut je prvi put izdan tek nakon davnog nestanka Repu-blike.

Osnovni razlog zaπto se DubrovaËki statut umnoæavao prijepisima, ane tiskanjem, leæi vjerojatno u ograniËenim potrebama træiπta.DubrovaËki sustav institucija vlasti bio je relativno jednostavan uusporedbi s mletaËkim a i gotovo su sva srediπnja tijela zasjedala u dvijepovezane zgrade Kneæeva dvora i VijeÊnice, pa je nekoliko sluæbenihprimjeraka Statuta bilo sasvim dostatno. Dinamika prepisivanja Statutaza potrebe vlastele oËito je isto mogla pratiti potraænju: u optjecaju su bilii stari primjerci a vlastelinski krug ionako se postupno, ali neumitno

111 Spominju se i u inventarima s poËetka XIX. st., objavljenima u: Stulli, “Dvapokuπaja”: 232 i 252.

112 Acta Consilii Rogatorum, sv. 138, f. 241.113 Acta Consilii Rogatorum, sv. 158, f. 26.114 Detta, ser. 6, sv. 25, f. 18v; sv. 39, f. 14v; sv. 49, f. 26v.115 Sva je izdanja MletaËkog statuta opisao A. Valsecchi, “Bibliografia analitica della

legislazione della Repubblica di Venezia”, Archivio veneto, 4 (1872): 258-288.116 NajkraÊe informacije o izdanjima mogu se naÊi u: Ivan Strohal, Statuti primorskih

gradova i opÊina: bibliografiËki nacrt, Zagreb: JAZU, 1911, passim.117 Æarko MuljaËiÊ, “O prvoj dubrovaËkoj tiskari”, Anali Historijskog instituta JAZU u

Dubrovniku, 4-5 (1958): 603; Josip LuetiÊ, O pomorstvu DubrovaËke Republike u XVIII.stoljeÊu, Graa za pomorsku povijest Dubrovnika, II, Dubrovnik, 1959: 44-45.

32

suæavao.118 Dakako, niti objavljivanje statuta dalmatinskih gradovapodloænih Veneciji nije imalo træiπnog opravdanja: nekoliko primjerakaza srediπnja mletaËka dræavna tijela, nekoliko primjeraka za domaÊeinstitucije vlasti i odreeni broj za plemiÊe moglo se bez ikakve teπkoÊepodmiriti prijepisima. Njihovo tiskanje bilo je bitno zbog politiËkihsilnica: u osjetljivoj ravnoteæi izmeu gradskih zajednica i mletaËkogsrediπta bilo je vrlo vaæno tekst fiksirati i zaπtititi od samovlasnih izmjenajedne strane.119 U dubrovaËkoj sredini, meutim, nakon 1358. nikakavvanjski Ëimbenik nije nadzirao pravni poredak, pa nije ni bilo politiËkogmotiva da se tekst Statuta tiskanjem “zapeËati”.

5.2.2. Æivo tkivo ili okamina?

Statut iz 1272. ostao je na snazi sve do pada Republike. Dakako,otvara se pitanje u kojoj je mjeri, nakon protijeka viπe stoljeÊa, to staropravo joπ bilo primjenjivo. Je li Statut postao okaminom, mrtvim slovomna papiru, ili je ostao æivim izvorom po kojem se oblikovala pravnazbilja?

Kroz dubrovaËku povijesnu grau moæe se pratiti kako je sudskapraksa uistinu primjenjivala Statut i pozivala se na njegove odredbe.120

Neki od dokumenata s kraja XIII. st. izrijekom se pozivaju na Statut. Istotako, kada suci 1416. odluËuju osloboditi Milπu KovaËiÊa, protiv kojeg sevodio postupak zbog ranjavanja maËem, navode statutarnu normu daiskaz jednog svjedoka nije dostatan za osudu (III, 33).121 Od tih ranihprimjera primjene Statuta znaËajnije je spomenuti zapise koji dokazujuda se i nakon viπe stoljeÊa praksa joπ uvijek dræala Statuta i pozivala nanj. Primjerice, rjeπavajuÊi 1763. spor meu susjedima, sud je citiraoodredbe (petsto godina starijeg!) Statuta.122

118 »ak ni GunduliÊev Osman, pravi bestseler dubrovaËke knjiæevnosti, nije tiskan udoba Republike. Usp. Ivo Banac, DubrovaËki eseji,. Dubrovnik: Matica hrvatska, 1992: 17.

119 V. Gherardo Ortalli, “Il ruolo degli statuti tra autonomie e dipendenze: Curzola eil dominio veneziano”, Rivista storica italiana 98 (1986) 1: 195-220.

120 Primjerice, Spisi dubrovaËke kancelarije, II, ed. Josip LuËiÊ, Zagreb: JAZU, 1984: br.1310 (odnosi se na V, 4) i br. 1316 (V, 18).

121 “visa (...) forma statutorum superinde loquentium per que habent quod dictum unius testisnil valet, fuit absolutus (...) et maxime viso capitulo xxxiii. libri iii.” (Lamenta de criminali sivelibri maleficiorum, ser. 50.1, sv. 4, f. 181).

122 Diversi del criminale, ser. 37, sv. 42, ff. 72v-75v.

33

Nadalje, iz pojedinih arhivskih zapisa doznajemo da su dræavnisluæbenici nosili knjigu Statuta sa sobom “na teren” kako bi se njomemogli posluæiti; npr. ponio ju je u luku kancelar koji je 1461. po naredbigraanskog suda provodio ovrhu na brodu.123 Uostalom, Ëinjenica da seStatut joπ u XVIII. st. prepisivao za sluæbene potrebe dræavnih institucija,potvruje da ga je praksa cijenila nezaobilaznim pravnim izvorom.

5.2.3. Formalne izmjene sadræaja

Bez obzira na upravo istaknute argumente koji potvruju viπestoljetnuprimjenu statutarnih odredaba, jasno je da pravni poredak nije za sve tovrijeme ostao jednak.

Statutarne odredbe u naËelu nisu bile posebno zaπtiÊene od mije-njanja, veÊ su se mogle revidirati obiËnom “zakonodavnom procedu-rom”;124 u tom smislu statutarne odredbe nisu formalno bile postavljeneiznad drugih zakona. Ipak nisu sve statutarne glave bile jednako “tvrde”.Kod nekih, doduπe malobrojnih, stajala je izriËita klauzula da se ne smijurevidirati, a onome tko bi se to ipak drznuo predloæiti, prijetilo seglobom,125 ili su se htjele sprijeËiti olake promjene zahtijevajuÊi da se otome odluËi posebnom veÊinom.126 Druge pak odredbe koje su sepokazale neprikladnima, bez ikakvih su zapreka zamjenjivane novima:primjerice, veÊ 1278. zabranjeno je povjeravanje sporova meu Dubrov-Ëanima drugom sudiπtu, osim domaÊega;127 God. 1296. revidirane suodredbe o dijelu tereta πto ga DubrovËani koji dovoze æitarice morajupredati nadbiskupu, sakristanu, zdurima i predstojniku arsenala;128 God.1338. izmijenjeno je naËelo o snoπenju sudske pristojbe, tako da ne padana teret optuæenika osloboenoga u kaznenom postupku;129 God. 1451.iz teksta prisege Ëlanova Velikog i Malog vijeÊa te kaznenih sudacaizbaËeno je prisezanje da Êe doÊi na sjednicu; 130 God. 1465. djelomiËno

123 Diversa cancellariae, ser. 25, sv. 70, f. 132.124 VIII, 20.125 Primjerice, VIII, 61 iz 1309. o prinudnom zajmu.126 U glavi VI, 68 iz 2. polovice XIV. st. za izmjenu se zahtijeva troËetvrtinska veÊina

Malog i Velikog vijeÊa.127 VIII, 25 kojom se mijenja III, 3-5.128 VIII, 52 kojom se revidiraju dijelovi odredaba I, 22, 31, 33.129 VIII, 87 koja modificira III, 38.130 Liber viridis, 419 kojim se ukida dio odredaba I, 4 i 5.

34

je izmijenjena odredba o kaænjavanju krae131 itd. Takvih primjeramogao bi se navesti velik broj. Premda se u nekima od novih propisaizrijekom upozoravalo na opoziv, ukidanje, ili izmjenu starije statutarnenorme,132 pa se Ëak i toËno navodio broj glave na koju se to odnosi,133 uveÊini primjera izmjena se moæe otkriti tek raπËlambom i usporedbomsadræaja.

S druge strane, statutarno se pravo i dograivalo novim propisima kojinisu starijima oduzimali snagu, veÊ su samo potanje i preciznije reguliraliveÊ postojeÊe pravne institute. Takav odnos starog i novog æivo oslikavajedan propis pomorskog prava iz 1511. (sadræan u Æutoj knjizi): donosise propis kao dopuna starom pravu koje je manjkavo, zbog Ëegasvakodnevno izbijaju prijepori.134 Srodan tome je nomotehniËki instru-ment - sliËan “autentiËnom tumaËenju” u suvremenom pravu - kojim sepostojeÊi propis tumaËi drugim. U dubrovaËkom pravnom sustavumnoπtvo je primjera takvih “zakonskih interpretacija”, od kojih su nekeuvrπtene i u pravne zbirke.135

Naposljetku, nizu situacija u kojima su se zakonodavnim putemstatutarne norme zamjenjivale, ukidale, dopunjavale ili pojaπnjavale,valja dodati i nerijetke primjere kada se zakonskim aktom statutarnanorma izuzimala od primjene u konkretnom sluËaju. Takve odlukeVelikog vijeÊa predstavljane su kao “milost” (gratia) a pokrivale su viπesituacija u kojima je svrsishodnost nadjaËavala zakonitost. Na primjer,1330. æeni Pankracija de Golebo odobreno je preuzimanje duga na teretmiraza unatoË odredbi Statuta da æena pod muæevom vlaπÊu ne moæepreuzeti obvezu od pet perpera naviπe.136 Ili, Veliko je vijeÊe 1345.ovlastilo Malo vijeÊe da izaslanicima u DraË i srpskom kralju priprijetiviπim globama od onih propisanih Statutom; u skladu s tim, Malo jevijeÊe utvrdilo kaznu od 100 perpera i smjesta je primijenilo.137 OvakvapojedinaËna norma (lex specialis) imala je vaænu funkciju osiguravanja

131 Liber croceus, ed. Branislav NedeljkoviÊ, Zbornik za istoriju, jezik i knjiæevnostsrpskog naroda, III.24. Beograd: SANU, 1997: c. 43 koji revidira VI, 4.

132 Primjerice, Libri reformationum V: 255; «Liber omnium reformationum≈, ed.Aleksandar Solovjev, u: Istorisko-pravni spomenici, I. DubrovaËki zakoni i uredbe, Zbornik zaistoriju, jezik i knjiæevnost srpskog naroda, III.6, Beograd: SANU, 1936: X, 3 [recte: 4] kojise odnosi na II, 24, 14.

133 Npr. Liber croceus, 43.134 Liber croceus, 214 iz 1511., u svezi sa Statutom VII, 11, 21, 22, 16.135 Npr. Liber viridis, 121; Liber croceus, 253 (u svezi sa VII, 14).136 Libri reformationum V: 288; usp. statutarnu odredbu VIII, 32.137 Libri reformationum I: 168.

35

elastiËnosti pravnog sustava.138 Premda u dubrovaËkom pravu nije vaæilostrogo naËelo zakonitosti, pa je praksa i bez takve odluke mogla traæitiput mimo statutarnih rjeπenja, Ëesto se Ëinilo sigurnijim i mudrijimiznimci dati jasni oblik zakonskoga akta.

5.2.4. Preπutne promjene

Kada bi se pratile samo promjene u zakonodavstvu, ne bi se dobila niizdaleka vjerna slika transformacije dubrovaËkog pravnog sustava.Znatno opseænije i dublje promjene odvijale su se preπutno i postupno.Tako penalni sustav koji je propisivao Statut, temeljen na novËanimkaznama, veÊ se tijekom XV. st. poËeo mijenjati, pa se zatvorska kaznane samo probila u taj sustav nego je uskoro osvojila stoæerno mjesto.139

U pojedinim elementima praksa se toliko udaljila od Statuta da su nekenjegove odredbe nazivane “smijeπnima”.140

Temeljem pojedinih sluËajeva moæe se pratiti postupno odmicanjeprakse od statutarne regulative. Taj se otklon ponekad postizao tako dase statutarna odredba naoko nije krπila, a ipak se donosila odluka koja jemimo duha propisa. Primjerice, 1401. vodio se postupak protiv nekogPribislava BokπiÊa, ne samo ozloglaπenoga kradljivca, nego i vlastimaosobito omrznutoga zbog povezanosti sa zavjerenicima Ëiji je pokuπajurote skrπen prethodne godine. Kada su se BokπiÊa doËepali i priveli gasudu, lakπe je bilo dokazati krae nego “politiËki” prijestup, no problemje bio u tome πto je za krau Statut odreivao tek novËanu kaznu (uviπestrukoj vrijednosti ukradenog). Sud se tada posluæio odredbomprema kojoj se kradljivcu stvari velike vrijednosti koji ne bi na vrijemeplatio iznos kazne, imaju iskopati oba oka. BuduÊi da u toj odredbi nijestajao nikakav rok plaÊanja, donesena je presuda kojom osuenik moravrlo visoku kaznu od 177 perpera platiti u roku dok kancelar izgovori

138 O tome u kontekstu mletaËke kaznene politike v. Dennis Romano, “Quod sibi fiatgratia: Adjustment of Penalties and the Exercise of Influence in Early RenaissanceVenice”, The Journal of Medieval and Renaissance Studies, 13 (1983) 2: 251-268.

139 Lonza, Pod plaπtem pravde: 165-166. O srodnoj transformaciji u Veneciji v.Elisabeth Crouzet-Pavan, “Violence, société et pouvoir à Venise (XIVe-XVe siècles):Forme et évolution de rituels urbains”. Mélanges de l’Ecole Française de Rome 96 (1984) 2:905-907; Guido Ruggiero, “Politica e giustizia”, u: Storia di Venezia dalle origini alla cadutadella Serenissima, III, La formazione dello stato patrizio, ur. G. Arnaldi, G. Cracco i A.Tenenti, Roma: Istituto della Enciclopedia Italiana, 1997: 391 i 403.

140 Za postupak bacanja na tle (III, 12) Frano GunduliÊ u XVI. st. kaæe da je nepoznati smijeπan (BogiπiÊ-JireËek u Liber statutorum: 388).

36

OËenaπ. Kada mu to, dakako, nije uspjelo, forma je bila zadovoljena iniπta nije prijeËilo osljepljivanje.141 SliËnih primjera ima joπ, kao onda kadsu suci odredili da dvojica uhiÊenih gusara moraju novËanu kaznu platitismjesta, u roku dok ne dogori svjeÊica, da bi ih mogli “zakonito” osuditina smrt.142 Takvi primjeri iz prakse formalno su u skladu sa Statutom, alisu zapravo suprotni njegovu duhu (jer je prava statutarna kaznazaobiena), prilagoeni potrebama dræavne represije i u tom trenutkupoæeljnoj kaznenoj politici.

U nekim sluËajevima moæe se ne samo pratiti kako praksa postupnonapuπta slovo Statuta nego i preciznije odrediti vrijeme promjena. Naprimjer, Statutom je bilo odreeno da stranka mora formalnim Ëinomprethodno nekog oznaËiti kao svjedoka ako se hoÊe na njega pozvati uparnici.143 U XV. st. taj se procesni zahtjev joπ uvijek poπtovao, ali je usljedeÊem stoljeÊu veÊ bio napuπten.144

S druge strane, pravna praksa nije samo umrtvljivala slovo Statuta.Povoljna statutarna rjeπenja znala su se protegnuti i na situacije kojima taregulacija prvotno nije bila namijenjena. Primjerice, odredba da πtetunastalu gusarskim prepadom ili bacanjem stvari s broda radi njegovaspaπavanja razmjerno snose vlasnici brodskog tereta prema naËeluzajedniËke havarije,145 pokazala se prikladnom i za putovanja u karavanii za kopnene trgovaËke pothvate, pa ju je sudska praksa tako elastiËnointerpretirala i primjenjivala.146

141 Lamenta criminalia, sv. 1, ff. 13r-14v.142 Lamenta criminalia, sv. 4, ff. 161v-162r.143 III, 29.144 V. biljeπke Frana GunduliÊa, s konkretnim upuÊivanjem na sudske spise (Liber

statutorum: 410).145 VII, 7.146 To je zabiljeæio Frano GunduliÊ (Liber statutorum: 413-414).

37

6. SimboliËko znaËenje Statuta za dubrovaËku zajednicu ivlastelinski staleæ

6.1. Statut u sukobima dubrovaËke komune i mletaËkih vlasti

Okolnost da je Statut nastao potkraj XIII. st., u razdoblju napetostiizmeu komune, koja je jaËala i teæila πto πiroj autonomiji, i mletaËkihvlasti i njihovih predstavnika u Dubrovniku vjerojatno je zasluæna zapotanju regulaciju financijskih i drugih obveze zajednice prema knezu(knj. I). Moæda se objema stranama uËinilo da Êe taj zakonski zbornikpostati ËvrπÊim uporiπtem njihovih prava. Ako se razmotre neki odsporova kakvi su povremeno izbijali, vidi se da je Statut uistinu ponekadpredstavljao oruæje komune protiv kneza, a ponekad je upravo udomaÊoj sredini bilo otpora njegovoj primjeni. Primjerice, kada je 1284.sveÊenik Barbije Longo odsjekao nos redovnici Miri, trajno jeosramotivπi, pa je bio uhiÊen pri bijegu, u Dubrovniku su se snaænouznemirili i pobunili srodnici oπteÊenice i skupina plemiÊa, staleæa kojemje pripadala osramoÊena dumna. Razlog njihovu ogorËenju bio je taj πtoje Statutom za to djelo bila propisana novËana kazna147, a to se protivilonjihovu shvaÊanju πto je Longo zasluæio (odsijecanje nosa i ruke,odsijecanje noge, moæda i smrtnu kaznu). Prvo su razmiπljali o tome dazatraæe od kneza neka sudi “po pravdi, a ne propisima”, no zatim supokuπali Longa oteti da bi ga usmrtili ili osakatili, u Ëemu su bilisprijeËeni, i zbog Ëega su se naπli pred sudom.148 Osim πto govori opobjedi institucija vlasti nad samovlaπÊu, ovaj sluËaj upuÊuje i naraskorak izmeu naËela unesenih u Statut i vrijednosti koje je u istovrijeme osjeÊala vlastitima skupina iz patricijskog kruga.

U nekoliko primjera s poËetka XIV. stoljeÊa, oko primjene Statutasukobila su se upravo srediπta politiËke moÊi: komuna i knez. Kada jeizbio prijepor ima li se kod ubojstva izmeu DubrovËanina i podloænikasrpskog vladara primijeniti “stari obiËaj” vraæde (tj. platiti novËananaknada), kako su traæili DubrovËani, ili izreÊi statutom propisanasmrtna kazna, kako je inzistirao knez, te nakon πto se oËitovao i srpskikralj Uroπ, mletaËke su vlasti naposljetku popustile i 1308. odobrile

147 VI, 3.148 Dokumenti o tome sadræani su u Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et

Slavoniae VI, ed. T. SmiËiklas, Zagreb: JAZU, 1908: 499-500, 510-511, 531-532, 545-547;Spisi dubrovaËke kancelarije, III, ed. J. LuËiÊ, Zagreb: JAZU, 1988: 195-196, 199-202.

38

primjenu spomenutog obiËaja bez obzira na to πto je on u suprotnosti saslovom Statuta.149 U drugom sluËaju iz 1313., kada je doπlo do æuËnogspora o tome trebaju li neki stranci platiti luËku pristojbu “jarbolarinu”knezu ili ne, Malo vijeÊe odreklo mu je pravo na taj prihod, pozvavπi sena odnosnu odredbu iz Knjige statuta.150

6.2. Statut kao simbol dræavnog poretka i vlasti

PolitiËka vrijednost Statuta ogledala se u ceremoniji primanja ugraanstvo jer se prisega vjernosti polagala na Sveto pismo, ali idodirivanjem knjige Statuta, kao onda kada je 1348. dubrovaËkimgraaninom postao konavoski æupan Sanko MiltenoviÊ.151

U sklopu ritualnog preuzimanja sluæbe (investiture) dubrovaËkiknezovi prisezali su da Êe upravljati Dubrovnikom poπtujuÊi stare obiËajei statute.152 Dok se u starijim pisanim izvorima spominje prisega na Svetopismo,153 s vremenom su knezovi poËeli prisezati polaganjem ruke natekst prisege u Statutu;154 buduÊi da je najstariji saËuvani sluæbeniprimjerak izlizan upravo na tome mjestu, takva je morala biti praksa veÊu XIV. st.,155 no lako je moguÊe da je poËela odmah po donoπenju Statuta.Na odgovarajuÊi naËin i drugi su dubrovaËki duænosnici prisezali naotvorenu knjigu Statuta.156 SliËno je bilo i u Velikom vijeÊu, kada su nanajvaænijem i najsveËanijem prosinaËkom zasjedanju vijeÊnici polagaligodiπnju prisegu. Nakon πto bi dræavni tajnik proËitao njezin tekst,sluæbeni primjerak statuta pronosio se vijeÊnicom a vlastela su redompolagala ruku na nj, uz podizanje s klupe i lagani naklon u znak

149 Spor je prenesen u statutarnim odredbama VIII, 58-59. O Ëitavom tom prijeporuvidi Bariπa KrekiÊ, “An International Controversy Over the Death Penalty in the Balkansin the Early Fourteenth Century”, Byzantine Studies, 5 (1978) 1-2: 171-176.

150 U odluci Malog vijeÊa (Libri reformationum I: 34) naznaËuje se da su “vidjeli iproËitali statut (tj. statutarnu odredbu) o jarbolarini” (I, 13).

151 Libri reformationum II, 48; za identifikaciju osobe v. Niko KapetaniÊ i NenadVekariÊ, Stanovniπtvo Konavala, I, Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU, 1998:23. Treba ipak upozoriti na to da se inaËe u aktima spominje samo prisega na Svetopismo, pa nije iskljuËeno da je izdavaË to mjesto pogreπno proËitao (statutis umjestoscripturis).

152 I, 1; II, 1.153 V. formulu kneæeve prisege iz 1. pol. XIII. st. (v. BogiπiÊ-JireËek u Liber statutorum:

LVII-LVIII).154 Cerimoniale II, ser. 21.1 (Leggi e istruzioni), sv. 8.2, f. 25v.155 II, 1 u rukopisu B na f. 11.156 Cerimoniale II, f. 45v.

39

poπtovanja.157 Kao posljedica dugogodiπnje prakse, ispis je na tom mjestuu sluæbenom primjerku gotovo posve izbrisan.158 Dvostruki simboliËniËin polaganja ruke i naklona podsjeÊa na liturgijske obrede, nameÊuÊiusporedbu da je za Ëlana dubrovaËkoga vlastelinskog staleæa Statut onoπto je za Ëlana krπÊanske zajednice Sveto pismo.

6.3. Statut i vlastelinski staleæ

DubrovaËka vlastela nisu se na neki posebni i sustavni naËinpoduËavala upravljanju dræavom ni primjeni prava. Uvjetom ulaska uVeliko vijeÊe bila je tek osnovna pismenost, a zatim su patriciji,preuzimajuÊi postupno sve vaænije javne sluæbe, svladavali pravnuvjeπtinu, prikupljali politiËko iskustvo i uËili se diplomaciji.159 Tek su urijetkim razdobljima dubrovaËke vlasti organizirale pravnu poduku, kao1462., kada su Nikolu –onËiÊa, sveÊenika i padovanskog doktorakanonskog prava a tada uËitelja dubrovaËke πkole, angaæirali da osimredovite nastave odræava predavanja iz kanonskog prava i DubrovaËkogstatuta.160 Od DubrovËana koji se nisu odazvali duhovnom zvanju, tek sumalobrojni studirali pravo na inozemnim sveuËiliπtima.161 VeÊina onihkoji su se logikom staleπke rotacije uspinjali prema sudaËkoj i drugimviπim sluæbama, pravo su upoznavali kroz praksu i vlastitim marom.162

Pri tome su se mogli posluæiti primjercima Statuta i drugih zakonskihzbirka koje su bile zastupljene u mnogim vlastelinskim knjiænicama.

U vrijeme uspostave dubrovaËke dræavne nezavisnosti 1358., barem jedvanaest patricija veÊ imalo vlastite prijepise Statuta.163 Premda je pokojiprijepis u to doba vjerojatno bio u vlasniπtvu puËana,164 veÊina primjeraka

157 Ritual polaganja prisege opisan je u Cerimoniale II, ff. 39v-40r.158 Mjesto na koje su vijeÊnici polagali ruku jest II, 5, na f. 18v rukopisa C1. V. takoer

fotografiju u Nella Lonza, “Izborni postupak DubrovaËke Republike”, Anali Zavoda zapovijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 38 (2000): 17.

159 JanekoviÊ-Römer, Okvir slobode: 116-121 i 187-192160 BogiπiÊ-JireËek u Liber statutorum: XI, bilj. 1.161 V. Lonza, Pod plaπtem pravde: 29-30 i ondje cit. literaturu; JanekoviÊ-Römer, Okvir

slobode: 190-191.162 SaËuvane su pravne biljeπke ©iπka –ureviÊa iz XVI. st, koje je sastavljao

povremeno otkad je prvi put postao sucem do smrti, Ëetvrt stoljeÊa poslije (Znanstvenaknjiænica u Dubrovniku, Ink. 73, privez).

163 Libri reformationum I: 250.164 Na taj zakljuËak upuÊuje okolnost da se 1358. prijeti oπtrom kaznom i puËanima

koji ne podnesu svoje primjerke na unoπenje preinaka (Libri reformationum I: 247-248).

40

bila je u rukama onih koji su veÊ oblikovali dominantan druπtveni sloj, ikojima Êe upravo u to vrijeme i formalno pripasti politiËka vlast. Vlastitiprimjerak Statuta ne Êe biti samo podloga za obavljanje javnih poslova ipravni okvir gospodarskih aktivnosti, nego Êe postajati i biljeg njihovestaleπke pripadnosti.

VeÊina je vlasnika nastojala pribaviti primjerke na pergamentu,trajnijem i ljepπem materijalu a neki su æeljeli i da njihov Statut budeukraπen pozlaÊenim minijaturama.165 No, Ëak i oni rukopisi izvedeniskromnije, na papiru166 i bez posebnih uresa, bili su skupi jer je cijenaprijepisa bila znatna. Na primjer, 1342. prijepis je bio ugovoren na rok oddva mjeseca i za naknadu od 6 perpera,167 πto je tada odgovaralotromjeseËnoj mornarskoj plaÊi, ili godiπnjem najmu skromne kuÊe.168 Kaoneveliki predmeti znatne materijalne vrijednosti, rukopisi su bili pri-kladan objekt zaloga. Tako je i GauËe Mihov RastiÊ 1476. predao u zalogLuju Kristovu PuciÊu svoj primjerak Statuta za vrijednost od pet i poldukata.169

Zbog doslovne, ali i simboliËne vrijednosti primjerci Statuta Ëesto suse nasljeivali unutar vlastelinskog roda, prenosili s koljena na koljeno iliostavljali odreenome muπkom srodniku. Tako je Jakov Matejev –ur-eviÊ (TamariÊ), oporukom 1462. ostavio svoj statutni primjerak mladomroaku (vjerojatno praneÊaku) Mateju Ivanovu.170 Rukopis koji je izraenoko 1420. za nekoga iz porodice GradiÊ, joπ je u XVII. st. bio vlasniπtvoznamenitog Stjepana GradiÊa.171 S priliËno se vjerojatnosti moæe

165 To se razabire iz ugovora kojim Klement GuËetiÊ 1450. naruËuje prijepis Statutaod dum Nikole Antunova, u kojem izrijekom stoji da prepisivaË nije duæan izraditipozlaÊene minijature (Debita notariae, ser. 36.1, sv. 25, f. 181).

166 Ibid.167 NaruËio ga je Pale de Dime de Pabora od notara i kancelara Francisca Bartholomei

de Archo, no ugovor je poslije sporazumno raskinut (BogiπiÊ-JireËek u Liber statutorum:XLII).

168 Vuk Vinaver, “Prilozi istoriji plemenitih metala, cena i nadnica (srednjovekovniDubrovnik)”, Istorijski glasnik, 1-2 (1960): 68-70.

169 Diversa cancellariae, sv. 77, f. 185v.170 Diversa notariae, ser. 26, sv. 18, f. 34. Dr. Zdenki JanekoviÊ Römer zahvaljujem na

pomoÊi pri utvrivanju srodniËkih odnosa.171 “...opus hoc trinum (...) librum statuti (...) libelli viridis reformationum (...) unum per virum

ingenuum (...) de Gradi ut illud (...) iuxta sui appetitum et (...) describerem...” (f. 1). Ta sedatacija moæe postaviti na temelju citiranih odredaba iz Zelene knjige (posljednja je c. 173iz 1419), a potvruje ju gotiËko pismo s vrlo rijetkim elementima humanistike. Temeljemoporuke Stjepana GradiÊa, rukopis je pripao Vatikanskoj biblioteci, kojoj je upravitelj bio,te se ondje i danas Ëuva. Fotografije postoje u ostavπtini Bernarda Stullija u Hrvatskomdræavnom arhivu (4.1.191).

41

pretpostaviti da je taj rukopis Statuta ostao u istoj obitelji dva i polstoljeÊa.

Slika o rasprostranjenosti Statuta u patricijskom staleæu u sutonRepublike, moæe se dobiti ako se broj veÊi od dvadeset statutarnihprijepisa iz XVIII. stoljeÊa ili starijih172 prispodobi s tek neznatno veÊimbrojem vlastelinskih rodova.173 Pretpostavku da je veÊina rodova imalavlastiti primjerak Statuta i drugih zakonskih zbirka - radi koriπtenja uprivatnoj sferi i pri obavljanju javnih funkcija, ali i kao znak staleπkogidentiteta i tradicije - potvruju patricijski ekslibrisi saËuvani u nekimprimjercima. SaËuvan je, primjerice, komplet zakonskih zbirka koje su udrugoj polovici XVIII. st. pripadale vlastelinskom rodu Saraka.174

Ponekad je u rukopisu upisano ime pojedinca koji ga je priskrbio ili jetime naknadno oznaËio svoje vlasniπtvo: npr. Matej PuciÊ imao je prijepisStatuta,175 jedan kodeks u koji su zajedno uvezani Statut i Knjiga svihzakona pripadao je 1747. Antunu SorkoËeviÊu176 a 1774. Luko Mihov–ureviÊ-BuniÊ upisao se kao vlasnik Statuta i Knjige svih zakona.177 Biloje primjera da su se mladi patriciji sami prihvaÊali prepisivanja zakonikakoji bi im mogli zatrebati u karijeri, kao dvadesetogodiπnjak MatejDominkov GetaldiÊ; on je najprije 1725. prepisao Statut i prvi dio Æuteknjige, a potom i Knjigu svih zakona.178 Vjerojatno su se ËeπÊe naruËivali

172 Strohal (Statuti) je poËetkom XX. st. inventarizirao 24 prijepisa Statuta iz vremenaRepublike, ne raËunajuÊi sluæbene primjerke iz dræavne pisarnice.

173 Prema pregledu koji donose ∆osiÊ i VekariÊ, u razdoblju 1667-1808. bila su 23patricijska roda, iskljuËivπi novoprimljenu vlastelu (Stjepan ∆osiÊ-Nenad VekariÊ, “RaskoldubrovaËkog patricijata”, Anali Zavoda za povijesne znanosti u Dubrovniku, 39 (2001): 339-342).

174 Zbirka Baltazara BogiπiÊa u Cavtatu, Ms. 154-157. Rukopisi su jednako uvezani iizvorno su na prvoj strani nosili ekslibris i crteæ grba. U to su vrijeme Ëlanovi VelikogvijeÊa bili Boæo (Natalis) Saraca i pet njegovih sinova.

175 Danas u knjiænici Dræavnog arhiva u Zadru, 41.176 Arhiv HAZU, I.d.51.177 Na natpisnom listu Statuta piπe “1774 L. Giorgi” (Strohal, Statuti: 71). Na temelju

podataka iz Ogledala Velikog vijeÊa (ser. 21.1, sv. 4.1), vlasnika je moguÊe pouzdanoidentificirati kao Luka Mihova –ureviÊa BuniÊa, koji je u vrijeme upisa imao dvadesetdevet godina. Vjerojatno su mu pripadali i rukopisi dvaju drugih zakonskih zbirka (usp.Strohal, Statuti: 75 i 80). Osnovni biografski podatci doneseni su u: Slavica Stojan, Usalonu Marije Giorgi Bona, Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU, 1996: 28-30.

178 Na Statutu je ubiljeæio: “Exscriptum anno D. 1725 per D. Matheum de Ghetaldis. Adprivatam aucthoris utilitatem” (Arhiv HAZU, I.c.57.b).

42

prijepisi, pa je npr. Antonio Regini 1775.-1778. iz originala prepisao svezbirke, vjerojatno po narudæbi obitelji Kaboga.179

Od vlastelinskih se primjeraka pravnih zbirka ponajprije zahtijevaloda budu pregledne i praktiËne. U starijem razdoblju, dok dubrovaËkozakonodavstvo joπ nije nabujalo do nepreglednosti, u nekim su serukopisima pokuπavali donijeti i povezati svi vaæeÊi propisi (Statut,Knjiga svih zakona i Zelena knjiga). Takav je, primjerice, veÊ spominjaniGradiÊev rukopis iz XV. st. Zbog sve opseænijeg zakonodavstva kom-pilacije toga tipa ubrzo su postale neizvedive. Njihovo je mjesto u XVI.st. zauzeo novi tip prijepisa koji je sadræavao pomagala Frana GunduliÊanamijenjena lakπoj uporabi i tumaËenju teksta.

6.3. Statut i tradicionalizam dubrovaËke dræave

U Dubrovniku su, kao πto smo vidjeli, srednjovjekovni pravni izvoriostali na snazi sve dok nije nestala dræava kojoj su pripadali. SliËno je biloi u Veneciji, ©panjolskoj i drugim dugovjeËnim dræavama Starogporetka.180 BuduÊi da se pravna tradicija cijenila bitnom za politiËkulegitimaciju, stari su se zakonski tekstovi nerado mijenjali. »ak i ondaako je njihov sadræaj postao neprimjeren i neprimjenjiv, Ëuvao se izvorniizriËaj. Jedan od najzanimljivijih dubrovaËkih primjera jest tekst prisegeËlanova Velikog vijeÊa, koju su dubrovaËki plemiÊi polagali naprosinaËkom zasjedanju VijeÊa sve do propasti Republike.181 Njezin jetekst izvorno bio sroËen za malovijeÊnike i definiran Statutom joπ u XIII.stoljeÊu,182 pa ni u jednoj konkretnoj toËki nije odgovarao ovlastima kojeje Veliko vijeÊe s vremenom dobilo. Prigoda za sastavljanje veliko-vijeÊniËke prisege u vrijeme revizije statutarnog teksta 1358. bila jepreuranjena jer je Veliko vijeÊe tada joπ uËvrπÊivalo svoj djelokrug, arevizijsko povjerenstvo ionako je bilo usmjereno na “ËiπÊenje” Statuta odspomena mletaËke vrhovne vlasti. No, dubrovaËke vlasti nisu ni poslijeizmijenile “neodgovarajuÊu” prisegu jer su simboliËnu vrijednost i starinuformule dræali vaænijima od toËnosti sadræaja.

179 Rukopisi Knjige svih zakona, Æute knjige i indeksa Zelene knjige nalaze se u ZbirciBaltazara BogiπiÊa u Cavtatu (mss. 159, 161, 163), a Statuta u Dræavnom arhivu uDubrovniku (ser. 21.1, sv. 9).

180 Za Veneciju v. Zordan, L’ordinamento giuridico veneziano; za ©panjolsku v. RuthPike, “Penal practices in Early Modern Spain”, Criminal Justice History, 5 (1984): 46.

181 O tome opπirnije Lonza, “Izborni postupak”: 16-18.182 II, 5.

43

DubrovaËki je politiËki sustav zazirao od promjena. Prihvatljiva su bilasamo ona poboljπanja u praksi πto su se zadræavala na razini “vjeπtine”,dok o korjenitim sadræajnim reformama nije bilo ni govora. Na primjer,kad su potkraj XVIII. st. dubrovaËke vlasti angaæirale rimskog odvjetnikaLuigija Cosintija za nastavu o osnovama prava, izriËito su mu zabranileda bude nazoËan suenjima i daje struËne savjete.183 Bez obzira na to πtosu dubrovaËki izobraæeni krugovi bili upoznati s prosvjetiteljskimnapisima i reformskim zahvatima u zakonodavstvu nekih europskihzemalja, to se nije odrazilo na pravnu praksu jer je u institucijama vlastiprevladavao duh konzervativizma.184

Ta konzervativnost osjeÊala se trajno u mnogim sferama dubro-vaËkoga druπtvenog æivota, od ideologije i prava do umjetnosti iodijevanja,185 a odnaπala je pobjedu i u prijelomnim trenutcima -primjerice, nakon potresa iz 1667. - kada se zajednica morala suoËiti sizborom izmeu obnove starog ili uvoenja novog.186 Zbog vrijednostikoja se pridavala tradiciji, ponekad se Ëak i oËita novina proglaπavala“starim obiËajem” ili “povratkom na stari ustroj”.187

Razlog takvoj sljubljenosti s tradicijom leæi u politiËkoj legitimacijidubrovaËke dræave i staleæa na vlasti i u uvjerenju da kontinuitet jamËistabilnost. DubrovaËki pravni poredak smatran je bitnim potpornjemdræavne snage. Govorilo se da je Dubrovnik zakonima “naoruæan” i“utvren... jednako kao i zidinama”188 a da “pravda... raa slogu, njeguje

183 Æarko MuljaËiÊ, “DubrovaËka ‘PravniËka πkola’ (1794-1808)”, u: BeritiÊev zbornik,ur. V. CvitanoviÊ, Dubrovnik: Druπtvo prijatelja dubrovaËke starine, 1960: 37.

184 Opπirnije v. Lonza, Pod plaπtem pravde: 295-315 i ondje cit. lit.; V. takoer ∆osiÊ-VekariÊ, “Raskol dubrovaËkog patricijata”: osobito 374-375.

185 V. JanekoviÊ-Römer, Okvir slobode: 11, 38, 131-132, 352, 390-391 et passim. IgorFiskoviÊ smatra dugo zadræavanje gotiËke morfologije u dubrovaËkom graditeljstvu,kiparstvu i slikarstvu namjernim podsjeÊanjem zajednice na sretno doba uspostavesamostalnosti i uzdizanja domaÊeg patricijata (“Kipar Beltrand Gallicus u Dubrovniku -sudionik ‘PosveÊenja grada’ oko 1520.”, Peristil, 37 (1994): 58, bilj. 55).

186 Stjepan GradiÊ prepoznao je u stanju nakon potresa πansu za modernizaciju grada,proπirenje ulica i uvoenje kolnog prometa. Meutim - kako to nadahnuto kaæe MilanPrelog - “DubrovËani su ostali uporni u svojim nastojanjima da uspostave πto viπesrednjovjekovnog grada jer se on poklapao u njihovoj svijesti s pojmom GRADA uopÊe”(“Dubrovnik: prostor i vijeme”, u: Zlatno doba Dubrovnika XV. i XVI. stoljeÊe: Zagreb:MTM, 1987: 30).

187 Za primjer iz izbornog sustava v. Lonza, “Izborni postupak”: 46 i sl.188 Prvi izriËaj potjeËe od Ilije CrijeviÊa (cit. u JanekoviÊ-Römer, Okvir slobode: 27);

drugi je iz BuniÊeva sudskog priruËnika. Nicolaus Joannis de Bona, Praxis judiciaria juxtastylum curiae Rhacusinae. Rhacusii: C. A. Occhi, 1784: 3

44

mir”.189 U prethodnim raπËlambama pokazala sam da dubrovaËki pravnisustav nije bio monolitna masa, veÊ niz polja reguliranih razliËitimnormativnim mehanizmima (obiËajima, voljom stranaka itd.). I samizakoni, na Ëelu sa Statutom, preπutno su se i potiho prilagoivalipotrebama stvarnosti, i upravo ta podatnost osiguravala im je dugi vijek.Ipak, prispodoba pravnog sustava sa zidinama nije tek nemaπtovitopretjerivanje: u oba sluËaja gotovo da je bitnija poruka o Ëvrstini koju ta“zdanja” upuÊuju od njihove stvarne neprobojnosti.190 Mit o dubro-vaËkom pravu govorio je: “ovo nije sredina kojom vlada bezakonje, veÊzajednica ureena drevnim propisima”, a nije se pronosio samo krozsluæbene akte i politiËke govore veÊ je tinjao i u svijesti obiËnog puka.191

7. Kutovi Ëitanja DubrovaËkog statuta

Vjerojatno svatko kome je struka prouËavanje starijih hrvatskihpovijesnih izvora ima pomijeπane osjeÊaje prema njihovim prijevodnimizdanjima. S jedne strane, jedan vaæan dio povijesnog naslijea postajedostupan πiroj publici, potiËe se interes za proπlost i svijest o njoj. S drugestrane, ta je baπtina itekako krhka, slojevita i sloæena, i drobi se u rukamaonoga tko joj pristupa bez predznanja o povijesnom i pravnom razvoju.TumaËenjima se ponekad pristupa olako, povijesnim realitetima sepridaju suvremena znaËenja, nateæu se paralele i traæe poruke kojih usamom tekstu ne moæe biti. Nekakvih “recepata” za Ëitanje statutanamijenjenih πiroj publici, dakako, ne moæe biti niti bih se usudilaupustiti u takvo πto. U nadi da nekoliko zakljuËnih rijeËi u ime struke neÊe zazvuËati preuzetno, voljela bih zakljuËno upozoriti na nekolikometodoloπkih “hridi” na koje se suvremeni Ëitatelj lako moæe nasukati.

Statut, kao i svaki drugi normativni tekst, dvojne je prirode. Onpropisuje æeljeno ponaπanje, govori o onome πto treba postiÊi, pa u tomene opisuje stvarnost samu. S druge strane, statut je blizak zbilji jer se unjemu ne Êe predvidjeti neko stanje koje nema podlogu u realnom æivotu

189 Proemij190 Za zidine v. Josip BelamariÊ, “Marginalije uz povijest dubrovaËkih zidina”,

Dubrovnik, N.S. 4 (1993) 2: 265.191 Peljeπki Êe mornar u svai istaknuti ovu civilizacijsku razliku i dobaciti svom

kapetanu: “... jes ovdi Pravda... erbo nijesmo u Vrgorcu da Ëinimo junaπtvo” (cit. premaFrano Glavina, Kmetski odnosi na poluotoku Peljeπcu pod DubrovaËkom Republikom i njihovorazrjeπavanje za austrijske vladavine, Zagreb, 1988 (neobjavljena doktorska disertacija): 38).

45

ili barem u njoj nije zamislivo. Ako se poigramo knjiæevnim odred-nicama, moæemo reÊi da je statutarni tekst i “faction” i “fiction”.Primjerice, zabrana noπenja oruæja govori o tome da su vlasti to smatraleneprihvatljivim, ali i svjedoËe da je toga bilo. Ovim banalnim primjeromhtjela sam uvesti problem osjetljivog kontrapunkta izmeu “jest” i“treba”, ali i otvoriti pitanje moæemo li dokraja vjerovati kako onomu πtoopisuje, tako i onomu πto proklamira. Ako se, na primjer, statutarnaodredba u vremenskim razmacima ponavlja i obnavlja, onda to znaËi daje postojalo dosta uporno htijenje da se postigne njezina djelotvornost,ali i dokazuje njezinu (barem djelomiËnu) neefikasnost. Taj fini odnosneke statutarne odredbe i povijesne stvarnosti vrlo se teπko moæespoznati samo na temelju normativnih podataka, i zato statut pravuvrijednost povijesnog izvora dobiva tek suËeljen s drugim dokumentimao pravnoj praksi. DubrovaËki statut tako moæe zasjati punim sjajem tekna podlozi svih onih bezbrojnih upisnika i isprava u koje je pretoËenpravni æivot dubrovaËke zajednice.

Drugi kamen kuπnje jest pitanje zakonitosti. Premda Êe se i udubrovaËkim izvorima veliËati propisi i ponavljati maksime poput one da“onaj tko stvara pravo mora pravo i poπtovati”,192 dubrovaËku sredinu netreba zamiπljati kao prostor premoÊne vladavine prava.193 Pri tome neupuÊujem prije svega na veÊ isticanu sloæenost pravnog sustava (propisi,obiËajno pravo, opÊe europsko pravo itd.), nego na njegovu otvorenostprema slobodnoj prosudbi, oportunitetu, politiËkoj volji. Granice izmeudopuπtenog i zabranjenog u praksi Ëesto je povlaËila politiËka svrsi-shodnost, a ne Ëvrsti i nepromjenjivi pravni kriteriji; zapisana normaobvezivala je, ali ne na strog naËin i mogla se prilagoditi konkretnomsluËaju.194 Nije bilo, primjerice, nikakve zapreke izricanju drugaËije iliteæe kazne od one propisane statutom.195 Treba razumijeti da s glediπtastarog dubrovaËkog prava to po sebi nije bila zlouporaba ili prekoraËenje

192 Ova je maksima zapisana meu raznim sitnim biljeπkama u Carinskom zakoniku(“Statuta doane civitatis Ragusii”, ed. M. PeterkoviÊ, u: Istorisko-pravni spomenici I: 393).

193 Guido Ruggiero je piπuÊi o MletaËkoj Republici izrekao rijeËi koje bi se mogleprimijeniti i na DubrovaËku Republiku, kao i na bilo koju dræavu Starog poretka: to nijepravna dræava (Ruggiero, “Politica e giustizia”: 390).

194 Ruggiero je statut duhovito nazvao “izlogom” za praksu (Guido Ruggiero, “Lawand punishment in Early Renaissance Venice”. The Journal of Criminal Law & Criminology69 (1978) 2: 243); o tome v. i MargetiÊ, “O nekim osnovnim znaËajkama”: 10.

195 Npr. u presudi Velikog vijeÊa iz 1360. izriËito se kaæe da Êe se neki Ratko kaznitistroæe od propisanog u statutarnoj odredbi (Libri reformationum III: 49).

46

sudske ovlasti, veÊ prirodan postupak na crti svrsishodne penalnepolitike. DubrovaËki suci nisu bili “zarobljenici prava”, veÊ slobodnioblikovatelji pravne zbilje kojoj je Statut moæda bio tek osnovni kalup, iliniti to.

TreÊa okolnost koju mislim da je vrijedno istaknuti jest konkretna iparcijalna priroda propisa.196 U statutarne propise unose se Ëesto samosporna pitanja oko kojih se u praksi pojavljuju krupnije nedoumice. Zatose neki pravni instituti obrauju detaljnije, a neki samo letimice ili sepotpuno preskaËu. Tako se iz “πutnje statuta” ne smije izvoditi zakljuËakda pravni poredak neπto nije poznavao; paËe, mnoπtvo je primjera da seu statutarnom tekstu ispuπtalo ono πto je opÊepoznato i samorazumljivo.Ta neujednaËena i slaba pokrivenost pravnog polja propisima, na duljirok moæe pokazati snagu. Povoljna strana skromnije regulacije jest ta dase mnogo toga mora rjeπavati interpretacijom, pa pravo zadræavapotrebnu podatnost i bolje odolijeva vremenu. Na bezbroj primjera usuvremenoj stvarnosti pokazalo se da je dugovjeËnost nekog propisaobrnuto razmjerna njegovoj duljini i razraenosti; samo su saæeti, ogoljelipravni izvori (poput ustavnih amandmana SAD-a) preæivljavali dubokedruπtvene promjene i zadræali snagu stoljeÊima, stalno dobivajuÊipremaze novih tumaËenja. Bujanje zakonodavstva Ëesto je simptomneodreenih ili uzburkanih druπtvenih vrijednosti. DubrovaËki statutsvoj æivot duæi od preko pola tisuÊljeÊa zahvaljuje, meu ostalim(vaænijim) razlozima, i tome πto nije bio odviπe rjeËit, pa je praksa moglatraæiti i nalazila nove putove.

Ako pustimo po strani spomenuta razmatranja o pravnopovijesnomkontekstu i metodoloπka upozorenja, Statutu se moæe priÊi i iz drugogkuta. Njegov se tekst dade Ëitati opuπteno, onako kako moæe uæivati ustihovima onaj tko ne zna niπta o njihovu metru, ili u slici onaj tko se nerazumije u ikonografiju. Ispod strogih pravnih formulacija gdjekad semoæe nazrijeti ljepota, mudrost i sklad, i bilo bi πteta kada bi pri ËitanjuStatuta izostala ova dimenzija uæitka. Novo paralelno izdanje latinskog ihrvatskog teksta nekoga Êe moæda potaknuti da se zamisli nad smislom,ali i osluπne ritam starog izvornika.

Nella Lonza

196 Na to upozorava MargetiÊ, “O nekim osnovnim znaËajkama”: 10. O tome saæetogovori i proemij DubrovaËkog statuta: “(...) jer ima viπe poslova nego propisa (…)”.

48

TABULA RERUM

LIBER PRIMUS

I. Qualiter dominus comes recipitur a Comuni (sic) et canonicis II. De hiis que dominus comes tenetur facere canonicis, et canonici

sibiIII. B - De potestate quam habet dominus comes super eligendis

officialibusC - Qualiter iudices, consiliarii et vicarii eligi debeant

IV. Quando dominus comes vadit ad stanicum vel ad parlamentumV. De sale necessario pro familia domini comitis

VI. De eo quod dominus comes recipit a beccariaVII. De eo quod comes dat beccariis

VIII. De eo quod molendinarii faciunt comiti et comes eisIX. De eo quod comes facit naucleriis et marinariisX. De eo quod comes recipit a piscatoribus

XI. Quando comes facit piscari aquam UmbuleXII. De lignis et teda quam recipit dominus comes

XIII. De arboratico foresteriorum venientium per mareXIV. De eo quod habet comes de servis et ancillis qui vendunturXV. Qualiter homines Laste dederunt se et insulam Comuni Ragusii

XVI. De vacha de margarisioXVII. De lignis portantibus blavam qui dant partem domino

archiepiscopoXVIII. De eo quod piscatores dant archiepiscopo

XIX. De placitis que habet dominus archiepiscopus in curia seculariXX. De placitis hominum domini archiepiscopi

XXI. De monasterio Lacrimonensi et eius villisXXII. De eo quod recipit sacrista Sancte Marie a lignis et navibus

XXIII. De parte que datur a navigantibus ecclesie Sancte MarieXXIV. Qualiter eligantur procuratores ecclesie Sancte Marie, et de

officio eorumXXV. De reditu statere, rubri, carri et balanciarum quem recipit Sancta

MariaXXVI. De eo quod procuratores Sancte Marie recipiunt a piscatoribus

XXVII. De officio protomagistri operis ecclesie Sancte Marie, et de eo quod habet

XXVIII. De eo quod magistri laborantes in ecclesia Sancte Marie habent a procuratoribus eiusdem ecclesie

XXIX. De officio vicariiXXX. De eo quod habet vicarius

XXXI. De iure pitantarii

49

PREGLED SADRÆAJA

KNJIGA PRVA

I. Kako OpÊina i kanonici primaju gospodina knezaII. O onome πto je gospodin knez duæan Ëiniti kanonicima i

kanonici njemuIII. B - O ovlasti koju gospodin knez ima u izboru sluæbenika

C - Kako se imaju birati suci, vijeÊnici i kneæevi zamjeniciIV. Kad gospodin knez ide na stanak ili dogovorV. O soli potrebnoj za kuÊanstvo gospodina kneza

VI. O onome πto gospodin knez prima od klaonice VII. O onome πto knez daje mesarima

VIII. O onome πto mlinari Ëine knezu, a knez njimaIX. O onome πto knez Ëini nokjerima (zapovjednicima brodova) i

mornarima X. O onome πto knez prima od ribara

XI. Kad knez nareuje da se ribari u vodama OmbleXII. O drvima i luËi koje prima gospodin knez

XIII. O jarbolarini (arboratiku) stranaca koji dolaze moremXIV. O onome πto knez dobiva od prodaje robova (serva) i robinja

(ancila)XV. Kako su Lastovci predali sebe i otok OpÊini dubrovaËkoj

XVI. O kravi od mogoriπaXVII. O brodovima koji donose æito i koji daju dio gospodinu

nadbiskupuXVII. O onome πto ribari daju nadbiskupuXIX. O parnicama πto ih gospodin nadbiskup ima pred svjetovnim

sudomXX. O parnicama ljudi gospodina nadbiskupa

XXI. O lokrumskom samostanu i njegovim seoskim posjedima XXII. O onome πto sakristan Svete Marije dobiva od plovila i brodova

XXIII. O dijelu koji pomorci daju Crkvi svete Marije XXIV. Kako se imaju birati prokuratori Svete Marije i o njihovoj sluæbi XXV. O prihodu koji Crkva svete Marije dobiva od vage, æitne mjere,

kola i tezuljaXXVI. O onome πto prokuratori Svete Marije dobivaju od ribara

XXVII. O sluæbi glavnog majstora u gradnji Crkve svete Marije i o onome πto dobiva

XXVIII. O onome πto majstori koji rade u Crkvi svete Marije dobivaju od prokuratora te crkve

XXIX. O sluæbi kneæeva zamjenika XXX. O onome πto dobiva kneæev zamjenik

XXXI. O pravu pitantara (predstojnika arsenala)

50

XXXII. De officio ripariorumXXXIII. De eo quod recipiunt rippariiXXXIV. De eo quod datur rippariis pro quolibet mandato

LIBER SECUNDUS

I. Sacramentum domini comitisII.Sacramentum militum sive sociorum domini comitis

III. B - Sacramentum fidelitatis quod homines Ragusii faciunt domino duci Veneciarum et comiti RagusiiC - Sacramentum fidelitatis quod homines faciunt comiti Ragusii

IV. Sacramentum iudicumV. B -Sacramentum consciliariorum Minoris et Maioris Consilii

C - Sacramentum consiliariorum Minoris et Maioris ConsiliiVI. Sacramentum advocatorum qui placitant coram domino comite

et eius iudicibusVII. Sacramentum advocatorum qui antepositi sunt ad inquirendum

et placitandum omnes raciones ComunisVIII. Sacramentum illorum qui sunt supra salem ad comparandum

eum pro ComuniIX. Sacramentum illorum qui sunt antepositi ad vendendum salem

pro ComuniX. Sacramentum custodium (sic) noctis

XI. Sacramentum camerariorum ponderum et mensurarumXII. Sacramentum procuratorum laborerii ecclesie Sancte Marie

XIII. Sacramentum procuratorum qui sunt antepositi ad exigendum redditus et raciones Sancte Marie

XIV. Sacramentum pitantarii et custodum arsaneXV. Sacramentum camerariorum qui recipiunt peccuniam

pertinentem ComuniXVI. Sacramentum vicarii

XVII. Sacramentum ripariorumXVIII. Sacramentum illorum qui sunt supra vinum

XIX. Sacramentum illorum qui sunt supra frumentum et omnem aliam blavam

XX. Sacramentum illorum qui sunt ad exigendum ficta domorum Comunis

XXI. Sacramentum illorum qui sunt supra ordinem panisXXII. Sacramentum artificum omnium arcium

XXIII. Sacramentum nunciorum qui mittuntur a domino comite pro negociis Comunis Ragusii

XXIV. De salario nunciorumXXV. Sacramentum illorum qui sunt antepositi ad faciendum aliquod

laborerium pro Comuni

51

XXXII. O sluæbi zdura XXXIII. O onome πto dobivaju zduri XXXIV. O onome πto se daje zdurima za svaki sudski poziv

KNJIGA DRUGA

I. Prisega gospodina knezaII. Prisega zamjenika ili pomoÊnika gospodina kneza

III. B - Prisega vjernosti koju DubrovËani polaæu gospodinu mletaËkom duædu i knezu dubrovaËkomC - Prisega vjernosti koju ljudi polaæu dubrovaËkom knezu

IV. Prisega sudaca V. Prisega vijeÊnika Malog i Velikog vijeÊa

VI. Prisega odvjetnika koji vode parnice pred gospodinom knezom i njegovim sucima

VII. Prisega odvjetnika koji su postavljeni da potraæuju i pokreÊu parnice o svim opÊinskim prihodima

VIII. Prisega onih koji su zaduæeni da nabavljaju sol za OpÊinu IX. Prisega onih koji su postavljeni da prodaju sol za OpÊinuX. Prisega noÊnih Ëuvara

XI. Prisega nadstojnika utega i mjeraXII. Prisega prokuratora gradnje Crkve svete Marije

XIII. Prisega prokuratora koji nadgledaju naplatu prihoda i raËuna Svete Marije

XIV. Prisega predstojnika i Ëuvarâ arsenalaXV. Prisega blagajnika koji primaju novac πto pripada OpÊini

XVI. Prisega kneæeva zamjenikaXVII. Prisega zdurâ

XVIII. Prisega nadzornika vinaXIX. Prisega nadzornika pπenice i svakoga drugog æitaXX. Prisega ubiratelja najamnina za opÊinske kuÊe

XXI. Prisega nadzornika odredbe o kruhuXXII. Prisega majstorâ svih obrta

XXIII. Prisega poklisara koje gospodin knez πalje za poslove OpÊine dubrovaËke

XXIV. PlaÊe poklisaraXXV. Prisega nadzornika gradnje za OpÊinu

52

LIBER TERCIUS

I. De ordine iudiciorum et terminis qui dantur in iudiciisII. De illis qui possunt iudices deiactare

III. De iudicibus qui de foris eligunturIV. Qualiter iudices de foris electi iudicare debentV. De fratribus inter se placitantibus

VI. De patribus cum filiis suis litigantibusVII. De uxore vocata ad placitum cuius vir est absens

VIII. De filio vocato ad placitum absente patreIX. De muliere vidua vocata ad placitumX. De patre vocato ad placitum qui petit filium expectare

XI. De contumacibusXII. De illis qui se iactant in terram et nolunt respondere

XIII. De vocato ad placitum qui est supra viagiumXIV. De induciis mensis augustiXV. Existens supra viagium infra terminum sibi datum possit recedere

XVI. Vocatus super hiis que spectant ad primum viagium non habeat terminum

XVII. Vocatus per foresterium non possit exire de RagusioXVIII. Vocatus super deposito nullum habeat inducium

XIX. De placitis inter homines Ragusii et homines DalmacieXX. De hiis que petuntur in stanico

XXI. De foresterio qui aliquid recepit a Raguseo et super hoc vocaturXXII. De foresterio qui habet cartam supra Raguseum

XXIII. De cartis continentibus usuram vel penam de quinque in sexXXIV. Cartam maiorem penam continentem quam de quinque in sexXXV. De carta sine usura vel pena de quinque in sex

XXVI. De debitore morienti cui petitur debitumXXVII. De placitis inter laycum et clericum

XXVI. Sacramentum capitanei vel capitaneorum qui mittuntur a domino comite

XXVII. Sacramentum illorum qui sunt supra doanam marisXXVIII. Sacramentum illorum qui sunt supra doanam per terram

XXIX. Sacramentum illorum qui sunt antepositi ad inquirendum vinum per civitatem

XXX. Sacramentum comiti vel comitorum qui mituntur a domino comite

XXXI. Sacramentum de galiotisXXXII. Sacramentum illorum qui recipiunt raciones Comunis

XXXIII. Sacramentum comitum insularum Iuppane, Dalafodi et Calamoti

53

KNJIGA TRE∆A

I. O sudbenom redu i rokovima koji se daju u postupcimaII. O onima koji mogu odbiti suce

III. O sucima koji se biraju izvanaIV. Kako imaju suditi izvana izabrani suciV. O braÊi koji se meusobno parniËe

VI. O oËevima koji vode spor sa sinovimaVII. O æeni tuæenoj u muæevoj odsutnosti

VIII. O sinu tuæenom u oËevoj odsutnostiIX. O tuæenoj udovici X. O tuæenom ocu koji zahtijeva da se priËeka na sina

XI. O onima koji se ogluπe XII. O onima koji se bace na zemlju i ne Êe da stupe u parnicu

XIII. O tuæeniku koji se spremio za putovanjeXIV. O odgodama u mjesecu kolovozuXV. Onaj koji se spremio na putovanje moæe otiÊi u roku koji mu je

dan (za odgodu parnice)XVI. Tko je pozvan na sud zbog neËega πto se tiËe prvog putovanja,

ne dobiva odgoduXVII. Onaj koga je tuæio stranac, ne moæe napustiti Dubrovnik

XVIII. Tko je tuæen zbog pologa, ne dobiva nikakvu odgoduXIX. Parnice izmeu DubrovËana i DalmatinacaXX. O onima koji se pozivaju na stanak

XXI. O strancu koji je neπto primio od DubrovËanina i zbog toga bude tuæen

XXII. O strancu koji ima ispravu na teret DubrovËaninaXXIII. O ispravama koje sadræe naknadu ili postotak od dvadeset postoXXIV. Isprava koja sadræi potraæivanje veÊe od dvadeset postoXXV. O ispravi bez kamata ili naknade od dvadeset posto

XXVI. O duæniku na samrti od kojega se traæi dugXXVII. O parnicama izmeu svjetovnjaka i klerika

XXVI. Prisega kapetana πto ih πalje gospodin knezXXVII. Prisega carinskih nadzornika pomorskog izvoza

XXVIII. Prisega carinskih nadzornika kopnenog izvozaXXIX. Prisega predstojnika za pregled vina u Gradu XXX. Prisega zapovjednika broda ili zapovjednikâ brodova koje πalje

gospodin knezXXXI. Prisega veslaËa na galiji

XXXII. Prisega sluæbenika zaduæenih za opÊinska potraæivanja XXXIII. Prisega knezova otoka ©ipana, Lopuda i KoloËepa

54

XXVIII. De hiis qui falsos introducunt testesXXIX. De testibus assignatisXXX. De hiis qui repelluntur a testimonio

XXXI. Quod clericus admitatur ad testimoniumXXXII. De testimonio patris vel matris inter filios

XXXIII. Quod testimonium unius non valeatXXXIV. Qualiter testes recipi debentXXXV. De publicacione testium

XXXVI. De fide testibus dandaXXXVII. Quod sentencia scribatur ante quam detur

XXXVIII. De illo qui debet solvere iudiciumXXXIX. De credencia quam habent patroni vini venditi

XL. De credencia quam habet tabernariaXLI. De forma testamentorum

XLII. De testamentis factis extra RagusiumXLIII. De creditoribus illorum qui propter maleficia amitunt bona suaXLIV. De vocato ad Curiam ab uno yperpero inferiusXLV. De induciis devenientibus ad secundam Curiam

XLVI. De aptagiXLVII. De confessione facta coram domino comite et vicario

XLVIII. Quando Comune Ragusii racionem petit supra aliquemXLIX. De consuetudinibus inter homines Iadre et Ragusii

L. De consuetudinibus inter homines Ragusii et homines de Sibinico, Tragurio, Dalmisio et Spaleto

LI. De consuetudinibus inter Raguseos et homines comitatus ChelmiLII. De consuetudinibus inter Raguseos et homines Bossine

LIII. De consuetudinibus inter Raguseos et homines RassieLIV. De consuetudinibus inter Raguseos et illos de GentaLV. De consuetudine inter Raguseos et civitates Dalmacie superioris

LVI. De consuetudine inter Raguseos et dominos SclavonieLVII. De consuetudine inter Raguseos et Sclavos

LVIII. De eo qui vincit servum vel ancillam per placitum(Capp. LIX., LX., LXI. non inveniuntur in cod. B et in cod. C sunt sine

titulo)

55

XXVIII. O onima koji dovode laæne svjedokeXXIX. O predloæenim svjedocimaXXX. O onima koji se odbijaju od svjedoËenja

XXXI. Kleriku se dopuπta svjedoËiti XXXII. O svjedoËenju oca ili majke meu sinovima

XXXIII. Ne vrijedi svjedoËenje (samo) jednog (svjedoka)XXXIV. Kako se trebaju sasluπavati svjedociXXXV. O obznanjivanju svjedoka

XXXVI. O vjeri koja se ima pokloniti svjedocimaXXXVII. Da se presuda prije izricanja napiπe

XXXVIII. O onome koji je duæan platiti suenjeXXXIX. O vjeri na rijeË vlasnika prodanog vina

XL. O vjeri na rijeË krËmariceXLI. O obliku oporuka

XLII. O oporukama uËinjenim izvan DubrovnikaXLIII. O vjerovnicima onih kojima se zbog zlodjela oduzima imovinaXLIV. O onome tko bude tuæen za manje od jednog perperaXLV. O odgodama za one koji dou pred drugi sud

XLVI. O aptagimaXLVII. O priznanju danom pred gospodinom knezom i njegovim

zamjenikomXLVIII. Kad OpÊina dubrovaËka zahtijeva svoju traæbinu sudskim putem

XLIX. O obiËajima izmeu Zadrana i DubrovËanaL. O obiËajima izmeu DubrovËana i ©ibenËana, Trogirana,

Omiπana i SpliÊanaLI. O obiËajima izmeu DubrovËana i podanika Humske kneæevine

LII. O obiËajima izmeu DubrovËana i bosanskih podanikaLIII. O obiËajima izmeu DubrovËana i raπkih podanikaLIV. O obiËajima izmeu DubrovËana i zetskih podanika LV. O obiËaju izmeu DubrovËana i gradova Gornje Dalmacije

LVI. O obiËaju izmeu DubrovËana i gospodara slavenskih krajevaLVII. O obiËaju DubrovËana i Slavena

LVIII. O onom koji u parnici dobije roba ili robinju(Glave LIX., LX., LXI. ne nalaze se u kodeksu B, a u kodeksu C su bez

naslova)

56

LIBER QUARTUS

I. De dote et perchivioII. De lecto et vestimentis uxoris

III. De vestimentis quas debent habere novicieIV. De dote seu perchivio non dando sine cartaV. De donacionibus quas parentes faciunt filiabus supra perchivium

VI. De ordinacione viri cum venit ad mortemVII. De uxore que possidet lectum post mortem viri

VIII. De anulis quos vir dat uxoriIX. De viro habente heredes ex prima qui secundam accipit uxoremX. De viro qui uxorem expellit de domo

XI. De pannis lineis quos uxor facit in domo viriXII. De potestate patris in uxorandis filiis

XIII. Quod pater possit maritare prius filias quam filiosXIV. De muliere possidente lectum viri que cum filio uxorato non vult

habitareXV. De patre nolente habitare cum filiis uxoratis

XVI. De patre volente dividere bona sua inter filiosXVII. De patre moriente quid possit pro anima sua dimittere

XVIII. De eo quod pater potest plus donare filio maioriXIX. De testamento filii uxorati vivente patreXX. De potestate quam mater habet supra filios

XXI. De fratribus et sororibus dividentibus bona paterna vivente matre

XXII. De filiis renunciantibus hereditatibus parentumXXIII. Ex quibus causis pater filium exheredare potestXXIV. Quod mortua prima uxore vir secundam non possit accipere, nisi

restituto perchivio prime uxorisXXV. Qualiter patrimonium dividi debet inter heredes diversarum

uxorumXXVI. De divisione facienda inter sorores prime uxoris

XXVII. De sororibus ex prima uxore que remanent cum fratribusXXVIII. De heredibus prime uxoris qui non traxerint perchivium matris

in vita patrisXXIX. De viro habente filias ex pluribus uxoribus et maritat filiam ex

primaXXX. De secunda uxore non habente heredes cum viro

XXXI. De secunda uxore habente heredes cum viroXXXII. De uxore lectum viri possidere nolente

XXXIII. De uxore non habente filios et lectum possidere nolente, sed suum perchivium extrahere volente

XXXIV. Quod pater teneatur prius maritare filias prime uxoris

57

KNJIGA »ETVRTA

I. O mirazu i prÊijiII. O æeninoj postelji i ruhu

III. O ruhu koje moraju dobiti nevjesteIV. Da se miraz ili prÊija ne smiju davati bez ispraveV. O darovima koje roditelji daju kÊerima povrh prÊije

VI. O muæevoj raspoloæbi kad se nae na samrtiVII. O æeni koja Ëuva vjernost braËnoj postelji nakon muæevljeve

smrtiVIII. O prstenju koje muæ daje æeni

IX. O muæu koji ima baπtinike s prvom, a uzima drugu æenuX. O muæu koji æenu izgoni iz kuÊe

XI. O lanenim tkaninama koje æena izrauje u muæevljevoj kuÊiXII. O oËevoj vlasti glede æenidbe sinova

XIII. Da otac moæe prije udavati kÊeri nego æeniti sinoveXIV. O æeni koja Ëuva vjernost braËnoj postelji, a ne æeli stanovati s

oæenjenim sinomXV. O ocu koji ne æeli stanovati s oæenjenim sinovima

XVI. O ocu koji hoÊe podijeliti svoju imovinu meu sinoveXVII. O onome πto otac na samrti moæe ostaviti za svoju duπu

XVIII. O tome da otac moæe po svojoj volji viπe darovati najstarijemsinu

XIX. O oporuci oæenjenog sina za oËeva æivotaXX. O vlasti koju majka ima nad sinovima

XXI. O braÊi i sestrama koji dijele oËinsku imovinu za majËina æivotaXXII. O sinovima koji se odreknu roditeljskog nasljedstva

XXIII. Iz kojih razloga otac moæe razbaπtiniti sinaXXIV. Da nakon smrti prve æene muæ ne moæe uzeti drugu ako ne vrati

miraz prve æeneXXV. Kako se ima podijeliti oËevina izmeu baπtinika od razliËitih

æenaXXVI. O diobi koja se ima izvrπiti izmeu sestara roenih od prve æene

XXVII. O sestrama roenima od prve æene koje ostaju s braÊomXXVIII. O baπtinicima prve æene koji nisu uzeli majËin miraz za oËeva

æivotaXXIX. O muæu koji ima kÊeri s viπe æena, a udaje kÊer prve od njihXXX. O drugoj æeni koja nema baπtinike s muæem

XXXI. O drugoj æeni koja ima baπtinike s muæemXXXII. O æeni koja ne æeli Ëuvati vjernost braËnoj postelji

XXXIII. O æeni koja nema sinova i ne æeli Ëuvati vjernost braËnoj postelji, ali hoÊe izdvojiti svoju prÊiju

XXXIV. Da je otac duæan prije udati kÊeri od prve æene

58

XXXV. De viro qui recipit stabilia pro perchivio et facit in eis laboreriumXXXVI. De habente aliam uxorem et expendit in rebus perchivii prime

uxorisXXXVII. De vetacione heredum prime uxoris ad patrem

XXXVIII. De perchivio mulieris que plures maritos habuitXXXIX. De uxore secundi mariti habente heredes ex primo

XL. De uxore secundi mariti non habente heredes ex primoXLI. De muliere habente heredes ex pluribus maritis

XLII. De muliere habente heredum (sic) cum ultimo marito tantumXLIII. De muliere secundum virum recipiente que retinuit sibi de

perchivioXLIV. Quod filii teneantur parentibus subvenire, et e contraXLV. De patre qui recipit perchivia filiorum

XLVI. De filio diviso a patre cum suo perchivioXLVII. Quod filie maritate cum perchivio in residuo nullum ius habeant

XLVIII. Quod pater contradicentibus filiis possit filias maritareXLIX. De fratre habente sorores maritatas

L. De sororibus orfanis inter se paciscentibusLI. De fratribus non habentibus patrem nec matrem nec sorores

LII. De fratribus non habentibus patrem vel matrem nec sorores qui se uxorare voluerint

LIII. De fratribus simul stantibus qui ponunt perchivium uxorum suarum in comunitate

LIV. De fratribus recipientibus perchivium unius ex eis sine voluntate patris et matris

LV. De divisione patris cum filiis prime uxorisLVI. De filiis prime uxoris nolentibus habitare cum patre

LVII. De dono quod mater potest facere filiis de comunitateLVIII. De dono patris ad filios

LIX. De viro et uxore non habentibus filios si ad mortem deveniantLX. De concordio inter virum et uxorem schepatos

LXI. De potestate patris et matris ad maritandas filiasLXII. De fratribus habentibus sorores que ad monasterium ire volunt

LXIII. De muliere que sine voluntate suorum iverit in monasteriumLXIV. De dono matris ad filiam religiosamLXV. De biçochis et aliis religiosis

LXVI. De dono patris ad filium euntem ad monesteriumLXVII. Si unus ex pluribus fratribus iverit in monasterium

LXVIII. De dono patris ad filium clericumLXIX. Si unus ex pluribus fratribus voluerit fieri clericusLXX. De genero ad filiandum

LXXI. De potestate patris in filios bastardosLXXII. De bastardis

LXXIII. De potestate parentum ad filios et filias

59

XXXV. O muæu koji za prÊiju primi nekretnine pa na njima obavlja radove

XXXVI. O onome koji ima drugu æenu a troπi neπto od prÊije prve æeneXXXVII. O zabrani baπtinika prve æene prema ocu

XXXVIII. O prÊiji æene koja je imala viπe muæevaXXXIX. O preudanoj æeni koja ima baπtinike od prvoga muæa

XL. O æeni drugog muæa koja nema baπtinike od prvogaXLI. O æeni koja ima baπtinike od viπe muæeva

XLII. O æeni koja ima baπtinika samo s posljednjim muæemXLIII. O æeni koja uzima drugog muæa, a zadræala je za sebe neπto od

mirazaXLIV. Da su sinovi duæni pomagati siromaπnim roditeljima, i obratnoXLV. O ocu koji preuzme miraz svojih sinova

XLVI. O sinu koji se odijelio od oca sa svojim mirazomXLVII. Da kÊeri udane s prÊijom nemaju nikakvo pravo na udio u

preostaloj imoviniXLVIII. Da otac moæe udati kÊeri i protiv volje sinova

XLIX. O bratu koji ima udane sestreL. O sestrama bez roditelja koje meusobno sklapaju ugovore

LI. O braÊi koja nemaju ni oca, ni majke, ni sestaraLII. O braÊi koja nemaju oca ni majke ni sestara, a hoÊe se æeniti

LIII. O braÊi koja stanuju zajedno i polaæu prÊiju svojih æena u zajednicu

LIV. O braÊi koja prime prÊiju jednoga izmeu sebe bez oËeveili majËine privole

LV. O odjeljivanju oca od sinova prve æene LVI. O sinovima prve æene koji ne æele stanovati s ocem

LVII. O daru koji majka moæe dati sinovima iz zajedniËke imovineLVIII. O oËevu darivanju u odnosu prema sinovima

LIX. O muæu i æeni bez djece kad se nau na umoruLX. O sporazumu glede zajedniπtva imovine izmeu muæa i æene

LXI. O oËevim i majËinim ovlastima glede udaje kÊeriLXII. O braÊi πto imaju sestre koje æele poÊi u samostan

LXIII. O æeni koja poe u samostan bez privole svoje obiteljiLXIV. O majËinu daru kÊeri redovniciLXV. O pokornicama i drugim redovnicama

LXVI. O oËevu daru za sina koji ide u samostanLXVII. Ako jedan od viπe braÊe poe u samostan

LXVIII. O oËevu daru sinu klerikuLXIX. Ako jedan od braÊe htjedne postati klerikLXX. O zetu koji se prihvaÊa umjesto sina

LXXI. O oËevoj vlasti nad vanbraËnom djecomLXXII. O nezakonitoj djeci

LXXIII. O vlasti roditelja nad sinovima i kÊerima

60

LIBER QUINTUS.

I. De divisione platearumII. De domibus tectus quarum descendit versus montem

III. De fenestris et balchionibusIV. De cloachisV. De gayfis et coquina

VI. De solariisVII. De dampno dato vicino per laborerium

VIII. De muro comunaliIX. De edifficacione prope murum novum non faciendaX. De domibus que sunt versus pellagus

XI. De laboreriis lignaminumXII. Quod venditor rei stabilis super ipsa re testis esse non possit

XIII. De eo qui facit laborerium in domo vel casali quod comparavitXIV. De deffensoribus rerum venditarumXV. De laborerio furni

XVI. De laboreriis parietis de lignamine inter duas domos existentisXVII. De laboreriis veteribus et ruinosis

XVIII. De fundamentis inventis sub terraXIX. De revolucione tecti domorumXX. De teritoriis que sunt extra murum civitatis

XXI. De stacione et canipa stantibus supra terram ComunisXXII. De avedatico et inprestito clericorum

XXIII. De viis vinearumXXIV. De meia et mergino et macera vinearumXXV. De meia et mergino inter vineas et terras plurium

XXVI. De arboribus inter vineas duorum natisXXVII. De vineis vel terris que vadunt versus montem

XXVIII. De terra laborata ad blavamXXIX. De terra que datur alteri ad laborandumXXX. De vinea data ad laborandum per partes

XXXI. De domibus vel terris positis in pignore vel datis ad casaticum

LXXIV. De constitucione pitroporumLXXV. De potestate pitroporum

LXXVI. De pitropis illorum qui heredes relinquunt infra etatem legittimam

LXXVII. De vidua habente filios infra etatem legittimamLXXVIII. De pactis factis inter sorores habentes etatem legittimam

LXXIX. De divisione patrimonii inter fratres facienda, et partium assignacione post divisionem, et eciam inter sorores

LXXX. De parte intestatorum devenienti ecclesie sancti Blaxii de Plathea

61

KNJIGA PETA

I. O podjeli ulicaII. O kuÊama kojima krovovi imaju pad prema brdu

III. O prozorima i balkonimaIV. O kanalizacijiV. O gajfima i kuhinji

VI. O sularimaVII. O πteti nanesenoj susjedu prigodom gradnje

VIII. O zajedniËkom ziduIX. O zabrani gradnje blizu novog zidaX. O kuÊama koje su prema puËini

XI. O drvenim graevinamaXII. Prodavatelj nekretnine ne moæe o njoj biti svjedok

XIII. O onomu koji izvodi radove na kuÊi ili kuÊiπtu koje je kupioXIV. O onima koji πtite prodane stvari (od evikcije)XV. O gradnji peÊi

XVI. O radovima na drvenom zidu izmeu dvije kuÊeXVII. O starim i ruπevnim graevinama

XVIII. O temeljima naenima pod zemljomXIX. O okretanju kuÊnih krovovaXX. O zemljiπtima koja su izvan gradskog zida

XXI. O prodavaonici i konobi koje se nalaze na opÊinskoj zemljiXXII. O kleriËkom prilogu i zajmu

XXIII. O putovima do vinogradaXXIV. O mei i mrginu i suhozidini vinogradaXXV. O mei i mrginu izmeu vinograda i zemljiπta viπe vlasnika

XXVI. O stablima izraslima izmeu vinograda dvojiceXXVII. O vinogradima ili zemljiπtima πto se pruæaju u brdo

XXVIII. O zemlji obraenoj za æitariceXXIX. O zemlji πto se daje na obradu drugimaXXX. O vinogradu datom na obradu na udio

XXXI. O kuÊama ili zemljama zaloæenima ili danima u najam

LXXIV. O odreivanju izvrπitelja oporuke (pitropa)LXXV. O ovlasti izvrπitelja oporuke

LXXVI. O izvrπiteljima oporuke onih koji ostavljaju baπtinike ispod zakonske dobi

LXXVII. O udovici koja ima sinove ispod zakonske dobi LXXVIII. O ugovorima zakljuËenima izmeu sestara u zakonskoj dobi

LXXIX. O diobi oËevine koja se ima provesti meu braÊom, a isto tako meu sestrama, te o predaji dijelova nakon diobe

LXXX. O dijelu onih koji umru bez oporuke, πto ide Crkvi svetoga Vlaha na Placi

62

LIBER SEXTUS

I. De homicidiisII. De hiis qui faciunt compagnias

III. De percussionibus factis cum armisC - Pro terminis datis pro homicidiis

IV. De furtisV. De robatoribus stratarum

VI. De violenciis mulieribus inlatisVII. De herbariis

VIII. De hiis qui cartam falsam feceritIX. De hiis qui cartam falsam produxerintX. De furtis vinearum

XI. De hiis qui incidunt arboresXII. De eo qui percusserit vicarium

XIII. De eo qui fraudat dacium in aliqua civitate unde venit dampnum Ragusio

XIV. De blasfemantibus DeumXV. De hiis qui inprestant ludentibus

XVI. De saleXVII. Quod nullus vendat salem in Ragusio

XVIII. De hiis qui elliguntur in officiisXIX. De minoribus commitentibus maleficiaXX. De hiis qui vadunt post tercium sonum campane

XXI. De hiis qui vendunt DalmisianisXXII. De hiis qui comparant a Dalmisianis

XXIII. De hiis qui prohiciunt savornam in portu

XXXII. De hiis qui completo termino morantur in domibus per aliquos dies

XXXIII. De vineis vel terris aquam ex alto recipientibusXXXIV. De terra pastinata que ab alio calumpniaturXXXV. De preconiçacione rei que vendi debet

XXXVI. De possessione vendita ad alium pertinenteXXXVII. De sacramentis a defensoribus prestandis

XXXVIII. De creditore cuius debitor vendidit de bonis suisXXXIX. De evacuacione cartarum facta in testamento

XL. De creditore cuius debitor eo presente vendidit bona sibi obligataXLI. De viis

XLII. De scalisXLIII. De compendiisXLIV. De officialibus eligendis super territoriis et viisXLV. Qualiter aqua molendinorum debet reduci

63

KNJIGA ©ESTA

I. O ubojstvimaII. O osnivaËima urotniËkih druæina

III. O nanoπenju udaraca oruæjemC - O rokovima danim za ubojstva

IV. O kraamaV. O drumskim razbojnicima

VI. O silovanju æenaVII. O trovaËima

VIII. O onima koji uËine laænu ispravuIX. O onima koji podnesu laænu ispravuX. O kraama u vinogradima

XI. O onima koji posijeku stablaXII. O onomu koji udari kneæeva zamjenika

XIII. O onomu koji poËini prijevaru glede daæbine u nekom gradu pa odatle nastane πteta Dubrovniku

XIV. O onima koji psuju BogaXV. O onima koji posuuju novac kockarima

XVI. O soliXVII. Da nitko ne prodaje sol u Dubrovniku

XVIII. O onima koji se biraju u sluæbeXIX. O maloljetnim poËiniteljima zlodjelaXX. O onima koji se kreÊu nakon treÊeg oglaπivanja zvona

XXI. O onima koji prodaju OmiπanimaXXII. O onima koji od Omiπana kupuju

XXIII. O onima koji u luku bacaju brodski balast

XXXII. O onima koji u kuÊama ostanu nekoliko dana preko roka XXXIII. O vinogradima i zemljiπtima πto vodu dobivaju iz viπegaXXXIV. O zemlji zasaenoj vinovom lozom, koju drugi neosnovano

prisvajaXXXV. O oglaπivanju stvari koja se ima prodati

XXXVI. O prodanom posjedu koji pripada drugomuXXXVII. O prisegama koje moraju poloæiti zaπtitnici od evikcije

XXXVIII. O vjerovniku Ëiji je duænik prodao neπto od svojih dobaraXXXIX. O poniπtavanju isprava putem oporuke

XL. O vjerovniku Ëiji je duænik u njegovoj nazoËnosti prodao njemu zaduæenu imovinu

XLI. O ulicamaXLII. O stubiπtima

XLIII. O septiËkim jamamaXLIV. O sluæbenicima koje treba izabrati za zemljiπta i uliceXLV. Kako treba svoditi vodu mlinova

64

XXIV. De portantibus arma per civitatemXXV. De foresteriis portantibus arma

XXVI. De tabernis vendentibus post tercium sonum campaneXXVII. De victualibus que possunt haberi in burgo

XXVIII. De iniuriisXXIX. De contumacibus super maleficiisXXX. De Raguseo qui fecit iniuriam foresterio

XXXI. De Raguseo vendente blavam in domo suaXXXII. De hiis qui fregerit crucem vel sigillum

XXXIII. De hiis qui intrant in domos aliorum et faciunt eis iniuriamXXXIV. De maleficiis de nocteXXXV. De vino de foris non portando

XXXVI. De hiis qui adducunt vinum de foris ad vendendumXXXVII. De hiis qui cum vino veniunt in portu Ragusii

XXXVIII. De hiis qui tenent vinum in burgoXXXIX. De acceto (sic)

XL. De molçaXLI. De vino insularum

XLII. De percussionibus servorumXLIII. De hiis qui verberant servos alienosXLIV. De servis fugitivisXLV. De servis et ancillis liberticiis

XLVI. De hiis qui expellunt servos suos de domoXLVII. De hiis que servi liberticii facere tenentur dominis suis

XLVIII. De servis sine voluntate dominorum suorum uxorem francham accipientibus

XLIX. De francho qui accipit ancillam alterius sine voluntate patroniL. De servo accipiente ancillam alterius sine voluntate patroni

LI. De ancilla babiçaLII. De matrimoniis servorum sine voluntate dominorum

LIII. De heredibus qui nascentur ex ancillaLIV. De hiis qui adducunt bannitosLV. De caligariis

LVI. De domibus factis in loco leprosorumLVII. De paleariis

LVIII. De hiis qui vadunt DalmisiumLIX. De facientibus mercatum cum DalmisianisLX. De accusantibus quod contraxerint cum Dalmisanis si non

probaturLXI. De accusantibus qui faciunt mercatum cum Dalmisianis

LXII. De furtis que fiunt in insulisLXIII. De advocatoribus pro SclavisLXIV. De hiis qui non reddunt reditum savorne

65

XXIV. O onima koji po Gradu nose oruæjeXXV. O strancima koji nose oruæje

XXVI. O krËmama koje prodaju nakon treÊeg oglaπivanja zvonaXVII. O namirnicama koje se mogu dræati u predgrau

XXVIII. O uvredamaXXIX. O onima koji se ogluπe u kaznenim djelimaXXX. O DubrovËaninu koji povrijedi stranca

XXXI. O DubrovËaninu koji u svojoj kuÊi prodaje æitoXXXII. O onima koji polome kriæ ili peËat

XXXIII. O onima koji uu u kuÊe drugih pa ih napadnuXXIV. O noÊnim zlodjelima

XXXV. O tome da se vino ne smije izvana uvozitiXXXVI. O onima koji dovoze vino izvana za prodaju

XXXVII. O onima koji s vinom dolaze u dubrovaËku lukuXXXVIII. O onima koji dræe vino u predgrau

XXXIX. O octuXL. O medovini

XLI. O otoËnom vinuXLII. O udarcima koje nanesu robovi (servi)

XLIII. O onima koji istuku tue robove XLIV. O odbjeglim robovimaXLV. O osloboenim robovima (servima) i robinjama (ancilama)

XLVI. O onima koji svoje robove izgone iz kuÊeXLVII. O onome πto su osloboeni robovi duæni Ëiniti svojim

gospodarimaXLVIII. O robovima koji se bez privole svojih gospodara oæene

slobodnom æenomXLIX. O slobodnjaku koji se oæeni tuom robinjom bez gospodarove

privole L. O robu koji se oæeni tuom robinjom bez gospodareve privole

LI. O robinji babiciLII. O brakovima robova bez gospodareve privole

LIII. O potomcima koji Êe se roditi od robinjeLIV. O onima koji dovode prognaneLV. O postolarima (crevljarima)

LVI. O kuÊama podignutima na mjestu za gubavceLVII. O slamnatim kuÊama

LVIII. O onima koji idu u OmiπLIX. O onima koji trguju s OmiπanimaLX. O optuæenima za trgovanje s Omiπanima, ako se ne dokaæe

LXI. O prijaviteljima onih koji trguju s OmiπanimaLXII. O kraama koje se dogaaju na otocima

LXIII. O odvjetnicima za SlaveneLXIV. O onima koji ne daju dohodak sovrnje

66

LIBER SEPTIMUS

I. Qualiter patroni tenentur aptare naves suasII. De navibus que debent habere scribanum

III. De coredis et afisis naviumIV. De hiis qui vadunt patroni naviumV. De navibus euntibus in viagium sine mercatoribus

VI. De dampnis que eveniunt mercibus in naviVII. De dampnis que eveniunt navibus in arboris et antendis

VIII. De concordia que fit inter patronum navis et mercatoresIX. De mercibus non portantibus (sic) supra cohopertamX. De pueris mercatorum

XI. De naucleriis et marinariis non valentibus relinquere lignum extra Ragusium

XII. De marinariis qualiter tenentur complere viagiumXIII. De nauclerio et marinariis quod non audeant vendere navemXIV. De patronis volentibus vendere navem suamXV. De pactis inter patronum navis et nauclerium et marinarios

XVI. De patrono navis qui vadit cum ea marinariusXVII. De expensis necessariis in navi

XVIII. De faciendo nauclerioXIX. De servis qui vadunt marinariiXX. De servis qui vadunt conducti

XXI. De conducto qui fugitXXII. De termino marinariorum qui complent non finito viagio

XXIII. De marinario ad partem qui infirmaturXXIV. De marinario ad marinariciam qui infirmaturXXV. De marinario qui moritur

XXVI. De discordio super numero parcium inter patronum et marinarios

XXVII. De conducto quod possit esse testisXXVIII. De illis qui volunt dividere lucrum extra Ragusium

XXIX. De paraspodia non extrahendaXXX. De honorificencia nauclerii

XXXI. De marinariis captis

LXV. Anno domini millesimo trecentesimo quinquagesimo octavo, inditione X, die XXIIII mensis octubris

LXVI. De pena illorum qui habent partem de navigio cum forensi, et non habent tot marinarios quot partes habent in ipso

LXVII. De pena illorum qui habent partem de navigio cum forensiLXVIII. De modo et ordine servando in peticionibus et gratiis

condempnatorum

67

KNJIGA SEDMA

I. Kako patruni moraju urediti svoje brodoveII. O brodovima koji moraju imati pisara

III. O brodskoj opremi i priboruIV. O onima koji se ukrcavaju na brod kao patruniV. O brodovima koji kreÊu na put bez trgovaca

VI. O πtetama koje pretrpi roba na broduVII. O πtetama koje nastanu na brodskim jarbolima i lantinama

VIII. O ugovoru izmeu patruna broda i trgovacaIX. O robi - da se ne smije krcati na palubuX. O trgovaËkim djetiÊima

XI. O nokjerima i mornarima koji ne smiju napustiti brod izvan Dubrovnika

XII. O mornarima - kako su duæni zavrπiti putovanjeXIII. O nokjeru i mornarima - da se ne usude prodati brodXIV. O patrunima koji hoÊe prodati svoj brodXV. O ugovorima izmeu patruna broda, nokjera i mornara

XVI. O patrunu broda koji plovi kao mornarXVII. O nuænim troπkovima na brodu

XVIII. O izboru nokjeraXIX. O robovima (servima) koji plove kao mornariXX. O robovima koji plove kao najamnici

XXI. O najamniku koji pobjegne.XXII. O rokovima mornara koji istjeËu prije zavrπenog putovanja

XXIII. O mornaru koji plovi na udio dobiti ako se razboliXXIV. O mornaru koji se razboli a plovi za plaÊuXXV. O mornaru koji umre

XXVI. O sporu u pogledu broja udjela izmeu patruna i mornaraXXVII. O najamniku - da moæe svjedoËiti

XXVIII. O onima koji hoÊe podijeliti dobit izvan DubrovnikaXXIX. O paraspodiji - da se ne smije izdvajatiXXX. O posebnom nagraivanju nokjera

XXXI. O zarobljenim mornarima

LXV. Godine Gospodnje tisuÊu tristo pedeset osme, desete indikcije, 24. listopada

LXVI. O kazni za one koji imaju udio u brodu sa strancem, a na njemu nemaju toliko mornara koliko i udjela

LXVII. O kazni za one koji imaju udjela u brodu sa strancemLXVIII. O naËinu i postupku kojeg se treba dræati u molbama i

pomilovanjima osuenih

68

XXXII. De eo qui capitur occassione pignorumXXXIII. De navibus captis a cursariisXXXIV. De obediencia debita nauclerio a marinariisXXXV. De afflaturis

XXXVI. De Raguseo, quod non possit nauliçare lignum foresteriorumXXXVII. De mercato quod fit de naulo et arris

XXXVIII. De peciis pannorum, quod (sic) debent esse per ballamXXXIX. De mercibus qualiter debent ponderari

XL. De mercibus que debent poni in navi ad pondusXLI. De mercibus que portantur in Marchiam

XLII. De pecunia que vadit cum naviXLIII. De navibus que exeunt de CulfoXLIV. De navibus que vadunt cum entegisXLV. De entegis que debent scribi per scribanum navis

XLVI. De manifestacione facienda a nauclerio et marinariis patronisXLVII. De navi que patitur naufragium

XLVIII. De hiis qui recipiunt entegas infra CulfumXLIX. De hiis qui perdunt de entegis

L. De hiis qui accipiunt cologancias intra CulfumLI. De hiis qui accipiunt aliquid in colegancia et amittunt de eis

LII. De marinario qui mittitur cum denariis a sociis suisLIII. De hiis qui non investiunt omnes denariosLIV. De eo qui ponit in navi rem calumpniosamLV. De rogancia

LVI. De strina vel pedociaLVII. De hiis qui non habent denarios pro faciendo carico suo

LVIII. De hiis qui prohiciunt aliquid de navi in mariLIX. De hiis qui accipiunt ligna ad naulum sine marinariisLX. De hiis qui accipiunt barcas ad naulum ad partes

LXI. De hiis qui accipiunt lignum sine licencia patroniLXII. De hiis qui accipiunt barcam pro vindemiis

LXIII. De ligno quod inprestatur alicui sine precioLXIV. De hiis qui accipiunt lignum ad vindemiam in certo locoLXV. De eo qui discaricat vinum de una barca in alia

LXVI. De eo qui non potest caricare lignum in vindemiisLXVII. Sacramentum scribani navium

69

XXXII. O onome koga uhite radi ovrhe za tui dug XXXIII. O brodovima koje zarobe gusariXXXIV. O posluπnosti koju mornari duguju nokjeruXXXV. O plutajuÊim stvarima

XXXVI. O DubrovËaninu - da ne smije unajmiti strani brodXXXVII. O poslu najma broda i kapari

XXXVIII. O peËama sukna - koliko ih mora biti u baliXXXIX. O robi - kako je treba vagati

XL. O robi koju treba krcati na brod po teæiniXLI. O robama koje se prevoze u Marku

XLII. O novcu koji se prevozi na broduXLIII. O brodovima koji isplove izvan JadranaXLIV. O brodovima koji plove s entegamaXLV. O entegama koje brodski pisar mora zapisati

XLVI. O oËitovanju koje nokjer i mornari trebaju dati patrunimaXLVII. O brodu koji pretrpi brodolom

XLVIII. O onima koji primaju entege za plovidbu po JadranuXLIX. O onima koji izgube neπto od entega

L. O onima koji primaju kolegancije za plovidbu po JadranuLI. O onima koji neπto prime u koleganciju pa od toga πtogod

izgubeLII. O mornaru kojega njegovi drugovi poπalju s novcem

LIII. O onima koji ne uloæe sav novacLIV. O onome koji na brod ukrca sumnjivu stvarLV. O roganciji

LVI. O daru ratnom brodu i peljariniLVII. O onima koji nemaju novca da nabave svoj teret

LVIII. O onima koji bacaju πtogod s broda u moreLIX. O onima koji unajme brod bez mornaraLX. O onima koji uzimaju u najam barke na udjele

LXI. O onima koji uzmu brod bez patrunova dopuπtenjaLXII. O onima koji uzimaju barke za berbu groæa

LXIII. O brodu koji se nekomu posudi bez naplateLXIV. O onima koji unajme brod za berbu groæa u odreenome

mjestuLXV. O onome koji prekrcava vino iz jedne barke u drugu

LXVI. O onome koji ne moæe nakrcati plovilo u vrijeme berbe groæaLXVII. Prisega brodskog pisara

70

LIBER OCTAVUS

I. Sacramentum militis qui sedet in Parva curiaII. Sacramentum iudicum Parve curie

III. De eligendis tribus iudicibusIV. De quibus iudices Parve curie iudicantV. De advocatoribus Parve curie

VI. De induciis que dantur in Parva curiaVII. De muliere vocata super debito quod ipsa contraxit

VIII. De muliere vocata pro debito viri suiIX. De muliere vocata super debito quod ipsa non contraxitX. De vocato qui iam cepit viagium

XI. De hiis qui non possunt reffutare CuriamXII. De iudicibus quod non comedant nec bibant cum placitantibus

coram seXIII. De eo quod debent recipere advocatoresXIV. De officialibus qui vadunt in viagiumXV. De hiis qui possunt deiactari

XVI. De duodecim denariis pro uno yperperoXVII. De arris

XVIII. De superstantibus super laboreriis ComunisXIX. De hiis qui expelluntur a consilio cum tractatur speciale factumXX. De ordinamentis qualiter possint rumpi

XXI. De iudicibus Minoris curie ut non possint sedere nec consulere super eo quod peteret ab aliquo etc.

XXII. De credenciis ut debeant fieri per cartam notarii, et de pena contrafacientium

XXIII. De dampnis que fiunt per animalia et per bestiasXXIV. De dampnis datis in vineis, arboribus et fructibusXXV. Quod aliquis non possit ire extra Ragusium pro placitando

XXVI. Qualiter solvere debeant illi qui simul vadunt in viagiumXXVII. Quod nullus possit mutuare ad usuram, et de pena

contrafacienciumXXVIII. Qualiter debeant fieri raciones de avere Comunis et per quos

debeat expendi moneta ComunisXXIX. Quod aliquis ante etatem legittimam non possit facere

testamentum, et ad quos deveniant bona etatem legitimam nonhabentes (sic)

XXX. Qualiter debeant detineri debitoresXXXI. Qualiter debeat fieri solucio his qui vendunt possessiones

XXXII. Quod mulier in potestate viri constituta se non possit ad aliquod debitum a quinque yperperis superius obligare

XXXIII. Vocatus super aliquo testamento quod inducium possit habere

71

KNJIGA OSMA

I. Prisega kneæeva zamjenika koji sjedi u Malom suduII. Prisega sudaca Maloga suda

III. O izboru triju sudacaIV. O Ëemu sude suci Maloga sudaV. O odvjetnicima Maloga suda

VI. O odgodama koje se odobravaju u Malom suduVII. O æeni koje je tuæena za dug πto ga je sama napravila

VIII. O æeni koja je tuæena za dug svoga muæaIX. O æeni tuæenoj za dug koji nije sama napravilaX. O tuæeniku koji je veÊ poduzeo putovanje

XI. O onima koji ne mogu odbiti sudXII. O sucima - da ne jedu i ne piju s onima koji se pred njima

parniËeXIII. O onome πto odvjetnici trebaju dobitiXIV. O sluæbenicima koji idu na putXV. O onima koji se mogu odbiti kao Ëlanovi sudskog vijeÊa

XVI. O dvanaest dinara za jedan perperXVII. O kapari

XVIII. O nadstojnicima opÊinskih radovaXIX. O onima koji se iskljuËuju iz VijeÊa kad se raspravlja o pitanju

pojedincaXX. O uredbama - kako se mogu ukidati

XXI. O sucima Maloga suda - da ne mogu sjediti na raspravi ni vijeÊati o svom tuæbenom zahtjevu

XXII. O kupoprodajama na kredit - da se moraju obavljati uz biljeæniËku ispravu i o kazni za prekrπitelje

XXIII. O πtetama koje nanose æivotinje i stokaXXIV. O πtetama poËinjenim u vinogradima, na voÊkama i plodovimaXXV. Nitko ne smije iÊi izvan Dubrovnika da bi pokrenuo parnicu

XXVI. Kako moraju podmiriti dug oni koji idu skupa na putovanjeXXVII. Da nitko ne smije davati zajam uz kamate i o kazni za

prekrπiteljeXXVIII. Kako se moraju obraËunavati opÊinski prihodi i tko mora

isplaÊivati opÊinski novacXXIX. Da nitko prije zakonske dobi ne smije Ëiniti oporuku i komu

pripada imovina onih koji nemaju zakonsku dobXXX. Kako treba pritvoriti duænike

XXXI. Kako se treba obaviti isplata onima koji prodaju posjedeXXXII. Da se æena koja je pod vlaπÊu muæa ne smije zaduæivati viπe od

pet perperaXXXIII. Koliku odgodu moæe dobiti netko tko je tuæen zbog neke

oporuke

72

XXXIV. Quod vicarius non habeat yperperum a comitibus insularumXXXV. De combustionibus capannarum qualiter debeant emendari et

solviXXXVI. Infra quod dies debeat aliquis alium accusare

XXXVII. Infra quot dies possit quilibet petere racionem suam super laborerio facto de petris et calce

XXXVIII. De pena illorum qui non veniunt coram domino comite et sua Curia ad preceptum eis factum

XXXIX. De inducio trium dierum dando super societateXL. De mercato facto sine termino nullum habeatur inducium

XLI. Vocatus ad Curiam super expulsione uxoris, filie aut sororis sue, quod inducium habeat

XLII. De pupillis et eorum bonis et tutoribus eorundemXLIII. De muliere que bona viri sui possidere debeat post obitum dicti

viri suiXLIV. Quod aliquis, tam advocatus quam alius, non possit recipere pro

aliquo placito ultra unum denarium grossum, et de penacontrafaciencium

XLV. De iudicibus ut non recipiant aliquid, et de pena illorum qui contra hoc faciunt

XLVI. De avere Comunis qualiter debeat conservari, et de racione facienda per eos qui recipiunt de moneta Comunis

XLVII. De sale ComunisXLVIII. De pena illorum qui faciunt contra commissiones

XLIX. Infra quod tempus vinee et terre vendite possint repassari, et quod dicte vinee et terre non passentur nisi cum pertica

L. De barcis non dandis Sclavis et de pena contrafacienciumLI. De marangonibus et calofatis ut non vadant ad laborandum in

barcis Sclavorum, et de pena illorum qui contra hoc faciuntLII. De libertate concessa omnibus ducentibus bladum in Ragusio, et

quod additum est vicario, pitantario et ripariis de salario,occasione predicta

LIII. De salario vicariiLIV. De revocacione dacii viniLV. De falsis follaris et grossis

LVI. C - De personis parcium Sclavonie servientibus et complacentibus comuni vel singularibus personis Ragusii et deoffendentibus

LVII. Qualiter ordinate sunt vie et domus in burgo tempore civitatis combuste

LVIII. De pena vrasdeLIX. De iusticia facienda de illis qui occiderint Sclavos et tenor

literarum d. ducis Veneciarum super pena vrasdeLX. De igne

LXI. De tercia parte doane danda pro inpromtis

73

XXXIV. Da kneæev zamjenik ne dobiva perper od otoËnih knezovaXXXV. O paleæu koliba - kako se mora popraviti i namiriti πteta

XXXVI. U roku od koliko se dana mora podnijeti prijavaXXXVII. Tijekom koliko dana svatko moæe traæiti svoje pravo glede

gradnje u kamenu i vapnuXXXVIII. O kazni za one koji ne dou pred gospodina kneza i njegov Sud

kad im se naloæiXXXIX. O odgodi od tri dana koja se ima dati trgovaËkom druπtvu

XL. Neka se ne odobrava nikakva odgoda kod predmeta trgovaËkog posla zakljuËenoga bez roka

XLI. Koliku odgodu dobiva tko je pozvan na sud zbog protjerivanja svoje æene, kÊeri ili sestre

XLII. O siroËadi i njihovim dobrima te njihovim skrbnicimaXLIII. O æeni koja mora posjedovati sva dobra svoga muæa nakon

njegove smrtiXLIV. Da nitko, ni odvjetnik ni drugi, ne smije za bilo koju parnicu

primiti viπe od jednoga groπa i o kazni za prekrπiteljeXLV. O sucima - da ne primaju niπta i o kazni za one koji to prekrπe

XLVI. O opÊinskoj imovini - kako se mora Ëuvati i o polaganju raËuna onih koji primaju opÊinski novac

XLVII. O opÊinskoj soliXLVIII. O kazni za one koji postupaju protivno naputcima

XLIX. U kojem se roku mogu premjeriti prodani vinogradi i zemlje i da se vinogradi i zemlje mjere samo mjernom motkom

L. O barkama koje se ne smiju davati Slavenima i o kazni za prekrπitelje

LI. O marangunima i kalafatima - da ne idu raditi na barkama Slavena i o kazni za prekrπitelje

LII. O povlastici odobrenoj svima koji dovoze æito u Dubrovnik i πto se tom prigodom dodaje na plaÊu kneæevu zamjeniku, Ëuvaruarsenala i zdurima

LIII. O plaÊi kneæeva zamjenikaLIV. O ukidanju davanja na vinoLV. O nevaljanim folarima i groπima

LVI. (O osobama iz slavenskih krajeva koje sluæe i rade za dobro OpÊine ili pojedinih DubrovËana i o onima koji ih napadaju)

LVII. Kako su regulirane ulice i kuÊe u predgrau kad je Grad stradao od poæara

LVIII. O kazni na temelju vraædeLIX. O donoπenju presude protiv onih koji ubiju Slavene (C) i tekst

pisma gospodina mletaËkog duæda o kazni na temelju vraædeLX. O poæaru

LXI. O treÊini carine koja se ima dati za prinudni zajam

74

LXII. (De personis parcium Dalmatie superioris obligatis per cartam notarii Ragusini, quod teneantur respondere - C)

LXIII. De sale non portando ad loca proibitaLXIV. De navigiis euntibus in conserva LXV. De sale qui fiet in districtu Ragusii, quo feri possit

LXVI. De dohaneriis vel fontecariis qui stant extra districtum Ragusii LXVII. De emptore rei stabilis non solvente precium ad terminum

LXVIII. De denunciatione fienda confinatoribus LXIX. De personis detenis in castello occasione debiti LXX. Quantum comes cum Parvo consilio expendere possit de avere

Comunis LXXI. De iudicibus Maioris curie petentibus aliis personis vel alie

persone cum eis LXXII. De hiis qui habent ius in re stabili vendita et sunt absentes

tempore preconiçationis LXXIII. Quod nullus Raguseus audeat pastinare ad confines Sclavorum,

et de pena contrafaciencium LXXIV. De hiis qui se presentant alicui possessioni vendite et recedunt

infra tres menses, non dimisso procuratore etc. LXXV. De hiis qui aducunt salem Ragusium

LXXVI. De mensuris non iustis LXXVII. De argento, cera et aliis mercanciis ponderandis, et ponderibus

quolibet anno iustandis LXXVIII. De armis portandis in quolibet navigio

LXXIX. De marinariis cuiuslibet ligni que arma secum portare debent LXXX. De vino forense non portando in Ragusium et de pena

contrafacientium LXXXI. Quod aliquis non possit conqueri de parte sua Puncte et de pena

contrafaciencium LXXXII. De caseo non portando alio quam Ragusium

LXXXIII. De quolibet mercato facto in Ragusio de mercantiis a XX yperperis supra, quantum solvi debeat pro doana

LXXXIV. Supra moneta falsa (De grossis contrafactis)LXXXV. De salario alicuius officialis non valente interdici sive sequestrari

ab aliquo creditore etc.LXXXVI. Quod nullus Raguseus possit esse procurator in Ragusio pro

aliquo Catarensi LXXXVII. De accusatis pro aliquo malefacto, non repertis in culpa, quod

nullum iudicium solvant LXXXVIII. De hiis qui habent cartam affictus supra aliquem quod non

credatur nisi de affictu unius anni elapsi

75

LXII. Da su osobe iz krajeva Gornje Dalmacije - obvezane ispravom dubrovaËkog biljeænika - duæne odgovarati

LXIII. O zabrani izvoza soli u zabranjena mjestaLXIV. O brodovima koji plove u konvoju LXV. O soli koja Êe se proizvoditi u dubrovaËkoj oblasti - kamo se

smije izvozitiLXVI. O carinicima ili nadstojnicima æitnice koji borave izvan

dubrovaËke oblasti LXVII. O kupcu nekretnine koji cijenu ne plati u roku

LXVIII. O objavi koju treba uputiti meaπnicimaLXIX. O osobama pritvorenim u Kaπtelu zbog dugaLXX. Koliko knez s Malim vijeÊem moæe potroπiti od opÊinske

imovineLXXI. O sucima Velikog suda koji tuæe druge osobe ili druge osobe

tuæe njih LXXII. O onima koji imaju pravo na prodanu nekretninu, nisu nazoËni

u vrijeme objavljivanjaLXXIII. Da se nijedan DubrovËanin ne usudi saditi vinograde uz granice

sa Slavenima i o kazni za prekrπiteljeLXXIV. O onima koji podnesu prigovor prigodom neke prodaje posjeda

i odu u roku od tri mjeseca ne ostavivπi zastupnika itd.LXXV. O onima koji dovoze sol u Dubrovnik

LXXVI. O neispravnim mjerama LXXVII. O mjerenju srebra, voska i ostale trgovaËke robe i o utezima

koje treba svake godine baædaritiLXXVIII. O oruæju koje se mora nositi na svakom brodu

LXXIX. O mornarima svakog plovila - koje oruæje moraju sa sobom nositi

LXXX. O tome da se u Dubrovnik ne smije dovoziti strano vino i o kazni za prekrπitelje

LXXXI. Da se nitko ne smije æaliti glede svog dijela Stonskog rata i o kazni za prekrπitelje

LXXXII. O tome da se sir ne smije nositi, osim u DubrovnikLXXXIII. Koliko se carine treba platiti po svakom trgovaËkom poslu

obavljenom u Dubrovniku u vrijednosti robe veÊoj od dvadesetperpera

LXXXIV. O krivotvorenim groπima (O laænom novcu)LXXXV. O plaÊi nekog duænosnika na koju nijedan vjerovnik ne moæe

staviti zabranu ni zapljenu itd. LXXXVI. Da nijedan DubrovËanin ne smije u Dubrovniku biti zastupnik

nekom Kotoraninu LXXXVII. O optuæenima za neko zlodjelo - da ne plaÊaju sudske pristojbe

ako im se ne utvrdi krivnja LXXXVIII. O onima koji imaju ispravu o najamnini koju im netko duguje:

da im se priznaje samo najamnina jedne protekle godine

76

LXXXIX. De hiis qui perintrant terrenum Comunis vel viam, et de pena contrafaciencium

XC. De cartis notarii registrandis XCI. De hiis qui possunt citari ad domum eorum habitationis

XCII. Quod aliquis de Maiori consilio Ragusii non possit facere becchariam

XCIII. Si aliquis receperit ab aliquo vel aliqua serviciali aliquid in deposito, absque requisitione vel licencia domini vel patroni sui,quod imputetur

XCIV. Quod pater possit testari omnia bona sua etc. XCV. De successionibus mulieris etc.

XCVI. De possessionibus stabilibus non dimittendis regulis mendicantium, et de modo servando in his que relinquuntur

XCVII. De carbonosis et aliis transformationibus proibitis et de contrafacientibus

XCVIII. Privilegium Venetiarum ad Raguseos XCIX. De pena illorum qui impetrant aliquam graciam, officium vel

dominium

77

LXXXIX. O onima koji zadiru u opÊinsko zemljiπte ili put i o kazni za prekrπitelje

XC. O biljeæniËkim ispravama - da se moraju upisati u knjiguXCI. O onima kojima se moæe uputiti poziv na sud na kuÊu njihova

stanovanja.XCII. Da nijedan Ëlan dubrovaËkog Velikog vijeÊa ne moæe obavljati

posao mesara XCIII. Ako netko primi πtogod u poklad od kojeg sluge ili sluπkinje bez

pitanja ili dozvole njihova gospodara ili gazde, neka budeokrivljen

XCIV. Da otac moæe oporukom raspolagati o svim svojim dobrima itd. XCV. O nasljeivanjima æene itd.

XCVI. O nekretninama koje se ne smiju ostaviti prosjaËkim redovima i o naËinu kojeg se treba pridræavati u stvarima koje se ostavljaju.

XCVII. O onima koji stavljaju krabulje i preruπavaju se u zabranjene likove te o kazni za prekrπitelje.

XCVIII. Povlastica mletaËka DubrovËanima.XCIX. O kazni za one koji ishode koju povlasticu, sluæbu ili vladanje

78

LIBER STATUTORUMCIVITATIS RAGUSII

compositus per egregium virum dominum Marcum Iustinianum deVeneciis, honorabilem comitem Ragusii, anno Domini millesimoducentesimo septuagesimo secundo, indicione1 quinta decima,mense madii, confirmatus per populum Ragusinum more solitocongregatum, die dominico, vigesimo2 nono eiusdem mensis.

Summus rerum conditor Deus, qui mundialem machinam et primordialemmateriam ex nichilo creavit in Verbo, hominemque de limo terre ad ymaginemet similitudinem suam formaverat, quem paulo minus ab angelis diminuerat,simplicem, iustum ac rectum constituit in medio paradisi, cunctaque que vivunta lunari globo inferius, ipsius dicioni3 subiecit legemque dedit, quam siinviolatam servasset nunquam ab illa gloria decidisset.

Postquam autem protoplaustus ille, sui creatoris mandata transgrediens,velut4 inobediens, fuit a sede piorum expulsus, mortem, erumnas et infirmitatesomnes quas ex vetiti pomi gustu sibi quesiverat, infeliciter ad sui generisposteritatem transmisit; sicque contigit quod, licet primitus omnia essenthominibus comunia, et quilibet esset contentus hiis que sibi sufficiebant adusum, crescente postmodum nequicia5 hominum, voluere6 ipsi mortales propriapossidere, voluit unusquisque suum agnoscere; ceperunt ad ampliores annelaredivicias, cepit eorum cordibus exardescere auri sacra fames et effrenatacupiditas, omnium malorum caput, mater et actrix. Ceperunt inter eos exoriridiscordie, contenciones et rixe, per quas violencie, rapine, homicidia et aliamaleficia7 committuntur; ceperunt potentes debiliores iniuste obprimere8 etvexare: quod nequiens populus diucius sustinere, leges, constituciones, statutaet consuetudines condiderunt, que ius suum cuilibet conservarent, et ad bene acvirtuose vivendum compellerent homines eosque metu penarum a maleficiiscohercerent. Iusticia enim, ut legitur, est constans et perpetua voluntas ius suumunicuique tribuens. Hec est illa iusticia supra cuius solium si rex sederit, nonoviabit9 ei quicquam10 malignum. Hec est que firmat imperia, regnaconroborat11, principatus amplificat, auget et multiplicat civitates, paritconcordiam, nutrit pacem, gentes et populos regit in statu pacifico12 ac quieto.

79

KNJIGA STATUTA GRADADUBROVNIKA

koju je sastavio vrli muæ gospodin Marko Giustiniani iz Venecije,Ëasni knez dubrovaËki, godine Gospodnje tisuÊu dvjesto sedam-deset druge, petnaeste indikcije, mjeseca svibnja, potvrena oddubrovaËkog puka okupljenoga po ustaljenom obiËaju, u nedjeljudvadeset devetog dana istoga mjeseca.

Viπnji Bog, Tvorac svijeta, koji je ni iz Ëega u RijeËi stvorio svjetski ustroj ipratvar te Ëovjeka oblikovao iz zemnoga gliba na svoju sliku i priliku, uËinivπi gamalo manjim od anela, postavio ga je neiskvarena, pravedna i ispravna usredraja, a njegovu vladanju podloæio sve æivo ispod mjeseËeve kugle i dao mu takavzakon da nikad ne bi bio liπen te slave da ga se pridræavao.

Poπto je, dakle, onaj prvooblikovani, prekrπivπi zapovijedi svoga Stvoritelja,kao neposluπan bio istjeran iz boraviπta blaæenih, smrt, nevolje i sve bolesti kojeje na sebe navukao kuπanjem zabranjene jabuke, zlosretno prenese i na potom-stvo svoga roda. I tako, iako je isprva ljudima bilo sve zajedniËko i svatko biozadovoljan onim πto mu je dostatno za æivot, dogodilo se nakon porasta ljudskezloÊe da su ti smrtnici zaæeljeli posjedovati vlasniπtvo; svatko je htio znati πto jenjegovo, poËeπe Ëeznuti za veÊim bogatstvom, zaËe u njihovim srcima plamtjetiprokleta glad za zlatom i neobuzdana pohlepa, izvor, majka i pokretaË svih zala.Stadoπe meu njima izbijati nesloge, prepirke i svae, a poradi njih nasilja,grabeæi, ubojstva i ostala zlodjela. PoËeπe moÊnici bespravno ugnjetavati izlostavljati slabije. Ne mogavπi to narod viπe podnositi, napisa zakone, uredbe,statute i obiËaje koji bi svakomu Ëuvali njegovo pravo i ljude natjerali na dobari krepostan æivot, te da bi ih strahom od kazna odvratili od zlodjela. Pravda je,naime, kako se Ëita, stalna i trajna volja dati svakomu njegovo pravo. To je onapravda kojoj se nikakvo zlo ne bi isprijeËilo kad bi kralj sjedio na njezinuprijestolju. Ona je ta koja uËvrπÊuje carstva, jaËa kraljevstva, πiri kneπtva,poveÊava i umnaæa gradove, raa slogu, njeguje mir, upravlja ljudima i narodimada æive miroljubivo i mirno.

80

Ad hanc igitur condendam, ministrandam, manutenendam ac reddendamsubiectis, invigilare et insudare tenentur ex debito universi et singuli quibus, tama Deo quam hominibus, populorum gubernacula et civitatum regimina com-mittuntur.

Qua propter nos Marcus Iustinianus, comes Ragusii, considerantesmeditacione frequenti quod statuta Ragusii per diversos comites actenus diversistemporibus edita, in pluribus libellis dispersa erant inter se in aliquibusdiscrepancia, in quibusdam superflua, in nonnullis non modicum defectiva13,obscura eciam14 et confusa: ita quod ex eis plerumque contenciones etaltercationes diverseque opiniones etiam inter iudices nascebantur. Nolentespati ulterius ut inde discordia prodeat, unde ius debet oriri, invocato Dei nominead ipsius honorem et gloriam, et gloriosissime Virginis Matris sue, et beatissimiMarci evangeliste, et gloriosi martiris Blasii, domini ducis et comunisVeneciarum15, bonum, quietum et pacificum statum16 civitatis Ragusii, predictastatuta sic dispersa in presens volumen collegimus, ipsorum discrepanciamconcordavimus, resecantes superflua, supplentes defectus, dilucidantes obscuraquelibet et confusa; ut in eis de cetero nichil superfluum, obscurum, minus autcapciosum, valeat reperiri; ordinantes et statuentes ut presens Statutum,confirmatum et corroboratum tam per Parvum quam per Magnum Consilium,quam etiam per laudacionem17 tocius populi more solito ad campanarumsonitum congregati, tam18 in iudiciis quam19 extra iudicia a modo in antea locumhabeat et robur obtineat firmitatis. Et quia non possunt omnes casus in iurisarticulis comprehendi, cum plura sint negocia quam statuta, volumus ut, siquando aliquis inopinatus casus emerserit qui precise presentibus non deter-minetur statutis, ad ea que sunt illi similia recurratur, et sic de similibus adsimilia procedatur.

81

Da bi se, dakle, ona uspostavila, provodila, odræavala i dijelila podanicima,obvezni su po duænosti bdjeti i trsiti se, skupno i pojedinaËno, svi oni kojima se,kako od Boga tako od ljudi, povjeravaju kormila narodâ i uprave gradova.

Zbog toga mi, Marko Giustiniani, knez dubrovaËki, uvidjevπi nakon Ëestarazmiπljanja da su dubrovaËki zakoni, dosad objavljeni od raznih knezova urazna vremena, razbacani u viπe sveπËiÊa, bili meusobno u poneËemu protu-rjeËni, u neËemu suviπni, u neËemu popriliËno nepotpuni, pa i nejasni i zbrkani,tako da su ponajviπe zbog njih i meu sucima izbijale prepirke, svae i razlike umiπljenjima, ne htijuÊi dalje trpjeti da niËe razdor odanle odakle se mora raatipravo, prizvavπi ime Boæje na Ëast Njegovu i slavu preblaæene Djevice, majkeNjegove, preblaæenoga Marka evanelista i slavnoga muËenika Vlaha (C: zaπtit-nika ovoga naπega grada Dubrovnika), gospodina duæda i mletaËke dræave, zadobro, mirno i spokojno stanje grada Dubrovnika, prije spomenute zakone takorazbacane u ovu knjigu prikupismo, njihove nesukladnosti uskladismo, odba-cujuÊi suviπno, dopunjujuÊi manjkavo, rasvjetljujuÊi sve nejasno i zbrkano, takoda se u njima ubuduÊe ne mogne naÊi niπta suviπno, nejasno, nedostatno ilivarljivo. Nareujemo i odreujemo da se ovaj Statut, πto ga je potvrdilo iosnaæilo kako Malo tako i Veliko vijeÊe uz odobravanje Ëitavog puka okuplje-noga, po obiËaju, na glas zvona, odsad ubuduÊe primjenjuje i bude na snazi kakona sudovima tako i izvan sudova. A buduÊi da se pravnim Ëlancima ne moguobuhvatiti svi sluËajevi, jer ima viπe poslova nego zakona, ako bi ponekadiskrsnuo neki neoËekivan sluËaj koji nije toËno odreen ovim Statutom, hoÊemoda se posegne za onim πto je njemu sliËno, te da se tako postupa prema onomuπto je tome sliËno.

82

LIBER PRIMUS1

I.

Qualiter dominus comes recipitur a Comuni (sic) et canonicis

Statuimus quod dominus comes qui per tempora venerit ad civitatem Ragusiiiurabit bonum regimen et conservacionem2 tocius civitatis Ragusii in publicaconcione3, secundum antiquam consuetudinem Ragusii congregata ad sonitum4

campanarum, et conservare et custodire antiquas consuetudines et statutacivitatis Ragusii et iudicare secundum ea. Quo sacramento facto, dabitur eidemdomino comiti, per manus comunis Ragusii, vexillum Beati Blasii, pontificis etmartiris, in manu et taliter investitur in Platea de comitatu et regimine Ragusii.Post que dictus comes cum eodem vexillo statim ibit ad Maiorem ecclesiam5,videlicet Sancte Marie archiepiscopatus, ubi a canonicis et clericis cum incensuet aqua sancta et testa (sic) evangelio recipietur ad ianuam ecclesie6 supradicte,populo civitatis eiusdem sequente eundem dominum comitem intra chorumecclesie memorate. Eodem autem comite perveniente ante magnum altare ipsiusecclesie, predicti canonici assignabunt ei vexillum Beati Blasii memorati, quorecepto ab eis, dominus comes, salvo7 sacramento domini ducis et8 regiminiscivitatis Ragusii et eius consuetudinum, ante ipsum altare iurabit iterum manu-tenere et conservare omnes raciones et consuetudines ipsius ecclesie etcanonicorum eius, sicut in sequentibus capitulis scriptum distincius invenitur; etin illa hora canonici ipsius ecclesie cantabunt in pergulo laudes ipsi comiti, proquibus laudibus dominus comes dabit eis de suo proprio yperperum unum. Ipsoautem domino comite revertente ad Plateam cum populo supradicto, hominesRagusii iurabunt ei fidelitatem secundum quod continetur in capitularifidelitatis9 et secundum antiquam consuetudinem civitatis. Et sic erit inclituscomes.

83

KNJIGA PRVA

I.

Kako OpÊina i kanonici primaju gospodina kneza

dreujemo da svaki gospodin knez koji u dano vrijeme doe u gradDubrovnik, na javnom zboru okupljenom na glas zvona, podrevnom dubrovaËkom obiËaju, prisegne da Êe dobro upravljati iskrbiti se za sigurnost Ëitavoga grada Dubrovnika, da Êe odræavatii Ëuvati stare obiËaje i zakone grada Dubrovnika i suditi po njima.Po obavljenoj prisezi, OpÊina Êe dubrovaËka predati tomgospodinu knezu u ruke barjak blaæenoga Vlaha, biskupa i

muËenika, i tako se on na Placi uvede u kneπtvo i upravljanje Dubrovnikom.Nakon toga Êe knez s tim barjakom odmah doÊi u stolnu crkvu, naime,nadbiskupsku crkvu Svete Marije, gdje Êe ga na vratima spomenute crkve primitikanonici i kler s kaenjem i blagoslovljenom vodom te knjigom evanelja, dokÊe gradski puk pratiti toga gospodina kneza do svetiπta spomenute crkve. Kadapak knez doe pred glavni oltar te crkve, kanonici Êe mu predati barjak svetogaVlaha. Primivπi ga od njih, gospodin Êe knez osim prisege gospodinu duædu iVladi grada Dubrovnika, glede njegovih obiËaja, pred tim oltarom joπ jednomprisegnuti da Êe odræavati i Ëuvati sva prava i obiËaje te crkve i njezinihkanonika, kako potanje stoji zapisano u sljedeÊim glavama . I u taj Ëas kanonicite crkve otpjevat Êe s propovjedaonice pohvale (laude) knezu, za koje Êe imgospodin knez od svoga dati jedan perper. Kad se gospodin knez vrati na Placus prije spomenutim pukom, DubrovËani Êe mu prisegnuti vjernost, kako stoji ukapitularu o prisezi na vjernost i po drevnom obiËaju Grada. I tako Êe postatislavnim knezom.

LIBER PRIMUS

84

II.

De hiis que dominus comes tenetur facere canonicis, etcanonici sibi

Ut Deo honor debitus prebeatur etiam per illos qui regunt civitates etdominantur in eis, volumus quod in sacro die Natalis Domini ad missam persingulos annos in pergulo Maioris eccelesie, canonici eidem domino comitiRagusii sollempniter1 cantare debeant laudes, pro quibus laudibus dictus comesdabit eis de suo proprio yperpera duo, unum videlicet pro domino duce2 et aliumpro se. In octava vero Natalis Domini, scilicet3 in vigilia post vesperum, canoniciibunt ad dominum comitem in Castellum honorifice cum incenso et duabuscandelis, a quo devote recipientur; et dictus dominus comes dabit eis yperperaduo de suo proprio, canonici vero de predictis duabus candelis4 dabunt ipsidomino comiti unam. Similiter in Epiphania5 ibunt canonici predicti ad comitemmemoratum in Castellum cum duabus candelis6 et aqua sancta, qui comes dabiteis yperperum unum de suo proprio, et canonici dabunt ei unam ex dictiscandelis6, de quibus yperperis post aliquos dies canonici mittent domino comiticausa benedictionis exemium de tercia de yperpero.

In vigilia vero Sancti Blasii in vesperis dominus comes, per suum vicarium seuper alios nobiles viros, dominum archiepiscopum vel suos vicarios, si ibi presensnon fuerit, episcopos, abbates, canonicos, monacos7, presbiteros et alios clericosqui ibidem reperientur invitari faciet ad bibendum; quibus post vesperum inarchiepiscopali palacio8 congregatis, mittet eisdem ad bibendum duo9 quinqua10

vini albi, et ad incensandum eciam11 sanctas reliquias dari faciet libram unam depuro incenso albo, quod vinum et incensum solvitur per Commune Ragusii.

In die autem Sancti Blasii ad missam canonici cantabunt in pergulo Maiorisecclesie12 domino comiti sollempniter laudes; pro quibus laudibus dabit eisdominus comes de suo proprio yperperum unum. In sacra vero Cena Dominidari faciet a Comuni quartam unam de vino albo ad lavandum altaria ecclesiesupradicte. Sabbatho13 eciam14 sancto dabit idem dominus comes de suo propriolibras quinquaginta de cera munda pro cereo qui benedicitur die eodem, etcanonici de illa cera dabunt unum cereum de tribus libris pro benedictionecomiti supradicto. Adveniente die Pasce ad missam in pergulo Maioris ecclesiecanonici eiusdem cantabunt domino comiti solempniter laudes, pro quibus ipsedabit eis de suo proprio yperperum unum; et hec omnia supradicta anuatimfient15. Quociens16 autem dominus comes venerit ad missam, dicto evangeliodiaconus17 et subdiaconus18, post dominum archiepiscopum, defferent ei librumet incensum et similiter pacem; et ad vesperum si fuerit incensum defferent ei.Que omnia sicut scripta sunt volumus inviolabiter observari.

KNJIGA PRVA

85

II.

O onome πto je gospodin knez duæan Ëiniti kanonicima ikanonici njemu

Da i oni koji upravljaju gradovima i vladaju u njima dadu Bogu duænu Ëast,hoÊemo da na sveti dan Roenja Gospodnjega svake godine za vrijeme mise, spropovjedaonice stolne crkve njezini kanonici budu obvezani sveËano otpjevatipohvale gospodinu knezu dubrovaËkomu. Za te Êe im pohvale knez od svogadati dva perpera; jedan u ime gospodina duæda, a drugi u svoje ime. Na osminupak Roenja Gospodnjega, tj. na Staru godinu, nakon veËernje, kanonici ÊesveËano, s kadionicom i dvije svijeÊe poÊi gospodinu knezu u Dvor, a on Êe ihsmjerno primiti. Gospodin knez Êe im od svoga dati dva perpera, a kanonici Êedati gospodinu knezu jednu od dviju spomenutih svijeÊa. Jednako Êe tako naBogojavljenje kanonici poÊi knezu u Dvor s dvije svijeÊe i blagoslovljenomvodom. On Êe im od svoga dati jedan perper, a kanonici njemu jednu od svijeÊa.Nakon nekoliko dana kanonici Êe od tih perpera kao uzdarje poslati gospodinuknezu treÊinu perpera.

UoËi Svetoga Vlaha, o veËernji, gospodin Êe knez dati pozvati preko svogzamjenika, ili drugih plemiÊa, gospodina nadbiskupa ili njegove zamjenike, aako on tu ne bude, onda biskupe, opate, kanonike, redovnike, sveÊenike i ostaleklerike koji se tu nau, da dou na piÊe. Njima Êe, kad se nakon veËernje nauu nadbiskupskoj palaËi, poslati za piÊe dva vjedra bijelog vina. Takoer Êe sepobrinuti da se dade jedna libra Ëistog bijelog tamjana da se pokade svete moÊi.To vino i tamjan plaÊa OpÊina dubrovaËka.

Na Dan pak svetoga Vlaha kanonici Êe za vrijeme mise, s propovjedaonicestolne crkve, sveËano otpjevati pohvale gospodinu knezu. Za te pohvalegospodin knez Êe im dati jedan perper od svoga. Na Veliki Ëetvrtak naredit Êe daOpÊina dade Ëetvrtinu vjedra bijelog vina za pranje oltara spomenute crkve. I naVeliku subotu gospodin knez Êe dati na svoj troπak pedeset libara Ëistog voskaza uskrsnu svijeÊu koja se tog dana blagoslivlja, a kanonici Êe za uzdarje od togvoska knezu dati jednu svijeÊu od tri libre. Kada doe Uskrs, katedralni Êekanonici tijekom mise, s propovjedaonice te crkve, sveËano otpjevati pohvalegospodinu knezu, a on Êe im za to od svoga dati jedan perper. Sve ovo prijereËeno obavljat Êe se svake godine. Kad god, pak, gospodin knez doe na misu,akon i podakon Êe iza Ëitanja evanelja, nakon πto ga prinesu gospodinunadbiskupu, i njemu prinijeti evanelje i pokaditi ga, a isto tako pruæit Êe muznak mira. I na veËernji, ako bi bilo kaenja, pokadit Êe ga. HoÊemo da se sveovo nepovredivo izvrπava kako je zapisano.

LIBER PRIMUS

86

III.

B

De potestate quam habet dominus comes super eligendisofficialibus

Ut nostro comiti in omnibus reverencia prebeatur, dominus comes qui pertempora fuerit in Ragusio potestatem habeat elligendi quinque iudicies, sexconsiliarios de Parvo Consilio et unum vicarium ad unum annum tantum, itaquod qui fuerit iudex, consiliarius vel vicarius uno anno, in sequenti anno ineodem officio esse non possit; qui omnes sint oriundi et nativi de civitate Ragusiiet presentes quando eliguntur in civitate Ragusii vel districtu; quos omnes iurarefaciat dominus comes secundum quod continetur in capitularibus de officiissupradictis; qui dominus comes cum predictis iudicibus et consiliariis ParviConsilii elliget omnes alios officiales. Et in sequenti anno iudices et consiliariosParvi Consilii et vicarium mutabit dominus comes secundum voluntatem suammodo supradicto, et cum eis omnes alios officiales. Si vero consiliarios MagniConsilii in sequenti anno visum fuerit sibi et suo Parvo Consilio non mutandos,poterit eos dimittere, sive in parte, sive in totum, in Maiori Consilio supradicto.

Curente anno Domini MCCLXXXXIII, indicione VI de mense marcii,tempore egregii militis domini Marini Baduarii, comitis Ragusii, per ipsumdominum comitem cum voluntate Minoris et Maioris Consilii et laudo populideclaratum fuit hoc statutum in hunc modum, videlicet: quod ille qui fueritiudex uno anno in sequenti anno non possit esse iudex nec consiliarius MinorisConsilii; et similiter ille qui fuerit consiliarius Minoris Consilii, in sequenti annonon possit esse consiliarius eiusdem Consilii neque iudex. Item additum etdeclaratum est quod vicarius in sequenti anno non possit esse vicarius nec iudexMaioris Curie neque consiliarius Minoris Consilii. Item quod vicarius electus adunum annum usque ad quinque annos non possit esse electus in eodem officiovicarie, conputando terminum a die quo intraverit officium supradictum. Itemquod dominus comes de dictis duodecim officialibus, silicet iudicibus etconsiliariis et vicario, debeat eligere unum pro sclata.

KNJIGA PRVA

87

III.

B

O ovlasti koju gospodin knez ima u izboru sluæbenika

Da bi se u svemu iskazalo poπtovanje naπemu gospodinu knezu koji u danovrijeme bude u Dubrovniku, neka je ovlaπten birati pet sudaca, πest vijeÊnikaMalog vijeÊa i jednog zamjenika samo na godinu dana, tako da onaj tko budesudac, vijeÊnik ili kneæev zamjenik jedne godine, ne moæe biti u istoj sluæbisljedeÊe godine. Svi oni neka budu podrijetlom i rodom iz grada Dubrovnika, ikad se biraju, neka budu nazoËni u gradu Dubrovniku ili u dubrovaËkoj oblasti.Neka od svih gospodin knez zaiπte prisegu kako stoji u kapitularima zaspomenute sluæbe. Gospodin knez, s prije spomenutim sucima i vijeÊnicimaMaloga vijeÊa, birat Êe sve ostale sluæbenike. SljedeÊe godine gospodin Êe knezpo svojoj volji na opisani naËin mijenjati suce, vijeÊnike Maloga vijeÊa i (svoga)zamjenika, i s njima sve ostale sluæbenike. Ako se pak njemu i njegovu MalomvijeÊu bude Ëinilo da iduÊe godine ne treba mijenjati vijeÊnike Velikog vijeÊa,moÊi Êe ih ostaviti u reËenom Velikom vijeÊu, bilo djelomiËno, bilo u cjelini.

TekuÊe godine Gospodnje 1293., πeste indikcije, mjeseca oæujka, za vrijemevrlog viteza Marina Badoera, kneza dubrovaËkoga, taj je gospodin knez, uzprivolu Malog i Velikog vijeÊa i uz odobravanje puka, razjasnio ovu odredbukako slijedi: da onaj koji bude sudac jedne godine, ne moæe biti sljedeÊe godinesudac ni vijeÊnik Maloga vijeÊa. Jednako tako, tko bude vijeÊnik Maloga vijeÊa,sljedeÊe godine ne moæe biti vijeÊnik istog vijeÊa ni sudac. Nadalje, dodano je iproglaπeno da kneæev zamjenik ne moæe biti sljedeÊe godine ni kneæev zamjenikni sudac Velikog suda ni vijeÊnik Maloga vijeÊa. Zatim, kneæev zamjenik izabranna jednu godinu, ne moæe, dok ne proe pet godina, biti biran na istu duænostzamjenika, raËunajuÊi rok od dana kad je stupio u tu sluæbu. Jednako tako,gospodin knez od reËenih dvanaest sluæbenika smije izabrati samo jednoga izistog roda.

LIBER PRIMUS

88

C

Qualiter iudices, consiliarii et vicarii eligi debeant

Ut meliores et utiliores iudices Maioris Curie, consiliarii Parvi Consilii etvicarii de cetero eligantur, statuimus et ordinamus quod omni anno elligidebeant iudices XV, videlicet decem per Maius Consilium in duabus camaris etV per Minus Consilium: qui omnes iudices ad unum debeant ballotari in MaioriConsilio prelibato; et illi V qui habebunt maiorem numerum balotarum ultramedietatem debeant iudices remanere. Et simili modo elligi debeant consiliariiXVIII, videlicet XII per Maius Consilium in duabus camaris et sex per MinusConsilium; quorum omnium sex habentes maiorem numerum ballotarum ultramedietatem debeant consiliarii remanere. Item vicarii tres similiter elligidebeant, videlicet duo per Maius Consilium in duabus camaris, et unus perMinus Consilium; quorum unus habens maiorem numerum ultra medietatemballotarum debeat vicarius remanere.

Et de omnibus istis iudicibus, consiliariis et vicariis debeat unus remanere prosclata, et debeant esse in dictis officiis a festo Sancti Michaelis mensisseptembris usque ad unum annum. Qui quidem iudices, consiliarii et vicarii essedebeant nobiles homines nativi Ragusii et presentes in civitate vel in districtu,quando erunt ellecti; et iurare debeant secundum quod in secundo libroStatutorum continetur. Et qui fuerint iudices, consiliarii, et vicarius uno anno, insequenti anno non possint esse iudices, consiliarii nec vicarius. Et dominuscomes, sive rector cum maiori parte Minoris Consilii in quo esse debeant adminus novem, elligere debeant omnes alios officiales civitatis, exceptisthesaurariis Sancte Marie et procuratoribus Sancte Marie qui elligendi debeantesse per Maius Consilium quomodo elliguntur iudices et consiliarii.

Quod non possit esse in aliquo officio nisi unus pro sclataItem statuimus et ordinamus quod in aliquo officio non possit esse nisi unus

pro sclata; quos omnes officiales dominus comes teneatur facere iurare, prout insecundo libro Statutorum de quolibet officiali per ordinem continetur.

Ad quantum tempus fiunt thesaurarii et procuratores Sancte MarieItem statuimus et ordinamus quod thesaurarii Sancte Marie et procuratores

Sancte Marie fieri debeant in vita, et per illum modum quo fiunt iudices etconsiliarii.

Quod aliquis non possit habere nisi unam procuratiamSi quis vero fuerit ellectus ad tesaurariam aut ad aliquam procuratiam,

videlicet Sancte Marie aut Sancti Blaxii de Platea, vel Hospitalis aut Crome,statuimus et ordinamus quod non possit habere nisi unam procuratiam, quamipse voluerit de illis ad quas fuerit ellectus.

Ad habentibus unam procuratiam qui possunt hinc unum officium recipereItem volumus et ordinamus quod quicumque fuerit thesaurarius Sancte

Marie, procurator Sancte Marie, procurator Sancti Blaxii de Platea, procuratorCrome aut Hospitalis in civitate possit habere aliud officium iuxta unamdictarum procuratiarum vel thesaurarie.

KNJIGA PRVA

89

C

Kako se imaju birati suci, vijeÊnici i kneæevi zamjenici

Da bi se ubuduÊe birali bolji i uspjeπniji suci Velikog suda, vijeÊnici MalogvijeÊa i kneæevi zamjenici, odreujemo i nareujemo da svake godine trebapredloæiti petnaestoricu za suce, tj. deset u Velikom vijeÊu u dvije komore, a petu Malom vijeÊu. Svi ti suci moraju biti pojedinaËno izglasani kuglicama uVelikom vijeÊu, a ona petorica koja dobiju najviπe glasova, ako je to viπe odpolovice, trebaju postati suci. Na sliËan naËin predlaæu se osamnaestorica zavijeÊnike, tj. dvanaest u Velikom vijeÊu u dvije komore, a πest u Malom vijeÊu.©estorica od njih koji dobiju najviπe glasova, ako je to viπe od polovice, nekapostanu vijeÊnici. Jednako tako imaju se predloæiti trojica za kneæeve zamjenike,tj. dva u Velikom vijeÊu u dvije komore, a jedan u Malom vijeÊu. Jedan od njihkoji dobije najviπe glasova, ako je to viπe od polovice, neka postane zamjenik.

Od svih tih sudaca, vijeÊnika i zamjenika smije biti samo jedan iz istoga roda,a sluæba im treba trajati godinu dana od Miholjdana u mjesecu rujnu. Ti, dakle,suci, vijeÊnici i zamjenici moraju biti plemiÊi rodom iz Dubrovnika i nazoËni ugradu ili oblasti kad budu birani. Moraju poloæiti prisegu, kako stoji u drugojknjizi Statuta. Oni koji budu suci, vijeÊnici i kneæev zamjenik jedne godine, nesmiju sljedeÊe godine biti suci, vijeÊnici ni zamjenik. A gospodin knez, to jestrektor, s veÊinom Malog vijeÊa, u kojem moraju biti najmanje devetorica, moraizabrati sve ostale gradske sluæbenike, osim rizniËara Svete Marije i prokuratoraSvete Marije, koje mora birati Veliko vijeÊe, kako se biraju suci i vijeÊnici.

Da u nekoj sluæbi smije biti samo jedan iz istog roda Jednako tako, odreujemo i nareujemo da u nekoj sluæbi smije biti samo

jedan iz istog roda. Od svih sluæbenika gospodin knez je duæan zatraæiti priseguredom za svakog sluæbenika, kako stoji u drugoj knjizi Statuta.

Na koliko se vremena biraju rizniËari i prokuratori Svete Marije Jednako odreujemo i nareujemo da se rizniËari i prokuratori Svete Marije

moraju birati doæivotno i onako kako se biraju suci i vijeÊnici.

Da nitko ne smije prihvatiti viπe od jedne duænosti prokuratora Ako li tko bude izabran na duænost rizniËara ili prokuratora, tj. Svete Marije,

Svetog Vlaha na Placi, Uboænice ili Lokruma, odreujemo i nareujemo da smijeprihvatiti samo jednu duænost, koju hoÊe od onih na koje bude predloæen.

O onima koji imaju duænost prokuratora a mogu dobiti joπ jednu sluæbu Jednako tako, hoÊemo i nareujemo da, tko god bude rizniËar Svete Marije,

prokurator Svete Marije, prokurator Svetoga Vlaha na Placi, prokurator Lokrumaili Uboænice u Gradu, moæe dobiti i drugu sluæbu uz spomenutu duænostprokuratora ili rizniËara.

LIBER PRIMUS

90

De officialibus elligendis pro kalendis ianuarii MCCCLXXXXI die XXII decembrisIn Maiori Consilio et publica concione sono campane more solito congregatis

cum laudo populi, statutum fuit et ordinatum quod a modo in antea debeat fierielectio novorum officialium circa finem mensis decembris; qui inchoare debeanteorum officia in kalendis ianuarii per unum annum usque ad kalendas posteasequentis ianuarii, veluti fieri solebat a festo Sancti Michaelis usque ad aliudfestum postea secuturum. Non obstante aliquo statuto seu ordine in contrariumfaciente.

IV.

Quando dominus comes vadit ad stanicum vel adparlamentum

Si contingat aliquando dominum comitem ire ad plenarium stanicum devoluntate Comunis Ragusii, vel ad habendum colloquium cum aliquo magnodomino seu cum comunitate alicuius civitatis, pro servicio1 et utilitate Comuniset civitatis Ragusii, ipse dominus comes ibit, cum tota familia sua et cumRaguseis quos secum vocaverit, ad predictum viagium ad expensas ComunisRagusii secundum antiquam consuetudinem.

V.

De sale necessario pro familia domini comitis

Volumus etiam quod Comune Ragusii debeat dare domino comiti de sale suoquantum necesse fuerit sibi et sue familie, pro illo precio quo Comunecomparaverit ipsum.

VI.

De eo quod dominus comes recipit a beccaria

Ad evidenciorem1 comitatus honorem, dominus comes, qui per temporafuerit in Ragusio, habeat de beccaria civitatis eiusdem: pro quolibet bove etvacha qui vel que in ipsa beccaria causa vendendi occiditur, follaros sexdecim;pro quolibet porco octo follaros; pro qualibet vero alia bestia, videlicet decastrate vel ariete, yrcho2 aut capra, et aliis bestiis similibus, follaros quatuor; ethoc verum est si predicta animalia fuerint de uno anno et supra. Ceterum sifuerint de medio anno usque ad unum, erit in providencia3 illius qui pro dominocomite custodierit beccariam. De hiis vero que fuerint a medio anno inferiusnichil habere debeat comes supradictus. Si autem aliquis occiderit vel occidifecerit aliquam de supradictis bestiis, et nichil vendendo de ea portaverit addomum suam, nichil de ea dabit comiti supradicto. Die etiam dominicocarnisprivii de bestiis que occidentur in ipsa beccaria nichil solvetur eidem.

KNJIGA PRVA

91

O sluæbenicima koji se dana 22. prosinca imaju birati za 1. sijeËnja 1391. U Velikom vijeÊu i na javnom zboru sazvanima, po obiËaju, na glas zvona, uz

odobravanje puka, bilo je nareeno i odreeno da se odsad ubuduÊe izbor novihsluæbenika treba obaviti krajem mjeseca prosinca, a na sluæbu moraju stupitiprvog sijeËnja i ostati godinu dana do sljedeÊega prvog sijeËnja, kao πto seobiËavalo od Miholjdana do sljedeÊeg Miholjdana. Protiv ovoga nema snagenikakva odredba ili propis koji bi propisao suprotno.

IV.

Kad gospodin knez ide na stanak ili dogovor

Ako se katkad dogodi da gospodin knez voljom OpÊine dubrovaËke poe naskupni stanak ili na razgovor s nekim velikaπem ili opÊinom nekoga grada, nasluæbu i korist OpÊine i grada Dubrovnika, gospodin Êe knez na to putovanjepoÊi s cijelom svojom pratnjom i s DubrovËanima koje sa sobom pozove, i to popradavnom obiËaju na troπak OpÊine dubrovaËke.

V.

O soli potrebnoj za kuÊanstvo gospodina kneza

HoÊemo takoer da OpÊina dubrovaËka ima duænost dati gospodinu knezuod svoje soli koliko bude potrebno njemu i njegovu kuÊanstvu po cijeni po kojojga OpÊina nabavi.

VI.

O onome πto gospodin knez prima od klaonice

Da bi kneæeva Ëast bila oËitija, neka gospodin knez koji u to vrijeme bude uDubrovniku dobije od gradske klaonice: od svakog vola ili krave koji se u tojklaonici kolju radi prodaje, πesnaest folara; od svake svinje osam folara; a odsvake druge æivine, tj. od brava ili ovna, jarca ili koze te ostalih sliËnih æivina,Ëetiri folara. A to vrijedi ako spomenute æivine budu imale viπe od godinu dana.InaËe, ako budu od pola godine do jedne godine, neka bude na prosudbu onogakoji u kneæevo ime bude nadzirao klaonicu. Od onih pak æivotinja koje budu dopola godine, knez ne dobiva niπta. Ako bi pak netko zaklao ili dao zaklati nekuod spomenutih æivotinja i odnese je svojoj kuÊi ne prodavπi od nje niπta, ne Êeod nje niπta dati spomenutom knezu. Takoer mu se ne Êe niπta platiti od æivinakoje se zakolju u pokladnu nedjelju.

LIBER PRIMUS

92

VII.

De eo quod comes dat beccariis

In vigillia anni novi in sero veniant beccarii Ragusii ad dominum comitem inCastellum, et ipse pro honore sui det eis pro kallendis yperperum unum.

VIII.

De eo quod molendinarii faciunt comiti et comes eis

Omnes molendinarii Ragusii comuniter macinare in suis molendinis, sinealiquo precio, totam blavam quam dominus comes ad molendina ipsa pro se etsua familia, cum sua barca et suis servitoribus transmiserit teneantur; cumquibus, si domino comiti placuerit, ibi unus de ripariis sine aliquo precio quicomedet cum servitoribus comitis supradicti, ire teneatur. Molendinarii vero invigilia anni novi in sero venient ad dominum comitem in Castellum, qui pro suihonore dabit eis pro kallendis denarios grossos octo.

IX.

De eo quod comes facit naucleriis et marinariis

Sciendum est quod in vigilia Natalis Domini post vesperum nauclerii etmarinarii de Ragusio veniunt ad d. comitem in Castellum, et secum deferuntçeponem unum de ligno et ponunt eum in igne gaudendo, et dominus comes prohonore sui comitatus dat eis pro kalendis yperpera duo de suo proprio et eciam1

bibere; et in illa die camerarii salis Comunis Ragusii dant naucleriis et marinariisde Comuni yperpera duo2. Et procuratores ecclesie3 Sancte Marie de preceptodomini comitis dant eis de bonis dicte ecclesie yperperos duos. Et si contingeretquod aliqua navis vel naves Ragusinorum, tantum in die Natalis Domini vel indie Pasce resurrectionis4 Domini, intrarent in portum Ragusii, sciendum est quodilla que prius intraret in portum ipsum et prius poneret ancoram in portu,dominus comes debet dare ei de suo proprio, secundum antiquamconsuetudinem, yperperum unum.

KNJIGA PRVA

93

VII.

O onome πto knez daje mesarima

Na Staru godinu naveËer neka dubrovaËki mesari dou gospodinu knezu uDvor, a on Êe im, kako dolikuje njegovoj Ëasti, u ime kolendavanja dati jedanperper.

VIII.

O onome πto mlinari Ëine knezu, a knez njima

Svi dubrovaËki mlinari duæni su zajedniËki mljeti u svojim mlinovima bezikakve plaÊe sve æitarice πto ih gospodin knez dopremi za sebe i svoje kuÊanstvosvojim brodom i poslugom u njihove mlinove. S njima je, ako knez ushtjedne,duæan iÊi jedan od zdura bez ikakve plaÊe a hranit Êe se s kneæevom poslugom.Mlinari Êe doÊi na Staru godinu naveËer gospodinu knezu u Dvor, a on Êe im,kako dolikuje njegovoj Ëasti, na ime kolendavanja dati osam groπa.

IX.

O onome πto knez Ëini nokjerima (zapovjednicima brodova) imornarima

Neka se zna da na Badnjak nakon veËernje dubrovaËki nokjeri i mornaridolaze gospodinu knezu u Dvor i sa sobom donose badnjak te ga naloæe navatru veseleÊi se, a gospodin knez im, kako dolikuje njegovoj kneæevskoj Ëasti,od svoga daje za kolendavanje dva perpera i piÊe. Toga dana i nadstojnici soliOpÊine dubrovaËke daju nokjerima i mornarima dva perpera. I prokuratori SveteMarije po naredbi gospodina kneza daju im od dobara te crkve dva perpera. Akose dogodi da neki brod ili brodovi DubrovËana uplove u dubrovaËku luku, alisamo na dan Roenja ili na dan UskrsnuÊa Gospodnjeg, neka se zna da je onombrodu koji prvi uplovi u luku i prvi se usidri, gospodin knez duæan od svoga dati,po starom obiËaju, jedan perper.

LIBER PRIMUS

94

X.

De eo quod comes recipit a piscatoribus

Et si aliqua barca1 piscatorum iret ad Lastam vel Curcuram aut ad partesCurcure ad piscandum cum retibus, de piscibus quos Dominus dabit eis debentpiscatores de barca illa dare d. comiti partem unam de illis piscibus, sicut recepitunus de marinariis illius barce. Et si gripus de angusiolis ibit piscatum adangusiolas, ille qui portabit gripum de dictis piscibus tenetur dare domino comitiunam partem, sicut unus de marinariis receperit; et similiter debet habere degripo de lacertis. Et si aliqua barca vel londrus iret ad piscandum in nocte cumigne ad pisces scumbros et surones, et ceperit centum et a centum superius, dedictis piscibus dare debent piscatores illi domino comiti sex pisces; et a centumpiscibus inferius usque quinquaginta debent dare piscatores illi tres pisces; et aquinquaginta inferius nichil dant domino comiti. Et ille barce piscatorum quivadunt piscatum cum retibus et adducunt Ragusium pisces salatos a tribusdiebus supra, ipsi dant domino comiti pro qualibet barca de piscibus illis salatisduos pisces, unum de melioribus et maioribus et unum de comunalibus, ettercium dant vicario. Et de tracta et de cana et de rete nichil datur domino comitide angusiolis. Et sciendum est quod piscatores veniunt ad dominum comitem inCastellum in vigilia anni novi, et ipse pro honore sui comitatus dat eis denariosgrossos quinque, secundum antiquam consuetudinem. Et aliis piscatoribus, quicum aliis artibus vadunt piscatum, nichil dat dominus comes. Et omnibus aliismagistris de omnibus artibus, qui Ragusei sunt, dat dominus comes in vigiliaanni novi2 pro kallendis quicquid ipse vult3, et ad suum velle.

XI.

Quando comes facit piscari aquam Umbule1

Dominus comes, si ei placuerit, potest facere custodiri ad suam volutantemaquam unam, que dicitur Umbla, quindecim diebus ante festum Natalis Domini,et ad voluntatem suam ante Natale facit eam piscari; et amore eius et suisprecibus vadunt piscatores ad piscandum aquam predictam et non ex debito; etvicarius tenetur ire cum piscatoribus illis, si domino comiti placuerit; et hominesisti ire debent ad expensas domini comitis; et si Deus dederit eis pisces, dominuscomes remunerat eos secundum eius voluntatem et beneplacitum.

KNJIGA PRVA

95

X.

O onome πto knez prima od ribara

A ako koja ribarska barka krene do Lastova ili KorËule, ili pak na podruËjeKorËule, u ribolov mreæama, od ribe πto je s Boæjom pomoÊi ulove, ribari saspomenute barke duæni su dati gospodinu knezu dio kakav dobije svaki mornarte barke. A ako s gripom za iglice poe u lov na iglice, onaj koji ponese mreæugrip duæan je od te ribe dati gospodinu knezu onolik dio koliki dobiva svakimornar. Jednako tako, toliko treba dobiti od gripa za lokarde. Ako pak kojabarka ili londar isplovi u ribolov noÊu pod svijeÊom na skuπe i πirune, pa ih ulovistotinu i viπe, ribari su duæni od tih riba dati gospodinu knezu πest riba; na manjeod stotinu riba do pedeset, ribari trebaju dati tri ribe, a na manje od pedeset,niπta ne daju gospodinu knezu. A one ribarice koje odlaze na ribarenje mreæamai dovoze u Dubrovnik posoljenu ribu od tri dana i viπe, ti daju gospodinu knezupo svakom brodu od te posoljene ribe dvije ribe, jednu od boljih i veÊih, a druguod osrednjih, treÊu pak daju njegovu zamjeniku. Od mreæe potegaËe i trstike sudicom te mreæe vojge, ne daje se gospodinu knezu niπta od iglica. I treba znatida ribari dolaze gospodinu knezu u Dvor na Staru godinu, a on im, kako dolikujenjegovoj kneæevskoj Ëasti, po starinskom obiËaju daje pet groπa. Ostalimribarima πto odlaze u ribolov s drugim ribarskim priborom, gospodin knez nedaje niπta. I svim ostalim majstorima svih obrta koji su DubrovËani, gospodinknez na Staru godinu za kolendavanje daje πto god sam hoÊe i po svojoj volji.

XI.

Kad knez nareuje da se ribari u vodama Omble

Gospodin knez, ako mu se svidi, moæe odrediti po svojoj volji da se zaπtiti(od ribarenja) voda zvana Ombla petnaest dana pred blagdan RoenjaGospodnjeg, i po svojoj volji odreuje da se u njoj ribari pred BoæiÊ. Ribariodlaze ribariti u spomenutoj vodi iz ljubavi prema njemu i na njegovu zamolbu,a ne zbog obveze. I kneæev je zamjenik duæan iÊi s tim ribarima ako se svidigospodinu knezu, a ti ljudi moraju iÊi na troπak gospodina kneza, pa ako im Bogdade da ulove ribe, gospodin knez ih nagrauje po svojoj volji i htijenju.

LIBER PRIMUS

96

XII.

De lignis et teda quam recipit dominus comes

Et sciendum est quod omnes homines, tam Ragusei quam foresterii, quiadducunt tedam per terram supra se vel supra saumerios, dant domino comiti deteda ipsa pro quolibet faxio peciam unam comunalem, et homines illi qui vaduntper mare cum barca ad insulas ad tollendum tedam, dant domino comitiçeponem unum de teda, maiorem aliis qui fuerint in barca illa, pro qualibetbarca; et vicario dant ipsi çeponem unum de minoribus. Et omnes illi hominesqui adducunt ligna Ragusium ad focum tam cum equis quam cum saumeriis perterram, dant domino comiti unum lignum comunale pro quolibet faxio, et unusde servitoribus eius debet stare in via per quam veniunt homines cum lignis etaccipere ligna. Et pauperes homines et ancille qui vel que adducunt supra seligna vel frascas nichil dant domino comiti. Et omnes laboratores vinearum, tamservi quam liberi, qui veniunt die sabbati a vineis et adducunt ligna supra se dantdomino comiti unum lignum pro quolibet homine de illis lignis que adducuntur.Laboratores omnes qui veniunt cum barca sua vel aliena et adducunt lignaRagusium dant domino comiti unam sarcinam de illis lignis pro qualibet barca;et illi homines qui vadunt per mare cum barca ad tollendum ligna et adducuntea Ragusium, ipsi dant domino comiti unam sarcinam de lignis illis pro qualibetbarca1; et servitor domini comitis debet ire ad recipiendum illa ligna ad ripammaris. Et si aliquis Raguseus evelleret vineam veterem vel incideret aliquapomeria, et portaret ligna illa de vitibus et pomeriis, non causa vendendi ea2 set3

pro domo sua, nichil dat domino comiti. Et si dominus archiepiscopus velaliquod monasterium pro se et sua familia vellet ligna et non causa vendendi eaducere Ragusium, nichil debet dare d. comiti de lignis ipsis. Et si aliquis homode Ragusio cum familia sua cum barca adduceret ligna Ragusium, pro utilitatedomus sue et non causa vendendi ea, nichil4 debet dare domino comiti de illislignis, et hoc tam clericus quam laicus; et si aliquis tam clericus quam laicus5

venderet aliquam partem de lignis, ipse tenetur dare domino comiti de lignisillis, secundum quod superius dictum est. Naves quoque omnes tam magnequam parve que veniunt6 de viatico in Ragusium, et veniendo hominesinciderint ligna et adduxerint ea in Ragusium, ipsi tenentur dare d. comititantum de lignis illis7 quantum portare poterit unus homo pro qualibet nave. Etomnes naves vel barce que adduxerint ligna Ragusium pro calcinaria, vel adsiccandum beccunas et pelles, non datur aliquid domino comiti de lignis illis8.

KNJIGA PRVA

97

XII.

O drvima i luËi koje prima gospodin knez

I treba znati da svi ljudi, i DubrovËani i stranci, koji dopreme luË kopnomnoseÊi je sami ili na magarcima, daju gospodinu knezu od te luËi od svakogbremena jedan osrednji komad, a oni ljudi koji odlaze preko mora barkom naotoke da ukrcaju luË, daju gospodinu knezu po svakoj barci jednu cjepanicu luËi,veÊu od ostalih koje se nau u toj barci, a kneæevu zamjeniku daju jednu odmanjih cjepanica. I svi oni ljudi koji u Dubrovnik dopreme drva za ogrjevkopnom, bilo na konjima, bilo na magarcima, daju gospodinu knezu jednoosrednje drvo od svakog bremena, a jedan od njegovih sluga mora stajati na putukojim dolaze ljudi s drvima i prihvatiti drva. Siromaπni ljudi i robinje (ancile) kojiuprÊeni sami donose drva ili granje, ne daju niπta gospodinu knezu. A svi teæaci,robovi (servi) ili slobodnjaci koji u subotu dolaze iz vinograda i uprÊeni samidonose drva, daju gospodinu knezu od drva koje donose po jedno drvo. Sviteæaci koji dolaze svojom ili tuom barkom i dovoze drva u Dubrovnik, dajugospodinu knezu od tih drva jedan tovar po svakoj barci; oni ljudi koji odlazebarkom morem da ukrcaju drva i dovezu ih u Dubrovnik, daju gospodinu knezujedan tovar od tih drva po svakoj barci, a sluga gospodina kneza mora poÊi naobalu prihvatiti ta drva. A ako bi koji DubrovËanin iskrËio stari vinograd iliposjekao koji voÊnjak pa ta drva od loze i voÊnjaka ne bi odnio za prodaju negoza svoje kuÊanstvo, ne daje niπta gospodinu knezu. Ako bi gospodin nadbiskupili neki samostan htio dovesti u Dubrovnik drva za sebe i svoju kuÊu, a ne zaprodaju, od tih drva niπta ne mora dati gospodinu knezu. Ako bi nekiDubrovËanin sa svojom obitelji barkom dopremio drva u Dubrovnik za potrebesvoga kuÊanstva, a ne radi prodaje, ne mora od tih drva niπta dati gospodinuknezu, bilo da je klerik ili svjetovnjak. Ako bi tko, klerik ili svjetovnjak, prodaokoji dio drva, taj je duæan dati od tih drva gospodinu knezu, kako je prijespomenuto. Takoer svi brodovi, veliki i mali, koji se vraÊaju s plovidbe uDubrovnik pa njihova posada usput nasijeËe drva i doveze ih u Dubrovnik,duæni su od tih drva dati gospodinu knezu po svakom brodu koliko moæeponijeti jedan Ëovjek. Koji bi god brodovi ili barke dopremili drva u Dubrovnikza klaËinu ili za suπenje jareÊih i drugih koæa, od tih drva niπta se ne dajegospodinu knezu.

LIBER PRIMUS

98

XIII.

De arboratico1 foresteriorum venientium per mare

Prenotandum est quod omnes naves et barce que veniunt de toto regnoApulie, et de Cicilia, et de tota Marchia Ancone, et de tota Romagna, dantdomino comiti pro arboratico yperperum unum pro unoquoque arbore, et inde2

inferius, ad voluntatem ipsius domini comitis si fecerint portum in Ragusio. Etest sciendum quod naves de Ancona, Bari, Termole, Barleto, Sipunto, Ortona,Malfeto, Iovenacio3, Pestiçe4, Senegaia et Fano nichil dant domino comiti proarboratico.

Et homines de Civita Nova dant pro arboratico, secundum antiquamconsuetudinem, solidos quinque. Naves omnes vel barce que veniunt a partibusLarte usque Dyrrachium in Ragusium et faciunt portum, dant pro arboratico denave yperperum unum pro quoque arbore; et de barca dant ad voluntatemcomitis a medio yperpero inferius. Et barca corectoris de quocumque5 loco nichildat pro arboratico. Omnes etiam naves vel barce de foresteriis que navigant6

secundum usum Ragusii et portant partem operi ecclesie7 Sancte Marie Maioris,nichil8 dant pro arboratico nec pro sosta.

XIV.

De eo quod habet comes de servis et ancillis qui venduntur

Sciendum est quod omnes Ragusei et foresterii qui comparant sclavum velsclavam et extrahunt eum vel eam de Ragusio per mare, dant domino comiti proquoque1 sclavo vel sclava qui vel que fuerit in corpore longus vel longa duobuscubitis in supra, terciam de yperpero et deinde inferius, ad voluntatem dominicomitis. Et si sclavus ille vel sclava fuerit longus minus de duobus cubitis vellonga, nichil datur domino comiti, secundum antiquam consuetudinem.

XV.

Qualiter homines Laste dederunt se et insulam ComuniRagusii1

Notandum est quod, quando homines de Lasta dederunt se et insulam LasteComuni civitatis Ragusii, hoc pacto dederunt se et insulam suam, videlicet, quodComune Ragusii iuravit manutenere eis omnes suas antiquas consuetudinesquas ipsi inter se habent, et secundum hoc pactum Comune Ragusii dedit eamde sua voluntate comiti suo, qui per tempora erit in Ragusio.

KNJIGA PRVA

99

XIII.

O jarbolarini (arboratiku) stranaca koji dolaze morem

Prije svega treba znati da svi brodovi i barke koji stiæu iz cijele kraljevineApulije i sa Sicilije, te iz Marke jakinske i cijele Romanje, ako pristanu udubrovaËku luku, daju gospodinu knezu za jarbolarinu po svakom jarbolu jedanperper ili manje od toga, prema volji samoga gospodina kneza. I neka se zna dabrodovi iz Ancone, Barija, Termolija, Barlette, Siponta, Ortone, Molfette,Giovinazza, Pestizze, Senigalije i Fana, ne daju niπta gospodinu knezu zajarbolarinu. A ljudi iz Civitanove daju za jarbolarinu po starinskom obiËaju, petsolada. Svi brodovi ili barke koje iz krajeva od Arte do DraËa dolaze uDubrovnik i pristanu u luku, daju za jarbolarinu po brodu jedan perper za svakijarbol, a od barke daju pola perpera ili manje, prema kneæevoj volji. Ni barkaglasnika iz bilo kojeg mjesta ne daje niπta za jarbolarinu. Jednako tako, svibrodovi i barke stranaca πto plove na dubrovaËki naËin i prinose udio za gradnjucrkve Svete Marije Velike, ne daju niπta za jarbolarinu niti za zadræavanje u luci.

XIV.

O onome πto knez dobiva od prodaje robova (serva) i robinja(ancila)

Neka se zna da svi DubrovËani i stranci koji kupuju roba ili robinju i izvozeih iz Dubrovnika morem, za svakog roba ili robinju koji su rastom visoki dvalakta ili viπe, daju gospodinu knezu treÊinu perpera ili manje, po volji gospodinakneza. Ako bi taj rob ili robinja bili niæi od dva lakta, po drevnom obiËaju niπtase ne daje gospodinu knezu.

XV.

Kako su Lastovci predali sebe i otok OpÊini dubrovaËkoj

Treba zabiljeæiti da su Lastovci, kad su predali sebe i otok Lastovo OpÊinigrada Dubrovnika, to uËinili pod ovom pogodbom: da je OpÊina dubrovaËkaprisegla odræavati im sve starinske obiËaje koje imaju, i prema toj pogodbiOpÊina dubrovaËka predala ga je svojom voljom svome knezu koji Êe u tovrijeme biti u Dubrovniku.

LIBER PRIMUS

100

XVI.

De vacha de1 margarisio

Et est sciendum quod dominus comes habere debet de vacha2 que datur promargarisio, cosciam unam et mediam persiccam3 pro honorificencia, et vicariusdebet dividere ad peciam4 totas alias carnes ipsius vace per bonos hominesRagusii.

XVII.

De lignis portantibus blavam qui dant partem dominoarchiepiscopo

Quecumque navis vel aliud lignum que vel quod navigat secundum usumRagusii, et portat partem ecclesie1 Sancte. Marie, venerit Ragusium addiscarecandum et fuerit caricata vel caricatum de grano vel de blava aut de sale,ille cuius fuerit caricum debet dare domino archiepiscopo et sacristario ecclesie1

Sancte Marie et pitantario Comunis et ripariis, pro partibus suis, illud quodinferius declaratur. Et si comunitas illius ligni haberet partem in illo carico, debetdare racionem suam omnibus supradictis. Et si caricum fuerit de foresteriis2

tantum, dominus archiepiscopus, sacristarius, pitantarius et riparii nichil debenthabere, set3 vicarius debet habere moçaticum suum. Et si Raguseus haberetpartem de dicto carico cum foresteriis, Raguseus ille dare debet dominoarchiepiscopo et aliis supradictis racionem suam. Hec est pars que dari debetd.archiepiscopo de grano, blava et sale, videlicet de quingentis modiis usquemille modia, debet habere unum modium; et de ducentis et quinquaginta4

modiis usque quingenta modia, debet habere copellos duos; et de centum etquinquaginta modiis inferius, debet habere per racionem a duobus cupellisinferius. Et a mille modiis usque mille et quingenta modia, debet habere modiaduo. Et a mille et quingentis modiis usque ad duo millia, habere debet triamodia. Et a duobus millibus modiis usque duo millia quingenta, debet haberequatuor modia; et a numero isto superius, debet habere per racionem; et5

quingentis modiis, debet habere modium unum. Et si non esset milliariumcompletum et deficeret unum modium, vel duo aut plura, non debet habere nisimodium unum; et sic est de aliis blavis et de sale.

Currente anno Domini MCCLXXXXII, indicione quinta6, die mercurii7, XIIIIintrante madio8, tempore egregii viri domini Andree Danduli, comitis Ragusii,revocatum fuit hoc statutum, quantum est de ratione et parte danda de frumentoet blado9 domino archiepiscopo, sacristario, ripariis et pitantorio10 et demoçatico vicarii, prout in inferiori parte istius Statuti distincius11 reperitur. Infacto vero salis et aliis distincionibus suam obtinet12 firmitatem. Et quicumqueportabit domino archiepiscopo vel suo nuncio a duobus copellis inferius, debet

KNJIGA PRVA

101

XVI.

O kravi od mogoriπa

I treba znati da gospodin knez u znak poËasti treba dobiti od krave koja sedaje za mogoriπ jedan i pol suhi but, a kneæev Êe zamjenik sve ostalo meso tekrave podijeliti meu ugledne DubrovËane.

XVII.

O brodovima koji donose æito i koji daju dio gospodinunadbiskupu

oji god brod ili plovilo πto plove na dubrovaËki naËin i donose diocrkvi Svete Marije, dou u Dubrovnik iskrcavati, a budu nakrcanipπenicom, æitom ili solju, vlasnik tereta mora dati gospodinunadbiskupu i sakristanu Crkve svete Marije, i predstojniku arsenala i

zdurima kao njihov dio ono πto se dalje naznaËuje. I ako bi zajednica toga plovilaimala svoj udio u tom teretu, mora dati od svog udjela svima prije spomenutima.A ako bi teret pripadao samo strancima, gospodin nadbiskup, sakristan, pred-stojnik arsenala i zduri niπta ne Êe dobiti, ali kneæev zamjenik mora dobiti svojmoËatik (æitnu daÊu). A ako bi DubrovËanin imao udio u reËenom teretu sastrancem, taj DubrovËanin mora dati od svog udjela gospodinu nadbiskupu iostalim prije spomenutima. Ovo je dio koji treba dati gospodinu nadbiskupu odpπenice, æita i soli: od petsto do tisuÊu spuda, treba dobiti jedan spud; od dvjestoi pedeset do petsto spuda, treba dobiti dva uborka; do sto pedeset spuda, trebadobiti razmjerno dva uborka i manje; od tisuÊu do tisuÊu i petsto spuda, moradobiti dva spuda; od tisuÊu i petsto do dvije tisuÊe spuda, mora dobiti tri spuda;od dvije tisuÊe do dvije tisuÊe i petsto spuda, treba dobiti Ëetiri spuda. Od togbroja naviπe treba dobiti razmjerno, tako da od petsto spuda dobije jedan spud.Ako ne bi bila puna tisuÊa, pa bi nedostajao jedan, dva ili viπe spuda, dobivasamo jedan spud; tako i od ostalih æitarica i od soli.

ekuÊe godine Gospodnje 1292., pete indikcije, u srijedu 14. svibnja, uvrijeme vrlog muæa gospodina Andrije Dandola, kneza dubrovaËkoga,opozvana je ova odredba πto se tiËe iznosa i dijela pπenice i æita koji se

mora dati gospodinu nadbiskupu, sakristanu, zdurima i predstojniku arsenala ikneæevu zamjeniku na ime moËatika, kako potanje stoji u nastavku ove odredbe.I dalje, pak, ostaje na snazi ono πto se tiËe soli i ostalih stavaka. A tko goddonese gospodinu nadbiskupu ili njegovu zastupniku dva uborka ili manje,

LIBER PRIMUS

102

dare dominus archiepiscopus vel eius nuncius ad bibendum illi qui portabit eifrumentum; et si portaverit ei nauclerius vel aliquis marinarius modium unumcompletum, dabit ei dominus archiepiscopus vel nuncius eius13 dimidiamquartam vini; et si portaverit ei modia duo, dabit ei dominus archiepiscopus veleius nuncius quartam unam vini; et si portaverit ei ultra de numero isto defrumento, non dabit ei dominus archiepiscopus vel eius nuncius plus quamquartam unam vini; et si portaverit ei salem, dabit ei dominus archiepiscopus veleius nuncius tantum ad bibendum. Et si aliqua navis vel aliud lignum navigaretextra caput14 Leuce et extra Lenguam in viagium et veniret Ragusium, de ipsoviagio debet dare domino archiepiscopo navis illa yperperum unum, et dominusarchiepiscopus debet dare nauclerio cum duobus sociis suis, quos naucleriusportare voluerit secum, prandium unum. Et si aliqua navis veniret Ragusium,que navigaret sicut superius dictum est et portaret granum vel blavam vel salemRagusium, debet dare domino archiepiscopo vel eius nuncio15 granum, blavamet salem, sicut dictum est superius in capitulo de grano, et insuper yperperumunum. Presciendum est quod nauclerii et marinarii de Ragusio vadunt addominum archiepiscopum in vigilia anni novi, et ipse pro honore sui dat eis prokallendis yperpeum unum.

XVIII.

De eo quod piscatores dant archiepiscopo

Notandum est quod si aliqua barcha1 piscatorum iret ad Lastam vel adCurcuram aut ad partes Curcure ad piscandum cum retibus, de piscibus quosDominus dederit eis, factis expensis suis, piscatores dare debent dominoarchiepiscopo unam partem de illis piscibus, sicut recepit2 unus de marinariis debarca illa pro qualibet barca.

Et si contingerit gripum de angusiolis ire piscatum ad angusiolas, ille quiportabit gripum, factis expensis suis, de piscibus istis dare debet3 dominoarchiepiscopo partem unam, sicut recepit unus de marinariis barce. Et sic debetrecipere de gripo de lacertis.

Et si aliqua barca iret ad piscandum in nocte cum foco ad capiendum pisceslacertos et surones, et ceperit centum vel inde superius, debent dare piscatoresdomino archiepiscopo de piscibus illis sex pisces et non plus, et a centum usquequinquaginta debent dare tres pisces, et a quinquaginta inferius nichil datur depiscibus illis.

Dominus autem archiepiscopus, si ipse voluerit, facere potest custodiriaquam que vocatur Umbula4 et facere eam piscari die Iovis sancti, in CenaDomini, ad suam voluntatem. Et si festum Sancti Benedicti veniret5 in die Iovissancti, tunc abbas Sancti Benedicti debet facere piscari aquam Umbule6 admedietatem cum domino archiepiscopo, verum tamen ad expensas ambarumparcium.

KNJIGA PRVA

103

gospodin nadbiskup ili njegov zastupnik duæan mu je dati napojnicu u imedonesenog æita. Ako mu nokjer ili neki mornar donese jedan puni spud,gospodin nadbiskup ili njegov zastupnik dat Êe mu pola kvarte vina. Ako mudonese dva spuda, gospodin Êe mu nadbiskup ili njegov zastupnik dati kvartuvina. Ako mu donese i viπe pπenice, ne Êe mu gospodin nadbiskup ni njegovzastupnik dati viπe od jedne kvarte vina. Ako mu donese sol, gospodinnadbiskup ili njegov zastupnik dat Êe mu samo da se napije. I ako bi koji brod ilidrugo plovilo otplovilo mimo Rta Leuke i izvan Lingvete i doπlo u Dubrovnik ste plovidbe, taj brod mora dati gospodinu nadbiskupu jedan perper, a gospodinnadbiskup mora dati objed nokjeru i dvojici njegovih drugova koje nokjerushtjedne sa sobom dovesti. I ako bi u Dubrovnik doπao koji brod koji bi ploviokako je prije reËeno i nosio pπenicu, ili æitarice ili sol u Dubrovnik, mora datigospodinu nadbiskupu ili njegovu zastupniku pπenice, æitarica i soli, kako je prijereËeno u poglavlju o æitu, i povrh toga jedan perper. UbuduÊe treba znati danokjeri i mornari iz Dubrovnika idu gospodinu nadbiskupu na Staru godinu a onim, kako dolikuje njegovoj Ëasti, daje za kolendavanje jedan perper.

XVIII.

O onome πto ribari daju nadbiskupu

reba upamtiti da ako koja ribarska barka poe na Lastovo, naKorËulu ili u predjele KorËule ribariti mreæama, od ribe koju imGospodin dade, ribari, namirivπi svoje troπkove, moraju datigospodinu nadbiskupu jedan dio po svakoj barci koliko primasvaki od mornara.

I ako bi se dogodilo da grip igliËar poe u ribolov na iglice, onaj Ëiji je gripmora od te ribe, namirivπi svoje troπkove, dati gospodinu nadbiskupu jedan diokako dobije svaki od mornara. Jednako tako treba dobiti od gripa na lokarde.

I ako bi koja barka poπla u ribolov noÊu pod svijeÊu loviti lokarde i πirune, pauhvati sto ili viπe riba, ribari moraju dati od te ribe gospodinu nadbiskupu πestriba, a ne viπe, a od pedeset do sto, moraju dati tri ribe, a (od ulova) manje odpedeset, niπta se ne daje.

Gospodin pak nadbiskup, ako bude htio, moæe narediti da se zaπtiti (odribarenja) voda zvana Ombla i tu dopustiti ribarenje na Veliki Ëetvrtak, na danVeËere Gospodnje, po svojoj volji. Ako bi blagdan svetoga Benedikta pao naVeliki Ëetvrtak, tada opat svetoga Benedikta treba dati loviti u vodama Omblena polovicu s gospodinom nadbiskupom, ali na troπak obiju strana.

LIBER PRIMUS

104

XIX.

De placitis que habet dominus archiepiscopus in curiaseculari

Si contingat dominum archiepiscopum habere aliquod placitum cum aliquovel aliquibus laycis coram domino comite et sua Curia, et obtinuerit, dominuscomes, ad honorem Dei et Sancte Ecclesie1, facit ei racionem2 sine aptagi; si veroamiserit, nihil3 solvet iudicibus pro iudicio ipso.

XX.

De placitis hominum domini archiepiscopi

Et si homines qui morantur in villis domini archiepiscopi habuerint aliquamquestionem inter se de debitis, vel de aliquo alio facto et missitacione1, vel depactis aut querimoniis, sciendum est quod dominus archiepiscopus vel vicariuseius debet eos iudicare et rectificare. Verumtamen, si aliquis homo ex ipsis quimorantur in villis domini archiepiscopi, faceret sanguinem in aliquem hominem,vel furtum aut robariam, ipse debet facere racionem ante d. comitem et eiusCuriam. Si aliquis homo Ragusii haberet questionem aliquam vel legem cumhominibus qui morantur in villis domini archiepiscopi, ipsi homines debentfacere racionem hominibus de Ragusio ante dominum comitem et suam Curiam.

XXI.

De monasterio Lacrimonensi et1 eius villis

Et si homines qui morantur in villis vel casalibus monisterii2 Lacrimononsis(sic)3, habuerint aliquam questionem inter se de debitis, vel de alia missitacione,aut de pactis vel querimoniis, sciendum est quod d. abbas qui per tempora eritin monasterio Lacrimononsi4, vel vicarius eius aut procurator, debet eos iudicareet iustificare. Si aliquis vero homo ex illis qui morantur in villis aut casalibusmonasterii Lacrimonensis faceret sanguinem, vel furtum aut robariam, ipsedebet facere racionem ante dominum comitem et suam Curiam. Hominesquoque de Ragusio si haberent aliquam questionem vel legem cum hominibusqui morantur in villis et in locis monasterii Lacrimonensis, homines dictimonasterii debent esse et facere racionem hominibus de Ragusio, ante dominumcomitem et suam Curiam, secundum antiquam consuetudinem, que talis est:quia responditor debet habere omne inducium quod terra Ragusii habet; eteciam si5 responditor vellet deiactare Curiam domini comitis, et concordare secum illo cum quo habet placitum, et ponere alios iudices de foris, licitum sit ei

KNJIGA PRVA

105

XIX.

O parnicama πto ih gospodin nadbiskup ima pred svjetovnimsudom

Dogodi li se da gospodin nadbiskup ima neku parnicu s jednim ili viπesvjetovnjaka pred gospodinom knezom i njegovim Sudom pa dobije, gospodinÊe mu knez na slavu Boæju i svete Crkve suditi bez naplate pristojbe (aptagi); akopak izgubi, sucima ne Êe platiti niπta za to suenje.

XX.

O parnicama ljudi gospodina nadbiskupa

Budu li ljudi koji borave na posjedima gospodina nadbiskupa imali nekimeusobni spor o dugovima ili o nekom drugom pitanju i posredniπtvu, ili ougovorima ili o prituæbama, neka se zna da im mora suditi i dijeliti pravdugospodin nadbiskup ili njegov zamjenik. Ipak, ako netko od onih ljudi kojiborave na posjedima gospodina nadbiskupa rani nekog Ëovjeka, poËini krau ilirazbojstvo, taj mora odgovarati pred gospodinom knezom i njegovim Sudom.Ako bi neki DubrovËanin imao neki spor ili parnicu s ljudima koji borave naposjedima gospodina nadbiskupa, ti ljudi moraju odgovarati DubrovËanima predgospodinom knezom i njegovim Sudom.

XXI.

O lokrumskom samostanu i njegovim seoskim posjedima

Ako bi ljudi koji borave u selima i zaseocima lokrumskog samostana imalikoji spor izmeu sebe o dugovima ili o nekom posredniπtvu, ili o ugovorima iliprituæbama, treba znati da je gospodin opat, koji u to vrijeme bude ulokrumskom samostanu, ili njegov zamjenik, ili zastupnik, duæan suditi im ipresuivati. Ako pak koji Ëovjek koji boravi na seoskim posjedima ili zaseocimalokrumskog samostana poËini ranjavanje, krau ili razbojstvo, taj moraodgovarati pred gospodinom knezom i njegovim Sudom. Takoer, ako bi ljudiiz Dubrovnika imali koji spor ili parnicu s ljudima koji borave na seoskimposjedima i zaseocima lokrumskog samostana, ljudi reËenog samostana morajuse odazvati i odgovarati ljudima iz Dubrovnika pred gospodinom knezom injegovim Sudom, po starom obiËaju, a on je ovakav: tuæenik se smije koristitisvakom odgodom koja se primjenjuje na dubrovaËkom podruËju; takoer, akotuæenik æeli odbiti sudbenost gospodina kneza i nagoditi se s onim s kojim je usporu te predloæiti druge suce izvana, neka mu bude dopuπteno to uËiniti.

LIBER PRIMUS

106

facere hoc. Et eciam si placitum fuerit ultra yperperos decem, ipsi possunt ireextra civitatem Ragusii.

Dominus autem abbas Lacrimonensis, vel monaci eius aut procurator illius,honoricife debent invitare d. comitem qui per tempora fuerit in Ragusio, adfestum Sancti Benedicti. Et si ipse dominus abbas Lacrimonensis voluerit facerecustodiri aquam que dicitur Umbula6 pro festo Sancti Benedicti, potest eamfacere piscari et7 custodiri octo diebus ante dictum festum. Monasterium autemLacrimonense si habuerit navem vel barcam aut aliud lignum et navigaverit,sciendum est quia de eo quod pertinet ad ecclesiam Sancti Benedicti, nichildebet dare operi ecclesie8 Sancte Marie pro parte. Et eciam si aliquis homo quistaret in dicto monasterio, iret in aliqua nave extranea vel alio ligno, nichil debetdare operi ecclesie8 Sancte Marie pro parte de eo quod sibi procedit pro dictomonasterio. Et si aliquo tempore guerre, quando laici9 non essent ausi eundi procorectore et ad mittendum nuncios si necesse fuerit, monaci dicti monasteriidebent ire cum voluntate abbatis. Notandum est quod monasteriumLacromonense10 nichil11 debet dare12 de carro cum quo fiunt funes, nec debalanciis13, nec de statera, operi Sancte Marie.

Tempore nobilis viri domini14 Marci Dandulo, comitis Ragusii, cum voluntateMinoris et Maioris Consilii et laudo populi congregati15 sonitu16 campanarum, utmoris est, statuimus et ordinamus, quod dominus comes cum suo MinoriConsilio, qui per tempora erit in Ragusio, debeat eligere tres procuratores etunum advocatorem monasterio Lacromonensi in festo Sancti Michaelis, et deillis procuratoribus remaneat unus illorum in illo anno, sicut domino comiti etsuo Consilio placebit.

XXII.

De eo quod recipit sacrista Sancte Marie a lignis et navibus

Et sciendum est quod sacristanus, qui per tempora erit in ecclesia1 SancteMarie Maioris, debet habere mediam partem de grano et blava et sale, sicutdominus archiepiscopus habet unam partem, videlicet, si dominus arhiepiscopushabuerit modia duo, sacristanus habere debeat2 modium unum; et si dominusarchiepiscopus habuerit modium unum, sacristanus debet habere copellos3

duos; et sic tam de grano quam de blava et de sale in omnibus per medium. Etsi aliquis nauclerius cum suis marinariis faceret aliquam cenam, sacristanusSancte Marie debet dare eis de cereis sufficienter in illa cena.

KNJIGA PRVA

107

Jednako tako, ako bi parnica bila vrijednosti viπe od deset perpera, mogu iÊiizvan grada Dubrovnika.

Gospodin pak lokrumski opat, njegovi redovnici ili njegov prokurator morajusveËano pozvati gospodina kneza koji u to vrijeme bude u Dubrovniku, nablagdan svetoga Benedikta. Ako taj gospodin lokrumski opat bude htio nareditida se zaπtiti (od ribarenja) voda zvana Ombla za blagdan svetoga Benedikta,moæe dati da se u njoj ribari pod nadzorom osam dana pred taj blagdan. Ako paklokrumski samostan bude imao brod ili barku ili koje drugo plovilo i ako bi senjime koristio za plovidbu, neka se zna da od onoga πto pripada crkvi svetogaBenedikta ne mora niπta dati na ime udjela za gradnju crkve Svete Marije.Jednako tako, ako bi neki Ëovjek koji boravi u reËenom samostanu sudjelovao uplovidbi nekog tueg broda ili drugog plovila, od onoga πto stekne za spomenutisamostan ne mora niπta dati na ime udjela za gradnju crkve Svete Marije. Ako uneko ratno vrijeme, kada se svjetovnjaci ne bi odvaæili iÊi kao glasnici, a kad jepotrebno slati predstavnike, moraju po potrebi iÊi redovnici reËenog samostanauz opatovu suglasnost . Treba napomenuti da lokrumski samostan ne mora niπtadavati za gradnju crkve Svete Marije od kola za sukanje uæadi, niti od tezulja,niti od vaga.

U vrijeme plemenitog muæa gospodina Marka Dandola, kneza dubrova-Ëkoga, uz privolu Malog i Velikog vijeÊa i uz odobravanje puka, okupljenoga, poobiËaju, na glas zvona, odreujemo i nareujemo da gospodin knez koji u tovrijeme bude u Dubrovniku, sa svojim Malim vijeÊem mora predloæiti naMiholjdan za lokrumski samostan tri prokuratora i jednog odvjetnika, a od tihprokuratora neka jedan bude izabran za tu godinu po volji gospodina kneza injegova VijeÊa.

XXII.

O onome πto sakristan Svete Marije dobiva od plovila ibrodova

Treba znati da sakristan koji u to vrijeme bude u crkvi Svete Marije Veliketreba dobiti polovicu pπenice, æita i soli od dijela koliko dobiva gospodinnadbiskup; naime, ako gospodin nadbiskup dobije dva spuda, sakristan trebadobiti jedan spud, a ako bi gospodin nadbiskup dobio jedan spud, sakristan trebadobiti dva uborka; i tako kako od pπenice, tako i od æita i soli, u svemu polovicu.Pa ako bi koji nokjer sa svojim mornarima priredio veËeru, sakristan Svete Marijetreba im dati dostatno voπtanica za tu veËeru.

LIBER PRIMUS

108

XXIII.

De parte que datur a navigantibus ecclesie Sancte Marie

Quelibet navis, tam magna quam parva, et omne aliut1 lignum que vel quodnavigaverit in omnibus viagiis, cum denariis vel sine denariis, de quocumquelucro quod Dominus dederit eis, ipsi debent dare partem unam completam operiecclesie2 Sancte Marie, sicut recipit3 unus de marinariis illis, cum omnibusdenariis qui4 navigant ipsi marinario in enticha; exceptis barcis piscatorum, etque irent ad tollendum ligna pro foco vel pro calcinaria, que nichil dant.

Currente anno Domini MCCCIX, indicione VII, die VI intrante menseianuarii, tempore nobilis viri domini Andree Dauro, comitis Ragusii, devoluntate Minoris et Maioris Consilii et cum laudo populi, in publica cunctionein Plathea5 ad sonum campane more solito congregati (sic), additum fuit huicstatuto: quod omnes naves et barce, magne et parve, et quodlibet aliud lignumque et quod navigabunt, cum denariis vel sine denariis, ultra Meledam et ultraMaluntum, solvant partem Sancte Marie quantum habet unus marinariuscomunalis. Et iste marinarius comunalis intelligatur6 quod omnes naves et barceet ligna que portant CC stara et inde superius, solvant pro parte unius marinariiad racionem de follaris XXIIII pro quolibet die. Et omnes barce et alia ligna queportant a CC stara inferius, solvant pro parte unius marinarii ad racionem defolaris XX pro quolibet die pro quanto tempore stabunt, incipiendo a die quaexibunt de porto Ragusii usque ad diem qua revertentur; salvo si aliqua navis velbarca vel aliud lignum rumperet, quod Deus avertat, nichil solvat.

Tempore egregii militis Marini Badoarii, comitis Ragusii, per ipsum dominumcomitem, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii et laudo populi declaratumfuit hoc statutum de parte que datur a navigantibus ecclesie Sancte Marie talimodo, quod una pars, quantum habet unus de marinariis comunalibus, extractisexpensis, detur ecclesie supradicte; intelligendum est de illis qui vadunt admarinariciam7.

Curente8 anno Domini MCCLXXXXIII, die terico exeunte mense octubris.Nos Marinus Badoarius, miles, comes Ragusii, cum voluntate Minoris et MaiorisConsilii et laudo populi congregati sonitu campanarum, ut moris est, adhonorem Beate Marie Virginis, statuimus et ordinamus quod a modo in anteaomnes patroni mercacionum9, qui mittunt merces suas per terram et per mareque debent portari in partibus Sclavonie, debeant10 solvere ecclesie Sancte Mariedenarium unum grossum pro qualibet salma ; de asino vero solvant pro dimidiasalma. Excepto vino, sale et ficubus. Et intelligantur dicte mercaciones11

generaliter omnes pro quibus solvitur ius duane.Curente12 anno Domini MCCCVIII, indicione VI, die VII mensis octubris,

tempore nobilis et egregii viri d. Andree Dauro, comitis Ragusii in secundo suoregimine, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii et laudo populi congregatiad sonum campanarum, ut moris est, captum fuit et firmatum, quod inprecedenti13 statuto, ubi dicitur quod eligantur duo procuratores Sancte Marie

KNJIGA PRVA

109

XXIII.

O dijelu koji pomorci daju crkvi Svete Marije

vaki brod, veliki ili mali, i svako drugo plovilo koje bi otplovilo nabilo koje putovanje, s novËanim ulozima ili bez njih, od svakedobiti koju im Gospodin dade, moraju za gradnju crkve SveteMarije dati jedan potpun dio kakav dobiva svaki od tih mornara,sa svim novcem koji pripada mornaru koji plovi u entegi, izuzevπiribarske barke i one koje odlaze dovesti drva za ogrjev i zaklaËinu; one ne daju niπta.

TekuÊe godine Gospodnje 1309., sedme indikcije, dana 6. mjeseca sijeËnja, zavrijeme plemenitog muæa Andrije Daura, kneza dubrovaËkoga, uz privolu Malogi Velikog vijeÊa i uz odobravanje puka okupljenoga na javnom zboru na Placi, poobiËaju, na glas zvona, dodano je ovoj odredbi: svi brodovi i barke, velike i male,i svako drugo plovilo koje plovi s novËanim ulozima ili bez njih dalje od Mljetai dalje od Molunta, neka plate dio Svetoj Mariji koliki dobiva obiËan mornar. Podtim (propisom) o obiËnom mornaru podrazumijeva se da svi brodovi i barke iplovila nosivosti od dvjesto stara i viπe, plate na ime dijela jednog mornara podvadeset i Ëetiri folara dnevno. I sve barke i ostala plovila nosivosti do dvjestostara, neka plate na ime dijela jednog mornara po dvadeset folara za svaki danproveden na moru, poËevπi od dana kad isplove iz dubrovaËke luke do danapovratka, osim ako bi se koji brod ili barka, ili drugo plovilo razbilo, πto ne daoBog, tada neka ne plati niπta.

U vrijeme vrlog viteza Marina Badoera, kneza dubrovaËkoga, po istomgospodinu knezu, voljom Malog i Velikog vijeÊa i uz odobravanje puka,razjaπnjen je ovaj zakon o dijelu koji daju pomorci crkvi Svete Marije, na ovajnaËin: da se spomenutoj crkvi daje isti dio koliki dobiva svatko od obiËnihmornara, odbivπi troπkove; treba shvatiti da je rijeË o onima koji plove za plaÊu.

TekuÊe godine Gospodnje 1293. dana 29. listopada, mi, vitez Marin Badoero,knez dubrovaËki, uz privolu Malog i Velikog vijeÊa i uz odobravanje pukaokupljenoga, po obiËaju, na glas zvona, na Ëast Blaæene Djevice Marije,odreujemo i nareujemo: da odsad ubuduÊe svi trgovci koji kopnom i moremπalju svoju robu πto se ima odvesti u slavenske krajeve, moraju platiti crkvi SveteMarije jedan groπ za svaki tovar; od magarca pak da plate za pola tovara, izuzevod vina, soli i smokava. Pod reËenom trgovaËkom robom podrazumijeva seopÊenito sva roba za koju se plaÊa carina.

TekuÊe godine Gospodnje 1308., πeste indikcije, dana 7. listopada, za vrijemeplemenitog i vrlog muæa gospodina Andrije Daura, kneza dubrovaËkoga, zanjegove druge uprave, uz privolu Malog i Velikog vijeÊa i uz odobravanje pukaokupljenoga, po obiËaju, na glas zvona, prihvaÊeno je i potvreno: neka se uprethodnom ili sljedeÊem zakonu koji govori o izboru dvaju prokuratora SveteMarije Velike, kaæe da se izaberu tri prokuratora Svete Marije Velike koji imaju

LIBER PRIMUS

110

Maioris, dicatur quod eligantur tres procuratores Sancte Marie Maioris14, quihabeant eandem auctoritatem15, et quod16 unus illorum trium finito annoremaneat cum aliis duobus qui eligentur. Et sciendum est quod omnia que mareportaverit, ab ecclesia17 Sancti Iacobi de Visniça et a Punta de Secco18 deCrumula versus portum Ragusii, debent esse ecclesie Sancte Marie, exceptisparvis lignis de foco.

XXIV.

Qualiter eligantur procuratores ecclesie Sancte Marie, et deofficio eorum

Dominus autem comes qui per tempora erit in Ragusio, cum iudicibus suis etParvo Consilio, eligere debet et ponere duos procuratores vel plures ad suamvoluntatem supra opera et redditus ecclesie1 Sancte Marie Maioris, quosdominus comes constringere debet per sacramentum, ut bona fide procurentnegocia eiusdem ecclesie1. Et procuratores isti debent recipere totum quodpertinet ad opus dicte ecclesie1 et custodire eum fideliter ad utilitatem ecclesie1;et de toto quod ipsa ecclesia debet recipere, procuratores illi possunt facereracionem2 pro ecclesia, si voluerint cum Curia domini comitis aut noluerint. Etsi ipsi procuratores venire voluerint ad dominum comitem et suam Curiam, adpetendum3 racionem2 supra aliquem vel aliquos, qui tenerent de bonis illiusecclesie4 aut de eius redditibus, dominus comes cum sua Curia debet eis facereracionem2, et non debet dare ecclesia5 aliquid pro iudicio iudicibus de eo quodvicerit in placito. Et d. comes sine aptagi, si necesse fuerit, debet preciperevicario suo vel preconi quod ipsi pignorent illum vel illos qui tenuerint de bonisdicte ecclesie1. Et ipsi debent eos pignorare sine aptagi. Et si ipsi procuratoressine domino comite et sua Curia vellent precipere vicario vel vicariis qui pertempora essent in Ragusio, quod ipsi pignorarent aliquem qui haberet de bonisdicte ecclesie1, hoc bene possunt facere sine precepto domini comitis et sueCurie; et vicarius et riparii tenentur et debent facere sicut dictum est. Et eciam6

si dicti procuratores ipsimet vellent pignorare aliquem qui haberet de bonis velreditibus7 nominate ecclesie1, hoc bene possunt facere, et possunt preciperealicui portatori quod portet pignus quod pignoraverint8 ad aliquem locum profacto ecclesie1. Et si aliqua briga vel discordia pro facto illo cresceret, etprocuratores venirent cum illo vel cum illis cum quo vel cum quibus haberentbrigam illam vel discordiam, ante dominum comitem et suam Curiam,procuratores dicti non debent substinere9 nec habere aliquod dampnum velsolvere bannum inde pro illa briga vel discordia; et eciam6 si inde fuerit aliquaverberacio10 vel percussio, sicut dictum est erit de hoc. Et dicti procuratorestenere debent bona et redditus memorate ecclesie1, sive sint denarii, sive sintpignora, ad suam voluntatem et ad11 utilitatem ecclesie12; et eciam6 tenenturfacere racionem2 quando placuerit domino comiti. Et in fine sui regiminis ipsidebent dare totum quod eis superaverit de bonis ecclesie12 aliis procuratoribus

KNJIGA PRVA

111

istu ovlast, te da jedan od njih trojice po isteku godine ostane s drugom dvojicomkoja Êe biti izabrana. I neka se zna da sve πto more nanese od crkve SvetogJakova u Viπnjici i od Rta Seke na Lokrumu prema dubrovaËkoj luci, morapripasti crkvi Svete Marije, izuzevπi sitno drvo za ogrjev.

XXIV.

Kako se imaju birati prokuratori Svete Marije i o njihovojsluæbi

Gospodin knez koji u to vrijeme bude u Dubrovniku, sa svojim sucima iMalim vijeÊem mora izabrati dvojicu ili viπe prokuratora po svojoj volji ipostaviti ih za nadglednike gradnje i prihoda crkve Svete Marije Velike.Gospodin knez mora ih prisegom obvezati da Êe se u dobroj vjeri skrbiti za radna toj crkvi. Prokuratori moraju preuzimati sve πto se tiËe rada na toj crkvi, i tovjerno Ëuvati na korist crkve. Za sve πto crkva treba dobiti, prokuratori moguvoditi postupak u ime crkve, bilo da su to voljni pred kneæevim Sudom ili danisu. Ako bi ti prokuratori htjeli doÊi pred gospodina kneza i njegov Sud traæitipravnu zaπtitu protiv nekoga ili viπe njih koji dræe neπto od dobara one crkve iliod njezinih prihoda, gospodin knez sa svojim Sudom mora im udijeliti pravdu,a crkva nije duæna niπta dati sucima od onoga πto dobije parnicom. Gospodinknez duæan je bez plaÊanja sudske pristojbe, ako bude potrebno, narediti svomzamjeniku ili glasniku da izvrπe pljenidbu od onoga ili onih koji dræe neπto oddobara spomenute crkve. I oni moraju izvrπiti pljenidbu bez sudske pristojbe. Aako bi sami prokuratori bez kneza i njegova Suda htjeli narediti kneæevuzamjeniku ili zamjenicima koji u to vrijeme budu u Dubrovniku da izvrπepljenidbu kod nekoga koji ima πtogod od dobara reËene crkve, mogu to valjanouËiniti bez naredbe gospodina kneza i njegova Suda. I kneæev zamjenik i zduriduæni su i moraju uËiniti kako je reËeno. Isto tako, ako bi sami prokuratori htjeliizvrπiti pljenidbu kod nekoga koji bi imao neπto od dobara ili prihoda spomenutecrkve, mogu to valjano uËiniti i smiju narediti nekom nosaËu da odnesezaplijenjeno na neko mjesto za raËun crkve. Pa ako bi zbog toga Ëina izbio kakavspor ili nesuglasje te prokuratori dou s pojedincem ili viπe njih s kojima imajuspor ili nesuglasje pred gospodina kneza i njegov Sud, dotiËni prokuratori nesmiju snositi niti trpjeti kakvu πtetu ili platiti globu na ime tog spora ilinesporazuma. Pa ako zbog toga doe i do kakva premlaÊivanja ili tuËnjave, nekase postupi onako kako je reËeno. Spomenuti prokuratori moraju dræati dobra iprihode reËene crkve, bilo novac bilo zaplijenjene predmete, po svojoj volji i nakorist crkve; takoer su duæni poloæiti raËun kad se to svidi gospodinu knezu.Na kraju svoje uprave moraju predati sve πto im preostane od crkvenih dobaradrugim prokuratorima koji budu izabrani za sljedeÊu godinu. I ti prokuratori kojibudu izabrani, moraju postupati po svemu kako je prije reËeno. Jednako tako,

LIBER PRIMUS

112

qui pro sequenti anno elliguntur13. Et procuratores isti qui ellecti fuerint, debentin omnibus facere sicut superius dictum est. Et eciam6 dominus comes cumComune Ragusii non potest forcium14 facere in aliquo procuratoribus istis, necaccipere denarios vel aliquid aliud de bonis ecclesie12; nec ipsi per suamvoluntatem debent dare aliquid alicui.

XXV.

De reditu1 statere, rubri, carri et balanciarum2 quem recipitSancta Maria

Redditus autem qui recipiuntur et lucrantur de ballanciis vel de statera cumrubis3 et de carro cum quo fiunt funes omnes sint de opere ecclesie Sancte MarieMaioris. Et procuratores operis ecclesie predicte debent invenire duos bonoshomines; uni dent stateram cum ballanciis et cum rubis, alteri feramenta carri.Et ipsi procuratores denunciare debent illos duos homines domino comiti, etipse debet constringere eos per sacramentum ut ipsi recipiant introitus destatera, ballanciis, rubis et carro fideliter et bona fide, et dabunt procuratoribusSancte Marie omnes redditus et totam pecuniam quod receperint de dictisinstrumentis.

XXVI.

De eo quod procuratores Sancte Marie recipiunt apiscatoribus

Quelibet barca vel londrus piscatorum qui vel que vadunt piscatum in noctecum foco ad pisces lacertos vel surones1, debet dare procuratoribus ecclesieSancte Marie de centum piscibus et superius sex pisces comunales, et de centumusque quinquaginta debet dare tres pisces, et de quinquaginta inferius nichildatur pro qualibet barca. Et isti pisces debent dividi in duas partes, medietas estprocuratorum Sancte Marie et alia medietas est protomagistri operis ecclesie2

Sancte Marie; et si dicti procuratores vellent dare protomagistro medietatemsuam de piscibus, hoc bene possunt facere. Barce autem que vadunt piscatumcum gripo de angusiolis, debent dare unam partem de illis piscibusprocuratoribus supradictis, secundum quod receperit3 unus de piscatoribus illisin parte sua pro qualibet barca. Et pisces illi debent dividi sicut superius dictumest. Omnes autem barce que vadunt piscatum cum gripo de lacertis et suronibus,dant unam partem de piscibus ipsis procuratoribus supradictis, et pisces istidebent dividi4 sicut superius dictum est. Procuratores quoque operis ecclesie5

Sancte Marie debent dare unum porcum comunalem protomagistro ecclesie2

supradicte in Nativitate Domini, vel yperperum unum, sicut6 placueritprocuratoribus, et debet esse de bonis dicte ecclesie2; et in Pasca Resurreccionis7

KNJIGA PRVA

113

gospodin knez s OpÊinom dubrovaËkom ni na πto ne smije prisiljavati teprokuratore ni primiti novac ili πto drugo od crkvenih dobara, a niti oni smiju posvojoj volji bilo kome πto dati.

XXV.

O prihodu koji crkva Svete Marije dobiva od vage, æitnemjere, kola i tezulja

Prihodi pak koji se dobivaju i steknu od tezulja ili od vage s utezima i od kolaza izradbu uæadi, neka svi budu za gradnju crkve Gospe Velike. I prokuratorigradnje spomenute crkve duæni su naÊi dva pouzdana Ëovjeka: jednomu nekadadu vagu s tezuljama i æitnim mjerama, a drugomu æeljezninu kola. Prokuratorisu duæni prijaviti tu dvojicu gospodinu knezu a on ih je duæan prisegom obvezatida Êe poπteno i u dobroj vjeri preuzimati prihode od vage, tezulja, æitnih mjera ikola te da Êe sve prihode i sav novac πto ga budu primili od spomenutih napravapredati prokuratorima Svete Marije.

XXVI.

O onome πto prokuratori Svete Marije dobivaju od ribara

vaka ribarska barka ili londar koji pou u ribolov noÊu pod svijeÊuna lokarde ili πirune, moraju dati prokuratorima crkve Svete Marijeod sto riba i iznad toga, πest osrednjih riba, od sto do pedeset, triribe, a od pedeset i manje od toga, nijedna barka ne daje niπta. I teribe treba podijeliti na dva dijela: polovica pripada prokuratorima

Svete Marije, a druga polovica glavnom majstoru gradnje crkve Svete Marije.Ako bi spomenuti prokuratori htjeli dati svoju polovicu ribe glavnomu majstoru,mogu to slobodno uËiniti. Barke, pak, koje idu u ribolov s gripom na iglice,moraju dati spomenutim prokuratorima po svakoj barci onoliki dio ribe kolikoprima jedan od ribara kao svoj dio. I te ribe treba podijeliti kako je prije reËeno.Sve pak barke koje pou u ribolov s gripom na lokarde i πirune, jedan dio te ribedaju spomenutim prokuratorima, a oni su duæni te ribe podijeliti kako je prijereËeno. Jednako tako, prokuratori gradnje crkve Svete Marije duæni su datiglavnomu majstoru spomenute crkve na BoæiÊ osrednje prase ili jedan perper,kako sami odluËe, i to iz dobara spomenute crkve, a o Uskrsu trebaju mu dati

LIBER PRIMUS

114

Domini debent ei dare castratum unum vel medium perperum. Et in anno novodebent dare procuratores Sancte Marie protomagistro ecclesie2 predicte denariosgrossos duos, et unicuique magistro qui laboraverit in opere illius ecclesie2,milliarenses duodecim8.

Item debent dare procuratores predicti unicuique magistro qui laborabit inopere Sancte Marie, in Nativitate Domini, quarterium unum de porco velcarobas tres de folaris; et in Pasca Ressureccionis9 Domini, quarterium unum decastrato vel carobas duas; et hoc est in voluntate procuratorum, sive de bonisecclesie2 sive non. Clerici autem Sancte Marie in anno novo vadunt adprocuratores eiusdem ecclesie2 honorifice cum incenso, et ipsi dant clericisyperperum unum et ad bibendum de bonis dicte ecclesie. Item procuratoresSancte Marie predicti in anno novo debent dare naucleriis et marinariis10 quitunc in Ragusio inveniuntur, yperpera duo11 et non ad bibendum, de bonisecclesie2. Et procuratores laborerii Sancte Marie debent facere adunari omneslapides12 et omnem inmudiciem13 circa ecclesiam14 Sancte Marie et in tota Plateaad expendium operis dicte ecclesie2; et mulieres que vendunt panes debentportare dictos lapides adunatos et inmudiciem15 ad Lavem de Campo. Et si ipsemulieres non possent portare in una die totam inmudiciem15 que adunata esset,procuratores debent eam facere portari ad expendium operis dicte ecclesie2.Cum aliqui homines mitterent se ad curandum portum in aqua intus a molo,tunc procuratores laborerii Sancte Marie debent providere et dare eis aliquid provino, secundum quantitatem hominum qui laboraverint, verumtamen advoluntatem procuratorum16 de bonis operis ipsius ecclesie2. Si procuratorespredicti vellent petere naucleriis de aliqua nave, vel alio ligno aut de compania,quidquid procederet operi ecclesie2 Sancte Marie, potestatem habeant petendiillam partem que procedit dicto operi; et non possint nauclerii illius ligni vel decompania cambire se in aliquem hominem, nisi fuerit de voluntateprocuratorum; et ipsi nauclerii teneantur componere dictam partem, etteneantur respondere dictis procuratoribus et conponere17. Et si aput18 aliqueminvenietur aut esset pars que procederet dicto operi, et procuratores vellentdimittere nauclerios, et tenere se ad illos qui haberent illud quod procederet ipsioperi, hoc bene possunt facere; et illi apud quos inveniretur illud quod proceditdicto operi, teneantur respondere dictis procuratoribus et componere dictampartem. Et totum id quod necesse fuerit in ecclesia Sancte Marie de opere et19

thesauro et in libris repariandis (sic) vel de novo faciendis, et de capanis20 ettotum quod necesse fuerit, debet facere opus ecclesie2 Sancte Marie ad suasexpensas.

KNJIGA PRVA

115

jednog brava ili pola perpera. I o Novoj godini duæni su prokuratori Svete Marijedati glavnom majstoru te crkve dva groπa, a svakomu majstoru koji bude radiona toj crkvi dvanaest milijarensa.

Jednako tako, prije naznaËeni prokuratori moraju dati svakomu majstoru kojibude radio na gradnji Svete Marije, jedan Ëerek prasca ili tri karube folara, a zaUskrsnuÊe Gospodnje Ëerek brava ili dvije karube. A na prokuratorima je daodluËe hoÊe li to biti iz dobara crkve ili ne. Klerici pak Svete Marije na Novugodinu sveËano idu prokuratorima te crkve s kaenjem, a oni daju klericima izdobara spomenute crkve jedan perper i piÊe. Isto tako, spomenuti prokuratoriSvete Marije imaju dati na Novu godinu nokjerima i mornarima koji se tadazateknu u Dubrovniku, od crkvenih dobara dva perpera, a za piÊe ne.Prokuratori gradnje Svete Marije trebaju narediti da se pokupi sve kamenje i svaneËistoÊa oko crkve Svete Marije i na Ëitavoj Placi, na troπak blagajne spomenutecrkve, a æene prodavaËice kruha moraju odnijeti skupljeno kamenje i smeÊe naLave od Poljane. Pa ako te æene ne bi mogle odnijeti za jedan dan sve smeÊe kojese skupi, nadglednici se moraju pobrinuti da se odnese na troπak spomenutecrkve. Kad bi se koji ljudi spustili u vodu da proËiste luku unutar mula, tada seprokuratori gradnje Svete Marije moraju pobrinuti i dati im neπto za vino, premabroju ljudi koji budu radili, po volji nadglednika, iz dobara namijenjenih gradnjite crkve. Ako bi prije spomenuti prokuratori htjeli traæiti od nokjera kojeg brodaili drugog plovila ili brodske zajednice πtogod πto bi koristilo gradnji crkve SveteMarije, smiju traæiti onaj dio koji je od koristi reËenoj gradnji, a ne smiju senokjeri toga broda ili brodske zajednice zamijeniti s kojim Ëovjekom ako nebude po volji nadglednika. Ti su nokjeri duæni sami namiriti spomenuti dio iodgovarati nadglednicima. A ako se kod nekog nae dio koji bi koristio tojgradnji i nadglednici ushtjednu pustiti nokjere i prihvatiti se onih koji bi imaliono πto bi koristilo toj gradnji, to slobodno mogu uËiniti. A oni kod kojih se naeono πto pripada toj blagajni, duæni su odgovarati nadglednicima i namiritidotiËni dio. ©to god pak zatreba crkvi Svete Marije za gradnju i riznicu, zaobnovu knjiga ili prijepis novih, zatim za zvona i sve πto je potrebno, to je duænapriskrbiti blagajna crkve Svete Marije na svoj troπak.

LIBER PRIMUS

116

XXVII.

De officio protomagistri operis ecclesie1 Sancte Marie, et deeo quod habet

Notandum est quod protomagister qui per tempora est in opere ecclesie1

Sancte Marie Maioris, tenetur per sacramentum ire, si vocatus fuerit ab aliquohomine Ragusii, mundano vel spiritali, ad dandum consilium de aliquo laborerioet ad2 dividendum domum vel domos. Et si aliquis nobilis homo Ragusii velmulier moriretur, dictus protomagister debet ire ad aperiendum et inserandumsepulturam, et procuratores qui per tempora sunt in ecclesia3 dicta non possuntneque debent impedire protomagistrum in hoc. Et si aliquis homo peteret dictoprotomagistro de calcina ad bulandum sepulturam, et ecclesia3 Sancte Marietunc haberet de ea, ipse debet dare ei et non debet habere contrarium aprocuratoribus. Et quando magistri laboraverint intus in ecclesia3 Sancte Marieet posuerint lapides in laborerium cum calcina, protomagister debet habere sexfollaros pro vino omni die, et unusquisque magistrorum debet habere pro vino4

follaros tres. Et si Comune Ragusii vellet facere aliquod laborerium de petris,protomagister et alii magistri qui per tempora sunt in ecclesia Sancte Marie, sivocati fuerint, debent ire ad laborandum ipsi Comuni ad expendium eiusdemComunis. Protomagister eciam5 laborerii ecclesie1 Sancte Marie habere debetmedietatem omnium piscium qui veniunt procuratoribus, videlicet de partibusillorum, secundum quod in suprascripto capitulo procuratorum continetur; siprocuratores habuerint sex pisces, protomagister debet de illis habere tres, et sicest si plures fuerint. Debet habere eciam dictus protomagister ab ipsisprocuratoribus in Nativitate Domini unum porcum vel yperperum unum, sicutplacuerit procuratoribus de yperpero vel de porco; et debet dari de bonisecclesie1. Et in Pasca Resurreccionis6 Domini dant ei similiter castratum unum,vel medium yperperum ad eorum voluntatem. Et in anno novo dant ei ipsiprocuratores pro kallendis grossos duos.

XXVIII.

De eo1 quod magistri laborantes in ecclesia2 Sancte Mariehabent a procuratoribus eiusdem ecclesie3

Unicuique magistrorum qui laboraverint in ecclesia Sancte Marie, debentdare procuratores laborerii eiusdem ecclesie, in Nativitate Domini, unumquarterium de porco vel tres carobas de follaris; et in Pasca Resurreccionis4

Domini, similiter quarterium unum de castrato vel duas carobas de follaris, ethoc est in voluntate procuratorum, si voluerint, de bonis ecclesie3; et in annonovo pro kallendis milliarenses5 duodecim.

KNJIGA PRVA

117

XXVII.

O sluæbi glavnog majstora u gradnji crkve Svete Marije i oonome πto dobiva

Treba napomenuti kako je glavni majstor koji u to vrijeme vodi izgradnjucrkve Svete Marije Velike duæan pod prisegom, pozove li ga koji DubrovËaninsvjetovnog ili duhovnog staleæa, poÊi dati savjet o nekoj gradnji i podjeli jedneili viπe kuÊa. Umre li koji dubrovaËki plemiÊ ili plemkinja, spomenuti je glavnimajstor duæan poÊi otvoriti i zatvoriti grob, a tada sluæbujuÊi prokuratorispomenute crkve ne mogu i ne smiju glavnog majstora u tome prijeËiti. Ako bipak tko od spomenutoga glavnog majstora zatraæio vapna da zapeËati grob, acrkva Svete Marije ga tada bude imala, ovaj mu mora dati, a prokuratori mu sene smiju protiviti. I kad majstori budu radili unutar crkve Svete Marije zidajuÊikamenjem u vapnu, glavni majstor treba dobiti svakodnevno πest folara za vino,a svaki majstor po tri folara. A ako bi OpÊina dubrovaËka htjela poduzeti kojugradnju od kamena, glavni majstor i ostali majstori koji u to vrijeme budu u crkviSvete Marije, budu li pozvani, duæni su poÊi raditi za OpÊinu na njezin troπak.Jednako tako, glavni majstor u gradnji crkve Svete Marije treba dobiti polovicusvih riba koje pripadaju prokuratorima, tj. pola njihovih dijelova, kako stoji uprije napisanoj glavi o prokuratorima; ako bi prokuratori dobili πest riba, glavnimajstor ima od njih dobiti tri, pa tako ako ih bude i viπe. Zatim, spomenutiglavni majstor ima od tih prokuratora dobiti za BoæiÊ jedno prase ili jedanperper, za πto se veÊ odluËe prokuratori, za perper ili za prase, a to se mora datiod crkvenih dobara. I o UskrsnuÊu Gospodinovu daju mu isto tako jednog bravaili pola perpera po svojoj volji. A za Novu godinu prokuratori mu daju zakolendavanje dva groπa.

XXVIII.

O onome πto majstori koji rade u crkvi Svete Marije dobivajuod prokuratora te crkve

Prokuratori gradnje crkve Svete Marije duæni su svakom majstoru koji radi natoj crkvi dati o BoæiÊu jedan Ëerek prasca ili tri karube folara; o UskrsnuÊuGospodnjem isto tako Ëerek brava ili dvije karube folara, a na volju jeprokuratorima hoÊe li to biti od crkvenih dobara; na Novu godinu zakolendavanje dat Êe dvanaest milijarensa.

LIBER PRIMUS

118

XXIX.

De officio vicarii

Officium vicarii domini comitis qui per tempora est in Ragusio, tale est:videlicet quia ipse debet ordinare omni die quod servientes domini comitisponant mensam domini comitis ad prandium, et debet stare tantum quoddominus comes ponat se ad manducandum, si de voluntate domini comitisfuerit. Et quando dominus comes fecerit concionem plenariam et ipse steterit inpedibus rectis, vicarius tunc debet stare in rectis pedibus; et quando dominuscomes se posuerit ad sedendum, tunc vicarius si voluerit potest sedere. Et sidominus comes vellet mittere vicarium ad aliquem hominem pro suo servicio etpro servicio1 Comunis, tunc vicarius tenetur ire in Ragusium vel in eiusdistrictum. Et si ipse iret extra districtum Ragusii pro servicio2 domini comitis,tunc debet ire ad expensas3 ipsius domini comitis; et si iret pro negocioComunis, tunc debet ire ad expensas Comunis. Et eciam in festo Natalis Domini,quando d. comes facit piscari Umbulam4, ipse vicarius debet ire cumpiscatoribus, si non dominus comes preceperit ei. Et debet fideliter salvareomnes introitus Commitatus Ragusii et honorem civitatis. Et si aliquis beccariusvel piscator nolet dare racionem5 Commitatus, vicarius debet facere racionem5,et debet invitare tot angararios6 quod (sic) dominus comes preceperit ei proservicio7 Comunis. Et debet dare vicarius ipse kallendas clericis. Et non potestesse testis vicarius in aliqua racione que procedat ad utilitatem Comitatus.

XXX.

De eo quod habet vicarius

Habeat vicarius qui per tempora fuerit de omnibus aptagi, de arboratico et deomnibus familiis, secundum antiquam consuetudinem, decimam partem; aptagiautem de uno yperpero inferius et totum moçaticum sit ipsius vicarii. Et pro suosalario annuatim yperperos viginti tres, et omni die dominico a domino comitecoxam unam de carnibus de beccaria. A piscatoribus eciam de lacertis velsuronibus, medietatem quantum dominus comes habuerit, videlicet quandodominus comes recipit sex pisces, vicarius ab eisdem recepit tres pisces; similiteret de gripo de angusiolis. Et si barca aliqua venerit cum teda, vicarius habeatçeponem unum comunalem. Item de vacha de margarisio habeat corium1 etubera vicarius ipse. Ab illis autem barcis que vadunt piscatum a porta Stagniversus ponentem cum retibus et stant per tres noctes, habeat a qualibet barcapiscem unum salatum de comunalibus. Possit etiam vicarius custodire aquamUmbule2 per octo3 dies ante Epiphaniam4, et in vigilia facere eam piscari per se.

Additum est quod vicarius teneatur solvere dacium de vino, et facereimprestitum, et solvere collectas sive avedaticum, sicut alii Raguseii.

KNJIGA PRVA

119

XXIX.

O sluæbi kneæeva zamjenika

Ovo je sluæba zamjenika gospodina kneza koji u to vrijeme bude uDubrovniku: svakog dana duæan je narediti πto Êe posluga gospodina knezapostaviti na trpezu gospodinu knezu za objed i duæan je stajati dotle dokgospodin knez ne sjedne da blaguje, ako bude po volji gospodinu knezu. A kadgospodin knez bude dræao opÊi zbor i sam bude stajao uspravno, tada jezamjenik duæan stajati uspravno, a kad gospodin knez sjedne, tada i zamjenik,ako hoÊe, moæe sjesti. Ako gospodin knez htjedne poslati zamjenika nekomu zasvoju potrebu ili za potrebu OpÊine, tada je zamjenik duæan iÊi u Dubrovnik iliu njegovu oblast. Ako bi pak iπao izvan dubrovaËke oblasti za potrebugospodina kneza, tada mora iÊi na troπak samoga gospodina kneza; poe li pakradi opÊinskog posla, tada mora iÊi na troπak OpÊine. Takoer, na BoæiÊ, kadgospodin knez naredi da se ribari u Ombli, sam zamjenik mora poÊi s ribarimaako mu gospodin knez i ne naredi. Isto tako mora vjerno Ëuvati sve prihodeOpÊine dubrovaËke i Ëast Grada. A ako koji mesar ili ribar odbije poloæiti raËunkneπtvu, zamjenik mora uËiniti obraËun i pozvati toliko tlaËnika (rabotara) zapotrebe OpÊine koliko mu gospodin knez bude zapovjedio. I sam zamjenikmora dati dar klericima za kolendavanje. Zamjenik ne smije biti svjedok ni ujednom sporu koji se vodi u korist OpÊine.

XXX.

O onome πto dobiva kneæev zamjenik

Neka kneæev zamjenik koji bude u sluæbi u to vrijeme, dobije od svih aptagi(sudskih pristojbi), od jarbolarine i od svih daÊa brodske posade, po staromobiËaju, desetinu. Aptagi pak do jednog perpera i Ëitav moËatik (æitna daÊa) nekapripadnu tom zamjeniku, a za svoju plaÊu neka godiπnje dobiva dvadeset i triperpera i svake nedjelje od gospodina kneza jedan but od mesa iz mesnice.Nadalje, od ribara, od lokarada i πiruna polovicu onoga πto dobije gospodinknez; naime, kad gospodin knez dobije πest riba, zamjenik dobiva tri ribe;jednako tako od gripa za iglice. Ako bi, pak, koja barka doπla s luËevinom, nekazamjenik dobije jednu osrednju cjepanicu. Isto tako, od krave na raËun mogoriπaneka taj zamjenik dobije koæu i vime. Od onih pak baraka koje odlaze u ribolovmreæama od Stonskih vrata prema zapadu i ostanu tri noÊi, neka po svakoj barcidobije jednu osrednju usoljenu ribu. Isto tako je zamjenik ovlaπten zaπtititi (odribarenja) vodu Omble osam dana pred Bogojavljenje i dan uoËi Bogojavljenjanarediti da se za njega u njoj lovi riba.

Dodano je da je zamjenik duæan plaÊati daÊu za vino, davati obvezni zajam iuplaÊivati namete ili porez, poput ostalih DubrovËana.

LIBER PRIMUS

120

XXXI.

De iure pitantarii

Notandum est quod pitantarius qui per tempora est in servicio ComunisRagusii, debet habere de quacumque nave vel alio ligno que vel quod venitRagusium cum frumento, blava et sale, et portat partem domino archiepiscopo,medietatem de tanto quantum recipit dominus archiepiscopus, secundum quodrecipit sacristarius1 ecclesie2 Sancte Marie, tam de sale quam de frumento etblava. Et postea debet dividere pitantarius partem istam per medium in duaspartes; unam partem recipit3 pitantarius in se, et aliam dividunt riparii inter se.

XXXII.

De officio ripariorum

Riparii qui per tempora sunt in servicio Comunis Ragusii, tenentur ire etfacere omne servicium1 quod dominus comes preceperit eis, tam pro suo servicioquam pro servicio Comunis in civitate et districtu Ragusii. Et tenentur custodireet querere et2 manifestare omnes raciones domini comitis et comitatus Ragusiiet Comunis; et eciam tenentur custodire omnes res contradictas que non debentvenire ad civitatem Ragusii, ut non veniant. Et debent observare omnia preceptavicarii, que spectant ad utilitatem et honorem domini comitis et ComunisRagusii.

XXXIII.

De eo quod recipiunt ripparii

Obtinebat actenus quod quilibet riparius habebat1 a Comuni pro suo sallario2

omni anno tres yperperos et unam sclavinam pro gonno; quod nos corrigentesordinamus quod quilibet riparius habeat annuatim pro suo sallario a Comuniyperperos decem et nichil plus. Sostaticum de foresteriis sit comune inter omnesriparios, et illi foresterii dabunt eis sostaticum qui solvunt arboraticum; aptagieciam a decem milliarensibus inferius est illius riparii cui datur. Et si ripariusiverit ad ponendam crucem in vineis vel in terra, aut ad contradicendum, veliverit extra Ragusium per comitatum causa vocandi aliquem ad placitum,habebit a tribus carubis inferius, secundum quod concordare poterit cum eo proquo mittetur. Habebunt eciam3 ipsi riparii a qualibet nave vel ligno alio, que velquod venit4 in Ragusio cum frumento vel blava vel sale, et portat partem dominoarchiepiscopo, tantum quantum habuerit pitantarius, et illud divident comuniterinter se. De vacha autem de margarisio5 habebunt capud et interiora.

KNJIGA PRVA

121

XXXI.

O pravu pitantara (predstojnika arsenala)

Treba napomenuti da pitantar koji u to vrijeme bude u sluæbi OpÊinedubrovaËke, ima dobiti od svakog broda ili drugog plovila koji stigne uDubrovnik sa pπenicom, æitom i solju, i daje dio gospodinu nadbiskupu,polovicu od onoga koliko dobiva gospodin nadbiskup, kako od soli tako odpπenice i æita, kao πto prima sakristan crkve Svete Marije. A zatim je pitantarduæan taj dio podijeliti popola na dva dijela; jedan dio dobiva pitantar za sebe, adrugi dio dijele zduri izmeu sebe.

XXXII.

O sluæbi zdura

Zduri, koji u to vrijeme budu u sluæbi OpÊine dubrovaËke, duæni su iÊi iobavljati svaku sluæbu koju im odredi gospodin knez, kako za njegovu potrebu,tako za potrebu OpÊine, u gradu Dubrovniku i njegovoj oblasti. Nadalje, duænisu Ëuvati, potraæivati i prijavljivati sve prihode gospodina kneza, dubrovaËkogkneπtva i OpÊine; takoer su duæni paziti da ne ue u Grad niπta odzabranjenoga i niπta πto ne smije doÊi u grad Dubrovnik. Duæni su izvrπavati svanareenja kneæeva zamjenika koja su na korist i Ëast gospodina kneza i OpÊinedubrovaËke.

XXXIII.

O onome πto dobivaju zduri

Dosad je bilo propisano da svaki zdur godiπnje dobiva od OpÊine za plaÊu triperpera i jednu suknenu tkaninu za gunj, a mi to ispravljamo nareujuÊi da svakizdur dobiva godiπnje za svoju plaÊu od OpÊine deset perpera i niπta viπe.Boraviπna pristojba stranaca neka pripadne zajedno svim zdurima, a boraviπnupristojbu davat Êe im oni stranci koji plaÊaju jarbolarinu. Aptagi takoer do desetmilijarensa pripadaju onome zduru koji ih ubere. A ako bi zdur poπao postavitikriæ u vinogradima ili na zemljiπtu, ili izreÊi zabranu, ili ako poe izvanDubrovnika po kneæiji da nekog pozove na parnicu, dobit Êe do tri karube ilimanje, prema tomu kako se uzmogne nagoditi s onim za Ëiju je stvar poslan.Zduri Êe takoer dobivati od svakog broda ili drugog plovila koji dou uDubrovnik sa pπenicom, æitom ili solju, i daju dio gospodinu nadbiskupu, tolikokoliko dobije predstojnik arsenala, i to Êe izmeu sebe zajedniËki podijeliti. Odkrave, pak, od mogoriπa dobit Êe glavu i iznutricu.

LIBER PRIMUS

122

XXXIV.

De eo quod datur rippariis1 pro quolibet mandato

Mittebatur quandoque riparius pro vocando aliquo ad Curiam, qui si eumnon inveniebat ad hoc, ut iterum eum quereret et vocaret2, sibi iterum satisfieripostulabat, quod3 molestium (sic) erat hominibus qui in Curia litigabant;quapropter statuimus quod pro quolibet mandato quod fecerit riparius adMagnam Curiam in civitate, habeat follaros duos, et ad Parvam Curiam follarumunum; ita tamen quod si, receptis duobus follaris vel uno, non inveniat illumquem querit, et si4 non faciat ei mandatum, teneatur ire quocienscumque fueritrequisitus quousque faciat ei mandatum sine aliquo pagamento, et hoc si illequem debet vocare fuerit in civitate.

Explicit liber primus, incipit secundus

KNJIGA PRVA

123

XXXIV.

O onome πto se daje zdurima za svaki sudski poziv

Ponekad su zdura slali da pozove nekoga na sud; ako toga pritom nijenaπao, zahtijevao je da mu se ponovno plati da bi se ponovno traæio ipozvao, a to je optereÊivalo ljude koji su na sudu vodili spor. Zbog toganareujemo da za svaki sudski poziv πto ga zdur uruËi za Veliki sud uGradu, dobiva dva folara, a za Mali sud jedan folar; ipak pod ovimuvjetom: ako dobivπi dva folara ili jedan, ne nae onoga koga traæi i neuruËi mu poziv, duæan je iÊi onoliko puta koliko bude od njega zatraæenosve dok mu ne uruËi poziv, bez ikakve naknade, i to ako bi onaj kogamora pozvati bio u Gradu.

Zavrπava prva knjiga, poËinje druga.

124

LIBER SECUNDUS

I.

Sacramentum domini comitis

B

Iuro ego comes Ragusii ad sancta Dei evangelia, bona fide sine fraude et maloingenio, salvare et regere ipsam civitatem ad usum et consuetudinem eiusdem,ad honorem Comunis Veneciarum et domini ducis, et raciones Comunis Ragusiibona fide salvabo. Et omnes companias, et sacramenta facta et facienda, etreitates disturbabo. Et iusticiam equaliter maioribus et minoribus manutenebo etcomplebo. Et cum maiori parte Conscilii, vel cum Curia, cum sonitu campane,malos usus Ragusii diminuam et bonos usus acrescam. Et nec amicum iuvabonec inimicum nocebo per fraudem. Et habebo omnes honorificencias et baliasquas habuerunt Veneti comites Ragusii in Ragusio et in omni alio loco. Hecomnia observabo, salvo sacramento quod iuravi eidem domino duciVeneciarum.

C

Iuro ego comes Ragusii ad sancta Dei evangelia, bona fide sine fraude et maloingenio, salvare et regere ipsam civitatem ad usum et consuetudinem eiusdemad honorem Ragusii et augmentum eius, et rationes Comunis Ragusii bona fidesalvo. Omnes companias, et sacramenta facta et facienda, et reitates disturbabo;et iusticiam equaliter maioribus et minoribus manutenebo et complebo. Et cummaiori parte Consilii vel cum Curia, cum sonitu campane, malos usus Ragusiidiminuam et bonos usus acrescam. Et nec amicum iuvabo nec inimicum noceboper fraudem. Et habebo omnes honorificentias et balias quas habuerunt aliicomites Ragusii in Ragusio et in omni alio loco. Hec omnia observabo.

125

KNJIGA DRUGA

I.

Prisega gospodina kneza

B

Ja, knez dubrovaËki, priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu u dobroj vjeri,bez himbe i zle namisli πtititi ovaj grad i njime upravljati prema njegovu poretkui po obiËaju, na Ëast OpÊini mletaËkoj i gospodinu duædu, i da Êu poπteno πtititiprobitke OpÊine dubrovaËke. I sprjeËavat Êu sve zavjere i tajne saveze, one kojisu sklopljeni i one koji Êe se sklopiti, te zlodjela. I pravdu Êu jednako izvrπavatii ispunjavati prema jaËima i prema slabijima. I s veÊinom u VijeÊu ili sa Sudom,okupljenima na glas zvona, suzbijat Êu zle navike u Dubrovniku, a dobrepromicati. I ne Êu pomagati prijatelju, ni prijevarno πkoditi neprijatelju. Imat Êusve poËasti i ovlasti koje su MleËani kao dubrovaËki knezovi imali u Dubrovnikui u svakome drugom mjestu. Sve ovo Êu obavljati u skladu s prisegom koju sampoloæio gospodinu duædu mletaËkom.

C

Ja, knez dubrovaËki, priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu u dobroj vjeri,bez himbe i zle namisli πtititi ovaj grad i njime upravljati prema njegovu poretkui obiËaju, na Ëast Dubrovniku i njegovu napretku, i da Êu probitke OpÊinedubrovaËke poπteno πtititi. I sprjeËavat Êu sve zavjere i tajne saveze, one koji susklopljeni i one koji Êe se sklopiti, te zlodjela. Pravdu Êu podjednako izvrπavati iispunjavati prema jaËima i prema slabijima. I s veÊinom u VijeÊu ili sa Sudom,sazvanim na zvuk zvona, suzbijat Êu zle navike u Dubrovniku, a dobre promi-cati. I ne Êu pomagati prijatelju ni prijevarno πkoditi neprijatelju. Imat Êu svepoËasti i ovlasti koje su imali drugi knezovi dubrovaËki u Dubrovniku i usvakome drugom mjestu. Sve Êu ovo izvrπavati.

LIBER SECUNDUS

126

II.

Sacramentum militum sive sociorum domini comitis

B

Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude adiuvabo etconsilium dabo et manutenebo dominum comitem Ragusii; et similiter ipsamcivitatem Ragusii salvabo, et ad melius quam potero consilium dabo salvohonore domini ducis et dicti domini comitis; et cum requisitus fuero de aliquoab ipso domino comite in Consilio vel extra, illam partem capiam et illudconsilium dabo quod mihi melius apparebit. Et si remansero in loco ipsiuscomitis in regione commitatus, ero astrictus in omnibus et per omnia cum ipsoiuramento quod dominus comes iuravit, videlicet Veneciis coram domino duce,et hic in concione Ragusii. Et omnes credencias tenebo quas ipse dominus comesmihi preceperit observare, usque dum solverit ipse. Nec amicum iavabo necinimicium nocebo per fraudem, et servicium non tollam neque tolli faciam adaiuvandum aliquem vel nocendum. Et non fecero mercacionem in partibusRagusii, nisi de eo quod mihi superfuerit de meo sallario. Et cum ipso comitepermansero ad suum servicium usque dum ipse rexerit in comitatu, nisi pro eoremanserit dando sallario quod mihi promisit. Hec omnia, ut dictum est,attendam bona fide et sine fraude.

C

Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude adiuvabo etconsilium dabo et manutenebo dominum comitem Ragusii, et similiter ipsamcivitatem Ragusii salvabo et ad melius quam potero consilium dabo, salvohonore comitis; et cum requisitus fuero de aliquo ab ipso domino comite inConsilio vel extra, illam partem capiam et illud consilium dabo quod mihi meliusapparebit.

Et si remansero in loco ipsius comitis in regione commitatus, ero astrictus inomnibus et per omnia cum ipso iuramento quod dominus comes iuravit,videlicet Veneciis coram domino duce, et hic in concione Ragusii. Et omnescredentias tenebo quas ipse dominus comes mihi precepit observare, usque dumsolverit ipse. Nec amicum iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem. Etservicium non tollam neque tolli faciam ad adiuvandum aliquem vel nocendum.Et non fecero mercationem in partibus Ragusii, nisi de eo quod mihi superfueritde meo sallario. Et cum comite permansero ad suum servicium usque ipse rexeritin comitatu, nisi pro eo remanserit dando sallario quod mihi promisit. Hecomnia, ut dictum est, attendam bona fide, sine fraude.

KNJIGA DRUGA

127

II.

Prisega zamjenika ili pomoÊnika gospodina kneza

B

Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu u dobroj vjeri, bez himbe pomagati,podræavati i savjetovati gospodina kneza dubrovaËkoga; jednako tako πtitit Êugrad Dubrovnik i, kako najbolje budem mogao, dat Êu savjet, poπtujuÊi Ëastgospodina duæda i spomenutog gospodina kneza, a kad me taj gospodin knezzapita o neËemu u VijeÊu ili izvan VijeÊa, prihvatit Êu onaj prijedlog i dati onajsavjet koji se meni uËini boljim. Pa ako zamijenim tog kneza u upravljanjuOpÊinom, bit Êu vezan u svemu i po svemu onom istom prisegom koju jepoloæio gospodin knez, i to u Veneciji pred gospodinom duædom i ovdje nazboru u Dubrovniku. »uvat Êu sve tajne koje mi gospodin knez bude zapovjedioËuvati, sve dok me od toga ne oslobodi. I ne Êu pomagati prijatelju nitiprijevarno πkoditi neprijatelju. Ne Êu uzimati ni dopuπtati da se uzima mito dabi se nekomu pomoglo ili naπkodilo. I ne Êu se baviti trgovinom nadubrovaËkom podruËju, osim onim πto mi preostane od moje plaÊe. Ostat Êu stim knezom u njegovoj sluæbi dok bude upravljao OpÊinom, osim ako miprestane davati plaÊu koju mi je obeÊao. Svega Êu se ovoga, kako je reËeno, udobroj vjeri i bez himbe pridræavati.

C

Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu u dobroj vjeri, bez himbe pomagati,podræavati i savjetovati gospodina kneza dubrovaËkoga; jednako tako πtitit Êugrad Dubrovnik i, kako najbolje budem mogao, dat Êu savjet, poπtujuÊi kneæevuËast, a kad me taj gospodin knez zapita o neËemu u VijeÊu ili izvan VijeÊa,prihvatit Êu onaj prijedlog i dat Êu onaj savjet koji se meni uËini boljim. Pa akozamijenim tog kneza u upravljanju OpÊinom, bit Êu vezan u svemu i po svemuonom istom prisegom koju je poloæio gospodin knez, i to u Veneciji predgospodinom duædom i ovdje na zboru u Dubrovniku. I Ëuvat Êu sve tajne kojemi gospodin knez bude zapovjedio Ëuvati, sve dok me od toga ne oslobodi. I neÊu pomagati prijatelju niti prijevarno πkoditi neprijatelju. Ne Êu pak uzimati nidopuπtati da se uzima mito da bi se nekomu pomoglo ili naπkodilo. Ne Êu sebaviti trgovinom na dubrovaËkom podruËju, osim onim πto mi preostane odmoje plaÊe. I s knezom Êu ostati u njegovoj sluæbi dok bude upravljao OpÊinom,osim ako mi prestane davati plaÊu koju mi je obeÊao. Svega Êu se ovoga, kako jereËeno, u dobroj vjeri i bez himbe pridræavati.

LIBER SECUNDUS

128

III.

Sacramentum fidelitatis quod homines Ragusii faciuntdomino duci Veneciarum et comiti Ragusii

B

Iuro ad sancta Dei evangelia, bona fide sine fraude, fidelitatem ad dominumducem Veneciarum et ad dominum comitem nostrum custodire eum in personasua et in rebus et in omnibus racionibus sui comitatus, et adiuvare illum contraomnes homines qui maliciose voluerint ipsum offendere, et observabo eifidelitatem dum steterit in regimine civitatis Ragusii et comitatus illius, salvafidelitate domini ducis ad honorem Veneciarum et salutem Ragusii. Et adiuvaboeum ad manutenendum bonum statum civitatis Ragusii et comitatus illius, etvirtutem dabo ad omnes raciones et iusticias complendas. Et non ero in aliquasocietate vel compania, nec per sacramentum, nec per fidanciam, nec perpromissionem, nec per ullum ingenium, contra honorem domini ducisVeneciarum et contra honorem domini nostri comitis, et contra salutem Ragusiidum steterit in regimine civitatis eiusdem et sui comitatus; et si sum in supradicto sacramento cum aquibus (sic) companiis, rumpam et non tenebo illud, necaliud sacramentum vel promissionem in aliqua compania fecero; imo dabooperam rumpendi eam; et si scio factam aliquam companiam vel scierofaciendam, quam cicius potero manifestabo eam domino comiti. Et quandodominus comes pecierit a me consilium, dabo ei rectum et fidele, et veritatemdicam. Et raciones et iusticias et directum in omnibus que pertinent adcomunitatem Ragusii manutenebo. Et omnia que mihi dominus comespreceperit, observabo et promitto bona fide observare sine fraude; et si aliquisde ipsis iusticiis vel racionibus habet aliquid, manifestabo domini (sic) comiti; etsi ego de ipsis habeo aliquid, quam cicius potero Comuni reddam et amplius nontollam. Et observabo pactum Veneciarum et dabo operam quod ab omnibusobservetur.

KNJIGA DRUGA

129

III.

Prisega vjernosti koju DubrovËani polaæu gospodinumletaËkom duædu i knezu dubrovaËkom

B

Priseæem na sveta Boæja evanelja, u dobroj vjeri, bez himbe, na vjernostgospodinu mletaËkom duædu i naπemu gospodinu knezu, da Êu πtititi njegaosobno i sve πto je njegovo i prava njegova kneπtva; da Êu ga pomagati protivsvih koji bi ga zlobno htjeli uvrijediti, i ostat Êu mu vjeran dok bude upravljaogradom Dubrovnikom i njegovom kneæevinom, poπtujuÊi vjernost gospodinuduædu na Ëast Venecije i spas Dubrovnika. Pomagat Êu mu odræavati blagostanjegrada Dubrovnika i njegove kneæevine, i trudit Êu se da se ostvare svi probitci iprava. I ne Êu biti ni u jednoj udruzi ili zavjereniËkoj druæini ni po prisezi ni posveËanoj obvezi, ni po obeÊanju, ni na bilo koji naËin protiv Ëasti gospodinamletaËkog duæda, i protiv Ëasti naπega gospodina kneza, i protiv sigurnostiDubrovnika, sve dok bude upravljao ovim gradom i njegovom kneæevinom. Aako sam pod prije spomenutom prisegom u kakvoj zavjereniËkoj druæini,raskinut Êu je i ne Êu se nje pridræavati, niti Êu kojoj drugoj zavjereniËkoj druæinipoloæiti prisegu ili obeÊanje; πtoviπe, trudit Êu se da je razbijem ako doznam daneka zavjereniËka druæina veÊ postoji ili doznam da se ima osnovati, i otkrit Êuje gospodinu knezu Ëim budem mogao. I kad gospodin knez zatraæi od menemiπljenje, dat Êu mu pravo i vjerno miπljenje i reÊi mu istinu. I podræavat Êu sveprobitke i pravice i pravo u svemu πto pripada OpÊini dubrovaËkoj. I sve πto migospodin knez zapovjedi, poπtovat Êu i obeÊavam to u dobroj vjeri i bez himbeizvrπavati. A ako netko prisvoji neπto od tih prava ili probitaka, prijavit Êugospodinu knezu. A ako ja neπto od toga dobijem, πto prije budem mogao, vratitÊu OpÊini i viπe ne Êu uzeti. I pridræavat Êu se ugovora s Mlecima i truditi se daga se svi pridræavaju.

LIBER SECUNDUS

130

C

Sacramentum fidelitatis quod homines faciunt comiti Ragusii

Iuro ad sancta Dei evangelia, bona fide sine fraude, fidelitatem ad dominumcomitem nostrum, custodire eum in persona sua et in rebus et in omnibusrationibus sui comitatus, et adiuvare illum contra omnes homines qui maliciosevoluerint ipsum offendere, et observabo ei fidelitatem dum steterit in regiminecivitatis Ragusii et comitatus illius, salva fidelitate ad honorem et salutemRagusii. Et adiuvabo eum ad manutenendum bonum statum civitatis Ragusii etcomitatus illius, et virtutem dabo ad omnes rationes et iusticias complendas. Etnon ero in aliqua societate vel compania, nec per sacramentum, nec perfidantiam, nec per promissionem, nec per ullum ingenium, contra honoremdomini nostri comitis, et contra salutem Ragusii dum steterit in regiminecivitatis eiusdem et sui comitatus; et si sum in supradicto sacramento cumaquibus (sic) compagniis, rumpam et non tenebo illud, nec aliud sacramentumvel promissionem in aliqua compagnia fecero; immo dabo operam rumpendieam; et si scio factam aliquam compagniam vel sciero faciendam, quam citiuspotero manifestabo eam domino comiti. Et quando dominus comes pecierit ame consilium, dabo ei rectum et fidele, et veritatem dicam. Et rationes etiusticias et directum in omnibus que pertinent ad communitatem Ragusiimanutenebo. Et omnia que mihi dominus comes preceperit, observabo etpromitto bona fide observare sine fraude; et si aliquis de ipsis iusticiis velrationibus habet aliquid, manifestabo domino comiti; et si ego de ipsis habeoaliquid, quam citius potero Communi reddam et amplius non tollam. Etobservabo pactum et dabo operam quod ab omnibus observatur (sic).

IV.

Sacramentum iudicum

B

Ego iudex Ragusii iuro ad sancta Dei evangelia quod omnia placita que anteme placitanda erunt, de quibus iudex extitero, iudicabo sine fraude, secundumconsuetudinem civitatis Ragusii si sciero et sincerus fuero; et si nescieroconsuetudinem, iudicabo sine fraude et malo ingenio, secundum meam bonamconscienciam. Et non accipiam precium nec accipi faciam pro placitis a meiudicandis; et si acceptum fuerit ab aliquo pro me, et ego sciero, faciam illudreddi bona fide sine fraude. Et si dominus comes noster vel qui erit in suo loco,vocaverit me pro facto civitatis, per se aut per suum nuncium, vel campanamMagni vel Parvi Conscilii (sic) audiero, ibo si non habuero iustum

KNJIGA DRUGA

131

C

Prisega vjernosti koju ljudi polaæu dubrovaËkom knezu

Priseæem na sveta Boæja evanelja, u dobroj vjeri, bez himbe, na vjernostnaπemu gospodinu knezu, da Êu πtititi njega osobno i sve πto je njegovo i pravanjegova kneπtva i da Êu ga pomagati protiv svih koji bi ga zlobno htjeli uvrijediti,i ostat Êu mu vjeran dok bude upravljao gradom Dubrovnikom i njegovomkneæevinom, poπtujuÊi vjernost na Ëast i spas Dubrovnika. Pomagat Êu muodræavati blagostanje grada Dubrovnika i njegove kneæevine i trudit Êu se da seostvare svi probitci i prava. I ne Êu biti ni u jednoj udruzi ili zavjereniËkoj druæinini po prisezi ni po sveËanoj obvezi, ni po obeÊanju ni na bilo koji naËin protivËasti gospodina naπega kneza i protiv sigurnosti Dubrovnika, sve dok budeupravljao Gradom i njegovom kneæevinom. A ako jesam pod prije spomenutomprisegom u kakvoj zavjereniËkoj druæini, raskinut Êu je i ne Êu se nje pridræavati,niti Êu kojoj drugoj zavjereniËkoj druæini poloæiti prisegu ili obeÊanje; πtoviπe,trudit Êu se da je razbijem. Ako doznam da neka zavjereniËka druæina veÊ postojiili doznam da se ima osnovati, πto prije budem mogao otkrit Êu je gospodinuknezu. I kad gospodin knez zatraæi od mene miπljenje, dat Êu mu pravo i vjernomiπljenje i reÊi Êu istinu. Podræavat Êu probitke, pravice i pravo u svemu πtopripada OpÊini dubrovaËkoj. Sve πto mi gospodin knez zapovjedi, poπtovat Êu iobeÊavam da Êu to u dobroj vjeri, bez himbe izvrπavati; ako netko prisvoji neπtood tih prava ili probitaka, prijavit Êu gospodinu knezu. Ako ja neπto od togadobijem, πto prije budem mogao, vratit Êu OpÊini i viπe ne Êu uzeti, i pridræavatÊu se ugovora i truditi se da ga se svi pridræavaju.

IV.

Prisega sudaca

B

Ja, sudac dubrovaËki, priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu sve postupkekoji se budu vodili preda mnom, u kojima budem sudac, suditi bez himbe,prema obiËaju grada Dubrovnika, ako budem znao i budem siguran. Ako nebudem znao obiËaj, sudit Êu bez himbe i zle namisli po svojoj Ëistoj savjesti. I neÊu primiti nagradu, ni dati da se primi za postupke koje ja budem imao suditi, paako bi netko za mene primio, a ja za to doznao, pobrinut Êu se u dobroj vjeri ibez himbe da se to vrati. Ako me naπ gospodin knez, ili tko ga bude zamjenjivao,sam ili preko svoga glasnika, pozove za potrebu Grada, ili ako Ëujem zvonoVelikog ili Malog vijeÊa, poÊi Êu ne budem li opravdano sprijeËen. I o svemu πto

LIBER SECUNDUS

132

inpedimentum. Et de omnibus quibus predictus d. comes vel qui erit in eius loco,interogaverit me, dabo ei rectum consilium sine fraude; et si opus fuerit, dabooperam ut compleatur iusticia ad honorem comitis et pro salute civitatis. Et illudplacitum quod idem dominus comes noster interdixerit mihi ut non teneam probono civitatis, non tenebo illud donec ipse preceperit ut teneam illud. Pretereanon dabo sentenciam alicui civi a quinque yperperis supra, nisi de sua licencia,sine ipso comite, vel qui in eius loco fuerit. Et credencias quas dictus dominuscomes vel ille qui in loco eius erit, dixerit mihi, tenebo secundum quod ipsedixerit mihi, bona fide sine fraude. Et cum quibus sociis ero in iudicio uno velcum duobus vel tribus vel pluribus de placitis a me iudicandis, secundum quoddictum est, fraudulenter non differam iudicare si ero sincerus. Et si idem d.comes noster cum consilio iudicum et bonorum hominum et cum laudacionepopuli, invenerit novam consuetudionem, vel invente consuetudini aliquidadiunxerit vel minuerit, vel veterem mutaverit, omnino iudicabo secundumillam consuetudinem bona fide sine fraude. Et in facto de placitis si aliquid egosciero pertinere predicto domino comiti, manifestabo ei racionem suam. Et cuidata fuit occasio et per iusticiam exierit, nichil tollam ab ipso, et faciam ei fieribreve sentencie si pecierit, non recipiendo inde precium. Et donec ero iudex,bona fide sine fraude non ibo ad bibendum cum aliquo neque cum aliqua ullomodo per fraudem, nec eciam per ortos nec per tabernas. Hec omnia supradictaobservabo a die Sancti Michaelis de septembri quod erit, Deo dante, unus annusbona fide sine fraude. Nec amicum iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem,nisi de hiis predictis remanserit per predictum dominum comitem vel qui in eiusloco fuerit. Et si aliquis vel aliqua conduceret aliquem vel aliquam coram me, quivel que hoc tempore offenderit ita quod perdere debeat vitam vel membrum, pernovam aut veterem consuetudinem bona fide iudicabo, secundum ipsiusoffensionem. Et ero fidelis domino duci Veneciarum usque dum vixero, etdomino comiti nostro tenear fidelitatem observare, secundum modumcapitularis sive fidelitatis, et pactum quod cum domino duce Venetiarumhabemus, observabo et dabo operam quod ab omnibus observetur.

C

Ego iudex Ragusii iuro ad sancta Dei evangelia quod omnia placita que anteme placitanda erunt, de quibus iudex extitero, iudicabo sine fraude, secundumconsuetudinem civitatis Ragusii si sciero et sincerus fuero; et si nescieroconsuetudinem, iudicabo sine fraude et malo ingenio, secundum meam bonamconscientiam. Et non accipiam precium nec accipi faciam pro placitis a meiudicandis; et si acceptum fuerit ab aliquo pro me, et ego sciero, faciam illudreddi bona fide sine fraude. Et si dominus rector noster vel qui erit in suo loco,vocaverit me pro facto civitatis, per se aut per suum nuncium, vel per campanamMagni vel Parvi Consilii, audiero, ibo si non habuero iustum impedimentum. Etde omnibus quibus predictus dominus rector vel qui erit in eius loco,interrogaverit me, dabo ei rectum consilium sine fraude; et si opus fuerit, dabooperam ut compleatur iustitia ad honorem et pro salute civitatis. Et illud

KNJIGA DRUGA

133

me prije spomenuti gospodin knez, ili tko ga bude zamjenjivao, upita, dat Êu muispravan savjet bez himbe; bude li potrebno, trudit Êu se da se izvrπi pravda naËast kneza i sigurnost Grada. I onaj postupak koji mi isti naπ gospodin knezzabrani voditi za dobrobit Grada, ne Êu voditi dok mi on ne naredi da ga vodim.Osim toga, ne Êu izreÊi presudu iznad pet perpera vrijednosti nijednomgraaninu bez samog kneza ili njegova zamjenika, osim s njegovimdopuπtenjem. Tajne koje mi spomenuti gospodin knez, ili tko ga budezamjenjivao, povjeri, dræat Êu kako mi on reËe, u dobroj vjeri, bez himbe. Sdrugim sucima s kojima budem sudio, s jednim, s dvojicom, trojicom ili s viπenjih, u postupcima koje ja budem vodio, kako je reËeno, budem li siguran, ne Êuhimbeno odgaati presudu. I ako isti naπ gospodin knez na savjet sudaca irazboritih ljudi uz odobravanje puka uvede novi obiËaj ili uvedenom obiËajuneπto doda ili oduzme, ili pak stari izmijeni, u svemu Êu suditi po tom obiËaju udobroj vjeri, bez himbe. I u pogledu postupaka, ako doznam da neπto pripadaprije spomenutom gospodinu knezu, oËitovat Êu mu njegovo pravo. I komubude dano sudsko sredstvo pa pravda bude na njegovoj strani, niπta ne Êu uzetii naredit Êu, ako zatraæi, da mu se izda isprava o presudi, ne uzimajuÊi za tonaknadu. I dok budem sudac, u dobroj Êu vjeri i iskreno izbjegavati odlaæenje napiÊe radi spletke s bilo kojim, s bilo kojom i na bilo koji naËin, po vrtovima ili pokrËmama. Sve ovo naznaËeno izvrπavat Êu u dobroj vjeri, bez himbe, odMiholjdana u rujnu, πto Êe biti, ako Bog da, godinu dana. Niti Êu prijevarnoprijatelju pomagati ni neprijatelju πkoditi, osim ako o prije reËenome drukËije neodredi gospodin knez ili tko ga bude zamjenjivao. A ako bi koji muπkarac iliæena preda me priveli neke koji bi u to vrijeme poËinili takvo zlodjelo da bi semorali kazniti smrÊu ili sakaÊenjem, sudit Êu u dobroj vjeri po novom ili staromobiËaju, prema poËinjenom zlodjelu. I bit Êu vjeran gospodinu duædu mletaËkomdok budem æiv, i obvezan sam na vjernost gospodinu naπem knezu premaodredbama kapitulara ili prisezi vjernosti, i pridræavat Êu se ugovora koji imamos gospodinom mletaËkim duædom, i trudit Êu se da ga se svi pridræavaju.

C

Ja, sudac dubrovaËki, priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu sve postupkekoji se budu vodili preda mnom, u kojima budem sudac, suditi bez himbe,prema obiËaju grada Dubrovnika, ako budem znao i budem siguran. A ako nebudem znao obiËaje, sudit Êu bez himbe i zle primisli po svojoj Ëistoj savjesti. NeÊu primiti ni dati primiti nagradu za postupke koje ja budem imao suditi, i akobi netko za mene primio, a ja za to doznam, pobrinut Êu se u dobroj vjeri, bezhimbe, da se to vrati. A ako me naπ gospodin knez (rektor), ili tko ga budezamjenjivao, sam ili preko svoga glasnika pozove za stvar Grada, ili ako budemËuo zvono Velikog ili Malog vijeÊa, poÊi Êu ne budem li opravdano sprijeËen. I osvemu πto me spomenuti gospodin knez, ili tko ga bude zamjenjivao, upita, datÊu mu ispravan savjet bez himbe, i bude li potrebno, trudit Êu se da se izvrπipravda na Ëast i za sigurnost Grada. A onaj postupak koji mi gospodin naπ knez

LIBER SECUNDUS

134

placitum quod idem dominus rector noster interdixerit mihi ut non teneam probono civitatis, non tenebo illud donec ipse preceperit ut teneam illud. Etcredencias quas dictus dominus rector vel ille qui in loco eius erit dixerit mihi,tenebo secundum quod ipse dixerit mihi, bona fide sine fraude, et cum quibussociis ero in iuditio, vel cum duobus vel tribus vel pluribus, de placitis a meiudicandis, secundum quod dictum est, fraudulenter non differam iudicare si erosincerus. Et si idem dominus rector noster cum consilio invenerit novamconsuetudinem, vel invente consuetudini aliquid adiunxerit vel minuerit, velveterem mutaverit, omnino iudicabo secundum illam consuetudinem bona fidesine fraude. Et hec omnia supradicta observabo a die Sancti Michaelis desetembri quod erit, Deo danti (sic), unus annus bona fide sine fraude. Necamicum iuvabo, nec inimicum nocebo per fraudem, nisi de hiis predictisremanserit per predictum dominum rectorem vel qui in eius loco fuerit. Et sialiquis vel aliqua conduceret aliquem vel aliquam coram me, qui vel que hoctempore offenderit ita quod perdere debeat vitam vel membrum, per novam autveterem consuetudinem bona fide iudicabo, secundum ipsius offensionem.

V.

Sacramentum consciliariorum Minoris et Maioris Consilii

B

Iuro ego consiliarius Ragusii ad sancta Dei evangelia bona fide sine fraude etmalo ingenio, venire et dare rectum consilium secundum meam conscienciam,quocienscumque dominus comes1 noster vel ille qui in eius loco fuerit, me personitum campane vel per nuncium vocaverit, ad honorem predicti domini nostriducis2 et domini nostri comitis vel illius qui in eius loco erit, et salutis nostrepatrie; nec amicum iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem. Et pecuniam nonaccipiam nec accipere faciam per fraudem. Et studiosus ero manutenere racionesdicti comitis et Comunis civitatis nostre, et cogitabo et tractabo salvamentum ethonorem terre nostre. Et conscilium mihi datum in mandatis occultare percomitem vel qui in eius loco fuerit, occultabo; et dabo forcium predicto dominocomiti vel ei qui in eius loco fuerit quando me pecierit ad complendam iusticiam;et dabo operam et adiutorium et consilium ad illam partem que inventa fuerit apredicto domino comite et maiore parte Consilii, ut compleatur ad effectum, nisiremanserit et revocata fuerit per dictum dominum comitem et maiorem partemConsilii. Et si dominus comes noster cum Consilio iudicum et bonorumhominum cum laudacione populi invenerit3 novam consuetudinem, vel inventeconsuetudini aliquid adiunxerit vel minuerit, vel veterem mutaverit, dabooperam ducere ad effectum. Hec omnia observabo a modo usque ad SanctumMichaelem de septembri4, et inde usque ad annum completum bona fide sinefraude, nisi remanserit per predictum nostrum comitem. Et si ivero in viagium

KNJIGA DRUGA

135

zabrani voditi radi dobrobiti Grada, ne Êu voditi dok mi ne naredi da ga vodim.Tajne koje mi spomenuti gospodin knez ili onaj tko ga bude zamjenjivao povjeri,dræat Êu kako mi on reËe, u dobroj vjeri, bez himbe. S drugim sucima s kojimabudem sudio, s dvojicom, trojicom ili viπe njih, u postupcima koje ja budemvodio, kako je reËeno, ako budem siguran, neÊu prijevarno odgaati presudu. Aako isti naπ gospodin knez s VijeÊem uvede novi obiËaj, ili uvedenom obiËajuneπto doda, oduzme ili pak stari izmijeni, posve Êu suditi po tom obiËaju, udobroj vjeri, bez himbe. I sve ovo naznaËeno obavljat Êu u dobroj vjeri, bezhimbe, od Miholjdana u rujnu, πto Êe, ako Bog da, biti godinu dana. Niti Êuprijevarno prijatelju pomagati ni neprijatelju πkoditi, osim ako o prije reËenomedrukËije ne odredi gospodin knez ili tko ga bude zamjenjivao. Ako bi kojimuπkarac ili æena priveli preda me neke koji bi u to vrijeme poËinili takvozlodjelo da bi se morali kazniti smrÊu ili sakaÊenjem, sudit Êu u dobroj vjeri ponovom ili starom obiËaju prema poËinjenome zlodjelu.

V.

Prisega vijeÊnika Malog i Velikog vijeÊa

B

a, vijeÊnik dubrovaËki, priseæem na sveta Boæja evanelja daÊu u dobroj vjeri, bez himbe i zle namisli doÊi i dati ispravansavjet po svojoj savjesti kad god me naπ gospodin knez, ili tkoga bude zamjenjivao, pozove zvonom ili po glasniku na Ëastprije reËenog naπega gospodina duæda i naπega gospodinakneza, ili onoga koji ga bude zamjenjivao, i na spas naπedomovine, i ne Êu prijevarno prijatelju pomagati ni neprijateljuπkoditi. I ne Êu primiti ni prijevarno dopustiti da se priminovac. Predano Êu nastojati Ëuvati prava kneza i OpÊine

naπega grada i mislit Êu i raditi oko spasa i Ëasti naπe zemlje. I odluku koju miknez, ili tko ga bude zamjenjivao, naredi dræati u tajnosti, dræat Êu u tajnosti, idat Êu potporu spomenutom knezu ili njegovu zamjeniku kad zatraæi da izvrπimpravdu. Podræat Êu, pomoÊi i prihvatiti ostvarenje odluke koju donese prijespomenuti gospodin knez i veÊina u VijeÊu, osim ako od nje odustanu ili jeopozovu prije reËeni gospodin knez i veÊina u VijeÊu. A ako naπ gospodin knezs vijeÊem sudaca i razboritih ljudi uz odobravanje puka uvede novi obiËaj iliuvedenom obiËaju πtogod doda ili oduzme, ili stari izmijeni, trudit Êu se da se toprovede u djelo. Sve Êu ovo obavljati odsad do Miholjdana u rujnu, i od tadapunu godinu dana, u dobroj vjeri, bez himbe, osim ako prije spomenuti naπ knezdrukËije odredi. A ako bih prije toga roka otiπao na putovanje, u svemu sam i po

LIBER SECUNDUS

136

ante predictum terminum, in omnibus et per omnia tenear ut supra dictum est.Et fidelis ero domino duci Veneciarum usque dum vixero, et ad dominumcomitem nostrum tenear fidelitatem observare secundum modum capitularis perCommunitatem Ragusii sibi iuratum, et pactum Veneciarum observabo et dabooperam quod ab omnibus observetur.

C

Sacramentum consiliariorum Minoris et Maioris Consilii

Iuro ego consiliarius Ragusii ad sancta Dei evangelia quod, quotienscunquevenero ad consilia bona fide sine fraude et malo ingenio dabo bonum et rectumconsilium secundum meam conscientiam1, ad honorem domini rectoris vel illiusqui in eius loco erit et salutis nostre patrie; nec amicum iuvabo nec inimicumnocebo per fraudem. Et pecuniam non accipiam nec accipere faciam pro fraude.Et studiosus ero manutenere rationes dicti rectoris et Comunis civitatis nostre,et cogitabo et tractabo salvamentum et honorem nostre terre. Et consilium mihidatum in mandatis occultare per rectorem vel qui in eius loco fuerit, occultabo;et dabo fortium predicto domino rectori vel ei qui in eius loco fuerit quando ame pecierit ad complendam iusticiam; et dabo operam et adiutorium etconsilium ad illam partem que inventa fuerit a predicto domino rectore et maioriparte Consilii, ut compleatur ad effectum, nisi remanserit et revocata fuerit perdictum dominum rectorem et maiorem partem Consilii. Et si dominus rectornoster cum Consilio invenerit novam consuetudinem, vel invente consuetudinialiquid adiunxerit vel minuerit, vel veterem mutaverit, dabo operam ducere adeffectum. Hec omnia observabo a modo usque ad unum annum completumbona fide sine fraude, nisi remanserit per predictum nostrum rectorem.

VI.

Sacramentum advocatorum qui placitant coram dominocomite et eius iudicibus

B

Ego advocator Ragusii iuro ad sancta Dei evangelia bona fide sine fraude etmalo ingenio advocare et placitare secundum usum nostre civitatis, per eos quime in advocatorem clamaverint; et nec amicum iuvabo nec inimicum nocebo perfraudem; excepto quod non advocabo supra fratrem, cognatum, consobrinumgermanum, generum, vel nepotem, filium fratris vel sororis mee. Et nonaccipiam munera fraudulenter nec accipere faciam nisi unum denarium crossumper placitum. Et quando dominus noster comes vel ille qui in eius loco fuerit,

KNJIGA DRUGA

137

svemu obvezan kako je prije reËeno. Bit Êu vjeran gospodinu mletaËkom duædudok budem æiv i obvezan sam na vjernost naπemu gospodinu knezu premakapitularu na koji je njemu prisegla OpÊina dubrovaËka, i pridræavat Êu seugovora s Mlecima i trudit Êu se da ga se svi pridræavaju.

C

Ja, vijeÊnik dubrovaËki, priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu, koliko godputa doem u VijeÊe, u dobroj vjeri, bez himbe i zle namisli, dati dobar iispravan savjet po svojoj savjesti na Ëast gospodina kneza, ili onoga koji ga budezamjenjivao, i na spas naπe domovine. I ne Êu prijevarno prijatelju pomagati nineprijatelju πkoditi. I ne Êu primiti ni himbeno dopustiti da se prima novac. Ipredano Êu nastojati Ëuvati prava kneza i OpÊine naπega grada, i mislit Êu i raditioko ugleda i Ëasti naπe zemlje. I odluku koju mi knez, ili tko ga budezamjenjivao, naredi dræati u tajnosti, dræat Êu u tajnosti, i dat Êu potporuspomenutom knezu ili njegovu zamjeniku kad zatraæi da izvrπim pravdu.Podræat Êu, pomoÊi i prihvatiti ostvarenje odluke koju donese prije spomenutigospodin knez i veÊina u VijeÊu, osim ako od nje odustanu ili je opozovu prijereËeni gospodin knez i veÊina u VijeÊu. A ako bi naπ gospodin knez uveo noviobiËaj ili uvedenom obiËaju neπto dodao ili oduzeo, ili bi stari izmijenio, truditÊu se da se to provede u djelo. Sve Êu ovo obavljati odsad do pune godine dana,u dobroj vjeri, bez himbe, osim ako prije reËeni naπ knez drukËije odredi.

VI.

Prisega odvjetnika koji vode parnice pred gospodinomknezom i njegovim sucima

B

Ja, odvjetnik dubrovaËki, priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu u dobrojvjeri, bez himbe i zle namisli, zastupati i predstavljati u postupcima, premaobiËaju naπega grada, one koji me pozovu za odvjetnika, i ne Êu prijevarnopomagati prijatelju ni πkoditi neprijatelju, niti Êu zastupati brata, πurjaka, roaka,zeta ili neÊaka, bratova ili sestrina sina. I ne Êu prijevarno primati ni dopustiti dase prime darovi, osim jednoga groπa po postupku. I kad me naπ gospodin knez,ili onaj koji ga bude zamjenjivao, pozove po glasniku ili zvonom Velikog vijeÊa,

LIBER SECUNDUS

138

vocaverit me per nuncium vel campanam Magni Consilii, veniam si iustumimpedimentum non habuero, et cum venero dabo rectum consilium ad honoremdicti domini nostri ducis et domini comitis nostri predicti vel qui in loco eiusfuerit, et ad salutem nostre patrie; et dabo adiutorium dicto domino comiti autilli qui in loco eius fuerit, ad complendam iusticiam. Et si dictus comes nostercum Consilio iudicum et bonorum hominum et cum laudacione populiinvenerint novam consuetudinem, vel invente consuetudini aliquid adiunxeritvel minuerit, vel veterem mutaverit, dabo operam ducere ad effectum; et sisecretum mihi per dominum comitem vel qui in loco eius fuerit, iniunctumfuerit, occultabo, et omnes raciones domini comitis nostri manutenebo et dicamipsas ei. Et si ipse dominus comes ante preceperit mihi advocare pro factoComunis super aliam partem, advocabo pro Comuni bona fide. Et non daboconsilium alicui pro quo placitavero ut faciat malum sacramentum, nequeintroducat falsum testimonium, neque committat aliquam fraudem ullo modo.Hec omnia observabo a modo usque ad Sanctum Michaelem de septembri, etinde usque ad unum annum completum bona fide sine fraude. Et fidelis erodomino duci Veneciarum usque dum vixero, et ad dominum comitem nostrumtenear fidelitatem observare secundum modum capitularis per ComunitatemRagusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod abomnibus observetur. Addimus eciam quod nullo modo seu ingenio reciperepossint nec debeant aliquid ab aliquo vel aliqua, qui vel que haberet placitumcoram iudicibus, preter quam dictum crossum nec eciam cum eisdem comedereseu bibere.

C

Ego advocator Ragusii iuro ad sancta Dei evangelia bona fide sine fraude etmalo ingenio advocare et placitare secundum usum nostre civitatis, per eos quime in advocatorem clamaverint; et nec amicum iuvabo nec inimicum nocebo perfraudem; excepto quod non advocabo supra fratrem, cognatum, consobrinumgermanum, generum, vel nepotem, filium fratris vel sororis mee. Et nonaccipiam munera fraudulenter nec accipere faciam nisi unum denarium grossumper placitum. Et quando dominus noster comes vel ille qui in eius loco fuerit,vocaverit me per nuntium vel campanam Magni Consilii, veniam si iustumimpedimentum non habuero, et cum venero dabo rectum consilium ad honoremdicti domini comitis vel qui in eius loco fuerit, et ad salutem nostre patrie; etdabo adiutorium dicto domino comiti aut illi qui in loco eius fuerit, adcomplendam iusticiam. Et si dictus dominus comes noster cum Consilio iudicuminvenerit novam consuetudinem, vel in vetere consuetudini aliquid adiunxeritvel minuerit, dabo operam ducere ad effectum; et si secretum mihi per dominumcomitem vel qui in loco eius fuerit, iniunctum fuerit, occultabo, et omnesrationes domini comitis nostri manutenebo et dicam ipsas ei. Et si ipse d. comesante preceperit mihi advocare pro facto Comunis super aliam partem advocabopro Comuni bona fide. Et non dabo consilium alicui pro quo placitavero ut faciatmalum sacramentum neque introducat falsum testimonium neque committat

KNJIGA DRUGA

139

doÊi Êu ako ne budem opravdano sprijeËen, i kad doem, dat Êu ispravan savjetna Ëast gospodina naπega duæda i gospodina naπeg kneza, ili onoga tko ga budezamjenjivao, i na dobrobit naπe domovine. Pruæit Êu pomoÊ reËenom gospodinuknezu, ili onome tko ga bude zamjenjivao, da se izvrπi pravda. A ako dotiËni naπknez s vijeÊem sudaca i razboritih ljudi i uz odobravanje puka uvede novi obiËajili uvedenom obiËaju πtogod doda ili oduzme, ili pak stari izmijeni, trudit Êu seda se to provede u djelo. A ako mi gospodin knez, ili tko ga bude zamjenjivao,naredi da dræim tajnu, dræat Êu je. I Ëuvat Êu sva prava gospodina kneza i priopÊitÊu mu ih. A ako mi sam gospodin knez prethodno naredi da zastupam OpÊinuprotiv druge stranke, zastupat Êu je u dobroj vjeri. I nikomu koga budemzastupao u postupku ne Êu savjetovati da laæno prisegne, ni da dovede laænogsvjedoka, ni da izvrπi, na bilo koji naËin, kakvu prijevaru. Sve Êu to izvrπavatiodsad do Miholjdana u rujnu i od tada punu godinu dana, u dobroj vjeri, bezhimbe. I bit Êu vjeran gospodinu mletaËkom duædu dok budem æiv, i obvezansam na vjernost gospodinu naπemu knezu prema kapitularu na koji mu jeprisegla OpÊina dubrovaËka; pridræavat Êu se ugovora s Mlecima i truditi se daga se svi pridræavaju.

Dodajemo, isto tako, da nikakvim naËinom ni uz bilo kakvu izliku ne moguniti smiju iπta primiti od onih πto imaju postupak pred sucima, osimspomenutoga groπa, niti pak smiju s njima jesti ili piti.

C

a, odvjetnik dubrovaËki, priseæem na sveta Boæja evanelja da Êuu dobroj vjeri, bez himbe i zle namisli, zastupati i predstavljati upostupcima, prema obiËaju naπega grada, one koji me pozovu zaodvjetnika. Ne Êu prijevarno pomagati prijatelju ni πkoditineprijatelju, niti Êu zastupati brata, πurjaka, roaka, zeta ilineÊaka, bratova ili sestrina sina. I ne Êu himbeno primiti ni

dopustiti da se prime darovi, osim jednoga groπa po postupku. I kad me naπgospodin knez, ili onaj koji ga bude zamjenjivao, pozove po glasniku ili zvonuVelikog vijeÊa, doÊi Êu ako ne budem opravdano sprijeËen, i kad doem, dat Êuispravan savjet na Ëast gospodina kneza, ili onoga tko ga bude zamjenjivao, i nadobrobit naπe domovine, i pruæit Êu pomoÊ spomenutom gospodinu knezu, ilionomu tko ga bude zamjenjivao, da se izvrπi pravda. Pa ako reËeni naπ gospodinknez s vijeÊem sudaca uvede novi obiËaj, ili starom obiËaju πtogod dodaju ilioduzmu, trudit Êu se da se to provede u djelo. A ako mi gospodin knez, ili tkoga bude zamjenjivao, naredi da dræim tajnu, dræat Êu je i Ëuvat Êu sva pravagospodina naπega kneza i priopÊit Êu mu ih. I ako mi gospodin knez prethodnonaredi da zastupam OpÊinu protiv druge stranke, zastupat Êu OpÊinu u dobrojvjeri. Nikome koga budem zastupao u postupku ne Êu savjetovati da laænoprisegne ni da dovede laænog svjedoka, ni da izvrπi na bilo koji naËin kakvu

LIBER SECUNDUS

140

aliquam fraudem ullo modo. Hec servabo a modo usque ad Sanctum Michaelemde septembri, et inde usque ad unum annum completum bona fide sine fraude.

Addimus etiam quod nullo modo seu ingenio recipere possint nec haberealiquid ab aliquo vel aliqua, qui vel que haberet placitum coram iudicibus, preterquam dictum grossum nec etiam cum eisdem comedere seu bibere.

VII.

Sacramentum advocatorum qui antepositi sunt adinquirendum et placitandum omnes raciones1 Comunis

Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude studiosus ero adinquirendum omnes raciones2 Comunis3 ab uno denario crosso4 superius abomnibus ubi sciero eas esse; et si habuero de Comune a denario crosso5 supra,d. comiti vel dicto Comuni reddam incontinenti, et illi qui habuerint etincontinenti noluerint Comuni reddere, quam cito potero d. comiti nostrodicam. Et tenebor similiter manifestare dicto Comuni, si sciero, ne aliquid seualiqua teneat6 de possessionibus Comunis in civitate vel extra, prope vel longe,noviter aut longo tempore; et non tantum predicta manifestabo, set etiamstudiose placitabo et operam dabo ut in Comune revertantur, vel quod sint advoluntatem et mercedem d. comitis et sui Consilii; similiter si aliquis se obligavitcum cartis et sine cartis Comuni nostro, d. comiti manifestabo et ad eiusvoluntatem placitabo eos.

Millesimo CCCX7, indicione octava, die XXII februarii, per d. BartholomeumGradonicum8, comitem Ragusii9, et per Minus et Maius Consilium declaratumfuit hoc statutum, quod advocatores Comunis habeant partem suam statim decondempnacionibus10 quas plaidabunt, que fuerint sentenciate11, que exigidebebunt et de quibus date fuerint bone12 plaçarie13; de contumacibus nichilhabere debent. Et de hiis omnibus que ex meo opere vel socii mei Comunenostrum recuperaverit, sive denarios sive aliquod mobile, habere debemusquadragessimum pro nostro studio et labore. Et similiter studiosus eromanifestare et recuperare omnes raciones14 quas sciero pertinere ad d. comitem;et quando d. comes vel qui in loco eius fuerit, fecerit me vocare ad MagnumConsilium, vel audiero Maioris Consili campanam, quam cicius15 potero veniam.Hec omnia observabo a modo usque ad s. Michaelem de septembri, et indeusque ad unum annum completum bona fide sina fraude. Et si d. comes cum16

Consilio et populo adiunxerit mihi vel minuerit aliquid, omnia tenebor duceread effectum. Et fidelis ero d. duci Veneciarum usque dum vixero, et ad d.comitem nostrum tenear fidelitatem observare secundum modum capitularis perComunitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo et operamdabo quod ab omnibus observetur17.

KNJIGA DRUGA

141

prijevaru. Sve Êu to izvrπavati od sada do Miholjdana u rujnu i od tada punugodinu dana, u dobroj vjeri, bez himbe.

Dodajemo takoer da nikakvim naËinom ni uz bilo kakvu izliku ne mogu nitismiju iπta primiti od onih koji imaju postupak pred sucima, osim spomenutogagroπa, niti pak smiju s njima jesti ili piti.

VII.

Prisega odvjetnika koji su postavljeni da potraæuju i pokreÊuparnice o svim opÊinskim prihodima

Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu u dobroj vjeri, bez himbe, predanopotraæivati sve opÊinske prihode od jednoga groπa naviπe od svih kod kojihdoznam da se nalaze, a ako od opÊinskoga dobijem viπe od groπa, odmah Êuvratiti gospodinu knezu ili spomenutoj OpÊini, a one koji dobiju, i ne budu htjeliodmah vratiti OpÊini, prijavit Êu naπemu gospodinu knezu Ëim budem mogao.Jednako tako, bit Êu duæan prijaviti naπoj OpÊini doznam li da netko ili neka dræineπto od opÊinskih posjeda u Gradu ili izvan njega, u bliæoj ili daljoj okolici,odskora ili odavna. I ne samo da Êu prije spomenuto prijaviti nego Êu takoerodmah pokretati parnice i truditi se da se to vrati OpÊini, ili da bude na volju ina raspolaganje gospodinu knezu i njegovu VijeÊu. Isto tako, ako se netkoobveæe, s ispravom ili bez nje, naπoj OpÊini, prijavit Êu gospodinu knezu i ponjegovoj volji pokrenut Êu parnicu protiv takvih.

Godine 1310., osme indikcije, dana 22. veljaËe, gospodin BartolomejGradenigo, knez dubrovaËki, te Malo i Veliko vijeÊe proglasili su ovu odredbuda opÊinski odvjetnici dobiju odmah svoj dio od osuda u parnicama koje supokrenuli a koje su presuene, spremne za ovrhu i u kojima su bila danajamstva. Od onih koji se ogluπe na sudski poziv, ne dobivaju niπta.

Od svega ovoga πto naπa OpÊina stekne mojim i moga druga radom, bilonovac ili neku pokretninu, trebamo za svoj trud i posao dobiti Ëetrdesetinu.Jednako tako, predano Êu nastojati prijaviti i utjerati sva prava za koja doznamda pripadaju gospodinu knezu. I kada me gospodin knez, ili tko ga budezamjenjivao, dade pozvati u Veliko vijeÊe, ili kad Ëujem zvono Velikog vijeÊa,doÊi Êu πto prije budem mogao. Sve Êu to izvrπavati odsad do Miholjdana u rujnui od tada punu godinu dana, poπteno, bez himbe. A ako gospodin knez s VijeÊemi pukom ovome neπto doda ili oduzme, sve Êu biti obvezan provesti u djelo.(Samo u B:) I dok sam æiv, bit Êu vjeran gospodinu mletaËkom duædu a naπemu samgospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla OpÊinadubrovaËka, i pridræavat Êu se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridræavaju.

LIBER SECUNDUS

142

VIII.

Sacramentum illorum1 qui sunt supra salem2 adcomparandum eum pro Comuni

Iuro ad evangelia sancta Dei quod bona fide sine fraude ero studiosus superfacto salis ad comparandum eum ad utilitatem Comunis Ragusii, et studiosus eroad inquirendum si aliquis fecerit contra hoc3 ordinamentum salis, et si aliquemcontra4 hoc invenero facientem, quam cicius5 potero d. comiti manifestabo. Ettollam sacramentum nauclerio de omnibus lignis que venerint in portum Ragusiicum sale, vel studebo quod comes ei tollat consuetum sacramentum de factosalis, et totum salem quem comparabo ero studiosus dare eum camerario quivendit salem pro Comuni. Et quando vocatus fuero ad Consilium per campanamMagni Consilii, veniam, et tenebor bona fide sine fraude dare rectum consiliumsicut alii consiliarii tenentur. Et ea que d. comes cum iudicibus, Consilio etpopulo invenerit aliquid crescere vel minuere, observabo. Et rectam ac puramracionem6 faciam in omnibus et per omnia, tam de introitu, quam de exitu,comiti nostro vel cui mihi ordinaverit, quocienscumque ipse voluerit. Hec omniaattendam bona fide sine fraude, a modo usque ad S. Michaelem de septembri, etinde usque ad unum annum completum. Et fidelis ero d. duci Veneciarum dumvixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare secundummodum capitularis per Comunitatem Ragusii sibi iuratum.7

IX.

Sacramentum illorum qui sunt antepositi ad vendendumsalem pro Comuni

Iuro ad sancta Dei evangelia quod, bona fide sine fraude et malo ingenio, erostudiosus super facto salis ad vendendum eum ad utilitatem Comunis Ragusii, etstudiosus ero ad inquirendum si quis fecerit contra hoc ordinamentum salis, etsi aliquem contra hoc invenero facientem, quam cicius1 potero d. comitimanifestabo. Et omnes denarios de introitu salis bona fide salvabo, et ubipreceperit eos d. comes dare cum tribus consiliariis vel inde supra, dabo, et adecem yperperis inferius, dabo ubi ipse mihi preceperit. Et de tota pecunia quepro hoc officio2 ad manus meas pervenerit, non fecero inde aliquam meamutilitatem nec de ipsa alicui comodabo, sed per se ipsam tenebo ad faciendumutilitates pro quibus antepositus sum. Et quando vocatus fuero ad Consilium percampanam Magni Consilii, veniam, et tenebor bona fide dare rectum consiliumsicut alii consiliarii tenentur; et que d. comes cum iudicibus, Consilio et populoinvenerit aliquid crescere vel minuere, observabo, et rectum (sic) ac puramracionem3 faciam in omnibus et per omnia tam de introitu, quam de exitu salisd. comiti vel cui4 ei placuerit cum eo esse, quocienscumque ipse comes inde mihi

KNJIGA DRUGA

143

VIII.

Prisega onih koji su zaduæeni da nabavljaju sol za OpÊinu

Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu poπteno, bez himbe, biti predan uposlu oko nabave soli na korist OpÊine dubrovaËke, i predano Êu istraæivati nijeli tko prekrπio ovu odredbu o soli, pa ako naem nekoga da je krπi, prijavit Êugospodinu knezu πto prije budem mogao. I uzet Êu prisegu od nokjera svihplovila koja uplove u dubrovaËku luku sa soli ili Êu se pobrinuti da knez od njihprimi uobiËajenu prisegu o soli. Svu pak sol koju budem nabavio, predano Êunastojati dati komorniku koji prodaje sol u ime OpÊine. A kada budem pozvanu VijeÊe zvonom Velikog vijeÊa, doÊi Êu i bit Êu obvezan u dobroj vjeri, bezhimbe, dati ispravan savjet kao πto su duæni ostali vijeÊnici. Izvrπavat Êu ono πtogospodin knez sa sucima, VijeÊem i pukom nae prikladnim ovome dodati ilioduzeti. I poloæit Êu toËan i Ëist raËun o svemu i za sve, kako o prihodu, tako io rashodu, naπem gospodinu knezu ili komu mi naredi, koliko god puta budehtio. Sve Êu to izvrπavati poπteno, bez himbe, odsad do Miholjdana u rujnu i odtada punu godinu dana. I dok sam æiv, bit Êu vjeran gospodinu mletaËkom duædu anaπem sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu jeprisegla OpÊina dubrovaËka.

IX.

Prisega onih koji su postavljeni da prodaju sol za OpÊinu

riseæem na sveta Boæja evanelja da Êu u dobroj vjeri, bez himbe izle namisli, biti predan u poslu oko prodaje soli na korist OpÊinedubrovaËke i predano Êu istraæivati nije li tko prekrπio ovuodredbu o soli, pa ako naem nekoga da je prekrπio, prijavit Êugospodinu knezu πto prije budem mogao. I sav novac od prihodasoli poπteno Êu Ëuvati, a svaki iznos veÊi od deset perpera predatÊu ondje gdje mi naredi gospodin knez s trojicom ili viπe vijeÊnika,

a od deset perpera manje predat Êu gdje mi on sam naredi. I od svega novca kojimi u ovoj sluæbi doe u ruke, ne Êu niπta upotrijebiti u svoju korist, niti Êu odnjega ikomu pozajmljivati, nego Êu ga zasebno dræati da bi koristio za onenamjene radi kojih sam postavljen. A kada budem pozvan u VijeÊe zvonomVelikog vijeÊa, doÊi Êu i bit Êu obvezan poπteno dati ispravan savjet kao πto suduæni i ostali vijeÊnici. I πto gospodin knez sa sucima, VijeÊem i pukom naeprikladnim ovome dodati ili oduzeti, poπtovat Êu. I poloæit Êu toËan i Ëist raËunu svemu i za sve, kako o prihodu, tako i o rashodu, od soli naπem gospodinuknezu ili onomu koga on odabere za pomoÊnika, koliko god me puta sam knez

LIBER SECUNDUS

144

dederit noticiam. Hec omnia attendam bona fide sine fraude a modo usque ad s.Michaelem de septembri, et inde ad unum annum completum. Et fidelis ero d.duci Veneciarum dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatemobservare secundum modum capitularis per Comunitatem Ragusii sibi iuratum;et pactum Veneciarum observabo et operam dabo quod ab omnibus observetur5.

X.

Sacramentum custodium (sic) noctis

Iuro ad evangelia sancta Dei bona fide sine fraude custodire civitatemnostram et galeas et burgum, et nec amicum iuvabo1 nec inimicum nocebo perfraudem. Et si aliquam tabernam post sonitum tercie campane apertaminvenero, dabit yperperum unum, et in mane cito manifestabo d. comiti; et sialiquem invenero cum armis, queram arma, que si non dederit, dicam d. comitiet dabit yperperos quinque2 et arma. Et si aliquem invenero sine lumine et sinearmis, dabit yperperum unum; et si latronem invenero, ad meum posse ipsumcapiam et salvabo et dabo eum d. comiti; et si invenero in eo furtum, accipiamipsum et dabo3 d. comiti, et si cognovero eum, dicam comiti. Et si aliquis sociusmeus fecerit aliquod malum vel aliquam4 fraudem, cito manifestabo eum d.comiti. Et vinum5 quod non solverit dacium, si potero, aprehendam illud ettollam ipsum; et eciam9 saumerios et homines qui vinum adduxerint6

aprehendam et tenebo illos et in mane dicam d. comiti, et medietatem de illovino habebo. Et omnia victualia que in nocte vel in die portaverit aliquis homocontra ordinem, aprehendam illa victualia et hominem qui ea portaverit, etadducam7 d. comiti illum, et dabit unum yperperum; et de illis victualibushabebo medietatem, et de yperpero habebo quartam de yperpero. Et si videroaut certe intellexero quod aliquis vel aliqua vendat panes, dicam d. comiti, etillud quod d. comes mihi adiunxerit vel minuerit, observabo; et si aliquem scierovendere in domo victualia, dicam d. comiti. Et de isto banno habebo quartampartem. Hec omnia attendam bona fide sine fraude. Et fidelis ero d. duciVeneciarum dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observaresecundum modum capitularis per Comunitatem Ragusii sibi iuratum; et pactumVeneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur8. Et eciam9

si vinum de foris adductum videro, dicam d. comiti; et si aliquam rem videro quesit contra honorem d. comitis et Comunis Ragusii, quam cicius10 potero d. comitimanifestabo, et dabo operam efficaciter inde facere iusticiam.

KNJIGA DRUGA

145

o tome obavijesti. Sve Êu to izvrπavati poπteno, bez himbe, odsada doMiholjdana u rujnu i od tada punu godinu dana. I dok sam æiv, bit Êu vjerangospodinu mletaËkom duædu a naπemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost premakapitularu na koji mu je prisegla OpÊina dubrovaËka. I pridræavat Êu se ugovora sMlecima i truditi se da ga se svi pridræavaju. (Samo u C: Na Ëast nepodijeljenogaTrojstva i blaæenoga Vlaha, naπega zaπtitnika, i za napredak i dobrobitDubrovnika.)

X.

Prisega noÊnih Ëuvara

Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu u dobroj vjeri, bez himbe, Ëuvati naπgrad, galije i predgrae i ne Êu prijevarno pomagati prijatelju ni πkoditineprijatelju. Naem li koju krËmu otvorenu nakon treÊeg zvona, platit Êe jedanperper i rano ujutro prijavit Êu gospodinu knezu, a ako zateknem nekoga soruæjem, zatraæit Êu oruæje, a ako ga ne preda, prijavit Êu gospodinu knezu, paÊe platiti pet perpera i predati oruæje. A ako zateknem koga bez svjetiljke i bezoruæja, platit Êe jedan perper. A ako zateknem lupeæa, uhvatit Êu ga budem limogao, zadræati i predati gospodinu knezu; ako u njega naem ukradeno, to Êuoduzeti i predati gospodinu knezu, a ako ga prepoznam, prijavit Êu knezu.PoËini li kakvo nedjelo ili prijevaru koji moj drug, odmah Êu ga prijavitigospodinu knezu. I vino za koje ne bude plaÊen porez, ako budem mogao,zaplijenit Êu i oduzeti. Nadalje, uzaptit Êu tovarnu stoku i uhititi ljude kojidovezu vino i zadræat Êu ih, a ujutro Êu obavijestiti gospodina kneza, te Êu odtoga vina dobiti polovicu. I zadræat Êu sve namirnice koje netko danju ili noÊuprotupropisno donese, a i Ëovjeka koji ih donese, i privest Êu ga gospodinuknezu, i platit Êe jedan perper; od tih namirnica dobit Êu polovicu, a od perperapripast Êe mi Ëetvrtina. Ako opazim ili pouzdano doznam da netko prodajekruh, prijavit Êu gospodinu knezu, a ono πto mi gospodin knez doda ili umanji,poπtovat Êu. A ako doznam da netko doma prodaje namirnice, prijavit Êu togospodinu knezu i od te Êu globe dobiti Ëetvrtinu. Svega Êu se ovoga pridræavatipoπteno, bez himbe. (B:) I dok sam æiv, bit Êu vjeran gospodinu mletaËkom duædu anaπemu sam sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu jeprisegla OpÊina dubrovaËka. I pridræavat Êu se ugovora s Mlecima i truditi se da ga sesvi pridræavaju.

Jednako tako, ako primijetim vino dovezeno izvana, prijavit Êu gospodinuknezu, a zapazim li neπto πto je protiv Ëasti gospodina kneza i OpÊinedubrovaËke, prijavit Êu gospodinu knezu πto prije budem mogao i nastojat Êu dase u tom pogledu uspjeπno izvrπi pravda.

LIBER SECUNDUS

146

XI.

Sacramentum camerariorum ponderum et mensurarum

Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude ero studiosus staresuper factum de omnibus mensuris et pesis, et de modio pegule et calcine, necamicum iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem; et secundum ordinem quemprecepit mihi d. comes noster cum suo Consilio faciam. Et si apud aliqueminvenero falsam mensuram et pesam et modium calcine et pegole minorem illoqui datus fuerit, quam cicius1 potero d. comiti manifestabo, et solvet bannumyperperum unum, et perdet2 ipsas mensuras et pesas. Et de tota illa peccunia quepro hoc officio ad manus suas venerit, non fecero inde aliquam meam utilitatemnec alicui de ipsa comodabo, sed per se ipsam tenebo ad faciendum utilitatempro quibus antepositus sum, et quam cicius1 potero dabo eam d. comiti nostrovel cui ipse mihi ordinaverit; et raciones3 omnes quas sciero pertinere ad d.comitem vel ad Comune civitatis Ragusii, dicto d. comiti manifestabo. Et fidelisero d. duci Veneciarum dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatemobservare, secundum modum capitularis per Comunitatem Ragusii sibi iuratum;et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur.Hec omnia attendam bona fide a modo usque ad s. Michaelem de septembri, etinde usque ad unum annum completum4.

XII.

Sacramentum procuratorum laborerii ecclesie1 Sancte Marie

Ego procurator et antepositus laboreriis nostre matris ecclesie1 S. Marie, iuroad evangelia sancta Dei, et ad honorem Beatissime Virginis Marie, et beati Blasiipontificis et martiris Dei, et omnium sanctorum, quod ab hodierna die in anteausque dum permansero in hoc officio2, quod ero studiosus in laboreriis quevidero esse necessaria et magis conveniencia ad utilitatem eiusdem ecclesie3 fierifaciam studiose, et cum minori precio quam potero, et scribam et faciam scribereomnes expensas ecclesie3 vel alias, si fecero de precepto d. comitis nostri et suiConsilii. Et de omnibus et per omnia que recepero, et etiam que expendidero,faciam rectam et iustam racionem4 d. comiti, et cui sibi placuerit, duabus vicibusin anno vel pluribus ad voluntatem eiusdem d. comitis; et de tota illa peccunia5

que pro hoc officio ad manus meas pervenerit, non fecero inde aliquam meamutilitatem, nec alicui de ipsa comodabo, sed per se ipsam tenebo ad faciendumutilitates pro quibus antepositus sum. Et illud quod d. comes noster cum MagnoConsilio et cum Curia et sonitu campane mihi adiunxerit vel minuerit observare,observabo. Hec omnia attendam bona fide sine fraude6 et fidelis ero d. duciVeneciarum usque dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatemobservare, secundum modum capitularis per Comunitatem Ragusii sibi iuratum;

KNJIGA DRUGA

147

XI.

Prisega nadstojnika utega i mjera

Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu u dobroj vjeri, bez himbe, predanonadgledati sve mjere i utege i spud za smolu i vapno. Ne Êu prijevarno pomagatiprijatelju ni πkoditi neprijatelju, i postupat Êu prema odredbi koju mi naredigospodin naπ knez sa svojim VijeÊem. Naem li u nekoga laænu mjeru i uteg, aspud za vapno i smolu manji od propisanoga, prijavit Êu gospodinu knezu πtoprije budem mogao, i platit Êe globu jedan perper te ostati bez tih mjera i utega.Od svega onog novca πto u ovoj sluæbi dospije u moje ruke, ne Êu niπtaupotrijebiti u svoju korist, niti Êu od toga ikome pozajmljivati, nego Êu gazasebno dræati da bi koristio za namjene radi kojih sam postavljen, i predat Êuga, πto prije budem mogao, naπem gospodinu knezu ili onomu komu mi onnaredi. I sve Êu prihode za koje doznam da pripadaju gospodinu knezu ili OpÊinigrada Dubrovnika, prijaviti spomenutom gospodinu knezu. I dok sam æiv, bit Êuvjeran gospodinu mletaËkom duædu a naπemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernostprema kapitularu na koji mu je prisegla OpÊina dubrovaËka, i pridræavat Êu se ugovoras Mlecima i truditi se da ga se svi pridræavaju. Sve Êu to obavljati poπteno odsad doMiholjdana u rujnu i od tada punu godinu dana.

XII.

Prisega prokuratora gradnje crkve Svete Marije

Ja, prokurator i nadstojnik gradnje naπe majke crkve Svete Marije, priseæemna sveta Boæja evanelja i na Ëast Preblaæene Djevice Marije i blaæenoga Vlaha,biskupa i muËenika Boæjega, i svih svetih, da Êu se od danaπnjeg dana ubuduÊedok budem u ovoj sluæbi predano skrbiti za radove za koje uvidim da supotrebni i da viπe odgovaraju koristi te crkve. Odgovorno Êu nastojati da se oniizvedu, i to po πto niæoj moguÊoj cijeni. Biljeæit Êu i pobrinuti se da buduzabiljeæeni svi crkveni i ostali troπkovi πto ih uËinim po nareenju naπegagospodina kneza i njegova VijeÊa. A o svemu i za sve πto primim i πto potroπim,poloæit Êu toËan i Ëist raËun gospodinu knezu, ili nekomu koga on odredi,dvaput ili viπe puta u godini, po volji samoga gospodina kneza. Od svega onognovca πto u ovoj sluæbi dospije u moje ruke, ne Êu niπta upotrijebiti u svojukorist, niti Êu od njega ikome pozajmljivati, nego Êu ga zasebno dræati da bikoristio za namjene radi kojih sam postavljen. Poπtovat Êu ono πto ovome dodaili oduzme gospodin knez s Velikim vijeÊem i sa Sudom okupljenim na glaszvona. Sve Êu ovo izvrπavati poπteno i bez himbe. I dok sam æiv, bit Êu vjerangospodinu mletaËkom duædu a naπemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost premakapitularu na koji mu je prisegla OpÊina dubrovaËka. I pridræavat Êu se ugovora s

LIBER SECUNDUS

148

et pactum Veneciarum observabo, et dabo operam quod ab omnibusobservetur7.

Currente8 anno Domini MCCCIX9, indicione10 VII11, die sexto intrantemense ianuario, tempore nobilis viri d. Andree Dauro, comitis Ragusii, cumconsensu et voluntate Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi inpublica concione12 ad sonum campane more solito in Platea congregata,statutum fuit et firmatum et additum huic Statuto, quod de introitibus SancteMarie qui incantantur per Comune, medietas possit accipi mutuo per d.comitem, qui per13 tempora fuerit et suum Consilium, ad faciendum turres etfortiliçias14 in muro civitates, et tantum plus medietate quantum necessevidebitur d. comiti et suo Consilio pro turribus et fortiliçiis faciendis. Et de dictisdenariis qui accpientur de dictis introitibus et de aliis qui exigentur de ipsisintroitibus de tempore preterito, d. comes qui est et qui per tempora fuerit, necper se nec per aliquod Consilium aliqua causa vel racione non possit accipere necexpendere in aliquo facto, nisi predictis15 turribus et fortiliçiis faciendis. Si verocontingeret quod in ecclesia16 S. Marie fieret aliquod necessarium laborerium, etad hoc non sufficeret medietas introitus que ei dimittitur, quod d. comes etCommune teneatur dare ad dictum laborerium ecclesie17 de medietate quamdebet accipere et de aliis denariis Comunis Ragusii, quantum neccesse18 fueritpro dicto laborerio faciendo.

XIII.

Sacramentum procuratorum qui sunt antepositi adexigendum redditus et raciones1 Sancte Marie

Ego procurator et antepositus negociis nostre matris ecclesie2 S. Marie, iuroad sancta Dei evangelia, et ad honorem Beatissime3 Virginis Marie, et beati Blasiipontificis et martiris Dei, et omnium sanctorum quod ab hodierna die in anteausque dum permansero4 in hoc officio, quod ego ero studiosus excutere omnesraciones5 que pertinent ad eclesiam S. Marie, parvas vel magnas, novas etveteres, et omnia que recipero vel alius pro me receperit, scribam vel faciamscribere recta mente per ordinem. Et omnes expensas quas fecero in utiliatemeiusdem ecclesie similiter faciam scribere vel scribam; et de omnibus et peromnia que recipero et que expendidero, faciam rectam et iustam racionem6 d.comiti vel cui sibi placuerit, duabus vel pluribus vicibus in anno, ad voluntatemeiusdem d. comitis. Et eciam7 de ipsa pecunia inprestabo ad voluntatemCommunis Ragusii quantum mihi preceperit, et ubi dixerit d. comes per MaiusConsilium et per Curiam et cum sonitu campane, et illud quod inprestavero erostudiosus rescutere9 bona fide sine fraude ad meum posse; et illud quod d. comesnoster cum Magno consilio et cum Curia et sonitu10 campane mihi adiunxerit velminuerit observare, observabo in totum. Et de tota illa pecunia que pro hocofficio ad manus meas pervenerit, non faciam11 aliquam meam utilitatem necalicui de ipsa comodabo, sed per se ipsam tenebo ad faciendum utilitates pro

KNJIGA DRUGA

149

Mlecima i truditi se da ga se svi pridræavaju.TekuÊe godine Gospodnje 1309., sedme indikcije, dana 6. mjeseca sijeËnja, u

vrijeme plemenitog muæa gospodina Andrije Daura, kneza dubrovaËkoga,pristankom i voljom Malog i Velikog vijeÊa uz odobravanje puka okupljenoga najavnom zboru na Placi, po obiËaju na glas zvona, odreeno je, potvreno idodano ovom zakonu: neka od prihoda Svete Marije koje OpÊina stavlja najavnu draæbu, knez koji bude u to vrijeme i njegovo VijeÊe mogu pozajmitipolovicu za izgradnju kula i utvrda na gradskim zidinama, i onoliko viπe odpolovice koliko gospodin knez i njegovo VijeÊe prosude potrebnim za izgradnjukula i utvrda. A od dotiËnog novca koji Êe se primiti od spomenutih prihoda, teod ostaloga πto Êe se potraæivati od prijaπnjih, ni sadaπnji gospodin knez ni onajkoji bude u to vrijeme ne smije ni sam ni preko kojeg VijeÊa iz bilo kojeg povodaili razloga uzeti i potroπiti za πto drugo, osim za izgradnju prije spomenutih kulai utvrda. Dogodi li se pak da se na crkvi Svete Marije izvodi neki nuædan rad iza nj ne bude dostatna polovica prihoda πto joj se ostavlja, duæni su knez iOpÊina dati za rad na crkvi od polovice koju imaju primiti i od ostalog novcaOpÊine dubrovaËke, koliko bude potrebno da se obavi ta gradnja.

XIII.

Prisega prokuratora koji nadgledaju naplatu prihoda i raËunaSvete Marije

a, prokurator i nadstojnik poslova naπe majke crkve Svete Marije,priseæem na sveta Boæja evanelja i na Ëast Preblaæene DjeviceMarije i blaæenoga Vlaha, biskupa i muËenika Boæjeg, i svih svetih,da Êu od danaπnjeg dana ubuduÊe dok budem u ovoj sluæbiodgovorno naplaÊivati sve raËune koji pripadaju crkvi Svete Marije,male i velike, nove i stare. Sve πto primim ja, ili drugi umjesto mene,

biljeæit Êu i uznastojati da bude zabiljeæeno toËno po redu. Jednako Êu se takoskrbiti da se zapiπu svi troπkovi koje uËinim u korist te crkve ili Êu ih samzapisati, a o svemu i za sve πto primim i πto potroπim, poloæit Êu toËan i ËistraËun gospodinu knezu, ili onomu komu on ushtjedne, dva ili viπe puta u godini,po volji istoga gospodina kneza. Isto tako, od toga novca pozajmit Êu po voljiOpÊine dubrovaËke koliko mi naredi i gdje mi reËe gospodin knez preko VelikogvijeÊa i Suda (okupljenih) na glas zvona. Ono πto pozajmim nastojat Êu poπtenoutjerati bez himbe, prema svojim moguÊnostima. I ono πto mi naπ gospodinknez s Velikim vijeÊem i sa Sudom (okupljenim) na glas zvona doda ili oduzmemojim zadaÊama, izvrπit Êu u cijelosti. I od svega onog novca πto u ovoj sluæbidoe u moje ruke, ne Êu niπta upotrijebiti u svoju korist, niti Êu od njega komupozajmljivati, nego Êu ga zasebno dræati da bi koristio za namjene radi kojih sam

LIBER SECUNDUS

150

quibus antepositus sum. Hec omnia observabo bona fide a modo usque ad unumannum vel ad complementum unius anni, a tempore quando d. comes incipitfacere regimen. Et fidelis ero d. duci Veneciarum usque dum vixero, et ad d.comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularisper Comunitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo, etoperam dabo quod ab omnibus observetur12.

Curente13 anno Domini MCCLXXXXI14, die X15 intrante mense16 novembris,per nobilem virum d. Andream Dandulo, comitem Ragusii, et suum ParvumConsilium, ordinatum et firmatum fuit, quod procuratores ecclesie2 S. Marie, quierunt per tempora, per sacramentum teneantur exigere omnes introitus etreditus17 dicte ecclesie2 quod erit ad exigendum suo tempore, et non dimitterealiis procuratoribus18 qui veniunt post eos, aliquid ad exigendum de eo quodexigi debuerit suo tempore, et hoc sub pena et banno yperperorum X19 proquolibet, et advocatores Comunis teneantur ipsos procuratores placitare sicontrafecerint20 predicta.

Curente anno Domini MCCCIX21, die X22 mensis februarii, per nobilemvirum Andream Dauro, comitem Ragusii, et suum Parvum Consilium, captumfuit et firmatum, quod procuratores Sancte Marie qui sunt et qui per temporaerunt teneantur in fine quorumlibet trium mensium, per eorum sacramentumvenire ad d. comitem et suum Minus Consilium, et eos instanter requirere etrogare quod audiant raciones ecclesie S. Marie, et in singulis terminis supradictisdebeant et teneantur dicti procuratores facere d. comiti et suo Consilio iustamet rectam racionem23 de omnibus introitibus et redditibus, ac debitis et expensisecclesie S. Marie, in pena de perperis24 V pro quolibet vice, et advocatoresComunis teneantur eos placitare si contra predicta fecerint.

XIV.

Sacramentum pitantarii et custodum arsane

Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude et malo ingeniocustodiam et manutenebo omnes res que ad manus meas pervenerint deComune Ragusii, tam parvas quam magnas, pertinentes ad arsanam, etdiligenter operabor et operari faciam, tam in galeas quam in galiones et omniaalia ligna Comunis Ragusii et Comuni pertinencia1; et in omni alio opere quodpertinet vel pertinebit ad Comune Ragusii, non accipiens inde maius preciumquam consueverant habere illi qui ante me fuerunt in officio de arsana, et ullomodo vel ingenio non dabo neque dare faciam aliquam rem dono, precio, nequeinprestito de dicto Communi Ragusii, nisi hoc fecero de precepto d. comitis velde eius certo nuncio2, et si de eius precepto aliquid dedero studiosus ero repetereet custodire, ut predictum est. Preterea si sciero quod si aliquis habeat velhabebit aliquid de Communi3 Ragusii, quam cicius4 potero recuperabo, et si perme recuperare non potero, studiose dicam d. comiti vel illi qui in eius loco fuerit.

KNJIGA DRUGA

151

postavljen. Sve Êu ovo obavljati poπteno odsad godinu dana ili dok se navrπipuna godina od vremena kada gospodin knez poËne upravljati. I dok sam æiv, bitÊu vjeran gospodinu mletaËkom duædu a naπemu sam gospodinu knezu obvezan navjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla OpÊina dubrovaËka. I pridræavat Êu seugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridræavaju.

TekuÊe godine Gospodnje 1291., dana 10. studenoga, plemeniti muægospodin Andrija Dandolo, knez dubrovaËki, i njegovo Malo vijeÊe odredili su ipotvrdili: duæni su prokuratori crkve Svete Marije, koji budu u to vrijeme, podprisegom utjerivati sve prihode i dohotke dotiËne crkve. Morat Êe ih utjerivati upropisano vrijeme, a ne ostavljati drugim prokuratorima koji dolaze iza njih dautjeruju neπto πto je trebalo utjerati u njihovo vrijeme, i to pod prijetnjom kaznei globe od deset perpera za svakoga, a opÊinski odvjetnici duæni su pokrenutipostupak protiv tih prokuratora ako prekrπe πto je prije reËeno.

TekuÊe godine Gospodnje 1309., dana 10. mjeseca veljaËe, plemeniti muæAndrija Dauro, knez dubrovaËki, i njegovo Malo vijeÊe prihvatili su i potvrdili:prokuratori Svete Marije, sadaπnji i buduÊi, obvezni su svaka tri mjeseca premasvojoj prisezi doÊi gospodinu knezu i njegovu Malom vijeÊu i usrdno zahtijevatii moliti da pregledaju raËune crkve Svete Marije, i u svakom pojedinom gorereËenom roku spomenuti su prokuratori duæni i obvezni poloæiti gospodinuknezu i njegovu VijeÊu ispravan i toËan raËun o svim prihodima i dohotcima, alii o dugovima i troπkovima crkve Svete Marije, pod prijetnjom kazne od petperpera za svakoga svaki put, a opÊinski odvjetnici obvezni su protiv njihpokrenuti postupak ako prekrπe πto je prije reËeno.

XIV.

Prisega predstojnika i Ëuvarâ arsenala

Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu poπteno, bez himbe i zle namisli,Ëuvati i odræavati sve stvari OpÊine dubrovaËke koje dou u moje ruke, kakomale, tako velike, koje pripadaju arsenalu. Marljivo Êu raditi i zahtijevati da seradi i na galijama i na galijunima i svim ostali plovilima OpÊine dubrovaËke akoja pripadaju OpÊini; i na svakom drugom poslu koji se odnosi ili Êe se odnositina OpÊinu dubrovaËku, ne primajuÊi za to plaÊu veÊu od one koju su obiËavalidobivati oni koji su prije mene bili na sluæbi u arsenalu. Nikakvim naËinom niizgovorom ne Êu dati ni dopustiti da se dade bilo koja stvar OpÊine dubrovaËke,kao dar, nagrada ili na posudbu, osim ako to uËinim po nareenju gospodinakneza ili njegova pouzdanog glasnika. Dadem li πto po njegovu nareenju,pobrinut Êu se da se to vrati i Ëuva kako je prije reËeno. Osim toga, ako doznamda netko ima ili Êe imati neπto od vlasniπtva OpÊine dubrovaËke, vratit Êu to πtoprije budem mogao, a ako sam ne budem mogao vratiti, savjesno Êu to prijaviti

LIBER SECUNDUS

152

Et omnia precepta et ordinamenta que d. comes mihi fecerit, vel precipiendomihi miserit per se et suum Consilium, observabo bona fide. Sciendum namqueest quod habere debeo pro meo salario annuatim yperperos decem, medietatema principo anni, et aliam medietatem in fine medii anni, et omnes alios reddituset honorificencias quas consuevit habere Iohannes Temcula. Hec omniaobservabo usque dum dictus comes erit in regimine Ragusii vel aliquis loco eius,nisi remanserit pro eo et suo Consilio. Et fidelis ero d. duci Veneciarum usquedum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundummodum capitularis per Comune Ragusii sibi iuratum5.

XV.

Sacramentum camerariorum qui recipiunt peccuniam1

pertinentem Comuni

Iuro ad evangelia sancta Dei quod bona fide sine fraude ero studiosusinquirere et excutere omnes raciones Comunis quas habebo in noticiam per meseu per d. comitem, et eciam per omnes alios a quibus potero habere noticiam,et ipsam pecuniam salvabo ad utilitatem Comunis Ragusii, et nulli de ipsapecunia dabo, nisi de precepto d. comitis et Minoris Consilii civitatis, exceptoquod si ipse d. comes preceprit mihi dare, dabo a decem yperperis inferius,semel tantum toto tempore sui regiminis expendendis pro utilitate Comunis, sieos habuero; et cetera necessaria expendere per2 se solum non possit, sed cumvoluntate dicti Minoris Consilii. Et nullo3 modo vel ingenio de ipsa pecuniapertinente Comuni fraudabo; et omnes raciones4 quas sciero pertinere ad d.comitem, ei quam cito potero manifestabo. Et omnia que d. comes cum Consilioet Curia ad sonitum campane congregata, mihi in hoc sacramento addere veldiminuere voluerit, per omnia tenebo. Et racionem de introitu et exitu faciamquocienscumque5 mihi d. comes preceperit, et cuicumque d. comiti placuerit, advoluntatem eius. Hec omnia attendam bona fide, non amicum iuvando necinimicum nocendo per fraudem, hinc usque ad annum6 vel ad complimentumunius anni, a tempore quando d. comes incipit facere regimen. Et fidelis ero d.duci Veneciarum usque dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatemobservare, secundum modum capitularis per Comunitatem Ragusii sibi iuratum;et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibusobservetur7.

KNJIGA DRUGA

153

gospodinu knezu ili onomu koji ga bude zamjenjivao. I sve zapovijedi i naredbekoje mi gospodin knez izda, ili mi ih sam sa svojim VijeÊem poπalje kaozapovijed, u dobroj Êu vjeri izvrπavati. Neka se pak zna da za svoju plaÊu trebamdobiti godiπnje deset perpera, polovicu na poËetku godine, a drugu polovicukrajem polugodiπta, i sve ostale prihode i poËasti πto ih je obiËavao imati IvanTemkula. Sve Êu to izvrπavati dok spomenuti knez bude upravljaoDubrovnikom, ili netko mjesto njega, osim ako od toga odustane on i njegovoVijeÊe. I dok sam æiv, bit Êu vjeran gospodinu mletaËkom duædu a naπemu samgospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla OpÊinadubrovaËka.

XV.

Prisega blagajnika koji primaju novac πto pripada OpÊini

Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu poπteno, bez himbe, predanopotraæivati i utjerivati sve opÊinske prihode za koje doznam sam ili odgospodina kneza, a i od svih ostalih od kojih budem mogao doznati. Taj Êunovac Ëuvati na korist OpÊine dubrovaËke, i od tog novca nikome neÊu dati,osim po nareenju gospodina kneza i Malog vijeÊa Grada. Jedino ako mi samgospodin knez zapovjedi da dadem, dat Êu deset perpera ili manje, samo jednomza Ëitavo vrijeme njegove uprave da se utroπi u korist OpÊine, ako ih budemimao, a za ostale potrebe ne smijem sam troπiti, nego s privolom spomenutogMalog vijeÊa. I ni na koji naËin ni s kakvim izgovorom ne Êu pronevjeriti niπtaod tog novca koji pripada OpÊini, i sve raËune o dohotku za koje doznam dapripadaju gospodinu knezu, prijavit Êu πto prije budem mogao. Posve Êuizvrπavati sve πto mi gospodin knez s VijeÊem i Sudom, okupljenim na glaszvona, u ovoj prisezi ushtjedne dodati ili oduzeti. I polagat Êu raËun o prihodu irashodu koliko god mi puta gospodin knez zapovjedi i komu god on po svojojvolji odredi. Sve Êu to izvrπavati poπteno ne pomaæuÊi prijevarno prijatelju nitiπkodeÊi neprijatelju, odsad godinu dana, ili dok se ne navrπi puna godina odvremena kad gospodin knez poËne upravljati. I dok sam æiv, bit Êu vjeran gospodinumletaËkom duædu a naπemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost premakapitularu na koji mu je prisegla OpÊina dubrovaËka. I pridræavat Êu se ugovora sMlecima i truditi se da ga se svi pridræavaju.

LIBER SECUNDUS

154

XVI.

Sacramentum vicarii

B

Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude ero studiosus inomnibus factis que pertinent vicarie ad honorem d. ducis Veneciarum et d.comitis Ragusii; et raciones ipsius comitis diligenter inquiram et eas quam citopotero d. comiti manifestabo, et cum bono studio eas extraham que erunt de suaracione, et nichil ei celabo neque occultabo, sed quam cito potero sibi dabo. Etomnes quos mihi dixerit d. comes pignerare, tam pro sua racione alicuius debiti,sine dilacione et mora viriliter pignerabo, secundum modum et formam quamipse preceperit; preterea omnes raciones Comunis manutenebo, et cum opusfuerit et mihi preceperit d. comes mittere angarios, ipsos transmittam. Sciendumnamque est quod habere debeo a comiti Ragusii salarium mihi in Statutoconcessum, et eciam de omnibus que manifestabo d. comiti vel iudicio iudicumrescutero, habere debeo decimam partem a predicto d. comite, et omnes aliashonorificencias et redditus quas consuerunt habere alii vicarii. Et de omnibus dequibus d. comes me interrogaverit, veritatem dicam sibi; et de circuitu istiusterre non exeam nisi de licencia dicti d. comitis. Et si mihi voluerit addere velminuere aliquid in hoc sacramento cum suo Consilio et Curia congregata adsonitum campane, per omnia tenear; hec omnia attendam bona fide, nisiremanserit per d. comitem, a modo usque ad S. Michaelem de septembri, et indeusque ad unum annum completum. Et fidelis ero d. duci Veneciarum dumvixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundummodum capitularis per Comunitatem Ragusii sibi iuratum; et pactumVeneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur.

C

Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude ero studiosus inomnibus factis que pertinent vicarie ad honorem d. comitis Ragusii; et rationesipsius comitis diligenter inquiram et eas quam cito potero d. comiti manifestabo,et cum bono studio eas extraham que erunt de sua ratione, et nichil ei celaboneque occultabo, sed quam cito potero sibi dabo. Et omnes quos mihi dixerit d.comes pignerare, tam pro sua ratione quam pro ratione alicuius debiti, sinedilatione et mora viriliter pignerabo, secundum modum et formam quam ipsepreceperit; preterea omnes rationes Comunis manutenebo, et cum opus fuerit etmihi preceperit d. comes mittere angarios, ipsos transmittam. Sciendum namqueest quod habere debeo a Comunitati Ragusii salarium mihi in Statutoconcessum, et etiam de omnibus que manifestabo d. comiti vel iudicio iudicum

KNJIGA DRUGA

155

XVI.

Prisega kneæeva zamjenika

B

Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu u dobroj vjeri, bez himbe, biti predanu svim poslovima koji pripadaju sluæbi zamjenika, na Ëast gospodina mletaËkogduæda i gospodina kneza dubrovaËkog; i marljivo Êu istraæivati sva pravaspomenutog kneza i, πto prije budem mogao, priopÊit Êu ih gospodinu knezu, paÊu ona koja mu pripadaju s velikom pomnjom utjerati i niπta mu ne Êu prikriti nizatajiti, nego Êu mu, πto prije uzmognem, predati. I sve koje mi gospodin knezreËe da plijenim, kako za njegov raËun tako i za raËun nekog duga, plijenit Êubez odgaanja i krzmanja, postojano, na naËin i priliku kako on zapovjedi. Osimtoga, skrbit Êu se o svim opÊinskim pravima i kad zatreba i kad mi gospodinknez zapovjedi da poπaljem tlaËnike, poslat Êu ih. Neka se pak zna da od OpÊinedubrovaËke imam dobiti plaÊu odobrenu u Statutu, a i od svega πto prijavimgospodinu knezu ili πto po presudi sudaca utjeram, trebam od gospodina knezadobiti desetinu te sve ostale poËasti i prihode πto su ih obiËavali imati drugikneæevi zamjenici. Gospodinu knezu Êu o svemu o Ëemu me upita, reÊi istinu, iizvan granica ove zemlje ne Êu izlaziti, osim s dopuπtenjem reËenoga gospodinakneza. Pa ako mi sa svojim VijeÊem i Sudom, okupljenim na glas zvona, htjedneu ovoj prisezi neπto narediti u veÊem ili umanjenom opsegu, neka me toposvema obvezuje; sve Êu ovo obavljati u dobroj vjeri odsad do Miholjdana urujnu i od tada punu godinu dana, osim ako to gospodin knez ostavi (za kasnijeizvrπenje). I dok sam æiv, bit Êu vjeran gospodinu mletaËkom duædu a naπemusam gospodinu knezu obvezan prema kapitularu na koji mu je prisegla OpÊinadubrovaËka. Pridræavat Êu se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svipridræavaju.

C

Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu u dobroj vjeri, bez himbe, biti predanu svim poslovima koji pripadaju sluæbi zamjenika, u Ëast gospodina knezadubrovaËkog; i marljivo Êu istraæivati prava spomenutog kneza i, πto prijebudem mogao, priopÊit Êu ih gospodinu knezu, a ona koja mu pripadaju, svelikom Êu pomnjom utjerivati i niπta mu ne Êu prikriti ni zatajiti, nego Êu mu,πto prije uzmognem, predati. I sve koje mi gospodin knez rekne da plijenim,kako za njegov raËun, tako i za raËun nekog duga, plijenit Êu postojano, bezodgaanja i krzmanja na naËin i priliku kako on zapovjedi. Osim toga skrbit Êuse o svim opÊinskim pravima i, kad zatreba i kad mi gospodin knez zapovjedi dapoπaljem tlaËnike, poslat Êu ih. Neka se pak zna da od OpÊine dubrovaËke imamdobiti plaÊu odobrenu u Statutu, a i od svega πto prijavim gospodinu knezu, ili

LIBER SECUNDUS

156

rescutero, habere debeo decimam partem a predicto d. comite, et omnes aliashonorificencias et redditus quos consueverunt habere alii vicarii. Et de omnibusde quibus d. comes me interogaverit, veritatem dicam sibi; et de circuitu istiusterre non exeam nisi de licentia dicti d. comitis. Et si mihi voluerit addere velminuere aliquid in hoc sacramento cum suo Consilio et Curia congregata adsonitum campane, per omnia tenear; hec omnia attendam bona fide, nisiremanserit per d. comitem, a modo usque ad s. Michaelem de septembri, et indeusque ad unum annum completum.

XVII.

Sacramentum ripariorum

B

Iuro ad evangelia sancta Dei quod fidelis ero toto tempore vite mee d. duciVeneciarum et d. comiti Ragusii usque dum ipse fuerit in regimine civitatis, etomnibus suis preceptis obediam, et pignerabo cum vicario vel sine vicarioquemcumque d. comes vel vicarius, vel qui in loco eius fuerit, mihi preceperitpignerare. Et de omnibus de quibus me interrogaverit veritatem sibi dicam, etomnes suas iusticias et raciones custodiam, et quam cito potero ei manifestabo.Hec omnia attendam bona fide sine fraude, usque dum in hoc officiopermansero. Et fidelis ero d. duci Veneciarum dum vixero, et ad d. comitemnostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis perCommunitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo, etoperam dabo quod ab omnibus observetur.

C

Iuro ad evangelia sancta Dei quod fidelis ero toto tempore vite mee d. comitiRagusii usque dum ipse fuerit in regimine civitatis, et omnibus suis preceptisobediam, et pignerabo cum vicario vel sine vicario quecumque d. comes velvicarius, vel qui in loco eius fuerit, mihi preceperit pignerare. Et de omnibusquibus me interrogaverit veritatem sibi dicam, et omnes suas iusticias et rationescustodiam, et quam cito potero manifestabo. Hec omnia attendam bona fidesine fraude usque dum in hoc offitio permansero.

KNJIGA DRUGA

157

πto po presudi sudaca utjeram, trebam od gospodina kneza dobiti desetinu, tesve ostale poËasti i prihode koje su obiËavali imati drugi kneæevi zamjenici.Gospodinu knezu Êu o svemu o Ëemu me upita, reÊi istinu, i ne Êu izlaziti izvangranica ove zemlje, osim s dopuπtenjem gospodina kneza. Pa ako mi sa svojimVijeÊem i Sudom, okupljenim na glas zvona, htjedne u ovoj prisezi neπtonarediti, u veÊem ili umanjenom opsegu, neka me to posvema obvezuje; sve Êuto obaviti u dobroj vjeri odsad do Miholjdana u rujnu i od tada punu godinudana, osim ako to gospodin knez ostavi (za kasnije izvrπenje).

XVII.

Prisega zdurâ

B

Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu dok sam æiv biti vjeran gospodinumletaËkom duædu i gospodinu knezu dubrovaËkom dok on bude upravljaoGradom, i pokoravat Êu se svim njegovim zapovijedima i plijenit Êu, s njegovimzamjenikom ili bez njega, svakoga koga mi gospodin knez, njegov zamjenik, ilitko ga bude mijenjao, zapovjedi da plijenim. I reÊi Êu mu istinu o svemu o Ëemume upita, i sva Êu njegova prava i probitke πtititi i priopÊit Êu mu ih πto prijebudem mogao. Sve Êu to obavljati u dobroj vjeri, bez himbe, dok budem u ovojsluæbi. I dok sam æiv, bit Êu vjeran gospodinu mletaËkom duædu a naπemu samgospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je priseglaOpÊina dubrovaËka. I pridræavat Êu se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svipridræavaju.

C

Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu dok sam æiv biti vjeran knezudubrovaËkom dok on bude upravljao Gradom. I pokoravat Êu se svim njegovimzapovijedima i plijenit Êu s njegovim zamjenikom, ili bez njega, svakoga koga migospodin knez ili zamjenik, ili tko ga bude mijenjao, zapovjedi da plijenim. I reÊiÊu mu istinu o svemu o Ëemu me upita i sva Êu njegova prava i probitke πtititi ipriopÊit Êu mu ih πto prije budem mogao. Sve Êu to obavljati u dobroj vjeri, bezhimbe, sve dok budem u ovoj sluæbi.

LIBER SECUNDUS

158

XVIII.

Sacramentum illorum qui sunt supra vinum

Bannum vini. Omnes in quocumque ligno fuerint volentes venire Ragusium,videlicet de Veneciis et ab una ripa et altera usque Tragurium et per totamApuleam, cum ipsos Deus conduxerit Ragusium, de superfluo vino quod eisremanserit, dividant per unamquamque personam et per unamquamque partemligni ad medium quingum1, et superfluum effundatur; et insuper communitasligni det bannum yperpera duo2, et similiter unaqueque mensa pivatorum detalia yperpera duo per bannum. Et eodem modo bannum confirmamus, deDulcinio versus Romaniam per totam Apuleam volentes venire Ragusium, sicutprescriptum3 est. Omnes vero a Tragurio versus Ragusium et a Dulciniosimiliter4 versus Ragusium volentes venire Ragusium, liceat eis partire5 desuperfluo vino ad quartam de vino per unamquamque personam et perunamquamque partem ligni, et superfluum vini6 effundatur, et comunitas lignidet yperperos duo7, et mensa8 pivatorum det alia yperpera duo. Venientes tamende Cataro ad Ragusium dividant per unamquamque personam et perunamquamque partem ligni ad dimidiam quartam, et si superfluum fueriteffundetur, et det predictum bannum sicut prelegitur. Et hec omnia credanturiuramento nauclerii ligni vel lignorum veniencium9 Ragusium. Verumtamenquicumque nauclerius per suum sacramentum super predictis non dixeritveritatem, omne dampnum et penam quam deberent sustinere marinarii velpivati, habeat et sustineat illam penam nauclerius solus. Et qui dimiserit vinumin terra in aliqua parte de Corcura versus Ragusium, cadat in dictam penam etbannum, et d. comes habebit yperperum unum et inquisitores vini habebuntalterum; et sub dicta pena nullus nauclerius permittat mittere vinum in suumlignum veniendo Ragusium, nisi tantum ad bibendum in societate et non per se.Additum est quod omnes qui non traxerint vinum de Ragusio pro parte ligni,quando exibunt de Ragusio, non possit in eorum reditu portare similiter vinumpro parte ligni.

XIX.

Sacramentum illorum qui sunt supra frumentum et omnemaliam blavam

Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude et malo ingeniofecero officium blave mihi1 comissum, et non concedam alicui persone neclicenciam dabo portandi blavam aliquam aut aliquod ligumen nisi per districtumRagusii; et eciam per illum districtum non concedam nisi secundum hancquantitatem, videlicet unum copellum frumenti inter tres personas perebdomada; et si aliquis vellet ordeum, unum copellum inter duas personas per

KNJIGA DRUGA

159

XVIII.

Prisega nadzornika vina

Globa za vino. Svi koji ushtjednu doÊi u Dubrovnik, na kojem god plovilubili; naime iz Mletaka, s jedne i druge obale sve do Trogira i diljem cijele Apulije,kad ih Bog dovede u Dubrovnik, neka od suviπka vina πto im preostane podijelepo svakoj osobi i po svakom dijelu plovila po pola vjedra, a πto pretekne, nekase prolije. A povrh toga neka brodska udruga plati dva perpera globe i jednakotako svaka putniËka zajednica neka plati druga dva perpera globe. Na jednaknaËin, kao πto je propisano, potvrujemo globu za one koji æele od Ulcinjaprema Romaniji (IstoËnom Rimskom Carstvu) preko cijele Apulije doÊi uDubrovnik. Svima pak koji hoÊe doÊi u Dubrovnik, od Trogira u smjeruDubrovnika, a jednako tako od Ulcinja u smjeru Dubrovnika, neka je slobodnopodijeliti od suviπka vina po jednu kvartu svakoj osobi i svakom dijelu broda, aostatak vina neka se prolije, i neka brodska udruga plati dva perpera, a putniËkazajednica druga dva perpera. Oni pak koji dolaze iz Kotora u Dubrovnik, nekapodijele po svakoj osobi i po svakom suvlasniËkom dijelu broda po polovicukvarte, a ako πto pretekne, neka se prolije, i neka se plati globa kako je naprijedzapisano. I svemu ovome neka se vjeruje na prisegu nokjera plovila ili plovilâ πtoprispiju u Dubrovnik. Meutim, koji god nokjer pod prisegom ne rekne istinu oonome πto je prije reËeno, neka svu πtetu i kaznu koju bi morali snositi mornariili putnici, preuzme i snosi sam. I tko iskrca vino na kopno u nekome mjestu odKorËule prema Dubrovniku, neka potpadne pod spomenutu kaznu i globu, igospodin knez Êe dobiti jedan perper, a nadzornici vina dobit Êe drugi. I podprijetnjom dotiËne kazne neka nijedan zapovjednik broda ne dopusti unijeti vinona svoj brod kad dolazi u Dubrovnik, nego samo za piÊe u druπtvu, a ne za sebe.Dodano je ovo: oni koji ne izvezu iz Dubrovnika vino za suvlasniËki dio brodapri izlasku iz Dubrovnika, jednako tako ne smiju na svom povratku dovozitivino za suvlasniËki dio broda.

XIX.

Prisega nadzornika pπenice i svakoga drugog æita

riseæem na sveta Boæja evanelja da Êu u dobroj vjeri, bezhimbe i zle namisli, obavljati povjerenu mi sluæbu za æitarice,i ne Êu nikomu dopustiti niti izdati dozvolu da dovozi nekoæito ili soËivo, osim za dubrovaËku oblast, ali ni za tu oblastne Êu dopustiti, osim u ovoj koliËini, to jest jedan uborakpπenice na tri osobe tjedno. A tko bi htio jeËam, jedan uborakna dvije osobe tjedno; ako tko htjedne bob, jedan uborak na

LIBER SECUNDUS

160

ebdomadam; et si aliquis vellet fabam, unum copellum inter quatuor personas etnon ultra; et si aliquis vellet portare blavam occassione seminandi in districtuRagusii vel extra districtum, accipiam ab eis fidanciam2 quod illam blavamseminabit et tempore messionis ducet illam in civitatem3 Ragusii sine iustoimpendimento; et si sciero aliquem contra hoc facientem, d. comiti quam cicius4

potero manifestabo. Et per occassionem5 istius officii non accipiam nec accipifaciam aliquid quod ad meam vel alicuius utilitatem pertineat, salvo eo quod sid. comes cum suo6 Consilio mihi voluerit aliquid addere vel minuere superomnia predicta; et si aliquid7 de predictis ad manus meas venerit, quam cicius4

potero d. comiti vel cui ipse dixerit dabo. Et in facto burgi dabo blavam omni diemartis secundum predictam quantitatem, in facto insularum et illorum quivadunt per mare dabo die dominico et die lune, et omnibus alliis locis per terramdabo omnibus aliis diebus edomade, secundum dictum ordinem8. Et illeRaguseus qui portabit blavam, vel portari faciet contra hunc ordinem, perdatyperperum unum et totam illam blavam. Hec omnia observabo bona fide, amodo usque ad s. Michaelem de septembri; et inde usque ad unum annumcompletum. Et fidelis ero d. duci Veneciarum dum vixero, et ad d. comitemnostrum tenear fidalitatem observare, secundum modum capitularis perCommunitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo, etoperam dabo quod ab omnibus observetur9.

XX.

Sacramentum illorum qui sunt ad exigendum ficta domorumComunis

Iuro ad evangelia sancta Dei quod bona fide sine fraude et malo ingenio erostudiosus fideliter excutere omnia ficta domorum Comunis1 civitatis Ragusii abomnibus qui stabunt in eis; et nec amicum iuvabo nec inimicum nocebo perfraudem; et de toto eo quod recepero2 inde, vel ad manus meas pervenerit, velalius pro me receperit, non fecero inde aliquam meam utilitatem, nec alicuicomodabo, set3 quam cicius4 potero d. comiti dabo vel cuicumque5 ipse mihiordinaverit. Et de omnibus et per omnia que recipero6 vel expendidero, faciamrectam et iustam racionem ex toto d. comiti nostro et cui sibi placuerit, duabusvel pluribus vicibus in anno, ad voluntatem dicti d. comitis. Hec omniaobservabo bona fide, a modo usque ad S. Michaelem de septembri, et inde usquead unum annum completum. Et fidelis ero d. duci Veneciarum dum vixero, et add. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularissibi per Communitatem Ragusii iuratum; et pactum Veneciarum observabo, etoperam dabo quod ab omnibus observetur7.

KNJIGA DRUGA

161

Ëetiri osobe tjedno, i ne viπe od toga. Htjedne li tko dovesti æito radi sijanja udubrovaËkoj oblasti ili izvan nje, traæit Êu od njega jamstvo da Êe to æito posijatii da Êe ga u vrijeme æetve dovesti u grad Dubrovnik ako ne bude opravdanosprijeËen. Ako doznam za nekoga da ovo krπi, prijavit Êu ga gospodinu knezu πtoprije budem mogao. ObavljajuÊi ovu sluæbu ne Êu niπta primati niti dopustiti dase primi neπto πto ide u korist mene ili nekoga drugog, poπtujuÊi ono πtogospodin knez sa svojim VijeÊem htjedne dodati ili oduzeti u svemu u svezi sasvim prije reËenim. Dospije li πto od prije spomenutoga u moje ruke, predat Êuπto prije budem mogao gospodinu knezu ili onome kome on rekne. A πto se tiËeGrada, izdavat Êu æito svakog utorka prema prije reËenoj koliËini; kad je pak rijeËo otocima i onima koji plove morem, izdavat Êu nedjeljom i ponedjeljkom, asvim ostalim mjestima na kopnu izdavat Êu u sve ostale dane u tjednu, premaspomenutoj odredbi. A onaj DubrovËanin koji bude dovozio æito ili dao da gadrugi dovozi mimo ove uredbe, kaænjava se globom od jednog perpera i ostajebez svega æita. Sve Êu ovo izvrπavati poπteno odsad do Miholjdana u rujnu i odtada dok se ne navrπi godina dana. I dok sam æiv, bit Êu vjeran gospodinu mletaËkomduædu a naπemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na kojimu je prisegla OpÊina dubrovaËka. I pridræavat Êu se ugovora s Mlecima i truditi se daga se svi pridræavaju.

XX.

Prisega ubiratelja najamnina za opÊinske kuÊe

Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu u dobroj vjeri, bez himbe i zlenamisli, nastojati savjesno utjerivati sve najamnine za opÊinske kuÊe gradaDubrovnika od svih koji budu u njima stanovali, i ne Êu prijevarno pomagatiprijatelju niti πkoditi neprijatelju; od svega onoga πto odatle primim ili πto dospijeu moje ruke, ili pak netko drugi primi u moje ime, ne Êu izvlaËiti nikakvu koristza sebe, niti Êu ikome pozajmljivati, nego Êu to, πto prije budem mogao, predatigospodinu knezu ili onomu koga mi on odredi. I o svemu i za sve πto primim ilipotroπim, poloæit Êu cjelovito toËan i Ëist raËun naπem gospodinu knezu i onomekoga on odredi, dva ili viπe puta godiπnje, prema volji spomenutoga gospodinakneza. Sve Êu to vjerno izvrπavati odsad do Miholjdana u rujnu i od tada sve dokse ne navrπi godina dana. I dok sam æiv, bit Êu vjeran gospodinu mletaËkom duædu anaπemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu jeprisegla OpÊina dubrovaËka. I pridræavat Êu se ugovora s Mlecima i truditi se da ga sesvi pridræavaju.

LIBER SECUNDUS

162

XXI.

Sacramentum illorum qui sunt supra ordinem panis

Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude et malo ingenio, erostudiosus in excuciendo, inquirendo omnes raciones1 pertinentes Comunicivitatis Ragusii supra ordinem panis; et nec amicum iuvabo nec inimicumnocebo per fraudem. Et de tota illa pecunia que pro hoc officio ad manus measpervenerit vel alius pro me receperit, non fecero inde aliquam meam utilitatem,nec alicui de ipsa comodabo, sed quam cicius2 potero d. comiti nostro vel cuiipse mihi ordinaverit dabo; et eciam de omnibus et per omnia que recipero inhoc officio pertinentibus Comuni Ragusii, faciam rectam et iustam racionemintegre d. comiti vel cui sibi placuerit, ad voluntatem eiusdem d. comitis. Hecomnia observabo bona fide a modo usque ad S. Michaelem de septembri, et indeusque ad unum annum completum. Et fidelis ero d. duci Veneciarum dumvixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundummodum capitularis per Communitatem Ragusii sibi iuratum; et pactumVeneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur3.

XXII.

Sacramentum artificum omnium arcium

Iuro ad evangelia sancta Dei quod bona fide sine fraude operabor meamartem non machinando eam malo modo; et si aliquis dederit mihi de suolaborerio ad faciendum vel operandum, non fraudabo aliquid de eo nequecambiabo, sed sicut cum eo convenero attendam. Et si sciero aliquem de meoministerio qui fraudulenter vel machinose operetur, quam cito potero d. comitimanifestabo. Et in hiis omnibus amicum non iuvabo nec inimicum nocebo perfraudem. Hec omnia attendam bona fide sine fraude a modo usque ad S.Michaelem de septembri, et inde usque ad unum annum completum. Et fidelisero d. duci Veneciarum dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatemobservare, secundum modum capitularis per Communitatem Ragusii sibiiuratum; et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibusobservetur1.

KNJIGA DRUGA

163

XXI.

Prisega nadzornika odredbe o kruhu

Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu u dobroj vjeri, bez himbe i zlenamisli, nastojati predano utjerivati i istraæivati sve prihode πto pripadaju OpÊinigrada Dubrovnika prema odredbi o kruhu, i ne Êu prijevarno pomagati prijateljuni πkoditi neprijatelju. I od svega onog novca πto za vrijeme ove sluæbe prispijeu moje ruke, ili pak netko drugi u ime moje primi, ne Êu izvlaËiti nikakvu koristza sebe niti Êu ikom od njega pozajmljivati, nego Êu ga, πto prije budem mogao,predati naπem gospodinu knezu ili onomu koga mi on odredi. Isto tako, o svemui za sve πto primim u ovoj sluæbi, a pripada OpÊini dubrovaËkoj, poloæit Êupotpuno toËan i Ëist raËun gospodinu knezu ili onome koga on odredi, premavolji istoga gospodina kneza. Sve Êu ovo vjerno izvrπavati odsad do Miholjdanau rujnu, i od tada sve dok se ne navrπi godina dana. I dok sam æiv, bit Êu vjerangospodinu mletaËkom duædu a naπemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost premakapitularu na koji mu je prisegla OpÊina dubrovaËka. I pridræavat Êu se ugovora sMlecima i truditi se da ga se svi pridræavaju.

XXII.

Prisega majstorâ svih obrta

Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu u dobroj vjeri, bez himbe, obavljatisvoju obrtniËku djelatnost, ne obavljajuÊi je naopako; i ako mi tko dade da za njobavim neki posao, ne Êu u njemu niπta prijevarno uraditi ni izmijeniti, nego Êupostupiti kako se s njim dogovorim. A doznam li da netko iz moje djelatnostiradi prijevarno ili spletkarski, prijavit Êu to gospodinu knezu πto prije budemmogao. I u svemu ovome ne Êu prijevarno pomagati prijatelju ni πkoditineprijatelju. Sve Êu to izvrπavati u dobroj vjeri, bez himbe, odsad do Miholjdanau rujnu i od tada sve dok se ne navrπi godina dana. I dok sam æiv, bit Êu vjerangospodinu mletaËkom duædu a naπemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost premakapitularu na koji mu je prisegla OpÊina dubrovaËka. I pridræavat Êu se ugovora sMlecima i truditi se da ga se svi pridræavaju.

LIBER SECUNDUS

164

XXIII.

Sacramentum nunciorum1 qui mittuntur a domino comite pronegociis2 Comunis3 Ragusii

B

Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude studiose et bene cumomni meo posse tractabo in hac via, et operabor omnibus modis quibus potero,proficuum et honorem ac utilitatem civitatis Ragusii cum honore d. ducisVeneciarum et comitis nostri Ragusii. Et que mihi commissa fuerint dicere velfacere, secundum quod preceperit mihi d. comes Ragusii, diligenter dicam etfaciam sine fraude; servicium malo modo non tollam neque tolli faciam, amicumnon iuvabo, nec inimicum nocebo per fraudem. Et in meo reditu Ragusiumveritatem dicam d. comiti et suo Consilio de omnibus quibus me interrogaverint,et eciam quod factum habebo pro quo missus fui. Hec omnia attendam bona fidesine fraude. Et fidelis ero d. duci Veneciarum dum vixero, et ad d. comitemnostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis perCommunitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo, etoperam dabo quod ab omnibus observetur.

C

Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude studiose et bene cumomni meo posse tractabo in hac via, et operabor omnibus modis quibus potero,proficuum et honorem ac utilitatem civitatis Ragusii cum honore Comunitatisnostri Ragusii. Et que mihi comisserint dicere vel facere, quod secundum quodpreceperit mihi d. comes Ragusii, diligenter dicam et faciam sine fraude;servicium malo modo non tollam neque tolli faciam, amicum non iuvabo necinimicum nocebo per fraudem. Et in meo reditu Ragusium veritatem dicam d.comiti et suo Consilio de omnibus quibus me interogaverint, et etiam quodfactum habebo pro quo missus fui. Hec omnia attendam bona fide sine fraude.

KNJIGA DRUGA

165

XXIII.

Prisega poklisara koje gospodin knez πalje za poslove OpÊinedubrovaËke

B

Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu vjerno, bez himbe, predano i kakonajbolje mogu voditi pregovore na ovom putovanju i raditi na svaki menimoguÊi naËin za dobrobit, Ëast i korist grada Dubrovnika, te na Ëast gospodinamletaËkog duæda i naπeg kneza dubrovaËkoga. I πto mi bude nareeno reÊi iliuËiniti, pomno Êu to reÊi ili uËiniti bez himbe, onako kako mi bude zapovjediogospodin knez dubrovaËki; ne Êu uzimati mito ni dati da se uzme, ne Êuprijevarno pomagati prijatelju ni neprijatelju πkoditi. I po svom povratku uDubrovnik reÊi Êu istinu gospodinu knezu i njegovu VijeÊu o svemu o Ëemu meupitaju, a isto tako o onome πto sam uËinio za stvar za koju sam bio poslan. SveÊu to obavljati u dobroj vjeri, bez himbe. I dok sam æiv, bit Êu vjeran gospodinumletaËkom duædu a naπemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost premakapitularu na koji mu je prisegla OpÊina dubrovaËka. I pridræavat Êu se ugovoras Mlecima i truditi se da ga se svi pridræavaju.

C

Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu vjerno, bez himbe, predano i kakonajbolje mogu voditi pregovore na ovom putovanju i raditi na svaki menimoguÊi naËin za dobrobit, Ëast i korist grada Dubrovnika, te na Ëast naπe OpÊinedubrovaËke. I πto mi bude nareeno reÊi i uËiniti, pomno Êu to reÊi i uËiniti bezhimbe, kako mi bude zapovjedio gospodin knez dubrovaËki; ne Êu uzimati mitoni dati da se uzme; ne Êu prijevarno prijatelju pomagati ni πkoditi neprijatelju. Apo svom povratku u Dubrovnik reÊi Êu istinu gospodinu knezu i njegovu VijeÊuo svemu o Ëemu me upitaju, a isto tako o onome πto sam uËinio za stvar za kojusam bio poslan. Sve Êu ovo izvrπavati u dobroj vjeri, bez himbe.

LIBER SECUNDUS

166

XXIV.

De salario nunciorum1

Si aliquis nunciu2 vel nuncii3 mitterentur Dyrrachium, habere debeatunusquisque ipsorum yperperos septem et lignum et angarios a Comuni.

De Ragusio AvolanamSi Avolanam, habeat unusquisque yperpera4 duodecim et angarios et naulum

ligni et conducturam equorum a Comuni.De Ragusio ad Corfu per mare

Si ad Corfu per mare iverint, habeat unusquisque yperperos viginti et naulumligni et conducturam equorum et angararios5 a Comuni.

De Ragusio in Avalonam et de Avolana Corfu per terramSi per terram iverint ab Avalona usque Corfu, habeat unusquisque yperperos

triginta, et ipsi de suo sallario solvant conducturam equorum et angararios6.De Avalona in antea

Si ab Avalona in antea iverint, habeat unusquisque yperperos quadraginta,angararios et naulum ligni et conducturam equorum persolvant de suo7 sallario;et similiter si iverint Artam.

Usque ArmiroSi iverint usque Armiro, habeat unusquisque yperperos sexaginta, et ipsi de

suo8 sallario persolvant naulum ligni et conducturam equorum et angararios9.De Ragusio in Arbanum

Si iverint Arbanum, habeat unusquisque yperperos decem et angararios9 etnaulum ligni et conducturam equorum a Comuni10.

De Ragusio in Dulcignum et AntibarumSi iverint Dulcignum vel Antibarum, habeat unusquisque lignum et

angararios et yperperos quinque a Comuni11.Die XVII aprilis, curente12 anno Domini MCCLXXXVII13, indicione XV14,

tempore egregii viri d. Nicolai Quirini, comitis Ragusii, in15 Parvo Consiliocongregato sonitu campanarum more solito additum fuit huic statuto: quod quiiverit Scutarum, habeat unusquisque a Comuni yperperos VII et lignum etangarios16.

De Ragusio17 CatarumSi iverit18 Catarum, habeat unusquisque lignum et angararios et yperpera

tria19 a Comuni.De Ragusio in Rassiam a Brescua in antea

Si iverint in Rassiam, videlicet a Briscua20 in antea, unusquisque habeatyperpera quadraginta, et de suo sallario solvat conducturam equorum et quilibetnuncius2 debet habere tres equos, et nullus dominus equi accipere possit pronaulo equi nisi yperpera tria, et angararios6 condecenter habeat a Comuni.

KNJIGA DRUGA

167

XXIV.

PlaÊe poklisara

Ako bi koji poklisar ili poklisari bili poslani u DraË, svaki od njih treba odOpÊine dobiti sedam perpera, brod i poslugu.

Od Dubrovnika u ValonuDo Valone neka od OpÊine svaki dobije dvanaest perpera, poslugu i brodsku

vozarinu i najam konja.Od Dubrovnika do Krfa morem

Ako bi poπli na Krf morem, neka svaki dobije od OpÊine dvadeset perpera,brodsku vozarinu te najam konja i poslugu.

Od Dubrovnika do Valone i od Valone do Krfa kopnomAko pou kopnom od Valone do Krfa, neka svaki dobije trideset perpera i

neka sami od svoje plaÊe plate najam konja i poslugu.Od Valone dalje

Ako bi krenuli od Valone dalje, neka svaki od njih dobije Ëetrdeset perpera,poslugu i brodsku vozarinu, a najam konja neka podmire od svoje plaÊe; istovrijedi pou li u Artu.

Do ArmiraAko bi iπli do Armira, neka svaki od njih dobije πezdeset perpera, a sami od

svoje plaÊe neka plate brodsku vozarinu te najam konja i poslugu. Od Dubrovnika do Arbana

Ako bi iπli u Arbano, neka svaki od njih dobije od OpÊine deset perpera,poslugu te brodsku vozarinu i najam konja.

Od Dubrovnika u Ulcinj i BarAko idu u Ulcinj ili Bar, neka svaki od njih dobije od OpÊine brod te poslugu

i pet perpera. Dana 17. travnja, tekuÊe godine Gospodnje 1287., petnaeste indikcije, u

vrijeme vrsnog muæa gospodina Nikole Kvirina, kneza dubrovaËkoga, u MalomvijeÊu, okupljenom, po obiËaju, na glas zvona, dodano je ovom zakonu sljedeÊe:poe li netko u Skadar, neka od OpÊine dobije sedam perpera te brod i poslugu.

Od Dubrovnika u KotorSvaki onaj koji poe u Kotor, neka od OpÊine dobije brod, poslugu i tri

perpera.Od Dubrovnika u Raπku, dalje od Brskova

Krenu li u Raπku, naime dalje od Brskova, svaki neka dobije Ëetrdesetperpera, a najam konja neka plati od svoje plaÊe. Svaki poklisar mora imati trikonja, i nijedan vlasnik konja ne smije uzeti za najam konja viπe od tri perpera,a od OpÊine neka dobije doliËnu poslugu.

LIBER SECUNDUS

168

De Ragusio in Brascuam tantum vel AnagastumSi iverint usque Brescuam, habeat unusquisque yperperos triginta, et de suo

sallario solvat conducturam equorum et nullus dominus equi accipere possit pronaulo equi nisi yperperos duo; et si iverit usque Anagastum, habeat unusquisqueyperpera21 quindecim, et dominus equi unum yperperum et medium.

De Ragusio in PapoamSi iverit Papoam vel usque ad civitatem Stagni, habeat unusquisque a

Comuni5 yperperos quatuor22.De Ragusio in Narentum et in Chelmum

Si iverit in Narentum vel in Chelmum, habeat unusquisque nuncius23 lignumet angararios et equos et yperperos sex24 a Comuni.

De Ragusio in BossinamSi iverit25 in Bosinam26, habeat unusquisque nuncius27 yperpera28 viginti

quinque et angararios a Comuni, et de suo sallario persolvat equos.De Ragusio Almisium, Spaletum29, Tragurium

Si iverit30 Almisium, Spaletum, Tragurium, habeat unusquisque nuncius27

lignum et angararios et yperperos sex a Comuni.De Ragusio Iadram

Si iverit Iadram, habeat unusquisque nuncius27 lignum et angararios etyperperos decem31 a Comuni.

De Ragusio Polam usque TriestumSi iverint32 Polam usque Triestum, habeat unusquisque nuncius27 lignum et

angararios et yperperos viginti a Comuni.De Ragusio Venecias et in Marchiam Ancontanam

Si iverint Venecias vel in totam Marchiam Ancontanam, habeat unusquisquelignum et angararios et yperpera triginta tria33 a Comuni.

De Ragusio Brondusium usque VestamSi iverint Brondusium et a Brondusio usque Vestam, habeat unusquisque

lignum et angararios et yperperos quindecim a Comuni; et si iverint per terramlonge a marina, habeat unusquisque omni die pro suis expensis et conducturaequorum tarinos auri sex.

XXV.

Sacramentum illorum qui sunt antepositi ad faciendumaliquod laborerium pro Comuni1

Iuro ad evangelia sancta Dei quod bona fide sine fraude ero studiosus operarifacere opera super quibus antepositus sum, bene et pro minori precio quampotero, et illam pecuniam que ad manus meas pervenerit diligenter custodiam etexpendam in ipso laborerio, nichil apud me de ipsa pecunia occultando ullomodo vel ingenio; et scribam vel scribere faciam totum illud quod recipero velexpendidero per ordinem quam melius potero; et de tota illa pecunia, que pro

KNJIGA DRUGA

169

Od Dubrovnika samo do Brskova ili NikπiÊaAko budu iπli do Brskova, neka svaki dobije trideset perpera, a od svoje plaÊe

neka plati najam konja; nijedan vlasnik konja ne smije uzeti za najam konja viπeod dva perpera. Pou li pak do NikπiÊa, neka svaki dobije petnaest perpera, avlasnik konja jedan i pol perper.

Od Dubrovnika do Popova Ako poe u Popovo ili do grada Stona, neka svaki dobije od OpÊine Ëetiri

perpera.Od Dubrovnika do Neretve i Huma

Ako bi iπao do Neretve ili Huma, neka svaki poklisar dobije od OpÊine brodi poslugu te konje i πest perpera.

Od Dubrovnika u Bosnu Ako poe u Bosnu, neka svaki poklisar dobije od OpÊine dvadeset i pet

perpera i poslugu, a od svoje plaÊe neka plati konje.Od Dubrovnika do Omiπa, Splita i Trogira

Poe li u Omiπ, Split ili Trogir, neka svaki poklisar dobije od OpÊine brod teposlugu i πest perpera.

Od Dubrovnika do Zadra Ako bi iπao u Zadar, neka svaki poklisar dobije od OpÊine brod te poslugu i

deset perpera. Od Dubrovnika u Pulu do Trsta

Ako budu iπli u Pulu do Trsta, neka svaki poklisar dobije od OpÊine brod teposlugu i dvadeset perpera.

Iz Dubrovnika u Mletke i Ankonsku MarkuAko pou u Mletke ili diljem Ankonske Marke, neka svaki dobije od OpÊine

brod te poslugu i trideset i tri perpera.Od Dubrovnika u Brindisi do Vieste

Ako krenu u Brindisi i od Brindisija do Vieste, neka svaki dobije od OpÊinebrod te poslugu i petnaest perpera; ako krenu kopnom podalje od obale, nekasvaki od njih dobije dnevno za svoje troπkove i najam konja πest zlatnih tarina.

XXV.

Prisega nadzornika gradnje za OpÊinu

riseæem na sveta Boæja evanelja da Êu u dobroj vjeri, bez himbe,nastojati da se poslovi za koje sam postavljen izvrπe dobro i po najniæojmoguÊoj cijeni, a onaj novac πto doe u moje ruke, pomno Êu Ëuvati itroπiti na taj rad, ne skrivajuÊi kod sebe bilo kojim naËinom ili

izgovorom iπta od tog novca. I zapisat Êu ili se pobrinuti da se redom zapiπe sveono πto budem primao ili troπio, kako bolje budem mogao. A od svega onog

LIBER SECUNDUS

170

hoc officio2 ad manus meas pervenerit, non fecero inde aliquam meamutilitatem, nec alicui de ipsa comodabo, sed per se ipsam tenebo ad faciendumutilitates pro quibus antepositus sum. Et quocienscumque d. comes a mequesierit racionem3, recto modo sine fraude faciam, et omnia que superfuerintconsignabo et dabo cui d. comes cum suo Consilio preceperit. Hec omniastudiose attendam bona fide a modo usque ad s. Michaelem de septembri, etinde ad unum annum completum. Et fidelis ero duci Veneciarum, et ad d.comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularisper Comunitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo, etoperam dabo quod ab omnibus observetur4.

XXVI.

Sacramentum capitanei vel capitaneorum qui mittuntur adomino comite

B

Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude vigilanter custodiamlignum vel ligna mihi commissa a d. comite Ragusii, et omnes res ad ipsa lignaet ad Comune Ragusii pertinentes, et precepta et ordinamenta que d. comes cumsuo Consilio mihi fecerit, per omnia obediam et salvabo. Et non offendam necpermittero offendere aliquem amicum Veneciarum vel Ragusii, nisi de consuetastrina. Et de aquisicione quam nobis Dominus dederit dividam et dabo omnibusrectam partem, secundum nostram bonam consuetudinem. Et iusticiam etracionem faciam de omnibus malefactis que habebo in noticiam, salvo iure d.comitis nostri. Et cum Deus me conduxerit Ragusium, veritatem dicam deomnibus quibus me interrogaverit d. comes. Nec amicum iuvabo nec inimicumnocebo per fraudem. Hec omnia attendam studiose bona fide sine fraude. Etfidelis ero d. duci Veneciarum dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenearfidelitatem observare, secundum modum capitularis per Comunitatem Ragusiisibi iuratum. Et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod abomnibus observetur.

C

Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude vigilanter custodiamlignum vel ligna mihi commissa a d. comite Ragusii, et omnes res ad ipsa lignaet ad Comune Ragusii pertinentes, et precepta et ordinamenta que d. comes cumsuo Consilio mihi fecerit, per omnia obediam et salvabo. Et non offendam nequepermittero offendere aliquem amicum Ragusii, nisi de consueta strina. Et deaquisitione quam nobis Dominus dederit dividam et dabo omnibus rectampartem, secundum nostram bonam consuetudinem. Et iusticiam et rationem

KNJIGA DRUGA

171

novca πto za ovu sluæbu dospije u moje ruke, ne Êu izvlaËiti nikakvu korist zasebe, niti Êu od njega ikome pozajmljivati, nego Êu ga zasebno dræati da bikoristio namjenama za koje sam postavljen. A kad god gospodin knez od menezatraæi raËun, poloæit Êu ga toËno, bez prijevare, i sve πto pretekne, doznaËit Êui dati onomu komu mi zapovjedi gospodin knez sa svojim vijeÊem. Sve Êu topomno izvrπavati u dobroj vjeri odsad do Miholjdana u rujnu i od tada dok se nenavrπi godina dana. I bit Êu vjeran gospodinu mletaËkom duædu a naπemu samgospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegnulaOpÊina dubrovaËka. I pridræavat Êu se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svipridræavaju.

XXVI.

Prisega kapetana πto ih πalje gospodin knez

B

riseæem na sveta Boæja evanelja da Êu vjerno, bez himbe, budnoËuvati brod ili brodove koje mi povjeri gospodin knez dubrovaËki i svestvari koje pripadaju tim brodovima i OpÊini dubrovaËkoj, i da Êu usvemu sluπati i poπtovati sve zapovijedi i naredbe πto mi ih izdagospodin knez sa svojim VijeÊem. I ne Êu oπtetiti niti dopustiti da se

oπteti ijedan prijatelj Mletaka ili Dubrovnika, osim radi uobiËajenog podavanja(strine). A od dobiti koju nam Gospodin bude dao, podijelit Êu i dati svima pra-vedan dio po naπem dobrom obiËaju. I sudit Êu i izricati pravdu nad svimzlodjelima za koja doznam, osim nad onima koja su pridræana naπemugospodinu knezu. A kad me Bog dovede u Dubrovnik, reÊi Êu istinu o svemu oËemu me bude pitao gospodin knez. Ne Êu prijevarno pomagati prijatelju nitiπkoditi neprijatelju. Sve Êu ovo predano obavljati, u dobroj vjeri, bez himbe. Idok sam æiv, bit Êu vjeran gospodinu mletaËkom duædu a naπemu samgospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je priseglaOpÊina dubrovaËka. I pridræavat Êu se ugovora s Mlecima i trudit Êu se da ga sesvi pridræavaju.

C

Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu vjerno, bez himbe, budno Ëuvatibrod ili brodove koje mi povjeri gospodin knez dubrovaËki i sve stvari kojepripadaju tim brodovima i OpÊini dubrovaËkoj, i da Êu u svemu sluπati i poπto-vati sve zapovijedi i naredbe πto mi ih izda gospodin knez sa svojim VijeÊem. Ine Êu oπtetiti niti dopustiti da se oπteti ijedan prijatelj Dubrovnika, osim radiuobiËajenog podavanja (strine). A od dobiti koju nam Gospodin bude dao, podi-jelit Êu i dati svima pravedan dio, po naπem dobrom obiËaju. I sudit Êu i izricati

LIBER SECUNDUS

172

faciam de omnibus malefactis que habebo in noticiam, salvo iure d. comitisnostri. Et cum Deus me conduxerit Ragusium, veritatem dicam de omnibusquibus me interrogaverit d. comes. Nec amicum iuvabo nec inimicum noceboper fraudem. Hec omnia attendam studiose bona fide sine fraude.

Anno Domini millesimo trecentessimo octuagesimo octavo, indictioneundecima, die vigesimo quarto aprilis, in Magno Consilio sono campanecongregato, ut moris est, in quo interfuerunt consiliarii quinquaginta octo,captum et firmatum fuit per quadraginta duos dictorum consiliariorum deintelligendo quod patronatus galee habeatur pro offitio.

XXVII.

Sacramentum illorum qui sunt supra doanam maris

Iuro ad evangelia sancta Dei quod bona fide sine fraude ero studiosus tolleresacramentum ab omnibus mercatoribus qui exierint de Ragusio per mare etibunt in Romaniam, et ab eis tollam medium pro centinario de toto habere quodsecum portabunt. Et eciam1 tollam sacramentum ab omnibus naucleriis ligni vellignorum qui ibunt de Ragusio in Romaniam, ut dicant veritatem demercatoribus et de toto habere quod portabunt2 in suo ligno. Et similesacramentum et simile dacium tollam ab omnibus naucleriis ligni vel lignorum,et ab omnibus hominibus volentibus ire de Ragusio per mare ad omnia alia locaque condam3 consueta sunt dare doanam; et nec amicum iuvabo nec inimicumnocebo per fraudem. Et de tota illa pecunia que pro hoc officio4 ad manus measpervenerit, vel alius pro me receperit, non fecero inde aliquam meam utilitatemnec alicui de ipsa comodabo, set5 dabo eam d. comiti, vel cui mihi ipse6

ordinaverit cum maiori7 parte sui Consilii. Et fecero racionem8 de omnibus et peromnia bona fide d. comiti, vel cui ipse mihi ordinaverit, duabus vel pluribusvicibus in anno ad voluntatem eiusdem d. comitis9. Et totam illam pecuniamquam percepero10 de facto Romanie, scribam per se in uno loco et aliam per sein alio loco. Hec omnia attendam bona fide a modo usque ad s. Michalem deseptembri, et de inde ad unum annum completum. Et fidelis ero ad d. ducemVeneciarum dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare,secundum modum capitularis per Comunitatem Ragusii sibi iuratum; et pactumVeneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur11.

KNJIGA DRUGA

173

pravdu nad svim zlodjelima za koja doznam, osim nad onima koja su pridræananaπemu gospodinu knezu. I kad me Bog dovede u Dubrovnik, gospodinu Êuknezu reÊi istinu o svemu o Ëemu me upita. I ne Êu prijevarno pomagati prijateljuniti πkoditi neprijatelju. Sve Êu to odgovorno izvrπavati, u dobroj vjeri, bez hi-mbe.

Godine Gospodnje 1388., jedanaeste indikcije, dana 24. travnja u VelikomvijeÊu, sazvanom na glas zvona, kako je obiËaj, u kojem je bilo nazoËno pedesetosam vijeÊnika, prihvaÊeno je i odluËeno s Ëetrdeset i dva glasa dotiËnih vije-Ênika da se zapovjedniπtvo galijom ima dræati sluæbom.

XXVII.

Prisega carinskih nadzornika pomorskog izvoza

Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu poπteno, vjerno, bez prijevare,predano uzimati prisegu od svih trgovaca koji budu odlazili iz Dubrovnikamorem i plovili u Romaniju, i da Êu od njih naplaÊivati pola posto od svegaimetka πto ga budu sa sobom vozili. Takoer Êu uzimati prisegu od svih nokjerakoji budu plovili iz Dubrovnika u Romaniju, da kaæu istinu o trgovcima i osvemu imetku koji Êe prevoziti svojim brodom. SliËnu prisegu i sliËnu pristojbuuzimat Êu od svih brodskih nokjera i od svih ljudi koji hoÊe iÊi morem izDubrovnika u sva ostala mjesta za koja se nekoÊ obiËavala plaÊati carina. I ne Êuprijevarno pomagati prijatelju ni πkoditi neprijatelju. A od svega onog novca πtou ovoj sluæbi dospije u moje ruke, ili ga netko drugi uime mene primi, ne ÊuizvlaËiti nikakvu korist za sebe niti Êu od njega komu pozajmljivati, nego Êu gadati gospodinu knezu, ili onomu koga mi on odredi s veÊinom svog VijeÊa. Ipoloæit Êu poπteno raËun o svemu i za sve gospodinu knez, u ili onomu koga mion odredi, dva ili viπe puta u godini, po volji istoga gospodina kneza. I sav onajnovac πto budem primao od poslovanja s Romanijom, zapisivat Êu zasebno najednome mjestu, a drugi zasebno na drugome mjestu. Sve Êu to poπtenoizvrπavati odsad do Miholjdana u rujnu i od tada do jedne navrπene godine. I doksam æiv, bit Êu vjeran gospodinu mletaËkom duædu a naπemu sam gospodinu knezuobvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla OpÊina dubrovaËka. Ipridræavat Êu se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridræavaju.

LIBER SECUNDUS

174

XXVIII.

Sacramentum illorum qui sunt supra doanam per terram

Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude ero studiosus tolleresacramentum ab omnibus mercatoribus euntibus de Ragusio per terram adomnia loca que consueta sunt condam dare doanam, et ab eis tollam mediumpro centinario de toto habere quod secum portabunt; et nec amicum iuvabo necinimicum nocebo per fraudem. Et de tota illa pecunia que pro hoc officio admanus meas pervenerit, non fecero inde aliquam meam utilitatem nec alicui deipsa comodabo, sed eam dabo d. comiti, vel cui ipse mihi ordinaverit cum maioriparte sui Consilii; et de omnibus et per omnia faciam rectam racionem1 d. comitinostro, vel cui ipse mihi preceperit, duabus vel pluribus vicibus in anno advoluntatem dicti d. comitis nostri. Hec omnia attendam bona fide a modo usquead S. Michaelem de septembri, et inde usque ad unum annum completum. Etfidelis ero d. duci Veneciarum dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenearfidelitatem observare, secundum modum capitularis per Comunitatem2 Ragusiisibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod abomnibus observetur3.

XXIX.

Sacramentum illorum qui sunt antepositi ad inquirendumvinum per civitatem

Iuro ad evangelia sancta Dei quod bona fide sine fraude et malo ingenio erostudiosus inquirere totum vinum civitatis Ragusii, et1 de eo quod invenerotollam tres follaros per quincum; et nec amicum iuvabo nec inimicum noceboper fraudem. Et similiter tollam ab eis fidanciam2 ut dicant veritatem dequantitate vini quam habebunt. Et de tota illa pecunia que pro hoc officio admanus meas pervenerit, non fecero inde aliquam meam utilitatem nec alicui deipsa comodabo, sed ipsam tenebo et dabo d. comiti nostro, vel cui ipse mihi cummaiori parte sui Consilii ordinare voluerit. Et de omnibus et per omnia faciamrectam et iustam racionem3 d. comiti nostro, vel cui ipse mihi ordinaverit,duabus vel pluribus vicibus in anno ad voluntatem d. comitis nostri. Hec omniaobservabo bona fide a modo usque ad S. Michaelem de septembri, et inde usquead unum annum completum. Et fidelis ero d. duci Veneciarum dum vixero, et add. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularisper Comunitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo, etoperam dabo quod ab omnibus observetur4.

KNJIGA DRUGA

175

XXVIII.

Prisega carinskih nadzornika kopnenog izvoza

Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu u dobroj vjeri, bez himbe, predanouzimati prisegu od svih trgovaca koji budu iπli iz Dubrovnika kopnom u svamjesta koja su nekad obiËavala plaÊati carinu, i da Êu od njih naplaÊivati polaposto od svega imetka πto ga budu sa sobom nosili. I ne Êu prijevarno pomagatiprijatelju ni πkoditi neprijatelju. A od svega onog novca πto u ovoj sluæbi dospijeu moje ruke, ne Êu izvlaËiti nikakvu korist za sebe, niti Êu od njega komepozajmljivati, nego Êu ga dati gospodinu knezu ili onomu koga mi on odredi sveÊinom svog VijeÊa. I o svemu i za sve poloæit Êu toËan raËun gospodinu naπemknezu ili onomu koga on (za to) odredi, dva ili viπe puta u godini, po voljispomenutog naπeg gospodina kneza. Sve Êu to izvrπavati poπteno odsad doMiholjdana u rujnu i od tada do jedne navrπene godine. I dok sam æiv, bit Êu vjerangospodinu mletaËkom duædu a naπemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernostprema kapitularu na koji mu je prisegla OpÊina dubrovaËka. I pridræavat Êu se ugovoras Mlecima i truditi se da ga se svi pridræavaju.

XXIX.

Prisega predstojnika za pregled vina u Gradu

Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu poπteno, bez himbe i zle namisli,predano utvrivati cjelokupno vino u gradu Dubrovniku, i od onoga πtopronaem, uzimat Êu tri folara po vjedru. I ne Êu prijevarno pomagati prijateljuniti πkoditi neprijatelju. Isto tako, uzimat Êu od njih prisegu da kaæu istinu okoliËini vina koju budu imali. I od svega onog novca koji u ovoj sluæbi dospije umoje ruke, ne Êu izvlaËiti nikakvu korist za sebe, niti Êu od njega ikomepozajmljivati, nego Êu ga dræati i dati gospodinu naπem knezu ili onomu koga mion htjedne odrediti s veÊinom svoga VijeÊa. I o svemu i za sve poloæit Êu toËani pravedan raËun naπem gospodinu knezu ili onomu koga on (za to) odredi, dvaili viπe puta godiπnje, po volji naπega gospodina kneza. Sve Êu to poπtenoizvrπavati odsad do Miholjdana u rujnu i od tada sve do jedne navrπene godine.I dok sam æiv, bit Êu vjeran gospodinu mletaËkom duædu a naπemu sam gospodinu knezuobvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla OpÊina dubrovaËka. Ipridræavat Êu se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridræavaju.

LIBER SECUNDUS

176

XXX.

Sacramentum comiti vel comitorum qui mituntur1 a dominocomite

B

Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude custodiam omnelignum de quo sum comitus, et sarcios et coredos et omnia que pertinent adComune Ragusii, et in hac via non offendam aliquem amicum Veneciarum necamicum Ragusii, nisi in consueta strina. Et capitaneo, a d. comite mihiconstituto, in omnibus et per omnia obediam, salva fidelitate d. ducisVeneciarum et comitis nostri Ragusii; et rectum soldum, secundum quod perComune et d. comitem Ragusii fuerit constitutum, dabo. Et rectam partem deomnibus que invenerimus dabo societati mee, secundum usum et bonamconsuetudinem nostram. Et cum Deus me conduxerit Ragusium, lignum etsarcios et omnes coredos et omnia ad Comune pertinencia dabo et consignabopitantario, vel cui d. comes mihi dixerit dare. Et de omnibus de quibus meinterrogaverit d. comes, veritatem sibi dicam. Hec omnia studiose attendambona fide sine fraude.

C

Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude custodiam omnelignum de quo sum comitus, et sarcios et coredos et omnia que pertinent adComune Ragusii, et in hac via non offendam aliquem amicum Venetiarum necamicum Ragusii, nisi in consueta strina. Et capitaneo, a d. comite mihiconstituto, in omnibus et per omnia obediam, salva fidelitate dominii et comitisnostri Ragusii; et rectum soldum, secundum quod per Comune et d. comitemRagusii fuerit constitutum, dabo. Et rectam partem de omnibus que invenerimusdabo societati mee, secundum usum et bonam consuetudinem nostram. Et cumDeus me conduxerit Raguxium, lignum et sartios et omnes coredos et omnia adComune pertinentia dabo et consignabo pitantario, vel cui d. comes mihi dixeritdare. Et de omnibus de quibus me interrogaverit d. comes, veritatem sibi dicam.Hec omnia studiose attendam bona fide sine fraude.

KNJIGA DRUGA

177

XXX.

Prisega zapovjednika broda ili zapovjednikâ brodova kojeπalje gospodin knez

B

Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu vjerno, bez himbe, Ëuvati svaki brodna kojemu sam zapovjednik, i uæad i opremu i sve πto pripada OpÊinidubrovaËkoj, i na ovom putovanju ne Êu oπtetiti nijednog prijatelja Mletaka niDubrovnika, osim radi uobiËajenog podavanja (strine). I kapetanu kojega miodredi gospodin knez pokoravat Êu se u svemu i po svemu, ËuvajuÊi vjernostgospodinu mletaËkom duædu i naπemu knezu dubrovaËkom. Davat Êu plaÊutoËno kako budu odredili OpÊina i gospodin knez dubrovaËki. I pravedan dio odsvega πto budemo naπli, dat Êu svojoj posadi prema ustaljenom redu i naπemdobrom obiËaju. A kad me Bog dovede u Dubrovnik, brod, uæad, svu opremu isve πto pripada OpÊini dat Êu i predati predstojniku arsenala ili onome komu migospodin knez rekne da dam. A gospodinu Êu knezu reÊi istinu o svemu o Ëemume upita. Sve Êu to odgovorno izvrπavati, u dobroj vjeri, bez himbe.

C

Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu vjerno, bez himbe, Ëuvati svaki brodna kojemu sam zapovjednik, i uæad i opremu i sve πto pripada OpÊinidubrovaËkoj, i na ovom putovanju ne Êu oπtetiti nijednog prijatelja Mletaka niDubrovnika, osim za uobiËajenu strinu. I kapetanu kojega mi postavi gospodinknez, pokoravat Êu se u svemu i po svemu ËuvajuÊi vjernost naπoj dubrovaËkojVladi i gospodstvu i knezu. Davat Êu plaÊu toËno kako odrede OpÊina i gospodinknez dubrovaËki. I pravedan dio od svega πto naemo dat Êu svojoj posadiprema ustaljenom redu i naπem dobrom obiËaju. I kad me Bog dovede uDubrovnik, brod, uæad, svu opremu i sve πto pripada OpÊini dat Êu i predatipredstojniku arsenala ili komu mi gospodin knez rekne da dam. A gospodinu Êuknezu reÊi istinu o svemu o Ëemu me upita. Sve Êu to predano izvrπavati, udobroj vjeri, bez himbe.

LIBER SECUNDUS

178

XXXI.

Sacramentum de galiotis

B

Iuro ad evangelia sancta Dei quod bona fide sine fraude obediam capitaneomihi constituto et comito meo, salva fidelitate d. ducis Veneciarum et d. comitisnostri Ragusii, et custodiam lignum in quo galiotus ero secundum preceptummei capitanei, et sarcios et omnes coredos et omnia ad Comune Ragusiipertinencia quam melius potero. Et aliquod dampnum non faciam nec fierifaciam, neque meo posse consenciam facere. Et si sciero aliquem facientem,capitaneo vel comito meo quam cicius potero manifestabo. Hec studioseattendam bona fide sine fraude.

C

Iuro ad evangelia sancta Dei quod bona fide sine fraude obediam capitaneomihi constituto et comito meo, salva fidelitate comunis Ragusii, et custodiamlignum in quo galiotus ero secundum preceptum mei capitanei, et sartios etomnes coredos et omnia ad Comune Ragusii pertinentia quam melius potero. Etaliquod dampnum non faciam neque fieri faciam, neque meo posse consentiamfacere, et si sciero aliquem facientem, capitaneo vel comito meo quam citiuspotero manifestabo. Hec studiose attendam sine fraude, et bona fide omnia dictafaciam.

XXXII.

Sacramentum illorum qui recipiunt raciones1 Comunis

Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude studiosus eroinquirere et inquiri facere omnes raciones1 Comunis Ragusii ab omnibus qui aduobus annis infra de bonis Comunis Ragusii receperunt, et ab omnibus illisquos d. comes mihi preceperit; et si invenero eos aliquid recepisse, ab eisrecipiam racionem2 de hiis3 que ipsi receperint, quam racionem4 fideliter et5

bona fide scribam vel scribi faciam, et quicquid apud eos superfluum se (sic)residuum6 invenero, quam cicius7 potero d. comiti annunciabo et manifestabo.Et quandocumque d. comes mihi preceperit quod sim cum sociis meis super hocelectis ad dictas raciones recipiendas, ero in loco quem d. comes mihi volueritordinare; nec amicum iuvabo nec inimico nocebo, nec ad odium, timoremprospiciam8 vel amorem; et omnia que mihi d. comes addiderit de hoc vel

KNJIGA DRUGA

179

XXXI.

Prisega veslaËa na galiji

B

Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu se u dobroj vjeri, bez himbe,pokoravati pretpostavljenom mi kapetanu i svom zapovjedniku, ËuvajuÊivjernost gospodinu mletaËkom duædu i naπem gospodinu knezu dubrovaËkom.I da Êu, πto bolje budem mogao, Ëuvati brod na kojem budem galijot pozapovijedi svoga kapetana, te uæad i svu opremu i sve πto pripada OpÊinidubrovaËkoj. I ne Êu Ëiniti nikakvu πtetu niti dati da je drugi Ëine, niti Êu, kolikoje do mene, pristati da se uËini. A doznam li da je netko Ëini, πto prije budemmogao, prijavit Êu kapetanu ili svom zapovjedniku. To Êu odgovorno izvrπavati,u dobroj vjeri, bez himbe.

C

Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu se u dobroj vjeri, bez himbe,pokoravati pretpostavljenom mi kapetanu i svom zapovjedniku, ËuvajuÊivjernost OpÊini dubrovaËkoj, i da Êu, πto bolje budem mogao, Ëuvati brod nakojem budem galijot po zapovijedi svoga kapetana, te uæad i svu opremu i sveπto pripada OpÊini dubrovaËkoj. I ne Êu Ëiniti nikakvu πtetu niti dati da je drugiËine, niti Êu, koliko je do mene, pristati da se uËini. Doznam li da je netko Ëini,πto prije budem mogao, prijavit Êu kapetanu i svom zapovjedniku. To Êupredano izvrπavati bez himbe, i sve Êu Ëiniti u dobroj vjeri.

XXXII.

Prisega sluæbenika zaduæenih za opÊinska potraæivanja

Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu u dobroj vjeri, bez himbe, predanoutjerivati i skrbiti se da se utjeraju sva potraæivanja OpÊine dubrovaËke od svihkoji su u prethodne dvije godine πtogod primili od opÊinske imovine, i od svihonih za koje mi zapovjedi gospodin knez; pa naem li da su πtogod primili,zatraæit Êu od njih polaganje raËuna o onome πto su primili. Taj Êu obraËunvjerodostojno i poπteno zapisati, ili dati da se zapiπe, a πto god naem u njihviπka ili preostatka, javit Êu i oËitovat Êu gospodinu knezu πto prije budemmogao. A kad god mi gospodin knez zapovjedi da sa svojim drugovima za toizabranim budem nazoËan pri polaganju raËuna, bit Êu tamo gdje mi gospodinknez odredi. I ne Êu pomagati prijatelju ni πkoditi neprijatelju, niti Êu se osvrtatina mrænju, strah ili ljubav. I sve πto mi gospodin knez ovome doda ili oduzme,

LIBER SECUNDUS

180

minuerit, bona fide observabo. Nec servicium9 inde tollam, nec tolli faciam; et sisciero quod aliquis pro me acceperit ipsum, quam cicius10 potero bona fidereddam vel reddi faciam. Insuper autem omnes raciones quas pro Comunirecepero, et si invenero quod aliquis plus receperit quam expenderit proComuni, vel plus expenderit quam receperit, secundum quod congruenciusmihi11 apparuerit, scribam in quaterno Comunis, vel scribi faciam. Et hec omniaattendam bona fide a modo usque ad festum S. Andree proximum venturum, etinde usque ad unum annum completum. Et fidelis ero d. duci Veneciarum donecvixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundummodum capitularis per Comunitatem Ragusii sibi iuratum. Et pactumVeneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur12.

XXXIII

Sacramentum comitum insularum Iuppane, Dalafodi etCalamoti

B

Iuro ad sancta Dei evangelia quod fidelis ero d. duci Veneciarum et d. meocomiti Ragusii, et omnia que continentur in pacto inter Comune Veneciarum etComune Ragusii stabilito, et omnia alia que alii Ragusini et d. duci et d. comitiiurant, firmiter observabo. Et dabo operam toto posse bona fide sine fraude, uthomines de insula Iuppane, Dalafodi et Calofodi dictis dominis duci et comitifidelitatem observent. Et studiosus ero bona fide sine fraude omnia furta etdampna que sunt actenus facta vel de cetero fient in dictis insulis, aut in barcisvel aliis lignis in portu dictarum insularum commorantibus, tam in vineis,animalibus omnibus, quam in fructibus, sive eciam in omnibus aliis rebusinquirere et inquiri facere. Et omnia furta et dampna que non poterunt reperiri,comunitates, in quibus predicta fient, dictarum insularum integraliter solvifaciam. Et de illis dampnis et furtis que manifestabo, medietatem partis Comunishabebo. Et si aliqua iura est vel fuerit aliquo tempore de furtis et dampnis nonmanifestandis in supradictis insulis facta, dabo operam toto posse quodfrangetur et nullatenus teneatur; quod si facere non potero, eos qui in ipsa iurafuerint in scriptis d. meo comiti bona fide sine fraude, quam cicius poteromanifestabo et dabo. Et omnes honorificencias quas d. meus comes debethabere in dictis insulis sibi dabo, et ab omnibus ipsarum insularum integraliterdari faciam. Et in dictis insulis pro comite commorabor1 donec d. meo comiticomplacebit. Hec autem omnia bona fide sine fraude, salva fidelitate d. ducis,firmiter observabo. Et omnia precepta que d. meus comes mihi imposuerit proisto comitatu, attendam et toto posse complebo. Insuper omnia furta, dampnaet iniurias quas scire et invenire potero, quam cicius potero, bona fide d. comitimanifestabo.

KNJIGA DRUGA

181

vjerno Êu izvrπavati. U ime toga ne Êu uzimati mito niti dopustiti da se uzme;ako doznam da je netko za mene primio, poπteno Êu ga, πto prije budem mogao,vratiti ili se pobrinuti da se vrati. ©to se pak tiËe svih potraæivanja koja budemprimio u ime OpÊine, naem li da je netko viπe primio nego potroπio za OpÊinuili viπe potroπio nego primio, zapisat Êu ili dati da se zapiπe u opÊinsku knjigu,kako mi se bude uËinilo prikladnijim. I sve Êu to izvrπavati vjerno odsad dosljedeÊeg blagdana Svetog Andrije i od tada do jedne navrπene godine. I dok samæiv, bit Êu vjeran gospodinu mletaËkom duædu a naπemu sam gospodinu knezu obvezanna vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla OpÊina dubrovaËka. I pridræavat Êuse ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridræavaju.

XXXIII.

Prisega knezova otoka ©ipana, Lopuda i KoloËepa

B

Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu biti vjeran gospodinu mletaËkomduædu i svom gospodinu knezu dubrovaËkom, i sve πto je sadræano u ugovoruutvrenom izmeu OpÊine mletaËke i OpÊine dubrovaËke, te sve ostalo na πtopriseæu drugi DubrovËani i gospodinu duædu i gospodinu knezu dubrovaËkom,postojano Êu izvrπavati. I trudit Êu se svim silama, u dobroj vjeri, bez himbe, dastanovnici otoka ©ipana, Lopuda i KoloËepa budu vjerni reËenoj gospodi duædui knezu. I predano Êu, u dobroj vjeri, bez himbe, voditi istragu i dati da se vodiistraga o svim kraama i πtetama dosad poËinjenima ili onima koje Êe ubuduÊebiti poËinjene na spomenutim otocima, bilo na barkama ili ostalim plovilimakoja borave u luci dotiËnih otoka, kako na vinogradima i svim æivotinjama, takona plodinama i na svim ostalim stvarima. A za sve krae i πtete koje se ne budumogle rasvijetliti, pobrinut Êu se da ih potpuno nadoknade zajednice onih otokana kojima se to dogodi. I od onih πteta i kraa πto ih prijavim, dobit Êu polovicuod opÊinskog dijela. I ako postoji ili se ikada pojavi neka zavjera da se krae iπtete poËinjene na prije spomenutim otocima ne prijavljuju, trudit Êu se svimsilama da se zavjera raskine i da se nipoπto ne odræi; ako to ne budem mogaouËiniti, one koji budu u toj zavjeri pismeno Êu, Ëiste savjesti, bez himbe, πto prijebudem mogao, prijaviti i predati svom gospodinu knezu. I sve poËasti koje mojgospodin knez treba uæivati na spomenutim otocima, iskazivat Êu mu i skrbiti seda mu ih svi ljudi na tim otocima potpuno iskazuju. I boravit Êu kao knez nareËenim otocima dok se bude svidjelo mom gospodinu knezu. Sve Êu pak toËiniti u dobroj vjeri, bez himbe, postojano, ËuvajuÊi vjernost gospodinu duædu. Isve zapovijedi koje mi moj gospodin knez izda za ovu kneæiju, posluπat Êu i svimsilama izvrπavati. Osim toga, sve krae, πtete i prijestupe za koje budem mogaodoznati i otkriti ih, vjerno Êu prijaviti gospodinu knezu πto prije uzmognem.

LIBER SECUNDUS

182

Explicit liber secundus, incipit tercius

C

Iuro ad sancta Dei evangelia quod fidelis ero d. duci Veneciarum et d. meocomiti Ragusii, et omnia que continentur in pacto inter Comune Veneciarum etComune Ragusii stabilito, et omnia alia que alii Ragusii et d. duci et d. comitiiurant, firmiter observabo. Et dabo operam toto posse bona fide sine fraude, uthomines de insula Iuppane, Dalafodi et Calafodi dictis dominis duci et comitifidelitatem observent; et studiosus ero bona fide sine fraude omnia furta etdampna que sunt actenus facta vel de cetero fient in dictis insulis, aut in barcisvel aliis lignis in portu dictarum insularum commorantibus, tam in vineis,animalibus omnibus, quam in fructibus, sive etiam in omnibus aliis rebusinquirere et inquiri facere. Et omnia furta et dampna que non poterint reperiri,comunitates, in quibus predicta fient, dictarum insularum integraliter solvifaciam. Et de illis dampnis et furtis que manifestabo, medietatem partis Comunishabebo. Et si aliqua iura est vel fuerit aliquo tempore de furtis et dampnis nonmanifestandis in supradictis insulis facta, dabo operam toto posse quodfrangetur et nullatenus teneatur; quod si facere non potero, eos qui in ipsa iurafuerint in scriptis, d. meo comiti bona fide sine fraude, quam citius poteromanifestabo et dabo. Et omnes honorificencias quas d. meus comes debethabere in dictis insulis sibi dabo, et ab omnibus ipsarum insularum integraliterdari faciam. Et in dictis insulis pro comite commorabor donec d. meo comiticomplacebit. Hec autem omnia bona fide sine fraude (observabo). Insuperomnia furta, dampna et iniurias quas scire et invenire potero, quam citiuspotero, bona fide d. comiti manifestabo.

KNJIGA DRUGA

183

C

Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu biti vjeran gospodinu mletaËkomduædu i svom gospodinu knezu dubrovaËkom, i sve πto je sadræano u ugovoruutvrenom izmeu OpÊine mletaËke i OpÊine dubrovaËke, te sve ostalo na πtopriseæu drugi DubrovËani i gospodinu duædu i gospodinu knezu dubrovaËkom,postojano Êu izvrπavati. I trudit Êu se svim silama, u dobroj vjeri, bez himbe, dastanovnici otoka ©ipana, Lopuda i KoloËepa budu vjerni dotiËnoj gospodi duædui knezu. I odgovorno Êu, u dobroj vjeri, bez himbe, voditi istragu i dati da se vodiistraga o svim kraama i πtetama dosad poËinjenima ili onima koje Êe ubuduÊebiti poËinjene na spomenutim otocima, bilo na barkama ili ostalim plovilimakoja borave u luci reËenih otoka, kako na vinogradima i svim æivotinjama, takona plodinama ili i na svim ostalim stvarima. A za sve krae i πtete koje se nebudu mogle otkriti, pobrinut Êu se da ih potpuno nadoknade zajednice onihotoka na kojima se to dogodi. I od onih πteta i kraa πto ih otkrijem, dobit Êupolovicu od opÊinskog dijela. I ako postoji ili se ikada pojavi neka zavjera da sekrae i πtete poËinjene na prije spomenutim otocima ne prijavljuju, trudit Êu sesvim silama da se zavjera raskine i da se nipoπto ne odræi; ako to ne budemmogao uËiniti, one koji budu u toj zavjeri pismeno Êu, Ëiste savjesti, bez himbe,prijaviti i predati svom gospodinu knezu πto prije uzmognem. I sve poËasti kojemoj gospodin knez treba uæivati na spomenutim otocima, iskazivat Êu mu iskrbiti se da mu ih svi ljudi na tim otocima potpuno iskazuju. I boravit Êu kaoknez na ovim otocima dok to bude po volji mom gospodinu knezu. Sve Êu pakto izvrπavati u dobroj vjeri, bez himbe. Osim toga, sve krae i πtete i nepravdeza koje doznam i koje uzmognem otkriti, u dobroj Êu vjeri prijaviti gospodinuknezu πto prije budem mogao.

Zavrπava druga knjiga, poËinje treÊa.

184

LIBER TERCIUS

I.

De ordine iudiciorum1 et terminis qui dantur in iudiciis2

Ut de cetero super ordine3 iudiciorum altercaciones4 et dubitaciones quelibetsopiantur, statuimus quod si aliquis Raguseus de alio Raguseo racionem6 habereintendit, primo veniat ad d. comitem vel ad eum qui loco eius fuerit, a quomandatum recipiat, videlicet ut precipiatur illi quem convenire intendit, quodcerta die et hora coram eis compareat. Qui postquam venerit coram eodemcomite, vel eo qui loco ipsius fuerit, poterit si voluerit ab eo inpetrare7 induciumocto dierum. Quo inducio elapso, debet iterum comparere et advocatorempetere quemcumque ipse voluerit, qui pro eo respondeat secundumconsuetudinem civitatis; quod si ipse advocator absens fuerit de Ragusio, d.comes vel qui pro eo fuerit, cum sua Curia provideat super hoc de terminocompetenti, prout ei videbitur melius, infra quem8 reddire possit Ragusium9.Que omnia locum habeant, nisi10 questio fuerit de debito quod aliquiscontraxerit volens ire ad aliquod viagium, et reddiens a primo viagio super eovocetur ad Curiam, tunc enim inducium super hoc habere non possit adrespondendum, nisi trium dierum tantum, infra quos dies exire non possit decivitate. Sed si infra constitutum terminum advocator predictus venerit vocatusad placitum, habeat alium terminum octo dierum, quibus completis possit sivoluerit, Curiam d. comitis reffutare11. Et tunc ambe partes elligere12 debeantiudices de foris ad suam voluntatem, ita quod pars que reffutaverit13 Curiam d.comitis, primo elligat14 et nominet suos iudices, et si iudices illi ellecti15 alteriparti placuerint, sit ipsum placitum coram eis. Si autem parti interpellanti nonplacuerint, pars ipsa que interpellat secundo elligat alios iudices, qui si partivocate ad placitum placuerint, sit dictum placitum coram illis; sed si nonplacuerint iudices ipsi alteri parti tantum, nominet una pars alteri iudices donecconcordent; qui si concordare non poterint, teneatur illa pars vocata reddire adCuriam d. comitis, et coram eo et suis iudicibus respondere vel se in terramprohiciendi16, et istud redire ad Curiam pars vocata teneatur infra terminumquod d. comes et sui iudices ordinabunt17.

185

KNJIGA TRE∆A

I.

O sudbenom redu i rokovima koji se daju u postupcima

Kako bi ubuduÊe utihnule sve prepirke i nedoumice oko sudbenog reda,odreujemo: ako neki DubrovËanin naumi pokrenuti spor protiv drugogDubrovËanina, neka prvo doe pred gospodina kneza ili onoga koji ga budezamjenjivao. Od njega Êe primiti nalog, naime, da se zapovjedi onomu koganamjerava tuæiti da se u odreeni dan i sat pojavi pred njima. Kad taj doe predkneza ili onoga koji ga bude zamjenjivao, moÊi Êe, bude li htio, ishoditi odgoduod osam dana. Po isteku te odgode mora se ponovno pojaviti i traæiti odvjetnikakojega god sam bude htio da ga taj zastupa, kako je obiËaj Grada. Ako meutimtaj odvjetnik bude odsutan iz Dubrovnika, neka gospodin knez, ili tko ga budezamjenjivao, glede toga sa svojim sudom odredi odgovarajuÊi rok u kojem semoæe vratiti u Dubrovnik, kako prosudi da je bolje. Sve ovo neka se primjenjuje,osim ako spor bude zbog duga na koji se netko obvezao htijuÊi poÊi na nekoputovanje pa na sud bude pozvan po povratku s prvog putovanja: tada, naime,za odaziv ne moæe dobiti odgodu nego samo tri dana, tijekom kojih ne smijeotiÊi iz Grada. Ali ako se u zakazanom roku dotiËni odvjetnik pojavi, nekatuæenik dobije joπ jedan rok odgode od osam dana. Po isteku tih osam dana nekamu bude omoguÊeno, bude li htio, odbiti sud gospodina kneza. Tada neka seobje stranke obveæu izabrati po svojoj volji vanjske suce tako da stranka kojaodbije kneæev sud, prva izabere i imenuje svoje suce, pa, ako ti izabrani sucibudu po volji drugoj stranci, neka se parnica vodi pred njima. Ako pak ne budupo volji stranci koja podnosi tuæbu, neka sam tuæitelj ovaj put izabere drugesuce. Ako ih prihvati tuæenik, neka se dotiËni postupak vodi pred njima. Ali, akoti suci ne budu po volji samo jednoj stranci, neka stranka jedna drugoj imenujesuce sve dok se ne suglase. Ako se ne uzmognu suglasiti, tuæenik je duæan vratitise na sud gospodina kneza i odgovarati pred njim i njegovim sucima, ili se pakbaciti na zemlju. A na taj je povratak pred sud tuæenik obvezan u roku kojiodrede gospodin knez i njegovi suci.

LIBER TERCIUS

186

C

Anno Domini millessimo trecentissimo octuagesimo septimo, die terciodecimo mensis madii. Nos Iohannes de Grede, rector Ragusii, cum nostroMinori et Maiori Consilio, et cum laude populi in publica concione more solitocongregati, premeditantes quod refutatio iudicum et dilatio indutiorumoccassiones sunt ut tardius ius exibeatur; volentes etiam illorum obviare malitiisqui iura aliorum dilatare nituntur et ut celerius iusticia exibeatur, statuimus etordinamus quod d. rector cum uno iudice iurato Curie possit et valeat audire,examinare et omnes processus in causa necessarios facere, ac etiam diffinire etper sentenciam iudicare, prout d. rector cum Curia facere actenus poterat,omnes questiones et placita a modo in antea litiganda, videlicet ab yperperisdecem et infra, tantum in placitis et questionibus civilibus, et hoc quandocunquepredicto d. rectori videbitur. Si vero d. rector non se concordaret in oppinionecum uno iudice, tunc d. rector et iudex vocent et assumant sibi aliquem iudicemex iudicibus Curie, qui per maiorem partem et rectoris et duorum iudicumprocedant, et iudicent placitum illud. Et quicquid fuerit iudicatum per d.rectorem et unum iudicem, si concordes erunt in oppinione vel per maiorempartem ipsorum si duo fuerint iudices, et sit firmum et ratum et executionimandandum a decam yperperis infra, prout dictum est. Ceterum volumus quodin placitis et questionibus de predicta quantitate et questionibus de predictaquantitate yperperorum decem, nulla partium litigantium possit iudicem veliudices reffutare, seu inducium vel inducia sive terminos petere vel habere.Verumtamen si predicto d. rectori et iudici vel maiori parti, existentibus duobusiudicibus, prout dictum est, videbitur dare terminum vel terminos partibuslitigantibus, secundum qualitatem placiti, valeant hoc facere, ita tamen quodpredictus terminus seu termini non transscendat ultra terminos et inducia inStatuto contenta, non obstanibus aliquibus statutis huic ordini seu Statutocontradicentibus.

II.

De illis qui possunt iudices deiactare

Interpellator deiactare potest unum iudicem et duos si occassionem habuerit;interpellatus unum vel duos aut tres, ita tamen quod placitum coram d. comiteet iudicibus non deietatis1 procedat. Si autem tot fuerint de iudicibus deietatis1

quod d. comes cum uno tantam iudice remaneat, vel quod non sit curia, possintpartes comunes amicos eligere coram quibus placitent, vel redire ad Curiam sivoluerint.

Anno Domini MCCCXIIII, indicione duodecima, die quinto decimo mensisiunii2, tempore d. Petri Geno, comitis Ragusii, in Maiori Consilio ad sonumcampane, ut moris est, congregato, declaratum fuit dictum statutum de iudicibusdeiactandis: in questione3 alicuius dacii4 vel duane Comunis, vel gabelle Sancte

KNJIGA TRE∆A

187

C

Godine Gospodnje 1387., dana 13. mjeseca svibnja. Mi, –ivo GradiÊ, knezdubrovaËki, s naπim Malim i Velikim vijeÊem i uz odobravanje puka okuplje-noga, po obiËaju, na javnom zboru, razmiπljajuÊi kako su odbijanje sudaca iodgoda rokova razlozi sporijem dijeljenju pravde; htijuÊi takoer stati na putlukavstvu onih koji nastoje otezati s tuim pravima i da bi se pravda bræeostvarila, odreujemo i nareujemo da gospodin knez s jednim zaprisegnutimsucem Suda moæe i ima pravo sasluπati, ispitati i provoditi sve radnje nuæne zaparnicu, te takoer rjeπavati i izricati sudske presude, kako je gospodin knez sasvojim Sudom i dosad mogao Ëiniti, u svim sporovima i parnicama koje Êe seodsada ubuduÊe voditi, naime do deset perpera, samo u graanskim parnicamai sporovima, i to prema nahoenju spomenutoga gospodina kneza. Ako se pakgospodin knez ne bi suglasio u miπljenju s tim jednim sucem, neka tadagospodin knez i sudac pozovu i uzmu k sebi nekog od sudaca Suda, tako da oniveÊinom glasova kneza i dvaju sudaca vode postupak i donesu presudu u tojparnici. I πto god presudi gospodin knez s jednim sucem, ako se suglase umiπljenju, ili veÊinom glasova ako budu dva suca, neka bude obvezujuÊe ikonaËno i neka se preda na izvrπenje ako je vrijednost do deset perpera, kao πtoje reËeno. HoÊemo inaËe da u parnicama i sporovima do iznosa od deset perpera,nijedna od stranaka u parnici ne smije odbaciti suca ili suce, i iskati ili dobitiodgodu ili odgode, ili produljenje rokova. No ipak, ako gospodin knez i suci, iliveÊina kad su dva suca, kako je reËeno, ocijene prikladnijim odobriti strankamau sporu produljenje roka ili rokova prema vrsti parnice, smiju to uËiniti, i to takoda prije spomenuti rok ili rokovi ne prekoraËe rokove i odgode sadræane uzakonu, bez obzira na bilo koje propise suprotne ovom zakonu ili propisu.

II.

O onima koji mogu odbiti suce

uæitelj moæe odbiti jednoga ili dva suca ako ima razloga; tuæenijednog, dva ili tri, ali ipak tako da se parnica vodi pred gospodinomknezom i neodbijenim sucima. Bude li pak toliko odbijenih sudacada gospodin knez ostane samo s jednim sucem, ili ne bude Suda,stranke mogu izabrati zajedniËke prijatelje da pred njima vodeparnicu, ili se vratiti na Sud ako budu htjeli.

Godine Gospodnje 1314., dvanaeste indikcije, 15. dana mjesecalipnja, u vrijeme gospodina Petra Zena, kneza dubrovaËkoga, u

Velikom vijeÊu okupljenom, kako je obiËaj, na glas zvona, pojaπnjen je zakon oodbijanju sudaca ovako: u sporu oko neke daÊe, opÊinske carine ili poreza Svete

LIBER TERCIUS

188

Marie et piscarie, vel in quolibet alio dacio vel duana Comunis, per Comune velper aliquam personam iudices reffutari non possunt.

Curente5 anno Domini MCCLXXXXIII, die XVIII6 iunii, per nobilem militemd. Marinum Badoarium, comitem Ragusii, et per Maius Consilium congregati(sic) sonitu campane more solito, interpretatum et determinatum7 fuit hocstatutum: quod si Comune habuerit aliquam questionem cum aliqua specialipersona, quod tam pro parte Comunis quam pro parte illius specialis personepossint iudices deiactari, secundum quod possunt8 alii homines inter sesecundum formam istius statuti, hoc intelligendo in questionibus quibus libet. Inmaleficiis seu criminalibus vero questionibus, iudices deiactari non possint9,secundum antiquam consuetudinem.

C

Anno MCCCLIIII, indicione septima, die secundo mensis augusti, in MaioriConsilio sono campane more solito congregato, cum laudo populi in publicaconcione, additum fuit huic statuto de iudicibus deiactandis, quod tam ille cuipetitur, quam ille qui petit, si voluerit iudices reffutare, et erit aliquis iudex illotempore attinens illi qui reffutat vel alteri parti, quod ille qui fueritconsanguineus vel attinens, non valens sedere secundum formam Statuti, sit denumero illorum qui debent refutari.

III.

De iudicibus qui de foris eliguntur1

Statuimus quod si quando aliquis ad placitum Curiam d. comitis reffutaverit,vel ante quam reffutet ellegerit iudices de foris, et ipsos iudices ambe partesconcordant sive sit unus iudex2 sive plures, ambe partes concorditer ibunt adeos; qui iudices, si in se placitum ipsum receperint, statuant eis tempus et locumubi et quando partes compareant coram se; et auditis ab eis et intellectisquestionibus et placitis ipsis, iudices ipsi bona fide et secundum bonamconscienciam3, et eciam4 secundum consuetudinem Ragusii, dent sentenciam5

inter eos. Et nulla ex illis partibus, postquam in eis consenserint antesentenciam5 vel post sentenciam5, possit ipsos iudices reffutare. Et si forte aliquaex partibus reffutaret iudices illos, nichilominus ipsi possint suam sentenciam5

dicere. Sed6 si forte aliquis ex ipsis iudicibus vel omnes propter prohibicionem7

illorum qui eos reffutaverint, vel ex alia causa nolent sentenciam dicere5, d.comes vel qui pro eo fuerit, cum sua Curia constringet eos per sacramentum, etsub certa pena iniungens8 quod dicant sentenciam5 ipsam. Et sentencia quamipsi dixerint sit firma et rata. De qua sentencia9 teneantur ipsi iudices facerecartam10 publicam parti que vicerit11 infra triginta dies a tempore dictesentencie12; que si facta non fuerit, post dictum terminum sentencia ipsa sitnullius valoris.

KNJIGA TRE∆A

189

Marije i ribarnice, ili oko bilo koje druge daÊe ili opÊinske carine, ni OpÊina nibilo koja osoba ne smiju odbijati suce.

TekuÊe godine Gospodnje 1293., dana 18. lipnja, plemeniti vitez gospodinMarin Badoero, knez dubrovaËki, i Veliko vijeÊe okupljeno, po obiËaju, na glaszvona, ovaj su propis ovako protumaËili i pobliæe odredili: ako bi OpÊina imalakakav spor s nekom privatnom osobom, kako OpÊina, tako i privatna osobamogu odbiti suce, kao πto mogu ostali ljudi izmeu sebe, u skladu s ovimpropisom; to se podrazumijeva za bilo koje sporove. U zlodjelima pak i kazne-nim postupcima, suci se prema drevnom obiËaju ne mogu odbijati.

C

Godine 1354., sedme indikcije, 2. kolovoza, u Velikom vijeÊu okupljenom, poobiËaju, na glas zvona, uz odobravanje puka na javnom zboru, ovom propisu oodbijanju sudaca dodano je sljedeÊe: ushtjednu li odbiti suce, kako tuæeni, takoi tuæitelj, a u to vrijeme neki sudac bude u svojti onome koji odbija ili suprotnojstranci, neka se meu onima koji se moraju odbiti nae onaj koji bude roak iliu svojti jer po zakonu ne moæe sudjelovati u suenju.

III.

O sucima koji se biraju izvana

Ako neki tuæenik odbije sud gospodina kneza ili, prije nego ga odbije, izaberevanjske suce, i obje se stranke suglase oko tih sudaca, bilo da je jedan sudac iliviπe njih, odreujemo da obje stranke sloæno stupe pred njih. Ti suci, prihvate lise te parnice, neka im odrede vrijeme i mjesto gdje i kada se obje stranke imajupojaviti pred njima; i sasluπavπi ih i razabravπi o Ëemu se spore i tuæe, neka ti sucipoπteno i po Ëistoj savjesti, a i po dubrovaËkom obiËaju, donesu presudu unjihovu sporu. I nijedna od tih stranaka, poπto su na njih pristali prije presude ilinakon presude, ne moæe te suce odbiti. Pa ako bi moæda koja od stranaka te suceodbila, oni ipak mogu donijeti svoju presudu. Ali, ako bi moæda jedan od tihsudaca ili svi, zbog zabrane onih koji ih odbiju ili zbog kakva drugog razloga, nebi htjeli donijeti presudu, neka ih gospodin knez, ili tko ga bude zamjenjivao,zajedno sa svojim Sudom prisili pod prisegom i pod prijetnjom odreene kazneda donesu tu presudu. A presuda koju oni donesu, neka bude obvezujuÊa ikonaËna. O toj su presudi spomenuti suci obvezni izdati javnu ispravu strancikoja dobije parnicu u roku od trideset dana od vremena presude. A ne bude liizdana, neka ta presuda nakon tog roka ne obvezuje.

LIBER TERCIUS

190

IV.

Qualiter iudices de foris electi iudicare debent

Illi qui de voluntate ambarum parcium iudices de foris elligantur1, iudicaredebeant omnia que placitantur coram eis cum omni consuetudine que habeturin Curia d. comitis. Ita tamen quod qui eos elligunt non possint se iactare interram, nec exire extra civitatem ad placitandum, nec habere inducias nisi octodierum.

V.

De fratribus inter se placitantibus

Fratres ex diversis parentibus nati, si inter se habuerint placitum, pars quevocatur, reffutare possit Curiam Ragusii si voluerit, et eciam1 extraere aliampartem ad placitum2 extra Ragusium vel in Ragusio extra Curiam d. comitis. Hocidem locum habeat inter fratres ex utroque parente3 si divisi fuerint inter se.

VI.

De patribus cum filiis suis litigantibus

Pater vel mater extrahere ad placitum extra Ragusium filios vel filias nonpotest, nec e converso1 filius vel filia patrem vel matrem; in Curia autem d.comitis habent inter se omnem consuetudinem Ragusii, tam in2 induciis quamin iactando se in terram, quam in elligendo iudices de foris et in omnibus aliis.

VII.

De uxore vocata ad placitum cuius vir est absens

Si aliqua mulier vocatur ad placitum cuius maritus sit a Ragusio absens,volumus quod si ipsa hoc pecierit1 a d. comite vel ab eo qui pro eo fuerit et suaCuria, habeat terminum ad respondendum donec reddeat2 maritus suus, quipostquam reddierit3, teneatur pro ea respondere secundum consuetudinemcivitatis. Si vero mulier ipsa ante adventum viri4 sui intraret ad placitum, veleciam5 presente viro suo in Ragusio sine voluntate ipsius mariti, maritus ipsepossit placitum ipsum rumpere si voluerit, et renovare; et quicquid6 actum estcum muliere ipsa pro nichilo habeatur, quia uxor subiecta est viro suo.

KNJIGA TRE∆A

191

IV.

Kako imaju suditi izvana izabrani suci

Oni koji voljom obiju stranaka budu izabrani za vanjske suce, duæni su sveparnice koje se pred njima vode presuivati u svemu po istom obiËaju kao nasudu gospodina kneza. Ali tako da se oni koji ih izaberu ne mogu baciti nazemlju niti pokrenuti parnicu izvan Grada, niti dobiti sudsku odgodu viπe odosam dana.

V.

O braÊi koja se meusobno parniËe

Ako braÊa roena od razliËitih roditelja pokrenu meusobno parnicu, tuæenikmoæe, bude li htio, odbiti dubrovaËki sud, pa i drugu stranku izvesti na sud izvanDubrovnika, ili u Dubrovniku izvan Suda gospodina kneza. To isto neka seprimjenjuje meu braÊom istih roditelja ako su meusobno podijeljeni.

VI.

O oËevima koji vode spor sa sinovima

Otac ili majka ne mogu izvesti sinove ili kÊeri na sud izvan Dubrovnika; niobratno, sin ili kÊi oca ili majku; na Sudu pak gospodina kneza mogu u svomsporu primjenjivati svaki dubrovaËki obiËaj, kako u odgodama, tako u bacanjuna zemlju i izboru vanjskih sudaca, te u svemu ostalom.

VII.

O æeni tuæenoj u muæevoj odsutnosti

Ako je tuæena neka æena kojoj muæ nije nazoËan u Dubrovnik, hoÊemo da nasvoj zahtjev od gospodina kneza, ili od onoga tko ga bude zamjenjivao, i odnjegova Suda dobije odgodu roka za odgovaranje dok joj se muæ ne vrati. A onje, kad se vrati, duæan umjesto nje odgovarati po obiËaju Grada. Ako bi pak æenasama, prije dolaska svog muæa, pa Ëak i kad je nazoËan njezin muæ uDubrovniku, uπla u spor bez muæeve suglasnosti, spomenuti muæ moæe, akobude htio, traæiti obustavu te parnice i obnovu postupka. I sve πto je provedenos tom æenom neka se dræi niπtavnim jer je æena podloæna svome muæu.

LIBER TERCIUS

192

VIII.

De filio vocato ad placitum absente patre

Filius in potestate patris constitutus, vocatus ad placitum coram d. comite velqui pro eo fuerit et1 sua Curia, absente patre respondere minime teneatur. Sedsi pater ipse in viagio fuerit, et filius patrem suum expectare pecierit2, d. comesvel qui pro eo fuerit cum sua Curia hoc ei concedet3. Veniens autem pater prosuo filio ad voluntatem suam secundum usum civitatis Ragusii respondebit. Sedsi filius ipse ante adventum patris in viagium ire voluerit, dimitet4 et ordinetresponsorem qui simul cum patre suo pro eo respondeat; quem si ordinarenoluerit ante adventum patris, in viagium ire non possit. Si autem pater ipsiusnon fuerit Raguseus, set5 habitator alterius civitatis, filius vero fuerit Raguseus,d. comes vel qui pro eo fuerit cum sua Curia dabit eidem terminum infra quempater possit venire Ragusium; et ipse filius, si hoc voluerit, infra terminum sibidatum ire possit pro patre suo sine aliqua pena.

B

Que locum habent nisi filius ipse stet in stacione vel exerceat aliasmercaciones; tunc enim super ipsis mercacionibus teneatur respondere sicut aliiRagusei.

C

Que locum habent nisi filius ipse stet in statione; tunc enim super ipsismercationibus teneatur respondere sicut alii Ragusei.

IX.

De muliere vidua vocata ad placitum

Mulier vidua vocata ad placitum, si patrem, vel filium, aut fratrem, sivegenerum absentem extra civitatem Ragusii habuerit, et ipsum in advocatoremsuum pecierit1, d. comes, vel qui pro eo fuerit cum sua Curia dabit eidem vidueterminum ad expectandum predictum advocatorem in duplum de eo quod daretaliis hominibus Ragusii. Qui si infra ipsum terminum venerit, teneaturrespondere pro ipsa muliere secundum consuetudinem civitatis.

KNJIGA TRE∆A

193

VIII.

O sinu tuæenom u oËevoj odsutnosti

Sin koji je pod oËevom vlasËu, pozvan kao tuæenik pred gospodina kneza, ilionoga tko ga zamjenjuje, i na njegov Sud, u oËevoj odsutnosti nipoπto nije duæanodgovarati. Ali, ako otac bude na putu, a sin zatraæi da se priËeka na oca, nekamu gospodin knez, ili tko ga bude zamjenjivao, sa svojim Sudom to odobri.Kada pak otac doe, odgovarat Êe umjesto svoga sina, bude li htio, premaobiËaju grada Dubrovniku. Ako sin prije oËeva dolaska htjedne poÊi na put,ostavit Êe i odredit Êe zastupnika da skupa s njegovim ocem umjesto njegaodgovara. Ne htjedne li ga odrediti prije oËeva dolaska, ne moæe poÊi na put.Ako pak njegov otac ne bude DubrovËanin, nego stanovnik drugog grada, a sinbude DubrovËanin, gospodin knez, ili onaj tko ga zamjenjuje, sa svojim Êe muSudom odrediti rok u kojem otac moæe stiÊi u Dubrovnik; sam sin, ako to budehtio, moæe u zadanom roku poÊi po oca bez ikakve kazne.

B

Ovo se primjenjuje ako sin ne vodi trgovaËku radnju ili ne obavlja drugetrgovaËke poslove; tada je, naime, obvezan za te trgovaËke poslove odgovaratikao ostali DubrovËani.

C

Ovo se primjenjuje ako sin ne vodi trgovaËku radnju; tada je, naime, obvezanza te trgovaËke poslove odgovarati kao ostali DubrovËani.

IX.

O tuæenoj udovici

Ako tuæena udovica ima oca, sina, brata ili zeta odsutna iz grada Dubrovnika,pa ako njega zatraæi za odvjetnika, gospodin knez, ili tko ga bude zamjenjivao,sa svojim Êe Sudom odrediti toj udovici rok u kojem Êe se priËekati dotiËniodvjetnik, dvostruko dulji od onoga koji bi dao ostalim DubrovËanima. Ako tajdoe u tom roku, duæan je odgovarati umjesto te æene, po obiËaju Grada.

LIBER TERCIUS

194

X.

De patre vocato ad placitum qui petit filium expectare

Vocatus ad placitum si filium in viagio habuerit absentem, et ipsum inadvocatorem pecierit1, d. comes vel qui pro eo fuerit cum sua Curia, habitorespectu ad viagium ipsius filii, debeat eidem patri terminum secundum suumarbitrium dare ad expectandum eum, et pater ipse infra ipsum terminum possitire vel mittere pro filio suo predicto sine aliqua pena. Hoc idem intelligendumest de fratre ad fratrem2, de socero ad generum et de genero ad socerum.

XI.

De contumacibus

Ter vocatus ad Curiam pro aliquo placito si contumax fuerit et non venerit,et questio fuerit super re stabili, volumus quod interpellator ponatur in1

possessione illius rei quam petit. Si autem questio esset super aliqua quantitatepecunie2, petitor ponatur in1 possessione3 rerum contumacis pro mensura debitiquod petit. Et in utroque casu vicarius qui4 eum in possessionem ponit habeatyperperum unum. Et veniens contumax possit recuperare possessionem suam,restituto yperpero et aliis expensis ipsi interpellanti secundum capitulum de illisqui se iactant in terram.

XII.

De illis qui se iactant in terram et nolunt respondere

Damus licenciam1 vocato ad placitum, si hoc elegerit se iactandi in terram,qui non teneatur cum se in terram iactaverit respondere. Dominus autem comesvel qui pro eo fuerit cum sua Curia precipiat vicario suo ut recepto ab eo quiinterpellat yperpero uno, quod yperperum erit ipsius vicarii, eundeminterpellantem inducat in possessionem bonorum illius qui se iactavit in terramsecundum modum infrascriptum, videlicet: quod si vocatus fuit qui se iactavit interram, super aliqua re stabili vel inmobili, vicarius ipse ponet interpellantem inpossessione2 ipsi rei3 stabilis. Si vero vocatus fuerit4 super mobili, vicarius ponetinterpellantem in possessione bonorum eius qui se iactavit in terram, assignansei tantum de bonis ipsius que valeant duplum illius quod petebatur. Et si ille quise iactavit in terram pecierit a d. comite et sua Curia cartam qualiter se iactavitin terram, et in quam possessionem interpellator positus sit, carta ipsa sinealiquo precio5 fiat sibi. Et quandocumque qui se iactavit in terram recuperarevoluerit bona sua6, restituat eidem interpellanti dictum yperperum, quo recepto,interpellator bona sua sine dampno et calumpnia eidem restituere teneatur. Et si

KNJIGA TRE∆A

195

X.

O tuæenom ocu koji zahtijeva da se priËeka na sina

Ako tuæenik ima sina na putu, i njega zatraæi za odvjetnika, duæan jegospodin knez, ili tko ga bude zamjenjivao, sa svojim Sudom, prihvaÊajuÊiopravdanim putovanje njegova sina, tom ocu prema svom nahoenju odreditirok da se on priËeka, a taj otac u tom roku moæe poÊi ili nekoga poslati po svogasina, bez ikakve kazne. Ovo se isto treba podrazumijevati o bratu prema bratu,o tastu prema zetu i o zetu prema tastu.

XI.

O onima koji se ogluπe

Ako se neki tuæenik triput ogluπi na sudski poziv na neku parnicu i ne doe,a spor bude o nekretnini, hoÊemo da se tuæitelj uvede u posjed stvari kojupotraæuje. Ako bi se pak spor vodio zbog odreenog iznosa novca, neka setuæitelj uvede u posjed ogluπiteljevih stvari, razmjerno dugu koji potraæuje. I ujednom i u drugom sluËaju neka kneæev zamjenik koji ga uvodi u posjed dobijejedan perper. A ako onaj koji se ogluπi doe, moæe svoj posjed vratiti nakon πtotom tuæitelju vrati jedan perper i ostale troπkove, prema glavi o onima koji sebacaju na zemlju.

XII.

O onima koji se bace na zemlju i ne Êe da stupe u parnicu

Tuæeniku dopuπtamo, ako to izabere, da se baci na zemlju, a kad se baci nazemlju, taj nije obvezan odgovarati. Gospodin pak knez, ili tko ga budezamjenjivao, neka sa svojim Sudom naredi svom zamjeniku da, primivπi odtuæitelja jedan perper, koji Êe pripasti zamjeniku, uvede toga tuæitelja u posjeddobara onoga koji se bacio na zemlju, na sljedeÊi naËin: to jest, ako je onaj kojise baci na zemlju bio tuæen zbog neke nekretnine, sam Êe zamjenik tuæiteljauvesti u posjed te nekretnine. Ako je pak tuæen zbog pokretnine, zamjenik Êetuæitelja uvesti u posjed imovine onoga koji se bacio na zemlju, predajuÊi mu odnjegove imovine u visini dvostruke vrijednosti onoga πto se sudski potraæivalo.A ako onaj koji se baci na zemlju zatraæi od gospodina kneza i njegova Sudaispravu da se bacio na zemlju i u koji je posjed uveden tuæitelj, neka mu se taisprava izda bez ikakve naknade. I kad god onaj koji se bacio na zemlju htjednevratiti svoju imovinu, neka tom istom tuæitelju vrati reËeni perper, a kad gatuæitelj primi, obvezan je vratiti njegova dobra bez πtete i prigovora. Ako tuæitelj

LIBER TERCIUS

196

interpellator ipse positus fuerit in7 possessionem8 vinee debitoris qui se iactavitin terram in primo anno expensas aliquas in ipsa vinea fecerit, et ante tempusvindemiarum vineam ipsam debitori suo patrono vinee, ut dictum est,restituerit, omnes expense ipse facte per creditorem, ab ipso debitore secundumextimacionem9 proborum virorum, qui ad hoc de comuni voluntate elligentur10,restituentur eidem; bona autem illa, sicut sunt, restitui debent. Nec interpellatorpossit aliquid pro melioracione11 petere si meliorata sunt; nec ille qui se iactavitin terram possit aliquid pro deterioracione12 petere si peiorata sunt, nec fructusnec aliquid aliud. Quibus bonis sibi restitutis, vocatus ipse teneatur interpellantiomnino respondere si hoc interpellator voluerit; et debitor ipse non possithabere aliquod inducium nisi octo dierum tantum et non ultra, post quos diesnulla ex illis partibus reffutare vel fugere Curiam possit. Si autem interpellatornoluerit coram illa Curia convenire debitorem illum, sed voluerit aliam Curiamexpectare, licitum sit ei hoc facere; et cum alia Curia fuerit, possit interpellareipsum cum omni consuetudine civitatis. Et debitor similiter respondeat cumomni consuetudine civitatis et habeat omne inducium quod datur aliis Raguseis.Istum autem ordinem servari volumus super assignandis bonis debitoris qui seiactavit in terram: quod primo assignentur denarii seu ulcimonia si ipsa debitorhabeat; que si ad satisfacionem13 non sufficiant14, assignentur ipsius animalia;que si non sufficiant vel non sint15, naves, barcusii et alia navigia, sive in partesive in totum sint ipsius debitoris, assignabuntur creditori ipsius pro illis videlicetpartibus que16 sunt sue. Que omnia si non fuerent17 vel non sufficerentpacamentum, servi (sic)18 ipsius debitoris19 assignabuntur sibi; qui similiter sinon sufficient, creditori ipsi ancille debitori (sic) assignabuntur. Que omnia si adsatisfacionem20 debiti non sufficient, tunc in21 possessionem rerum stabiliumipse creditor ponetur secundum formam prescriptam. Sed si ex una re possetcreditori ad plenum satisfieri, creditor non possit petere duas. Addimus etiamquod si interpellatus pro aliquo debito qui iactaverit se in terram non habueritmobile sive stabile quod possit assignari22 interpellanti, vel habuerit sed nonsufficerint, teneatur vicarius assignare illi personam eius qui se23 iactavit interram et tunc locum habeant eciam24 omnia supradicta.

XIII.

De vocato ad placitum qui est supra viagium

Si super enticis et colloganciis1 et credenciis2 aliquis vocetur ad Curiam, etveniens dicat et probet se esse supra viagium, d. comes cum sua Curia, habitaprovisione supra ipsum viagium, dabit ei de reddeundo ad faciendum racionem3

terminum competentem. Et si infra ipsum terminum non venerit nec fuerit quipro eo respondeat, d. comes ponet creditorem in possessionem bonorum ipsiussecundum forman datam super illis qui se iactant in terram. Si autem qui recipitenticam, colloganciam4 aut credenciam5 cum ipsis, diu moram contraxerit extraRagusium, et ille qui dedit sibi enticam, colloganciam aut credenciam super hoc

KNJIGA TRE∆A

197

bude uveden u posjed vinograda duænika koji se bacio na zemlju, i prve godinebude imao kakvih troπkova u tom vinogradu i ako prije berbe taj vinograd kakoje reËeno vrati svom duæniku, vlasniku vinograda, sve Êe troπkove koje vjerovnikbude imao duænik vratiti prema procjeni povjerenika πto ih u tu svrhuobostranom voljom izaberu. Ta se pak dobra moraju vratiti onakva kakva jesu,a tuæitelj ne moæe niπta traæiti na ime poboljπice ako je izvrπena, niti onaj koji sebacio na zemlju moæe iπta traæiti zbog pogorπanog stanja, ako je pogorπano, niplodove ni iπta drugo. Kad mu bude vraÊena imovina, tuæeni je obvezan u svemuodgovarati tuæitelju ako to tuæitelj bude htio; a sam duænik ne moæe dobitinikakvu odgodu, nego samo osam dana, i ne viπe. Po isteku tih osam dana nijedna stranka ne moæe odbiti niti izbjeÊi sud. Ako pak tuæitelj ne bude htio voditiparnicu s tim duænikom na tom sudu, nego htjedne priËekati postupak preddrugim sudom, neka mu je slobodno tako postupiti, a kad pristupi pred drugisud, moæe ga tuæiti po svakom obiËaju Grada. I duænik neka isto tako odgovarau svemu po obiËaju Grada i neka dobije svaku odgodu koja se daje ostalimDubrovËanima. HoÊemo pak da se glede predaje imovine duænika koji se baciona zemlju, poπtuje ovaj red: da se prvo predaju novci ili trgovaËka roba ako jeduænik ima; bude li to nedostatno za podmirenje, da se preda njegova stoka; akopak ona ne bude dovoljna ili je nema, onda Êe se brodovi, barkuziji i ostalaplovila, bilo da su djelomiËno ili u cjelini u vlasniπtvu toga duænika, predatinjegovu vjerovniku u onim dijelovima koji su njegovi. Ako svega toga ne bi biloili ne bi dostajalo za naplatu, doznaËit Êe mu se duænikovi robovi. Isto tako Êese, ako i oni ne budu dostatni, vjerovniku predati duænikove robinje. Ako sve tone bude dostatno za podmirenje duga, tada Êe se vjerovnik uvesti u posjednekretnina prema propisu. Ali ako bi se jednom stvari mogao u cjelini podmiritivjerovnik, on ne moæe traæiti dvije. Dodajmo takoer i ovo: ako tuæeni koji sebacio na zemlju zbog nekog duga ne bi posjedovao pokretnine ili nekretninekoja bi se mogla predati tuæitelju, ili bi je imao, ali ne bi bila dostatna, duæan jekneæev zamjenik predati mu osobu onoga koji se bacio na zemlju. A tada nekase primijeni i sve prije reËeno.

XIII.

O tuæeniku koji se spremio za putovanje

Ako tko bude pozvan na sud zbog entega, kolegancija i kredencija, pa doπavπikaæe i dokaæe da se spremio za putovanje, gospodin Êe mu knez sa svojimSudom, dobivπi podatke o tom putovanju, dati odgovarajuÊi rok za povratak radiodgovaranja na sudu. Ako se u tom roku ne pojavi i ne bude nikoga da odgovaraumjesto njega, gospodin Êe knez uvesti vjerovnika u posjed njegovih dobara popostupku propisanome za one koji se bacaju na zemlju. Ako pak onaj koji primientegu, koleganciju ili kredenciju odulji boravak izvan Dubrovnika, a onaj kojimu dade entegu, koleganciju ili kredenciju zbog toga zatraæi od gospodina kneza

LIBER TERCIUS

198

pecierit6 a d. comite sibi fieri racionem, d. comes cum sua Curia, habito respectuet provissione ad locum ubi debitor ipse dicitur comorari7, statuat ei terminumsicut sibi videbitur melius, infra quem si non venerit, predictus d. comes cum suaCuria faciat racionem interpellanti secundum formam predictam de illis quiiactant se in terram.

XIV.

De induciis mensis augusti

Si aliquis vocatur ad placitum et inducium petat, et ipsum inducium deveniata primo die augusti in antea, volumus quod occasione vendemiarum1 usque adS. Michaelem respondere minime teneatur. A festo autem S. Michaelis in anteahoc respondeat ordine, quod illas consuetudines quas prius habuit2, non habeatiterum, exceptis ultimis octo diebus quos habeat, sive prius habuerit sive non.

XV.

Existens supra viagium infra terminum sibi datum possitrecedere

Homo qui vocatur ad placitum super aliis et non de presenti viagio, si fueritsupra viagium quod probari possit, et pecierit1 a d. comite et sua Curia terminumocto dierum et habuerit, possit infra illos octo dies ire in predictum viagium sinealiquo impedimento Curie. Sed si usque ad octavum diem steterit in civitateRagusii, omnino teneatur respondere secundum usum civitatis ipsius. Si vero,postquam receperit terminum vellit2 accipere viagium, recedere de civitate nonpossit3, nisi dimisso procuratore suo legittimo qui pro eo respondeat etsatisfaciat, si a Curia condempnetur. Excepto si interpellatus possideret bonastabilia, valencia4 debitum, quod petitur ab eo, tunc enim sufficiat ordinareprocuratorem et obligare pro eo bona sua.

XVI.

Vocatus super hiis que spectant ad primum1 viagium nonhabeat terminum

Si inter patronum navis et mercatorem, vel inter nauclerium et patronum, velinter patronum et marinarios, seu inter aliquos simul euntes ad viagium, superaliquibus pertinentibus ad ipsum viagium presentem questio oriatur, vocatus adCuriam super hiis incontinenti respondere teneatur, et aliquod inducium haberenon possit.

KNJIGA TRE∆A

199

da mu se dodijelili pravda, neka mu gospodin knez sa svojim Sudom,razmotrivπi i provjerivπi mjesto u kojemu kaæu da duænik boravi, odredi rok kojiocijeni da je bolji; ne doe li u tom roku, neka gospodin knez sa svojim Sudomudovolji tuæiteljevu zahtjevu prema onomu πto je prije reËeno za one koji sebacaju na zemlju.

XIV.

O odgodama u mjesecu kolovozu

Ako je netko pozvan na sud i zatraæi odgodu, a ta odgoda padne u vrijemeod prvog kolovoza dalje, hoÊemo da tijekom berbe groæa sve do Miholjdananipoπto ne bude obvezan odgovarati. Od Miholjdana pak dalje neka odgovaraovim redom: ne dobiva iznova uobiËajene odgode koje je prije dobio, osimposljednjih osam dana, bez obzira na to je li ih prije bio dobio ili nije.

XV.

Onaj koji se spremio na putovanje moæe otiÊi u roku koji muje dan (za odgodu parnice)

»ovjek koji je pozvan na sud zbog neËega drugog, a ne zbog predstojeÊegputovanja, ako se spremio na putovanje i moæe to dokazati, te zatraæi odgospodina kneza i njegova Suda rok od osam dana pa ga dobije, smije u tomroku od osam dana poÊi na prije spomenuto putovanje bez ikakve sudskezapreke. Ali ostane li u gradu Dubrovniku do osmog dana, svakako je obvezanodgovarati prema obiËaju Grada. Ako pak æeli poduzeti putovanje nakonodobrenog roka, ne moæe krenuti iz Grada ne ostavi li svog zakonitogzastupnika da umjesto njega odgovara i udovolji pravdi ako ga sud osudi.Iznimka je ako bi tuæeni posjedovao nekretnine u vrijednosti duga koji se odnjega potraæuje; tada je, naime, dostatno odrediti zastupnika i obvezati se svojimimetkom.

XVI.

Tko je pozvan na sud zbog neËega πto se tiËe prvogputovanja, ne dobiva odgodu

Ako iskrsne spor izmeu patruna broda i trgovca ili izmeu nokjera i patruna,ili izmeu patruna i mornara, ili izmeu nekih koji zajedno kreÊu na putovanjeu svezi s neËim πto se odnosi na to putovanje, tuæenik je obvezan odmah u tompredmetu odgovarati, i ne smije dobiti nikakvu odgodu.

LIBER TERCIUS

200

XVII.

Vocatus per foresterium non possit exire de Ragusio

Si foresterius, preter Sclavos de Sclavonia, vocaverit Raguseum ad placitum,volumus quod Raguseus ipse non possit habere inducium nisi trium dierumtantum, et non plus, quibus transactis, Raguseus ipse eidem foresteriorespondere teneatur omnino. Et Raguseus ipse infra dictum terminum triumdierum exire non possit de civitate Ragusii, eciam si paratus esset ad aliquem1

viagium vel esset in navi aut in alio ligno seu in viam2, donec respondeat etcompleat racionem3 foresterio supradicto, nisi legitimum4 procuratoremdimiserit qui pro eo respondeat et solvat illud ad quod fuerit condempnatus.

XVIII.

Vocatus super deposito nullum habeat inducium

Statuimus quod vocatus ad placitum super aliquo deposito nullum induciumpossit habere.

XIX.

De placitis inter homines Ragusii et homines Dalmacie1

Si aliquis homo de Dalmacia2 vocaverit ad placitum aliquem Raguseum, etinter comune civitatis unde Dalmatinus ille est civis et Comune Ragusii propteraliquam causam fuerit stanicum3 ordinatum, possit Raguseus ipse, si vult,predictum stanicum expectare, nec coram d. comite vel qui pro eo fuerit,respondere predicto foresterio teneatur. Dictus autem d. comes eidem Raguseoprecipiet quod in statuto termino debeat ire ad stanicum supradictum, infraquem terminum Raguseus ipse in viagium extra Ragusium ire non possit, nisidimisso procuratore qui pro eo foresterio ad stanicum respondeat, et solvat4 sifuerit condempnatus. Si vero predictum stanicum per d. comitem et ComuneRagusii dimittatur, quia eis non apparuerit utile, et dictus Dalmatinus iterumcoram d. comite vel qui pro eo fuerit, vocaverit dictum Raguseum ad placitum,Raguseus ipse teneatur respondere eidem nec possit alium stanicum postulare.

KNJIGA TRE∆A

201

XVII.

Onaj koga je tuæio stranac, ne moæe napustiti Dubrovnik

Ako stranac, osim Slavena iz slavenskih krajeva, pozove na sudDubrovËanina, hoÊemo da taj DubrovËanin ne smije dobiti odgodu, nego samotri dana i ne viπe, a po njihovu je isteku DubrovËanin svakako obvezanodgovarati tom strancu. A taj DubrovËanin u spomenutom roku od tri dana nemoæe napustiti grad Dubrovnik, pa ni ako bi se spremao na neko putovanje, ilibi bio na brodu ili na drugom plovilu ili putu, dok ne odgovori na tuæbu i nezavrπi parnicu s tim strancem, osim ako ostavi zakonitog zastupnika da umjestonjega odgovara i plati ono na πto bude osuen.

XVIII.

Tko je tuæen zbog pologa, ne dobiva nikakvu odgodu

Odreujemo da onaj tko je tuæen zbog kakva pologa, ne moæe dobiti nikakvusudsku odgodu.

XIX.

Parnice izmeu DubrovËana i Dalmatinaca

Ako neki Ëovjek iz Dalmacije pozove na sud nekog DubrovËanina, a izmeuopÊine grada kojeg je taj Dalmatinac graanin i OpÊine dubrovaËke budeodreen stanak zbog neke parnice, taj DubrovËanin, ako hoÊe, moæe Ëekati nadotiËni stanak i nije obvezan odgovarati tom strancu pred gospodinom knezom,ili onim tko ga bude zamjenjivao. Spomenuti pak gospodin knez zapovjedit Êetom DubrovËaninu da u odreenom roku mora poÊi na taj stanak, a tijekom togroka taj DubrovËanin ne moæe otiÊi na put izvan Dubrovnika ako ne ostavizastupnika da na stanku odgovara strancu umjesto njega i podmiri πto je duæanbude li osuen. Ako pak gospodin knez i OpÊina dubrovaËka otkaæu prijespomenuti stanak ocijenivπi ga nepotrebnim, pa reËeni Dalmatinac ponovnopozove spomenutog DubrovËanina na sud pred gospodina kneza, ili onoga tkoga bude zamjenjivao, taj mu je DubrovËanin obvezan odgovarati i ne moæezahtijevati drugi stanak.

LIBER TERCIUS

202

XX.

De hiis que petuntur in stanico

Raguseus qui supra aliquem foresterium ad statutum stanicum petere volueritracionem1, possit si vult procuratorem suum ad stanicum mittere, qui pro eointerpellet et faciat omnia que pertinent ad placitum, que ipse faceret si essetpresens, ita tamen, si hoc ordinate faciat cum noticia d. comitis.

XXI.

De foresterio qui aliquid recepit a Raguseo et super hocvocatur

Foresterius aliquis existens in Ragusio, recipiens de bonis alicuius Ragusei, siantequam de Ragusio exeat, super bonis ipsis per eundem Raguseum vocetur adCuriam, teneatur coram d. comite et sua Curia facere racionem1, habendoinducium trium dierum tantum et non plus, si terminum pecierit2 foresteriusipse.

XXII.

De foresterio qui habet cartam supra Raguseum

Si vocaverit foresterius aliquem Raguseum ad Curiam super aliquo debito dequo cartam vel cartas hostendat1, ad usuram vel sine usura, et supra ipsumRaguseum vel bona eius appareant carte antiquiores, id est facte ante cartas velcartam foresterii supradicti, volumus quod carta vel carte que prius facteapparent primo debeant iudicari et placitari et firme haberi, et bona illiusRagusei2 illi debeant assignari qui cartas primo factas ostendit. Nisi aliquis alicuiin viagium eunti mutuaverit pecuniam vel crediderit merces suas, tunc enim inillo primo viagio prius debet ei satisfieri de bonis mobilibus, eciam si appareantalie carte prius facte; quod si plures fuerint ipsi creditores primi viagii, omnibussolvatur pro rata nec unus possit habere plus quam alter.

KNJIGA TRE∆A

203

XX.

O onima koji se pozivaju na stanak

DubrovËanin koji htjedne na zakazanom stanku iznijeti potraæivanja odnekog stranca, moæe, ako hoÊe, poslati na stanak svoga zastupnika da umjestonjega podnese tuæbu i obavlja sve πto se odnosi na parnicu, πto bi i sam uËiniokad bi bio nazoËan, ali tako da to uËini propisno sa znanjem gospodina kneza.

XXI.

O strancu koji je neπto primio od DubrovËanina i zbog togabude tuæen

Stranac koji boravi u Dubrovniku i primi πtogod od imovine kojegDubrovËanina, ako ga taj isti DubrovËanin zbog te imovine pozove na sud prijenego napusti Dubrovnik, obvezan je pred gospodinom knezom i njegovimSudom odgovarati, dobivπi sudsku odgodu od samo tri dana i ne viπe, ako tajstranac zatraæi rok.

XXII.

O strancu koji ima ispravu na teret DubrovËanina

Pozove li stranac nekog DubrovËanina na sud zbog nekog duga za kojipredoËi ispravu ili isprave, s kamatama ili bez njih, pa na teret tog DubrovËaninaili njegove imovine iskrsnu starije isprave, to jest prije izdane isprave ili ispravaspomenutoga stranca, odreujemo da prvo treba na sudu razmotriti, raspraviti iosnaæiti ispravu ili isprave za koje se pokaæe da su prije izdane, i da se imovinatoga DubrovËanina mora predati onomu koji pokaæe prije izdane isprave, osimako je tkogod pozajmio novac ili dao na kredit svoju robu nekomu koji odlazi naputovanje. Tada, naime, u pogledu toga prvog putovanja on mora biti namireniz pokretnina, makar bile predoËene druge, prije izdane, isprave. Bude li pak viπetih vjerovnika prvog putovanja, neka se isplati svima razmjerno, tako da jedanne primi viπe negoli drugi.

LIBER TERCIUS

204

XXIII.

De cartis continentibus usuram vel penam de quinque in sex

Debitor alicuius, supra quem carta apparet cum usura aut pena de quinque insex per annum, si decesserit, post mortem ipsius carte ipse vel carta in suorobore et vigore permaneant, sive in morte debitoris debitum ipsum quesitumfuerit sive non.

XXIV.

Cartam maiorem penam continentem quam de quinque insex

Si carta fuerit facta cum maiori pena quam de quinque in sex per annum adcertum terminum, termino illo conpleto, dicta pena non currat nec valeat atermino in antea nisi in quinque in sex per annum.

XXV.

De carta sine usura vel pena de quinque in sex1

Creditor qui supra debitorem suum cartam sine usura aut sine pena dequinque in sex per annum, vel testes sine carta habuerit, si in morte ipsiusdebitoris ipse debitum ipsum non pecierit2, post mortem debitoris eiusdemdebitum ipsum ulterius petere non possit. Sed carta vel testes ipsi sint vacui etnullius vigoris3, nisi creditor ipse tempore mortis debitoris non fuerit in Ragusio,vel nisi debitor ipse morte subitanea moriatur vel extra Ragusium moriatur; tuncenim carta vel testes ipsi in suo robore remaneant, et creditor salva habeat iurasua.

XXVI.

De debitore morienti1 cui petitur debitum

Si debitori suo infirmo iacenti in lecto aliquis debitum suum pecierit, etdebitor ipse responderit: “paratus sum tibi facere racionem2, fac ut Curia veniathuc”, nisi interpellans Curiam ad debitorem infirmum adduxerit, volumus quodpost mortem debitoris creditor ipse vel alius pro eo, non possit petere debitumillud ab heredibus mortui vel ab hiis qui possidebunt bona ipsius.

KNJIGA TRE∆A

205

XXIII.

O ispravama koje sadræe naknadu ili postotak od dvadesetposto

Umre li neËiji duænik, i o tom se predoËi isprava s kamatama ili postotkomod dvadeset posto godiπnje, neka nakon njegove smrti te isprave ili ispravaostanu u svojoj kreposti i snazi, bilo da je taj dug na samrti duænika potraæen ilinije.

XXIV.

Isprava koja sadræi potraæivanje veÊe od dvadeset posto

Ako isprava bude sastavljena s kamatama veÊim od dvadeset posto godiπnjena odreeni rok, po isteku tog roka te kamate ne smiju teÊi i od tada ubuduÊevrijede samo kamate od dvadeset posto godiπnje.

XXV.

O ispravi bez kamata ili naknade od dvadeset posto

Vjerovnik koji na teret svog duænika bude imao ispravu bez kamata ilipostotka od dvadeset posto godiπnje, ili bi imao svjedoke bez isprave, ako nakonsmrti toga duænika ne zatraæi taj dug, viπe ga ne moæe potraæivati, nego suisprava ili svjedoci bezvrijedni i bez ikakve pravne snage, osim ako vjerovnik uvrijeme duænikove smrti ne bude u Dubrovniku, ili duænik umre iznenadnomsmrÊu, ili umre izvan Dubrovnika. Tada, naime, isprava ili svjedoci ostaju usvojoj kreposti, a vjerovnik uæiva neokrnjena svoja prava.

XXVI.

O duæniku na samrti od kojega se traæi dug

Ako bi netko potraæivao svoj dug od svog duænika koji leæi u bolesniËkojpostelji, i taj duænik odgovori: “Spreman sam udovoljiti tvom zahtjevu, daj daovamo doe sudac”, pa ako tuæitelj ne bi doveo sud bolesnom duæniku, hoÊemoda nakon duænikove smrti ni sam vjerovnik, niti netko drugi umjesto njega, nemoæe potraæivati taj dug od pokojnikovih baπtinika ili od onih koji Êeposjedovati njegovu imovinu.

LIBER TERCIUS

206

XXVII.

De placitis1 inter laycum et clericum

Clericus si cum layco placitum habuerit in curia seculari, omnia teneatur dareet facere que dant et faciunt layci in ipsa curia cum litigant inter se.

XXVIII.

De hiis qui falsos introducunt testes

Quia non tantum per instrumenta, verum eciam1 per testes consueveruntlitigantes intenciones suas probare, statuimus, quod si aliquis super aliquoplacito falsos introduxerit testes, quos probari sibi poterit corrumpisse2,condempnetur in tantum quantum erat illud super quo eos introducebat. Et intantundem condempnetur ipse falsus testis, quod qui solvere non poterit,fustigetur3 et boletur4.

XXIX.

De testibus assignatis

Statuimus quod testimonium alicuius non valeat nec teneat nisi fueritassignatus in testem per ambas partes vel saltim per unam. Excepto superpossessione rerum stabilium, ubi testes eciam non assignati possint testificari etvaleat dictum eorum.

XXX.

De hiis qui repelluntur a testimonio

Presenti constitucione1 sancimus2 quod omnes illi qui non tenentur contraaliquem advocare racione3 consanguinitatis seu affinitatis, non possint4 pro eotestimonium ferre.

XXXI.

Quod clericus admitatur ad testimonium

Presbiteri et clerici in omnibus causis testes esse possint ut laici1; si suntydonei secundum providenciam2 d. comitis et sue Curie, valeat testimoniumeorundem.

KNJIGA TRE∆A

207

XXVII.

O parnicama izmeu svjetovnjaka i klerika

Ako klerik bude vodio parnicu sa svjetovnjakom na svjetovnom sudu,obvezan je davati i Ëiniti sve ono πto na tom sudu daju i Ëine svjetovnjaci kad sespore izmeu sebe.

XXVIII.

O onima koji dovode laæne svjedoke

BuduÊi da su stranke u sporu navikle dokazivati svoje tvrdnje ne samoispravama nego i svjedocima, odreujemo: ako tko u nekoj parnici dovede laænesvjedoke za koje se uzmogne dokazati da ih je podmitio, neka se kazni u visinionog iznosa zbog kolikoga ih je doveo. I na isto toliki iznos neka se kazni samlaæni svjedok, pa ako ne bude mogao platiti, neka se iπiba i obiljeæi peËatom.

XXIX.

O predloæenim svjedocima

Odreujemo da niËije svjedoËenje ne vrijedi i ne obvezuje ako ga objestranke, ili barem jedna, ne istaknu za svjedoka. Od toga se izuzima posjednekretnina; tu nenaznaËeni svjedoci mogu svjedoËiti, i njihov iskaz vrijedi.

XXX.

O onima koji se odbijaju od svjedoËenja

Ovom odredbom potvrujemo da nitko tko u parnici ne moæe protiv nekoganastupiti kao odvjetnik, ne moæe za njega ni svjedoËiti.

XXXI.

Kleriku se dopuπta svjedoËiti

SveÊenici i klerici mogu kao i svjetovnjaci biti svjedoci u svim parnicama akosu po miπljenju gospodina kneza i njegova Suda prikladni, i neka vrijedi njihovosvjedoËenje.

LIBER TERCIUS

208

XXXII.

De testimonio patris vel matris inter filios

Pater inter filios et filias eiusdem uxoris testis esse potest, et valeat eiustestimonium, licet sit solus; mater autem, cum sit mulier, inter filios vel filiastestis esse non potest1.

XXXIII.

Quod testimonium unius non valeat

Erat anticum statutum quod in maleficiis valebat unus testis. Idcirco nosMarinus Badoarius, miles1, comes Ragusii, cum voluntate Minoris et MaiorisConsilii, et cum laudo populi, statuimus et ordinamus, quod de cetero inmaleficiis pro quibus aliqua persona deberet mori vel perdere membrum, unustestis non valeat, sed duo ad minus sint necessarii. Salvo quod in aliis maledictiset melefactis valeat unus testis secundum antiquam consuetudinem. In aliis verocausis unus testis non valeat, quia: vox unius, vox nulius2.

XXXIV.

Qualiter testes recipi debent

Si aliquando testes super aliquo placito introducantur, d. comes, habitisprimo nominibus ipsorum testium, ipsos vocari faciat coram se sub certa pena,a quibus ipse d. comes vel qui pro eo fuerit cum sua Curia de veritate dicendarecipiat sacramentum. Et postea eos examinet privatim et semotim, hoc estunum post alterum, quos interrogabit de loco et tempore. In quibus, si eosdiscordes invenerit, testimonium ipsorum non habebit pro vero seu pro bono. Siautem ipsi testes vel aliquis dicant se non recordari de loco vel tempore, valeattestimonium eorum. Sed si testis dicat se non recordari si fuit assignatus intestem vel non, sit in providencia1 d. comitis et sue Curie si valeat eiustestimonium aut non. Quod eciam2 locum habebit in Parva Curia.

KNJIGA TRE∆A

209

XXXII.

O svjedoËenju oca ili majke meu sinovima

Otac moæe biti svjedokom u sporu meu sinovima i kÊerima iste æene injegovo svjedoËenje vrijedi, makar bio jedini svjedok; majka pak, buduÊi da jeæena, ne moæe biti svjedokinjom u sporu meu sinovima i kÊerima.

XXXIII.

Ne vrijedi svjedoËenje (samo) jednog (svjedoka)

Postojala je davna odredba da za zlodjelo vrijedi jedan svjedok. Stoga mi,vitez Marko Badoero, knez dubrovaËki, uz privolu Malog i Velikog vijeÊa i uzodobravanje puka odreujemo i nareujemo da ubuduÊe u kaznenim djelimazbog kojih bi neka osoba morala biti smaknuta ili osakaÊena, ne vrijedi jedansvjedok, nego su potrebna najmanje dva. U ostalim prijestupima rijeËju i djelom,i dalje, prema davnom obiËaju, vrijedi jedan svjedok. U drugim pak predmetimane vrijedi jedan svjedok jer je “glas jednoga kao glas nijednoga”.

XXXIV.

Kako se trebaju sasluπavati svjedoci

Ako se koji put u nekoj parnici uvode svjedoci, neka ih gospodin knez,dobivπi prethodno imena tih svjedoka, dade pozvati preda se pod prijetnjomutvrene kazne. Neka sam gospodin knez, ili onaj tko ga bude zamjenjivao, sasvojim Sudom od njih uzme prisegu da Êe govoriti istinu. A zatim neka ih ispitapojedinaËno i odvojeno, to jest jednog nakon drugoga, a pitat Êe ih o mjestu ivremenu, pa ako utvrdi da se u tome ne podudaraju, njihovo svjedoËenje ne Êesmatrati istinitim niti valjanim. Ako pak ti svjedoci ili neki od njih reknu da sene sjeÊaju mjesta ili vremena, njihovo svjedoËenje vrijedi. Ali, ako svjedok kaæeda se ne sjeÊa, bio on naznaËen za svjedoka ili ne bio, neka gospodin knez injegov Sud prosude vrijedi li ili ne vrijedi njegovo svjedoËenje. To Êe se isto takoprimijeniti na Malom sudu.

LIBER TERCIUS

210

XXXV.

De publicacione testium1

Sancimus2 ut testes qui super aliquo placito introducuntur debeant publicariante sentenciam3. Et si aliqua parcium4 testes ipsos reprobare voluerit, audiatur.

XXXVI.

De fide testibus danda

Quia iudex melius scire potest utrum fides debeat adhiberi testibus, volumusquod in providencia d. comitis et sue Curie sit si testes producti sint ydonei velnon, et utrum dictis eorum fides debeat dari vel non.

XXXVII.

Quod sentencia1 scribatur ante quam detur

Ne a modo super sentenciis nascatur aliqua questio, statuimus quod de omniplacito rei stabilis debeat scribi sentencia, postquam inventa est inter iudices,antequam detur.

XXXVIII.

De illo qui debet solvere iudicium1

Quicumque amiserit2 placitum solvat iudicium. Excepto in maleficiis3, ubi quivincet solvat iudicium1 ipsum. Volumus eciam quod qui perdit placitum, perdatexpensas secundum quod est in Parva Curia ordinatum.

XXXIX.

De credencia1 quam habent patroni vini venditi

Si inter patronum vini venditi et tabernarium vel tabernariam nascaturquestio, quia patronus dicat sibi minus assignatum per tabernarium seutabernariam, habeat ipse patronus super hoc infra annum credenciam, postannum vero non habeat credenciam2 nisi cum testibus.

KNJIGA TRE∆A

211

XXXV.

O obznanjivanju svjedoka

Odreujemo da se svjedoci koji se uvode u neku parnicu moraju obznanitiprije presude, pa ako bi neka od stranaka htjela osporiti te svjedoke, neka sesasluπa.

XXXVI.

O vjeri koja se ima pokloniti svjedocima

BuduÊi da sudac moæe bolje znati treba li svjedocima vjerovati, zahtijevamoda gospodin knez i njegov Sud odluËe jesu li naznaËeni svjedoci prikladni ili nisu,i treba li njihovim izjavama vjerovati ili ne.

XXXVII.

Da se presuda prije izricanja napiπe

Da ne bi ubuduÊe izbio kakav prijepor oko presuda, odreujemo da se osvakoj parnici o nekretnini, poπto su je suci donijeli, presuda napiπe prije negolise izreËe.

XXXVIII.

O onome koji je duæan platiti suenje

Tko god izgubi parnicu, neka plati suenje, osim u kaznenim parnicama, ukojima suenje mora platiti tko dobije parnicu. HoÊemo takoer da onaj tkoizgubi parnicu, snosi troπkove, kako je odreeno za Mali sud.

XXXIX.

O vjeri na rijeË vlasnika prodanog vina

Ako izbije spor izmeu vlasnika prodanog vina i krËmara ili krËmarice zatoπto vlasnik tvrdi da su mu krËmar ili krËmarica premalo predali, neka se vlasnikuza tu tvrdnju vjeruje na rijeË do godinu dana, a nakon jedne godine neka mu sevjeruje, ali samo sa svjedocima.

LIBER TERCIUS

212

C

Anno Domini MCCCLXXVIII, indicione prima, die vigessimo nono iulii, inMaiori Consilio sono campane more solito congregato et cum laudo populi,additum fuit dicto statuto de credentia quam habet patronus vel patrona vinisupra suum tabernarium vel tabernariam, quod quociens venerit patronus velpatrona vini ad d. rectorem, et voluerit suum tabernarium vel tabernariamdebere capi et incarcerari, d. rector teneatur mittere suam familiam et facere capiillum vel illam, et incarcerari in carcere vel poni in Castellum, prout volueritpatronus vel patrona vini venditi a tabernario vel tabernaria, iurando persacramentum quantum debet recipere ab ipsis tabernario vel tabernaria.

XL.

De credencia1 quam habet tabernaria

Si aliqua tabernaria dicat se alicui dedisse de vino in credenciam2, infratriginta dies postquam vendiderit veietem (sic) ipsius vini habeat ipsa tabernariacredenciam. Si vero ille qui vinum recipit in credencia fugerit antequam solvat,condempnetur in duplum, et tabernaria habeat illud quod credidit3 et Comunehabeat aliud, et ipsa tabernaria habeat credenciam infra terminum supradictum.

Anno Domini MCCCXXXII, indicione XV, de mense ianuarii, declaratum fuithoc statutum per Maius Consilium, quod nulla tabernaria habeat credenciamsupra aliquam personam nisi de duodecim grossis.

XLI.

De forma testamentorum

Si quis testamentum facere voluerit, teneatur coram duobus ydoneis testibusvel pitropis ad minus facere illud, et testamentum ubi duo testes nonintervenerint nichil valeat. Valeat tamen, si patrinus cum uno alio sufficienteteste interfuerit. Qui testes vel pitropi infra triginta dies post mortem eius quicondidit testamentum venient coram iuratis iudicibus et iurato notario, ettestificabuntur ordinacionem1 defuncti seu defuncte; de quorum testificationenotarius ipse coram duobus iudicibus iuratis ad minus, secundum quod ab ipsisaudierit, faciet testamentum. Nullus autem pitropus seu testis de hiis que sibi amortuo vel mortua dimittuntur, testificari valeat. Sed ad utilitatem aliorumpitroporum vel aliarum personarum testificacio2 eius valeat et scribatur.

KNJIGA TRE∆A

213

C

Godine Gospodnje 1378., prve indikcije, dana 29. srpnja, u Velikom vijeÊuokupljenom, po obiËaju, na glas zvona i uz odobravanje puka dodano je ovojodredbi o vjeri na rijeË koju ima vlasnik ili vlasnica vina prema svom krËmaru ilikrËmarici: kad god doe vlasnik, ili vlasnica, vina pred gospodina kneza i zatraæida se njegov krËmar ili krËmarica uhiti i utamniËi, duæan je gospodin knez poslatisvoju pratnju i dati da se on ili ona uhite i zatvore u tamnicu ili zatoËe u Kaπtel,kako veÊ bude htio vlasnik ili vlasnica vina πto ga je prodao krËmar ili krËmarica,izjavivπi pod prisegom koliko ima dobiti od toga krËmara ili krËmarice.

XL.

O vjeri na rijeË krËmarice

Ako neka krËmarica izjavi da je nekomu dala vina na vjeru, neka se tojkrËmarici vjeruje u roku od trideset dana nakon πto proda baËvu toga vina. Akobi pak onaj koji uzme vino na vjeru pobjegao prije negoli plati, neka se osudi nadvostruko; neka krËmarica dobije ono πto je dala na vjeru, a ostalo neka dobijeOpÊina; toj pak krËmarici neka se vjeruje u spomenutom roku.

Godine Gospodnje 1332., petnaeste indikcije, mjeseca sijeËnja, Veliko jevijeÊe objavilo ovu odredbu: neka se nijednoj krËmarici ne vjeruje na rijeË protivneke osobe, osim do dvanaest groπa.

XLI.

O obliku oporuka

Ako tko bude htio uËiniti oporuku, duæan ju je uËiniti pred najmanjedvojicom vjerodostojnih svjedoka ili epitropa, a oporuka kojoj nisu bila nazoËnadva svjedoka, bezvrijedna je. Ipak neka vrijedi ako bude nazoËan duhovnik sjednim vjerodostojnim svjedokom. Ti Êe svjedoci ili epitropi u roku od tridesetdana nakon smrti onoga koji je uËinio oporuku, doÊi pred prisegnute suce iprisegnutog notara i posvjedoËit Êe raspoloæbu pokojnika ili pokojnice; o njihovusvjedoËenju notar Êe pred najmanje dvojicom prisegnutih sudaca, prema onomeπto od njih bude Ëuo, sastaviti oporuku. Nijedan pak epitrop ili svjedok ne moæesvjedoËiti za ono πto pokojnik ili pokojnica njemu ostavljaju, ali u korist ostalihepitropa ili drugih osoba njegovo je svjedoËenje valjano i neka se zapiπe.

LIBER TERCIUS

214

XLII.

De testamentis factis extra Ragusium

Si contingerit quod aliquis Raguseus vel Ragusea extra Ragusium moriensfecerit testamentum, volumus quod testes vel pitropi qui ipsi testamentopresentes fuerint, possint et debeant infra unum mensem postquam perveneritad civitatem Ragusii, venire coram d. comite et iudicibus suis et iurato notario,et annunciare testamentum predictum. Qui postquam a predictis d. comite etiudicibus et notario fuerint examinati, si eis ydonei videantur, notarius ipse cumipsis iudicibus teneantur secundum dictum eorum scribere ipsum testamentum,et testamentum sit firmum. Quod si forte non fuerit in ipso testamento nisi unusRaguseus tantum et alter foresterius, valeat testimonium1 foresterii sicut si essetRaguseus. Idem sit si nullus interfuerit Raguseus, set2 ambo fuerint foresterii,silicet quod dictum eorum valeat et habeantur in loco Raguseorum.

XLIII.

De creditoribus illorum qui propter maleficia amitunt1 bonasua

Si propter aliquod maleficium quod aliquis comisit2 seu offensionem amiseritomnia bona sua mobilia et stabilia, et super bonis ipsis3 appareat aliquis haberealiquam4 racionem5, vel probare poterit cum carta vel sine carta, bona ipsa sibiobligata fuisse, volumus quod debitum illud sit illi salvum nec propter hocperdat aliquis suam racionem.

XLIV.

De vocato ad Curiam ab uno yperpero inferius

Interpellatus ab aliquo ab uno yperpero inferius inducium seuconsuetudinem aliquam habere non possit, sed in continenti respondereteneatur. Illud idem statuimus, si interpellatus fuerit de mercato a quinqueyperperis inferius.

KNJIGA TRE∆A

215

XLII.

O oporukama uËinjenim izvan Dubrovnika

Dogodi li se da neki DubrovËanin ili Dubrovkinja na samrti uËine oporukuizvan Dubrovnika, hoÊemo da svjedoci ili epitropi koji budu nazoËni toj oporucimogu i moraju u roku od mjesec dana po dolasku u grad Dubrovnik doÊi predgospodina kneza i njegove suce i prisegnutog notara te prijaviti dotiËnuoporuku. Nakon πto budu ispitani od prije spomenutog kneza, sudaca i notara, iako se njima uËine vjerodostojnima, duæan je taj notar sa sucima prema njihovojizjavi napisati tu oporuku i neka oporuka bude pravosnaæna. Ako sluËajno u tojoporuci ne bi bio nego samo jedan DubrovËanin, a drugi stranac, nekasvjedoËenje stranca vrijedi kao da je DubrovËanin. Isto tako, neka bude ako nebi bio nazoËan niti jedan DubrovËanin, nego obadva budu stranci. Naime, nekanjihova izjava vrijedi i neka se dræi kao da su DubrovËani.

XLIII.

O vjerovnicima onih kojima se zbog zlodjela oduzimaimovina

Ako se nekome zbog poËinjenog zlodjela ili prijestupa oduzme sva pokretnai nepokretna imovina pa se pokaæe da netko polaæe neko pravo na njegovuimovinu, ili taj uzmogne dokazati ispravom ili bez isprave da mu je ta imovinabila optereÊena njegovim potraæivanjem, hoÊemo da mu taj dug bude zaπtiÊen ida zbog toga netko ne izgubi svoje pravo na potraæivanje.

XLIV.

O onome tko bude tuæen za manje od jednog perpera

Tuæeni za vrijednost od jednog perpera naniæe ne moæe dobiti odgodu ilikakvu pogodnost, nego je duæan odmah odgovarati. To isto odreujemo ako bitko bio tuæen za trgovaËku robu u vrijednosti od pet perpera naniæe.

LIBER TERCIUS

216

XLV.

De induciis devenientibus ad secundam Curiam

Vocatus ad Curiam, si receperit inducia1 octo dierum, duorum vel quatuormensium secundum antiquam consuetudinem civitatis, et ipsa induciadevenerint ad aliam Curiam, firma sint eciam in sequenti Curia, et interpellatusilla iterum habere non possit. Sed ille2 qui interpellat infra unum mensem a dieelapsi inducii, ex suo defectu non sequitur suam racionem3. Tunc enim si elapsomense predicto iterum vocet illum ad Curiam interpellatus, iterum habebitinducium nec obstabit illi quod iam habuit eam.

XLVI.

De aptagi

t si aliquis Raguseus debitor fuerit alterius Ragusei cumcarta vel sine carta, et ille qui debet recipere debitum illudvenerit ante d. comitem vel qui pro eo fuerit et suamCuriam Ragusii, et pecierit racionem1 ab eo dicens quodfaciat pactari sibi suum debitum, sive cum ira sive cumbona voluntate fuerit peticio eius, d. comes debet vocareillum2 supra3 quem queritur illud debitum, et si ipsenegaverit debitum illud, licitum sit ei respondereinterpellanti suo cum consuetudine civitatis, in Curia autextra Curiam in civitate, cum consuetudine terre, et

debet habere omnem aliam consuetudinem civitatis ille qui respondet. Et si ipseconfiteretur debitum illud ante d. comitem et alios homines, qui possent4 essetestes in eo, et ille qui debet recipere5 debitum voluerit dare aptagi d. comiti seuper iram seu per bonam voluntatem, tunc d. comes debet providere ad suamiram vel ad bonam voluntatem, et eciam ad quantitatem debiti, si fuerit magnumvel parvum, et similiter debet providere ad possibilitatem debitoris; etprovidendo d. comes ad omnia ista et suam voluntatem, debet dare terminumilli qui pactare debet debitum illud, dicendo ei ut infra terminium illum sibidatum aut solvat debitum aut concordet se cum creditore6 suo. Et si infra7

terminum illum debitor non solveret debitum nec concordaret se cum creditoresuo, tunc d. comes debet facere racionem8 illi qui recipere debet debitum illud,recipiendo aptagi in voluntatem illius qui debet recipere debitum ad dandumaptagi, et debet ei facere racionem. Et est sciendum quod9 aptagi debet habered. comes de decem10 unum tantum de capitali, de prode autem nichil debethabere; et illi qui debet pactare debitum debet etiam pactare aptagi. Et si ille quidebet recipere debitum voluerit et pecierit racionem8 de toto prode, secundum

KNJIGA TRE∆A

217

XLV.

O odgodama za one koji dou pred drugi sud

Ako bi tuæenik dobio odgodu od osam dana, od dva ili Ëetiri mjeseca, premadrevnom obiËaju Grada, pa s tim odgodama doe na drugi sud, one mu vrijedei na tom drugom sudu i tuæeni ih ne moæe drugi put dobiti. Ali tuæitelj u roku odmjesec dana od dana isteka odgode zbog svoga propusta, ne moæe ostvarivatisvoje pravo. U tom Êe sluËaju, naime, tuæeni ako nakon isteka tih mjesec danabude ponovno pozvan na sud, opet dobiti odgodu i ne Êe biti zaprekom πto ju jeveÊ imao.

XLVI.

O aptagima

Ako koji DubrovËanin bude duænik drugom DubrovËaninu, s ispravom ili beznje, i ako onaj koji treba primiti taj dug doe pred gospodina kneza, ili onoga tkoga bude zamjenjivao, i pred njegov Sud u Dubrovniku pa zatraæi od njega svojepravo govoreÊi da se pobrine kako bi mu se podmirio dug, bilo da je njegovzahtjev izreËen sa srdæbom ili dobrohotno, gospodin knez mora pozvati onogaod kojega se potraæuje taj dug; ako ovaj zanijeËe taj dug, slobodno mu jeodgovarati svom tuæitelju po obiËaju Grada, na sudu ili izvan suda u Gradu podomaÊem obiËaju. A onaj koji odgovara, mora dobiti svaku drugu pogodnostuobiËajenu u Gradu.

A ako on sam prizna taj dug pred gospodinom knezom i ostalim ljudima kojibi u tome mogli biti svjedocima, i onaj koji treba primiti dug htjedne dati(pristojbu) aptagi gospodinu knezu bilo u srdæbi ili dobrohotno, tada gospodinknez mora uzeti u obzir njegovu srdæbu ili dobrohotnost a takoer i veliËinuduga, je li velik ili malen, a isto tako mora uzeti u obzir moguÊnosti duænika. Agospodin knez je, odvagnuvπi sve to i svoju volju, duæan odrediti rok onomu kojimora podmiriti dug, govoreÊi mu da u tom roku ili podmiri dug ili se nagodi sasvojim vjerovnikom.

Ako u tom odreenom roku duænik ne podmiri dug niti se nagodi sa svojimvjerovnikom, tada je gospodin knez obvezan donijeti odluku u korist onoga kojiima primiti dug, primajuÊi za aptagi onoliko koliko onaj koji ima primiti dughtjedne dati na ime aptagi, i duæan mu je donijeti odluku.

A treba znati da na ime aptagi gospodin knez ima dobiti samo deseti dioglavnice, a od dobiti ne dobiva niπta, a onaj koji ima namiriti dug treba namiritii aptagi.

I ako onaj koji treba primiti dug ushtjedne i zatraæi da mu bude dosuenasveukupna dobit, prema sadræaju svoje isprave, tada mu gospodin knez mora

LIBER TERCIUS

218

tenorem11 sue carte, tunc d. comes debet ei facere racionem de prode sine aptagi,et etiam iudices non debent habere iudicium de illo prode. Et si debitum illudfuerit tantum quod d. comes possit ponere creditorem in mobile debitoris, debeteum ponere in pactamentum de servis vel ancillis, et de bestialiis et de navibus,et habet potestatem vendendi mobile illud et paccandi se. Et si debitum illudesset tantum quod de mobili debitor non posset paccare creditorem suum, d.comes debet ponere creditorem in tantam quantitatem de vineis debitoris quevaleat duplum debitum de prode et capitali, ad voluntatem creditoris, de quibusvineis placuerit ei. Et etiam si debitum fuerit tantum quod creditor non possitpaccare se de vineis, et debitor habuerit domum vel domos, d. comes debetponere creditorem in illas domos secundum formam de vineis, et habeatpotestatem creditor laborandi vineas illas vel illas domos aut domum si voluerit,in sua voluntate est. Et totum prode quod creditor habuerit de vineis autdomibus illis est suum, non computando eum in suo paccamento. Et ab illo diein antea quo ipse dederit aptagi, suum debitum non crescat ad prode vel usuram,salvo quod si vinea illa vel vinee laborate fuerint de omni laborerio, et illepositus fuerit in illas vineas laboratas per d. comitem in tempore colligendifructus et redditus de vineis illis, creditor debet computare redditus illius primi12

anni tantum in suo paccamento. Et si debitum fuerit de uno yperpero vel indeinferius, aptagi est vicarii. Et si fuerit de uno yperpero in supra, aptagi est d.comitis, et vicarius habet decimum illius aptagi.

Et si aliquis Raguseus fuerit debitor alicui foresterio, et foresterius ille poteritprobare suum debitum verum ante d. comitem et suam Curiam, d. comes debettollere aptagi a foresterio secundum suprascriptam formam supra Raguseum; etsi necesse fuerit placitum, utraque pars debet esse ante d. comitem et suosiudices secundum formam et consuetudinem que est inter Raguseum etforisterium.

Et sciendum est quod si aliquis foresterius positus fuerit pro aliquo debitocum aptagi in domum vel vineam, aut navem, barcam, barcusum aut aliudaliquod lignum, potestatem habet foresterius ille inpegnandi13 vel alienandi14

cuicumque sibi placuerit illud in quo positus fuerit, in tantum quantum fueritdebitum suum cum aptagi.

Et si aliquis foresterius fuerit debitor alicui Raguseo, d. comes debet facereracionem Raguseo, et non debet habere aptagi a nulla parte secundum antiquamconsuetudinem.

Et omnes peticiones que fuerint de debitis per cartam vel sine carta tantumde re mobili, d. comes debet habere aptagi de decem yperperis15 unum tantumde capitali, de usura autem nichil debet habere; et ille qui debet recipere debitumdebet dare d. comiti pignus de aptagi; et tale pignus quod placeat d. comitisecundum capitale debiti; et debitor debet emendare illud aptagi suo creditori.

KNJIGA TRE∆A

219

udijeliti pravdu o toj dobiti bez aptagi, a i suci takoer ne moraju o toj dobitisuditi.

I ako taj dug bude tolik da gospodin knez moæe uvesti vjerovnika u posjedduænikove pokretnine, mora ga namiriti robovima i robinjama, stokom ibrodovima, i ovlaπten je radi namirenja prodati te pokretnine.

A ako bi taj dug bio tolik da duænik ne bi mogao od pokretnine isplatiti svogavjerovnika, gospodin knez mora uvesti vjerovnika u posjed onolikog dijeladuænikovih vinograda koji vrijedi dvostruko od duga u dobiti i u glavnici, po voljivjerovnika, od onih vinograda koji mu se svide.

Isto tako, ako dug bude tolik da se vjerovnik ne moæe namiriti od vinograda,a duænik bi imao kuÊu ili viπe kuÊa, gospodin knez duæan je uvesti vjerovnika uposjed tih kuÊa prema odredbi o vinogradima; pritom vjerovnik ima pravoobraivati te vinograde ili koristiti se onom kuÊom ili kuÊama ako to ushtjedne;to je njemu na volju.

I sva dobit koju vjerovnik stekne od tih vinograda ili kuÊa, pripada njemu; neuraËunava se u njegovu namiru.

A od dana u koji dade aptagi ubuduÊe, njegov dug ne raste u dobiti ni ukamatama, s tim πto u sluËaju da na onom vinogradu ili vinogradima buduobavljeni svi radovi pa gospodin knez njega uvede u posjed tih obraenihvinograda u vrijeme ubiranja plodova i prinosa tih vinograda, vjerovnik mora usvoju isplatu uraËunati prihode samo te prve godine. A ako dug bude od jednogperpera i manje, aptagi pripada kneæevu zamjeniku. Ako pak bude od jednogperpera naviπe, aptagi pripada gospodinu knezu, a zamjenik dobiva desetinu odtoga.

I ako koji DubrovËanin bude duænik nekom strancu pa taj stranac uzmognepred gospodinom knezom i njegovim Sudom dokazati da njegov dug postoji,gospodin knez duæan je od stranca uzeti aptagi prema prije zapisanom propisuo DubrovËaninu. A ako bude potrebna parnica, pred knezom i njegovim Sudommoraju se pojaviti i jedna i druga stranka, prema propisu i obiËaju kakav vrijediizmeu DubrovËanina i stranca.

A treba znati ovo: ako koji stranac bude za neki dug s aptagi uveden u posjedkuÊe ili vinograda ili broda, barke, barkuzija ili kojega drugog plovila, on imapravo kome god ushtjedne dati u zalog ili otuiti ono πto je dobio u posjed zaonoliko koliko bude njegovo potraæivanje zajedno s aptagi.

I ako koji stranac bude duænik nekom DubrovËaninu, gospodin knez duæanje donijeti presudu u korist DubrovËanina ne dobivajuÊi, po starom obiËaju,aptagi ni od jedne stranke.

A po svim tuæbama, s ispravom ili bez nje, podignutima samo u svezi spokretninama gospodin knez treba dobiti za aptagi jedan perper od deset, samood glavnice, a od kamata ne dobiva niπta. A onaj koji treba naplatiti dug, duæanje gospodinu knezu dati zalog na ime aptagi, i to takav kakav htjedne gospodinknez, ovisno o glavnici duga. A duænik mora taj aptagi nadoknaditi svomevjerovniku.

LIBER TERCIUS

220

Et si aliquis homo dederit aptagi supra aliquem hominem pro aliquo debito,et illud debitum non fuerit inventum verum, vel non dederit aptagi secundumordinem et consuetudinem civitatis Ragusii quando debitor paratus fueritpaccare debitum illud sine aptagi, et ille qui debet recipere debitum dederitaptagi stulte et contra ordinem, ipsemet est emendator et paccator de aptagi; etd. comes non perdit racionem suam, et debitor non tenetur in aliquo pro illoaptagi.

Et si aliquis Raguseus debitor fuerit alicui Raguseo, et ille qui debet reciperedebitum voluerit habere reditum suum cum aptagi, et debitor quesieritmisericordiam a creditore suo ut ipse intret in tenutam de suis bonis sine aptagi,si creditor audierit preces eius, licitum sit ei ad suam voluntatem intrare intenutam sine aptagi; et tunc d. comes non debet habere aptagi. Et si creditorpenitus voluerit habere debitum suum cum aptagi, licitum sit ei habere eum cumaptagi, et tunc debet habere d. comes aptagi. Et est sciendum quod d. comes nondebet habere aptagi de aliqua re nisi ille qui debet recipere debitum dederit eipignus de quantitate illius debiti, videlicet de capitale tantum, si ipse fecerit eiracionem8; et si non, ipse non debet habere aptagi.

Et si debitum fuerit de colligancia16, et creditor pecieret racionem a d. comiteet sua Curia, d. comes cum sua Curia debet ei facere racionem8 et debet habereaptagi secundum quod superius dictum est in omnibus. Et si debitor ille nonhabuerit mobile vel stabile ad satisfaciendum et paccandum illud debitum suocreditori et destruxerit illud quod habuerit, videlicet denarios debiti malo modoet in sua culpa, d. comes debet dare personam debitoris creditori debiti, dandoaptagi d. comiti ipse creditor. Et si debitor ille iudicio17 Dei et non in sua culpa,quod sit clare factum, perdiderit illud quod habuit a creditore suo, tunc d. comesnon debet dare personam debitoris creditori.

Et si debitum non fuerit de colligancia16, et debitor non habuerit mobile velstabile ad satisfaciendum et paccandum illud debitum, et creditor debitipecierit18 personam debitoris, d. comes sine aliqua condicione19 debet ei darepersonam debitoris recipiendo aptagi.

Et si aliquis homo quesierit racionem8 ante d. comitem et suam Curiam dealiquo debito supra aliquem Raguseum, et creditor debiti poterit probare suumdebitum verum, et debitum illud iudicatum fuerit ad paccandum persentenciam20 d. comitis et suorum iudicum, in illa presente peticione, d. comesdebet habere aptagi, si ille qui quesierit racionem8 voluerit eum dare.

Et si aliquis homo quesierit supra aliquem Raguseum res stabiles, videlicetdomum vel domos, vineam vel vinaes, terram vel terras et de omni stabili, etdebitor ante d. comitem et alios homines confitebitur illud debitum, vel vinceturad paccandum per racionem8 in illa presenti peticione, ille qui debet recipereillud stabile debet dare yperperum unum vicario et non plus; et yperperum estvicarii, et d. comes precipere debet vicario ut ipse ponat illum qui querit illudstabile in quamcunque21 possessionem stabilis quam ipse pecierit.

KNJIGA TRE∆A

221

A ako neki Ëovjek dade aptagi za drugog Ëovjeka na ime nekog duga, pa seustanovi da taj dug ne postoji, ili aptagi ne bude dao po propisu i obiËaju gradaDubrovnika kad duænik bude spreman podmiriti taj dug bez aptagi, a vjerovnikdade aptagi nepromiπljeno i protupropisno, sam nadoknauje i plaÊa aptagi. Agospodin knez ne gubi svoje pravo niti duænik glede tog aptagi ima ikakveobveze.

A ako koji DubrovËanin bude duænik nekom DubrovËaninu, pa onaj koji imaprimiti dugovanje ushtjedne dobiti svoj prihod zajedno s aptagi, a duænik odsvog vjerovnika zatraæi milost da ue u posjed njegove imovine bez aptagi, pausliπa li vjerovnik njegove molbe, dopuπteno mu je po vlastitoj volji uÊi u posjedbez aptagi; i tada gospodin knez ne mora dobiti aptagi. A ako vjerovnik upornohtjedne dobiti svoje dugovanje zajedno s aptagi, dopuπteno mu je dobiti ga saptagi, pa tada gospodin knez treba dobiti aptagi.

I treba znati da gospodin knez dobiva aptagi za neku stvar samo ako mu onajkoji ima primiti dugovanje dade zalog za visinu onog duga, to jest samoglavnice, pa donese odluku u njegovu korist, a ako ne, knez ne dobiva aptagi.

A ako dug bude od kolegancije pa vjerovnik zatraæi pravdu od gospodinakneza i njegova Suda, duæan je gospodin knez sa svojim Sudom donijeti odlukute mu pripada aptagi u svemu kako je prije reËeno. A ako taj duænik ne budeimao pokretne ili nepokretne imovine kojom bi namirio i platio dug svomevjerovniku, a ono πto je imao, to jest novac od duga, zlonamjerno i svojomkrivnjom upropasti, duæan je gospodin knez vjerovniku predati duænikovuosobu, s tim da sam vjerovnik daje aptagi gospodinu knezu. A bude li taj duænikBoæjom voljom, a ne svojom krivnjom, πto valja jasno ustanoviti, izgubio ono πtoje od svoga vjerovnika dobio, tada gospodin knez ne mora vjerovniku predatiduænikovu osobu.

A ako dug ne bude od kolegancije, a duænik ne bude imao pokretne ilinepokretne imovine kojom bi namirio i platio taj dug, pa vjerovnik zatraæiduænikovu osobu, duæan je gospodin knez bez ikakva uvjeta predati muduænikovu osobu primajuÊi aptagi.

A ako koji Ëovjek pred gospodinom knezom i njegovim Sudom na ime nekogduga zatraæi pravdu protiv nekog DubrovËanina i vjerovnik uzmogne dokazatida njegovo potraæivanje postoji te po odluci gospodina kneza i njegovih sudacabude presueno da se taj dug isplati, aptagi pripada gospodinu knezu ako gapodnositelj zahtjeva htjedne dati.

A ako koji Ëovjek protiv nekog DubrovËanina bude potraæivao nekretnine, tojest kuÊu ili kuÊe, vinograd ili vinograde, zemljiπte ili zemljiπta i bilo kojunekretninu, a duænik pred gospodinom knezom i drugim ljudima taj dug priznaili bude usvojen zahtjev za namiru iz te tuæbe, onaj koji treba primiti tunekretninu ima dati jedan perper, i ne viπe, kneæevu zamjeniku. A perperpripada zamjeniku, a gospodin je knez duæan zapovjediti zamjeniku da onogakoji traæi tu nekretninu uvede u posjed nekretnine koju je taj zatraæio.

LIBER TERCIUS

222

XLVII.

De confessione facta coram domino comite et vicario

Et si aliquis homo per1 aliquem suum debitorem vocaverit2 d. comitem etsuum vicarium, et si d. comes ad se fecerit venire debitorem illum, et inter se etsuum vicarium3 in secreto interrogaverit eum de debito illo, et ibi non fuerint aliihomines qui possint esse testes nisi d. comes et vicarius, et debitor ille tunccoram eis confitebitur illud debitum, et postea alia die vel alia hora ipsenegaverit illud debitum et primam confessionem, confessio quam prius fecit4 inaliquo non noceat ipsi debitori; et si in confessione quam ipse fecerit fuerint aliihomines qui possint esse testes in eo5, tunc racio6 teneatur firma.

Et nulla confessio que facta fuerit in secreto coram d. comite et suo vicariotantum, de qua7 aliquod prode deveniat eis, sit credenda nec habenda firma, siille qui eam fecerit, postea negaverit eam, et non noceat ei; nisi ibi fuerint aliihomines qui in eo possint esse testes, secundum antiquam consuetudinem.

XLVIII.

Quando Comune Ragusii racionem1 petit supra22 aliquem

Et si Comune Ragusii ad querendum habuerit supra aliquem Raguseum ullamracionem, si Raguseus ille voluerit respondere in Platea ante Curiam, licitum sitei respondere; et si ipse noluerit respondere in Platea et voluerit trahere Curiamad aliquem locum secretum in civitate, Curia debet ire ad locum illum; et si ipsenoluerit respondere in3 Platea nec in aliquo loco in civitate, et voluerit trahereCuriam usque ad Croman, Curia debet ire usque ad Croman ad audiendum illumRaguseum, et ibi debet finiri placitum, secundum antiquam consuetudinem.

XLIX.

De consuetudinibus inter homines Iadre et Ragusii

Notandum est quod si aliquis Raguseus habuerit ad querendum racionemsupra aliquem Iadre vel Iadratinus supra aliquem hominem Ragusii, sciendumest quod Iadratinus secundum antiquam consuetudinem debet venire Ragusiumad petendum racionem1 Raguseo, et Raguseus debet ire Iadram ad petendumracionem Iadratino.

KNJIGA TRE∆A

223

XLVII.

O priznanju danom pred gospodinom knezom i njegovimzamjenikom

Ako neki Ëovjek pozove kojeg svog duænika pred gospodina kneza i njegovazamjenika, a gospodin knez naredi da taj duænik doe k njemu, i ako ga skupasa zamjenikom u tajnosti ispita o tom dugu, i tu ne bude drugih ljudi koji mogubiti svjedoci, osim kneza i njegova zamjenika, pa taj duænik tada pred njimaprizna taj dug, a poslije, drugi dan ili u drugo vrijeme, zanijeËe taj dug i prvopriznanje, priznanje koje je prije dao neka ni u Ëemu ne πteti tom duæniku. A akokod priznanja koje bude davao bude drugih ljudi koji to mogu posvjedoËiti, nekase tada priznanje dræi pravovaljanim.

I nijednom se priznanju koje se dade u tajnosti samo pred gospodinomknezom i njegovim zamjenikom, iz kojeg njima proizlazi neka dobit, ne moravjerovati ni dræati ga pravovaljanim ako onaj koji ga je iznio poslije to porekne.I neka mu ne πteti, osim ako tu bude drugih ljudi koji to, prema starom obiËaju,mogu posvjedoËiti.

XLVIII.

Kad OpÊina dubrovaËka zahtijeva svoju traæbinu sudskimputem

Ako OpÊina dubrovaËka ima bilo kakvu traæbinu od nekog DubrovËanina pataj DubrovËanin ushtjedne odgovarati pred sudom na Placi, neka mu jedopuπteno odgovarati. A ako on ne bude htio odgovarati na Placi, nego htjednepovuÊi sud na neko skrovito mjesto u Gradu, sud je duæan poÊi na to mjesto.Ako taj ne htjedne odgovarati ni na Placi ni na nekom drugom mjestu u Gradu,a htjedne povuÊi sud na Lokrum, sud je duæan poÊi na Lokrum sasluπati togaDubrovËanina, i tu se parnica ima zakljuËiti po starom obiËaju.

XLIX.

O obiËajima izmeu Zadrana i DubrovËana

Treba spomenuti ovo: ako neki DubrovËanin bude imao spor s Ëovjekom izZadra ili Zadranin s nekim Ëovjekom iz Dubrovnika, treba znati da Zadranin, postarom obiËaju, mora doÊi u Dubrovnik tuæiti DubrovËanina, a DubrovËaninmora iÊi u Zadar tuæiti Zadranina.

LIBER TERCIUS

224

Et si contingeret quod aliquod discordium cresceret inter Comune civitatisRagusii et Comune civitatis Iadre, propter quod ipsi vellent facere comunalestanicum et parlamentum per comunem secundum antiquam consuetudinem,utraque pars debet esse ad Sanctam Mariam de Lesna in insula Farre adparlamentum et stanicum, et ibi debent iustificare se coram iudicibus ex utraqueparte; et tot iudices debent esse ex una parte quot ex alia, districti persacramentum. Et quecumque pars venerit ante ad dictum locum, debetexpectare aliam que non venerit per octo dies completos. Et illa pars que infradictum terminum octo dierum non venerit ad dictum locum, debet perdidisseplacitum, salvo tamen impedimento Dei. Et illa pars2 que venerit ad dictumlocum, debet assignare3 testes, homines illius loci, et debet esse lucrata placitum.Et est sciendum quod stanicum debet fieri secundum ordinem capituli deChelmo.

L.

De consuetudinibus inter homines Ragusii et homines deSibinico1, Tragurio, Dalmisio et Spaleto

Sciendum est quod si aliquis homo Ragusii ad querendum habuerit racionem2

supra aliquem hominem de Sibenico vel de Tragurio vel de Dalmisio, aut deSpalato3 vel de Farra, vel aliquis ex istis civitatibus quilibet per se ad querendumhabuerit racionem2 supra aliquem Raguseum, presciendum est quod Raguseusvadit ad civitatem sui debitoris ad querendum racionem2 ibi; et ille qui habet adpetendum supra Raguseum ex istis supradictis civitatibus, debet venireRagusium ad querendum racionem2 a Raguseo.

Et si contingeret quod aliquod discordium cresceret inter Comune civitatisRagusii et comune alicuius civitatis ex istis supradictis, propter quod ipsi vellentfacere comunale stanicum et parlamentum per comunem secundum antiquamconsuetudinem, utraque pars debet esse ad unum locum qui dicitur Prevlac deStagna. Et si aliqua pars de4 supradictis haberet dubium de aliqua segnoriameterrena, Ragusei debent ire ad illam partem de Prevlac ad ripam. Et si Raguseihaberent dubium de aliqua signoria5 Sclavonie, dicte partes debent venire adistam partem de Prevlac super ripam. Et si pax fuerit, ipsi debent convenire inmedio. Quod stanicum debet fieri secundum ordinem capituli de Chelmo.

KNJIGA TRE∆A

225

A ako se dogodi da izbije kakav spor izmeu OpÊine grada Dubrovnika iOpÊine grada Zadra zbog kojeg bi htjeli odræati zajedniËki stanak i zajedniËkozborovanje, po starom se obiËaju obje strane moraju naÊi kod Svete MarijeHvarske na otoku Hvaru na zboru i stanku, i tu se moraju pravdati pred sucimajedne i druge strane, a prisegnutih sudaca mora biti koliko s jedne, toliko s drugestrane. I koja god je strana doπla prije na to mjesto, treba Ëekati drugu, koja nijedoπla, punih osam dana. A ona strana koja u dotiËnom roku od osam dana nedoe na spomenuto mjesto, mora izgubiti parnicu, osim ako je po Boæjoj voljisprijeËen. A ona strana koja doe na to mjesto, mora odrediti svjedoke, ljude izonoga mjesta, i mora dobiti parnicu. I treba znati da se stanak treba provestiprema odredbi poglavlja o Humu.

L.

O obiËajima izmeu DubrovËana i ©ibenËana, Trogirana,Omiπana i SpliÊana

Treba znati ovo: ako koji DubrovËanin treba podnijeti tuæbu protiv nekog©ibenËanina, Trogiranina, Omiπanina, SpliÊanina ili Hvaranina, ili netko iz tihgradova sa svoje strane treba podnijeti tuæbu protiv kojeg DubrovËanina, valjaubuduÊe znati da DubrovËanin ide u grad svoga duænika ondje traæiti pravdu, aonaj koji iz spomenutih gradova ima potraæivanja od DubrovËanina, mora doÊiu Dubrovnik traæiti pravdu od DubrovËanina.

A ako se dogodi da izbije koji spor izmeu OpÊine dubrovaËke i opÊinenekoga od spomenutih gradova zbog kojeg bi htjeli odræati zajedniËki stanak izajedniËko zborovanje, po starom se obiËaju obje strane moraju naÊi na jednomemjestu, zvanom Prevlaka stonska. Ako neka od spomenutih strana budeoklijevala zbog neke tue vlasti, DubrovËani trebaju poÊi ususret toj strani, odPrevlake obalom. Ako bi pak DubrovËani oklijevali zbog kojeg velmoæe izslavenskih krajeva, stranke moraju doÊi na ovu stranu Prevlake, obalom. A akobude mir, trebaju se sastati na sredini. Taj stanak mora se provesti premaodredbi poglavlja o Humu.

LIBER TERCIUS

226

LI.

De consuetudinibus inter Raguseos et homines comitatusChelmi

Et si aliquod discordium vel debitum aut aliquod malefactum devenerit interhomines Ragusii1 et homines de comitatu de Chelmo, et comes Ragusii cumComune Ragusii et comes de Chelmo propter hoc vellent ordinare constitutumterminum esse ad stanicum, sciendum est quod utraque pars debet esse adlocum constitutum ad Sanctum Stephanum in Malfo de foris, et ibi debent seconiungere ad plenerium stanicum. Et debent eligere tot iudices ex una partequot ex alia qui debent iurare ad evangelium Dei iudicare omnes questiones etplacita que ibi fient2, bona fide sine fraude secundum antiquam consuetudinem.Et d. comes Ragusii tenetur et debet facere ut omnes Ragusei qui tempore illoinveniuntur in Ragusio, et vocati fuerint a Sclavis ad stanicum ad racionem3,veniant ad stanicum illud aut debent mittere pro eis ad faciendum racionem3 adillud stanicum. Et comes de Chelmo simili modo tenetur facere ut homines deChelmo omnes qui vocati fuerint ad stanicum, veniant ad faciendum racionem3

ad illud stanicum vel debent4 mittere pro eis. Et si per illos iuratos iudicesiudicatum fuerit sacramentum ad aliquem comitem vel ad eius filium aut filios,licitum sit illi cui iudicatum fuerit ut per se faciat iurare unum de suis nobilibusviris; et ille quando iurat debet stare prope illum pro quo iurare debet ad latuseius, et debet osculari eum ore. Et si comes de Chelmo per se habuerit adquerendum racionem3 supra comitem et Comune Ragusii vel supra aliquem deRagusio, hoc debet esse primum placitum quod prius debet placitari ibi. Et sicomes de Chelmo per se non habuerit ad querendum racionem3 supra comitemet Comune vel aliquem de Ragusio, et comes vel Comune Ragusii ad querendumhabuerit supra comitem vel aliquem de Chelmo, istud debet esse primumplacitum quod ibi placitetur. Et sit primum placitum comitis de Chelmo,secundum debet esse comitis et Comunis Ragusii. Et si comes et ComuneRagusii et comes de Chelmo per se non habuerint ad querendum, alii hominesqui ibi fuerint ad querendum raciones5 suas debent ponere tessiram que parsdebeat prius incipere placitare, et illa pars que per tessiram6 vicerit debet primoplacitare, et alia pars secundo; et sic complentur omnia placita usque ad finem:una pars unum placitum, et alia aliud placitum. Et ille homo qui perdideritplacitum suum per sentenciam7 illorum iudicum, de quacumque parte, dominuseius sine mora debet facere racionem3 illi qui vicerit placitum, nisi ipsi se adinvicem concordaverint.

Et si stanicum plenerium non fuerit ordinatum, et aliquis homo de Chelmovenerit ad querendum racionem3 supra aliquem hominem Ragusii, si Raguseusvoluerit respondere et facere ei racionem3 ante Curiam Ragusii, faciat; et sinoluerit, ordinet stanicum ante Curiam Ragusii ad constitutum locum et adcertum terminum secundum quod ordinatum fuerit ante Curiam; et quelibetpars debeat8 esse in illo loco, pars Raguseorum cum iudicibus Ragusii quos

KNJIGA TRE∆A

227

LI.

O obiËajima izmeu DubrovËana i podanika Humskekneæevine

ako doe do kojeg spora ili duga ili nekog zlodjela izmeuDubrovËana i podanika Humske kneæevine, pa zbog togadubrovaËki knez s OpÊinom dubrovaËkom i humski knez ushtjednuodrediti dogovorni rok da se nau na stanku, valja znati da se jednai druga strana moraju naÊi na utvrenome mjestu kod SvetogStjepana u Zatonu, napolju, i tu se moraju sastati u punom broju.

I moraju izabrati toliko sudaca s jedne strane koliko i s druge, a oni morajuprisegnuti na Boæje evanelje da Êe sve sporove i parnice koje Êe se tu voditisuditi u dobroj vjeri, bez himbe, po starom obiËaju.

A gospodin knez dubrovaËki obvezan je i mora se pobrinuti da sviDubrovËani koji se u to vrijeme nalaze u Dubrovniku a Slaveni ih pozovu nastanak kako bi raspravili stvar, dou na taj stanak ili pak poπalju nekoga daumjesto njih odgovara na tom stanku.

A humski knez duæan je isto tako uznastojati da svi Humljani koji budupozvani dou odgovarati na tom stanku, ili pak poπalju svoje zamjenike. I ako tiprisegnuti suci dosude da prisegu poloæi koji knez, njegov sin ili sinovi, onajkojem je to dosueno moæe dati da umjesto njega prisegne jedan od njegovihplemiÊa, a kada taj priseæe, mora stajati blizu onoga za koga priseæe, njemu uzbok i mora ga usnama poljubiti.

A ako humski knez sa svoje strane ustreba podnijeti tuæbu protiv kneza iOpÊine dubrovaËke ili nekoga iz Dubrovnika, to mora biti prva parnica koja seondje mora najprije voditi. A ako humski knez sa svoje strane ne tuæi kneza niOpÊinu niti ikoga iz Dubrovnika, a knez ili OpÊina dubrovaËka podnesu tuæbuprotiv kneza ili nekog iz Huma, to mora biti prva parnica koja Êe se ondje voditi.

I neka se prvo odræi parnica humskog kneza, a druga mora biti parnica knezai OpÊine dubrovaËke. Ako knez i OpÊina dubrovaËka i humski knez sa svojestrane ne iznesu nikakve zahtjeve, ostali ljudi koji tu budu sa svojim zahtjevima,moraju se izvlaËiti ædrijebom koja se stranka ima prva parniËiti, pa ona koja budeizvuËena ædrijebom, ima se parniËiti prva, a zatim druga stranka, i tako seobavljaju sve parnice do kraja; jedna i druga stranka naizmjence.

A gospodar onog Ëovjeka koji po presudi spomenutih sudaca izgubi parnicu,s bilo koje strane bio, duæan je bez odugovlaËenja dati zadovoljπtinu onomu kojidobije parnicu, osim ako se sami izmeu sebe nagode.

A ako ne bude odreen stanak u punom broju, pa neki Ëovjek iz Huma doepred sud u Dubrovnik s tuæbom protiv nekog DubrovËanina i DubrovËaninpristane odgovarati i parniËiti se s njim pred sudom u Dubrovniku, neka takouËini; ako ne htjedne, neka utanaËi stanak pred sudom u Dubrovniku nautvrenome mjestu i u odreeno vrijeme kako bude odreeno pred sudom. Isvaka se strana mora naÊi na tome mjestu: dubrovaËka strana s dubrovaËkim

LIBER TERCIUS

228

portare voluerit, et pars Sclavorum cum iudicibus Sclavis quos ducere voluerit,et sint tot iudices ex una parte quot ex alia. Et quecumque ex illis partibus nonveniret ad terminum constitutum sine impedimento Dei et dominacionis9 terre,sit10 torta, et perdiderit placitum. Et si Sclavus non concordaret se cum Raguseoante Curiam Ragusii, Raguseus debet ordinare ante d. comitem et CuriamRagusii certum terminum eundi ad stanicum cum Sclavo. Et in illo die Raguseusad suam voluntatem debet elligere11 iudices ab uno in supra, et Sclavus similimodo debet facere: qui iudices sine sacramento debent iudicare placitum velplacita que ibi fient.

Et si aliquis Sclavus venerit Ragusium et comprehensus fuerit ab aliquoRaguseo in aliquo debito vel alio malefacto, licitum sit Raguseo ducere Sclavumante d. comitem et suam Curiam. Et si Sclavus ille sua voluntate per placitumvoluerit facere racionem3 Raguseo, d. comes cum sua Curia debet ei facereracionem3; et si ipse12 noluerit et pecierit13 stanicum, licitum sit utrique partiordinare stanicum ad suam voluntatem secundum predictam formam etordinem. Et eciam si Raguseus se voluerit concordare cum Sclavo illo perstanicum aut alio quocumque modo, ante quam eum ducat ad d. comitem, ipsebene potest facere hoc et erit firmum. Et si aliquis Raguseus venerit ad d.comitem et pecierit13 ei litteras14 suas, et voluerit ire ad comitem de Chelmo cumlitteris ad querendum racionem3 supra aliquem Sclavum de Chelmo, d. comesdebet ei facere suas litteras; et Raguseus cum litteris15 illis debet ire ad comitemde Chelmo, et ille Sclavus qui debet facere racionem3 Raguseo, ante comitem deChelmo debet placitare et facere racionem3 Raguseo, et illa sentencia16 que datafuerit per comitem de Chelmo erit firma. Et quecumque pars non venerit adstanicum constitutum, et vocata fuerit et non habuerit iustum inpedimentumclare factum, videlicet inpedimentum Dei et contradicionem17 domini terreni, etiudicata fuerit, perdiderit placitum et erit torta. Et si iudicatum fueritsacramentum vel sacramenta Raguseo in stanico, Sclavus non potest dicereRaguseo: “volo quod talis et talis iuret tecum”; sed Raguseus iurare debeat cumillis suis propinquis quos ipse habere poterit. Et eciam si aliquis Raguseushabuerit ad querendum racionem3 supra aliquem Sclavum et ordinatum fueritstanicum plenerium, et Raguseus ille noluerit ire ad stanicum illud adquerendum racionem3 suam, illud non preiudicat ei in suo iure, et bene potestmanere. Et si Sclavus ille inde in antea venerit Ragusium, Raguseus non potestvetare ei terram Ragusii nec potest eum pignerare vel facere pignerari, et necdepredare eum pro racione18 sua, donec placitum suum diffinitum fuerit perracionem3 et per legis sentenciam, pro eo quod noluit ire ad diffiniendum adstanicum.

KNJIGA TRE∆A

229

sucima koje odluËi povesti, a slavenska strana sa sucima Slavenima koje htjednepovesti, i neka bude onoliko sudaca s jedne strane koliko s druge. I koja god odtih strana ne doe u odreenom roku, a nije sprijeËena Boæjom voljom i voljomzemaljske vlasti, kriva je i gubi parnicu.

Ako se Slaven ne nagodi s DubrovËaninom pred sudom u Dubrovniku,DubrovËanin mora pred gospodinom knezom i sudom u Dubrovniku zakazatiodreeni rok kad Êe poÊi na stanak sa Slavenom. I toga je dana DubrovËaninobvezan po svojoj volji izabrati jednog ili viπe sudaca, a to isto mora uËiniti iSlaven; parnicu ili parnice koje Êe se tu voditi, ti su suci duæni presuditi bezprisege.

I ako koji Slaven doe u Dubrovnik pa ga neki DubrovËanin uhiti zbog nekogduga ili zlodjela, dopuπteno je DubrovËaninu dovesti Slavena pred gospodinakneza i njegov Sud. I ako taj Slaven htjedne dobrovoljno udovoljiti traæbiniDubrovËanina, gospodin je knez sa svojim Sudom obvezan izreÊi presudu; akoon to ne htjedne pa zatraæi stanak, dopuπteno je i jednoj i drugoj strani zakazatistanak po svojoj volji prema prije spomenutom naËinu i propisu.

Isto tako, ako se DubrovËanin htjedne nagoditi s tim Slavenom na stanku ilina bilo koji drugi naËin prije nego ga dovede gospodinu knezu, on to, dakako,moæe, i bit Êe pravosnaæno. A ako koji DubrovËanin doe gospodinu knezu izatraæi od njega svoje isprave i ako htjedne poÊi humskom knezu s ispravamautjerivati traæbinu od nekog Slavena iz Huma, obvezan je gospodin knez izdatimu isprave. I DubrovËanin je s tim ispravama obvezan poÊi humskom knezu, aonaj Slaven koji treba udovoljiti DubrovËaninovoj traæbini duæan je sudjelovatiu parnici i pred humskim knezom raπËistiti DubrovËaninovo potraæivanje; onapresuda koju donese humski knez, bit Êe na snazi.

A koja god stranka ne doe na zakazani stanak, a bude pozvana, i ne budeopravdano sprijeËena, πto se ima jasno utvrditi; naime, sprijeËena po Boæjoj voljii zabranom zemaljskog gospodara, pa bude suena, izgubit Êe parnicu i bit Êekriva.

A ako DubrovËaninu bude dosueno da na stanku poloæi prisegu ili prisege,ne moæe Slaven reÊi DubrovËaninu: "HoÊu da zajedno s tobom prisegne taj i taj",nego je DubrovËanin duæan prisegnuti zajedno s onim svojim bliænjima kojeuzmogne dobiti.

Isto tako, ako koji DubrovËanin bude traæio ispunjenje traæbine od nekogSlavena a bude ugovoren stanak u punom broju, pa DubrovËanin ne htjednepoÊi na taj stanak radi svoje traæbine, neka mu to ne ide na πtetu njegova pravai, dakako, smije izostati. A ako bi taj Slaven od tada ubuduÊe doπao uDubrovnik, DubrovËanin mu ne moæe zabraniti dolazak u dubrovaËku zemlju,niti ga moæe plijeniti ni dati da se plijeni, niti ga pljaËkati u ime svoga prava dokne bude rijeπena njegova parnica po pravdi i zakonskoj presudi, zbog toga πtonije htio iÊi na stanak da se donese sudska odluka.

LIBER TERCIUS

230

LII.

De consuetudinibus inter Raguseos et homines Bossine

Et si aliquis Raguseus ad querendum habuerit racionem1 supra ducem deBossina vel supra aliquem hominem de Bossina, Raguseus ille cum litteris2 d.comitis Ragusii debet ire ad ducem Bossine ad querendum racionem1 suam, etsentencia3 que data fuerit ei ibi erit firma.

Et simili modo facit dux de Bossina de suis hominibus qui habent adquerendum racionem1 supra Raguseos, et veniunt Ragusium cum litteris2 suiducis ante d. comitem, et sentencia3 que data fuerit erit firma.

LIII.

De consuetudinibus inter Raguseos et homines Rassie

Et si aliquod discordium aut querimonia cresceret inter regnum et hominesde Rascia et comitatum et Comune et homines1 Ragusii propter quod vellentordinare et facere stanicum, si necesse fuerit, sciendum est quod utraque parsdebet se2 coniungere ad stanicum in Ioncheto, in loco qui dicitur Arena propeecclesiam S. Triphoni vel ad Crestam3 prope ecclesiam S. Michaelis, si Sclavi desua voluntate voluerint locum de Cresta4; et si Sclavi noluerint locum de Cresta,stanicum debet fieri in Ioncheto in predicto loco. Et rex Rasie5 personaliter nontenetur venire ad stanicum nisi fuerit de sua voluntate, sed ipse tenetur mittere,et similiter facit d. comes Ragusii. Et hoc stanicum debet fieri secundum ordinemet formam quod fit stanicum de Chelmo in omnibus, sive plenerium fuerit siveproprium stanicum.

LIV.

De consuetudinibus inter Raguseos et illos de Genta

Et si aliquod discordium aut querimonia cresceret inter regnum et hominesde Genta et comitatum et Comune et homines Ragusii propter quod ipsi vellentordinare facere stanicum, si necesse esset, sciendum est quod utraque pars sedebet coniungere ad Malina (sic) prope ecclesiam1 sanct (sic) Hylacrioni. Et hocstanicum, sive plenerium sive proprium fuerit, debet fieri secundum ordinem etformam in omnibus quod fit stanicum de Chelmo.

KNJIGA TRE∆A

231

LII.

O obiËajima izmeu DubrovËana i bosanskih podanika

Ako koji DubrovËanin bude traæio ispunjenje traæbine od bosanskog vladaraili od kojeg bosanskog podanika, taj DubrovËanin mora iÊi s ispravom gospodinakneza dubrovaËkog bosanskom vladaru iznijeti svoje potraæivanje, i presudakoja tamo bude donesena, bit Êe na snazi.

Isto tako postupa bosanski vladar sa svojim podanicima koji iznesupotraæivanje od DubrovËana i dolaze u Dubrovnik s ispravama svoga vladarapred gospodina kneza, pa Êe presuda koja bude donesena, biti na snazi.

LIII.

O obiËajima izmeu DubrovËana i raπkih podanika

Ako se pojavi koji spor ili prituæba izmeu raπkoga kraljevstva i njegovihpodanika i dubrovaËke kneæevine i OpÊine i podanika, zbog Ëega bi, akoustreba, htjeli odrediti i odræati stanak, valja znati da se jedna i druga stranatrebaju sastati u ©umetu na mjestu zvanom Præinata, blizu Crkve svetog Tripunaili na Kresti blizu Crkve svetog Mihovila ako Slaveni dragovoljno pristanu namjesto Krestu; ako Slaveni ne prihvate mjesto Krestu, stanak se mora odræati naprije spomenutom mjestu u ©umetu.

A raπki kralj nije duæan osobno doÊi na stanak, osim ako ga bude volja, ali jeduæan poslati zastupnika; isto tako Ëini gospodin knez dubrovaËki.

I ovaj se stanak mora odræati prema odredbi i propisu u svemu kako seodræava stanak humski, bilo da je punobrojan, bilo da je pojedinaËan.

LIV.

O obiËajima izmeu DubrovËana i zetskih podanika

Ako se pojavi koji spor ili prituæba izmeu kraljevstva i ljudi iz Zete tedubrovaËke kneæevine i OpÊine i podanika, zbog Ëega bi oni po potrebi htjeliodræati stanak, valja znati da se jedna i druga strana trebaju sastati u Mlinimablizu Crkve svetog Ilara.

I ovaj se stanak mora odræati prema odredbi i propisu u svemu kako seodræava stanak humski, bilo da je punobrojan, bilo da je pojedinaËan.

LIBER TERCIUS

232

LV.

De consuetudine inter Raguseos et civitates1 Dalmacie2

superioris

Et si aliquis Raguseus ad querendum habuerit racionem3 supra aliquemhominem de civitatibus Dalmacie2 superioris4, vel aliquis homo de illis locis adquerendum habuerit supra aliquem Raguseum, sciendum est quod Raguseusdebet ire ad civitatem sui debitoris ad querendum racionem3 suam. Et ille quisupra Raguseum habuerit ad querendum ipse debet venire Ragusium adquerendum.

LVI.

De consuetudine inter Raguseos et dominos Sclavonie

Quicumque Raguseus aliquam messitacionem1 habuerit cum rege Rascie2 interris Rascie2, vel cum duce Bossine in terris Bossine, vel cum comite de Centa,et messitacio3 illa poterit probari vera, secundum antiquam consuetudinemRaguseus tenetur ire ad illam segnoriam ad paccandum et complendummessitacionem1 illam quam habet in vita sua. Et si Raguseus moriretur antequamvocatus esset ad racionem4, sciendum est, quod uxor vel heredes eius, aut illi quipossident bona sua, tenentur et debent respondere et facere racionem4 incivitate Ragusii pro mortuo. Et si Raguseus nolet respondere et facere racionem4

ante Curiam Ragusii, et peteret5 stanicum secundum antiquam consuetudinem,utraque pars debet ordinare stanicum ad suam voluntatem ante d. comitemRagusii. Et si uxor vel heredes illius mortui, aut illi qui possident bona eius, nonpossiderent aliquid de bonis mortui, aut velent6 deiactare se de possessionibussuis, ipsi non tenentur nec debent facere racionem4, secundum antiquamconsuetudinem.

LVII.

De consuetudine inter Raguseos et Sclavos

Et si aliquis ad querendum habuerit racionem1 supra aliquem Sclavum velSclavus supra Raguseum, et Raguseus Sclavo vel Sclavus Raguseo dixerit: “nolorespondere tibi nisi ad plenerium stanicum, et non ad proprium”, et stanicumplenerium non fuerit ordinatum per segnorias, sciendum est quod aliqua ex illispartibus non debet nec potest petere stanicum plenerium, sed utraque parsordinet parvum stanicum ad certum terminum, et ad illud stanicum debetdiffinire questiones suas, secundum antiquam consuetudinem.

KNJIGA TRE∆A

233

LV.

O obiËaju izmeu DubrovËana i gradova Gornje Dalmacije

Ako koji DubrovËanin ustreba rjeπavati neku traæbinu od kojeg Ëovjeka izgradova Gornje Dalmacije ili koji Ëovjek iz tih mjesta ustreba rjeπavati nekutraæbinu od kojeg DubrovËanina, valja znati da je DubrovËanin obvezan radisvoje traæbine poÊi u grad svoga duænika.

A onaj koji bude imao traæbinu od DubrovËanina, obvezan je radi te traæbinedoÊi u Dubrovnik.

LVI.

O obiËaju izmeu DubrovËana i gospodara slavenskih krajeva

Ako bi koji DubrovËanin imao kakvo poslovanje s raπkim kraljem u raπkimkrajevima ili s bosanskim vladarom u bosanskim krajevima, ili s humskimknezom u humskim krajevima, ili sa zetskim knezom u zetskim krajevima, pa seto poslovanje uzmogne dokazati istinitim, DubrovËanin je po starom obiËajuobvezan poÊi k onoj vlasti kako bi za æivota namirio i ispunio to poslovanje.

Ako bi DubrovËanin umro prije nego bi bio pozvan da poloæi raËun, valjaznati da su æena ili njegovi baπtinici, ili oni koji posjeduju njegova dobra, obveznii duæni za pokojnika odgovarati i polagati raËun u gradu Dubrovniku.

Ako DubrovËanin ne htjedne odgovarati i polagati raËun pred sudom uDubrovniku, nego zatraæi stanak po starom obiËaju, duæna je jedna i drugastrana pred gospodinom knezom dubrovaËkim odrediti stanak po svojoj volji.

A ako æena ili baπtinici toga pokojnika, ili oni koji posjeduju njegova dobra,ne bi niπta posjedovali od pokojnikovih dobara, ili bi se htjeli odreÊi njegovihposjeda, oni, prema starom obiËaju, nisu duæni niti moraju polagati raËune.

LVII.

O obiËaju DubrovËana i Slavena

Ako koji DubrovËanin ustreba rjeπavati potraæivanje od kojeg Slavena iliSlaven od DubrovËanina, pa DubrovËanin Slavenu, ili Slaven DubrovËaninureËe:"Ne Êu ti odgovarati, osim na punobrojnom stanku, a ne na pojedinaËnom",a vlasti ne odrede punobrojan stanak, valja znati da ni jedna od strana nijeobvezna niti ovlaπtena traæiti punobrojni stanak, nego neka jedna i druga stranaugovore mali stanak u odreenom roku, i na tom su stanku duæni rijeπiti svojesporove, po starom obiËaju.

LIBER TERCIUS

234

LVIII.

De eo qui vincit servum vel ancillam per placitum

Si aliquis homo vel mulier in stanico vel in Curia Ragusii aut in alio loco extraRagusium, per placitum vicerit aliquem servum vel ancillam, sciendum est quodille homo vel mulier potestatem habet portandi ad domum suam illum servumvel ancillam quem vel quam vicerit in placito, sine precepto d. comitis et CurieRagusii et sine dacione domini1, et d. comes cum sua Curia, secundum antiquamconsuetudinem, non potest in hoc dare ei contrarium.

(Capp. LIX, LX, LXI non inveniuntur in cod. B et in cod. C sine titulo)

LIX.

Anno Domini millessimo trecentessimo sexagesimo nono, inditione septima,die vigesimo tertio mensis madii, in Maiori Consilio sono campane more solitocongregato, et cum laudo populi in publica concione statutum et firmatum fuit,quod quociens venerit aliqua persona ad d. rectorem Ragusii et duos iudicesiuratos ad minus cum instrumento renunpciando quod habebit supra aliquemsuum debitorem vel debitores, et petierit quod dictus suus debitor seu debitorescapiantur, d. rector cum dictis iudicibus qui erunt per tempora, teneantur mittereriparium ad vocandum ad iudicium dictum debitorem vel debitores cum familiarectoris, tali condicione quod si dictus debitor vel debitores noluerint venire adiudicium ad respondendum suo creditori, familia rectoris debeat ipsum vel ipsoscapere et aducere ad iudicium; si vero ille debitor vel debitores venerintvoluntarie ad solam vocem riparii, dicta familia nullam sibi debeat facerenovitatem. Et si creditor petierit fraudulenter cum aliqua carta quam ipse fierifecerit de qua habuerit suam solutionem, teneatur solvere pro pena ducatos auricentum, cuius pene medietas sit Comunis, ac alia medietas sit debitoris veldebitorum, a quo vel a quibus petetur debitum supradictum. Et si dictam cartamdebiti non fecerit fieri ipse actor, sed ipsam habuerit ab aliis per successionemvel per alium modum, si dicta carta fuerit soluta, non teneatur ipse actor solverealiquam penam, sed teneatur se purgare suo iuramento quod non fraudulenterpetebat debitum supradictum; si autem iurare noluerit vel sciverit illud debitumquod petebat fuisse solutum, solvere debeat dictam penam centum ducatorum,ut superius est expressum, aliquo statuto seu consuetudine observatis hactenusin contrarium non obstante.

KNJIGA TRE∆A

235

LVIII

O onom koji u parnici dobije roba ili robinju

Ako neki Ëovjek, ili æena, na stanku ili na sudu u Dubrovniku, ili na drugomemjestu izvan Dubrovnika, u parnici dobije roba ili robinju, valja znati da tajËovjek ili æena imaju pravo odvesti doma toga roba ili robinju kojega ili koju sudobili u parnici, bez zapovijedi gospodina kneza i dubrovaËkog suda i bez daÊegospodaru, a gospodin knez sa svojim Sudom, po starinskom obiËaju, ne moæemu se u tome oprijeti.

(Glave LIX, LX, LXI ne nalaze se u kodeksu B, a u kodeksu C su bez naslova)

LIX.

Godine Gospodnje 1369., sedme indikcije, dana 23. mjeseca svibnja, uVelikom vijeÊu okupljenom, po obiËaju, na glas zvona i uz odobravanje puka najavnom zboru, odreeno je i potvreno: kad god netko doe pred gospodinakneza dubrovaËkog i najmanje dvojicu prisegnutih sudaca s ispravom "OdriËuÊise ...", koju bude imao prema nekom svom duæniku ili duænicima, i zatraæi da senjegov duænik ili duænici uhite, gospodin knez sa spomenutim sucima koji u tovrijeme budu, obvezan je poslati zdura s kneæevom pratnjom da pozove togduænika ili duænike na sud pod uvjetom da, ako taj duænik ili duænici ne buduhtjeli doÊi na sud odgovarati svom vjerovniku, kneæeva pratnja mora njega ilinjih uhititi i dovesti na sud. Ako pak taj duænik ili duænici budu svojevoljno doπlina sam poziv zdura, pratnja im ne smije praviti nikakvu neugodnost.

A ako vjerovnik prijevarno doe s nekom ispravom koju je sam dao izraditia po kojoj je bio namiren, obvezan je platiti za kaznu stotinu zlatnih dukata, odkoje kazne polovica pripada OpÊini, a polovica duæniku, ili duænicima, odkojega, ili kojih, bude potraæivan spomenuti dug.

Ako takvu ispravu o dugu ne bude dao sastaviti sam tuæitelj, nego je dobijeod drugih nasljedstvom ili na drugi naËin, pa ako spomenuta isprava budeisplaÊena, tuæitelj nije obvezan platiti nikakvu kaznu, ali se mora svojomprisegom oprati od objede da je prijevarno traæio prije spomenuti dug. Ako pakne bude htio prisegnuti ili bude znao da je taj dug koji traæi veÊ isplaÊen, duæanje platiti kaznu od sto dukata, kako je prije kazano, bez obzira na bilo kojiovomu suprotan zakon ili obiËaj koji je dosad na snazi.

LIBER TERCIUS

236

LX.

Anno Domini millesimo trecentessimo septuagesimo secundo, inditionedecima, die decimo septimo mensis augusti, in Maiori Consilio sono campanemore solito congregato, cum laudo populi in puplica contione, statutum etfirmatum fuit, quod quilibet Raguesus et qui pro Raguseo se apellat, existensdebitor alicuius, pro quo debito tenetur respondere in iuditio Ragusii, a modo inantea non possit impetrare per se vel per alium aliquo modo vel ingenio aliquamliteram ab aliquo domino, vigore cuius litere possit in aliqua iustitia impedirifienda contra ipsum, secundum nostros ordines Ragusinos, sub pena solvendicentum ducatos auri Comuni Ragusii pro quolibet contrafacturo et pro quolibet(sic) vice. Pro quibus si statim non solverit, ponatur in carcere, et ibi detineaturdonec solverit, nec audiatur in aliquo nisi prius solvat penam predictam. Etsoluta vel non soluta pena, nichilominus teneatur respondere in iuditio Ragusii.Et si quis aduxerit vel aduci fecerit literam ab aliquo domino, huiusmodi dictalitera non possit nec debeat in aliquo preiudicare iuribus illius vel illorum, quipetet ius contra illum vel illos tales literas impetrantes. Et si pro aliqua litterahuiusmodi nostrum Comune vel aliqua spetialis persona haberet aliquoddampnum, ille, vel illi in favorem cuius vel quorum impetraretur dicta litera,debeat emendare totum dampnum cum expensis et interesse quod Comune velaliqua particularis persona pateretur ocaxione predicta. Et de dictis dampnis,expensis et interesse credatur sacramento illorum qui paterentur dampna. Et sialiqua litera huiusmodi produceretur Comuni in favorem alicuius, et illeexcusaret se et diceret se non habere culpam in dicta littera in suum favoremnostro Comuni transmissa, si probatio haberi non posset contra illum, iudiciumde hoc remaneat Consilio Rogatorum ad discernendum et iudicandum utrumfuerit culpabilis vel innocens.

LXI.

nno Domini millesimo trecentessimo septuegesimo septimo, diequinto decimo decembris, in Maiori Consilio sono campanemore solito congregato, et cum laudo populi in publica contione,ut moris est, captum fuit et firmatum, quod creditores possintpetere iura sua contra suos debitores ubique locorum, et quodquilibet creditor possit compellere suum debitorem extraRagusium, tam cum sententia facta in Ragusio quam cumqualibet carta notarii quam habebit contra ipsum, prout dictocreditori videbitur expedire. Et quod si quis creditor petierit et

compulerit suum debitorem cum carta vel sententia soluta, et fecerit sibi iniquesolvi, quod possit ei per cartam securitatis probari, quod debeat statim restitueredicto debitori illud quod false abstulisset; et tantundem debeat solvere de pena,cuius pene medietas sit nostri Comunis et alia medietas dicti debitoris.

KNJIGA TRE∆A

237

LX.

Godine Gospodnje 1372., desete indikcije, dana 17. mjeseca kolovoza, uVelikom vijeÊu okupljenom, po obiËaju, na zvuk zvona, uz odobravanje puka najavnom zboru, odreeno je i potvreno: nijedan DubrovËanin ni onaj koji senaziva DubrovËaninom, ako je neËiji duænik, pa je za taj dug obvezan odgovaratina sudu u Dubrovniku, odsad ubuduÊe ne moæe od bilo kojeg vladara, sam nipreko drugoga, bilo kojim naËinom ili izlikom, ishoditi kakvu ispravu kako bisnagom te isprave mogao sprijeËiti bilo koji pravni postupak protiv sebe ponaπim dubrovaËkim odredbama, pod prijetnjom globe od stotinu zlatnih dukataplative OpÊini dubrovaËkoj za svakog prekrπitelja i za svaki put.

Ako kaznu za to ne plati odmah, neka se baci u tamnicu, i tu zadræi dok neplati, i neka se uopÊe ne sasluπa dok prije ne plati spomenutu kaznu.

A platio on ili ne platio kaznu, svejedno je obvezan odgovarati preddubrovaËkim sudom. A ako bi tko predoËio ili se pobrinuo da se predoËi ispravadobivena od nekog vladara, takva isprava ne moæe i ne smije u bilo Ëemu πkoditipravima onoga ili onih koji Êe imati potraæivanje na teret onoga ili onih kojiizmole takve isprave.

A ako zbog koje takve isprave naπa OpÊina ili neki pojedinac pretrpi kakvuπtetu, onaj ili oni u Ëiju bi korist bila izmoljena reËena isprava, morajunadoknaditi svu πtetu s troπkovima i kamatama koju bi prije reËenom prilikompretrpjela OpÊina ili neki pojedinac.

I o tim πtetama, troπkovima i kamatama neka se vjeruje prisezi onih kojipretrpe πtetu. A ako bi se neka takva isprava izdana u neËiju korist predoËilaOpÊini, a on se opravda i rekne kako on nije kriv za tu ispravu koja je u njegovukorist predoËena OpÊini, pa ako se protiv njega ne uzmognu prikupiti dokazi,neka se odluka o tome prepusti VijeÊu umoljenih da prosudi i rasudi je li kriv ilinevin.

LXI.

Godine Gospodnje 1377., dana 15. prosinca, u Velikom vijeÊu okupljenom,po obiËaju, na glas zvona i uz odobravanje puka na javnom zboru, prihvaÊenoje i potvreno: da vjerovnici mogu traæiti svoja prava protiv svih duænika u bilokojemu mjestu, i da svaki vjerovnik moæe poduzimati prisilne mjere protiv svogduænika izvan Dubrovnika, kako presudom donesenom u Dubrovniku, takosvakom notarskom ispravom koju protiv njega dobije, kako dotiËni vjerovnikocijeni da mu bolje odgovara.

A ako koji vjerovnik zatraæi povrat i utjera od svoga duænika na temelju veÊnamirene notarske isprave ili presude, ili uËini da mu se neopravdano isplati, ato mu se uzmogne dokazati ispravom o namiri, duæan je odmah vratitispomenutom duæniku πto je neopravdano oduzeo; i obvezan je isto toliko platitiza kaznu, od koje polovica ima pripasti naπoj OpÊini, a druga polovica dotiËnomduæniku.

LIBER TERCIUS

238

Et quod si quis creditor exegerit aliquid a suo debitore extra Ragusium cumplacito vel de concordio seu voluntate, quod non sit aliquod preiuditium iuribusaliorum creditorum qui debent recipere super debitore predicto. Et quod d.rector cum suis iudicibus qui sunt et erunt per tempora, teneantur ex parte tociusnostre Comunitatis recomendare cartas notarie et sententias que portabuntur acreditoribus vel eorum procuratoribus, scribendo verba, modos inductivos etpreces in dictis recomendationibus, prout ipsis melius et hutilius videbitur, utcreditores personas suorum debitorum incarceratas et ipsorum res possintobtinere.

Explicit liber tercius, incipit liber quartus.

KNJIGA TRE∆A

239

I ako koji vjerovnik utjera πtogod od svoga duænika izvan Dubrovnikaparnicom, dogovorom ili pristankom, neka to ne bude ni na kakvu πtetu pravimaostalih vjerovnika koji imaju πtogod primiti od toga duænika. A gospodin knez injegovi suci, sadaπnji i oni koji budu u to vrijeme, obvezni su u ime Ëitave naπeOpÊine preporuËiti notarske isprave i presude koje Êe nositi vjerovnici ili njihoviopunomoÊenici, piπuÊi u tim preporukama rijeËi, navode i molbe kako ocijene daje bolje i korisnije, kako bi vjerovnici mogli postiÊi da se utamniËe njihoviduænici i da se preuzmu njihove stvari.

Zavrπava treÊa knjiga, poËinje Ëetvrta.

240

LIBER QUARTUS

I.

De dote et perchivio

Volentes mulieribus super suis dotibus et perchivio providere, statuimusquod quocienscumque mulier seu aliquis pro muliere dederit dotem seuperchivium, de recepcione1 ipsius perchivii maritus teneatur facere cartam ipsimulieri vel cuicumque sibi perchivium assignaverit. Qui maritus si denarios properchivio receperit, ipsos denarios habeat in sua potestate ad faciendum de eisquicquid placuerit sibi; et creditor vel creditores sui possint eum pignerare dedictis denariis. Et d. comes qui per tempora fuerit in Ragusio cum sua Curiapossit similiter eum de dictis denariis pignerare, si propter offensam aliquamdictus maritus fuerit condempnatus. Ita tamen locum habent omnia supradictasi maritus habet de bonis suis tantum, unde possit satisfieri mulieri de suoperchivio; aliter nec creditores nec d. comes possit dictos denarios pignerare.Intentionis enim nostre est ut semper et in omni casu dos sive perchiviummulieris sit salvum. Si vero maritus non denarios, sed alia mobilia, videlicetanimalia, navem vel naves, barcam vel barcas, vel aliquod aliud lignum properchivio uxoris sue receperit, omnia sint in potestate dicti mariti ad faciendumquicquid voluerit. Verumtamen, creditor seu creditores sui pro aliquo debito, veld. comes cum sua Curia pro aliqua offensione ipsius, capere seu pignorare2 nonpossint ea; nisi uxor pro qua datum est perchivium illud inveniretur fide iussissevel manuprehensisse pro eo. Aurum autem, argentum, perle, lapides preciosi etvestimenta que uxor portaverit in domo viri sui pro perchivio, omnia sint inpotestate uxoris, et ipsa teneatur salvare et custodire ea ad utilitatem suam etsuorum heredum; sed uxor ipsa alienare, impignare aut vendere non possit sinevoluntate viri sui. Soluto autem matrimonio, aurum, argentum, perle et lapidespreciosi3 ipsi mulieri seu illi qui pro ea remanserit a marito, seu ab illo qui pro eofuerit, integra restituantur. Nisi uxor confiteretur se donasse, acomodasse seualiter amisisse ea vel aliquid ex eis: tunc enim donata, acomodata seu amissa permulierem maritus restituere non cogatur. Vestimenta vero et panni assignati properchivio, qui superfuerint tempore mortis, restituantur sicut invenientur. Sed siforte pro faciendis vestimentis uxori sue maritus receperit denarios, et fecerit illavestimenta pro quibus ipsos receperit, non teneatur tempore mortis adrestitucionem4 denariorum, sed pannorum sicut inveniuntur. Hoc idem desclavo vel sclava quem vel quam uxor in domo viri duxit, quem vel quam necmaritus sine voluntate uxoris similiter alienare non potest nec pro aliquo debitoseu offensione ipsius viri capi vel pignerari. Verumtamen, si illud quod aliquisreceperit pro perchivio uxoris sue, consistat in rebus stabilibus seu in perchiviosit aliquid stabile, illud stabile inpignerari vel alienari non possit per maritumsine voluntate et consensu uxoris, nec stabile illud pro offensione aliqua seudebito mariti valeat pignerari; nisi uxor eius inventa fuerit manuprehensa.

241

KNJIGA »ETVRTA

I.

O mirazu i prÊiji

HtijuÊi se pobrinuti za æene glede njihovih miraza i prÊije, odreujemo da jesvaki put kad æena ili netko u ime æene dade miraz ili prÊiju, muæ obvezan oprimitku te prÊije izdati ispravu toj æeni ili bilo komu tko mu uruËi prÊiju.

Ako taj muæ za prÊiju primi novac, neka tim novcem raspolaæe i neka radi snjim πto god mu se svidi; i njegov vjerovnik ili njegovi vjerovnici mogu plijenititaj novac. I gospodin knez koji u to vrijeme bude u Dubrovniku, isto tako sasvojim Sudom smije plijeniti naznaËeni novac ako spomenuti muæ bude kaænjenzbog kakva prijestupa.

Sve se pak prije reËeno primjenjuje ako muæ ima toliko svoje imovine damoæe æeni namiriti njezin miraz; inaËe ni vjerovnici ni gospodin knez ne smijuplijeniti spomenuti novac.

Naπa je, naime, namjera da æenin miraz i prÊija uvijek i u svakom sluËajubudu osigurani. Ako pak muæ za prÊiju svoje æene ne primi novac, nego drugepokretnine, naime stoku, brod ili brodove, barku ili barke, ili koje drugo plovilo,neka svim time muæ raspolaæe i radi s tim πto god ga bude volja. Meutim, testvari njegov vjerovnik ili vjerovnici zbog kakva duga, ili knez sa svojim Sudomzbog nekog njegova prijestupa, ne mogu uzaptiti ni plijeniti, osim ako se dokaæeda je æena za koju je dana ta prÊija za njega jamËila ili to dala u zalog.

Zlato, pak, srebro, biseri, drago kamenje i odjeÊa koju bi æena donijela u kuÊusvoga muæa za prÊiju, neka sve bude u vlasti æene a ona je duæna sve to paziti iËuvati na korist svoju i svojih nasljednika, ali sama æena ne smije te stvari bezpristanka svoga muæa otuiti, zaloæiti ili prodati.

Po prestanku pak braka, zlato, srebro, bisere i drago kamenje neka muæ, ilionaj tko ostane iza njega, u cjelini vrati æeni ili onomu tko ostane iza nje, osimako æena izjavi da je to ili neπto od toga darovala, pozajmila ili na drugi naËinizgubila. Tada, naime, muæ nije obvezan vratiti ono πto je æena darovala,pozajmila ili izgubila.

OdjeÊa pak i tkanine dane u prÊiji, preostale u Ëasu smrti, neka se vrate kakose nau. Ali, ako je muæ sluËajno primio novac da svojoj æeni spravi ruho paspravi to ruho za koje je primio novac, on u Ëasu smrti nije obvezan vratitinovac, nego ruho, kakvo se zatekne.

To isto vrijedi za roba ili robinju koje æena dovede u muæevu kuÊu. Njih muæne moæe otuiti bez æenina pristanka niti se oni mogu zbog muæeva duga iliprijestupa uzaptiti ili zaplijeniti. Ipak, ako se ono πto netko primi za prÊiju svojeæene sastoji u nekretninama ili ako u prÊiji bude neka nekretnina, ne moæe muæzaloæiti ili otuiti tu nekretninu bez æenine volje i pristanka, niti se ta nekretninazbog nekog muæeva prijestupa ili duga moæe zaplijeniti, osim ako se dokaæe daju je æena dala u zalog.

LIBER QUARTUS

242

Addimus eciam huic statuto quod si post cartam factam de recepcioneperchivii a marito, ipse maritus contraxerit aliud debitum seu fecerit aliamcartam, carta dotis seu perchivii sit maioris vigoris, et primo satisfieri debeateidem. Si vero appareant alie carte priores facte ante cartam perchivii, priorescarte sint maioris vigoris, et in eis primo debeant satisfieri.

II.

De lecto et vestimentis uxoris

Statuimus quod lectus et res pertinentes ad lectum, et vestimenta uxoris etfilie aut filiarum debitoris, aurum, argentum et perle, et alia ornamenta quesolent mulieres portare, et ancilla eciam uxoris non possint pro aliquo debito seuculpa viri pignerari; et eciam, si uxor debitoris habuerit stabile vel mobile de suoperchivio vel de dono patris aut matris, seu ex parte antecessorum suorum, illudmobile seu stabile pro aliquo facto viri pignorari non possit; nisi ipsa uxorinventa fuerit fideiussisse pro viro suo in debito suprascripto.

III.

De vestimentis quas debent habere novicie1

Ne ulterius super vestimentis que debet habere novicia2 eveniat aliquoddubium, statuimus quod quocienscunque aliqua nobilis mulier maritatur, habeatmantellum unum de scarlato fornitum et investitum secundum consuetudinemcivitatis Ragusii, et mantellum unum de salia virida similiter fornitum etinvestitum, pellem unam de foinis fornitam et cohopertam3, çuppam4 unam decendato fornitam, eciam pellicionem5 unum leporinum et ancillam unam. Quodsi forte ipsa mulier vel qui eam maritaverit, pro dictis vestimentis voluerit daredenarios, teneantur6 dare: pro mantello de scarlato yperpera duodecim, promantello viridi7 yperpera octo, pro pelle de foinis yperpera duodecim, pro çuppade cendato yperpera octo, pro pellicione8 yperpera tria et pro ancilla unayperpera duodecim: salvo pacto habito inter eos de dando plus vel minus, prorebus supradictis. Si vero de auro9 promisso a muliere vel ab alio pro ea aliquiddefecerit quod datum non sit, detur pro quolibet sacio yperperum unum.

KNJIGA »ETVRTA

243

Ovoj odredbi dodajemo i ovo: ako se muæ nakon izdane isprave o primitkuprÊije, drugi put zaduæi i izda drugu ispravu, isprava o mirazu ili prÊiji ima veÊupravnu snagu, i mora se prvo ona podmiriti.

Ako se pak pojave druge, starije isprave, izdane prije isprave o prÊiji, te starijeisprave imaju veÊu pravnu snagu, pa se prvo one imaju podmiriti.

II.

O æeninoj postelji i ruhu

Odreujemo da se postelja i posteljina i ruho duænikove æene i jedne ili viπekÊeri, te zlato, srebro, biseri i ostali nakit koji æene obiËavaju nositi, a isto takoæenina sluπkinja, ne mogu plijeniti zbog bilo kojeg muæevljeva duga iliprijestupa. Isto tako, ako bi duænikova æena posjedovala nekretninu ilipokretninu od svoga miraza ili od oËeva ili majËina dara, ili od svojih predaka,ta se pokretnina ili nekretnina ne moæe plijeniti zbog bilo kojeg muæevljevadjela, osim ako se dokaæe da je æena jamËila za svoga muæa o prije zapisanomdugu.

III.

O ruhu koje moraju dobiti nevjeste

Da ubuduÊe ne bude nikakve dvojbe o ruhu koje mora dobiti nevjesta,odreujemo da svaki put kad se udaje koja plemkinja, treba dobiti jedan grimizniogrtaË ukraπen i podstavljen, po obiËaju grada Dubrovnika, jedan ogrtaË odtanke vunene tkanine zelene boje, takoer ukraπen i podstavljen, jedno kuninokrzno s ukrasima i podstavom, jedan ogrtaË od tanke svile s ukrasima i jedanzeËji koæuh i jednu sluπkinju-ancilu.

Ako moæda sama æena, ili onaj tko je udaje, htjedne dati novac umjestonaznaËenoga ruha, obvezan je dati: za grimizni ogrtaË dvanaest perpera, zazeleni ogrtaË osam perpera, za kunino krzno dvanaest perpera, za kaput odcendata osam perpera, za koæuh tri perpera i za sluπkinju dvanaest perpera, osimako meusobno ugovore da Êe za prije nabrojene stvari dati viπe ili manje. Akobi pak nedostajalo neπto od zlatnine koju je obeÊala æena, ili netko drugi umjestonje, πto nije dano, neka se za svaku πestinu unËe plati jedan perper.

LIBER QUARTUS

244

IV.De dote seu perchivio non dando sine carta

Erat actenus antiqua consuetudo quod dos sive perchivium sine cartadabatur; et quod si inter uxorem existentem in domo mariti vel alium pro ea etmaritum super dote vel perchivio questio verteretur, videlicet quod maritusdiceret sibi deficere aliquid de dote, et uxor seu ille qui eam maritaverat dicebatse totam dotem sive perchivium dedisse, et erat prima uxor, totam credenciam1

habebat corona, et nisi probaret maritus se non recepisse, tenebatur adrestitucionem. Quam consuetudinem velud iuri contrariam corrigentesstatuimus, quod de cetero nulla dos sive perchivium sine carta publicaassignetur2, et quod dotis sive perchivii assignacio3 nisi per cartam, probari nonpossit. Et si questio inter maritum et uxorem que iam intravit in domo mariticum corona seu illum qui eam maritavit, de recepcione4 dotis sive perchiviioriretur, non ut olim corona habeat credenciam5 sed, nisi probetur ex partemulieris per cartam, maritum dotem seu perchivium recepisse, maritus habeatcredenciam5 et iuramentum.

Curente6 anno domini MCCLXXXXIII7, de mense marcii8, tempore egregiimilitis d. Marini Badoarii, comitis Ragusii, per ipsum d. comitem cum voluntateMinoris et Maioris Consilii et laudo populi, additum est statuto de dote, quod siappareret aliquis cum instrumento debiti supra aliquem habentem uxoremmaritatam ante statutum et ante cartam debiti, et non haberet cartam dotis,quod dicta mulier, si esset de nobilibus, non habeat credenciam5 nisi deyperperis quadringentis et ab inde inferius. Si vero fuerit de innobilibus, et nonhaberet cartam dotis, et maritata esset ante statutum et ante cartam debiti,remaneat in providencia9 d. comitis et sue Curie; salvo si10 ipsa mulier perinstrumentum vel testes posset suum perchivium reprobare11; de questionibusvero inter virum et uxorem Statutum in sua permaneat firmitate.

V.De donacionibus1 quas parentes faciunt filiabus

supra perchivium

Contigit aliquando quod patres vel matres filiabus maritatis ultra dotem seuperchivium aliquid donant in morte, et mariti supra ipsis donacionibusmolestant uxores; statuimus igitur ut quicquid a patre vel matre vel aliqua aliapersona donatum fuerit mulieri, de eo quod potest donari totum illud sit inpotestate et voluntate mulieris ipsius et heredum suorum post mortem ipsius; itaquod de eis possit facere vele2 suum, nec maritus habeat aliquid facere superdonacione3 predicta. Et si forte mulier cui facta est donacio4 erit secunda uxor,vel tercia aut inde superius, maritus aut filii mariti ex altera uxore nichil habeantin eo facere, sed totus5 sit ipsius mulieris et heredum ex ea descendencium6, utdictum est.

KNJIGA »ETVRTA

245

IV.Da se miraz ili prÊija ne smiju davati bez isprave

Dosad je bio stari obiËaj da su se miraz i prÊija davali bez isprave; i ako biizmeu æene koja æivi u muæevoj kuÊi, ili izmeu nekoga drugoga u njezino ime,i muæa izbio spor oko miraza ili prÊije, to jest ako bi muæ tvrdio kako munedostaje neπto od miraza, a æena bi ili onaj tko ju je udao tvrdili kako su predaliËitav miraz ili prÊiju, a bila je to prva æena, puna se vjera poklanjaladjeviËanskom vijencu pa je muæ bio obvezan na povrat ako ne bi dokazao da nijeprimio.

IspravljajuÊi ovaj obiËaj kao protivan pravu, odreujemo: neka se ubuduÊenijedan miraz ili prÊija ne predaju bez javne isprave, i niËim se, osim ispravom,ne moæe dokazivati predaja miraza. I ako bi izbio spor izmeu muæa i æene kojaje veÊ uπla u muæevu kuÊu s vijencem, ili onoga tko ju je udao, neka se zaprimitak miraza ili prÊije ne vjeruje, kao nekad, vijencu, nego se, ako se sa æeninestrane ispravom ne dokaæe da je muæ primio miraz ili prÊiju, ima vjerovati muæu,uz prisegu.

TekuÊe godine Gospodnje 1293., mjeseca oæujka, u vrijeme vrlog vitezagospodina Marina Badoera, kneza dubrovaËkoga, isti je gospodin knez sprivolom Malog i Velikog vijeÊa uz odobravanje puka, dodao odredbi o mirazuovo: ako bi se tko pojavio sa zaduænicom na teret nekoga tko se oæenio prije oveodredbe i prije zaduænice, pa nema ispravu o mirazu, neka se dotiËnoj æeni, akoje plemkinja, vjeruje samo do Ëetiri stotine perpera i niæe od toga. Ako pak budeneplemkinja, i nema ispravu o mirazu a udana je prije ove odredbe i prijezaduænice, neka prosude gospodin knez i njegov Sud, osim ako bi sama æena spomoÊu isprave ili svjedoka mogla unatrag dokazati svoju prÊiju. O sporovimapak izmeu muæa i æene neka odredba ostane na svojoj snazi.

V.O darovima koje roditelji daju kÊerima

povrh prÊije

Katkad se dogaa da oËevi ili majke na samrti udanim kÊerima daruju neπtopovrh miraza i prÊije a muæevi zbog tih darova Ëine æenama neugodnosti. Stogaodreujemo da sve ono πto otac ili majka, ili koja druga osoba, daruju æeni, odonoga πto se moæe darovati bude na raspolaganje i na volju te æene i njezinihbaπtinika nakon njezine smrti, tako da moæe po svojoj volji time raspolagati, i damuæ nema niπta s prije spomenutim darom. A ako moæda æena koja je dobila darbude druga æena, ili treÊa ili daljnja, ni muæ ni muæevljevi sinovi od druge æenenemaju s tim niπta, nego sve pripada onoj æeni i nasljednicima s njezine strane,kako je reËeno.

LIBER QUARTUS

246

VI.

De ordinacione1 viri cum venit2 ad mortem

Cupientes per presens statutum non solum viventibus, verum eciammorientibus subvenire, statuimus ut si aliquis homo uxoratus venerit ad mortemsupervivente uxore, et voluerit sue anime providere, possit dimittere pro animasua quantumcumque sibi placuerit usque ad quartam partem bonorum suorumtam de mobili quam de stabili, sicut actenus antiquam consuetudinem obtinuit.

VII.

De uxore1 que possidet2 lectum post mortem viri

Si contingat quod mulier post mortem mariti sui voluerit possidere lectum,statuimus quod possidendo lectum possideat omnia bona que fuerunt condam3

mariti sui; exceptis hiis que maritus suus pro anima sua dimiserit usque adquartam partem, ut superius dictum est. Si vero mulier voluerit ad secunda votaconvolare4, hoc est accipere alium virum, habere debeat perchivium quodportavit in domo mariti et quicquid5 maritus donavit ei in morte. Quod siheredes mariti vel qui pro marito vel herede essent, haberent eam suspectam neportaret secum absconse de bonis condam3 mariti, dicta mulier persacramentum se purgare ex inde teneatur. Si vero mulier illa que lectum maritimortui possederit, alium maritum quereret, et hoc posset sibi per ydoneos testesprobari6, heredes mariti vel qui pro marito vel heredibus fuerint cum hiis quesuperius dicta sunt, possint eam de domo expellere. Et que dicta sunt de uxorepossidente lectum mariti, intelligantur de marito possidere volente lectumuxoris.

VIII.

De anulis quos vir dat uxori

Annullus1 quem vir dat uxori cum recipit et sponsat eam, et annulus2 quemvir ponit ad cingulum uxoris, et annulus2 cum quo vir annellat eam, sunt inpotestate uxoris ad iudicandum et faciendum de ipsis voluntatem suam, sivehabeat heredes cum viro suo sive non.

KNJIGA »ETVRTA

247

VI.

O muæevoj raspoloæbi kad se nae na samrti

ÆeleÊi ovom odredbom pomoÊi ne samo æivima nego i umiruÊima,odreujemo: ako se koji oæenjeni Ëovjek nae na samrti, a æena ga nadæivi, i akobi se htio pobrinuti za svoju duπu, smije ostaviti za svoju duπu koliko god mu sesvidi do Ëetvrtine svoje imovine, kako od pokretnina, tako od nekretnina, kakoje dosad mogao po starom obiËaju.

VII.

O æeni koja Ëuva vjernost braËnoj postelji nakon muæevljevesmrti

Ako se dogodi da æena nakon smrti svoga muæa htjedne Ëuvati vjernostbraËnoj postelji, odreujemo da, uz vjernost braËnoj postelji, posjeduje i svuimovinu koja je pripadala njezinu pokojnome muæu, izuzevπi onu koju je njezinmuæ ostavio za duπu, do Ëetvrtine, kako je prije reËeno.

Ako bi se pak æena htjela preudati, to jest uzeti drugoga muæa, ima dobitiprÊiju koju je donijela u muæevljevu kuÊu i πto god joj je muæ na samrti darovao.Ako bi ona muæevim baπtinicima, ili onima koji bi zastupali muæa ili baπtinike,bila sumnjiva da ne bi kriomice odnijela sa sobom πtogod od imovine pokojnogmuæa, spomenuta je æena obvezna prisegom potvrditi da je πto se toga tiËe Ëista.Ako bi pak ona æena koja je Ëuvala vjernost braËnoj postelji pokojnoga muæa,traæila drugog muæa, i to joj se uzmogne dokazati s pomoÊu valjanih svjedoka,muæevljevi baπtinici, ili oni koji zastupaju muæa ili baπtinike, mogu je na temeljutoga istjerati iz kuÊe. A πto je reËeno o æeni koja Ëuva vjernost braËnoj postelji,vrijedi i za muæa koji hoÊe Ëuvati vjernost braËnoj postelji.

VIII.

O prstenju koje muæ daje æeni

Prsten koji muæ daje æeni kad je prima i zaruËuje, i prsten koji muæ stavlja naæenin pojas, i prsten kojim je muæ prstenuje, u vlasniπtvu su æene da njimaraspolaæe i postupa po svojoj volji, bilo da sa svojim muæem ima baπtinike, biloda ih nema.

LIBER QUARTUS

248

IX.

De viro habente heredes ex prima qui secundam accipit uxorem

Erat antiqua consuetudo quod mortua uxore alicuius ex qua filium seu filioshabebat, si maritus ipse velet1 aliam uxorem ducere, quod perchivium quodhabuerat cum uxore premortua daret et assignaret filio vel filiis quos habuerit exeadem, et eosdem nutrire et dare eis omnia necessaria si cum eo stare voluerintde suo proprio secundum suam possibilitatem; quod si suum patrimonium addanda eis necessaria non sufficeret2, possit hoc facere de bonis alterius uxoris. Etquod de secunda uxore, dictum est eciam3 de aliis uxoribus. Et quod sine patrisvoluntate filii prime uxoris a domo4 patris non possent recedere. Qui sicontradicente patre et volente eis in domo sua secundum suam possibilitatemnecessaria exhibere, filii de domo patris exirent et nolent habitare cum eo, patereis nichil tenetur dare de suo. Quam consuetudinem ratam habentes in5

perpetuum confirmamus, addicientes eciam3, quod si pater habens secundamuxorem, filios quos cum prima uxore habuerat, noluerit secum in domo tenere,possit eos de domo eicere, dando cuilibet filiorum seu filiarum annuatimyperpera duodecim pro expensis et vestimentis, et pro ancilla annuatimyperperos sex.

X.

De viro qui uxorem expellit de domo

Qui uxorem suam de domo expullerit, quousque ipsam recipere noluerit,teneatur sibi dare expensas et omnia necessaria secundum providenciam1 d.comitis et sue Curie.

XI.

De pannis lineis quos uxor facit in domo viri

Omnes panni lini ad lectum et ad mensam pertinentes quos uxor facitpostquam intravit in domum1 viri sui, mortua uxore, in potestate viri remanent,sive habeat de ipsa uxore heredes sive non.

KNJIGA »ETVRTA

249

IX.

O muæu koji ima baπtinike s prvom, a uzima drugu æenu

Stari je obiËaj bio da muæ po smrti æene s kojom je imao sina ili sinove, akobi htio uzeti drugu æenu, prÊija koju je dobio sa æenom πto je prije njega umrla,dade i preda sinu ili sinovima koje je imao s njom te, ako hoÊe s njim stanovati,da ih hrani i daje im sve potrebno od svoje vlastite imovine prema svojimmoguÊnostima. Ako pak njegova oËevina ne bi dostajala da im pruæi πto jepotrebno, moæe to uËiniti iz imovine druge æene.

A πto je reËeno o drugoj æeni, to isto vrijedi i za ostale æene. Sinovi prve æenene mogu otiÊi iz oËeve kuÊe bez oËeva pristanka. Ako ti sinovi usprkos oËevuprotivljenju i spremnosti da im u svojoj kuÊi, prema svojim moguÊnostima, pruæiπto je potrebno, iziu iz njegove kuÊe i ne htjednu s njim stanovati, otac im nijeduæan dati niπta od svoga. Ovaj obiËaj smatramo pravosnaænim i obvezujuÊimza sva vremena, dodajuÊi mu i ovo: ako otac koji ima drugu æenu ne htjednedræati sa sobom u kuÊi sinove koje je imao s prvom æenom, moæe ih izbaciti izkuÊe, dajuÊi svakome od sinova ili kÊeri dvanaest perpera godiπnje za troπkove iodjeÊu, i za sluπkinju πest perpera godiπnje.

X.

O muæu koji æenu izgoni iz kuÊe

Tko svoju æenu istjera iz kuÊe, duæan joj je davati za troπkove i sve πto jepotrebno prema prosudbi gospodina kneza i njegova Suda dokle god je nehtjedne opet primiti.

XI.

O lanenim tkaninama koje æena izrauje u muæevljevoj kuÊi

Sve lanene tkanine za postelju i za trpezu koje izrauje æena nakon ulaska ukuÊu svoga muæa, iza æenine smrti ostaju u vlasniπtvu muæa, bilo da s tomæenom ima baπtinike ili da ih nema.

LIBER QUARTUS

250

XII.

De potestate patris in uxorandis filiis

Habeat pater licenciam1 uxorandi filium infra etatem legitimam constitutum,et accipiendi perchivium uxoris predicti filii sui et ex inde faciendi suamutilitatem. Filium autem etatem habentem legittimam2 possit pater cumvoluntate ipsius uxorare3 et cum eiusdem utilitate similiter perchivium uxorisipsius recipere4. Quod5 si filius nolet6 perchivium uxoris sue pervenire ad manuspatris, set7 ipse vellet eum recipere4, possit pater ipsum filium cum uxore dedomo sua licenciare8. Si vero pater nolet perchivium uxoris sui filii predictirecipere, sed dicat: “cui datur mulier, detur et perchivium”, filius ipse, si recepit9,ad restitucionem10 perchivii teneatur, et pater pro ipso perchivio nullatenusobligetur11.

XIII.

Quod pater possit maritare prius filias quam filios

Pater habens filios et filias non maritatas nec uxoratos1 potestatem2 habeatmaritandi et uxorandi filios et filias, ut dictum est. Quod si filius antequammaritentur sorores sue velit uxorem ducere, nisi sit de voluntate patris, hocfacere non possit. Sed pater habeat potestatem prohibendi ne filius prius ducatuxorem quam filie maritentur.

XIV.

De muliere possidente lectum viri que cum filio uxorato nonvult habitare

Si mater habens filium uxoratum, que possideat1 lectum et bona mariti sui,nolit cum filio in una domo habitare, potestatem habeat licenciandi2 eundem, etipse filius teneatur exire. Si mater vel pater recepisset perchivium uxoris predictifilii, non possit mater ipsum de domo sua expellere nisi assignato sive restitutoperchivio supradicto. Quod si non haberet unde posset dictum perchiviumrestituere, potestatem habeat vendendi tantum de possessionibus patrimonii utdicto filio de ipso perchivio satisfiat3.

KNJIGA »ETVRTA

251

XII.

O oËevoj vlasti glede æenidbe sinova

Neka je ocu slobodno oæeniti sina koji je ispod zakonske dobi i primiti prÊijuæene svoga prije spomenutog sina i njom se sluæiti u svoju korist. Sina, pak, kojiima zakonsku dob otac moæe oæeniti uz njegov pristanak i isto tako primitiprÊiju njegove æene u njegovu korist.

A ako sin ne bi htio da prÊija njegove æene doe u oËeve ruke, nego je onhtjedne preuzeti, dopuπteno je ocu toga sina sa æenom otpustiti iz svoje kuÊe.Ako pak otac ne htjedne primiti prÊiju æene svoga sina, nego reËe: "Komu se dajeæena, neka mu se dade i prÊija", sam je sin, ako je primi, obvezan i na povratprÊije, a otac nije ni u kakvoj obvezi glede te prÊije.

XIII.

Da otac moæe prije udavati kÊeri nego æeniti sinove

Neka je ocu koji ima sinove i kÊeri πto nisu uπli u brak, dopuπteno udavatikÊeri i æeniti sinove, kako je reËeno. A ako sin hoÊe dovesti æenu prije nego seudaju njegove sestre, ne smije to uËiniti ako to nije po volji ocu. Naprotiv, ocuje dopuπteno zabraniti sinu da se oæeni prije nego se poudaju kÊeri.

XIV.

O æeni koja Ëuva vjernost braËnoj postelji, a ne æeli stanovatis oæenjenim sinom

Ako majka koja ima oæenjena sina, a Ëuva vjernot braËnoj postelji i posjedujeimovinu svoga muæa, ne æeli stanovati sa sinom u istoj kuÊi, dopuπteno joj jeotpustiti ga, a sin je duæan iziÊi. Ako su majka ili otac primili prÊiju æene prijereËenog sina, majka ga ne smije istjerati iz svoje kuÊe, osim ako mu preda i vratiprÊiju. Ako pak ne bi imala odakle vratiti spomenutu prÊiju, dopuπteno joj jeprodati toliko od oËevine da dotiËnom sinu namiri prÊiju.

LIBER QUARTUS

252

XV.

De patre nolente habitare cum filiis uxoratis

Si quis habens filium vel filios uxoratos et nolit habitare cum eis, possit eumvel eos cum suis uxoribus de domo sua eicere, et ipse filius vel filii exirecompellantur de domo, ita tamen, quod si pater receperat perchivium uxoris veluxorum eorum ante quam exeat de domo patris, pater ipse perchivium illud ipsisrestituere teneatur. Ultra illud, pater1, cum exierint de domo ipsius, nichil dareteneatur nisi quicquid de sua voluntate ipsis dare voluerit. Quidquid2 autemfilius vel filii predicti, postquam exiverint de domo patris, lucrati fuerint cumperchivio uxoris sue seu ex industria persone sue3, suum sit proprium; et fratresalii nichil petere possint vel debeant in lucro predicto. Si autem pater perchiviumipsius filii vel filiorum expendisset ad suam utilitatem et non haberet undesolveret ei perchivium, et voluerit ipsi filio tantum de suo patrimonio assignarequantum valuit perchivium quod receperat, teneantur ipse filius vel filli illumrecipere, et cum eo de domo patris exire. Si vero habens plures filios uxoratosvelit unum vel aliquos de domo sua licenciare4, et alium seu alios retinere,teneatur pater illi vel illis quos licenciat5 dare expensas sicut dat aliis quos retinetsecum in domo; quod si facere nolet predictus pater, dicti filii a domo patris exirenullo modo compellantur6 nec pater possit eos expellere. Si autem aliquis habeatfilios uxoratos vel non uxoratos, tenetur ipse pater filios non habentes uxorestenere in domo, et eis omnia necessaria exhibere; nec alii filii uxorati possunt inaliquo patri contradicere super7 hoc. Si vero filius uxoratus de domo patris cumperchivio sue uxoris sine voluntate et licencia8 patris exiverit, quicquid9 ipsefilius10 lucrabitur, totum sit comune cum patre et fratribus suis.

XVI.

De patre volente dividere bona sua1 inter filios

Si pater voluerit inter filios suos sua bona mobilia dividere et distribuere,possit hoc facere eciam2 filiis nolentibus; stabilia eciam2 possit dividere etpartem suam unicuique filio assignare, et si voluerint3, dum vixerit apud separtes filiorum omnium retinere4.

KNJIGA »ETVRTA

253

XV.

O ocu koji ne æeli stanovati s oæenjenim sinovima

Ako netko tko ima sina ili sinove oæenjene ne æeli stanovati s njima, moæenjih s njihovim æenama izbaciti iz svoje kuÊe, i neka se sin ili sinovi prisile daiziu iz kuÊe, ali tako da je otac, ako je primio prÊiju æene ili æena njihovih,obvezan vratiti tu prÊiju prije nego iziu iz oËeve kuÊe. Povrh toga, kad iziu izkuÊe, otac nije obvezan niπta dati, osim ako im po svojoj volji htjedne πtogoddati. ©to god pak pojedini sinovi, nakon πto iziu iz oËeve kuÊe, steknu prÊijomsvoje æene ili svojim osobnim radom, neka bude njihovo; i ostala braÊa ne mogui ne smiju niπta traæiti od prije spomenute dobiti. Ako pak otac potroπi prÊijutoga sina, ili sinova, u svoju korist, i nema mu otkud isplatiti prÊiju, a voljan jetom sinu dati toliko od svoje oËevine koliko je vrijedila prÊija koju je primio,obvezni su sin ili sinovi to primiti i s time iziÊi iz oËeve kuÊe.

Ako bi pak htio, imajuÊi viπe oæenjenih sinova, jednog ili neke od njihotpustiti iz svoje kuÊe, a drugoga ili druge zadræati, otac je obvezan onome ilionima koje otpusti davati za troπkove, kao πto daje drugima koje zadræi sasobom u kuÊi. Ako to taj otac ne bi htio uËiniti, neka se sinovi nipoπto neprisiljavaju da iziu iz oËeve kuÊe, niti ih otac moæe istjerati.

Ako pak netko ima oæenjenih i neoæenjenih sinova, taj je otac duæan dræati ukuÊi sinove koji nemaju æene i pruæati im sve potrebno; niti se ostali oæenjenisinovi glede ovoga mogu u iËemu protiviti ocu.

Ako bi pak oæenjeni sin mimo oËeve volje i dopuπtenja iziπao iz oËeve kuÊes mirazom svoje æene, πto god taj sin zaradi, neka bude zajedniËko s ocem injegovom braÊom.

XVI.

O ocu koji hoÊe podijeliti svoju imovinu meu sinove

Ako otac htjedne podijeliti i rasporediti svoju pokretnu imovinu meu svojesinove, moæe to uËiniti pa makar sinovi ne htjeli. Nekretnine takoer moæepodijeliti i predati svakom sinu njegov dio, a moæe, bude li htio, dok je æivzadræati dijelove svih sinova u sebe.

LIBER QUARTUS

254

XVII.

De patre moriente quid possit pro anima sua dimittere1

Si quis moriens2 habens filios voluerit de suo3 pro anima sua testari, possittam de mobili quam de stabili, usque ad quartam partem bonorum suorumsecundum suam voluntatem pro anima sua disponere; servos eciam4 et ancillaspossit manumittere, hoc est francare ultra quartam ipsam et ancillas possitmanumittere, hoc est francare ultra quartam ipsam, ita tamen, si eos vel eas desuo proprio comperavit5.

XVIII.

De eo quod pater potest plus donare filio maiori

Pater decedens, id est moriens possit maiori filio donare aliquid secundumvoluntatem suam usque ad napum unum argenteum de libra una.

XIX.

De testamento filii uxorati vivente patre

Si filius habens uxorem, infirmitate gravatus velit condere testamentumsuper patrimonio suo vivente patre, si ipse pater consenserit, valeattestamentum. Ceterum, si pater nolet ei consentire quod faciat testamentum,filius ipse potest secundum suam voluntatem1 usque ad quartam partemmobilium et stabilium, que ipsum de patrimonio suo contingit, testari;verumtamen testamentum ipsum non possit compleri nec duci ad effectum nisipost mortem patris. Illo autem moriente, testamentum ipsum super illa quartaad effectum ducatur, reliquis tribus partibus penes uxorem ipsius filii seuheredes suos remanentibus. Filio autem non uxorato morienti pater potest darelicenciam2 testandi super una quantitate ad voluntatem suam. Qui filius nonuxoratus si in manibus et potestate patris decesserit, habeat pater potestatemfaciendi pro anima ipsius filii quantum sibi placuerit, et alii filii super hoc nonpossint contradicere patri. Et hec omnia intelligenda sunt quando paterpossederit lectum uxoris. Si vero filius uxoratus non patrem sed matrem habeatet sorores eciam3 maritatas, et ipse filius moraretur cum matre, possit filius ipsesuper parte ipsum contingente de patrimonio suo ad voluntatem suam testari;testamentum autem ipsius in tribus partibus non perducetur ad effectum nisipost mortem matris, si ipsa tunc lectum patris possederit, et eciam3 uxoris suesi possederit lectum suum.

KNJIGA »ETVRTA

255

XVII.

O onome πto otac na samrti moæe ostaviti za svoju duπu

Ako netko tko ima sinove ushtjedne na samrti neπto od svoga oporuËnonamijeniti za svoju duπu, moæe po svojoj volji namijeniti za svoju duπu, kako odpokretnina, tako od nekretnina, do Ëetvrtine svoje imovine; robove i robinjesmije otpustiti, to jest osloboditi preko vrijednosti Ëetvrtine ako ih je kupio odvlastite imovine.

XVIII.

O tome da otac moæe po svojoj volji viπe darovati najstarijem sinu

OdlazeÊi s ovoga svijeta, to jest umiruÊi, otac moæe neπto viπe darovatinajstarijem sinu, do vrijednosti jednog srebrnog vrËa od jedne libre.

XIX.

O oporuci oæenjenog sina za oËeva æivota

Ako sin koji ima æenu, pritisnut boleπÊu, ushtjedne uËiniti oporuku o svojojoËevini za oËeva æivota, oporuka vrijedi ako otac pristane. InaËe, ako otac nehtjedne pristati da on uËini oporuku, taj sin moæe oporuËiti po svojoj volji doËetvrtine pokretnina i nekretnina koje mu od njegove oËevine pripadaju.Meutim, ta se oporuka ne smije izvrπiti ni provesti nego tek po oËevoj smrti.Kada pak otac umre, neka se ta oporuka o onoj Ëetvrtini provede u djelo, dokostala tri dijela ostaju æeni toga sina ili njegovim baπtinicima. UmiruÊem, pak,neoæenjenom sinu otac moæe dati dopuπtenje da u odreenoj vrijednosti oporuËipo svojoj volji. Ako taj neoæenjeni sin umre dok je joπ pod oËevim nadzorom ivlasti, otac ima pravo dati za duπu toga sina koliko mu se svidi, a da se ostalisinovi u tome ne mogu protiviti ocu. A sve ovo podrazumijevajuÊi da otac budeËuvao vjernost braËnoj postelji. Ako pak oæenjeni sin nema oca, nego majku isestre, takoer udane, a taj sin stanuje s majkom, on moæe po svojoj voljioporuËiti dio oËevine koji mu pripada. Njegova pak oporuka u trima Ëetvrtinamane Êe se provesti u djelo, nego nakon majËine smrti ako ona tada bude Ëuvalavjernost braËnoj postelji. Isto tako, nakon smrti njegove æene ako ova budeËuvala vjernost njegovoj postelji.

LIBER QUARTUS

256

XX.

De potestate quam mater habet supra filios

Equiparantes1, quoad filios, matrem patri2, statuimus, quod illam potestatemquam habet pater supra filios in vita sua, eandem habeat mater3 post mortemviri sui, possidendo lectum ipsius; excepto de divisione patrimonii facienda interfilios, et4 super redendo testimonium inter filios et filias. Et illud quod filiitenentur facere patri in vita sua, teneantur et matri possidenti lectum et bonamariti.

XXI.

De fratribus et sororibus dividentibus bona paterna viventematre

Fratres et sorores bona paterna vivente matre que lectum mariti possidet,bene possunt inter se dividere, eciam1 matre nolente; ita tamen quod mater ipsain vita sua teneat omnes partes, et post mortem eius secundum divisionemipsam quilibet habeat partem suam. Nolentibus vero filiis, mater inter eospatrimonium eorum dividere non possit.

XXII.

De filiis renunciantibus1 hereditatibus parentum

Filius vel filii debitoris alicuius qui hereditati paterne vel maternerenunciaverint2, nolentes aliquid de bonis patris sui vel matris, volumus quodnec ad solvenda ipsius patris vel matris debita teneantur.

XXIII.

Ex quibus causis pater filium exheredare potest

Deferentes1 paterne reverencie2 in hac parte, statuimus quod si filius, paternabeneficia oblitus, verberaverit patrem aut matrem suam, seu cum amica patrisiacuerit, vel eundem patrem coram Curia accusaverit tali accusacione3, hoc estde tali malefficio4 qua probata pater amitteret vitam vel membrum, aut si viteipsius patris vel matris per venenum vel alio modo insidiare temptaverit, et hecplene possint probari, pater talem filium possit exhereditare a tota hereditatepatrimonii sui sine parte facere.

KNJIGA »ETVRTA

257

XX.

O vlasti koju majka ima nad sinovima

IzjednaËujuÊi majku i oca πto se tiËe sinova, odreujemo da onu istu vlastkoju ima otac nad sinovima za svoga æivota, ima majka nakon smrti svoga muæaako Ëuva vjernost braËnoj postelji, izuzevπi ovlast glede diobe oËevine izmeusinova i svjedoËenja u sporu meu sinovima i kÊerima. I ono πto su sinoviobvezni Ëiniti ocu za njegova æivota, obvezni su Ëiniti i majci koja Ëuva vjernostbraËnoj postelji i posjeduje muæevljevu imovinu.

XXI.

O braÊi i sestrama koji dijele oËinsku imovinu za majËinaæivota

BraÊa i sestre, dakako, mogu oËinsku imovinu podijeliti izmeu sebe zaæivota majke koja Ëuva vjernost braËnoj postelji, pa i mimo majËine volje, alitako da majka doæivotno zadræi sve dijelove i da po njezinoj smrti svatko dobijesvoj dio prema toj diobi. Majka pak ne moæe podijeliti izmeu njih njihovuoËevinu ako to sinovi ne Êe.

XXII.

O sinovima koji se odreknu roditeljskog nasljedstva

Odreujemo da sin ili sinovi nekog duænika koji se odreknu oËeva i majËinanasljedstva, ne htijuÊi niπta od imovine svoga oca ili majke, nisu obvezni niplaÊati oËeve ni majËine dugove.

XXIII.

Iz kojih razloga otac moæe razbaπtiniti sina

IskazujuÊi poπtovanje prema ocu, u tom pogledu odreujemo sljedeÊe: akosin, zaboravivπi na oËinska dobroËinstva, istuËe oca ili svoju majku, ili legne soËevom ljubavnicom, ili pred sudom optuæi svog oca takvom optuæbom, to jestza takvo zlodjelo za koje bi otac, dokaæe li se optuæba, bio kaænjen smrÊu ilisakaÊenjem, ili ako pokuπa ugroziti oËev ili majËin æivot otrovom ili na druginaËin, a to se uzmogne u potpunosti dokazati, takva sina otac moæe razbaπtinitiglede Ëitave njegove oËevine i ostaviti ga bez dijela.

LIBER QUARTUS

258

XXIV.Quod mortua prima uxore vir secundam non possit accipere,

nisi restituto perchivio prime uxoris

Si aliquis mortua uxore sua, velit secundam uxorem accipere, reddito priusperchivio, quod habuit de prima uxore heredi vel heredibus aut illis qui essentpro herede prime uxoris, aliam ducat uxorem1, ante tamen quam perchiviumprime uxoris restituat, aliam uxorem nullo modo ducere possit.

XXV.Qualiter patrimonium dividi debet inter heredes diversarum

uxorum

Volumus quod heredes duarum uxorum vel plurium, videlicet prime etsecunde1 et inde superius, sive sint masculi sive femine, patrimonium patris suitam mobile quam stabile equaliter dividere debeant inter se.

XXVI.De divisione facienda inter sorores

prime uxoris

Presenti constitucione1 statuimus quod filie prime uxoris, si non habentfratrem vel fratres, sint tamquam masculini in patrimonio tam mobili quamstabili patris sui; quod si habent fratrem vel fratres, ipsi fratres sint masculi2 suissororibus, et ipse sorores sint femine fratribus suis. Hoc idem intelligendum estde filiis et filiabus secunde uxoris et eciam3 omnibus aliis.

XXVII.De sororibus ex prima uxore que remanent cum fratribus

Si filie prime uxoris habent fratrem vel fratres ex eadem uxore, sive sintmaritate sive non maritate, omnes debent recumbere et esse in fratrem velfratres suos cum suis partibus. Et frater vel fratres earum tenentur eas maritaresi maritate non sunt. Et si necesse fuerit, cum omnibus bonis patris sui tenenturfratres et debent maritare easdem. Quod si forte bona patris ad ipsas maritandasnon sufficerent, ipsi fratres de lucro suo teneantur maritare easdem. Si verosorores ipse maritate essent, frater vel fratres earum habeant partem patrimoniiipsis contingentem. Hoc idem sit de sororibus secunde et tercie uxoris et deomnibus aliis.

KNJIGA »ETVRTA

259

XXIV.Da nakon smrti prve æene muæ ne moæe uzeti drugu ako ne

vrati miraz prve æene

Ako netko nakon smrti svoje æene hoÊe uzeti drugu æenu vrativπi prethodnomiraz koji je dobio od prve æene baπtiniku, ili baπtinicima, ili onima kojizastupaju baπtinike prve æene, neka uzme drugu æenu. Meutim, prije nego vratimiraz prve æene, nipoπto ne smije dovesti drugu æenu.

XXV.Kako se ima podijeliti oËevina izmeu baπtinika od razliËitih

æena

HoÊemo da baπtinici dviju ili viπe æena, naime prve i druge i daljnjih, bilo dasu muπkarci ili æene, trebaju baπtinu svoga oca, kako pokretnu, tako nepokretnu,podijeliti podjednako izmeu sebe.

XXVI.O diobi koja se ima izvrπiti izmeu sestara roenih od

prve æene

Ovom uredbom odreujemo: prema kÊerima prve æene, ako nemaju brata ilibraÊu, u baπtini svoga oca, kako pokretnoj, tako nepokretnoj, neka se postupakao s muπkarcima. A ako imaju brata ili braÊu, neka ta braÊa budu kao muπkipotomci uz svoje sestre, a te sestre neka budu kao æenski potomci uz svojubraÊu. To se isto podrazumijeva glede sinova i kÊeri druge æene, a i svih ostalih.

XXVII.O sestrama roenima od prve æene koje ostaju s braÊom

Ako kÊeri prve æene imaju brata ili braÊu od iste æene, bilo da su udane ilineudane, sve sa svojim dijelovima moraju pasti i biti na teret bratu ili braÊi. Abrat ili braÊa njihova obvezni su ih udati ako nisu udane. A ako ustreba, braÊasu obvezana svom imovinom svoga oca i duæna su udati ih. I ako moæda zanjihovu udaju ne bude dostatna oËeva imovina, ta su braÊa obvezna udati ih odsvoje steËevine. Ako pak te sestre budu udane, neka brat ili braÊa njihova dobijudio oËevine koja im pripada. Ovo isto vrijedi za sestre od druge i treÊe æene i odsvih ostalih.

LIBER QUARTUS

260

XXVIII.

De heredibus prime uxoris qui non traxerint perchiviummatris in vita patris

Si heredes prime uxoris non traxissent perchivium matris sue vivente patre,antequam pater eorum acciperet aliam uxorem, et post mortem patris, si paterhabuerit alios heredes cum secunda uxore, heredes prime uxoris prius debentdetrahere de bonis paternis perchivium matris sue. De eo autem quod supereritdetrahant heredes secunde uxoris perchivium matris sue. Et sic intelligendum estde heredibus tercie uxoris et de omnibus aliis. Quod si secunda uxor seu eiusheredes non haberent unde possent trahere suum perchivium, quia patrimoniummariti seu patris defecerit, sue fortune inputant1, et heredes prime uxoris nonteneantur ipsis pro ipso perchivio in aliquo respondere. Hoc idem esse censemusde secunda uxore ad terciam2 et de omnibus aliis.

XXIX.

De viro habente filias ex pluribus uxoribus et maritat filiamex prima

Si aliquis homo habens heredes de duabus uxoribus vel de pluribusmaritasset unam de filiabus prime uxoris vel plures cum perchivio, et postmortem ipsius patris dicte filie velent1 detrahere perchivium prime uxoris,videlicet matris sue, volumus quod perchivium seu perchivia filie vel filiarumquas pater maritavit debeant computari in perchivio ipsius prime uxoris, matrisearum. Quod si perchivium vel perchivia dictarum filiarum maius seu maioraessent quam perchivium prime uxoris, et post mortem viri contingeret quodsecunda uxor non habuerit unde possit trahere suum perchivium integrum etcompletum2, sed aliquid sibi deficiat, statuimus quod hoc fortune sue debeatinputare3, et prime uxoris heredes tam maritati quam non maritati nonteneantur secunde uxori pro suo perchivio, quia pater earum dedit eisperchivium in vita sua. Si vero, detracto perchivio secunde uxoris integro etcompleto, aliquid in bonis ipsius viri de mobili seu stabili remanserit, volumusquod illud quod superfuerit inter ipsos heredes taliter dividatur, videlicet quodheredes secunde uxoris tantum accipiant supra perchivium, quod cohequaturheredibus4 prime uxoris, et quod remanserit, inter se comuniter tam masculiquam femine dividant per capita singulorum. Quod si bona illius viri deficerentet non posset fieri coequacio5 de secundo herede ad primum, sit in fortunasecundi heredis, et primi heredes non teneantur eis propter raciones6 predictas.

KNJIGA »ETVRTA

261

XXVIII.

O baπtinicima prve æene koji nisu uzeli majËin miraz za oËevaæivota

Ako baπtinici prve æene ne preuzmu prÊiju svoje majke za oËeva æivota, prijenego je njihov otac uzeo drugu æenu, nakon oËeve smrti, ako je otac imao drugebaπtinike s drugom æenom, baπtinici prve æene trebaju iz oËinskih dobara prvoizdvojiti prÊiju svoje majke. Od onoga, pak, πto preostane neka baπtinici drugeæene izdvoje prÊiju svoje majke. I tako se ima podrazumijevati i glede baπtinikatreÊe æene i svih drugih. Ako druga æena ili njezini baπtinici ne bi imali odakleizdvojiti svoju prÊiju, zato πto ne bi bila dostatna oËevina muæa, to jest oca, nekato pripiπu svojoj zloj sudbini, a baπtinici prve æene nisu obvezni za tu prÊiju ubilo Ëemu im odgovarati. OdluËujemo da isto tako bude izmeu druge i treÊeæene te svih ostalih.

XXIX.

O muæu koji ima kÊeri s viπe æena, a udaje kÊer prve od njih

Ako bi koji Ëovjek koji ima baπtinike od dviju ili viπe æena s prÊijom udaojednu od kÊeri prve æene ili viπe njih, pa ako bi dotiËne kÊeri nakon smrti svogaoca htjele izdvojiti prÊiju prve æene, to jest svoje majke, hoÊemo da se prÊija iliprÊije kÊeri koje je otac udao, obvezno uraËunaju u prÊiju te prve æene, njihovemajke.

Ako bi prÊija ili prÊije prije reËenih kÊeri bile veÊe od prÊije prve æene, pa senakon muæeve smrti dogodi da druga æena nema odakle izdvojiti svoju cjelovitui potpunu prÊiju, veÊ bi joj πto nedostajalo, odreujemo da to mora pripisati zlojsudbini i da baπtinice prve æene, kako udane, tako neudane, nemaju obvezuprema drugoj æeni za njezinu prÊiju jer im je njihov otac dao prÊiju za svogæivota. Kad se izdvoji cjelovita i potpuna prÊija druge æene, ako neπto preostaneod pokretne ili nepokretne imovine njezina muæa, hoÊemo da se ostatak izmeubaπtinika podijeli ovako: naime, da baπtinici druge æene povrh prÊije dobijutoliko da se izjednaËe s baπtinicima prve æene, a πto pretekne neka podijelezajedniËki izmeu sebe po svakoj glavi, kako muπki, tako i æenske. Ako biimovina njezina muæa bila nedostatna, pa se ne bi mogao izjednaËiti drugibaπtinik s prvim, neka se pripiπe zloj sudbini drugog baπtinika, a prvi baπtinicinemaju obvezu prema drugima zbog prije naznaËenih razloga.

LIBER QUARTUS

262

XXX.

De secunda uxore non habente heredes cum viro

Uxor secunda, si cum viro suo heredes non habuerit, mortuo marito, bonaipsius viri possit triginta diebus et non amplius possidere; completis vero trigintadiebus, cum suo perchivio de domo viri teneatur exire. Sed si heredes primeuxoris haberent eam suspectam quod si ipsa1 portet aliquid de bonis mariti,mulier ipsa teneatur iurare si de bonis ipsius nichil portaret.

XXXI.

De secunda uxore habente heredes cum viro

Si secunda uxor cum viro suo heredes habuerit, mortuo viro suo, debet posttriginta dies cum filiastris1 suis possessiones dividere; quod si lectum viripossidere voluerit, volumus quod partem filiorum suorum possideat et suprapartem habeat lectum, cum lectum possideat. Hoc idem intelligendum est detercia uxore et de omnibus aliis. Si vero lectum viri possidere noluerit, tunclectum supra partem non habeat nec partes filiorum ad ipsam perveniant, sed adipsos filios si sunt maiores, vel ad tutores eorum si legittime etatis non sunt.

XXXII.

De uxore lectum viri possidere1 nolente

Mulier que lectum viri sui iam mortui possidere noluerit, potestatem habeatextrahendi suum perchivium de bonis ipsuis mariti si habet unde possitextrahere; quod si non habet, sue fortune inputet2. Si autem filios habeat, abipsis se non possit dividere nisi velit accipere secundum maritum. Nam sivoluerit vidua permanere, perchivium de bonis mariti non possit detrahere.

KNJIGA »ETVRTA

263

XXX.

O drugoj æeni koja nema baπtinike s muæem

Ako druga æena ne bude imala baπtinike sa svojim muæem, po muæevoj smrtimoæe posjedovati imovinu toga muæa trideset dana i ne dulje. Po isteku paktrideset dana duæna je sa svojim mirazom iziÊi iz muæeve kuÊe. Ali ako bibaπtinici prve æene posumnjali da ona πtogod odnosi od muæevljeve imovine, taje æena obvezna prisegnuti da ne odnosi niπta od njegove imovine.

XXXI.

O drugoj æeni koja ima baπtinike s muæem

Bude li druga æena imala baπtinike sa svojim muæem, kad umre njezin muæ,mora nakon trideset dana podijeliti imovinu sa svojim pastorcima. A ako budehtjela Ëuvati vjernost braËnoj postelji, hoÊemo da dræi u posjedu dio πto pripadanjezinoj djeci i povrh tog dijela da dobije muæevu postelju, jer Ëuva vjernostbraËnoj postelji. Ovo se isto ima podrazumijevati glede treÊe æene i svih ostalih.Ako pak ne bi htjela Ëuvati vjernost braËnoj postelji, neka tada povrh tog dijelane dobije postelju i neka djeËji dijelovi ne pripadnu njoj, nego toj djeci ako supunoljetna, ili njihovim skrbnicima ako djeca nisu dosegla zakonsku dob.

XXXII.

O æeni koja ne æeli Ëuvati vjernost braËnoj postelji

Æena koja ne htjedne Ëuvati vjernost postelji svojega veÊ preminulog muæa,ima pravo izdvojiti svoju prÊiju iz imovine svoga muæa ako je ima odakleizdvojiti, a ako nema, neka to pripiπe zloj sudbini. Ako, pak, ima djecu, od njihse ne moæe odijeliti, osim ako htjedne uzeti drugog muæa. Ako naime ushtjedneostati udovicom, ne moæe izdvojiti prÊiju od muæeve imovine.

LIBER QUARTUS

264

XXXIII.

De uxore non habente filios et lectum possidere nolente, sedsuum perchivium extrahere volente

Si mulier non habens filios vel1 filias, mortuo viro suo lectum ipsius viripossidere noluerit, sed cum suo perchivio voluerit exire de domo mariti,perchivium ipsum ab illis ad quos bona ipsius viri pertinent, petere debet2; quodsi ab ipsis dictum perchivium habere non poterit, vadat ad d. comitem et suamCuriam, et ab eo petat de suo perchivio racionem3; qui d. comes statuat illispresentibus ad quos bona defuncti pertinent, spacium4 duorum mensium, infraquos restituere debeant perchivium ipsum mulieri predicte. Si vero successoresmortui viri non sint presentes in civitate Ragusii, d. comes dabit eis terminumquatuor mensium ad restituendum ipsum perchivium mulieri predicte. Sed siinfra predictos terminos mulier ipsa habere non poterit, d. comes cum sua Curiaeliget tres bonos viros et faciet5 eos iurare, quod ipsi faciant paccari velpaccabunt ipsi mulieri suum perchivium de bonis viri sui mortui. Et si ipsa muliervoluerit accipere de possessionibus condam mariti sui in paccamentum pro suoperchivio, predicti tres homines appreciabunt6 tantum de possessionibus ipsiusdefuncti et assignabunt eidem mulieri quantum valet perchivium supradictum.Que si possessiones noluerit, predicti tres homines, ex auctoritate et precepto d.comitis et sue Curie, appreciabunt7 et vendent tantum de bonis defuncti,quantum est perchivium, et8 eidem mulieri assignabunt. Et quicquid dicti treshomines fecerint, tam de appreciacione9 quam eciam10 de vendicione11

possessionum, sit ratum et firmum. Interim tamen, donec mulier rehabeat suumperchivium, habere debeat expensas et necessaria de bonis viri sui defuncti. Sivero predicta mulier habeat filios, tunc sit sicut in superiori capitulo12 continetur.

XXXIV.

Quod pater teneatur prius maritare filias prime uxoris

Aliquis habens filias ex diversis uxoribus tenetur prius maritare filias primeuxoris et postea secunde, et sic de aliis per ordinem.

KNJIGA »ETVRTA

265

XXXIII.

O æeni koja nema sinova i ne æeli Ëuvati vjernost braËnojpostelji, ali hoÊe izdvojiti svoju prÊiju

Ako æena koja nema sinova ni kÊeri, nakon smrti svoga muæa ne æeli Ëuvativjernost postelji tog muæa, nego hoÊe sa svojom prÊijom iziÊi iz muæeve kuÊe,mora tu prÊiju zatraæiti od onih kojima pripada imovina njezina muæa. A ako odnjih ne mogne dobiti tu prÊiju, neka poe gospodinu knezu i njegovu Sudu i odnjega zatraæi ostvarenje prava na svoju prÊiju. Taj gospodin knez neka odredi, unazoËnosti onih kojima pripada pokojnikova imovina, rok od dva mjeseca ukojem roku moraju vratiti prÊiju spomenutoj æeni. Ako, pak, nasljednicipokojnog muæa ne budu nazoËni u gradu Dubrovniku, gospodin Êe im knezodrediti rok od Ëetiri mjeseca da vrate prÊiju spomenutoj æeni. Ali ako u prijenaznaËenim rokovima ta æena ne bi to mogla dobiti, gospodin knez Êe sa svojimSudom izabrati tri povjerenika i naredit Êe da prisegnu kako Êe se oni pobrinutida se toj æeni prÊija namiri ili Êe sami namiriti njezinu prÊiju iz imovine njezinapokojnog muæa. I ako æena htjedne primiti od posjeda svoga pokojnog muæanamiru svoje prÊije, spomenuta Êe tri povjerenika procjenom utvrditi pripadajuÊidio posjeda tog pokojnika i predati toj æeni onoliko koliko vrijedi dotiËna prÊija.A ako ona ne htjedne posjede, spomenuta Êe tri povjerenika po ovlasti i nalogugospodina kneza i njegova Suda procijeniti i prodati od pokojnikove imovineonoliko koliko vrijedi prÊija pa to predati toj æeni. I πto god uËine ta tripovjerenika, kako glede procjene, tako glede prodaje posjeda, neka budepravosnaæno i obvezujuÊe. U meuvremenu, pak, dok æena ne dobije svojuprÊiju, treba joj iz imovine njezina pokojnog muæa davati za izdatke i potrebe.Ako pak ta æena ima djecu, neka bude onako kako stoji u prethodnoj glavi.

XXXIV.

Da je otac duæan prije udati kÊeri od prve æene

Tko ima kÊeri s razliËitim æenama, duæan je prije udati kÊeri od prve æene, azatim druge i tako redom kÊeri ostalih æena.

LIBER QUARTUS

266

XXXV.

De viro qui recipit stabilia pro perchivio et facit in eislaborerium

Maritus si ab uxore sua prima, secunda vel tercia acceperit pro perchivioaliquod stabile, videlicet terras vel casale, et laboraverit casale vel pastinaveritterras, sciendum est quod eo mortuo, quicquid fecit remanebit uxori; excepto sivir laborabit illud cum ordine, videlicet cum ydoneis testibus vel cum publicoinstrumento.

XXXVI.

De habente aliam uxorem et expendit in rebus perchiviiprime uxoris

Homo habens filios ex prima uxore, si secundam vel terciam aut pluresuxores acceperit, et fecerit dispendium in domo vel in terris secunde vel tercieuxoris cum carta vel sine carta, cum testibus vel sine testibus, et heredes ipsilegittime etatis non fuerint, non noceat illis, quod a patre in domo vel in terrispredictis fuerit laboratum in1 partibus que eis competunt. Sed si homo ille exprima uxore non masculum filium, sed feminam tantum habet, sive sit etatislegittime sive non, antequam maritetur, non nocet ei expendium factum a patrein dictis domibus vel in terris, sicut non nocet masculis qui non sunt etatislegittime, ut superius est expressum2.

XXXVII.

De vetacione1 heredum prime uxoris ad patrem

Filii ex prima uxore, in legittima constituti etate, patri habenti secundamuxorem vetare possunt quod non expendat bona sua in terris vel domibus quasin perchivium pro secunda uxore accepit. Hoc idem possunt2 filie maritate3 exprima uxore nate ubi filii masculi4 non supersunt; nisi secunda illa uxor velit sefiliastris suis5 per cartam vel coram ydoneis testibus obligare in eo quod marituseius, videlicet pater eorum, expendiderit in terris vel6 domibus sui perchivii,salvum sit ius eorum. Tunc enim filii prohibere non possunt patri quod nonlaboret. Idem est de secundo herede ad tercium, et sic de aliis.

KNJIGA »ETVRTA

267

XXXV.

O muæu koji za prÊiju primi nekretnine pa na njima obavljaradove

Ako muæ od svoje prve, druge ili treÊe æene za prÊiju primi nekretninu, to jestzemljiπta ili kuÊiπtinu pa na kuÊiπtini bude obavljao radove ili sadio lozu nazemljiπtima, valja znati da Êe po njegovoj smrti πto god je napravio ostati æeni,osim ako to muæ uradi uz pravna jamstva, to jest uz vjerodostojne svjedoke iliuz javnu ispravu.

XXXVI.

O onome koji ima drugu æenu a troπi neπto od prÊije prve æene

Ako Ëovjek koji ima sinove s prvom æenom, sklopi brak s drugom, treÊom ilidaljnjim æenama, pa bude troπio za kuÊu ili zemljiπta druge ili treÊe æene, sispravom ili bez isprave, sa svjedocima ili bez svjedoka, a ti baπtinici ne budu uzakonskoj dobi, neka ne ide na njihovu πtetu to πto otac uradi na kuÊi ili nazemljiπtima, na dijelovima koji njima pripadaju. Ali ako taj Ëovjek nema od prveæene muπko dijete, nego samo æensko, bilo da je u zakonskoj dobi ili ne, prijenego se ona uda, ne ide na njezinu πtetu izdatak πto ga je otac imao na dotiËnimkuÊama ili zemljiπtima, kao πto ne ide na πtetu muπkih koji nisu u zakonskojdobi, kako je prije naznaËeno.

XXXVII.

O zabrani baπtinika prve æene prema ocu

Sinovi prve æene koji su uπli u zakonsku dob, mogu zabraniti ocu koji imadrugu æenu da troπi njihovu imovinu na zemljiπta ili kuÊe koje je primio u prÊijuza drugu æenu. To isto mogu uËiniti udane kÊeri roene od prve æene, kad nemamuπke djece, osim ako bi se ta druga æena obvezala svojim pastorcima ispravomili pred valjanim svjedocima da ono πto njezin muæ, to jest njihov otac, utroπi nazemljiπta ili kuÊe njezine prÊije ne Êe okrnjiti njihovo pravo. Tada naime sinovine mogu zabraniti ocu da radi. Isto vrijedi za drugog baπtinika prema treÊemu,a tako i glede ostalih.

LIBER QUARTUS

268

XXXVIII.

De perchivio mulieris que plures maritos habuit

Quecumque mulier successive duos vel tres maritos habuerit, si ipsis mortuisalium accipiat, totum perchivium suum nec non donum vel partem quod velquam a patre vel a matre accepit in potestate sua, si vult accipere potest. Itatamen quod post mortem mulieris ipsius, filii ultimi mariti habebunt totumperchivium eius; donum autem vel pars1 quod vel quam accepit a patre vel matrevel undecumque sibi obvenerit, dividetur per capita inter filios omniummaritorum.

XXXIX.

De uxore secundi mariti habente heredes ex primo

Uxor secundi mariti, si ex primo marito heredes habuerit et non cumsecundo, si moriatur secundo marito superstite, maritus ipse bona ipsius uxorispossidere non potest nisi triginta diebus tantum. Completis vero triginta diebus,omnia predicta bona perveniant ad heredes primi mariti; eo salvo quod mulieripsa potest dimittere quartam partem ipsorum bonorum pro anima sua ad vele1

suum, quod intelligitur vel minus quantum voluerit. Et si dicti heredes primimariti haberent dictum secundum maritum suspectum2, quod portaret aliquid debonis matris sue, teneatur ipse maritus de hoc per sacramentum purgare, siheredes hoc ellegerint.

XL.

De uxore secundi mariti non habente heredes ex primo

Secundus maritus mulieris non habentis ex primo marito heredem possit postmortem mulieris ipsius bona eiusdem possidere; eo1 salvo, quod uxor ipsa usquead quartam partem tam de mobili quam de stabili possit pro anima sua dimitere2

ad voluntatem suam.

XLI.

De muliere1 habente heredes ex2 pluribus maritis

Si qua mulier ex duobus vel pluribus maritis habens heredes, alium acciperitvirum et cum eo filios non habuerit, post mortem ipsius omnia bona suaperveniant ad illos heredes quos habuerat cum aliis viris; ita tamen, quod usque

KNJIGA »ETVRTA

269

XXXVIII.

O prÊiji æene koja je imala viπe muæeva

Svaka æena koja bude imala zaredom dva ili tri muæa, ako se nakon njihovesmrti preuda, Ëitavu svoju prÊiju i dar ili dio koji je dobila od oca ili majke, moæeako hoÊe uzeti u svoje vlasniπtvo. Meutim, nakon smrti te æene sinovi Êeposljednjeg muæa dobiti Ëitavu njezinu prÊiju. Dar pak ili dio πto je primila odoca ili majke, ili joj od bilo kuda pripadne, podijelit Êe se po glavi izmeu sinovasvih muæeva.

XXXIX.

O preudanoj æeni koja ima baπtinike od prvoga muæa

Ako preudana æena ima djecu s prvim muæem, a s drugim ne, pa ona umre,a drugi je muæ nadæivi, taj muæ ne moæe posjedovati æeninu imovinu viπe odtrideset dana. A kad se navrπi trideset dana, sva ta imovina ima pripastibaπtinicima od prvog muæa, osim πto ta æena moæe, ako hoÊe, Ëetvrtinu imovineostaviti za svoju duπu, a, razumije se, i manje, koliko hoÊe. Posumnjaju li pak tibaπtinici od prvog muæa da drugi muæ odnosi neπto od imovine njihove majke,taj je muæ duæan prisegnuti da je Ëist ako baπtinici tako odluËe.

XL.

O æeni drugog muæa koja nema baπtinike od prvoga

Drugi muæ æene koja nema baπtinika od prvog muæa, moæe iza smrti te æeneposjedovati njezinu imovinu, osim πto ta æena moæe po svojoj volji namijeniti zasvoju duπu do Ëetvrtine i od pokretnina i od nekretnina.

XLI.

O æeni koja ima baπtinike od viπe muæeva

Ako neka æena koja ima baπtinike od dva ili viπe muæeva, uzme joπ jednogmuæa pa s njim ne bude imala djece, po njezinoj smrti neka sva njezina imovinapripadne onim baπtinicima koje je imala s drugim muæevima. Moæe meutim po

LIBER QUARTUS

270

ad quartam partem bonorum ipsorum possit pro anima sua dimittere advoluntatem suam. Qui heredes bona ipsa per capud hominis divident inter se, etin hoc femina sit femina fratribus suis. Que si fratrem masculum non habuerit,sit sibi ipsa idem masculus.

XLII.

De muliere1 habente heredum (sic) cum ultimo marito tantum

Ex uno vel pluribus maritis habitis, mulier si heredem non habuerit sed exultimo viro filios habeat, ea mortua, totum suum perchivium ad heredes ultimimariti perveniat; eo salvo, quod usque ad quartam2 partem mulier ipsa proanima sua de ipso potest dimittere vel minus ad voluntatem suam.

XLIII.

De muliere1 secundum virum recipiente que retinuit sibi deperchivio

Mortuo viro alicuius mulieris, si mulier ipsa accepto suo perchivio et omnibusque pertinent ad eam alium virum accipiat, retenta sibi parte perchivii velaliorum bonorum, volumus quod totum illud quod sibi retinuit nec assignavitmarito, sit in2 potestate mulieris ipsius et heredum suorum.

XLIV.

Quod filii teneantur parentibus subvenire, et e contra

Dicebat antiqua consuetudo: quod filius vel filii uxorati vel non uxorati,habentes patrem vel matrem simul vel divisim ita pauperes quod non haberentunde vivere possent, tenentur ipsis sufficienter in suis necessitatibus subvenireut decenter vivere possent1, et eis dare ydonea vestimenta secundumpossibilitatem eorum. Quam presenti statuto firmamus, addentes quod pater etmater e converso filiis pauperibus ad similia teneantur. Filios tamen nonuxoratos, nisi pro culpa et malicia2 eorum, pater vel mater a se expellere nonpossint.

KNJIGA »ETVRTA

271

svojoj volji ostaviti do Ëetvrtine te imovine za svoju duπu. Tu Êe imovinubaπtinici podijeliti meusobno po glavi, i neka u tome sestra prema svojoj braÊibude kao æensko. Ako ne bude imala brata, neka (u nasljeivanju) bude kaomuπko.

XLII.

O æeni koja ima baπtinika samo s posljednjim muæem

Ako æena od jednoga ili viπe muæeva s kojima je æivjela ne bude imalabaπtinika, ali ima sinove s posljednjim muæem, kada umre, neka sav njezin mirazpripadne baπtinicima od posljednjeg muæa, osim πto ta æena moæe, po vlastitojvolji, od svog miraza ostaviti do Ëetvrtine ili manje za svoju duπu.

XLIII.

O æeni koja uzima drugog muæa, a zadræala je za sebe neπtood miraza

Kad nekoj æeni umre muæ, ako ta æena, preuzevπi svoj miraz i sve πto jojpripada, uzme drugog muæa, zadræavπi za sebe dio miraza ili druge imovine,odreujemo da sve ono πto je za sebe zadræala i nije predala muæu, bude uvlasniπtvu te æene i njezinih baπtinika.

XLIV.

Da su sinovi duæni pomagati siromaπnim roditeljima, i obratno

Stari je obiËaj nalagao da su oæenjeni ili neoæenjeni sin ili sinovi kojima suotac ili majka, zajedno ili zasebno, tako siromaπni da nemaju od Ëega æivjeti,obvezni pomoÊi im u njihovim potrebama dostatno kako bi mogli pristojnoæivjeti, i dati im prikladnu odjeÊu prema svojim moguÊnostima. Taj obiËaj ovomodredbom potvrujemo, dodajuÊi tomu da su otac i majka sa svoje strane duænina sliËan naËin postupiti prema siromaπnim sinovima. Neoæenjene pak sinove,osim zbog njihove krivnje i zloÊe, otac ni majka ne smiju od sebe otjerati.

LIBER QUARTUS

272

XLV.De patre qui recipit perchivia filiorum

Pater qui perchivium duorum filiorum vel plurium recepit, si uni ex eisperchivium suum reddiderit, teneatur et aliis si hoc pecierint sua perchiviareddere. Qui si non haberet unde posset omnia perchivia suis filiis reddere,dampnum eius quod defficit1 omnes filii comuniter per sua perchiviaporciantur2.

XLVI.De filio diviso a patre cum suo perchivio

Si unus ex filiis, recepto a patre suo1 perchivio, iverit in suum patrimoniumcum predicto perchivio sine contradicione2 aliorum fratrum, si postearemanentibus deficeret aliquid quod non possent a patre habere completa suaperchivia, frater qui suum recepit, aliis fratribus reffundere vel restaurare aliquidnullo modo teneatur3.

XLVII.Quod filie maritate cum perchivio in residuo nullum ius

habeant1

Si quis non habens uxorem, vel si qua non habens maritum, filiam vel filiasquas habet cum perchivio maritaverit, in hiis que sibi remanserint, habeat2

plenariam potestatem; filie autem predicte in hiis nullum habeant ius. Sed siquedam ex filiabus sint maritate, quedam non maritate, que non sunt maritate,statuimus quod debeant cum perchivio maritari. Et quod superfluum fuerit depatrimonio seu matrimonio, inter omnes filias comuniter dividatur, eo3 salvo,quod mulier de eo quod sibi remanserit, potest detrahere usque ad quartampartem sui perchivii et dare pro anima sua.

XLVIII.Quod pater contradicentibus filiis possit filias maritare

Pater vel mater, cum pater non est, habens filias et filios, potestatem habeatmaritandi filias, eciam1 filiis contradicentibus, ipsorum filiorum contradicione2

non obstante. Qui si filie vidue, quam maritat3 iterum, velit de suo proprio pro4

perchivio aliquid addere, possint hoc facere. Nec noceat aliquid contradicio5

filiorum.

KNJIGA »ETVRTA

273

XLVO ocu koji preuzme prÊije svojih sinova

Ako otac koji je preuzeo prÊiju dvaju ili viπe sinova, jednome od njih vratiprÊiju, duæan je i ostalima vratiti njihove prÊije ako to zatraæe. Ako ne bude imaomoguÊnosti da svojim sinovima vrati sve prÊije, neka πtetu zbog manjka svisinovi zajedniËki porazdijele na svoje prÊije.

XLVI.O sinu koji se odijelio od oca sa svojom prÊijom

Ako jedan od sinova, primivπi od oca svoju prÊiju, bez protivljenja ostalebraÊe odijeli svoju oËevinu sa svojom prÊijom, a poslije onima koji ostanuuzmanjka te od oca ne mognu dobiti svoje potpune prÊije, brat koji je primiosvoju prÊiju nipoπto nije duæan bilo πto namirivati ili vraÊati ostaloj braÊi.

XLVII.Da kÊeri udane s prÊijom nemaju nikakvo pravo na udio u

preostaloj imovini

Ako neki koji nema æene ili neka koja nema muæa s prÊijom uda svoju kÊerili kÊeri koje ima, neka nad preostalom imovinom ima punu vlasnost. Prijespomenute kÊeri neka na to ne polaæu nikakvo pravo. Ali ako neke od kÊeribudu udane, a neke neudane, odreujemo da se one koje nisu udane morajuudati s prÊijom. I πto preostane od oËevine ili majËina imetka, neka se zajedniËkipodijeli izmeu svih kÊeri, osim πto æena moæe, od onoga πto joj preostane,odvojiti do Ëetvrtine svoje prÊije i dati za svoju duπu.

XLVIII.

Da otac moæe udati kÊeri i protiv volje sinova

Otac, ili kad nema oca, majka, koji imaju kÊeri i sinove, i kad se sinoviprotive, ovlaπteni su udati kÊeri, a protivljenje sinova to ne moæe sprijeËiti. AkokÊeri udovici koju ponovno udaju hoÊe za prÊiju dodati neπto od svoje vlastiteimovine, mogu to uËiniti. A protivljenje sinova neka tome ne bude nikakvazapreka.

LIBER QUARTUS

274

XLIX.

De fratre habente sorores maritatas

Filius uxoratus sorores maritatas habens, si cum matre steterit, potest inultimis suis ad voluntatem suam condere testamentum super parte sua, eciam1

matre contradicente. Mater tamen possidebit bona ipsius filii usque ad mortemsuam. Post mortem vero ipsius matris distribuentur ipsa sicut ipse filiusordinavit; salvo tamen in omnibus iure uxoris filii supradicti.

L.

De sororibus orfanis1 inter se paciscentibus

Sorores virgines non habentes patrem nec matrem, sive stant per se sive cumaliquo, si aliquod pactum vel sacramentum cum fratribus aut cum aliqua aliapersona fecerint2, pactum illud vel sacramentum sit nullius valoris. Si autem unavel plures de dictis sororibus velent3 se maritare, potestatem habeant accipiendipartem suam a suis sororibus in qualicumque etate ipse sint; et hoc sit firmuminter sorores orfanas4 cum fratribus suis. Que si fratrem vel fratres habeant,fratres ipsi teneantur eas maritare. Si vero ipse sorores maritare nolent sedregulariter vivere, fratres ipsi secundum possibilitatem suam teneantur eisdemsororibus providere.

LI.

De fratribus non habentibus patrem nec matrem nec sorores

Fratres non habentes patrem, neque matrem, neque sorores, donec adlegittimam etatem pervenerint, simul cohabitent; ita tamen quod habentesetatem legittimam, non possint impignerare neque vendere nec donare aliquodstabile quod noceat fratribus aliis non habentibus etatem legittimam in1 partibussuis. Cum autem omnes erunt etatis legittime, tunc secundum quod magisvoluerint, aut simul maneant vel divisim.

KNJIGA »ETVRTA

275

XLIX.

O bratu koji ima udane sestre

Bude li oæenjeni sin koji ima udane sestre stanovao s majkom, moæe predsmrt po vlastitoj volji uËiniti oporuku o svom dijelu, makar se majka protivila.Majka Êe ipak posjedovati imovinu toga sina sve do svoje smrti, a nakon majËinesmrti ta Êe se imovina podijeliti kako je sam sin oporuËio, zadræavajuÊi u svemuprava æene prije spomenutog sina.

L.

O sestrama bez roditelja koje meusobno sklapaju ugovore

Ako neudane sestre bez oca i majke, bilo da stanuju zasebno ili s nekim,sklope kakav ugovor ili pogodbu pod prisegom s braÊom ili nekom drugomosobom, taj ugovor ili prisega nemaju nikakve vrijednosti. Ako se pak jedna iliviπe tih sestara htjednu udati, slobodno im je uzeti svoj dio od svojih sestara, ukojoj god dobi one bile, i neka to bude na snazi izmeu sestara bez roditelja injihove braÊe. Ako imaju brata ili braÊu, ta su braÊa duæna udati ih. Ako se paksame sestre ne bi htjele udati, nego æivjeti redovniËki, ta su braÊa duæna skrbitise o sestrama prema svojim moguÊnostima.

LI.

O braÊi koja nemaju ni oca, ni majke, ni sestara

BraÊa koja nemaju ni oca, ni majke, ni sestara, neka stanuju zajedno dok nenavrπe zakonsku dob, s tim da braÊa koja imaju zakonsku dob ne mogu zaloæiti,ni prodati, ni darovati neku nekretninu Ëime bi naπkodili ostaloj braÊi, kojanemaju zakonsku dob, u njihovim dijelovima. Kad pak svi budu zakonske dobi,tada nek ostanu zajedno ili neka se podijele, kako im bude draæe.

LIBER QUARTUS

276

LII.

De fratribus non habentibus patrem vel matrem nec sororesqui se uxorare voluerint

Si1 fratres patrem vel matrem non habentes simul steterint, et aliqui illorumlegittime etatis fuerint, et unus ex eis uxorem cum perchivio acceperit et ipsumin compagniam aliorum fratrum posuerit2, volumus quod perchivium illud sitsalvum; et cum ipsi fratres bona sua inter se dividere voluerint, quod probarepoterit de omnibus rebus comunibus ipsorum fratrum, dictum perchivium priussalvum et integrum extrahatur. Et reliqua que superfuerint, fratres ipsi equaliterdividant inter se. Si autem tempore divisionis bona ipsorum fratrum adcomplendum totum ipsum perchivium non sufficerent, teneatur quilibetipsorum fratrum ad id quod defecerit pro rata3. Et si aliter solvere non poterint,tenebuntur ad complimentum ipsius perchivii cum uxores acceperint deperchivio uxorum suarum. Quod si frater ipse uxoratus probare non poterit seposuisse4 perchivium suum in comunitate fratrum, ipsi fratres eidem ad hocnullo modo teneantur. Aliquo autem ex ipsis5 fratribus existente in minori etate,frater ipse perchivium ipsum a comunitate extrahere non possit. Qui si antedivisionem ipsam moriatur, et uxor eius alium virum velit accipere, libere et sinealiqua calumpnia perchivium suum a comunitate extrahere possit, et fratresmariti sui defuncti ad restitucionem sui perchivii teneantur. Statuimus eciam6,quod si prius frater uxoratus perchivium uxoris sue in comunitate fratrumposuerit vel non posuerit, alii fratres cum uxores acceperint, similiter facereteneantur.

LIII.

De fratribus simul stantibus qui ponunt perchivium uxorumsuarum in comunitate

Si unus aut plures ex fratribus simul habitantibus perchivium quod exuxoribus suis receperint in comunitate aliorum fratrum posuerint, ordinamusquod omnes expensas uxorum suarum et heredum, nec non et nutricumheredum faciant de tota comunitate. Si vero frater uxoratus perchivium suum incomunitate non posuerit, omnes expensas quas pro predictis1 personis fecerit,de suo perchivio faciat et non de comuni. Quas si de comunitate fecisseprobetur, ipsas2 sibi in parte sua volumus computari.

KNJIGA »ETVRTA

277

LII.

O braÊi koja nemaju oca ni majke ni sestara, a hoÊe se æeniti

Ako braÊa koja nemaju oca ni majke budu æivjela zajedno i neki od njihnavrπe zakonsku dob, pa jedan od njih uzme æenu s prÊijom i unese prÊiju uzajednicu s ostalom braÊom, hoÊemo da se taj miraz oËuva, pa kad ta braÊaushtjednu podijeliti svoju imovinu za koju se uzmogne dokazati da je zajedniËkabraÊi, neka se prvo izdvoji dotiËna prÊija, oËuvana i cjelovita. A ostalo πtopretekne, neka braÊa podijele meu se podjednako. Ako pak u trenutku diobene bi dostajala imovina te braÊe da se namiri sav taj miraz, svaki od te braÊeobvezan je razmjerno nadoknaditi dio onoga πto bude nedostajalo. A ako nebudu mogli platiti drukËije, bit Êe obvezani namiriti tu prÊiju kad se oæene, odprÊija svojih æena. A ako oæenjeni brat ne bude mogao dokazati da je svoju prÊijupoloæio u zajednicu s braÊom, braÊa u tom pogledu nemaju prema njemunikakve obveze. Ako je pak neki od te braÊe maloljetan, taj brat ne moæeizdvojiti prÊiju iz zajednice.

Ako on umre prije te diobe a njegova æena htjedne uzeti drugoga muæa, moæeslobodno i bez ikakva osporavanja izdvojiti svoju prÊiju iz zajednice i duæna subraÊa njezina pokojnog muæa vratiti njezinu prÊiju.

Takoer odreujemo: bilo da prvi oæenjeni brat poloæi prÊiju svoje æene uzajednicu s braÊom, bilo da je ne poloæi, neka ostala braÊa kad se oæene postupena sliËan naËin kao on.

LIII.

O braÊi koja stanuju zajedno i polaæu prÊiju svojih æena uzajednicu

Ako jedan ili viπe braÊe koja stanuju zajedno poloæe prÊiju koju su primili odsvojih æena u zajednicu s braÊom, odreujemo da sve izdatke svojih æena ibaπtinika pa i dojilja svoje djece, podmiruju na teret cijele zajednice. Ako pakoæenjeni brat ne poloæi svoju prÊiju u zajednicu, neka sve troπkove koje budeuËinio za naznaËene osobe podmiruje iz svoje prÊije, a ne iz zajedniËke imovine.Ako se dokaæe da ih je podmirio iz zajedniËke imovine, hoÊemo da mu se oniuraËunaju u njegov dio.

LIBER QUARTUS

278

LIV.

De fratribus recipientibus perchivium unius ex eis sinevoluntate patris et matris

Si plures sint fratres, habentes patrem et matrem, et aliquis illorum uxoremcum perchivio acceperit et pater aut mater perchivium ipsum recipere1 nolueritin comunitate, alii fratres si voluerint, supra se perchivium ipsum reciperepossint; ita tamen, quod pater vel mater eidem filio pro ipso perchivio nonobligentur in vita sua. Post mortem vero patris vel matris, perchivium illud debonis illorum fratrum integrum extrahatur.

LV.

De divisione patris cum filiis prime uxoris

Pater habens heredes de duobus1 vel pluribus uxoribus, si cum filiis primeuxoris dividere voluerit bona sua, cum voluntate eorum possit divisionem ipsamfacere; salvo perchivio prime et secunde uxoris; ita videlicet, quod heredes primeuxoris recipiant partem suam, et pater recipiat similiter suam et partem heredumsecunde uxoris. De quibus bonis, tam mobilibus quam stabilibus, pater ipse proparte sua habebit tantum quantum habebit unus ex filiis suis. Et si uxor ipsiustempore divisionis fuerit pregnans, habebit ipse pater pro illo filio non natotantum quantum habebit unus ex filiis suis iam natis.

LVI.

De filiis prime uxoris nolentibus habitare cum patre

Si1 filii prime uxoris2 cum patre habitare noluerint, sed ab eo se dividerevoluerint, statuimus quod pater teneatur eis restituere perchivium matris eorumet eciam3 perchivium uxorum illorum, si illud pater recepisse probetur. Etquicquid postea dicti filii lucrati fuerint sine patre, ipsis debeat remanere. Postmortem autem patris de bonis paternis habeant partem suam.

LVII.

De dono quod mater potest facere filiis de comunitate

Mater potestatem habeat donandi omnibus filiis et filiabus suis equaliter etnon aliis de comunitate archam cum rebus intus habitis ad suam voluntatem;

KNJIGA »ETVRTA

279

LIV.

O braÊi koja prime prÊiju jednoga izmeu sebe bez oËeve ilimajËine privole

Ako je viπe braÊe koja imaju oca i majku, pa neki od njih uzme æenu sprÊijom, a otac ili majka ne pristanu primiti tu prÊiju u zajednicu, ostala braÊamogu, budu li htjela, primiti za svoj raËun tu prÊiju, s tim da otac ni majka prematomu sinu nemaju nikakvu obvezu za tu prÊiju dok su æivi. A nakon oËeve ilimajËine smrti neka se Ëitava prÊija izdvoji iz imovine ostale braÊe.

LV.

O odjeljivanju oca od sinova prve æene

Bude li otac koji ima baπtinike s dvije ili viπe æena htio podijeliti imovinu sasinovima prve æene, moæe tu diobu izvrπiti uz njihov pristanak, ne okrnjujuÊiprÊiju prve i druge æene, to jest tako da baπtinici od prve æene dobiju svoj dio, ada i otac isto tako dobije svoj dio i dio πto pripada baπtinicima od druge æene.Od te imovine, kako pokretne tako nepokretne, otac Êe za svoj dio dobitionoliko koliko i svaki od njegovih sinova. I ako mu æena u vrijeme diobe budetrudna, otac Êe za to joπ neroeno dijete dobiti onoliko koliko i jedan odnjegovih veÊ roenih sinova.

LVI.

O sinovima prve æene koji ne æele stanovati s ocem

Ako sinovi prve æene ne bi htjeli stanovati s ocem, nego se hoÊe od njegaodijeliti, odreujemo da im je otac duæan vratiti prÊiju njihove majke, a isto takoi prÊiju njihovih æena ako se dokaæe da ju je otac primio. I πto god spomenutisinovi poslije bez oca steknu, neka ostane njima. A po oËevoj smrti neka dobijusvoj dio od oËeva imetka.

LVII.

O daru koji majka moæe dati sinovima iz zajedniËke imovine

Majka je ovlaπtena po svojoj volji darovati iz zajedniËke imovine podjednakosvim svojim sinovima i kÊerima, a ne drugima, πkrinju sa stvarima koje se u njoj

LIBER QUARTUS

280

excepto auro, quod dare non possit. In morte autem sua si vult, dimittere1 possitusque ad quartam partem sui perchivii et vestimenta sua.

LVIII.

De dono patris ad filios

Pater1 sine voluntate filiorum suorum aliquid donare non possit.

LIX.

De viro et uxore non habentibus filios si ad mortem deveniant

Maritus et uxor filios vel filias invicem non habentes si ad mortemdevenerint, inter ipsos tale ius volumus observari, quod si alter eorum mortepreveniatur, et alter velit lectum morientis possidere, moriens super rebus suistaliter possit facere testamentum quod usque ad quartam partem bonorumsuorum possit pro anima sua dimittere, et illud in continenti per illum quisupervixerit exolvatur. Super reliquis tribus partibus volumus quod morienspossit secundum voluntatem suam testari et dimittere cui sibi placuerit; itatamen quod qui supervixerit, cum lecto possideat illas tres partes in vita sua.Post mortem vero ipsius voluntati prius mortui compleatur, detracto tamensemper perchivio mulieris. Si autem qui prius decesserit super tribus partibusnichil dixerit, predicte tres partes volumus quod vadant ad propinquioressuccessores ipsius, post mortem tamen eius qui supervixerit, ut dictum est;quarta autem intelligatur detracto perchivio. Si vero alter eorum omninointestatus decesserit, teneatur qui supervixerit dare in continenti pro animamortui quartam partem bonorum seu perchivii ipsius, reliquis tribus partibus sibiin vita sua remanentibus, et post eius mortem1 ad propinquiores iam mortuipervenientibus, ut dictum est. Volumus eciam2 quod si uxor primo moriaturhabens ancillam babiçam, possit eam liberare et facere de ea ad voluntatemsuam.

LX.

De concordio inter virum et uxorem schepatos

Si vir et uxor schepati in vita sua aliquod concordium fecerint, quod percartam notarii aut per ydoneos testes a duobus in supra possit probari, censemusipsum ratum et firmum.

KNJIGA »ETVRTA

281

nalaze, izuzevπi zlatninu, koju ne smije davati. Na svojoj pak samrti, ako hoÊe,moæe im ostaviti do Ëetvrtine svoje prÊije i svoju odjeÊu.

LVIII.

O oËevu darivanju u odnosu prema sinovima

Bez privole svojih sinova otac ne smije niπta darivati.

LIX.

O muæu i æeni bez djece kad se nau na umoru

Kad se muæ i æena nau na umoru, a nemaju zajedniËke sinove ili kÊeri,hoÊemo da se meu njima primjenjuje ovakva odredba: ako jedno od njih umreprije, a drugo htjedne Ëuvati vjernost postelji umrlog, umiruÊi moæe sastavitioporuku o svojim stvarima tako da moæe ostaviti do Ëetvrtine svoje imovine zasvoju duπu, i da to onaj koji nadæivi odmah isplati. O ostale tri Ëetvrtineodreujemo da umiruÊi moæe po svojoj volji oporuËiti i ostaviti kome se njemusvidi, s tim da onaj koji dulje poæivi, uz postelju doæivotno posjeduje te triËetvrtine. A nakon njegove smrti neka se izvrπi volja prije umrloga, izdvojivπiipak uvijek æeninu prÊiju. Ako pak onaj koji prije umre niπta ne odredi o triËetvrtine, odreujemo da te tri Ëetvrtine pripadnu njegovim bliæim baπtinicima,ali, kako je reËeno, nakon smrti onoga koji je nadæivio. Neka se pak ËetvrtinaraËuna tek poπto se izdvoji prÊija. Ako jedno od njih umre bez ikakve oporuke,duæan je onaj koji dulje poæivi odmah dati za duπu umrloga Ëetvrtinu njegoveimovine ili prÊije, dok mu ostale tri Ëetvrtine ostaju doæivotno, a po njegovojsmrti neka pripadnu bliæoj rodbini umrloga, kako je reËeno. Takoerodreujemo: ako umre prije æena koja ima robinju babicu, moæe je osloboditi ipostupiti s njom po svojoj volji.

LX.

O sporazumu glede zajedniπtva imovine izmeu muæa i æene

Ako muæ i æena πto æive odvojeno uËine neki sporazum koji se moæe dokazatibiljeæniËkom ispravom ili s dva i viπe valjanih svjedoka, dræimo ga pravovaljanimi obvezujuÊim.

LIBER QUARTUS

282

LXI.

De potestate patris et matris ad maritandas filias

Statuimus quod pater, vel mater ubi pater non est, potestatem habeatmonachare filiam suam etatem legittimam non habentem, et dare ei quantumsibi placuerit, et quicquid sibi promiserit valeat et sit firmum. Filiam autemlegitimam habentem etatem, pater vel mater sine ipsius voluntate monachare1

non possint2. Si vero filia ipsa voluntarie ire voluerit in monasterium, paterteneatur sibi promittere quantum promitteret filie legittime (sic) non habentietatem, et quicquid ei promiserit, sit firmum et ratum. Et cum pater vel mater admortem venerit, possit filie sue monache ad voluntatem suam dimittere de eoquod remanserit de bonis suis secundum possibilitatem suam.

LXII.

De fratribus habentibus sorores que ad monasterium ire volunt

Fratribus sine patre et matre habentibus sorores etatis legittime, si aliqua deipsis sororibus in monasterium ire voluerit, omne pactum quod sorores ipse cumfratribus suis fecerint vel eciam1 concordium, volumus esse ratum et firmum.

LXIII.

De muliere que sine voluntate suorum iverit in monasterium

Si alicuius filia sine voluntate patris vel matris vel fratrum fugeret vel iverit inmonasterium, statuimus quod pater vel mater seu fratres eius teneantur eisecundum ipsorum voluntatem in aliquo providere. Hoc idem intelligendum estsi fuerint plures1 sorores.

LXIV.

De dono matris ad filiam religiosam

Mater habens filiam religiosam de archa sua eidem quicquid sibi placueritpotest donare.

KNJIGA »ETVRTA

283

LXI.

O oËevim i majËinim ovlastima glede udaje kÊeri

Odreujemo da otac, ili majka gdje nema oca, ima pravo svoju kÊer koja nijedosegla zakonsku dob poslati u samostan i dati joj koliko mu se svidi, a πto godjoj obeÊa, neka je valjano i obvezujuÊe. KÊer pak koja ima zakonsku dob, otac nimajka ne mogu poslati u samostan bez njezina pristanka. Ako pak ta kÊi budehtjela dragovoljno poÊi u samostan, otac je duæan obeÊati onoliko koliko biobeÊao dati kÊeri koja nema zakonsku dob, pa πto god joj bude obeÊao dati, nekabude obvezujuÊe i konaËno. A kad se otac ili majka nau na samrti, mogu svojojkÊeri redovnici ostaviti po svojoj volji od onoga πto preostane od njihoveimovine, prema svojoj moguÊnosti.

LXII.

O braÊi πto imaju sestre koje æele poÊi u samostan

Ako braÊa bez oca i majke imaju sestre u zakonskoj dobi pa neka od tihsestara zaæeli poÊi u samostan, odreujemo da je valjan i obvezujuÊi svakisporazum, ili nagodba, πto sestre zakljuËe sa svojom braÊom.

LXIII.

O æeni koja poe u samostan bez privole svoje obitelji

Ako neËija kÊi bez pristanka oca, majke ili braÊe pobjegne i poe u samostan,odreujemo da su otac, majka ili njezina braÊa duæni neËim je opskrbiti po svojojvolji. To se isto podrazumijeva ako bude viπe sestara.

LXIV.

O majËinu daru kÊeri redovnici

Majka koja ima kÊer redovnicu, moæe joj iz svoje πkrinje darovati πto god jojse svidi.

LIBER QUARTUS

284

LXV.

De biçochis et aliis religiosis

Volentes non tantum mundanis, verum eciam1 religiosis per presensprovidere statutum, ordinamus, quod si aliquis vel aliqua habeat filiambiçocham vel aliter viventem2 in penitencia3 extra monasterium, pater vel materteneatur in vita sua prestare sibi omnia necessaria, post mortem vero suam,teneatur4 sibi aliquid dimittere pro vita sua sustentanda5; ita tamen, quod postmortem ipsius religiose, illud quod pater suus vel mater sibi dimiserat, perveniatad fratres masculos ipsius religiose vel heredes eorum, et si fratres masculos nonhaberet, perveniat6 ad sorores et heredes eorum7. Et illi teneantur dare proanima ipsius usque ad quartam partem valoris ipsius rei quam pater vel matersibi dimiserat8. Si vero fratrem masculum vel sororem non habuerit, predictabiçocha vel aliter religiosa de hiis que sibi pater vel mater dimiserat in mortemsuam faciat vele9 suum.

LXVI.

De dono patris ad filium euntem ad monesterium

Si unus ex pluribus filiis cum patris voluntate in monasterium ire voluerit,pater ipse potest ei dare illud quod sibi placet, ita tamen, quod illud quod sibidederit, sit infra illam partem que pertinet ad eum vel procedit ei, et quicquidpater minus eidem promiserit, sit firmum et ratum.

LXVII.

Si unus ex pluribus fratribus iverit in monasterium

Plures fratres sine patre et matre, si etatis legittime fuerint et unus aut pluresex eis in monasterium ire voluerint, volumus quod potestatem habeantextrahendi partem que pertinet vel procedit eis. Si autem volentes intrarereligionem etatis legittime non fuerint, alii fratres non teneantur aliquid eis dare.Et si contingat eos exire de religione ipsa antequam ad legitimam etatemperveniant vel postquam pervenerint, infra annum habeant1 integras partes suas.Hoc idem statuimus intrantibus religionem postquam etatis legittime fuerint, siexierint infra annum, silicet quod habeant integras partes suas.

KNJIGA »ETVRTA

285

LXV.

O pokornicama i drugim redovnicama

HtijuÊi utvrditi norme ne samo za one πto su svjetovnjaci nego i za one usamostanima, odreujemo: ako bi neki Ëovjek ili æena imali kÊer pokornicu kojaæivi po odreenom pravilu ili pak kÊer koja drugim naËinom æivi pokorniËkiizvan samostana, duæni su otac ili majka za svoga æivota davati joj sve potrebno,a nakon svoje smrti ostaviti joj neπto za njezino æivotno uzdræavanje, ali tako danakon smrti te redovnice ono πto su joj ostavili otac ili majka pripadne braÊi teredovnice ili njihovim nasljednicima. A ako ne bi imala braÊe, neka pripadnesestrama i njihovim nasljednicima. A oni su duæni za njezinu duπu dati doËetvrtine vrijednosti onoga πto su joj ostavili otac ili majka. Ako pak ne budeimala brata ni sestre, prije spomenuta pokornica ili redovnica neka s onim πto sujoj ostavili otac ili majka na samrti raspolaæe kako hoÊe.

LXVI.

O oËevu daru za sina koji ide u samostan

Ako bi jedan od viπe sinova htio s oËevom privolom poÊi u samostan, otacmu moæe dati ono πto mu se svidi, ali tako da ono πto mu dade bude manje odonoga dijela koji mu pripada ili (iz nasljedstva) proistjeËe. I πto god tom sinumanje otac obeÊa, neka je pravosnaæno i obvezujuÊe.

LXVII.

Ako jedan od viπe braÊe poe u samostan

Ako bi bilo viπe braÊe bez oca i majke u zakonskoj dobi, pa jedan ili viπe njihbudu htjeli poÊi u samostan, hoÊemo da imaju pravo izdvojiti dio koji im pripadaili iz nasljedstva proistjeËe. Ako pak oni koji hoÊe uÊi u red ne bi bili u zakonskojdobi, ostala im braÊa nisu obvezna niπta dati. Ako se dogodi da istupe iz redaprije nego dosegnu zakonsku dob ili kad je navrπe, u roku od jedne godine, nekadobiju cijele svoje dijelove. Ovo isto odreujemo za one koji uu u red kadnavrπe zakonsku dob, pa istupe u roku od jedne godine, neka naime dobiju cijelesvoje dijelove.

LIBER QUARTUS

286

LXVIII.

De dono patris ad filium clericum

Filio clerico cum d. archiepiscopo presentabitur, pater vel mater potestatemhabeat donandi seu promittendi donum de rebus stabilibus suis ab yperperisquinquaginta1 inferius secundum suam possibilitatem supra partem suam, queeum contingit de bonis paternis; de quibus habere debet quantum unus de aliisfratribus. Donum autem ipsum quod pater vel mater sibi promiserit, habere nonpossit nisi post mortem patris vel matris.

LXIX.

Si unus ex pluribus fratribus voluerit fieri clericus

Si fuerint plures fratres sine patre et matre, et aliquis illorum1 voluerit fiericlericus, sufficiat sibi pars sua, tantum videlicet, quantum habet unus ex aliisfratribus et ultra id nichil a fratribus suis petere possit.

LXX.

De genero ad filiandum

Si intervenerit aliquis in domum soceris1 vel socere ad filiandum per cartampuplicam, sine qua nil valeat, moriretur sine herede, uxor eius, salvaconsuetudine patris et matris sue, bene se poterit iterum maritare et quociensvoluerit, sive ad filiandum sive ad non filiandum dum fuerit sine herede. Sed2 siuxor ipsa vivente viro premoritur, vir ipse3 possideat dum possidebit lectumuxoris omnia bona que possidebat vivente uxore sua ad filiandum. Qui sivivente socero et socera ad mortem pervenerit, de omnibus hiis que ipse portavitsecum in domum soceri et socere, testetur et ordinet ad suam voluntatem; inrebus autem ipsius soceri et4 socere nullam habeat potestatem, sed5 ipse socer etsocera habeant potestatem faciendi de eis ad voluntatem suam. Si vero socer etsocera premorirentur6, possint ipsi socer et socera quartam partem ipsorumbonorum pro anima sua dimittere, reliquis tribus partibus ipsi filio afiliato7

remanentibus ad voluntatem suam pro anima sua, uxoris, soceri et socere, adecclesias, loca religiosa et pauperes extraneos dimittendi. Si autemconsanguineis suis de bonis comunis aliquid dederit, donacio8 ipsa non teneat,nisi tantundem det consanguineis9 uxoris sue. Sed si mortua filia, socer afiliati,dimissa uxorie (sic) sua et genero afiliato premoriretur, et gener ipse ad mortemvenerit vivente socera, possit in bonis que fuerunt soceri ad voluntatem suamtestari et ordinare, ita tamen, quod ipsa socera dum velit mariti lectumpossidere, possideat et bona ipsius, et post mortem eius testamentum generi

KNJIGA »ETVRTA

287

LXVIII.

O oËevu daru sinu kleriku

Sinu kleriku, kad bude predstavljan gospodinu nadbiskupu, vlasni su otac ilimajka darovati ili obeÊati dar od svojih nekretnina u visini do pedeset perpera,prema svojim moguÊnostima, povrh njegova dijela koji mu pripada od oËevine,od koje mora dobiti koliko i pojedini od ostale braÊe. Taj dar pak πto mu ga otacili majka obeÊaju moæe dobiti tek nakon oËeve ili majËine smrti.

LXIX.

Ako jedan od braÊe htjedne postati klerik

Ako bude viπe braÊe bez oca i majke pa netko od njih zaæeli postati klerikom,neka se zadovolji svojim dijelom, to jest s onoliko koliko dobiva svaki pojediniod ostale braÊe, i ne moæe od svoje braÊe traæiti niπta povrh toga.

LXX.

O zetu koji se prihvaÊa umjesto sina

Ako netko doe u kuÊu tasta ili punice da bude posinjen javnom ispravom,bez koje je taj Ëin bezvrijedan, pa umre bez baπtinika, njegova æena, ne dovodeÊiu pitanje obiËajno pravo svoga oca i majke, moÊi Êe se ipak, dok bude bezbaπtinika, ponovno udati koliko god puta bude htjela, bilo za domazeta, bilo zadrugoga. Ali ako ta æena umre dok je muæ joπ æiv, sva dobra koja je posjedovaoza æivota svoje æene kao domazet-posinak, neka posjeduje dok bude Ëuvaovjernost æeninoj postelji. Ako se nae na umoru za æivota tasta i punice, nekasve ono πto je donio sa sobom u kuÊu tasta i punice oporukom ostavi po svojojvolji, ali nad imovinom samoga tasta i punice nema nikakvo vlasniπtvo, negotast i punica mogu njome raspolagati po svojoj volji. Ako pak tast i punica umruprije njega, taj tast i punica imaju pravo ostaviti Ëetvrtinu te imovine za svojuduπu, dok ostale tri Ëetvrtine ostaju tom domazetu-posinku da ih po svojoj voljiostavi crkvama, redovniËkim kuÊama i tuoj sirotinji za duπu svoju, svoje æene,tasta i punice. Ako pak od zajedniËke imovine πtogod dade svojoj rodbini, to jedarivanje niπtetno ako isto toliko ne dade i æeninoj rodbini. Meutim, ako nakonkÊerine smrti tast domazeta-posinka umre prije, ostavivπi za sobom æenu iposinjenog zeta pa tom zetu doe smrtni Ëas dok je punica joπ æiva, taj moæetastovu imovinu oporuËno ostavljati i njome raspolagati po svojoj volji, ali takoda punica, dok bude htjela Ëuvati vjernost muæevoj postelji, posjeduje njegovadobra, a nakon njezine smrti neka se izvrπi zetova oporuka. Isto vrijedi kad

LIBER QUARTUS

288

impleatur. Hoc idem in10 premortua socera socero remanente. Sed si contingeritquod gener ipse afiliatus cum uxore sua heredes habuerit, nichil super bonis quehabuit cum uxore ad filiandum valeat ordinare, set11 ipsa omnia ipsa possideatcum heredibus ipsis, donec lectum viri defuncti voluerit possidere. Si autemalium virum accipere voluerit, bona ipsa per medium dividantur, quorummedietatem mulier ipsa secum ad alium virum portet, alia medietate apudheredes quos cum marito suo afiliato habuit remanente. Si vero uxor ipsapremoriretur, remanentibus heredibus et marito, donec maritus ipse lectumuxoris possederit, possideat et bona cum heredibus supradictis. Qui si aliamuxorem accipere voluerit, omnia bona que fuerunt soceri et socere et uxorisremaneant heredibus uxoris filiate defuncte, et nichilominus a patre victumhabeant et vestitum et partem bonorum ipsius, secundum illud scriptum,qualiter alii filii habent12 a patribus suis. Pro debito autem quod maritus ipse,sive antequam uxorem receperit sive post, fecerit, bona illius uxoris pignorari velalienari non possint, nisi uxor ipsa inventa fuerit per cartam notarii de ipsodebito fideiussor. Vir eciam13 ipse bona illius uxoris nec vendere, nec donare, necpignerare, nec alienare possit, nisi uxore ipsa per cartam notarii consenciente.

LXXI.

De potestate patris in filios bastardos

Habens filios vel filias bastardos potestatem habeat in morte sua assignandiet dimittendi eisdem unam parvam quantitatem de bonis suis secundumpossibilitatem1 suam. Et eciam2 in vita sua maritandi eandem in unum equalemhominem illi; et post mortem ipsius patris, illi qui possident bona eiusdem,tenentur maritare eandem secundum ordinacionem3 patris predicti.

LXXII.

De bastardis

Si vero bastarda ipsa non maritata devenerit meretrix vel malefica autruffiana, tam ipse pater quam filii sui legittimi potestatem habent castigandi etpercuciendi1 eandem, expellendi et eciam2 extra civitatem vendendi. Et sibastardus ipse fuerit masculus et latro aut habens in se aliud malum vicium3, ipsepater et legittimi filii sui eundem ad voluntatem suam verberent et castigent;quam potestatem verberandi et castigandi in masculum et feminam concedimuseciam uxori ipsius patris.

KNJIGA »ETVRTA

289

punica umre prije, a iza nje ostane tast. Dogodi li se pak da taj domazet-posinakima baπtinika sa svojom æenom, niπta ne moæe odreivati u pogledu imovinekoju je imao sa æenom kao posinak, nego ona sa svojim nasljednicima tuimovinu posjeduje dok bude htjela Ëuvati vjernost postelji pokojnoga muæa. Akopak htjedne uzeti drugog muæa, neka se ta imovina podijeli popola: polovicuneka spomenuta æena nosi sa sobom drugom muæu, a druga polovica ostajebaπtinicima πto ih je imala sa svojim posinjenim muæem. Ako bi pak æena umrlaprije, a za njom ostanu baπtinici i muæ, neka muæ, dok bude Ëuvao æeninupostelju, posjeduje i imovinu s dotiËnim baπtinicima. Bude li htio uzeti druguæenu, sva dobra koja su pripadala tastu, punici i æeni, neka ostanu baπtinicimapokojne domazetove æene i povrh toga neka od oca dobivaju za hranu i odjeÊute dio njegove imovine, prema onom propisu po kojemu druga djeca dobivaju odsvojih oËeva. Za dug pak kojim se taj muæ zaduæi, bilo prije nego se oæenio, bilonakon toga, ne moæe se zalagati ni otuivati imovina te æene, osim ako senotarskom ispravom utvrdi kako je sama æena bila jamac za taj dug. Isto tako,taj muæ ne moæe æeninu imovinu ni prodati, ni darovati, ni zaloæiti, ni otuiti,osim ako na to pristane sama æena notarskom ispravom.

LXXI.

O oËevoj vlasti nad vanbraËnom djecom

Onaj tko ima vanbraËne sinove ili kÊeri, ima pravo na Ëasu smrti dodijeliti imi oporuËno ostaviti jednu malu koliËinu svoje imovine, prema svojoj moguÊnosti.Isto tako ima pravo za æivota udati kÊer za Ëovjeka njoj ravna, a poslije smrtinjezina oca duæni su je udati oni koji posjeduju njegovu imovinu prema oporuciprije spomenutog oca.

LXXII.

O nezakonitoj djeci

Ako neudana nezakonita kÊi postane bludnica, vraËara ili svodilja, neka je,kako samom ocu, tako i njegovim zakonitim sinovima, slobodno kaænjavati je,πibati, istjerati pa i prodati izvan Grada. A ako vanbraËni sin postane razbojnik,lupeæ ili ako se oda nekom drugom poroku, sam otac i njegovi zakoniti sinovismiju ga po svojoj volji πibati i kaænjavati. Tu ovlast πibanja i kaænjavanja muπkei æenske djece dajemo i æeni toga oca.

LIBER QUARTUS

290

LXXIII.

De potestate parentum ad filios et filias

Filios et filias pater potestatem habeat verberandi et castigandi sine pena.Frater eciam in fratres et sorores, soror eciam1 in sorores et fratres, avunculus etamita, frater et soror videlicet patris et matris, avus et avia in nepotes et neptessimilem habeant potestatem.

LXXIV.

De constitucione pitroporum

Mulier vel homo cum ad mortem devenerit, potestatem habeat dimittendi etordinandi pitropos ad suam voluntatem super hiis que ad eos pertinent. Quipitropi teneantur facere et complere de bonis ipsis, secundum quod ipse homovel mulier statuerit et1 ordinaverit. Et si aliquis propinquus illius mortui velmortue usque ad quartam propinquitatem quesierit racionem2 ab ipsis pitropis,volens scire si bona defuncti data sunt secundum ordinacionem3 mortui predicti,teneantur ipsi pitropi super hiis eidem propinquo facere racionem2. Quipropinquus, si bona ipsa data non invenerit iuxta disposicionem4 defuncti, possitire ad Curiam spiritalem. Que Curia ad peticionem ipsius propinqui compellatpitropos ordinacionem3 defuncti perducere ad effectum.

LXXV.

De potestate pitroporum

Presenti statuto ordinamus, quod si homo ad mortem deveniens ordinaveritpitropos, et se in manibus et potestate ipsorum dimiserit super bonis quespectant vel pertinent de iure ad eum, nemo de propinquis seu heredibus suispossit epitropis ipsis in aliquo contradicere, quod ordinamentum mortui adcomplementum non ducant1.

LXXVI.

De pitropis illorum qui heredes relinquunt infra etatem legittimam

Epitropi ordinati ab hiis qui heredes habuerint etatem legittimam nonhabentes, quesiti vel vocati ad Curiam ad placitum pro dictis heredibus,respondere pro eisdem1 minime teneantur donec aliquis ex ipsis heredibus ad

KNJIGA »ETVRTA

291

LXXIII.

O vlasti roditelja nad sinovima i kÊerima

Otac ima pravo nekaænjeno πibati i kaænjavati sinove i kÊeri. Istu ovlast imai brat nad braÊom i sestrama, isto tako sestra nad sestrama i braÊom, stric, ujaki tetka, to jest brat i sestra s oËeve i majËine strane, te djed i baka nad muπkomi æenskom unuËadi.

LXXIV.

O odreivanju izvrπitelja oporuke (pitropa)

Kad se æena ili muπkarac nau na samrti, ovlaπteni su po svojoj volji ostavitiono πto im pripada i odrediti izvrπitelje oporuke. Ti izvrπitelji oporuka obveznisu uËiniti i postupiti s tom imovinom kako im taj muπkarac ili æena odrede. Aako koji roak onoga pokojnika ili pokojnice do Ëetvrtog koljena srodstva zatraæipolaganje raËuna od tih izvrπitelja oporuke, htijuÊi znati je li pokojnikovaimovina dana prema oporuci toga pokojnika, izvrπitelji su obvezni tom srodnikuo tome poloæiti raËun. Ako taj srodnik ustanovi da dotiËna imovina nije danaprema raspoloæbi pokojnika, moæe iÊi na crkveni sud. I neka taj sud na zahtjevsrodnika prisili izvrπitelje oporuke da provedu u djelo pokojnikovu raspoloæbu.

LXXV.

O ovlasti izvrπitelja oporuke

Ovom odredbom nareujemo: ako Ëovjek koji se nae na smrtnom Ëasuodredi izvrπitelje oporuke i preda u njihove ruke vlast nad imovinom na koju imapravo i koja mu pripada, nitko se od njegovih srodnika ni baπtinika ne moæe ubilo Ëemu protiviti tim izvrπiteljima da do kraja izvrπe pokojnikovu raspoloæbu.

LXXVI.

O izvrπiteljima oporuke onih koji ostavljaju baπtinike ispod zakonske dobi

Ako izvrπitelji oporuke koje su odredili oni πto imaju baπtinike ispodzakonske dobi, budu po tuæbi zatraæeni ili pozvani na sud radi parnice uimedotiËnih baπtinika, nipoπto nisu obvezni umjesto njih odgovarati dok netko od

LIBER QUARTUS

292

etatem pervenerit legittimam, videlicet masculus ad quatuordecim annos,femina vero ad duodecim. Nec eciam2 ipsi heredes per se teneantur alicuirespondere3 nisi unus eorum vel plures ad ipsam etatem pervenerint. Tunc enimepitropi pro eis et ipsi, maiores et minores, respondere omnibus4 teneantur. Sivero epitropi ipsi contra formam istius Statuti pro minoribus ipsis responderint,et aliquod dampnum eis supervenerit, totum illud dampnum teneantur ipsiepitropi de suo proprio dictis minoribus emendare si hoc pecierint5 cumpervenerint ad etatem legittimam.

LXXVII.

De vidua habente filios infra etatem legittimam

Si remanserit mulier vidua habens heredes etatem legittimam non habentes,et pro predictis heredibus vocetur ad placitum, pro ipsis omnino teneaturrespondere. Si vero1 mulier ipsa secundum maritum acceperit, locum habeat,quod superius dictum est, videlicet quod uno ex ipsis perveniente ad legittimametatem, omnes, tam maiores quam minores, teneantur omnibus respondere.

LXXVIII.

De pactis factis inter sorores habentes etatem legittimam

Due sorores vel plures habentes etatem legittimam, quicquid inter se fecerint,et una consenserit alteri in maritacionibus1 suis et intrando2 monasterium, sitratum et firmum.

LXXIX.

De divisione patrimonii inter fratres facienda, et partiumassignacione1 post divisionem, et eciam2 inter sorores

Si fuerint fratres volentes inter se patrimonium dividere, iunior, id est minorfrater, sive sit clericus sive laicus3, teneatur dividere domos, casilia (sic),staciones, furnos tam de lignamine quam de petra, terenum prope civitatem,ortos et molendina ad suum velle. Qua divisione facta, maior frater primorecipiat partem suam, et post eum secundus a maiore et sic alii successivesecundum quod nati fuerint, ita quod ultima pars remaneat fratri minori. Et sialiquis ex ipsis fratribus addere voluerit alteri fratri denarios vel aliquid aliud proparte sua, non possit hoc facere nisi cum voluntate omnium aliorum fratrum.Facta autem ipsa divisione, ille qui de hoc voluerit4 partem suam recipere, habeatinducium octo dierum ad habendum consilium super parte sua recipienda,

KNJIGA »ETVRTA

293

tih baπtinika ne navrπi zakonsku dob, to jest muπkarac Ëetrnaest a æenskadvanaest godina. Isto tako ni sami baπtinici nisu duæni u svoje ime nikomuodgovarati ako jedan ili viπe njih ne navrπe tu dob. Tada su naime izvrπiteljiduæni svima u njihovo ime odgovarati, a i oni sami, bili punoljetni ili maloljetni.Ako bi pak izvrπitelji suprotno sadræaju ove odredbe odgovarali umjestomalodobnih, pa im se nanese kakva πteta, duæni su izvrπitelji oporuke od vlastiteimovine dotiËnim maloljetnim baπtinicima nadoknaditi svu tu πtetu, ako to onizatraæe kad navrπe zakonsku dob.

LXXVII.

O udovici koja ima sinove ispod zakonske dobi

Ako æena ostane udovica, a ima baπtinike koji nisu navrπili zakonsku dob, pabude pozvana pred sud uime prije spomenutih baπtinika, svakako je duænaumjesto njih odgovarati. Ako se pak ta æena preudala, neka se primijeni πto jeprije reËeno, to jest kad jedan od njih dospije do zakonske dobi, da su svi, ipunoljetni i maloljetni, duæni svima odgovarati.

LXXVIII.

O ugovorima zakljuËenima izmeu sestara u zakonskoj dobi

©to god se dvije ili viπe sestara koje su dosegle zakonsku dob izmeu sebedogovore, pa i ako jedna drugoj dadu pristanak na udaju i ulazak u samostan,pravovaljano je i obvezujuÊe.

LXXIX.

O diobi oËevine koja se ima provesti meu braÊom, a istotako meu sestrama, te o predaji dijelova nakon diobe

Ushtjednu li braÊa izmeu sebe podijeliti oËevinu, mlai, to jest najmlaibrat, bio on klerik ili svjetovnjak, obvezan je podijeliti po svojoj volji kuÊe,kuÊiπtine, duÊane, peÊi, i one za kruh i one za vapno, zemljiπte u okolici grada,vrtove i mlinove. Nakon πto se obavi ta podjela, neka prvo najstariji brat uzmesvoj dio, a nakon njega drugi iza najstarijega, i tako redom kako su roeni, takoda najmlaemu ostane posljednji dio. A ako koji od braÊe htjedne dodati drugombratu na njegov dio novca ili Ëega drugoga, ne smije to uËiniti, osim s privolomsve ostale braÊe. Kad se okonËa ta dioba, onaj koji bi htio od toga preuzeti svojdio, neka dobije poËek od osam dana da se posavjetuje o svom dijelu koji trebadobiti, a po isteku tog roka neka uzme svoj dio. A ako u vrijeme diobe on ili

LIBER QUARTUS

294

quibus completis recipiat partem suam. Quod si tempore divisionis ipse velaliquis ex ipsius (sic) fratribus steterit in domo vel in alia re que dividi debet, etille qui dividit, dixerit ei quod de domo vel re ipsa exeat, exire sine condicione5

aliqua teneatur. Maior autem frater, sive sit clericus, sive sit laicus6, dividatvineas et terras que sunt ad frumentum cum omnibus condicionibus supradictissub modo et forma prescripta; ita tamen, quod minor frater prius recipiat partemsuam de terris et vineis, et post eum secundus a minore, et sic omnes alii, aminore usque ad maiorem. Si vero res que inter fratres dividi debent, sintmobiles, videlicet: argacium7 domus et omnia alia mobilia, tunc frater medianusvel fratres mediani divident ipsum argacium7 domus et cetera mobilia. Et tuncfrater maior prius recipiat partem suam et post eum omnes alii secundum quodnati sunt, servato in omnibus supradicto modo et forma, et ultima pars remaneatei qui divisit; quod si duo fuerint qui diviserint, maior eorum prius recipiatpartem suam. Volumus autem quod illi qui diviserint, debeant hostendere8 etassignare partes divisas omnibus illis qui partem debent recipere, tam de vineisquam de terris, quibus assignatis et hostensis9, qui prius debet recipere10, habeatinducium, ut predictum est, et post eum omnes alii, et sic quilibet recipiatpartem suam. Si vero duo sint tantum fratres qui inter se bona debent dividereminor frater, qui dividit domos, dividat eciam11 argacium7 domus, naves etbarcas; et maior qui dividit vineas, dividet argacium7 vinearum, animalia,denarios et familiam. Quod si sorores tantum fuerint que patrimonium voluntdividere non habentes fratrem, ille ordo et modus inter eas servetur, qui interfratres dividentes servari superius est statutus.

LXXX.

De parte intestatorum devenienti ecclesie sancti Blaxii de Plathea1

C

Quia quarta bonorum illorum qui decedunt sine testamento meliusdispensari non potest quam per modum infrascriptum, per Maius et GeneraleConsilium et cum laudo populi sono campanarum congregatum, ut moris est,captum fuit et firmatum, quod quarta omnium bonorum defunctorum abintestato de tempore preterito et futuro usque ad decem annos, converti debeatin laborerium ecclesie sancti Blaxii de Plathea. Quam quartam petere possintprocuratores dicte eclesie sicut prius petere poterat d. comes cum ParvoConsilio; considerando quod dicta quarta intestatorum melius dispensari nonpotest pro ipsorum animabus. Et si ante decem annos dicta ecclesia foretcompleta, ipsa quarta intestatorum revertatur ad dictum d. comitem et ParvumConsilium ad dispensandum sicut prius.

Explicit liber quartus, incipit liber quintus.

KNJIGA »ETVRTA

295

netko od braÊe bude stanovao u kuÊi, ili uæivao neπto drugo πto se morapodijeliti, pa mu onaj koji dijeli rekne da izie iz kuÊe ili napusti posjed, obvezanje iziÊi bez ikakva uvjeta. Najstariji pak brat, bio on klerik ili svjetovnjak, nekapodijeli vinograde i oranice prema svim onim prije naznaËenim uvjetima,propisanim naËinom i postupkom, ali tako da prvo najmlai brat uzme svoj diozemlje i vinograda, a nakon njega drugi iza najmlaeg i tako svi ostali odnajmlaega do najstarijeg. Ako se pak meu braÊom ima podijeliti pokretnaimovina, to jest pokuÊstvo i sve ostale pokretnine, tada Êe srednji brat ili srednjabraÊa podijeliti to pokuÊstvo i ostale pokretnine. A tada neka prvo najstariji bratuzme svoj dio, a nakon njega svi ostali redom kako su roeni, dræeÊi se u svemuspomenutog naËina i propisa, a neka posljednji dio ostane onomu πto je dijelio.Budu li dvojica djelitelja, neka prvo stariji od njih primi svoj dio. HoÊemo pak daoni koji budu dijelili, moraju pokazati i oznaËiti podijeljene dijelove svima onimakoji imaju primiti dio, kako od vinograda, tako od zemljiπta. Kad budu oznaËenii pokazani, neka se onomu koji ima prvi preuzeti dade odgoda kako je prijereËeno, i nakon njega svima ostalima, te neka tako svatko preuzme svoj dio. Akosu pak samo dva brata koja imaju meu se podijeliti imovinu, mlai brat kojidijeli kuÊe neka podijeli i pokuÊstvo, brodove i barke, a stariji, koji dijelivinograde, neka podijeli i alat za vinograde, stoku, novac i poslugu. Htjednu lioËevinu dijeliti samo sestre koje nemaju brata, neka se i meu njima primjenjujeonaj red i naËin koji je prije odreen za braÊu koja se dijele.

LXXX.

O dijelu onih koji umru bez oporuke, πto ide Crkvi svetoga Vlaha na Placi

C

BuduÊi da se Ëetvrtina imovine onih koji umiru bez oporuke ne moæe boljerazdijeliti nego na niæe opisani naËin, Veliko i OpÊe vijeÊe, uz odobravanje pukaokupljenoga, kako je obiËaj, na glas zvona, usvojilo je i potvrdilo: Ëetvrtina svihdobara umrlih bez oporuke, u proπlosti i buduÊnosti do deset godina, ima seupotrijebiti za gradnju Crkve svetoga Vlaha na Placi. Tu Ëetvrtinu prokuratorispomenute crkve mogu traæiti, kao πto je prije mogao traæiti gospodin knez sMalim vijeÊem, dræeÊi da se dotiËna Ëetvrtina umrlih bez oporuke ne moæe boljerasporediti za njihove duπe. A ako prije deset godina bude zavrπena spomenutacrkva, neka se ta Ëetvrtina umrlih bez oporuke prepusti gospodinu knezu iMalom vijeÊu da se rasporeuje kao prije.

Zavrπava Ëetvrta knjiga, poËinje peta.

296

LIBER QUINTUS.

I.

De divisione platearum

Ut super factis platearum nulla in posterum dubitacio1 oriatur, sancimus: utdomus que sunt ex uno latere platee, habeant terciam partem de ipsa platea etalie domus que sunt ex alio latere, habeant aliam terciam2, et Comune aliamterciam. Et quilibet possit in sua tercia facere amblitum et scalam de petra vel deligno sicut voluerit, et portam scale et canipe; et medietas celi est unius partis,et alia medietas alterius partis. Si vero domus ipse habeant antiquas scalas depetra, sive scale3 ipse minus habeant sive plus quam tercium, semper in eo statupermaneant, et que minus habent, non possint eam acrescere; ellevare autemeam in altum possint quantum voluerint. Si autem voluerint eas refficere in eostatu, refficiant sicut fuerunt antiquitus. Sed si antiqua scala fuerit de lignamine,et patronus voluerit eam in petram commutare, vel de lignamine renovare, et inantiqua fuerit minus quam tercium aut plus, possit usque ad tercium accipere etnon plus.

II.

De domibus tectus quarum descendit versus montem

Omnes domus tectus quarum descendit versus montem et omnes platee1

que2 vadunt a pellago3 versus montem, possunt habere et facere scalam de petravel de ligno ad suum velle in tercia parte platee, et quelibet pars habetmedietatem de celo. Est eciam sciendum quod celum in altum ita debet essedivisum ut inde possint portari tine et buticelle, et mulieres portare galetas incapite. Platee autem et domus que vadunt de oriente in occidentem, si de novovoluerit4 facere amblitum, faciant amblitum longobardiscum in se, qui habeatgradum unum de foris. Et ubi antiquo tempore fuit scala aut terminus scale,terminus permaneat sicut fuit antiquitus.

III.

De fenestris et balchionibus1

Potest quilibet in suo pariete seu in sua parte fenestram facere vel balchionemnisi ex alia parte ab opposito2, id est per medium, sit fenestra vel balchio; tuncenim balchionem vel fenestram facere non potest.

297

KNJIGA PETA

I.

O podjeli ulica

Da ubuduÊe ne bi dolazilo ni do kakvih dvojbi, odreujemo da kuÊe koje sus jedne strane ulice imaju jednu treÊinu te ulice, a druge - πto su s druge straneulice - drugu treÊinu; preostala treÊina jest opÊinska. I da svatko moæe na svojojtreÊini napraviti terasu i kameno ili drveno stubiπte kako bude htio, te vrata zastubiπte i za konobu; polovica neba pripada jednoj, a druga polovica drugojstrani. Ako pak te kuÊe imaju stara kamena stubiπta, da uvijek ostanu u tomstanju, bilo da ta stubiπta imaju manje, bilo viπe od treÊine, a kuÊe koje imaju,manje ne mogu ih proπiriti; uvis ih pak mogu podignuti koliko budu htjeli. Akoih pak budu htjeli obnoviti, neka ih obnove onako kako su bila od starine. Aliako bi staro stubiπte bilo drveno pa ga vlasnik bude htio izmijeniti u kameno iliobnoviti u drvu, moæe uzeti do treÊine, a ne viπe, iako je u starini zauzimalomanje ili viπe od treÊine.

II.

O kuÊama kojima krovovi imaju pad prema brdu

Sve kuÊe kojima krov ima pad prema brdu i sve ulice koje idu od mora premabrdu, mogu imati i po svojoj volji praviti stubiπte od kamena ili od drva na jednojtreÊini ulice, a svaka strana ima polovicu nadsvoa. Takoer treba znati danadsvoe treba biti podijeljeno u visinu tako da se onuda mogu pronositi baËvei baËvice i da æene mogu na glavi nositi kabliÊe. Ako bi se pak u ulicama ikuÊama koje idu od istoka prema zapadu, htjelo iznova napraviti terasu, neka senapravi langobardska terasa, a ta neka ima jednu vanjsku stubu. A gdje je odstarine bilo stubiπte ili zavrπetak stubiπta, neka zavrπetak ostane kako je bio odstarine.

III.

O prozorima i balkonima

Svatko moæe na svom zidu ili na svom dijelu napraviti prozor ili balkon, osimako s druge strane nasuprot, to jest po sredini, postoji prozor ili balkon; tada,naime, ne moæe praviti balkon ni prozor.

LIBER QUINTUS

298

IV.

De cloachis

Quelibet pars domus partem habeat in coacla (sic), videlicet in tantumquantum illa pars domus capit de coacla comuni, secundum omnem divisionem;portam autem ex opposito, id est in frontem alterius porte vel fenestram infronte alterius fenestre, facere non potest, nec eciam super coaclam alteriusfenestram aliquis facere potest, nec in sua coacla coquinam.

V.

De gayfis et coquina

Quelibet domus facere potest in suo medio celo gayfum et in ipso gayfocoquinam, ita tamen quod ab ipso non spargeat1 aquam in via.

VI.

De solariis

Super tectum domus alterius solarium facere nemo potest.

VII.

De dampno dato vicino per laborerium

Quicunque laboret1 in altum in suo proprio, dampnum quod vicino suofecerit, eidem emendare et restituere teneatur.

VIII.

De muro comunali

Si quis suum laborerium in comunalem murum affirmare voluerit, de tantoquanto se in eundem murum affirmaverit, secundum quod boni homines datiper d. comitem et suam Curiam illud appreciabuntur, domino alterius partissolvere teneatur. Sed1 si in dictum murum affirmare noluerit, dimisso spacio2

unius pedis ab ipso muro, laboret in se.

KNJIGA PETA

299

IV.

O kanalizaciji

Neka svaki dio kuÊe ima udio u kanalizaciji, to jest onoliko koliko taj dio kuÊezahvaÊa od zajedniËke kanalizacije prema Ëitavoj podjeli. Vrata pak nasuprot, tojest suËelice drugim vratima, ni prozor suËelice drugom prozoru, ne moæe sepraviti, a jednako tako nitko ne moæe praviti prozor nad tuom kanalizacijomniti kuhinju nad svojom kanalizacijom.

V.

O gajfima i kuhinji

Svaka kuÊa moæe imati na svojoj polovici uliËnog nadsvoa gajf i u tom gajfukuhinju, ali tako da odatle voda ne prska po putu.

VI.

O sularima

Nitko ne moæe graditi sular nad krovom tue kuÊe.

VII.

O πteti nanesenoj susjedu prigodom gradnje

Tko god gradi u visinu na svome, duæan je popraviti i nadoknaditi πtetu kojunanese svome susjedu.

VIII.

O zajedniËkom zidu

Ako bi netko htio osloniti svoju gradnju na zajedniËki zid, duæan je zaonoliko koliko se bude oslonio na taj zid platiti vlasniku tueg dijela premaonomu πto procijeni povjerenstvo odreeno od gospodina kneza i njegova Suda.Ali ako se ne bude htio osloniti na taj zid, neka gradi na svomu, ostavljajuÊirazmak od jedne stope do tog zida.

LIBER QUINTUS

300

IX.

De edifficacione1 prope murum novum non facienda2

Nullus possit de cetero edifficare3 domum prope novum murum civitatis,intus vel extra usque ad tres passus. Et si infra illud spacium aliquis habeatterritorium4, Comune teneatur illud emere vel dare sibi ex cambio.

X.

De domibus que sunt versus pellagus1

Decernimus quod prime domus que sunt versus pellagus1, volvere debeantarchum2 voltum versus pellagus1 et versus montem, et omnes alie volvantarchum3 voltum versus montem, et sic vadat4 usque ad murum civitatis.

XI.

De laboreriis lignaminum

Antiqua consuetudo est quod nullum laborerium lignaminis habeatpossessionem vel terminum stabilem.

XII.

Quod venditor rei stabilis super ipsa re testis esse non possit

Venditor alicuius rei stabilis pro emptore cui ipse vendidit vel contra eumsuper re ipsa, testis esse non potest.

XIII.

De eo qui facit laborerium in domo vel casali quod comparavit

Nolentes quod propter transcursum temporis ius alicuius ex ignorancia1

pereat, statuimus quod, si quis in domo vel territorio suo laborerium fecerit depetris et calce per quod laborerium sit preiudicium alicui, ille qui habet petereracionem2 in dicto laborerio, possit interpellare et petere racionem2 suam infraterminum octo dierum postquam sciverit3 illud laborerium factum fuisse, ac si

KNJIGA PETA

301

IX.

O zabrani gradnje blizu novog zida

Nitko ubuduÊe ne moæe graditi kuÊu blizu novoga gradskog zida, ni iznutrani izvana, do na tri seænja. A ako netko ima zemljiπte unutar tog prostora,OpÊina ga je duæna otkupiti ili mu dati zamjensko zemljiπte.

X.

O kuÊama koje su prema puËini

Odreujemo da prve kuÊe koje su prema puËini, moraju okrenuti svod (nadulicom) prema puËini i prema brdu, a sve ostale neka okrenu svod prema brdu ineka tako ide sve do gradskog zida.

XI.

O drvenim graevinama

Stari je obiËaj da nijedna drvena graevina ne odreuje stabilnu granicuposjeda.

XII.

Prodavatelj nekretnine ne moæe o njoj biti svjedok

Prodavatelj neke nekretnine ne moæe o njoj biti svjedok za kupca kojem ju jeprodao, niti protiv njega.

XIII.

O onomu koji izvodi radove na kuÊi ili kuÊiπtu koje je kupio

Ne htijuÊi da netko iz neznanja zbog zastare izgubi pravo, odreujemo daako netko na svojoj kuÊi ili svom zemljiπtu izvede gradnju u kamenu i vapnu,Ëime bi ugrozio nekoga drugoga, onaj koji ima traæiti svoje pravo, moæepodnijeti tuæbu i u roku od osam dana nakon πto dozna da je ta gradnjaizvedena, traæiti svoje pravo kao da ta gradnja i nije izvedena. A ako se netko u

LIBER QUINTUS

302

laborerium illud factum non esset. Et si quis infra dictum terminum tacuerit necracionem2 suam pecierit4, non possit ulterius petere aliquod ius in laboreriosupradicto.

XIV.

De deffensoribus rerum venditarum

Venditor tamen qui domum vel casale vendiderit, teneatur illud defenderesecundum iusticiam in vita sua. Sed si ille qui deffensorem1 habuerit sinedeffensore2 suo ad placitum se posuerit, deffensor ille ipsum defendere3 nonteneatur. Comparator autem qui proprietatem aliquam seu stabilecomparaverit4, si super hoc ei ab aliquo calumpnia inferatur, teneatur ostenderequaliter possideat vel habeat proprietatem vel stabile illud.

XV.

De laborerio furni

Qui domum vel casale comparaverit1, in vita sua fornum in eo facere nonpotest. Post mortem autem ipsius, heres eius hoc facere potest. In suo namque2

patrimonio potest quilibet facere vele3 suum. Ille eciam qui assidum inter se etsuum vicinum habuerit, furnum facere non possit.

XVI.

De laboreriis parietis de lignamine inter duas domos existentis

Si inter duas domus fuerit comunis paries de lignaminibus, et domini ipsiusvoluerint1 eum laborare de lapidibus, fundamentum illius muri fiat in comunaliterra, videlicet quod tantum dimittatur2 de terra ex una parte, quantum ex altera,et opus illud fiat ad expensas ambarum parcium3. Si vero una pars occassione4

paupertatis non posset facere expensas in eo muro necessarias pro parte sua,altera pars que potest faciat ipsum murum cum suis expensis, ita tamen quodaltera pars teneatur ei per cartam notarii refundere partem suam quandocunquepoterit. Istud autem “quando poterit”, volumus quod sit in providencia5 d.comitis et sue Curie, dum tamen ille qui debet refundere, propter hoc venderede bonis suis non compellatur. Que eciam omnia predicta locum habeant,quando murus qui est inter ipsas domus est de lapidibus et est ruinosus, quodtimeatur quod cadat6, et de comuni voluntate ambarum partium refficitur ipse

KNJIGA PETA

303

tom roku ne javi i ne bude traæio svoje pravo, da viπe glede te gradnje ne moæetraæiti nikakva prava.

XIV.

O onima koji πtite prodane stvari (od evikcije)

Prodavatelj koji proda kuÊu ili kuÊiπte, duæan je prema naËelu praviËnosti,dok je æiv, tu stvar πtititi od evikcije. Ali ako se onaj koga netko πtiti od evikcijebez njega upusti u parnicu, taj ga viπe nije duæan πtititi. Kupac pak koji kupi nekoimanje ili nekretinu, ako mu netko osporava pravo na to, duæan je dokazati kakoje doπao u posjed ili stekao to imanje ili nekretninu.

XV.

O gradnji peÊi

Tko kupi kuÊu ili kuÊiπte, ne moæe za svoga æivota u njoj praviti peÊ. Nonakon njegove smrti, njegov baπtinik to moæe uËiniti. Svatko naime moæe nasvojoj oËevini Ëiniti πto hoÊe. Onaj tko izmeu sebe i susjeda ima drvenipregradni zid, takoer ne moæe graditi peÊ.

XVI.

O radovima na drvenom zidu izmeu dvije kuÊe

Ako izmeu dvije kuÊe postoji zajedniËki drveni zid, pa ga njegovi vlasniciushtjednu napraviti od kamena, neka temelj toga zida bude na zajedniËkojzemlji, to jest neka se s jedne strane ostavi toliko zemlje koliko i s druge, a nekaradovi budu na troπak obiju strana. Ako pak jedna strana zbog siromaπtva ne bimogla snositi troπkove potrebne za vlastiti dio, neka ga druga strana, koja tomoæe, napravi na svoj troπak, ali tako da je druga strana duæna, na osnovibiljeæniËke isprave, nadoknaditi svoj dio Ëim bude mogla. A to "Ëim bude mogla"hoÊemo da bude prepuπteno prosudbi kneza i njegova Suda s tim da onaj koji jeduæan nadoknaditi ne bude primoran u tu svrhu prodavati neπto od svojeimovine. A sve ovo naprijed reËeno vrijedi i kad je zid meu tim kuÊama odkamena, ali ruπevan te postoji bojazan da Êe pasti, pa se taj zid obnavljazajedniËkom voljom obiju strana. Ali ako moæda onaj koji moæe snositi troπkove

LIBER QUINTUS

304

murus. Sed si forte ille qui potest expensas facere nolet dictum murum laborare,d. comes cum sua Curia faciet7 murum ipsum ruinosum et veterem iactari interram ne faciat alicui dampnum.

XVII.

De laboreriis veteribus et ruinosis

Si domus aliqua habuerit supra viam aut supra plateam murum velarchivoltum ita veterem et ruinosum, quod videatur hominibus de facili deberecadere, d. comes cum sua Curia vadat ad locum illum, et si ei videbitur ruinosus,faciet1 a patronis murum vel archivoltum ipsum laborari et renovari. Sed si ipsipatroni ipsum laborare et renovare noluerint, d. comes faciet eum dirrui interram ne noceat alicui.

XVIII.

De fundamentis inventis sub terra

Fundamentum inventum subtus terram vel equale ad terram1, habeatur protermino et fine illius territorii in quo invenietur.

XIX.

De revolucione1 tecti domorum

Supra tectum domus vicini sui tectum domus sue volvere nemo potest,videlicet, quod pluvia vadat vel cadat2 in domum vicini sui, sed tectum ipsumstare debeat sicut stetit antiquitus.

XX.

De teritoriis1 que sunt extra murum civitatis

Teritoria2 que sunt extra murum civitatis, ire debent cum illis terminis quivadunt per civitatem.

KNJIGA PETA

305

ne bi htio graditi taj zid, gospodin Êe knez sa svojim Sudom dati sruπiti tajruπevni i stari zid da nekomu ne nanese πtetu.

XVII.

O starim i ruπevnim graevinama

Ako neka kuÊa uz put ili ulicu bude imala tako star i ruπevan zid da se ljudimaËini kako Êe lako pasti, neka gospodin knez sa svojim Sudom poe na to mjesto,pa ako on ocijeni da jest ruπevan, naredit Êe da taj zid ili svod vlasnici ojaËaju iliobnove. Ali ako ga sami vlasnici ne budu htjeli ojaËati ni obnoviti, gospodinknez dat Êe ga sruπiti da nekomu ne naπkodi.

XVIII.

O temeljima naenima pod zemljom

Temelj naen pod zemljom ili na razini zemlje neka se smatra granicom ikrajem onog zemljiπta na kojem se nae.

XIX.

O okretanju kuÊnih krovova

Nitko ne moæe okrenuti krov svoje kuÊe nad krov susjedove kuÊe, da bi senaime kiπa slijevala i padala na kuÊu njegova susjeda, nego krov mora stajatikako je stajao od starine.

XX.

O zemljiπtima koja su izvan gradskog zida

Zemljiπta koja su izvan gradskog zida moraju iÊi onim granicama kojima idukroz Grad.

LIBER QUINTUS

306

XXI.

De stacione et canipa stantibus supra terram Comunis

Supra terram Comunis si habuerit aliquis stacionem vel canipam, laboreriumaliquod de lignaminibus1 vel de petra non potest facere extra se.

XXII.

De avedatico et inprestito1 clericorum

Presbiter seu clericus de hiis que de suo patrimonio habuerit, avedaticum velimprestitum secundum antiquam consuetudinem facere teneatur.

XXIII.

De viis vinearum

Volumus quod quilibet patronus vinearum habeat viam per quam vadat advineam suam secundum suam antiquitatem; qui si antiquitatem non haberet, illequi pastinat terram illam, dabit ei viam in se de loco illo unde ei placuerit. Vieautem que fuerunt antiquitus, debent permanere. Et vie comunis cararie debent1

esse tam ample quod duo saumerii honerati, si ad invicem unus obviaverit alteri,in eis possint transire2. In tempore tamen vindemiarum possit quilibet ire perillam viam que sibi videbitur melior et brevior, ad eundum ad ripam vel adcivitatem.

XXIV.

De meia et mergino et macera vinearum

Si aliqua vinea aut terra fuerit supra aliquam meiam, et aliquis homo subtusipsam meiam1 habeat vineam aut terram, patronus illius terre vel vinee que estsubtus meiam, si facere voluerit maceram, facere possit eam in suo proprio, etmeiam illam cum cutello et serpo2 curare; et dimittere teneatur cubitum unumde terra longe ad dicta meia pro3 mergeio, quod mergegnum4 ipse5 possit6 curarecum çapa non tangedo meiam7 predictam.

KNJIGA PETA

307

XXI.

O prodavaonici i konobi koje se nalaze na opÊinskoj zemlji

Ako netko bude imao prodavaonicu ili konobu na opÊinskoj zemlji, ne moæeizvan njih praviti nikakvu graevinu od drva ili kamena.

XXII.

O kleriËkom prilogu i zajmu

SveÊenik ili klerik duæan je po starom obiËaju dati ili priloæiti u javni zajamod onoga πto mu pripadne iz oËevine.

XXIII.

O putovima do vinograda

HoÊemo da svaki vlasnik vinograda ima put kojim Êe iÊi do svog vinogradakuda je od starine iπao, a ako ga nije imao od starine, onaj koji tu zemljuobrauje, sam Êe mu ondje odrediti put kuda mu se svidi. Putovi pak koji su biliod starine, moraju ostati. A opÊinski kolni putovi moraju biti tako πiroki da se nanjima mogu mimoiÊi dva natovarena magarca, ako se sretnu. Meutim, uvrijeme berbe svatko moæe iÊi onim putem koji mu se uËini boljim i kraÊim dadoe do obale ili do grada.

XXIV.

O mei i mrginu i suhozidini vinograda

Ako neki vinograd ili zemlja bude poviπe neke mee, a netko ispod te meeima vinograd ili zemljiπte, vlasnik tog zemljiπta ili vinograda πto je ispod mee,ako bude htio napraviti suhozidinu, moæe je napraviti na svome, a tu meuËistiti noæem i srpom. A duæan je ostaviti jedan lakat zemlje duæ reËene mee zamrgin, koji moæe Ëistiti motikom ne dirajuÊi prije spomenutu meu.

LIBER QUINTUS

308

XXV.

De meia et mergino inter vineas et terras plurium

Si inter vineas vel terras que in1 plano sunt fuerit meia vel mergegnum, illameia vel mergegnum comune sit inter patronos vinearum vel2 terrarum ipsarum,et cum patroni predicti laboraverint predictas terras vel vineas, meiam que estinter eos transire3 non possint4; mergegnum autem5 sit medium unius partis etmedium alterius partis.

XXVI.

De arboribus inter vineas duorum natis

Arbor plantata inter duas vineas vel in latere vinee alicuius, si ramospendentes habeat supra terram vel vineam alterius, potestatem habeat patronusillius terre vel vinee supra quam rami ipsius pendebunt, tollendi et comedendiomnes fructus qui fuerint in ramis pendentibus et stantibus supra vineam velterram suam, et eciam1 incidendi ramos ipsos sine pena et dampno.

XXVII.

De vineis vel terris que vadunt versus montem

Patronus terre vel vinee que vadit versus montem, ascendendo ire potest1 adsuam voluntatem deorsum in sursum donec inveniat contrarium perconsuetudinem.

XXVIII.

De terra laborata ad blavam

Si terra aliqua fuerit laborata ad blavam per eum qui eam possideat, et aliussuper terra ipsa vellit petere racionem1, laborerium illud sibi non noceat nec2

propter hoc perdat racionem1 suam, cum laborerium illud sit stabile.

KNJIGA PETA

309

XXV.

O mei i mrginu izmeu vinograda i zemljiπta viπe vlasnika

Ako izmeu vinograda i zemljiπta πto su u razini bude mea ili mrgin, nekata mea ili mrgin budu zajedniËki vlasnicima tih vinograda ili zemljiπta, a kaddotiËni vlasnici budu obraivali reËena zemljiπta ili vinograde, ne smiju prelazitimeu koja je meu njima. A mrgin neka bude pola jedne, a pola druge strane.

XXVI.

O stablima izraslima izmeu vinograda dvojice

Ako stablo zasaeno izmeu dva vinograda ili uz rub neËijeg vinograda imagrane nadvite nad zemlju ili vinograd drugoga, vlasnik te zemlje ili vinogradaima pravo pobrati i pojesti sve plodove koji budu na granama πto vise i nadvijajuse nad njegov vinograd ili zemlju, pa i posjeÊi te grane, bez kazne i odπtete.

XXVII.

O vinogradima ili zemljiπtima πto se pruæaju u brdo

Vlasnik zemljiπta ili vinograda koji se pruæa u brdo moæe se tamo uspinjatikuda mu drago, dolje i gore, dok ne utvrdi da je to protivno obiËaju.

XXVIII.

O zemlji obraenoj za æitarice

Ako neko zemljiπte bude obradio za æitarice onaj koji ga posjeduje, a drugiushtjedne pokrenuti spor o tom zemljiπtu, neka mu ta obrada ne ide na πtetu ineka zbog nje ne gubi svoje pravo, jer ta obrada pripada nekretnini.

LIBER QUINTUS

310

XXIX.

De terra que datur alteri ad laborandum

Qui terram suam desertam, id est lidignam, alteri dederit ad laborandum,usque ad tercium fructum completum ipsam laboratori tollere non potest neclaborator eam dimittere usque ad terminum supradictum1; et si contingerit quodlaborator aliquo tempore eam dimiserit, talem debet eam dimittere qualemrecepit, silicet (sic) laboratam vel non laboratam. Quod autem dictum est depatrono, quod non possit eam tollere laboratori usque ad tercium fructum,verum est, nisi ipse patronus vellit terram ipsam vendere, vel filie sue dare indoctem (sic), seu pastinare; tunc enim post primum annum quandocunquepotest tollere laboratori predicto. In primo eciam2 anno potest eam tollere ipsilaboratori propter predictas causas, restitutis sibi expensis. Si autem terra nonfuerit deserta, hoc est lidigna, sed alias laborata, possit patronus post primumannum quandocunque3 sibi placuerit, ipsam tollere laboratori.

XXX.

De vinea data ad laborandum per partes

Qui vineam alterius recipit ad laborandum ad partem, teneatur putare eamiuste et fideliter secundum usum civitatis, et postea usque ad medietatem mensismarcii çapare eam et iterum usque ad festum s. Viti iuste et fideliter eam çapare,et post hec spanpanare ipsam. Et si laborator in aliquo de predictis laboreriisfraudulenter defecerit et si possit probari, patronus vinee potestatem habettollere laboratori ipsam vineam et eciam1 opera que fecit in eam2, eo salvo, quodper spanpanaturam et curaturam de herbis laborator non perdit fructus neclaborerium, sed tenetur3 illud complere. In illa eciam vinea non potest seminarifrumentum nec ordenum neque vena.

XXXI.

De domibus vel terris positis in pignore vel datis ad casaticum1

Qui domum vel vineam aut terram posuerit in pignore aut dederit adcasaticum vel ad laborandum ad terminum, si voluerit, possit ipsam vendere velin perchivium dare, ita tamen, quod laborator qui vineam ipsam laboraverat2 velterram seminaverat, habeat partem suam de fructibus illius anni. Sed si ipsamterram tantum araverat, habeat expensas quas fecit in ea. Ille autem qui stat inpredicta domo, solvere debet casaticum pro rata illius temporis quo stetit in ea.

KNJIGA PETA

311

XXIX.

O zemlji πto se daje na obradu drugima

Tko svoju zapuπtenu zemlju, to jest ledinu, dade na obradu drugome, nemoæe je obraivaËu oduzeti do treÊega dozrelog uroda niti je obraivaË moæenapustiti do toga roka. A ako se dogodi da je obraivaË u neko doba napusti,mora je ostaviti kakvu je primio, to jest obraenu ili neobraenu. A πto je reËenoo vlasniku, da je ne moæe do treÊega uroda od obraivaËa oduzeti, to jest tako,osim ako je vlasnik bude htio prodati ili dati za miraz svojoj kÊeri ili na njojposaditi vinograd. Tada je, nakon prve godine, moæe u svako doba oduzetiobraivaËu. Iz tih razloga moæe je tom obraivaËu oduzeti i u prvoj godini, uznaknadu njegovih troπkova. A ako zemlja ne bi bila zapuπtena, to jest ledina,vlasnik je nakon prve godine moæe od obraivaËa oduzeti kad god mu se svidi.

XXX.

O vinogradu danom na obradu na udio

Tko radi obrade na dio primi tui vinograd, duæan je obrezati ga valjano ipoπteno po obiËaju Grada, a potom ga do sredine oæujka okopati te ga joπjednom valjano i poπteno okopati do blagdana Sv. Vida; nakon toga duæan ga jeplijeviti. A ako obraivaË prijevarno propusti neki od prije naznaËenih poslova,a to se uzmogne dokazati, vlasnik vinograda ovlaπten je oduzeti obraivaËu tajvinograd pa i s onim πto je tamo napravio, osim πto obraivaË, kad (vinograd)oplijevi i oËisti ga od trave, ne gubi plodove ni rad, ali to mora dovrπiti. Jednakotako, u tom se vinogradu ne smije sijati pπenica ni jeËam ni zob.

XXXI.

O kuÊama ili zemljama zaloæenima ili danima u najam

Tko kuÊu ili vinograd ili zemlju zaloæi ili dade u najam ili na obradu naodreeno vrijeme, moæe je, ako bude htio, prodati ili dati u miraz, ali tako daobraivaË koji je obraivao taj vinograd ili zasijao zemlju, dobije svoj dio odplodova te godine. Ali ako je tu zemlju tek uzorao, neka mu se namire troπkovikoje je na njoj imao. Onaj pak koji stanuje u prije reËenoj kuÊi, mora platitinajamninu razmjerno vremenu koje je u njoj stanovao. Ako bi pak vlasnik koji

LIBER QUINTUS

312

Si autem patronus, qui domum suam dederit ad casaticum, expullerit hominemstantem in ea, nichil habebit de eo quod ille stetit in domo predicta. Et si ille quimoratur in predicta domo, cum voluntate patroni fecisset in ea aliquodlaborerium, tenebitur ipse patronus eidem restituere quod expendit. Sed siabsque voluntate patroni fecisset, possit illud laborerium extrahere foris etsecum portare. Si autem ille qui in ipsa domo habitat ad casaticum, posueritsecum alias personas ad casaticum in eadem domo, totum illud casaticumperveniat ad patronum domus. Et si ille qui habitat in illa domo exeat ab ea, etpro eo tempore quod3 debuerat stare, det alteri domum illam et casaticum,totum illud similiter deveniat ad patronum. Si vero ille qui moratur in ipsa domo,non solverit casaticum ad terminum constitutum, possit patronus illius domustollere pignus4 de hiis que in ipsa domo inveniuntur et claudere portas vel forasextrahere. Sed5 si fugeret antequam solvat casaticum, possit patronus de hiis queinveniuntur in domo, sive illius fuerint sive non, sibi satisfacere de suo casatico.

XXXII.

De hiis qui completo termino morantur in domibus peraliquos dies

Si detur alicui domus vel stacio1 ad casaticum ad mensem, et completo mensesteterit in ea2 per aliquos dies et exire voluerit, teneatur solvere casaticum proillis diebus ad racionem3. Si vero ad annum, et completo uno anno steterit in eaper quindecim dies, et voluerit exire, pro toto anno casaticum solvere teneatur.

XXXIII.

De vineis vel terris aquam ex alto recipientibus

Patronus vel patrona illius vinee vel terre que recipit aquam ex alto, in seipsam recipere teneatur et aperire in se ut inferius ad vicinum suum discurat,excepto, si haberet patacum vel carbonarium; tunc enim potest portare aquamillam in illum suum patacum1 vel carbonarium. Que pataca2 et carbonariastabunt in illa antiquitate qua steterunt antiquitus; et aque ibunt secundum quodiverunt antiquis3 temporibus.

XXXIV.

De terra pastinata que ab alio calumpniatur

Si pastinaverit aliquis aliquam terram et aliquis credat sibi fieri preiudicium1

per pastinaturam ipsam, possit primo anno quo pastinata est, pastinaturam illam

KNJIGA PETA

313

bude dao kuÊu u najam istjerao Ëovjeka koji u njoj stanuje, ne Êe dobiti niπta zato πto je taj Ëovjek stanovao u toj kuÊi. A ako bi onaj koji boravi u dotiËnoj kuÊiuz pristanak vlasnika u njoj izvrπio neke radove, taj Êe mu vlasnik moratinadoknaditi troπak. Ali ako bi to obavio bez vlasnikove suglasnosti, moæe tajuradak skinuti i odnijeti. Ako pak onaj koji stanuje u unajmljenoj kuÊi u istoj kuÊiuzme druge u podstanarstvo, sva ta najamnina treba pripasti kuÊevlasniku. Aako onaj koji u toj kuÊi stanuje iz nje izie pa tijekom vremena kad je trebaostanovati prepusti drugomu tu kuÊu i najamninu, neka sve to takoer pripadnekuÊevlasniku. Ako pak onaj koji boravi u toj kuÊi ne bi u odreeno vrijeme plationajamninu, kuÊevlasnik moæe dio stvari πto se nalaze u toj kuÊi uzeti u zalog pazakljuËati vrata ili ih iznijeti van. Ali ako bi pobjegao prije nego plati najam,vlasnik moæe nadoknaditi najamninu stvarima koje se nau u kuÊi, bile onenajmoprimËeve ili ne bile.

XXXII.

O onima koji u kuÊama ostanu nekoliko danapreko roka

Ako se nekomu kuÊa ili prodavaonica iznajmi na mjesec pa nakon navrπenamjeseca tu ostane nekoliko dana pa ushtjedne iziÊi, duæan je za te danerazmjerno platiti najam. Ako mu se pak iznajmi na godinu pa po isteku jednegodine tu ostane petnaest dana i ushtjedne iziÊi, duæan je platiti najam za cijelu(zapoËetu) godinu.

XXXIII.

O vinogradima i zemljiπtima πto vodu dobivaju iz viπega

Vlasnik ili vlasnica vinograda ili zemljiπta πto vodu dobiva iz viπega, duæni suje primiti i kod sebe ostaviti otvor da ona teËe naniæe njihovu susjedu, osim akobi imao potok ili jarak; tada naime tu vodu mogu navesti u taj svoj potok ilijarak. A ti potoci ili jarci stajat Êe onako kako su stajali od starine i vode Êe teÊionako kako su tekle u stara vremena.

XXXIV.

O zemlji zasaenoj vinovom lozom koju drugi neosnovanoprisvaja

Ako netko podigne vinograd na nekom zemljiπtu, a netko drugi vjeruje da muje tim podizanjem vinograda nanesena πteta, moæe prve godine u kojoj je

LIBER QUINTUS

314

disradicare sine aliquo dampno vel pena, et postea sit ad placitum cum eo quipastinaverat terram ipsam; et si contingerit quod ille qui disradicavit, perdideritplacitum, emendabit dampnum disradicacionis2 dicte pastinature. Qui si eamdisradicare noluerit, possit infra annum quo facta fuit dicta pastinatura usque adS. Michaelem super ipsa petere racionem3. Si autem infra predictum terminumnon interpellaverit, perdat racionem suam et ultra interpellare non possit, nisi eotempore quando pastinatur a Ragusio esset absens; tunc enim, quandocunqueredierit infra quatuor menses, possit interpellare, et non fiat4 ei preiudicium perpastinaturam. Si autem infra ipsum terminum non interpellaverit5, perdatracionem3 suam et ultra non audiatur, eciam6 si infra ipsum terminum exeat deRagusio et non redeat7 infra terminum supradictum.

XXXV.

De preconiçacione1 rei que vendi debet

Si quando rem stabilem voluerit aliquis vendere, et sit cum emptore deprecio2 in concordia, antequam compleatur ipsa vendicio3 et solvatur precium4,ordinamus quod vendicio ipsa de mandato d. comitis debeat preconiçari percivitatem, et banum5 ipsum scribi in quaterno Comunis. Post quod bannumprecium sit in depositum per tres menses, infra quem terminum, si veniat aliquisqui probet rem venditam sibi obligatam fuisse, illi de eodem precio6 satisfiat. Siautem infra ipsum terminum nullus calumpniator appareat, detur ipsa pecuniavenditori, et veniens postea contra emptorem non audiatur, nisi fortecalumpniator ipse, hoc est ille qui dicit rem predictam sibi obligatam, absensfuisset a Ragusio tempore vendicionis7 et preconiçacionis8; tunc enim,quandocunque reddiens9 infra annum, possit agere contra emptorem et prosequisuam racionem10. Qui si infra annum tacuerit, contra ipsum emptorem nichildicere possit, salva tamen racione11 creditoris ipsius contra suum debitorem inomni casu super aliis bonis suis. Vendicio3 autem contra istum ordinem factanichil valeat.

Tempore nobilis viri d. Marini Mauroceni12, comitis Ragusii, per ipsum d.comitem et Maius Consilium ordinatum fuit quod d. comes non teneaturconstringere emptores possessionum deponere precium4 in camera, nisi fuerit deinstancia13 venditorum.

Additum est tempore egregii militis d. Marini Badoarii, comitis Ragusii quodtabula una ponatur ante Lodiam in qua scribantur omnes vendiciones14, et stentper spacium15 trium mensium.

C

Anno Domini millesimo trecentesimo septuagesimo secundo, inditionedecima, die vigesimo tertio mensis septembris, nos Iohanes de Grede, rectorComunis Ragusii, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii et cum laudo populi

KNJIGA PETA

315

podignut vinograd iπËupati nasad bez ikakve πtete ili kazne, pa neka se poslijeparniËi s onim koji je na toj zemlji posadio lozu. A ako bi se dogodilo da izgubiparnicu onaj koji je iπËupao nasad, nadoknadit Êe πtetu zbog Ëupanja reËenognasada loze. A ako taj ne htjedne Ëupati nasad, moæe tijekom godine u kojoj jepodignut dotiËni vinograd do Miholjdana traæiti svoje pravo. Ako pak ne ustanetuæbom u prije spomenutom roku, gubi pravo i viπe ne moæe podnositi tuæbu,osim ako bi u vrijeme podizanja vinograda bio odsutan iz Dubrovnika; tada,naime, moæe podnijeti tuæbu u roku od Ëetiri mjeseca kad god se vrati, i neka mupodizanjem vinograda ne bude nanesena πteta. Ako pak u tom roku ne ustanetuæbom, neka izgubi svoje pravo i neka se njegov zahtjev viπe ne razmatramakar u tom roku otiπao iz Dubrovnika i ne vratio se u prije spomenutom roku.

XXXV.

O oglaπivanju stvari koja se ima prodati

Ako netko nekada bude htio prodati nekretninu pa se s kupcem suglasi ocijeni, odreujemo da se ta prodaja, prije nego se ona izvrπi i isplati cijena, ponalogu gospodina kneza mora razglasiti po Gradu a to oglaπivanje upisati uopÊinsku knjigu. Nakon toga oglaπenja neka ugovoreni iznos bude tri mjeseca upologu; ako u tom roku doe netko pa dokaæe da je prodana stvar bilaoptereÊena dugom prema njemu, neka se namiri iz te cijene. Ako se pak u tomroku ne pojavi nijedan osporavatelj, neka se taj iznos dade prodavatelju azahtjev nakon toga uloæen protiv kupca neka se ne razmatra, osim ako tajosporavatelj, to jest onaj koji kaæe da je prije reËena stvar optereÊena dugomprema njemu, u vrijeme prodaje i razglaπivanja nije bio u Dubrovniku; tadanaime moæe, kad god se vrati u roku od godine dana, pokrenuti spor protivkupca i traæiti svoje pravo. A ako se taj tijekom godine dana ne oglasi, ne moæeniπta zahtijevati od kupca, osim πto ostaje netaknuto njegovo vjerovniËko pravospram duæniku u svakom sluËaju glede njegove ostale imovine. Prodaja pakuËinjena protivno ovoj odredbi niπta ne vrijedi.

U vrijeme plemenitog muæa gospodina Marina Morosinija, knezadubrovaËkoga, po istomu gospodinu knezu i Velikom vijeÊu bilo je odreeno dagospodin knez nije duæan siliti kupce posjeda da iznos cijene poloæe u komoruako to ne bude po zahtjevu prodavatelja.

U vrijeme vrlog viteza gospodina Marina Badoera, kneza dubrovaËkoga,dodano je da se pred Luæom postavi ploËa na koju se moraju upisivati sveprodaje, i da stoje tri mjeseca.

C

Godine Gospodnje tisuÊu tristo sedamdeset druge, desete indikcije, dvadesettreÊeg dana mjeseca rujna, mi, Dæivo GradiÊ, knez OpÊine dubrovaËke, voljomMalog i Velikog vijeÊa i uz odobravanje puka okupljena, po obiËaju, na glas

LIBER QUINTUS

316

sono campane more solito congregati, statuimus et ordinamus: quod que domusde lapidibus et calce edificate sunt et que de cetero edificabuntur super territorioComunis vel ecclesiarum vel aliarum spetialium personarum, que solvuntaffictum pro territorio, si venduntur, debeant vendi et banniri secundum ordineset statuta aliarum possessionum stabilium, cum illis modis, consuetudinibus,terminis et statutis, cum quibus alia stabilia venduntur et banniuntur. Et quod indicta venditione debeat contineri, super quo territorio fuerit dicta domus etquantum solvitur de affictu; et tam si continetur in dicta venditione cuius sitterritorium et quantum solvitur de affictu dicti territorii, quam etiam, si noncontinetur, illis qui habent ius in dicto territorio nichil preiudicet dicta venditioet bannitio, sed semper sit salvum ius ipsorum de territorio prelibato, tam si sepresentaverint in terminis, quam non.

XXXVI.

De possessione vendita ad alium pertinente

Si proprietas vel possessio vel vinea aut terra alicuius hominis vel suorumvetranorum (sic), vendita fuerit vel alienata, et ipse tunc temporis presens fueritin Ragusio, possit infra unum mensem a die banni1 interpellare et revocarevendicionem2 ipsam; qui si infra ipsum terminum non interpellaverit,interpellans postea non audiatur. Si autem tempore vendicionis3 etpreconiçacionis4 de Ragusio esset absens, possit quandocunque veniat adcivitatem Ragusii, infra duos menses interpellare et revocare ipsamvendicionem2; post ipsum autem terminum interpellans non audiatur. Hoc idemlocum habeat in filiis vel filiabus volentibus trahere res venditas a patre vel amatre; cilicet (sic), quod possint hoc facere, si sunt ab eis divisi. Ita tamen, quodtam filii quam alii, si emptor haberet ipsos suspectos quod fraudulenter non perse sed pro alio volunt ipsam recuperare, teneatur qui rem petit super hocprestare duodecim sacramenta, si hoc emptor pecierit5.

XXXVII.

De sacramentis a defensoribus1 prestandis

Si res comparata a comparatore per aliquam personam extraneam evincatur,quam ille qui vendidit tenetur defendere, et per d. comitem vel eum qui eiusloco2 fuerit, et suam Curiam sacramentum vel sacramenta iudicata fuerint illi quivincit, defensor ipse ad sacramentum ordinatum per Curiam ipsum ducerepossit. Si autem deffensor3 ipse illum ad sacramentum nolet ducere, conparator4

qui possessionem ipsam comparaverat, possit vincentem ipsum ducere adsacramentum. Illo autem iurante, ille qui vendiderat possessionem ipsam,restituat illi cui vendiderat, a quo res est evicta, tantum quantum recepit ab eo,

KNJIGA PETA

317

zvona, odreujemo i nareujemo: neka one kuÊe u kamenu i vapnu πto susazidane i πto Êe ubuduÊe biti sazidane na opÊinskom ili crkvenom zemljiπtu, ilina zemljiπtu pojedinih osoba koje za zemljiπte plaÊaju najam, ako se prodaju,moraju biti prodane i oglaπene prema zakonima i propisima πto vrijede za drugenekretnine, po onim postupcima, obiËajima, rokovima i uredbama po kojima sei druge nekretnine prodaju i oglaπavaju. I da u naznaËenoj kupoprodaji mora bitisadræano na kojem se zemljiπtu nalazi dotiËna kuÊa i koliko se najma plaÊa. I biloda je u reËenoj kupoprodaji naznaËeno Ëije je zemljiπte i koliko se najma plaÊaza to zemljiπte, bilo da to nije naznaËeno, neka reËena prodaja i oglaπenje nebude ni na kakvu πtetu onima koji imaju pravo na dotiËno zemljiπte, nego nekauvijek bude osigurano njihovo pravo na prije spomenuto zemljiπte, javili se oniu roku ili ne.

XXXVI.

O prodanom posjedu koji pripada drugomu

Ako imanje, ili posjed, ili vinograd, ili zemlja nekog Ëovjeka ili njegovihpredaka bude prodana ili otuena, a on u to vrijeme bude u Dubrovniku, onmoæe u roku od mjesec dana od dana oglaπenja podnijeti tuæbu i pobijati tuprodaju; neka se zahtjev tog tuæitelja, ako tuæbu ne podnese u tom roku, poslijene razmatra. Ako pak u vrijeme prodaje i oglaπavanja ne bi bio u Dubrovniku,on moæe, kad god doe u Dubrovnik, u roku od dva mjeseca podnijeti tuæbu ipobijati prodaju; meutim, neka se tuæiteljev zahtjev poslije tog roka nerazmatra. Neka se to isto primjenjuje na sinove ili kÊeri koji hoÊe vratiti stvariπto su ih prodali otac ili majka; jasno je da to mogu uËiniti ako su od njihodijeljeni, ali tako da su potraæivaËi, bili to sinovi ili drugi - ako bi ih kupacsumnjiËio da stvar prijevarno hoÊe vratiti, ne za sebe, nego za drugoga - zatraæili to kupac, duæni poloæiti dvanaest prisega.

XXXVII.

O prisegama koje moraju poloæiti zaπtitnici od evikcije

Ako neka treÊa osoba pokrene parnicu za povrat stvari koju je kupac kupio aprodavatelj je duæan πtititi je od evikcije, pa gospodin knez, ili onaj tko budemjesto njega, i njegov Sud presude da onaj koji tvrdi da je stvar njegova morapoloæiti prisegu ili prisege, toga i sam jamac moæe privesti na polaganje prisege.Ako ga pak jamac ne bi htio privoditi da prisegne, moæe onaj koji je bio kupiotaj posjed tog tuæitelja privesti da prisegne. A kad taj prisegne, neka onaj koji jeposjed prodao vrati onomu komu je prodao, a komu je oduzet, onoliko koliko jeod njega primio, kako stoji u kupoprodajnom ugovoru, to jest samo glavnicu. To

LIBER QUINTUS

318

secundum quod continetur in carta facta5 de vendicione6, videlicet capitaneamtantum. Quod intelligendum est de omnibus qui deffensores7 sunt depossessionibus venditis. Si vero sacramentum vel sacramenta ipsi deffensori8

fuerint iudicata et ipse deffensor3 nolet iurare, dicens se sacramentum velsacramenta iuste facere non potest (sic), teneatur comparatori iurare quod nonper fraudem nec maliciose se vetat vel fugeat9 facere sacramentum velsacramenta predicta, sed quia iuste non potest ea facere. Quo defensore iurante,et comparator4 illius rei recipiat ad (sic) venditore suo tantum, quantum dedit eiquando comparavit rem illam, videlicet capitaneam tantum.

XXXVIII.

De creditore cuius debitor vendidit de bonis suis1

Si debitor alicuius cuius bona creditori obligata sunt vendiderit de bonis suis,specialiter causa maritandi filias vel sorores, et sibi tantum remaneat undesatisfacere possit creditori, creditor recurat2 primo contra debitorem suum etbona que ei remanserunt. Et si aliquid ei defecerit pro eo, contra emptorem instatuto tempore possit habere recursum, et non alias.

XXXIX.

De evacuacione1 cartarum facta in testamento

Creditor qui cartam vel cartas debiti supra aliquem habet, quomodocunquefacte sint carte ille, in ultimo vite sue potest eas rumpere et evacuare, dummodoilla evacuacio2 possit probari per testamentum ipsius vel per cartam publicam3,per testes autem probare non possit.

XL.

De creditore cuius debitor eo presente vendidit bona sibiobligata

Si vendiderit debitor bona obligata creditori suo ipso creditore presente, itaquod creditor in carta vendicionis1 testis inveniatur, creditor ipse ab eo emptoreipsius rei super re ipsa aliquid petere non possit. Nec sit preiudicium hocstatutum iudicibus qui testantur in instrumentis.

KNJIGA PETA

319

treba razumjeti glede svih koji su zaπtitnici od evikcije prodanih posjeda. Akopak bude dosueno da jamac poloæi prisegu ili prisege, a branitelj ne bi htioprisegnuti, govoreÊi da iz opravdana razloga ne moæe prisezati, neka prisegnekupcu da tu prisegu ili prisege ne odbija niti izbjegava prijevarno ni iz zlenamjere, nego zato πto ih iz opravdana razloga ne moæe poloæiti. Kada taj jamacprisegne, kupac te stvari neka primi od svog prodavatelja onoliko koliko mu jedao kad je tu stvar kupio, to jest samo tu glavnicu.

XXXVIII.

O vjerovniku Ëiji je duænik prodao neπto od svojih dobara

Ako neËiji duænik, koji se svojom imovinom obvezao vjerovniku, proda neπtood svoje imovine, osobito radi udaje kÊeri ili sestara, pa njemu ostane tek tolikoda time moæe namiriti vjerovnika, neka vjerovnik najprije istupi protiv svogaduænika i imovine koja mu je preostala. A ako mu za to neπto uzmanjka, za toprotiv kupca moæe istupiti u zakonskom roku, inaËe ne.

XXXIX.

O poniπtavanju isprava temeljem oporuke

Vjerovnik koji ima ispravu ili isprave o neËijem dugu, kako god one bilenapravljene, moæe ih u posljednjem Ëasu svoga æivota raskinuti i dug otpustiti, ataj se otpust moæe dokazati jedino njegovom oporukom ili javnom ispravom; nemoæe se pak dokazivati iskazom svjedoka.

XL.

O vjerovniku Ëiji je duænik u njegovoj nazoËnosti prodaonjemu zaduæenu imovinu

Ako duænik proda imovinu zaduæenu vjerovniku u nazoËnosti samogvjerovnika tako da se vjerovnik nae kao svjedok na kupoprodajnom ugovoru,neka taj vjerovnik od kupca iste stvari ne moæe potraæivati niπta na raËunkupljene stvari. Ali neka ova odredba ne bude na πtetu sucima koji se pojavljujukao svjedoci na ispravama.

LIBER QUINTUS

320

XLI.

De viis

Que de novo emergunt, novo indigent consilio. Quia igitur, annuente Deo,urbi Ragusii alia nova civitas est adiuncta que1 burgus actenus vocabatur, nesuper stratis et viis ipsius burgi de cetero dubitacio2 oriatur, hac editali lege inperpetuum valitura statuimus: quod via que venit a porta Leonis vadat rectausque ad Campum; et via que venit a porta de Mençi vadat sicut vadit usque adCampum; et via que venit a porta de Celenga vadat rectam3 usque ad viam queest ante castrum. Et via que est inter domum Marini Villani et Michaelis deBinçola4, eundo ad viam Omnium Sanctorum, que vadit ad portam muricivitatis, debeat stare sicut est. Via autem que venit a porta5 que subtus domumBogdani de Pissino vadat rectam3 usque ad Campum; et via que vadit adecclesiam Omnium Sanctorum vadat rectam3 usque ad portam muri civitatis; etvia porte de sorte (sic) vadat recta usque ad predictam viam Omnium Sanctorumque vadit ad portam muri civitatis. Et via que exit de via Omnium Sanctorum,que est inter viridarium archiepiscopatus et viridarium dumpni Iohannis6, vadatrecta usque ad puteos. Que omnes predicte vie sint latitudinis palmorum novem.Et via que est ante portam castri et vadit inter domum Sergii et Vitalem Glede,vadat recte subtus puteum Comunis qui consueverat vocari puteus de Çercua(sic), inter ipsum puteum et viridarium ecclesie7 Omnium Sanctorum, et ad viamComunis que descendit prope dictam ecclesiam8 Omnium Sanctorum. Et via queest a furno Doymi, vadat ab ipso furno versus ponentem recta linea usque adviam que descendit a porta de Mençi, et vadat ab ipso furno veniendo versuslevantem recta linea usque9 ad staciones comunis que sunt in Campo. Et via quevenit a porta de Celagna (sic) usque ad ecclesiam Omnium Sanctorum, vadatversus levantem usque ad viam que est subtus territorium Mathie de Mençe.Que quidem vie sint latitudinis palmarum quatuordecim. Et illi qui ad presenspossident aliquid ex territoriis unde predicte vie vadunt, possint10 super ipsasvias facere archivolta; qui autem a modo in antea emerit11 dicta territoria,archivolta ipsa facere non possit12. De omnibus autem aliis patronatis patronidabunt inter se viam, qui si13 concordare non possint ad invicem, dominuscomes cum sua Curia faciat dari viam uni vicino ab altero, et refundi pro ipsa viaquod sibi videbitur iustum.

XLII.

De scalis

Nulla domus que est in burgo possit habere scalam extra domos1, etquicunque habuerit ipsam scalam, solvat pro banno yperperum unum.

KNJIGA PETA

321

XLI.

O ulicama

U novim okolnostima potrebna su nova rjeπenja. Jer je, dakle, po Boæjoj voljigradu Dubrovniku pripojen drugi, novi grad koji se dosad zvaπe predgraem, pada ubuduÊe ne dolazi do dvojbe oko putova i ulica toga predgraa, ovimzakonom, koji treba ostati na snazi za sva vremena, odreujemo da ulica kojadolazi od Lavljih vrata ide ravno do Poljane, a ulica koja dolazi od MenËetiÊavrata da ide kako ide do Poljane, a ulica koja dolazi od vrata Celenge da ideravno do ulice πto je pred Kaπtelom. A ulica πto je izmeu kuÊe Marina Villanijai Miha BinËuljeviÊa, koja izlazi na Ulicu svih svetih, πto ide do vrata gradskogzida, da mora ostati kako jest. Ulica pak koja dolazi od vrata πto su ispod kuÊeBogdana de Pissino da ide ravno do Poljane, a ulica πto ide do crkve Svih svetihda ide ravno do vrata gradskog zida, a da ulica Vrata od πorte ide ravno dospomenute Ulice svih svetih, koja ide do vrata gradskog zida. A da ulica πtoizlazi od Ulice svih svetih, koja je izmeu vrta nadbiskupije i vrta dum Ivana, ideravno do PuËeva. Sve prije reËene ulice neka budu πiroke devet pedalja. A ulicaπto je pred vratima Kaπtela i ide izmeu kuÊe Sra i Vitala Glede neka ide ravnoispod opÊinskog puËa, koji su obiËno zvali puËem od crkve, pa izmeu toga puËai vrta crkve Svih svetih neka ide do opÊinske ulice πto se spuπta blizu reËenecrkve Svih svetih. A ulica πto ide od Dujmove pekare neka od te pekare ideprema zapadu ravnom crtom do ulice koja se spuπta od MenËetiÊa vrata i nekatako ravno ide prema istoku sve od te pekare do opÊinskih duÊana πto su naPoljani. A ulica πto dolazi od Vrata Celenge do crkve Svih svetih neka ide premaistoku do ulice koja je pod zemljiπtem Matije MenËetiÊa. Te pak ulice neka buduπiroke Ëetrnaest pedalja. A oni koji sada posjeduju neπto zemljiπta kuda idu uliceneka nad tim ulicama mogu praviti svodove; tko, meutim, odsad ubuduÊe kupidotiËna zemljiπta, ne moæe praviti te svodove. A od svih drugih posjeda vlasniciÊe jedan drugomu dati prolaz; ako se oni ne mognu izmeu sebe nagoditi, nekagospodin knez sa svojim Sudom naredi da susjed susjedu dade prolaz i za tajprolaz odredi platiti naknadu koju ocijeni pravednom.

XLII.

O stubiπtima

Nijedna kuÊa u predgrau ne smije imati stubiπte izvan kuÊe, pa tko god budeimao takvo stubiπte, neka plati globu od jednog perpera.

LIBER QUINTUS

322

XLIII.

De compendiis1

Volumus quod compendia que sunt in burgo debeant esse sub terra; et quisupra2 terram habuerit compendia in burgo, solvat pro banno yperperosquinque; compendia autem que sunt intus in civitate3, quibuslibet decem annisad expensas patronorum purgentur, et ad hoc elligantur officiales pro Comuni.

XLIV.

De officialibus eligendis1 super territoriis et viis

Ordinamus quod quolibet anno elligantur2 tres de melioribus hominibussuper territoriis et viis, et quod nullus possit hedificare domum nisi presentibusipsis vel minus duobus ex eis: domus ipsa designetur et secundum illos terminosfiat.

XLV.

Qualiter aqua molendinorum debet reduci1

Providentes comuni utilitati statuimus quod quolibet anno in kalendis iuniitota aqua molendinorum reducatur et recolligatur in unum cursum siveaqueductum2, ubi videlicet sunt duo molendina, ita tamen quod lucrum quodfiet de dictis molendinis molentibus dividatur inter patronos omniummolendinorum.

Explicit liber quintus, incipit sextus

KNJIGA PETA

323

XLIII.

O septiËkim jamama

HoÊemo da septiËke jame koje su u predgrau moraju biti pod zemljom, a tkou predgrau bude imao septiËke jame iznad zemlje, da plati globu od petperpera; one pak septiËke jame πto su u Gradu, da se svakih deset godina Ëistena troπak vlasnika i da se za to izaberu opÊinski sluæbenici.

XLIV.

O sluæbenicima koje treba izabrati za zemljiπta i ulice

Nareujemo da se svake godine izaberu trojica ponajvrsnijih ljudi koji Êe bitizaduæeni za zemljiπta i ulice, i da nitko ne moæe zidati kuÊu, osim kad sunazoËni oni ili barem dvojica od njih; neka se kuÊa zacrta i neka se gradi u timgranicama.

XLV.

Kako treba svoditi vodu mlinova

ImajuÊi u vidu opÊu korist, odreujemo da se svake godine prvog lipnja svavoda mlinova svede i skupi u jedan tijek ili vodovod gdje su naime dva mlina, alitako da se dobit koju Êe imati mlinari od reËenih mlinova podijeli izmeuvlasnika svih mlinova.

Zavrπava peta knjiga, poËinje πesta.

324

LIBER SEXTUS

I.

De homicidiis

B

Quicunque fecerit homicidium, nisi se defendendo, quod plene possitprobari, moriatur. Si autem qui homicidium ipsum comiserit aufugiat, sit inbanno perpetuo et perdat omnia bona sua.

C

In Maiori Consilio et cum laudo populi in publica contione, ut moris personitum campanarum congregato, captum fuit et firmatum: quod quicumquefecerit homicidium, nisi se defendendo, quod probari possit, mori debeat. Et siaufugeret ille qui homicidium commiserit, sit in bampno perpetualiter deRagusio et eius districtu, et eius bona deveniant ad eius filios masculos vel adheredes masculos filiorum, si habebit; et si non haberet nepotes ex filio,deveniant ad neptes. Et si non essent nepotes vel neptes ex filio, deveniant adpropinquiores ex linea masculina. Et si non essent heredes masculini, deveniantad feminas propinquiores. Et illi heredes qui remanebunt de dicto homicida, ipsabona non possint vendere, alienare vel obligare modo aliquo vel ingenio, in vitaillius qui homicidium commisserit salvo pro maritatione filiarum ipsius velneptum heredis vel heredum illius omicide (sic), remanente semper in suafirmitate possedio mulierum.

II.

De hiis qui faciunt compagnias1

Qui fecerit compagniam per sacramentum vel per promissionem, quodprobari possit, si fuerit caput et auctor ipsius companie, moriatur; qui si fugerit,sit in banno2 perpetuo, et perdat omnia bona sua. Ille autem, qui ipsi companieper sacramentum vel per promissionem3 astringeretur, et non erit4 caput, perdatyperperos viginti quinque5; quos si solvere non poterit, perdat manum dextram;qui si auffugerit6, sit in banno perpetuo et perdat omnia bona sua.

325

KNJIGA ©ESTA

I.

O ubojstvima

B

Tko god poËini ubojstvo, osim braneÊi se, πto se moæe u potpunosti dokazati,neka umre. Ako pak onaj koji bude poËinio ubojstvo pobjegne, neka budezauvijek protjeran i liπen svih svojih dobara.

C

U Velikom vijeÊu i uz odobravanje puka sabranom na javnom zboru, kako jeobiËaj, na glas zvona, zakljuËeno je i potvreno da tko god poËini ubojstvo, osimbraneÊi se, a da se to moæe dokazati, mora umrijeti. A ako bi pobjegao onaj kojipoËini ubojstvo, neka bude zauvijek protjeran iz Dubrovnika i njegove oblasti anjegova dobra neka pripadnu njegovoj muπkoj djeci ili muπkim baπtinicima djeceako ih bude imao; ako ne bi imao unuka od sina, neka pripadnu unukama. A akood sina ne bi bilo ni muπke ni æenske unuËadi, neka pripadnu bliæim srodnicimapo muπkoj liniji, pa ako ne bude muπkih baπtinika, neka pripadnu bliæimsrodnicama. A oni baπtinici koji budu ostali od dotiËnog ubojice, ne smiju tadobra prodati, otuiti ni zaloæiti ni na koji naËin dok je æiv onaj koji poËiniubojstvo. Iznimno se to moæe uËiniti za udaju njegovih kÊeri ili unuka jednog iliviπe ubojiËinih nasljednika. S tim da posjed æena uvijek ostane na snazi.

II.

O osnivaËima urotniËkih druæina

Tko bude pod prisegom ili obeÊanjem osnovao urotniËku druæinu, a to seuzmogne dokazati, pa bude li voa ili zaËetnik te urotniËke druæine, neka umre;ako taj pobjegne, neka zauvijek bude protjeran i liπen svih svojih dobara. Onajpak koji bi se vezao prisegom ili obeÊanjem za tu druæinu, a ne bi bio voa, nekabude kaænjen s dvadeset pet perpera globe, a ako ih ne bi mogao platiti, nekamu se odsijeËe desna ruka, a ako bi pobjegao, neka bude zauvijek protjeran iliπen svih svojih dobara.

LIBER SEXTUS

326

III.

De percussionibus factis cum armis1

Si quis percusserit alium cum spata vel alio gladio vel de macia de ferro, etfecerit sanguinem, perdat pro omni culpo yperperos viginti quinque2. Si veropercuserit3 eum in membro, et propter hoc percussus ipsum membrum amittat4,aut in facie, perdat pro ipso culpo yperperos quinquaginta. Si autem ipsayperpera solvere non poterit, perdat manum dextram, et Comune teneaturfacere medicinari percussum si percussus voluerit. Qui autem percusserit aliumde petra aut de macia de ligno, ita quod ruperit et fecerit sanguinem vel livorem,perdat yperperos duodecim; sed si non ruperit et non fecerit sanguinem neclivorem, perdat yperperos sex, quos si solvere non poterit, fustigetur et boletur.Qui autem cum manu percusserit alium, perdat yperpera sex, que si solvere nonpoterit, fustigetur. Si vero percussor fugerit, sit in banno, et perdat tantum adquantum comdempnaretur si esset presens, et medietatem eiusdem ultra id; necde banno ipso exire possit nisi prius predicta persolvat. Si vero bannitus, id estbandiçatus capiatur, sit in potestate domini comitis et sui Parvi Consilli punireeum secundum5 qualitatem maleficii perpetrati ab eo. Sed si forte percussus nonpecierit6 racionem7, dominus comes ex officio8 possit inquirere et condempnare.Sed si sit mulier que percusserit et dicat se non posse solvere, teneatur incarceribus donec solvat.

Tempore egregii militis domini Marini Badoarii, comitis Ragusii, currenteanno Domini MCCLXXXXIII9, indictione10 VIa de mense marcii, per ipsumdominum comitem, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii et cum laudopopuli, additum fuit huic statuto de percussionibus, videlicet: quod si aliquispercusserit aliquem cum manu, et percussus11 in illo eodem loco et momentorepercusserit illum qui primo percusserit eum, et hoc plene probari poterit,condempnetur ille qui primo percussit et rixam incepit yperpera VI12, et alternullam senciat13 penam. Verumtamen, si ambo percucierint se et probari nonpoterit qui primo percussit et rixam incepit, ambo predicti condempnenturyperpera sex, videlicet yperperos tres pro quolibet.

C

Pro terminis datis pro homicidiis

In Maiori Consilio sono campane in Platea Comunis more solito congregatocaptum fuit et firmatum ad laudem (sic) populi in publica contione sonocampane in Platea Comunis, ut consuetum est, de dando plenam et liberampotestatem, auctoritatem et baliam domino comiti qui per tempora fuerit et sueCurie dare et assignare terminum et terminos sicut sibi placuerit et videbiturconvenire, omnibus illis qui accusati fuerunt de aliquo homicidio vel aliquo

KNJIGA ©ESTA

327

III.

O nanoπenju udaraca oruæjem

Ako tko udari drugoga sabljom ili nekim sjeËivom ili æeljeznom toljagom paga okrvavi, neka za svaki udarac bude kaænjen globom od dvadeset pet perpera.Ako ga udari po udu pa udareni bude osakaÊen, ili po licu, neka se za taj udarackazni globom od pedeset perpera. Ako pak ne mogne platiti te perpere, neka muse odsijeËe desna ruka, a neka OpÊina bude zaduæena lijeËiti udarenoga bude lito udareni htio. Onaj pak koji drugoga udari kamenom ili drvenom toljagomtako da doe do prijeloma ili krvarenja ili modrice, neka se kazni s dvanaestperpera globe, ali ako ne doe do prijeloma ni krvarenja ni modrice, neka sekazni sa πest perpera globe, a ako ih ne uzmogne platiti, neka se iπiba i obiljeæiuæarenim peËatom. Onaj pak koji drugoga udari rukom, neka se kazni sa πestperpera globe, a ako ne uzmogne platiti, neka se iπiba. Ako pak napadaËpobjegne, neka se protjera i kazni novËanom kaznom na koliko bi bio osuen daje bio nazoËan i polovicu viπe od toga, a progonstvo mu se ne smije ukinuti dokprije spomenuto ne plati. Ako pak prognani ili protjerani bude uhvaÊen, nekagospodin knez i Malo vijeÊe budu ovlaπteni kazniti ga prema tome kakvo jezlodjelo poËinio. No ako udareni moæda ne bude traæio pravdu, gospodin knezmoæe po sluæbenoj duænosti povesti postupak i izreÊi osudu. No ako udaracnanese æena pa rekne da ne moæe platiti, neka se dræi u tamnici dok ne plati.

U vrijeme vrlog viteza gospodina Marina Badoera, kneza dubrovaËkoga,tekuÊe godine Gospodnje tisuÊu dvjesto devedeset treÊe, πeste indikcije, mjesecaoæujka, po istom je gospodinu knezu voljom Malog i Velikog vijeÊa i uzodobravanje puka, ovoj odredbi o udarcima bilo dodano sljedeÊe: ako tkodrugoga udari rukom pa udareni na tom istom mjestu i isti Ëas uzvrati udaraconome koji ga je prvi udario, a to se uzmogne u potpunosti dokazati, da onajkoji je prvi udario i zametnuo tuËnjavu bude osuen na πest perpera (globe), adrugi uopÊe ne bude kaænjen. Meutim, ako se oba budu tukli, a ne bude semoglo dokazati tko je prvi udario i zapoËeo tuËnjavu, da se obojica osude na πestperpera (globe), to jest svaki na tri perpera.

C

O rokovima danim za ubojstva

U Velikom vijeÊu sabranome na opÊinskoj Placi, po obiËaju, na glas zvona, uzodobravanje puka na javnom zboru, kako je obiËaj na glas zvona na opÊinskojPlaci, bilo je odluËeno i potvreno da se knezu tijekom njegove sluæbe i njegovuSudu dade potpuna i neograniËena moÊ, ovlast i pravo da svima koji buduoptuæeni za ubojstvo ili zlodjelo rijeËju ili djelom dadu i odrede, kako im se svidii kako im bude odgovaralo, rok i rokove da se pred njima pojave, uzimajuÊi u

LIBER SEXTUS

328

maledicto et malefacto ad comparendum coram eis, habito respectu ad locumubi factum et commissum fuerit illud maleficium sive homicidium, non obstantealiquo statuto vel ordinamento hinc retro facto, loquente contra hanc libertatem.

IV.

De furtis

Ille qui fecerit furtum, pro1 primo furto condempnetur in quadruplum, prosecundo condempnetur in octuplum, pro tercio pro uno in duodecim, pro quartovero pro uno in viginti. Qui si non habet unde solvat, et furtum fuerit a duobusyperperis infra, fustigetur2. Si autem furtum ipsum fuerit a duobus usque adquinque yperpera, fustigetur et boletur. Si autem a quinque usque ad decem,perdat unum occulum3; si vero a4 decem usque viginti, perdat manum dextram.Si a viginti superius, perdat ambos occulos5.

[C. De furtis mulierum.]6

Nobilis vir dominus Andreas Dauro, comes Ragusii, de7 voluntate sui Minoriset Maioris Consilii, et cum laudo populi ad sonum campanarum more solitocongregati MCCLXXXXVIIII8, indictione9 secunda, die XXa10 mensis decembris,statuit et ordinavit: quod si qua mulier furtum fecerit a perperis II11 usque in V12,et non habuerit unde solvat13, frustigetur14; si a V usque in XX15, frustigetur etbuletur16; et si a XX17 superius, perdat nasum et bandiatur de civitate Ragusii etdistrictu.

V.

De robatoribus1 stratarum

Robatores stratarum pro prima robaria condempnentur2 in octuplum, prosecunda vero pro uno in sexdecim, et sic inde superius semper pena duplicetur.Qui si rapuerit usque ad unum yperperum et non habeat unde possit solverepenam, fustigetur et boletur; si autem rapuerit ab uno yperpero usque ad tres etnon habeat unde solvat, perdat unum occulum3. Si autem a tribus usque ad sex,perdat manum dextram. Sed si a sex usque ad decem, perdat ambos occulos; sivero a decem4 superius, suspendatur.

VI.

De violenciis1 mulieribus inlatis

Si mulierem quis contra voluntatem ipsius forçaverit, quod possit probari,solvat yperperos quinquaginta. Quod si non poterit solvere, perdat ambos

KNJIGA ©ESTA

329

obzir mjesto gdje to zlodjelo ili ubojstvo bude poËinjeno i izvrπeno, bez obzirana bilo koji prije doneseni propis ili uredbu koji se protive ovoj ovlasti.

IV.

O kraama

Onaj tko poËini krau, neka se za prvu krau osudi na Ëetverostruko, zadrugu osmerostruko, za treÊu dvanaesterostruko a za Ëetvrtu dvadeseterostruko.Ako kradljivac nema odakle platiti a kraa bude manja od dva perpera, neka seiπiba. Ako pak kraa bude od dva do pet perpera, neka se iπiba i obiljeæipeËatom. A ako bude od pet do deset, neka ostane bez jednoga oka; ako pak oddeset do dvadeset, neka mu se odsijeËe desna ruka. Ako ukrade viπe od dvadesetperpera, neka ostane bez oba oka.

(O kraama koje poËine æene) Plemeniti muæ gospodin Andrija Dauro, knez dubrovaËki, voljom svoga

Malog i Velikog vijeÊa i uz odobravanje puka, po obiËaju, sabrana na glas zvonatisuÊu dvjesto devedeset devete, druge indikcije, dvadesetog dana mjesecaprosinca, propisao je i naredio: ako neka æena poËini krau od dva do petperpera, a ne bude imala odakle platiti, neka se iπiba; ako (ukrade) od pet dodvadeset, neka se iπiba i obiljeæi uæarenim peËatom; ako ukrade viπe oddvadeset, neka joj se odsijeËe nos i neka se protjera iz Dubrovnika i izdubrovaËke oblasti.

V.

O drumskim razbojnicima

Drumski razbojnici neka se za prvu pljaËku osude na osmerostruko, za druguπesnaesterostruko, i tako naviπe neka se kazna uvijek udvostruËuje. Ako tajopljaËka do jednog perpera, a nije u stanju platiti, neka se iπiba i obiljeæiuæarenim peËatom; ako pak opljaËka od jednog do tri perpera, a nema odakleplatiti, neka ostane bez jednog oka. A ako opljaËka od tri do πest, neka mu seodsijeËe desna ruka. No ako opljaËka od πest do deset, neka ostane bez oba oka,a ako opljaËka od deset naviπe, neka se objesi.

VI.

O silovanju æena

Ako tko siluje æenu protiv njezine volje, a to se uzmogne dokazati, neka platipedeset perpera, a ne mogne li to platiti, neka ostane bez oba oka. Osim ako

LIBER SEXTUS

330

occulos2, nisi mulierem volentem velit accipere in uxorem; tunc enim si decomuni sit voluntate, nichil solvat, sed illam accipiat in uxorem.

VII.

De herbariis

Quecunque persona fecerit herbariam vel maleficium herbarie de quo aliquisposset mori vel perdere sensum, et hoc possit probari, quod per ipsam herbariamsit mortuus vel admiserit sensum, comburatur; et si non moriretur nec amiserit1

sensum, sit in providencia2 domini comitis. Eciam3 si non probabitur maleficiumherbarie, sed de eo suspicio4 habeatur, dominus comes secundum quod ei placet,inquirat maleficium supradictum.

VIII.

De hiis qui cartam falsam fecerit (sic)

Qui cartam falsam fecerit vel conscripserit, perdat manum dextram, si eipoterit1 probari.

IX.

De hiis qui cartam falsam produxerint

Si1 cartam falsam ad placitum pro sua utilitate quis2 adduxerit, perdatplacitum et veritatem suam et yperperos quinquaginta; quod si solvere nonpoterit, perdat manum dextram. Et hoc locum habeat si ipse fecit fieri cartamipsam. Si autem carta ipsa producta ad placitum que probatur falsa fuerit patrisvel avi vel antecessorum suorum, tunc qui eam producit defendat se per manusundecim hominum secum iurantium, quod cartam illam nescivit esse falsam,nec fecit eam, nec argumentavit illam, et perdat placitum tantum. Si autemprobaretur fecisse cartam illam vel iurare non poterit, paciatur penam superiuscomprehensam.

X.

De furtis vinearum

Intrans in vineam alicuius si uvam rapuerit vel aliquod aliud dampnumfecerit1, reddat dampnum et perdat yperperos quinque; quod si non habet undepossit solvere, fustigetur.

KNJIGA ©ESTA

331

æenu uz njezin pristanak bude htio oæeniti; tada, naime, ako oboje pristanu,neka ne plati niπta, nego neka je oæeni.

VII.

O trovaËima

Koja god osoba poËini trovanje ili zlodjelo trovanja od kojeg bi netko mogaoumrijeti ili siÊi s uma, a uzmogne se dokazati da je od trovanja umro ili siπao suma, neka se spali, a ako taj ne bi umro ni siπao s uma, neka gospodin knezprosudi (kako Êe ga kazniti). A ako zlodjelo trovanja i ne bude dokazano, ali onjemu postoji sumnja, neka gospodin knez, po svom nahoenju, provedepostupak o tom zlodjelu.

VIII.

O onima koji uËine laænu ispravu

Tko uËini ili napiπe laænu ispravu, neka mu se odsijeËe desna ruka, ako mu sebude moglo dokazati.

IX.

O onima koji podnesu laænu ispravu

Ako tko na sudu u svoju korist podnese laænu ispravu, neka izgubi spor ivjerodostojnost i pedeset perpera, a ako to ne uzmogne platiti, neka mu seodsijeËe desna ruka. A to se primjenjuje ako je sam dao uËiniti tu ispravu. Ako,meutim, ta na sudu podnesena isprava, za koju se dokaæe da je laæna, budeoËeva ili djedova ili njihovih predaka, neka se tada onaj koji je podnosi brani spomoÊu jedanaest supriseænika kako nije znao da je ta isprava laæna i da je nijeon uËinio ni za nju dao podatke, pa neka samo izgubi spor. Ako bi se pakdokazalo da jest napravio tu ispravu ili ne uzmogne prisegnuti, neka snosi prijeopisanu kaznu.

X.

O kraama u vinogradima

Ako onaj koji ue u neËiji vinograd bude krao groæe ili poËini neku druguπtetu, neka nadoknadi πtetu i plati pet perpera, a ako ne bude u stanju platiti,neka se iπiba.

LIBER SEXTUS

332

XI.

De hiis qui incidunt arbores

Si quis incideret1 arborem alicuus sine voluntate patroni illius arborispuniatur in yperperos duodecim, cuius pene medietas deveniat ad Comune etalia medietas ad patronum arboris si patronus ipse de hoc fuerit conquestus. Siautem d. comes ex suo officio2 sine lamentacione3 patroni hoc inquisierit, totumipsum bannum deveniat ad Comune.

XII.

De eo qui percusserit vicarium

Quicumque percusserit vicarium seu ripparium suum officium exercentem,condempnetur in duplum, et duplicem penam subsisteat (sic) quam subsisteretvel condempnaretur si alium hominem percussisset.

XIII.

De eo qui fraudat dacium in aliqua civitate unde venitdampnum Ragusio

Qui extra Ragusium in aliquo loco fraudaverit aliquod dacium vel abstuleritaliquid, nisi offendendo inimicos nostros, et propter hoc aliquod dampnumaliquo Raguseo evenerit, dampnum ipsum illi componat vel vadat ad terram ubidampnum fecit et faciat racionem1.

XIV.1

De blasfemantibus Deum

Qui blasfemaverit Deum et sanctos suos, solvat pro banno yperperum unum,quem si solvere non poterit, ligetur ad palum.

XV.

De hiis qui inprestant1 ludentibus

Qui alicui ludenti ad datos2 vel ad alios ludos, cum pignore vel sine pignore,inprestaverit3, solvat pro banno yperpera duo, et reddat debitori pignus sinealiqua peccunia.

KNJIGA ©ESTA

333

XI.

O onima koji posijeku stabla

Ako bi tko posjekao neËije stablo mimo volje njegova vlasnika, neka se kaznis dvanaest perpera, a pola od te kazne neka pripadne OpÊini, a druga polovicavlasniku stabla, ako sam vlasnik za to podnese tuæbu. Ako pak gospodin knezpokrene postupak bez vlasnikove tuæbe, neka cijela ta globa pripadne OpÊini.

XII.

O onomu koji udari kneæeva zamjenika

Tko god udari kneæeva zamjenika ili njegova zdura pri obavljanju duænosti,neka se osudi na dvostruko i snosi udvostruËenu kaznu koju bi snosio i na kojubi bio osuen ako bi udario drugoga Ëovjeka.

XIII.

O onomu koji poËini prijevaru glede daæbine u nekom gradupa odatle nastane πteta Dubrovniku

Tko u nekomu mjestu izvan Dubrovnika poËini prijevaru glede neke daæbineili πtogod otme, osim da naπkodi naπim neprijateljima, pa zbog toga nastaneπteta nekom DubrovËaninu, neka mu tu πtetu namiri ili neka poe u zemlju gdjeje poËinio πtetu, i za to odgovara.

XIV.

O onima koji psuju Boga

Tko opsuje Boga i njegove svece, neka za globu plati jedan perper, a ako nebude mogao platiti, neka se veæe za stup (srama).

XV.

O onima koji posuuju novac kockarima

Tko posudi novac nekomu koji se kocka i igra druge igre (na sreÊu), sazalogom ili bez zaloga, neka plati dva perpera globe a duæniku vrati zalog bezikakva novca.

LIBER SEXTUS

334

XVI.1

De sale

Qui salem portaverit in Ragusio, sive sit extraneus sive civis, discarcare (sic)salem ipsum vel vendere non possit, nisi Comuni Ragusii, sine voluntate etlicencia2 d. comitis. Qui si cum Comuni concordare3 non potest, nec haberelicenciam4 a predicto d. comite vendendi salem ipsum alteri quam Comuni,possit portare salem ipsum ubicunque voluerit extra Ragusium5. Si autemextraneus aliquis sine licencia2 d. comitis vendiderit salem alicui Raguseo, solvatpro banno yperperos decem et Raguseus qui comparaverit solvat pro bannoyperperos decem, et insuper perdat salem. Additum est quod quicumque, tamRaguseus quam foresterius, exoneraverit salem in Ragusio, solvat dictumbannum et perdat salem.

XVII.

Quod nullus vendat salem in Ragusio

ullus Raguseus in Ragusio vendat salem alteri Raguseo vel extraneo adminutum neque in grossum sine licencia1 d. comitis, et qui contra hocfecerit, perdat totum salem et det pro banno yperperos sex; quod sisolvere non poterit, fustigetur. Et qui a capite Comari versus Ragusium,

et a Budua versus Ragusium vendiderit salem, det pro banno yperperos vigintisex, et perdat precium salis quem vendidit. Eodem modo puniatur qui salemcum suo ligno vel cum ligno extraneorum ad naulum, vel quocumque alio modovel ingenio portaverit ad vendendum infra loca predicta.

MCCCVIIII, die VI augusti, tempore d. Andree Dauro, comitis Ragusii, perMinus et Maius Consilium et in publica concione2 additum fuit huic statuto:quod nullus Raguseus vel foresterius, cuiuscunque condicionis3 sit, audeat emerevel vendere in Ragusio vel districtu salem ab aliqua persona, nec contractum4

mercati, nec mercatum de sale facere per se vel per alium, aliquo modo velingenio sine licencia5 d. comitis et sui Minoris Consilii. Et qui contrafecerit,solvat pro banno yperperos X et perdat salem vel valorem salis, tam qui emeritquam qui vendiderit. Et simili pena puniatur mediator illius mercati. Et quiaccusaverit habeat medietatem. Et quilibet officialis6 personaliter teneaturaccusare.

C

MCCCCVIII, die VI mensis iunii, tempore d. Alovisii de Gocis, rectoris, inMaiori Conscilio ad sonum campane more solito congregato, in quo Consilio

KNJIGA ©ESTA

335

XVI.

O soli

Tko doveze sol u Dubrovnik, bio on stranac ili graanin, ne smije tu sol niiskrcati ni prodati bez privole i dopuπtenja gospodina kneza, osim OpÊinidubrovaËkoj. Ako se taj ne moæe nagoditi s OpÊinom niti dobiti dopuπtenjereËenoga gospodina kneza da tu sol proda drugomu umjesto OpÊini, smije tu solodvesti gdje god bude htio izvan Dubrovnika. Ako pak neki stranac bude prodaosol nekom DubrovËaninu bez dopuπtenja gospodina kneza, neka za kaznu platideset perpera, a DubrovËanin koji (je) kupi neka za kaznu plati deset perpera ipovrh toga neka mu se sol oduzme. Dodano je da koji god, bilo DubrovËaninbilo stranac (bez dopuπtenja), iskrca sol u Dubrovniku, plati naznaËenu kaznu ida mu se sol oduzme.

XVII.

Da nitko ne prodaje sol u Dubrovniku

Neka nijedan DubrovËanin ne prodaje sol u Dubrovniku drugomDubrovËaninu ni strancu, ni na malo ni na veliko, bez dopuπtenja gospodinakneza, a tko to prekrπi, neka mu se sva sol oduzme i neka za kaznu plati πestperpera, a ako to ne bude mogao platiti, neka se iπiba. I tko od rta Komari premaDubrovniku i od Budve prema Dubrovniku bude prodavao sol, neka za kaznudade dvadeset πest perpera i neka mu se oduzme utræak od soli koju je prodao.Na isti naËin neka se kazni tko svojim plovilom ili plovilom stranaca koje unajmiili bilo kojim drugim naËinom ili izgovorom doveze sol radi prodaje izmeu prijereËenih mjesta.

TisuÊu tristo devete godine, dana πestog kolovoza, u vrijeme gospodinaAndrije Daura, kneza dubrovaËkoga, ovoj je odluci po Malom i Velikom vijeÊu ina javnom zboru bilo dodano da se nijedan DubrovËanin ni stranac, bilo kojegpoloæaja, ne usudi kupiti ili prodati sol u Dubrovniku ili (dubrovaËkoj) oblasti odbilo koje osobe niti zakljuËiti ugovor o prodaji ni prodati sol sam ili prekodrugoga, ni na koji naËin i ni uz kakvu izliku, bez dopuπtenja gospodina kneza injegova Malog vijeÊa. A tko to prekrπi, neka za kaznu plati deset perpera i nekamu se oduzme sol i utræak od soli, kako kupcu tako i prodavatelju. I neka seistom kaznom kazni posrednik te trgovine. A tko prijavi, neka dobije polovicu.I neka svaki sluæbenik osobno bude obvezan prijaviti.

C

TisuÊu Ëetiristo osme godine, πestog dana mjeseca lipnja, u vrijeme knezagospodina Alojzija GuËetiÊa, u Velikom vijeÊu sabranom, po obiËaju, na glas

LIBER SEXTUS

336

fuerunt consiliarii LXI, captum fuit per quinquaginta tres, quod adatur prescriptostatuto salis hec aditio, videlicet: quod barcha vel aliud lignum que vel quodinventum fuerit portare sal in contrabando ad loca vetita, comburatur omnino,et quod patronus cum marinariis navigantibus cum ipsa barcha stet in carceribusComunis per tres menses continuos, non obstantibus aliis statutis et penis; questatuta et pene remaneant in sua firmitate.

XVIII.

De hiis qui elliguntur in officiis1

Ellectus in ambaxatorem vel ad aliquod aliud officium, si ire vel officiumipsum facere noluerit, solvat pro banno yperperos viginti quinque. Nisi iustumhabeat impedimentum in persona sua, de quo impedimento credatur ellecto inambaxatorem iuranti2; aliis3 autem non, nisi probent ipsum impedimentum:tunc enim nichil solvant. Additum est quod ellectus in ambaxatorem, si poteritprobare legittime quod ceperit viagium antequam electus4, aut si poterit probarequod pater vel mater, frater aut uxor vel filius sive filia sit impeditus vel impeditagravi infirmitate corporea, vel eciam5 si poterit probare, quod sit paratus facerenupcias6 filii vel filie, videlicet ad tale tempus quod non possit redire deambaxaria ad quam fuerit electus, vel ad tempus illud in quo ordinavit facerenupcias6. Si poterit probare legittime aliquod ex dictis inpedimentis7, iurandoeciam5 quod ipse non remanet propter aliud, nisi propter aliquod exinpedimentis7 predictis, tunc non compellatur ire in dictam ambaxariam, necpenam aliquam solvere teneatur.

Tempore egregii militis d. Marini Badoarii, comitis Ragusii, additum eststatuto, quod infrascripti officiales non solvant penam: superstans arsenatus,comites insularum et Astaree, officiales cere.

XIX.

De minoribus commitentibus1 maleficia

Infans minor, videlicet quatuordecim annorum, si aliquod maleficiumcommiserit, sit in providencia2 d. comitis et sue Curie punire eum, habitorespectu ad etatem suam.

KNJIGA ©ESTA

337

zvona, a u vijeÊu je bio nazoËan 61 vijeÊnik, zakljuËeno je s pedeset i tri glasa dase prije zapisanoj zakonskoj odluci o soli doda ova dopuna, to jest da se barka,ili drugo plovilo za koje se utvrdi da je krijumËarski vozilo sol u zabranjenamjesta, sasvim spali i da patrun s mornarima koji plove tom barkom ostane utamnicama tri puna mjeseca neovisno o drugim zakonskim odlukama i(zaprijeÊenim) kaznama; te odluke i kazne neka ostanu na snazi.

XVIII.

O onima koji se biraju u sluæbe

Izabrani za poklisara ili za neku drugu sluæbu, ako ne bude htio iÊi ili obnaπatitu sluæbu, neka za kaznu plati dvadeset i pet perpera, osim ako ima opravdanuosobnu zapreku. A glede te zapreke neka se izabraniku za poklisara vjeruje naprisegu; drugima pak ne, ne dokaæu li tu zapreku; ako je naime dokaæu, nekaniπta ne plate. Dodano je da se izabrani za poklisara ne treba siliti da poe ureËeno poslanstvo niti da plati bilo kakvu kaznu ako bude mogao zakonitodokazati da je krenuo na put prije nego je bio izabran, ili ako uzmogne dokazatida su mu otac ili majka, brat ili æena, sin ili kÊer u teπkoj tjelesnoj slabosti, ili istotako ako bude mogao dokazati da se sprema obaviti svadbu sina ili kÊeri, pa senaime ne moæe vratiti s poslanstva na koje je biran u vrijeme kad je odredioobaviti svadbu. Osim zakonitog dokazivanja neke od tih zapreka mora iprisegnuti da ne ostaje zbog drugoga, nego zbog neke od tih zapreka.

U vrijeme vrloga viteza gospodina Marina Badoera, kneza dubrovaËkoga,ovoj je zakonskoj odluci dodano da kaznu ne plaÊaju ovi sluæbenici: nadstojnikarsenala, knezovi otoka i Astareje, sluæbenici πto skrbe o vosku.

XIX.

O maloljetnim poËiniteljima zlodjela

Ako neko zlodjelo poËini maloljetno dijete, naime do Ëetrnaest godina, nekagospodin knez i njegov Sud prosude kako ga kazniti, imajuÊi obzira premanjegovoj dobi.

LIBER SEXTUS

338

XX.

De hiis qui vadunt post tercium sonum campane

Inventus post tercium sonum campane sine lumine, solvat pro bannoyperperum unum, nisi veniret de vinea vel iret ad succurendum navem quandoest tempestas maris et venti, quod sit in providencia1 d. comitis et sue Curie. Sivero inventus portaverit lumen, sit in providencia1 d. comitis qui habebitrespectum ad famam illius.

XXI.

De hiis qui vendunt Dalmisianis

Raguseus qui vendiderit navem vel aliud lignum in Dalmisio, solvat probanno yperperos centum et perdat precium ligni.

XXII.

De hiis qui comparant a Dalmisianis

Qui scienter comparaverit lignum aliquod a Dalmisianis vel ab aliis piratis,solvet pro banno yperperos viginti quinque, et lignum illud incendatur. Additumest: quod si patronus dicti ligni apparuerit, illud lignum reddatur patrono ipsiusligni. Et eciam1 remaneat in providencia2 d. comitis et sue Curie ad incendendumdictum lignum vel tenendum illud, ut melius videbitur, si non apparuerit aliquispatronus ligni predicti.

XXIII.

De hiis qui prohiciunt1 savornam in portu

Si quis proiecerit, id est iactaverit in2 portu saornam aut ros (sic) vel breciassive inmundicias sine mandato d. comitis, solvat pro banno yperpera duo, quodsi solvere non poterit, fustigetur; et ille qui hunc manifestaverit, habeat quartampartem banni.

KNJIGA ©ESTA

339

XX.

O onima koji se kreÊu nakon treÊeg oglaπivanja zvona

Tko se zateËe bez svjetiljke iza treÊeg oglaπivanja zvona, neka za kaznu platijedan perper, osim ako bi se vraÊao iz vinograda ili bi iπao priteÊi u pomoÊ brodukad je olujna jaËina mora ili vjetra, a to neka bude stvar slobodne prosudbekneza i njegova Suda. Ako pak zateËeni bude nosio svjetiljku, neka bude naprosudbu gospodina kneza, koji Êe imati u vidu na kakvu je taj glasu.

XXI.

O onima koji prodaju Omiπanima

DubrovËanin koji proda brod ili drugo plovilo u Omiπu, neka za kaznu platisto perpera i neka mu se oduzme utræak od plovila.

XXII.

O onima koji od Omiπana kupuju

Tko svijesno od Omiπana ili ostalih gusara kupi neko plovilo, neka za kaznuplati dvadeset i pet perpera a to plovilo neka se zapali. Dodano je da se toplovilo, ako se pojavi njegov patrun, vrati patrunu. Isto tako neka ostane zaslobodnu prosudbu gospodina kneza i njegova Suda treba li to plovilo zapaliti ilida se zadræi, kako se ocijeni boljim, ako se ne pojavi nijedan patrun prije reËenogplovila.

XXIII.

O onima koji u luku bacaju brodski balast

Ako netko bude u luku bacao brodski balast ili rujevinu ili otpatke beznaredbe gospodina kneza, neka za kaznu plati dva perpera, a ako ih ne uzmogneplatiti, neka se iπiba, a Ëetvrtinu od kazne neka dobije onaj koji toga prijavi.

LIBER SEXTUS

340

XXIV.

De portantibus arma per civitatem

Qui portaverit cutellum feritorium vel alia arma facta ad offendendum percivitatem1 in die, solvat pro banno yperpera duo, qui autem in nocte, solvatyperpera quinque et perdat arma2

XXV.

De foresteriis portantibus arma

Foresterius comorans in civitate Ragusii, non tamen1 habitans ibi, si2 armafraudulenta portaverit, solvat pro banno yperperum unum; sit tamen hoc3 inprovidencia4 d. comitis.

XXVI.

De tabernis vendentibus post tercium sonum campane

Taberna que post tercium sonum campane inventa fuerit aperta vel in quavendetur vinum post ipsum tercium sonum campane aliis quam capitaneo cumcustodibus civitatis illius noctis, solvat pro banno yperperum unum, cuiusmedietas sit Comunis et alia medietas custodum1 illius noctis.

XXVII.

De victualibus que possunt haberi in burgo

Cum post construccionem1 muri burgus pro civitate2 habeatur, statuimusquod habitantes in burgo possint ibidem tenere victualia, vinum autem ibidemhabere non possint, nisi habentes domos lapideas, id est de petra: illi enimpossint habere vinum ad voluntatem suam.

XXVIII.

De iniuriis

Super iniuriis quas viri vel mulieres dixerint inter se vel iudicibus autconsiliariis, super comminacionibus1 et aliis maledictis, d. comiti damusarbitrium ut in providencia2 ipsius sit punire omnia supradicta, cum isto tamen

KNJIGA ©ESTA

341

XXIV.

O onima koji po Gradu nose oruæje

Tko po Gradu bude danju nosio noæ za ranjavanje ili drugo napadaËkooruæje, neka za kaznu plati dva perpera, a (ako to bude) noÊu, neka plati petperpera i neka mu se oruæje oduzme.

XXV.

O strancima koji nose oruæje

Ako napadaËko oruæje bude nosio stranac koji boravi u gradu Dubrovniku,ali tu nema prebivaliπte, neka za kaznu plati jedan perper, no neka to bude stvarslobodne prosudbe gospodina kneza.

XXVI.

O krËmama koje prodaju nakon treÊeg oglaπivanja zvona

KrËma koja se nae otvorena iza treÊeg oglaπivanja zvona ili u kojoj se nakontog treÊeg oglaπivanja zvona prodaje vino drugima, osim kapetanu s ËuvarimaGrada na duænosti te noÊi, neka za kaznu plati jedan perper, a od toga nekapolovica bude OpÊini, a druga polovica Ëuvarima noÊi.

XXVII.

O namirnicama koje se mogu dræati u predgrau

BuduÊi da se predgrae nakon izgradnje zida smatra Gradom, odreujemo dastanovnici predgraa tamo mogu dræati namirnice, ali da vino tamo ne mogudræati ako nemaju zidane, to jest kamene kuÊe; ti, naime, mogu dræati vino posvojoj volji.

XXVIII.

O uvredama

Za uvrede πto ih muæevi ili æene izreknu izmeu sebe ili sucima ilivijeÊnicima, za prijetnje i ostale zle rijeËi, dajemo punu ovlast gospodinu knezuda u njegovoj slobodnoj prosudbi bude kaænjavanje svega spomenutoga, ali uz

LIBER SEXTUS

342

temperamento3 quod, sicut minus iniuriosum est dictum factum, sic4 dicti quamfacti minor sit pena.

XXIX.

De contumacibus1 super maleficiis

Vocatus ad Curiam ter per ripparium super aliqua iniuria dicti vel facti velmaleficio2, si3 contumaciter venire contempserit, pro4 iudicato super ipsa iniuriahabeatur, et veniens postea, super hoc non audiatur.

Tempore egregii militis d. Marini Badoarii5, comitis Ragusii, curente annoDomini MCCLXXXXIII6, de mense marcii7, per ipsum d. comitem, cumvoluntate Minoris et Maioris Consilii et laudo populi additum est quodquicumque accusatus fuerit de aliqua iniuria dicti vel facti vel maleficio8, habeatterminum trium dierum infra quem venire debeat ad racionem9, et elapsotermino pro iudicato habeatur.

Item, eodem tempore d. Marini Badoarii, comitis Ragusii, curenteM˚CC˚LXXXXIII10, mensis marcii, per ipsum d. comitem, cum voluntate Minoriset Maioris Consilii et laudo populi, additum est quod si aliquis accusatus fueritde aliquo homicidio, et non venerit ad mandata d. comitis infra terminumconstitutum, et contumax fuerit, dictus accusatus quandocunque fecerit pacemet concordium cum parentibus mortui, quod ei contumacia11 remittatur et possitvenire ad racionem9 coram d. comite et sua Curia, et tunc procedatur contra eumsecundum precepit ordo iuris. Et nichilominus, tempore accusationis, d. comesper sacramentum inquirere teneatur testes super dicto maleficio diligenter. Etintelligantur isti parentes, cum quibus debet fieri pax predicta, pater, mater, filiiet fratres et sorores; et si predicti non fuerint, tunc intelligantur aliipropinquiores12.

XXX.

De Raguseo qui fecit iniuriam foresterio

Raguseus si foresterium percusserit vel verberaverit, aut ei aliquam aliaminiuriam fecerit, de banno quod propter hoc Raguseus ipse solverit, nichil habeatforesterius, sed totum deveniat ad Comune. Idem est de viris et mulieribuspercucientibus, iniuriantibus vel verberantibus se ad invicem. Hoc idemstatuimus, si foresterius percusserit aut verberaverit Raguseum vel ei aliquamaliam iniuriam fecerit.

KNJIGA ©ESTA

343

umjerenost, tako da bude manja kazna za reËeno nego za uËinjeno, kao πto jemanja πteta ono πto je reËeno od onoga πto je uËinjeno.

XXIX.

O onima koji se ogluπe u kaznenim djelima

Onaj tko se i na tri poziva zdura na sud zbog neke usmene ili tvorne uvredeili nekoga zlodjela bude ustrajno ogluπivao, neka se smatra osuenim za tuuvredu, pa ako poslije doe, neka se o tome ne sasluπa.

U vrijeme vrloga viteza gospodina Marina Badoera, kneza dubrovaËkoga,tekuÊe godine Gospodnje tisuÊu dvjesto devedeset treÊe, mjeseca oæujka, poistom gospodinu knezu, voljom Malog i Velikog vijeÊa i uz odobravanje puka,dodano je da tko god bude optuæen za neku usmenu ili tvornu uvredu ilizlodjelo, ima rok od tri dana u kojemu mora pristupiti sudu, a nakon πto isteËerok, da se smatra osuenim.

Takoer u isto vrijeme gospodina Marina Badoera, kneza dubrovaËkoga,tekuÊe tisuÊu dvjesto devedeset treÊe, mjeseca oæujka, po istom gospodinuknezu, voljom Malog i Velikog vijeÊa i uz odobravanje puka, dodano je: ako tkobude optuæen za koje ubojstvo, pa ne pristupi u odreenom roku po nalogu predgospodina kneza i ogluπi se, neka se dotiËnom optuæeniku ogluha oprosti kadgod se pomiri i nagodi s rodbinom pokojnika, te da moæe doÊi odgovarati predgospodinom knezom i njegovim Sudom i da se tada protiv njega provodipostupak kako je propisano procesnim pravom. I da je gospodin knez svejednoobvezan u vrijeme optuæbe svjedoke pod prisegom pomnjivo ispitati ospomenutom zlodjelu. A da se pod tom rodbinom podrazumijevaju otac, majka,sinovi te braÊa i sestre, a ako ne bude prije spomenutih, tada se podrazumijevajuostali bliæi po srodstvu.

XXX.

O DubrovËaninu koji ozlijedi stranca

Ako DubrovËanin udari ili istuËe stranca ili ga kako drugaËije ozlijedi, nekaod kazne koju za to DubrovËanin bude platio niπta ne ide strancu, nego neka svepripadne OpÊini. Isto vrijedi za meusobno udaranje, ozlijede i tuËnjave izmeumuæeva i æena. To isto odreujemo ako stranac udari ili istuËe DubrovËanina, iliga kako drugaËije ozlijedi.

LIBER SEXTUS

344

XXXI.

De Raguseo vendente blavam in domo sua

Nullus Raguseus nec forensis vendat aliquam blavam in domo neque inaliquo loco nisi fundico, sine licencia1 d. comitis, sub pena yperperorumquinque; et quicunque accussaverit2, habeat medietatem, et Comune aliammedietatem.

XXXII.

De hiis qui fregerit crucem vel sigillum

Si per d. comitem et suam Curiam fuerit posita crux in vinea vel in navi autalio ligno sive in aliqua quacunque re alicuius, vel domus aut stacio1 sigilata2

occassione3 dandi aptagi4, et ille in cuius re crux est posita, vel domus aut staciosigillata, deiectaverit vel deiectari5 fecerit crucem et frangerit aut frangi feceritsigillum per fraudem, quod si probari possit, solvat pro banno yperpera6

duodecim, que yperpera deveniant ad Comune Ragusii.

XXXIII.

De hiis qui intrant in domos aliorum et faciunt eis iniuriam

Si aliquis intraverit in domum alterius et verberaverit vel percusseritpatronum vel patronam ipsius domus, vel fecerit ei aliquod forcium1 vel aliquidvi, id est2 per forcium inde abstulerit, solvat pro banno yperpera viginti quatuor,videlicet duodecim pro intratica domus, et duodecim pro exitu; de quibusverberatus vel verberata habeat medietatem, si lamentacionem3 coram d. comitede hoc fecerit. Si autem lamentacionem4 non fecerit, sed d. comes ex suo officioprocesserit, verberatus vel verberata nichil habeat, sed tota condempnacio5

deveniat6 ad Comune. Si autem dictum maleficium fiat de nocte, et probari nonpossit per testes masculos, valeat super hoc testimonium mulierum a duabussupra, ita tamen, quod ille qui condempnari debeat in yperpera viginti quatuor,si per masculos probaretur, condempnetur in duodecim tantum, videlicet sexpro intrata et sex pro exitu, quando per mulieres probatur.

C

Anno Domini millesimo trecentesimo sexagesimo sexto, indicione quarta,die vigesimo septimo mensis augusti. Nos Petrangna de Bonda rector ComunisRagusii, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii et cum laudo populi sonocampanarum more solito congregati, considerantes quod per fragilitatem et

KNJIGA ©ESTA

345

XXXI.

O DubrovËaninu koji u svojoj kuÊi prodaje æito

Neka nijedan DubrovËanin ni stranac, pod prijetnjom globe od pet perpera,ne prodaje bez dopuπtenja gospodina kneza nikakvo æito u kuÊi ni na bilokojemu mjestu, osim u (opÊinskoj) æitnici, a tko god to prijavi, neka dobijepolovicu globe, a drugu polovicu OpÊina.

XXXII

O onima koji polome kriæ ili peËat

Ako gospodin knez i njegov Sud postave kriæ u vinogradu, ili na brodu, ili nadrugom plovilu, ili na bilo kojoj stvari, ili bude zapeËaÊena kuÊa ili duÊan radidavanja zaloga (aptagi) pa onaj na Ëijoj je stvari postavljen kriæ ili mu budezapeËaÊena kuÊa ili duÊan, prijevarno baci ili dade baciti kriæ, ili slomi ili dadeslomiti peËat, a to se bude moglo dokazati, neka za kaznu plati dvanaestperpera, koji imaju pripasti OpÊini dubrovaËkoj.

XXXIII.

O onima koji uu u kuÊe drugih pa ih napadnu

Ako tko ue u tuu kuÊu pa istuËe ili udari domaÊina, ili domaÊicu, ili poËinineko nasilje ili odatle neπto nasilno odnese, neka za kaznu plati dvadeset i Ëetiriperpera, to jest dvanaest za upad u kuÊu i dvanaest za izlazak; neka od togaudareni, ili udarena, dobije polovicu ako za to pred gospodinom knezompodnese tuæbu. Ako pak ne podnese tuæbu, nego gospodin knez pokrenepostupak po sluæbenoj duænosti, neka udareni, ili udarena, ne dobije niπta, negoneka Ëitava kazna pripadne OpÊini. Ako se pak reËeno zlodjelo dogodi noÊu i nebude se moglo dokazati s pomoÊu muπkih svjedoka, neka o tome vrijedisvjedoËanstvo dviju ili viπe æena s tim da Êe se onaj koji se ima osuditi nadvadeset i Ëetiri perpera da se dokazalo putem muπkih, osuditi samo nadvanaest, to jest πest za upad a πest za izlazak, kad se dokazuje iskazom æenskihsvjedoka.

C

Godine Gospodnje tisuÊu tristo πezdeset πeste, Ëetvrte indikcije, dvadesetsedmog dana mjeseca kolovoza. Mi, Petranja BundiÊ, knez dubrovaËki, voljomMalog i Velikog vijeÊa i uz odobravanje puka sabranoga, po obiËaju, na glaszvona, prosuujuÊi da se zbog slabosti i zloÊe sluπkinja mogu ili bi se mogle

LIBER SEXTUS

346

maliciam servitialium multa enormia pericula accidere possunt vel possent,ponendo homines in domum patronorum vel patronarum, statuimus etordinamus: quod si qua servitialis a modo in antea ponet aliquem hominem indomum patroni vel patrone sine licentia patroni vel patrone, quod dicte servitialinasus amputetur de vultu. Et si quis homo capietur in domo alicuius patroni velpatrone qui intraverit domum sine licentia patroni vel patrone, ad servitialemaliquam, stare debeat menses sex in carceribus inferioribus; qui si aufugerit decarceribus antequam compleverit menses sex, si postea capietur vel de suavoluntate reverteretur ad carceres, quod tunc solummodo terminus dictuscurrere incipiat. Et si non posset capi in domo vel non posset sibi probari, tuncsit in discretione d. rectoris qui esse debeat cum omnibus iudicibus adpuniendum illum vel illos qui fuerint accusati intrasse domum alicuius patronivel patrone ad servicialem aliquam; qui d. rector debeat se adherere voluntatimaioris partis omnium iudicum, et ipsam executioni mandare in puniendo illumvel illos qui intravissent domum ad aliquam servicialem, et non fuissent capti veleis probari non posset.

XXXIV.

De maleficiis de nocte

Qui extra domum in Platea vel in Campo de nocte percusserit velverberaverit aliquem, et per testes masculos probari non possit, valeat in hoctestimonium mulierum a1 duobus2 supra. Ita tamen, quod qui condempnaridebet, non possit condempnari pro testimonio mulierum, nisi medietatem de eoquod condempnaretur si probatum esset per testes masculos. Et intelligatur noxin isto casu: pulsato tintinabolo tercio usque ad diem.

XXXV.

De vino de foris non portando

Prohibemus quod nullus Raguseus portet vinum de foris in Ragusio1 causavendendi vel donandi illud aut portandi2 ad domum suam, ultra illud quodordinatum est per d. comitem et Comune Ragusii in capitulari de vino; et quicontra hoc fecerit, solvat yperperos XXV pro banno, et totum vinum superfluumstampanetur; si autem fuerit foresterius qui contra hoc fecerit, perdat vinumipsum. Eo salvo, quod fratres predicatores et minores possint recipere vinum proelemosina3 ab omni persona que venit in Ragusio, non emendo illud. Et possunteciam4 adducere vinum de foris undecumque voluerint pro eorumsustentacione5. Et quicumque accusaverit contrafacientem, habeat medietatemsupradictorum yperperorum de pena si per eius accusam veritas poterit reperiri.

KNJIGA ©ESTA

347

dogoditi mnoge krupne pogibli kad puπtaju ljude u kuÊu domaÊina, ili domaÊice,odreujemo i nalaæemo: ako koja sluπkinja odsad ubuduÊe pusti nekog muπkarcau kuÊu domaÊina, ili domaÊice, neka se toj sluπkinji odsijeËe nos s lica. A ako ukuÊi kojega domaÊina, ili domaÊice, bude uhvaÊen neki muπkarac koji bi bezdozvole domaÊina uπao k nekoj sluπkinji, da mora odleæati πest mjeseci u donjimtamnicama. Ako taj pobjegne iz tamnice prije nego odleæi πest mjeseci, pa akoposlije bude uhvaÊen ili se svojevoljno vrati u tamnice, neka tek tada poËne teÊireËeni rok. A ako se ne bi mogao uhvatiti u kuÊi ili mu se ne bi moglo dokazati,neka onda gospodin knez, koji mora biti sa svim sucima, prosudi gledekaænjavanja onoga ili onih koji budu optuæeni da su uπli u kuÊu kojegadomaÊina, ili domaÊice, k nekoj sluπkinji. A taj gospodin knez mora se priklonitivolji veÊine svih sudaca i provesti je u djelo kaænjavajuÊi onoga ili one koji bi uπliu kuÊu k nekoj sluπkinji, a ne bi bili uhvaÊeni na djelu ili im se ne bi moglodokazati.

XXXIV.

O noÊnim zlodjelima

Tko izvan kuÊe, na Placi ili na Poljani, nekoga udari ili istuËe noÊu, a to se nebi moglo dokazati svjedoËenjem muπkih svjedoka, neka o tome vrijedi iskazdviju ili viπe æena. Ali tako da onaj koji mora biti osuen ne moæe po svjedoËenjuæena biti osuen viπe nego na polovicu onoga na πto bi bio osuen da su bilimuπki svjedoci. A neka se u ovom sluËaju pod noÊu podrazumijeva (vrijeme) odoglaπenja treÊeg zvona do svanuÊa.

XXXV.

O tome da se vino ne smije izvana uvoziti

Zabranjujemo da ijedan DubrovËanin doprema vino izvana u Dubrovnik radiprodaje ili darivanja ili donoπenja u svoju kuÊu povrh onoga πto su odrediligospodin knez i OpÊina dubrovaËka u pravilniku o vinu; tko bude Ëinio protivnotome, neka za kaznu plati dvadeset i pet perpera a vino πto pretjeËe, neka se sveprolije. Ako pak prekrπitelj bude stranac, neka mu se vino oduzme, uz iznimkuda braÊa Propovjednici i Mala braÊa mogu primiti vino za milostinju od svakeosobe koja doe u Dubrovnik, ne kupujuÊi ga. A za svoje uzdræavanje mogu istotako dovesti vino izvana odakle god budu htjeli. A tko god prijavi prekrπitelja,neka dobije polovicu prije reËenih perpera od kazne ako se po njegovoj prijavibude mogla utvrditi istina.

LIBER SEXTUS

348

Anno domini MCCCXX, indicione tercia, die XIIII6 februarii, tempore d.Ugolini Iustiniani7, comitis Ragusii8, per ipsum d. comitem cum voluntate suiMinoris et Maioris Consilii et cum laudo populi sono9 campane more solitocongregato, statutum fuit et hordinatum10, quod de cetero nullus foresterius11

cuiuscumque condicionis12 existat, portet vinum de foris in Ragusium causavendendi vel donandi aut portandi domui sue habitacionis, sub pena XXVperperorum13, et totum vinum stampetur, et accusator habeat medietatembanni, si per eius accusam poterit reperiri.

XXXVI.

De hiis qui adducunt vinum de foris ad vendendum

Raguseus qui adduxerit vinum de foris et fecerit portum ad vendendum illuda portu Budue usque ad capud Comari1, perdat vinum illud et solvat pro bannoyperpera2 duo; vinum autem de Ragusio extractum quilibet possit in omni locovendere sine dampno et pena.

XXXVII.

De hiis qui cum vino veniunt in portu Ragusii

Si aliquod lignum Raguseorum1 vel foresteriorum venerit ad portum Ragusiicum carico vini, iusticiarii ordinati super facto vini, vel d. comes si ipsi nonfuerint, iurari faciet patronum illius vini vel nauclerium et quatuor de marinariis,si patronus non esset, quod in Ragusio vel districtu eius non vendent, necdonabunt, nec discaricabunt2, nec vendi, nec discaricari3 facient aliquid de ipsovino sine licencia4 d. comitis et sui Consilii. Et donec lignum illud steterit inportu Ragusii, d. comes dabit duos homines pro Comuni, qui vinum ipsumcustodiant, ad expensas patroni vel illorum qui sunt in ligno, si patronus nonesset.

XXXVIII.

De hiis qui tenent vinum in burgo

Quicumque in burgo tenuerit vel vendiderit vinum, exceptis illis qui habentdomos lapideas, id est de petra, solvet yperpera duo pro banno, et vinum ipsumstampanetur, cuius banni medietatem habeat accusator.

KNJIGA ©ESTA

349

Godine Gospodnje tisuÊu tristo dvadesete, treÊe indikcije, ËetrnaestogaveljaËe, u vrijeme Ugolina Giustinianija, kneza dubrovaËkoga, po istomegospodinu knezu, voljom njegova Malog i Velikog vijeÊa i uz odobravanje pukasabranoga, po obiËaju, na znak zvona, bilo je odluËeno i nareeno da ubuduÊenijedan stranac, bilo kojeg poloæaja, ne donosi u Dubrovnik vino izvana radiprodaje ili darivanja ili donoπenja u kuÊu gdje boravi, pod prijetnjom globe od 25perpera, i da se sve vino prolije, a da prijavitelj dobije polovicu od kazne ako bise po njegovoj prijavi mogla utvrditi istina.

XXXVI.

O onima koji dovoze vino izvana za prodaju

DubrovËaninu koji doveze vino izvana i pristane u luku da ga proda, od lukeBudve do rta Komari, neka se to vino oduzme i neka za kaznu plati dva perpera;vino pak izvezeno iz Dubrovnika svatko smije prodati na svakome mjestu, bezπtete i kazne.

XXXVII.

O onima koji s vinom dolaze u dubrovaËku luku

Ako neko plovilo DubrovËana ili stranaca doe u dubrovaËku luku s teretomvina, justicijari odreeni za pitanja vina ili gospodin knez, ako njih ne bude,zatraæit Êe da vlasnik toga vina ili nokjer i Ëetvorica mornara, ako ne budevlasnika, prisegnu da niπta od toga vina ne Êe bez dopuπtenja gospodina knezai njegova VijeÊa u Dubrovniku ili u njegovoj oblasti prodati ni darovati niiskrcati, niti Êe dati prodati ili iskrcati. A dok to plovilo bude stalo u dubrovaËkojluci, gospodin Êe knez dati uime OpÊine dva Ëovjeka da to vino Ëuvaju na troπakpatruna ili onih koji su na plovilu ako ne bude patruna.

XXXVIII.

O onima koji dræe vino u predgrau

Tko god bude u predgrau dræao ili prodavao vino, izuzev onih koji imajuzidane kuÊe, to jest od kamena, neka za kaznu plati dva perpera i neka se to vinoprolije, a neka prijavitelj dobije polovicu te globe.

LIBER SEXTUS

350

XXXIX.

De acceto (sic)

Accetum (sic) in Ragusio (sic) Raguseus vel foresterius causa vendendiportare non possit. Pro utilitate autem domus sue Raguseus usque ad mediumquingum portare possit ad voluntatem1 suam. Et Raguseus qui contra hocfecerit, solvat pro banno yperpera duo, et accetum2 superfluum stampanetur, etmedietas banni sit accusatoris; si autem fuerit foresterius, perdat accetum ipsum.

XL.

De molça

Molçam ad vendendum facere nemo possit, et qui fecerit solvat pro bannoyperpera duo, et tota illa molça1 stampanetur; et qui accusaverit, habeatmedietatem banni. Ad bibendum autem in domo sua quilibet possit faceremolçam.

XLI.

De vino insularum

Damus licenciam1 insulis Iupane, Dalafote et Calamote, ut vinum quodnascitur in qualibet istarum insularum possit in eadem insula vendi ad tabernam;de una autem insula ad aliam, vinum illud ad vendendum portari non possit. Illetamen, qui habet vineas in aliqua predictarum insularum, possit ibidem de vinoin ea natum (sic) ad suam voluntatem dimittere, et si voluerit, vendere abtabernam. Sed si aliquis voluerit extrahere vinum de civitate Ragusii, et portareipsum ad aliquam ipsarum insularum causa vendendi ipsum in taberna, faciathoc cum licencia2 d. comitis, dicendo ei quantitatem ipsius vini. Qui autemcontra hoc fecerit, solvat yperpera duo pro banno, et vinum adductum de forisstampanetur.

XLII.

De percussionibus servorum

Si servus vel ancilla alicuius percusserit aliquem francum seu mulieremliberam, de quocumque1 seu cum qualibet re cum qua potest percuti, etpercussus seu percussa de hoc fecerit lamentacionem, et probet se a servo velancilla percussum, possit d. comes condempnare illum servum vel ancillam in

KNJIGA ©ESTA

351

XXXIX.

O octu

Ocat u Dubrovnik ne smije radi prodaje dopremati ni DubrovËanin nistranac. Meutim, za potrebe svoje kuÊe DubrovËanin moæe slobodno donijetido pola vjedra. A DubrovËanin koji ovo prekrπi, neka za kaznu plati dva perperai neka se viπak prolije, a polovica od kazne neka se dade prijavitelju. Ako pak(prekrπitelj) bude stranac, neka mu se taj ocat oduzme.

XL.

O medovini

Nitko ne smije praviti medovinu za prodaju, a tko bude pravio, neka zakaznu plati dva perpera i neka se sva medovina prolije; tko prijavi, neka dobijepolovicu od kazne. Za piÊe pak u svojoj kuÊi neka svatko slobodno pravimedovinu.

XLI.

O otoËnom vinu

Dajemo dopuπtenje otocima ©ipanu, Lopudu i KoloËepu da se vino πto rodina bilo kojem od tih otoka, moæe prodavati u krËmi na istom otoku; ne smije sepak nositi na prodaju s jednog otoka na drugi. Meutim, onaj tko ima vinogradena nekom od tih otoka, slobodno smije ostaviti vina πto ondje rodi i prodavati ukrËmi bude li htio. Ali ako tko bude htio izvesti vino iz grada Dubrovnika iodnijeti ga na neki od tih otoka radi prodaje u krËmi, neka to uËini sdopuπtenjem gospodina kneza, iskazujuÊi mu koliËinu toga vina. Tko pak toprekrπi, neka za kaznu plati dva perpera i neka mu se prolije vino dovezenoizvana.

XLII.

O udarcima koje nanesu robovi (servi)

Ako neËiji rob ili robinja udare kojeg slobodnjaka ili slobodnu æenu bilo kojimpovodom i bilo kojom stvari kojom se moæe udariti, a udareni ili udarena za topodnese tuæbu i dokaæe da je udaren od roba ili robinje, gospodin knez moæetoga roba ili robinju osuditi na kaznu polovice prodajne cijene, naime na tri

LIBER SEXTUS

352

banno dimidie vendicionis2, videlicet in yperperis tribus3, que yperpera, sipatronus vel patrona pro ipso servo vel ancilla solvere noluerit, servus ipse velancilla per totam civitatem fustigabitur4, et postea reddibit ad domum patronivel patrone in servitute sicut fuerat ante. Si vero percussus vel percussa a servovel ancilla ex ipsa percussione moriatur, d. comes secundum iusticiamcondempnet ipsum servum vel ancillam ad mortem. Volumus quod, antequamde eo vel ea fiat iusticia, Comune Ragusii solvat patrono vel patrone ipsiusyperpera duodecim, qui servus et ancilla ad aliam penam quam ad mortemcondempnari non possit. Et totum mobile quod habuerit sive in domo patronisive alibi, sit patroni vel patrone ipsius, et d. comes et Curia non possit superipsis rebus pignorare vel molestare patronos.

XLIII.

De hiis qui verberant servos alienos

Si quis servum vel ancillam alterius verberaverit vel percusserit, et patronusipsius servi vel ancille lamentacionem de hoc fecerit, solvat pro banno yperperatria. Si vero patronus vel patrona ipsius lamentacionem1 non fecerit, nichilsolvat.

XLIV.

De servis fugitivis

Si servus vel ancilla alicuius fugerit vel se absconderit, possit patronus velpatrona ipsius querere vel queri facere illum vel illam ad voluntatem suam; et siinvenerit, portare et facere1 portari, capere et facere capi, verberare et facereverberari, et facere de eo vel de ea quicquid sibi placuerit. Et d. comes propterhoc aliquod bannum vel penam ei inponere non potest. Que omnia facere potestsive cum licencia2 d. comitis sive sine licencia2, sicut sibi placuerit.

XLV.

De servis et ancillis liberticiis

Servus vel ancilla liberticii1 liberati, videlicet a servitute dominorum, et filiiipsorum angariam facere non teneantur. Et si ipsi2 servi liberticii se vel filios suosregere vel manutenere non possint, et voluerint se vendere vel in pignus dare,vel sine precio se dare in servitutem, patronus vel patrona qui ipsos vel ipsumliberavit, et filii et filie eius, et primi nepotes ipsius, reducant illum vel illos inservitutem pro illo precio quod de se poterit se habere, vel sine precio, si sine

KNJIGA ©ESTA

353

perpera, a za te perpere, ako gospodar ili gospodarica ne budu htjeli platiti u imetog roba ili robinje, rob Êe ili robinja biti πibani po Ëitavom gradu, a poslije Êe sevratiti gospodarevoj, ili gospodariËinoj, kuÊi u ropstvo kako i prije bijaπe. Akopak od roba ili robinje udareni od tog udarca umre, neka gospodin knez togaroba ili robinju po pravdi osudi na smrt. Prije negoli se nad njim ili nad njomizvrπi pravda, hoÊemo da OpÊina dubrovaËka gospodaru, ili gospodarici, platidvanaest perpera, a taj se rob ili robinja ne smije osuditi na drugu kaznu nego nasmrt. A sva pokretnina koju budu imali, bilo u kuÊi gospodara, bilo drugdje, nekapripadne gospodaru, ili gospodarici, a gospodin knez i Sud ne mogu te stvariplijeniti ni zbog njih uznemirivati gospodare.

XLIII.

O onima koji istuku tue robove

Ako tko istuËe ili udari tueg roba ili robinju a gospodar toga roba ili robinjeza to podnese tuæbu, neka za kaznu plati tri perpera. Ako pak njegov ili njezingospodar, ili gospodarica, ne podnese tuæbu, neka ne plati niπta.

XLIV.

O odbjeglim robovima

Ako neËiji rob ili robinja pobjegne ili se sakrije, gospodar, ili gospodarica,moæe njega ili nju traæiti ili dati traæiti po svojoj volji, pa ako nae, odvesti i datiodvesti, uhvatiti i dati uhvatiti, iπibati i dati iπibati te Ëiniti s njim ili s njom πtoim drago. A gospodin knez ne moæe zbog toga nametati nikakvu globu ni kaznu.A sve to moæe (gopodar ili gospodarica) Ëiniti bilo s dopuπtenjem gospodinakneza, bilo bez dopuπtenja, po vlastitom nahoenju.

XLV.

O osloboenim robovima (servima) i robinjama (ancilama)

Rob ili robinja osloboenici, to jest osloboeni sluæenja gospodarima, a takoi njihovi sinovi, nisu obvezani na tlaku (rabotu). A ako ti osloboeni robovi nemogu uzdræavati ili prehranjivati sebe i svoju djecu, pa se budu htjeli prodati ilidati u zalog ili u sluæbu bez naknade, neka ih gospodar ili gospodarica πto su ihoslobodili te njihovi sinovi i kÊeri i prvi unuci, uzmu natrag u sluæbu po onojcijeni kakva za njih bude moguÊa, ili besplatno ako se htjednu dati besplatno. A

LIBER SEXTUS

354

precio3 se voluerit vel voluerint dare. Et si iam se vendidit, patronus vel patronapossit eum vel eos redimere pro illo precio4 quo se vendidit.

XLVI.

De hiis qui expellunt servos suos de domo

Si aliquis vel aliqua servum suum vel ancillam de domo expullerit1 vel feceriteos ire male vestitos vel male pastos, ad hoc ut servus ipse vel ancilla corigatur2

vel emendetur de aliquo vicio3 quod habet in se, patronus ipse vel patrona potestservum illum vel ancillam ad domum reducere ad voluntatem suam. Sed sialiquis homo franchus4 vel mulier francha5 servum suum ipsum vel ancillamexpulsum (sic) sine licencia patroni vel patrone receperit, et de servo ipso velancilla aliquod dampnum contigerit, vel moreretur, vel fugeret, servum ipsumvel ancillam6 patrono vel patrone tenebitur emendare et dare pro persona ipsiusyperpera duodecim, secundum antiquam consuetudinem; et omnes dies quibuseum tenuit, videlicet pro quolibet mense yperperum unum. Si autem servumipsum vel ancillam7 cum voluntate patroni receperit, tunc propter predictascausas nullum senciat dampnum vel penam.

XLVII.

De hiis que servi liberticii facere tenentur dominis suis

Servus liberticius domino qui eum liberavit, uxori eius, heredibus ipsius, filiiset filiabus ipsius, primis nepotibus et neptibus infrascripta servicia1 facereteneantur: videlicet tempore vindemiarum vogare barcham de Gravosio inRagusio (sic) sine precio, si propter tempestatem temporis barca2 steterit ibi. Etsi homines Ragusii iverint cum armis in Vergatum vel ad alium locum adhonorem et utilitatem civitatis per terram, liberticius ipse teneatur portare armapost unumquemque predictorum. Et si aliquis de predictis iverit ad aliquodplacitum in aliquem locum Dalmacie3, liberticius ipse teneatur ire cum eo etvogare barcham, et facere4 sibi omnia servicia sine precio5, dummodo ille det sibicomedere et bibere donec erit in dictis serviciis. Si aliquis eciam6 de7 predictiscaptus fuerit vel detentus in carcere in aliqua parte, et filius eius qui captus estvel dominus liberticii voluerit ipsum mittere ad videndum et sciendum locumubi ille captus est aut detemptus8, vel quid9 de eo factum sit, teneatur liberticiusipse ire ad expensas illius domini sui ad locum ubicunque sit captus; possittamen alium loco sui mittere ad expensas suas si diceret se ire non posse. Si veroalterum istorum facere noluerit, possit patronus vel patrona aut heredes eiusipsum reducere in servitutem. Si eciam6 liberticius laboraverit aut volueritlaborare in vineam aut terram10 alterius ad precium in partibus Ragusii, et aliquisde supradictis ipsum ad suum servicium habere voluerit pro illo precio5 quod ab

KNJIGA ©ESTA

355

ako se veÊ prodao, gospodar ili gospodarica mogu njega ili njih otkupiti po cijeniza koju se prodaju.

XLVI.

O onima koji svoje robove izgone iz kuÊe

Ako netko svoga roba ili robinju istjera iz kuÊe, ili pusti da idu loπe odjevenii slabo hranjeni zato da se taj rob ili robinja popravi ili ispravi neku manu kojuu sebi ima, gospodar, ili gospodarica, moæe toga roba ili robinju vratiti kuÊi posvojoj volji. Ali ako tog istjeranog roba ili robinju bez dozvole gospodara, iligospodarice, primi koji slobodni Ëovjek ili slobodna æena, pa na tom robu ilirobinji nastane kakva πteta, ili bi umro ili pobjegao, bit Êe ti obvezani namirititoga roba ili robinju gospodaru, ili gospodarici, i za njegovu osobu dati dvanaestperpera po starom obiËaju; i za sve dane πto ga je dræao, naime za svaki mjesecjedan perper. Ako pak toga roba ili robinju bude taj primio s privolomgospodara, neka tada zbog prije spomenutih razloga ne trpi nikakvu πtetu nikaznu.

XLVII.

O onome πto su osloboeni robovi duæni Ëiniti svojimgospodarima

Osloboeni rob duæan je gospodaru koji ga je oslobodio, njegovoj æeni,njegovim nasljednicima, sinovima i kÊerima, prvim unucima i unukama, Ëinitiniæe popisane sluæbe: u vrijeme berbe voziti bez plaÊe barku iz Gruæa doDubrovnika, ako barka bude stala tamo zbog oluje. I ako DubrovËani budu naËast i korist Grada iπli na Brgat ili na drugo mjesto na kopnu, taj je osloboenikduæan nositi oruæje iza svakog od spomenutih. I ako tko od prije reËenih budeiπao radi kakve parnice u neko dalmatinsko mjesto, taj je osloboenik duæan iÊis njim i voziti barku i Ëiniti mu sve usluge bez plaÊe, samo da mu on dade jestii piti dok bude u toj sluæbi. Ako netko od prije spomenutih bude zarobljen ilizatoËen negdje u tamnici, pa sin zarobljenoga, dakle osloboenikov gospodar,bude njega htio poslati da vidi i dozna mjesto gdje je zarobljen ili zadræan, ili πtose s njim dogodilo, duæan je taj osloboenik iÊi na troπak svoga gospodara umjesto gdje je zarobljen; moæe pak umjesto sebe na svoj troπak poslati drugogaako bi rekao da on ne moæe iÊi. Ako pak ne bude htio za njih uËiniti ni jedno nidrugo, mogu ga gospodar, ili gospodarica, ili njihovi nasljednici, vratiti uropstvo. Jednako tako, ako osloboenik bude radio ili bude htio raditi uvinogradu ili na zemlji drugoga u dubrovaËkom kraju za plaÊu, a netko ga odprije reËenih bude htio imati u svojoj sluæbi za onu plaÊu koju bi primio od

LIBER SEXTUS

356

alio receperit, teneatur ipse liberticius dimittere omne laborerium alterius et iread eum, et si iam receperat precium illud restituere sine dampno. Et si aliquis depredictis faceret11 nupcias12, et propter hoc voluerit mittere frumentum admolendina, teneatur ipse liberticius ire ad molendina cum ipso frumento, eteciam6 ad inquirenda ligna cum barca2, et ad piscandum occasione ipsarumnuptiarum13, et servire in nuptiis si vocatus fuerit. Que omnia cum fecerit,teneantur14 predicte persone dare ei comedere et bibere. Ad que omnia teneatureciam6 ancilla liberticia secundum quod servi tenentur. Teneantur eciam6 facereomnia servicia15 in nupciis que pertinent ad mulieres. Si vero predicti servus velancilla ad mandatum predictorum servicia ipsa facere noluerint, possintsupradicte persone verberare vel eciam6 percutere illum vel illam sine aliquodampno vel pena.

XLVIII.

De servis sine voluntate dominorum suorum uxoremfrancham accipientibus

Si sine voluntate domini vel domine sue aliquis servus mulierem franchamacceprit in uxorem, omnes heredes quos ille servus cum sua uxore habuerit sintdomini vel domine servi ipsius; possit eciam dominus vel domina servi ipsiustollere quicquid invenerit in domo ipsius1 uxoris de hiis que pertinent ad servumpredictum, et possit hoc facere sine nuncio2 Curie. Si autem servus ipse devoluntate domini vel domine receperit ipsam uxorem, ita videlicet, quod adpreces mulieris patronus vel patrona dederint3 graciam mulieri recipiendi servumin virum, omnes heredes quos simul habuerint erunt comunes inter patronemvel patronam illius servi et uxoris eiusdem. Si vero patronus ipse vel patronamatrimonium4 ipsum cum tali pacto consenserit, ut omnes heredes quos simulfecerint sint liberi, omnes heredes eorum quos simul habuerint liberi erunt.

XLIX.

De francho qui accipit ancillam alterius sine voluntate patroni

Si homo franchus1 ancillam alterius sine voluntate patroni vel patrone ipsiusancille acceperit in uxorem, omnes heredes quos habuerit cum ea erunt patronivel patrone ipsius ancille. Sed si cum voluntate patroni vel patrone ipsius eamacceperit in uxorem, et quesierit ei graciam ut heredes quos Deus dederit ei, sintliberi, sit in potestate2 ipsius patroni vel patrone liberare tot heredes dicteancille, quot voluerit, et tot retinere ad voluntatem suam.

KNJIGA ©ESTA

357

drugoga, taj je osloboenik duæan napustiti svaki rad kod drugoga i poÊi knjemu, pa ako je veÊ i bio primio plaÊu, vratiti je bez πtete. I ako bi tko od prijespomenutih imao obaviti svadbu, pa poradi toga bude htio slati æito u mlinove,taj je osloboenik duæan poÊi u mlin s tim æitom ili takoer iÊi barkom po drvai loviti ribu prigodom te svadbe i posluæivati na svadbi ako bude pozvan. Kadsve to bude Ëinio, duæne su spomenute osobe dati mu jesti i piti. Sve to duænaje takoer robinja osloboenica kao πto su duæni robovi. Na svadbi su takoerduæne Ëiniti sve usluge koje obavljaju æene. Ako pak dotiËni rob ili robinja nazapovijed spomenutih ne budu htjeli Ëiniti te usluge, mogu se spomenute osobeiπibati ili i udariti bez ikakva obeπteÊenja ili kazne.

XLVIII.

O robovima koji se bez privole svojih gospodara oæeneslobodnom æenom

Ako se koji rob bez privole gospodara ili gospodarice oæeni slobodnomæenom, neka svi potomci koje taj rob bude imao sa svojom æenom pripadnugospodaru, ili gospodarici, toga roba; jednako tako, gospodar, ili gospodarica,toga roba moæe oduzeti πto god u kuÊi te æene nae od onoga πto pripadaspomenutom robu, i moæe to uËiniti bez sudskog glasnika. Ako se pak taj roboæeni tom æenom uz privolu gospodara, ili gospodarice, to jest tako da na molbuæene gospodar ili gospodarica uËine milost æeni da uzme roba za muæa, svipotomci koje budu zajedno imali, zajedniËki Êe pripadati gospodaru iligospodarici onoga roba i njegove æene. Ako pak gospodar ili gospodaricapristanu na taj brak pod takvim uvjetom da svi potomci koje oni zajedno dobijubudu slobodni, svi Êe im potomci koje zajedno dobiju biti slobodni.

XLIX.

O slobodnjaku koji se oæeni tuom robinjom bezgospodarove privole

Ako slobodan Ëovjek uzme za æenu tuu robinju bez privole gospodara iligospodarice, svi Êe potomci koje budu zajedno imali pripasti gospodaru iligospodarici te robinje. Ali ako je uzme za æenu uz privolu njezina gospodara iligospodarice te zatraæi milost da potomci koje mu Bog bude dao budu slobodni,vlasni su gospodar ili gospodarica pustiti na slobodu onoliko potomaka reËenerobinje koliko budu htjeli, a zadræati ih onoliko koliko budu htjeli.

LIBER SEXTUS

358

L.

De servo accipiente ancillam alterius sine voluntate patroni

Si servus cum voluntate domini sui vel domine ancillam alterius, sinevoluntate patroni vel patrone ipsius ancille acceperit in uxorem, omnes heredesquos simul habuerint, erunt patroni vel patrone ipsius ancille. Sed si servus ipsevel aliquis pro eo, quesierit ipsam a patrono vel patrona ipsius ancille, ut omnesheredes quos simul habuerint, dimittat liberos vel partem eorum, in potestate sitpatroni vel patrone ipsius ancille dimittere tot heredes liberos, quot voluerit, ettot retinere. Idem sit de ancilla ad servum.

LI.

De ancilla babiça

Servus si ancillam babiçam uxoris patroni sui, seu1 nurus patroni aut alteriusacceperit in uxorem, omnes heredes quos servus ipse cum illa ancilla habuerit,erunt patroni ipsius ancille. Patrona autem ipsius ancille babiçe in vita sua ipsam,vel heredes eius sine voluntate viri sui vendere non potest, in morte autem suapotest ancillam illam babicam liberare. Heredes autem ipsius ancille remanebuntviro ipsius domine donec possederit2 lectum uxoris sue; eo autem accipientealiam uxorem, heredes dicte ancille babiçe erunt filiorum vel filiarum dominenominate. Que si cum viro suo heredes non habuerint, potest in morte suaheredes ipsius ancille babiçe liberare.

LII.

De matrimoniis servorum sine voluntate dominorum

Servus vel ancilla sine voluntate et consensu patroni et patrone matrimoniumcontrahere non potest, et si contraxerit, illud matrimonium non est firmum.

LIII.

De heredibus qui nascentur ex ancilla

Qui iacuerit cum ancilla alterius, si ipsam ingravidaverit, omnes heredes quiex ea nascentur erunt patroni vel patrone ipsius ancille.

KNJIGA ©ESTA

359

L.

O robu koji se oæeni tuom robinjom bez gospodareve privole

Ako rob uz privolu svoga gospodara ili gospodarice uzme za æenu tuurobinju bez privole gospodara ili gospodarice te robinje, svi Êe potomci koje Êezajedno imati pripasti gospodaru ili gospodarici te robinje. Ali ako taj rob ili tkodrugi umjesto njega zatraæe od gospodara ili gospodarice te robinje da svepotomke koje budu zajedno imali otpuste na slobodu, vlasni su gospodar iligospodarica te robinje otpustiti na slobodu onoliko potomaka koliko budu htjeli,a koliko ih budu htjeli zadræati. Neka isto vrijedi za robinju s obzirom na roba.

LI.

O robinji babici

Ako rob uzme za æenu robinju babicu æene svoga gospodara ili gospodareveili tue nevjeste, svi Êe potomci koje taj rob bude imao s tom robinjom pripastigospodaru te robinje. Gospodarica pak te robinje babice ne moæe nju ni njezinepotomke za svoga æivota prodati bez privole svoga muæa, no na samrti moæe turobinju babicu osloboditi. Potomci pak te robinje ostat Êe muæu te gospodaricedok bude posjedovao postelju svoje æene. Ako on pak uzme drugu æenu,potomci Êe reËene robinje pripasti sinovima ili kÊerima imenovane gospodarice.A ona, ako sa svojim muæem ne bude imala potomaka, moæe na samrtiosloboditi potomke te robinje babice.

LII.

O brakovima robova bez gospodareve privole

Rob ni robinja ne mogu zakljuËiti brak bez privole i suglasnosti gospodara iligospodarice, a ako ga budu zakljuËili, taj brak nije valjan.

LIII.

O potomcima koji Êe se roditi od robinje

Ako tko legne s tuom robinjom pa ona zatrudni, svi Êe potomci koji Êe seod nje roditi pripasti gospodaru ili gospodarici te robinje.

LIBER SEXTUS

360

LIV.

De hiis qui adducunt bannitos

Qui adduxerit bannitos pro homicidio in Ragusio vel in districtu, solvat probanno yperpera XXV1.

LV.

De caligariis

Nullus caligarius possit facere seu coquere ad ignem cum caldariis conciampellium sive corriorum infra muros civitatis; circa castrum autem nulla concia1

pellium possit fieri. Et qui contra hoc fecerit, solvat pro banno yperpera vigintiquinque2.

LVI.

De domibus factis in loco leprosorum

Statuimus quod domos1, quas conciatores pellium fecerunt vel facient sibiextra civitatem, in loco ubi consuerunt2 morari leprosi, sint eis firme, nec superipsis possint a Comuni vel ab aliqua alia persona molestari. Et leprosi nonpossint morari ibi, sed longius a civitate vadant ad habitandum.

LVII.

De paleariis

Domos1 de palea infra muros civitatis nullus facere possit.

LVIII.

De hiis qui vadunt Dalmisium

aguseus qui sine licencia1 d. comitis iverit Dalmisium, solvat pro bannoyperpera viginti quinque, que si solvere non poterit, perdat unumocculum2. Si autem aliquis derobatus fuerit extra Ragusium aDalmisianis3 et amiserit in ipsa robaria a decem yperpera supra, possit

ire Dalmisium4 pro recuperandis rebus ipsis antequam reddeat5 Ragusium;verumtamen non possit ibi morari nisi per duos menses, nec iterum redire sine

KNJIGA ©ESTA

361

LIV.

O onima koji dovode prognane

Tko u Dubrovnik dovede prognane zbog ubojstva, neka za kaznu platidvadeset pet perpera.

LV.

O postolarima (crevljarima)

Nijedan postolar ne smije πtaviti ili kuhati u kotlovima krzna ili koæe unutargradskih zidina; nikakvo pak πtavljenje koæe ne smije obavljati oko Kaπtela. Atko to bude krπio, neka za globu plati dvadeset i pet perpera.

LVI.

O kuÊama podignutima na mjestu za gubavce

Odreujemo da kuÊe πto su ih sebi sagradili ili Êe sagraditi πtavitelji koæaizvan Grada na mjestu gdje su obiËavali boraviti gubavci, njima buduozakonjene i da ih zbog njih ni OpÊina niti ikoja druga osoba ne moguuznemirivati. A gubavci ne smiju boraviti tu, nego neka pou stanovati dalje odGrada.

LVII.

O slamnatim kuÊama

Nitko ne smije praviti kuÊe od slame unutar gradskih zidina.

LVIII.

O onima koji idu u Omiπ

DubrovËanin koji bez dopuπtenja gospodina kneza bude iπao u Omiπ, nekaza kaznu plati dvadeset i pet perpera, a ako ih ne mogne platiti, neka ostane bezjednog oka. Ako pak Omiπani koga orobe izvan Dubrovnika, pa u tomrazbojstvu bude izgubio viπe od deset perpera, smije poÊi u Omiπ radi povratatih stvari prije negoli se vrati u Dubrovnik, ali ne smije tamo boraviti viπe od dvamjeseca niti se bez dopuπtenja gospodina kneza smije ponovno vratiti, pod

LIBER SEXTUS

362

licencia1 d. comitis sub banno predicto. Qui autem cum eis iverit in cursum,solvat dictam penam et numquam sit Raguseus.

LIX.

De facientibus mercatum cum1 Dalmisianis

Nullus Raguseus possit, ubicumque sit, mercimonia aliqua emere a Dalmi-sanis2, vel mercatum aliquod cum eis facere3, quod qui fecerit, perdat illamercimonia et suam veritatem, et solvat pro banno yperpera4 quinquaginta; etille qui eum accusaverit, habeat medietatem banni, et non possit reddere veldonare illam medietatem, sub pena dupli.

LX.

De accusantibus quod contraxerint cum Dalmisanis si non probatur

Qui1 fuerit appellatus sive calumpniatus fecisse mercatum cum Dalmisianis,et ei probari non poterit, sibi sacramenta adiudicentur, volumus quod d. comescum sua Curia det illa sacramenta illis hominibus de consanguineis accusati,quos ipsi eligerint, et calumpniato nulla detur fides; et si calumpniatus ipsececiderit, accusator habeat medietatem banni, cum condicione2 predicta.

LXI.

De accusantibus qui faciunt mercatum cum Dalmisianis

Quilibet Raguseus per sacramentum teneatur accusare omnes illos quossciverit fecisse mercatum cum Dalmisianis.

LXII.

De furtis que fiunt in insulis

Dampna et furta que pro tempore fient in insulis Iupane, Dalamote etCalafote, tam in barcis quam in vineis, quam in omnibus aliis locis ipsaruminsularum quorum malefactores scire non poterunt, volumus quod abhabitantibus ipsarum insularum, secundum consuetudinem civitatis Ragusii,debeant resarciri; et comites ipsarum insularum, si de civitate non fuerint,dampna ipsa pro duabus partibus solvere teneatur (sic).

KNJIGA ©ESTA

363

prijetnjom prije spomenute globe. Tko pak bude s njima iπao na gusarenje, nekaplati reËenu kaznu i nikad viπe ne bude DubrovËaninom.

LIX.

O onima koji trguju s Omiπanima

Nijedan DubrovËanin ne smije, gdje god bio, kupovati od Omiπana nikakvurobu ni s njima bilo kako trgovati, a ako tko bude to Ëinio, neka mu se oduzmeta roba i vjerodostojnost i neka za kaznu plati pedeset perpera, a onaj koji gaprijavi, neka dobije polovicu od kazne i ne smije tu polovicu vratiti ni darovati,pod prijetnjom dvostruke kazne.

LX.

O optuæenima za trgovanje s Omiπanima, ako se ne dokaæe

Tko bude optuæen ili okrivljen da je trgovao s Omiπanima, a ne uzmogne muse dokazati, ako mu se dosudi polaganje prisege, hoÊemo da gospodin knez sasvojim Sudom naloæi polaganje prisega onima od optuæenikove rodbine koje oniizaberu, a da se okrivljenom ne poklanja nikakva vjera; ako okrivljeni izgubi,neka prijavitelj dobije polovicu od globe pod prije reËenim uvjetom.

LXI.

O prijaviteljima onih koji trguju s Omiπanima

Svaki je DubrovËanin duæan pod prisegom prijaviti sve za koje bude znao dasu trgovali s Omiπanima.

LXII.

O kraama koje se dogaaju na otocima

©tete i krae koje Êe se s vremenom dogaati na otocima ©ipanu, Lopudu iKoloËepu, kako na barkama, tako u vinogoradima i na svim ostalim mjestima tihotoka, a krivci im se ne budu mogli doznati, hoÊemo da obvezatno nadoknadestanovnici tih otoka prema obiËaju grada Dubrovnika, a knezovi tih otoka, akone budu iz Grada, da su duæni platiti dva dijela tih πteta.

LIBER SEXTUS

364

LXIII.

De advocatoribus pro Sclavis

Statuimus quod nullus Raguseus pro aliquo Sclavo vel Sclava, tam in Ragusioante d. comitem et coram Magna et Parva curia, quam eciam1 in stanico, audeatadvocare; et si quis contrafecerit, solvat pro banno2 Comuni Ragusii yperperumunum, et dictum eius pro nichilo habeatur in placito illo.

LXIV.

De hiis qui non reddunt reditum savorne

Si aliquod lignum exierit extra portum Ragusii, et homines illi qui pertempora fuerint ad exigendum redditum savorne eis dacium illud pecierint, etsolvere recusaverint ante quam exirent de portu, solvant pro banno ComuniRagusii quartum plus de eo quod solvere debebant.

LXV.

Anno Domini millesimo trecentesimo quinquagesimo octavo,inditione X, die XXIIII mensis octubris

C

Quia cupimus et continue vigilamus ad augmentum et servationemcomunem, statuimus et ordinamus: quod qui aduxerit vinum de Stagno vel dePunta Ragusium vel in districtum, perdat partem suam tam Stagni quam Punte.Et qui accusaverit contrafacientem habeat medietatem partis illius quicontrafecerit, et alia medietas sit Comunis, si per eius accusationem veritaspoterit reperiri, et numquam possit illa sibi restitui. Et qui non haberet partemin Punta vel in Stagno, et aduceret vinum de Stagno vel de Punta, solvatyperperos quingentos pro banno, de qua pena medietas sit accusatoris et aliamedietas Comunis. Et si non haberet unde solveret, stet uno anno in carceribus.Et omnes barche venientes de Stagno vel de Punta possint aducere pro qualibetbarcha quingum unum vini, pro tota comunitate cuiusque barche, sine banno. Etde omnibus aliis vinis forensibus similis pena esse debeat. Et si essentarchiepiscopi, episcopi, clerici, abbates aut monaci contrafacientes huic ordini,quod nullus laycus laboret possesiones eorum, vel vendat vinum, nec aliudservicium faciat. Et qui laboraret vel facerit eis aliquod servicium, cadat adpenam supradictam. Intelligendo quod barcha que aduceret vinum contra huncordinem, debeat comburi, et marinarii ipsius cadant ad penam ordinatam et

KNJIGA ©ESTA

365

LXIII.

O odvjetnicima za Slavene

Odreujemo da se nijedan DubrovËanin ne usudi biti odvjetnikom za nekogSlavena ili Slavenku, kako u Dubrovniku pred gospodinom knezom i predVelikim i Malim sudom, tako ni na stanku; ako to netko prekrπi, neka za globuplati OpÊini dubrovaËkoj jedan perper i neka se njegov iskaz u tom postupkudræi bezvrijednim.

LXIV.

O onima koji ne daju dohodak sovrnje

Ako koje plovilo bude isplovljavalo iz dubrovaËke luke pa ljudi koji u tovrijeme budu zaduæeni traæiti dohodak sovrnje, zatraæe (od brodara) taj namet,a oni ga odbiju platiti prije izlaska iz luke, neka za globu plate OpÊinidubrovaËkoj Ëetvrtinu viπe od onoga πto su bili duæni platiti.

LXV.

Godine Gospodnje tisuÊu tristo pedeset osme, deseteindikcije, 24. listopada

C

z æelje i stalnog bdijenja oko zajedniËkog odræanja, odreujemo inareujemo da se onome koji u Dubrovnik ili u dubrovaËku oblastdoveze vino iz Stona ili s Rata, oduzme njegov dio (posjeda), kako uStonu, tako i na Ratu. A tko prijavi prekrπitelja, ako se temeljem njegoveprijave uzmogne utvrditi istina, da dobije polovicu prekrπiteljeva dijela,a druga da pripadne OpÊini, i da mu se taj dio nikad ne moæe vratiti. A

tko ne bi imao dijela na Ratu ili u Stonu pa bi dovezao vino iz Stona ili s Rata,da plati petsto perpera globe, a od te kazne da polovica pripadne prijavitelju, adruga polovica OpÊini. A ako ne bi imao odakle platiti, da ostane godinu dana utamnicama. I da sve barke koje dolaze iz Stona ili s Rata mogu nekaænjeno posvakoj barci dovesti jedno vjedro vina za svu posadu barke. I da sliËna kaznamora biti glede svih ostalih vanjskih vina. A ako bi prekrπitelji ove odredbe bilinadbiskupi, biskupi, klerici, opati ili redovnici, da nijedan svjetovnjak neobrauje njihove posjede niti prodaje vino niti obavlja drugu sluæbu. A tko biobraivao ili im obavljao neku sluæbu, da upadne u prije spomenutu kaznu.Podrazumijeva se da se barka koja bi dovezla vino suprotno ovoj odredbi, moraspaliti, i da njezine mornare stigne propisana i uobiËajena kazna. I da za sve ove

LIBER SEXTUS

366

consuetam. Et de omnibus istis dampnis et penis nulla gratia fieri possit; et quiarengaret vel nominaret quod gratia deberet fieri, cadat de yperperis centumComuni. Mercatores vero venientes de aliquo viagio possint aducere vinum,secundum capitulare iusticiariorum. Et quilibet habens partem in Stagno vel inPunta, aducere possit Ragusium canestros duos uvarum pro qualibet parte.

LXVI.

De pena illorum qui habent partem de navigio cum forensi, etnon habent tot marinarios quot partes habent in ipso

Rubrica LXVI

C

MCCCLVIII, die XXIV mensis octubris.Ut marinereça Ragusii que erat amissa possit reffici et recuperari, statuimus

et ordinamus: quod quilibet Raguseus qui haberet partem cum foresterio dealiquo navigio de tempore preterito, aut qui fecisset societatem usque ad presensde navigio cum aliquo forensi, teneatur et debeat ponere super dicto navigio totmarinarios de habitantibus Ragusii et tocius districtus eius, quot partes habebitin ipso, sub pena yperperorum quingentorum pro quolibet contrafacienti. Et quiaccusabit aliquem contrafacientem, habeat medietatem banni, si per eiusaccusam veritas poterit reperiri, et tenebitur de credentia.

LXVII.

De pena illorum qui habent partem de navigio cum forensi

C

Item statuimus et ordinamus, quod ab hodie in antea nullus Raguseus nec quipro Raguseo appellatur, possit habere partem nec dare partem de navigio alicuiforensi, in pena yperperum quingentorum pro quolibet contrafaciente et proqualibet vice. Et qui accusabit aliquem contrafacientem, habeat medietatempene, si per eius accusam veritas poterit reperiri, et tenebitur de credentia.

KNJIGA ©ESTA

367

πtete i kazne ne moæe biti nikakva pomilovanja, a tko bi se (u raspravi) zauzeoili spomenuo da bi trebalo odobriti pomilovanje, da ga stigne kazna od stoperpera u korist OpÊine. Trgovci pak koji dolaze s nekog putovanja, mogudovesti vina prema pravilniku justicijara. I tko god ima dijela u Stonu ili na Ratu,moæe dovesti u Dubrovnik dvije koπare groæa sa svakog dijela.

LXVI.

O kazni za one koji imaju udio u brodu sa strancem, a nabrodu nemaju toliko mornara koliko i udjela

C

Godine tisuÊu tristo pedeset osme, 24. dana mjeseca listopada. Da bi sedubrovaËko brodarstvo, koje bijaπe stradalo, moglo obnoviti i oporaviti,odluËujemo i nareujemo: svaki DubrovËanin koji bi imao udio sa strancem unekom brodu otprije ili je dosad stupao u brodarsko druπtvo s nekim strancem,duæan je i mora na reËeni brod ukrcati toliko mornara nastanjenih u Dubrovnikui njegovoj sveukupnoj oblasti koliko Êe udjela imati, pod prijetnjom kazne odpetsto perpera za svakog prekrπitelja. A tko prijavi nekog prekrπitelja, nekadobije polovicu od globe ako se temeljem njegove prijave bude mogla utvrditiistina, a ime Êe mu biti zadræano u tajnosti.

LXVII.

O kazni za one koji imaju udjela u brodu sa strancem

C

Isto tako odreujemo i nareujemo da od danas ubuduÊe nijedan Dubrov-Ëanin niti onaj koji se DubrovËaninom zove, ne moæe imati udjela niti dati udjelanekome strancu, pod prijetnjom kazne od petsto perpera za svakog prekrπitelja,i to po svakom prekrπaju. A tko prijavi nekog prekrπitelja, neka dobije polovicuod kazne ako se temeljem njegove prijave uzmogne utvrditi istina, a ime Êe mubiti zadræano u tajnosti.

LIBER SEXTUS

368

LXVIII.

De modo et ordine servando in peticionibus et gratiiscondempnatorum

Rubrica LXVIII. - C

Nos Iohannes de Grade, rector Ragusii, cum voluntate et expresso consensuMinoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi im publica contione ad sonumcampane more solito congregato, considerantes quod gratie, aleviationes seucomutationes penarum et bannorum delinquentium, aliquando solent darecausam quod plurima facinora comittantur, sub spe remissionis seu gratieobtinende, quod Deo displicet, virtutibus bonisque moribus contradicit, atqueexistit iusticie disonum. Pro bono statu iustifico ac conservatione pacifica etaugmento civitatis nostre Ragusii, statuimus et ordinamus, quod si aliquiscondempnatus vel sententiatus fuit vel fuerit in posterum de aliquibusmalleficiis, fallis, inobedientiis vel contrabannis per d. rectorem et iudices, seuper Maius Consilium aut per Minus Consilium vel Rogatorum, ex arbitrio eidemConsilio Minori vel Rogatorum pertinente, aut ex arbitrio concesso et atributoseu concedendo a dicto Maiori et Generali Consilio, petiverit gratiam aliquam,remissionem vel comutationem pene vel penarum seu bannorum, non possitnec debeat fieri nisi per modum et ordinem infrascriptum, videlicet, si factafuerit aliqua peticio Minori Consilio de portando et proponendo MaioriConsilio, quod alicui sententiato vel condempnato, ut supra dictum est, fiataliqua gratia, remissio vel commutatio, talis peticio non habeat locum, nisi fueritapprobata et confirmata et capta per tres partes omnium duodecim consilia-riorum Minoris Consilii. Et dicta peticio obtenta et capta in Minori Consilio,prout dictum est, proponatur et presentetur in Consilio Maiori; in quo ConsilioMaiori ad minus sint et esse debeant consiliarii sexaginta; et debeat dicta gratia,remissio seu comutatio approbari per tres partes omnium consiliariorum quipresentes fierent vel fuerint in dicto Consilio, ecciam (sic) excederet dictumnumerum sexaginta consiliariorum, expulsis vero primo omnibus consanguineisillius vel illorum condempnatorum pettentium predictas gratias de dictisConsiliis, tam de Minori quam de Maiori, secundum formam Statuti. Tunc illagratia, remissio vel commutatio que videbitur, approbari seu capi debeat per trespartes illorum qui remanserint in dictis consiliis. Et ut predictum statutum velordinationes melius et efficatius observentur, etiam ordinamus, quod quicum-que rector Ragusii fecerit contra predictos ordines, incidat in penam ducatorumducentorum, et quilibet consiliarius tam Parvi quam Magni Consilii contra-faciens vel arrengans contra predicta, solvat pro pena ducatos centum, et penasoluta, nichilominus predicti ordines et statutum debeat observari. Et nullusaudeat vel presumat rumpere, revocare vel retractare dictum statutum velpredictas ordinationes, sub dicta pena, nisi interveniente consensu et voluntateMinoris et Maioris Consilii, secundum numerum consiliariorum et modum

KNJIGA ©ESTA

369

LXVIII.

O naËinu i postupku kojeg se treba dræati u molbama ipomilovanjima osuenih

C

i, Dæivo GradiÊ, knez dubrovaËki, voljom i uz izriËitipristanak Malog i Velikog vijeÊa te uz odobravanje pukasabranoga na javnom zboru, po obiËaju, na glas zvona,uzimajuÊi u obzir kako pomilovanja, ublaæivanja i zamjenekazna i globa prijestupnicima katkad obiËavaju dati povodada se poËini mnoπtvo zlodjela u nadi da Êe se oprostiti ili

dobiti pomilovanje, πto je Bogu mrsko a protivi se krepostima i dobrim obiËajimai odudara od pravde; poradi valjanoga pravnog poretka i mirnog odræanja inapretka naπega grada Dubrovnika, odreujemo i nareujemo da, ako je bilo tkobio ili ubuduÊe bude kaænjen ili osuen za bilo kakva zlodjela, prekrπaje,nepokornost ili krijumËarenje od gospodina kneza i sudaca, ili od Velikog vijeÊaili od Malog vijeÊa ili (VijeÊa) umoljenih po ovlaπtenju koje pripada MalomevijeÊu ili (VijeÊu) umoljenih, ili po ovlaπtenju ustupljenom i danom, ili poovlaπtenju koje ima dati Veliko i OpÊe vijeÊe (pa) zatraæi bilo kakvo pomilovanje,ublaæenje ili zamjenu kazne ili kazna, odnosno globa, to moæe i smije biti samoovim naËinom i postupkom: ako se bilo kakva molba podnese Malome vijeÊuradi prenoπenja i predlaganja Velikom vijeÊu kako bi kojemu osueniku ilikaænjeniku, kao πto je prije reËeno, bilo odobreno neko pomilovanje, ublaæenjeili zamjena, da se takva molba ne usvoji ako ne bude odobrena i potvrena iprihvaÊena od tri Ëetvrtine svih dvanaest vijeÊnika Malog vijeÊa. A spomenutamolba, primljena i prihvaÊena u Malom vijeÊu, neka se predloæi i prikaæe uVelikom vijeÊu, u kojem mora obvezatno biti πezdeset vijeÊnika, a reËenopomilovanje, ublaæenje ili zamjena moraju biti odobreni od tri ËetvrtinenazoËnih vijeÊnika, pa i ako ih bude viπe od reËenih πezdeset, iskljuËivπimeutim prvo sve srodnike onoga ili onih osuenika koji od tih vijeÊa - Malog iVelikog - u zakonskom obliku traæe prije spomenuta pomilovanja. Tada (tek) triËetvrtine preostalih vijeÊnika trebaju odobriti ili usvojiti to pomilovanje,ublaæenje ili zamjenu. A da bi se prije reËena odredba πto bolje i uËinkovitijepoπtovala, takoer nareujemo da koji god dubrovaËki knez postupi protivnoovim uredbama, upadne u kaznu od dvjesto dukata, i da svaki vijeÊnik kakoMalog, tako i Velikog vijeÊa koji bude prekrπio ili se u raspravi izjasnio protivprije spomenutoga, za kaznu plati sto dukata, a nakon plaÊene kazne da se prijereËene odredbe i propis svejedno moraju ispoπtovati. I neka se nitko ne usudi nitidrzne prekrπiti, opozvati ili povuÊi reËeni propis i prije reËene uredbe, podprijetnjom naznaËene kazne, osim ako uslijedi pristanak i odluka Malog iVelikog vijeÊa prema broju vijeÊnika i gore zapisanom naËinu. A opÊinski su

LIBER SEXTUS

370

suprascriptum. Et advocati Comunis teneantur per sacramentum eorumdenunciare, accusare et placitare contrafacientes, cum ad eorum perveneritnoticiam, et habere debeant medietatem penarum predictarum. Quod siadvocati Comunis non accusaverint, quelibet alia persona possit accusare etdenunciare contrafacientes, et habere debeat medietatem penarum dictarumaccusatorum. Si vero advocati Comunis, simul et eodem tempore, cum aliisaccusatoribus accusaverint aliquem vel aliquos contrafacientes, tunc ipsiadvocati, quia sunt officiales Comunis, habeantur pro accusatoribus, et habeantpredictam medietatem; alii vero accusatores in tali casu nichil habere debeant.

Explicit liber sextus, incipiunt capitula libri septimi

KNJIGA ©ESTA

371

odvjetnici duæni, po svojoj prisezi, prijaviti, optuæiti i pokrenuti postupak protivprekrπitelja kad za to doznaju, i mora im pripasti polovica od prije reËenih kazna.A ako tuæbu ne podnesu opÊinski odvjetnici, prekrπitelje moæe optuæiti i prijavitisvaka druga osoba, i mora dobiti polovicu od kazna. Ako pak opÊinski odvjetnicinekog ili neke prekrπitelje prijave zajedno i istodobno s ostalim prijaviteljima,neka se tada sami ti odvjetnici, buduÊi da su opÊinski sluæbenici, smatrajuprijaviteljima i neka dobiju prije naznaËenu polovicu; ostali pak prijavitelji nekau tom sluËaju niπta ne dobiju.

Zavrπava πesta knjiga, poËinju poglavlja sedme knjige.

372

LIBER SEPTIMUS

I.

Qualiter patroni tenentur aptare naves suas

Statuentes statuimus: quod omnes patroni debeant suas naves exibere beneaptatas et calcatas de foris, et parietes, et coopertam, et barcam, et quod quelibetnavis vel lignum palmicetur secundum quod patroni fuerint concordes cumnauliçatis, ad expensas patronorum. Et cum navis vadit ad partes, brusca essedebeat de comuni marinariorum et navis, et expense omnes de accutis, stuppaet pice fieri debeat a patronis.

II.

De navibus que debent1 habere scribanum

Statuimus quod omne lignum a modiis sexcentum supra habere debeat unumscribanum. Qui scribere teneatur omnes marinarios, tam euntes ad partem,quam ad marinariçiam2, et pueros vel conductos, et merces omnes per singulum,et entegas. Qui scribanus per patronum navis vel ligni assignari debeat comiti etConsilio Minori ad iurandum. Si vero ipsum lignum scribanum non habuerit,solvere debeat nauclerius cum societate yperpera sex, et navis nichil solvat,medietatem cuius banni habeat accusator, et aliam Comune. Si autem fuerit3

lignum a modiis mille supra, et scribanum non habuerit, solvere debeant predictiyperpera viginti; et si iret ad marinariciam, ipsum bannum solvere debeatpatronus vel patroni ligni.

III.

De coredis et afisis1 navium.

Ordinamus quod navis de miliariis quadraginta usque ad sexaginta haberedebeat: canapos novos in corhinam tres, endegarios novos tres, ancorasquinque, canapos veteres tres, teias duas et presam unam de passibus LXX2. Etnavis de milliariis sexaginta usque ad centum, habere debeat: canapos novosquatuor, endegarios novos quatuor, canapos veteres quatuor, ancoras sex, teiasduas et presas duas, antimonam maiorem de bambasio, et velonum decanevacia3. Et navis de miliariis4 centum usque ad centum quinquaginta haberedebeat: canapos novos quinque, endegarios novos quinque, ancoras septem,canapos veteres quinque, teias duas, presas duas5 de passibus octuaginta. Etnavis de miliariis ducentis habeat: canapos novos sex, endegarios novos sex,ancoras octo, canapos veteres sex, teias duas, et presas duas de passibus

373

KNJIGA SEDMA

I.

Kako patruni moraju urediti svoje brodove

Strogo narepujemo da svi patruni moraju svoje brodove dræati spremne,dobro ureene i kalafatane izvana i πto se tiËe bokova i palube i barke, i da sesvako plovilo premaæe prema dogovoru izmeu patruna i najmoprimca, natroπak patruna. Kad brod plovi na udjele, struganje s paljenjem treba iÊi nazajedniËki troπak mornara i broda, a sve troπkove za Ëavle, kuËinu i smolumoraju snositi patruni.

II.

O brodovima koji moraju imati pisara

Odreujemo da svaki brod s viπe od πest stotina spuda mora imati jednogpisara. Njegova je duænost popisivati sve mornare, kako one koji plove na udiodobiti, tako i one koji plove za plaÊu, i djetiÊe i najamnike, i svu robupojedinaËno, i entege. Tog pisara patrun je duæan predstaviti knezu i MalomvijeÊu da bi poloæio prisegu. A ako taj brod ne bi imao pisara, nokjer sa svojomdruæinom mora platiti globu od πest perpera, a brod niπta. Polovica od te globeneka pripadne prijavitelju, a polovica OpÊini. Ako bi pak brod imao viπe odtisuÊu spuda, a ne bi imao pisara, prije reËeni moraju platiti globu od dvadesetperpera, a ako bi plovio za plaÊu, tu globu treba platiti patrun, ili patruni broda.

III.

O brodskoj opremi i priboru

Odreujemo da brod od Ëetrdeset do πezdeset milijara mora imati: tri novakonopa na vitlu, tri nova endegara (plovca), pet sidara, tri stara konopa, dvijeteje (konope za sidrenje) i jednu prezu (konop za vez) od sedamdeset seæanja.Brod od πezdeset do stotinu milijara mora imati: Ëetiri nova konopa, Ëetiri novaendegara, Ëetiri stara konopa, πest sidara, dvije teje i dvije preze, veliki artimon(lagano pramËano jedro) od pamuËne tkanine i velon (glavno jedro) od lanenetkanine. A brod od sto do sto pedeset milijara mora imati: pet novih konopa, petnovih endegara, sedam sidara, pet starih konopa, dvije teje i dvije preze od poosamdeset seæanja. Brod pak od dvije stotine milijara treba imati: πest novihkonopa, πest novih endegara, osam sidara, πest starih konopa, dvije teje i dvijepreze od po osamdeset seæanja. A svaki brod veÊi od stotinu milijara treba imati:

LIBER SEPTIMUS

374

octuaginta6. Et totum navigium a miliariis4 centum supra habeat: artimoniummaiorem, terçarolum de bambasino7, et velonem unum de bambasino, et unumcanevacii8, et omnia ista vella sint conveniencia9. Item navis de miliariis10

ducentis usque ad trecentos11 habeat: canapos novos octo, endegarios novosocto12 et canapos convenientes duodecim, quilibet de passibus sexaginta, presastres, duas novas et unam veterem, qualibet de passibus LXXX13, ancoras decem,artimonum14 maiorem, velones duos, terçarolum unum, omnes de banbasino, etvoltarolum de canavaça. Et navis de miliariis trecentis usque ad quadringentos,habeat: canapos novos decem de passibus LXX15, endegarios novos decem, etalios canapos convenientes quatuordecim, presas tres, novas duas et veteremunam, ancoras duodecim, artimonum16 maiorem, velones duos, terçarolumunum, et omnes de banbacio17, voltarolum unum de canevaça18. Et si navis essetultra de miliariis quadringentis, crescere debeat per racionem19, sicut crescit20

navis de miliariis trecentis usque ad quadringentos. Et hoc intelligatur quandonavis exit de Ragusio. Et si adveniret quod navis aliqua velet21 exire de Ragusionon habendo suum coredum, ut dictum est, integre preparatum, ob defectum22

non invenirent in Ragusio ad comparandum vel ad inprestitum23, patronus velpatroni venire debent ad comitem et Consilium Minorem (sic), et illud quodcomiti et maiori parti eorum24 videbitur, pro sua varnicione facere teneantur.

IV.

De hiis qui vadunt patroni navium

Volumus quod quilibet qui ibit patronus super aliqua nave vel ligno iuraredebeat observare Statuta. Et si plures essent patroni in una navi vel ligno, unuseorum iurare debeat1 tantum. Qui autem cum ipsa navi vel ligno exiret deRagusio, et non haberet integre coredum suum, et sibi aliquid deficerit proquolibet coredo, tam canaporum quam ancorarum, solvere debeat Comuninostro yperpera tria, et pro quolibet velo yperpera quinque.

V.

De navibus euntibus in viagium sine mercatoribus

Decernimus quod si aliquis patronus navis vel ligni ire velet in viagium sinemercatoribus, et navis ipsa vel lignum non esset coredata secundum Statutum,ipse patronus venire debet ad comitem et Consilium Minorem1 hostendendo2

eius defectum, et tunc facere teneatur sicut eidem fuerit ordinatum.

KNJIGA SEDMA

375

veliki artimon, tercarol (olujno jedro) od pamuËne tkanine i jedan velon odpamuËne a jedan od lanene tkanine, a sva ta jedra moraju biti dobra. Isto tako,brod od dvije stotine do tri stotine milijara mora imati: osam novih konopa,osam novih endegara i dvanaest dobrih konopa, svaki od πezdeset seæanja, tripreze, dvije nove i jednu staru, svaka od osamdeset seæanja, deset sidara, velikiartimon, dva velona, jedan tercarol, svi od pamuËnog platna i jedan voltarol(krmeno jedro) od lanene tkanine. Brod pak od tri stotine do Ëetiri stotinemilijara mora imati: deset novih konopa od po sedamdeset seæanja, deset novihendegara i Ëetrnaest drugih dobrih konopa, tri preze, dvije nove i jednu staru,dvanaest sidara, veliki artimon, dva velona, jedan tercarol, sve od pamuËnogplatna, jedan voltarol od lanenog platna. A ako bi to bio brod veÊi od Ëetiristotine milijara, treba se poveÊavati razmjerno kako to raste kod broda od tristotine do Ëetiri stotine milijara. A ovo se podrazumijeva kad brod napuπtaDubrovnik. A ako bi se dogodilo da bi koji brod htio isploviti iz Dubrovnika, ane bi imao svoju opremu kako je reËeno u potpunom redu, zbog toga πto se nebi mogla nabaviti ni unajmiti u Dubrovniku, patrun ili patruni moraju doÊi predkneza i Malo vijeÊe i poduzeti πto u pogledu opreme odluËi knez i veÊinamalovijeÊnika.

IV.

O onima koji se ukrcavaju na brod kao patruni

Zahtijevamo da svatko tko se ukrca na brod kao patrun, mora poloæitiprisegu da Êe se pridræavati propisa. Ako bi na jednom brodu bilo viπe patruna,samo jedan mora poloæiti prisegu. Tko bi pak isplovio iz Dubrovnika na brodukoji ne bi imao svu svoju opremu i neπto bi mu nedostajalo, za svaki predmetopreme, bilo konopa bilo sidara, mora platiti naπoj OpÊini tri perpera, a za svakojedro pet perpera.

V.

O brodovima koji kreÊu na put bez trgovaca

Ako bi neki patrun broda htio poduzeti putovanje bez trgovaca a njegov brodne bi bio opremljen kako je propisano, odluËujemo da taj patrun mora doÊi predkneza i Malo vijeÊe prijaviti nedostatak, i da je onda duæan postupiti kako mu senaredi.

LIBER SEPTIMUS

376

VI.

De dampnis que eveniunt mercibus in navi

Ordinamus quod si dampnum aliquod evenerit in mercibus alicuius navis velligni propter malam calcaturam1, et patronus cum marinariis eiusdem qui vaduntad partes non possunt probare quod ipsum dampnum evenerit per fortunamtemporis, ipsum dampnum in eis2 mercibus habitum restitui debeat perpatronum et marinarios. Et si minus de mercibus inveniretur ad extrahendum denave3 vel ligno, de eo quod scriptum fuerit per scribanum, ipsum dampnumeciam4 restitui debeat per patronum et marinarios. Et si navis iret admarinariciam et dampnum haberet superius denotatum, restitucionem5 facitpatronus vel nauclerius vel superpositus de habere proprio pertinenti ad navemvel lignum.

VII.

De dampnis que eveniunt navibus in arboris et antendis

Si aliquod dampnum alicui navi vel ligno advenerit, quod Deus advertat, dearboribus, antendis1, velis, ancoris, temonibus, barca, vel de quolibet aliocoredo, restitucio2 dampni fiat de comuni habere navis, et eciam3 de ipsa nave,appreciando dictum navim vel lignum, et prohiciendo ipsam tercium4 minus.Sed si ipsa res de supradictis de qua dampnum habitum fuerit, reparari poteritdecenter, tanta fiat restitucio5 dampni, quanta videbitur res ipsa minus valere. Sivero adveniret quod navis per fortunam temporis allebaretur, vel dampnumaliquod haberet per cursarios, totum dampnum debeat restitui per vaream6 dehabere invento in ipsa nave, et eciam de ipsa nave, appreciando eam terciusminus.

VIII.

De concordia que fit inter patronum navis et mercatores

Ordinamus quod omnes naves que nauliçantur tam in Ragusio quam extracum mercatoribus Ragusii, patronus vel suprapositus debet esse in concordiacum eisdem, tam de marinariis vel temonibus, arboris (sic), antendis, quam dealiis coredis, que concordia1 scripta esse debeat per scribanum navis. Quehostendi debeat comiti et consiliariis infra dies octo, cum venerit ad exeundumde Ragusio, et si aliquid deficeret, secundum concordiam quam inter sehabuerint, comes cum maiori parte Consilii Minoris, constringere debet2

patronum adinplere3 secundum concordiam habitam inter se. Et si patronus non

KNJIGA SEDMA

377

VI.

O πtetama koje pretrpi roba na brodu

Ako bi se dogodila πteta na robi na nekom brodu jer nije bio dobro kalafatan,a patrun i njegovi mornari koji plove na udio dobiti ne bi mogli dokazati da jeπteta nastala zbog vremenskih nepogoda, nareujemo da tu πtetu nastalu na robimoraju nadoknaditi patrun i mornari. A ako bi se pri iskrcaju robe naπlo manjenego je zapisao pisar, tu πtetu takoer moraju nadoknaditi patrun i mornari. Aako bi brod plovio s mornarima pod plaÊom i pretrpio naznaËenu πtetu, zanaknadu se duæi patrun ili nokjer, ili njegov zamjenik, iz vlastitih dobara kojapripadaju brodu.

VII.

O πtetama koje nastanu na brodskim jarbolima i lantinama

Ako bi brod pretrpio πtetu, ne dao Bog, na jarbolima, lantinama, jedrima,sidrima, kormilima, barci ili na bilo kojem drugom predmetu opreme, πteta setreba nadoknaditi iz zajedniËke brodske imovine i od samog broda, procijenivπidotiËni brod i snizivπi mu vrijednost za treÊinu. Ali ako bi se spomenuti predmetkoji je pretrpio πtetu mogao, na zadovoljavajuÊi naËin, popraviti, naknada πtetetreba biti onolika koliko taj predmet manje vrijedi. Ako bi se pak dogodilo da sebrod zbog vremenskih nepogoda mora rasteretiti, ili bi pretrpio koju πtetu odgusara, Ëitava Êe se πteta nadoknaditi na osnovi havarije iz dobara koja se nauna brodu i od samoga broda, snizujuÊi mu vrijednost za treÊinu.

VIII.

O ugovoru izmeu patruna broda i trgovaca

Nareujemo da na svim brodovima koji se iznajmljuju kako u Dubrovniku,tako izvan Dubrovnika, na kojima plove dubrovaËki trgovci, patrun ili njegovzamjenik moraju sklopiti ugovor s tim trgovcima i o mornarima i o kormilima,jarbolima, lantinama i o drugim predmetima opreme, i da taj ugovor morazapisati brodski pisar. Taj ugovor treba predoËiti knezu i vijeÊnicima u roku odosam dana prije isplovljenja iz Dubrovnika, pa ako bi prema meusobnosklopljenom ugovoru neπto nedostajalo, knez i veÊina Malog vijeÊa morajuprisiliti patruna da postupi prema tom ugovoru. A ako patrun ne bi ispunio takav

LIBER SEPTIMUS

378

adimpleverit concordiam ipsam, et navis exibit de Ragusio, quod patronussolvere debeat yperperum unum pro miliare de eo quod portat navis ipsa, de quobanno medietas sit Comunis, et altera medietas mercatorum. Si vero mercatoresipsi postquam venerint Ragusium, non lamentarentur infra dies octo, nichil indein antea habeant racionis4, et de ipsis pactis nullum dampnum substineat5

antedictus patronus. Et si extra Ragusium aliqua navis Ragusina acordaretur cummercatoribus Ragusinis6 de marinariis et coredis, ut diximus supra, et nonattenderetur per patronum, si mercatores conqueri voluerint coram comite,scribanus teneatur hostendere7 concordiam comiti8 et Consilio infra dies octopostquam Ragusium intraverint; et si ipsi lamentacionem9 non fecerint infradictos dies octo, nichil inde in antea habeant racionis4.

IX.

De mercibus non portantibus (sic) supra cohopertam1

Nulla navis de una cohoperta2 nauliçata in Ragusio audeat ferre aliquasmerces super cohopertam1; et qui contrafecerit3 solvat Comuni pro bannoduplum eius quod recepit pro naulo de ipsis mercibus de super cohoperta2. Etscribanus teneatur manifestare comiti et Consilio ipsas merces, et si manifestarecontempserit ipsas merces, ipse de suo proprio solvere debeat Comuni nostroyperperos quinque4; preter merces que vadunt in casellis5, que non debentaliquam penam sustinere.

X.

De pueris mercatorum

Nullus puer mercatorum audeat portare cassellam in aliqua nave exeunte deRagusio que nauliçata fuerit per mercatores Ragusinos.

XI.

De naucleriis et marinariis non valentibus relinquere lignumextra Ragusium

Nauclerius et marinarii euntes ad partes cum aliqua navi vel ligno et exeuntesde Ragusio, non valeant relinquere navem vel lignum ipsum in aliquo loco1, nisiessent in concordia cum patrono vel superposito. Et qui fecerit contra, solvatyperpera viginti quinque, medietatem quorum habeat Comune nostrum,alteram habeat navis cum nauclerio et marinariis. Et qui navim ipsam in Ragusiosine voluntate patroni vel superpositi dimiserit, solvere debeat yperperos decem;

KNJIGA SEDMA

379

ugovor a brod bi isplovio iz Dubrovnika, patrun mora platiti jedan perper pomilijaru nosivosti broda, s tim da polovica te globe ide OpÊini, a polovicatrgovcima. Ako pak trgovci ne bi podnijeli tuæbu u roku od osam dana nakondolaska u Dubrovnik, ubuduÊe ne mogu viπe niπta traæiti, a prije reËeni patrunne smije trpjeti nikakvu πtetu iz tih ugovora. Ako bi neki dubrovaËki brodsklopio ugovor s dubrovaËkim trgovcima izvan Dubrovnika o mornarima iopremi, kako prije rekosmo, a patrun se ne bi pridræavao toga ugovora, ako bitrgovci htjeli podignuti tuæbu pred knezom, pisar je duæan predoËiti ugovorknezu i VijeÊu u roku od osam dana po uplovljenju u Dubrovnik. Ako pak ne bipodnijeli tuæbu u roku od osam dana, poslije ne mogu niπta viπe traæiti.

IX.

O robi - da se ne smije krcati na palubu

Neka se nijedan brod s jednom palubom unajmljen u Dubrovniku ne usudiprevoziti bilo koju robu na palubi. Tko bi prekrπio ovu odredbu, mora platitiOpÊini na ime globe dvostruko od vozarine koju je naplatio za tu robu ukrcanuna palubu. A pisar je duæan tu robu prijaviti knezu i VijeÊu, a ako bi to propustio,mora od svoga platiti naπoj OpÊini pet perpera, osim robe πto se prevozi usanducima, koja ne podlijeæe nikakvoj kazni.

X.

O trgovaËkim djetiÊima

Nijedan trgovaËki djetiÊ ne smije nositi sanduk na bilo kojem brodu kojiisplovljava iz Dubrovnika, a unajmili su ga dubrovaËki trgovci.

XI.

O nokjerima i mornarima koji ne smiju napustiti brod izvanDubrovnika

Nokjer i mornari koji plove na udio dobiti s nekim brodom, isplovivπi izDubrovnika ne smiju napustiti brod ni u jednome mjestu ako se ne dogovore spatrunom ili njegovim zamjenikom. Tko protivno uËini, neka plati dvadeset i petperpera, a od toga polovica neka ide OpÊini, a polovica brodu s nokjerom imornarima. Tko napusti brod u Dubrovniku bez privole patruna ili njegovazamjenika, mora platiti deset perpera, a od toga polovica neka ide OpÊini, a

LIBER SEPTIMUS

380

medietas sit Comunis, et altera navis cum nauclerio et marinariis. Salvo sihaberent iustum inpedimentum2, quod cognosci debeat per comitem et eiusCuriam.

XII.

De marinariis qualiter tenentur complere viagium

Omnes marinarii qui vadunt ad marinariçiam1 et ad viagium, teneanturipsum viagium explere, eundo et reddeundo2, caricando et discaricando. Et sipatronus vel superpositus vellet in aliquo loco discaricare a medietate carichicitra, id est inferius, vel caricare alias res, in utilitate sua sit ei licitum facere, sivadit sine mercatoribus. Et si vadit cum mercatoribus, ipse patronus velsuperpositus sit in concordia cum eisdem. Et marinarii teneantur explereviagium totum, ut dictum est; et si aliquis eorum contrafecerit et navemrelinquerit, ipse teneatur restituere totum in duplum quod susceperit, vel quodsuscipere deberet pro marinaricia ipsi patrono vel superposito navis. Si veropatronus vel superpositus ad statutum terminum marinariis paccamentum nonfecerit, ex tunc in antea teneatur ipsum paccamentum restituere ipsis marinariisin duplum.

XIII.

De nauclerio et marinariis quod non audeant vendere navem

Decernimus eciam1: quod nullus nauclerius vel marinarii audeant venderealiquam navem vel lignum sine voluntate domini vel dominorum navis vel ligni.Et si nauclerius vel marinarii venderent ipsam navim vel lignum, solvere debeanttotum quod dominus vel domini voluerint facere suum dampnum persacramentum, in duplum; et medietas dupli sit Comunis, et altera sit domini veldominorum ipsius navis vel ligni.

XIV.

De patronis volentibus vendere navem suam

Quilibet patronus vel superpositus navis vel ligni habeat liberam potestatemvendendi navem vel lignum, ubicumque sibi placuerit sine contradicione1

marinariorum, tam euncium2 ad partes quam ad marinariciam: preter quam adista loca, videlicet in terra Saracenorum3, Tartarorum4, Dalmisii5. Et si navis vellignum venderetur intra Culfum, patronus vel superpositus dare debeat proquolibet marinario causa veniendi Ragusium, yperperum unum. Et si venderetur

KNJIGA SEDMA

381

polovica brodu s nokjerom i mornarima, osim ako je opravdan razlog, πtoutvruje knez i njegov Sud.

XII.

O mornarima - kako su duæni zavrπiti putovanje

Svi mornari koji plove za plaÊu i za odreeno putovanje, duæni su obaviti toputovanje tamo i natrag, krcajuÊi i iskrcavajuÊi. A ako patrun, ili njegovzamjenik, bude htio u nekome mjestu iskrcati manje od polovice tereta iliukrcati drugu robu za svoj raËun, slobodno mu je to uËiniti ako plovi beztrgovaca. A ako plovi s trgovcima, patrun, ili njegov zamjenik, mora se s njimadogovoriti. A mornari su duæni zavrπiti Ëitavo putovanje, kako je reËeno, pa akobi netko od njih uËinio protivno i napustio brod, duæan je vratiti patrunu brodaili njegovu zamjeniku dvostruko od onoga πto je primio ili πto je imao primiti zaplaÊu. Ako pak patrun, ili njegov zamjenik, u odreenom roku ne isplatimornare, od tada je duæan dati mornarima dvostruku plaÊu.

XIII.

O nokjeru i mornarima - da se ne usude prodati brod

Nareujemo takoer da se nijedan nokjer ili mornari ne usude prodati bilokoji brod bez privole vlasnika plovila, jednog ili viπe njih. A ako bi nokjer ilimornari prodali brod, duæni su nadoknaditi u dvostrukom iznosu πtetu kojuvlasnik ili vlasnici broda pod prisegom izjave da su pretrpjeli, s tim da poladvostrukog iznosa ide OpÊini, a polovica vlasniku, ili vlasnicima broda.

XIV.

O patrunima koji hoÊe prodati svoj brod

Svaki patrun broda, ili njegov zamjenik, slobodan je prodati brod gdje godzaæeli, osim u ovim mjestima: u zemlji Saracena, Tatara i u Omiπu, a tomu se nemogu usprotiviti mornari, bilo da plove na udio u dobiti ili za plaÊu. A ako bibrod bio prodan unutar Jadrana, patrun, ili njegov zamjenik, duæan je datisvakomu mornaru po jedan perper da se moæe vratiti u Dubrovnik. A ako bi bioprodan u Romaniji ili Ciliciji, svakomu mornaru mora dati po dva perpera; ako

LIBER SEPTIMUS

382

in Romania vel Cicilia, habere debeat unusquisque yperpera duo; et sivenderetur in ultramarinis partibus, habeat quilibet yperpera tria, ut dictum est,causa veniendi Ragusium, pro expensis.

Si vero aliquis marinarius remanere velet in aliquo loco ubi navis vel lignumvendita fuerit, habeat potestatem remanendi ad suam voluntatem, et nichilhabeat pro expensis; et hoc intelligatur si navis vel lignum venderetur foresteriis.Si autem venderetur Ragusinis, et patronus velet in se tenere unum quarterium,vel quintum vel aliquam partem dicte navis vel ligni, nichil detur, sicut dictumest, marinariis pro expensis causa veniendi Ragusium, sed teneantur totumviagium complere, sicut fuerint in concordia cum patronis. Et si maior parspatronorum velet vendere navem vel lignum, vel inter se incantare, minor parseorum nequeat contradicere. Si vero navis vel lignum venderetur ad dicta vetataloca, dare debeat patronus, vel superpositus tercium de eo quod vendita esset.Si autem venderetur in Dalmisio, perdat precium illud.

XV.

De pactis inter patronum navis et nauclerium et marinarios

Si patronus alicuius navis vel ligni extra Ragusium dederit navem suam vellignum nauclerio et marinariis, sive sit comparata extra Ragusium, sive sitpropria, sciendum est quod omne pactum, quod patronus navis vel ligni feceritcum nauclerio et marinariis, est firmum habendum.

XVI.

De patrono navis qui vadit cum ea marinarius

Patronus navis vel ligni qui vadit cum ipsa marinarius, non possit in aliquoprecipere in ipso ligno, nisi quantumcumque pertinet in1 parte sua; sed inpartibus aliorum nichil valeat precipere, nisi haberet licenciam2 ab aliis patronis,salvo quod bene possit precipere de coredis, sicut dictum est in presentibusStatutis.

XVII.

De expensis necessariis in navi

Affirmamus quod si expendium aliquod necessarium esset in aliqua nave velligno, et maior pars patronorum esset in concordia faciendi illud expendium, etminor pars nolet quod expendium illud fieret, sciendum est quod maior parsvincit minorem. Et si minor pars victa diceret quod non haberet aliquid, unde

KNJIGA SEDMA

383

bi bio prodan u prekomorskim zemljama, svaki mornar treba dobiti po triperpera za troπkove povratka u Dubrovnik, kako je reËeno. Ako bi koji mornarhtio ostati u nekome mjestu gdje bi brod bio prodan, moæe ostati po svojoj volji,ali nema pravo ni na kakve troπkove. A ovo se podrazumijeva ako bi brod bioprodan strancima. Ako bi pak bio prodan DubrovËanima i ako bi patrun htiozadræati za sebe Ëetvrtinu ili petinu ili neki dio dotiËnoga broda, mornari nemajupravo na troπkove povratka u Dubrovnik, nego su duæni zavrπiti Ëitavoputovanje kako su ugovorili s patrunima. A ako bi veÊina patruna htjela prodatibrod ili ga izmeu sebe staviti na draæbu, manjina se tome ne moæe protiviti.Ako bi pak brod bio prodan u naznaËenim zabranjenim mjestima, patrun, ilinjegov zamjenik, mora dati treÊinu prodajne cijene. Ako bi pak bio prodan uOmiπu, neka mu se oduzme taj utræak.

XV.

O ugovorima izmeu patruna broda, nokjera i mornara

Ako bi patrun broda izvan Dubrovnika predao svoj brod nokjeru ilimornarima, bilo da je kupljen izvan Dubrovnika, bilo da je njegov vlastiti, nekase zna da svaki takav ugovor koji bi patrun broda sklopio s nokjerom imornarima treba smatrati obvezujuÊim.

XVI.

O patrunu broda koji plovi kao mornar

Patrun broda koji plovi na njemu kao mornar, ne moæe na tom brodu ni uËemu zapovijedati, osim koliko mu pripada prema udjelu πto ga u njemu ima. Au ime tuih udjela ne moæe niπta zapovijedati ako ne bi imao ovlaπtenje drugihpatruna, osim πto smije zapovijedati u pogledu opreme, kako je reËeno u ovimodredbama.

XVII.

O nuænim troπkovima na brodu

Ako bi bio potreban kakav izdatak na nekom brodu a veÊina bi se patrunasuglasila da se uËini taj izdatak, dok manjina to ne bi htjela, potvrujemo nekase zna da veÊina pobjeuje manjinu. A ako bi preglasana manjina rekla da nemaodakle uËiniti takav izdatak ili ne bi htjela, neka se zna da drugi ortaci mogu

LIBER SEPTIMUS

384

possit facere expendium aut nolet, sciendum est quod alii socii possunt acciperedenarios ad lucrum supra partes navis vel ligni, videlicet supra partes illorum quinoluerint facere expendium illud, sicut melius poterunt; et eciam1 possuntprecipere nauclerio, ut eos accipiat in entega vel infra navem, vel adquodcumque lucrum eos invenire possit. Et si aliquis de patronis velet2 iremarinarius cum ipsa nave vel ligno, alii patroni non possunt contradicere ei, nectenere eum quod non vadat.

XVIII.

De faciendo nauclerio

Cum patroni alicuius navis vel ligni venerint ad elligendum et faciendumnauclerium, sciendum est quod maior pars patronorum debet vincere minorempartem patronorum, et qualemcumque hominem maior1 pars patronorumeligerit2 in nauclerium, ille debet esse nauclerius.

XIX.

De servis qui vadunt marinarii

Servi qui vadunt marinarii cum navibus vel lignis Ragusii, vadant pro liberis;et si servus aliquis, qui iret in ipsis navibus vel lignis marinarius fugeret velcaptus esset, donec ipsa navis vel lignum venerit Ragusium, pars eius debeatlaborare domino servi illius, et nichil aliud recipere pro eo, et ita laborare debeatuni alii libero, si caperetur.

XX.

De servis qui vadunt conducti

Sancimus quod omnes servos patronorum navis1 vel ligni, quos ipsi in suanave vel ligno ponere voluerint seu mittere, nauclerius debeat recipere2 eos proservis, et non pro liberis. Et sciendum est quod patroni habent potestatemponendi in illo ligno servum suum pro conducto, quando illud lignum fueritparatum. Et nauclerius qui eos servos susceperit, habet potestatem verberandi etpercuciendi3 servum vel servos patronorum, et corrigendi eos cum navis ipsa vellignum in viagio fuerit. Et si ipse servus vel servi pro ipsis verberibus fugerent velperderentur, sciendum est quod nauclerius aut comunitas eius nichil teneturemendare pro servo illo vel servis, verumtamen pars eius navigare debet, utdictum est.

KNJIGA SEDMA

385

uzeti novac na kamate na teret udjela u brodu, to jest na teret udjela onih kojinisu htjeli uËiniti onaj izdatak, kako najbolje mogu. I takoer mogu nareditinokjeru da uzme novac na teret entega ili na teret broda, ili uz bilo koje kamatega uspiju pronaÊi. A ako bi koji od patruna htio ploviti na brodu kao mornar,drugi mu se patruni ne mogu protiviti ni sprijeËiti ga da plovi.

XVIII.

O izboru nokjera

Kad patruni broda odluËe izabrati i postaviti nokjera, neka se zna da veÊinapatruna mora pobijediti manjinu, pa kojega god Ëovjeka veÊina patruna izabereza nokjera, on treba biti nokjer.

XIX.

O robovima (servima) koji plove kao mornari

Robovi koji plove kao mornari na dubrovaËkim brodovima, neka plove kaoslobodnjaci. A ako bi neki rob koji bi plovio na brodovima kao mornar, pobjegaoili bio zarobljen, njegov udio u dobiti mora teÊi gospodaru toga roba do povratkabroda u Dubrovnik, i za njega nema viπe niπta primiti, a tako treba teÊi i nekomdrugom slobodnjaku ako bi bio zarobljen.

XX.

O robovima koji plove kao najamnici

Ozakonjujemo da sve robove patruna brodova koje bi oni htjeli ukrcati iliposlati na svoj brod, nokjer mora primiti kao robove, a ne kao slobodnjake. Ineka se zna da patruni smiju ukrcati na brod svoga roba kao najamnika kad tajbrod bude spreman. A nokjer koji bi te robove primio, ima pravo πibati i tuÊiroba ili robove patruna i kaænjavati ih za vrijeme putovanja toga broda. I ako birob ili robovi zbog tih batina pobjegli ili nestali, neka se zna da nokjer ili njegovadruæina nisu duæni dati naknadu za toga roba ili robove; meutim, njegov ilinjihov udio mora nositi prihod kako je reËeno.

LIBER SEPTIMUS

386

XXI.

De conducto qui fugit

Si conductus alicuius patroni navis vel ligni fugeret, sciendum est quod parsillius conducti navigare debet domino suo, ac si conductus esset in nave velligno; aut nauclerius ligni debet ponere alium conductum pro tanto precio1

quanto illud fuit, qui fugit, positus, vel debeat tollere conducturam et ponereeam in comunitate navis vel ligni. Et dominus qui ante posuit dictumconductum, debet paccare conducturam illam, quantam ipse dederat primoconducto.

XXII.

De termino marinariorum qui complent non finito viagio

Si aliqua navis vel lignum cepisset viagium, et haberet nauclerium etmarinarios ad marinariciam1, et terminus finiretur ad quem eos recepisset, viagionon completo, volumus quod ipse nauclerius et marinarii totum viagiumcomplere teneantur, si patronus vel superpositus hoc voluerit; ita tamen quodtantum recipiat quilibet ex eis pro superfluo quod steterit, ad racionem2

quantum antea receperant, facta computacione3 dierum.

XXIII.

De marinario ad partem qui infirmatur

Cum aliqua navis vel lignum ceperit viagium in Ragusio ad eundum adpartes, si antequam exierit de Ragusio aliquis marinarius infirmaretur, nichilteneatur ipsi navi vel ligno. Et si navis exisset de Ragusio, et marinarius aliquisinfirmaretur extra Ragusium, et remaneret in aliquo loco infirmus, in ipso viagiopars debeat eidem lucrari toto ipso primo1 viagio sicut ipse esset presens; eteciam2 debeat habere expensas quantum unus de marinariis habet. Si vero navisipsa vel lignum reverteretur ad civitatem, vel locum in quo dimisisset ipsuminfirmum, et inveniret eum sanum, si ipse marinarius velet ascendere et venirecum nave vel ligno, sit ei licitum facere: salvo si navis vel lignum haberet aliummarinarium loco eius.

KNJIGA SEDMA

387

XXI.

O najamniku koji pobjegne

Ako pobjegne najamnik nekog patruna broda, neka se zna da udio u dobititog najamnika mora teÊi njegovu gospodaru, kao da bi najamnik bio na brodu,ili nokjer mora ukrcati drugog najamnika za istu plaÊu za koju je sluæio odbjegli,ili mora odbiti najamninu i poloæiti je u zajednicu broda. A gospodar koji je prijeukrcao dotiËnog najamnika, mora snositi tu najamninu u visini one koju je biodao prvom najamniku.

XXII.

O rokovima mornara koji istjeËu prije zavrπenog putovanja

Ako bi neki brod zapoËeo putovanje i imao nokjera i mornare za plaÊu, paako bi njihov rok za koji su bili ukrcani istekao prije zavrπetka putovanja,hoÊemo da su nokjeri i mornari duæni zavrπiti putovanje ako bi to zahtijevaopatrun ili njegov zamjenik, s tim da svaki od njih primi za produljeni ostanakrazmjerno onome πto je prethodno primao, obraËunavπi dane.

XXIII.

O mornaru koji plovi na udio dobiti ako se razboli

Kad neki brod u Dubrovniku zapoËne putovanje na udio u dobiti, pa ako sekoji od mornara razboli prije isplovljenja iz Dubrovnika, niπta nije duæan brodu.A ako bi brod isplovio iz Dubrovnika i neki se mornar razbolio izvanDubrovnika, pa ostao u nekom mjestu bolestan, njegov mu udio u dobiti teËe zavrijeme Ëitavog tog prvog putovanja kao da je nazoËan, a mora primati i zatroπkove koliko i svaki drugi mornar. Ako bi se pak brod vratio u Grad ili umjesto gdje je ostavio toga bolesnika i zatekao ga zdrava, pa ako bi se mornarsam htio ukrcati na brod i otploviti, slobodno mu je to uËiniti, osim ako je nabrod umjesto njega ukrcan drugi mornar.

LIBER SEPTIMUS

388

XXIV.

De marinario ad marinariciam qui infirmatur1

Volumus eciam quod si navis aliqua vel lignum iret ad marinariciam, etaliquis marinarius infirmaretur in Ragusio, si acceperit marinariciam2, ipsamreddere debeat patrono vel superposito, et non teneatur navi vel ligno inde inantea. Et si ipsa navis vel lignum exiret de Ragusio, et marinarius aliquisinfirmaretur et remaneret ad aliquem locum vel civitatem, habere debeat demarinaricia tantum, quantum ipse serviverit ipsi navi vel ligno.

XXV.

De marinario qui moritur

Ordinamus1 quod si aliqua navis vel lignum navigaret ad marinariciam2, etaliquis de marinariis moreretur ante complementum marinaricie3, volumus quodsolvatur sibi per racionem4 de eo quod serviverit ipsi navi vel ligno; et sinavigaret ad partes, et unus de marinariis moreretur vel plures, de ipso soloviagio sibi pars debeat laborare.

XXVI.

De discordio super numero parcium1 inter patronum et marinarios

Si patronus navis vel ligni dederit ipsam navem vel lignum ad partes, etdiscordium aliquod erit inter ipsum patronum et nauclerium et marinarios denumero parcium, et super hoc non essent testes, volumus quod credenciam2

habeat patronus ipsius navis vel ligni.

XXVII.

De conducto quod possit esse testis

Sciendum est quod quilibet conductus navis vel ligni bene potest esse testis,preter nauclerium et marinarios1, et eciam2 inter nauclerium et marinarios etmercatores potest conductus testificari; salvo quod ipse conductus non sitservus, qui testis examinari debeat, et eius tstimonium esse in providencia3

illorum qui iudicaturi sunt inter ipsos.

KNJIGA SEDMA

389

XXIV.

O mornaru koji se razboli a plovi za plaÊu

Jednako tako, ako bi brod imao mornare na plaÊi i neki se mornar razbolio uDubrovniku, pa ako je primio plaÊu, hoÊemo da je vrati patrunu ili njegovuzamjeniku, i od tada ubuduÊe prema brodu nema nikakve obveze. A ako bi brodisplovio iz Dubrovnika i neki se mornar razbolio pa ostao u nekome mjestu iligradu, treba primiti od plaÊe onoliko koliko je sluæio na brodu.

XXV.

O mornaru koji umre

Ako bi brod plovio za plaÊu i neki od mornara umre prije ispunjenja obvezeza koju je plaÊen, nareujemo da se za njega isplati razmjerno sluæbi na brodu.A ako bi plovio na udio u dobiti pa umre jedan ili viπe mornara, mora im teÊinjihov udio u dobiti samo za to putovanje.

XXVI.

O sporu u pogledu broja udjela izmeu patruna i mornara

Ako bi patrun broda dao brod na udjele dobiti i ako bi nastao spor izmeupatruna i nokjera i mornara o broju udjela, a o tome ne bi bilo svjedoka, hoÊemoda se vjeruje patrunu broda.

XXVII.

O najamniku - da moæe svjedoËiti

Treba znati da svaki najamnik broda moæe biti valjanim svjedokom protivnokjera i mornara a isto tako najamnik moæe svjedoËiti izmeu nokjera imornara i trgovaca, pod uvjetom da taj najamnik nije rob. A taj svjedok mora seispitati, i njegovo Êe svjedoËenje oni koji budu sudili u sporu uzeti u obzir premavlastitoj prosudbi.

LIBER SEPTIMUS

390

XXVIII.

De illis qui volunt dividere lucrum extra Ragusium

Si nave vel ligno existente extra Ragusium velent ipsi de nave vel lignodividere lucrum quod fecissent, et dividerint ipsum lucrum, scribatur perscribanum navis vel ligni quelibet pars per se, sicut fuerint recepte. Et sidampnum aliquod adveniret1 dicte navi vel ligno, dictum dampnum restituidebeat de ipso lucro: quilibet per se restituat, sicut receperit. Et si de ipso lucroplus divisissent quam dampnum esset2, non debeant nisi tantum restituere,quantum fuerit dampnum3; et si divisissent minus eo quod esset dampnum, ipsinon teneantur restituere nisi de eo quod lucri susceperint.

XXIX.

De paraspodia non extrahenda

Nulla navis vel lignum que navigat ad partes possit extrahere paraspodiam decomunitate navis vel ligni; et si aliqua res poneretur in ipsa per aliquemmarinarium vel conductum, debeat poni de voluntate patroni vel nauclerii, ita utsciat scribanus de qua solvere debeat naulum, sicut alie res solverint que in ipsanave vel ligno fuerint.

XXX.

De honorificencia1 nauclerii

Ordinamus quod nullus nauclerius vel marinarius aliquam honorificenciam2

habeat, nisi tantum nauclerius qui habeat duas partes, sicut sibi pertinet, et nonplus. De omnibus rebus que remanent de mensa tam de strossa, quam eciam3 dealiis rebus, nichil debeat nauclerius recipere, sed totum remaneat in comunitatesua.

XXXI.

De marinariis captis

Si aliqua navis vel lignum in aliquem portum ierit vel alium locum ubi nonesset civitas, et aliquis de marinariis vel conductis iret in terram non pro servicio1

navis vel ligni, et caperetur ab aliquo, dampnum quod sibi evenerit sit in fortunaeius; et similiter intelligatur de mercatore et qualibet alia persona. Si veromarinarius aliquis iret in terram de voluntate patroni vel nauclerii, et sibi

KNJIGA SEDMA

391

XXVIII.

O onima koji hoÊe podijeliti dobit izvan Dubrovnika

Ako bi oni od broda, dok se brod nalazi izvan Dubrovnika, htjeli podijelitidobit koju su ostvarili i ako bi je podijelili, brodski je pisar duæan upisati svakudobit zasebno kako su bile primljene. A ako bi taj brod pretrpio koju πtetu, ta seπteta mora nadoknaditi od te dobiti: neka svatko sam vrati koliko je primio. I akobi od dobiti podijelili viπe nego bi bila πteta, ne moraju vratiti viπe nego kolika bibila πteta. A ako bi podijelili manje od πtete, nisu duæni vratiti viπe nego kolikosu primili.

XXIX.

O paraspodiji - da se ne smije izdvajati

Nijedan brod koji plovi na udio dobiti, ne smije izdvajati paraspodiju izzajednice broda. I ako bi koji mornar, ili najamnik, ukrcao na brod neku stvar,mora je ukrcati uz privolu patruna ili nokjera, tako da pisar zna za πto trebanaplatiti brodarinu, kao πto bi se naplatila za ostale stvari koje bi bile na brodu.

XXX.

O posebnom nagraivanju nokjera

Nareujemo da nijedan nokjer ili mornar ne prima nikakve posebne nagrade,osim πto nokjer treba dobiti dva dijela, kako mu pripada, a ne viπe. Od svih stvarikoje preostanu od jela i piÊa, tako i od drugih stvari, nokjer ne smije niπta uzeti,veÊ sve treba ostati zajedniËko.

XXXI.

O zarobljenim mornarima

Ako bi neki brod uplovio u koju luku ili drugo mjesto gdje nema grada i akobi koji od mornara ili najamnika iziπao na kopno, ali ne u sluæbi broda, i bio odnekoga zarobljen, πteta koja bi mu se dogodila njegova je stvar; to isto vrijedi iza trgovca i za bilo koju drugu osobu. Ako bi pak neki mornar iziπao na kopnovoljom patruna ili nokjera i pretrpio koju πtetu, ta se πteta treba nadoknaditi iz

LIBER SEPTIMUS

392

dampnum aliquod acciderit, ipsum dampnum restitui debeat de comunitatenavis vel ligni. Et si mercator iret in terram pro utilitate mense sue vel aliarum2

et dampnum reciperet, ipsum dampnum restitui debeat per suam mensam, velper alios pro quibus iret.

XXXII.

De eo qui capitur occassione pignorum

Si navis vel lignum iret ad aliquam civitatem que haberet pignora1 superhomines Ragusii, et aliquis mercator vel marinarius vel aliqua persona ipsiusnavis vel ligni caperetur pro ipsa pignora, et dampnum aliquod ibidem haberet,ipsum dampnum restitui debeat per comunitatem navis vel ligni, salvo si dictusmercator, marinarius vel alia persona captus esset pro suo proprio debito clarefacto.

XXXIII.

De navibus captis a cursariis

Si navis vel lignum caperetur a cursariis, vel pignoraretur ab aliquo, vel perforcium1 a dominatore aliquo teneretur, et aliquis Raguseus sine voluntatepatroni illius navis vel ligni recuperaret eam, patronus ligni possit et debeat eamvel eum accipere sine aliquo precio2. Et ille qui pactasset3 lignum prorecuperacione4 perdat precium quod pro ea solvisset, et patronus ligni possiteum accipere, ubicunque eum invenerit. Et si ille qui ipsum lignum recuperaveritextra Ragusium in quocunque loco, patrono5 ligni sine questione reddere nolet,quod ipse illud in Ragusium salvum cum omnibus viagiis que dictum lignumfecerit, postquam patronus pecierit6, illi qui ipsum recuperaverit reddereteneatur.

XXXIV.

De obediencia1 debita nauclerio a marinariis

Marinarii navium que vadunt in viagium teneantur obedire nauclerio, dumipsum viagium durat. Et non possint dicere nauclerio vel superposito:“revertamur Ragusium”; et nullum viagium pertubari possint quod facere velet2

ipse nauclerius vel superpositus. Et qui ipsum turbare voluerit, solvere debeatyperperos decem; medietas sit Comunis, et alia patroni vel superpositi. Etscribanus navis vel ligni teneatur manifestare comiti et sue Curie ipsumturbatorem vel turbatores infra dies octo postquam Ragusium venerit; et si nonmanifestaverit, ipse solvere debeat yperperos decem.

KNJIGA SEDMA

393

zajednice broda. I ako bi trgovac iziπao na kopno radi namirnica za sebe i drugei pretrpio koju πtetu, ta πteta treba se nadoknaditi od njegovih namirnica ili oddrugih za koje je iπao.

XXXII.

O onome koga uhite radi ovrhe za tui dug

Ako bi brod plovio u neki grad koji ima ovrπnu traæbinu prema Dubrov-Ëanima, pa neki trgovac ili mornar ili neka osoba s tog broda budu uhiÊeni radite ovrhe za tui dug i ondje bi pretrpjeli koju πtetu, ta se πteta mora nadoknaditiiz zajednice broda, osim ako bi reËeni trgovac, mornar ili druga osoba biliuhiÊeni zbog oËito svoga vlastitog duga.

XXXIII.

O brodovima koje zarobe gusari

Ako bi neki brod zaplijenili gusari ili ga netko uzeo radi tueg duga ili silomzadræao neki vladar, pa ga neki DubrovËanin otkupi mimo volje patruna togabroda, patrun broda moæe ga i mora dobiti bez ikakve naknade. A onaj koji jeplatio brod radi otkupa, neka izgubi otkupninu koju je platio, i patrun brodamoæe ga uzeti gdje god ga nae. A ako onaj koji je otkupio brod u bilo kojemumjestu izvan Dubrovnika i ne bi htio brod bespogovorno vratiti, mora ga uDubrovniku vratiti zajedno sa svom dobiti s putovanja tog broda, nakon πto topatrun zatraæi od onoga koji je brod otkupio.

XXXIV.

O posluπnosti koju mornari duguju nokjeru

Mornari na brodovima koji polaze na putovanje, duæni su biti posluπninokjeru dok traje to putovanje. I ne smiju reÊi nokjeru ili njegovu zamjeniku:"Vratimo se u Dubrovnik", i ne smiju ometati nijedno putovanje koje bi nokjer,ili njegov zamjenik, htio poduzeti. A tko bi pokuπao omesti, mora platiti desetperpera: polovica neka pripadne OpÊini, a druga polovica patrunu ili njegovuzamjeniku. A pisar je duæan u roku od osam dana po dolasku u Dubrovnikprijaviti smutljivca, ili smutljivce, knezu i njegovu Sudu, a ako ih ne bi prijavio,mora platiti deset perpera.

LIBER SEPTIMUS

394

XXXV.

De afflaturis

Si navis vel lignum inveniret aliquam afflaturam, vel caperet aliquam navemvel lignum inimicorum, totum habere inventum in ea vel in eo in quatuor partesdebet dividi; unam partem habeat ipsa navis vel lignum, unam aliam habeatipsum habere quod erit in nave vel ligno ipso, reliquas duas partes habeantmarinarii et mercatores equaliter inter eos.

XXXVI.

De Raguseo, quod non possit nauliçare lignum foresteriorum

Nullus Raguseus possit nauliçare1 aliquod lignum foresteriorum, sub penadupli de eo quod daret pro naulo ipso, quod bannum esse debeat nostriComunis; excepto quod navem Venetorum bene possit nauliçare.

XXXVII.

De mercato quod fit de naulo et arris

Mercatores qui nauliçare1 voluerint navem aliquam vel lignum, debent dareunum folarum2 pro arris in presencia3 scribani navis, quod mercatum sit firmum,et scribanus teneatur scribere ipsas arras et pacta omnia que in simul fecerint. Etsi mercator vel mercatores velent dimittere ipsam navem vel lignum, emendaredebeat patrono totum naulum de quanto ipsi habuerint nauliçatum4, quilibet proparte sua. Si vero darent pro arris ab uno follaro supra, patronus navis se teneredebeat ad arras. Et si aliquis illorum qui nauliçassent navem vel lignum,moriretur5 antequam poneret in nave et arras dedisset, nichil debeat satisfacerepatrono de naulo. Et si aliquid in nave posuisset, volumus quod solvere debeatsecundum racionem6 mercium que intus fuerint posite.

XXXVIII.

De peciis1 pannorum, quod (sic) debent esse per ballam

Ordinamus quod pecie2 de santillarensibus esse debeant decem octo3 proballa. Item scarlede magne pecie VI pro balla4. Item pecie fostagnorumquinquaginta pro balla. Item florentini et terlise pecie octo pro balla. Item5

mostaroli pecie octo pro balla. Item stamforti6 de Mediolano pecie octo proballa. Item stamforti de raço pecie sex pro balla. Item scarlate parve pecie

KNJIGA SEDMA

395

XXXV.

O plutajuÊim stvarima

Ako neki brod naie na stvar koja pluta morem ili zarobi neprijateljski brod,sve πto se na njemu nae, treba se podijeliti na Ëetiri dijela: jedan dio trebapripasti brodu, jedan imovini koja bude na tom brodu a dva preostala dijelatrebaju se podijeliti na jednake dijelove izmeu mornara i trgovaca.

XXXVI.

O DubrovËaninu - da ne smije unajmiti strani brod

Nijedan DubrovËanin ne smije unajmiti strani brod, pod prijetnjom globedvostruko veÊe nego bi platio za taj najam, a ta globa treba pripasti naπoj OpÊini,s time πto, dakako, smije unajmiti mletaËki brod.

XXXVII.

O poslu najma broda i kapari

Trgovci koji bi htjeli unajmiti neki brod, trebaju u nazoËnosti brodskog pisaradati jedan folar za kaparu da posao bude zakljuËen, a pisar je duæan upisati tukaparu i sve uglavke koji su istodobno ugovoreni. A ako bi trgovac ili trgovcihtjeli odustati od tog broda, duæni su nadoknaditi patrunu Ëitav najam uugovorenom iznosu, svaki za svoj dio. Ako bi pak za kaparu dali viπe od jednogfolara, patrun broda mora se zadovoljiti kaparom. A ako bi netko od onih kojisu unajmili brod umro prije nego nakrca brod i dade kaparu, ne mora se patrununiπta isplatiti za najam. A ako bi neπto ukrcao na brod, hoÊemo da mora platitirazmjerno vrijednosti robe koja bude ukrcana.

XXXVIII.

O peËama sukna - koliko ih mora biti u bali

Nareujemo da u bali santilarijskog platna mora biti osamnaest peËa. Istotako, πest peËa u bali skarlata; pedeset peËa u bali fustanja; osam peËa u balifirentinskog sukna i trliπa; osam peËa u bali mostarola; osam peËa u balimilanskog stamforta; πest peËa u bali araπkog stamforta; sedam malih peËa u baliskarlata; sedam peËa u bali ipreπkog sukna; πest peËa u bali zalona; sedam peËa

LIBER SEPTIMUS

396

septem pro balla. Item ypre pecie septem pro balla. Item çalaoni pecie sex proballa. Item camore pecie septem pro balla. Item belvasi et oliveri pecie sexdecimpro balla. Item sanguiniti et vacete pecie octo pro balla. Item saie pecie octo proballa. Item matarelli et alodini braça de Veneciis CCCL pro balla. Item canevaça7

et panus8 de lino braça de Ragusio MDC9 pro balla. Linum debet nauliçari admiliarium grossum de Veneciis. Item ferrum laboratum milearia10 duo adgrossum de Veneciis pro balla. Item ferrum non laboratum miliaria11 tria proballa, et rume (sic) laboratum medium miliare grossum pro balla.

XXXIX.

De mercibus qualiter debent ponderari

Statuimus quod de mercibus omnium parcium1 quas Ragusei portantVenecias tam de cera quam becunis2, moltalinis, lana, agnelinis et chorio,debeant ponderari ad pondus Veneciarum ad grossum. Leporine autem sint duomilia pro uno miliario, mille vulpes pro3 uno miliario, duo milia foine pro unomiliario. Schilate sexdecim milia pro uno miliario, grana et seta unum miliareVeneciarum subtile pro uno miliare. Item coria boum sicca quadraginta pro unomiliario. Coria agnopasti quinquaginta pro miliario, coria de cervo sexaginta promiliario. Item becune5 et moltoline agnopaste CL6 pro miliario, coria de buffalo7

duodecim pro miliario, et coria catablati sexaginta pro miliario.

XL.

De mercibus que debent poni in navi ad pondus

Statuimus quod omnes merces que portantur de Ragusio Venecias debentponderari, et per pondus poni in nave. Et scribanus teneatur scribere omnesmerces per singulos per sacramentum, et si non faceret, solvere debeat1

yperperos quinque. Si vero navis vel lignum nauliçata esset ad eundum inMarchiam Anconitanam, et aliquis poneret in navem ultra numerum de eo quodnauliçatum haberet, solvere debeat naulum duplum de eo quod superfluumintus poneret. Et si aliquis mercator nauliçavisset tam ad Venecias quam adMarchiam, et de mercibus eius remanerent in terram vel totum vel partem (sic),patronus vel superpositus emendare debeat eidem mercatori tantum quantumvidebitur comiti et maiori parti Consilii Minoris.

KNJIGA SEDMA

397

u bali platna iz Cambraya; πesnaest peËa u bali platna iz Beauvaisa i olivera;osam peËa sangvinita i vaËeta; osam peËa u bali saje. Isto tako, tristo pedesetmletaËkih lakata u bali matarela i lodenske tkanine; tisuÊu i πest stotinadubrovaËkih lakata u bali konopljina i lanenog platna. Lan treba prevoziti naveliki milijar mletaËki. Isto tako, obraeno æeljezo po dva velika milijaramletaËka u bali; neobraeno æeljezo po tri milijara u bali te obraeni bakar popola velikog milijara u bali.

XXXIX.

O robi - kako je treba vagati

Odreujemo da se roba iz svih krajeva koju DubrovËani prevoze u Veneciju,bilo da je to vosak, jareÊe koæe, bravlje koæe, vuna, janjeÊe koæe i kordovani,mora vagati na debelu mletaËku mjeru. ZeËjih pak koæa neka bude dvije tisuÊeu jednom milijaru, lisiËjih tisuÊu u jednom milijaru, kuninih koæica dvije tisuÊe ujednom milijaru, vjeveriËjih koæa πesnaest tisuÊa u jednom milijaru, grimiza isvile jedan tanki milijar mletaËki za jedan milijar; goveih koæa suhih Ëetrdesetu milijaru, pedeset koæa uπkopljenih ovnova u jednom milijaru i jelenjih koæaπezdeset u milijaru; isto tako, sto pedeset jareÊih i bravljih koæa u milijaru,bivoljih koæa dvanaest u milijaru, a πezdeset koæa katablata u milijaru.

XL.

O robi koju treba krcati na brod po teæini

Odreujemo da se sva roba koja se prevozi iz Dubrovnika u Veneciju, moraizvagati, pa prema teæini krcati na brod. A pisar je duæan pod prisegom popisatisvu robu pojedinaËno, a ako ne bi tako postupio, mora platiti pet perpera. Akobi pak brod bio unajmljen za putovanje u Marku jakinsku, pa ako bi netkoukrcao na brod viπe od onoga koliko stoji u ugovoru o najmu, za ono πto je prekotoga ukrcao, mora platiti dvostruku najamninu. A ako bi koji trgovac unajmiobrod kako za Veneciju, tako i za Marku, a ostalo bi od njegove robe neukrcanoili sve ili dio, patrun ili njegov zamjenik moraju nadoknaditi tom trgovcu tolikokoliko prosudi knez i veÊina malovijeÊnika.

LIBER SEPTIMUS

398

XLI.

De mercibus que portantur in Marchiam

Merces que portantur in Marchiam Ancontanam (sic) taliter nauliçentur,videlicet: quod nauliçetur centenarium pro centenario, tam de beconis quam demoltolinis, et unum centenarium de olioris (sic) pro duobus de becunis1, et libreMCCC de cera ad pondus Ragusii pro uno centenario de becunis, et coriacatablati CXXV pro uno centenario corium, et unum miliare de lana inboiata2

pro uno centenario de pelibus, et centum sclavine duplices pro uno centenariocorium.

XLII.

De pecunia que vadit cum navi

Moneta sive pecunia que vadit cum nave vel ligno Ragusii que vel quod vaditper Culfum cum entegis1, ire debeat ad fortunam dominorum ipsius monete,maris et gentis clare factam; et de toto prode quod inde Dominus dederit dedicta moneta, et eciam2 de naulo eundo et reddeundo3 et de aliis utilitatibus quashabere possit ipse navis vel lignum, duas partes lucri habeat navis et marinarii,et terciam partem ipsa moneta habere debet.

XLIII.

De navibus que exeunt de Culfo

Si navis vel lignum Ragusii exiret de Culfo cum entegis de voluntatedominorum monete, ire debeat ipsa moneta ad fortunam dominorum, maris etgentis clare factam. Et de toto prode quod habebunt, entege1 predicte habeantmedietatem lucri, et alteram medietatem habeat navis cum marinariis.

XLIV.

De navibus que vadunt cum entegis

Naves vel ligna que vadunt cum entegis, tam per Culfum quam extra Culfum,tam denarii quam merces qui sunt ad nomen entegarum, debeant habere unamcomunem fortunam, et si dampnum aliquod adveniret, quod absit, maris velgentis clare1 factum, dampnum ipsum esse debet dominorum entegarumcomuniter. Et si aliqua persona velet mittere aliquas suas merces ad vendendumcum ligno quod vadit cum entegis causa ponendi merces ipsas in entegis, dicte

KNJIGA SEDMA

399

XLI.

O robama koje se prevoze u Marku

Za robe koje se prevoze u Marku jakinsku neka se brodarina odmjeri na ovajnaËin: naime, jareÊih i bravljih koæa centenar za centenar, a jedan centenarsrneÊih koæa za dva centenara bravljih koæa; tisuÊu tristo libara voskadubrovaËke mjere za jedan centenar bravljih koæa, a sto dvadeset i pet koæakatablata za jedan centenar kordovana te jedan milijar ispredene vune za jedancentenar krzna, a stotinu podstavljenih skjavina za jedan centenar kordovana.

XLII.

O novcu koji se prevozi na brodu

Novac ili gotovina koji se prevoze na dubrovaËkom brodu πto plovi Jadranoms entegama, moraju iÊi na izriËit rizik vlasnika toga novca, glede mora i ljudskesile. A od sve dobiti koju Gospodin dade od toga novca, a i od brodarine uodlasku i povratku, te od drugih probitaka koje taj brod uzmogne ostvariti, dvadijela neka dobiju brod i mornari, a treÊi dio treba dobiti taj novac.

XLIII.

O brodovima koji isplove izvan Jadrana

Ako bi dubrovaËki brod isplovio izvan Jadrana s entegama uz privoluvlasnika novca, taj novac mora iÊi na izriËit rizik vlasnika, glede mora i ljudskesile. A od sve dobiti koju Êe imati, spomenute entege neka dobiju polovicudobiti, a drugu polovicu neka dobije brod s mornarima.

XLIV.

O brodovima koji plovi s entegama

Brodovi koji plove s entegama, kako po Jadranu, tako izvan Jadrana, i novaci roba πto su na ime entega, moraju imati zajedniËku sudbinu, pa ako bi sedogodila neka πteta, πto ne dao Bog, bjelodanim uËinkom mora i ljudske sile, taπteta mora pasti zajedniËki na sve vlasnike entega. A ako bi koja osoba htjelaradi prodaje poslati neku svoju robu brodom koji plovi s entegama, s tim da seta roba ukljuËi u entege, ta roba ide na rizik onoga koji ih πalje, ali nakon πto se

LIBER SEPTIMUS

400

merces vadunt ad fortunam illius qui eas mittit, sed postquam vendite fuerintmerces, pecunia2 earum venire debet3 et poni cum aliis entegis, que posteavenire debet4 ad comunem fortunam cum omnibus aliis.

XLV.

De entegis que debent scribi per scribanum navis

Navis vel lignum que vel quod exibit de Ragusio, tam per Culfum quam extracum entegis, omnes ipse entege scribantur per scribanum in quaterno navis velligni, et eciam1 a quibus personis ipse entege fuerint recepte, tam a patronisquam ab aliis. Et est sciendum quod omnis credencia2 est scribani.

XLVI.

De manifestacione1 facienda a nauclerio et marinariis patronis

Ordinamus quod si aliqua navis vel lignum voluerit exire de Ragusio cumentegis, antequam exeat, nauclerius et marinarii manifestare debeant patronovel patronis navis vel ligni et eciam2 dominis entegarum que vadunt in ipsa, itaquod sint omnes insimul vel maior pars eorum, quid et quantum portant cumeodem ligno. Et si de Ragusio exirent et non facerent ut diximus, dictusnauclerius cum marinariis solvere debeat Comuni nostro yperpera vigintiquinque, de quo banno nullum dampnum substineat3 lignum vel dominientegarum, nisi solummodo nauclerius cum marinariis4. Et scribanus teneaturmanifestare eos comiti et Consilio, et si non manifestaverit, solvere debeatComuni nostro yperpera quinque.

XLVII.

De navi que patitur naufragium

Affirmamus, quod si aliqua navis vel lignum que iret cum entegis etnaufragium pateretur, ipsa navis vel lignum debeat emendari de prode quod ipsafecisset et de prode ipsarum entegarum1, sed de capitali earum non.

XLVIII.

De hiis qui recipiunt entegas1 infra Culfum

Ordinamus, quod si aliquis nauclerius cum marinariis acciperent entegas2

causa navigandi infra Culfum, quod ipsi3 non possint exire de Culfo sine

KNJIGA SEDMA

401

roba proda, njezin utræak mora doÊi i poloæiti se s ostalim entegama i poslijedijeliti zajedniËku sudbinu sa svima ostalim.

XLV.

O entegama koje brodski pisar mora zapisati

Kad brod isplovi iz Dubrovnika s entegama, kako Jadranom, tako i izvanJadrana, neka pisar zapiπe u brodsku knjigu sve te entege pa i to od koga su teentege primljene, kako od vlasnika, tako i od ostalih. I neka se zna da u svemutreba vjerovati pisaru.

XLVI.

O oËitovanju koje nokjer i mornari trebaju dati patrunima

Ako bi neki brod htio isploviti iz Dubrovnika s entegama, nareujemo daprije isplovljenja nokjer i mornari moraju patrunu ili patrunima broda a takoeri vlasnicima entega koje se voze tim brodom, svima na okupu ili veÊini njih,oËitovati πto i koliko voze na tom brodu. A ako bi isplovili iz Dubrovnika, a nebi uËinili kako rekosmo, spomenuti nokjer s mornarima mora platiti naπojOpÊini dvadeset i pet perpera, od koje globe nikakvu πtetu neka ne trpi brod nitivlasnici entega, nego samo nokjer s mornarima. A pisar je duæan prijaviti ihknezu i VijeÊu, a ako ne prijavi, mora platiti naπoj OpÊini pet perpera.

XLVII.

O brodu koji pretrpi brodolom

Ako bi neki brod plovio s entegama pa bi pretrpio brodolom, utvrujemo dase taj brod mora popraviti iz dobiti koju je sam ostvario i iz dobiti tih entega, aline iz njihove glavnice.

XLVIII.

O onima koji primaju entege za plovidbu po Jadranu

Ako bi neki nokjer s mornarima primio entege za plovidbu unutar Jadrana,odreujemo da ne smiju iziÊi izvan Jadrana bez dozvole veÊine vlasnika Ëije su

LIBER SEPTIMUS

402

voluntate maioris partis dominorum quorum sunt entege. Et si irent extraCulfum sine ipsorum voluntate, et aliqua pars monete perderetur, quod absit,totum solvere debeant nauclerius et marinarii4, et muneta (sic) nullum damp-num sustineat.

XLIX.

De hiis qui perdunt de entegis

Statuimus quod omnes naves vel ligna que vadunt cum entegis de hominibusRagusii et perdunt de denariis qui sunt entegati, et eciam1 tam de mercibusquam de blado, vel de quolibet alio quod esset entegatum, sicut ipsi debenthabere partem de prode, ita volumus ut ipsi debeant portare dampnum inrestitucione2, quilibet per se, tam navis quam marinarii.

L.

De hiis qui accipiunt cologancias1 intra Culfum

Si Raguseus accipit in colloganciam2 tam denarios quam merces ab alioRagusino causa navigandi intra Culfum, ipsos denarios seu merces debenthabere ad fortunam eius cuius sunt clare facte. Et de lucro quod habebit dominusdenariorum vel mercium, debet habere duas partes, et ipse habebit terciam;salvo si ipse dominus pactum aliud cum eo fecisset. Et est sciendum quod ipsenon debet exire de Culfo sine voluntate eius, et si exiret sine eius voluntate etaliquid deveniret de denariis, totum periculum maneat super eum et super bonasua.

LI.

De hiis qui accipiunt aliquid in colegancia1

et amittunt de eis

Si aliquis Raguseus accipit in colleganciam2 tam denarios quam merces et ipseamitteret3 de ipsis denariis vel mercibus, et dominus monete vel mercium veletrecipere ipsam, licitum sit ei facere; et ille qui perdiderit de eo, nullum dampnumsubstineat4. Si vero dominus denariorum voluerit5 ipsos dimittere eidem, illetenetur ipsos denarios tenere et cum eis navigare donec satisfacere poteritdampnum ipsum. Et hoc intelligatur de mercatore et non de nave, salvo si aliudpactum esset inter eos.

KNJIGA SEDMA

403

entege. A ako bi bez njihove privole iziπli izvan Jadrana te bi propao koji dionovca, πto ne dao Bog, sve moraju platiti nokjer i mornari, a neka novac nepretrpi nikakvu πtetu.

XLIX.

O onima koji izgube neπto od entega

Odreujemo da svi brodovi koji plove s entegama DubrovËana pa izgubeneπto od novca uloæenoga u entege, a isto tako i od roba i od æita ili od bilo Ëegadrugoga πto bi bilo uloæeno u entege, kao πto moraju imati dio od dobiti, takohoÊemo da moraju snositi πtetu u naknadi svaki za sebe, kako brod, takomornari.

L.

O onima koji primaju kolegancije za plovidbu po Jadranu

Ako DubrovËanin primi od drugog DubrovËanina u koleganciju kako novac,tako robu radi plovidbe unutar Jadrana, taj novac ili robu mora dræati na izriËitrizik onoga Ëiji su. A od dobiti koju bude imao, dva dijela mora dobiti vlasniknovca ili robe, a on Êe dobiti treÊi dio, ako sam vlasnik s njim drugaËije neugovori. A neka se zna da on ne smije iziÊi izvan Jadrana bez vlasnikove privole,pa ako bi iziπao bez njegove privole i neπto se dogodi s novcem, sav rizik padana njega i na njegovu imovinu.

LI.

O onima koji neπto prime u koleganciju pa od toga πtogod izgube

Ako koji DubrovËanin primi u koleganciju bilo novac, bilo robu, pa izgubiπtogod od toga novca ili robe, a vlasnik novca ili robe bude je htio preuzeti, nekamu je slobodno to uËiniti, a onaj koji je πtogod od toga izgubio, neka ne trpinikakvu πtetu. Ako pak vlasnik novca bude htio taj novac njemu ostaviti, duæanga je zadræati i s njime poslovati dok ne uzmogne nadoknaditi tu πtetu. A to seodnosi na trgovca, a ne na brod, osim ako je meu njima bilo drugaËijeugovoreno.

LIBER SEPTIMUS

404

LII.

De marinario qui mittitur cum denariis a sociis suis

Si marinarius a suo nauclerio cum societate sua et suorum marinariorummitteretur cum denariis ad aliquem locum per caricum navis vel ligni, vel perrepustura (sic) aut per tramessam vel per aliquem modum, marinarius ille habetcredenciam1 de denariis et factis illis, pro quibus missus fuerit, contra naucleriumet dictos marinarios suos; salvo quod inter se haberent ydoneos testes, quihabere debent credenciam.

LIII.

De hiis qui non investiunt omnes denarios

Sciendum est quod, si in aliqua nave vel ligno extra Ragusium remanseritdenarii de entegis, et incipit investire de ipsis denariis et non investit omnes, etmarinarii per voluntatem nauclerii investiunt denarios suos in aliquibusmercibus quos marinarii habent de paraspodio, et per voluntatem nauclerii ipsiponerent merces illas in nave ad naulum, et illa navis vel lignum veniretRagusium cum salute, cum1 illis mercibus et cum denariis qui remanserunt eis deentegis, patronus ipsius ligni qui stetit in Ragusio et non ivit cum eo, habetpotestatem tenendi se ad tantam investicionem, quanta remansit de dictisentegis in denariis qui non fuerunt2 investiti in eo quod pertinet ei de suispartibus, et denarii debent remanere illis hominibus de quibus ipsi fuerunt.

LIV.

De eo qui ponit in navi rem calumpniosam

Si marinarius poneret in ligno rem de calumpnia vel rem vetatam absconse anauclerio vel patrono ipsius ligni, qui esset in eo aut extra, marinarius ille debetemendare omne dampnum quod pro ipsa re de calumpnia vel vetata deveniret.Et sic intelligendum est de patrono et nauclerio, sicut dictum est de marinario.

LV.

De rogancia1

Quicumque recepit aliquid pro rogancia2, sciendum est quod ipse non debetdividere nec separare a se et3 suis rebus illud quod ipse recepit4; et si separaret ase et a suis rebus illud quod recepit pro rogancia5, et dampnum aliquod adveniret

KNJIGA SEDMA

405

LII.

O mornaru kojega njegovi drugovi poπalju s novcem

Ako bi mornara poslali njegov nokjer i druπtvo njegovo i njegovih mornara snovcem u neko mjesto radi brodskog tereta, ili radi iskrcaja ili posredovanja, ilikojim drugim povodom, tome mornaru u sporu s nokjerom i njegovimspomenutim mornarima treba vjerovati glede novca i poslova za koje je bioposlan, osim ako bi meu sobom imali valjane svjedoke kojima treba vjerovati.

LIII.

O onima koji ne uloæe sav novac

Neka se zna: ako na nekom brodu izvan Dubrovnika ostane novca od entegapa se taj novac poËne ulagati a ne uloæi se sav te mornari uz pristanak nokjerauloæe u neku robu svoj novac πto ga imaju od paraspodija i uz pristanak nokjeratu robu ukrcaju na brod plaÊajuÊi brodarinu, pa taj brod sretno stigne uDubrovnik s onom robom i novcem πto im je ostao od entega, patrun tog plovilakoji je ostao u Dubrovniku i nije iπao s njima, ima pravo na onolik ulog koliki jeostao od reËenih entega u novcu πto nije bio uloæen razmjerno onome πto mupripada po dijelovima, a novac mora ostati onim ljudima Ëiji je bio.

LIV.

O onome koji na brod ukrca sumnjivu stvar

Ako bi mornar unio u plovilo sumnjivu ili zabranjenu stvar, skriveno odnokjera ili patruna toga broda, koji bi bio na brodu ili izvan njega, taj mornarmora nadoknaditi svu πtetu koja bi nastala zbog te sumnjive ili zabranjene stvari.A kako je reËeno za mornara, tako se ima razumjeti i o patrunu i nokjeru.

LV.

O roganciji

Tko god primi neπto u roganciju, neka se zna da on ne smije odijeliti niodvojiti od sebe i od svojih stvari ono πto je primio; ako bi odvojio od sebe i odsvojih stvari ono πto je primio u roganciju, pa se to oπteti ili uniπti, onaj koji je to

LIBER SEPTIMUS

406

de eo vel perderetur, ille qui eum portavit et recepit tenetur emendare illud illipersone a qua recepisset; salvo quod, si inter se fecissent aliud pactum,secundum illud pactum ille recepisset coram ydoneis testibus rem illam.

LVI.

De strina vel pedocia

Volumus quod si aliqua navis vel lignum, in quo essent mercatores, dederitaliquid alicui pro strina vel pro pedochya (sic), vel aliquid aliud de voluntatemaioris partis illorum qui sunt in ipsa nave vel ligno, pro salute ligni vel navis,et de suo habere quod est in ipso ligno, quod illud debeat restitui et paccari detoto habere quod est in ipso per vaream (sic).

LVII.

De hiis qui non habent denarios pro faciendo carico suo

Si aliquis nauclerius cum suis marinariis non haberet tot denarios quod possetfacere caricum sui ligni, licitum est ei cum marinariis accipere denarios aquocumque ipse potest, ad partem de lucro scalumniato1.

LVIII.

De hiis qui prohiciunt aliquid de navi in mari

Decernimus quod si aliquis presumeret prohicere aliquid in mare de nave velligno, sine voluntate nauclerii et maioris partis illorum qui sunt in ligno illo, illequi proiecerit tenetur emendare totum illud quod proiecisset.

LIX.

De hiis qui accipiunt ligna ad naulum sine marinariis

Ordinamus quod quelibet persona que accipit navem vel lignum vel barcamad naulum sine marinariis, ipsa navis, lignum vel barca ire debet ad fortunamillius qui eam acceperit; salvo si aliud pactum facerent inter se. Omnes verobarce que vadunt pro vino tempore vindemiarum, eundo et reddeundo1 essedebent ad fortunam dominorum suorum, quorum sunt ipse barce.

KNJIGA SEDMA

407

prevozio i primio duæan je nadoknaditi onoj osobi od koje je primio, osim akosu izmeu sebe drugaËije ugovorili, pa je prema tom ugovoru tu stvar primiopred valjanim svjedocima.

LVI.

O daru ratnom brodu i peljarini

Ako bi neki brod na kojem bi bili trgovci nekomu neπto dao na dar ili zapeljarinu ili neπto drugo, radi spasa plovila i imovine na njemu, uz privolu veÊineonih koji su na tom plovilu, hoÊemo da se to mora vratiti i nadoknaditi izsveukupne imovine πto je na njemu, prema naËelima havarije.

LVII.

O onima koji nemaju novca da nabave svoj teret

Ako neki nokjer sa svojim mornarima ne bi imao dostatno novca da nabaviteret za svoj brod, slobodno mu je s mornarima uzeti zajam od koga god moæena udio Ëiste dobiti.

LVIII.

O onima koji bacaju πtogod s broda u more

Ako bi se netko usudio baciti neπto s broda u more bez privole nokjera iveÊine onih koji su na brodu, nareujemo da je onaj koji bi bacio duæannadoknaditi sve ono πto baci.

LIX.

O onima koji unajme brod bez mornara

Odreujemo da svatko tko uzme brod ili barku u najam bez mornara, snosirizik za taj brod ili barku koju je uzeo, osim ako bi meusobno drugaËijeugovorili. Sve pak barke koje prevoze vino u vrijeme berbe groæa, i u polasku iu povratku moraju iÊi na rizik vlasnika Ëije su te barke.

LIBER SEPTIMUS

408

LX.

De hiis qui accipiunt barcas ad naulum ad partes

Ordinamus quod quicumque qui accipit barcusium vel barcam vel ladiam adnaulum ad partes, cum licencia1 vel sine licencia1, conduxerit lignum illud inportum Ragusii completo viagio, et traxerit eum in terram tantum, quod homotransire possit inter aquam et lignum non tangendo aquam, si lignum ipsumperderetur inde in antea, ille qui eum acceperat non tenetur aliquid emendarepro ipso ligno.

LXI.

De hiis qui accipiunt lignum sine licencia1 patroni

Quicumque acceperit barcusium vel aliud lignum sine licencia1 patroni ligni,et ipsum lignum perderetur, ille qui ipsum receperit tenetur emendare ipsumlignum patrono cuius fuerit, et insuper omni mense romanatum unum.

LXII.

De hiis qui accipiunt barcam pro vindemiis

Statuimus quod quicumque qui accipit barcusium, barcam vel londrum adnaulum in omnibus vindemiis, sciendum est quod potestatem habet1 ille quidicta ligna accipit vindemiandi eam cum eis, et habet potestatem dandi ea aliisad vindemiandum, et potest servire cum dictis lignis usque ad festum S.Michaelis. Et post omnes vindemias potest ipse facere viagium unum cum dictislignis ad tollendum aquam, et viagium unum ad tollendum ligna. Et infra dictumterminum si contingeret quod dampnum aliquod adveniret de predictis lignis velornamentis2 eorum, totum dampnum est patronorum illorum lignorum.

LXIII.

De ligno quod inprestatur alicui sine precio1

Et quecunque ligna inprestantur alicui persone sine precio, si contingeretquod ipsa ligna perderentur, totum dampnum debet esse patroni ligni; et siquestio esset inter eos et non haberent testes, tota credencia2 est in patrono dictiligni.

KNJIGA SEDMA

409

LX.

O onima koji uzimaju u najam barke na udjele

Nareujemo da svatko tko uzme u najam barkuzij, ili barku, ili lau na udjele,i koji bi taj brod, s dopuπtenjem ili bez dopuπtenja, po zavrπenom putovanjudoveo u dubrovaËku luku i izvukao ga na kraj toliko da Ëovjek moæe proÊiizmeu vode i plovila ne gazeÊi po vodi, nije duæan niπta nadoknaditi za tajplovilo ako bi poslije toga to plovilo nastradalo.

LXI.

O onima koji uzmu brod bez patrunova dopuπtenja

Tko god bi uzeo barkuzij ili drugo plovilo bez patrunova dopuπtenja pa biplovilo nastradalo, onaj koji ga je uzeo, duæan je nadoknaditi patrunu to ploviloi povrh toga mjeseËno po jedan romanat.

LXII.

O onima koji uzimaju barke za berbu groæa

Odreujemo neka se zna kako svatko tko unajmi barkuzij, barku ili londru zasve vrijeme berbe groæa, ima pravo kao najmoprimac tih plovila njima obavitiberbu i ovlaπten je davati ih drugima radi berbe te se reËenim plovilima sluæitido Miholjdana. A nakon zavrπene berbe smije tim plovilima napraviti jednoputovanje da doveze vodu i jedno putovanje da doveze drva. A ako bi se za tovrijeme dogodila neka πteta na tim plovilima ili njihovoj opremi, Ëitava πtetapada na patrune tih brodova.

LXIII.

O brodu koji se nekomu posudi bez naplate

I koja god se plovila nekoj osobi posude bez naplate, ako bi se dogodilo data plovila nastradaju, svu πtetu mora snositi patrun plovila; ako bi meu njimanastao spor, a ne bi imali svjedoke, treba u svemu vjerovati patrunu tog plovila.

LIBER SEPTIMUS

410

LXIV.

De hiis qui accipiunt lignum ad vindemiam in certo loco

Si aliquis acceperit aliquod lignum causa vindemiandi ad certum locum vel adcertum portum, et de illo loco iret ad alium locum vel portum et vindemiaretalibi, ille debet paccare naulum pro duobus viagiis. Et est sciendum quod totaIuppana est unus portus. Totum Dalafotum est unus portus. Totum Calamotumest unus portus. Malfium1 cum Pallicio est unus portus. Tota Umbula usque adaquam que dicitur Curvella (sic) est unus portus. Totum Iuncetum2 est unusportus. Totum Gravossium cum Lapido et Sancto Martino est unus portus.Totum Brenum et Subbrenum3 et Molina est unus portus. Totum Belemum (sic)est unus portus. Civitas Vetera est unus portus.

LXV.

De eo qui discaricat vinum de una barca in alia1

Si aliquod de predictis lignis datum esset ad viagium in vindemiis et evacuaretvinum de ipso ligno, ille qui eum accepit2 et poneret eum in3 lignum alterius ineodem portu, et iterum caricaret eum in ipso portu de vino, sciendum est quodipse debet paccare pro duobus viagiis.

LXVI.

De eo qui non potest caricare lignum in vindemiis

Si aliquis accepit aliquod lignum ad viagium in vindemiis et non poteritcaricare lignum illud de suo vino, et receperit vinum alterius in dictum lignum,sciendum est quod totum naulum, quod ipse receperit de alio vino, debetdevenire ad patronum illius ligni.

LXVII.

Sacramentum scribani navium

Iuro ad evangelia sancta Dei quod, bona fide sine fraude et malo ingenio,scribam omnes merces quas mercatores ponent1 in navi, tam pro domino navisquam pro domino mercium; et omnes ille merces2 que posite fuerint in navi et

KNJIGA SEDMA

411

LXIV.

O onima koji unajme brod za berbu groæa u odreenome mjestu

Ako netko unajmi neko plovilo radi berbe groæa u odreenom mjestu ili zaodreenu luku, pa bi iz tog mjesta poπao na drugo mjesto ili luku, i na drugommjestu obavljao berbu, on mora platiti najamninu za dva putovanja. I neka sezna da se: Ëitav ©ipan raËuna kao jedna luka, Ëitav Lopud jedna luka, ËitavKoloËep jedna luka, Zaton s Poljicem jedna luka, Ëitava Ombla do vode koja sezove Kurila jedna luka, Ëitav ©umet jedna luka. »itav Gruæ s Lapadom iSumratinom jest jedna luka. »itava Æupa i Srebreno i Mlini jesu jedna luka. »itavPlat jest jedna luka. Cavtat je jedna luka.

LXV.

O onome koji prekrcava vino iz jedne barke u drugu

Ako bi neko od prije reËenih plovila bilo dano za putovanje tijekom berbegroæa, pa bi najmoprimac iz njega iskrcao vino i u istoj ga luci prekrcao uplovilo drugoga, pa to plovilo iznova nakrcao vinom u istoj luci, neka se zna daje on duæan platiti za dva putovanja.

LXVI.

O onome koji ne moæe nakrcati plovilo u vrijeme berbe groæa

Ako je netko uzeo neko plovilo za prijevoz tijekom berbe groæa, a ne bi gamogao nakrcati svojim vinom, pa primi u dotiËno plovilo tue vino, valja znatida sva najamnina koju je primio za tue vino mora pripasti patrunu toga plovila.

LXVII.

Prisega brodskog pisara

Kunem se na sveta Boæja evanelja da Êu savjesno, bez prijevare i zlenamjere, popisati svu robu koju Êe trgovci ukrcati na brod, kako za vlasnikabroda, tako i za vlasnika robe. I u svoju Êu brodsku knjigu unijeti oznaku svih

LIBER SEPTIMUS

412

fuerint signate, signum illarum faciam in quaterno meo. Et tercia die postquamexiverimus de portu ubi carcaverimus vel ante, dabo in scriptis cuilibet mercatorimerces suas cum suo signo, secundum quod scriptum fuerit in quaterno meo. Etsi patronus navis vel nauclerius faceret aliquod pactum vel concordium cummercatoribus vel cum marinariis, et ipsi per voluntatem ambarum parciumvenirent ad me et velent ut pactum illud sive3 concordium scriberem in quaternomeo, scribam legaliter sine fraude.

Explicit liber septimus.

KNJIGA SEDMA

413

roba koje budu ukrcane na brod a budu obiljeæene. A treÊi dan nakon πtoisplovimo iz luke ukrcaja, ili prije, dat Êu svakom trgovcu popis njegovih roba snjegovim znakom kako bude zapisano u mojoj brodskoj knjizi. A ako bi patrunbroda ili nokjer sklopio kakav ugovor ili sporazum s trgovcima ili mornarima, pabi oni u suglasnosti obiju strana doπli k meni i htjeli da taj ugovor ili sporazumupiπem u svoju brodsku knjigu, upisat Êu to zakonito, bez prijevare.

Zavrπava sedma knjiga, poËinje popis poglavlja osme knjige.

414

LIBER OCTAVUS

I.

Sacramentum militis qui sedet in Parva Curia

Iuro ad evangelia sancta Dei1 quod, bona fide sine fraude et malo ingenio,cum iudicibus iudicabo omnia placita que ante me placitanda erunt de quinqueyperperis inferius, secundum formam et modum Parve Curie. Et non accipiamnec accipi faciam precium pro placitis a me iudicandis, et si acceptum fuerit prome ab aliquo, et ego sciero, faciam illud reddi bona fide sine fraude. Et omniaque mihi d. comes preceperit quod teneam in credencia2, tenebo illa. Et non iboad bibendum vel comedendum cum aliquo vel cum aliqua modo aliquo vel3

ingenio, qui vel que ante me placitum habuerit, donec placitum finietur; et necamicum iuvabo nec inimico nocebo per fraudem. Et iudicabo secundum usumcivitatis Ragusii salva4 forma statuti Parve Curie. Et illud placitum quod d. comesnoster interdixerit mihi pro bono civitatis, tenebo illud donec ipse preceperit5

mihi. Et sedebo omni die cum iudicibus ad iudicandum. Et die dominico sedeboad tenendum placitum et facere racionem6 illis de insulis, cassalibus et foresteriissolummodo. Et in nulla carta me mittam pro testimonio, nisi in illis sentenciisquas dedero cum iudicibus, donec cum eis in Curia extitero. Et quibus datafuerit7 occassio coram me, et exierit per racionem, faciam sibi fieri cartamsentencie si pecierit8 eam.

II.

Sacramentum iudicum Parve Curie

uro ad evangelia1 sancta Dei quod, bona fide sine fraude et maloingenio, cum milite d. comitis iudicabo omnia placita que ante meplacitanda erunt de quinque yperperis inferius, secundum formaminferius declaratam. Et non accipiam nec accipi faciam precium proplacitis a me iudicandis, excepto quadragessimum2; et si acceptumfuerit pro me ab aliquo et sciero, faciam illud reddi bona fide sinefraude. Et omnia que mihi d. comes preceperit quod teneam in

credencia3, tenebo illa. Et4 non ibo ad bibendum vel comedendum cum aliquovel cum aliqua modo aliquo vel ingenio, qui vel que ante me placitum habuerit,donec finietur. Et nec amicum iuvabo nec inimico per fraudem nocebo5. Etiudicabo secundum usum civitatis Ragusii salva forma inferius denotata. Et illudplacitum quod d. noster comes interdixerit mihi pro bono civitatis, non teneamillud donec ipse preceperit mihi. Et sedebo omni die cum milite d. comitis et aliismeis sociis vel sine milite, si d. comes voluerit, ad iudicandum. Et die dominicosedebo ad tenendo (sic) placitum et facere racionem6 illis de insulis, cassalibus etforesteriis solummodo. Et in7 nulla carta me mittam pro testimonio et iudice, nisi

415

KNJIGA OSMA

I.

Prisega kneæeva zamjenika koji sjedi u Malom sudu

Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu u dobroj vjeri, bez prijevare i zlenamjere, sa sucima suditi sve parnice koje Êe se trebati preda mnom voditi dovrijednosti od pet perpera, prema odredbi i pravilu za Mali sud. I ne Êu uzimatiniti dati da se uzima novac za parnice u kojima Êu trebati suditi, a ako netkobude uzeo umjesto mene pa ja doznam, pobrinut Êu se da se to vrati u dobrojvjeri, bez prijevare. I sve πto mi gospodin knez zapovjedi dræati u tajnosti, dræatÊu. I ni na koji naËin i ni uz kakvu izliku ne Êu piti ni jesti s nekim tko treba imatiparnicu preda mnom sve dok parnica ne bude okonËana, a niti Êu prijevarnoprijatelju pomagati ni neprijatelju πkoditi. I sudit Êu prema obiËaju gradaDubrovnika, gdje postupak Maloga suda ne odreuje drukËije. A s onomparnicom za koju mi radi dobrobiti Grada naπ gospodin knez izda zabranu,zastat Êu dok mi on sam ne naredi. I svaki Êu dan sa sucima zasjedati radisuenja. A nedjeljom Êu zasjedati samo radi voenja parnica i dijeljenja pravdeonima s otoka i iz sela, te strancima. I ni na jednoj ispravi ne Êu sebe naznaËitiza svjedoka, osim u presudama koje Êu donositi sa sucima dok budem s njima uSudu. A onima koji budu imali roËiπta preda mnom te dobiju parnicu, dat Êuizraditi ispravu o presudi ako je zatraæe.

II.

Prisega sudaca Maloga suda

Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu u dobroj vjeri, bez prijevare i zlenamjere, sa zamjenikom gospodina kneza suditi sve parnice koje Êe se trebatipreda mnom voditi do vrijednosti od pet perpera prema dalje izloæenojzakonskoj odredbi. I ne Êu uzimati niti dati da se uzima novac za parnice ukojima Êu trebati suditi, osim Ëetrdesetinu, a ako netko bude umjesto mene uzeopa ja doznam, pobrinut Êu se da se to vrati u dobroj vjeri, bez prijevare. I sve πtomi gospodin knez zapovjedi dræati u tajnosti, dræat Êu. I ni na koji naËin i ni uzkakvu izliku ne Êu piti ni jesti s nekim tko treba imati parnicu preda mnom, svedok parnica ne bude okonËana. A ne Êu prijevarno ni prijatelju pomagati nineprijatelju πkoditi. I sudit Êu prema obiËaju grada Dubrovnika, gdje niæezapisana odredba ne odreuje drukËije. A s onom parnicom za koju mi radidobrobiti Grada naπ gospodin knez izda zabranu, zastat Êu dok on sam nenaredi. I svaki Êu dan radi suenja zasjedati sa zamjenikom gospodina kneza imojim prisjednicima, ili bez zamjenika ako to ushtjedne gospodin knez. Anedjeljom Êu zasjedati samo radi voenja parnica i dijeljenja pravde onima sotoka i iz sela, te strancima. I ni na jednoj ispravi ne Êu sebe naznaËiti za

LIBER OCTAVUS

416

in illis sentenciis quas dedero cum sociis meis, donec iudex ero; etquibuscumque coram me data fuerit occassio et exierit per racionem6, faciam eifieri cartam sentencie si eam pecierit, nichil recipiendo.

III.

De eligendis tribus iudicibus

Statuimus quod omni anno tres iudices elligantur qui cum socio d. comitisaudiant et diffiniant omnia placita a quinque yperperis citra, id est inferius,secundum formam Statutorum et sui capitularis.

IV.

De quibus iudices Parve Curie iudicant

Iudices qui per tempora in Parva Curia elligentur, iudicare debeant omniacum milite d. comitis. Et si questio fuerit de vineis, terris et maceriisexsistentibus extra civitatem, valentibus usque ad decem yperpera, teneantur ireextra ad videndum et iudicandum: et quicquid ipsi iudicaverint, sit firmum. Etipsi de eo habeant quadragessimum. Et qui perdiderit placitum, solvat omnesexpensas, nisi voluntarie de ipsis inter se concordaverint.

V.

De advocatoribus Parve Curie

Statuimus quod duo advocatores elligantur in Parva Curia, unus quorumplacitare et advocare debeat pro una parte, et alius pro alia. Et nullus ipsorumpro placito, super quo advocator1 missus fuerit, accipere valeat nisi mediumgrossum pro quolibet placito; et donec placitum fuerit, non bibant nec comedantcum aliqua parcium donec lis2 finiatur. Et advocabunt legaliter omnia placita inquibus missi fuerint pro advocatoribus, et non sustinebunt3 quod aliquis faciatfalsum iuramentum vel aliquis falsos testes introducat.

VI.

De induciis que dantur in Parva Curia

Vocatus vel vocata ad placitum pro uno yperpero vel inde inferius, nulluminducium habere possit, sed in continenti respondere teneatur. Ab uno autemyperpero usque ad duo habeat inducium trium dierum, quibus completis nullum

KNJIGA OSMA

417

svjedoka i suca, osim u presudama koje budem donoso sa svojim drugovima dokbudem sudac, a kojima god bude roËiπte preda mnom pa dobiju parnicu, dat Êuizraditi ispravu o presudi ako je zatraæe, niπta ne primajuÊi.

III.

O izboru triju sudaca

Odreujemo da se svake godine izaberu tri suca koji Êe sa zamjenikomgospodina kneza sasluπavati i rjeπavati sve parnice do pet perpera, to jest naniæe,prema odredbama Statuta i svoga pravilnika.

IV.

O Ëemu sude suci Maloga suda

Suci koji u odreeno vrijeme budu izabrani u Mali sud, moraju sve suditi sazamjenikom gospodina kneza. A ako spor bude o vinogradima, zemljiπtima imeama koje se nalaze izvan Grada u vrijednosti do deset perpera, duæni su poÊionamo na oËevid i suenje, pa πto god oni presude, neka bude na snazi. A onineka od toga dobiju Ëetrdesetinu. A onaj koji izgubi parnicu, neka plati svetroπkove, ako se nisu dragovoljno o njima nagodili.

V.

O odvjetnicima Maloga suda

Odreujemo da se u Malom sudu izaberu dva odvjetnika, od kojih jedantreba sudjelovati u postupku i zastupati jednu stranu, a drugi drugu. I da nijedanod njih ne moæe za parnicu za koju bude postavljen kao branitelj, uzeti viπe odpola groπa po parnici, i da ni s jednom od stranaka ne piju niti jedu dok se sporne okonËa. I branit Êe zakonito u svim parnicama u kojima budu postavljeni zaodvjetnike te ne Êe dopuπtati da netko laæno priseæe niti da netko dovodi laænesvjedoke.

VI.

O odgodama koje se odobravaju u Malom sudu

Okrivljenom ili okrivljenoj za jedan perper ili manje od toga, ne moæe seodobravati nikakva odgoda, nego su duæni odmah odgovarati. Od jednoga pakdo dva perpera, neka dobiju odgodu od tri dana, a kad oni isteknu, ne moæe se

LIBER OCTAVUS

418

inducium habere possit. A duobus autem usque ad quinque inducium habeatocto dierum, quibus finitis nullum possit habere inducium; habeat eciamlicenciam1 refutandi unum de iudicibus, si eum suspectum habuerit, ita tamenquod alii iudices cum milite d. comitis in placito ipso procedant. Ille vero quialium vocat pro quantitatibus supradictis, aliquem de iudicibus refutare nonpotest.

VII.

De muliere vocata super debito quod ipsa contraxit

Si mulier maritata vel vidua super debito quod ipsa contraxit seu super eoquod ipsa fideiussit, a quinque yperperis inferius, vocetur ad placitum,secundum formam superius traditam respondere teneatur, et aliud induciumhabere non possit nec de foris advocatorem aliquem expectare.

VIII.

De muliere vocata pro debito viri sui

Mulier maritata si vocetur ad placitum pro debito viri sui, respondere nonteneatur, nisi ipsa fuerit pro ipso debito obligata.

IX.

De muliere vocata super debito quod ipsa non contraxit

Vidua mulier vocata ad placitum pro duobus yperperis usque ad quinquesuper debito quod ipsa non contraxit vel1 fideiussor non fuit, si habuerit patrem,filium, fratrem seu generum, et aliquem illorum in advocatorem pecierit2, detureidem terminus ad expectandum ipsum a duobus mensibus citra, id est inferius,secundum arbitrium iudicum.

X.

De vocato qui iam cepit viagium

Qui postquam viagium ceperit, vocetur ad placitum et non de presenti viagio,et dabitur sibi a Curia terminus, antequam ipse terminus compleatur ire possitad viagium supradictum, et in reversione ipsius viagii respondere omnimode(sic) teneatur.

KNJIGA OSMA

419

odobravati nikakva odgoda. Od dva pak do pet neka dobiju odgodu od osamdana, a po njihovu isteku ne mogu dobiti nikakvu (daljnju) odgodu; slobodno imje, takoer, odbiti jednoga od sudaca ako ga budu dræali sumnjivim, ali tako daostali suci sa zamjenikom gospodina kneza nastave parnicu. Onaj pak kojidrugoga tuæi zbog prije reËenih iznosa, ne moæe odbiti nijednog od sudaca.

VII.

O æeni koje je tuæena za dug πto ga je sama napravila

Ako udana æena ili udovica bude tuæena za dug koji je sama napravila ili zadug kojem je bila jamac od pet perpera naniæe, duæna je odgovarati prema prijeiznesenoj odredbi i ne moæe dobiti drugu odgodu ni Ëekati na nekog odvjetnikaizvana.

VIII.

O æeni koja je tuæena za dug svoga muæa

Udana æena nije duæna odgovarati ako je netko tuæi za dug njezina muæa, akose sama nije obvezala za taj dug.

IX.

O æeni tuæenoj za dug koji nije sama napravila

Udovici tuæenoj za iznos od dva do pet perpera duga koji sama nije napravilaniti je za nj bila jamac, ako bude imala oca, sina, brata ili zeta pa nekoga od njihzatraæi za branitelja, neka se odobri rok da ga Ëeka do dva mjeseca, ili manje,prema nahoenju sudaca.

X.

O tuæeniku koji je veÊ poduzeo putovanje

Tko bude tuæen nakon πto se pripravio za putovanje, a joπ nije krenuo, pa muSud odredi rok, prije nego taj rok isteËe moæe poÊi na dotiËno putovanje, a popovratku s tog putovanja svakako je duæan odgovarati.

LIBER OCTAVUS

420

XI.

De hiis qui non possunt reffutare1 Curiam

Super placito usque ad quinque yperpera nullus possit Curiam reffutare necprohicere2 se in terram.

XII.

De iudicibus quod non comedant nec bibant cumplacitantibus coram se1

Ad suspicionem quamlibet evitandam statuimus, ut iudices, donec in officiofuerint, non vadant ad manducandum nec ad bibendum, aliquo modo velingenio, cum eo vel eo (sic) vel submissa persona, qui vel que habuerit placitumante eos, a die quo incipietur placitum donec finiatur.

XIII.

De eo quod debent recipere1 advocatores

Advocatores Magne Curie nullo modo vel ingenio recipiant ab aliqua personapro placito aliquo nisi denarium unum grossum. Advocatores autem Parve Curienon nisi medium grossum, nec possint comedere nec bibere cum aliqua personahabente placitum coram iudicibus.

XIV.

De officialibus qui vadunt in viagium

Ne ex deffectu1 officialium ius hominum dilatetur et pereat, statuimus: ut sialiquis habens officium iverit in Durachium vel ultra, in Apuleam vel ultra,Spalatum vel ultra, in Rassiam2 vel Bosinam, perdat officium, et alius in locoipsius ad ipsum officium elligatur.

Die XVI3 decenbris4, millesimo trecentesimo quinto5, indicione III, pernobilem virum d. Bellectum Fallerium, comitem Ragusii, cum voluntate suiMinoris et Maioris conscilii6, cum laudo populi in publica concione7 sonitucampane congregati, aditum8 fuit huic statuto de officialibus: Captum fuit etfirmatum quod quicumque fuerit electus iudex per d. comitem in Maiori Curia,iverit extra districtum9 Ragusii inter confinia, sicut in superiori capitulocontinetur de officialibus, steterit per unum mensem completum de diebusXXX10, sit extractus ab illo officio iudicatus, et alius iudex in loco illius fuerit

KNJIGA OSMA

421

XI.

O onima koji ne mogu odbiti sud

U parnici do pet perpera nitko ne moæe odbiti Sud niti se baciti na zemlju.

XII.

O sucima - da ne jedu i ne piju s onima koji se pred njimaparniËe

Da bi se izbjegla svaka sumnja, odreujemo da suci, dok budu na duænosti,ni na koji naËin i ni uz kakvu izliku ne idu jesti ni piti s onim ili onom koji prednjima budu imali parnicu, niti s njima podreenom osobom, od dana kad parnicapoËne dok se ne okonËa.

XIII.

O onome πto odvjetnici trebaju dobiti

Odvjetnici Velikoga suda neka ni na koji naËin i ni uz kakvu izliku ni od kojeosobe za bilo kakvu parnicu ne primaju, osim jedan groπ, a odvjetnici pakMaloga suda ne viπe od pola groπa. I ne smiju jesti ni piti s nekom osobom kojaima parnicu pred sucima.

XIV.

O sluæbenicima koji idu na put

Da se zbog izostanka suæbenika pravo ljudi ne bi odugovlaËilo i gubilo,odreujemo: ako onaj kome je povjerena sluæba poe u DraË ili dalje, u Apulijuili dalje, u Split ili dalje, u Raπku ili Bosnu, neka bude liπen sluæbe i neka seumjesto njega na istu sluæbu izabere drugi.

Dana 16. prosinca godine tisuÊu tristo pete, treÊe indikcije, po plemenitommuæu Belektu Falieru, knezu dubrovaËkomu, s privolom njegova Malog iVelikog vijeÊa uz odobravanje puka sabranoga na javnom zboru na znak zvona,ovoj je odredbi o sluæbenicima bilo dodano i prihvaÊeno je i potvreno dasvakomu tko bude izabran od gospodina kneza za suca u Velikom sudu, pa poeizvan dubrovaËke oblasti, u granicama kako stoji u glavi o sluæbenicima teostane jedan Ëitav mjesec od trideset dana, prestane ta sluæba suca i da mjestonjega bude izabran drugi sudac.

LIBER OCTAVUS

422

eligatur11. Et eciam ipse iudex electus debeat iurare ad sancta Dei evangelia12

quod non exibit extra Ragusium causa exeundi de officio pro uno menseexistendo, nisi occasione pro suis negociis faciendis.

XV.

De hiis qui possunt deiactari

Si quis1 placitum habuerit, possit deiectare2 patrem, filium, avunculum exparte patris et matris, consobrinum, cugnatum, nepotes, videlicet filios fratris etsororis, socerum et generum.

XVI.

De duodecim denariis pro uno yperpero

Sancimus quod a modo in antea duodecim denarii grossi curant1 pro unoyperpero, et centum viginti milarienses (sic) pro uno yperpero. Et nullus dictosfollaros pro uno yperpero valeat reffutare, sub pena unius grossi pro yperpero.

XVII.

De arris

Si aliquis fecerit mercatum cum aliquo et pro ipso mercato dederit arramunum follarum, mercatum ipsum sit omnimode (sic) firmum et penitere nonpossit. Si autem dederit duos follaros vel plures vel aliquid aliud pro arra, possitpenitere, teneatur tamen arras restituere duplicatas.

XVIII.

De superstantibus super laboreriis Comunis

Dominus comes qui per tempora fuerit, cum Minori Consilio quolibet annostatuat tres superstantes super laboreriis Comunis, quibus dare teneaturannuatim yperpera quingenta1 de denariis doane, donec compleatur muruscivitatis.

KNJIGA OSMA

423

I da taj izabrani sudac takoer mora prisegnuti na sveta Boæja evanelja kakone Êe odlaziti izvan Dubrovnika napustivπi sluæbu na mjesec dana, osim radiobavljanja svojih poslova.

XV.

O onima koji se mogu odbiti kao Ëlanovi sudskog vijeÊa

Ako tko bude imao parnicu, moæe odbiti (iz sastava sudskog vijeÊa) oca, sina,strica i ujaka, roaka, πurjaka, neÊake, to jest bratove i sestrine sinove, tasta izeta.

XVI.

O dvanaest dinara za jedan perper

Odreujemo da se odsad ubuduÊe za jedan perper obraËunava dvanaestdinara groπa ili sto dvadeset milijarensa za jedan perper. I da nitko ne smijeodbiti te folare za jedan perper, pod prijetnjom kazne od jednog groπa za perper.

XVII.

O kapari

Ako tko s nekim sklopi trgovaËki posao i za taj posao dade kaparu od jednogfolara, neka taj posao bude na svaki naËin obvezujuÊi, i neka se ne moæepredomiπljati. Ako pak bude za kaparu dao dva ili viπe folara, ili πtogod drugo,smije se predomisliti, ali je obvezan vratiti udvostruËenu kaparu.

XVIII.

O nadstojnicima opÊinskih radova

Neka gospodin knez koji bude u to vrijeme, s Malim vijeÊem svake godinepostavi tri nadstojnika opÊinskih radova, kojima je obvezan godiπnje dati petstoperpera novca od carine dok se ne zavrπi gradski zid.

LIBER OCTAVUS

424

XIX.

De hiis qui expelluntur a Consilio cum tractatur specialefactum

Decernimus quod quocienscunque fit Consilium super facto alicuius specialispersone quod, tam ipse ad quem factum pertinet quam consanguinei eius, illividelicet qui a testimonio repelluntur, expellantur de ipso Consilio, et comes eosexpellere teneatur.

XX.

De ordinamentis qualiter possint rumpi

Statuta et ordinamenta que per tempora fient, rumpi vel revocari non possint,nisi eo modo quo fuerunt firmata et ordinata, hoc est: que fient per MaiusConsilium, non possint nisi per Maius Consilium revocari, que per arengum nonnisi per arengum disolvatur.

Post caput XX libri VIII codex B non exhibet numeros singulorum capitum nisi inmargine, manu recentiori et notis arabicis. Codex C vero habet capitum incsriptiones cumeorum numeris eodem modo, quo supra.

XXI.

De1 iudicibus Minoris Curie ut non possint sedere necconsulere super eo quod peteret ab aliquo etc

C

Nos Paulus Maurocenus2, comes Ragusii, cum voluntate Minoris et MaiorisConsilii, et cum laudo populi in publica3 concione4 ad sonum campane in Plateamore solito congregata, statuimus et firmamus, quod si de cetero aliquis iudexde Minori Curia petet aliquid vel movebit questionem supra aliquem in MinoriCuria, vel si quis petet aliquid vel movebit questionem supra aliquem iudicemde Minori Curia, ille iudex qui petet vel supra quem petetur, non debeat sederead iudicium nec consulere cum milite d. comitis nec cum aliis iudicibus in illaquestione. Et tam ille qui petet supra illum iudicem, quam iudex supra quempetetur, non possit refutare aliquem de aliis iudicibus in illa questione.

KNJIGA OSMA

425

XIX.

O onima koji se iskljuËuju iz VijeÊa kad se raspravlja opitanju pojedinca

OdluËujemo da se iz VijeÊa iskljuËi kako pojedinac o Ëijem se pitanju vijeÊa,tako i njegovi srodnici, to jest oni koji se izuzimaju od svjedoËenja, a knez jeobvezan iskljuËiti ih.

XX.

O uredbama - kako se mogu ukidati

Neka se odluke i uredbe koje Êe se s vremenom donositi ne mogu ukidati niopozivati, osim na naËin na koji su potvrene i usvojene, to jest one koje doneseVeliko vijeÊe neka ih moæe opozvati samo Veliko vijeÊe, a neka Skupπtina ukidaone koje ona donese.

XXI.

O sucima Maloga suda - da ne mogu sjediti na raspravi nivijeÊati o svom tuæbenom zahtjevu

C

Mi, Pavao Morosini, knez dubrovaËki, s privolom Maloga i Velikog vijeÊa iuz odobravanje puka okupljenoga kako je obiËaj - na glas zvona - na javnomzboru na Placi, odreujemo i potvrujemo: ako ubuduÊe koji sudac Maloga sudabude podnio tuæbeni zahtjev ili nekoga tuæio u Malom sudu, ili ako tko budepotraæivao ili pokrene pitanje o nekom sucu Maloga suda, taj sudac koji jetuæitelj ili tuæenik ne smije sjediti na raspravi ni vijeÊati u tom predmetu sazamjenikom gospodina kneza ni s ostalim sucima. A ni onaj koji tuæi tog sucaniti tuæeni sudac ne mogu u tom predmetu odbiti nijednog od ostalih sudaca.

LIBER OCTAVUS

426

XXII.

De1 credenciis2 ut debeant fieri per cartam notarii, et de penacontrafacientium

Anno Domini M°3 ducentesimo septuagesimo quinto, indicione tercia, dieVIII4 mensis iunii.

Nos Petrus Teuplus (sic), illustris d. ducis filius, comes Ragusii, cum voluntateParvi et Magni Consilii, et cum laudo populi in publica concione5 congregati adsonitum6 campane, ut moris est, statuimus et ordinamus quod de omnibus etsingulis mercatis que fient in credencia7 ad certum terminum in civitate etdistrictu Ragusii, de quibuscumque mercacionibus8 a decem yperperis supra,teneatur ille qui recipiet credenciam9 facere illi qui vendet cartam notarii infraocto dies postquam factum fuerit mercatum predictum. Et ille qui vendideritmercaciones10 in credencia, teneatur facere sibi fieri11 dictam cartam notarii infradictum terminum. Et qui contrafecerit, tam emptor quam venditor, solvat proquolibet12 et qualibet vice pro banno yperpera decem, cuius medietas sitComunis, et alia medietas accusatoris.

XXIII.

De1 dampnis que fiunt per animalia et per bestias

Volentes super dampnis que fiunt in terris et vineis, tam in insulis quam inaliis locis in districtu Ragusii providere, statuimus quod si dampnum aliquot2

factum fuerit per animalia vel per aliquas bestias in aliquibus terris et vineislaboratis, et patronus ipsarum terrarum et vinearum poterit capere dictaanimalia vel bestias in suis terris vel vineis, aut poterit ipsum dampnumlegittime3 probare, patronus dictorum animalium vel bestiarum teneatur etdebeat satisfacere de dampno patrono terre vel vinee, et solvere pro bannoqualibet vice yperperos duos, cuius banni medietas sit Comunis, et alia medietaspatroni terre vel vinee. Si autem non poterit sciri cuius sint dicta animalia velbestie, tunc illi qui habitabunt4 in illo casali5 qui fuerit proximior6 illi terre velvinee in qua dampnum factum fuerit, videlicet illi habitantes qui habuerintanimalia vel bestias, teneantur et debeant satisfacere de dampno patrono terrevel vinee, et solvere pro banno qualibet vice yperperos duos, cuius bannimedietas sit Comunis, et alia medietas patroni terre vel vinee7 in qua dampnumdatum fuerit. Que omnia dampna debeant exstimari per bonos homines quos d.comes cum sua Curia voluerit eligere.

KNJIGA OSMA

427

XXII.

O kupoprodajama na kredit - da se moraju obavljati uzbiljeæniËku ispravu i o kazni za prekrπitelje

Godine Gospodnje tisuÊu dvjesto sedamdeset pete, treÊe indikcije, 8. danamjeseca lipnja.

Mi, Petar Tiepolo, sin slavnoga gospodina duæda, knez dubrovaËki, sprivolom Maloga i Velikog vijeÊa i uz odobravanje puka okupljenog kako jeobiËaj, na glas zvona, na javnom zboru, odreujemo i nareujemo: za sve ipojedine trgovaËke poslove koji Êe se obavljati na kredit na odreeno vrijeme uGradu i oblasti dubrovaËkoj, za bilo koju robu vredniju od deset perpera, duæanje onaj koji kupuje na kredit u roku od osam dana od obavljene kupoprodajeizdati prodavatelju biljeæniËku ispravu. I onaj koji proda robu na kredit, duæan jetraæiti da mu se u tom roku izda spomenuta biljeæniËka isprava. A tko (to) budekrπio, bio to kupac ili prodavatelj, neka svaki od njih za svaki put plati kaznu oddeset perpera, a neka polovica od toga pripadne OpÊini, a druga polovicaprijavitelju.

XXIII.

O πtetama koje nanose æivotinje i stoka

HtijuÊi zakonom urediti pitanje πteta koje bivaju na zemljiπtima ivinogradima, kako na otocima, tako i po ostalim mjestima u dubrovaËkojoblasti, odreujemo: ako na nekim obraenim zemljama i vinogradima æivotinjeili stoka nanesu neke πtete, pa vlasnik tih zemljiπta ili vinograda uspije uhvatitidotiËne æivotinje ili stoku na svojim zemljiπtima ili vinogradima ili tu πtetuuzmogne zakonito dokazati, vlasnik tih æivotinja ili stoke duæan je i moranadoknaditi πtetu vlasniku zemlje ili vinograda i platiti za kaznu svaki put dvaperpera, a od te kazne polovica neka pripadne OpÊini, a druga polovica vlasnikuzemlje ili vinograda. Ako se pak ne bi moglo doznati Ëije su reËene æivotinje ilistoka, tada su oni πto budu stanovali u tom selu koje bude bliæe onoj zemlji ilivinogradu gdje bude nanesena πteta, to jest oni stanovnici koji budu imaliæivotinje ili stoku, duæni i moraju nadoknaditi πtetu vlasniku zemlje ili vinogradai za kaznu svaki put platiti dva perpera, a od te kazne neka polovica pripadneOpÊini, a druga polovica vlasniku zemlje ili vinograda gdje je uËinjena πteta. Asve πtete mora procijeniti povjerenstvo koje gospodin knez sa svojim Sudombude htio izabrati.

LIBER OCTAVUS

428

XXIV.

De1 dampnis datis in vineis2, arboribus et fructibus

Ut super vineis de cetero maior custodia habeatur, volumus et ordinamusquod si dampnum aliquod factum fuerit, tam in insulis quam Astarea et totodistrictu Ragusii in vineis, fructibus et arboribus, tam casalini quam illi quilaborant terras et vineas ad partem, illi videlicet qui habitant in contrata illa ubidampnum factum fuerit, teneantur et debeant manifestare illos qui fecerint3

dictum dampnum; quos si non manifestaverint, teneantur satisfacere4 totumdampnum patrono cui dampnum datum fuerit secundum extimacionem5

bonorum6 hominum, quos d. comes cum sua Curia duxerit eligendos. Quoddampnum, si factum fuerit in Civitate Vetere, Belem (sic) et usque ad Molina,emendetur per homines illius contrate. Si in Breno7, Subbreno et Chivaci8,dampnum emendetur per homines illius contrate. Si in Iuncheto et Vergato,dampnum emendetur per homines illius contrate. Si in Gravoxio9, dampnumemendetur per homines illius contrate. Si in Umbula, dampnum emendetur perhomines illius contrate. Si in Malfo et Palliça, dampnum emendetur per hominesillius contrate. Si in aliqua insularum, dampnum emendetur per homines illiusinsule in qua dampnum datum fuerit. Que omnia dampna emendari debeant percasalinos et laboratores si non manifestaverint illos qui fecerint dampnum, utsuperius est distintum10.

Die X11 intrante mense februarii, M trecentesimo12, indicione tercia decima,per honorabilem virum d. Andream Dauro, comitem Ragusii, et per suum Minuset Maius Consilium et in publica13 concione14 laudatum fuit et firmatum15: quodcum multa dampna et furta fierent in districtu Ragusii in lignamine de capanniset pergulis, de quibus dampnis et furtis nunquam poterat veritas reperiri, necipsis dampnis nulla restauracio habebatur, quod a modo in antea omnia dampnadata in lignamine platearum et in furtis pergularum et lignaminum16, emendaridebeant per omnes homines illius contrate ubi dicta dampna data fuerunt sivefacta, secundum modum et formam statuti facti super dampnis datis in vineis etterris de districtu Ragusii, sicut in presenti Statuto superius continetur.

XXV.

Quod1 aliquis non possit ire extra Ragusium2 pro placitando

Anno Domini millesimo ducentesimo septuagesimo octavo3, indicione sexta,mense marcii.

Nos Marcus Iustinianus, comes Ragusii, cum voluntate Minoris et MaiorisConsilli, et cum laudo populi congregati ad sonitum campanarum in publicaconcione4, ut moris est, nolentes pati ulterius quod honor regimini civitatisRagusii deditus alteri tribuatur, statuimus et ordinamus, quod aliquis Raguseus

KNJIGA OSMA

429

XXIV.

O πtetama poËinjenim u vinogradima, na voÊkama iplodovima

Da bi se ubuduÊe bolje Ëuvali vinogradi, hoÊemo i odreujemo: ako budepoËinjena koja πteta, kako na otocima, tako u Astareji i Ëitavoj dubrovaËkojoblasti, u vinogradima, na plodovima i voÊkama, kako seljani, tako oni koji nadio obrauju zemlje i vinograde, to jest oni πto stanuju u tom okrugu gdje budepoËinjena πteta, duæni su i moraju prijaviti one koji bi poËinili takvu πtetu; akoih ne bi prijavili, duæni su nadoknaditi svu πtetu vlasniku kojemu πteta budenanesena, prema procjeni povjerenstva koje gospodin knez sa svojim Sudombude dræao potrebnim izabrati. Ako ta πteta bude poËinjena u Cavtatu, Platu ido Mlina, nadoknadit Êe je ljudi toga okruga. Ako u Æupi, Srebrenom i »ibaËi,nadoknadit Êe je ljudi toga okruga. Ako u ©umetu i Brgatu, πtetu Êe nadoknaditiljudi toga okruga. Ako u Gruæu, πtetu Êe nadoknaditi ljudi toga okruga. Ako uOmbli, πtetu Êe nadoknaditi ljudi toga okruga. Ako u Zatonu i Poljicima, πtetuÊe nadoknaditi ljudi toga okruga. Ako na kojem od otoka, πtetu Êe nadoknaditiljudi onog okruga u kojem je poËinjena πteta. Sve te πtete moraju nadoknaditiseljani i teæaci ako ne budu prijavili one koji bi poËinili πtetu, kako je prije izriËitoreËeno.

Desetog dana mjeseca veljaËe, tisuÊu tristote, trinaeste indikcije, po Ëasnommuæu gospodinu Andriji Dauru, knezu dubrovaËkom, i po njegovu Malom iVelikom vijeÊu i na javnom zboru bilo je prihvaÊeno i potvreno: buduÊi da jebilo puno πteta i kraa u dubrovaËkoj oblasti na drvima koliba i sjenica, a za teπtete i krae nikad se nije mogla utvrditi istina niti je za te πtete bilo ikakvenaknade, odsad ubuduÊe moraju sve πtete poËinjene na drvima plotova i ukraama odrina i drvene grae nadoknaditi svi ljudi onoga okruga gdje suspomenute πtete bile poËinjene, prema pravilu i statutarnoj odredbi o πtetamapoËinjenim u vinogradima i zemljiπtima dubrovaËke oblasti kako stoji u ovomStatutu.

XXV.

Nitko ne smije iÊi izvan Dubrovnika da bi pokrenuo parnicu

Godine Gospodnje tisuÊu dvjesto sedamdeset osme, πeste indikcije, mjesecaoæujka.

Mi, Marko Giustiniani, knez dubrovaËki, s privolom Maloga i Velikog vijeÊai uz odobravanje puka okupljenog na javnom zboru, kako je obiËaj, na glaszvona, ne htijuÊi dalje trpjeti da se Ëast duæna Vladi grada Dubrovnika iskazujedrugome, odluËujemo i nareujemo da nijedan DubrovËanin kojega je tuæio

LIBER OCTAVUS

430

vocatus ad Curiam ab alio Raguseo, de cetero non possit pro aliquo placito ireextra civitatem Ragusii ad aliquam aliam civitatem vel locum, sed teneanturomnes in Ragusio respondere et complere racionem5, cum omnibus aliisconsuetudinibus in Statuto contentis.

XXVI.

Qualiter1 solvere debeant illi qui simul vadunt in viagium2

Anno Domini MCC septuagesimo octavo, indicione sexta, die XXIII3 mensisiulii.

Nos Marcus Iustinianus, comes Ragusii, cum voluntate Minoris et MaiorisConsilii, et cum laudo populi congregati in publica concione4 ad sonitumcampanarum5, ut moris est, statuimus et ordinamus: quod si plures6 homineseuntes in viagium, qui omnes sint in una carta notarie, se alicui fecerintdebitores, et aliquis eorum, unus vel plures, venerint Ragusium, teneantur proomnibus aliis sociis suis respondere et solvere et complere racionem7 sicreditores voluerint, nec aliquis eorum possit solvere pro parte sua, sed totum idquod quilibet solverit sit pro tota societate. Et ille vel illi qui solverint, habeanteandem8 racionem7 super socios suos pro parte ipsorum quam habebantcreditores. Salvo si dicti debitores fuerint robati ita quod sit clare factum, tuncquilibet teneatur respondere solummodo pro parte sua.

XXVII.

Quod1 nullus possit mutuare ad usuram, et de penacontrafaciencium

Anno Domini MCCLXXVIIII2, indicione VII3, die VIIII4 ianuarii.Nos Marcus Geno, comes Ragusii, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii,

et cum laudo populi in publica concione, ut moris est, per sonitum campanarum5

congregati, considerantes quod usura vorax bona civium et maxime pauperumsubstanciam devorat et consumit, propter quod Deus offenditur, proximusleditur et bonus status Rei publice minoratur, volentes tante obviare malicie,statuimus et precise firmamus: quod de cetero aliqua persona in Ragusio nullomodo ad usuram debeat mutuare, et qui contrafecerit, qualibet vice Comuniyperperos viginti pro banno persolvat, et insuper perdat totum id quodmutuaverit ad usuram; cuius banni medietatem, si legittime6 probari poterit,habeat accusator. Et iudices et consiliarii de Parvo Consilio, qui per temporafuerint, accusare per sacramentum teneantur omnes quos ad usuram sciverintmutuare. Nec est intencionis7 nostre quod presens statutum aliquod preiudiciumfaciat cartis notarie factis et faciendis, continentibus penam vel usuram de

KNJIGA OSMA

431

drugi DubrovËanin, ubuduÊe ne smije ni za jednu parnicu iÊi izvan Dubrovnikau koji drugi grad ili mjesto, nego da su svi duæni u Dubrovniku odgovarati predsudom i podmiriti potraæivanje, dræeÊi se svih drugih obiËaja sadræanih uStatutu.

XXVI.

Kako moraju podmiriti dug oni koji idu skupa na putovanje

Godine Gospodnje tisuÊu dvjesto sedamdeset osme, πeste indikcije, dana 23.srpnja.

Mi, Marko Giustiniani, knez dubrovaËki, s privolom Maloga i Velikog vijeÊai uz odobravanje puka okupljenog na javnom zboru, kako je obiËaj, na glaszvona, odluËujemo i odreujemo: ako se viπe ljudi koji idu na putovanje unekoga zaduæe a svi su na jednoj biljeæniËkoj ispravi, pa neki od njih, jedan iliviπe njih, dou u Dubrovnik, duæni su za sve ostale drugove odgovarati i platitii podmiriti potraæivanje ako vjerovnici budu htjeli, a nijedan od njih ne moæeplatiti zasebno svoj dio, nego se sve ono πto bilo koji plati broji za Ëitavodruπtvo. A onaj ili oni koji plate, neka imaju isto potraæivanje prema svojimdrugovima za njihov dio, kako su imali vjerovnici, osim ako reËeni duænici buduopljaËkani, ali da to bude utvrena Ëinjenica; tada neka je svatko duæanodgovarati samo za svoj dio.

XXVII.

Da nitko ne smije davati zajam uz kamate i o kazni zaprekrπitelje

Godine Gospodnje tisuÊu dvjesto sedamdeset devete, sedme indikcije, dana9. sijeËnja.

Mi, Marko Zeno, knez dubrovaËki, s privolom Maloga i Velikog vijeÊa i uzodobravanje puka okupljenog na javnom zboru - kako je obiËaj - na glas zvona,uzimajuÊi u obzir da pohlepna lihva proædire i uniπtava dobra graana, aponajviπe imovinu siromaha, Ëime se vrijea Bog, oπteÊuje bliænji a umanjujedobrobit zajednice, htijuÊi stati na put tolikoj zloÊi odreujemo i toËnoutvrujemo da ubuduÊe nitko u Dubrovniku ne smije ni na koji naËin davatizajam uz kamate, a tko to prekrπi, da svaki put za kaznu plati OpÊini dvadesetperpera i da mu se povrh toga oduzme sve ono πto je dao u zajam uz kamate;od te kazne neka polovicu dobije prijavitelj ako se bude moglo zakonitodokazati. A suci i vijeÊnici Maloga vijeÊa, koji budu u dotiËno vrijeme, duæni supod prisegom prijaviti sve one za koje doznaju da su dali zajam uz kamate. Anaπa namjera nije da ova odredba nanese koju πtetu biljeæniËkim ispravama koje

LIBER OCTAVUS

432

quinque in sex per annum, sed omnes carte notarie in capitali et pena sive usurade quinque in sex per annum perpetuam obtineant firmitatem.

XXVIII.

Qualiter1 debeant fieri raciones2 de avere Comunis et perquos debeat expendi moneta Comunis

Volentes ut raciones Comunis ordinate3 procedant et omnis suspicio4 quepossit oriri tollatur, statuimus et firmamus, quod d. comes, qui per temporafuerit, et iudices et consiliarii de Parvo Consilio debeant in kalendis cuiuslibetmensis infra tercium diem intrante mense, audire raciones2 de introitu et exitucamarariorum Comunis. Et totum avere Comunis debeat expendi per manuscamarariorum Comunis. Et duo ex iudicibus vel consiliariis de Parvo Consilio5,simul cum camarariis Comunis debeant ab his qui recipient et expendent deavere Comunis recipere raciones2. Et quicunque ex iudicibus sive consiliariis autcamarariis vocatus fuerit per campanam vel per nuncium d. comitis, et nonvenerit ad recipiendas raciones2 predictas, qualibet vice Comuni pro bannodenarium grossum unum solvere teneatur. Salvo si iusto inpedimento fueritexcusatus, quod inpedimentum per d. comitem6 cognoscatur.

XXIX.

Quod1 aliquis ante etatem legittimam2 non possit facere3

testamentum, et ad quos deveniant bona etatem legitimam4

non habentes (sic)

Anno Domini MCCLXXX, indicione VIII5, die XI6 iulii.Nos Marcus Geno, comes Ragusii, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii,

et cum laudo populi in publica concione per sonitum campanarum congregati,ut moris est, statuimus: quod aliqua persona ante etatem legittimam, videlicetmasculus ante quartum decimum annum, femina vero ante duodecimumannum, nullo modo possit facere testamentum nec de suis bonis aliquidordinare. Et hoc idem intelligimus eciam, si aliqua mulier iverit cum corona velsine corona in domum viri sui, quod ipsa ante etatem legittimam7 non possitfacere testamentum nec aliquam ordinacionem8, sed omnia bona cuiuscumquepersone que ante legittimam etatem decessit, deveniant ad propinquiores; etintelligimus propinquiores in isto et quolibet alio casu, qui fuerint ex illavidelicet linia9 parentele unde exierint dicta bona defuncti; salvis semperordinamentis sive testamentis et obligacionibus10 factis per antecessoresdefuncti11 quorum dicta bona fuerint.

KNJIGA OSMA

433

jesu ili Êe biti izdane a sadræe zatezne ili obiËne kamate od pet na πest godiπnje(20%), veÊ da biljeæniËke isprave u pogledu glavnice i zateznih ili obiËnihkamata od pet na πest godiπnje ostanu trajno na snazi.

XXVIII.

Kako se moraju obraËunavati opÊinski prihodi i tko moraisplaÊivati opÊinski novac

HtijuÊi da opÊinski prihodi uredno napreduju, i da se ukloni svaka sumnjakoja moæe nastati, odluËujemo i utvrujemo da gospodin knez koji bude u tovrijeme i suci i vijeÊnici Maloga vijeÊa, moraju poËetkom svakog mjeseca u rokuod prva tri dana posluπati izvjeπÊe opÊinskih komornika o prihodu i rashodu. Ida se sva opÊinska sredstva moraju troπiti preko opÊinskih komornika. I da dvasuca ili vijeÊnika Maloga vijeÊa skupa s opÊinskim komornicima moraju primatiobraËune od onih koji Êe dobivati i troπiti opÊinska sredstva. A koji god odsudaca ili vijeÊnika ili komornika bude pozvan zvonom ili po glasniku gospodinakneza pa ne doe primiti spomenute obraËune, duæan je svaki put za kaznuplatiti OpÊini jedan groπ, osim ako bude ispriËan opravdanom zaprekom, a tuzapreku neka prosudi gospodin knez.

XXIX.

Da nitko prije zakonske dobi ne smije Ëiniti oporuku i komupripada imovina onih koji nemaju zakonsku dob

Godine Gospodnje tisuÊu dvjesto osamdesete, osme indikcije, dana 11.srpnja.

Mi, Marko Zeno, knez dubrovaËki, s privolom Maloga i Velikog vijeÊa i uzodobravanje puka okupljenog na javnom zboru, kako je obiËaj, na glas zvona,odreujemo da nitko prije zakonske dobi, to jest muπkarac prije Ëetrnaeste, aæena prije dvanaeste godine, ni na koji naËin ne moæe uËiniti oporuku niti ikakoraspolagati glede svoje imovine. A isto to podrazumijevamo ako koja æena podvijencem ili bez njega poe u kuÊu svoga muæa, da ona ne moæe prije zakonskedobi uËiniti oporuku ni bilo kakvu raspoloæbu, veÊ da sva imovina bilo kojeosobe koja umre prije zakonske dobi pripadne bliæoj rodbini; pod bliæomrodbinom podrazumijevamo, u ovom i u svakom drugom sluËaju, one kojipotjeËu oËito iz one linije srodstva odakle proisteknu reËena dobra preminuloga,s tim da uvijek ostaju na snazi raspoloæbe ili oporuke i obveze koje su obvezivalepretke preminuloga kojima su dotiËna dobra pripadala.

LIBER OCTAVUS

434

XXX.

Qualiter1 debeant2 detineri debitores

Volentes ut creditorum intenciones melius compleantur, statuimus: quod siquis fuerit debitor alicui et non habuerit bona que sufficiant ad satisfaciendumcreditori, d. comes qui per tempora fuerit personam dicti debitoris assignare3

debeat creditori, si ipsam creditor recipere4 voluerit. Et si creditor ipsam nolet5

recipere, d. comes ipsum detinere debeat in Castello, quousque solverit debitumvel fuerit in concordia cum creditore. Qui debitor si de Castello aufugerit6, d.comes ipsum debitorem faciat in una camara detineri quousque solverit debitumvel fuerit in concordia cum creditore de debito supradicto. Si autem ipse debitorde dicta camara fugeret, d. comes debeat ipsum debitorem in carcere detinerequousque debitum solutum fuerit vel fuerit in concordia cum creditore de debitomemorato.

XXXI.

Qualiter1 debeat fieri solucio2 his3 qui vendunt possessiones

Ut venditorum intencio non fraudetur, statuimus, quod si aliqua personavendiderit domum vel vineam aut terram sive aliquam possessionem stabilem,emptor solvere venditori ad terminum constitutum precium rei vendite sine ulloinducio teneatur. Qui si non solverit, volumus quod de possessionibus emptorisvendantur per bonos homines quos d. comes cum sua Curia elegerit, in tantaquantitate quod venditori de precio4 rei vendite integre satisfiat. Et sipossessiones non sufficerent ad solucionem5 predictam, persona emptorisdetineatur6 in Castello quousque satisfecerit. Et si ipse emptor fugerit deCastello, debeat emptor per d. comitem in carcere detineri quousque venditorifuerit integre satisfactum.

XXXII.

Quod1 mulier in potestate viri constituta se non possit adaliquod debitum a quinque yperperis superius obligare

Quia sepius solet accidere quod viri inducunt uxores ad debita contrahenda,ideoque statuimus, quod de cetero aliqua mulier in potestate viri constituta senon possit ad aliquod debitum a quinque yperperis superius aliquo modo, tamsi vir consenserit, quam si non consenserit, obligare. Et si aliqua obligacio2 fiet aquinque yperperis supra3 per aliquam mulierem, vivente viro suo, nullum ei perhoc in suo perchivio et bonis ipsius mulieris preiudicium generetur.

KNJIGA OSMA

435

XXX.

Kako treba pritvoriti duænike

HtijuÊi da se bolje namiruju potraæivanja vjerovnika, odreujemo: ako tkobude neËiji duænik, a ne bude imao imovine koja bi dotekla za namirenjevjerovnika, gospodin knez koji bude u to vrijeme mora predati vjerovniku osobudotiËnog duænika ako je vjerovnik htjedne primiti. A ako vjerovnik tu osobu nebi htio primiti, gospodin knez mora duænika pritvoriti u Kaπtelu sve dok ne platidug ili se ne nagodi s vjerovnikom. A ako taj duænik pobjegne iz kaπtela, nekagospodin knez tog duænika dade zatvoriti u jednu izbu dok ne plati dug ili se nenagodi s vjerovnikom za reËeni dug. Ako bi pak taj duænik pobjegao iz te izbe,gospodin knez mora tog duænika zadræati u tamnici dok ne isplati dug ili se zaspomenuti dug ne nagodi s vjerovnikom.

XXXI.

Kako se treba obaviti isplata onima koji prodaju posjede

Da potraæivanje prodavatelja ne bude utajeno, odreujemo: ako koja osobaproda kuÊu ili vinograd, ili zemlju, ili neku nekretninu, neka kupac budeobvezan isplatiti prodavatelju u odreenom roku bez ikakva otezanja cijenuprodane stvari. A ako ne plati, hoÊemo da povjerenstvo koje gospodin knezizabere sa svojim Sudom, proda od kupËevih dobara toliko da se prodavatelju ucijelosti namiri cijena prodane stvari. A ako ti posjedi ne bi bili dostatni za prijespomenutu isplatu, da se kupac pritvori u Kaπtelu dok ne namiri. A ako taj kupacpobjegne iz Kaπtela, mora ga gospodin knez zadræati u tamnici dok prodavateljne bude u cijelosti namiren.

XXXII.

Da se æena koja je pod vlaπÊu muæa ne smije zaduæivati viπeod pet perpera

BuduÊi da se poËesto zna dogoditi da muæevi navode æene na zaduæivanje,zato odreujemo da ubuduÊe nijedna æena pod vlaπÊu muæa ni na koji naËin nesmije preuzeti obvezu za neki dug veÊi od pet perpera, bilo uz muæev pristanakili bez njega. A ako se koja æena za æivota svoga muæa obveæe na viπe od petperpera, neka zbog toga ne trpe nikakvu πtetu njezina prÊija ni imovina.

LIBER OCTAVUS

436

XXXIII.

Vocatus1 super aliquo testamento quod inducium possithabere2

Volentes ut decedencium3 intenciones ad effectum velociter perducantur,decernimus quod si aliquis vocatus fuerit ad placitum super aliquo testamento,non possit habere inducium nisi octo dierum tantum, quibus completisrespondere omnimode4 teneatur.

XXXIV.

Quod1 vicarius non habeat yperperum a comitibus insularum

Dicebatur quod antiqua consuetudo erat quod comites, qui erant in insulisper Comune Ragusii, dabant vicario yperperum unum; quam consuetudinemrevocantes ex toto, statuimus, quod comites qui per tempora fuerint per comuneRagusii, tam in insulis quam in Astarea, nichil dare vicario2 teneantur.

XXXV.

De1 combustionibus capannarum2 qualiter debeant emendariet solvi

Si capanna3 aliqua fuerit combusta per districtum Ragusii, tam in insulisquam Astarea, et malefactores qui ignem posuerint sciri non poterunt4,statuimus, quod dampnum quod evenerit de capanna3 et rebus existentibus incapanna3, et de arboribus et vitibus circa capannam5, emendari debeat perhomines illius contrate. Quod dampnum extimari debeat per extimatores quosd. comes cum sua Curia duxerit eligendos, ita tamen, quod quelibet capannacum rebus intus habitis non debeat a quinque yperperis superius extimari. Quoddampnum si factum fuerit in aliqua insularum, emendetur per homines illiusinsule in qua factum fuerit. Si autem in Civitate Veteri et Belen et usque adMolendina, dampnum emendetur per homines illius contrate. Si in Breno etSubbreno6 et Chivaci7, dampnum emendetur per homines illius contrate. Si inVergato et8 Ioncheto, dampnum emendetur per homines illius contrate. Si inUmbla, dampnum emendetur per homines illius contrate. Si in Malfo et Palliça9,dampnum emendetur per homines illius contrate. Si in Gravossio, dampnum perhomines illius contrate debeat emendari.

Curente anno Domini millesimo tercentesimo10, mense septembri, indicionetercia decima, in festo S. Michaelis, per honorabilem virum d. Andream Dauro11,comitem Ragusii, cum12 voluntate sui Minoris et Maioris Consilii, cum laudo

KNJIGA OSMA

437

XXXIII.

Koliku odgodu moæe dobiti netko tko je tuæen zbog nekeoporuke

HtijuÊi da se nakane pokojnika brzo provedu u djelo, odluËujemo da, ako tkobude tuæen zbog neke oporuke, ne moæe dobiti odgodu nego samo od osamdana, a kad oni isteknu, svakako je duæan odgovarati.

XXXIV.

Da kneæev zamjenik ne dobiva perper od otoËnih knezova

Govorilo se kako je bio stari obiËaj da su knezovi koji su bili na otocima poopÊini dubrovaËkoj kneæevu zamjeniku davali jedan perper. OpozivajuÊi tajobiËaj u cijelosti, odreujemo da knezovi koji u odreeno vrijeme budu poopÊini dubrovaËkoj, kako na otocima, tako i u Astareji, nisu niπta duæni davatikneæevu zamjeniku.

XXXV.

O paleæu koliba - kako se mora popraviti i namiriti πteta

Ako u dubrovaËkoj oblasti bude spaljena koja koliba, bilo na otocima, bilo uAstareji, a ne budu se mogli otkriti zloËinci koji su podmetnuli vatru,odreujemo da πtetu koja se dogodi na kolibi i stvarima πto se nalaze u kolibi ina voÊkama i lozama oko kolibe, moraju nadoknaditi ljudi toga okruga. Tu πtetumoraju procijeniti procjenitelji koje gospodin knez sa svojim Sudom bude dræaopotrebnim izabrati, ali tako da se pojedina koliba sa stvarima u njoj ne moæeprocijeniti viπe od pet perpera. Ako πteta bude poËinjena na kojem od otoka,neka je nadoknade ljudi s onog otoka na kojem bude poËinjena. Ako to pak budeu Cavtatu i Platu pa do Mlina, neka πtetu nadoknade ljudi toga okruga. Ako uÆupi i Srebrenom i »ibaËi, neka πtetu nadoknade ljudi toga okruga. Ako naBrgatu i ©umetu, neka πtetu nadoknade ljudi toga okruga. Ako u Ombli, nekaπtetu nadoknade ljudi toga okruga. Ako u Zatonu i Poljicima, neka πtetunadoknade ljudi toga okruga. Ako u Gruæu, πtetu moraju nadoknaditi ljudi togaokruga.

TekuÊe godine Gospodnje tisuÊu tristote, mjeseca rujna, trinaeste indikcije,na Miholjdan, po Ëasnom muæu gospodinu Andriji Dauru, knezudubrovaËkomu, s privolom njegova Malog i Velikog vijeÊa uz odobravanje puka

LIBER OCTAVUS

438

populi in publica concione sonitu campane congregati, additum fuit huic statutode capannis, quod si a modo in antea aliquod furtum factum fuerit in aliquolignamine capannarum, vinearum et pergularum in toto districtu civitatisRagusii, quod illud dampnum totum debeat emendari per homines illiuscontrate, si latro non poterit inveniri, secundum formam capituli de capannissuperius denotati.

XXXVI.

Infra1 quod dies debeat aliquis alium accusare

Anno Domini MCCLXXXI, indicione VIIII2, die XXVI ianuarii.Nos Nicholaus Maurocenus3, comes Ragusii, cum voluntate Minoris et

Maioris Consilii, et cum laudo populi in publica concione4 congregati personitum campanarum, ut moris est, statuimus et firmamus, quod si quis volueritalium accusare de aliquo maleficio, tam in omnibus malefactis et iniuriis, quamdampnis, furtis et robariis factis in civitate Ragusii, debeat facere accusam infratercium diem postquam sciverit illud maleficium factum fuisse. Si autem dictummaleficium factum fuerit extra Ragusium per districtum Ragusii, debeat facereaccusam infra octo dies postquam sciverit dictum maleficium factum fuisse; etquicumque infra dictos terminos tacuerit, nec accusam fecerit, ab inde in anteanon audiatur. Tamen d. comes cum suis iudicibus possit inquirere omniamaleficia, quandocumque et quocienscumque sibi placuerit.

XXXVII.

Infra1 quot dies possit quilibet petere racionem2 suam superlaborerio facto de petris et calce

Nolentes quod propter transcursum temporis ius alicuius ex ignorancia3

pereat, statuimus, quod si quis in domo vel territorio suo laborerium fecerit depetris et calce, per quod laborerium fit preiudicium alicui, ille qui habet petereracionem2 in dicto laborerio, possit interpellare et petere racionem2 suam infraterminum octo dierum postquam sciverit illud laborerium factum fuisse, ac silaborerium illud factum non esset. Et si quis infra dictum terminum tacuerit necracionem2 suam pecierit4, non possit ulterius petere aliquod ius in laboreriosupradicto.

KNJIGA OSMA

439

okupljenoga na javnom zboru na glas zvona, ovoj je odredbi o kolibama bilododano: ako od sada ubuduÊe bude poËinjena kakva kraa drva od koliba,vinograda i sjenica u Ëitavoj oblasti grada Dubrovnika, svu tu πtetu morajunadoknaditi ljudi onoga okruga ako se ne bude mogao pronaÊi kradljivac, premaodredbi obznanjene glave o kolibama.

XXXVI.

U roku od koliko se dana mora podnijeti prijava

Godine Gospodnje tisuÊu dvjesto osamdeset prve, devete indikcije, dana 26.sijeËnja.

Mi, Nikola Morosini, knez dubrovaËki, s privolom Maloga i Velikog vijeÊa iuz odobravanje puka okupljenoga na javnom zboru, kako je obiËaj, na glaszvona, odreujemo i potvrujemo: ako tko bude htio nekoga tuæiti za kojekazneno djelo, kako za sva zlodjela i nasilja, tako i za πtete, krae i razbojstvapoËinjena u gradu Dubrovniku, mora podnijeti tuæbu u roku od tri dana od kadadozna da je poËinjeno to zlodjelo. Ako pak dotiËno zlodjelo bude poËinjenoizvan Dubrovnika u dubrovaËkoj oblasti, tuæbu mora podnijeti u roku od osamdana od kada dozna da je takvo zlodjelo bilo poËinjeno; tko god u reËenimrokovima bude πutio i ne podnese tuæbu, neka se ubuduÊe njegova tuæba neuzima u razmatranje. Meutim, gospodin knez moæe sa svojim sucimapokrenuti postupak o svim zlodjelima kad god i koliko god puta odluËi.

XXXVII.

Tijekom koliko dana svatko moæe traæiti svoje pravo gledegradnje u kamenu i vapnu

Ne htijuÊi da zbog isteka vremena poradi neznanja propadne neËije pravo,odreujemo: ako tko u kuÊi ili na svom zemljiπtu poduzme gradnju u kamenu ivapnu zbog koje gradnje nekomu nastane πteta, onaj koji ima traæiti pravo gledete gradnje moæe podnijeti tuæbu i zahtijevati svoje pravo u roku od osam danaotkada dozna da je ta gradnja izvrπena, pa i ako ta gradnja nije bila dovrπena. Aako tko u tom roku bude πutio i ne bude traæio svoje pravo, viπe ne moæe traæitinikakvo pravo glede reËene gradnje.

LIBER OCTAVUS

440

XXXVIII.

De1 pena illorum qui non veniunt coram domino comite etsua Curia ad preceptum eis factum

Volentes illorum obviare maliciis qui ius alterius dilatare nituntur, utunusquisque ad perfeccionem2 sui iuris velocius veniat, statuimus, quod si alicuipreceptum fuerit ut veniat ad respondendum alicui persone coram d. comite etsuis iudicibus, si contumax fuerit pro primo precepto ei facto, solvat Comuni probanno denarios grossos duos. Et pro secundo precepto si contumax3 fuerit,solvat Comuni pro banno denarios grossos quatuor. Si autem fuerit in MinoriCuria, solvat contumax pro primo precepto Comuni pro banno follarosquindecim, et pro secundo precepto si fuerit contumax, solvat Comuni probanno denarium grossum unum. Ad tercium vero preceptum, tam in MaioriCuria quam in Minori, si ille cui preceptum fuerit contumax erit, contra eumsecundum formam Statutorum et consuetudines Ragusii mediante iusticiaprocedatur.

XXXIX.

De1 inducio2 trium dierum dando super societate

Anno Domini MCCLXXXII, indicione X3, die XIII ianuarii.Statuimus, quod si aliquis vocatus fuerit ad placitum super aliqua societate

facta in Ragusio, si dicta societas fuerit de re mobili, non possit habere induciumad respondendum nisi trium dierum tantum, quibus completis respondereomnimode teneatur.

XL.

De1 mercato facto sine termino nullum habeatur inducium

Aliquis vocatus ad Curiam super aliquo mercato facto sine termino nulluminducium habere possit ad respondendum, sed in continenti debeat respondere.

KNJIGA OSMA

441

XXXVIII.

O kazni za one koji ne dou pred gospodina kneza i njegovSud kad im se naloæi

HtijuÊi stati na put lukavπtinama onih koji nastoje zavlaËiti s tuim pravom ida svatko doe bræe do ostvarenja svoga prava, odreujemo: ako nekomu budenaloæeno da doe odgovarati kojoj osobi pred gospodinom knezom i njegovimsucima, pa se ogluπi na prvi nalog, neka za kaznu plati OpÊini dva groπa. A akose ogluπi na drugi nalog, neka za kaznu OpÊini plati Ëetiri groπa. Ako pak budeu Malom sudu, neka ogluπitelj za prvi nalog za kaznu plati OpÊini petnaestfolara, a ako se ogluπi na drugi nalog, neka za kaznu plati OpÊini jedan groπ. Akose pak pozvani ogluπi na treÊi nalog, kako u Velikom, tako u Malom sudu, nekase protiv njega postupi po pravdi prema odredbama Statuta i dubrovaËkimobiËajima.

XXXIX.

O odgodi od tri dana koja se ima dati trgovaËkom druπtvu

Godine Gospodnje tisuÊu dvjesto osamdeset druge, desete indikcije, dana 13.sijeËnja.

Odreujemo: ako tko bude pozvan na sud povodom kojega trgovaËkogdruπtva zasnovanoga u Dubrovniku, a reËeno druπtvo bude glede pokretneimovine, ne moæe mu se odobriti odgoda nego samo od tri dana, a po njihovuisteku svakako je duæan odgovarati.

XL.

Neka se ne odobrava nikakva odgoda kod predmetatrgovaËkog posla zakljuËenoga bez roka

Ne moæe se odobravati nikakva odgoda za odgovaranje nekomu tko jepozvan na sud zbog nekog predmeta trgovaËkog posla zakljuËenoga bez roka;taj mora odmah odgovarati.

LIBER OCTAVUS

442

XLI.

Vocatus1 ad Curiam super expulsione uxoris, filie aut sororissue, quod inducium habeat

Ordinamus quod uxor alicuius vel filia seu soror, si fuerit de domo expulsa,et vocaverit ad placitum illum vel illam qui vel que ipsam expulerit, vocatus velvocata non possit habere inducium ad respondendum nisi octo dierum tantum,quibus completis teneatur omnimode respondere.

XLII.

De1 pupillis et eorum bonis et tutoribus eorundem

Volentes super bonis eorum qui ab intestato decedant, ad pupillorumutilitatem per presens providere statutum, ordinamus, quod si quis habensuxorem decesserit intestatus, duo iurati iudices cum notario Comunis vadant addomum defuncti et scribant omnia sua2 bona mobilia et inmobilia, ubicumqueinvenientur, singulariter et distincte sicut fuerint, in uno libro, qui liber semperdebeat esse in manibus thesaurariorum ecclesie3 S. Marie Maioris. Et si aliquotempore invenientur de bonis dicti defuncti, semper scribantur in dicto libro, utpredictum est. Et dicta uxor defuncti, coram dictis iudicibus et notario, iuraredebeat quod manifestabit omnia bona dicti viri sui. Scriptis autem dictis bonis,ut supra dictum est, si dictus defunctus habuerit heredem vel heredes masculos,d. comes Ragusii qui per tempora fuerit, cum Parvo Consilio eliget duos tutoresmeliores et utiliores qui videbuntur. Qui tutores, facto sacramento de faciendoofficio4 tutorie legaliter sine fraude, intromittent omnia bona mobilia defuncticum predicta uxore eius simul. Que uxor predicta debeat esse similiter tutrixcum eis ad5 omnia facienda, et dicta bona mobilia debeant custodire et salvareet augmentare suo posse ad utilitatem heredum defuncti. Et quando aliquis exdictis heredibus, unus vel plures6, venerint ad etatem legittimam quatuordecimannorum, debeat esse simul cum dictis tutoribus ad ministrandum dicta bona,quousque ipsa bona ad manus suas pervenerint, ut inferius est distinctum. Etdicti tutores debeant facere de omnibus predictis bonis rectam et iustamracionem7 heredibus sive heredi defuncti, cum dicti heredes, unus vel plures,venerint ad etatem decem et octo annorum, si d. comiti et dicto Consiliovidebitur quod dicti heredes, unus vel plures, sint tales quod possint vel possitbene ministrare dicta bona. Si autem videbitur d. comiti et dicto Consilio quoddicti heredes, in etate predicta consistentes, non sint tales quod possint beneministrare dicta bona, dicti tutores debeant ipsa bona tenere quousque d. comitiet Consilio predicto videbitur. Quam racionem7 predictam dicti tutores legaliterfacere debeant per sacramentum dictis heredibus, ut est dictum, salvo si dictiheredes poterunt probare contrarium per instrumenta vel per legitimos8 testes.

XLI.

Koliku odgodu dobiva tko je pozvan na sud zbogprotjerivanja svoje æene, kÊeri ili sestre

Ako neËija æena, ili kÊi ili sestra, bude protjerana iz kuÊe pa pozove na sudonoga ili onu πto su je istjerali, nareujemo da pozvani ili pozvana ne mogudobiti odgodu za odgovaranje nego samo osam dana, a nakon njihova istekasvakako su duæni odgovarati.

XLII.

O siroËadi i njihovim dobrima te njihovim skrbnicima

tijuÊi se ovom odredbom pobrinuti na korist siroËadi za imovinuonih koji umru bez oporuke, odreujemo: ako netko oæenjen umrebez oporuke, neka dva zaprisegnuta suca s opÊinskim biljeænikompou u kuÊu preminuloga i popiπu sva njegova pokretna inepokretna dobra, gdje god se nalazila, pojedinaËno i odvojeno,kako budu, u jednu knjigu, a ta knjiga mora uvijek biti kod rizniËara

crkve Sv. Marije Velike. A ako se nekad pronae (joπ) dobara reËenog pokojnika,neka se svaki put upiπu u tu knjigu, kako je prije reËeno. I pokojnikova æenamora pred sucima i biljeænikom prisegnuti da Êe prijaviti sva dobra svoga muæa.A kad ta dobra, kako je prije reËeno, budu popisana, ako dotiËni pokojnik budeimao muπkog baπtinika ili baπtinike, gospodin knez koji bude u to vrijemeizabrat Êe s Malim vijeÊem dva skrbnika koje ocijene najprikladnijima. A ti Êeskrbnici, poloæivπi prisegu da Êe duænost skrbniπtva obavljati zakonito bezprijevare, preuzeti skupa s prije naznaËenom æenom sva pokretna dobrapreminuloga. A ta æena mora takoer biti uz njih skrbnica kako bi se sve uËinilo,i oni moraju ta pokretna dobra Ëuvati, odræavati neoπteÊenima i uveÊavati nakorist pokojnikovih baπtinika. A kada koji od spomenutih baπtinika, jedan iliviπe njih, napuni zakonsku dob od Ëetrnaest godina, mora sudjelovati saskrbnicima u upravljanju dotiËnim dobrima, dok ta dobra ne dou u njegoveruke, kako je niæe jasno navedeno. A skrbnici moraju o svim spomenutimdobrima polagati ispravan i toËan raËun pokojnikovim baπtinicima ili baπtinikukad reËeni baπtinici, jedan ili viπe njih, navrπe dob od osamnaest godina ako segospodinu knezu i spomenutome VijeÊu bude Ëinilo da su ti baπtinici, jedan iliviπe njih, takvi da mogu dobro upravljati spomenutim dobrima. Ako se pakgospodinu knezu i VijeÊu bude Ëinilo da baπtinici, navrπivπi prije reËenu dob,nisu takvi da mogu dobro upravljati tim dobrima, dotiËni skrbnici moraju tadobra dræati dok tako ocijene gospodin knez i VijeÊe. A spomenuti raËun morajuti skrbnici zakonito pod prisegom polagati baπtinicima, kako je reËeno, osim akoti baπtinici uzmognu ispravama ili zakonitim svjedocima dokazati suprotno.

KNJIGA OSMA

443

LIBER OCTAVUS

444

Et eandem racionem9 teneantur dicti heredes, unus vel plures, qui ceperint dictabona, facere aliis heredibus cum venerint ad etatem predictam decem et octoannorum, cum omnibus condicionibus10 suprascriptis. Quecunque vero suprascripta sunt de tutoribus locum habeant, excepto si tempore mortis dicti virifuerint heredes masculi, unus vel plures, etatis predicte decem et octo annorum,et d. comiti et predicto suo Consilio videbitur, dicta bona sibi debeant assignaricum omnibus condicionibus suprascriptis; et tunc in isto casu non eliganturtutores. Si autem ipsi heredes non videbuntur convenientes d. comiti et predictoConsilio ad ministrandum dicta bona, tunc debeant eligi tutores qui teneantur inomnibus facere ut est dictum. Et omnia predicta intelligenda sunt si fuerintheredes masculi. Verumtamen, si fuerint heredes femine, solummodo dictitutores debeant dicta bona intromittere et tenere quousque dicte femine fuerintmaritate, que cum consuetudine Ragusii debeant maritari. Addimus eciam11

quod dicti tutores non possint aliquam cartam notarie facere de dictis bonis, nisicontineatur in dicta carta quod sit nomine et vice dictorum heredum. Et si dictiheredes, unus vel plures, decesserint ante etatem legitimam, videlicet masculususque ad quatuordecim annos, femina vero usque ad duodecim, vel si dictiheredes habentes etatem legittimam decesserint intestati, dicta bona deveniantad eos ad quos de iure venire debent per successionem. Et tunc dicti tutores ipsissuccessoribus et dicti successores unus alteri in omnibus, ut supra dictum est,facere teneantur. Nec est intencionis12 nostre quod dicta bona13 debeant extrahide Ragusio quousque dicti heredes vel successores masculi venerint ad etatemlegitimam quatuordecim annorum. Pervenientibus autem uno vel pluribus exipsis heredibus ad hanc etatem quatuordecim annorum, si eis et dictis tutoribusvidebitur quod dicta bona sive denarii portentur per dictos heredes velsuccessores, vel mittantur per alios extra Ragusium, debeant venire ad d.comitem et Consilium supradictum et sicut ipse d. comes cum dicto Consilioordinaverit, sic fiat. Si autem aliquis ex dictis tutoribus moreretur antequamfaciat racionem7 de dictis bonis, heredes vel successores tutoris defuncti dictamracionem7 de predictis bonis per sacramentum facere debeant et complere, salvoquod isti heredes vel successores tutoris defuncti faciant dictam racionem7 persacramentum, secundum eorum bonam conscienciam14. Et quicumque fueritelectus tutor, refutare non possit sub pena viginti quinque yperperorum proquolibet Comuni Ragusii persolvenda.

Currente anno Domini MCCCXXXIIII, indicione secunda, die XXVIII mensismadii, per nobilem et potentem virum d. Marchum15 Iustinianum, honorabilemcomitem Ragusii, de voluntate et expresso consensu sui Minoris et MaiorisConsili, et cum laudo populi in publica concione sono campanarum more solitocongregato, declaratum et additum fuit huic statuto de tutoribus, quod a modoin antea, tutores pupillorum et pupillarum vocati ad placitum teneantur16

omnibus respondere de iure pro dictis pupillis et pupillabus, et satisfacere debonis pupillorum, si a Curia sentenciabitur17.

KNJIGA OSMA

445

A taj raËun duæni su polagati i ti baπtinici, jedan ili viπe njih, koji preuzmuspomenuta dobra, drugim baπtinicima kad oni navrπe dob od osamnaest godina,pod svim zapisanim uvjetima. ©to god je pak prije zapisano o skrbnicima, nekase primjenjuje, osim ako u vrijeme smrti reËenog muæa bude muπkih baπtinika,jednog ili viπe njih, koji su navrπili dob od osamnaest godina, pa gospodin knezi njegovo spomenuto VijeÊe ocijene da se tom baπtiniku trebaju predati ta dobrapod svim prije zapisanim uvjetima; tada, u tom sluËaju, neka se ne postavljajuskrbnici. Ako pak gospodin knez i prije spomenuto VijeÊe te baπtinike ne buduocijenili prikladnima za upravljanje reËenim dobrima, tada se moraju izabratiskrbnici koji su duæni Ëiniti kako je reËeno. A sve to ima se razumjeti (vaæeÊim)ako bude muπkih baπtinika. Ali ako bude samo æenskih baπtinika, skrbnicimoraju preuzeti i dræati ta dobra dok se spomenute æene ne udaju, a moraju seudati po dubrovaËkom obiËaju. Dodajemo takoer da skrbnici ne mogu izdatinijednu biljeæniËku ispravu o tim dobrima a da se u toj ispravi ne navede da jeizdana uime i umjesto spomenutih baπtinika. A ako ti baπtinici, jedan ili viπenjih, umru prije (navrπene) zakonske dobi, to jest muπki do Ëetrnaeste godine,æena pak do dvanaeste, ili ako baπtinici u zakonskoj dobi umru bez oporuke,neka spomenuta imovina pripadne onima kojima mora pripasti po pravunasljeivanja. A tada su skrbnici tim baπtinicima i reËeni baπtinici jedni drugima,duæni u svemu Ëiniti kako je prije reËeno. A nije nam nakana da se spomenutadobra smiju iznositi iz Dubrovnika dok muπki baπtinici ili nasljednici ne navrπezakonsku dob od Ëetrnaest godina. Kada pak jedan ili viπe tih baπtinika navrπetu dob od Ëetrnaest godina, ako oni i skrbnici odluËe da ti baπtinici ili nasljedniciiznesu ta dobra ili novac, ili po drugima poπalju izvan Dubrovnika, moraju doÊigospodinu knezu i spomenutom VijeÊu, pa kako naredi sam gospodin knez saspomenutim VijeÊem, neka tako bude. Ako bi pak koji od skrbnika umro prijenegoli poloæi raËun o tim dobrima, moraju baπtinici ili nasljednici preminulogaskrbnika pod prisegom poloæiti konaËni raËun o prije reËnim dobrima, osim akoti baπtinici ili nasljednici preminuloga po svojoj dobroj savjesti pod zakletvompoloæe raËun. A tko god bude postavljen za skrbnika, ne smije to odbiti podprijetnjom kazne od dvadeset i pet perpera za svakoga, koji se moraju isplatitiOpÊini dubrovaËkoj.

TekuÊe godine Gospodnje tisuÊu tristo trideset Ëetvrte, druge indikcije, dana28. svibnja, po plemenitom i moÊnom muæu gospodinu Marku Giustinianiju,Ëasnomu knezu dubrovaËkomu, s privolom i izriËitim pristankom njegovaMalog i Velikog vijeÊa i uz odobravanje puka okupljenoga na javnom zboru, nauobiËajeni naËin, na glas zvona, bilo je objavljeno i dodano ovoj odredbi oskrbnicima: odsad ubuduÊe optuæeni skrbnici duæni su svima podmiriti po pravuumjesto reËene muπke i æenske siroËadi te, ako ih sud osudi, podmirivati izdobara siroËadi.

LIBER OCTAVUS

446

XLIII.

De muliere que bona viri sui possidere1 debeat post obitumdicti viri sui

Quia volumus quod mulier possidens lectum viri habere debeat quod estiustum, statuimus, quod mulier, possidendo lectum viri, possideat omnia bonastabilia dicti viri sui pro vita sua habenda. Tamen ipsa non possit vendere necdonare nec alienare neque aliquam obligacionem2 facere de bonis dicti viri sui.Que bona si non sufficerent ad vitam ipsius mulieris convenienter habendam,vel si non essent bona stabilia sed solum mobilia, tunc tutores, si fuerint, velcommissarii3 sive pitropi viri sui debeant ipsi mulieri addere vel dare de mobili,pro vita ipsius mulieris convenienter habenda, si ipsi cum dicta muliere poteruntconcordare. Si autem dicti tutores vel commissarii sive pitropi cum ipsa muliereconcordare non possent, d. comes cum Parvo Consilio, consideratis omnibuscondicionibus4 mulieris, faciet ei addi vel dari de mobili pro vita sua, ut videbiturconvenire. Tamen si non fuerint nisi bona stabilia tantum, et ipsa bona essent intam modica quantitate, quod d. comiti et dicto Consilio videatur, quod dictamulier de redditibus ipsorum bonorum stabilium non possit vitam suamconvenienter habere, in isto casu volumus quod ipsa mulier possit vendere debonis stabilibus pro vita sua habenda, secundum quod5 per comitem et dictumConsilium fuerit ordinatum. Addimus eciam6 quod quecunque mulier possederitlectum viri sui, debeat vineas iuste et fideliter incidere et laborare cumconsuetudine Ragusii. De bonis autem mobilibus sic ordinamus, quod quilibethomo in suo testamento possit de dictis bonis mobilibus secundumconsuetudinem Ragusii ordinare et ipsa dimittere in manibus cuiuscumquevoluerit ad utilitatem heredum suorum, si heredes habuerit, conservanda. Siautem non habuerit heredes, possit de suis bonis ordinare et dare ad voluntatemsuam, secundum civitatis Ragusii consuetudines et Statuta.

XLIV.

Quod1 aliquis, tam advocatus quam alius, non possit reciperepro aliquo placito ultra unum denarium grossum, et de pena

contrafaciencium2

Anno Domini MCCLXXXIII3, indicione XI, die XXV iulii.Nos Iohanes Georgio, comes Ragusii4, cum voluntate Minoris et Maioris

Consilii, et cum laudo populi in publica concione5 per sonitum campanarum, utmoris est, congregati, volentes quod in questionibus sive causis in Curiaventilandis unusquisque sine inordinatarum expensarum gravamine consequivaleat iura sua, cum semper eligantur advocati Curie de melioribus et utilioribuscivitatis, statuimus et ordinamus, quod aliqua persona nullo modo vel ingenio

KNJIGA OSMA

447

XLIII.

O æeni koja mora posjedovati sva dobra svoga muæa nakonnjegove smrti

Kako hoÊemo da æena koja Ëuva vjernost postelji svoga muæa mora imati πtoje pravedno, odreujemo da æena, dok Ëuva vjernost muæevljevoj postelji,posjeduje sva nepokretna dobra svoga muæa za svoje uzdræavanje. Ali da nemoæe prodati ni darovati ni otuiti, niti se obvezivati na teret imovine svogamuæa. Ako ta dobra ne bi bila dostatna za æenin doliËan æivot ili ako ne bi bilonepokretnih dobara, nego samo pokretnih, da tada skrbnici, ako ih bude, iliizvrπitelji oporuke, pitropi njezina muæa, moraju toj æeni dodati ili dati odpokretne imovine kako bi ta æena mogla imati doliËan æivot, ako se s tom æenomuzmognu sporazumjeti. Ako se pak skrbnici ili izvrπitelji oporuke, pitropi, ne bimogli sporazumjeti s tom æenom, gospodin Êe knez s Malim vijeÊem, uzevπi uobzir sve æenine uvjete, narediti da joj se doda ili dade od pokretne imovine zanjezin æivot kako ocijeni da se dolikuje. Meutim, ako bude samo nepokretnihdobara i ako bi ta dobra bila tako neznatna da gospodin knez i spomenuto VijeÊeocijene da se ta æena od prihoda tih nepokretnih dobara ne moæe doliËnouzdræavati, u tom sluËaju hoÊemo da ta æena moæe, za svoje uzdræavanje,prodati od nepokretne imovine kako odredi gospodin knez i spomenuto VijeÊe.Dodajemo takoer da svaka æena koja bude Ëuvala vjernost postelji svoga muæamora pravo i poπteno, po dubrovaËkom obiËaju, obrezivati i obraivativinograde. O pokretnoj pak imovini odreujemo ovako: da svaki Ëovjek u svojojoporuci moæe tom pokretnom imovinom po dubrovaËkom obiËaju raspolagati ipovjeriti je na Ëuvanje kome god bude htio u korist svojih baπtinika akobaπtinika bude imao. Ako pak ne bude imao baπtinika, da moæe svojomimovinom raspolagati i dati je po svojoj volji, po obiËajima i uredbama gradaDubrovnika.

XLIV.

Da nitko, ni odvjetnik ni drugi, ne smije za bilo koju parnicuprimiti viπe od jednoga groπa i o kazni za prekrπitelje

Godine Gospodnje tisuÊu dvjesto osamdeset treÊe, jedanaeste indikcije, dana25. srpnja.

Mi, Ivan Zorzi, knez dubrovaËki, s privolom Maloga i Velikog vijeÊa i uzodobravanje puka okupljenog na javnom zboru, kako je obiËaj, na glas zvona,htijuÊi da u sporovima i parnicama koje se imaju raspravljati pred Sudom, svatkobez optereÊenja izvanrednih troπkova moæe ostvariti svoja prava, jer se uvijekbiraju sudski odvjetnici izmeu boljih i sposobnijih u Gradu, odreujemo inareujemo da nitko ni na koji naËin ni uz kakvu izliku ne smije pri voenju

LIBER OCTAVUS

448

dare debeat vel recipere, occasione placitandi vel dandi consilium in nostraCuria, ultra unum denarium grossum pro quolibet placito. Et advocati Curieteneantur per sacramentum d. comiti dicere, si sciverint aliquam personamfacientem contra predicta. Et si aliquis, exceptis advocatis Curie, volueritplacitare vel consilium dare pro ulla persona in placito aliquo, teneatur affirmareper sacramentum quod non recepit nec sperat recipere aliquo modo vel ingenio,per se nec per alium, aliquid ultra unum denarium grossum pro dicto placito. Etsimiliter illa persona pro qua ille placitare vel consilium dare voluerit, teneaturaffirmare per sacramentum quod non dedit nec dare debet, per se nec per alium,aliquo modo6 vel ingenio pro dicto placito ultra unum denarium grossum. Et utpredicta7 melius observentur, ordinamus quod quicumque fecerit contrapredicta, tam in dando quam recipiendo, solvat qualibet vice Comuni pro bannoyperperos quinquaginta pro quolibet. Si autem fuerit advocatus Curie qui faciatcontra predicta, solvat qualibet vice Comuni pro banno yperperos centum proqualibet, et dictus advocatus non possit habere ulterius aliquod officium. Etquicumque accusaverit contrafacientem, si poterit legittime probari, habeatmedietatem dictorum bannorum, et teneatur in credencia8 accusator.

XLV.

De1 iudicibus ut non recipiant aliquid, et de pena illorum quicontra hoc2 faciunt

Statuimus ut aliquis iudex non debeat aliquo modo vel ingenio, per se vel peralium, recipere aliquid pro aliquo placito ab aliqua persona; et qui contrafecerit,solvat quilibet pro banno yperperos centum qualibet vice, et non possit plushabere aliquod officium. Et quicumque accusaverit contrafacientem, si poteritlegittime3 probari, habeat medietatem dicti banni, et teneatur accusator incredencia.

XLVI.

De1 avere Comunis qualiter debeat conservari, et de racione2

facienda per eos qui recipiunt de moneta Comunis

Ut introitus Comunis melius et utilius procurentur et Comune velociushabeat iura sua, statuimus, quod quicumque fuerit electus ad aliquod officiumComunis, debeat totam monetam et res pertinentes Comuni custodire etsalvare, et nulli debeat de ipsa moneta vel rebus Comunis mutuare nec in suamvel aliorum utilitatem convertere. Et quandocumque ei requiretur racio3 per d.comitem vel per receptores racionum4 Comunis de mandato d. comitis,teneantur iuste et fideliter facere racionem5 et assignare camarariis6 Comunistotum id quod pertinebit7 Comuni infra tercium diem, postquam ex parte d.

KNJIGA OSMA

449

parnice ili davanju savjeta pred naπim Sudom dati ni primiti viπe od jednogagroπa za svaku parnicu. I da su sudski odvjetnici duæni pod prisegom kazatigospodinu knezu ako doznaju da koja osoba postupa suprotno. A ako tko osimsudskih odvjetnika bude htio voditi parnicu ili dati savjet za bilo koju osobu unekoj parnici, da je duæan pod prisegom potvrditi kako nije primio niti oËekujeni na koji naËin i ni uz kakvu izliku, sam ili preko drugog, primiti iπta viπe odjednoga groπa za tu parnicu. Isto tako, ona osoba za koju taj bude htio voditiparnicu ili dati savjet, duæna je pod prisegom potvrditi da nije dala niti ima dati,sama ili preko drugoga, ni na koji naËin i ni uz kakvu izliku, viπe od jednogagroπa za tu parnicu. A da bi se spomenuto bolje poπtovalo, nareujemo da tkogod uËini suprotno prije reËenomu, bilo u davanju bilo u primanju, svaki put zakaznu plati OpÊini pedeset perpera. Ako pak onaj koji prekrπi prije spomenutobude sudski odvjetnik, neka svaki od njih svaki put za kaznu plati OpÊini stoperpera i da taj odvjetnik viπe ne moæe dobiti nijednu sluæbu. A onaj tko prijaviprekrπitelja, ako se bude moglo zakonito dokazati, neka dobije polovicu reËenekazne i neka se prijaviteljevo ime dræi u tajnosti.

XLV.

O sucima - da ne primaju niπta i o kazni za one koji toprekrπe

Odreujemo da nijedan sudac ne smije ni na koji naËin i ni uz kakvu izliku,ni sam ni preko drugoga, niπta primiti za bilo koju parnicu od bilo koje osobe, atko to prekrπi, neka za kaznu plati svaki put sto perpera, i viπe ne moæe dobitinijednu sluæbu. A tko god prijavi prekrπitelja, ako se bude moglo zakonitodokazati, neka dobije polovicu spomenute kazne i neka se prijaviteljevo ime dræiu tajnosti.

XLVI.

O opÊinskoj imovini - kako se mora Ëuvati i o polaganjuraËuna onih koji primaju opÊinski novac

Da bi se opÊinskim prihodima bolje i uspjeπnije upravljalo i da bi OpÊina bræeostvarivala svoja prava, odreujemo da svatko tko bude izabran za nekuopÊinsku sluæbu mora sav novac i stvari koje pripadaju OpÊini Ëuvati i paziti, ida ne smije nikomu od toga opÊinskog novca ili stvari pozajmiti niti uporabiti usvoju ili tuu korist. A kad god gospodin knez ili ispitivaËi opÊinskih raËuna ponalogu gospodina kneza od njega zatraæe raËun, da je duæan pravo i poπtenopoloæiti raËun i predati opÊinskim komornicima sve ono πto bude pripadaloOpÊini u roku od tri dana od dana kad gospodin knez zatraæi. A tko bude Ëinio

LIBER OCTAVUS

450

comitis fuerit requisitus. Et qui contra predicta fecerit, solvat Comuni pro bannoquartum plus, et postea non possit esse in aliquo officio Comunis de quo possitaliquam utilitatem habere. Si autem predictus officialis noluerit esse contentusdicta racione2, sed negabit de pecunia vel rebus Comunis, et probabitur legitimeet convincetur per racionem5 in Curia quod habeat de8 denariis vel rebusComunis, restituat comuni totum illud de quo probabitur vel convincetur, inquadruplum pro furto. Et ab inde in antea non possit habere aliquod officiumComunis.

XLVII.

De1 sale Comunis

Super sale Comunis providere volentes, ut introitus dicti salis ad profectusComunis utilius procuretur, statuimus, quod totus sal et quantitas2 ipsius salis,tam cum recipietur quam cum dabitur, in libro Comunis scribatur. Et clavesstacionum3 dicti salis debeant stare in capsella camarariorum Comunis. Etquocienscumque recipietur vel dabitur de sale Comunis, duo ex doaneriis4 quitunc temporis fuerint, illi videlicet duo qui illo die non stabunt in doana5,accipiant dictas claves salis a camarariis Comunis; et debeant esse ad reci-piendum vel dandum dictum salem, et debeant stare ambo presentes ad taliamquousque sal receptus fuerit sive datus. Et quolibet die debeant facere scribi perscribanum doane6 quantitatem salis que recipietur et a quo et quantitatem7 salisque dabitur et cui. Et quando sal totus receptus fuerit aut datus, in continentireddant claves stacionum salis camarariis Comunis ad conservandum eas, utpredictum est. Et de sale Comunis non possit vendi8 pro faciendis expensisnecessariis pro sale, set9 omnes dicte expense solvantur per camarariosComunis. Et quolibet mense quando doanerii10 facient racionem11 doane12,teneantur eciam13 facere racionem11 salis dati sive recepti, in presencia14 d.comitis et consiliariorum de Parvo Consilio, et quantitas15 dicti salis dati siverecepti quolibet mense scribatur in dicto libro Comunis. Et ut dicti doanerii10

possint substinere laborem, volumus quod qualibet die quo stabunt adrecipiendum vel dandum de sale Comunis, habeant a Comuni pro suo salariodenarium grossum unum pro quolibet, et eciam13 habeant pro quolibet ligno inquo portabitur sal venditus Comuni, duos modios salis, ab illo qui vendet dictumsalem Comuni.

XLVIII.

De1 pena illorum qui faciunt2 contra commissiones

Multociens accidit quod aliqui homines fecerunt contra commissiones sibiper d. comitem et Comune factas, nec contra eos aliquid determinatum erat;

KNJIGA OSMA

451

protivno prije reËenomu, neka za kaznu plati OpÊini Ëetvrtinu viπe i neka poslijene moæe biti ni u jednoj opÊinskoj sluæbi od koje moæe imati neku korist. Akose pak taj sluæbenik ne zadovolji s reËenim raËunom, nego bude poricao da imaopÊinskog novca ili stvari, neka vrati OpÊini u Ëetverostrukom iznosu sve onoπto se zakonito dokaæe ili sudski utvrdi, kao kod krae. I od tada ubuduÊe nemoæe dobiti nijednu opÊinsku sluæbu.

XLVII.

O opÊinskoj soli

HtijuÊi povesti skrb o opÊinskoj soli kako bi se prihodom od te soli upravljaloπto korisnije za napredak OpÊine, odreujemo da se sva sol po koliËini upisuje uopÊinsku knjigu, kako pri primanju, tako i pri izdavanju. I da kljuËevi skladiπtate soli moraju stajati u πkrinjici opÊinskih komornika. I svaki put kad se ta solbude primala i izdavala, da dvojica tadanjih carinika, to jest ona dvojica koja togadana ne budu u carinarnici, uzmu te kljuËeve od opÊinskih komornika i budukod primanja ili izdavanja soli, i da obojica budu nazoËna pri mjerenju sve dokse sol ne primi ili izda. I da se svaki dan moraju pobrinuti da pisar carinarniceupiπe koliËinu soli koja bude primljena i od koga, te koliËinu soli koja budeizdana i kome. A kad sva sol bude primljena ili izdana, da odmah vrate kljuËeveskladiπta soli opÊinskim komornicima da ih Ëuvaju, kako je prije reËeno. I da seod opÊinske soli ne moæe prodavati za pokriÊe potrebnih troπkova za sol, veÊ dasve te troπkove namiruju opÊinski komornici. I da su svakog mjeseca carinici,kad budu polagali raËun carinarnice, takoer duæni poloæiti raËun za izdanu iliprimljenu sol, u nazoËnosti gospodina kneza i vijeÊnika Maloga vijeÊa, i da sekoliËina reËene, izdane ili primljene soli svakog mjeseca upiπe u spomenutuopÊinsku knjigu. A kako bi ti carinici mogli izdræati napor, hoÊemo da svakogdana u kojem budu pri primanju ili izdavanju opÊinske soli, dobiju od OpÊine zaplaÊu svaki po jedan groπ, i da od svakog plovila u kojem se doveze sol prodanaOpÊini dobiju dva spuda soli od onoga koji tu sol proda OpÊini.

XLVIII.

O kazni za one koji postupaju protivno naputcima

Dogaalo se viπe puta da su neki ljudi radili protivno naputcima koje su imdali gospodin knez i OpÊina, a protiv njih nije bilo niπta propisano, stoga

LIBER OCTAVUS

452

ideo statuimus, quod si aliquis ambassiator vel alius homo qui iverit pro negociisComunis contra commissionem sibi factam ire presumpserit vel aliquidobmiserit de commissione, et3 propter hoc Comune Ragusii dampnum aliquodhabuerit de moneta, perdat salarium4 suum et Comuni satisfaciat dictum damp-num. Si autem in alio casu, excepto in moneta, fecerit contra commissionem velobmiserit de commissione, advocati Comunis de mandato d. comitis debeantillum qui contrafecerit placitare in Consilio Rogatorum. De quo consilioexpellantur ille qui placitabitur et parentes eius secundum formam Statuti, et ibidebeat poni pars cum busulis et ballotis, si fecit contra commissionem vel non.Et si videbitur d. comiti et maiori parti consilii Rogatorum quod fecerit contracommissionem, debeat iterum placitari per advocatores5 Comunis in Maioriconsilio. De quo eciam6 Consilio expellantur ipse qui placitabitur et parenteseius, ut predictum est, et ibi debeant poni partes cum busulis et ballotis dequantitate condempnacionis7, et illa pars que capietur in dicto Maiori Consilio,sit firma, et d. comes debeat ipsam condempnacionem8 exigere et facere quodveniat in Comune Ragusii.

XLIX.

Infra1 quod tempus vinee et terre vendite possint repassari, etquod dicte vinee et terre non passentur nisi cum pertica

Ordinamus quod omnes qui de cetero vendent aut ement vineas vel terras,possint facere repassari eas quandocumque eis placuerit infra unum annum,computando a die quo vendicio2 facta fuerit et preconiçata. Et si invenietur plusvel minus, unus alteri refundere teneatur. Et quicumque infra dictum terminumnon fecerit repassari, a dicto uno anno in antea non audiatur. Et omnes vinee etterre debeant deinceps passari cum pertica Comunis, et non cum tungnis.

L.

De1 barcis non dandis Sclavis et de pena contrafaciencium2

Quia sepius accidebat quod Sclavi3 cum lignis et barcis hominum de Ragusioinfestabant venientes Ragusium cum victualibus et aliis mercacionibus4, quoderat valde dampnosum civitati Ragusii, nolentes hoc de cetero tolerare,statuimus, quod aliqua persona de civitate et toto districtu Ragusii non audeatdare ad naulum, nec vendere, nec donare, neque aliquo modo vel ingenio darealicui Sclavo gondulam aliquam, nec barcam, neque barcusium, nec aliquodlignum a tribus remis supra; et quicumque contrafecerit, solvat qualibet vice

KNJIGA OSMA

453

odreujemo: ako se koji poslanik ili drugi Ëovjek koji bude iπao po poslovimaOpÊine usudi postupiti protivno danom naputku ili propusti neπto od naputka,zbog Ëega bi OpÊina dubrovaËka imala πtetu u novcu, neka mu se oduzme plaÊai neka nadoknadi OpÊini tu πtetu. Ako pak, u drugoj prilici, koja se ne odnosi nanovac, postupi protivno naputku ili propusti neπto od naputka, opÊinskiodvjetnici po nalogu kneza moraju protiv prekrπitelja povesti sudski postupak uVijeÊu umoljenih. Neka se iz toga VijeÊa izuzme onaj protiv kojeg Êe se voditipostupak i njegova rodbina, prema odredbama Statuta, i neka se tu s glasaËkimkutijama i kuglicama donese odluka o tome je li postupio protiv naputka ili nije.A ako gospodin knez i veÊina VijeÊa umoljenih zakljuËe da jest postupio protivnaputka, opÊinski odvjetnici moraju ponovno povesti postupak u VelikomvijeÊu. Iz toga VijeÊa neka se takoer izuzme onaj protiv kojega Êe se voditipostupak i njegova rodbina, kako je prije reËeno, pa se i tu mora s pomoÊuglasaËkih æara i kuglica donijeti odluka o visini kazne, a ona odluka koja budeprihvaÊena u Velikom vijeÊu neka bude obvezatna, i gospodin knez mora tukaznu utjerati i pobrinuti se da pripadne OpÊini dubrovaËkoj.

XLIX.

U kojem se roku mogu premjeriti prodani vinogradi i zemlje ida se vinogradi i zemlje mjere samo mjernom motkom

Nareujemo da svi koji ubuduÊe budu prodavali ili kupovali vinograde ilizemlje, mogu ih dati premjeriti kad god ushtjednu u roku od godine dana,raËunajuÊi od dana kad bude zakljuËena i objavljena prodaja. A ako se nae viπeili manje (povrπine), da jedan drugomu mora nadoknaditi. I tko god unaznaËenom roku ne dade obaviti mjerenje, da se od te godine ubuduÊe njegovprijedlog ne razmatra. I da se ubuduÊe svi vinogradi i zemlje moraju mjeritiopÊinskom mjernom motkom, a ne konopcima.

L.

O barkama koje se ne smiju davati Slavenima i o kazni zaprekrπitelje

BuduÊi da se ËeπÊe dogaalo da su Slaveni s plovilima i barkama DubrovËananapadali one koji su dolazili u Dubrovnik s namirnicama i ostalom trgovaËkomrobom, πto je bilo veoma πtetno za grad Dubrovnik, ne htijuÊi to ubuduÊe trpjeti,odreujemo da se nijedna osoba iz Grada ni iz Ëitave dubrovaËke oblasti neusudi iznajmiti, ni prodati, ni darovati, niti na bilo koji naËin ni uz bilo kakvuizliku kojim izgovorom dati bilo kojem Slavenu koju gondulu, ni barku, nibarkuzij, niti ikakvo plovilo s viπe od tri vesla, i tko god to prekrπi, da svaki put

LIBER OCTAVUS

454

Comuni pro banno yperperos viginti quinque5, cuius banni medietatem habeataccusator, si per eius accusam veritas poterit indagari.

LI.

De1 marangonibus et calofatis ut non vadant ad laborandumin barcis Sclavorum, et de pena illorum qui contra hoc faciunt

Ut interdicatur Sclavis copia barcarum et aliorum lignorum, cum quibusdampnificare solent sepius navigantes per mare, ordinamus quod aliquismarangonus vel calofatus de civitate et toto districtu Ragusii, de cetero nondebeat ire ad laborandum vel aptandum seu reficiendum aliquam barcam velaliquod lignum alicuius Sclavi. Et quicumque contrafecerit, solvat qualibet viceComuni pro banno yperperos decem, et accusatori, si per eius accusam scieturveritas, debeat dicti banni medietas exhiberi.

LII.

De1 libertate concessa omnibus ducentibus bladum inRagusio2, et quod additum est vicario, pitantario et ripariis de

salario, occasione predicta

Anno Domini MCCLXXXXII, die XXII madii.Nos Andreas Dandulo2, clare memorie condam3 d. Iohannis Danduli, illustris

ducis Veneciarum filius, de mandato d. ducis Veneciarum4 comes Ragusii, cumvoluntate Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi in publica5 concionecongregati ad sonitum6 campanarum, ut moris est, et cum voluntate et consensureverendi patris d. Bonaventure, Dey7 gracia archiepiscopi Ragusini, et tociuscapituli ecclesie Ragusine, considerantes quod statutum8 factum, quod Ragusei,qui veniunt Ragusium cum frumento et blado et portant partem ecclesie S. MarieMaioris, tenentur9 de ipso frumento et blado dare et redere10 certam partem d.archiepiscopo, sacristario, ripariis et pitantario11 Comunis Ragusii, prout in ipsostatuto distincius12 reperitur, est multum honerosum, contrarium et molestumillis qui veniunt Ragusium cum frumento, et contra salutem et bonum statumcivitatis Ragusii, et forte aliqui dicta de causa cessant dicta victualia Ragusiumaportare. Idcirco nolentes amplius tolerare13 quod ubi franchicia esse debet,servitudo aliqua procedatur et specialiter illis qui volunt Ragusium conducerevictualia, statuimus et ordinamus, quod statutum illud quod loquitur depredictis, specialiter de frumento et blado dando d. archiepiscopo, sacristario,ripariis et pitantario, a modo in antea sit cassum et vanum et nullius valoris14, etin perpetuum remaneat revocatum. Addentes insuper quod riparii Comunishabere debeant annuatim a Comuni yperperum unum pro qualibet ultra

KNJIGA OSMA

455

za kaznu plati OpÊini dvadeset pet perpera, a od te kazne neka polovicu dobijeprijavitelj ako se temeljem njegove prijave uzmogne ustanoviti istina.

LI.

O marangunima i kalafatima - da ne idu raditi na barkamaSlavena i o kazni za prekrπitelje

Kako bi se sprijeËilo da Slaveni raspolaæu velikim brojem barki i ostalihplovila s kojima ËeπÊe obiËavaju nanositi πtetu onima πto plove morem,odreujemo da nijedan marangun ni kalafat iz Grada ni iz Ëitave dubrovaËkeoblasti ubuduÊe ne smije iÊi raditi ni ureivati ni popravljati koju barku ili kojeplovilo nekog Slavena. A tko to prekrπi, da svaki put za kaznu plati OpÊini desetperpera i da se prijavitelju, ako se temeljem njegove prijave dozna istina, moradati polovica reËene kazne.

LII.

O povlastici odobrenoj svima koji dovoze æito u Dubrovnik iπto se tom prigodom dodaje na plaÊu kneæevu zamjeniku,

Ëuvaru arsenala i zdurima

Godine Gospodnje tisuÊu dvjesto devedeset druge, dana 22. svibnja.Mi, Andrija Dandolo, sin svijetle uspomene pokojnoga gospodina Ivana

Dandola, slavnoga mletaËkog duæda, odlukom gospodina mletaËkog duædadubrovaËki knez, voljom Maloga i Velikog vijeÊa i uz odobravanje pukaokupljenog na javnom zboru, kako je obiËaj, na glas zvona, te voljom i uzsuglasnost poπtovanog oca gospodina Bonaventure, miloπÊu Boæjom dubrova-Ëkog nadbiskupa, i Ëitavoga kaptola Crkve dubrovaËke, ocjenjujuÊi da jeusvojena uredba kojom su DubrovËani koji dolaze u Dubrovnik sa pπenicom iæitaricama i nose ih Crkvi svete Marije Velike, duæni od te pπenice i æitaricaodreeni dio dati i izruËiti gospodinu nadbiskupu, sakristanu, zdurima i Ëuvaruarsenala OpÊine dubrovaËke, kako u toj uredbi potanje stoji, veoma teπka, πtetnai neugodna onima koji dolaze u Dubrovnik sa æitom i protivna oËuvanju idobrobiti grada Dubrovnika pa zbog toga moæda neki prestaju doprematinamirnice u Dubrovnik; poradi toga, ne htijuÊi viπe trpjeti da ondje gdje jepotrebno otvaranje nastupa optereÊivanje, a osobito za one koji hoÊe uDubrovnik dopremati namirnice, odluËujemo i nareujemo da ta odredba kojagovori o prije reËenomu, posebno o pπenici i æitaricama πto se moraju davatigospodinu nadbiskupu, sakristanu, zdurima i Ëuvaru arsenala, od sada ubuduÊebude ukinuta i obesnaæena, i bez ikakve vaænosti, te da bude zauvijek opozvana.Dodajemo povrh toga da opÊinski zduri moraju godiπnje od OpÊine dobivati

LIBER OCTAVUS

456

salarium decem yperperorum quod habebant hactenus15. Et pitantarius Comunissimiliter habeat yperpera quinque annuatim ultra suum salarium stabilitum.

LIII.

De salario vicarii1

Item statuimus et ordinamus, quod vicarius qui eligetur per tempora aproximo festo S. Michaelis2 de septembri3 in antea, non debeat haberemoçaticum de frumento nec de aliquo blado a foresteriis, et Statutum quodloquitur in hac parte sit cassum et vanum et nullius valoris. Volumus tamenquod vicarius habeat annuatim a Comuni Ragusii pro suo salario yperperaquadrginta, videlicet yperpera XVII a Comune predicta ultra yperperos XXIII4

quos habebat hactenus pro salario. Preterea ordinamus, quod foresterii quiducent frumentum vel aliud bladum Ragusium ad vendendum, a dicto temporein antea solvant Comuni Ragusii pro mensuris de quolibet centenario stariorumfrumenti et bladi milliarenses novem, secundum quod solvunt Ragusini. Etofficiales Comunis supra fundicum dictum dacium recoligere teneantur.

LIV.

De1 revocacione2 dacii vini

Item nos iam3 dictus comes, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii, etcum laudo populi congregati in eadem publica4 concione ad sonum campanarummore solito, considerantes quod statutum dacii vini multum gravabat personaset homines de Ragusio, tam clericos quam laycos et monasteria civitatis, et forteexinde multa fiebant periuria, et cum magno labore et tedio poterat recoligi, etparvus exinde procedebatur introitus. Eciam5 quia d. archiepiscopus et Capi-tulum Ecclesie6 Ragusine, qui dictum7 dacium solvere tenebantur, laudaverunt etconsencientes fuerunt revocacioni8 statuti superius nominati de blado. Idcirco adDei honorem et pro salubri et bono statu civitatis Ragusii, statuimus etordinamus, quod statutum dicti dacii vini sit ab hodie in antea revocatum et inperpetuum irritum remaneat atque9 vanum.

LV.

De falsis follaris et grossis1

Anno Domini MCCLXXXXIIII2.Nos Marinus Badoarius miles, comes Ragusii, cum voluntate Minoris et

Maioris Consilii, et laudo populi congregati sonitu campanarum more solito,

KNJIGA OSMA

457

svaki po jedan perper povrh plaÊe od deset perpera, koliko su dosad imali. A daËuvar arsenala jednako tako preko svoje utvrene plaÊe dobiva pet perpera ugodini.

LIII.

O plaÊi kneæeva zamjenika

Isto tako odreujemo i nareujemo da kneæev zamjenik koji u dotiËnovrijeme bude biran od sljedeÊeg Miholjdana u rujnu unaprijed, ne smije odstranaca dobivati daÊu od pπenice ni od bilo koje æitarice i da odredba koja otome govori bude ukinuta i obesnaæena i bez ikakve vaænosti. HoÊemo pak dakneæev zamjenik godiπnje od OpÊine dubrovaËke za svoju plaÊu dobivaËetrdeset perpera, to jest sedamnaest perpera od OpÊine povrh dvadeset triperpera koje je za plaÊu imao dosad. Osim toga, nareujemo da stranci koji uDubrovnik na prodaju dovezu pπenicu ili ostale æitarice od naznaËenog vremenaubuduÊe plate OpÊini dubrovaËkoj prema mjerama na svakih sto stara pπenice iæitarica devet milijarensa, kako plaÊaju i DubrovËani. I da su opÊinski sluæbeniciæitnice duæni ubirati dotiËnu daÊu.

LIV.

O ukidanju davanja na vino

Isto tako, mi, veÊ spomenuti knez, uz privolu Maloga i Velikog vijeÊa i uzodobravanje puka okupljenog na istom javnom zboru, po obiËaju, na glas zvona,uzimajuÊi u obzir da je odredba o daÊi za vino puno optereÊivala osobe i ljude izDubrovnika, kako klerike tako i svjetovnjake, a i gradske samostane, pa jemoæda zbog toga bilo puno krivokletstava, i daÊa se mogla ubrati s puno mukei neugodnosti, pa je odatle pritjecao mali prihod, a i zato πto su gospodinnadbiskup i kaptol dubrovaËke Crkve, koji su bili duæni plaÊati reËenu daÊu,pozdravili opoziv prije spomenute odredbe o æitu i s njime se suglasili, stoga naËast Bogu i na korist i dobrobit grada Dubrovnika, odreujemo i nareujemo dauredba o toj daÊi na vino od danas ubuduÊe bude opozvana, i da zauvijek budenevaæeÊa i obesnaæena.

LV.

O nevaljanim folarima i groπima

Godine Gospodnje tisuÊu dvjesto devedeset Ëetvrte.Mi, vitez Marin Badoero, knez dubrovaËki, privolom Maloga i Velikog vijeÊa

i uz odobravanje puka okupljenog, po obiËaju, na glas zvona, uviajuÊi da su

LIBER OCTAVUS

458

videntes quod folari3 falsi in magna quantitate per civitatem4 cotidie5 dis-curebant, et de foris multi eciam6 ducebantur, unde dampnum et contrariumgeneraliter omnibus accidebat, nolentes hoc amplius tollerare, sed ipsam falsammonetam consumare penitus diligentes, statuimus et firmamus, quod nullapersona debeat de aliquibus partibus ducere in Ragusium nec eius districtumfolaros7 falsos, sub pena et banno yperperorum centum pro quolibet et qualibet8

vice, et amitendi folaros ipsos; quod si solvere non poterit, perdat manumdexteram, et accusator qui contrafacientem accusaverit habeat medietatem dictepene, si per eius accusam poterit veritas reperiri. Item si (sic) aliqua persona nondebeat9 in Ragusio nec in suo districtu expendere nec uti falsos folaros7, subpena et banno unius denarii grossi pro quolibet falso folaro10. Et quilibet possitaccusare contrafacientem, et habeat medietatem dicte pene. Et ille cui datumfuerit falsum folarum11, teneatur in continenti accusare illum qui dedit ei falsumfollarum, et habeat in hoc credenciam12 per totam diem qua sibi datum fuerit, etsi de nocte datum fuerit, habeat credenciam12 per diem sequentem. Item quodtabernarie, si domino seu patrono vini falsos folaros aportabunt, teneatur illepatronus seu dominus in continenti ipsos falos folaros7 consumare, et tabernariaipsa eidem domino bonos folaros7 assignare teneatur. Et ut hec omnia beneobserventur volumus, quod omnes de Maiori Consilio et omnes officialesComunis per sacramentum teneantur accusare contrafacintes, et habeantmedietatem pene. Teneantur eciam6 dicti de Maiori Consilio et officialessacramento, ubicunque viderint et invenerint grossos falsos non existentes deargento, incidere. Istos volumus cognosci et haberi pro falsis folaris:

Stamenos de Dyrachio13 et Romania;Folaros de Armenia et Turchia, novos et veteres;Folaros factos de peciis de rame, sine literis vel figuris;Folaros incisos;Folaros qui dicuntur capucie;Et generaliter omnes folaros novos factos et facturos in formam veterem14.

LVI.

C

De1 personis parcium Sclavonie servientibus etcomplacentibus Comuni vel singularibus personis Ragusii et

de offendentibus

Anno Domini millesimo trecentesimo III2, indicione prima, die nonodecimo3 mense novembris.

Nos Marinus Badoarius miles, comes Ragusii, in tercio regimine suicomitatus, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi

KNJIGA OSMA

459

nevaljani folari svakodnevno u velikoj koliËini kolali po Gradu i izvana ih semnogo unosilo, zbog Ëega je opÊenito svima nastajala πteta i neprilika, ne htijuÊito viπe podnositi, veÊ æeleÊi taj laæni novac potpuno iskorijeniti, odluËujemo iutvrujemo da nitko iz bilo kojega kraja ne smije u Dubrovnik ni u njegovuoblast unositi laæne folare, pod prijetnjom globe od sto perpera za svakoga i zasvaki put, te oduzimanja tih folara. Ako pak ne mogne platiti, da mu se odsijeËedesna ruka a prijavitelj, koji prekrπitelja prijavi, da dobije polovicu od naznaËenekazne ako se temeljem njegove prijave mogne utvrditi istina. Isto tako da nitkone smije u Dubrovniku ni u njegovoj oblasti troπiti ni rabiti nevaljane folare, podprijetnjom globe od jednoga groπa za svaki nevaljani folar. I da svatko moæeprijaviti prekrπitelja, i da dobije polovicu od spomenute kazne. A onaj komubude dan nevaljani folar, duæan je odmah prijaviti onoga koji mu je dao nevaljanifolar i neka mu se pokloni vjera cijeli taj dan kad mu je dan, a ako bude dannoÊu, da mu se pokloni vjera sljedeÊi dan. Isto tako, ako krËmarice donesuvlasniku ili patrunu vina nevaljane folare, taj je patrun, ili vlasnik, duæan odmahuniπtiti te nevaljane folare a ta je krËmarica duæna tom vlasniku predati ispravnefolare. I da bi se sve to dobro izvrπavalo, hoÊemo da su svi Ëlanovi Velikog vijeÊai svi opÊinski sluæbenici prisegom duæni prijaviti prekrπitelje i da dobiju polovicuod kazne. Usto i da su reËeni Ëlanovi Velikog vijeÊa i sluæbenici prisegom duænirasjeÊi nevaljane groπe, koji nisu od srebra, gdje god ih vide i pronau. HoÊemoda se kao nevaljane prepozna i dræi ove folare:

- stamene iz DraËa i Romanije;- folare iz Armenije i Turske, nove i stare;- folare izraene od komada bakra, bez natpisa ili lika;- rasjeËene folare;- folare koji se zovu kapuËe;- i opÊenito sve nove folare koji su izraeni ili budu izraeni u starom obliku.

LVI.

C

O osobama iz slavenskih krajeva koje sluæe i rade za dobroOpÊine ili pojedinih DubrovËana

i o onima koji ih napadaju

Godine Gospodnje tisuÊu tristo treÊe, prve indikcije, dana 19. studenog.Mi, vitez Marin Badoero, knez dubrovaËki, u treÊem mandatu svoga kneπtva,

s privolom Maloga i Velikog vijeÊa i uz odobravanje puka okupljenoga, kako je

LIBER OCTAVUS

460

congregati sonitu campanarum ut moris est, ordinatum et firmatum fuit, quodcum dignum et iustum sit reddere unicuique secundum opera sua, videlicet bonafacientibus retribuantur bona, et offendentibus respondeatur iusta4 offensionessuas, quod cuilibet persone de partibus Sclavonie, que de cetero serviet etcomplacebit Comuni seu singulari persone de Ragusio, reddatur5 premium etmeritum per Comune Ragusii loco suo et tempore sicut conveniens fuerit, iuxtaservicium quod fecerint pro Comuni, vel indiviso. Ne vicium ingratitudinisComuni Ragusii vel singularibus personis possit inpingi. Item quod cuilibetpersone de dictis partibus Sclavonie cuiuscumque condicionis6 existat, que decetero offensionem faciet vel iniuriam7 Comuni Ragusii vel speciali8 persone,reddatur meritum iusta (sic) offensiones illatas, ita quod nullus9 possit de suamalicia gloriari. Item quod ad perpetuam memoriam fiat liber unus qui voceturLiber meritorum, in quo libro scribantur nomina personarum que servient etcomplacebunt Comuni Ragusii seu singularibus personis Ragusii, et servicia etbeneplacita facta per tales personas pro Comuni vel in specialitate. Item quod ineodem libro scribantur nomina omnium personarum que de cetero offendent veliniuriam facient Comuni Ragusii seu singulari persone Ragusii per homines dealiquibus partibus Sclavonie, et insuper omnes offensiones et iniurie illate pereos Comuni vel in specialitate, ita quod suo loco et tempore per ComuneRagusii, tam servientibus Comuni et singularibus personis de Ragusio, quamoffendentibus Comune et speciales personas eiusdem, reddatur premium etmeritum per Comune et singulares personas, sicut unusquisque meruerit, tam inserviendo quam in offendendo. Qui liber stare et manere debeat penescamerarios Comunis Ragusii qui per tempora fuerint in civitate predicta.

LVII.

Qualiter1 ordinate sunt vie et domus2 in burgo temporecivitatis combuste

Cum nemo valeat divinis resistere iudiciis, ortus est ignis in civitate Ragusii,qui ferre totum burgum et maiorem partem civitatis antique incendioconsumavit. Quod quidem incendium fuit anno nativitatis Domini millesimoducentesimo nonagesimo sexto3, indicione nona, die Iovis de nocte, XVIintrante mense augusti. Idcirco nos Marinus Maurocenus, de ducali mandatocomes Ragusii, ad ipsius civitatis retifficacionem4 et statum vigili solicitudineintendentes, et specialiter ad constitucionem5 domorum ac stratarum siveviarum ipsius civitatis et burgi, anno sive millesimo supradicto, die vero vige-simo tercio intrante mense septembris, congregato Minori et Maiori Consilio etlaudo populi, congregati ad sonitum campanarum more solito, statuimus etordinamus, quod ante domos Comunis Ragusii in quibus est constituta doana6,dimitatur7 una via latitudinis passorum quatuor, que cum dicta latitudine vadatusque ad ecclesiam8 S. Nicole de Campo. In circuitu vero muri civitatis a parteinteriori, dimitatur7 via una latitudinis passorum quinque. Item in costeria burgi,

KNJIGA OSMA

461

obiËaj, na glas zvona, naredili smo i utvrdili: buduÊi da je dostojno i pravednosvakomu uzvraÊati prema njegovim djelima, to jest da se onima koji Ëine dobra,vrate dobra, a onima koji Ëine zlo, da se uzvrati prema njihovim zlodjelima, nekasvakoj osobi iz slavenskih zemalja koja bude ubuduÊe sluæila i radila na koristOpÊine ili pojedinih DubrovËana, OpÊina dubrovaËka dade nagradu i plaÊu, naodgovarajuÊemu mjestu i u odgovarajuÊe vrijeme, kako bude prikladno premausluzi koju uËine OpÊini ili pojedincu, kako se OpÊini dubrovaËkoj ilipojedincima ne bi mogao predbaciti grijeh nezahvalnosti. Isto tako da sesvakomu iz reËenih slavenskih zemalja, bilo kojeg poloæaja, koji ubuduÊe OpÊinidubrovaËkoj ili pojedincu naπkodi ili nanese nepravdu, vrati kako je zasluæioprema poËinjenim napadima, tako da se nitko ne moæe diËiti svojom zloÊom.Isto tako da se za vjeËni spomen uspostavi knjiga koja Êe se zvati knjiga zasluga,u koju se imaju upisivati imena osoba koje Êe sluæiti i raditi za dobro OpÊinedubrovaËke ili pojedinih DubrovËana, te usluge i dobroËinstva koje su te osobeuËinile za OpÊinu ili za pojedinca. Isto tako da se u tu knjigu upisuju imena svihosoba iz bilo kojega slavenskog kraja πto Êe ubuduÊe naπkoditi ili nanijetinepravdu OpÊini dubrovaËkoj ili pojedinom DubrovËaninu i uz to sve πtete inepravde koje su oni nanijeli OpÊini ili pojedincu, tako da na odgovarajuÊemumjestu i u odgovarajuÊe vrijeme OpÊina dubrovaËka i pojedinci, kako onima kojiËine usluge OpÊini i DubrovËanima, tako i onima koji rade protiv OpÊine injezinih pojedinaca, uzvrate nagradom i plaÊom kako svaki od njih zasluæi, kakoËineÊi usluge, tako ËineÊi zlo. A ta knjiga mora trajno stajati kod komornikaOpÊine dubrovaËke koji u to vrijeme budu u Gradu.

LVII.

Kako su regulirane ulice i kuÊe u predgrau kad je Gradstradao od poæara

uduÊi da se nitko ne moæe oduprijeti boæanskim odlukama,buknuo je u gradu Dubrovniku poæar koji je uniπtio gotovocijelo predgrae i veÊi dio staroga grada. A taj je poæar izbiogodine tisuÊu dvjesto devedeset πeste, devete indikcije, uËetvrtak noÊu, dana 16. kolovoza. Stoga mi, Marin Morosini,duædevom odlukom knez dubrovaËki, skrbeÊi se budnomrevnoπÊu za obnovu i stanje toga grada i posebno za ureenjekuÊa i ulica ili putova u tom gradu i predgrau, gorespomenute godine a na dan dvadeset treÊi mjeseca rujna,

okupivπi Malo i Veliko vijeÊe te uz odobravanje puka sabranoga, po obiËaju, naglas zvona, odreujemo i nareujemo da se pred opÊinskim zgradama, gdje jesmjeπtena carinarnica, ostavi jedna ulica πirine Ëetiri seænja, koja ide reËenomπirinom do crkve Svetog Nikole od Poljane. A oko gradskog zida, s unutarnjestrane, da se ostavi jedna ulica πirine pet seæanja. Takoer, uz rub predgraa,

LIBER OCTAVUS

462

incipiendo circa ecclesiam8 S. Nicole, transire debeat via una9 latitudinispassorum trium per teritorium10 Comunis, eundo per ponentem usque admurum civitatis. Item in dicto burgo debeant hedifficare11 domos super stratamComunis, incipiendo a parte levantis eundo in parte12 ponentis, et quelibetdomus sit latitudinis passorum trium, et totidem in longitudine, et cadant interipsas domos gotales in spacio palmorum trium de canna. Dimitatur eciam13 vieinter dictas domos latitudinis palmorum decem de canna pro qualibet via. Quequidem vie cum eadem14 latitudine continuentur et vadant usque ad murumcivitatis ex parte montis. Et tali modo et ordine continuari debeant domos cumsuis gotalibus et viis usque ad murum civitatis porte de Pilis, ita tamen quodaliqua persona nullum solarum, scalam nec aliquod laborerium in predictis necsupra predictis viis facere possit. Preterea ex altera parte burgi ordinamus quoduna via latitudinis palmorum decem de canna dimitatur et vadat per teritorium10

Comunis, incipiendo a domibus illorum de Volcasio a parte levantis, et transeata latere dictarum domorum et a latere domus Ursacii Cereve et domus MathieMencii. Et sic continuando discurat usque ad viam que transit inter domumTriphonis Georgii et teritorium10 archiepiscopatus Ragusii; que quidem via cumdicta latitudine et longitudine aperta et disocupata remaneat in15 perpetuum, necpossit in ea aliquod hedifficium16 laborari. Est autem sciendum quod predicta viatota est in Comunis Ragusii territorio, excepto quod in fine sui termini17 ex parteponentis predicta via perintrat in teritorio18 Triphonis Georgii palmos quinque,et in teritorio18 Martoli Cereve perintrat palmos decem ab uno capite, et sicfinitur in dictis palmis quinque territorii nominati Triphonis, et ita remanetterminus territorii Comunis in loco territorium dictorum Triphonis et Martolipassos duos et dimidium. Ordinantes insuper quod illi qui habent19

posessiones20 unde predicta via vadit, solvere debeant annuatim illud quod perdictum21 d. comitem et Consilium extitit ordinatum, prout in libro affictuum etterritoriorum Comunis plenius continetur. Ceterum ordinamus super dictamstratam Comunis domus taliter fabricari, hoc vero ordine, quod incipiendo aparte levantis a domo illorum de Volcasio, in duodecim passis et dimidiumhedifficentur22 domos quatuor cum suis gotalibus palmorum trium pro gotale, etin fine illius termini23 dimitatur via una palmorum decem in latitudine. Quequidem via transeat inter territorium monasterii S. Marie de Melita et domumUrsacii Cereve et intret per portam hedifficatam in muro per quam intratur adterritoria illorum de Gondula24, et taliter discurat usque ad murum civitatisveteris. A predicta autem via in antea usque ad capud territorii Stancii Sub essedebeant domus25 due in passibus VI cum gotali palmorum III26. Et interterritorium dicti Stancii et territorium Damiani Gondule dimitatur via unalatitudinis palmorum octo, et vadat recta usque ad murum civitatis veteris. Apredicta autem via usque ad capud subsequentis territorii Mathie Mencii27

hedifficari debeant domus due cum gotale consueto, prima quarum habeatpassos tres et palmos septem, alia vero passos tres et palmos sex pro termino. Etinter territorium et domum dicti Mathie vadat via consueta latitudinis palmorumnovem, que vadat recta usque ad portam muri civitatis, per quam intratur ad

KNJIGA OSMA

463

poËevπi kod crkve Svetog Nikole, mora preko opÊinskog zemljiπta proÊi jednaulica πirine tri seænja, proteæuÊi se prema zapadu do gradskog zida. Isto takomoraju se u spomenutom predgrau sagraditi kuÊe uz opÊinsku ulicu, poËinjuÊiod istoËne strane iduÊi prema zapadnoj, i da svaka kuÊa bude πiroka tri seænja iisto toliko duga, a izmeu tih kuÊa da upadaju æljebovi oluka na prostoru od tripedlja. Izmeu tih kuÊa neka se takoer ostave ulice πirine deset pedalja svaka.A te ulice neka se istom πirinom nastave i idu do gradskog zida sa strane brda.Takvim se naËinom i redom moraju nastaviti kuÊe sa svojim æljebovima iulicama do gradskog zida i vrata od Pila, ali tako da u prije spomenutim ulicamani iznad ulica nitko ne moæe graditi bilo kakve sulare, stubiπta ili kakvu gradnju.Osim toga nareujemo da se s druge strane predgraa ostavi jedna ulica πirinedeset pedalja i da ide preko opÊinskog zemljiπta, poËinjuÊi od kuÊaVukasoviÊevih s istoËne strane i da proe pored tih kuÊa i pored kuÊe OrsataCrijeviÊa i kuÊe Matije MenËetiÊa. I nastavljajuÊi tako da ide dalje do ulice kojaprolazi izmeu kuÊe Tripuna –ureviÊa i zemljiπta dubrovaËke nadbiskupije; tapak ulica neka u reËenoj πirini i duæini zauvijek ostane otvorena i nezauzeta i unjoj se ne smije podizati bilo koja zgrada. Treba pak znati da je prije spomenutaulica u cijelosti na zemljiπtu OpÊine dubrovaËke, osim πto na svojem kraju sazapadne strane prije reËena ulica ulazi pet pedalja u zemljiπte Tripuna–ureviÊa, a deset pedalja u zemljiπte Martola CrijeviÊa s jednoga kraja i takozavrπava na reËenih pet pedalja zemljiπta spomenutog Tripuna te tako ostajegranica opÊinskog zemljiπta na mjestu zemljiπta spomenutih Tripuna i Martoladva i pol seænja. Odreujemo povrh toga da oni koji imaju posjede ondje kudaprolazi prije reËena ulica moraju plaÊati godiπnje ono πto su bili odredili dotiËnigospodin knez i VijeÊe, kako potanje stoji u knjizi najamnina i opÊinskihzemljiπta. Nadalje nareujemo da se na naznaËenoj opÊinskoj ulici kuÊe gradeovim naËinom i redom: da se poËinjuÊi s istoËne strane, od kuÊe VukasoviÊevih,na dvanaest i pol seæanja sagrade Ëetiri kuÊe sa svojim æljebovima od po tripedlja za ælijeb, a na kraju tog poteza neka se ostavi jedna ulica πirine desetpedalja. Ta ulica neka prolazi izmeu zemljiπta Samostana svete Marije Mljetskei kuÊe Orsata CrijeviÊa i neka proe kroz vrata izgraena u zidu kroz koja seulazi na zemljiπte GunduliÊevih i tako ide dalje do zida staroga grada. A od prijespomenute ulice nadalje do poËetka zemljiπta Stanca Zuba moraju biti dvije kuÊena πest seæanja sa ælijebom od tri pedlja. I izmeu zemljiπta reËenog Stanca izemljiπta Damjana GunduliÊa neka se ostavi jedna ulica πirine osam pedalja ineka ide ravno do zida staroga grada. Od prije spomenute ulice do poËetkasusjednog zemljiπta Matije MenËetiÊa moraju se pak sagraditi dvije kuÊe suobiËajenim ælijebom, od kojih je prva duga tri seænja i sedam pedalja, a druga

LIBER OCTAVUS

464

domum Martoli Cereve. Et a predicta via in antea usque ad aliud capud territoriidicti Mathie qui confinat cum territorio18 Triphonis Georgii, hedifficentur domos(sic) sex in termino passorum viginti, et unaqueque domus habeat terminumpassorum trium, et gotales modo prescripto. Et inter territorium28 dicti Mathieet territorium Triphonis Georgii transire debeat29 viam unam (sic) latitudinispalmorum decem, et vadat recta30 usque ad murum civitatis veteris. Item apredicta via in antea discurendo totum territorium Triphonis Georgii31 etterritorium Martoli Cereve, hedifficentur domos quinque in termino passorumsexdecim cum gotalibus consuetis. Et in capite dicti termini, inter domum dictiTriphonis et territorium archiepiscopatus Ragusii, vadat via consueta, quediscurat cum eadem latitudine qua acthenus32 consuevit. Preterea a predicta viain antea discurendo totum territorium archiepiscopatus Ragusii, in terminopassorum triginta octo, hedifficari debeant domos decem cum suis gotalibuspalmorum trium pro gotale. Et inter predictas domos discurere debeant viequatuor, palmorum decem pro via in latitudine, que quidem discurant perterritorium archiepiscopatus Ragusii usque ad viam que vadit ad ecclesiam8

Omnium Sanctorum. Via vero que transire videtur a latere monasteriiPulcelarum, remaneat in suo statu actenus consueto. Item a putheo33 Comunis,qui est ante monasterium Pulselarum, vadat via34 consueta per territorium dictiarchiepiscopatus, que quidem via venit usque ad domum Sersii et de inde anteCastellum, et cum sua latitudine permaneat sicut actenus consuevit. Alia quidemvia que venit ab ecclesia35 Omnium Sanctorum et a latere domus Dimitri deVilano36, debeat cum sua latitudine in antiquo statu et consuetudine permanere.Et via que vadit a porta fundici et ante staciones37 Iohannis Çelipe38, permaneatet vadat usque ad domum Pasque Picurarii cum latitudine consueta. Que quidemvie omnes superius anotate, disocupate et aperte perpetualiter debeant per-manere, et nemo in eis nec super eas possit facere scalam nec archivoltum vel39

solarium, ita quod semper cum dicta latitudine sint aperte. Nec in dicto burgoaliquis de cetero facere debeat nec habere privatum nisi in domibus propriis inquibus habitant; et illos privatus faciant sub terra, ita quod inmundicia nondiscurat in predictis viis et gotalibus ordinatis. Patroni vero, unde predicte vievadunt per sua territoria, dimitere40 debeant dictas vias et reffundere41 unus42

alteri, prout poterunt ad invicem convenire. Et si concordare non possent adinviciem, d. comes cum Minori Consilio debeat eligere tres bonos viros quidebeant determinare illud quod sibi iustum videbitur. Et quicquid43 ipsideterminaverint, firmum et ratum habeatur. Statuta autem et ordinamenta44,que sunt contra hunc ordinem, nulius45 valoris irrita revocamus46.

Anno47 Domini millesimo tercentesimo quarto48, indicione secunda, dievicesimo49 intrante mense aprilis.

Nos Marinus Badoarius miles, comes Ragusii, in tercio50 regimine suicomitatus, cum voluntate sui Minoris et Maioris Consilii, ordinatum et firmatumfuit, quod a modo in antea nulla noviça que vadit51 ad maritum, non audeat necdebeat se ligere nec portare corna52, secundum antiquam consuetudinem, sub

KNJIGA OSMA

465

tri seænja i πest pedalja. A izmeu zemljiπta i kuÊe spomenutog Matije, kojagraniËi sa zemljiπtem Tripuna –ureviÊa, neka se podigne πest kuÊa u rasponuod dvadeset seæanja i neka svaka kuÊa ima tri seænja duæine i æljebove kako jepropisano. A izmeu zemljiπta reËenog Matije i zemljiπta Tripuna –ureviÊamora prolaziti jedna ulica πirine deset pedalja i iÊi ravno do zida staroga grada.Isto tako, od prije reËene ulice dalje, prelazeÊi Ëitavo zemljiπte Tripuna–ureviÊa i zemljiπte Martola CrijeviÊa neka se izgradi pet kuÊa u rasponu odπesnaest seæanja s uobiËajenim æljebovima. A na kraju tog poteza, izmeu kuÊespomenutog Tripuna i zemljiπta dubrovaËke nadbiskupije neka bude uobiËajenaulica, koja nastavlja teÊi istom πirinom koju je dotle imala. Osim toga, od prijespomenute ulice dalje, prelazeÊi Ëitavo zemljiπte dubrovaËke nadbiskupije, morase u potezu od trideset osam seæanja podignuti deset kuÊa sa æljebovima od potri pedlja za ælijeb. I izmeu prije spomenutih kuÊa moraju prolaziti Ëetiri ulice,svaka po deset pedalja πirine, a one neka prolaze zemljiπtem dubrovaËkenabiskupije do ulice koja ide do crkve Svih svetih. Ulica pak πto se vidi kakoprolazi pored samostana klarisa neka ostane u uobiËajenom dosadaπnjem stanju.Isto tako, od opÊinskog puËa koji se nalazi pred samostanom klarisa neka ideuobiËajena ulica preko zemljiπta spomenute nadbiskupije πto dolazi do kuÊeSersija a odatle pred Kaπtel. I neka ostane u svojoj dosadaπnjoj πirini. Druga pakulica, koja dolazi od crkve Svih svetih a pored kuÊe Dimitrija de Vilano, moraostati svojom πirinom u prijaπnjem uobiËajenom stanju. I ulica koja ide od vratafundika a ispred duÊana Ivana »elipe neka ostane i ide do kuÊe PaskaPikurareviÊa s uobiËajenom πirinom. Sve pak ove prije naznaËene ulice morajuzauvijek ostati nezaprijeËene i otvorene, i nitko u njima ni na njima ne smijegraditi stubiπte, ni nadsvoe, ni sular tako da uvijek budu otvorene u naznaËenojπirini. I nitko u reËenom predgrau ubuduÊe ne smije graditi ni imati nuænik,osim u vlastitim kuÊama u kojima stanuju. A neka te zahode grade pod zemljom,tako da neËist ne teËe na spomenute ulice i propisane æljebove. Vlasnici pak gdjeprije reËene ulice idu preko njihova zemljiπta, moraju propustiti te ulice i jedandrugomu pruæiti naknadu kako se meusobno mognu sporazumjeti. A ako seizmeu sebe ne bi mogli sporazumjeti, mora gospodin knez s Malim vijeÊemizabrati tri povjerenika koji Êe odrediti πto ocijene pravednim. I πto god oniodrede, neka se dræi konaËnim i obvezujuÊim. Uredbe pak i odluke koje seprotive ovoj odluci opozivamo i stavljamo izvan snage.

Godine Gospodnje tisuÊu tristo Ëetvrte, druge indikcije, dana 20. travnja.

Mi, vitez Marin Badoero, knez dubrovaËki, u treÊem mandatu svoga kneπtva,s privolom svoga Maloga i Velikog vijeÊa, naredili smo da se odsad ubuduÊenijedna mladenka koja ide k muæu ne usudi niti smije povezati se ni nositiroguljice na vijencu po starom obiËaju, pod prijetnjom kazne od deset perpera za

LIBER OCTAVUS

466

pena yperperorum decem pro qualibet contrafaciente. Clamatum fuit hocpublice per loca solita per Matheum preconem Comunis.

LVIII.

De pena vrasde1

Millesimo trecentesimo octavo2, indicione VI3, die XXIX4 septembris.Antiqua consuetudo fuit per omnes reges et homines Sclavonie et tocius

regnaminis cum omnibus comitibus et homines Ragusii, quod si aliquisRaguseus interficeret aliquem de Sclavonia et de toto regnamine, quod solveretpro vrasda perperos quingentos, et e contrario facerent homines de Sclavonia etde regnamine. Tempore vero nobilis viri d. Belleti Falletro5, tunc comitis Ragusii,casus contigit, quod per Raguseum interfectus fuit quidam Sclavus, et dictus d.comes noluit sententiare6 dictam consuetudinem, sed voluit procederesecundum Statuta d. Iohannis Teupoli, ad que servanda dicebat se persacramentum esse astrictum. Et ex hoc fuit discordia inter dictum d. comitem ethomines Ragusii. Et super hiis per ipsum comitem et homines Ragusii missumfuit ad d. ducem et Comune Veneciarum. Quibus questionibus et controversiisauditis, d. dux et Comune Veneciarum mandavit quod dictus d. comes tuncprocederet in dicto casu secundum dicta Statuta. Tempore autem nobilis viri d.Andree Dauro, comitis Ragusii, successoris dicti d. Belleti in dicto comitatuRagusii, missi fuerunt sollempnes7 ambaxatores ad d. ducem et ComuneVeneciarum pro parte d. comitis et Comunis Ragusii, supplicando reverenter etrequirendo, quod ei placeret, quod de cetero dicta antiqua consuetudo vrasdeservaretur. Quibus ambaxatoribus per d. ducem et Comune Veneciarum fuitresponsum, et per ducales literas d. comiti et Comuni Ragusii scriptum inmandatis, quod deberent mittere ad d. regem Urosium, et eum requirere etinstanter rogare quod ei placeret iusticiam, que Deo et hominibus et toti mundoamabilis est, servare, ita quod si aliquis de suis hominibus et de toto regnamineinterficeret aliquem Raguseum, quod ipsum homicidium mortis supplicio8

puniret; quod si facere vellet, d. comes et homines Ragusii parati erant faceresimilem iusticiam, si aliquis Raguseus interficeret aliquem Sclavum. Et si dictusrex non esset contentus et non vellet facere dictam iusticiam, silicet puniremortem pro morte, sed vellet omnio servare dictam9 consuetudinem vrasde,quod d. comes et homines et Comune Ragusii eandem vrasdam10 et ipsamconsuetudinem11 vrasde12 servare teneatur et facere dicto d. regi et hominibusSclavonie et tocius13 regnaminis, non obstantibus in hoc casu Statutis et capitulisd. Iohannis Teupoli. Unde visis et intellectis dictis literis d. ducis, ipse d. comeset Comune Ragusii miserunt sollempnes14 ambaxatores iuxta mandatum d.ducis ad dictum regem, supplicantes reverenter et eum requirentes15 instanter,ostendendo eciam16 ei literas predictas d. ducis, quod ipse faceret iusticiam desuis hominibus et tocius regnaminis secundum modum supradictum, si casuscontingeret, quod Deus avertat, quod si facere vellet, d. comes et homines

KNJIGA OSMA

467

svaku koja to prekrπi. Ovo je bilo javno oglaπeno na uobiËajenim mjestima poopÊinskom glasniku Mateju.

LVIII.

O kazni na temelju vraæde

svih je slavenskih kraljeva i ljudi i Ëitavoga kraljevstva bio stariobiËaj u odnosu prema svim dubrovaËkim knezovima i ljudimada bi DubrovËanin, ubije li nekoga iz slavenskih zemalja iËitavoga kraljevstva, plaÊao za vraædu petsto perpera, i obratno:isto bi Ëinili ljudi iz slavenskih zemalja i iz kraljevstva. U vrijemepak plemenitoga muæa gospodina Belleta Falletra, tada knezadubrovaËkoga, dogodilo se da su nekog Slavena ubili DubrovËanii dotiËni gospodin knez nije htio suditi po spomenutom obiËaju,nego je htio postupiti prema statutarnim odredbama gospodinaIvana Tiepola, koje je, govoraπe, po prisezi obvezan poπtovati. Izbog toga je nastala razmirica izmeu reËenoga gospodina kneza

i DubrovËana pa su se o tome sam knez i DubrovËani obratili gospodinu duædui OpÊini mletaËkoj. Sasluπavπi to pitanje i prijepor gospodin duæd i OpÊinamletaËka naredili su da spomenuti knez tada u tom sluËaju postupi premaspomenutim statutarnim odredbama. Za vrijeme pak plemenitog muæagospodina Andrije Daura, kneza dubrovaËkoga, nasljednika gospodina Belleta udubrovaËkom kneπtvu, bili su poslani sveËani poslanici gospodinu duædu iOpÊini mletaËkoj uime gospodina kneza i OpÊine dubrovaËke, smjerno moleÊi itraæeÊi da bi pristao da se ubuduÊe poπtuje taj stari obiËaj vraæde. Tim supoklisarima gospodin duæd i OpÊina mletaËka odgovorili i uputili pismenunaredbu gospodinu knezu i OpÊini dubrovaËkoj da moraju uputiti poklisaregospodinu kralju Uroπu i od njega traæiti i uporno moliti da ushtjedne postupitipo pravdi koja je Bogu i ljudima i Ëitavom svijetu mila, tako da bi, ako netko odnjegovih ljudi i iz Ëitavoga kraljevstva ubije nekog DubrovËanina, to ubojstvokaznio smrtnom kaznom. Ako bi to htio uËiniti, gospodin knez i dubrovaËkipodanici spremni su donijeti istu presudu ako bi koji DubrovËanin ubio nekogSlavena. A ako dotiËni kralj ne bi bio zadovoljan i ne bi htio donijeti spomenutupresudu, to jest za smrt kazniti smrÊu, nego bi se htio svakako pridræavati togastarog obiËaja vraæde, da su gospodin knez i dubrovaËki podanici i OpÊina duænipridræavati se tog obiËaja vraæde i tako se odnositi prema spomenutomgospodinu kralju i podanicima slavenskih zemalja i Ëitavoga kraljevstva,neovisno u ovom sluËaju o uredbama i odredbama gospodina Ivana Tiepola.Stoga su, vidjevπi i razmotrivπi spomenuto pismo gospodina duæda, gospodinknez i OpÊina dubrovaËka po naredbi gospodina duæda poslali kralju sveËaneposlanike smjerno moleÊi i uporno traæeÊi, uz predoËenje i prije spomenutogpisma gospodina duæda, da bi svoje ljude i podanike Ëitavoga kraljevstvaosuivao na prije naznaËeni naËin ako bi se, ne dao Bog, dogodio (takav) sluËaj.

LIBER OCTAVUS

468

Ragusii parati erant de suis Raguseis ei facere illud eidem. Quibus auditis, dictusd. rex respondit quod in hoc nullo modo assentiret et quod nolebat17 spargeresanguinem suorum, sed volebat18 servare et tenere antiquam consuetudinemvrasde predecessorum suorum et suam, et quod aliud non faceret aliquo modo,quia hoc eciam16 firmaverat per sacramentum. Et quod Ragusei facerent19 de suisRaguseis quicquid20 vellent, sed ipse aliud non faceret de suis hominibus nisisecundum dictam consuetudinem vrasde. Et hoc omnia firmavit sacramentodictis ambaxatoribus nostris, et dedit eis pro Comuni Ragusii autentica etsollempnia21 privilegia. Unde nos Andreas Dauro, comes Ragusii, cum nostrisMinori22 et Maiori Consiliis, cum laudo populi in cunccione23 publica in24 PlateaComunis ad sonum campanarum more solito congregata, volentes literas etmandatum domini nostri, d.25 ducis reverenter servare, bono statui hominum etcivitatis Ragusii sollicite providere26, statuimus et firmamus, quod si aliquis decetero aliquem de Sclavonia vel de toto regnamine interfecerit, solvat perperosquingentos pro vrasda, secundum dictam antiquam consuetudinem vrasde, et sidictam vrasdam non solvet, sit in banno civitatis et districtus Ragusii donecdictam vrasdam integre soluerit.

LIX.

De iusticia facienda de illis qui occiderint Sclavos et Tenor1

literarum domini ducis Veneciarum super pena vrasde

Petrus Gradonicus, Dei gracia2 Veneciarum, Dalmacie atque Chroacie dux,dominus3 quarte4 partis et dimidie tocius5 imperii Romanie, nobili et sapientiviro Andree Dauro, de suo mandato comiti Ragusii, et universitati civitatiseiusdem, fidelibus suis dilectis, salutem et dileccionis6 affectum.

Ad nostram venientes presenciam7 nobiles viri Ursacius8 de Bodaça9, Marinusde Dersa et Nicola de Gundula, ambaxatores vestri, nobis pro parte vestrahumiliter supplicarunt, quod cum in commissione comitis vestri contineaturinter alia, quod qui interficit alium debet mori, et rex Urosius suos Sclavos quivestros interficit (sic) Raguseos, mori non faciat, sed eos solvere facit Dyperperos pro maleficio commisso nec penam aliam paciantur. Et dignaremurvobis concedere de gracia2 speciali quod in hoc ceteris ad similem condicionem10

cum Sclavis predictis, non obstante commissione comitis vestri predicti,scilicet11 quod si aliquis Raguseus aliquem Sclavum occiderit, solveret penampredictam D12 yperperos et penam aliam non haberet. Super quibus prudencie13

vestre scribimus per nos et nostra Consilia, Minus et Maius, vobis precipiendomandantes, quatenus mittere debeatis ad d. regem Raxie, quem14 faciatis requiriet instanter rogari, quod cum quelibet lex divina et humana precipiat et sic permundum15 servetur, quod qui interficit alium moriatur, pro conservanda iusticia,placeat ei esse contentum16 iusticiam, que tantum Deo et hominibus placeat,

Ako bi to htio uËiniti, da su gospodin knez i DubrovËani spremni isto takopostupiti sa svojim DubrovËanima. Kad je to Ëuo, spomenuti je kralj odgovorioda na to ne bi nipoπto pristao i da ne bi htio prolijevati krv svojih (podanika),nego da hoÊe poπtovati i odræavati stari obiËaj vraæde svojih prethodnika i svoj,i pridræavati ga se i da drugaËije ni na jedan naËin ne bi postupio, jer to bijaπe iprisegom potvrdio. A neka DubrovËani sa svojim DubrovËanima Ëine πto godhoÊe, ali da on ne Êe sa svojim ljudima postupati nego po naznaËenom obiËajuvraæde. I sve je to potvrdio prisegom naπim poklisarima i dao je za OpÊinudubrovaËku vjerodostojne i sveËane povlastice. Stoga mi, Andrija Dauro, knezdubrovaËki, s naπim Malim i Velikim vijeÊem, uz odoboravanje pukaokupljenoga na javnom zboru na Placi, po obiËaju, na glas zvona, htijuÊi pismoi naredbu naπega gospodina duæda odano poπtovati i predano se pobrinuti zadobro stanje ljudi i grada Dubrovnika, odluËujemo i potvrujemo: ako kojiDubrovËanin ubuduÊe ubije nekoga iz slavenskih zemalja ili iz Ëitavogakraljevstva, neka plati petsto perpera za vraædu po spomenutom starom obiËajuvraæde, a ako reËenu vraædu ne plati, neka bude protjeran iz Grada i dubrovaËkeoblasti dok u cijelosti ne plati tu vraædu.

LIX.

O donoπenju presude protiv onih koji ubiju Slavene (C) itekst pisma gospodina mletaËkog duæda o kazni na temelju

vraæde

etar Gradenigo, po Boæjoj milosti duæd Mletaka, Dalmacije iHrvatske, gospodar jedne i pol Ëetvrtine Ëitavog carstva Romanije,plemenitom i mudrom muæu Andriji Dauru, po njegovoj ovlastiknezu dubrovaËkomu i opÊinstvu istoga grada, svojim ljubljenimpodanicima pozdrav i iskaz ljubavi.

Doπavπi pred nas, vaπi poslanici, plemeniti muæevi Orsat BudaËiÊ, MarinDræiÊ i Nikola GunduliÊ, u vaπe su me ime smjerno zamolili sljedeÊe: buduÊi dau naputku vaπega kneza izmeu ostalog stoji da tko ubije drugoga, moraumrijeti, a kralj Uroπ ne daje pogubiti svoje Slavene koji ubiju vaπe DubrovËane,nego odreuje da bez druge kazne za uËinjeni zloËin plate petsto perpera, nekase posebnom povlasticom udostojimo dopustiti vam da se u tomu izjednaËite sprije reËenim Slavenima, neovisno o naputku vaπega prije spomenutoga kneza,to jest - ako neki DubrovËanin ubije Slavena, da plati naznaËenu kaznu od petstoperpera i da nema druge kazne. O tim pitanjima mi i naπa vijeÊa, Malo i Veliko,piπemo Vaπoj razboritosti zapovijedajuÊi vam da morate uputiti poslanstvogospodinu kralju Raπke pa tim putem traæite i uporno molite sljedeÊe: buduÊi dasvaki boæanski i ljudski zakon nalaæe, i jer se tako diljem svijeta postupa, da tkoubije drugoga, umre, radi oËuvanja pravednosti, neka ushtjedne pristati da sepravda, koja je toliko draga Bogu i ljudima, odræi i u pogledu njegovih Slavena,

KNJIGA OSMA

469

LIBER OCTAVUS

470

servare17 ac facere de suis Sclavis, qui occideret Raguseos, similiter facere eosmori, cum vos parati sitis, sicut esse debeatis, ipsam iusticiam servare ac facerede vestris Raguseis qui occiderent suos Sclavos similiter facere eos mori. De quosi ipse rex erit contentus vos sic observare et iusticiam facere, ut dictum est,inviolabiliter observetis; si autem ipse rex de ipsa facienda iusticia18 nollet essecontentus, sed vellet se tenere et servare predictam consuetudinem Dyperperorum, tunc in arbitrio vestro relinquimus servandi in predictis similemconsuetudinem vel consuetudines erga Sclavos, quas ipsi erga vos servabunt,non obstante puncto commissionis predicte vestri comitis quod, quantum inhoc, duximus revocandum.

Datum in nostro ducali palacio, die VIII19 mensis aprilis, VI-e indicionis.

LX.

De igne1

Anno Domini MCCC nono2, indicione septima, die sexto intrante ianuarii,tempore d. Andree Dauro, comes (sic) Ragusii.

Nos Andreas Dauro, comes Ragusii, incessantis3 sollicitudinis studiointendentes ad conservacionem4 et salutem hominum et civitatis Ragusii,considerantes, quod ex incautela multarum personarum de inprovisione ignisposset grande et generale periculum civitati Ragusii inminere5, de voluntate etexpresso consensu nostrorum Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populiin cunccione6 publica7 ad sonum campanarum in Plathea8 congregata, ut morisest, statuimus, quod si aliquo casu contingeret, quod Deus avertat, quod ignisincenderetur in aliqua domo in civitate Ragusii vel in burgo, quod omneshomines de civitate et burgo Ragusii teneantur currere ad succurendum etextinguendum ipsum ignem cum manariis vel cum galetis vel cum mastellisaque. Et quod nulla mulier cuiuscumque9 condicionis10 et status sit, audeat velpresumat in illa hora, sive in die sive in nocte sit, exire domum nec ire ad locumillum ubi esset dictus ignis, in pena de perperis quinque pro qualibet et qualibetvice. Et si mulier11 illa fuerit maritata, quod maritus solvat dictam penam; et siest vidua, ipsa solvat de dotibus et bonis suis; et si non est maritata et habeatpatrem, pater teneatur solvere dictam penam, vel mater vel fratres, si non habetpatrem, vel ipsa de bonis suis si est heres. Et si sit alterius condicionis10, quodipsa de bonis suis solvat sine aliqua remissione; et accusator habeat medietatemsi per eius accusacionem12 veritas poterit13 reperiri. Excepit baiulis, sclavis et aliisservicialibus nobilium de Ragusio que tenentur omnes currere cum galetis etmastellis aque, in pena de perperis V pro qualibet14. Item quod omnes calligarii15

et pelliçarii teneantur currere cum suis mastellis cum aqua ad locum ubi essetdictus ignis, et marangoni et calafati16 cum eorum manariis, et primiaçi cummastellis vel galetis aque, in pena de perperis17 V pro quolibet et pro18 qualibetvice. Item, si dictus casus occurreret de igne quod diruatur una domus vel plures,si oportuerit a qualibet parte illius domus in qua esset dictus ignis, et quod ille

te one koji bi ubijali DubrovËane, dade pogubiti, jer ste i vi spremni, kao πto itrebate biti, dræati se iste pravednosti pa sa svojim DubrovËanima koji ubijunjegove Slavene postupiti jednako, to jest pogubiti ih. Ako se kralj s time suglasi,vi se toga u provedbi i dijeljenju pravde nepovredivo pridræavajte. Ako se pakkralj ne htjedne sloæiti s provoenjem takve pravde, nego bi se htio dræati ipridræavati spomenutog obiËaja od petsto perpera, tada prepuπtamo vaπojprosudbi da se u takvim pitanjima pridræavate istih obiËaja prema Slavenimakoje Êe oni prema vama primjenjivati, neovisno o stavku spomenute naredbevaπega kneza, koju glede ovoga dræimo da treba opozvati.

Dano u naπoj duædevoj palaËi, dana 8. travnja πeste indikcije.

LX.

O poæaru

Godine Gospodnje tisuÊu tristo devete, sedme indikcije, dana 6. sijeËnja, uvrijeme Andrije Daura, kneza dubrovaËkoga

i, Andrija Dauro, knez dubrovaËki, stalnim i briænimnastojanjem oko oËuvanja i spasa ljudi i gradaDubrovnika, imajuÊi u vidu da bi zbog nepaænje mnogihosoba poæar mogao nenadano dovesti grad Dubrovnik uveliku i opÊu opasnost, privolom i izriËitim pristankomnaπih vijeÊa, Malog i Velikog, uz odobravanje pukaokupljenog, kako je obiËaj, na Placi na glas zvona,odluËujemo i potvrujemo: ako bi se, ne dao Bog, kojimsluËajem dogodilo da izbije poæar u kojoj kuÊi u Gradu ili

predgrau, da su svi ljudi iz Grada i predgraa duæni pohitati u pomoÊ da se tajpoæar ugasi, sa sjekirama, kablima ili vjedrima punim vode. A nijedna æena, bilokojeg poloæaja i staleæa, da se u taj Ëas ne usudi i ne drzne, bilo to danju, bilonoÊu, iziÊi iz kuÊe i poÊi na mjesto poæara, pod prijetnjom kazne od pet perperasvakoj i za svaki put. I ako bi ta æena bila udana, da reËenu kaznu plati muæ, aako bi bila udovica, da plati ona iz prÊije i svoje imovine. A ako nije udana i imaoca, tu je kaznu duæan platiti otac, ili majka ili braÊa ako nema oca, ili sama izsvoje imovine ako je baπtinica. A ako je drugog poloæaja, da sama plati iz svojihdobara, bez ikakva otpusta; i da prijavitelj dobije polovicu, ako se po njegovojprijavi uzmogne ustanoviti istina. Izuzimaju se dadilje, robinje i ostala æenskasluæinËad dubrovaËke vlastele, koje su sve duæne pohitati s kablima i vjedrimavode, pod prijetnjom kazne od pet perpera za svaku. Jednako tako, svi supostolari i krznari duæni sa svojim vjedrima s vodom pohitati onamo gdje bi biotaj poæar; i maranguni i kalafati sa svojim sjekirama, i plaÊenici s vjedrima ikablima vode, pod prijetnjom kazne od pet perpera za svakoga i za svaki put.Isto tako, ako bi se dogodio spomenuti poæar, neka se, ako bi bilo potrebno,poruπi jedna ili viπe kuÊa s bilo koje strane one kuÊe u kojoj bude poæar, a one

KNJIGA OSMA

471

LIBER OCTAVUS

472

domus que diruentur illa de causa, emendentur per Comune Ragusii, secundumextimacionem19 iustam trium vel quinque bonorum hominum vel maiorempartem ipsorum qui ad hoc deputati fuerint per d. comitem et eius Consilium.Item quod emantur per Comune in quolibet sexterio manarie XX quedeputentur certis bonis hominibus qui cum manariis illis teneantur currere addictum locum ignis, occurente casu, in pena de V perperis20 pro quolibet etqualibet vice. Et predicti quibus deputate fuerint dicte manarie, non possit (sic)eas donare nec vendere, prestare, alienare vel de domo sua relaxare, modoaliquo vel ingenio, in pena de perperis20 duo21 pro quolibet et pro18 qualibet vice.

LXI.

De1 tercia parte doane danda pro inpromtis2

Anno Domini MCCCIX, indicione septima, die XVI setembris3, tempore d.Andree Dauro, comes (sic) Ragusii.

Nos Andreas Dauro, comes Ragusii, cum voluntate et consensu Minoris etMaioris Consilii, et cum laudo populi in publica concione4 ad sonumcampanarum more solito in Plathea5 congregato, statuimus et firmamus, quodpro impromptu de perperis6 MMCLXX quod7 fit in presenti, et pro omnibusimpromptis8 que de cetero fient Comuni per homines Ragusii, deputetur et sitdeputata tercia pars doane. Et quod nullus comes de cetero possit infringerepresens statutum, nec in aliquo immutare, nec possit per se vel per aliumproponere in aliquo Consilio ad revocandum vel immutandum hoc statutum, inpena sui sacramenti. Et quod nulla persona audeat vel presumat arengare velproponere in aliquo Consilio ad revocandum vel immutandum presensstatutum, in pena de perperis9 XXV pro quolibet et pro qualibet vice.

LXII.

De personis parcium Dalmatie superioris obligatis per cartamnotarii1 Ragusini2, quod teneantur respondere - C

Tempore3 d. Bartholomei Gradonici, comitis Ragusii4.Currente anno Domini millesimo CCCIX5, indicione septima, die XVIII

decembris, tempore nobilis viri d. Bartholomei Gradanici (sic), comitis Ragusii,in Minori et Maiori Consilio, et cum laudo populi in publica6 concione7 inPlathea8 ad sonum campane more solito congregato, statutum fuit et firmatum,quod omnes persone de Dalmacia9 superiori, videlicet de omnibus et singuliscivitatibus et locis de Dalmacia9 superiori a Ragusio superius versus orientem,que de cetero facient vel contrahent aliquod debitum10 vel debita in Ragusio11,quacumque racione vel causa cum carta notarii vel scriptura quaterni vel ydoneis

KNJIGA OSMA

473

kuÊe koje budu sruπene iz tog razloga, neka nadoknadi OpÊina dubrovaËkaprema pravednoj procjeni trojice ili petorice dobro upuÊenih ljudi, to jest veÊinenjih, koje za to odrede knez i njegovo VijeÊe. Isto tako, neka OpÊina kupi zasvaki gradski seksterij po dvadeset sjekira, a neka se dodijele dobro upuÊenimljudima, koji su duæni ako se sluËaj dogodi, s tim sjekirama pohitati naspomenuto mjesto poæara pod prijetnjom kazne od pet perpera za svakoga i zasvaki put. A ti prije spomenuti, kojima budu dodijeljene te sjekire, ne smiju ihdarovati ni prodati, posuditi, otuiti niti iz svoje kuÊe pustiti, ni na koji naËin ini uz kakvu izliku, pod prijetnjom kazne od dva perpera za svakoga i za svakiput.

LXI.

O treÊini carine koja se ima dati za prinudni zajam

Godine Gospodnje tisuÊu tristo devete, sedme indikcije, dana 16. rujna, uvrijeme gospodina Andrije Daura, kneza dubrovaËkoga

Mi, Andrija Dauro, knez dubrovaËki, voljom i pristankom Maloga i VelikogvijeÊa i uz odobravanje puka okupljenoga na Placi, po obiËaju, na glas zvona,odreujemo i potvrujemo da se za prinudni zajam od dvije tisuÊe stosedamdeset perpera, koji se sada prikuplja, i za sve prinudne zajmove koje ÊeDubrovËani ubuduÊe davati OpÊini odvoji i bude odvojena jedna treÊina carine.A nijedan knez ne smije ubuduÊe ovu uredbu krπiti niti u neËemu izmijeniti, nitisam niti po drugome u nekom vijeÊu predloæiti da se ova odredba opozove iliizmijeni, pod prijetnjom kazne zbog krπenja prisege. I neka se nitko ne usudi nitidrzne u nekom vijeÊu raspravljati ili predloæiti da se ova uredba opozove iliizmijeni, pod prijetnjom kazne od dvadeset pet perpera za svakoga i za svakiput.

LXII.

Da su osobe iz krajeva Gornje Dalmacije - obvezaneispravom dubrovaËkog biljeænika - duæne odgovarati - C

U vrijeme gospodina Bartolomeja Gradeniga, kneza dubrovaËkoga.TekuÊe godine Gospodnje tisuÊu tristo devete, sedme indikcije, dana 18.

prosinca, u vrijeme plemenitog muæa Bartolomeja Gradeniga, knezadubrovaËkoga, u Malom i Velikom vijeÊu i uz odobravanje puka okupljenog najavnom zboru na Placi, po obiËaju, na glas zvona, bilo je odluËeno i potvrenoda su sve osobe iz Gornje Dalmacije, to jest iz svih i pojedinih gradova i mjestaGornje Dalmacije, od Dubrovnika prema istoku, koje se ubuduÊe zaduæe iliugovorno preuzmu neki dug u Dubrovniku, iz bilo kojeg razloga ili s bilo kojeosnove, uz biljeæniËku ispravu ili zapis u knjizi ili po valjanim svjedocima, duæne

LIBER OCTAVUS

474

testibus, teneantur de ipso debito vel debitis respondere coram d. comite Ragusiiet sua Curia, si inventi fuerint12 Ragusii et per suos creditores requisiti, etsatisfacere de dictis debitis, si per d. comitem Ragusii et suam Curiam fuerintsentenciati, non obstante aliquo statuto comunis Ragusii hinc retro facto.

LXIII.

De1 sale non portando2 ad loca proibita

Currente anno domini MCCCXI3, indicione nona, die penultimo mensismarcii.

Nos Bartholomeus Gradanicus4, comes Ragusii, cum voluntate et expressoconsensu Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi in publica cunccione5

in Plathea6 ad sonum campanarum, ut moris est, congregata, statuimus etfirmamus, quod nullus Raguseus de cetero a capite de Cumaro versus Ragusiumet a Budua versus Ragusium, de suo vel de alineo ligno, sive Raguseorum siveforestariorum, nec in terra nec de terra, audeat vel presumat caregare veldiscaregare7 salem, nec8 de ligno in lignum, causa ducendi vel mittendi adaliquam partem nisi Ragusium, in pena que in Statuto de sale continetur.

LXIV.

De1 navigiis euntibus in conserva

Millesimo CCC undecimo2, indicione nona, die decimo septimo mensisiulii.

Nos Bartholomeus Gradonicus, comes Ragusii, cum voluntate et expressoconsensu Minoris et Maioris Consilii3, et cum laudo populi in publica4 concione5

ad sonum campanarum in Plathea6, ut moris est, congregata, statuimus etfirmamus, quod omnia ligna et naves que de cetero per d. comitem, qui est etqui per tempora erit, et suum Minus Consilium mittentur, et ponentur inconserva et sub ordine capitanei ad eundum ad aliquas partes, debeant esse subtali ordine, quod si aliquod dampnum per corsarios7 eveniret in dictis lignis subaliquo eorum, quod totum illud dampnum8 emendetur per avaream de totoavere dictorum lignorum et de ipsis lignis, apreciando ipsa ligna tercium minus.

KNJIGA OSMA

475

odgovarati pred gospodinom dubrovaËkim knezom i njegovim Sudom ako senau u Dubrovniku i budu pozvane na sud od svojih vjerovnika, te podmiritispomenute dugove ako ih osude gospodin knez i njegov Sud, bez obzira na nekuprije usvojenu uredbu OpÊine dubrovaËke.

LXIII.

O zabrani izvoza soli u zabranjena mjesta - C

TekuÊe godine Gospodnje tisuÊu tristo jedanaeste, devete indikcije,pretposljednjeg dana mjeseca oæujka

Mi, Bartolomej Gradenigo, knez dubrovaËki, voljom i izriËitim pristankomMalog i Velikog vijeÊa i uz odobravanje puka okupljenoga na javnom zboru naPlaci, kako je obiËaj, na glas zvona, odluËujemo i potvrujemo da se ubuduÊenijedan DubrovËanin od rta Kumara do Dubrovnika i od Budve do Dubrovnika,sa svojim ili tuim plovilom, bilo dubrovaËkim bilo stranim, ne usudi niti drznekrcati ili iskrcati sol ni s plovila ni na plovilo radi prijevoza ili slanja u bilo kojikraj, osim u Dubrovnik, pod prijetnjom kazne sadræane u odredbi o soli.

LXIV.

O brodovima koji plove u konvoju - C

TisuÊu tristo jedanaeste, devete indikcije, dana 7. srpnjaMi, Bartolomej Gradenigo, knez dubrovaËki, uz privolu i izriËiti pristanak

Malog i Velikog vijeÊa i uz odobravanje puka okupljenoga na javnom zboru naPlaci, kako je obiËaj, na glas zvona, odluËujemo i potvrujemo da sva plovila ibrodovi koje ubuduÊe sadaπnji gospodin knez i onaj koji bude u dotiËno vrijeme,i njegovo Malo vijeÊe poπalju ili upute u konvoj i pod zapovjedniπtvo kapetanakako bi poπli u neke krajeve, potpadaju pod to pravilo da, nastane li kakva πtetaod gusara na tim plovilima ili na nekom od njih, sva ta πteta bude namirenaputem havarije od dobiti reËenih plovila ili od samih plovila, s tim da se taplovila procijene za treÊinu manje.

LIBER OCTAVUS

476

LXV.

De1 sale qui fiet in districtu Ragusii, quo feri possit

Currente anno Domini MCCC tercio decimo, indicione undecima, die undecima mensis marcii.

Nos Bartholomeus Gradonicus, comes Ragusii, cum voluntate et expressoconsensu Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi ad sonum campane2

in Plathea, ut moris est, congregata publica concione3, statuimus et firmamus,quod omnes persone que de cetero facient vel fieri facient salem in districtuRagusii, debeant quolibet anno conducere vel facere conduci Ragusium totumsalem quem fecerint ad kalendas augusti. Et alium salem quem facient posteaper totum mensem augusti, faciant conduci Ragusium usque ad kalendassetembris4 tunc sequentis. Et alium salem quem postea facient, conducant velconduci faciant Ragusium usque ad ultimum diem, qua cessabunt facere salemquolibet anno. Et dictum salem in Ragusio vel districtu vel in aliquo locoprohibito alicui persone, modo aliquo vel ingenio, vendere non possint ingrossum vel ad minutum nisi Comuni Ragusii vel comerclo.5 Et si cum Comunivel comerclo concordare non poterunt, possint ipsum salem conducere ad locanon prohibita. Et si ipsum salem discaregare6 voluerint in Ragusio, possintdiscaregare6 ita quod claves ipsius salis designentur et dentur in manibuscamarariorum Comunis, et detur eis in scriptis quantus sit ille sal. Et posteadictum salem possint caregare et portare ad loca non prohibita, si cum ComuneRagusii vel cum comerclo7 non poterunt concordare. Et quicumque fecerit contrapredicta vel aliquid predictorum, solvat Comuni pro banno perperos8 XXVqualibet vice, et salem vel valorem salis. Et accusator habeat medietatem bannisi per eius accusam veritas poterit inveniri.

LXVI.

De1 dohaneriis2 vel fontecariis3 qui stant extra districtum4

Ragusii

Currente anno Domini M trecentesimo tercio decimo5, indicione undecima,die undecima mensis marcii.

Nos Bartholomeus Gradonicus, comes Ragusii, cum voluntate et expressoconsensu Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi in publica concionein Platea, ut moris est, ad sonum campanarum congregata, statuimus etfirmamus quod si aliquis ex doaneriis6 vel ex fundegariis7 de cetero steterit extradistrictum Ragusii quindecim diebus continuis, quod perdat officium suum etalius loco eius eligatur8.

KNJIGA OSMA

477

LXV.

O soli koja Êe se proizvoditi u dubrovaËkoj oblasti - kamo sesmije izvoziti - C

TekuÊe godine Gospodnje tisuÊu tristo trinaeste, jedanaeste indikcije, dana11. oæujka

Mi, Bartolomej Gradenigo, knez dubrovaËki, uz privolu i izriËiti pristanakMalog i Velikog vijeÊa i uz odobravanje puka okupljenog na javnom zboru naPlaci, kako je obiËaj, na glas zvona, odluËujemo i potvrujemo da sve osobe kojeubuduÊe budu proizvodile ili dale proizvoditi sol u dubrovaËkoj oblasti, moraju1. kolovoza svake godine dovesti ili dati dovesti u Dubrovnik svu sol kojuproizvedu. I drugu sol koju proizvedu poslije, do kraja mjeseca kolovoza, nekadadu dovesti u Dubrovnik do prvoga dana sljedeÊeg mjeseca, rujna. I ostalu solkoju budu iza toga proizveli neka dovezu ili dadu dovesti u Dubrovnik do onogadana kad budu prestali proizvoditi sol svake godine. A reËenu sol ni uDubrovniku ni u (njegovoj) oblasti ni bilo kojem zabranjenome mjestu ne smijunikomu prodavati ni na veliko ni na malo, bilo kojim naËinom ni uz bilo kakvuizliku, osim dubrovaËkoj opÊini ili uredu soli. A ako se ne budu moglisporazumjeti s OpÊinom ili uredom soli, dotiËnu sol mogu odvesti unezabranjena mjesta. A ako tu sol budu htjeli iskrcati u Dubrovniku, mogu jeiskrcati tako da kljuËeve te soli povjere ili dadu u ruke opÊinskih komornika, ineka im se pismeno potvrdi koliko je te soli. A poslije mogu reËenu sol krcati ivoziti u nezabranjena mjesta ako se ne uzmognu sporazumjeti s OpÊinomdubrovaËkom ili s uredom soli. A tko god prekrπi prije naznaËeno ili πto god odtoga, neka za kaznu plati dvadeset pet perpera svaki put i neka mu se oduzmesol ili vrijednost soli. A prijavitelj neka dobije polovicu od kazne, ako se ponjegovoj prijavi bude mogla ustanoviti istina.

LXVI.

O carinicima ili nadstojnicima æitnice koji borave izvandubrovaËke oblasti - C

TekuÊe godine Gospodnje tisuÊu tristo trinaeste, jedanaeste indikcije, dana11. oæujka

Mi, Bartolomej Gradenigo, knez dubrovaËki, uz privolu i izriËiti pristanakMalog i Velikog vijeÊa i uz odobravanje puka okupljenog na javnom zboru naPlaci, kako je obiËaj, na glas zvona, odluËujemo i potvrujemo: ako koji odcarinika ili nadstojnika æitnice ubuduÊe bude boravio izvan dubrovaËke oblastineprekinuto petnaest dana, neka izgubi sluæbu i neka se umjesto njega izaberedrugi.

LIBER OCTAVUS

478

LXVII.

De1 emptore rei stabilis non solvente2 precium ad terminum

Nos Paulus Maurocenus, comes Ragusii, cum voluntate Minoris et MaiorisConsilii, et cum laudo populi in publica concione3 ad sonum campane in Platea,ut moris est, congregata, statuimus et firmamus quod si de cetero aliqua personaemet aliquam possessionem stabilem4 et non solverit precium ad terminumstatuti vel ad terminum ordinatum inter venditorem et emptorem, quod possitvendi de bonis stabilibus et mobilibus emptoris et de possessionibus quas tuncemisset, et quod persona5 emptoris detineatur in Castello ad voluntatemvenditoris usque ad plenam satisfacionem6 tocius precii7 dicte possessionisvendite, et nulla consuetudo vel statutum hactenus factum valeat contra istudstatutum.

LXVIII.

De1 denunciatione2 fienda confinatoribus

Item, quod quecunque3 persona de cetero vendet aliquam possessionemstabilem4, teneatur facere denunciare illis personis que confinant cum illapossessione vendita, que5 erunt in Ragusio, et illa denunciacio6 scribatur inquaterno Comunis.

LXIX.

De1 personis detenis in castello occasione debiti

Currente anno Domini millesimo trecentesimo octavo decimo2, indicione prima, die XXVIIII marcii.

Nos Paulus Maurocenus3, comes Ragusii, cum voluntate et consensu Minoriset Maioris Consilii, et cum laudo populi in publica concione4 ad sonumcampanarum5 in Platea Comunis, ut moris est, congregata, statuimus etordinamus, quod si aliqua persona fuerit detenta in Castello ad peticionemalicuius pro aliquo debito, nullus alius creditor dicti debitoris detenti, qui haberetcartam vel debitum magis antiquum illo pro quo detentus fuerit, possit ipsumextrahere de Castello, set pro omnibus creditoribus suis debeat in Castellopermanere, dummodo primo solvatur creditori de bonis dicti debitoris, et sic6

successive uni7 post alium; salvo semper statuto de presenti viagio.

KNJIGA OSMA

479

LXVII.

O kupcu nekretnine koji cijenu ne plati u roku - C

Mi, Pavao Morosini, knez dubrovaËki, uz privolu Malog i Velikog vijeÊa i uzodobravanje puka okupljenog na javnom zboru na Placi, kako je obiËaj, na glaszvona, odluËujemo i potvrujemo: ako ubuduÊe koja osoba kupi kojunekretninu, a ne isplati cijenu u zakonskom roku ili u roku ugovorenom izmeuprodavatelja i kupca, moæe se prodati (neπto) od nekretnina i pokretnina kupcai od posjeda koji tada bude kupio, a kupca osobno pritvoriti u Kaπtelu na voljuprodavatelja do punog namirenja ukupne cijene reËenog prodanog posjeda, aprotiv ove uredbe ne vrijedi nijedan obiËaj niti dosad usvojena odredba.

LXVIII.

O objavi koju treba uputiti meaπnicima - C

Isto tako, svaka je osoba koja ubuduÊe bude prodavala koju nekretninuduæna dati obavijestiti one koji graniËe s tim prodanim posjedom a budu uDubrovniku, i neka se objava upiπe u opÊinsku knjigu.

LXIX.

O osobama pritvorenim u Kaπtelu zbog duga - C

TekuÊe godine Gospodnje tisuÊu tristo osamnaeste, prve indikcije, 29.oæujka

Mi, Pavao Morosini, knez dubrovaËki, uz privolu i pristanak Malog i VelikogvijeÊa i uz odobravanje puka okupljenog na javnom zboru na opÊinskoj Placi,kako je obiËaj, na glas zvona, odluËujemo i potvrujemo: ako netko na neËijizahtjev bude pritvoren u Kaπtelu za koji dug, nijedan drugi vjerovnik reËenogpritvorenog duænika koji bi imao ispravu ili potraæivanje starije od onoga zbogkojega bude pritvoren, ne moæe ga izvuÊi iz Kaπtela, nego mora ostati u Kaπteluza raËun svih svojih vjerovnika dok se ne isplati prvi vjerovnik iz imovinedotiËnoga duænika, pa tako redom jedan za drugim, s tim da zuvijek vrijediuredba o neposredno predstojeÊem putovanju.

LIBER OCTAVUS

480

LXX.

Quantum1 comes cum Parvo Consilio expendere possit deavere Comunis - C

Currente anno Domini M trecentesimo nono decimo2,indicione secunda, die secundo mensis iunii.

Tempore nobilis et potentis viri d. Ugolini Iustiniani, honorabilis comitisRagusii, in Maiori Consilio sono campane more solito congregato, in quoquidem consilio interfuerunt LXXXXI consiliarii, posite fuerunt due partes: una,quod d. comes cum suo Minori Consilio, qui nunc est vel pro tempore fuerit,possit de avere Comunis presentare personis dignis in civitate vel districtu siveprope districtum Ragusii venientibus, secundum dignitatem condicionis3 etstatum dictarum personarum, in pane, vino et aliis rebus4 comestibilibus, usquead decem perperos et non plus; et alia fuit, quod non. Et capta5 fuit pars perLXXXX ipsorum consiliariorum6, quod d. comes cum suo Minori Consilio, utsupra dictum est, possit expendere de avere Comunis modo supradicto7 usquead X perperos.

LXXI.

De1 iudicibus Maioris Curie petentibus aliis personis vel aliepersone cum eis - C

Nos Paulus Maurocenus, comes Ragusii, cum voluntate et consensu Minoriset Maioris Consilii, et cum laudo populi in publica2 cuncione3 ad sonumcampanarum4 in Plathea5 more solito congregata6, statuimus et firmamus, quodsi de cetero aliquis iudex de Maiori Curia petet aliquid vel movebit questionemin iudicio7 supra aliquam personam, vel si aliquis petet vel movebit questionemsupra aliquem iudicem de Maiori Curia, ille iudex qui petet, vel supra quempetetur, non debeat sedere ad iudicium nec consulere cum d. comite nec cumaliis iudicibus in illa questione. Et tam ille iudex de Maiori Curia qui petet, quamille qui petet supra iudicem, possit refutare pro quolibet unum de aliis iudicibusin illo placito si sibi placuerit. In omnibus aliis factis antiqua Statuta remaneant8

in sua firmitate.

KNJIGA OSMA

481

LXX.

Koliko knez s Malim vijeÊem moæe potroπiti od opÊinskeimovine - C

TekuÊe godine Gospodnje tisuÊu tristo devetnaeste, druge indikcije, dana 2.lipnja

U vrijeme plemenitog i moÊnog muæa gospodina Ugolina Giustinianija,Ëasnoga kneza dubrovaËkoga, u Velikom vijeÊu okupljenom - po obiËaju - naglas zvona, u kojem je sudjelovao devedeset i jedan vijeÊnik, bila su postavljenadva prijedloga. Prvi da gospodin knez koji je sad i koji bude u odreeno vrijeme,sa svojim Malim vijeÊem moæe uglednim osobama koje dou u Grad ili oblast,ili blizu dubrovaËke oblasti, prema dostojanstvu poloæaja i staleæa reËenihosoba, darovati u kruhu, vinu i ostalim namirnicama do deset perpera i ne viπe,a drugi je bio da ne moæe. I bio je prihvaÊen (prvi) prijedlog po devedesetoricivijeÊnika da gospodin knez sa svojim Malim vijeÊem, kako je prije reËeno, moæepotroπiti od opÊinske imovine na prije spomenuti naËin do deset perpera.

LXXI.

O sucima Velikog suda koji tuæe druge osobe ili druge osobetuæe njih - C

Mi, Pavao Morosini, knez dubrovaËki, uz privolu i pristanak Maloga i VelikogvijeÊa i uz odobravanje puka okupljenog na javnom zboru na Placi, po obiËaju,na glas zvona, odreujemo i potvrujemo: ako ubuduÊe koji sudac tuæi ili nasudu pokrene parnicu protiv koje osobe, ili ako tko tuæi ili pokrene parnicuprotiv kojeg suca Velikoga suda, onaj sudac koji tuæi ili protiv kojeg je podnesenatuæba ne smije biti nazoËan suenju ni s gospodinom knezom ni ostalim sucimavijeÊati u toj parnici. A i sudac Velikoga suda koji bude tuæio i onaj koji tuæi sucamoæe, svaki za sebe, u toj parnici odbiti jednog od ostalih sudaca, ako mu sesvidi. U svim ostalim stvarima neka ostanu na svojoj snazi stare odredbe.

LXXII.

De1 hiis qui habent ius in re stabili vendita et sunt absentestempore preconiçationis - C

Currente anno Domini MCCC vigesimo2, indicione quarta, die XVI mensisnovenbris3.

Nos Bartholomeus Gradonicus, comes Ragusii, cum voluntate nostri Minoris,Maioris et Generalis Consilii4 et cum laudo populi sono campanarum moresolito congregato in Platea Comunis, statuimus et ordinamus, quod omnespersone, tam cives quam foresterius (sic), cuiuscumque condicionis5 existant,que tempore alicuius vendicionis6 et preconiçacionis7 fiende per aliquem seualiquos alicui persone de aliqua possessione vel re stabili, essent absentes deRagusio, habeant terminum a die preconiçacionis possessionis vendite ad duosannos proximos ad presentandum, agendum et prosequendum ius suum contraemptorem super re vendita tam pro debito8 quam pro propinquitate; qui sitacuerint elapsis dictis duobus annis, tam si venerint Ragusium, quam non, nonpossint agere vel petere aliquod ius supra emptorem de re per ipsum empta.

LXXIII.

Quod1 nullus Raguseus audeat pastinare ad confinesSclavorum, et de pena contrafaciencium2 - C

Currente anno Domini MCCCXXI, indicione quinta, die IV mensis julii.

er d. Bartholomeum Gradonicum, comitem Ragusii, et suumParvum, Maius ac Generale Consilium3, et cum laudo populi sonocampanarum in Platea Comunis more solito congregati4, statutumet ordinatum fuit ad hoc, ut in posterum omnis materia discordie,litis et questionis inter homines civitatis Ragusii et sui districtus et5

Sclavos Sclavonie cessetur et pax vigeat6 inter eos: quod a modo inantea nulla persona civitatis Ragusii vel districtus7 audeat vel

presumet modo aliquo vel ingenio pastinare seu pastinari facere terram vel terrasque confinent cum Sclavis, nisi primo veniat coram d. comite et suo MinoriConsilio ad faciendum suam peticionem, qualiter intendit pastinare terram queconfinat cum Sclavis, et ubi et quantum. Qui d. comes, audita peticione volentispastinare et visis iuribus suis, dabit ei tres de suo Minori Consilio qui vadant advidendum ubi pastinare intendit, expensis pastinatoris8. Et visa relacione9

dictorum10 de Minori Consilio, postea prout placuerit d. comiti et suo MinoriConsilio, ita procedatur. Et qui contrafecerit puniatur pro qualibet vice inyperperis quinquaginta, et accusator habeat medietatem banni, si per eiusaccusam poterit veritas reperiri, et teneatur ei credencia11. Et eciam12 d. comes

LIBER OCTAVUS

482

KNJIGA OSMA

483

LXXII.

O onima koji imaju pravo na prodanu nekretninu, a nisunazoËni u vrijeme objavljivanja - C

TekuÊe godine Gospodnje tisuÊu tristo dvadesete, Ëetvrte indikcije, dana 16.studenog

Mi, Bartolomej Gradenigo, knez dubrovaËki, uz privolu naπega Malog iVelikog i OpÊeg vijeÊa i uz odobravanje puka okupljenog na opÊinskoj Placi, poobiËaju, na glas zvona, odreujemo i nareujemo da sve osobe, kako graanin,tako stranac, bilo kojeg poloæaja, koji ne bi bili nazoËni u Dubrovniku u vrijemeneke prodaje i u vrijeme kada netko ili neki moraju nekome dati (prodajni) oglasu svezi s nekom nekretninom, imaju rok od dvije sljedeÊe godine od dana objaveprodanog posjeda, da podnesu prigovor, traæe i istjeruju svoje pravo protivkupca glede prodane stvari, kako zbog duga, tako temeljem rodbinske veze. Aako se takvi ne jave, nakon proteka dvije godine, bilo da su doπli u Dubrovnikili ne, ne mogu utuæivati niti od kupca traæiti ikakvo pravo na stvar koju je onkupio.

LXXIII.

Da se nijedan DubrovËanin ne usudi saditi vinograde uzgranice sa Slavenima i o kazni za prekrπitelje - C

TekuÊe godine Gospodnje tisuÊu tristo dvadeset prve, pete indikcije, dana4. srpnja

Po gospodinu Bartolomeju Gradenigu, knezu dubrovaËkomu, i njegovuMalom, Velikom i OpÊem vijeÊu i uz odobravanje puka okupljenog na opÊinskojPlaci, po obiËaju, na glas zvona, bilo je odreeno i nareeno, kako bi ubuduÊeprestao svaki povod razdoru, svai i sporenju izmeu stanovnika gradaDubrovnika i njegove oblasti te Slavena iz slavenskih podruËja, i meu njimazavladao mir, da se odsad ubuduÊe nitko iz Dubrovnika ni iz (njegove) oblastine usudi i ne drzne, bilo kojim naËinom ili naumom, saditi ili dati saditi vinogradna zemlji ili zemljama koje graniËe sa Slavenima ako prije ne doe predgospodina kneza i njegovo Malo vijeÊe da podnese svoju molbu kako namjeravana zemlji koja graniËi sa Slavenima saditi vinograd, te gdje i koliko. A gospodinknez Êe, posluπavπi molbu onoga koji hoÊe podiÊi vinograd i razmotrivπi njegovaprava, dodijeliti mu trojicu iz Malog vijeÊa da na troπak toga koji hoÊe podiÊivinograd pou vidjeti gdje kani podiÊi vinograd. I razmotrivπi izvjeπÊe spome-nutih iz Maloga vijeÊa, neka se poslije postupi kako se svidi gospodinu knezu injegovu Malome vijeÊu. A tko to prekrπi, neka se svaki put kazni s pedesetperpera i neka prijavitelj dobije polovicu od kazne ako se po njegovoj prijavimogne ustanoviti istina, i neka se dræi u tajnosti. A isto tako duæan je gospodin

LIBER OCTAVUS

484

cum suo Minori Consilio teneatur semel in anno mittere tres de suo MinoriConsilio, ad videndum si quis contrafecerit. Et quod a modo in antea nullusofficialis elligatur supra pastinis.

LXXIV.

De hiis qui se presentant alicui possessioni vendite etrecedunt infra tres menses, non dimisso procuratore etc. B. in

margine manu saeculi XIV - XV.

De hiis qui se presentant venditionibus et vadunt extraRagusium - C

Currente anno Domini MCCC vigesimo primo1, indicione quarta, die IIII2

mensis iulii.Nos Bartholomeus Gradonicus, comes Ragusii, cum voluntate nostri Minoris,

Maioris ac Generalis Consilii, et cum laudo populi sono campanarum in PlateaComunis more solito congregato, quod cum multi se presentent vendicionibus3

que fiunt de possessionibus, dicentes et asserentes se habere ius in re vendita4,et sibi obligatam fore pro debito, vel ad eum spectare pro5 propinquitate, et factadicta presentacione6 discedunt a Ragusio, propter quorum separacionem7

remanet impedita et non potest effectui8 mancepare, quod est periculosum tamvenditori9 quam emptori, statuimus, quod a modo in antea quecunque personase presentaverit alicui vendicioni10, non possit se absentare de Ragusio nisidimittat procuratorem, qui pro eo utatur iuribus suis super re vendita4 cui sepresentaverit. Et si se absentaverit infra tres menses a die preconiçacionis11 factede re vendita4, vel elapsis dictis tribus mensibus, non dimisso procuratore quiutatur iure suo, ipsa presentacio12 sit13 cassa et vana et nullius valoris.

LXXV.

De1 hiis qui aducunt salem Ragusium2

Currente anno Domini millesimo trecentesimo vigesimo secundo3,indicione quinta, die vigesimo mensis iulii.

Nos Lodoycus Maurocenus, comes Ragusii, cum voluntate Minoris et3

Maioris Consilii Comunis Ragusii, et cum laudo populi in publica concione4

congregati ad sonum campanarum in Platea Comunis, ut moris est,considerantes quod Statutum Comunis quod loquitur, qui salem portaveritRagusium, sive sit extraneus sive civis, discaricare salem ipsum nos possit velvendere, nisi comuni Ragusii, sine licencia5 d. comitis, ut in ipso capitulo

KNJIGA OSMA

485

knez jednom godiπnje slati trojicu iz Maloga vijeÊa da vide je li to tko prekrπio.I neka se odsad ubuduÊe ne izabire nijedan sluæbenik za nasad loze.

LXXIV.

O onima koji podnesu prigovor prigodom neke prodajeposjeda i odu u roku od tri mjeseca ne ostavivπi zastupnika

itd. - B

O onima koji podnesu prigovor prigodom prodaja pa odlazeizvan Dubrovnika - C

TekuÊe godine Gospodnje tristo dvadeset prve, Ëetvrte indikcije, dana 4.srpnja

Mi, Bartolomej Gradenigo, knez dubrovaËki, uz privolu naπega Malog,Velikog i OpÊeg vijeÊa i uz odobravanje puka okupljenog na opÊinskoj Placi - poobiËaju - na glas zvona, jer mnogi podnose prigovor prigodom prodaja posjedakoje se obavljaju, govoreÊi i tvrdeÊi da imaju prava na prodanu stvar i da jeoptereÊena obvezom zbog duga u njihovu korist ili da im pripada po rodbinskojvezi, a kad podnesu reËenu prijavu, odlaze iz Dubrovnika, pa zbog toga πto nisunazoËni prodaja ostane sprijeËena i ne moæe se provesti predaja, πto je πtetno iprodavatelju i kupcu. (Stoga) odreujemo i nareujemo: odsad ubuduÊe tko godse prijavi prigodom neke prodaje, ne smije se udaljiti iz Dubrovnika ako neostavi zastupnika koji Êe ga zastupati u njegovim pravima na prodanu stvar zakoju je podnio prijavu. A ako se udalji tijekom tri mjeseca od dana danoga oglasaglede prodaje stvari ili kad isteknu ta tri mjeseca, ne ostavivπi zastupnika koji Êezastupati njegovo pravo, neka se taj prigovor odbaci i bude bez uËinka ivrijednosti.

LXXV.

O onima koji dovoze sol u Dubrovnik - C

TekuÊe godine Gospodnje tisuÊu tristo dvadeset druge, pete indikcije, dana20. srpnja

Mi, Ludovik Morosini, knez dubrovaËki, uz privolu Malog i Velikog vijeÊaOpÊine dubrovaËke i uz odobravanje puka okupljenog na javnom zboru naopÊinskoj Placi, kako je obiËaj, na glas zvona, ocijenili smo da je opÊinskaodredba koja kaæe: tko doveze sol u Dubrovnik, bilo da je stranac ili graanin,tu sol ne moæe iskrcati ni prodati, osim OpÊini dubrovaËkoj, bez dozvolegospodina kneza, kako je potanje sadræano u toj glavi, veoma teπka, nepovoljna

LIBER OCTAVUS

486

distincius6 continetur, est multum honerosum7, contrarium et molestumhominibus de Ragusio volentibus conducere, exhonerare et incanevare8 salem incivitate Ragusii. Idcirco nolentes amplius tolerare quod ubi franchigia debet esse,molestia aliqua procedatur, et specialiter hominibus de Ragusio volentibusconducere, exhonerare et incanevare salem in civitate Ragusii, statuimus etordinamus, quod dictum Statutum quantum est, quod nullus Raguseus possitdiscaricare salem in civitate Ragusii sine licencia d. comitis, sit cassum. Et quoda modo in antea quilibet de Ragusio sine pena et banno possit discaricare etincanevare salem in Ragusio, cum hac condicione9, quod antea quam incipiatexhonerare salem, teneatur denunciare massariis Comunis deputatis supersalem, qualiter ipse vult discaricare et incanevare10 in Ragusio salem, sub penaXXV yperperum pro quolibet et qualibet vice. Et massarii Comunis teneanturponere super ligno11 unum bonum hominem, expensis illius cuius fuerit sal, quiscribat per ordinem cuius fuerit sal et quantum erit et in qua domoincanevatur12. Et exhonerata13 et incanevata14 (sic) dicta15 sale, ille cuius fuerit salteneatur dare claves dicti salis massariis Comunis. Et quandocunque sibiplacuerit possit extrahere de civitate Ragusii ipsam salem, et navigare eumsolummodo cum lignis de Ragusio, denunciando primo d. comiti et suo MinoriConsilio, et ipsum vendere ubi ei placuerit ultra confinia contenta in Statuto. Etde quolibet ligno quod aducet a VC modiis magnis supra et exhoneraverit16

eum17, massarii Comunis debeant habere qualibet vice modia tria. Et si quotempore de dicto sale indegeret Comuni, possit accipere de ea18 quantumindigeret sibi, accipiendo a quolibet pro rata, secundum quod habuerit, proyperperis XII per centenario; et Comune teneatur solvere dictum precium, proutsolvit aliis habentibus salem in Comuni. Alia vero contenta in dicto Statuto etaliis firma et rata consistant et permaneant.

LXXVI.

De mensuris non iustis1

Anno Domini M trecentessimo tricessimo sexto2, indicione quarta, die XVIianuarii.

Nos Nicolaus Falletro, comes Ragusii, cum nostro Minori, Maiori et GeneraliConsilio dicte civitatis, et cum laudo populi sono campanarum more solitocongregato, statuimus et ordinamus, quod cum multa pondera cum quibusponderantur mercaciones3 et alie res sint non iusta, et eciam4 multi braciolarescum quibus mensuratur drappum, tam lane quam linei, et eciam4 multemensure, tam vini quam olei, reperiantur non iusti5, quod debeant eligi tresnobiles homines omni anno, quorum6 officium sit scruptare7 per civitatem deponderibus non iustis et non bullatis8 et de braciolaribus et mensuris non iustis,et de hiis qui ponderant et mensurant falsum, et de hiis qui vendunt aliquid ultraquam debent secundum formam Statuti. Et de omnibus quos invenerint contrapredicta vel aliquid predictorum facientem9, habeant medium bannum.

KNJIGA OSMA

487

i neugodna DubrovËanima koji hoÊe dovoziti, iskrcavati i skladiπtiti sol u graduDubrovniku. Stoga, ne htijuÊi viπe trpjeti da ondje gdje je potrebna olakπicanastupa optereÊenje, a osobito DubrovËanima koji hoÊe dovoziti, iskrcavati iskladiπtiti sol u gradu Dubrovniku, odreujemo i nareujemo da se ukinedotiËna uredba gdje stoji da nijedan DubrovnËanin ne smije iskrcati sol u graduDubrovniku bez dozvole gospodina kneza. I da odsad ubuduÊe svatko izDubrovnika moæe bez kazne i globe iskrcati i uskladiπtiti sol u Dubrovniku poduvjetom da je duæan, prije nego poËne iskrcavati sol, opÊinskim sluæbenicima zagospodarstvo prijaviti da æeli iskrcati i uskladiπtiti sol u Dubrovniku, podprijetnjom globe od dvadeset pet perpera za svakoga i za svaki put. A da suopÊinski sluæbenici, odgovorni za sol, duæni postaviti na plovilo jednogapovjerenika, na troπak onoga Ëija bude sol, da redom zapiπe Ëija je sol, i kolikoje ima, i u kojoj se kuÊi skladiπti. A nakon πto ta sol bude iskrcana i uskladiπtena,da je onaj, Ëija sol bude duæan predati kljuËeve opÊinskim sluæbenicimaodgovornima za sol. I kad god mu se svidi, da tu sol moæe izvesti iz gradaDubrovnika i prevoziti je samo na dubrovaËkim plovilima, obavijestivπi prijegospodina kneza i Malo vijeÊe, i prodati je gdje mu se svidi, izvan granicasadræanih u (onoj) uredbi. A od svakog plovila koje doveze viπe od devedeset petvelikih spuda te ih iz njega iskrca, da opÊinski sluæbenici za gospodarstvo morajusvaki put dobiti tri spuda. A ako bi u neko vrijeme OpÊini ustrebalo reËene soli,da moæe od nje uzeti koliko joj ustreba, uzevπi razmjerno od svakoga, prematome koliko bude imao, sto libara za dvanaest perpera. A da je OpÊina duænaplatiti tu cijenu kako plaÊa ostalima koji imaju sol u OpÊini. Ostalo pak πto jesadræano u spomenutoj i drugim odredbama neka ostane i dalje na snazi iobvezujuÊe.

LXXVI.

O neispravnim mjerama - C

Godine Gospodnje tisuÊu tristo trideset πeste, Ëetvtrte indikcije, dana 16.sijeËnja

Mi, Nikola Faliero, knez dubrovaËki, s Malim i Velikim i OpÊim vijeÊemspomenutoga grada i uz odobravanje puka okupljenoga, po obiËaju, na glaszvona, odreujemo i nareujemo: buduÊi da su neispravni mnogi utezi kojimase vaæe trgovaËka roba i ostale stvari, a takoer i mnoge mjere lakata kojima semjere tkanine, kako vunene, tako lanene, i jer se isto tako nalaze mnogeneispravne mjere za vino i za ulje, da se moraju svake godine izabrati tri plemiÊaËiji zadatak neka bude tragati po Gradu za utezima i laktovima i mjerama πto suneispravne i bez peËata i za onima koji vaæu i mjere krivo i koji πtogod prodajuskuplje nego πto moraju prema propisima Statuta. I neka od svih koje otkriju dasu krπili prije spomenuto ili neπto od toga, dobiju polovicu globe.

LIBER OCTAVUS

488

LXXVII.

De1 argento, cera et aliis mercanciis2 ponderandis, etponderibus quolibet anno iustandis - C

Item statuimus et ordinamus, quod quelibet persona, cuiuscumquecondicionis et status3 existat, volens vendere aut emere in civitate Ragusiiaurum, argentum, ceram4 seu aliquas alias mercaciones5, tam ad pondusgrossum, quam ad pondus subtile, et tam mercaciones6 grossas7 quam exiles,tenentur8 ipsa pondera facere sagomare et iustificare omni anno cum ponderibusComunis, et ipsa facere bullari bulla S. Blasii. Cum quibus ponderibus siciustatis, sagomatis et bullatis, teneantur et debeant ponderare omnesmercaciones6 que venduntur per eos. Et quod nulla persona possit habere veltenere in sua domo seu stacione aliquod pondus non bullatum bulla9 S. Blasii,sub pena yperperorum10 quinque pro quolibet11 contrafaciente12 et qualibet vice.Et cuicunque fuerit repertum aliquod pondus non iustum, sive sit bulatum13 sivenon, incadat pena14 Comuni Ragusii pro quolibet pondere et qualibet vice deyperperis V15. Et quod aurum, argentum et perle debeant ponderari ad pondussubtile. Cera, seta, çaffaranum16 et omnes alie specciarie17, cuiuscumquemaneries18 existunt19, debeant ponderari ad pondus grossum, sub pena20 proquolibet et qualibet vice. Et quod21 nullus speciarius22, volens vendere ceram,çafaranum23, setam24 seu aliquas alias speciarias25, audeat vel presumat modoaliquo vel ingenio habere vel tenere in sua stacione aliquod26 pondus subtile, subpena quinque yperperis pro quolibet27 et qualibet vice. Et quod iusticiaria28

Comunis, seu illi qui deputabuntur super predictis, teneantur et debeant persacramentum semel in mense ad minus ire per civitatem, scrutando de hiis quicontra predicta vel aliquod predictorum fecerant29. Et quilibet possit accusarecontra predicta vel aliquod predictorum facientem, et habeat medietatem banni,si per eius accusacionem30 veritas poterit reperiri. Et quod nulla persona possitfacere aut vendere candelas de cera aut de sepo, nisi haberent stopinos31 debanbacio32, sub pena unius yperperi pro quolibet et qualibet vice. Et quodquolibet33 pondus subtile debeat esse bullatum duabus bullis S. Blasii, et pondusgrossum una bulla S. Blasii.

LXXVIII.

De1 armis portandis in quolibet navigio - C

Item statuimus et ordinamus2, quod quelibet condura, barcusius et quelibet 3

(sic) aliud lignum, quod vel que4 fuerit de portata de viginti miliariis5, et indesupra, de ceteris6 in quolibet viagio quod fecerit extra Ragusium ad aliquaspartes, debeat habere patronus dicte condure, barcusii seu ligni coraças V-efornitas balistra7 seu arcus IIII8 fornitis9 (sic) sagittis seu quadellis10. Et quilibet

KNJIGA OSMA

489

LXXVII.

O mjerenju srebra, voska i ostale trgovaËke robe i o utezimakoje treba svake godine baædariti - C

Isto tako, odreujemo i nareujemo da je svaka osoba, bilo kojeg poloæaja istaleæa, koja hoÊe u gradu Dubrovniku prodavati ili kupovati zlato, srebro, vosakili koju drugu trgovaËku robu, kako na debelu, tako na tanku mjeru, svakegodine duæna dati usporediti i ugoditi svoje utege s opÊinskim utezima i dati ihobiljeæiti peËatom sv. Vlaha. Tim utezima, tako ugoenim, usporeeniim iobiljeæenim peËatom, duæni su i moraju vagati svu trgovaËku robu koju prodaju.I nijedna osoba ne smije imati, ni u svojoj kuÊi ni u duÊanu dræati bilo koji utegneobiljeæen peËatom sv. Vlaha, pod prijetnjom kazne od pet perpera za svakogprekrπitelja i za svaki put. I komu god se pronae koji neispravan uteg, bio ili nebio obiljeæen peËatom, neka ga zapadne za svaki uteg i za svaki put platitiOpÊini dubrovaËkoj kaznu od pet perpera. A zlato, srebro i bisere moraju mjeritina tanku mjeru. Vosak, svilu, πafran i sve ostale mirodije bilo koje vrste morajuvagati na debelu mjeru, pod prijetnjom iste kazne za svakoga i za svaki put. Ineka se nijedan trgovac mirodijama koji hoÊe prodavati vosak, πafran, svilu ilineke druge mirodije ne usudi i ne drzne, bilo kojim naËinom ni pod bilo kakvomizlikom, u svom duÊanu imati ili dræati koju tanku mjeru, pod prijetnjom kazneod pet perpera za svakoga i za svaki put. A opÊinski justicijari ili oni koji buduodreeni za prije spomenute stvari, duæni su i pod prisegom moraju, najmanjejednom mjeseËno iÊi po Gradu tragajuÊi za onima koji su krπili prije reËeno ilineπto od reËenoga. A svatko moæe prijaviti onoga koji prekrπi naznaËeno ilineπto od toga i neka dobije polovicu od globe ako se po njegovoj prijaviuzmogne ustanoviti istina. A nijedna osoba ne smije proizvoditi ni prodavatisvijeÊe od voska ili loja ako ne bi imale stijenj od pamuka, pod prijetnjom kazneod jednog pepera za svakoga i za svaki put. A svaki tanki uteg mora bitiobiljeæen dvama peËatima sv. Vlaha, a debeli uteg jednim peËatom sv. Vlaha.

LXXVIII.

O oruæju koje se mora nositi na svakom brodu - C

Isto tako, odreujemo i nareujemo: na svakoj konduri, barkuziju i svakomdrugom plovilu koje ima ili Êe imati nosivost od dvadeset milijara pa naviπe,ubuduÊe na svakom putovanju koje poduzme nekamo izvan Dubrovnika patrunreËene kondure, barkuzija ili plovila mora imati pet potpunih oklopa, Ëetirisamostrijela ili luka opskrbljena strijelama i strelicama, a svaki mornar πtit, maË

LIBER OCTAVUS

490

marinarius scutum, spatam et arma de testa, sub pena unius yperperi proqualibet coraça,11 et de grossis VI pro qualibet balista12, et pro quolibet dictorumarmorum. Et quod super predictis debeant eligi duo boni et legales homines, quiper sacramentum teneantur ire et scruptare13, antequam dicta ligna seccedant14

de porto15 Ragusii, si dicta arma sunt in dictis lignis. Et similiter in earumreversione. Et quod nulla condura, barcusius seu aliud lignum possit secedere deportu Ragusii nisi primo fuerit cercatus per dictos officiales, sub pena yperperisdecem, pro quolibet patrono dictorum lignorum qui contrafecerit et qualibetvice. Et quilibet dictorum duorum officialium habere debeat de avere Comuni16

omni mense hanc18 (sic) ad19 festum S. Michaelis grossum et medietatem banni.

LXXIX.

De1 marinariis cuiuslibet ligni que arma secum portare debent - C

Item ordinamus et statuimus, quod quelibet barca et quelibet (sic) aliudlignum honeratis2 mercacionibus3, que vel quod fuerit de portata a XX4 miliarisinfra, de cetero debeat habere in quolibet viagio quod faciet ad aliquas partespatronus dicte barche seu ligni, et quilibet marinarius ipsius, scutum spatam etarma de testa, sub pena grossorum VI pro quolibet capite dictorum armorum. Etinsuper patronus dicte barche seu ligni teneatur5 habere et portare in quolibetviagio duo balistra6, seu duos arcus, et IIII7 lanceas, sub pena grossorum VI proquolibet capite dictorum armorum. Et quod nullus patronus dictarum barcharumseu ligni possit secedere de portu Ragusii nisi primo fuerit cercata per officialesComunis deputatos super predictis, sub pena yperperis quinque pro quolibet etqualibet vice.

LXXX.

De1 vino forense non portando in Ragusium et de penacontrafacientium2 - C

Item statuimus et ordinamus, quod nulla persona, tam civis quam foresterius,cuiuscumque condicionis3 et status existet, audeat vel presumat modo aliquo velingenio, per se vel per alium cum suo ligno vel alterius persone, conducere seu4

conduci facere in Ragusium seu eius districtum vel per totam Puntam Stangni5

vinum foresterium. Neque6 vinum quod nascitur in tota Punta Stangni5 nonpossit conduci Ragusium neque in eius districtum causa vendendi, donandi velportandi illud domum sue habitacionis vel alterius persone, sub penayperperorum XXV pro qualibet persona cuius fuerit dictum vinum, et sub penayperperis XXV pro quolibet patrono ligni qui aduceret dictum vinum, et sub

KNJIGA OSMA

491

i kacigu, pod prijetnjom kazne od jednog perpera za svaki oklop i od πest groπaza svaki samostrijel i za svako od naznaËenih oruæja. A za sve prije reËenomoraju se izabrati dva dobro upuÊena i Ëestita Ëovjeka, koji su duæni podprisegom iÊi i pregledati, prije nego spomenuta plovila isplove iz Dubrovnika, jeli sve propisano oruæje na plovilima. A isto tako na njihovu povratku. I nijednakondura ni barkuzij ni drugo plovilo ne smije isploviti iz dubrovaËke luke ako gaprije ne pretraæe reËeni sluæbenici, pod prijetnjom kazne od deset perpera zasvakog patruna dotiËnih plovila koji to prekrπi i za svaki put. A svaki od dvojicespomenutih sluæbenika mora od opÊinskog novca svaki mjesec odsad doMiholjdana dobiti groπ i polovicu od kazne.

LXXIX.

O mornarima svakog plovila - koje oruæje moraju sa sobom nositi - C

Isto tako, nareujemo i odreujemo da svaka barka i svako drugo plovilonakrcano trgovaËkom robom πto imaju ili Êe imati nosivost do dvadeset milijara,ubuduÊe na svakom putovanju koje Êe bilo kamo poduzeti, mora imati(sljedeÊe): patrun reËene barke ili plovila i svaki njegov mornar πtit, maË i kacigu,pod prijetnjom kazne od πest groπa za svako od naznaËenih oruæja. I povrh toga,patrun je reËene barke ili plovila duæan imati ili nositi na svakom putovanju dvasamostrijela ili dva luka i Ëetiri koplja, pod prijetnjom kazne od πest groπa zasvako od spomenutih oruæja. A nijedan patrun reËenih barki ili plovila ne smijeisploviti iz dubrovaËke luke ako ih prije ne pretraæe opÊinski sluæbenici odreeniza prije spomenute stvari, pod prijetnjom kazne od pet perpera za svakoga i zasvaki put.

LXXX.

O tome da se u Dubrovnik ne smije dovoziti strano vino i okazni za prekrπitelje - C

Isto tako, odreujemo i nareujemo da se nijedna osoba, ni graanin nistranac, bilo kojeg poloæaja i staleæa, ne usudi i ne drzne ni na koji naËin i ni uzkakvu izliku, ni sam ni preko drugoga, ni svojim ni tuim plovilom, dovesti nidati dovesti u Dubrovnik ili njegovu oblast, ni bilo gdje na Stonski rat, stranovino. Isto tako, vino koje raa na bilo kojem dijelu Stonskog rata ne smije sedovoziti u Dubrovnik ni u njegovu oblast radi prodaje, darivanja ili donoπenja usvoj ili tui dom, pod prijetnjom kazne od dvadeset pet perpera za svaku osobuËije je to vino i pod prijetnjom kazne od dvadeset pet perpera za svakog patrunaplovila koji bi dovezao spomenuto vino, i pod prijetnjom kazne od deset perpera

LIBER OCTAVUS

492

pena yperperorum X pro quolibet nauclerio dicti ligni, et yperperorum X proquolibet scribano dicti ligni, et yperperorum V pro quolibet marinario ipsiusligni, et sub pena yperperorum III pro quolibet bastasio qui portarent dictumvinum. Et quilibet possit accusare quemlibet contra predicta vel aliquodpredictorum facientem, et habeat medietatem banni si per eius accusacionem7

veritas poterit reperiri. Non preiudicando hoc8 Statutum libertati9 datecomittibus10 (sic) Ragusii per aliud Statutum veterem.

LXXXI.

Quod1 aliquis non possit conqueri de parte sua Puncte et depena contrafaciencium - C

Anno Domini M trecentesimo trigesimo septimo2, indicione quinta, dieduodecimo3 mensis martii4.

Nos Iacobus Gradonicus5, comes Ragusii, cum6 nostro Minori, Maiori et7

Generali Consilio dicte civitatis, et cum laudo populi sono8 campanarum9 moresolito congregati10, statuimus et ordinamus, quod nullus nobilis Ragusii11 habenspartem super Ponta Stanni12, a modo in antea possit conqueri coram d. comite,presente vel futuro, et suo Consilio quod non habeat racionabilem et iustampartem suam vel aliquam peticionem seu graciam petere vel inpetrare13 per sevel per alium, modo aliquo vel ingenio, sub pena yperperorum XXV pro quolibetcontrafaciente. Et nichilominus predicta firma perdurent.

LXXXII.

De1 caseo non portando alio quam Ragusium2

C

Item statuimus et ordinamus, quod quilibet Raguseus, vel qui pro Raguseodistringitur (sic), qui portare voluerit vel per alium mittere formadicum adaliquas partes seu loca quam Ragusium, videlicet a Cataro usque Iadram, solvatComuni pro dovana (sic) yperperum I3 pro quolibet miliari librarum.

KNJIGA OSMA

493

za svakog nokjera spomenutog plovila i od deset perpera za svakog pisaraspomenutog plovila i od pet perpera za svakog mornara tog plovila, i podprijetnjom kazne od tri perpera za svakog nosaËa koji bi nosio dotiËno vino. Aneka svatko moæe prijaviti svakoga tko prekrπi prije reËeno ili neπto od prijereËenog, i neka dobije polovicu od kazne ako se na temelju njegove prijaveuzmogne ustanoviti istina. S tim da ova odredba ne krnji povlasticu danudubrovaËkim knezovima po drugoj, starijoj odredbi.

LXXXI.

Da se nitko ne smije æaliti glede svog dijela Stonskog rata i okazni za prekrπitelje - C

Godine Gospodnje tisuÊu tristo trideset sedme, pete indikcije, dana 12.oæujka

Mi, Jakov Gradenigo, knez dubrovaËki, s Malim i Velikim i OpÊim vijeÊemovoga grada i uz odobravanje puka okupljenoga, po obiËaju, na glas zvona,odreujemo i nareujemo da se nijedan dubrovaËki plemiÊ koji ima dio naStonskom ratu odsad ubuduÊe ne smije æaliti pred gospodinom knezom,sadaπnjim ni buduÊim, ni VijeÊem da nema svoj pravi i pravedni dio, ni podnositikakav zahtjev, ni moliti ni ishoditi milost, sam ili preko drugoga, ni na kakavnaËin i ni uz kakvu izliku, pod prijetnjom kazne od dvadeset pet perpera zasvakog prekrπitelja. A prije reËeno neka uza sve to ostane na snazi.

LXXXII.

O tome da se sir ne smije nositi, osim u Dubrovnik

C

Isto tako, odluËujemo i nareujemo da svaki DubrovËanin ili onaj koji se dræiDubrovËaninom, ako htjedne nositi ili po drugome slati sir u neke krajeve ilimjesta, osim u Dubrovnik, to jest od Kotora do Zadra, OpÊini plati za carinujedan perper za svaku tisuÊu libara.

LIBER OCTAVUS

494

LXXXIII.

De1 quolibet mercato facto in Ragusio de mercantiis a XXyperperis supra,

quantum solvi debeat pro doana2

C

Item statuimus et ordinamus, quod de quacumque mercatantia3 que fiet inRagusio, a XX yperperis supra et de XX yperperis, solvatur Comuni pro doana(sic) grossum I÷4 pro quolibet centenerio5 (sic) yperperorum tam per venditoremquam per emptorem dictarum mercacionum6.

LXXXIV.

Supra moneta falsa

(De grossis contrafactis1)

Eodem2 anno et indicione quo supra, die sexto mensis decenbris3.Item statuimus et ordinamus, quod nulla persona cuiuscumque condicionis4

audeat vel5 presumat modo aliquo vel ingenio, per se vel per alium, in civitateRagusii et suo districtu6 seu alibi, facere seu fieri facere aliquam monetamsimilem, seu in illo conio seu lige (sic) que est illa que fit in Ragusio per Comune,sub pena de yperperis VC7 pro quolibet contrafaciente et qualibet vice, quamvisesset ita bona, sicut est illa que fit in Ragusio. Et quilibet possit accusarecontrafacientem, et habeat medietatem pene si per eius accusam veritas poteritreperiri. Et quicumque fraudaverit, seu7 falsificaverit, seu8 fecerit vel fieri feceritsimilem monetam et peioris9 argenti, comburetur ita quod moriatur. Et siaccusator inde fuerit, habeat de avere comunis yperperos C10, si per eiusaccusam veritas poterit reperiri. Et quicumque contrafecerit de dicta moneta velalio quecunque11 modo de ipsa acceperit, amputetur sibi manus dextra, ita quoda brachio penitus separetur. Et quincunque trabocaverit de dicta moneta usquein L12, solvat Comuni yperpera X. Et si trabucaverit a L yperperis supra, perdatquartum.

C

Anno Dominice nativitatis millesimo trecentesimo nonagesimo quarto, dievigesimo septimo mensis madii.

Nos Clemens Marini de Gotiis, rector Ragusii, cum nostro Maiori et MinoriConsilio, et cum laude populi in publica contione sono campane more solitocongregati, bono publico detrimentum patienti salubri remedio succurerecupientes, additione laudabili prescripto statuto de falsa moneta duximus

KNJIGA OSMA

495

LXXXIII.

Koliko se carine treba platiti po svakom trgovaËkom posluobavljenom u Dubrovniku u vrijednosti robe veÊoj od

dvadeset perpera

C

Isto tako, odreujemo i nareujemo da od svakog trgovaËkog posla πto sebude obavio u Dubrovniku iznad dvadeset perpera, i od dvadeset perpera,OpÊini za carinu plati groπ i pol za svaku stotinu perpera kako prodavatelj, takokupac te robe.

LXXXIV.

O laænom novcu

(O krivotvorenim groπima)

Iste godine i indikcije, dana πestog mjeseca prosincaIsto tako, odreujemo i nareujemo da se nijedna osoba, bilo kojega

poloæaja, ne usudi niti drzne, ni na kakav naËin i ni uz kakvu izliku, osobno nipreko drugoga, u gradu Dubrovniku i njegovoj oblasti ni drugdje, izraivati nidati izraivati koji novac sliËan, ili onoga kalupa ili smjese, kakav je onaj πto gaizrauje OpÊina dubrovaËka, pod prijetnjom kazne od petsto perpera za svakogprekrπitelja i za svaki put, makar bio iste vrijednosti kao i onaj koji se izrauje uDubrovniku. I da svatko moæe prijaviti prekrπitelja i da dobije polovicu od kazneako se temeljem njegove prijave uzmogne ustanoviti istina. A tko god izvrπiprijevaru ili krivotvori ili izradi ili dade izraditi sliËan novac i loπijeg srebra, da sespali tako da umre. A ako tko prijavi, da od opÊinskog prihoda dobije sto perperaako se temeljem njegove prijave bude mogla ustanoviti istina. A tko godkrivotvori novac ili takav na bilo koji naËin bude primao, da mu se odsijeËedesna ruka tako da se sasvim odvoji od lakta. A tko god zakine na teæini novcado pedeset perpera, da OpÊini plati deset perpera. A ako zakine viπe od pedesetperpera, da mu se oduzme Ëetvrtina.

C

Godine po roenju Gospodinovu tisuÊu tristo devedeset Ëetvrte, dana 27.svibnja

Mi, Klement Marinov GuËetiÊ, knez dubrovaËki, s Velikim i Malim vijeÊem iuz odobravanje puka okupljenog na javnom zboru, po obiËaju, na glas zvona,æeleÊi spasonosnim lijekom pripomoÊi javnom dobru koje trpi πtetu, ocijenilismo da hvalevrijednim dodatkom prije zapisanoj uredbi o laænom novcu valja

LIBER OCTAVUS

496

statuendum, quod quilibet noster officialis et quelibet alia persona civitatis etnostri districtus, teneatur et debeat sub vinculo sacramenti rumpere omnesgrossos falsos qui pervenerint ad eorum manus, si noluerint accusare illum velillos a quibus habuerunt illos.

LXXXV.

De salario alicuius officialis non valente interdici sivesequestrari ab aliquo creditore etc. (B in margine)

(Quod salarium alicuius ambaxatoris vel alicuius alteriusofficialis Comunis Ragusii non possit pro aliquo debito

sequestrari - C)

Anno1 Domini MCCC trigesimo octavo2, indicione VI3, die sexto decimofebruarii.

Nos Iacobus Gradonico (sic), comes Ragusii, cum nostri Minori, Maiori et4

Generali Consilio dicte civitatis, et cum laudo populi ad sonum campane inPlatea Comunis more solito congregato, statuimus et ordinamus, quod a modoin antea salarium alicuius ambasiatoris5 vel alterius cuiuscunque officialis seurectoris6 Comunis Ragusii soldum sive pagam, non possit modo aliquo velingenio, ad peticionem alicuius seu aliquorum suorum creditorum7, pro aliquodebito vel alia quacumque causa interdici, sequestrari vel in solutum accipi; nisihec fierent8 de voluntate creditoris seu creditorum suorum, inteligendo9 servitosalario.

LXXXVI.

Quod1 nullus Raguseus possit esse procurator in Ragusio proaliquo Catarensi - C

Eodem anno et indicione, die ultimo februarii.Item statuimus et ordinamus, quod nulla persona de Ragusio, cuiuscumque

condicionis2, possit esse procurator alicuius civis de Cataro coram d. comite etsua Curia contra aliquam personam, sub pena de yperperis XXV. Et hocstatutum duret, donec comune Cattari3 revocabit simile statutum quod inCattaro4 fecerunt contra Raguseos.

KNJIGA OSMA

497

odrediti da su svaki naπ duænosnik i svaka druga osoba iz Grada i naπe oblastiduæni i da pod obvezom prisege moraju uniπtiti sve laæne groπe koji bi im doπliu ruke ako ne bi htjeli prijaviti onoga ili one od kojih su ih dobili.

LXXXV.

O plaÊi nekog duænosnika na koju nijedan vjerovnik ne moæestaviti zabranu ni zapljenu itd. (B)

(Da se plaÊa bilo kojeg poslanika ili kojeg drugog duænosnikaOpÊine dubrovaËke ne moæe zaplijeniti ni za kakav dug - C)

Godine Gospodnje tisuÊu tristo trideset osme, πeste indikcije, dana 16.veljaËe

Mi, Jakov Gradenigo, knez dubrovaËki, s Malim, Velikim i OpÊim vijeÊemreËenoga grada i uz odobravanje puka okupljenog na opÊinskoj Placi, po obiËaju,na glas zvona, odluËujemo i nareujemo da se odsad ubuduÊe na prihod ili plaÊubilo kojeg poslanika ni bilo kojeg drugog duænosnika ni kneza OpÊinedubrovaËke ne moæe nikakvim naËinom i ni uz kakvu izliku, na zahtjev nekogili nekih njihovih vjerovnika za neki dug ili zbog bilo kojega drugog razlogastaviti zabrana, zaplijeniti je ili ovrπiti radi namirenja, osim ako to bude sprivolom njihova ili njihovih vjerovnika, podrazumijevajuÊi po isplati plaÊe.

LXXXVI

Da nijedan DubrovËanin ne smije u Dubrovniku bitizastupnik nekom Kotoraninu - C

Iste godine i indikcije, posljednjeg dana veljaËeIsto tako, odreujemo i nareujemo da nijedna osoba iz Dubrovnika, bilo

kojeg poloæaja, ne moæe biti zastupnikom nekom graaninu Kotora predgospodinom knezom i njegovim Sudom protiv bilo koje osobe, pod prijetnjomkazne od dvadeset pet perpera. I da ova uredba traje dok OpÊina kotorska neopozove istovjetnu uredbu koja je usvojena u Kotoru protiv DubrovËana.

LIBER OCTAVUS

498

LXXXVII.

De1 accusatis pro aliquo malefacto, non repertis in culpa,quod nullum iudicium solvant - C

Eodem anno et indicione, die XXVIII mensis marcii.Item statuimus et ordinamus, quod a modo in antea, si qua persona accusata

fuerit de aliquo malefacto seu maledicto, seu quod d. comes ex suo officio2

procederet contra aliquem per inquisicionem de aliquo maledicto seu malefacto,et ille talis qui fuerit accusatus vel contra quem d. comes ex suo officioprocederet, de dicto maleficio seu maledicto3 non reperietur culpabilis, nullumiudicium pro dicto malefacto seu maledicto solvere teneatur Comuni.

LXXXVIII.

De1 hiis qui habent cartam affictus supra aliquem quod noncredatur

nisi de affictu unius anni elapsi - C

Eodem anno et indicione et die.Item statuimus et ordinamus quod si aliqua persona habens aliquam cartam

notatam supra aliquem seu aliquos de aliquo affictu seu pensione alicuiuspossessionis, vinee vel terre, seu domus vel territorii, ad tempus vel inperpetuum, et non fecerit sibi satisfacio2 omni anno de dicto affictu seu pensionesecundum tenorem carte3 seu4 elapso anno, nullam habeat credenciam5 de dictoaffictu seu pensione, nisi pro uno anno preterito.

LXXXIX.

De1 hiis qui perintrant2 terrenum3 Comunis vel4 viam, et depena contrafaciencium. (B in margine)

Eodem anno et indicione5, die septimo iulii.Item statuimus et ordinamus, quod quecunque persona fecerit aliquod

laborerium ab hodie in antea ex quo perintraverit terenum6 vel stratamComunis, quod de quolibet digito qui reperiretur perintrasse, solvat Comuni propena yperperos C pro quolibet et qualibet vice, aut debeat proicere et destrueredictum laborerium.

KNJIGA OSMA

499

LXXXVII.

O optuæenima za neko zlodjelo - da ne plaÊaju sudskepristojbe ako im se ne utvrdi krivnja - C

Iste godine i indikcije, dana 28. oæujkaIsto tako, odreujemo i nareujemo: ako odsad ubuduÊe koja osoba bude

optuæena za neki prijestup djelom ili rijeËju, ili ako bi gospodin knez po vlastitojduænosti pokrenuo kazneni postupak protiv nekoga glede nekog prijestuparijeËju ili djelom pa se za tog optuæenika ili onoga protiv kojeg bi gospodin knezpo vlastitoj duænosti pokrenuo postupak, ne utvrdi da je kriv za reËeni prijestupdjelom ili rijeËju, da nije duæan za naznaËeni prijestup djelom ili rijeËju platitiOpÊini sudsku pristojbu.

LXXXVIII.

O onima koji imaju ispravu o najamnini πto im je netkoduguje: da im se priznaje samo najamnina jedne protekle

godine - C

Iste godine i indikcije i danaIsto tako, odreujemo i nareujemo: ako koja osoba koja ima neku

biljeæniËku ispravu o najamnini koju je netko duæan ili o najamnini ili zakupniniza neki posjed vinograda, ili zemlje, ili kuÊe, ili zemljiπta na odreeno vrijeme ilizastalno, a ta joj zakupnina ili najamnina nije svake godine podmirena premasadræaju isprave ili po isteku godine, neka joj se ne prizna niπta od tog zakupa ilinajamnine, osim za jednu minulu godinu.

LXXXIX.

O onima koji zadiru u opÊinsko zemljiπte ili put i o kazni zaprekrπitelje

Iste godine i indikcije, dana 7. srpnjaIsto tako, odreujemo i nareujemo: koja god bi osoba od danas ubuduÊe

podizala neku graevinu kojom bi uπla u opÊinsko zemljiπte ili put, neka za svakipalac ustanovljenog zadiranja, za kaznu OpÊini plati sto perpera, za svakoga i zasvaki put, ili da mora sruπiti i razoriti dotiËnu graevinu.

LIBER OCTAVUS

500

XC.

De1 cartis notarii registrandis - C

Anno Domini MCCCXLI, indictione2 VIIII3, die XXV ianuarii.Nos Philippus Beligno, comes Ragusii, vigilantes4 semper ad bonum et

quietum ac pacificum statum civitatis predicte, cum voluntate expressoconsensu sui Minoris, Maioris et Generalis conscilii5, et cum laudo populi inpublica6 concione7 sono campane more solito congregato, videntes ex hocuberiores8 fructus provenire, statuimus, quod omnia instrumenta debiti seupotestatis debiti vel donacionis9 habeant firmitatis10 usque ad annos XXX11, etab inde supra sint cassa et annullata12 nec alicuius vigoris13, nisi supradictainstrumenta infra supradictum spacium XXX annorum d. comiti et tribusiudicibus sue Curie et non paucioribus fuerint presentata14. Et tunc statimdebeant scribi in uno quaterno Comunis15 que ostendantur cuilibet viderevolenti. Et sic fiat singulis annis XXX, alias non valeant. Addicientes quoqueomnia supradicta instrumenta que sunt maiora XXX annis, supradictis d. comitiet iudicibus infra duos annos debere presentari; eundem terminum, silicetduorum annorum, ad presentandum omnia supradicta instrumenta minora16

XXX11 annis habere volumus, cum venerit ad predictum terminum annorumXXX11, et hunc terminum, silicet duorum annorum, intelligi volumus secundumin prima presentes; nolentes quod supradicta instrumenta seu aliquid desupradictis instrumentis producens seu presentans non teneatur firmare cum17

sacramento. Nisi dibitor18 vel alius quicumque, et quandocumque, in cuiuspreiudicium supradicta instrumenta fuerint presentata, vellet illi sacramentumdandi. Quidquid19 autem supra de instrumentis statuitur, non intelligatur deinstrumentis docium vel possessionem seu alterius cuiuscumque superius nonspecificati.

XCI.

De1 hiis qui possunt citari ad domum eorum habitationis - C

Statuimus insuper, quod per unum quodque instrumentum publicum velscriptum cancillarii2 Ragusii, quod vel quam haberet aliquis Venetus supraaliquem Raguseum hinc retro, possit Venetus citare ad domum Raguseum,addicientes: quod ab hodie in antea quicumque Raguseus se obligaverit perinstrumentum publicum vel scripturas cancillarii Ragusii “renunptians” (sic),possit citari ad domum, aliter non. Hoc sane statutum taliter moderantes, ut siquis apparens in iudicio cum instrumento “renunptians” (sic) petat aliquem citariad domum, primo cognoscat d.3 comes cum tribus iudicibus et non paucioribus4,per ydoneas probaciones5 quod ille talis citandus est in civitate Ragusii vel

KNJIGA OSMA

501

XC.

O biljeæniËkim ispravama - da se moraju upisati u knjigu - C

Godine Gospodnje tisuÊu tristo Ëetrdeset prve, devete indikcije, dana 25. sijeËnja

Mi, Filip Beligno, knez dubrovaËki, uvijek bdijuÊi nad dobrim i spokojnim imirnim stanjem prije spomenutoga grada, voljom i izriËitim pristankom Malog,Velikog i OpÊeg vijeÊa i uz odobravanje puka okupljenog na javnom zboru, poobiËaju, na glas zvona, videÊi da to raa joπ obilnijim plodovima, odreujemo dasve zaduænice, isprave o prijenosu potraæivanja i darovnice vrijede do tridesetgodina, a od tada ubuduÊe da budu ukinute i poniπtene i bez ikakve (pravne)snage; osim ako spomenute isprave u naznaËenom roku od trideset godina budupredoËene gospodinu knezu i trojici sudaca njegova Suda, i to ne u manjembroju. I da se odmah moraju upisati u opÊinsku knjigu da budu na uvid svakomukoji ih æeli vidjeti. I da tako bude svakih trideset godina, inaËe da gube vaænost.Dodajemo takoer da se sve prije reËene isprave koje su starije od tridesetgodina moraju predoËiti spomenutom gospodinu knezu i sucima u roku od dvijegodine; isti taj rok od dvije godine hoÊemo da imaju sve spomenute ispravemlae od trideset godina, kad im se navrπi prije naznaËeni rok od tridesetgodina, a ovaj rok, to jest od dvije godine, hoÊemo da se podrazumijeva u smisluprvog predoËavanja (to jest) htijuÊi da onaj koji podnosi ili predoËuje prije reËeneisprave ili neπto od gore reËenih isprava nije duæan potvrditi (ih) prisegom. Osimako bi duænik ili bilo tko drugi i bilo kad, na Ëiju bi πtetu bile predoËenespomenute isprave, traæio da mu se prisegne. ©to god se pak ovdje o ispravamaodreuje, neka se ne odnosi na isprave prÊije ili posjeda ili bilo Ëega drugog πtoovdje nije posebno naznaËeno.

XCI.

O onima kojima se moæe uputiti poziv na sud na kuÊunjihova stanovanja - C

Odreujemo povrh toga da za svaku javnu ispravu ili zapis dubrovaËkogakancelara πto bi ih neki MleËanin otprije imao na teret nekog DubrovËanina,MleËanin moæe uputiti DubrovËaninu poziv na kuÊu; dodajemo da odsadubuduÊe koji god se DubrovËanin obveæe javnom ispravom ili spisomdubrovaËkoga kancelara (uz klauzulu) "odriËuÊi se...", moæe mu se poziv uputitina kuÊu, a inaËe ne. UblaæujuÊi dakako ovu odredbu tako da ako netko tko sepojavi na sudu s ispravom (koja sadræi klauzulu) "odriËuÊi se" traæi da se nekomuuputi poziv na kuÊu, neka najprije gospodin knez s barem tri suca utvrdivaljanim dokazima da je taj koji se ima pozvati na sud u gradu Dubrovniku ili u

LIBER OCTAVUS

502

districtu et latitat, ne possit citari, et tunc citetur ad domum, aliter non. In hiisautem citacionibus observari statuimus eos terminos et ordines qui sunt servatitemporibus retroactis. Quicquid sane presentibus duobus statutis6 statuitur, sitfirmum et ratum ad beneplacitum civitatis Ragusii.

C

Item sequitur de citatione7.

Anno Domini millesimo CCC sexagesimo quinto, inditione tercia, die XImensis martii. In Maiori Consilio sono campane more solito congregato, cumlaudo populi in publica contione8, ut moris est, ad sonitum campanarumadunati. Aditio9. Aditum fuit capitulo primo tercii libri huic Statuto. Ex preceptisfiendis quod quociens fiet fides domino rectori et tribus iudicibus ad minus,quod aliqua persona, sive sit masculus sive femina que debeat citari, sit inRagusio vel suo districtu et latet ut non citetur, possit et debeat citari ad domumsue habitationis. Et terminus qui dabitur illi persone citando in domo, si sit inRagusio vel in suo districtu, sit in providentia domini rectoris et suorumiudicum, prout eis videbitur, ad comparendum coram dominio, habito respetu(sic) ad locum in quo erit persona citanda; et tam si comparuerit quam si noncomparuerit, procedatur secundum ordines Ragusii.

XCII.

Quod1 aliquis de Maiori Consilio Ragusii non possit facerebecchariam - C

Currente anno Domini MCCCXLII2, indicione decima.Nos Iohanes Fuscarinus, comes Ragusii, cum voluntate et expresso consensu

nostri Minoris, Maioris et Generalis Consilii, et cum laudo populi in publicaconcione3 sono campane more solito congregato, statuimus et firmamus quodnullus homo qui sit vel esse possit de Maiori Consilio, a modo in antea possitnec debeat facere beccariam4 nec stare ad faciendum scorticari carnes sivebestias, neque ad ponderandum carnes, neque stare ad tabulam becarie5 proponderando vel incidendo carnes aut pro recipiendo peccuniam vendicionis6

carnium, sub pena et ad penam yperperorum XXV pro quolibet et qualibet vicecontrafacientem. Et iusticiarii teneantur7 per sacramentum inquirere et accusarecontrafacientem; et eciam8 quelibet alia persona possit accusare facientemcontra9. Et habeant10 tam iusticiarii quam accusatores medietatem banni, si pereius accusam veritas poterit reperiri. Et super hoc totum quilibet contrafaciens11

sit cassus perpetuo de Maiori Consilio, et nullo modo possit habere officiumneque beneficium in Ragusio.

KNJIGA OSMA

503

(dubrovaËkoj) oblasti, i da se krije kako ne bi mogao biti pozvan na sud, pa dase tada poziv uputi na kuÊu, a inaËe ne. U ovim pak sudskim pozivima,odreujemo da se primjenjuju oni rokovi i propisi koji su se primjenjivali u proπlavremena. ©to god se, dakako, odreuje ovim dvjema odredbama neka bude nasnazi i obvezujuÊe na dobrobit grada Dubrovnika.

C

Slijedi isto o pozivu na sud

Godine Gospodnje tisuÊu tristo πezdeset pete, treÊe indikcije, dana 11.oæujka. U Velikom vijeÊu, okupljenom, po obiËaju, na glas zvona, uzodobravanje puka na javnom zboru okupljenog, kako je obiËaj, na glas zvona.Dodatak. Bilo je dodano prvom poglavlju treÊe knjige ovoga Statuta: popropisima koje treba donijeti neka svaki put kad se gospodinu knezu i baremtrojici sudaca pokloni vjera da se neka osoba, bilo muπka, bilo æenska, kojoj semora uputiti poziv, nalazi u Dubrovniku ili u njegovoj oblasti, a krije se kako nebi bila pozvana, poziv joj se moæe i mora uputiti na kuÊu u kojoj stanuje. A rokkoji Êe se dati toj osobi kojoj sudski poziv treba uputiti na kuÊu, ako se nalazi uDubrovniku ili u njegovoj oblasti, neka bude stvar prosudbe gospodina kneza injegovih sudaca, kako oni ocijene da se treba pojaviti pred vlastima, vodeÊiraËuna o mjestu gdje Êe biti osoba koju treba pozvati; neka se postupi podubrovaËkim zakonima bilo da se pojavi, bilo da se ne pojavi.

XCII.

Da nijedan Ëlan dubrovaËkog Velikog vijeÊa ne moæeobavljati posao mesara - C

TekuÊe godine Gospodnje tisuÊu tristo Ëetrdeset druge, desete indikcijeMi, Ivan Foscolo, knez dubrovaËki, voljom i izriËitim pristankom Malog,

Velikog i OpÊeg vijeÊa i uz odobravanje puka okupljenog na javnom zboru - nauobiËajeni naËin - na glas zvona, odluËujemo i potvrujemo da nijedan Ëovjekkoji jest ili moæe biti Ëlan Velikog vijeÊa, odsad ubuduÊe ne moæe niti smijeobavljati posao mesara, niti biti nazoËan deranju mesa ili æivotinja, niti vaganjumesa niti biti za tezgom mesnice radi vaganja i rasijecanja mesa, ili za primanjenovca od prodanog mesa, pod prijetnjom kazne i uz kaznu od dvadeset petperpera za svakog prekrπitelja i za svaki put. I da su justicijari pod prisegomduæni istraæivati i prijaviti prekrπitelja; da isto tako svaka druga osoba moæeprijaviti onoga koji to prekπi. A neka i justicijari i prijavitelji dobiju polovicu odkazne ako se po njihovoj prijavi uzmogne ustanoviti istina. I povrh svega ovoganeka svaki prekrπitelj bude zauvijek brisan iz Velikog vijeÊa, i neka ni na kojinaËin ne moæe dobiti sluæbu ni pogodnosti u Dubrovniku.

LIBER OCTAVUS

504

XCIII.

Si1 aliquis receperit ab aliquo vel aliqua serviciali aliquid indeposito, absque requisitione vel licencia domini vel patroni

sui, quod imputetur - C

Addicio2 presentis Statuti, tempore d. Philippi Horio3, honorabilis comitiscivitatis Ragusii, curente4 anno Domini MCCCXLVIII, indicione prima.

Nos Phylippus Horio, comes Ragusii, cum voluntate et expresso consensuMinoris, Maioris ac Generalis Consilii dicte civitatis, conllaudatione5 populi inpublica concione6 sono campane more solito congregato7, statuimus etfirmamus, quod de cetero quilibet servicialis, sive quelibet, qui vel que stabitcum aliqua persona ad serviendum quocumque modo, anno8, die vel mense,accepit9 aliquid de rebus illius cum quo sive cum qua stabit, inscio et inrequisitodomino sive patrono vel patrona sua cum quo sive cum qua stabit, aut contravoluntatem eius, sive quod patronus vel patrona eius dederint aliquid adsalvandum vel ad dandum sive ad gubernandum, et ille sive illa talis servicialis10

de re sibi data sive que commodata11 esset, aliud quam sibi patronus vel patronadixerit vel commisserit12 fecerit, sive contra voluntatem eius, quod imputetur eipro furto, et sic secundum formam Statuti de furtis debeat iudicari et puniri.

XCIV.

Quod1 pater possit testari omnia bona sua etc. - C

Addiccio2 intrascriptorum Statutorum, tempore magnifici et potentis viri d.Petri Iustiniani, honorabilis comitis civitatis Ragusii, sub anno Domini

MCCCXLVIIII3, indicione secunda.Nos Petrus Iustiniano (sic), comes Ragusii, cum voluntate et expresso

consensu sui Minoris, Maioris atque Generalis Consilii, et collaudo4 populi inpublica5 concione6 sono campane in Platea Comunis more solito congregato,considerantes quod Statutum Comunis, quod loquitur7 quod pater ad mortemdeveniens et habens heredes, non potest nisi usque ad quartam partem suorum,tam mobilium quam stabilium, ordinare, est contra omnes leges et bonos moreset contra liberum arbitrium ac eciam8 contra honorem patris, statuimus etordinamus, quod de cetero pater quilibet decedens habens heredes, possitdistribuere, ordinare ac testare9 omnia sua bona, tam mobilia quam stabilia,sicut, quomodo et ubi sibi placuerit ad voluntatem suam, ullo statuto seu Statuticapitulo hic10 retro facto in contrarium non obstante. Cum hac tamenaddicione11 quod, propter reverenciam12 sancti matrimonii, pater teneatur etdebeat dimictere13 cuilibet suo heredi quandam particulam bonorum suorum,quam particulam esse decernimus decimum de eo quod dicto heredi continget

KNJIGA OSMA

505

XCIII.

Ako netko primi πtogod u poklad od kojeg sluge ili sluπkinjebez pitanja ili dozvole njihova gospodara ili gazde, neka bude

okrivljen - C

Dodatak ovoj odredbi u vrijeme gospodina Filipa Horija, Ëasnoga knezadubrovaËkoga, tekuÊe godine Gospodnje tisuÊu tristo Ëetrdeset osme, prveindikcije

Mi, Filip Horio, knez dubrovaËki, voljom i izriËitim pristankom Maloga,Velikog i OpÊeg vijeÊa reËenoga grada, uz odobravanje puka okupljenog najavnom zboru, po obiËaju, na glas zvona, odreujemo i nareujemo da ubuduÊesvaki sluga ili svaka sluπkinja πto bude stanovao kod neke osobe da joj sluæi, nabilo koji naËin, bilo koje godine, dana ili mjeseca, uzme neπto od stvari onogakod kojeg bude stanovao bez znanja i pitanja gospodara ili gazde, ili svojegospodarice, kod kojeg ili kod koje bude stanovao, ili protiv njihove volje, biloda njihov gospodar, ili gospodarica, πtogod dade na Ëuvanje, ili radi uruËenja iliupravljanja, a taj sluga, ili ta sluπkinja, s danom im ili povjerenom stvari uËinidrugo od onoga πto im gospodar, ili gospodarica, rekne ili naredi, ili protiv voljegospodara, neka se okrivi za krau, i tako se po propisima uredbe o kraamamora osuditi i kazniti.

XCIV.

Da otac moæe oporukom raspolagati o svim svojim dobrimaitd. - C

Dodatak niæe zapisanih odredaba u vrijeme uzviπenog i moÊnog muæagospodina Petra Giustinianija, Ëasnoga kneza OpÊine grada Dubrovnika, u

godini Gospodnjoj tisuÊu tristo Ëetrdeset devetoj, druge indikcijeMi, Petar Giustiniani, knez dubrovaËki, s privolom i izriËitim pristankom

Malog, Velikog i OpÊeg vijeÊa i uz odobravanje puka okupljenog na javnomzboru na opÊinskoj Placi, na uobiËajeni naËin, na glas zvona, ocjenjujuÊi da jeopÊinska odredba koja govori da otac koji ima baπtinike, kad mu kucne smrtniËas, ne moæe oporuËno raspolagati nego samo o Ëetvrtini svojih dobara, kakopokretnih, tako nepokretnih, protiv svih zakona i dobrih obiËaja i protivslobodne volje, a takoer i protiv oËinske Ëasti, odreujemo i nareujemo dasvaki otac koji ima baπtinike moæe na samrti podijeliti, raspolagati i oporuËiti svusvoju imovinu, kako pokretnu, tako nepokretnu, kako, na koji naËin i gdje senjemu svidi, po svojoj volji, bez obzira na ijednu prijaπnju odredbu ili glavuStatuta πto se tomu protivi. Uz ovaj pak dodatak: da je, radi poπtovanja sveteæenidbe, otac duæan i da mora ostaviti svakom svom baπtiniku neki mali diosvoje imovine. Taj mali dio odreujemo da bude desetina onoga πto reËenom

LIBER OCTAVUS

506

in parte et pro parte sua. Et quod ille talis heres cui a patre non esset dimissumdecimum, ut dictum est, post mortem patris ipso facto habeat ipsam particulamsive decimum. Et illa pars sive particula que a patre relicta esset heredi, sit firmaperpetuo ipsius heredis, et quod alius heres in illo lasso non possit facere velmovere eidem questionem, nec partem petere aliquo modo vel ingenio;remanendo semper Statuti capitulo de possedio in suo robore, secundumantiquum14 Statutum.

C

Anno Domini millesimo trecentesimo sexagesimo quinto, indicione tercia,die vigesimo mensis novembris. Cum expresso consensu Minoris et MaiorisConsilii, et cum laudo populi in publica contione sono campane in PlateaComunis more solito congregati, hoc presens Statutum fuit declaratum: quodquilibet qui habet partem in Puncta et in Stagno, deveniens ad mortem a modoin antea, sic habendo heredes sicut non habendo heredes, possit testari etordinare partem suam Stagni et Puncte ad sue beneplacitum voluntatis, eo modoquo potest testari et ordinare bona sua civitatis Ragusii, reservando semperparticulam que debetur heredi, secundum Statutum Ragusii, et onera ad quetenentur vel tenebuntur dicte partes Comuni Ragusii. Et salvo possediodominarum, secundum ordinem Ragusii.

XCV.

De1 successionibus mulieris etc. - C

Item statuimus et ordinamus, quod quelibet mulier non habens heredespossit usque ad medietatem sui perchivii2, quod habuisset pro sua maritacione3,dispensare et testari prout et sicut sibi placuerit. Residuum dicti perchivii2

deveniat ad patrem si patrem habuerit. Et si non habuerit patrem et habueritmatrem, et perchivium exiverit de bonis matris, deveniat ad matrem. Et simatrem non haberet modo predicto et habuerit fratres, deveniat ad fratres prorata. Et si fratres non haberet et haberet sorores non maritatas, deveniat ad ipsassorores non maritatas. Et si sorores non maritatas non haberet, et haberetnepotes, filios videlicet fratris, deveniat ad ipsos nepotes masculos. Et si casusesset quod dicta testatrix non haberet patrem, matrem, fratres, sorores etnepotes modo predicto, ipsa4 testatrix possit testeri et ordinare ac dispensaretotum suum perchivium ad suam voluntatem, secundum antiquum Statutum etconsuetudinem. Et omne aliud statutum contra hoc factum sit cassum et vanumperpetuo.

KNJIGA OSMA

507

baπtiniku pripada kao njegov dio i udjel. I da onaj baπtinik kojemu otac ne biostavio desetinu, kako je reËeno, nakon oËeve smrti na temelju same te Ëinjenicedobije taj mali dio, to jest desetinu. A taj dio, to jest mali dio koji bi otac ostaviobaπtiniku, neka zauvijek pripada tomu baπtiniku, i drugi ga baπtinik glede toglegata ne smije utuæiti ni pokretati parnicu ni (od njega) traæiti, ni na kakav naËinni uz bilo kakvu izliku, s tim da uvijek po staroj odredbi ostaje na snazi poglavljeo (æeninu) pravu posjeda.

C

Godine Gospodnje tisuÊu tristo πezdeset pete, treÊe indikcije, danadvadesetog mjeseca studenog. S izriËitim pristankom Maloga i Velikog vijeÊa iuz odobravanje puka okupljenog na javnom zboru na opÊinskoj Placi, nauobiËajeni naËin na glas zvona, bila je proglaπena ova odredba: da svatko tkoima dio na Ratu i u Stonu, kad se nae na samrti, odsad ubuduÊe, bilo da imabaπtinike, bilo da ih nema, moæe oporuËiti i raspoloæiti sa svojim dijelom u Stonui na Ratu po miloj volji, na takav naËin kako moæe oporuËiti i raspolagati svojomimovinom u Dubrovniku, ostavljajuÊi uvijek mali dio koji je obvezan baπtinicimapo dubrovaËkom Statutu, i za obveze koje terete ili Êe teretiti reËene dijeloveprema OpÊini dubrovaËkoj. I s tim da ostaje na snazi æenin posjed, podubrovaËkom propisu.

XCV.

O nasljeivanjima æenine imovine itd. - C

Isto tako odluËujemo i nareujemo da svaka æena koja nema baπtinika, moæeraspoloæiti i oporuËiti do polovice svoje prÊije koju je dobila za svoju udaju, kakojoj se svidi. Ostatak reËene prÊije neka pripadne ocu, ako bude imala oca. A akone bude imala oca, a bude imala majku te prÊija bude potjecala iz majËinihdobara, neka pripadne majci. A ako ne bi imala majke, u prije reËenom smislu,a imala bi braÊu, neka razmjerno pripadne braÊi. A ako ne bi imala braÊe, a imalabi neudanih sestara, neka pripadne tim neudanim sestrama. A ako ne bi imalaneudanih sestara, a imala bi neÊake, to jest bratove sinove, neka pripadne timmuπkim neÊacima. A ako bi bio sluËaj da reËena oporuËiteljica ne bi imala oca,majke, braÊe, sestara ni neÊaka, u prije reËenom smislu, sama oporuËiteljicamoæe oporuËiti i raspodijeliti i raspolagati Ëitavom svojom prÊijom po svojojvolji, prema starom Statutu i obiËaju. A svaka druga uredba donesena protivovoga, neka bude ukinuta i zauvijek nevaæeÊa.

LIBER OCTAVUS

508

XCVI.

De1 possessionibus stabilibus non dimittendis regulismendicantium, et de modo servando in his

que relinquuntur - C

Item, nos Petrus Iustinianus2 etc. statuimus et firmamus, quod de cetero nullapersona possit vel debeat dimictere3 aliquam possessionem stabilem alicuiregule mendicancium4. Et quod si qua persona esset, que deinceps dimicteret5

aliquam possessionem stabilem alicui dictarum regularum, quod d. comes cumsuo Minori Consilio et tribus procuratoribus bonis et legalibus ac Deumtimentibus, eligendis per d. comitem et per suum Minus Consilium, teneantur etdebeant illam talem possessionem que dimissa esset alicui dictarum regularum,facere vendi infra duos annos et deliberari, a die videlicet dicti lassi facti. Etdenarii vendicionis6 dicte possessionis debeant dari et distribui illi regule ubiordinatum esset a testatore, aut in rebus commestibilibus7, si necessitatemvictus haberet, aut in aliis rebus magis necessariis ipsi ecclesie8, sicut dictis tribusprocuratoribus videbitur. Verumtamen, si apud dictos procuratores remaneretaliquod precium dictorum denariorum, quod ipsi procuratores debeant depresenti illos denarios dare et distribuere, aut pauperibus et piis personis, sive inmaritacione orfanarum9 et pauperum mulierum, vel aliis rebus magis necessariis,ut eis videbitur, non differendo ad dispensandum omnes donec eas10

remanxerit11 aliqua pecunia ex vendicione12 dicte possessionis.

XCVII.

De1 carbonosis et aliis transformationibus proibitis et decontrafacientibus

Item, nos Petrus Iustinianus, comes predictus, quum sepius contingebat quodin festis Pasche rexurreccionis2 Domini nostri Ihesu Christi3, quam plures, imo4

multi cum slavinis5 et aliis rebus se crabanossos6 faciebant de propria forma adalias formas habominabiles et turpissimas transferentes, et sub illa spetie7 multamala et enormia fiebant et fieri poterant, propter que risse8, discessiones9 etscandala nascebantur, quod erat displicibile multis et pluribus hodiosum10,volentes abusioni huiusmodi obviare, statuimus et firmamus, quod de ceteroaliqua persona, tam in dictis festivitatibus quam alio quocumque11 tempore, senon debeat cum slavinis5 vel aliis rebus, modo aliquo vel ingenio, facerecarbonossum12 nec se13 de forma propria transformare. Et qui contrafecerit,solvat qualibet14 vice pro banno yperperos quinquaginta, et accusator habeatmedietatem banni si propter eius accusam poterit veritas reperiri, et teneatur eide credencia15.

KNJIGA OSMA

509

XCVI.

O nekretninama koje se ne smiju ostaviti prosjaËkimredovima i o naËinu kojeg se treba pridræavati

u stvarima koje se ostavljaju - C

Isto tako, mi, Petar Giustiniani itd., odluËujemo i potvrujemo da ubuduÊenijedna osoba ne moæe i ne smije ostaviti nijednu nekretninu nijednomprosjaËkom redu. A ako bi bila koja osoba koja bi ubuduÊe ostavila nekunekretninu kojem od dotiËnih prosjaËkih redova, gospodin knez i Malo vijeÊe itri zakonita, dobro upuÊena i bogobojazna prokuratora, izabrana od gospodinakneza i Maloga vijeÊa, duæni su i moraju taj posjed, koji bi bio ostavljen nekomod tih redova, dati prodati i u roku od dvije godine od reËenog zapisaraspodijeliti. A novac od prodaje tog posjeda mora se dati i podijeliti onom redugdje bude odredio oporuËitelj, ili u æiveænim namirnicama, ako bi (redu) bilapotrebna hrana, ili u drugim stvarima potrebnijim samoj Crkvi, kako ocijene tridotiËna ovlaπtenika. Meutim, ako bi kod reËenih ovlaπtenika ostalo πto od tognovca, ti ovlaπtenici moraju taj novac smjesta dati i podijeliti siromasima ipoboænim osobama, ili za udaju sirotica i siromaπnih æena, ili za drugepotrebnije stvari, kako oni ocijene prikladnim, ne odgaajuÊi raspodjelu svedokle god bude ikakva novca od prodaje toga posjeda.

XCVII.

O onima koji stavljaju krabulje i preruπavaju se u zabranjenelikove te o kazni za prekrπitelje

Isto tako, mi Petar Giustiniani, prije reËeni knez, jer se Ëesto dogaalo da suo blagdanima UskrsnuÊa Gospodina naπega Isusa Krista, poneki, Ëak mnogi,stavljali krabulje s gunjevima i drugim stvarima te svoj lik preruπavali u drugeodvratne i vrlo ruæne likove, a u tom prizoru dogaala su se i mogla se dogoditivelika i prevelika zla, zbog kojih su se izraale tuËnjave, svae i sablazni, πto semnogima nije svialo a veÊini je bilo odvratno, htijuÊi stati na put takvojzlouporabi, odluËujemo i potvrujemo da se ubuduÊe nijedna osoba, kakoprigodom naznaËenih blagdana, tako ni u bilo koje drugo vrijeme, ne smijezakrabuljivati gunjevima ni drugim stvarima, ni na koji naËin i ni uz kakvu izliku,niti preruπavati vlastiti lik. A tko to bude krπio, neka svaki put za globu platipedeset perpera, a neka prijavitelj dobije polovicu od globe ako se na temeljunjegove prijave bude mogla ustanoviti istina, i neka mu se ime Ëuva u tajnosti.

LIBER OCTAVUS

510

XCVIII.

Privilegium1 Venetiarum ad Raguseos - C

Exemplum licterarum2 transmissarum per duchale dominium VenetiarumComuni Ragusii, in MCCCLVIII, indictione XI3, die XXV mensis ianuarii, insecundo regimine egregii et potentis4 viri d. Marchi Superancio5, honorabilis

comitis6 Ragusii, opere cuius beneficium in dictis licteris contentum fuitsapienter et amicabiliter procuratum.

Iohannes7 Delphino, Dei gracia Veniciarum8, Dalmacie9 atque Chroacie10

dux, dominus quarte partis et dimidie tocius imperii Romanie, nobili ac sapientiviro Marcho Superancio, de suo mandato comiti Ragusii, ac prudentibus viris,iudicibus, Consilio et Comuni Ragusii, fidelibus dilectis, salutem et dilectionisaffectum. Scripsistis nobis per licteras11 vestras datas Ragusii penultimodecembris proxime12 elapsi, consolationem per vos receptam de adventu etprovisionibus nobilium virorum Pauli Lauredani et Andree Contareni,procuratorum Sancti Marci, dilectorum civium et provisorum nostrorum,ostendentes13 provisiones eorum ad conservationem vestram salubriter etutiliter respondisse, quod nobis gratum fuit multipliciter et acceptum.Denotastis etiam14 nobis promptam15 disposicionem16 et fidelitatem vestram adquoslibet nostros honores, condolendo de novitate Iadre, et offerendo vosamplissime ad quecunque sint nostri honoris et status. Quod quidem apud vosnovum nullatenus reputamus, quia semper in omni statu et tempore puradevotio et sincera fidelitas vestra id monstravit amplius per effectum.Nichilominus laudabile propositum vestrum exinde plurimum commendamus etlicet antea ad conservationem et bonum vestrum, velut dilectissimorum filiorumessemus, et esse intendamus tota mente dispositi, tamen ad id nos redidistis17

merito promptiores. Significantes vobis18 pro consolatione vestra quod, tam proSclavonia quam pro Culpho, fecimus et continue facimus potenter armatam,cuius pars iam exivit, et ad expedicionem19 capitanei generalis et aliarumgalearum sollicite intendimus, ita quod honor vester ac conservatio, et bonumvestrum20 et aliorum nostrorum fidelium poterit, favente Domino, viriliterprocurari. Super facto autem peticionis vestre possendi navigare, declaramusvobis quod, sicut scitis, beneficium ipsum non inmerito21 carissimumextimantes, nunquam extra nos et terram nostram illico concedere voluimus,sed reputantes vos non extraneos, ymmo tamquam nos ipsos pro pura ac magnadevotione22 et fidelitate vestra, ac volentes eundem amorem et curam erga vos,quemadmodum ad patriam propriam gerere, peticionem23 ipsam benigneduximus admittendam. Ita quod omnes Ragusei nati in Ragusio et ex eis decetero nascituri sint cives nostri Veniciarum24, et possint mercari25 tamquamcives Veneti, navigando cum navigiis nostris, tenendo in hoc talem modum,quod aliquis extrinsecus vel forensis, habitator Ragusii, qui non habitasset ibiannis viginti26 quinque suportando onera et factiones Ragusii, prout faciuntnostri in Veniciis (sic), non includatur in beneficio supradicto, et subiacendo

KNJIGA OSMA

511

XCVIII.

Povlastica mletaËka DubrovËanima - C

Prijepis pisma upuÊenog od Vlade mletaËkog duæda OpÊini dubrovaËkoj,godine tisuÊu tristo pedeset osme, jedanaeste indikcije, dana 25. mjeseca

sijeËnja, za druge uprave vrsnog i moÊnog muæa gospodina Marka Superancija,Ëasnoga kneza dubrovaËkoga, koji je svojim zalaganjem mudro i prijateljski

isposlovao povlasticu sadræanu u reËenom pismu.van Dolfin, miloπÊu Boæjom duæd Venecije, Dalmacije i Hrvatske,gospodar jedne i pol Ëetvrtine carstva Romanije, plemenitomu imudrom muæu Marku Superanciju, po njegovoj odluci knezudubrovaËkomu, i razboritim muæevima, sucima, vijeÊu i OpÊinidubrovaËkoj, ljubljenim podanicima, pozdrav i iskaz naklonosti.Pisali ste nam u svojem pismu, datiranom u Dubrovnikupretposljednjeg dana prosinca netom proteklog, o ohrabrenju kojesu vam priËinili dolazak i dalekovidna briæljivost plemenitihmuæeva Pavla Loredana i Andrije Contarinia, prokuratora SvetogaMarka, naπih ljubljenih graana i providnika, oËitujuÊi kako su

njihovi dalekovidni koraci spasonosno i korisno odgovarali vaπem odræanju, πtonam je bilo viπestruko drago i ugodno. Izrazili ste nam takoer svoje spremnoraspoloæenje i vjernost u svim poËastima prema nama, æaleÊi zbog novosti izZadra i nudeÊi se svesrdno u svemu πto se tiËe naπih poËasti i poloæaja; mi tonipoπto ne dræimo novim jer je to vaπa neokaljana odanost i iskrena vjernostuvijek i u svakoj prilici i vremenu viπe puta uËinkovito pokazala. Uza sve to, vaπanam je pohvalna ponuda zato nadasve draga, pa iako smo i prije bili za oËuvanjei dobrobit vas kao preljubljenih sinova i svom duπom to kanimo biti, ipak ste naszasluæeno uËinili joπ spremnijim na to. Dajemo vam na znanje, za vaπeohrabrenje, da smo, kako za slavenske zemlje, tako za Jadran, spremili ineprestano opremamo jako brodovlje, a njegov je dio veÊ zaplovio; i predanopripremamo pohod vrhovnog zapovjednika i ostalih galija, tako da se, uzGospodinovu pomoÊ, uzmogne uspjeπno pobrinuti za vaπu Ëast i odræanje idobrobit vaπu i ostalih naπih podanika. ©to se pak tiËe vaπe molbe da moæeteploviti, izjavljujemo vam da, kao πto znate, tu povlasticu s pravom dræeÊinajdragocjenijom nismo nikada htjeli odobravati strancima, ali kako na vas negledamo kao na strance, nego dapaËe, zbog vaπe Ëiste i velike odanosti ivjernosti, kao na sebe same, pa htijuÊi prema vama gajiti istu ljubav i skrb kaoprema vlastitoj domovini, ocijenili smo da tu molbu valja dobrohotno prihvatiti.Tako da svi DubrovËani roeni u Dubrovniku i oni koji Êe se od njih roditi, budunaπi mletaËki graani i da mogu trgovati kao mletaËki graani, ploveÊi s naπimbrodovima, postupajuÊi pri tome ovako: da se u gore reËenu povlasticu neukljuËi nijedan Ëovjek izvana ili stranac, dubrovaËki stanovnik koji tu ne bistanovao dvadeset i pet godina, podnoseÊi u Dubrovniku obveze i radove kaoπto Ëine naπi u Veneciji i da bude podloæan svim mletaËkim zakonima. Ta je pak

LIBER OCTAVUS

512

omnibus ordinibus Veniciarum. Que quidem gracia sollempnissime acgraciosissime completa et firmata est in omnibus consiliis oportunis. Undecivitas Ragusii et omnes cives ipsius a modo notabile membrum et parsVeneciarum possunt clarissime reputari. Ceterum denotamus vobis quod circaconservationem et favorem vestrum continue vigilantes, mandavimus capitaneonostro, iuxta votum vestrum, quod ordinet ut due ex suis galeis aliquandoveniant ad vos pro securitate et consolatione vestra, ita quod semper Dei graciaet favore nostro amplius sperare potestis.

XCIX.

De1 pena illorum qui impetrant aliquam graciam, officium veldominium

(Totum caput abest in C)

Anno Domini millesimo CCCLVIII, indictione XI, die V mensis marcii.Nos Petrus de Ragnina, Marinus de Bona, Iohannes Pauli de Gondola,

rectores civitatis Ragusii, de voluntate et expresso consensu Minoris et MaiorisConsilii, et cum laudo populi in publica contione, statuimus et firmamus, quodnullus Raguseus vel qui pro Raguseo se vocat, possit vel debeat modo aliquo velingenio per se vel per alium, petere vel recipere aliquam graciam, vel officiumvel regimen, sive aliquod dominium alicuius terre, ville vel insule sive loci, inRaguseo (sic) vel extra Ragusium, ab aliqua persona, sub pena vite et amictenditotum suum. Et qui accusaverit contrafacientem, habeat medietatem omniumbonorum illius contrafacientis, si per eius accusam veritas poterit reperiri. Salvode illis officiis que dantur per Maius et Minus Consilium, secundumconsuetudines antiquatas. Et quod nullus possit facere venire aliquam licteram,per se vel per alium, ab aliqua persona contra ordinem hunc, sub pena antedicta.

KNJIGA OSMA

513

milost bila najsveËanije i najljubaznije prihvaÊena i potvrena u svimodgovarajuÊim vijeÊima. Stoga se na grad Dubrovnik i sve njegove graaneodsad moæe sasvim oËito gledati kao na znaËajnog Ëlana i dio Venecije.Uostalom, priopÊavamo vam da smo bdijuÊi neprestano nad vaπim odræanjem izaπtitom, naπemu zapovjedniku po vaπoj æelji izdali nalog da naredi da dvije odnjegovih galija ponekad dou k vama za vaπu sigurnost i ohrabrenje, tako dauvijek, uz Boæju milost i naπu naklonost, moæete i dalje biti u nadi.

XCIX.

O kazni za one koji ishode koju povlasticu, sluæbu ili vladanje

B

Godine Gospodnje tisuÊu tristo pedeset osme, jedanaeste indikcije, dana 5.oæujka

Mi, Petar Ranjina, Marin BuniÊ, Ivan Pavlov GunduliÊ, knezovi gradaDubrovnika, uz privolu i izriËiti pristanak Malog i Velikog vijeÊa i uzodobravanje puka na javnom zboru, odluËujemo i potvrujemo da nijedanDubrovËanin ni tko sebe naziva DubrovËaninom ne moæe niti smije bilo kojimnaËinom ni uz bilo kakvu izliku, sam ili posredovanjem drugoga, traæiti iliprihvatiti neku povlasticu ili sluæbu, ili upravu ili koje vladanje nad nekomzemljom, selom ili otokom, ili mjestom u Dubrovniku ili izvan Dubrovnika, odbilo koje osobe, i pod prijetnjom smrtne kazne i gubitka svega πto ima. A tkoprijavi prekrπitelja, da dobije polovicu svih prekrπiteljevih dobara ako setemeljem njegove prijave bude mogla ustanoviti istina. Od toga se izuzimaju onesluæbe koje po starim obiËajima dodjeljuju Veliko i Malo vijeÊe. I da nitko, samni posredovanjem drugoga, ne smije ishoditi koje pismo protivno ovoj odredbiod bilo koje osobe, pod prijetnjom prije naznaËene kazne.

NOTAE - LIBER PRIMUS

514

Prooemium1 C. inditionis 2 C. vicessimo 3 C. dictioni 4 C. velud 5 C. nequitia 6 C. voluerunt 7 B.

malefficia 8 C. opprimere 9 C. obviabit 10 B. quecquam 11 C. corroborat 12 B. paciffico 13 B. deffectiva 14 C. etiam 15 C. loco verborum: “beatissimi Marci evangeliste, et gloriosimartiris Blasii, domini ducis et communis Veneciarum, bonum”, leguntur: “beatissimiBlasii, protectoris huius civitatis nostre Ragusii et ad bonum” 16 C. statum dicte 17 C.laudationem 18 C. quam 19 C. tam

I.1 B. L(iber) I. 2 C. conservationem 3 C. contione 4 C. sonum 5 C. eclesiam 6 C. eclesie

7 C. salva 8 C. sacramento regiminis 9 verba: “secundum quod continetur in capitularifidelitatis” deficiunt in C.

II.1 C. solempniter 2 C. videlicet pro dominio et 3 B. silicet 4 C. candellis 5 C. epyphania

6 C. candellis 7 C. monachos 8 C. palatio 9 C. dua 10 C. qnqa 11 C. etiam 12 C. eclesie 13 B.Sabbo 14 C. etiam 15 C. fiant 16 C. quotiens 17 C. dyaconus 18 C. subdyaconus

IV.1 C. servitio

VI.1 C. evidentiorem 2 C. yrco 3 C. in providentia

IX.1 C. etiam 2 C. “ypp.duo” correctum in “duos” in utroque loco 3 C. eclesie 4 C.

resurectionis

X.1 C. barcca 2 C. anni pro 3 C. vult ipse

XI.1 C. Umble

XII.1 C. pro barca qualibet 2 C. eas 3 C. sed 4 C. nil 5 C. laycus 6 C. “de viagio vel de viatico”

inter “que veniunt” et “in Rag.” 7 C. lignis quantum 8 C. illis lignis

XIII.1 C. arboratio 2 C. de inde 3 C. Iovenaço 4 C. Bestiçe 5 C. quacumque 6 C. navicant

7 C. eclesie 8 C. nil

NOTAE - LIBER PRIMUS

515

XIV.1 C. queque

XV.1 C. Ragusino

XVI.1 C. et 2 C. vaca 3 C. per siccam 4 B. peciam peciam (sic)

XVII.1 C. eclesie 2 C. feresteriis 3 C. sed 4 C. “CCL” 5 C. et de 6 C. quinta bis 7 C. marcii 8 C.

madii 9 C. blada 10 C. pitantario 11 C. distintius 12 C. optinet 13 C. eius nuncius 14 C. capud15 C. nuntio

XVIII.1 C. barca 2 C. recipit 3 C. debent 4 C. Umbla 5 C. venerit 6 C.Umble

XIX.1 C. eclesie 2 C. rationem 3 C. nichil

XX.1 C. missitacione etiam

XXI.1 C. et de 2 C. monasterii 3 C. Lacrimonensis 4 C. Lacrimonensi 5 C. si etiam si 6 C.

Umbla 7 C. facere custodiri 8 C. eclesie 9 C. layci 10 C. Lacrimonense 11 C. nihil 12 C. debetde 13 C. balantiis 14 C. viri Marci 15 C. congregatus 16 C. sonitum

XXII.1 C. eclesia 2 C. debet 3 C. coppellos

XXIII.1 C. aliud 2 C. eclesie 3 C. recepit 4 B. que 5 C. platea 6 C. intelligitur 7 C. marinaritiam

8 C. currente 9 C. mercationum 10 B. debeat 11 C. mercationes 12 C. currente 13 C.precedenti sive in sequenti 14 C. verba: “dicatur quod eligantur tres procuratores SancteMarie Maioris” omissa 15 C. eadem, B. actoritatem (sic) 16 C. et unus 17 C. eclesia 18 C.Sacco

XXIV.1 C. eclesie 2 C. rationem 3 C. petendam 4 C. eclesie 5 C. eclesia 6 C. etiam 7 C.

redditibus 8 C. pigneraverint 9 C. sustinere 10 C. verberatio 11 C. et utilitatem 12 C. eclesie13 C. eliguntur 14 C. fortium

NOTAE - LIBER PRIMUS

516

XXV.1 C. redditu 2 C. balantiarum 3 C. rubris

XXVI.1 C. scirones 2 C. eclesie 3 C. ceperit 4 C. dividere 5 C. eclesie 6 C. si 7 C. resurrectionis

8 C. XII 9 C. resurrectionis 10 C. naucleriis qui 11 C. yperpero uno 12 B. lapicides 13 C.immundiciem 14 C. eclesiam 15 C. imundiciem 16 C. verumtamen de bonis 17 C.componere 18 C. apud 19 C. et de 20 C. campanis

XXVII.1 C. eclesie 2 B. a dividendum, C. et dividendum 3 C. eclesia 4 C. habere follaros 5 C.

etiam 6 C. resurrectionis

XXVIII.1 B. De, quod 2 C. eclesia 3 C. eclesie 4 C. Resurrectionis 5 C. miliarenses

XXIX.1 C. servitio 2 C. servitio 3 C. expensam 4 C. Umblam 5 C. rationem 6 B. angarario (sic),

7 C. servitio

XXX.1 C. corrium 2 C. Umble 3 B. octos (sic) 4 C. Epyphaniam

XXXI.1 C. sacristanus 2 C. eclesie 3 C. recipiat

XXXII.1 C. servitium 2 C. querere manifestare

XXXIII.1 C. habeat 2 C. salario 3 C. etiam 4 C. venerit 5 C. margariosio

XXXIV.1 C. ripariis 2 C. quereret, sibi 3 C. qui 4 B. sit, C. si

NOTAE - LIBER SECUNDUS

517

V. B.1 B. “comes” ubique deletum et in rasura scriptum “rector” 2 B. “d. nostri ducis”

deletum 3 B. “iudicum - populi” cancellatum 4 B. “S. Michaelem - usque ad” cancellatum

V. C.1 C. “quod quotienscunque - conscientiam” scriptum manu recentiori in rasura

VII.1 C. rationes 2 C. rationes 3 C. comuis 4 C. grosso 5 C. grosso 6 C. teneatur 7 C. “Millo

CCCX” 8 C. Gradanicum 9 C. Ragusinum 10 C. condempnationibus 11 B.C. fuerint sinâte12 B. boni 13 B. placario 14 C. rationes 15 C. citius 16 C. cum suo 17 C. verba: “Et fidelis ero”... usque od finem capituli desunt.

VIII.1 C. sacramentum qui 2 C. sale 3 C. hoc contra 4 C. contro 5 C. citius 6 C. rationem

7 C. verba: “et fidelis ero” usque ad “iuratum” desunt

IX.1 C. citius 2 C. offitio 3 C. rationem 4 C. qui 5 C. verba: “Et fidelis ero” usque ad “ab

omnibus observetur” desunt; loco eorum post verbum “completum” legitur: “Adhonorem individue trinitatis et beati Blasii protectoris nostri, et ad augmentum et bonumstatum Ragusii”

X.1 C. iuvabo amicum 2 C. quattuor 3 C. et d. comiti 4 B. aliquem 5 B. unum 6 C. aduxerit

7 C. adducam ilum 8 C. verba: “Et fidelis ero ... ab omnibus observetur” desunt 9 C. etiam10 C. citius

XI.1 C. citius 2 C. perdat 3 C. rationes 4 C. verba: “Et fidelis ero” usque ad “annum

completum” desunt

XII.1 C. eclesie 2 C. offitio 3 C. eclesie 4 C. rationem 5 C. pecunia 6 C. sine fraude, bona fide

7 C. verba: “et fidelis ero ... ab omnibus observetur” desunt 8 C. curente 9 C. “millesimotrecentessimo nono” 10 C. inditione 11 C. septima 12 C. contione 13 C. qui tempora 14 C.forticilias (sic) 15 C. pro dictis 16 C. eclesia 17 C. eclesie 18 B. necce, C. necesse

XIII.1 C. rationes 2 C. eclesie 3 C. honorem virginis 4 C. mansero 5 C. rationes 6 C. rationem

7 C. etiam 8 C. quando 9 C. exigere rescribere 10 C. cum sonitu 11 C. faciam inde 12 C.verba: “Et fidelis ero” ... “observetur” desunt. 13 C. currente 14 C. “millesimo ducentessimononagessimo primo” 15 C. decimo 16 B.C. mensi 17 C. redditus 18 B.C. procuratores 19 C.decem 20 B.C. contrafecerit 21 C. M°CCC°nono 22 C. decimo 23 C. rationem 24 B. ppr.

NOTAE - LIBER SECUNDUS

518

XIV.1 C. pertinentia 2 C. nuntio 3 B.C. comune 4 C. citius 5 C. verba: “Et fidelis ero ... sibi

iuratum” desunt.

XV.1 C. pecuniam 2 C. pro 3 C. nulli 4 C. rationes 5 C. quociescumque 6 C. annum unum

7 C. verba: “Et fidelis ero ... observetur” desunt.

XVIII.1 C. quincum 2 C. debet bannum ypperpera duo 3 C. perscriptum 4 C. Dulcinio versus

5 C. partiri 6 C. vinum 7 C. yppr. duo 8 C. mensam 9 C. venientium

XIX.1 C. michi 2 C. fidantiam 3 C. civitate 4 C. citius 5 C. occasionem 6 C. cum consilio 7 C.

aliquis 8 C. ordinem dictum 9 C. verba: “Et fidelis ero ... ab omnibus observetur” desunt.

XX.1 C. communis 2 C. recipero 3 C. sed 4 C. citius 5 C. cuicunque 6 C. percipero

7 C. verba: “Et fidelis ero ... observetur” desunt.

XXI.1 C. rationes 2 C. citius 3 C. verba: “Et fidelis ero ... observetur” desunt.

XXII1 C. verba: “Et fidelis ero ... observetur” desunt.

XXIII.1 C. nuntiorum 2 C. negotiis 3 C. cois

XXIV.1 C. nuntiorum 2 C. nuntius 3 C. nuntii 4 C. yperperos 5 C. angarios 6 C. angarios 7 B.

Duo (sic) sallario 8 C. sexatinta (sic) 9 C. angarios 10 C. comni 11 C. literis rubeis: DeRagusio ad Scutarum 12 C. currente 13 C. millesimo ducentessimo octuagessimo septimo14 C. indicione quinta decima 15 C. im 16 C. angararios 17 C. Rag. 18 C. iverint 19 C. yppr.tria 20 C. a Briscoa 21 C. yppr. 22 C. IIII 23 C. nuntius 24 C. VI 25 C. iverint 26 C. Bossinam27 C. nuntius 28 C. yppr 29 C. Spalatum 30 C. iverint 31 C. X 32 C. iverit 33 C. yppr. trigintatria

XXV.1 B.C. coi 2 C. offitio 3 C. rationem 4 C. omisit verba: “Et fidelis ero ... observetur”.

NOTAE - LIBER SECUNDUS

519

XXVII.1 C. etiam 2 C. quodquod in suo ligno 3 C. quondam 4 C. offitio 5 C. sed 6 C. cui ipse

mihi 7 B. maioriti (sic) 8 C. rationem 9 C. eiusdem comitis 10 B. precepero 11 C. verba: “Etfidelis ero ... observetur” desunt.

XXVIII.1 C. rationem 2 B. comitem (sic) 3 C. verba: “Et fidelis ero ... observetur” desunt.

XXIX.1 C. quincum, nec 2 C. fidantiam 3 C. rationem 4 C. verba: “Et fidelis ero ... observetur”

desunt.

XXX.1 C. mittuntur

XXXII.1 C. rationes 2 C. rationem 3 C. his 4 C.quam rationem 5 C. fideliter bona 6 B. C. se (sic)

residuum 7 C. citius 8 C. prospitiam (sic) 9 C. servitium 10 C. citius 11 C. congruentius mihi12 C. verba: “Et fidelis ero ... observetur” desunt.

XXXIII.1 B. commobor (sic), C. comoraobor (sic)

NOTAE - LIBER TERTIUS

520

I.1 C. iuditiorum 2 C. iuditiis 3 C. super omnes (sic) 4 C. altercationes 5 C. dubitationes 6

C. rationem 7 C. impetrare 8 C. quem terminum 9 C. Raguseus (sic) 10 C. si 11 C. refutare12 C. eligere 13 C. refutaverit 14 C. eligat 15 C. electi 16 C. prohicere 17 B. sequentia desunt

II.1 C. deiectatis (utroque loco) 2 C. millessimo trecentessimo quartodecimo 3 C.

questionem 4 C. datii 5 C. ante verbum “currente” literis rubris: “Cum comuni possuntdeiactari iudices” 6 C. currente .... die octavo 7 C. interpretatum fuit hoc 8 B. post 9 C.possunt

III.1 B. eligutur (sic) 2 B. iudes (sic) 3 C. conscientiam 4 C. etiam 5 C. sententiam 6 C. et

7 C. prohibitionem 8 B. iniugens 9 C. sententia 10 B. certam (sic) 11 C. vincerit 12 C.sententie

IV.1 C. elligerint

V.1 C. etiam 2 C. placitandum 3 B. “parente” in rasura

VI.1 C. ex conuerso 2 C. tam induciis

VII.1 C. petierit 2 C. redeat 3 C. redierit 4 C. mariti 5 C. etiam 6 C. quidquid

VIII.1 C. fuerit in sua 2 C. petierit 3 C. concedat 4 C. dimittet 5 C. sed

IX.1 C. petierit

X.1 C. petierit 2 C. fratrem et de

XI.1 C. im 2 C. peccunie 3 C. im possione (sic) 4 C. quod

NOTAE - LIBER TERTIUS

521

XII.1 C. licentiam 2 C. in possessionem 3 C. ipsius stabilis 4 C. fuit 5 C. pretio 6 C. bona fide

restituat 7 C. im 8 C. possessione 9 C. exstimationem 10 C. eligentur 11 C. melioratione 12 C. deterioratione 13 C. satisfationem 14 C. suffitiant 15 C. sunt 16 B. qui (sic) 17 C. fuerint18 B. C. sm = secundum. In C. correctum: serui 19 C. debitores 20 C. satisfationem 21 C. im22 B. asignari 23 C. se qui (sic) 25 C. etiam

XIII.1C. collogantiis 2C. credentiis 3C. rationem 4C. collogantiam 5C. credentiam 6C.

petierit 7C. commorari

XIV.1 C. vindemiarum 2 B. prius non habuit

XV.1 C. petierit 2 C. vellet 3 C. posset 4 C. valentia

XVI.1 C. presentem

XVII.1 C. aliquod 2 C. via 3 C. rationem 4 C. legittimum

XIX.1 C. Dalmatie 2 C. Dalmatia 3 C. stinicum (sic) 4 C. respondeat si uerit

XXI.1 C. rationem 2 C. petierit

XXII.1 In C. correctum manu recentiori: ostendat 2 C. Ragusini

XXV.1 C. in sex supra morientem 2 C. petierit 3 C. valoris vel vigoris

XXVI.1 C. moriente 2 C. rationem

XXVII.1 C. placis (sic)

NOTAE - LIBER TERTIUS

522

XXVIII.1 C. etiam 2C. corrupisse 3 C. frustigetur 4 C. buletur

XXX.1 C. constitutione 2 C. santimus 3 C. ratione 4 C. possit

XXXI.1 C. layci 2 C. providentiam

XXXII.1 C. possit

XXXIII.1 B. milex 2 C. nullius

XXXIV.1 C. providentia 2 C. etiam

XXXV.1 C. “De publicatione et reprobatione testium” 2 C. santimus 3 C. sententiam 4 C.

partium

XXXVII.1 C. sententia

XXXVIII.1 C. iuditium 2 C. ammiserit 3 C. malefitiis

XXXIX.1 C. credentia 2 C. credentiam

XL.1 C. credentia 2 C. credentiam 3 C. crediderit

XLI.1 C. ordinationem 2 C. testificatio

XLII.1 B. testamentum 2 C. sed

NOTAE - LIBER TERTIUS

523

XLIII.1 C. amittunt 2 C. commisit 3 C. ipsius 4 C. habere rationem 5 C. rationem

XLV.1 C. induciam 2 C. sed si ille (“si” corr. supra lineolam) 3 C. rationem

XLVI.1 C. rationem 2 C. eum 3 C. super 4 C. possunt 5 C. accipere 6 C. creditori 7 B. Et infra

8 C. rationem 9 C. quia 10 C. centum 11 B. tenore (sic) 12 C. illius anni 13 C. impignandi 14 B. alienadi 15 C. yperperos 16 C. colligantia 17 C. iuditio 18 C. petierit 19 C. conditione20 C. sententiam 21 C. quacumque

XLVII.1 C. homo aliquem 2 C. vocaverit ad 3 C. vicarium et in secreto 4 C. illud debitum,

prima confessio, quam prius fecit 5 C. ea 6 C. ratio 7 C. quod

XLVIII.1 C. rationem 2 C. contra 3 C. im platea

XLIX1 C. rationem 2 C. pars illa 3 C. asignare

L.1 C. Sibenico 2 C. rationem 3 C. Spaleto 4 C. ex 5 C. segnoria

LI.1 C. Ragusei (sic) 2 C. fuerint 3 C. rationem 4 B. debet 5 C. rationes 6 C. tessaram 7 C.

sententiam 8 C. debet 9 C. dominationis 10 B. sic 11 C. eligere 12 C. et si noluerit 13 C.petierit 14 C. literas 15 C. literis 16 B. setencia (sic) 17 C. contradictionem 18 C. ratione

LII.1 C. rationem 2 C. literris (sic) 3 C. sententia

LIII.1 C. et comitatum et comune Ragusii et homines 2 B. coniugere (sic) 3 B. Trestam (sic)

4 B. Tresta 5 C. Rascie

LIV.1C. eclesiam

LV.1 B. cicitates (sic) 2 C. Dalmatie 3 C. rationem 4 B. superiori (sic)

NOTAE - LIBER TERTIUS

524

LVI.1 C, messitationem 2 C. Rasie 3 C. messitatio 4 C. rationem 5 C. petierit 6 C. vellent

LVII.1 C. rationem

LVIII.1 C. dominii

LX.1 C. quolibet (sic) uice

NOTAE - LIBER QUARTUS

525

I.1 C. receptione 2 C. pignerare 3 C. pretiosi 4 C. restitutionem

III.1 C. novitie 2 C. novitia 3 C. coopertam 4 C. çupam 5 C. pellitionem 6 C. teneatur 7 C.

viride 8 C. pellitione 9 C. de viro (sic)

IV.1 C. credentiam 2 C. asignetur 3 C. assignatio 4 C. receptione 5 C. credentiam 6 C.

Currente 7 C. millesimo ducentessio nonagessimo tercio 8 C. martii 9 C. providentia 10 C.“si” additum manu recentiori 11 C. probare

V.1 C. donationibus 2 C. velle 3 C. donatione 4 C. donatio 5 C. totum 6 C. discendentium

VI.1 C. ordinatione 2 C. venerit

VII.1 B. uxor (sic) 2 B. posidet (sic) 3 C. quondam 4 C. convalere 5 C. quidquid 6 C. probare

VIII.1 C. anullus 2 C. anulus

IX.1 C. vellet 2 B. C. sufficere (sic) 3 C. etiam 4 B. dono (sic) 5 C. im

X.1 C. providentiam

XI.1 C. domo

XII.1 C. licentiam 2 C. legitimam 3 C. uxorem (sic) 4 C. accipere 5 C. Et 6 C. nollet 7 C. et

8 C. licentiare 9 C. recipit 10 C. restitutionem 11 C. obligatur

XIII.1 C. uxoratas 2 B. potestate (sic)

NOTAE - LIBER QUARTUS

526

XIV.1 C. possidet 2 C. licentiandi 3 C. satisfaciat

XV.1 C. illud, cum 2 C. quicquid 3 C. persone, suum 4 C. licentiare 5 C. licentiat 6 B.

copellantur (sic) 7 C. sub hoc 8 C. licentia 9 C. quidquid 10 C. filius ipse

XVI.1 C. omisit “bona sua” 2 C. etiam 3 C. “Et si assignare noluerint”, corr. in “noluerit”

4 C. possit retinere

XVII.1 C.dimitere 2 B. morientes (sic) 3 C. de suo proprio 4 C. etiam 5 C. comparavit

XIX.1 B. uolutatem (sic) 2 C. licentiam 3 C. etiam

XX.1 B. Et qui parentes (sic), C. equiparemus 2 B. “patris” corr. in “patri” 3 C. et mater 4 B.

verba: “et super - inter filios” eadem manu addita in margine sub columna paginae.

XXI.1 C. etiam

XXII.1 C. renuntiantibus 2 C. renuntiaverint

XXIII.1 C. deferrentes 2 C. reverentie 3 C. accusatione 4 C. maleficio

XXIV.1 C. omisit “aliam ducat uxorem”.

XXV.1 B. secude (sic)

XXVI.1 C. constitutione 2 C. masculini 3 C. etiam

NOTAE - LIBER QUARTUS

527

XXVIII.1 C. imputant 2 C. et tercia

XXIX.1 C. vellent 2 C. conpunctum 3 C. imputare 4 C. heredibus maritatis prime uxoris 5 C.

coequatio 6 C. rationes

XXX.1 C. quod ipsa

XXXI.1 C. figlastris

XXXII.1 B. posidere 2 C. imputet

XXXIII.1 C. seu 2 B. debent 3 C. rationem 4 C. spatium 5 C. faciat 6 C. appretiabunt 7 C.

appretiabunt 8 C. omisit verbum “et” 9 C. appreciatione 10 C. etiam 11 C. venditione12 C. superiori precedenti capitulo

XXXVI.1 C. im 2 C. superius dictum est

XXXVII.1 C. vetatione 2 C. Hoc idem filie 3 B. maritare (sic) 4 C. masculini 5 C. illis 6 C. uel in

domibus

XXXVIII.1 C. donum aut pars

XXXIX.1 C. velle 2 B. “susceptum” corr. in “suscptum” (sic)

XL.1 B. “possidere (lacuna) saluo”, in margine manu recenti “eo”, C. “eo saluo” 2 C.

dimittere

XLI.1 B. mulier (sic) 2 C. omisit “ex”

NOTAE - LIBER QUARTUS

528

XLII.1 B. mulier (sic) 2 B. quartem (sic)

XLIII.1 B. “mulier”, corr. literis nigris in: “muliere” 2 C. im

XLIV.1 C. posset (sic) 2 C. malitia

XLV.1 C. deficit 2 C. portiantur

XLVI.1 B. “suo” bis 2 C. contradictione 3 B. teneantur

XLVII.1 B. habeat 2 C. habeant 3 B. Et

XLVIII.1 C. etiam 2 C. contradictione 3 C. maritare 4 C. omisit “pro” 5 C. contradictio

XLIX.1 C. etiam

L.1 C. orphanis 2 B. fecerit 3 C. vellent 4 C. orphanas

LI.1C. im

LII.1 B. Fi fratres (F miniatum errore pro S) 2 B. possuerit 3 B. pro tota (sic) 4 C. possuisse

5 C. dictis 6 C. etiam

LIII.1 C. prodictis 2 C. ipsa

LIV.1 B. recipe (sic)

NOTAE - LIBER QUARTUS

529

LV.1 C. duabus

LVI.1 B. Fi (F miniatum errore pro S) filii, C. Filii prime 2 C. uxoris si cum 3 C. etiam

LVII.1 B. dimitere

LVIII.1 B. ater (P omissum a miniatore)

LIX.1 C. post mortem eius 2 C. etiam

LXI.1 C. monachari 2 C. possit

LXII.1 C. etiam

LXIII.1 B. plure (sic)

LXV.1 C. etiam 2 C. vivente 3 C. penitentia 4 C. teneantur 5 C. sustinenda 6 B. perueniant

(sic) 7 B. ad sorores et heredum (sic) eorum 8 C. dimiserit 9 C. velle

LXVII.1 C. habeat

LXVIII.1 C. quinquagenta

LXIX.1 C. eorum

LXX.1 C. soceri 2 C. Et 3 C. ipse vir 4 C. vel 5 C. et 6 C. premorientur 7 C. filio filiato 8 C.

donatio 9 C. sanguineis 10 C. im 11 C. sed 12 C. habeant 13 C. etiam

NOTAE - LIBER QUARTUS

530

LXXI.1 C. possibillitatem 2 C. etiam 3 C. ordinationem

LXXII.1 C. percutiendi 2 C. etiam 3 C. vitium

LXXIII.1C. etiam

LXXIV.1 C. vel 2 C. rationem 3 C. ordinationem 4 C. dispositionem

LXXV.1 B. ducat

LXXVI.1 C. eis 2 C. etiam 3 C. respondere alicui 4 C. omnibus respondere 5 C. petierint

LXXVII1 C. Si autem

LXXVIII.1 C. maritationibus 2 C. in intrando

LXXIX.1 C. assignatione 2 C. etiam 3 C. laycus 4 B. omisit “voluerit” 5 C. conditione 6 C. laycus

7 C. argatium 8 C. ostendere 9 C. ostensis 10 C. accipere 11 C. etiam 12 C. argatium

LXXX.1 B. non habet hoc capitulum, C. addidit: “Rubrica LXXX”

NOTAE - LIBER QUINTUS

531

I.1 C. dubitatio 2 C. tertiam partem 3 C. sive scasale (sic)

II.1 C. plathee 2 C. qui 3 C. pelago 4 C. voluerint

III.1 C. balchonibus 2 B. apposito (sic)

V.1 C. spargat

VII.1 C. laborat

VIII.1 C. Quod 2 C. spatio

IX.1 C. hedificatione 2 C. faciendi 3 C. edificare 4 C. introitum

X.1 C. pellagum 2 C. arcum 3 C. arcum 4 C. vadant

XIII.1 C. ignorantia 2 C. rationem 3 B. siverit 4 C. petierit

XIV.1 C. defensorem 2 C. defensore 3 C. deffendere 4 C. comparavit

XV.1 C. comparavit 2 C. suo autem 3 B. velem (sed m erasum), C. velle

XVI.1 B.noluerint 2 C. dimitatur 3 C. ex altera, et quod illud ad expensas ambarum partium

fiat 4 C. occasione 5 C. providentia 6 C. cadatur (sic) 7 C. facit

XVII.1 C. faciat

NOTAE - LIBER QUINTUS

532

XVIII.1 B. a (sic) terram, C. a terra

XIX.1 C. revolutione 2 B. cada (sic)

XX.1 C. territoriis 2 C. territoria

XXI.1 B. legnaminibus

XXII.1 B. “prestito”, correctum in: inprestito. In C. illegibile. In rubricis: B. inprestito, C.

imprestito

XXIII.1 B. debet 2 C. transsire

XXIV.1 C. ipsam vineam (sic) habeat vineam 2 C. ferpo 3 C. de 4 C. mergegnio 5 C. mergegnio

possit 6 C. “non possit”, sed “non” deletum et iterum punctis subnotatum 7 C. meam (sic)

XXV.1 C. im 2 C. et 3 C. transsire 4 C. possit 5 B. ut (sic)

XXVI.1 C. etiam

XXVII.1 C. possit

XXVIII.1 C. rationem 2 C. noceat propter

XXIX.1 C. predictum 2 C. etiam 3 C. quandocumque

XXX.1 C. etiam 2 C. ea 3 C. teneatur

NOTAE - LIBER QUINTUS

533

XXXI.1 C. casatici / tum (sed in rubricis huius libri: casaticum) 2 C. laborauerauerat (sic!) 3 C.

qui 4 C. tollere in pignus 5 C. Et

XXXII.1 C. statio 2 B. eam 3 C. rationem

XXXIII.1 B. patatum (sic) 2 B. C. patata (sic) 3 B. C. antiquitus (sic), in C. correctum in

“antiquis”

XXXIV.1 C. preiuditium 2 C. disradicationis 3 C. rationem 4 C. faciat 5B. interpepellauerit (sic)

6 C. etiam 7 C. reddeat

XXXV.1 C. preconiçatione 2 C. pretio 3 C. venditio 4 C. pretium 5 C. bannum 6 C. pretio 7 C.

venditionis 8 C. preconiçationis 9 C. rediens 10 C. rationem 11 C. ratione 12 C. Maureceno13 C. instantia 14 C. venditiones 15 C. spatium

XXXVI.1 C. a die termini 2 C. venditionem 3 C. venditionis 4 C. preconiçationis 5 C. petierit

XXXVII.1 C. deffensoribus 2 C. loco eius 3 C. defensor 4 C. comparator 5 C. carta sive de 6 C.

venditione 7 C. defensores 8 C. defensori 9 C. fugiat

XXXVIII.1 In C. additum “causa maritationis”. 2 C. currat

XXXIX.1 C. evacuatione 2 C. evacuatio 3 B. plublicam (sic)

XL.1C. venditionis

XLI.1 C. qui 2 C. dubitatio 3 C. recta 4 C. Bynçola 5 C. ad porta 6 C. Iohanis 7 C. viridarium

Omnium 8 C. eclesiam 9 C. verba: “ad viam que descendit - recta linea usque” omissa10 C.possit 11 C. emerint 12 C. possint 13 B. si non concordare non possint

NOTAE - LIBER QUINTUS

534

XLII.1 C. domus

XLIII.1 C. compediis 2 C. super 3 C. civitatem

XLIV.1 C. elligendis 2 C. eligantur

XLV.1C. que debet reduci 2C. sive ductum

NOTAE - LIBER SEXTUS

535

II.1 C. compagniam 2 C. bampno 3 C. promissum 4 C. esset 5 C. XXV 6 C. aufugerit

III.1 C. cum armis et sine armis 2 C. XXV 3 C. percusserit 4 C. ammitat 5 C. eum et

secundum 6 C. petierit 7 C. rationem 8 C. offitio 9 C. Millesimo ducentessimo nonagesimotercio 10 C. indicione 11 C. percussor 12 C. sex 13 C. sentiat

IV.1 C. omisit “primo” 2 C. fustigatur 3 C. oculum 4 C. ad (sic) decem 5 C. oculos 6 C. habet

hanc rubricam 7 C. cum 8 C. millesimo ducentessimo quadragesimo (sic) nono 9 C.indicione 10 C. vigesimo 11 C. a yperperis duobus 12 C. ad quinque 13 C. unde solvere 14 C.fustigetur 15 C. quinque in viginti 16 C. boletur 17 C. a viginti

V.1 C. arobatoribus 2 C. condemp/tentur (sic) 3 C. oculum 4 ad (sic) decem

VI.1 C. violentiis 2 C. oculos

VII.1 C. admiserit 2 C. providentia 3 C. etiam 4 C. suspitio

VIII.1 C. potuerit

IX.1 C. Qui 2 C. utilitate adduxerit

X.1 C. omisit verba: “fecerit, reddat dampnum et”

XI.1 C. inciderit 2 C. offitio 3C. lamentatione

XIII.1 C. rationem

XIV.1 B. XV, et inde usque ad libri VI finem semper uno numero plus quam capituli C.

NOTAE - LIBER SEXTUS

536

XV.1 C. imprestant 2 C. dados 3 C. imprestaverit

XVI.1 B. VII. (sic!) 2 C. licentia 3 C. concordare cum comuni 4 C. licentiam 5 B. Raguseum

(sic)

XVII.1 C. licentia 2 C. contione 3 C. conditionis 4 B. contractu (sic) 5 C. licentia 6 C. offitialis

XVIII.1 B. in margine additum manu recentiori: “vel ambasa (rias)” 2 B. iurantem (sic) 3 C.

alliis 4 C. ellectus 5 C. etiam 6 C. nuptias 7 C. impedimentis

XIX.1 C. comittentibus 2 C. providentia

XX.1 C. providentia

XXII.1 C. etiam 2 C. providentia

XXIII.1 C. prohitiunt 2 C. im

XXIV.1 B. ciciuitatem (sic) 2 C. in margine: “Proclamatum per Symonem preconem die 14.

febr.1437. Proclamatum per Ziuchum Vrtich riverium communis die 28. Ian. 1460.”.

XXV.1 C. tantum 2 B. sed (sic) 3 C. sit tamen in prouidentia hoc domini comitis 4 C.

providentia

XXVI.1 C. custodium (sic)

XXVII.1 C. constructionem 2 C. per civitatem

NOTAE - LIBER SEXTUS

537

XXVIII.1 C. comminationibus 2 C. providentia 3 C. moderamine 4 C. sit

XXIX.1 C. contumatibus 2 C. maleficii 3 B. omisit verbum “si” 4 C. et 5 B. Baduarii, correctum

in: Badoarii 6 C. millesimo ducentessimo nonagesimo tercio 7 C. martii 8 C. vel maleficii 9

C. rationem 10 C. millesimo CCLXXXXIII 11 C. contumatia 12 Manu recentiori adscriptum:“Pro terminis datis pro homicidiis inuenies retro additio (sic) scripta post terciumcapitulum sexti libri”. Eadem leguntur in C., sed ibi literis rubris scripta sunt in ipsocontextu operis, id est in fine capituli.

XXXI.1 C. licentia 2 C. accusaverit

XXXII.1 C. statio 2 C. sigillata 3 C. occasione 4 C. aptagy 5 C. deiactaverit vel deiactari

XXXIII.1 C. fortium 2 C. omisit verba: “vi id est” 3 C. lamentationem 4 C. lamentationem

5 condempnatio 6 B. devaniat (sic)

XXXIV.1 C. ad 2 C. duabus

XXXV.1 C. in Ragusium 2 C. donandi vel illum autem portandi 3 C. helemosina 4 C. etiam

5 C. sustentatione 6C. quartodecimo 7B. C. Iustin 8C. Ragusini 9B. sone (sic) 10C.ordinatum 11B. feresterius (sic) 12C. conditionis 13C. XXV yperperos

XXXVI.1 B. Comari (sic) 2 B. yppra, C. yppr.

XXXVII.1 C. Ragusenorum (sic) 2 C. discarcabunt 3 C. discarcari 4 C. licentia

XXXIX.1 C. utilitatem 2 C. acetum

XL.1C. mulça

NOTAE - LIBER SEXTUS

538

XLI.1 C. licentiam 2 C. licentia

XLII.1 C. de quacunque 2 C. venditionis 3 B. yppra (sic) tribus 4 C. fustigebitur

XLIII.1 C. lamentationem

XLIV.1 B. fecere (sic) 2 C. licentia

XLV.1 C. libertitii 2 C. Et sibi (sic) servi 3 C. pretio 4 C. pretio

XLVI.1 C. expellerit 2 C. corrigatur 3 C. vitio 4 C. francus 5 C. franca 6 B. ancilla (sic) 7 B.

ancilla

XLVII.1 C. servitia 2 C. barcha 3 C. Dalmatie 4 B. faceret (sic) 5 C. pretio 6 C. etiam 7 C. etiam

predictis 8 C. detentus 9 B. q(ui)c (sic) 10 C. aut in terram 11 B. facere 12 C. nuptias 13 C.nupciarnm 14 B. teneatur (sic) 15 C. servitia 16 C. vel percutere

XLVIII.1 C. domo uxoris 2 C. nuntio 3 C. dederit 4 C. patrimonium

XLIX.1 C. francus 2 C. omisit verba “sit in potestate”

LI.1 B. se (sic) 2 B. posederit, C. possederint

LIV.1 B. yppa XXVe, C. yppr. viginti quinque

LV.1B. “concia” correctum ex “concio”, C. nulla concina (sic) 2 B. uiginti quinque, C.

viginti quatuor

NOTAE - LIBER SEXTUS

539

LVI.1 C. domus 2 C. consueuerunt

LVII.1 C. domus

LVIII.1 C. licentia 2 C. oculum 3 C. Dalmasinis (sic) 4 C. in Dalmisium 5 C. reddat

LIX.1 B. “cum” additum manu recentiori 2 C. Dalmasinis 3 C. facere cum eis 4 B. yppa., C.

yppr.

LX.1 B. .ui (Q miniatum deest in lacuna) 2 C. conditione

LXIII.1 C. etiam 2 B. bano

NOTAE - LIBER SEPTIMUS

540

II.1 C. debet 2 C. marinariciam 3 B. fuierit (sic)

III.1 C. afixis 2 C. septuaginta 3 C. canavatia 4 C. milliariis 5 C. omisit verba: “presas duas”

6 C. octaginta 7 C. banbasino 8 C. canevatii 9 C. convenientia 10 C. milliariis 11 C.trecentum 12 C. omisit: “octo” 13 C. octoginta 14 C. artimonium 15 C. septuaginta 16 C.artimonem 17 C. bambasino 18 C. canavaço 19 C. rationem 20 B. cresit (sic) 21 C. vellet 22 C.defectu 23 C. imprestitum 24 C. omisit verbum: “eorum”

IV.1 C. debet

V.1 C. consilium minus 2 C. ostendendo

VI.1 C. calaturam 2 C. in eius (in parte huius paginae rescripta) 3 C. navi (item in loco

rescripto) 4 C. etiam 5 C. restitutionem

VII.1C. antemnis 2 C. restitutio 3 C. etiam 4 C. tertium 5 C. restitutio 6 C. avaream

VIII.1 B. quam concordiam (sic) 2 C. debeat 3 C. adimplere 4 C. rationes 5 C. sustineat 6 B.

Rag., C. Ragux. 7 C. ostendere 8 B. comiti 9 C. lamentationem

IX.1 C. coopertam 2 C. cooperta 3 C. contravenerit (in loco rescripto) 4 C. V 5 C. cassellis

XI.1 C. “loco” additum manu recentiori 2 C. impedimentum

XII.1 C. marinaritiam 2 C. redeundo

XIII.1 C. etiam

XIV.1 C. contradictione 2 C. euntium 3 B. Seracenorum (sic) 4 B. Tatare (sic) 5 C. et Dalmisii

NOTAE - LIBER SEPTIMUS

541

XVI. 1 C. im 2 C. licentiam

XVII.1 C. etiam 2 C. vellet

XVIII.1 B. minor (sic) 2 C. elligerit

XX.1 C. navi (sic) 2 C. accipere 3 C. percutiendi

XXI.1 C. pretio

XXII.1 C. marinaritiam 2 C. rationem 3 C. computatione

XXIII.1 C. ipso viagio 2 C. etiam

XXIV.1 B. infirimatur (sic) 2 C. marinaritiam

XXV.1 In cod. B. O miniatum, in quo avis cum cauda longa sicuti psittacus. 2 C.

marinaritiam 3 C. marinaritie 4 C. rationem

XXVI.1 C. partium 2 C. credentiam

XXVII.1 B. marinaricios (sic) 2 C. etiam 3 C. providentia

XXVIII.1 C. advenerit 2 C. essent 3 C. dapnum (sic)

XXX.1 C. honorificentia 2 C. honorificentiam 3 C. etiam

NOTAE - LIBER SEPTIMUS

542

XXXI.1 C. servitio 2 C. aliorum

XXXII.1 B. pignoram (sic)

XXXIII.1 C. fortium 2 C. pretio 3 C. paccasset 4 C. recuperatione 5 B. patroni (sic) 6 C. petierit

XXXIV.1 C. obedientia 2 C. vellet

XXXVI.1 B. naulicare (sic)

XXXVII.1 B. naulicare (sic) 2 C. follarum 3 C. presentia 4 B. naulicatum (sic) 5 B. moraretur, C.

“moriretur” correctum ex “moraretur” 6 C. rationem

XXXVIII.1 C. petiis 2 C. “pretio”, correctum manu recentiori supra lineolam in “pecie” 3 C.

decem pro balla 4 B. “Item scarlede magne pecie VI pro balla” adscriptum infra in margine,C. omisit haec verba 5 C. “Item - pro balla” hoc loco deest 6 C. nunc sequitur supraomissum: “Item mostaroli pecie octo pro balla” 7 C. canavaça 8 C. pannus 9 C. Mille DC10 C. miliaria 11 C. milliaria

XXXIX.1 C. partium 2 C. pecunis 3 C. sexdecim pro 4 C. choria 5 C. pecune 6 C. centum

quinquaginta 7C. buffallo

XL.1 C. debet

XLI.1 C. beconis 2 C. imboiata

XLII.1 B. entigis (sic) 2 C. etiam 3 C. redeundo

XLIII.1 C. omisit verba: “entege predicte habeant”

NOTAE - LIBER SEPTIMUS

543

XLIV.1 C. clara (sic) 2 C. pecunie 3 C. debent (correctum ex “debet”)

XLV.1 C. etiam 2 C. credentia

XLVI.1 C. manifestatione 2 C. etiam 3 C. sustineat 4 C. vel marinarii

XLVII.1 C. antegarum (sic)

XLVIII.1 B. entigas (sic) 2 B. antegas (sic) 3 C. ipsa non 4 B. et marinariis (sic)

XLIX.1 C. etiam 2 C. restitutione

L.1 B. cologancias (sic), C. collogantias 2 C. collogantiam

LI.1 C. collegantiam 2 C. collegantiam 3 C. ammitteret 4 C. sustineat 5 C. dominus

denariorum ipsos dimittere eidem voluerit, ille tenetur

LII.1 C. credentiam

LIII.1 C. salute vel illis 2 C. fuerint

LV.1 C. rogatia 2 C. rogantia 3 C. a se, nec a suis 4 C. receperit 5 C. rogantia

LVII.1 C. scalumpniato

LIX.1 C. redeundo

NOTAE - LIBER SEPTIMUS

544

LX.1 C. licentia

LXI.1 C. licentia

LXII.1 C. habeat 2 B. ornamentis (sic), C. ordinamentis

LXIII.1 C. pretio 2 C. credentia

LXIV.1 C. Malfum 2 C. Iunchetum 3 C. sub Brenum

LXV.1 C. aliam 2 C. accipit 3 C. eum lignum

LXVII.1 B. ponentur (sic), C. ponent 2 C. Et omnium mercium que 3 C. seu

NOTAE - LIBER OCTAVUS

545

I.1 B. euua(n)gelia sancta dei, C. sancta dei evangelia 2 C. credentia 3 B. omisit “vel”

4 B. salvo (sic) 5 C. precepit 6 C. rationem 7 C. fuerit data 8 C. petierit

II.1 B. euua(n)gelia 2 C. quadragesimum 3 C. credentia 4 C. omisit verba: “Et non ibo ad

bibendum ..... donec finietur” 5 C. nocebo per fraudem 6 C. rationem 7 C. Et nulla

V.1 C. advoccator 2 C. donec illis 3 B. “substinebunt”, sed primum b erasum

VI.1 C. licentiam

IX.1 C. vel si fideiussor 2 C. petierit

XI.1 C. refutare 2 C. proicere

XII.1 C. : ..... coram se. Cassum est per maius consilium propter hoc non est scriptum

XIII.1 C. accipere

XIV.1 C. defectu 2 In B. “Rasiam” correctum in “Rassiam”, C. Rasciam 3 C. sextodecimo 4

C. decembris 5 C. MCCCV 6 C. consilii 7 C. contione 8 C. additum 9 B. districtu (sic)10 C. triginta 11 C. elligatur 12 B. euu(an)g(e)lia

XV.1 C. aliquis 2 C. deiactare

XVI.1 C. currant

XVIII.1B. “guingenta”, correctum ex: quinquaginta

NOTAE - LIBER OCTAVUS

546

XXI.1 B. sine titulo, incipit magno N rubro: “Nos” 2 C. Palus (sic!) Maurocenus 3 C. puplica

4 C. contione

XXII.1 B. : “Anno domini Mº ducent(esim)o septuag(esimo) quinto, indic(ione) tercia, die VIII mensis

iunii. De credenciis ut debeant fieri per cartam not(arii) et de pena contrafacientium. Nos PetrusTeup(u)lus” etc. C.: “De credentiis - contrafacientium. Anno domini” etc. 2 C. credentiis 3 C.millesimo 4 C. octavo 5 C. contione 6 C. sonum 7 C. credentia 8 C. mercationibus 9 C.credentiam 10 C. mercationes 11 C. facere sibi dictam 12 C. pro quilibet (sic)

XXIII.1 B. C. habent hunc eundem titulum 2 C. aliquod 3 C. legitime 4 C. habebunt (sic) 5 C.

cassali 6 C. quod fuit proximus ille terre 7 C. uine (sic)

XXIV.1 B. C. exhibent hunc eundem titulum, sed B. sine numero 2 B. uêis (sic) 3 B. fecerit

(sic) 4 B. satisfare (sic) 5 C. extimationem 6 B. post “bonorum” erat scriptum “honorum”,sed deletum est 7 C. Breno et S. 8 B. Chiuaci, C. Chiuaçio 9 C. Gravosio 10 C. distinctum 11 C. decimo 12 C. MºCCCº 13 C. puplica 14 C. contione 15 C. confirmatum16 C. lignamine

XXV.1 B.: “Anno domini - marcii. Quod aliquis - placitando.” Colore rubro 2 C. Raguxium

3 C. MºCCº septuagesimo octavo 4 C. contione 5C. rationem

XXVI.1 B. “Anno - iulii. Qualiter - uiagium.” colore rubro 2 C. navigum (sic) 3 C. vigesimo

tertio 4 C. contione 5 C. sonum campane 6 B. “pleres”, correctum in “plures” 7 C. rationem8 C. eadem (sic)

XXVII.1 B. “Anno ... ianuarii. Quod - contrafaciencium.“ colore rubro 2 C. MºCCºLXXºIXº

3 C. septima 4 C. die nono 5 C. campane 6 C. legitime 7 C. intentionis

XXVIII.1 Idem titulus in B. C., sed in B. sine numero 2 C. rationes 3 B. ordinare (sic) 4 C.

suspitio 5 C. consilio et simul 6 C. omittunt “comitem”

XXIX.1 B. “Anno - iulii. Quod - habentes.” colore rubro 2 C. legitimam 3 B. facerere (sic)

4 B. ligitimam (sic) 5 C. otava (sic) 6 C. undecimo 7 C. legitimam 8 C. ordinationem 9 C.linea 10 C. obligationibus 11 C. defunctorum

NOTAE - LIBER OCTAVUS

547

XXX.1 B. C. habent hunc eundem titulum, B. sine numero 2 C. debeat (sic) 3 C. assignari

4 C. accipere 5 C. Et si ipsum creditor nolet 6 C. auffugerit

XXXI.1 B. C. cum hoc titulo, sed B. sine numero 2 C. solutio 3 C. hiis 4 C. pretio 5 C.

solutionem 6 C. deteneatur (sic)

XXXII.1 B. C. Quod - obligare, sed B. sine numero 2 C. obligatio 3 C. super (sic)

XXXIII.1 B. C. habent hunc titulum, sed B. sine numero 2 C. habere possit 3 C. decendentium

4 C. omnino

XXXIV.1 B. C. habent eundem titulum, B. sine numero 2 C. vicariis

XXXV.1 Idem titulus in B. C., sed in B. sine numero 2 C. capanarum 3 C. capana 4 C. potuerunt

5 C. capanam 6 B. Subreno 7 B. Chiuaci, C. Chivatio 8 C. et in 9 C. Palliçi (C. In locorescripto) 10 C. MCCC 11 C. dauron (sic) 12 B. omisit “cum”

XXXVI.1 B. “Anno - ianuarii. Infra - accusare.” colore rubro 2 C. IXa 3 B. Mauricenus (sic)

4 C. contione

XXXVII.1 Idem titulus in B. (sine numero) 2 C. rationem 3 C. ignorantia 4 C. petierit

XXXVIII.1 Idem titulus in B. (sine numero) 2 C. perfectionem 3 C. Et si pro secundo precepto

fuerit contumax, solvat

XXXIX.1 B. “Anno - ianuarii. De - societate.” colore rubro 2 C. indutio 3 C. decima

XL.1 Idem titulus in B. (sine numero)

XLI.1 Titulus idem in B. (sine numero)

NOTAE - LIBER OCTAVUS

548

XLII.1 Idem titulus in B. (sine numero) 2 C. omnia bona 3 C. eclesie 4 C. offitio 5 C. cum eis

et omnia 6 B. pleres (sic) 7 C. rationem 8 C. legittimos 9 B. eadem (sic) racionem C. eandemrationem 10 C. conditionibus 11 C. etiam 12 C. intentionis 13 B. bona non (“non” inmargine) 14 C. conscientiam 15 C. Marcum 16 B. teneatur 17 C. sententiabuntur

XLIII.1 C. viri possidere 2 C. obligationem 3 C. commessarii 4 C. conditionibus 5 C. secundum

per 6 C. etiam

XLIV.1 B. “Anno - iulii. Quod - contrafaciencium.” (colore rubro) 2 C. contrafacientium 3 C.

millesimo ducentesimo octuagesimo tercio 4 C. Raguxii 5 C. contione 6 B. aquo modo (sic)7 C. dicta 8 C. credentia

XLV.1 Idem titulus in B. C., sed in B. sine numero 2 C. omittunt “hoc” 3 C. legitime 4 C.

banni predicti

XLVI.1 Idem titulus in B. C., sed in B. sine numero 2 C. ratione 3 C. ratio 4 C. rationum 5 C.

rationem 6 C. camerariis 7 C. pertinet 8 C. “de” deest

XLVII.1 Idem titulus in B. C., sed in B. sine numero 2 C. quantitates 3 C. stationum

4 C. dohaneriis 5 C. dohana 6 C. dohane 7 C. quantitate (sic) 8 C. dari 9 C. sed 10 C.dohanerii 11 C. rationem 12 C. dohane 13 C. etiam 14 C. presentia 15 C. quantitates

XLVIII.1 Idem titulus in B. (sine numero) etc. 2 C. fatiunt 3 C. “et” deest 4 C. solarium (sic)

5 B. aduocares (sic) 6 C. etiam 7 C. condempnationis 8 C. condempnationem

XLIX.1 Titulus idem in B. (sine numero) et C. 2 C. venditio

L.1 Titulus idem in B. C., sed in B. sine numero 2 C. contrafacientium 3 B . Scalui (sic)

4 C. mercationibus 5C. XXV

LI.1 Titulus idem in B. C., sed in B. sine numero

NOTAE - LIBER OCTAVUS

549

LII.1 B.: “Anno - madii. De libertate - predicta.” (colore rubro) 2 C. Daldulo (sic) 3 C.

quondam 4 C. filius, comes 5 C. puplica 6 C. sonum 7 C. dei 8 B. statututum (sic) 9 C.teneantur 10 C. reddere 11 C. pintantario (sic) 12 C. distinctius 13 C. tollerare 14 C. valloris15 C. actenus

LIII.1 Titulus idem in B. C., sed in B. sine numero 2 B. Machaelis (sic) 3 C. setembris 4 C.

viginti tres

LIV.1 Titulus idem in B. C., in B. sine numero 2 C. revocatione 3 C. iam nos 4 C. puplica

5 C. etiam 6 C. eclesie 7 B. “dictum” bis scriptum 8 C. revocare (sic) 9 B. adque (sic)

LV.1 B.: “Anno - MºCCLXXXXIIII. De falsis - grossis.” (colore rubro) 2 C. MºCCº

nonag(esim)o quarto 3 C. follari 4 B. civitate (sic) 5 C. cottidie 6 C. etiam 7 C. follaros 8 B.qualibus (sic) 9 C. habeat 10 C. follaro 11 C. follarum 12 C. credentiam 13 C. Durachio 14 C.veterum

LVI.1 In B. sine titulo; incipit “Anno” etc. In margine vero additum est manu recentiori:

“hic difficit rubrica ista, videlicet: De personis” etc. 2 C. MºCCCºIIIº 3 C. XVIIII 4 B. C.iusta (sic) 5 C. de Ragusio loco suo et tempore, sicut conveniens fuerit, reddatur premiumet meritum per commune Ragusii 6 C. conditionis 7 B. iniuria (sic) 8 C. spetiali 9 B. nullius(sic)

LVII.1 Titulus idem in B. C., in B. sine numero 2 B. domos (sic) 3 C. MºCCºLXXXXVI 4 C.

retifficationem 5 C. constitutionem 6 C. dohana 7 C. dimittatur 8 C. eclesiam 9 B. viamunam (sic) 10 C. territorium 11 C. hedificari 12 C. a porte ponentis (sic) 13 C. etiam 14 C.eandem (sic) 15 C. im 16 C. hedificium 17 B. terminis (sic) 18 C. territorio 19 C. habeant 20 C.possessiones 21 C. per predictum (correctum ex uno p) 22 C. hedificentur 23 B. illiusterminus (sic) 24 C. Gondola 25 B. domos (sic) 26 C. tres 27 C. Mentii 28 C. inter territorio(sic) 29 C. debeant 30 C. rectam 31 B. Gregorii, C. Gregorio 32 C. actenus 33 C. puteo 34 C.omittunt “via” 35 C. eclesia 36 C. Villano 37 C. stationes 38 C. Celipe 39 C. nec 40 C. dimittere41 C. refundere 42B. uni, C. ex “uni” correctum “unus” 43 B. quicquic (sic) 44 B. ordinameta (sic) 45 C. nullius 46 C. revocemus 47 In codd. omnibus sine titulo speciali.Vide Monumenta Ragusina (Mon. spectantia historiam Slavorum meridionalium vol. 29)V, 74. 48 C. MºCCCºIIIIº 49 C. vicessimo 50 C. tertio 51 B. vadat 52 B. corna, sicut Mon. Rag.V, 74; C. cornua

NOTAE - LIBER OCTAVUS

550

LVIII.1 B.: “Millesimo trecen(te)si(m)o octavo, indicione Via, die XXIXº setembris. De pena

urasde.” (colore rubro) 2 C. Millesimo CCCºVIIIº 3 C. sexta 4 C. vicessimo nono 5 C.Fallatro 6 B. seniare (sic) 7 C. solempnes 8 C. supplitio 9 C. servare consuetudinem 10 B.usradam (sic) 11 B. conseutudine (sic) 12 B. usrade (sic) 13 C. tocius, correctum in: totius14 B. sollepnes (sic) 15 C. omittunt: “et eum requirentes” 16 C. etiam 17 C. nollebat 18 C.vollebat 19 B. faceret 20 B. quicquid (sic) 21 C. solempnia 22 C. minoris et maioris 23 C.contione 24 C. im 25 C. nostri ducis 26 C. omittunt: providere

LIX.1 B. “Tenor - vrasde” literis rubris. Omissum “De iusticia ... et” 2 C. gratia 3 C. Omisit

“dominus” 4 B. quartete (sic) 5 C. totius 6 C. dilectionis 7 C. presentiam 8 C. Ursatius 9C.Budaça 10C. conditionem 11C. silicet 12C. Dc (c additum manu recentiori) 13 C.prudentie 14 B. que 15 B. mudum (sic) 16 C. contentum deo et 17 C. servari 18 C. iustitia 19 C. VIIIIº

LX.1 B.: “Anno - Ragusii. De igne.” (colore rubro) 2 C. MCCCIX 3 C. incensantis 4 C.

conservationem 5 C. imminere 6 C. concione 7 C. puplica 8 C. platea 9 C. cuicunque (sic)10 C. conditionis 11 B. Et similiter (sic) 12 C. accusationem 13 C. reperiri poterit 14 B. quilibet(sic) 15 C. caligarii 16 C. calofati 17 B. pp., C. yppr. 18 C. et qualibet 19 C. extimationem 20

B. pp., C. yppr. 21 C. duobus (in C. correctum ex: duo)

LXI.1 In B. “De tercia - comes Ragusii” colore rubro 2 C. impromtis 3 C. septembris 4 C.

contione 5 C. platea 6 B. pp., C. ypp. 7 B. quo (sic) 8 C. impromtis 9 C. de ypp.

LXII.1 C. not 2 C. Ragus. 3 In B. “Tempore ... comitis Rag.” colore rubro 4 C. verba “Tempore

- Ragusi” omissa 5 C. MºCCCºIXº 6 B. publica (sic), C. puplica 7 C. contione 8 C. platea 9

C. Dalmatia 10 B. dibitum (sic) 11 C. aliquod debitum Ragusii 12 B. fuerent (sic)

LXIII.1 B. sine titulo: “Currente” etc. In margine manu recentiori: “R(ubric)a: De sale non

portanda (sic) ad loca prohibita” 2 C. “portando” correctum ex “portanda” 3 C.MºCCCºIXº 4 B. Gradanic., C. Gradoc. 5 C. cunctione 6 C. platea 7 B. discare (sic) 8 C. “nec”deest

LXIV.1 B. sine titulo: “Millesimo” etc. In margine manu recentiori: “Ru(bri)ca: De navigiis”

etc. 2 B. Mill(esim)o CCCºXXº undecimo (XX in rasura); C. Millesimo CCCXXº undecimo3 B. cosilii (sic) 4 C. puplica 5 C. contione 6 C. platea 7 C. corsareos8 C. illud emendetur

NOTAE - LIBER OCTAVUS

551

LXV.1 In B. sine titulo: “Currente” etc. In margine addita est manu recentiori eadem rubrica

2 C. campanarum 3 C. contione 4 C. septembris 5 C. camerclo (sic) 6 C. discargare 7 C.comerelo (sic) 8 B. pp., C. yppr.

LXVI.1 B. sine titulo: “Currente” etc., sed in margine manu recentiori adscripta est eadem

rubrica 2 B. in margine: doaneriis 3 B. in margine: fondechariis 4 C. districtus 5 C. MillesimoCCCº tercio decimo 6 C. dohaneriis 7 C. fondegariis 8 C. elligatur

LXVII.1 B. sine titulo: “Nos Paulus Maurocenus” etc. Titulus additus est in margine manu

recentiori 2 C. solventes 3 C. contione 4 C. stabillem 5 B. et quod pars (?) persona 6 C.satisfationem 7 C. pretii

LXVIII.1 In B. sine titulo: “Item quod” etc. Rubrica vero adscripta est in margine manu

recentiori. 2 B. in margine: denunciatione, C. denuntiatione 3 C. quicunque 4 C. stabillem5 C. qui 6 C. denunciatio

LXIX.1 In B. sine titulo: “Currente” etc.; eadem rubrica adscripta est in margine manu

recentiori. 2 C. MºCCCºXVIIIº 3 B. Maurecen. (sic) 4 C. contione 5 C. campane 6 B. sicutsuccessive 7 C. unum

LXX.1 In B. sine titulo: “Currente” etc. Eadem rubrica addita est in margine manu

recentiori. 2 C. Millesimo CCCºXVIIII 3 C. conditionis 4 C. deest “rebus” 5 B. capta tram(sic) fuit 6 B. consiliorum (sic), in C. correctum manu recentiori 7 C. predicto

LXXI.1 In B. sine titulo: “Nos” etc. Rubrica adscripta est in margine manu recentiori. 2 C.

puplica 3 C. cunctione 4 C. campane 5 C. platea 6 C. congregatio 7 C. iuditio 8 C. remaneat

LXXII.1 In B. sine titulo. “Currente” etc. Manu recentiori addita est eadem rubrica in

margine. 2 C. MºCCCºXXº 3 C. novembris 4 C. minoris et maioris generalisque consilii 5

C. conditionis 6 C. venditionis 7 C. preconiçationis 8 B. dibito (sic)

LXXXIII.1 In B. sine titulo: “Currente” etc. Manu recentiori apposita est eadem rubrica in

margine. 2 B. in margine: contrafaciencium, C. contrafacientem (sic) 3 B. omisit“consilium” 4 B. congregat 5 C. districtus, Sclavos 6 B. vigegeat (sic) 7 B. districtu (sic) 8 B.pastinacionis 9 C. relatione 10 B. dictorum que de minori 11 C. credentia 12 C. etiam

NOTAE - LIBER OCTAVUS

552

LXXXIV.1 C. MºCCCºXXIº 2 C. die quarta 3 B. vedicionibus, C. venditionibus 4 B. vedita (sic) 5

C. omisit “pro” 6 C. presentatione 7 C. separationem 8 C. affectui (sic) 9 B. veditori (sic) 10

B. venditori (sic), C. venditioni 11 C. preconiçationis 12C. presentatio 13 B. sint

LXXV.1 B.sine titulo: “Currente” etc. Rubrica addita est manu recentiori in margine. 2 C.

MºCCCºXXII 3 B. omisit: “et” 4 C. contione 5 C. licentia 6 C. distinctius 7 C. honorosum 8

C. omittunt: “et incanevare” 9 C. conditione 10 B. “incanovare” correctum ex “incanevare”11 C. super lignum 12 B. “incanovatur” correctum ex “incanevatur” 13 C. exhonerato 14 C.“et incanevata” deest 15 B. dictus (dcs), C. dicto 16 C. exhoneraverint17 B. cum 18 C. eo

LXXVI.1 In B. sine titulo: “Anno etc.” Manu recentiori addita est in margine eadem rubrica. 2

C. MºCCCºXXXVI 3 C. mercationes 4 C. etiam 5 C. iuste 6 B. quorum per (sic) officium 7

C. scrutare 8 C. bulatis 9 C. facientes

LXXVII.1 In B. sine titulo: “Item” etc. In margine manu recentiori addita est eadem rubrica. 2

B. in margine: mercantiis, C. mercantiis 3 B. statis (sic) 4 B. cera (sic) 5 C. mercationes 6 C. mercationes 7 B. grossam (sic) 8 C. teneantur 9 B. bullatus bulle (sic) 10 B. yppis (sic)11 B. qualibet (sic) 12 B. contrafacientem (sic) 13 C. bullatum 14 C. cadat in penam 15 C.quinque 16 C. çiffaranum 17 C. speciare 18 C. maneriei 19 C. existant 20 C. sub dicta pena21 C. Et nullus 22 C. spetiarius 23 C. çaffaranum 24 B. seta (sic) 25 C. spetiarias 26 B. aliquo(sic) 27 B. qualibe (sic) 28 B. iusticiara (sic), C. iusticiaria 29 C. fecerint 30 C. accusationem31 B. stopinus (sic) 32 C. banbatio 33 C. qolibet

LXXVIII.1 In B. sine titulo: “Item” etc. In margine eadem rubrica addita est manu recentiori. 2

B. ordinanamus (sic) 3 C. quolibet 4 C. que vel quod 5 B. C. miliar. 6 B. de ceteri(sic), C. decetero 7 C. balest(r)as 8 C. quatuor 9 C. fornitas 10 C. quadrellis 11 B. quolibet (sic) coraça12 C. balistra 13 C. scruptari 14 B. seccedat 15 C. portu 16 C. comunis 17 B. a festum (sic)

LXIX. 1 In B. sine titulo: “Item” etc. In margine eadem rubrica addita manu recentiori. 2 C.

honerata 3 C. mercationibus 4 C. viginti 5 B. tenentur (sic), C. teneantur 6 C. balestra 7 C.quatuor

LXXX.1 B. sine titulo: “.tem” etc. (I miniatum omissum). Manu recentiori addita est in

margine eadem rubrica. 2 B. in margine: contrafaciencium 3 C. conditionis 4 C. vel 5 C.Stagni 6 C. Etiam vinum 7 C. accusationem 8 B. hunc, C. hoc (correctum in rasura) 9 B.libertas (sic) 10 C. dominis comitibus

NOTAE - LIBER OCTAVUS

553

LXXXI.1 B. sine titulo: “Anno” etc. Manu recentiori in margine addita eadem rubrica. 2 C.

MºCCCºXXVIIº 3 C. omittunt: “die duodecimo” +4 C. marcii /5 B. Gradoni, C. Gradoc. 6

C. cum voluntate nostri minori (sic) 7 C. ac 8 C. sonum 9 C. campane 10 C. congregato11 B. C. Ragus. 12 C. Punta Stagni 13 C. impetrare

LXXXII.1 In B. sine titulo: “Item” etc. Rubrica manu recentiori addita in margine. 2 C. Ragusii

3 C. unum

LXXXIII.1In B. sine titulo: “Item” etc. Eadem rubrica manu recentiori addita est in margine. 2B.

in margine: doana, C. dohana 3C. mercatancia 4B. C. gross I÷ 5C. centenario 6C.mercationum

LXXXIV.1 B. in margine colore nigro 2 B. “Eodem - decenbris” colore rubro. 3 C. decembris

4 C. conditionis 5 B. omisit “vel” 6 In B. “districto” correctum in “districtu”, C. districto 7

C. yppr. cento 8 B. se (sic) 9 B. pcioris, 10 C. centum 11 C. quocunque correctum ex“quecunque” 12 C. L ypp.

LXXXV.1 B. “Anno - februarii” colore rubro. 2 C. MºCCCºXXXVIIIº 3 C. sexta 4 C. ac 5 C.

ambaxatoris 6 Codd. omnes: rectoris (sic) 7 C. omisit “creditorum” 8 B. nisi hoc (sic) fierent9 C. intelligendo

LXXXVI.1 In B. cum titulo: “Eodem anno - februarii, colore rubro. Item” etc. in margine nulla

rubrica addita. 2 C. conditionis 3 C. Catari 4 C. Cataro

LXXXVII.1 B. cum titulo: “Eodem - marcii colore rubro. Item” etc. In margine nulla rubrica

adscripta. 2 C. offitio 3 C. omittunt: “seu maledicto”

LXXXVIII.1 B.: “Eodem - die colore rubro. Item” etc. In margine nihil adscriptum. 2 C. sibi

satisfieri 3 B. carta (sic) 4 C. carte, elapso 5 C. credentiam

LXXXIX.1B.: “Eodem - iulii colore rubro. Item” etc. In margine manu recentiori addita est haec

rubrica. 2B. in margine: perintrant, C. perintraverint 3C. in terreno 4C. sequentia verbarubricae (vel - contrafaciencium) desunt 5C. inditione 6C. terrenum

NOTAE - LIBER OCTAVUS

554

XC.1 In B. sine titulo: “Anno” etc., etiam in margine nulla rubrica apposita. 2 C. indicione

3 C. nona 4 C. vigillantes 5 C. consilii 6 B. publaca (sic) 7 C. contione 8 C. uberes omnes9 C. donationis 10 C. firmitatem 11 C. triginta 12 C. anullata 13 C. sint vigoris 14 B. presentes(sic) 15 B. comuni (sic) 16 C. maiora 17 C. “cum” deest 18 C. debitor 19 C. Quod autem

XCI.1 In B. sine titulo: “Statuimus” etc, rubrica etiam in margine non adscripta. 2 C.

cancellarii 3 B. dictus (dsc), C. dominus (dns, correctum ex: dcs) 4 C. pautioribus 5 B.ydones (sic), C. probationes 6 B. duobus statuos (sic) 7 C. “Item - cit.” colore rubro 8 C.concione 9 C. “Aditio” literis rubris.

XCII.1 In B. sine titulo: “Currente” etc. Etiam in margine rubrica non est addita. 2 C.

millesimo CCCXXXXII 3 C. contione 4 C. bechariam 5 C. beccharie 6 C. venditionis 7 B.teneatur (sic) 8 C. etiam 9 C. contrafacientem 10 C. habent 11 contrafacientem

XCIII.1 In B. hic explicit manus librarii qui codicem totum scripserat et incipit manus secundi

scriptoris. “Addicio - prima” colore rubro. Rubrica in margine non est addita. 2 C. Additio3 C. Phylippi Horii 4 C. currente 5 C. cum laudatione 6 C. contione 7 C. congregati 8 C.modo vel 9 C. acceperit 10 C. servitialis 11 C. commendata 12 C. commiserit

XCIV.1 In B. “Addiccio - secunda. Nos” etc. 2 C. Additio 3 C. millesimo CCCºXLVIIII 4 C. et

cum laudo 5 C. puplica 6 C. contione 7 B. loqtur (sic) 8 C. etiam 9 C. omittunt: “ac testare”10 C. hinc 11 C. additione 12 C. reverentiam 13 C. dimittere 14 C. anticum

XCV.1 In B. sine titulo: “Item” etc. 2 In B. percliuii 3 C. maritatione 4 C. et ipsa

XCVI.1 In B. sine titulo: “Item” etc. Rubrica ne in margine quidem est addita. 2 B. Iustinian.,

C. Iustiniani 3 C. dimittere 4 C. mendicantium 5 C. dimitteret 6 C. venditionis 7 C.comestibilibus 8 C. eclesie 9 C. orphanarum 10 C. “eas” deest 11 C. remanserit 12 C.venditione

XCVII.1 In B. sine titulo: “Item” etc. In margine nulla rubrica adscripta. 2 C. resurrectionis

3 B. Ihu Xri, C. Iesu Xpi. 4 C. ymmo 5 C. sclavinis 6 C. carbonosos 7 B. spe (sic) 8 C. rixe 9

C. discensiones 10 C. odiosum 11 C. quoque 12 C. carbanassum (sic) 13 C. nec de 14 C.quilibet pro qualibet vice 15 C. credentia

NOTAE - LIBER OCTAVUS

555

XCVIII.1 B.: “Exemplum - procuratum” colore rubro. “Iohannes” etc., alia manu et atramento

nigriori quam in foliis praecedentibus. 2 C. literarum 3 C. indicione undecima 4 B. potenti(sic), C. ponti (sic) 5 C. Superantio 6 B. comitatis (sic) 7 C. Iohanes 8 B. Veniciarum (sic), C.Venitiarum 9 C. Dalmatie 10 C. Chroatie 11 C. litteras 12 C. proximum 13 C. hostendentes14 B. etciam (sic) 15 B. promtam 16 C. dispositionem 17 C. reddidistis18 B. nobis 19 C. expeditionem 20 C. conservatio bonorum vestrorum 21 C. immerito 22 C.devocione 23 C. petitionem 24 C. Venetiarum 25 C. mercare, correctum in: mercari 26 B.vinginti (sic)

XCIX.1 In B. in ultima pagina codicis (f. 92 v): “De pena - marcii” atramento rubro, cetera

nigro scripta alia manu atque caput 98., literis nigrioribus et paulo maioribus.

557

INDEX PERSONARUM ET INSTITUTIONUM

A

ABBATES Lacrome, Melete et Visniçe I, 2, 18, 21; non audeant incivitatem adducere vinum de Stagno vel de Puncta Stagni VI, 65.

ADVOCATOR: sacramentum a. Ragusii qui placitant coram comite II, 6,item a. qui antepositi sunt ad inquirendum rationes communisII, 7; advocatores communis tenentur placitare contraprocuratores S. Mariae II, 13; VIII, 48; advocatores magnaecuriae VIII, 13, et in rubrica II, 6; advocatores parvae curiae duoVIII, 5; cf. VIII, 9; VIII, 13; advocator monasterii Lacromensis I,21; advocator partis vocatae ad placitum III, 1; a. viduae parenseius III, 9; VIII, 9, cf. advocatus.

ADVOCATI communis VI, 68; advocati curiae VIII, 44, v. advocator.AFILIATUS: filii loco in domum receptus vel gener IV, 70.AMBAXATOR, AMBASIATOR, AMBASSIATOR legatus, orator; eius

electio VI, 18, commissio VIII, 48, salarium VIII, 85;ambaxatores sollempnes ad ducem Venetiarum et ad regemUrosium, VIII,58, v. nuncius, orator.

AMICA, AMITA patris IV, 23, 73.AMICI COMUNES electi loco iudicum III, 2.ANCILLA, serva: ancillae portant ligna supra se in civitatem I, 12; a. que

venduntur foresteriis et extrahuntur de Ragusio per mare I, 14(titulus); a. uxoris in dote IV, 2, 3; ancillae et servi VI, cap. 42 -53; ancilla liberticia VI, 45, 47; ancilla babiça: nutrix IV, 59; VI, 51,v. babiça, familia, sclava, servicialis, servus.

ANGARIUS, ANGARARIUS: vir ad opera rei publicae sine mercedepraestanda vocatus I, 29; II, 16, 24, v. angaria.

ANTECESSORES, maiores, progenitores, proavi: uxoris IV, 2; carta patrisvel avi vel antecessorum VI, 9; defuncti VIII, 29.

ARCHIEPISCOPUS Ragusii, I, 2 (cerimoniae); I, 12 (ligna); I, 17 (reditusa navibus); I, 18 (a piscatoribus); I, 19 (placita in curia); I, 20(villae et homines); IV, 68 (filius clericus ei praesentatur); VI, 65(non audeat adducere vinum extraneum); VIII, 52 et 54(statutum de reditu a navibus revocatum).

AROBATORES v. robatores.ARTES: 1) collegia opificium: magistri de omnibus artibus I, 10; artifices

omnium artium II, 22 (titulus); 2) “piscatores qui cum aliisartibus vadunt piscatum” I, 10.

558

ARTIFICES v. artes.AVUNCULUS ET AMITA IV, 73; VIII, 15.AVUS, AVIA IV, 73; VI, 9.

B

BABIÇA: ancilla babiça, nutrix IV, 59; VI, 51. Deminutivum vocabulicroat. baba: vetula.V. baiula.

BADUARIUS Marinus, “egregius miles”, comes Ragusii: in primoregimine 1292 - 1294 I, 3, 23; III, 2; IV, 4; VI, 3,29; VIII, 55; insecundo regimine 1297 - 1299; “in tercio regimine suicomitatus” 1303 - 1305: VIII, 56, 57. Sine anno: I, 23; III, 33; V,35; VI, 18.

BAIULA: nobilium nutrix VIII, 60.BASTARDUS, BASTARDA IV, 71, 72. BASTASIUS, baiulus portat vinum VIII, 80. BELLEGNO, BELIGNO Philippus, comes Ragusii 1338 - 1341 VIII, 90. S. BENEDICTI abbas, ecclesia, festum, in Lacroma I, 18, 20. BIÇOCHA vel aliter religiosa, in poenitentia vivens extra monasterium,

IV, 65. S. BLASIUS, beatus pontifex et gloriosus martyr Dei, in sacramentis II,

12, 13; die S. Blasii canonici cantant missam cum laudibus d.comiti I, 2; vigilia ib. vexillum S. Blasii I, 1. Bulla S. Blasiibullantur pondera VIII, 77, v. Ragusium, ecclesias.

BLASFEMANTES Deum et sanctos VI, 14. BONI HOMINES RAGUSII: vicarius dividit carnes vaccae de margarisio

“per bonos homines Ragusii” I, 16; introitus balanciarumrecipiendos procuratores S. Mariae dant duobus bonishominibus I, 25; comes cum consilio iudicum et bonorumhominum et cum laudatione populi ordinat vel mutat statuta II,4, 5, 6; boni homines, electi per comitem et curiam, aestimantlaborerium in muro communali V, 8 et damna in vineis VIII, 23,24; vendut possessiones venditoris qui non solvit VIII, 31;domus propter incendium dirutae aestimatio “trium vel quinquebonorum hominum”, qui ad hoc deputati sunt per comitem eteius consilium VIII, 60; manariae “deputatae certis bonishominibus” in quolibet sexterio, propter casum ignis, ib. Bonushomo, positus a massariis communis ad scribendum sal in naviVIII, 75, v. boni viri; meliores homines; nobiles.

BONI ET LEGALES HOMINES: duo officiales electi ad videndum, sinaves sunt armatae, sicut debent VIII, 78.

559

BONI VIRI: tres tres homines iurati, a comite et curia electi adaestimandum dotem IV, 33; arbitri electi ad quaestiones de viiscivitatis VIII, 57, cf. boni homines, probi viri.

C

CALAFATI (calofati), fabri laborantes naves VIII, 51, 60. CALIGARII: eorum concia pellium VI, 55; opera eorum in casu incendii

VIII, 60. CALOFATI v. calafati. CAMARARII, CAMERARII salis communis Ragusii I, 9; II, 8. C.

ponderum et mensurarum II, 11; qui recipiunt pecuniamcommunis II, 15; communis: rationes eorum VIII, 28, 46; eorumcapsella cum clavibus VIII, 47; claves salis VIII, 65; apud eos statliber meritorum VIII, 56.

CANCILLARIUS, CANCELLARIUS: scriptum c. VIII, 91. CANONICI v. Ragusium, ecclesiae. CAPITANEUS: generalis Venetorum VIII, 98; c. navis missae a comite

Ragusii II, 26, 30, 31; VIII, 64; capitaneus noctis VI, 26. CAPITULUM v. Ragusium, ecclesiae. CATARENSIS, civis Catari VIII, 86 tit. (Catarenus C.)CELENGA, CALAGNA v. Ragusium, porta.ÇELIPA Iohannes, nobilis Ragusinus, VIII, 57. ÇEREVA, gens nobilis Ragusii: puteus de Ç. V, 41, Ursacius Cereve,

Martolus Cereve VIII. 57. CLERICI, opp. laici: I, 2, 12, 26, 29; placitum cum laico III, 27; testis

clericus III, 31; filius clericus IV, 68, 69, 79; solvere debentavedaticum V, 22; non adducant vinum vetitum VI, 65; datiumvini gravabat cl. et laicos VIII, 54.

COMES: de Chelmo III, 51, 56; Ragusii: sacramentum comitis, iuratumarchiepiscopo et canonicis de rationibus ecclesiae S. Mariae, I, 1;libertas adducendi data comitibus Ragusii “per statutum vetus”VIII, 80; comes nominat iudices, consiliarios parvi consilii etvicarium, et cum iis eligit omnes alios officiales I, 3 B; “comessive rector” eligit cum minori consilio alios officiales I, 3 C;sacramentum comitis II, 1 cf. 2, 3 etc.; comitis loco remanetmiles sive socius II, 2, 3; quantum potest expendere comes sinevoluntate minoris consili II, 15. C. in stanico I, 4; III, 51, 53.Comes insularum Iuppanae, Dalafodi et Calamoti, sacramentumeius II, 33; comites insularum et Astareae VI, 18; VIII, 34;comites insularum, si de civitate non fuerint VI, 62.

560

COMITUS ligni communis: praefectus navis II, 30, 31. COMMISSARII sive pitropi VIII, 43. CONCIATORES pellium VI, 56. CONCIO, etiam Cunccio (cod. B.: VIII, 58, 60, 63, 71), Cunctio (cod. C.:

VIII, 63, 71), comitia populi Ragusini: in concione Ragusii II, 2;plenaria, coram comite et vicario I, 29; Publica populi, secundumantiquam consuetudinem Ragusii congregata in Platea adsonitum campanarum I, 1, 3, 23, II, 2 etc. V. arengum, Curia,laus, populus.

CONFINATORES VIII, 68 (titulus). CONSILIARII de parvo et magno consilio, quomodo eliguntur I, 3.

Consiliarius Ragusii, sacramentum eius II, 5; c. tam parvi, quammagni consilii VI, 68 et passim alibi.

CONSILIUM: cum maiori parte Consilii regit comes, II, 1. Qui expellunturde consilio v. consanguinei. Consilium generale: Maius et GeneraleIV, 80; VI, 68 (a dicto Maiori et Generali Consilio); VIII, 72 - 74,76, 81, 85, 90, 92, 93, 94. Consilium magnum: I, 3, B.; II, 12;campana Magni Consilii II, 4, 6, 7, 8, 9; Consilium Maius (=magnum), congregatum ad sonum campane in Platea CommunisVI, 3; III, 2, 39, 59 et passim; VI, 17 (61 consiliarii eius); VI, 68(60 consiliarii ad minus); VIII, 20, 55, 70; nullus homo qui sit velesse possit de Maiori Consilio, possit exercere beccariam VIII, 92;distribuit officia VIII, 99; Consilium Minus I, 3; II, 15 et passim;omnes duodecim consiliarii Minoris Consilii VI, 68; VII, 2, 8, 40;tres de M. C. vadant ad videndum pastina VIII, 73; distribuitofficia VIII, 99; Consilium Parvum (= minus) sex consiliarii deParvo Consilio I, 3; electio procuratorum S. Mariae I, 24;campana parvi consilii II, 4, 24; comes cum Parvo Consilio II, 13;IV, 80 et alibi passim. Consilium Rogatorum: III, 60; VI, 68; VIII, 48;consilia omnia Venetiarum VIII, 98; consilium datum a comiteoccultandum II, 5.

CONSUETUDO: consuetudo civitatis Ragusii: vestes nobilis IV, 3;secundum consuetudinem Ragusii: II, 4; III, 1, 3, 9; VIII, 43;secundum civitatis Ragusii consuetudines et statuta ordinare intestamento VIII, 43; vineas laborare cum consuetudine Ragusiiib. “Cum omni consuetudine que habetur in Curia d. comitis”III, 4; cum omni consuetudine civitatis III, 12; consuetudoRagusii III, 59; VI, 62; VIII, 38, 42, 43; consuetudines in Statutocontentae VIII, 25. Consuetudines antiquae civitatis Ragusii I, 1, 4,9, 10, 30; III, 2, 33, 45 - 51, 56 - 58; IV, 4, 6, 9; V, 22; VI, 46; VIII,

561

57 cornua noviçae, 58 poena vrasde, 95; secundumconsuetudines antiquas VIII, 99; omnes antiquas consuetudinesquas inter se habent homines Lastae I, 15; consuetudo nova, lexnova et consuetudo vetus: II, 4, 5, 6; consuetudo terre III, 46;consuetudo nostra bona II, 26, 30; consuetudines inter Raguseos etforesterios III, 46, 49 sqq. (De stanico); consuetudines et racionesecclesie S. Marie I, 1; consuetudines = iura specialiumpersonarum: III, 6, 14, 44; c. patris e matris IV, 70, v. statutum,usus.

CONTARENUS Andreas, procurator S. Marci Venetiarum VIII, 98. CORECTOR, barca corectoris de quocumque loco nichil dat pro

arboratico I, 13; tempore belli ire pro c. I, 21. CORSARII, CURSARII, piratae: VII, 7, 33; VIII, 64, v. piratae. CRABANOSSUS, CARBONOSUS: carbone tinctus, personatus VIII, 97. CREDITOR cum carta III, 25, 26, 43, 46, 59, 61; IV 1; V, 38 - 40; VIII, 25.CUGNATUS: cognatus VIII, 15. CURIA: comes “cum Curia ad sonitum campane congregata” vel “cum

Curia et sonitu campane” mutat leges II, 12, 15, 16, v. concio,laus; vocare ad Curiam I, 19, 21, 24, 34; Curiam comitis velRagusii refutare III, 1, 2, 3, 5; VIII, 11; Curia venit vocata addebitorem morientem III, 26; sedet in Platea, sed ad audiendumplacitantes debet ire ubicunque per civitatem et extra murosusque ad Cromam III, 48; Curia Magna I, 34; VI, 63 = CuriaMaior I, 3; VIII, 38, 71; Curia Parva I, 34; III, 34, 38; VI, 63; libriVIII titulus, VIII, 1 - 6, 13 = Curia Minor VIII, 21, 38; Curia alia,secunda, sequens, videlicet nova, electa post finem terminiofficiorum III, 45. 6) Curia spiritalis IV, 74.

CURSARIUS, v. corsariusCUSTOS: arsanae II, 14; custodes noctis cum suo capitaneo custodiunt

civitatem, galeas et burgum II, 10; VI, 26.

D

DALMATINUS III, 19. DANDULUS: Andreas, quondam Ioannis D., Venetiarum ducis filius,

comes Ragusii 1290 - 1292; I, 17; II 13; VIII, 52; Marcus,eiusdem Ioannis D. ducis filius, comes Ragusii 1301 - 1303: I, 21.

DAURO, Andreas, comes Ragusii 1299 ad. 1301, in secundo regimine1307 - 1309: 1) VI, 4; VIII, 24, 35; 2) I, 23; II, 12, 13; VI, 17; VIII,58 - 61, v. Auro.

562

DEBITOR, v. creditor. DELPHINO Iohannes, dux Venetiarum: VIII, 98. cf. Dalfinus. DERSA gens nobilis Ragusina. croat. DræiÊ: Marinus de D., ambassiator

Ragusii, missus Venetias 1308, VIII, 59. DOANERII, officiales doanae: VIII, 47 (duo in officio salis), 66; cf. II, 27,

28. DOMINA: domina nobilis, VIII, 94. DOMINATOR, dominus terrae VII, 33. DOMINUS: appellatur comes et archiepiscopus Ragusii, dux

Venetiarum, rex Rasciae; d. navis, mercium VII, 67; d. monetaeVII, 42, 43, 51; d. servi vel ancillae VI, 45 - 50; tabernariae VIII,55, v. patronus.

DOYMUS Ragusinus quidam: furnus D. V, 41. DUX Venetiarum v. Venetiae; d. de Bossina III, 52, 56.

E

EPIPHANIA: caerimoniae I, 2; piscatur Umbula I, 30. EPISCOPUS I, 2; non adducat vinum forense VI, 65. EPITROPUS v. pitropus. EXTIMATORES VIII, 35; cf. boni homines. EXTRANEUS = foresterius, opp. civis VI, 16, 17; VIII, 98. EXTRINSECUS vel forensis, habitator Ragusii VIII, 98.

F

FALLETRO, FALLERIUS: Bellecius, Bellectus, comes Ragusii 1305 - 1307,VIII, 14, 58; Nicolaus, comes Ragusii 1334 - 1336, VIII, 76.

FORESTERIUS (FORESTARIUS cod. B. VIII, 63) peregrinus, opp.Raguseus, civis Ragusii. Eorum iura, datia, naves, vinum etc.: I,12, 13, 14, 17, 33; III, 17, 20 - 22, 42, 46; VI, 16, 17, 25, 30, 35,37, 39, 66; VII, 14, 36; VIII, 1, 2, 53, 63, 72, 80. Distinguitur f.commorans et habitans Ragusii VI, 25, v. extraneus.

FRATRES IV, 19, 21, 25 - 27, 38, 47, 50 - 54, 62 63, 78, 79. Fratrespredicatores et minores VI, 35.

FUSCARINUS Iohannes, comes Ragusii 1341 - 1343, VIII, 92.

563

G

GALIOTUS: remex vel nauta in galeis communis II, 31. GENER affiliatus IV, 70. GENO Marcus, comes Ragusii 1278 ad 1280: VIII, 27, 29; Petrus, comes

Ragusii 1314 - 1316: III, 2. cf. Zeno. GEORGIO Iohannes G., Venetus, comes Ragusii 1282 - 1284, VIII, 44;

Triphon Georgii, nobilis Ragusinus, VIII, 57. GLEDA Vitalis, Ragusinus V, 41. GOCIS, GOTIIS, gens nobilis Ragusina: Alovisius de Gocis, rector VI, 17

(1408. mense iunio); Clemens Marini de Gotiis, rector VIII, 84(1394. mense maio).

GONDULA v. Gundula. GOTIIS v. Gocis. GRADE, GREDE, gens nobilis Ragusina. Iohannes de G. rector Ragusii

1372. mense septembri V, 35; item 1387 mense maio III, 1; sineanno VI, 68.

GRADONICUS Bartholomaeus, comes Ragusii 1309 - 1311: II, 7; VIII, 62- 64; secundum regimen eius 1312 - 1314: VIII, 65, 66; tertiumregimen 1320 - 1322: VIII, 72 - 74; Iacobus, comes Ragusii 1336ad 1338: VIII, 81, 85; Petrus, dux Venetiarum (1289 - 1311) VIII,59 (1308).

GREDE v. Grade. GUNDULA, GONDULA, GONDOLA, gens nobilis Ragusina VIII, 57, 59,

99.

H

HABITANTES RAGUSII VI, 66. HABITATOR RAGUSII III, 8; VI, 25; VIII, 98. HORIO Phylippus, comes Ragusii 1347 - 1348; VIII, 93.

I

INDUCIUM, dilatio causae; terminus litigantibus concessus: I, 21; III, 1,4, 12, 14, 16 - 18, 44, 45; IV, 79; VIII, 6 sq. (Parva Curia), 33, 39,40, 41.

INQUISITORES vini II, 18; cf. II, 29. IOHANNES dumpnus V, 41.

564

IUSTICIARII ordinati super facto vini VI, 37, 65; i. tenentur inquirere, nequis de Maiori consilio exerceat beccariam VIII, 92, v.camerarius ponderum.

IUSTINIANUS Marcus, comes Ragusii, primo 1270 - 1272: prooemiump. 1 - 2; secunda vice 1276 - 1278: VIII, 25, 26; Marcus alter,comes Ragusii 1333 - 1334: VIII, 42. Petrus, comes Ragusii 1348.ad 1350: VIII, 94 96, 97; Ugolinus, comes Ragusii 1318. ad1320, in secundo regimine 1324 - 1325: VI, 35; VIII, 70.

L

LABORATORES qui laborant terras et vineas ad partem, opp. casaliniVIII, 24; servi et liberi I, 12; V, 29 - 31.

LAICUS, LAYCUS, opp. clericus III, 27, 31; VI, 65, v. mundanus. LATRO, fur II, 10: IV, 72; VIII, 35. LAUREDANUS Paulus, procurator S. Marci de Venetiis VIII, 98.LEGALES homines VIII, 78, l. procuratores VIII, 96. LEPROSI VI, 56. LIBER = francus: laboratores vinearum, l. et servi I, 12; mulier l. VI, 42,

v. franchus. LIBERTICII, liberti VI, 45, 47. LUDENTES ad datos (dados) vel ad alios ludos VI, 15.

M

MAGISTRI artium: opifices, artifices I, 10; laborantes in opere ecclesiaeS. Mariae maioris I, 26 - 28.

MALEFACTOR VIII, 35. MARANGONI laborant barcas VIII, 51; debent succurrere in casu

incendii VIII, 60. S. MARCUS: beatus M. evangelista invocatur in prooemio p. 2;

procuratores S. Marci Venetiarum VIII, 98. MARINARII, nautae I, 9, 10, 17, 23 (pars eorum); II, 18; III, 16; VI, 66;

VII, 1, sqq. Marinarii euntes ad partem, opp. m. euntes admarinariçiam VII, 2, 6, 11, 12, 13, 14, 15, 20, 22, 23.

29, 31, 32, 34, 52, 54 Servi qui vadunt marinarii VII, 19; marinarii, opp.conducti VII, 31.

MASCULI, MASCULINI: filiae heredes tanquam m. IV, 26, 41. MASSARII communis, deputati super salem VIII, 75; massarus segetum

v. officium blave.

565

MATER III, 32; IV, 14, 19, 20, 21, 26, 27, 32, 38, 39, 40, 41, 42, 44, 45,47, 48, 49, 51, 52, 57, 61.

MATHEUS, praeco communis VIII, 57. MAUROCENUS (venet. Morosin): Lodoycus, comes Ragusii 1322 -

1324, in secundo regimine 1330 - 1333: VIII, 75 (1322); Marinus,comes Ragusii 1296 ad 1298: V, 35; VIII, 57; Michael, comesRagusii 1284 - 1286: VIII, 49 in fine ex B; Nicholaus, comesRagusii 1280 ad 1282: VIII, 36; Paulus, comes Ragusii 1316 -1318: VIII, 21, 67, 69, 71.

MEDIANUS frater, medius: IV, 79. MEDIATOR mercati VI, 17, v. missita. MELETA, MELITA, MELEDA, insula Dalmatiae cum monasterio ordinis

S. Benedicti: navigatio ultra Meledam I, 23; territoriummonasterii S. Mariae de Melita in civitate VIII, 57.

MELIORES HOMINES: quolibet anno eligantur tres de melioribushominibus super territorio et viis V, 44; tutores eligenturmeliores et utiliores VIII, 42; de melioribus et utilioribus civitatiseligantur advocati curiae VIII, 44, v. boni homines.

MENÇE Mathias, eius domus et territorium V, 41; VIII, 57, v. Ragusium,porta.

MERCATORES II, 27, 28; III, 16; VI, 65; VII, 8, 12, 27, 31, 32, 35, 37. MERETRIX IV, 72. S. MICHAELIS: festum S. M. de septembri exordium anni officiorum I, 3,

21; II, 4 sqq.; VIII, 53, 78; terminus in iudiciis III, 14; terminuspastinaturae V, 34; finis vindemiarum VII, 62; dies VIII, 35;ecclesia v. Cresta.

MILES: miles domini comitis sive socius comitis, qui sedet in Parva CuriaII, 2; VIII, 1, 2, 4, 21.

MINORES, infantes VI, 19; cf. maiores. MONACHUS, MONACUS, MONACHA: I, 2, 21; VI, 65; filia monacha

IV, 61, v. monasterium. MULIER: maritata, uxor III, 7; IV, 1 sqq.; VIII, 7 - 9, 32, 95; vidua III, 9;

testimonium m. VI, 33; m. non audeat ire ad locum incendiiVIII, 60; mulieres quae vendunt panes I, 26.

MUNDANUS, laicus, opp. religiosus, spiritalis I, 27; IV, 65.

566

N

NATALIS DOMINI DIES, FESTUM, NATIVITAS DOMINI, vigilia huiusdiei: I, 2, 9, 11, 26, 28, 29.

NAUCLERIUS, rector navis mercatoriae I, 9, 17, 22, 26; II, 8, 18, 27; III,16; VI, 37; VII, 2 sq., 18 (electio eius, 30 (pars eius); VIII, 80.

NEPOTES, filii fratris et sororis VIII, 15, 95; n. et neptes VI, 47. NOBILES, Ragusii: nobilis dominae vestimenta IV, 3; nobiles viri,

vicarius et alii I, 2; “nobiles homines nativi Ragusi” I, 3 C.; (incod. B. hoc loco nihil de nobilibus); sepultura nobilis hominisRagusii vel mulieris I, 27; nobiles viri ambassiatores VIII, 59;servitiales nobilium de Ragusio VIII, 60; nobiles homines inannum tres electi super mensuris VIII, 76; nobiles Ragusii quihabent partem in Puncta Stagni VIII, 81; Slavi: nobiles viricomitis de Chelmo vel eius filiorum III, 51; Veneti; n. et potensvir, comes Marchus Iustinianus VIII, 42, cf. comes.

NOTARIUS communis VIII, 42; notarius iuratus III, 41, 42. NOVICIA, Noviça sponsa IV, 3; VIII, 57. NUNTIUS, ambaxator, orator, legatus: I, 21; (monachi Lacromonenses

belli tempore); II, 23, 24; n. comitis, cuius voce convocanturiudices, consiliarii, advocatores, camerarii II, 4, 5, 6; VIII, 28; n.Curiae VI, 48; n. archiepiscopi I, 17.

NUTRICES heredum IV, 53, cf. babiça.

O

OFFICIALES COMMUNIS II, 4 sq.; VI, 18, 68; VIII, 14, 55, 84, 85(salarium eorum); officiales communis duo, deputati super armisportandis in quolibet navigio VIII, 78, 79; v. cercare. Officiales cereVI, 18; officiales electi ad purgandum compendia V, 43; officialescommunis supra fundicum VIII, 53; v. fundegarii; officialis suprapastinis nemo fiat pro futuro VIII, 73; officiales tres, eligendi superterritoriis et viis V, 44, v. advocatores, camerarii, doanerii,fundegarii, iudices, iusticiarii, massarii, procuratores, vicarius.

OFFICIUM COMMUNIS VI, 18; VIII, 46; officium blave II, 19; patronatusgaleae habeatur pro officio II, 26; officium doane maris II, 27;officium doane per terram II, 28; officium illorum qui sunt antepositiad faciendum aliquid laborerium pro communi II, 25; officium illorumqui sunt supra ordinem panis II, 21; officium scruptare de ponderibus

567

et mensuris, tres nobiles quotannis VIII, 76; v. camerarii,iusticiarii; officium inquisitorum vini II, 29. Raguseus non accipiato. apud dominos externos VIII, 99.

ORFANA: maritatio o., ordo 1235; IV 50; VIII, 96.

P

PARENTES placitantis expelluntur de consilio VIII, 48, v. consanguinei. PASCE Resureccionis Domini nostri dies, festum I, 2, 9, 26, 27, 28; VIII,

97. PATER IV, 9, 12, 13, 16, 17, 18, 19, 23, 27, 34, 44, 47, 55, 57, 58, 61, 63,

66, 68, 70, 71, 73; VIII, 94. PATRINUS: pater spiritualis, testis testamenti III, 41. PATRONUS animalium vel bestiarum VIII, 23; arboris VI, 11; domus V,

31, 43; VI, 33; mercationum I, 23; molendinorum V, 45; navisvel barchae III, 16; VI, 17, 22, 37; VII, 1 sq.; VIII, 78 - 80; p. etpatronatus burgi V, 41; p. vel patrona servi vel ancillae VI, 42sqq.; p. servicialis VIII, 93; p. seu dominus tabernariae VIII, 55;terrarum V, 24, 29, 31, 33; VIII, 23; vinearum V, 23, 24, 33; VIII,23; vini III, 39; VI, 37; VIII, 55, cf. dominus.

PAUPERES parentes IV, 44; extranei IV, 70; distributio p. VIII, 96. PECCURARIUS, gens nobilis, croat. PikurareviÊ, Pasqua VIII, 57.PELLIÇARII VIII, 60. PERCUSSOR VI, 3, 8, 12, 19, 30, 33, 34, 42. PIRATE, Dalmisiani VI, 22; v. cursarii. PISCATORES I, 10, 11, 18, 23, 29, 30. PISSINO: Bogdanus de P, V, 41. PITANTARIUS COMUNIS, officialis arsanae civitatis I, 17, 31; II, 14, 30;

VIII, 52. PITROPUS vel commissarius testamenti III, 41, 42; IV, 74 - 76; VIII, 43. PIVATUS, viator sive mercator in navi, opp. marinarius: II, 18 (mensa

pivatorum). POPULUS RAGUSII: prooemium p. 1, 2; leges dant comes, iudices,

consiliarii et populus II, 8, 9 et alibi. PORTATOR I, 24. PRECO, riparius I, 24; p. Communis VIII, 57. PREGNANS uxor IV, 55. PROBI VIRI: aestimatio eorum III, 12, cf. boni viri.

568

PROCURATOR: p. legitimus, Ragusei peregre absentis III, 15, 17, instanico III, 19, 20; p. dimittere VIII, 74; p. Ragusei non potestesse civis de Cataro et e contra Raguseos non potest esse p.Catarini VIII, 86; procurator S. Blasii de Platea I, 3 C.; IV, 80 C;procurator hospitalis I, 3 C.; procuratores monasteriiLacromonensis I, 3 C.; I, 21; procuratores S. Marci VenetiarumVIII, 98; procuratores operis sive laborerii ecclesiae S. Mariae, p.S. Mariae, duo, postea tres (I, 23); I, 3 C.; II, 12; antepositi adexigendum reditus et rationes S. Mariae II, 13; 7) tres p. boni etlegales ad venditionem terrarum, dimissarum regulismendicantium VIII, 96.

PROPINQUIORES VI, 1 C., 29; VIII, 29. PROTOMAGISTER operis ecclesiae S. Mariae I, 26, 27. PROXIMUS VIII, 27. PUERI marinarii VII, 2, 10. PUPILLUS, PUPILLA VIII, 42.

Q

QUIRINUS Nicolaus, comes Ragusii 1286 - 1288, II, 24.

R

RAGNINA, antea Ranana, gens nobilis Ragusina, Petrus de Ragnina,rector civitatis Ragusii mense martio 1358. VIII, 99.

RAGUSEUS: Ragusinus, homo de Ragusio, fem. Ragusea (III,42), opp.foresterius I, 4, 10, 12, 14, 30; III, 17 sqq., 42; VI, 16, 17, 30, 31;ubi pater non est Raguseus, filius vero R. III, 8. R-i nati inRagusio et ex eis de cetero nascituri, sint navigando civesVenetiarum VIII, 98. R. et qui pro Raguseo se appellat, se vocat,R. vel qui pro R. appellatur, pro R. distringuitur (sic) III, 60; VI,67; VIII, 82, 99. Nunquam sit R., qui cum Dalmisianis iverit incursum VI, 58; croat. DubrovËanin.

RAGUSINI, opp. foresterii VII, 14. RAGUSINUS adi.: archiepiscopus VIII, 52. RECEPTORES RACIONUM COMUNIS VIII, 46. RECTOR: ante 1358: salarium cuiuscunque officialis seu rectoris

communis Ragusii VIII, 85; post 1358 rectores singulis mensibuselecti, comitis loco: I, 3 C.; II, 4 C.; III, 1 C. et alibi in omnibusadditionibus post a. 1358 factis; poena rectori imposita VI, 68.

569

REDES, heredes, B. rubrica IV, 41. RELIGIOSA: biçocha IV, 64, 65. RESPONDITOR I, 21; responsor III, 8. REX Rassiae, Rasciae III, 53, 56; VIII, 59; omnes reges Sclavoniae VIII,

58; dominus rex Urosius ib. RIPARIUS Communis etiam ripparius, praeco, I, 8, 17, 24, 32 - 34; II, 17;

III, 59; VI, 12, 29; VIII, 52, v. preco. ROBATI mercatores VIII, 26. ROBATORES stratarum: latrones viarum VI, 5. RUFFIANA IV, 72.

S

SACRISTARIUS (sacristanus) v. Ragusium, ecclesia S. Mariae. SCLAVI de Sclavonia: III, 17, 51, 53, 57 (stanicum); VI, 63 (nullus

Raguseus sit advocator pro eis); VIII, 50, 51 (iis non denturbarchae), 58, 59 (vraæda), 73 (confinia).

SCLAVUS, SCLAVA: servus, ancilla I, 14; IV, 1; VIII, 60. SCRIBANUS: DOANAE VIII, 47; navis mercatoriae VII, 2, 6, 9, 28, 34,

37, 40, 45, 46, sacramentum eius 67; VIII, 80. SERGIUS V, 41; v. Sersius. SERSII, domus Sersii VIII, 57. Pro Sergio. SERVICIALES: famulae VI, 33; VIII, 60 (nobilium), 93. SERVIENTES comitis I, 29, v. familia, servitores. SERVITORES comitis I, 8, 12, v. familia, servientes. SERVUS: servi laboratores vinearum I, 12; s. marinarii VII, 19, s. conducti

in nave VII, 20, 27; s. et ancillae debitoris accipiuntur a creditorepro debito III, 12, 46; servorum venditio I, 14 (in titulo servi, intextu sclavi); in stanico vel Curia vincere s. vel ancillam III, 58;capitula de servis VI, 42 - 53; manumissio IV, 17; servi liberticiiVI, 45, 47, v. ancilla, babiça, familia, sclavus, sclava, servicialis,vendere servum.

SOCIUS, SOCIA: socius d. comitis = miles II, 2; VIII, 3; socii iudices II, 4;advocatores II, 7; custodes noctis II, 10; socii in societatemercatorum VIII, 26.

SORORES IV, 50, 73, 78; V, 49, 50, 51, 52, v. fratres.SPECIALIS PERSONA: vir privatus, opp. commune III, 2, 60; V, 35; VIII,

19. SPIRITALIS HOMO, opp. mundanus I, 27. STANCIUS v. Sub.

570

SUB: territorium Stancii Sub VIII, 57.SUBDIACONUS I, 2. SUPERANCIO Marcus, comes Ragusii, in primo regimine 1350 - 1352, in

secundo 1356 - 1358: VIII, 98 (1358). SUPERPOSITUS navis, patroni vicarius: VII, 6, 8, 12, 14, 22, 24, 34, 40. SUPERSTANS: ARSENATUS VI, 18; superstantes tres super laboreriis

Communis, quolibet anno nominati VIII, 18.

T

TABERNARIUS, TABERNARIA: III, 39, 40; VIII, 55. TEMCULA Iohannes, pitantarius II, 14. TESTATOR VIII, 96; testatrix VIII, 95. TEUPULUS, TEUPULLUS, THEUPULUS: Iohannes, filius Iacobi T., ducis

Venetiarum, comes Ragusii 1237 - 1238: statutum factumtempore regiminis eius VIII, 58; Petrus, ducis Laurentii T. filius,comes Ragusii 1274 - 1276: VIII, 22. Venet. Tiepolo.

THESAURARII ECCLESIE S. MARIE MAIORIS: I, 3 C.; VIII, 42. THESAURUS S. MARIE I, 26. TUTORES VIII, 42, 43; v. commissarii, pitropi. TUTRIX VIII, 42.

U

UNDECIM HOMINES secum iurantes VI, 9. UROSIUS rex Rasciae, Stephanus Uroπ II Milutin (1282 - 1321) VIII, 58,

59. URSACIUS v. Bodaça. UTILIORES v. meliores. UXOR subiecta est viro suo III, 7; prima, secunda, tertia IV, 4 sqq.; VIII,

32, 43, 95. UXORATUS filius IV, 14 sqq.

V

VETRANI, maiores, progenitores: possessio suorum v. V, 36. VICARIUS: comitis, electus ante 1358. a comite, postea per consilia I, 3;

sacramentum eius II, 16; officium I, 2, 29; reditus I, 10, 11(pisces), 12 (taeda), 16 (vacca margarisii), 17 (moçaticum), 30;VIII, 34, 53 (salarium); officium in opere ecclesiae S. Mariae I,

571

24; officia eius iudicialia II, 17; III, 11, 12, 46, 47; VI, 12; sub eiusregimine sunt riparii I, 32; II, 17; archiepiscopi I, 2; iudexvillanorum archiepiscopatus I, 20; abbatis Lacromonensis I, 21.

VIDUA IV, 32, 48, 77; VIII, 7, 60. VILLANI, gens nobilis Ragusina: Marinus V, 41; Dimitrius de Vilano VIII,

57. VIRI v. boni v., probi v. S. VITI festum V, 30. VOLCASSIO: gens nobilis Ragusina, illi de V. VIII, 57.

573

INDEX LOCORUM

A

ALMISIUM, II, 24, v. Dalmisium.ANAGASTUM, locus Rassiae II, 24. Onogoπt Slavorum, nunc civitas

NikπiÊ dicta in Monte Negro.ANCONA, naves inde I, 13, v. Marchia Anconae, Anconitana.ANTIBARUM, civitas Montis Nigri, croat. Bar dicta II, 24.APULEA, APULIA: naves de toto regno Apuliae I, 13; vinum II, 18; si

officialis iverit in Apuleam vel ultra VIII, 14. ARBANUM, regio apud Croiam II, 24. ARENA, locus in valle Ioncheti (©umet), ubi fiebat stanicum III, 53.ARMENIA (regnum Armeniae saeculi XIII. in Cilicia antiquorum): folari

de A. VIII, 55.ARMIRO, civitas maritima Thessaliae, II, 24.ARSANA, ARSENATUS v. Ragusium.ARTA, LARTA, civitas Epiri: naves a partibus L. I, 13; nuncii missi Artam

II, 24.ASTAREA, territorium Ragusii in “terra firma”, cum contratis Breni,

Gravosii, Iuncheti, Umbulae et Malfi. Comites A. VI, 18; VIII,34; damna in A. VIII, 24, 35.

AVALONA (passim Avolana), civitas Albaniae nunc Valona dicta, II, 24.

B

BARI, civitas Apuliae I, 13. BARLETUM, civitas Apuliae, nunc Barletta dicta I, 13. BELEMUM, territorium situm inter Molina (Molendina Breni) et

Civitatem Veterem (Epidaurum Romanorum) VII, 64. Contratade Belem VIII, 24. Belen VIII, 35.

BESTIÇE (Pestiçe), civitas Italiae, nunc Viesti vocata I, 13. BOSSINA, BOSINA: nuncii missi in B. II, 24; dux et homines de B. III, 52;

dux et terrae de B. III,56; officiales Ragusii absentes in B. VIII,14.

BRENUM, croat. Æupa, vallis apud Ragusium, B. et Subbrenum: VII, 64:VIII, 24, 35, v. Belemum, Chivaci, Molendina.

BRESCUA (var. Briscua, Brischua, Briscoa, Brascua, Bresqua), BrskovoSlavorum, civitas Montis Nigri apud civitatem Kolaπin II, 24.

BRONDISIUM (var. Brundisium), civitas Italiae, nunc Brindisi dicta II,24.

574

BUDUA, Montis Nigri civitas; a portu B. versus Ragusium VI, 17, 36;VIII, 63.

BURGUS v. Ragusium.

C

CALAFOTA v. Calamotum. CALAMOTUM, CALAMOTA insula, nunc Calamotta vocata, croat.

KoloËep; comes insularum Calamoti etc. II, 33; vinum insualeCalamotae VI, 41; totum Calamotum VII, 64; insula Calafote VI,62; insula Calofodi II, 33.

CALOFODIUM v. Calamotum. CAMPUS v. Ragusium. CAPUT, COMARI, CUMARI, in codicibus male scriptum pro Comani,

Cumani: a capite Comari VI, 36; a capite de Cumar B. C. VIII,63. Promontorium in paeninsulae Stagni fine versus occidentem.

CAPUT LEUCE: navigare extra C. L. I, 17. CASTELLUM v. Ragusium. CASTRUM v. Ragusium. CATARUM, var. Cattarum, Catharum: commune Catari, civis de Cataro

II, 18, 24; VIII, 82, 86.CENTA v. Genta.CHELMUM, comitatus Ch. (vel Zachlumiae) in valle flumunis Narenti, in

paeninsula Stagni et partibus adiacentibus usque ad territoriumcivitatis Ragusii: nuncius missus in Ch. II, 24; comitatus deChelmo, comes, filii eius, nobiles viri, stanicum cum iis III, 51,cf. 49, 50, 53, 54, 56.

CHIVACI, CHIVAÇIO, CHIVATIO, CHIVACIO, pars vallis Breni VIII,24, 35. Vicus nunc »ibaËa vocatus.

CHORUS v. Ragusium, ecclesiae. CHROACIE DUX in ducis Venetiarum titulo VIII 59, 98. CICILIA I, 13; VII, 14, v. Sicilia. CIVITAS v. Ragusium.CIVITAS ANTIQUA, NOVA, VETUS v. Ragusium. CIVITAS NOVA, naves inde venientes I, 13. CIVITAS VETERA (sic VII, 64 codd. omnes), Civitas Vetus, Epidaurum

antiquorum, croat. Cavtat dicta: VII, 64; VIII, 24, 35. COMARI v. Caput Comari. CORFU insula II, 24.

575

CRESTA, mons Vergati vel S. Sergii supra Ragusium: ibi stanicum fiebatprope ecclesiam S. Michaelis III, 53.

CROMA v. Lacromonum. CRUMULA v. Punta. CULFUS, CULPHUS, mare Adriaticum: VII, 13, 42 - 45, 48, 50; VIII, 98. CURCURA, CORCURA insula Corcyra Nigra antiquorum, croat. Krkar:

piscatores ad C. I, 10, 18; II, 18. CURVELLA aqua in Umbula VII, 64, a vico tunc Curilla, Corilla, croat.

Kurilo.

D

DALAFOTA, DALAFOTUM, DALAFODUM, insula ital. Isola di Mezzo,croat. Lopud dicta, una ex septem insulis; comes insularum D.etc. II, 33; vinum D. VI, 41; totum D. VII, 64.

DALAMOTE insula VI, 62, v. Calamotum. DALMACIA: placitum Raguseorum cum hominibus de D. III, 19; VI, 47;

dux Venetiarum dux D. VIII, 59, 98. Dalmacia superior: civitatesa Ragusio versus orientem (Catarum, Antibarum, Dulciniumetc.) III, 55 (stanicum); VIII, 62.

DALMISIUM, ALMISIUM, habitatores Dalmisiani, civitas Dalmatiae,croat. Omiπ dicta, cuius habitatores piraticam exercebant II, 24,50 (stanicum); VI, 21, 22, 58 - 61; VII, 14.

DISTRICTUS Ragusii, teritorium vetus ante acquisitionem Stagni (1333),continens Astaream et insulas: I, 3, 29, 32; II, 19; VI, 65, 66; VIII,22 - 24, 35, 36, 50, 51, 65, 80.

DULCINIUM, DULCIGNUM civitas in Monte Nigro, croat. Ulcinj II, 18,24.

DURACHIUM, DYRACHIUM, DYRRACHIUM, civitas Albaniae I, 13(naves); II, 24 (nuncii); VIII, 14 (officiales absentes in itinere);VIII, 55 (stameni).

DYRRACHIUM v. Durachium.

E

ECCLESIA, in cod. C. ubique eclesia: IV, 70; VIII, 96 (regulaemendicantium), v. Ragusium, ecclesiae.

576

F

FANUM, civitas Italiae I, 13, nunc Fano. FARRA insula, Phara antiquorum, italice Lesina, croat. Hvar (Far) dicta:

stanicum ad S. Mariam de Lesna in insula F. III, 49, 50. FORTILICIAE arces in muro civitatis II, 12.

G

GENTA, Zeta Slavorum: regnum et homines, stanicum cum iis adMolendina Breni III, 54; comes et terra III, 56 (Genta codd. B. C.pro Çenta).

GRAVOSIUM (Gravossium, Gravoxium), regio a Ragusio septentrionemversus cum portu, croat. Gruæ vocata: VI, 47; VII, 64 (G. cumLapido et. S. Martino); VIII, 24, 35.

H

S. HILARIONIS ecclesia v. Hylacrioni. HOSPITALE procurator hospitalis I, 3 C.S. HYLACRIONI ecclesia ad Molina Breni III, 54.

I

S. IACOBUS v. Visniça. IADRA, civitas nunc dicta croat. Zadar: nuncius I. missus II, 24;

consuetudines inter homines civitatis I. et Ragusii III, 49; aCataro usque I. VIII, 82; novitas I. 1358, III, 49; VIII, 98.

IUNCETUM, IUNCHETUM, IONCHETUM, croat. ©umet, vallis cumfontibus aquae ductus Ragusii, inter Umbulam et Brenum sita:III, 53 (v. Arena); VII 64; VIII, 24, 35.

IOVENACIUM (Iovenaçum, Iuvenacium), civitas Giovinazzo in Apulia I,13.

IUPPANA, IUPANA, insula, croat. ©ipan dicta: comes insularum II, 33;vinum VI, 41; furta VI, 62; portus VII, 64.

577

L

LACROMONUM, adi. Lacromonensis, Lacrimonensis, Lacromensis, etiamCroma, insula cum monasterio ordinis S. Benedicti, sita anteportum Ragusii: procurator Cromae I, 3; abbas, vicarius, monaci,tres procuratores, advocator, naves villae etc. I, 21; curia debetire usque ad Cromam III, 48, cf. Crumula.

LAPIDUM, paeninsula regionis Gravosii, nunc Lapad dicta VII, 64. LARTA v. Arta. LASTA insula, Ladesta Romanorum, Lasta, Lagusta, Lagosta, Laugusta,

Augusta, croat. Lastovo dicta : piscatores ad L. I, 10, 18; qualiterhomines L. dederunt se communi Ragusii I, 15.

LAVE v. RagusiumLEONIS porta v. Ragusium. LESNA: stanicum “ad S. Mariam de L. in insula Farre” III, 49, v. Farra. LODIA, loggia V, 35.

M

MALFETUM, civitas maritima Apuliae, nunc Molfetta I, 13. MALFUM, MALFIUM, pagus apud Ragusium, nunc croat. Zaton dictus:

III, 51 (stanicum apud S. Stephanum); VII, 64; VIII, 24, 35. MALUNTUM, portus regionis Canalis inter Ragusium et sinum

Cattarensem, nunc croat. Molunat: I, 23. MARCHIA ANCONE I, 13; M. Ancontana, Anconitana II, 24; VII 40 41. S. MARIAE ecclesia, v. Lesna, Ragusium. S. MARTINUS, locus Gravosii VII, 64. MOLENDINA, MOLINA, croat. Mlini locus cum uberrimo aquarum

fonte in ipso maris littore apud ecclesiam S. Hilarionis in valleBreni, inter Ragusium et Epidaurum: usque ad Molendina VIII,35; ad Molina fit stanicum cum illis de Genta III, 54; Molina inBreno VII, 64; usque ad Molina VIII, 24, v. molendina.

MOLINA v. Molendina.MONS v. Ragusium. MURUS: CIVITATIS v. Ragusium; m. communalis qui est inter duas

domus: V, 7, 8, cf. 16, 17 (murus ruinosus), v. paries.

578

N

NARENTUM, locus ad ostia fluminis Naronis, saec. XIV - XV dictusMercatum sive Forum Narenti, croat. Drieva, nunc Gabela:nuncius illuc missus II, 24.

S. NICOLAUS ecclesia S. Nicolai de Campo v. Ragusium.

O

ORTONA, civitas Italiae I, 13.

P

PALLICIUM, PALLIÇA, PALIÇI, vicus Astareae Ragusinae, nunc Poljicedictus, inter pagos Zaton (Malfo) et Oraπac (Valdinoce) ubiusque ad a. 1399 fines erant territorii Ragusini versus SlavosChelmenses: Malfium cum Pallicio VII, 64; Palliça VIII, 24, 35.

PAPOA, croat. Popovo, regio mediterranea, nunc Popovo polie vocata,inter Stagnum et Trebinie, II, 24.

PELAGUS v. Ragusium. PLATEA v. Ragusium; platearum lignamen VIII, 24, cf. 35. POLA, civitas Istriae II, 24. PONTA v. Punta. PORTUS insularum II, 33; VII, 64; portum facere ad vendendum vinum

VI, 36; portus Buduae ib.; portus Ragusii v. Ragusium. PREVLAC DE STAGNO, croat. Prevlaka III, 50. PULCELARUM monasterium v. Ragusium. PUNTA STAGNI, STANGNI, STANNI, etiam Puncta, Ponta: paeninsula

Stagni, croat. Rat (habitator RÊanin) dicta, croat. Pelieπac vocata:partes Raguseorum in P. VIII, 81, 94; vinum de P. VI, 65; VIII,80, cf. a porta (pro : Puncta ?) Stagni versus ponentem I, 30.

PUNTA DE SECCO (var. Sacco) de Crumula: promontorium apud ipsamcivitatem Ragusii, alibi in monumentis non memoratum I, 23.

PUTEI v. Ragusium.

579

R

R A G U S I U M, civitas et respublica in orientali littore maris Adriatici;in codd. recentioris aetatis Racusium, Rhacusium, Rachusium,Rhacusa, Rachusa, ital. Ragusi, postea Ragusa, croat. Dubrovnik.Topographica:

- archiepiscopale palacium I, 2.- archiepiscopatus: viridarium V, 41; territorium VIII, 57. - arsana II, 14; arsenatus VI, 18. - burgus, suburbium: custodes noctis II, 10; distributio frumenti II, 19;

burgus = nova civitas urbi Ragusii est adiuncta; huius burgi viae,domus, compendia V, 41 - 43; post constructionem muri burgushabetur pro civitate VI, 27; vinum in burgo nemo teneat nisi indomo lapidea (quia maxima pars domorum burgi erat delignamine) VI, 27, 38; incendium die 16 augusti 1296. fere totumburgum consumavit VIII, 57; viae et domus in burgo ordinataepost hoc incendium, ib.; costeria burgi, ib.; casus incendii incivitate vel in burgo VIII, 60 (1309).

- Campus: viae burgi quae vadunt usque ad Campum, stationescommunis quae sunt in Campo V, 41; maleficia de nocte inplatea vel in Campo VI, 34; cf. ecclesia S. Nicolai de Campo.

- carceres inferiores in castello VI, 33; carcer III, 39; VIII, 30, 31. - castellum: comes residet in castello I, 2, 7 - 10; via a puteo communis

vadit ante c. VIII, 57; debitor ponitur in c., detinetur in c., aufugitde c. III, 39; VIII, 30, 31, 67, 69.

- castrum, idem quod castellum: via ante c., ante portam c. V, 41; circa c.non fiat concia pellium VI, 55.

- civitas Ragusii I, 1, 3 etc. = civitas VI, 62; commune civitatis Ragusii I, 4,15; c. salvare et regere iurat comes II, 1; in civitate vel extra II,7; exire de civitate III, 1, 17, ire extra civitatem Ragusii VIII, 25.Extra civitatem locus leprosorum et domus conciatorum pelliumVI, 56. Civitas nova = burgus V, 41. Civitas antiqua, ad murumcivitatis veteris, opp. burgus VIII, 57, v. burgus.

- costeria burgi, ibi ecclesia S. Nicolai VIII, 57. - Doana: ante domos Communis in quibus est constituta d. VIII, 57. - domus: scalae, tectus, fenestrae etc. V, 1 sq.; d. datae ad casaticum V, 31,

32; venditio domus V, 35; d. aedificanda designetur praesentibusofficialibus V, 44; sigillum in d. VI, 32; intrare d. alterius VI, 33;domus in burgo: V, 42; lapideae VI, 27; novae post incendium a.1296, latitudinis passorum 3 vel passorum 3 et palmorum 6,

580

eiusdem longitudinis VIII, 57; domus de lapidibus et calce V, 35;VI, 27, 38; domus de palea, palearia: infra muros non construaturVI, 57; extra civitatem: domus conciatorum pellium VI, 56;domus communis II, 20; V, 35; domus Michaelis de Binçola V,41, Martoli et Ursacii Cereve VII, 57, Triphonis Georgii ib.,Vitalis Glede V, 41, Mathie de Mençe, Mencii V, 41, VIII, 57,Pasque Picurarii VIII, 57, Bogdani de Pissino V, 41, Sergii V, 41vel Sersii VIII, 57, Marini Villani V, 41, Dimitrii de Vilano VIII,57; domus illorum de Volcasio VIII, 57.

- ecclesiae: dimittere ad e. IV, 70; domus lapideae super territorioecclesiarum V, 35; ecclesia alicuius regulae mendicantium VIII,96.

- ecclesia S. Blasii de Platea; condita a. 1348: procurator I, 3 C.; IV, 80 C. - ecclesia S. Marie maioris, S. Marie archiepiscopatus ecclesia maior (I, 1),

nostra mater ecclesia S. Marie (II, 12), maior ecclesia (I, 2); rationesecclesiae S. M. I, 1; II, 13. Sacramentum comitis de rationibusecclesiae manutenendis, iuratum archiepiscopo et canonicis I, 1;introitus ecclesiae de navibus I, 13, 17, 23, VIII, 52; introitus S.M. qui incantantur per commune, mutuo accipiuntur adconstruendas turres II, 12. Opus ecclesie S. Marie Maioris: I, 13,21, 23 - 27 = laborerium S. Marie I, 26, 27; II, 12; procuratores II,13; v. procuratores, thesaurarii. Protomagister operis S. M. I, 26,27; ianua I, 1; chorus I, 1; altaria I, 2, magnum altare I, 1;pergulum I, 1, 2; reliquiae I, 2; campane I, 26; canonici S. MariaeI, 1, 2; capitulum ecclesiae Ragusinae VIII, 52, 54; sacristarius(sacristanus) ecclesiae S. Mariae I, 17, 22, 31; VIII, 52.

- ecclesia S. Nicolai de Campo VIII, 57; superest in fine viae Prieki putdictae versus Doanam.

- ecclesia Omnium Sanctorum: viridarium eius V, 41; via quae vadit adecclesiam O. S. V, 41; VIII, 57.

- fortilicie: arces in muro civitatis II, 12. - fundicum: frumentum venditur solummodo in f. VI, 31; officiales f. VIII,

53; via quae vadit a porta f. VIII, 57. - furnus, fornus, de lignamine et de petra IV, 79; V, 15; furnus Doymi V,

41. - homines Ragusii, h. de Ragusio: Ragusei, Ragusini III, 49 sq.; VII, 32; VIII,

50, 54, 58, 73. - Hospitale: procurator h. I, 3 C. - Lave de Campo: ad Lavem de Campo I, 26. - leprosi extra civitatem VI, 56.

581

- Lodia loggia: tabula in qua scriptae sunt omnes venditiones, ponaturante l. V, 35.

- monasterium fratrum minorum, elemosina in vino VI, 35. - monasterium fratrum predicatorum VI, 35. - monasterium Pulcelarum, Pulselarum (S. Clara) VIII, 57. - mons supra civitatem, Cresta mons Vergati vel S. Sergii, in descriptione

situs locorum: versus m, opp. versus pelagum. Tectus domorumversus m., plateae versus m. V, 2, 10; vineae versus m. V, 27;murus civitatis ex parte montis VIII, 57.

- murus civitatis: turres et fortilicia construuntur II, 12; usque ad m. c. V,10; caligarii non faciant conciam coriorum infra m. c. VI, 55; m.c. compleatur VIII, 18; in circuitu m. c. a parte interioridimittatur via VIII, 57; via a S. Nicola usque ad m. c.., ib.; m. c.ex parte montis, ib. Usque ad murum civitatis veteris, finis viarumVIII, 57. Murus novus civitatis V, 9; post constructionem muri,burgus pro civitate habetur VI, 27.

- palacium archiepiscopale I, 2. - pelagus: plateae, domus versus p.; opp. versus montem V, 2, 10. - Platea: ibi investitur comes et ibi populus iurat comiti I, 1; concio

publica populi in p. I, 23; in Platea Communis VIII, 58 et alibi;cf. forum. Maius Consilium congregatur in Platea Communis VI,3 C; respondere in Platea ante Curiam III, 48; divisio platearumV, 1; maleficia in platea de nocte VI, 34; lapides et inmundiciesin tota platea I, 26.

- porta castri V, 41. - porta de Celenga, Celanga V, 41. - porta fundici VIII, 57. - porta muri civitatis V, 41; per quam intratur ad domum Martoli Cereve

VIII, 57. - porta in muro per quam intratur ad territoria illorum de Gondula VIII,

57. - porta Leonis V, 41 (versus burgum). - porta de Mençi V, 41. - porta de Pilis VIII, 57; croat. Vrata od Pila. - porta que est subtus domum Bogdani de Pissino V, 41. - porta de Sorte V, 41.- portus Ragusii. Naves intrantes in p. diebus festis I, 9; ponere ancoram

in portu ib.; facere portum in Ragusio I, 13; exire de portu I, 23;curare (mundare) portum in aqua intus a molo I, 26; navesoneratae sale II, 8; vino VI, 37; ne quis proiiciat saornam et alias

582

res in portu VI, 23; reditus savornae VI, 64; trahere naves interram VII, 60; secedere de portu Ragusii VIII, 78.

- puteus: usque ad puteos V, 41; puteus communis qui consueverat vocariputeus de Çereva (Çereua, Çareua) V, 41; puteus communis quiante monasterium Pulcellarum VIII, 57.

- sexterium: in quolibet s. VIII, 60. Sexteria civitatis erant: castellum (insaxo versus mare, cum monasterio monialium S. Mariae deCastello), S. Petri, Pusterulae, S. Mariae Maioris, S. Blasii, S.Nicolai.

- staciones: s. in terra communis V, 21; s. communis in Campo V, 41; s.salis communis VIII, 47; s. Iohannis Çelipae VIII, 57.

- stratae: burgi V, 41; constitutio stratarum sive viarum civitatis et burgiVIII, 57; strata communis VIII, 57, 89.

- territoria in burgo: illorum de Gondula VIII, 57. Territorium in burgo:archiepiscopatus, monasterii S. Mariae de Melita, MartoliCereve, Triphonis Georgii, Damiani Gondulae VIII, 57; Mathiaede Mençe V, 41; VIII, 57; Stancii Sub VIII, 57. Territoria extramurum civitatis V, 20.

- turres in muro II, 12. - viae civitatis et burgi V, 41; VIII, 57; officiales super viis V, 44. - viridarium, hortus: archiepiscopatus, dumpni Iohannis et ecclesiae

Omnium Sanctorum in burgo V, 41. RASIA, RAXIA: ibi Brescua et Anagustum II, 24; regnum et homines R.

III, 53; rex R. III, 53, 56; VIII, 59; stanicum cum hominibus de R.III, 53, 56; itinera officialium in R. VIII, 14, v. Sclavonia, Urosius.

ROMAGNA, Italiae regio: naves inde I, 13. ROMANIA, imperium Constantinopolitanum: R. ultra Dulcinium II, 18;

doana maris II, 27; navem ibi vendere VII, 14; pars imperiiRomaniae in ducis Venetiarum titulo VIII, 59, 98.

S

SACCO v. Punta de Secco. SARACENORUM TERRA VII, 14. SCLAVONIA, eius partes, signoriae, reges, homines = regnum Rassiae: I,

23; III, 17, 50; VIII, 56, 58, 73, 98. Domini Sclavoniae = d.Rasciae, Bossinae, Chelmi, Gentae III, 56 tit.

SCUTARUM civitas, Scodra Romanorum et Albanensium, Skadar croat.II, 24.

SECCO v. Punta de S.

583

SENEGAIA, Italiae civitas, hodie Sinigaglia I, 13. SEXTERIUM v. Ragusium. SIBENICUM, Dalmatiae civitas III, 50 (stanicum). SICILIA, Cicilia I, 13; VII, 14. SIPUNTUM, maritima civitas Italiae apud Manfredoniam I, 13. SPALETUM, SPALATUM, Dalmatiae civitas: II, 24 (nunci missi S.); III,

50 (stanicum); VIII, 14 (officiales absentes in S.). STAGNUM, passim Stangnum (VIII, 80), Stannum (VIII, 81), civitas a

Ragusinis a. 1333 empta, croat. Ston dicta: civitas Stagni II, 24;porta (uti videtur pro: Ponta) S. I, 30; Prevlac de S. III, 50(stanicum); partes in S. et vinum de S. VI, 65; VIII, 94.

STANGNUM, STANNUM v. Stagnum. STANICUM croat. stanak (pro sastanak, de verbo sastati convenire)

conventus iudicialis Ragusinorum cum vicinis, explanatur instatutis parlamentum, I, 4 (titulus) et III, 49. Erat: s. plenarium I, 4;III, 51, 53, 54, 57, aut: s. proprium III, 53, 54, 57 sive s. parvumIII, 57; comes vadit ad s. I, 4. S. cum hominibus Dalmatiae III,19, 20; cum hominibus de Iadra III, 49, de Sibinico, Tragurio,Spalato, Dalmisio vel Farra III, 50; cum hominibus de comitatuChelmi III, 51; de Bossina III, 52; de Rascia III, 53; de Genta III,54; cum dominis Sclavoniae, id est Rasciae, Bossinae, Chelmi,Gente III, 56; lis cum Sclavis III, 57; vincere servum vel ancillamper placitum in s. III, 58; Raguseus non sit advocatus pro Slavisin s. VI, 63.

S. STEPHANUS, v. Malfum. SUBBRENUM, vallis Breni pars inferior, pagus nunc croat. Srebrno dictus

VII, 64; VIII, 24, 35.

T

TARTARORUM TERRA VII, 14. TERMOLE, civitas Italiae (nunc Termoli) I, 13. TRAGURIUM, civitas Dalmatiae, croat. Trogir: II, 18 (vinum), 24

(nuncii); III, 50 (stanicum). TRIESTUM civitas II, 24. croat. Trst. S. TRIPHONI ecclesia in Iuncheto III, 53. TURCHIA, illis temporibus pars Asiae minoris VIII, 55. TURRES v. Ragusium.

584

U

ULTRAMARINE PARTES VII, 14. UMBULA, fluvius territorii Ragusii, croat. Riieka vel Ombla vocatus: I,

11, 18, 21, 29, 30 (piscatura); VII, 64 (portus); VIII, 24, 35(damna).

V

VENECIAE (Veniciarum, in Veniciis VIII, 98 cod. B. C.): Veneciarumamicum non offendere II, 26, 30; braça: mensura VII, 38; civesVIII, 98; commune: honor eius, prooemium p. 2; II, 1, 3; VIII,58; dominium VIII, 98; dux: honor d. ducis II, 1, 3 sqq.;sacramentum quod comes iuravit d. duci I, 1; II, 1, 2; pactumquod cum d. duce habemus II, 4, 33; fidelitas d. ducis II, 3 sqq.,16, 23, 30, 31, 33; laudes cantate d. duci I, 2; VIII, 58; comesRagusii de mandato d. ducis Viii, 52; merces vectae V. VII, 39,40; milliarium VII 38, 39; pondus VII, 39; ordines VIII, 98;pactum V.: II, 3 - 7, 9 - 13, 15 - 17, 19 - 23, 25 ad 29, 32, 33.

VENETI: Veneti comites Ragusii II, 1; vinum II, 18; nunci ad V. II, 24;naves VII, 36; instrumenta VIII, 91.

VERGATUM; pagus in monte supra Ragusium, nunc croat. Brgat dictus:ire cum armis in V. VI, 47; V. et Iunchetum est una contrata VIII,24, 35.

VESTA, Italiae civitas, nunc Viesti vocata II, 24, v. Bestiçe. VIRIDARIUM, hortus v. Ragusium. VISNIZA, Visniça, croat. Viπniica: monasterium S. Iacobi de V. apud

Ragusium in ora maritima ecclesia I, 23.

585

INDEX RERUM

A

ABUSIO VIII, 97.ACETUM (accetum cod. B.) VI, 39.ACCUSA: accusatio, Accusam facere accusare VIII, 35, 36, 87; III, 38; VI,

30 et passim.ACCUTUS (pro: acutus) in navi, clavus: expensae de accutis VII. 1.ACOMODARE alicui aurum, argentum etc. IV,1; cf. comodare.ADIUTORIUM dare comiti ad iusticiam complendam II, 6.ADVOCARE pro Sclavis VI, 63, pro una parte VIII, 5.AETAS v. etas.AFFICTUS pro territorio V, 35; II, 20; affictus seu pensio alicuius

possessionis, vineae vel terrae seu domus vel territorii, adtempus vel in perpetuum VIII, 88.

AFFLATURA, res inventa in mari sine domino et ab inventore occupataVII, 35.

AFISI navium VII, 3 (titulus); cf. barca cum omnibus suis coredis,paramentis et affissis.

AGNELINAE pelles VII, 39.AGNOPASTI coria, moltolinae agnopastae VII, 39.ALEVIATIONES seu commutationes poenarum et bannorumVI, 68.ALIBAMENTUM, in rubrica VII, 7: mercium iactura levandae navis

causa.ALLEBARI, merces iacere levandae navis causa: si navis per fortunam

temporis allebaretur VII, 7.ALODINI panni VII, 38.AMBAXARIA legatio: ire in a., redire de a. VI, 18.AMBLITUS, pars domus externa versus viam publicam: quilibet potest in

sua parte plateae facere amblitum et scalam V, 1; amblituslongobardicus V, 2.

AMORE, non debito, vadunt piscatores ad piscandum in Umbla procomite I, 11.

ANCORA navis VII, 3, 4, 7.S. ANDREE FESTUM (30 novembris), qua die incipit annus illorum qui

recipiunt rationes communis II, 32.ANGARIA, operae quas omnes Reipublicae sine mercede praestare

debent: angariam facere non tenetur liberticium VI, 45.

586

ANGUSIOLA, piscis Esox Belone: gripus de angusiolis, piscare adangusiolas I, 10, 18, 30. Ven angusigola, croat. iglica.

ANIMA: pro anima sua in testamento dimittere, dare IV, 6, 7, 17, 39, 40,41, 42, 47, 59, 65, 70.

ANIMALIA: damna ab iis facta in terris vel vineis VIII, 23, 24.ANNELLARE: vir annellat uxorem IV, 8. ANNUS NOVUS: dona quae in vigilia anni novi dabantur, a comite I, 7,

8, 10; a procuratoribus S. Mariae I, 26, cf. Kalendae.ANTENDE: antennae VII, 7, 8.ANTIMONA v. artimonum.ANTIQUATUS: secundum consuetudines antiquatas distribuuntur

officia VIII, 99.ANTIQUITAS viarum in vineis V, 23; cursus aquarum in vineis vel terris

stabunt in sua antiquitate V, 33.ANTIQUUS: carta vel debitum magis antiquum VIII, 69; statutum VIII,

71, 94, 95.ANULUS: anulorum donaria, anulus sponsae; anulus quem vir dat uxori;

anulus quem vir ponit ad cingulum uxoris; anulus quo virannellat uxorem IV, 8.

APPELLARE, accusare: appellatus sive calumpniatus fecisse mercatumcum Dalmisianis VI, 60.

APTAGI, sportularum, ante litem in Curia depositarum genus velobligationum, I,19, 24, 30, 33; III, 46; VI, 32.

APTARE naves VII, 1.AQUA: aqua sancta I, 1, 2; a gayfo domus aquam spargere in via

prohibetur V, 5; aquam in vineis vel terris ex alto recipere V, 33;aqua molendinorum V, 45; post vindemias viagium unumbarcarum pro vindemiis conductarum, ad tollendum aquam VII,62.

AQUEDUCTUS sive cursus aquae molendinorum V, 45. AQUISICIO, praeda II, 26.ARARE terram V, 31.ARBITRIUM, liberum, comitis Ragusii ad punienda malefacta, VIII, 94. ARBOR navis I, 13; VII, 7, 8.ARBORATICUM solvitur a navibus foresteriorum in portu I, 13, 30; VII,

7, 8.ARBORES: inter vineas V, 26; incidere a. VI, 11; damna in vineis,

fructibus et a. VIII, 24. ARCHA, scrinium matris IV, 57, 64. ARCHIEPISCOPATUS territoria v. Ragusium, archiepiscopatus.

587

ARCHUS VOLTUS, ARCHIVOLTUS, porticus: quae domus possuntvolvere archum voltum V, 10; archivoltum veterem renovare autdiruere V, 17; super vias facere archivolta V, 41; super vias novasnemo potest facere archivoltum VIII, 57.

ARCUS cum sagittis VIII, 78, 79. ARENGARE, proponere in consiliis: a. vel nominare quod gratia debeat

fieri VI, 65; a. contra predicta VI, 68; a. vel proponere in aliquoconsilio VIII, 61.

ARENGUM, conventus publicus populi Ragusini: quae per arengum suntfirmata et ordinata, non nisi per arengum dissolvantur VIII, 20,v. concio.

ARGACIUM, supellex domus: a. domus, a. vinearum inter mobilia IV,79.

ARGENTUM: ornamenta mulieres in dote; quomodo ponderatur VIII,77; falsificare seu facere monetam peioris argenti VIII, 84, v.grossus.

ARGUMENTARE, probare, demonstrare falsam VI, 19.ARMA: non portentur in civitate et a custodibus auferantur II, 10, VI, 24;

arma fraudulenta portare foresteriis non licet VI, 25; liberticiiportant arma patronorum suorum in expeditione militari VI, 47;arma de testa secum portare debet quilibet marinarius VIII, 78,79.

ARMATA: classis Venetorum VIII, 98.ARRA, arrha VII, 37; VIII, 17.ARTIMONUM, ARTIMONIUM, ANTIMONA de bambasio: velum

navis VII, 3.ASINUS: salma a. I, 23.ASSIDUM inter domus: paries de lignamine V, 15.ASSIGNARE: tradere vexillum I, 1.AURUM in ornamentis mulierum IV, 1, 2, 3, 57; a. quomodo ponderatur

VIII, 77.AUTENTICUS: regis Urosii autentica et sollempnia privilegia VIII, 58.AVAREA: damnum in navi per cursarios factum emendetur per avaream

VIII, 64, v. varea.AVEDATICUM, collecta, imprestitum I, 30; V, 22.AVERE COMUNIS pro lat. habere, VIII, 64, 70, cf. habere.

588

B

BALANCIAE: statera I, 21, 25.BALCHIO domus V, 3. BALIA: honorificentias et balias quas habuerunt Veneti comites in

Ragusio II, 1; balia: potestas data d. comiti VI, 3. BALISTA, BALISTRA, BALESTRA inter arma marinariorum VIII, 78, 79. BALLA: quot “pecie” pannorum debent esse in b. VII, 38. BALLOTA, calculus ad ferrendum suffragium in consiliis I, 3; VIII, 48. BALLOTARI in Consiliis I, 3.BAMBASIUM, BAMBASINUM, BAMBACIUM, bombax, gossypium: de

b. vela navis VII, 3; stopinus in candelis VIII, 77. BANDIÇATUS: bannitus VI, 3. BANDIRI v. banniri. BANDUS: v. bannum. BANNICIO = preconiçatio vendicionis V, 35. BANNIRI: promulgare: venditiones V, 35; expellere ex civitate VI, 4. BANNITUS = Bandiçatus, criminis causa expulsus ex patria, exul VI, 3;

VI, 54. BANNUM: exilium: b. perpetuum VI, 1, 2; esse in b., exire de b. VI, 3;

promulgatio venditionis: V, 35, 36 (dies banni); multa, poena:“bannum vini” II, 18 (antiquus capituli titulus); solvere bannumII, 11 et passim; solvere pro banno VI, 15 et passim; dare probanno VI, 17 = solvere poenam VI, 5 etc. V. bandus.

BARCA, navicula, opp. navis I, 13; IV, 79; habet portatam a 20 miliariisinfra VIII, 79; barca magnae navis VII, 1, 7; barca cumcontrabando vini comburatur VI, 65.

BARCUSIUS: navis maior quam barca III, 12; VII, 60, 61, 62; VIII, 50, 78. BECCARII, lanii, carnarii I, 7, 29. Beccaria civitatis: taberna carnaria I, 6,

30; quod aliquis de Maiori Consilio non possit facere beccariamVIII, 92.

BECONA, BECUNA, BECCUNA, pellis hircina: ligna ad siccandumbeccunas I, 12; b. portantur Venetias et in Marchiam VII, 39, 41.

BELVASI panni VII, 38. BESTIA: damnum in vineis VIII, 23. BIBERE: comes invitat clerum ad bibendum I, 2; dat ad bibendum

naucleriis I, 9; item archiepiscopus naucleriis I, 17; procuratoresS. Mariae clericis I, 26; bibere non potest iudex cum partibuslitigantibus, nec etiam per hortos et tabernas II, 4; itemadvocator II, 6, miles iudices et advocatores Parvae Curiae VIII,1, 2, 5, 12, 13.

589

BLADUM, frumentum I, 17; VII, 49; VIII, 52, v. blava. BLAVA, frumentum; I, 8, 17, 22 31, 33; officium b. II, 19; terra laborata

ad b. V, 28; vendere b. licet solummodo in fundico VI, 31, v.bladum, massarii.

BOLARE v. bullare.BONI MORES VI, 68; VIII, 94.BOUM coria sicca VII, 39. BRAÇA de Ragusio et de Venetiis: mensura, brachia VII, 38, cf. cubitum. BRACIOLARES, cum quibus mensuratur drappum VIII, 76. BRECIAS ne quis iactaverit in portum VI, 23. BREVE SENTENCIE fieri facit iudex II, 4. BRIGA vel discordia I, 24. BRUSCA VII, 1; bruscare, brusare: navem calefacere. BUFFALUS, bubalus: coria de b. VII, 39. BULLA S. Blasii bullantur pondera VIII, 77. BULLARE (bulare, bolare): b. sepulturam calcina, videlicet murare

lapidem sepulcri I, 27; b. = signare pondera bulla S. Blasii VIII,77; malefactores stigmate notantur: falsi testes III, 28;percussores VI, 3; fures VI, 4; robatores stratarum VI, 5.

BULLATUM pondus: signo S. Blasii signatum VIII, 76, 77. BUSULA, pyxis ad colligenda suffragia: cum b. et ballotis ponitur pars in

Consiliis VIII, 48. BUTICELLA: doliolum, parvus cadus V, 2.

C

ÇAFFARANUM, crocus VIII, 77. ÇALAONI panni VII, 38. CALCARE naves de foris VII, 1; damnum in mercibus propter malam

calcaturam navis VII, 6. CALCINA I, 27 (operis S. Mariae ad sepulturas); II, 11 (mensura). CALCINARIA I, 12, 23. CALDARIA: coquere conciam pellium ad ignem cum c. VI, 55. CALUMPNIATOR in venditione V, 35. CAMARA, CAMERA: electores in Consiliis divisi sunt per c. I, 3 (C.);

debitor detinetur in una c. VIII, 30. CAMBIRE SE I, 26 num. 11. CAMORE panni VII, 38;

590

CAMPANA: CAMPANE SONITUS = contio (arengus) populi: mutari personitum campanae, ordinata Curia cum sonitu campanae, II, 1,5, 12, 13, 15, 16; sono vel sonitu campanae vel campanarumcongregatur: populus ad publicam concionem, prooemium p. 2;I, 1 et alibi passim; item Maius Consilium I, 3 (C.); iudices,consiliarii, camerarii convocantur per campanam vel nuncium d.comitis VIII, 28; campana Magni vel Parvi Consilii II,4 (vocatiudices); c. Magni, Maioris Consilii II, 6, 7, 8, 9; sonitus terciecampane tempore noctis II, 10; VI, 20, 26, v. Ragusium, ecclesiae;cf. sonitus.

CANA (CANNA) piscatorum I, 10, cf. palmus. CANAPI: funes navis VII, 3. CANAVAÇA, v. canevacia. CANDELA ad ecclesiae usum I, 2; candelae de cera aut de sepo fiunt

Ragusii VIII, 77. CANESTRUM uvarum VI, 65. CANEVACIA, CANEVAÇA, CANAVAÇA, CANAVAÇO,

CANEVACIUM, tela cannabina: vela navis de c. VII, 3, 38. CANIPA, cella, tiberna: porta c. V, 1; statio vel canipa V, 21, cf.

incanevare. ÇAPA, ligo V, 24; Çapare, ligonizare vineam V, 30. CAPANNA, casula vel domuncula lignea in vineis VIII, 24, 35. CAPITALE III, 46; VII, 47; VIII, 27, v. prode. CAPITANEA = capitale V, 37. CAPITULARE: fidelitatis iuratum duci Venetiarum et comiti Ragusii I,

1; II, 4 - 9, 11 - 17, 19 - 23, 25 - 29, 32; iusticiariorum VI, 65;capitularia de officiis I, 3 B.; Parvae Curiae VIII, 3; c. de vino VI,35.

CAPSELLA camarariorum communis, in qua stare debent claves salisVIII, 47.

CAPUCCIE, nummorum cuprinorum genus VIII, 55. CAPUT: coniurationis VI, 2; initium vel angulus teritorii VIII, 57; poena

pro quolibet capite dictorum armorum, VIII, 79. CARARIA, via communis, carris apta V, 23. CARBONARIUM, fossa aqua repleta V, 33. CARCER: liberticius debet ire ad locum, ubi patronus eius detinetur in

carcere VI, 47; debitores detenti in carcere VIII, 30, 31, cf.Ragusium, castellum.

CARICARE, CARECARE, CAREGARE, CARCARE: onerare navem (opp.discaricare, discarecare, discaregare, discarcare, discargare) I, 17; VI,16, 37; VII, 12, 67; VIII, 63.

591

CARICUM, CARICHUM navis I, 17; VI, 37; VII, 12, 52, 57. CARNES scorticari, ponderare etc. VIII, 92. CARNISPRIVII dies dominicus I, 6. CAROBA de folaris I, 26, 28, 33.CARRUM cum quo fiunt funes, eius ferramenta I, 21, 25 = currus, quo

funes fiunt.CARTA: obligatio cum cartis et sine cartis II, 7; cartae III, 12, 22, 25, 43,

46, 59; VIII, 1, 2 (parva curia); carta debiti V, 39; VIII, 69; cartafalsa VI, 8, 9; carta notarii III, 61; IV, 60, 70; V, 16; VIII, 22, 26,27, 42, 62, 88; carta perchivii = carta dotis IV, 1, 4, 36, 37; cartapublica III, 3; IV, 4, 70; V, 39; carta sententiae (in Parva Curia)VIII, 1, 2; carta de venditione V, 37, v. instrumenta.

CASALE, CASALIA: villae in agro I, 21 (monasterii Lacromae); laborarecasale datum in dote IV, 35; V, 13 - 15; Parva Curia facitrationem illis de casalibus die dominico VIII, 1, 2; damna apudc. VIII, 23.

CASALINI VIII, 24; opp. laborantes, qui laborant vineam ad partem. CASATA v. sclata. CASATICUM: dare domum vel vineam ad c. V, 31; domum aut

stationem, ad mensem vel ad annum V, 32. CASELLA: merces quae vadunt in casellis VII, 9, 10. CASEUS VIII, 82 (titulus), v. formadicum. CASILIA IV, 79. CASTRATUS, c. vel aries I, 6, 26.CATABLATI coria vehuntur Venetias et in Marchiam VII, 39, 41.CELI medietas apud domum, cui pertinet: V, 1, 2, 5. CENA nauclerii cum marinariis I, 22. CENDATUM v. zendatum. CENTENARIUS (centenerius B. VIII, 83; centinarius B. II, 27, 28) centum

librarum, stariorum, modiorum etc.: II, 27, 28 (doana); VII, 41(merces vectae in Marchiam); VIII, 53 (de quolibet centenariostariorum frumenti); VIII, 75 (salis); VIII, 83 (pro quolibetcentenario yperperorum). Çepo de ligno: ponere ç. in ignegaudendo in vigilia Natalis Domini I, 9; de taeda: I, 12, 30.

CERA: I, 2 (c. munda pro cereo), VII, 39, 41 (vecta Venetias et inMarchiam), VIII, 77 (pondus).

CERCARE lignum vel barcam scrutando, si habet arma praescripta VIII,78, 79.

CEREUS qui benedicitur I, 2; in cena nauclerii I, 22. CERVUS, coria de c. VII, 39.

592

CIAFORANUM v. çafaranum. CINGULUM uxoris IV, 8. CIRCUITUS ISTIUS TERRE: vicarius non potest inde exire nisi cum

consensu comitis II, 16. CIVIS opp. foresterius VIII, 72. CLAMARE: proclamare, promulgare publice per praeconem VIII, 57. CLAVES stationum salis communis VIII, 47; claves salis singulorum

Raguseorum VIII, 65, 75. CLOACHA, CLOACA, COACLA, CHLOACHA V, 4. COLLAUDATIONE populi VIII, 93; collaudo populi VIII, 94, v. laudacio,

laus. COLLECTA = avedaticum I, 30. COLLOGANCIA, COLLEGANCIA, COLLIGANCIA: confoederatio,

societas III, 13, 46; VII, 50, 51. COMBURATUR: herbaria VI, 7; navis cum contrabando salis VI, 17; item

vini VI, 65; qui falsificaverit monetam comburatur, ita quodmoriatur VIII, 84.

COMBUSTIONES CAPANNARUM VIII, 35 (titulus). COMEDERE ET BIBERE dat patronus liberticio suo in itinere VI, 47. COMERCLUM (camerclum C.) c. emit sal VIII, 65. COMITATUS Ragusii: officium comitis I, 1; honor comitatus I, 6, 9, 10;

introitus, utilitas, ratio I, 29; miles loco comitis in regiminecomitatus II, 2; comes regit in comitatu II, 2; successor incomitatu VIII, 58; territorium Ragusii: ire extra Ragusium percomitatum I, 33; comes dum steterit in regimine civitatis Ragusiiet comitatus illius II, 3; comitatus et commune et hominesRagusii III, 53, 54; comitatus insularum II, 33.

COMMISSIONES factae ambassiatoribus et aliis VIII, 48, commissiocomitis VIII, 59.

COMODARE alicui aliquid de pecunia Communis: II, 11 - 13, 20, 25, 27- 28.

COMPANIA, COMPAGNIA: coniuratio II, 1,3; VI, 2; societasnavigantium I, 26; item fratrum IV, 52, cf. iura.

COMPENDIA in civitate et burgo sub terra, quomodo purgantur V, 43. COMUNALIS, communis, inter maiorem et minorem: piscis I, 10, 26;

porcus I, 26; taeda I, 11, 30; marinarius I, 23. COMUNE: rationes, possessiones, utilitates Communis II, 5, 7, 8 et

passim; c. civitatum Dalmatiae, Iadrae, Spalati etc. III, 19, 49,50, v. Venetiarum commune.

593

COMUNIS: heredes mulieris liberae et servi sint communes interpatronum et mulierem VI, 48.

COMUNITAS: commune Ragusii II, 3; societas navis, ligni vel barcae I,17; II, 18; VI, 65; VII, 20 - 21, 29 - 32; societas fratrum velfiliorum IV, 52, 53, 57; communitas insularum solvit furta etdamna, si malefactores reperiri non posunt II, 33.

CONCIA pellium sive coriorum VI, 55. CONCORDIA scripta VII, 8. CONDUCTI in navi, etiam servi VII, 2, 20, 21, 27, 31. CONDUCTURA: equorum a Communi datur ambassiatoribus II, 24;

merces sive praemium naute conducti VII, 21. CONDURA, navis de portata a 20 milliariis supra VIII, 78. CONFESSIO coram comite III, 47. CONFINE: confines Sclavorum VIII, 73, (titulus); vendere salem ultra

confinia contenta in Statuto VIII, 75. CONIUM, typus monetae VIII, 84. CONSANGUINEI: sacramenta adiudicata eis, si quis mercaturam

faciebat cum Dalmisianis VI, 60; consanguineitatis seuaffinitatis ratio in officiis et Consiliis III, 2, 30; VI, 68; VIII, 19, v.parentes.

CONSCILIUM pro consilio II, 5; VIII, 14, 90 et alibi.CONSERVA: naves missae per comitem et Consilium in c. VIII, 64. CONSTITUCIO: praesenti constitucione sancimus etc. III, 30. CONSUMARE monetam falsam VIII, 55. CONTRABANDUM, CONTRABANNUM VI, 17, 68. CONTRACTUM mercati VI, 17. CONTRADICERE, vetare I, 33; contradictae res I, 32. CONTRAFACTUS grossus: falsus VIII, 84 tit. CONTRATA: territorii Ragusini divisio in contratas VIII, 24, 35. CONTUMAX: qui vocatus non venit ad Curiam III, 11; VI, 29; VIII, 38.CONVOLARE ad secunda vota IV, 7. COOPERTA, constratum, superius tabulatum navis VII, 1, 9. COPELLUS: mensura frumenti, fabae etc. I, 17; II, 19, cf. modium. COQUINA, culina: fieri potest in gayfo, sed non in coacla V, 4, 5. CORAÇA FORNITA VIII, 78. COREDUS, armamenta navis II, 30, 31; VII, 3, 4, 8; navis coredata VII,

5. CORHINA in navi VII, 3.

594

CORIUM, CHORIUM: vaccae de margarisio I, 30; concia coriorum, factaa caligariis VI, 55; Ragusini portant Venetias et in Marchiamcoria diversa VIII, 39, 41.

CORNA B., Cornua C. non debet portare noviça quae vadit ad maritumVIII, 57.

CORONA: sponsae IV, 4; VIII, 29. COXA, COSCIA vaccae, de carnibus de beccaria: I, 16, 30. CREDENCIA: arcana a comite dicta II, 2, 4; VIII, 1, 2; creditum III, 13,

39; VIII, 22; fidem habere III, 39, 40; VI, 66, 67; VII; 26, 45, 52,63; VIII, 44, 45, 55, 88.

CRUX: crucem ponit comes cum Curia in vineis vel terra, in navibus etaliis rebus, sigilli genus I, 33; deiectare crucem VI, 32.

CUBITUM I, 14; V, 24, cf. braça. CULPUS ictus VI, 3. CUPELLUS v. copellus. ÇUPPA, ÇUPA v. zuppa. CURATURA de herbis in vinea V, 30.

CURSUS: aquae molendinorum V, 45; ire in cursum cum Dalmisianis:piraticam facere VI, 58.

CUSTODIRE navem foresteriorum cum vino in portu VI, 37.CUTELLUS (pro cultellus), cultellus: c-o curare meiam V, 24; c. feritorius

inter arma VI, 24.

D

DACIO III, 58 (sine dacione).DACIUM vectigal: d. de vino I, 30; II, 10; VIII, 54; d. de mensura

frumenti VIII, 53; dacium = reditus savornae VI, 64; quaestio ded. Communis III, 2; fraudare d. VI, 13.

DADUS: ludere ad d. VI, 15. DECIMUM sive particula, in testamento patris VIII, 94. DECLARARE statutum: interpretari per additamenta I, 3, 23; II, 7. cf.

interpretatum. DEFENSOR, in causa evictionis V, 37. DEIACTURE: recusare, refutare: Curiam comitis I, 21; iudices III, 2

(deietati B.); se de possessionibus suis III, 56; consanguineosiudices VIII, 15; eiicere: crucem VI, 32.

595

DENARIUS: denarii grossi 12 = 1 yperperus; 1 denarius grossus = 10milliarenses; VIII, 16; in multis et donis I, 10, 23, 26; II, 6, 7 (d.crossus); VIII, 13, 28, 38, 44, 47. v. grossus; denarii = pecunia,moneta, I, 23; VII, 17, 44, 50, 51; VIII, 42.

DEPOSITUM: III, 18; V, 35; VIII, 93. DIACONUS, I, 2.DIBITUM cod. B pro debito VIII, 62, 72; debitor, debitor ib. VIII, 90. DIGITUS, mensura VIII, 89.DILATARE ius alterius VIII, 38. DISCAREGARE, DISCARGARE, DISCARICARE = exhonerare VIII, 65,

75. cf. caricare. DISPLICIBILE multis VIII, 97. DISRADICACIO pastinaturae V, 34. DISTRINGO: qui pro Raguseo distringitur = distinguitur VIII, 82. DIVIDERE: d. domum I, 27; domos, stationes etc. IV, 79; donum IV, 38;

pater d. bona inter filios IV, 16. DIVISI: fratres III, 5; IV, 52; filii et filiae: emancipati IV, 46; V, 36, v.

dividere. DIVISIO patrimonii IV, 52, 55, 56, 79. DOANA, alibi duana (I, 23; III, 2; VIII, 83), etiam douana (VIII, 82);

mercationes pro quibus solvitur ius d. I, 23; quaestiones de d. III,2; de caseo exportando VIII, 82; de omni venditione VIII, 83;domos, in quibus est constituta d. VIII, 57 (1296); domus doaneapud Ragusinos nunc Divôna; doana maris II, 27; doana per terramII, 28 (sacramentum officialium); rationes doane VIII, 47; denariidoane: quolibet anno pars eorum expenditur ad complendummurum VIII, 18; tertia pars eorum ad impromptum VIII, 61.

DOMINICO DIE: fit distributio frumenti illis de insulis et navibus II, 19;Curia Parva facit rationem illis de insulis, casalibus et foresteriisVIII, 1, 2.

DOMINIUM: d. alicuius terrae, villae vel insulae Raguseus non petatapud dominos extraneos VIII, 99; d. Ragusii: dacio dominii (C.)III, 58; comparere coram d. VIII, 91; d. Venetiarum VIII, 98.

DOMUS V, 1 sqq., 31, 32, 35, 42, 44; VI, 27, 32, 33, v. archivoltus,canipa, gradus, cloaca, compendium, coquina, gayfum, murus,paries, Ragusium (domus), scala.

DONACIONES, DONA parentum, fillis facta IV, 5, 38, 57, 58, 64, 68. DOS = perchivium IV, 1,2, 4, 23, 24, 27 - 29, 35 - 43, 47, 52; V, 38. DRAPPUS, TAM LANE, QUAM LINEI VIII 76, v. pannus.

596

DUCALIS: de d. mandato comes Ragusii VIII, 57; d. litterae VIII, 58; ind. palacio VIII, 59.

DUCATUS AURI III, 59, 60. DUCTUS v. aquaeductus. DUMPNUS: dominus, presbyter V, 41.

E

EBDOMADA, EDOMADA II, 19. EDITALIS lex V, 41. EMENDARE, restituere, compensare, damnum resarcire: servum VI, 46;

VII, 20; naulum VII, 37; merces VII, 40; damnum VII, 54, 58, 60,61; VIII, 35; furtum VIII, 24; domum VIII, 60.

ENDEGARIUS in navi VII, 3. ENTEGA (enticha, I, 23; III, 13) merces et denarii a mercatoribus in navi

positi, I, 23; III, 13; VII, 2, 17, 42 - 49, 53. ENTEGATUS: denarii et merces e. in navi VII, 49, v. entega. EQUALIS homo, ad maritandum bastardam IV, 71. EQUIPARARE matrem patri IV, 20. ETAS LEGITIMA: masculi 14 annorum, feminae 12 annorum IV, 76; VIII,

29, 42; heredibus aetatis 18 annorum assignentur bonadefunctorum VIII, 42.

ETERRENA segnoria, III, 50; cf. contradictio domini terreni III, 51. EVVANGELIUM habet cod. B. ubique (cf. VII, 67; VIII c. 1 et 2). EXCUTERE rationes II, 13 (cf. ib. rescutere), 21, ficta II, 20. EXENIUM, donum I, 2. EXHEREDARE IV, 23. EXHONERARE: exonerare VIII, 75. EXITUS v. introitus. EXPENDIUM (dispendium), sumptus IV, 36; VII, 17. EXPRESSUS consensus Minoris et Maioris Consilii VIII, 63 - 66, 90, 93,

94, 99. EXPULSIO uxoris etc. VIII, 41. EXTIMACIO bonorum hominum VIII, 24.

597

F

FABA II, 19. FALLUM VI, 68. FALSIFICARE monetam VIII, 84. FALSUS: falsum iuramentum vel f. testis VIII, 5; mensurae falsae II, 11;

falsum ponderare et mensurare VIII, 76. FAMILIA: servitores comitis I, 4, 5, 8; cf. servientes, servitores; item

rectoris III, 39, 59; servitores archiepiscopi I, 12; servi et ancillaeI, 30; IV, 79.

FAXIUS taedae, ligni: fascis I, 12. FENESTRA V, 3, 4, v. domus. FERRUM laboratum VII, 38. FICTUM domorum Communis: afficta II, 20. FICUS I, 23. FIDANCIAM tollere I, 29. FIDELES dilecti: Venetorum Ragusini VIII, 59. FIDELITAS iurata comiti v. capitulare. FILIASTRI IV, 31, 37. FILIUS, FILIA IV, 7, 9,13, 14, 15, 19, 25, 26, 29, 31, 34, 41, 42, 44, 46, 47,

48, 54, 55, 56, 57, 66, 70, 71, 72, 73; VIII, 48.FLORENTINI panni VII, 38. FOCUS ignis: piscari nocte cum foco I, 18, 26.FOINA, FUYNA: pelles mustelinae IV, 3; quantum pellium f. in uno

milliario VII, 39. FOLARUS, FOLLARUS, nummus cuprinus, idem quod miliarensis I, 6,

23, 27, 34; VII, 37; VIII, 16, 17, 38, 55. FONDECARII v. fundegarii.FORÇARE: stuprare mulierem VI, 6. FORCIUM dare comiti ad complendam iustitiam II, 5; cf. adiutorium; f.

facere: vim inferre procuratoribus, patronis I, 24; VI, 33. FORENSIS = foresterius VI, 31, 65 - 67; VIII, 98 (habitator Ragusii). FORMA: de propria forma ad alias formas se vestire VIII, 97; secundum

formam statuti VI, 68; f. et modus Parve Curie, f. statuti parvecurie, f. statutorum VIII, 1 - 3; forma capituli de capannis VIII,35.

FORMADICUM, caseus VIII, 82. FORTUNA: fortunae suae aliquid imputare IV, 28, 29, 32; risque, risico:

VII, 31, 42 - 44, 50, 59; fortuna temporis: tempestas, procellaVII, 6, 7.

598

FOSTAGNI VII, 38. FRANCARE, liberare IV, 17, v. manumittere. FRANCHICIA, libertas, opp. servitudo, molestia, VIII, 52, 75. FRANCHUS, FRANCUS, liber, ingenuus: homo f., mulier f. (= mulier

libera), opp. servus, ancilla VI, 42, 46, 48, 49. FRASCA: ligna vel f. I, 12. FRUMENTUM I, 17, 31; ne quis seminet in vinea V, 30; datia VIII, 52. Illi

qui sunt supra f. = officium blavae II, 19, cf. bladum, blava,fundecarii, fundicum, ordeum, vena.

FUNDAMENTUM sub terra V, 18. FUNDEGARII (fondegarii, fondecarii) officiales fundici VIII, 66, cf. ib. 53. FUNDICUM, granarium, hospitium mercatorum: officiales Communis

supra f. VIII, 53, v. Ragusium. FUNES v. carrum. FURNUS: tam de lignamine, quam de petra IV, 79; fornum, furnum qui

facere potest V, 15.FURTUM VI, 4; VIII, 93; in insulis II, 33; VI, 62. FUSTIGO, fuste plecto: fustigetur falsus testis III, 28; percussor VI, 3; fur

VI, 4; robator stratarum VI, 5; fur in vineis VI, 10; qui sinelicentia vendit sal VI, 17; qui proiicit savornam in portum VI, 23;servi et ancillae pro percussione ingenui f. per totam civitatemVI, 42.

G

GABELLA S. MARIAE ET PISCARIAE III, 2. GALEA: galeae Communis II, 10, 14; galeae Venetorum VIII, 98, v.

galiones. GALETA vas, situla, urceus aquarius: mulieres portant g. in capite V, 2;

currere cum g. ad extinguendum ignem VIII, 60. GALIONES Communis Ragusii II, 14. cf galea. GAYFUM: coquina in g. quod est in medio coelo domus V, 5. GENERALE periculum: ignis VIII, 60, v. consilium.GLADIUS v. spata. GONDULA, navicularum genus VIII, 50, v. condura. GONNUS, vestis I, 33. GOTALE: spatium trium palmorum inter singulos domos burgi VIII, 57. GRACIAM dare, quaerere: a servorum filiis VI, 48, 49; g. poenarum vel

bannorum VI, 68; a Venetis Raguseis data VIII, 98; ne quisRaguseus sibi g. quaerat apud dominos externos VIII, 99.

599

GRADUS de foris ante domum V, 2. GRANA et seta VII, 39. GRANUM, framentum I, 17, 22. GRIPUS, GRIPPUS: navis genus I, 10, 18, 26, 30. GROSSUS: denarius grossus, nummus argenteus III, 40; VIII, 78, 79, 83;

medius grossus VIII, 5; grossi falsi non existentes de argentoVIII, 55, grossos falsos rumpere VIII, 84; grandis, crassus, opp.minutus, subtilis, exilis: miliaria duo ad grossum de Venetiis VII,38; ad pondus Venetiarum ad grossum VII, 39; tam ad pondusgrossum, quam ad pondus subtile VIII, 77; vendere in grossumvel ad minutum VI, 17; VIII, 65, v. denarius.

GUBERNARE seu salvare VIII, 93. GUERRA, bellum: tempus g. I, 21.

H

HABERE (var. avere): de communi h. navis VII, 7. HERBARIAE maleficium: veneficium VI, 7. HEREDES, HEREDITAS IV, 25, 59, 75, 76, 77; VI, 48 - 51, 53; VIII, 29. HOMICIDIUM VI, 1, 3, 29, 44, 54; VIII, 58, 59. HOMINEM ponere ( = intromiterre) in domum patroni vel patronae,

poena ancillae VI, 33. HONEROSUS, onerosus VIII, 52; VIII, 75. HONOR regimini civitatis deditus VIII, 25; honor patris VIII, 94. HONORIFICENCIE II, 1, 14, 33; VII, 30.

I

IACERE: cum amica IV, 23, cum ancilla VI, 53. IACTARE: saornam in portum VI, 23; iactare se in terram pro debito III,

4, 6, 11 - 13, v. prohicere. IGNIS: incendium VIII, 35, 60; piscari noctu cum igne I, 10, cf. focus. IMPEDIMENTUM Dei et contradictio dominationis, domini terrae III,

49, 51 (in stanico). IMPIGNARE, impignorare IV, 1. IMPIGNERARE IV, 1, v. pignerare. IMPINGERE vitium ingratitudinis VIII, 56. IMPRESTARE: mutuare de pecunia S. Mariae II, 13. IMPRESTITUM: mutuum, i. facere I, 30; V, 22, v. avedaticum. IMPROMPTUS Communis: pecuniae Communitati mutuatae VIII, 61.

600

INBOIATA lana VII, 41. INCADAT poena communi VIII, 77. INCANEVARE, INCANOVARE in domo salem: ponere in cellam vel

horreum VIII, 75, v. canipa. INCANTARE navem: plurimo licentibus vendere VII, 14. INCAUTELA: incendii causa VIII, 60. INCENSUS purus albus: thus I, 1, 2, 26. INDIVISUS, singularis persona, opp. commune: VIII, 56.

INGRATITUDINIS vitium VIII, 56. INGRAVIDARE ancillam VI, 53. INIMICI nostri: VI, 13; naves eorum VII, 35. INIURIA dicti vel facti VI, 28, 29. INMUNDICIES circa ecclesiam S. Mariae I, 26; i. in portum proiicere VI,

23; inmundicia non discurrat in viis VIII, 57. INNOBILES: uxor de inn. IV, 4, v. nobiles. INOBEDIENTIA VI, 68. INORDINATARUM expensarum gravamen VIII, 44. INPROVISIO ignis VIII, 60. INQUIRERE: vinum per civitatem II, 29; rationes Communis II, 32. INQUISICIO de malefactis VIII, 87. INSTRUMENTA: statera et carrum cum quo fiunt funes I, 25; carta,

documentum: III, 28, 59; V, 40; VIII, 42; i. publicum IV, 35; VIII,91; i. debiti IV, 4; i. debiti vel donationis valet annos trigintaVIII, 90; i. dotium vel posessionum VIII, 90; instrumentum“Renuntiando” III, 59; VIII, 91.

INSULAE Raguseorum: distributio frumenti II, 19; portus insularum II,33; VII, 64; Parva Curia facit rationem illis de i. die dominicoVIII, 1, 2; vineae VIII, 23, 24; combustiones VIII, 35, v. comes.

INTERPELLANS, INTERPELLATOR ET INTERPELLATUS, actor et reus:III, 2, 12, 13, 15, 26, 45, 46; V, 34.

INTESTATUS IV, 80; VIII, 42. INTRATICA, intrata domus, opp. exitus: poena VI, 33. INTROITUS Communis VIII, 46, 54; i. salis II, 9; VIII, 47; introitus et

exitus in rationibus II, 8, 9, 15; VIII, 28. INVENIRE, constituere, promulgare invenire novam consuetudinem II, 4,

5, 6; partem in Consilio II, 5. INVESTIRE: comitem cum vexillo S. Blasii i. de comitatu et regimine

Ragusii I, 1; denarios in mercibus VII, 53 = investicio ib.IOVIS DIES SANCTUS I, 18.

601

IUDICATUS officium VIII, 14. IUDICES RAGUSII: electio quinque iudicum I, 3; sacramentum eorum II,

4; comes cum Consilio iudicum mutat statuta II, 4; V, 40; VIII,14, 45, 98; duo iudices III, 1; VIII, 42, tres iudices VIII, 90, 91;iudices Curiae III, 1; i. de Maiori Curia VIII, 71; i. Parve Curie, tresVIII, 2, 3, 4, 6; i. de Minori Curia VIII, 21; iudices de foris, arbitrielecti a partibus, refutata curia I, 21; III, 1 - 4, 6; iudices iurati exutraque parte in stanico III, 49 - 51; iudices Sclavi in stanico cumChelmensibus III, 51.

IUDICIUM: i. iudicum = collegium iudicum II, 16; sedere ad i., moverequaestionem in i. VIII, 71; sportuale: dare aliquid pro i. I, 24; i.solvere pro malefacto VIII, 87.

IURA: sing. fem., coniuratio II, 33; neutr. plur., reditus Communis VIII,46.

IURAMENTUM: iuramento se purgare III, 59, v. sacramentum. IURARE: in stanico cum Chelmenisbus, caerimoniae iuramenti III, 51;

debet vidua IV, 7, 30; tres boni viri de perchivio IV, 33; debentpatroni navis de statutis observandis VII, 4.

IUS: perfectio iuris VIII, 38. IUSTARE pondera VIII, 77 tit., v. iustificare. IUSTICIA I, 1; II, 17, cf. II, 3; VI, 42. IUSTICIARIA Communis curam gerit de ponderibus VIII, 77. IUSTIFICARE pondera VIII, 77, v. iustare. IUSTIFICUS status VI, 68.

K

KALENDE, KALLENDE: in K. cuiuslibet mensis recognitio rationumcommunis VIII, 28; K. ianuarii, dona pro K. I, 7 - 10, 17, 27 - 29;inchoare debent officia I, 3 C.; K. iunii: molendina V, 45. K.augusti: sal VIII, 65. K. septembris: ib.

602

L

LABORARE: vineam ad partem V, 30; dare terram ad laborandum adterminum pro parte de fructibus V, 31; quo casu l. debetliberticius in vinea aut terra domini VI, 47, v. laboratores.

LABORERIUM: in vinea vel terra V, 28, 30; VI, 47; omnium artium II, 22;in aedificiis I, 27; V, 31; VIII, 89; lignaminum V, 11; de petris etcalce V, 13; VIII, 37; pro Communi I, 27; II, 25; VIII, 18 (murusetc.), v. Ragusium, ecclesia S. Mariae.

LACERTI, pisces I, 10, 18, 26, 30. LADIA, navicula VII, 60. Croat. laa, navis. LAMENTATIO, accusatio VI, 11, 33, 42, 43; VII, 8. LANA VII, 39 (vecta Venetias), 41; VIII, 76. LANCEA inter arma in barca VIII, 79. LAPIDES: circa ecclesiam S. Mariae I, 26; l. ponere in laborerio I, 27;

preciosi in dote IV, 1.LASSUM, legatum in testamento VIII, 96. LAUDACIO populi consentientis Statutis novis, prooemium p. 2; II, 4, 5,

6; VIII, 93, cf. collaudatio, laudare, laus.LAUDARE, probare, confirmare VIII; archiepiscopus et capitulum

laudaverunt revocationem statuti VIII, 54, cf. collaudatio,concio, laudacio, laus.

LAUDES cantare in Maiori ecclesia: pro duce Venetiarum I, 2; pro comiteRagusii I, 1, 2.

LAUDO v. laus. LAUS populi: Statuta promulgantur “cum laudo (sic semper) populi”,

“conllaudatione populi” cod. B. VIII, 93; “collaudo populi” B.VIII, 94: I, 3, 21, 23; II, 12 et alibi passim in additionibussingulorum capitum. Cf. concio, laudare, laus.

LECTUS uxoris IV, 2; panni linei ad lectum IV, 11; lectum possidere postmortem viri (uxoris) IV, 7 sq., 14; VIII, 43.

LEGES: constitutiones, statuta et consuetudines, prooemium p. 1;quaelibet lex divina et humana VIII, 59; legem = quaestionemhabere cum aliquo I, 20, 21.

LENGUA: navigare extra L. I, 17. LEPORINUS: pellicea de leporinis in dote = pellicio leporinus IV, 3;

quantum leporinarum pro milliario VII, 39. LEVANTIS pars, opp. ponentis: versus orientem VIII, 57. LIBELLI: statuta ante 1272 dispersa erant in pluribus l., prooemium p. 2.

603

LIBER: thesaurariorum S. Mariae, in quo scribuntur omnia bona illorumqui ab intestato decedunt VIII, 42; affictuum et territoriorumCommunis VIII, 57; Communis de sale VIII, 47; liber meritorumpenes camerarios communis VIII, 56; libri ecclesiae S. Mariae I,26; v. libellus, quaternus.

LIBERARE, manu mittere: heredes ancillae VI, 49, 50; ancillam babiçamVI, 51.

LIBERTAS data comitibus VIII, 80. LIBRA ad pondus Ragusii VII, 41; IV, 18; milliare librarum VIII, 82. LICTERA v. litera. LIDIGNA, terra deserta, inculta, data ad laborandum V, 29; croat. ledina:

terra inculta, ager novalis. LIGALES pro legales, cod. B. VIII, 78. LIGARE SE non audeat noviça in nuptiis VIII, 57. LIGA monetae, gall. alliage VIII, 84. LIGNA adducere in civitatem I, 12; l. inquirere cum barca ad nuptias VI,

47; viagium ad tollendum ligna VII, 62. LIGNAMEN: domus de l. IV, 79; scala de l. V, 1; laborerium l. non dat

possessionem stabilem V, 11; paries de l. V, 16; l. de capannis etpergulis VIII, 24, 35; l. platearum VIII, 24.

LIGNUM: navis omnis generis: I, 17, 23, 26; II, 8, 18, 27; lignumCommunis II, 14, 24, 26, 30, 31; navis minor IV, 1; VI, 17, 21 -22, 32, 64; VII, 1 sqq., 60, 62; VIII, 47, 50, 51, 75, 78.

LIGUMEN II, 19. LINIA parentelae (var. linea) VIII, 29.LINUM VII, 38; drappi linei VIII, 76. LITTERAE comitis Ragusii ad comitem de Chelmo III, 51, ad ducem

Bossine III, 52; literam impetrare ab aliquo domino III, 60; VIII,99.

LOCA: religiosa IV, 70; vetita, vetata VI, 17; VII, 14. LONDRUS: linter praesertim piscatorum I,10, 26; VII, 62. LONGOBARDISCUS amblitus V, 2. LUCRARI VII, 23. LUCRUM IV, 15, 56; navigationis I, 23; VII, 17, 28, 42, 43, 50;

molendinorum V, 45. LUMEN: ire noctu sine l. per civitatem II, 10; VI, 20.

604

M

MACERA, MACERIA: parietes quibus vineae clauduntur V, 24; VIII, 4.MACHINARE artem malo modo, machinose operari II, 22. MACIA de ferro vel de ligno VI, 3. MACINARE segetes terere in molendino I, 8. MALEFACTA ET MALEDICTA II,26; III, 33, 51; VI, 3; VIII, 36, 87 v.

maleficia. MALEFICA bastarda IV, 72. MALEFICIA, seu quaestiones criminales III, 2, 38, 43; VI, 7, 34; VIII, 36,

v. malefacta. MALICIA VIII, 27, 38. MANARIA, securis VIII, 60. MANCEPARE effectui aliquid VIII, 74. MANDATA comitis VI, 29. MANDUCARE: comes ponit se ad m. I, 29.MANERIES: speciariae cuiuscunque m. VIII, 77. MANTELLUM de scarlato, de salia viridi in dote IV, 3. MANUM DEXTRAM perdunt: percussores VI, 3, fures VI, 4, robatores

stratarum VI, 5, falsificatores cartarum VI, 8, 9, item monetaeVIII, 55, 84.

MANUMITTERE servos IV, 17, v. francare. MANUPREHENDERE, fide iubere IV, 1; manuprehensa uxor IV, 1MANUTENERE iusticiam II, 1; comitem II, 2. MARE: omnia quae m. portaverit I, 23, v. doana. MARGARISIUM, MAGARISIUM, tributum de vineis, a Raguseis

quotannis solutum Slavis vicinis: I, 16, 30, 33. MARINA, ora maritima: “per terram longe a m.” II, 24. MARINARICIA, merces nautarum mercede conductorum: marinarii qui

vadunt ad m., ire ad m., accipere m., complementum m. VII, 2,6, 12, 14, 22, 24, 25.

MARINEREÇA RAGUSII: naves mercatoriae VI, 66. MARITACIO orphanarum et pauperum mulierum VIII, 96. MASTELLUM aquae VIII, 60. MATARELLI panni VII, 38. MATERIA discordiae VIII, 73. MATRIMONIUM: sanctum VIII, 94; m. contrahere, de servis VI, 52;

bona materna IV, 22, 23, 24, 28, 29, 43 (dos soluto matrimonio)47.

MEDICINARI percussum VI, 3.

605

MEDIOLANUM: panni de M. VII, 38. MEDIUS grossus VIII, 5; medius perperus I, 26. MEIA in vineis: terminus, limes V, 24, 25; croat. mea terminus, etiam

murus quo prohibetur ne aqua decurrens de terreno superioriauferat humum vineae.

MELIORATIO vineae, opp. deterioratio III, 12. MEMBRUM PERDERE, AMITTERE II, 4; III, 33; IV, 23; VI, 3, v. manum

dextram, nasum, oculum. MENSA: comitis I, 29; panni linei ad m. IV, 11; mensa navis II, 18; VII,

30, 31. MENSURA: camerarii mensurarum II, 11; m. vini, olei, frumenti VIII, 53,

76, v. braça, braciolares, cubitum, pes, palmus; copellus,modium, staria; quarta, quinquum.

MERCACIONES: “mercacionem facere”, mercaturam exercere vetitummiliti et socio eius II, 2; merces, mercimonia III, 8; VIII, 22, 76,77, 79.

MERCANCIE, merces VIII, 77, 83. MERCATANCIA: mercatum VIII, 83. MERCATUM facere: de sale, contractum mercati VI, 17; cum

Dalmisianis VI, 59 - 61; arra VIII, 17; m. in credencia VIII, 22;sine termino VIII, 40; de mercantiis VIII, 83.

MERCES in navi VII, 6 sq. MERCIMONIA VI, 59. MERGEGNUM, MERGEGNIUM, MERGINUM, MERGIGNUM, limes

inter vinaes V, 24, 25. MESSIONIS tempus II, 19. MESSITACIO, MISSITACIO, intercessio, mediatio I, 20, 21; III, 56, cf.

missita. MILEARIA pro milliaria cod. B. VII, 38. MILLESIMUM sive annus VIII, 57. MILIARENSIS (miliarensis, miliariensis) nummorum cupreorum genus,

idem quod follarus; 1 yperperus = 12 denarii grossi = 120milliarenses VIII, 16; I, 26, 33.

MILLIARIUM, MILLIARE = mille modia I, 17; milliare librarum VIII, 82;milliarum grossum de Venetiis, medium milliare grossum,milliare Venetiarum subtile VII, 38, 39. Portata navium de quotmilliariis VII, 3, 8; VIII, 78, 79.

MINISTERIUM, ars opificum II, 22. MINISTRARE bona VIII, 42. MINORARI, m. bonum statum Reipublicae VIII, 27.

606

MINUTUS v. grossus. MISERICORDIA: in capite de aptagi III, 46. MISSA I, 2. MISSITACIO v. mess-. MOBILE servi VI, 42. MOÇATICUM (a modio), datium de frumento vel sale I, 17, 30; VIII, 53. MODIUM, mensura cupellorum quatuor: modia grani I, 17; salis VIII, 47,

75; pegulae et calcinae II, 11; modia magna VIII, 75; portatanavis, a quot modiis supra VII, 2.

MOLÇA, MULÇA VI, 40; lat. mulsa, mulsum vini, aceti, mixtum cummele.

MOLENDINA Ragusii et molendinarii: I, 8; IV, 79; aqua molendinorumV, 45; occasione nuptiarum mittitur frumentum ad m. VI, 47.

MOLESTIUM I, 34. MOLUS, moles: portus intus a molo I, 26. MOLTOLINA, MOLTALINA: pellis ovium VII, 39, 41, v. agnopasti. MONACHARE filiam IV, 61. MONASTERIUM (monisterium cod. B. I, 21, monesterium B. IV, 66):

Lacromonense I, 21, S. Mariae de Melita VIII, 57; monasteriacivitatis I, 12; VIII, 54; filii et filiae euntes in m. IV, 61 - 63, 6667, 78, v. biçocha, monachus, regula religiosa.

MONETA (muneta cod. B. C., VII, 48) pecunia, denarii, opp. mercespositae in navi VII, 42 - 44, 48, 51; m. communis VIII, 46, 48; m.falsa VIII, 55, 84; moneta quae fit in Ragusio VIII, 84, cf.denarius, follarus, grossus, medius, milliarensis, pecunia,yperperus.

MORTIS SUPPLICIUM pro homicidio, VI, 1, 42; VIII, 58, 59.MOSTAROLI panni VII, 38. MUNETA v. moneta. MUTARE Consilium quotannis I, 3 B.

N

NAPUS, poculum argenteum IV, 18. NASUS: nasum perdit mulier pro furto VI, 5 (1299); nasus amputetur de

vultu VI, 33. NAUFRAGIUM VII, 47. NAULIÇARE navem VII, 1 sq. NAULUM: solvitur pro nave II, 24; VI, 17; VII, 9, 29, 37, 40; VIII, 50; n.

equi = conductura equorum II, 24.

607

NAVIGARE: navis n. ad partes VII, 20, 21, 29; navigando cum navigiisVenetorum, omnes Ragusei sint cives Venetiarum VIII, 98.

NAVIGIUM: habere partem de n. cum foresterio VI, 66, 67. NAVIS vel barca monasterii Lacromonensis I, 21; VII, 3, 5. NEGOCIA, plura sunt n. quam statuta, prooemium p. 2; ecclesiae S.

Mariae I, 24; communis I, 29. NOX: pulsato tintinnabulo tertio usque ad diem VI, 34. NUPCIE VI, 47.

O

OCULUM (occulum) vel ambos oculos perdit: fur VI, 4; robatorstratarum VI, 5; qui forçaverit mulierem VI, 6; qui sine licentiaiverit Dalmisium VI, 58.

OLEI mensura VIII, 76. OLIORE: centenarium de olioris VII, 14. OLIVERI panni VII, 38. ONERA et factiones Ragusii supportare debet habitator civitatis VIII, 98. OPERA, super quibus antepositus sum, in formula II, 25; opus ecclesiae

S. Mariae v. Ragusium. ORDEUM, hordeum II, 19; non licet seminare in vinea V, 30. ORDINATIO: testamentum III, 41; IV, 6, 74 = ordinamentum defuncti

IV, 75; statutum VI, 68, v. ordinare. ORDINAMENTA (ornamenta B.) lignorum VII, 62; statutum vel o. VI, 3

C., statuta et o. VIII, 20; o. salis II, 9; o. comitis facta capitaneoligni II, 26.

ORDINARE: testari VIII, 94; legem statuere III, 1 et alibi, VIII, 20. ORDO iuris VI, 29; o. iudiciorum III, 1; o. et consuetudo civitatis Ragusii

III, 46, secundum nostros ordines Ragusinos III, 60, secundumo. Ragusii VIII, 94; ordo et forma capituli de Chelmo III, 49, 50,53, 54; o. iudiciorum III, 1, o. panis II, 21.

ORNAMENTUM: ornamenta navium VII, 62; ornamenta quae solentmulieres portare IV, 2.

ORTUS, hortus: bibere per ortos non licet iudicibus II, 4; o. in patrimonioIV, 79.

OSCULARI cum ore: apud sacramentum, dictum secundum moremChelmensium III, 51.

608

P

PACCAMENTUM: ital. pagamento IV, 33; VII, 12. PACCARE: ital. pagare VII, 21, 33, 56, 64. PACEM ET CONCORDIAM facere cum parentibus mortui VI, 29. PACTAMENTUM: paccamentum III, 46. PACTARE: paccare III, 46; VII, 33. PACTUM Venetorum v. Venetiae. PAGA: salarium officialium VIII, 85. PALATIUM: ducale VIII, 59, cf. Ragusium. PALEARIA: domus de palea, casa straminea VI, 57. PALMIÇARE navem VII, 1. PALMUS DE CANNA, mensura V, 41; VIII, 57. PALUS: ad p. ligantur blasphemantes VI, 14. PANIS: donum personis dignis in p., vino etc. VIII, 70; venditio panis I,

26; II, 10; ordo panis II, 21. PANNI in dote IV, 1; p. de lino, linei IV, 11; VII, 38; pannorum genera

diversa enumerantur VII, 38. PARASPODIA, PARASPODIUM, mercimonia in navem posita per

marinarios vel conductos VII, 29, 53. PARENTELE linia VIII, 29. PARIES de lignamine communis inter domus V, 16; v. murus

communalis. PARIETES navis VII, 1. PARLAMENTUM: stanicum III, 49, 50; colloquium cum aliquo domino

seu communitate alicuius civitatis I, 4. PARS: maior pars vincit minorem, inter patronos navis VII, 17, 18, 46,

48, 56, 58; item in consiliis II, 5; VII, 40; propositio facta inconsiliis: partem capere II, 2; partem ponere cum busulis etballotis VIII, 48; partes duo VIII, 70; laborare terram vel vineamad partem, de colonis partiariis V, 30, 31; VIII, 24; navis vadit adpartes, cum marinariis euntibus ad partem, i. e. mercatores etnautae navis societatem faciunt per partes divisam VI, 66, 67;VII, 1, 2, 17, 19, 20, 23, 25, 26, 29, 60; partes Ragusinorum inStagno vel Puncta Stagni VI, 65; VIII, 81, 94.

PARTICULA, bonorum decimum, quod pater cuilibet heredi dimitteredebet VII, 94.

PASSARI, metiri VIII, 49, v. pertica, repassari. PASSUS, mensura terrenorum V, 9; VIII, 57.

609

PASTINARE terras IV, 35; V, 23, 29, 34; VIII, 73 (terras quae confinantcum Slavis.

PASTINATOR VIII, 73. PASTINUM VIII, 73. PASTINATURA: p. disradicare V, 34. PASTUS: servus male p. VI, 46. PATACUM, rivus, torrens, cursus aquarum V, 33. PATRIA: ad salutem nostrae patriae consilium dare II, 6. PATRIMONIUM: bona paterna, hereditas (cf. matrimonium) IV, 9, 14,

15, 19, 20 et passim; V, 15. PATRONATUS galeae II, 26; burgi V, 41. PAX inter Ragusinos et Slavos VIII, 73. PECIA pars, frustum, apud Ragusinos peËa: tedae I, 12; carnis I, 16;

pannorum VII, 38. PEDOCHYA, PEDOTIA, PEDOÇIA, solutio mercedis pro nave

conducenda per mare vadosum, a subst. pedota, dux navis: darealiquid pro p. VII, 56. Hodie apud Ragusinos pedot.

PEGULA, PEGOLA, pix: modius p. II, 11. PELLES: ligna ad siccandum p. I, 12; caligarii, conciatores p. VI, 55, 56;

vehuntur in Marchiam VII, 41. PELLICEA, indumentum pellibus ornatum: pellicio leporinus in dote IV, 3. PENA vel usura de quinque in sex per annum III, 23 - 25; VIII, 27; solvere

p. vel bannum III, 34; VI, 5. PENSA auri, libra, v. pesa. PENSIO seu affictus VIII, 88. PERCHIVIUM, dos: IV, 1 sqq.; V, 31; VIII, 32; 95, v. dos. PERGULA in vineis VIII, 24, 35. PERGULUM ecclesiae I, 1, 2. PERLE in dote: IV, 1, 2; ponderari p. VIII, 77. PERPERUS: VI, 4; VIII, 58, 60, 61, 65, 70; medius perperus I, 26, v.

yperperus. PERSICCA de vacca I, 16. PERSONA: personam debitoris assignare creditori III, 12; VIII, 30;

persona emptoris qui non solvit, detineatur in Castello VIII, 31,67; personae piae VIII, 96.

PERTICA COMUNIS, mensura ad passandum terras VIII, 49. PES, mensura: spatium unius pedis V, 8, v. palmus. PESA, pondus II, 11, v. pensa. PETRA: domos lapideos, id est de p. VI, 27, 38; percutere de p., lapidis

ictu vulnerare VI, 3.

610

PIGNERARE II, 16, 17; III, 51; IV, 1, 2; VI, 42. PIGNORA: civitas quae habet p. super homines Ragusii; pro ipsa pignora

(sic) VII, 32. PISCARI: Umbulam I, 11, 18, 21, 29, 30; noctu cum igne, cum foco I, 10,

18, 26; occasione nuptiarum VI, 47. PISCES SALATI I, 10, 30. PIX VII, 1, v. pegola. PLAÇARIA, vadimonium, fideiussio, pleçaria medii aevi, II, 7, v. plegio. PLACITARE: aliquem accusare VIII, 48; p. ante comitem de Chelmo III,

51, v. plaidare. PLACITUM cleri I, 19 - 21, 24; p. tenere = ius reddere VIII, 1, 2; p.

perdere VIII, 4. PLAIDARE, placitare II, 7. PLANUM: vineae vel terrae in plano V, 25. PLEGIO v. plaçaria. PLENARIUS v. concio, plenerius. PLENERIUS, plenarius: pl. stanicum I, 4; III, 51, 53, 54, 57. POMERIA I, 12. PONDERA: ad pondus Venetiarum VII, 39, 40; omni anno iustificantur

et bullantur bulla S. Blasii VIII, 76, 77; pondera Communis VIII,77, cf. bulla, grossus, pesa, subtilis.

PONENS, versus occidentem: in partem ponentis, opp. levantis VIII, 57. PORCUS I, 6, 26. PORTA domus V, 1, 4, 31; portae civitatis v. Ragusium. PORTATA navis VIII, 78, 79. POSSEDIUM mulierum VI, 1, C.; statuti capitulum de p. VIII, 94. POSSESSIO stabilis V, 11; VIII, 67, 72, 74, 96; possessiones laborare VI,

65. POTESTAS patris III, 8. PRANDIUM I, 17 (archiepiscopus), 29 (comes). PRECEPTUM, ut veniat coram comite et iudicibus VIII, 38. PRECONIÇACIO: bannicio rei stabilis quae venditur V, 35, 36; VIII, 72,

74; venditio preconiçata VIII, 49. PRESA in navi VII, 3. PRESENTACIO in venditionibus VIII, 74. PRIMIAÇI inter opifices VIII, 60. PRIVATUS sub terra in domibus: privata, privatum medii aevi, i. e.

cloaca, latrina VIII, 57. PRIVILEGIUM: regis Urosii VIII, 58; ducis Venetiarum VIII, 98. PROCURATIA: officium procuratoris I, 3 C.

611

PRODE de moneta: lucrum sortis principalis VII, 42, 43, 49, cf. capitale.PROHICERE: aliquid de navi in mare VII, 58; p. se in terram III, 1; VIII,

11; cf. iactare; aestimare: prohiciendo navim tertium minus VII,7.

PROPINQUITAS, in venditionibus VIII, 72, 74. PUBLICA concio VIII, 62, 90, cf. plublicus. PUTARE vineam V, 30.

Q

QUADELLI, recte quadrelli: sagittae VIII, 78. QUARTA vini I, 2; dimidia, media q. I, 17; II, 18. QUARTERIUM navis VII, 14; de porco I, 26, 28; de castrato ib.QUATERNUS: q. Comunis: cum rationibus communis II, 32; in q. c.

inscribi debet bannum venditionis praeconiçatae V, 35, itemvenditionis stabilium denunciatio, confinatoribus facta VIII, 68,item instrumenta (in uno q. C.) VIII, 90; contrahere debitumcum scriptura quaterni VIII, 62; q. navis vel ligni, scriptus ascribano navis VII, 45, 67, v. liber.

QUINQUUM, QUINGUM, QUINCUM; mensura liquidorum: vini,medium quinquum: I, 2; II, 18, 29; VI, 65; aceti VI, 39.

R

RACIO: ius, lis, causa: r. comitis II, 4, 5, 7; r. Communis II, 1, 5, 7; r. etiustitias communitatis complere II, 3; convincere aliquem per r.in Curia: vincere causa VIII, 46; exire per r.: cadere causa VIII, 1,2; r. facere: ius dicere VIII, 1, 2; r. habere VII, 8; VIII, 26; r.habere de aliquo (convenire aliquem): litem alicui intendere,agere in aliquem III, 1; r. et consuetudines ecclesiae S. Mariae I,1, 17; II, 13; r. perdere: cadere causa V, 34; r. petere alicui inaliqua re III, 49 sq. VIII, 37; r. quaerere supra aliquem III, 49 sq.;r. Communis salvare II, 1; venire ad r. coram iudicibus VI, 29;introitus et exitus denariorum: r. audire VIII, 28, r. complereVIII, 26, cf. 25, r. Communis II, 7, r. c. de introitu et exitu VIII,28; r. doanae facere VIII, 47; r. facere VIII, 46; r. petere alicuiVIII, 37; recipere r. Communis II, 32; VIII, 28, 46; r. rectam etiustam facere alicui VIII, 42; r. requirere VIII, 46; r. salis facereVIII, 47; r. solvere VIII, 26, cf. 25, v. receptores.

RAÇO: panni genus, stamforti de raço VII, 38.

612

RAME, cuprum VII, 38; cf. folarus. RECOMENDARE cartas notariae extra Ragusium III, 61. REGIMEN: civitatum regimina, prooemnium p. 2. civitatis Ragusii:

comes iurat regimini c. R., VIII, 25; comes iurabit “bonumregimen” I, 1; eius investitura de regimine Ragusii ib.; comitisabsentis loco remanet in regimine comitatus miles sive sociuscomitis II, 2; comes, dum steterit in regimine civitatis Ragusii II,3; a tempore, quando d. comes incipit facere regimen II, 13, 15;procurator S. Mariae in fine sui regiminis I, 24; Raguseus nonpetat r. apud dominos extraneos VIII, 99.

REGNAMEN, roman. dalm. reame, regnum: Sclavoniae et totius r., deSclavonia vel de toto r. VIII, 58.

REGNUM: de Rassia III, 53; de Genta III, 54. REGULA MENDICANCIUM VIII, 96. REGULARITER VIVERE: sub regula monastica IV, 50. REITATES, malitia, improbitas: r. companiarum disturbare iurat comes

II, 1. RELIGIO, regula monachorum: intrare r., exire de r. IV, 67. RELIQUIE SANCTE I, 2.REMISSIO pene VI, 68. REPASSARI terras VIII, 49; v. passari. RES DE CALUMPNIA, non ponatur in navi VII, 54. RES STABILIS, IMMOBILIS, MOBILIS: III, 11, 12, 15, 43, 46; VIII, 67. RES VETATA, non ponatur in navi VII, 54. REVOCARE STATUTUM I, 17; VIII, 20. RIPA maris Adriatici, una et altera II, 18; r. apud Stagnum, ubi fit

stanicum III, 50; ripa opp. civitas V, 23. ROBARIA; latrocinium: VI, 5; facta a villanis archiepiscopi vel Lacromae

I, 20, 21; a Dalmisianis VI, 58. ROGANCIA B. mercimonia mercatoribus vel navigantibus ab aliis ad

vendendum commissa vel credita: recipere aliquid pro r. VII, 55. ROMANATUS, moneta byzantina, dicta a Romano imperatore, VII, 61. ROS iactare in portum Ragusii VI, 23. RUBRUM, mensura frumentaria I, 25. RUINOSUS et vetus: murus, archivoltus V, 16, 17. RUMPERE: de naufragio navis I, 23; r. grossos falsos VIII, 84.

613

S

SABBATUM: die s. veniunt laboratores vinearum in civitatem I, 12; s.sanctum I, 2.

SACIUM AURI: exagium IV, 3. SACRAMENTUM: comitis II,1; eiusdem comitis d. duci Venetiarum II, 1;

II, 2; VIII, 58; formulae sacramentorum II, 1 - 33; VIII, 1, 2;advocatorum VIII, 44; omnium de Maiori Consilio et officialiumCommunis de moneta falsa VIII, 55, 84; iudicum in stanico III,49 sq.; scribani navis VII, 67; tutorum VIII, 42; per s. se purgareIV, 7, 39; s. consanguineorum VI, 60; sacramenta duodecim V, 36;s. iudicata illi qui vincit V, 37; s. sororum virginum nullius estvaloris IV, 50; s. malum: periurium II, 6; s. companie, inconiuratione II, 1, 3; VI, 2; cf. iura; s. regis Urosii VIII, 58, v.iuramentum, undecim iurantes.

SAGITTA v. arcus, balista. SAGOMARE pondera VIII, 77. SAIA v. saya. SAL I, 5, 17, 22 (datus comiti, ecclesiae etc.); venditio s. II, 8, 9; VI, 16,

17; VIII, 47, 63, 75; inter Caput Cumani et Buduam portetursolummodo Ragusium VIII, 63; facere salem in districtu RagusiiVIII, 65.

SALARIUM officialium I, 30; II, 2, 14, 16, 24; VIII, 47, 48, 52, 85. SALIA v. saya. SALMA I, 23, v. saumerius. SANGUINEM FACERE in aliquem: vulnerare I, 20, 21 (homines

archiepiscopi et monasterii Lacromonensis); VI, 3 (s. vellivorem).

SANGUINITI panni VII, 38. SANTILLARENSES panni VII, 38. SARCINA de lignis I, 12. SARCIUS navis II, 30, 31. SAUMERIUS, equus mercibus oneratus I, 12; II, 10; V, 23. SAVORNA, SAORNA: ne quis proiiciat s. in portu VI, 23; s. redditus,

datium in portu VI, 64. SAYA clamis de s. = mantellum de salia viridi IV, 3; saia inter pannos VII,

38. SCALA de petra vel de lignamine ante domum, porta scalae V, 1, 2; in

burgo nemo s. facere possit V, 42; VIII, 57. SCALUMPNIATUS: de lucro VII, 57.

614

SCANDALA VIII, 97. SCARLATUM: clamis de scerlato in dote = mantellum de scarlato IV, 3;

scarlate, scarlede magnae et parvae VII, 38. SCERLATUM v. scarlatum. SCHEPATUS, vir et uxor, concordium inter eos IV, 60. SCHILATE pelles VII, 39. SCIRONES v. surones. SCLATA, progenies nobilium: officiales eliguntur “unus pro s.” I, 3. SCLAVINA, SLAVINA, vestis villosa: ripariorum I, 33; sclavine duplices

vehuntur in Marchiam VII, 41; transformationes facte cum s.VIII, 97.

SCRIBERE per ordinem omnia recepta et expensa in laboreriis proCommuni II, 25.

SCRIPTURA CANCELLARI VIII, 91; scriptura quaterni VIII, 62. SCUMBER, piscis I, 10. SCUTUM debent habere omnes marinarii VIII, 78, 79. SECRETUS LOCUS in civitate III, 48. SEGNORIA, SIGNORIA Sclavoniae: rex Rasciae, dux Bossinae, comes de

Chelmo III, 50, 56, 57 (stanicum). SEMINARE BLAVAM, FRUMENTUM II, 19; V, 30 (non licet in vinea) 31. SENSUM perdere, amittere veneno VI, 7. SENTENCIA data per comitem de Chelmo III, 51. SENTIRE damnum vel poenam: solvere VI, 46. SEPARACIO: discessus, profectio VIII, 74. SEPULTURE: sepulcra nobilium I, 27. SEQUESTRARE salarium VIII, 85. SERPO curare meiam V, 24; croat. srp falx. SERVICIUM TOLLERE ad adiuvandum vel nocendum alicui: in formulis

sacramentorum II, 2, 23, 32. SERVITUS servorum et ancillarum, se dare in s., in s. reducere: VI, 45, 47. SETA, quomodo ponderatur VIII, 77. SIGILLARE domum vel stationem VI, 32. SIGILLUM frangere VI, 32. SIGNA omnium mercium signatarum in navi scribanus navis scribat in

quaterno suo VII, 67. SOCIETAS: navis: Ragusei cum foresterio de navigio VI, 66; societas

navis II, 30; nauclerius cum societate sua opp. patroni naviseuntis ad marinaritiam VII, 2; item VII, 52; societas de re mobiliVIII, 39.

615

SOLARIUM super tecto domus in viis et supra viis V, 6; in burgo s.construere non permittitur VIII, 57.

SOLDUS: paga, salarium II, 30; VIII, 85. SOLIDUS, monetae genus I, 13. SOLLEMPNES ambaxatores ad regem Urosium, s. privilegia eiusdem

VIII, 58. SONITUS, SONUS CAMPANE, CAMPANARUM: signum convocati-

onis: consiliorum I, 3 (C), II, 5, curiae II, 15, 16, concionis populiI, 1 et alibi passim; comes cum Consilio, Curia et s. c. II, 1, II,12, 13, cf. campana.

SOSTA, dare aliquid pro s.: vectigal exactum a navibus peregrinorum I,13.

SOSTATICUM de foresteriis: recipiunt riparii I, 33, v. sosta. SPANPANARE, SPANPANATURA, pampinare, pampinatio in vinea V,

30. SPATA vel alius gladius VI, 3; VIII, 78, 79. SPECIALITAS: vita privata, opp. commune VIII, 56. SPECIARIE, aromata, quomodo ponderentur VIII, 77; speciarius,

aromatarius, qui vendit ceram, çafaranum, setam etc. ib. STACIO, taberna, apotheca mercatoris: III, 8; IV, 79; s. vel canipa V, 21;

s. data ad casaticum, ad mensem vel ad annum V, 32; s. sigillataVI, 32, cf. Ragusium, staciones.

STAMENI de Durachio et Romania habentur pro falsis folaris VIII, 55;moneta byzantina, 1190. 1 yperpyrus = 120 stamena.

STAMFORTI panni: s. de Mediolano VII, 38; s. de raço ib. STAMPANARE: vinum VI, 35, 38, 41; acetum VI, 39; molçam VI, 40. STARIA (plur.) mensursa: portata navis de quot stariis I, 23; pro quolibet

centenario stariorum frumenti VIII, 53. STATERA I, 21. STATUERE statutis VIII, 91; v. stabilire. STATUTUM: una quaeque lex per se: IV, 76 contra formam istius statuti

= capituli; VI, 3, 68 (statutum vel ordinationes); statuta firmareet ordinare, opp. revocare et disolvere VIII, 20, revocare velimmutare VIII, 61; v. declarare, interpretatum, invenire,revocare. Praesens statutum = capitulum VIII, 27, 35, 42, 52, 53,54, 61, 67, 69, 75, 80, 91, 93, 94; ullo statuto seu statuti capituloVIII, 94; praesentibus duobus statutis VIII, 91; antiquumstatutum III, 33 (de maleficiis); antiqua statuta VIII, 71;secundum antiquum statutum VIII, 94, 95; libertas datacomitibus Ragusii de vino advehendo per aliud statutum vetus

616

VIII, 80; malefacta et maledicta in statuto facto tempore comitisIohannis Teupuli (1237 - 1238) = statuta et capituli d. IohannisTeupoli VIII, 58. Statuta Ragusii per diversos comites edita, inpluribus libellis dispersa (1272), prooemium p. 2; praesens liberStatutorum: iurare, secundum quod in secundo libro Statutorumcontinetur I, 3 C.: ante statutum IV, 4; patroni navium iuraredebent observare statuta VII, 4; sicut dictum est in praesentibusstatutis VII, 16; secundum statutum Ragusii VIII, 94, v.consuetudo, usus; Statutum Parvae Curiae (= VIII, 1 sq.): VIII, 1.7) Statutum quod in Cattaro fecerunt contra Raguseos VIII, 86.

STOPINUS de bambacio in candelis VIII, 77. STRATA, via: robatores stratarum VI, 5; cf. Ragusium. STRINA, lat. strena, donum a navibus mercatoriis datum praefecto navis

bellicae vel classis: consueta s. II, 26, 30; dare aliquid pro s. VII,56.

STROSSA inter res quae supersunt de mensa in navi VII, 30. STUPPA in navi VII, 1. SUCCURRERE navem VI, 20. SUPERARE, superesse: de bonis ecclesiae I, 24. SURONES pisces I, 10, 18, 26, 30; croat. πirun.

T

TABERNA, caupona vinaria: II, 4, 10; V, 26; VI, 41. TABULA: venditionum ante Lodiam V, 35; t. beccariae VIII, 92. TALIA: stare ad taliam, i. e. per vices VIII, 47. TARINUS AURI: tarenus, moneta aurea regni Siciliae II, 24. TECTUM domus V, 1, 19. TEDA I, 12, 30. TEIA in navi VII, 3. TEMONES navis: gubernaculum VII, 7, 8. TERÇAROLUS de bambasino, inter vela navis VII, 3. TERLISE panni VII, 38. TERRENUM: dominus terreni III, 51 (stanicum); prope civitatem, in

patrimonio IV, 79. TERRITORIUM: officiales super t. et viis V, 44, v. Ragusium. TERRA: pastinare t. IV, 35, 36; t. ad frumentum IV, 79; quaestiones de t.

VIII, 4; venditio t. VIII, 31; repassari t. venditas VIII, 49. TESAURARIA: officium thesaurarii I, 3 C. TESSERA, TESSIRA: t. ponere, per t. vincere III, 51.

617

TESTA: arma de t. VIII, 78, 79. Testa evangelio I, 1 (locus corruptus). TESTAMENTUM III, 41, 42; IV, 19, 49, 59, 70, 80; V, 39; VIII, 29, 33,

43, 94, 95. TESTIMONIUM MULIERUM VI, 33, 34. TESTIS: III, 25, 28 - 36, 41, 42, 47, 60; IV, 35 - 37; V, 12; VI, 33, 34; VII,

27. TINA, vas ligneum V, 2. TINTINABOLUM VI, 34; cf. campana. TORCIA: fax, I, 2.TORTUM ESSE: causam perdere III, 51. TRABUCARE, TRABOCARE, de moneta falsa copiose sparsa VIII, 84. TRACTA, rete piscatorum I, 10. TRAMESSA: marinarii missi cum denariis ad t. VII, 52. TRANSFORMATIO, SE TRANSFORMARE: personatus ambulare VIII,

97. TRECIONES = galeae II, 10. Legendum esse videtur: triremes. TUNGNA: filum pro mensura VIII, 49. TURBARE viagium, turbatores VII, 34. TUTORIE officium VIII, 42.

U

UNIVERSITAS: COMMUNITAS CIVITATIS RAGUSII VIII, 59. USURA III, 22 - 25; VIII, 27. USUS RAGUSIi II, 1; III, 8; V, 30; VIII, 1, 2; v. consuetudo. UTILITATES, pro quibus antepositus sum: in formulis II, 11, 12, 13. UXORARE filium, opp. maritare filiam IV, 12, 13.

V

VACETE panni VII, 38. VACHA DE MARGARISIO, quomodo dividatur in partes I, 16, 30, 33. VAREA VII, 7, 56; v. avarea. VARNICIO navis VII, 3. VEIETEM vini III, 40. VELA navis VII, 3. VELO (-ONIS), VELONUS navis VII, 3. VENA: avena V, 30. VENDERE SERVUM: bastardam extra civitatem IV, 72; ancillam babiçam

VI, 51; liberticius potest se ipsum vendere vel in pignus dare VI,45; vendicio servi VI, 42.

618

VENDITIO, rei stabilis immobilis, mobilis V, 12, 14, 35, 36, 37, 38, 40;VIII, 31, 49, 67, 68, 72, 75.

VENENUM IV, 23; v. herbaria. VENTILARE quaestiones in Curia VIII, 44. VERBERACIO vel percussio a procuratoribus S. Mariae I, 24.VERBERARE: patrem vel matrem IV, 23; bastardos IV, 72; filios et filias

IV, 73; foresterios VI, 30; patronum domus VI, 33; servum velancillam alterius VI, 43; servos vel ancillas suas VI, 44;liberticium VI, 47; servos marinarios VII, 20.

VERITAS, VI, 9, 59. VESPERAE (in ecclesia) I, 2, 9. VESTIMENTA mulieris IV, 1, 2, 3, 57. VESTITUS male: servus VI, 46. VEXILLUM S. Blasii I, 1. VIA: viae vinearum, viae Communis carrariae V, 23. VIAGIUM, iter praesertim maritimum: ire in v., capere v., complere,

explere v. I, 4, 17, 23; II, 5; III, 1, 8, 10, 13, 15 - 17, 19, 22; VII,5 sqq., 12, 20, 22, 34; VIII, 10, 14, 26.

VIATICUM = viagium I, 12. VICTUALIA, annona II, 10; in burgo VI, 27.VIGILIA: S. Blasii I, 2, Anni novi I, 7, 8, 10, 17; Natalis Domini I, 2, 9;

Epiphanie I, 30. VILLA: villae archiepiscopi I, 20; monasterii Lacromonensis I, 21. VINDEMIAE III, 12, 14; V, 23; VI, 47; VII, 59, 62, 64 - 66. VINEA: ligna de vineis I, 12; evellere vineam veterem I, 12; vineae

insularum II, 33; VI, 62; VIII, 23; possessio v. III, 12, 46; IV 79;V, 23 - 25 (meia, merginum), 26 (arbores), 27, 29, 30, 33, 36; VI,10, 20, 32, 47; VIII, 4, 35, 43, 49; damna in vineis VIII, 23, 24.

VINUM: potest comes facere apportari, unde ei placuerit VIII, 80(statutum vetus). Vinum album I, 2; donum pro vino I, 26, 27;venditio v. in tabernis III, 39, 40; mensura vini VIII, 76; vinumin burgo VI, 27, 38; bannum vini II, 18, 29; VI, 36, 37, 38; VIII,54; v. de foris adducere vetitum VI, 35, 65; VIII, 80; vinuminsularum VI, 41; vinum de Stagno vel de Puncta Stagni VI, 65.

VIOLENCIE: mulieribus illatae VI, 6. VIRTUTEM dare ad omnes rationes et iustitias complendas II, 3. VITA: in vita (i. e. in omnem vitam) eliguntur thesaurarii et procuratores

S. Mariae I, 3 C. VOGARE barcham, remigare VI, 47. VOLTAROLUS de canavaça: in navi VII, 3.

619

VOLUNTAS: consensus consiliorum, opp. laus populi I, 3 B., 21, 23 etpassim.

VOX UNIUS, VOX NULLIUS III, 33. VRASDA ex croat. vraæda, antiqua consuetudo vrasdae VIII, 58:

compositio maleficii solutione denariorum, datorum vulneratovel propinquis interfecti.

VULPES VII, 39 (pelles).

Y

YPERPERUS, nummus Byzantinorum aureus, solidi Romanorum aureisuccessor, etiam singulorum imperatorum nomine dictus:romanatus a Romano imperatore VII, 61; saeculis XIII - XV yp.Non erat moneta aurea, sed communis significatio summaecuiusdam nummorum argenteorum. 1 yperperus = 12 denariigrossi; 12 denarii grossi = 120 miliarenses VIII, 16.

YPRE, panni de Flandria, sic dicti de civitate gall. Ypres vocata VII, 38.

Z

ZENDATUM, pannus de seta: çuppa de cendato IV, 3. ZUPPA, çuppa, çupa de cendato IV, 3.

621

TABULA NUMMORUM ET MENSURARUM

quae sunt in Statuto

NUMMI

DUCATUS (1 duc. = 40 gros.)PERPERUS, YPERPERUS (1 per. = 12 gros.)GROSSUS, DENARIUS (1 gros. = 30 fol.)CAROBA (1 car. = 24 fol.) SOLIDUS (1 sol. = 5 fol.) MILLIARENSIS (1 mil. = 3 fol.) FOLLARUS (1 fol. = 1/30 gros.)STAMENUS monetae de Dyrachio species (1 stam. = 1/120 perp.)TARINUS AURI (moneta aurea regni Siciliae, valoris ignotae)

MENSURAE ONERIS

FAXIUS (cca 50 chg)LIBBRA (1 lib. = 328 g)MILLIARIUM (1 mil. = 1000 lib.)SALMA (cca 120 chg)SARCINA (178 chg)

MENSURAE LIQUIDORUM

QUINQUUM, QUINGUM (magnum 22 lit., parvum 19,25 lit.)QUARTA (cca 5 lit.)

MENSURAE RERUM ARIDARUM

MODIUM (1 mod. = 42,27 chg)COPELLUS (1 cop. = 10,57 chg)

622

MENSURAE LONGITUDINIS ET ALTITUDINIS

CUBITUM, BRAÇA (0,55 m)

MENSURAE TERRARUM ET AEDIFICIORUM

PASSUS (2, 048 m)PES (0,34 m)PALMUS (0,256 m)PERTICA (ignotae longitudinis)TUNGA (ignotae longitudinis)

623

KAZALO IMENA I USTANOVA

B

BABICA ROBINJA, DOJILJA - BABIÇA, IV, 53, 59; VI, 51BADOERO - BADUARIUS MARINUS, dubrovaËki knez 1292. - 1294., I,

3, 23; III, 2; IV, 4; VI, 3, 29; VIII, 55; drugi put knez, 1297. -1299.; treÊi put knez 1303. - 1305., I, 23; III, 33; V, 35; VI, 18;VIII, 56, 57

BAKA, DJED - AVIA, AVUS, IV, 73; VI, 9BELIGNO - BELLEGNO, Filip, dubrovaËki knez (1338. - 1341.), VIII, 90BENEDIKT, SV., crkva, blagdan, na Lokrumu, I, 18, 20BILJEÆNIK, NOTAR OP∆INSKI - NOTARIUS, prisegnuti biljeænik, III,

41, 42BIN»ULJEVI∆ - BINÇOLA, Miho, kuÊa, V, 41, v. BodatiaBISKUP - EPISCOPUS, I, 2; ne smije uvoziti strano vino, VI, 65BLUDNICA - MERETRIX, IV, 72BOGOJAVLJENJE - EPIPHANIA, ceremonija, I, 2; ribarenje u Rijeci, I, 30BOÆI∆, v. roenje GospodnjeBRA∆A - FRATRES, IV, 19, 21, 25-27, 38, 47, 50-54, 62, 63, 78, 79;

dominikanci i Mala braÊa, VI, 35.BRANITELJ - DEFENSOR, smije privesti u sud na prisegu prodavatelja

neke stvari ako netko treÊi dokazuje da je ta stvar njegova, V, 37BUDA»I∆ - BODATIA, Medo, poslanik u Mlecima, VIII, 59BUNI∆ - BONA, Marin, dubrovaËki knez iz plemiÊkog roda za oæujak

1358., VIII, 99BUNDI∆ - BONDA, Petranja, dubrovaËki knez za mjesec kolovoz 1366.,

VI, 33C

C

CELENGA, v. Dubrovnik, vrata CONTARINI - CONTARENUS, Andreas, prokurator Sv. Marka u

Mlecima, VIII, 98CRIJEVI∆ - ÇEREVA, plemiÊki rod dubrovaËki: puË (bunar) CrijeviÊev, V,

41; Martul CrijeviÊ, VIII, 57

624

»

»ELIPA - ÇELIPA, Ivan, dubrovaËki plemiÊ, VIII, 57»UVAR, STRAÆAR - CUSTOS, u brodogradiliπtu, II, 14; noÊni straæar

Ëuva grad, brodove i predgrae, II, 10; VI, 26; Ëuvar brodastranaca natovarenog vinom u luci, VI, 37

D

DANDOLO - DANDULUS, Andrija, knez dubrovaËki 1290. - 1292., I,17; II, 13; VIII, 52; Marko, dubrovaËki knez 1301. - 1303., I, 21

DAURO - DAURUS, Andrija, knez dubrovaËki 1299. - 1301., drugi put1307. - 1309., I, 23; II, 12, 13; VI, 4, 17; VIII, 24, 35, 58-61

DJED, BAKA - AVUS, AVIA, IV, 73; VI, 9DJETI∆I MORNARI - PUERI MARINARII, VII, 2, 10DOLFIN - DELPHINUS, Ivan, mletaËki duæd (1358.) VIII, 98CDOMAZET, POSINAK - GENER AFILATUS, IV, 70DRUMSKI RAZBOJNIK - ROBATOR STRATARUM, VI, 5DRVODJELAC - MARANGONUS, izrauju barke, VIII, 51; moraju

sudjelovati u gaπenju poæara, VIII, 60DRÆI∆ - DERSA, dubrovaËki plemiÊki rod, Marin, dubrovaËki poslanik u

Mlecima 1308., VIII, 59DUBROV»ANIN - RAGUSEUS, I, 4, 10, 12, 14, 30; III, 17 i sljed. 42; VI,

16, 17, 30, 31; kad otac nije DubrovËanin, a sin jest, III, 8;DubrovËani roeni u Dubrovniku i njihovi potomci kad plove,neka budu mletaËki graani, VIII, 98 (1358.); DubrovËanin i onajkoji se naziva DubrovËaninom, III, 60; VI, 67; VIII, 82, 99;nikada DubrovËanin ne smije gusariti s Omiπanima, VI, 58

DUHOVNIK - PATRINUS, svjedok u oporuci, III, 41DUJAM - DOYMUS, DubrovËanin: Dujmova pekarnica, V, 41DUÆD - DUX, mletaËki; poËasti i prisega II, 1, 3 itd., II, 1, 2; savez s

mletaËkim duædom, II, 4, 33; vjernost duædu, II, 3 itd., 16, 23,30, 31, 33; pohvale koje se pjevaju duædu, I, 2; VIII, 58;dubrovaËki knez po zapovijedi mletaËkog duæda, VIII, 52, 57;pisma, VIII, 58; duædeva palaËa, VIII, 59

DUÆNIK - DEBITOR, VIII, 90, v. vjerovnik

625

–

–AKON - DIACONUS, I, 2–UR–EVI∆, Tripun, dubrovaËki plemiÊ, VIII, 57

F

FALIERO - FALLETRO, Belecije, knez dubrovaËki 1305. - 1307., VIII, 14;Nikola, knez dubrovaËki 1334. -1336., VIII, 76

FOSCOLO - FUSCARINUS, Ivan, knez dubrovaËki 1341. - 1343., VIII, 92

G

GALIJOT - GALIOTUS, na opÊinskom brodu, II, 31GIUSTINIANI - JUSTINIANUS, Marko, knez dubrovaËki prvi put 1270.

- 1272., u proslovu Statuta se spominje; drugi put knez 1276. -1278., VIII, 25, 26; drugi Marko, knez dubrovaËki 1333. - 1334.,VIII, 42; Petar, knez dubrovaËki 1348 - 1350., VIII, 94, 96, 97;Ugolin, knez dubrovaËki 1318. - 1320., i drugi put 1324 - 1325.,VI, 35; VII, 70

GLASNIK - NUNCIUS, I, 21; II, 4, 5, 6, 23, 24; VIII, 28; sudski glasnik,VI, 48; nadbiskupov glasnik, I, 17

GLAVNI MAJSTOR, PROTO - PROTOMAGISTER, na radovima naCrkvi sv. Marije, I, 26, 27

GLEDA, Vitalis, DubrovËanin, V, 41GOSPODAR - DOMINUS, zemlje, VII, 33GOSPODIN - DUMPNUS, prezbiter Ivan, V, 41GOSPO–A - DOMINA, plemkinja, VIII, 94GRADENIGO - GRADONICUS, Bartolomej, knez dubrovaËki 1309. -

1311., II, 7; VIII, 59, 62-64; drugo njegovo kneæevanje 1312. -1314., VIII, 65, 66; treÊi put 1320. - 1322., VIII, 72-74; Jakov,knez dubrovaËki 1336. - 1338., VIII, 81, 85; Petar, duæd mletaËki1289. - 1311., VIII, 59

GRADI∆ - GRADE, GREDE de, dubrovaËki plemiÊki rod: –ivo, knezdubrovaËki 1372. za mjesec rujan, V, 35C; zatim 1387. zamjesec svibanj, III, 1C; bez datuma, VI, 68

GRA–ANIN - CIVIS, VIII, 72GUBAVCI - LEPROSI, VI, 56GU»ETI∆ - GOCIS, GOTIIS de, plemiÊki dubrovaËki rod: Alojzije, knez,

VI, 17C (1408. za lipanj); Klement, knez, VIII, 84C (1394. zasvibanj)

626

GUNDULI∆ - GUNDULA, GONDULA de, dubrovaËki plemiÊki rod;zemljiπte Damjana GunduliÊa, VIII, 57; Nikola, poslanik uMlecima 1308., VIII, 59; Ivan, knez 1358. za mjesec oæujak, VIII,99

GUSARI - CORSARII, PIRATE, VI, 22, 58; VII, 7, 33; VIII, 64

H

HILAR, SV. - HYLACRYONUS, S., crkva u Mlinima u Æupi III, 54HORIO - HORIUS, Filip, knez dubrovaËki 1347. - 1348., VIII, 93

I

IZVR©ITELJ OPORUKE - PITROPUS, III, 41, 42; IV, 74-76, VIII, 43

K

KANCELAR - CANCELLARIUS, posao pisanja, VIII, 91KANONICI - CANONICI, I, 1, 2KAPETAN, ZAPOVJEDNIK - CAPITANEUS, broda, II, 26, 30, 31; VIII,

64; noÊne straæe, VI, 26K∆I - FILIA, v. sinKLERICI - CLERICI, I, 2, 12, 26, 29; sudski spor s laikom, III, 27; klerik

kao svjedok, III, 31; sin klerik, IV, 68, 69, 79; moraju dati prilogza javni zajam, V, 22; ne smiju dovoziti zabranjeno vino, VI, 65;porez na vino tereti klerike i laike, VIII, 54

KNEZ - COMES, RECTOR, prisega kneæeva, I, 1; knezu je dana slobodauvoza vina “po starom Statutu”, VIII, 80; knez imenuje suce, vi-jeÊnike Malog vijeÊa i svog zamjenika i s njima bira sve ostalesluæbenike, I, 3B; prisega kneza, II, 1; umjesto kneza ostaje nje-gov zamjenik, II, 2, 3; koliko knez moæe potroπiti mimo voljeMalog vijeÊa, II, 15; knez na stanku, I, 4; III, 51, 53; knez otoka©ipana, Lopuda i KoloËepa, II, 38; knezovi Astaree i otoka, VI,18; VIII, 34; kad knezovi otoka nisu iz Grada, VI, 62; plaÊa, VIII,85; mjeseËni izbor, I, 3C; II, 4C; III, 1C i svugdje u svim doda-tcima nakon 1358. g. nosi naslov REKTOR; kazna knezu, VI, 68

KOCKARI - LUDENTES AD DADOS, ili na druge igre, VI, 15KRABULJARI, MA©KARE - CARBONOSI, prilikom poklada, VIII, 97KRADLJIVAC - LATRO, II, 10; IV, 72; VIII, 35KR»MAR, KR»MARICA - TABERNARIUS, TABERNARIA, III, 39, 40;

VIII, 55

627

L

LAIK - LAYCUS, III, 27, 31; VI, 65LOREDANO - LAUREDANUS, Pavao, VIII, 98

M

MAJKA - MATER, III, 32; IV, 14, 19, 20, 21, 26, 27, 32, 38-42, 44, 45,47-49, 51, 52, 57, 61

MAJSTORI - MAGISTRI ARTIUM, obrtnici, I, 10; koji rade u i na Crkvisv. Marije Velike, I, 26, 28

MARKO SV. - MARCUS evanelist: skrbnici Sv. Marka u Venciji, VIII, 98MA©KARA - CARBONOSUS, VIII, 97MEN»ETI∆ - MENÇE, Matija, njegova kuÊa i zemljiπte, V, 41; VIII, 57,

v. Dubrovnik, vrataMESAR, MESNICA - BECCARIUS, BECCARIA, I, 6, 7, 29, 30; VIII, 92MIHOVIL SV. - MICHAEL S., blagdan 29. IX., poËetak godiπnjih sluæbi,

I, 3, 21; II, 4 i sljed.; VIII, 53, 78; od 1391. sluæbe se preuzimajuod Nove godine, I, 3; III, 14; V, 34; VII, 62; VIII, 35

MLADENKA, NEVJESTA - NOVICIA, IV, 3; VIII, 57MLE»ANI - VENETI, dubrovaËki knezovi, II, 1; glasnici za Mletke, II, 24;

brodovi, VII, 36; isprave, VIII, 91MORNAR - MARINARIUS, I, 9, 10, 17, 23; II, 18; III, 16; VI, 66; VII, 1 i

sljed.; mornari koji plove na udio, VII, 2, 6, 12, 14, 22, 23;robovi, VII, 19

MOROSINI - MAUROCENUS, Marin, knez dubrovaËki 1296. - 1298., V,35; VIII, 57; Nikola, knez dubrovaËki 1280. - 1282., VIII, 36;Pavao, knez dubrovaËki 1316. - 1318., VIII, 21, 67, 69, 71;Ludovik, knez dubrovaËki, VIII, 75

N

NADBISKUP - ARCHIEPISCOPUS, I, 2 (obredi), 12 (drva za ogrjev), 17(prihodi od brodova), 18 (prihodi od ribara); IV, 68 (kad mu sepredstavlja klerik); VI, 65 (neka se ne usudi dovesti strano vino);VIII, 52 i 54 (opozvana odredba o prihodima od ribara)

NADZORNICI - JUSTICIARII, vina, VI, 37, 65; gradske mesnice, VIII,92; dræavnih mjera i vaga, VIII, 77

NAJAMNICI - CONDUCTI, koji plove na brodu, VII, 2, 20, 21, 27, 31NASLJEDNIK, BA©TINIK, NASLIJE–E - HERES, HEREDITAS, IV, 25, 41,

59, 75-77; VI, 48-51, 53; VIII, 29

628

NE∆ACI - NEPOTES, sinovi i kÊeri brata i sestre, VI, 45, 47; VIII, 15, 95NEPLEMI∆ - INNOBILIS, æena neplemkinja, IV, 4, v. plemiÊNEPRIJATELJI - INIMICI, VI, 13; njihovi brodovi, VII, 35NOKJER, ZAPOVJEDNIK BRODA - NAUCLERIUS, I, 9, 17, 22, 26; II, 8,

18, 27; III, 16; VII, 2 i sljed., 18( njegov izbor), 20, 34, 46, 57;VIII, 80

NOVA GODINA - ANNUS NOVUS: darovi πto ih knez dijeli uoËi Novegodine, I, 7, 8, 10; prokuratori (skrbnici) Svete Marije, I, 26

O

OBI»AJ - CONSUETUDO, ruho plemkinje prilikom udaje, IV, 3;upravljanje Dubrovnikom prema obiËaju, II, 4; III, 1, 3, 9; VIIII,43; oporuka prema dubrovaËkim obiËajima, VIII, 43;obraivanje vinograda, VIII, 43; na sudu, III, 4; prema obiËajugrada, III, 12, 59; VI, 62; VIII, 38, 42, 43; obiËaji koje sadræiStatut VIII, 25; drevni obiËaji I, 1, 4, 9, 10, 30; III, 2, 33, 45-51,56-58; IV, 4, 6, 9; V, 22; VI, 46; VIII, 57 (roguljice mladenke), 58(kazna vraæde); obiËaji LastovËana, I, 15; novi obiËaj, novi zakoni stari obiËaj, II, 4, 5, 6; obiËaj zemlje, III, 46; naπ dobri obiËaj, II,26, 30; obiËaj meu DubrovËanima i strancima, III, 46, 49 i slj.(o stanku); obiËaji i raËuni Svete Marije, I, 1; obiËaji pojedinaca,III, 6, 14, 44; obiËaji oca i majke, IV, 70, v. odredba, navika

ODGODA SUDSKA - INDUCIUM, I, 21; III, 1, 4, 12, 14, 16-18, 44, 45;IV, 79; VIII, 6 i slj., (Mali sud), 33, 39-41

ODVJETNIK - ADVOCATOR, na sudu za Slavena, VI, 63; odvjetnikneke stranke, VIII, 5; prisega odvjetnika pred knezom, II, 6;odvjetnici za istraæivanje opÊinskih raËuna, II, 7; opÊinskiodvjetnici duæni su voditi parnice protiv prokuratora (skrbnika)Svete Marije, II, 13; VIII, 48; odvjetnici Velikog suda, II, 6; VIII,13; dva odvjetnika Malog suda, VIII, 5; pristojbe odvjetnika,VIII, 13; odvjetnik lokrumskog samostana, I, 21; odvjetnikstranke pozvane na sud, III, 1; odvjetnik roak udovice, III, 9;opÊinski odvjetnici, VI, 68; sudski odvjetnici, VIII, 44

OPATI - ABBATES, Lokruma, Mljeta i Viπnjice, I, 2, 18, 21; neka se neusude dovoziti u grad vino iz Stona i Stonskog Rata, VI, 65

OP∆INSKI EKONOM SOLI - MASSARIUS SALIS, VIII, 75OP∆INSKI SLUÆBENICI - OFFICIALES COMMUNIS, II, 4 i sljed.; VI,

18, 68; VIII, 14, 55, 84, 85 (njihova plaÊa); dva opÊinskanadzornika na svakom brodu πto nosi oruæje, VIII, 78, 79;

629

nadzornici za zahodske jame, V, 43; sluæbenici za sol, VI, 18;sluæbenici opÊinske æitnice, VIII, 53, 66; sluæbenici za nadzorsadnje loze, VIII, 73; sluæbenici nadglednici zemljiπta i putova,V,44

OPORU»ITELJ, OPORU»ITELJICA - TESTATOR, TESTATRIX, VIII,95, 96

OSLOBO–ENIK - LIBERTICIUS, VI, 45, 47OSPORAVATELJ - CALUMPNIATOR, V, 35OTAC - PATER, otac smije πibati sinove, IV, 73; nezakonitoj djeci otac

moæe πtogod oporuËiti, IV, 71; nezakonitu djecu otac moæekaænjavati, IV, 72; otac moæe oporuËiti Ëetvrtinu svoga imetka,IV, 17; ukida se prethodna odredba i utvruje se da moæe svusvoju imovinu oporuËiti kome hoÊe, VIII, 94; otac potpomaæedjeci s prvom æenom ako æele s njim stanovati, IV, 9, 44; otacmoæe otpustiti sinove iz kuÊe plativπi im svake godine 18perpera i sluπkinju (robinju), IV, 9; oæenjeni otac potpomaæeuzdræavanje siromaπnog sina, i suprotno, IV, 44; smije primitinjegov miraz i njime se koristiti, IV, 12, 13; ako mu sin ne æelipredati miraz, tad ga moæe potjerati iz kuÊe, IV, 12; ne primivπimiraz prestaju mu obveze, IV, 54; moæe zaprijeËiti sinu æenidbuprije nego uda kÊeri, IV, 13; otac udava prvo kÊeri prve æene, padruge itd., IV, 34; neudane kÊeri dobivaju miraz od oËevine, IV,27, 47; otac moæe dijeliti sinove u imovini, IV, 16, 55; sva svojadobra moæe za æivota zadræati, IV, 57; starijem sinu moæedarovati do vrijednosti jednog srebrnog vrËa od jedne libre, IV,18; sinu kleriku moæe πtogod prema æelji darovati, IV, 66, ipredstavljajuÊi ga nadbiskupu moæe mu dati do 500 perpera;obeÊani dar moæe dobiti samo nakon smrti darovatelja, IV, 68;neoæenjenom sinu takoer otac neπto moæe oporuËiti, IV, 19;otac ne moæe razbaπtiniti sinove, nego samo u svojoj Ëetvrtini,IV, 17, 23; zbog Ëetiri razloga otac moæe razbaπtiniti sinove, IV,23

OV»AREVI∆, v. PikurareviÊ

P

PASTORAK - FILIASTER, IV, 31, 37PATRUN, (SU)VLASNIK - PATRONUS, galije, II, 26; æivotinja, VIII, 23;

drveta, stabala, VI, 11; kuÊe, V, 31, 43; VI, 33; posjedniktrgovaËke robe, I, 23; mlinova, V, 45; broda ili barke, III, 16; VI,

630

17, 22, 37; VII, 1 i sljed.; VIII, 78-80; vlasnici zemljiπta upredgrau, V, 41; vlasnik ili vlasnica roba ili robinje, VI, 42 isljed.; gospodar sluπkinje, VIII, 93; gospodar krËmarice, VIII, 55;zemljiπta, V, 24, 29, 31, 33; VIII, 23; vinograda, V, 23, 24, 33;vina, III, 39; VI, 37; VIII, 55

PIKURAREVI∆ - PECCURARII, dubrovaËki plemiÊki rod, Pasko, VIII, 57PLEMI∆, PLEMKINJA - NOBILIS, plemkinja æena i njezino ruho, IV; 3;

plemiÊi, kneæev zamjenik i ostali, I,2; ljudi plemiÊi roeni uDubrovniku, I, 3; pokop dubrovaËkog plemiÊa ili plemkinje, I,27; plemiÊi poslanici, VIII, 59; sluæavke, robinje dubrovaËkihplemiÊa, VIII, 60; tri plemiÊa nadzornika dræavnih mjera, VIII,76; dubrovaËki plemiÊi koji posjeduju dijelove u Stonskom Ratu,VIII, 81; humski plemiÊi, III, 51

POSLANIK, POKLISAR - AMBAXATOR, njegov izbor, VI, 18; naputci,zapovijedi, VIII, 48; plaÊa, VIII, 85; sveËana svakogodiπnjaposlanstva mletaËkom duædu i kralju Uroπu, VIII, 58, v. glasnik

POSLUGA - FAMILIA, kneæeva, I, 4, 5, 8; III, 39, 59; nadbiskupovaposluga, I, 12; sluge i sluπkinje, I, 30; IV, 79

POSREDNIK U TRGOVINI - MEDIATOR MERCATI, VI, 17POSTOLAR - CALIGARIUS, kuhanje πtavila koæa, VI, 55; njihov posao

pri poæaru VIII, 60PREDSTOJNIK ARSENALA - PITANTARIUS COMUNIS, I, 17, 31; II,

14, 30; VIII, 52PREDSTOJNIK ÆITNICE - FUNDEGARIUS, VIII, 66PREDCI - ANTECESSORES, æene, IV, 2; isprava oËeva, djedova ili

predaka, VI, 9; umrli predci, VIII, 29PRIMATELJI OP∆INSKIH RA»UNA - RECEPTORES RACIONUM

COMUNIS, VIII, 46PROCJENITELJI - EXTIMATORES, VIII, 35PROKURATOR - PROCURATOR, Svetog Vlaha, Uboænice i lokrumskog

samostana, I, 3C; Svetog Marka u Mlecima, VIII, 98; SveteMarije, I, 3C, 9, 23 -28; II, 12, 13; VIII, 96

PSOVA»I - BLASFEMANTES, Boga i svetaca, VI, 14PUTNIK - PIVATUS, na brodu u svojstvu trgovca, II, 18

631

R

RADNICI - LABORATORES, koji rade na dio na zemljiπtu i vinogradima,VIII, 24; robovi i slobodnjaci, I, 12; V, 29-31

RANJINA - RAGNINA, prije RANANA, plemiÊki dubrovaËki rod; Petarknez dubrovaËki za mjesec oæujak 1358., VIII, 99

REDOVNIK, REDOVNICA - MONACUS, MONACA, redovnici naLokrumu, I, 21; ne smiju dovoziti strano vino, VI, 65; kÊiredovnica, IV, 61, 64, 65; klerik dobiva dio oËevine kao i ostalabraÊa svjetovnjaci, IV, 69; na sudu se jednako postupa premakleriku i laiku, III, 27; klerik smije biti svjedok ako je inaËeprikladan, III, 31

RIBARI - PISCATORES, I, 10, 11, 18, 23, 29, 30RIZNI»AR - CAMARARIUS, opÊinske soli, I, 9; II, 8; rizniËar vaga i

mjera, II, 11; raËuni, VIII, 28, 46; πkrinja s kljuËevima, VIII, 47;kljuËevi od soli, VIII, 65; knjiga prihoda, VIII, 56

RIZNI»ARI SVETE MARIJE VELIKE - THESAURARII S. MARIEMAJORIS, I, 3C; VIII, 42

ROB, ROBINJA - SCLAVUS, SCLAVA, I, 14; IV, 1; VIII, 60RODBINA - PARENTES, onoga koji je u sporu, iskljuËuje se iz VijeÊa,

VIII, 48, v. roaciRO–ACI - CONSANGUINEI, knez daje pravo roacima da prisegnu

umjesto onoga koji je optuæen za trgovanje s Omiπanima, VI, 60;suci u svojti strankama u sporu ne mogu sudovati, III, 2, 30; VI,68; VIII, 19

RO–ENJE GOSPODNJE - NATALIS DOMINI DIES, I, 2, 9, 11, 26, 28,29

S

SAKRISTAN - SACRISTARIUS, Crkve svete Marije, I, 17, 22, 31; VIII, 52SESTRE - SORORES, IV, 50, 73, 78; V, 49, 50, 51, 52, v. braÊaSIN, K∆I - FILIUS, FILIA, IV, 7, 9, 13, 14, 15, 19, 31, 42, 44, 46, 47, 54,

55, 56, 57, 66, 70, 71, 72, 73SIRO»AD - PUPILLUS, PUPILLA, njihov imetak i njihovi skrbnici, VIII,

42SIROMASI - PAUPERES, srodnici, IV, 44; stranci, IV, 70; davanja

siromasima, VIII, 96SIROTA - ORFANA, udaja, IV, 50; VIII, 96

632

SKRBNICI - PROCURATORES, TUTORES, VIII, 42, 43, 47SKUP©TINA - CONCIO, naroda, VIII, 58, 60, 63, 71; zbor dubrovaËkog

puka (comitia) na skupπtini, II, 2; u punom sastavu pred knezomi zamjenikom, I, 29; prema starom obiËaju dubrovaËkomsazvana zvukom zvona na Placi, I, 1, 3, 23; II, 2 itd.

SLAVENI - SCLAVI, VIII, 17, 51, 53, 57 (stanak); VI, 63 (nijedanDubrovËanin ne smije im biti odvjetnik); VIII, 50, 51 (ne smijuim se davati barke), 58, 59 (vraæda), 73 (granice)

SLOBODNJAK MUÆ ILI ÆENA - LIBER VIR VEL MULIER, kad rade uvinogradu, I, 12; slobodna æena, VI, 42, v. slobodan

SLU©KINJE - SERVICIALES, VI, 33; plemiÊima, VIII, 60, 93SLUÆAVKA, ROBINJA - ANCILLA, sluæavke koje donose u Grad

naramak drva, I, 12; njihova prodaja strancima izvanDubrovnika, I, 14; sluæavka u mirazu æene, IV, 2, 3; sluæavke isluge, VI, 42-53; kazna, VI, 33; osloboenica, VI, 45-47; babica,dojilja, IV, 59; VI, 51, v. babica, robinja, rob

SLUÆIN»AD KNEÆEVA - SERVIENTES, SERVITORES COMITIS, I, 8,12, 29, v. posluga

SRODNICI - PROPINQUIORES, VI, 1C, 29; VIII, 29STANOVNICI - HABITANTES, HABITATORES, Dubrovnika, VI, 66;

otac stanovnik drugog grada, sin DubrovËanin, III, 8; boravakstranca (a nije stanovnik) u Dubrovniku, VI, 25; tuinac ilistranac mora stanovati 25 godina u Dubrovniku da bi mogaodobiti graanska prava, VIII, 98

STRANAC - FORENSIS, FORESTERIUS, EXTRANEUS, VI, 31, 65-67;stranac u Dubrovniku, I, 12-14, 17, 33; III, 17, 20-22, 42, 46; VI,16, 17, 25, 30, 35, 37, 39, 66; VII, 14, 36; VIII, 1, 2, 53, 63, 72,80, 98

SUCI - JUDICES, izbor petorice sudaca, I, 3; njihova prisega, II, 4; knezs vijeÊem sudaca mijenja zakone, II, 4, 9; V, 40; VIII, 14, 45, 98;dva suca, III, 1; VIII, 42; tri suca, VIII, 90, 91; suci tribunala(kurije), III, 1; suci Velikog suda, VIII, 71; tri suca Malog suda,VIII, 2, 3, 4, 6; suci Malog suda, VIII, 21; vanjski suci, suci odstranaka u sporu izabrani, izuzeÊe suda, I, 21; III, 1-4, 6;prisegnuti suci s obje strane na stanku, III, 49-51; slavenski sucina stanku s Humljanima, III, 51

SUD, VIJE∆E - CURIA, II, 1; knez s VijeÊem mijenja zakone, II, 12, 15,16; knez poziva na sud, I, 19-21, 24, 34; ogluπenje na poziv nasud, III, 1, 2, 3, 5; VIII, 11; sud pozvan odlazi k umiruÊemduæniku, III, 26; zasjeda na trgu, ali pozvan da sudi, mora iÊi

633

svukud po Gradu i izvan zidina sve do Lokruma, III, 48; VELIKISUD - CURIA MAGNA, I, 3, 34; VI, 63; VIII, 38, 71; MALI SUD- CURIA PARVA, I, 34; III, 34, 38; VI, 63; VIII, 1-6, 13, 21, 38;SUD prvi, drugi, sljedeÊi - CURIA alia, secund, sequens, III, 45;DUHOVNI SUD - CURIA SPIRITALIS, IV, 74

SUPRUGA - UXOR, podloæna je svome muæu, III, 7; prva, druga, treÊa,IV, 4 i sljed.; VIII, 32, 43, 95, v. æena

SVETI ANDRIJA - S. ANDREA, blagdan (30. studenoga) kad noviopÊinski blagajnici preuzimaju sluæbu, II, 32

SVJEDOK - TESTIS, III, 25, 28-36, 41, 42, 47, 60; IV, 35-37; V, 12; VI,33,34; VII, 27; svjedoËenje æene, VI, 33, 34

SVJETOVNJAK - MUNDANUS, I, 27; IV, 65, v. laikSVODILJA - RUFFIANA, IV, 72

©

©URJAK - COGNATUS, VIII, 15

T

TEKLI∆ - PRECO, I, 24; opÊinski tekliË, VIII, 57, v. zdurTIEPOLO - TEUPOLUS, Ivan, knez dubrovaËki 1237. - 1238., VIII, 58;

Petar, knez dubrovaËki 1274. - 1276., VIII, 22TLA»NIK, RABOTAR, KULU»AR - ANGARIUS, Ëovjek koji besplatno

radi kad ga pozove OpÊina, I, 29; II, 16, 24

U

UDARA» - PERCUSSOR, tko nekoga rani maËem ili æeljeznomtoljagom, kaænjava se za svaku ranu s 25 perpera, VI, 3; akoudareni izgubi ud udaraË se kaænjava s 50 perpera, VI, 3; ako nemoæe platiti kaznu, gubi desnu ruku, VI, 3; udaraË kamenom iliπtapom ako okrvavi udarenoga, plaÊa 12 perpera, ako li ga neokrvavi, 6 perpera, VI, 3; ako udari æenu, baca se u tamnicu svedok ne isplati kaznu, VI, 3; rani li zamjenika kneæeva iligradskog sluæbenika, plaÊa dvostruko, VI, 12; stranac ne dobivaniπta kad ga rani DubrovËanin, ni obratno, nego sva kaznapripada OpÊini, VI, 30; tko provali u neËiju kuÊu i udarigospodara, plaÊa 24 perpera, od Ëega udareni dobiva polovicu,VI, 33; kad nema muπkih svjedoka u tuËnjavi, vrijedi i æensko

634

svjedoËenje ako ih je viπe od dvije, VI, 34UDOVICA - VIDUA, IV, 32, 48, 77; VIII, 7, 60UGLEDNI LJUDI - MELIORES HOMINES, svake godine odabiru se tri

ugledna Ëovjeka za nadzornike zemljiπta i putova, V, 44; VIII,42; odvjetnici u sudu, VIII, 44; dijele meso krave od mogoriπa, I,16; davaju im novac od mjera prokuratori Sv. Marije, I, 25;sudjeluju u donoπenju Statuta, II, 4, 5, 6; procjenjuju radove nazidinama, V, 8; procjenjuju πtete u vinogradima, VIII, 23, 24;prodaju imovinu kupca kad je ne plati, VIII, 31; tri ili petuglednika procjenjuju πtetu nastalu poæarom na kuÊama, VIII,60; jedan od njih popisuje sol na brodu, VIII, 75

URO© - UROSIUS, vladar Raπe, Stefan Uroπ II, Milutin, VIII, 58, 59USKRS - PASC(H)A RESURECCIONIS DOMINI, blagdan, I, 2, 9, 26, 27,

28; VIII, 97

V

VE»ER UO»I BLAGDANA - VIGILIA, Sv. Vlaha, I, 2; Nove godine, I, 7,8, 10, 17; BoæiÊa (Badnji dan), I, 2, 9; Bogojavljenja, I, 30

VELIKI »ETVRTAK - IOVIS DIES SANCTUS, I, 18VENECIANCI - VENETI, v. MleËaniVIJE∆E - CONSILIUM, knez vlada s veÊinom VijeÊa II, 1; Glavno vijeÊe:

Veliko i Glavno, IV, 80; VI, 68; VIII, 72-74, 76, 81, 85, 90, 92, 93,94: Veliko vijeÊe, I, 3; II, 12; zvono Velikog vijeÊa, II, 4, 6, 7, 8, 9;Veliko vijeÊe sazvano zvonom na javnom trgu, III, 2, 39, 59 ipassim; VI, 3, 17, 68; VIII, 20, 55, 70; nijedan vijeÊnik VelikogvijeÊa ne smije voditi mesnicu, VIII, 92; podjeljuje sluæbe, VIII,99; Malo vijeÊe, I, 3; II, 15 et passim; dvanaest vijeÊnika MalogavijeÊa, VI, 68; VII, 2, 8, 40; trojica iz Malog vijeÊa nadgledajuobradu zemlje, VIII, 73; dodjeljuju sluæbe, VIII, 99; πestericavijeÊnika iz Malog vijeÊa, I, 3; izbor prokuratora Sv. Marije, I, 24;zvono Malog vijeÊa, II, 4, 24; knez s Malim vijeÊem, II, 13; IV,80 i passim. VijeÊe umoljenih, III, 60, 68; VIII, 48

VIJE∆NICI - CONSILIARII, kako se izabiru, I, 3; njihova prisega, II, 5;vijeÊnici Malog i Velikog vijeÊa, VI, 68 et passim

VILANO - VILLANI, plemiÊki dubrovaËki rod: Marin, V, 41; Dimitrije deVilano, VIII, 57

VJEROVNIK - CREDITOR, vjerovniku ne vrijedi zaduænica ako poduænikovoj smrti odmah ne zatraæi dug, III, 25; kad vjerovnik nedovede sud po æelji duænika na samrtnoj postelji, III, 26;vjerovnik mora dobiti svoj dug od duænika koji je na sudu

635

izgubio svoj imetak, III, 43; rok u kojem vjerovnik treba dobitidug, III, 46; moæe prodati, dati i zaloæiti duænikovu nekretninu,III, 46; kaænjava se vjerovnik s 100 zlatnih dukata ako prijevarnos krivotvorenom zaduænicom zatraæi dug, III, 59; vjerovnik imapravo prisiliti duænika na povrat duga svugdje pa i izvanDubrovnika, III, 61; vjerovnik smije uzimati zalog na ime novcaπto ga posudi od muæa IV, 1

VLADAR - DUX, bosanski, III, 52, 56VLAHO SV. - S. BLASIUS, biskup i slavni Boæji muËenik, zaziva se u

prisegama, II, 12, 13; blagdan, I, 2; zastava sv. Vlaha, I, 1; peËatsv. Vlaha, VIII, 77 v. Dubrovnik, crkve, u Kazalu mjesta

VLASNIK - DOMINUS, broda, trgovaËke robe, VII, 67; novca, VII, 42,43, 51; vlasnici roba ili robinje, VI, 45-50; vlasnik krËmarice,VIII, 55

VUKASOVI∆ - VOLCASSIO, dubrovaËki plemiÊki rod: oni od VuËiÊa,VIII, 57

Z

ZAJEDNI»KI PRIJATELJI - AMICI COMUNES, odabrani umjestosudaca, III, 2

ZAMJENIK KNEZA - MILES, VICARIUS COMITIS, I, 2, 3, 10, 11, 12,16, 21, 24, 29, 30, 32; II, 2, 16, 17; III, 11, 12, 46, 47; VI, 12; VIII,1, 2, 4, 21, 34, 53

ZAPOVJEDNIK - COMITUS, broda, II, 30, 31ZASTUPNIK - PROCURATOR, odsutnom DubrovËaninu, III, 15,17; na

stanku, III, 19, 20; imenovanje zastupnika, VIII, 74; KotaraninDubrovËaninu i DubrovËanin Kotoraninu ne mogu bitizastupnici, VIII, 86

ZDUR - RIPARIUS COMMUNIS, opÊinski zdur, I, 8, 17, 24, 32-34; II, 17;III, 59; VI, 12, 29; VIII, 52, v. tekliÊ

ZENO - GENUS (GENO), Marko, knez dubrovaËki 1278. - 1280., VIII,27, 29; Petar, dubrovaËki knez 1314. - 1316., III, 2

ZLO»INAC - MALEFACTOR, VIII, 35ZORZI - GEORGIUS (GEORGIO), Ivan, MleËanin, knez dubrovaËki

1282. - 1284., VIII, 44ZUB, Stanac, zemljiπte S. Zuba, VIII. 57

636

Æ

ÆENA - MULIER, udana æena, III, 7; IV i sljed.; VIII, 7-9, 32, 95; udovica,III, 9; æenina oporuka, VI, 33; ne smije iÊi na mjesto poæara, VIII,60; æene prodavaËice kruha, I, 26; πto joj pripada kad je muæizbaci iz kuÊe, IV, 10; VIII, 41; dar πto ga æena dobije navjenËanju pripada samo njezinim nasljednicima, IV, 5, v.supruga

637

KAZALO MJESTA

A

APULIJA - APULEA, APULIA, barke iz Ëitavog kraljevstva Apulije I, 13;vino iz Apulije, II,18; putovanje sluæbenika u Apuliju, VIII, 14

ARMENIJA - ARMENIA, regija u Ciliciji, VIII, 55ARMIRO, grad u Tesaliji u GrËkoj, II, 24ARTA, LARTA, grad u Epiru, I, 13; II, 24ASTAREA, uæi kopneni dubrovaËki okrug (Æupa, Gruæ, ©umet, Rijeka,

Zaton), VI, 18; VIII, 24, 34, 35

B

BAR - ANTIBARUM, grad u Crnoj Gori, II, 24BARI, grad u Italiji (Apuliji), I, 13BARLETTA - BARLETUM, grad u Italiji (Apuliji), I, 13BOSNA - BOSINA, poslanici u Bosni, II, 24; vladar i stanovnici Bosne, III,

52; vladar i bosanski krajevi, III, 56; dubrovaËki sluæbenici uBosni, VIII, 14

BRGAT - VERGATUM, selo na brdu iznad Dubrovnika: iÊi s oruæjem naBrgat, VI, 47; Brgat i ©umet su jedan kraj, VIII, 24, 35

BRINDISI - BRONDISIUM, grad u Italiji, II, 24BRSKOVO - BRESCUA, mjesto kod Kolaπina u Crnoj Gori, II, 24BUDVA - BUDUA, grad u danaπnjoj Crnoj Gori, VI, 17, 36; VIII, 63

C

CAVTAT - CIVITAS VETUS, stari Epidaurum, VII, 64; VIII, 24, 35CRKVA - ECCLESIA, IV, 70; V, 35; VIII, 96; sv. Vlaha na Placi, I, 3C; IV,

80C; sv. Marije Velike, I, 1, 2, 13, 17, 23-27; II, 12, 13; VIII, 52;sv. Nikole u Polju, VIII, 57; Svih svetih, V, 41; VIII, 57, v.Dubrovnik

D

DALMACIJA - DALMACIA, spor DubrovËana s Dalmatincima, III, 19;mletaËki duæd vladar Dalmacije, VIII, 59, 98; stanak, III, 55; VIII,62; Dalmatinac, III, 19

DRA» - DYRACHIUM, grad u Albaniji, I, 13; II, 24; VIII, 14, 55

638

DUBROVNIK - RAGUSIUM:- Arsenal - Arsana, II, 14; VI, 18- Brdo iznad grada Krstac - Mons Cresta na Brgatu ili Sru, V, 2, 10;

vinogradi, V, 27; gradske zidine prema brdu, VIII, 57- Carinarnica - Doana, smjeπtena ispred opÊinskih kuÊa, VIII, 57- Crkva sv. Nikole u Polju (na kraju Prijekog), - Ecclesia Sancti Nicolai de

Campo VIII, 57- Crkva sv. Vlaha na Placi, - Ecclesia Sancti Blasii de Platea podignuta

1348.; skrbnik, I, 3C; IV, 80C- Crkva svete Marije Velike (Katedrala), - Ecclesia Sancte Marie Maioris I,

1, 2; II,12, 13; prihod crkve od brodova, I, 13, 17, 23; VIII, 52;od prihoda Svete Marije koje OpÊina daje na draæbu, polovicase daje za gradnju kula na zidinama, II, 12; radovi u crkvi, I, 13,21, 23-27; skrbnici, II, 13; glavni majstor Radovan, I, 26, 27;vrata, I, 1; kor, I, 1; oltari, I, 2; glavni oltar, I, 1; propovjedaonica,ambon, I, 1, 2; relikvije, I, 2; zvona, I, 26; kaptol CrkvedubrovaËke, VIII, 52; sakristan, I, 17, 22, 31; VIII, 52

- Crkva Svih svetih, njezin vrt, - Ecclesia Omnium sanctorum V, 41; ulicakoja vodi do crkve, V, 41; VIII, 57

- Crkve - Ecclesiae, ostaviti neπto crkvi, IV, 70; kamene kuÊe na crkvenimzemljiπtima, V, 35; crkva nekog reda siromaha, VIII, 96

- Donje tamnice - Carceres inferiores, u Dvoru, VI, 33; tamnica, III, 39;VIII, 30, 31

- Grad Dubrovnik - Civitas Ragusii, I, 1, 3 itd.; VI, 62; OpÊina gradaDubrovnika, I, 4, 15; prisega kneza da Êe Ëuvati i upravljatiGradom, II, 1; u Gradu ili izvan njega, II, 7; izlazak iz Grada, III,1, 17; VIII, 25; kuÊa gubavaca i πtavitelja koæa izvan Grada, VI,56; Novi grad = predgrae, V, 41; Stari grad (opr. predgrau),VIII, 57

- Gradska Ëetvrt - Sexterium, VIII, 60 (postojalo je πest Ëetvrti u Gradu, pase i zovu seksteriji: 1) Kaπtio sa æenskim samostanom Sv. Marije2) Svetoga Petra 3) Pustijerna 4) Svete Marije Velike 5) SvetogaVlaha 6) Svetoga Nikole

- Kneæev dvor, Kaπtel (dubr. Kaπtio) - Castellum, Castrum, kneæevarezidencija u Dvoru, I, 2, 7-10; ulica od OpÊinskog puËa prolaziispred Dvora, VIII, 57; duænik se kaænjava u Dvoru i zadræava,III, 39; VIII, 30, 31, 67, 69; pred vratima Dvora, V, 41; oko Dvorane smiju se πtaviti koæe, VI, 55

- KuÊa - Domus, stube, krov, prozori itd., V,1 i slijed; dane u najam, V,31, 32; prodaja kuÊe, V, 35; gradnja se prijavljuje sluæbenicima,

639

V, 44; peËat na kuÊi, VI, 32; neËiji upad u kuÊu, VI, 33; kuÊe upredgrau, V, 42; kamene kuÊe, VI, 27; nove nakon poæara (16.VIII. 1296.), odreuju im se dimenzije, VIII, 57; kuÊe od kamenai vapna, V, 35; VI, 27, 38; zabrana gradnje kuÊe sa slamnatimkrovom unutar zidina, VI, 57; izvan Grada moraju biti kuÊe zaπtavljenje koæe, VI, 56; opÊinske kuÊe, II, 20; V, 35; kuÊa MihaBinËole, V, 41; Martola i Meda CrijeviÊa, VII, 57 i Tripa–oreviÊa, Vita GradiÊa, V, 41, Matije MenËetiÊa, V, 41; VIII,57, Paska OvËareviÊa, VIII, 57; Bogdana de Pissino, V, 41, itd.

- Kule na zidinama - Turres in muro, II, 12- Loa - Lodia, ploËa s ispisanim svim prodajama postavlja se ispred Loe,

V, 35- Luka dubrovaËka - Portus Ragusii, brodovi koji dolaze u luku u svetaËne

dane, I, 9; baciti sidro u luci, I, 9; pristanak broda u luci, I, 13;isplovljenje iz luke, I, 23; ËiπÊenje luke dubrovaËke, I, 26;brodovi natovareni solju, II, 8; vinom, VI, 37; neka nitko ne bacagraevinski otpad (sovrnju) i ostale stvari u luci, VI, 23; prihodod pijeska, VI, 64; izvlaËenje brodova na kraj, VII, 60; odlazak izdubrovaËke luke, VIII, 78

- Nadbiskupija - Archiepiscopatus, vrt, V, 41; zemljiπta, VIII, 57- Nadbiskupska palaËa - Archiepiscopale palacium, I, 2- Padina - Lave, stijene πto se spuπtaju prema moru, I, 26- Pekara - Furnus, drvena i od kamena, IV, 79; pekarnica Dujmova, V, 41- Placa, trg, ulica - Platea, gdje se uvodi u sluæbu knez i puk mu priseæe na

vjernost, I, 1; javni zbor na trgu, I, 23; na opÊinskom trgu, VIII,58 i drugdje. Veliko vijeÊe okuplja se na trgu, VI, 3C; odgovarase na trgu pred sudom, III, 48; podjela ulica, V, 1; zlodjela natrgu noÊu, VI, 34; kamenje i neËistoÊa po cijeloj ulici, I, 26

- Polje - Campus, putovi πto vode do Polja i trgovine u njemu, V, 41;zloËini u Polju, VI, 34; Crkva sv. Nikole u Polju, VIII, 57

- Predgrae - Burgus, noÊni Ëuvari, II, 10; podjela æita, II, 19; njegove kuÊe,zahodi, ulice, V, 41-43; nakon izgradnje zidina predgrae se dræigradom, VI, 27; vino u predgrau nitko ne smije dræati nego ukamenim kuÊama, VI, 27, 38; poæar (16. kolovoza 1296.) gotovoje cijelo predgrae uniπtio, VIII, 57; raspored ulica i kuÊa nakonpoæara, VIII, 57; uzrok poæara, VIII, 60; rub predgraa kodCrkve sv. Nikole u Polju VIII, 57

- PuË, bunar - Puteus, sve do puËa, V, 41; opÊinski puË koji se obiËavazvati CrijeviÊev puË, V, 41; opÊinski puË ispred samostanapunÊela VIII, 57

640

- PuËina morska - Pelagus, ulice i kuÊe okrenute prema puËini, V, 2, 10- Putovi - Stratae, u predgrau, V, 41; izgradnja putova i ulica, VIII, 57,

opÊinski put, VIII, 57, 89- Samostan braÊe propovjednika - Monesterium fratrum predicatorum, VI,

35- Samostan Male braÊe - Monasterium fratrum minorum, milostinja u

vinu, VI, 35- Samostan punÊela - Monasterium pulcelarum, VIII, 57- Trgovine - Staciones, na opÊinskoj zemlji, V, 21; u Polju, V, 41; trgovina

opÊinskom solju, VIII, 47; trgovina Ivana »elipe, VIII, 57- Uboænica - Hospitale, skrbnik, I, 3C- Ulice gradske i u predgrau - Viae civitatis et burgi, V, 41; VIII, 57;

sluæbenici za ceste, V, 44- Utvrde - Fortilicie, na gradskim zidinama, II, 12- Vrata Celenge - Porta de Celenga, I, 41- Vrata Dvora - Porta Castri, V, 41- Vrata gradskih zidina - Porta in muro, kroz koja se dolazi na zemljiπte

GunduliÊa, VIII, 57- Vrata gradskih zidina - Porta muri civitatis, V, 41; kroz koja se ulazi u

kuÊu Martola CrijeviÊa, VIII, 57- Vrata ispod kuÊe Bogdana de Pissano - Portus subtus domum Bogdani de

Pissino, V, 41- Vrata lavlja - Porta leonis, prema predgrau, V, 41- Vrata MenËetiÊa - Porta de Mençi, V, 41- Vrata od Pila - Porta de Pilis, VIII, 57- Vrata od ©orte (Buæa) - Porta de Sorte, V, 41- Vrata æitnice - Porta fundici, VIII, 57- Vrt - Viridarium, nadbiskupski, gospodina Ivana i Crkve Svih svetih, V,

41- Zemljiπta u predgrau - Territoria in burgo, GunduliÊeva, biskupska,

Samostana sv. Marije s Mljeta, Martola CrijeviÊa, Tripa–ureviÊa, Damjana GunduliÊa, VIII, 57; Matije MenËetiÊa, V,41; VIII, 57; Stanca Zuba, VIII, 57; zemljiπta izvan gradskihzidina, V, 20

- Zidine gradske - Murus civitatis, kule i utvrde, II, 12; V, 10; obuÊari nesmiju πtaviti koæu unutar zidina, VI, 55; dovrπenje gradskihzidina, VIII, 18; uokolo gradskih zidina s nutarnje strane neka seostavi put, VIII, 57; ulica od Sv. Nikole sve do zidina, VIII, 57;gradske zidine sa sjeverne strane (od brda), VIII, 57; sve dozidina staroga grada, kraj ulica, VIII, 57; zidine novoga grada, V,

641

9; nakon podizanja zidina, predgrae se dræi (raËuna) gradom,VI, 27

- Æitnica - Fundicum, æito se prodava samo u æitnici, VI, 31; sluæbeniciæitnice, VIII, 53; ulica koja vodi od vrata æitnice, VIII, 57

F

FANO - FANUM, grad u Italiji, I, 13

G

GABELA - NARENTUM, II, 24, sthrv. DRIEVAGRUÆ - GRAVOSIUM, dio Dubrovnika s lukom, VI, 47; VII, 64; s

Lapadom i Sumratinom, VII, 24, 25

H

HUM - CHELMUM, kneæevina Zahumlje u dolini Neretve: glasnikposlan u Zahumlje, II, 24; kneæija, knez i njegovi sinovi;plemstvo, stanak, III, 49, 50, 51, 53, 54, 56

HVAR - FARRA LESNA stanak kod Sv. Marije Hvarske na Hvaru, III, 49,50

J

JADRANSKO MORE - CULFUS, VII, 14, 42-45, 48, 50; VIII, 98

K

KOLO»EP - CALAMOTUM, otoËiÊ kraj Dubrovnika: knez, II, 33; vino,VI, 41, 62; VII, 64

KOR»ULA - CURCURA, otok, sthrv. KRKAR, I, 10, 18; II, 18KOTOR - CATARUM, grad u danaπnjoj Crnoj Gori: opÊina i graanin

Kotora, II,18, 24; VIII, 82, 86KRF - CORFU, otok u GrËkoj, II, 24KRSTAC - KRESTA, vrh na brdu Sr kod Brgata, III, 53KURVELA - CURVELLA, izvor kod Omble (Petrovo Selo), sthrv.

KURILO, VII, 64

642

L

LAPAD - LAPIDUM, poluotok na podruËju Gruæa, VII, 64LASTOVO - LASTA, LAGUSTA, otok: ribari, I, 10, 18; kako su se

Lastovci podvrgli dubrovaËkoj opÊini, I, 15LAVE (PADINA, STIJENA) U POLJU - LAVE (lat. LABES), stijene πto se

spuπtaju prema moru, I, 26, v. Dubrovnik, padinaLAVLJA VRATA - LEONIS PORTA, v. DubrovnikLOKRUM - LACROMONUM, CROMA, otoËiÊ ispred Dubrovnika s

benediktinskim samostanom: prokurator Lokruma, I, 3; opatitd., I, 21; sud treba poÊi na Lokrum, III, 48

LOPUD - DALAFOTA, jedan od sedam dubrovaËkih otoka zvanih Elafiti;knez, II, 33; vino, VI, 41; Ëitav Lopud, VII, 64

LUÆA - LODIA, V, 35

M

MARKA JAKINSKA - MARCHIA ANCONE, I, 13; II, 24; VII, 40, 41MLECI - VENETIAE, u Mlecima, VIII, 98; prijatelja MleËana ne Êe

povrijediti, II, 26, 30; mletaËka mjera braça (lakat), VII, 38;graanin, VIII, 98; Ëast mletaËkoj opÊini, II, 1, 3; VIII, 58; vlast,VIII, 98; duæd, II, 1, 3 i sljed.; prisega dubrovaËkog kneza duædu,I, 1; II, 1, 2; ugovor s duædom, II, 4, 33; vjernost duædu, II, 3 isljed. 16, 23, 30, 31, 33; pohvalnice duædu, I, 2; VIII, 58;dubrovaËki knez po nalogu gospodina duæda, VIII, 52; trgovaËkaroba voæena u Mletke, VII, 39, 40; milijar, VII, 38, 39; vaga, VII,39; zakoni, VIII, 98; ugovor MleËana, II, 3-7, 9-13, 15-17, 19-23,25-29, 32, 33

MLINI - MOLENDINA, MOLINA, selo u Æupi dubrovaËkoj, VIII, 35;stanak s Crnogorcima u Mlinima, III, 54; VII, 64, VIII, 24

MLJET - MELETA, MELITA, MELEDA, otok: plovidba, I, 23; zemljiπteSamostana sv. Marije Mljetske u Gradu, VIII, 57

MOLFETTA - MOLFETUM, grad na obali Apulije, I, 23MOLUNAT - MOLUNTUM, luka u Konavlima, I, 23

643

N

NIKOLA SV. - S. NICOLAUS, v. Dubrovnik, crkvaNIK©I∆ - ANAGASTUM, mjesto u Raπi, danaπnjoj Crnoj Gori, II, 24

O

OMI© - DALMISIUM, ALMISIUM, grad kojega su se stanovnici baviligusarenjem, II, 24; stanak, II, 50; VI, 21, 22, 58-61; VII, 14

ORTONA, grad u Italiji, I, 13OTOCI - INSULAE, dubrovaËki: podjela æita, II, 19; luke na otocima, II,

33; VII, 64; Mali sud sudi nedjeljom, VIII, 1, 2; vinogradi, VIII,23, 24; paleæi, poæari, VIII, 35

P

PALA»A - PALACIUM, duædeva, VIII, 59, v. Dubrovnik, dvor, palaËaPLAT - BELEMUM, mjesto u Æupi dubrovaËkoj, VIII, 24, 35POLJICE - PALLICIUM, PALLIÇA, selo izmeu Zatona i Oraπca, VII, 64;

VIII, 24, 35POPOVO - PAPOA, regija u zaleu Stona (B i H), II, 24PREDGRA–E - BURGUS, v. DubrovnikPREKOMORSKE ZEMLJE - ULTRAMARINE PARTES, VII, 14PREVLAKA STONSKA - PRIEVLACH, PRIVLAC, III, 50PRÆINATA - ARENA, lokalitet u ©umetu gdje se odræavao stanak, III, 53PU»EVI, BUNARI - PUTEI, v. DubrovnikPU»INA, MORE - PELAGUS, v. Dubrovnik, puËinaPULA - POLA, II, 24PUN∆ELE SAMOSTAN - PULCELARUM MONASTERIUM, v.

Dubrovnik, samostan pulÊela (anÊela)

R

RA©A - RASSIA, RAXIA, II, 24; kraljevstvo i ljudi Raπe, III, 53; vladarRaπe, III, 53, 56; VIII, 59; stanak s Raπanima, III, 53, 56; sluæbenaputovanja u Raπu, VIII, 14

RIJEKA DUBROVA»KA - UMBULA, I, 11, 18, 21, 29, 30 (ribarenje); VII,64 (luka); VIII, 24, 35 (πtete)

ROMANJA - ROMAGNA, kraj u Italiji; brodovi kad odanle stiæu, I, 13RT SEKA (STIJENA) LOKRUMA - PUNTA DE SECCO, I, 23

644

S

SINIGAGLIA - SENEGAIA, grad u Italiji, I, 13SKADAR - SCUTARUM, grad u Albaniji, II, 24SLAVENSKI KRAJEVI - SCLAVONIA, njezine zemlje, vlasti, vladari,

ljudi: kraljevstvo Raπe, I, 23; III, 17, 50; VIII, 56, 58, 73, 98;gospodari Sklavonije, III, 56

SPLIT - SPALATUM, glasnici poslani u Split, II, 24; stanak, III, 50;sluæbenici na sluæbi u Splitu VIII, 14

SREBRENO - SUBBRENUM, selo u Æupi dubrovaËkoj, VII, 64; VIII, 24,35

STANAK - STANICUM, sudbeni sastanak DubrovËana sa susjedima uodredbama se naziva parlament, I, 4; III, 49; odræavao se upunom sastavu (plenarni), I, 4; III, 51, 53, 54, 57 ili pojedinaËni,III, 53, 54, 57, ili mali stanak, III, 57; knez odlazi na stanak, III,49; sa ©ibenËanima, Trogiranima, SpliÊanima, Omiπanima iHvaranima, III, 50; sa Zahumljanima, III, 51; Bosancima, III, 52;Raπanima, III, 53; ZeÊanima, III, 54; sa Slavenima, III, 56, 57

STON - STAGNUM, passim STANGNUM (VIII, 80), STANNUM (VIII,81), grad Ston, II,24; Stonski Rat, I, 30; Prevlaka Stonska, III, 50(stanak); stonsko vino, VI, 65; VIII, 94

STONSKI RAT - PUNTA STAGNI, danas zvan Peljeπac, VIII, 81, 94; vinos Peljeπca, VI, 65; VIII, 80; od Peljeπca prema zapadu, I, 30

SUMRATIN - SANCTUS MARTINUS, toponim na Lapadu, VII, 64

©

©IBENIK - SIBENICUM, grad u Dalmaciji, III, 50 (stanak)©IPAN - JUPPANA, otok kraj Dubrovnika: knez otoka, II, 33; vino, VI,

41; krae, VI, 62; luka, VII, 64©UMET - IUNCETUM, mjesto kraj Dubrovnika, III, 53; VII, 64; VIII, 24,

35

T

TERMOLI - TERMOLE, grad u Italij,i I, 13TRIPUN SVETI - S. TRIPHONUS, crkva u ©umetu, III, 53TROGIR - TRAGURIUM, II, 18 (vino), 24 (glasnici); III, 50 (stanak)TRST - TRIESTUM, talijanski grad, II, 24.

645

U

UBOÆNICA - HOSPITALE, v. DubrovnikULCINJ - DULCINIUM, II, 18, 24UTVR–EN GRAD - CASTRUM, v. Dubrovnik

V

VALONA - AVALONA, grad u Albaniji, II, 24VENECIJA - VENETIAE, v. MleciVI©NJICA - VISNIÇA, Crkva sv. Jakova, I, 23 (danas Sveti Jakov)VIESTI - BESTIÇE (PESTIÇE), grad u Italiji, I, 13

Z

ZADAR - IADRA, poslanik u Zadru, II, 24; obiËaji meu Zadranima iDubrovËanima, III, 49; od Kotora sve do Zadra, VIII, 82;prijateljstvo sa Zadrom, VIII, 98

ZATON - MALFUM, selo kod Dubrovnika, III, 51; stanak kod Crkve sv.Stjepana, VII, 64; VIII, 24, 35

ZETA - GENTA, CENTA, kraj danaπnje Crne Gore: stanak u Mlinima uÆupi dubrovaËkoj, III, 54; knez i zemlja, III, 56

ZID, ZIDINE - MURUS, zajedniËki zid izmeu dvije kuÊe, V, 7, 8, 16, 17,v. Dubrovnik - zid, pregrada

Æ

ÆUPA DUBROVA»KA - BRENUM, VII, 64; VIII, 24, 35, v. Plat, »ibaËa,Mlini

647

KAZALO STVARI

A

APTAGI, vrsta pristojbe ili pologa πto se daje sudu prije parnice, I, 19, 24,30, 33; III, 46; VI, 42

ARSENAL - ARSANA, II, 14; VI, 18ARTIMON - ARTIMONUS, vrsta jedra iznad natkoπnjaka, VII,3

B

BACANJE - IACTARE, bacanje neËega s broda u more, VII, 58; bacanjeotpada u luku, VI, 23; bacati se na zemlju na sudu zbog duga, III,4, 6, 11-13

BA»VA, BA»VICA, KACA - TINA, V, 2BADNJAK - ÇEPO, drvena klada koja se polaæe na vatru uoËi BoæiÊa, I,

9; cjepanica luËevine, I, 20, 30BAKAR - RAME, VII, 38BALKON - BALCHIO DOMUS, V, 3BALA - BALLA, sukna, VII, 38BARKUZIJ - BARCUSIUS, vrsta oveÊeg broda, III, 12; VII, 60, 61, 62;

VIII, 50, 78BATINANJE - VERBERACIO, koje vrπe skrbnici Sv. Marije, I, 24; majke

ili oca, IV, 23; nezakonitih sinova, IV, 72; sinova i kÊeri, IV, 73;stranaca, VI, 30; vlasnika kuÊe, VI, 33; tuih robova i sluπkinja,VI, 43; robova ili sluπkinja svojih, VI, 44; slobodnjaka, VI, 47;robova mornara, VII, 20, v. πibanje

BERBA - VINDEMIA, III, 12, 14; V, 23; VI, 47; VII, 59, 62, 64-66BILJEÆNICA - QUATERNUS, opÊinskih raËuna, II, 32; za upis oglaπenih

kazna zbog prodaje, V, 35; za prodaju nekretnina susjedima,VIII, 68; za upis isprava, VIII, 90; preuzeti dug upisan ubiljeænici, VIII, 62; biljeænica brodskog pisara, VII. 45, 67, v.knjiga

BISERJE - PERLE, u mirazu, IV, 1, 2; mjerenje biserja, VIII, 77BLAGO SVETE MARIJE - THESAURUS S. MARIE, I, 26BOB - FABA, II, 19BOK BRODA - PARIES, VII, 1BORAVI©NA PRISTOJBA - SOSTA, SOSTATICUM , plaÊa strani brod, I,

13; gradski sluæbenici naplaÊuju strancima, I, 33BRAK - MATRIMONIUM, sveti IV, 22, 23, 24, 28, 29, 43, 47; VI, 52;

VIII, 94

648

BREME - FAXIUS, luËevine, I, 12BROD - NAVIS, kako vlasnik mora urediti brod, VII, 1; koji brodovi

moraju imati pisara, VII, 2; o brodskoj opremi, VII, 3 itd.; cijelaVII. knjiga Statuta posveÊena je pomorstvu i brodarstvu od glaveI. do LXVII.; veliËina broda, VIII, 78; pred polazak iz lukebrodovi moraju imati propisanu opremu, VIII, 78, 79; isto tako inakon povratka, VIII, 78; plaÊaju jedan perper jarbolarine knezu,I, 13; na BoæiÊ i Uskrs prvi brod koji se usidri u Gradskoj lucidobiva od kneza jedan perper, I, 9; brod nakrcan soli ili æita dajedio Crkvi sv. Marije, I, 17; brod koji baci u luci præinu plaÊakaznu, VI, 23; tko kupi brod od Omiπanina plaÊa globu, a brodmu se spaljuje, VI, 22; tko proda brod Omiπanima kaænjava se,VI, 21; suvlasnik broda ne moæe zabraniti veÊini suvlasnikaprodati brod, IV, 7; suvlasnik broda sa strancem neka ukrcatoliko dubrovaËkih mornara koliko ima udjela u brodu podprijetnjom kazne od 50 perpera, VI, 66; DubrovËanin ne moæedati ni imati udio u brodu sa strancem, VI, 67; πto zapovjednicidaju knezu, a πto on njima, I, 9; πto dobivaju od nadstojnika solii skrbnika Sv. Marije, I, 9, 26; πto od crkovinara Sv. Marije, I, 22;oboljeli mornar napustivπi brod dobiva dio zarade kao i ostalimornari, VII, 3; konvoj (skupna plovidba brodova), VIII, 64

BRODICA, BARKA - BARCA, I, 13; IV, 79; VI, 65; VII, 1,7; VIII, 79BRODOLOM - NAUFRAGIUM, VII, 47BRODSKA OPREMA - COREDUS, II, 30, 31; VII, 3, 4, 5, 8BRODSKA UÆAD - CANAPI, VII, 3BUT, BEDRO - COXA, COSCIA, krave u mesnici, I, 16, 30

C

CARINA - DOANA, I, 23; III, 2; VIII, 82, 83; gradnja nove ulice ispredcarinskih kuÊa nakon straπnog poæara (1296.), VIII, 57;pomorska carina, II, 27; kopnena carina, II, 28 (prisega carinika);carinski raËuni, VIII, 47; novac od carine (koliko se izdvaja zazavrπetak zidina), VIII, 18; treÊina carine daje se kao prisilnizajam OpÊine, VIII, 61

CENDAT - CENDATUM, posebna svilena tkanina, IV, 3CENTENAR - CENTENARIUS, II, 27, 28; VII, 41; VIII 53, 75, 83

649

»

»AVAO - ACCUTUS, sve izdatke za Ëavle i sl. snose brodovlasnici, VII,1

»ETVRTINA - QUARTERIUM, broda, VII, 14; Ëerek svinje, brava i sl., I,26, 28

»I©∆ENJE - CURATURA, vinograda od trave, V, 30»UPANJE NASADA VINOVE LOZE - DISRADICACIO, V, 34

D

DA∆A, POREZ, DOHODAK - DACIO, DACIUM, VIII, 58; na vino, I,30; II, 10; VIII, 54; od mjerenja æita, VIII, 53; prihod od pijeska,VI, 64; tuæba o opÊinskim davanjima, III, 2; zakidanje poreza,VI, 13

DAR - EXENIUM, I, 2DAROVANJA - DONACIONES, DONA, roditelja djeci, IV, 5, 38, 57, 58,

64, 68DAVNINA, v. starinaDENAR, GRO© - DENARIUS, VIII, 16; u kaznama i darovima, I, 10, 23,

26; II, 6, 7; VIII,13, 28, 38, 44, 47, v. groπ; novac, moneta, I, 23;VII, 17, 44, 50, 51; VIII, 42, 96

DESETINA - DECIMUM, u oËevoj oporuci, VIII, 94DESNICA - MANUS DEXTRA, gubi je udaraË, VI, 3; kradljivci, VI, 4;

drumski razbojnici, VI, 5; krivotvoritelji isprava, VI, 8, 9; takoernovca, VIII, 55, 84

DIO - PARS, veÊina nadglasava manjinu meu vlasnicima broda, VII, 17,18, 46, 48, 56, 58; isto tako u VijeÊima, II, 5; VII, 40; obraivatizemljiπte ili vinograd na dio, V, 30, 31; VIII, 24; mornari plovena udio u zaradi, VI, 66, 67; VII, 1, 2, 17, 19, 20, 23, 25, 26, 29,60; oduzima se dio zemlje onomu tko iz Stona ili Stonskog Ratadoveze vino u Dubrovnik, VI, 65; plemiÊ se ne smije æaliti za diozemlje πto ga je dobio na Ratu, VIII, 81; nuæni dio, VIII, 94

DOB - ETAS, zakonska dob za muπkarca 14 godina, za æensku 12godina, IV, 76; VIII, 29, 42; nasljednicima se predaje imovinapokojnika kad navrπe 18 godina, VIII, 42

DOBIT - LUCRUM, ploviti na dobit, I, 23; VII, 17, 28, 42, 43, 50; dobitod mlinarine, V, 45

DOBITAK OD NOVCA - PRODE DE MONETA, VII, 42, 43, 49DOBRI OBI»AJI, VI, 68; VIII, 94

650

DOKUMENT - DOCUMENTUM, INSTRUMENTUM, III, 28, 59; V, 40;VIII, 42; javni dokument - isprava, IV, 35; VIII, 91; zaduænica,IV, 4; zaduænica ili darovnica vrijede 30 godina, VIII, 90; ispravao mirazu ili posjedu, VIII, 90; isprava “Renuntiando ...”, III, 59;VIII, 91, v. isprava

DOMOVINA - PATRIA, dati savjet na korist naπe domovine, II, 6DONIJETI - INVENIRE, novi propis, II, 4, 5, 6; novu odluku u vijeÊu, II,

5DRVA - LIGNA, dovoz u grad, I, 12; za svadbu dovoz drva, VI, 47;

putovanje barkom radi dovoza drva, VII, 62; drvena kuÊa, IV,79; drveno stubiπte, V, 1; drvena gradnja ne odreuje stabilnugranicu posjeda, V, 11; drveni zid (pregrada), V, 16; drvo zakuÊice, pergole, odrine i vrtne sjenice, VIII, 24, 35

DRVE∆E - ARBORES, izmeu vinograda, V, 26; sjeËa stabala, VI, 11;πtete u vinogradima, voÊkama i stablima, VIII, 24

DUBROVA»KI OBI»AJI - USUS RAGUSII, dobri i loπi, II, 1; knez priseæeda Êe Gradom upravljati prema dubrovaËkom obiËaju, II, 1; III,8; VIII, 1, 2; vinograd obraen prema dubrovaËkom obiËaju, V,30, v. obiËaji

DUG - DEBITUM, VIII, 62DUKAT ZLATNI - DUCATUS AURI, III, 59, 60DU©A - ANIMA, oporuËno ostaviti odreenu svotu za svoju duπu, IV, 6,

7, 17, 39, 40, 41, 42, 47, 59, 65, 70

E

ENTEGA, trgovaËka roba i novac na brodu, I, 23; III, 13; VII, 2, 17, 42-49, 53

F

FOLAR - FOLARUS, vrsta novca, I, 6, 23, 27, 34; VII, 37; VIII, 16, 17, 38,55

G

GAJF - GAYFUM, prostorija na vrhu kuÊe izbaËena nad ulicom, V, 5GALIJA - GALEA, opÊinska, II, 10, 14; mletaËke, VIII, 98GAT, MOL - MOLUS, I, 26GLAVNICA - CAPITALE, novËana, III, 46; VII, 47; VIII, 27

651

GODI©NJA SMJENA VIJE∆A - MUTARE CONSILIUM, I, 3BGONDOLA - GONDULA, vrsta barke, VIII, 50GOVE–E KOÆE - BOUM CORIA, VII, 39GRAD - CIVITAS, I, 1, 3, 4, 15; II, 1, 7; III, 1, 17; V, 41; VIII, 25, 57GRADILI©TE - CASALE, kuÊice na njivi, I, 21; dano u miraz, IV, 35; V,

13-15; mali (niæi) sud uspostavlja raËun nedjeljom onima useliπtima, VIII, 1, 2; πtete na kuÊicama, VIII, 23; stanovnicikuÊica, VIII, 24

GRANA - FRASCA, I, 12GRANICE - CONFINES, sa Slavenima, VIII, 73; prodaja soli izvan granica

odreenih Statutom, VIII, 75GRIMIZ - GRANA, i svila, VII, 39GRIP - GRIPUS, vrsta ribarske mreæe, I, 10, 18, 26, 30GRO© - GROSSUS, srebreni novac, III, 40; VI, 17; VII, 78, 79, 83; pola

groπa, VIII, 5; krivotvoreni groπi bez srebra, VIII, 55; laæne groπetreba uniπtiti, VII, 38, 39; VIII, 77, 84, v. denar, folar

GUNJ - SCLAVINA, GONNUS, vrsta seoske odjeÊe, I, 33; VII, 41; VIII,97

H

HAVARIJA - AVAREA, πteta poËinjena na brodu, VIII, 64HRANA - VICTUALIA, II, 10; u predgrau, VI, 27HRANARINA - MENSA, kneæeva, I, 29; brodska, II, 18; VII, 30, 31, v.

trpeza, menzaHRVATSKI KNEZ u nazivu mletaËkih duædeva, VIII, 59, 98

I

IGLICA - ANGUSIOLA, riba (Esox Belone): ribariti na iglice, I, 10, 18, 30IMANJE - POSSESSIO, nekretnine, V, 11; VIII, 67, 72, 74, 76;

obraivanje imanja, VI, 65ISPRAVA - CARTA, jamËenje s ispravom ili bez isprave, II, 7; isprave, III,

12, 22, 25, 43, 46, 59; VIII, 1, 2; Mali (niæi) sud; zaduænica, V,39; VIII, 69; krivotvorena isprava, VI, 8, 9; notarska isprava, III,61; IV, 60, 70; V, 16; VIII, 22, 26, 27, 42, 62, 88; isprava omirazu, IV, 1, 4, 36, 37; javna isprava, III, 3; IV, 4, 70; V, 39;premda u Malom (niæem) sudu, VIII, 1, 2; kupoprodajna isprava,V, 37

ISTOK - LEVANTIS PARS, na istok, VIII, 57

652

ISTOVAR - DISCAREGARE, VIII, 65, 75IZGON - BANNUM, iz dræave; trajni, VI, 1, 2; biti u progonstvu, VI, 3;

dani progona, V, 35, 36; kazna, II, 11 i passim; plaÊanje globe,VI, 5, 15

J

JAM»EVINA - ARRA, VII, 37; VIII, 17JAMSTVO - PLEÇARIA, II, 7JANJE∆E KOÆE - AGNELINAE PELLES, VII; 39JARAK - CARBONARIUM, za vodu, V, 33JARBOL - ARBOR, I, 13; VII, 7, 8JARBOLARINA - ARBORATICUM, luËka pristojba koju plaÊaju strani

brodovi, I, 13, 30JARE∆A KOÆA - BECONA, I, 12; izvoz u Venciju i Marku, VII, 39JAVNI ZBOR - PUBLICA CONCIO, VIII, 62, 90JE»AM - ORDENUM, HORDENUM, II, 19; nije dopuπteno sijati ga u

vinogradu, V, 30JEDRA - VELA, VII, 3, 38JEDRENICA - ANTENNA, VII, 7, 8JELO I PI∆E - COMEDERE ET BIBERE, gospodar svom slobodnjaku na

putovanju daje hranu i piÊe, VI, 47

K

KABLI∆ - GALETA, æene ga nose na glavi, V, 2; kabliÊ za gaπenje poæara,VIII, 60

KA–ENJE TAMJANOM - INCENSUS, I, 1, 2, 26KALENDE - KALLENDE, VIII, 28; darovi za kolendavanje, I, 7-10, 17, 27-

29; poËetak sluæbi, I, 3C; na lipanjske kalende poËinje mljevenjeæita, V, 45; za kolovoπke i rujanske kalende bere se sol, VIII, 65

KAMATA - USURA, III, 22-25,46; VIII, 27KAMEN - PETRA, kamena kuÊa, VI, 27, 38KAMENJE - LAPIDES, oko Crkve sv. Marije, I, 26; nagraditi kamen, I, 27;

drago kamenje u mirazu, IV, 1KANALIZACIJA - CLOACA, svaka kuÊa je mora imati, V, 4KAPITULAR - CAPITULARE, vjernosti na koje se prisezalo mletaËkom

duædu i dubrovaËkom knezu, I, 1; II, 4-9, 11-17, 19-23, 25-29,32; kapitular sudbenih sluæbenika, VI, 65; kapitular o sluæbama,I, 3; Malog suda, VIII, 3; za vino, VI, 35

653

KAPTOL - CAPITULUM, VIII, 52, 54KAPU»A - CAPUÇA, puËki naziv za folar, VIII, 55, v. folarKARUBA - CAROBA, karuba folara, I, 26, 28, 33KAZNA - POENA, VIII, 77KLA»INA - CALCINARIA, I, 12, 23KLJU» - CLAVIS, prodavaonice opÊinske soli, VIII, 47;VIII, 65, 75KNEÆIJA - COMITATUS, kneæeva sluæba, I, 1; kneæevska Ëast, I, 6, 9,

10; prihod, dobit, raËun, I, 29; zamjenik kneæev u kneæevskojvlasti, II, 2; knez vlada kneæijom, II, 2; kneæev nasljednik, VIII,58; teritorij u Gradu i izvan njega, I, 33; boravak kneza na vlastiu Gradu i kneæiji, II, 3; kneæija, opÊina i graani dubrovaËki, III,53, 54; otoËna kneæija, II, 33

KNJIGA - LIBER, rizniËara Sv. Marije u kojoj se upisuju sva imena onihkoji umru bez oporuke, VIII, 42; knjiga opÊinskih iznajmljivanja,VIII, 57; knjiga upisa opÊinske soli, VIII, 47; knjiga prihodaopÊinskih blagajnika, VIII, 56; knjige Svete Marije, I, 26, v.biljeænica

KOCKANJE - AD DADOS LUDERE, VI, 15 KOLEGANCIJA - COLLEGANCIA, trgovaËka udruga, III, 13, 46; VII, 50,

51KOLIBA - CAPANNA, VIII, 24, 35KOLNI PUT - CARARIA, pogodan za voænju kola, V, 23KOLO, KAR - CARRUM, naprava kojom se plete uæad, I, 21, 25KOMAD - PECIA, luËevine, I, 12; mesa, I, 16KONDURA - CONDURA, brod nosivosti viπe od dvadeset miljara, VIII,

78KONOPAC - TUNGNA, za mjerenje duæine, VIII, 49KOPLJE - LANCEA, brod mora imati 4 koplja, VIII, 79KOR - CHORUS, I, 1KO©ARA - CANESTRUM, groæa, VI, 65KOTAO - CALDARIA, kuhanje koæe za πtavljenje u kotlovima, VI, 55KOÆA, KRZNO, KOÆARI, KRZNARI - CORIUM, PELLIS, PELLICARII,

kravlja koæa od mogoriπa, I, 30; πtavilo za koæu, VI, 55; izvozkoæe u Mletke i Marku, VIII, 39, 41; drva za suπenje koæe, I, 12;obuÊari, πtavitelji, VI, 55, 56; krznari, VIII, 60; krznena bunda odzeËje koæe i od kunovine, IV, 3; VII, 39

KRA–A - FURTUM, FUR, VI, 4, 5, 10; VIII, 93; na otocima, II, 33; VI, 62;VIII, 14, 35

KRAJ - CONTRATA, dubrovaËki teritorij dijeli se na krajeve, VIII, 24, 35

654

KRALJEVSTVO - REGNUM, REGNAMEN, Raπe, III,53; Zete, III, 54;Sklavonije, VIII,58

KRAVA OD MOGORI©A - VACHA DE MARGARISIO, kako se dijeli ikome, I, 16, 30, 33

KR»AG - MASTELLUS, vode, VIII, 60KR»MA - TABERNA, CANIPA, II, 4, 10; V, 1, 21, 26; VI, 41KREDIT - CREDENCIA, III, 13, 39; VIII, 22KRIJUM»ARENJE - CONTRABANDUM, VI, 17, 68KRIV - FALSUS, prisega ili svjedok, VIII, 5; utezi i mjere, II, 11; VIII, 76KRIVOTVORENI GRO© - CONTRAFACTUS, VIII, 84KRIVOTVORENJE - FALSIFICARE, novca, VIII, 84KRIÆ - CRUX, vrsta znaka: postavlja se u vinogradima, zemljiπtima itd.,

I, 33; VI, 32KRUH - PANIS, dar u kruhu i vinu Ëasnim ljudima, VIII, 70; prodaja

kruha, I, 26; II, 10; zakon o kruhu, II, 21KU∆A - DOMUS, V, 1 itd., 31, 32, 35, 42, 44; VI, 27, 32, 33KUGLICA - BALLOTTA, glasaËka kuglica u vijeÊima, I, 3C; VIII, 48KUHINJA - COQUINA, moæe biti na terasi ali ne moæe nad zahodom, V,

4, 5KUNA - FOINA, kunina koæa, IV, 3; VII, 39KUTIJA ZA GLASOVANJE - BUSULA, VIII, 48KVARTA VINA - QUARTA VINI, mjera za vino, I, 2; polovica kvarte, I,

17; II, 18KVINKVIJ - QUINQUIUM, mjera za tekuÊine: vina, pola kvinkvija, I, 2;

II, 18, 29; VI, 65; octa, VI, 39

L

LAKAT - CUBITUM, BRACHIUM, duæinska mjera, I, 14; V, 24; VII, 38;VIII, 76

LAN - LINUM, VII, 38; laneno platno, VIII, 76LEDINA - LIDIGNA, neobraeno zemljiπte, V, 29LEGATI - LASSUM, prema zapisu ostavljeno u oporuci, VII, 96LEÆATI - IACERE, s oËevom ljubavnicom, IV, 23; sa sluπkinjom, VI, 53LIBRA - LIBRA, dubrovaËka mjera za teæinu, VII, 41; IV, 18; VIII, 82 LINIJA SRODSTVA - LINEA PARENTELAE, VIII, 29LODENSKA TKANINA - ALODINI, panni, VII, 38LOKARDA - LACERTUS, riba, I, 10, 18, 26, 30LONDAR - LONDRUS, vrsta ribarske barke, I, 10, 26; VII, 62LU» - TEDA, I, 12, 30

655

LUK - BALISTA, BALISTRA, naprava za izbacivanje strijela, VIII, 78, 79LUKA - PORTUS, na otocima, II, 33; VII, 64; prodaja vina u luci, VI, 36;

luka u Budvi, VI, 36; dubrovaËka luka, v. Dubrovnik, lukaLUPEÆ - LATRO, II, 10; IV, 72; VIII, 35, v. kradljivac

LJ

LJEKARNA - SPECIARIA, kako se mjere mirodije, VIII, 77LJUBAVNICA - AMITA, AMICA, oËeva, IV, 23, 73

M

MA» - SPATA, GLADIUS, VI, 3; VIII, 78, 79 MAGARAC - ASINUS, I, 23 MA©KARANJE - TRANSFORMATIO, VIII, 97MEDOVINA - MOLÇA, MULÇA, ne smije se praviti za prodaju, nego

samo za sebe, VI, 40 MIR I SAVEZ SKLAPATI - PACEM ET CONCRDIAM FACERE, s

rodbinom pokojnika, VI, 29; mir izmeu DubrovËana i Slavena,VIII, 73

MIRAZ, PR∆IJA - DOS, PERCHIVIUM, IV, 1, 2, 4, 23, 24, 27-29, 35-43,47, 52; V, 31, 38; VIII, 32, 95, v. prÊija

MISA - MISSA, I, 2MJERA - MENSURA, nadzornici mjera, II, 11; vina, ulja, æita, VIII, 53, 76MJERNA MOTKA - PERTICA, duæinska drvena zemljiπna mjera (pritka),

VIII, 49MJESTA - LOCA, vjerska, IV, 70; zabranjena, VI, 17; VII, 14MLINOVI I MLINARI - MOLENDINA ET MOLENDINARII, I, 8; IV, 79;

voda za mlinove, V, 45; prilikom svadbe πalje se æito u mlin, VI,47

MOGORI© - MARGARISIUM, daÊa na vinograde πto su se nalazili natuem podruËju, I, 16, 30, 33

MORNARSKA PLA∆A - MARINARICIA, VII, 2, 6, 12, 14, 22, 24, 25MORSKA OBALA - RIPA MARIS, jedna i druga jadranska obala, II, 18;

kod Stona gdje je stanak, III, 50MOTIKA - ÇAPA, V, 24, 35MREÆA RIBARSKA - TRACTA, mreæa potegaËa, I, 10

656

N

NABRE–ATI ROBINJU - INGRAVIDARE ANCILLAM, VI, 53NADOKNADA, POPRAVAK - EMENDACIO, VI, 46, VII, 20, 37, 40, 54,

58, 60, 61; VIII, 24, 35, 60NAGODBA - CONCORDIA, koju je duæan zapisati brodski pisar, VII, 8NAJAMNINA - AFFICTUS, FICTUS, opÊinskih kuÊa u gradu, II, 20; za

zemljiπte, V, 35; na rok ili zauvijek, VIII, 88NAKRCATI, NATOVARITI - CARICARE, brod (opreËno rastovariti), I,

17; VI, 16, 37; VII, 12, 67; VIII, 63NALOG - MANDATUM, kneæev, VI, 29NAPRAVA ZA IZRADU UÆADI - CARRUM, I, 25NASILJE - FORCIUM, I, 24; II, 5; VI, 33NATOVARENI MAGARAC, (KONJ) - SAUMERIUS EQUUS, I, 12; II, 10;

V, 23, v. teretNE»ISTO∆A - INMUNDICIES, oko Crkve sv. Marije, I, 26; bacanje u

Gradsku luku, VI, 23; bacanje smeÊa na ulicu, VIII, 57NEDJELJA - DOMINICA DIES, dan podjele æita otoËanima i mornarima,

II, 19; nedjeljom je Mali sud izricao presudu otoËanima,mornarima i strancima, VII, 12

NEPAÆNJA, NESMOTRENOST - INCAUTELA, zbog Ëega izbije poæar,VIII, 60

NEPRAVDA, POVREDA - INIURIA, rijeËju ili djelom poËinjena, VI, 28,29

NEZAKONITI SIN, K∆I - BASTARDUS (-A), IV, 71, 72NOS - NASUS, æena ga gubi zbog krae, VI, 5; odsijecanje, VI, 33NOSA» - BASTASIUS, PORTATOR, I, 24; VIII, 80NOSIVOST BRODA - PORTATA NAVIS, VIII, 78, 79NOVAC - MONETA, VII, 42-44, 48, 51; opÊinski, VIII, 46, 48;

krivotvoreni novac, VIII, 55, 84; dubrovaËki novac, VIII, 84NOÆ - CUTELLUS, CULTELLUS, noæem ureivati meu, V, 24; noæ za

napad, VI, 24NUÆNIK - PRIVATUS, mora biti pod zemljom, VIII, 57

657

O

OBLAST - DISTRICTUS, stari dubrovaËki teritorij prije pripajanja Stona(1333.) sadræi Astareu i otoke, I, 3, 29, 32; II, 19; VI, 65, 66; VIII,22-24, 35, 36, 50, 51, 65, 80

OBRADA - LABORARE, vinograda na dio, V, 30; dati zemlju za obraduna odreeni rok za dio uroda, V, 31; u kojem je sluËajuslobodnjak duæan raditi u gospodarevu vinogradu, VI, 47, v.radnici

OBRA–IVANJE ZEMLJE - PASTINUM, IV, 35; V, 23, 29, 34; VIII, 73;zemljiπta πto graniËe sa susjedima u zaleu, VIII, 73

OBRT - MINISTERIUM, II, 22OCAT - ACETUM, VI, 39O»EVINA - PATRIMONIUM, oËinska imovina, nasljedstvo, IV, 9, 14,

15, 19, 20 i passim; V, 15ODBIJANJE SUDA - DEJACTARE CURIAM, kneæeva, I, 21; izuzeÊe

sudaca, III, 2; odreÊi se neËijeg imetka, III, 56; odbijanje sudacau srodniπtvu, VIII, 15

ODGODA - DILATARE, tueg prava, VIII, 38

ODOBRAVANJE PUKA - LAUDACIO POPULI, II, 4, 5, 6; VIII, 93ODREDBA - STATUTUM I, 3, 17; IV, 76; VI, 3, 68; VIII, 27, 35, 42, 52,

53, 54, 61, 67, 69, 75, 80, 91, 93, 94 itd.OGLA©IVANJE - PRECONIÇACIO, prodaje nekretnine, V, 35, 36; VIII,

72, 74, javno oglaπena prodaja, VIII, 49OGLUHA - CONTUMAX, pozvan na sud ogluπi se doÊi, III, 11; VI, 29;

VIII, 38OGRTA» - MANTELLUM, od skrleti sa zelenom podstavom, IV, 3OKO - OCCULUM, ili oba oka gubi: kradljivac, VI, 4; drumski razbojnik,

VI, 5; tko siluje æenu, VI, 6; tko bez dopuπtenja poe u Omiπ, VI,58

OKRUG, KRAJ - CONTRATA, dubrovaËki teritorij dijeli se na okruge,VIII, 24, 35

OLAK©ANJE BRODA - ALLEBARI, bacanjem u more trgovaËke robezbog nevremena, VII, 7

OPA»INA - REITAS, II, 1OP∆INA - COMMUNE, dubrovaËka: raËuni, posjedi, prihodi, II, 5, 7, 8 i

passim; opÊine dalmatinskih gradova Zadra, Splita etc., III, 19,49, 50

658

OP∆INSKA SLUÆBA - OFFICIUM COMMUNIS, VI, 18; VIII, 46; sluæbaza pπenicu, æita i soËiva, II, 19; zapovjedniπtvo na brodu dræi sesluæbom, II, 26; sluæba pomorske carine, II, 27; sluæba carine nakopnu, II, 28; nadzornici bilo kojih opÊinskih poslova, II, 25;sluæba koja se skrbi o kruhu, II, 21; sluæba za nadzor vaga imjera (svake godine izaberu se tri plemiÊa), VIII, 76, sluæba zanadzor vina, II, 29; DubrovËanin ne smije biti u sluæbi stranihgospodara, VIII, 99

OPORUKA - TESTAMENTUM, III, 41, 42; IV, 19, 49, 59, 70, 80; V, 39;VIII, 29, 33, 43, 94, 95

OPOZIV ODREDBE - REVOCARE STATUTUM, I, 17; VIII, 20OPREMA - AFFISA, brodova, VII, 3OPREMA - ORNAMENTUM, barka, VII, 62OPROST KAZNE - REMISSIO PENE, VI, 68ORUÆJE - ARMA, II, 10; VI, 24, 25, 47; VIII, 78, 79OSTATAK - STROSSA, ostatak piÊa πto ostane na stolu u brodu, VII, 30OTROV - VENENUM, IV, 23OTROV OD TRAVA - HERBARIA, VI, 7OV»JE KOÆE - AGNOPASTI CORIA, MOLTOLINA, VII, 39, 41OVLA©TENJE - BALIA, II, 1; VI, 3

P

PALAC - DIGITUS, kao mjera, VIII, 89PALJENJE - COMBUSTIO, VIII, 35 (paleæ na podruËju dubrovaËkom)PALUBA - COOPERTA, VII, 1, 9 PAMU»NA TKANINA - FOSTAGNUS, VII, 38PAMUK - BAMBASIUM, VII, 3; VIII, 77PARASPODIJA - PARASPODIA, trgovaËka roba mornara, VII, 29, 53PARNICA - PLACITUM, I, 19-21, 24; II, 7; III, 51; VIII, 1, 2, 4, 48PE»A - PECIA, tkanine, VII, 38PE»AT - SIGILLUM, koji sud postavlja (zapeËati) na kuÊu ili

prodavaonicu, VI, 32PE»AT SV. VLAHA, v. zapeËatiti PE∆ - FURNUS, IV, 79; V, 15, 41PELJARINA - PEDOCHIA, PEDOTIA, dati πtogod pilotu broda da ga

uvede kroz pliÊake u luku, VII, 56 (raguzeizam pedot)PERPER - PERPERUS, YPERPERUS, vrsta novca, VI, 4; VIII, 58, 60, 61,

65, 70; poluperper, I, 26; iperper, I, 2, 9, 26; II, 18; VI, 24, 36, 38,39 itd.

659

PI∆E - BIBERE, 1) knez poziva kler na piÊe, I, 2; pomorske zapovjednike,I, 17; prokuratori Sv. Marije klerike, I, 26; 2) sudac ne smije pitisa strankama u sporu ni javno ni privatno, II, 4; isto takozamjenik kneza i odvjetnici, VIII, 1, 2, 5, 12, 13

PISAR - SCRIBANUS, u carinarnici, VIII, 47; brodske trgovaËke robe, VII,2, 6, 9, 28, 34, 37, 40, 45, 46, njegova prisega, 67; VIII, 80

PISMA - LITTERAE, gospodina kneza dubrovaËkog humskom knezu, III,51; bosanskom vladaru, III, 52; isposlovati pismo od nekogvladara, III, 60; VIII, 99

PJESME POHVALNICE - LAUDES, pjevati u katedrali za mletaËkogduæda, I, 2; za dubrovaËkog kneza, I, 1, 2

PLA∆A, ISPLATA, plaÊa sluæbenika, VIII, 85PLA∆E SLUÆBENIKA, I, 30; II, 2, 14, 16, 24; VIII 47, 48, 52, 85PLATNO - DRAPPUS, vuneno i laneno, VIII, 76, v. tkaninaPLO»A - TABULA, ispred Luæe na kojoj su oglaπene prodaje, V, 35PLOT - PLATEA, πtete na drvenim plotovima (ogradama), VIII, 24PLOVAC - ENDEGARIUS, za sidro, VII, 3PLOVIDBA - NAVIGIUM, sa strancem imati dio od plovidbe, VI, 66, 67PLOVILO - LIGNUM, brod svake vrste, I, 17, 23, 26; II, 8, 18, 27;

opÊinsko drijevo, II, 14, 24, 26, 30, 31; manji brod, IV, 1; VI, 17,21, 22, 32, 64; VII, 1 i sljed. 60, 62; VIII, 47, 50, 51, 75, 78, v.brod

PLUTAJU∆I PREDMETI - AFFLATURA, nepoznatog vlasnika kojiplutaju morem, VII, 35

PLJA»KA - ROBARIA, VI, 5; u nadbiskupa ili na samostanskom imanjuna Lokrumu, I, 20, 21; Omiπana, VI, 58

PO»AST - HONOR, iskazana gradu Dubrovniku, VIII, 25; ocu, II, 1, 14,33; VII, 30; VIII, 94

PODJELA - DIVIDERE, kuÊe, I, 27; kuÊa, trgovina itd., IV, 79; dara, IV,38; otac dijeli imetak meu sinovima, IV, 16; podjela izmeubraÊe, III, 5; IV, 52; sinovi kÊeri, IV, 46; podjela oËevine, IV, 52,55, 56, 79

POJAS - CINGULUM, æenin pojas, IV, 8POJEDINAC - SPECIALIS PERSONA, III, 2, 60; V, 35; VIII, 19POKOPI PLEMI∆A - SEPULTURE NOBILIUM, I, 27POKU∆STVO - ARGACIUM, pribor, IV, 79POLJUBAC - OSCULARI CUM ORE, prema zahumskom obiËaju

poljubac prilikom polaganja prisege, III, 51POLOG - DEPOSITUM, III,18; V, 35; VIII, 93POMO∆ - ADIUTORIUM, gospodinu knezu da se izvrπi pravda, II, 6

660

POREZ - GABELLA, za Svetu Mariju i od ribarnice, III, 2POSAO - NEGOCIUM, poslovi Crkve sv. Marije, I, 24; opÊinski poslov,i

I, 29POSJED ÆENA - POSSEDIUM MULIERUM, VI, 1C; glava Statuta o

posjedu, VIII, 94POSLANSTVO - AMBAXARIA, iÊi u poslanstvo, vraÊati se iz poslanstva,

VI, 18POSREDOVANJE - TRAMESSA, mornari poslani s novcem za

posredovanje, VII, 52POSTELJA ÆENINA - LECTUS UXORIS, IV, 2; lanena posteljina, IV, 11;

Ëuvati vjernost postelji nakon muæeve smrti, IV, 7, sljed., 14;VIII, 43

POSUDBA - COMODARE, nekome od svote opÊinskog novca, II, 11-13,20, 25, 27, 28

POTOK - PATACUM, u vinogradu, V, 33POVLASTICA - PRIVILEGIUM, kralja Uroπa, VIII, 58; mletaËkog duæda,

VIII, 98POÆAR - IGNIS, VIII, 60; podmetanje poæara, VIII, 35PRAVDA - JUSTICIA, pohvala pravdi u proslovu Statuta; poπtovanje

kneæeve pravde, II, 17; neka se prije svega vrπi pravda, VI, 42PRAVNA PRESUDA, PRAVO, SPOR - RACIO, kneæeva, II, 4, 5, 7;

opÊinska, II, 1, 5, 7; zadovoljiti pravo i pravdu OpÊini, II, 3;dobiti nekoga na sudu, VIII, 46; za povoljan ishod knez izdajepismenu potvrdu, VIII, 1,2; izreÊi presudu, VIII, 1, 2; imatipravo, VII, 8; VIII, 26; pokrenuti spor, III, 1; pravo i obiËajiCrkve sv. Marije, I, 1, 17; II, 13; izgubiti spor, V, 34, traæitipravdu, III, 49; VIII, 37; doÊi pred sudce na sud, VI, 29

PRAVO UÆIVANJA - DOMINIUM, DubrovËanin neka ne traæi pravouæivanja nekog zemljiπta, zaselka ili otoka u nekog stranca, VIII,99; daÊe vlasti, III, 58; dolazak pred vlast, VIII, 91; mletaËkavlast, VIII, 98

PR∆IJA, MIRAZ - PERCHIVIUM, DOS, I, 1, 2, 4, 23, 24, 27-29, 35-43,47, 52; V, 31, 38; VIII, 32, 95, v. miraz

PRESUDA - ARBITRIUM, dubrovaËkog kneza o zloËinima koji nisuzabiljeæeni u Statutu, VIII, 94

PRIHOD - INTROITUS, opÊinski, VIII, 46, 54; prihod od soli, II, 9, VIII,47; prihod i rashod, II, 8, 9, 15; VIII, 28

PRIJEDLOG - PARS, za glasovanje u vijeÊima: prihvatiti prijedlog, II, 2;dati ga na glasovanje, VIII, 48; dva prijedloga, VIII, 70

PRINOS - MOÇATICUM, od soli i æita, I, 17, 30; VIII, 53

661

PRISEGA - SACRAMENTUM, IURAMENTUM, kneæeva, II, 1, 2; VIII,58; formule prisega, II, 1-33; VIII, 1, 2; odvjetnika, VIII, 44; svihiz Velikog vijeÊa i opÊinskih sluæbenika o laænom novcu, VIII,55, 84; brodskog pisara, VII, 67; tutora, III, 51; VIII, 42; prisegeo nevinosti, IV, 7, 30, 33, 39; prisega roaka, VI, 60; prisegadvanaestorice, V, 36; prisega dosuena onomu tko dobijeparnicu, V, 37; bezvrijedna je prisega sestara djevica, IV, 50;krivokletstvo, II, 6; prisega urotniËke druæine, II, 1, 3; VI, 2;prisega kralja Uroπa, VIII, 58

PROCJENA - EXTIMACIO, povjerenstva, VIII, 24PRODAJA ROBA - VENDERE SERVUM, nezakonitu kÊer izvan Grada,

IV, 72; robinju dojilju, VI, 51; slobodnjak moæe sam sebe prodatiili zaloæiti, VI, 45; prodaja roba, VI, 42

PRODAJA - VENDITIO, na veliko ili na malo, VI, 17; VIII, 65PROGLASITI - PROCLAMARE, preko glasnika, VIII, 57; protumaËiti

odredbu, I, 3, 23; II, 7PROPOVJEDAONICA - PERGULUM, u crkvi, I, 1, 2PROTJERIVANJE - EXPULSIO, æene, kÊeri, sestre, VIII, 41PROZOR - FENESTRA, V, 3, 4PRSTEN - ANULUS, prsten πto ga muæ daje æeni, IV, 8PUK DUBROVA»KI - POPULUS RAGUSII, zakone donosi knez, suci,

vijeÊnici i puk, II, 8, 9 i drugdje u svim dodatcimaPUT - VIA, putovi u vinogradima, kolni opÊinski putovi, V, 23PUTOVANJE - VIAGIUM, osobito morem: iÊi na putovanje, poËeti,

zavrπiti putovanje, I, 4, 17, 23; II, 5; III, 1, 8, 10, 13, 15-17, 19,22; VII, 5 i sljed., 12, 20, 22, 34; VIII, 10, 14, 26

R

RA»UN - RACIO, prihoda i rashoda, VIII, 28; zavrπiti raËun, VIII, 26;opÊinski raËun, II, 7; opÊinski raËun o prihodu i rashodu, VIII,28; carinski raËun, VIII, 47; poloæiti raËun, VIII, 46; traæitinekome raËun, VIII, 37; primiti opÊinski raËun, II, 32; VIII, 28,46; poloæiti nekome toËan i Ëist raËun, VIII, 42; pregledati raËun,VIII, 46; poloæiti raËun o soli, VIII, 47; platiti raËun, VIII, 26

RADOVI - LABORERIA, u vinogradu ili na zemljiπtu, V, 28, 30; VI, 47;radovi svih zanata, II, 22; na graevinama, I, 27; V, 31; VIII, 89;radovi na drvenoj kuÊi, V, 11; od kamena s vapnom, V, 13; VIII,37; za opÊinu, I, 27; II, 25; VIII, 18 gradnja zida itd., v.Dubrovnik, Crkva sv. Marije

662

RASPOLOÆBA - ORDINACIO, oporuke, III, 41; IV, 6, 74, 75; propisa,odredbe, VI, 68

RAT - GUERRA, vrijeme rata, I, 21 RAZBA©TINJENJE - EXHEREDATIO, IV, 23RAZME–E, ME–A - MERGEGNUM, izmeu vinograda, V, 24, 25RED (SAMOSTAN) PROSJAKA - REGULA MENDICANCIUM, VIII, 96;

redovniËki æivjeti, IV, 50; stupiti u samostan i iziÊi iz njega, IV,67

REDOSLIJED U SUDSKOM POSTUPKU - ORDO IUDICIORUM, III,1RIBA - PISCIS, kako se dijele osrednje ribe, I, 26, 50RIBARENJE - PISCARI, u Rijeci (Ombli), I, 11, 18, 21, 29, 30; noÊu pod

svijeÊu, I, 10, 18, 26; prilikom svadbe, VI, 47RIBARSKA TRSTIKA (©TAP) - CANA, I, 10RIBE USOLJENE - PISCES SALATI, I, 10, 30RIZNICA - TESAURARIA, sluæba rizniËara, I, 3CROB, ROPSTVO - SERVUS, SERVITUS, dati se u ropstvo, vratiti se u

ropstvo, VI, 45, 47; robovi obraivaËi vinograda, I, 12; robovimornari, VII, 19; robovi dovedeni na brod, VII, 20, 27; vjerovnikuzima robove i sluπkinje zbog duænikova duga, III, 12, 46;prodaja robova, I, 14 ( u naslovu glave servi, u tekstu sclavi); nasudu dobiti parnicu protiv roba ili sluge, III, 58; glave orobovima, VI, 42-53; otpust, IV, 17; robovi slobodnjaci, VI, 45,47, v. rob, sluæinËad, posluga

ROD, PLEME - SCLATA, samo jedan Ëlan iz istog roda smije obavljatistanovitu sluæbu u isto vrijeme, I, 1, 3B, 6, 11C

ROGANCA - ROGANCIA (primljena stvar koja se treba prodati), primitineπto za rogancu, VII, 55

ROGULJICE - CORNUA poseban pozlaÊeni nakit u vijencu mladenke,kojoj se zabranjuje nositi ih na vjenËanju, VIII, 57

RU»AK - PRANDIUM, I, 17, 19RUHO ÆENE - VESTIMENTA MULIERIS, IV, 1, 2, 3, 57

663

S

SABIRANJE NOVCA - AVEDATICUM, I, 30; V, 22SABOR - ARENGUM, javni zbor dubrovaËkog puka, VIII, 20SAKA∆ENJE - MEMBRUM PERDERE, II, 4; III, 33; IV, 23; VI, 3SAMOSTAN - MONASTERIUM, na Lokrumu, I, 21; Svete Marije na

Mljetu, VIII, 57; gradski samostani, I, 12; VIII, 54; sinovi i kÊerikoji stupaju u samostan, IV, 61-63, 66-68

SASTANAK - PARLAMENTUM, I, 4; III, 49, 50SEOSKO DOBRO - VILLA, nadbiskupa, I, 20; lokrumskog samostana, I,

21SEPTI»KE JAME - COMPENDIA, kako se moraju odræavati i Ëistiti, V, 43SEÆANJ - PASSUS, duæinska mjera, V, 9; VIII, 57SIDRO - ANCORA, VII, 3, 4, 7SILOVANJE - FORCIUM, VIOLENCIA, æene, VI, 6SIR - FORMADICUM, CASEUS, VIII, 82SJEKIRA - MANARIA, VIII, 60SJETVA ÆITA - SEMINARE BLAVAM, II, 19; nije dopuπteno u

vinogradima, V, 30, 31

SLAMNATA KU∆A -PALEARIA, VI, 57SLOBODA - FRANCHIGIA, LIBERTAS, VIII, 52, 75; dana knezovima,

VIII, 80SLOBODAN - FRANCHUS, Ëovjek ili æena, VI, 42, 46, 48, 49SMANJENJE KAZNE - ALEVIATIONES POENARUM, VI, 68SMILOVANJE - GRACIAM DARE, smilovati se robu i slobodnoj æeni da

sklope brak, VI, 48, 49; oprostiti kazne i globe, VI, 68; povlasticaMleËana dana DubrovËanima, VIII, 98; DubrovËanin ne smijetraæiti milost od stranih gospodara, VIII, 99

SMOKVA - FICUS, I, 23SMOLA - PEGULA, modij smole, II, 11SMOTAK VUNE - LANA INBOIATA, VII, 41SMRTNA KAZNA - MORTIS SUPPLICIUM, ubojstvo se kaænjava

smrtnom kaznom, VI, 1, 42; VIII, 58, 59SOBA - CAMARA, biraËi u vijeÊima su podijeljeni po sobama, I, 3;

duænik se zadræava u sobi, VIII, 30SO»IVO - LIGUMEN, II, 19SOL - SAL, uskladiπtenje, VIII, 75; dan knezu, crkvi itd., I, 5, 17, 22;

prodaja soli, II, 8, 9; VI, 16, 17; VIII, 47, 63, 75; od Kumana iBudve neka se sol vozi samo u Dubrovnik, VIII, 65; proizvodnjasoli na dubrovaËkom podruËju, VIII, 65

664

SOLAD - SOLIDUS, vrsta novca, I, 13SOVRNJA, PIJESAK - SAVORNA, neka nitko ne baca u luci, VI, 23; daÊa

za sovrnju u luci, VI, 64SPALJIVANJE - COMBUSTIO, trava, VI, 7; broda s krijumËarenom soli,

VI, 17; isto tako vina, VI, 65; krivotvoritelje novca, VIII, 84;poljskih drvenih kuÊica, VIII, 35

SPLETKARITI - MACHINARE, raditi na spletkarski naËin, II, 22SPUD - MODIUM, mjera za suhe tvari, I, 17; soli, VIII, 47, 75; smole i

vapna, II, 11; veliki spud, VIII, 75; nosivost broda, VII, 2SREBRNA »A©A - NAPUS, IV, 18SRE∆A - FORTUNA, pripisati svojoj sreÊi, IV, 28, 29, 32; rizik, VII, 31,

42-44, 50, 59; vremenska sreÊa: oluja, nevrijeme, VII, 6, 7SRODSTVO - PROPINQUITAS, pri prodajama, VIII, 72, 74STARINA - ANTIQUITAS, prema starinskom obiËaju podjela sluæbi,

VIII, 99; starinski putovi u vinogradima, V, 23; tijek voda uvinogradima ostaje kao u davnini, V, 33, v. davnina

STATUT DUBROVA»KI - LIBER STATUTORUM RAGUSII, priseÊikako se nalaæe u drugoj knjizi Statuta, I, 3C; prije Statuta, IV, 4;vlasnici brodova moraju prisegnuti da Êe poπtovati Statut, VII, 4;kako je reËeno u ovom Statutu, VII, 16; prema dubrovaËkomstatutu, VIII, 94

STOPA - PES, V, 8STRINA - STRINA, lat., dar trgovaËkog broda ratnome kad se sretnu na

plovidbi, II, 26, 30; VII, 56STRJELICA - QUAD(R)ELLUS, na naoruæanom brodu, VIII, 78STUB - PALUS, za stub se vezuju psovaËi, VI, 14STUBA - GRADUS, s vanjske strane ispred kuÊe, V, 2STUBI©TE - SCALA, kameno ili drveno pred kuÊom, vrata stubiπta, V, 1,

2; u predgrau nitko ne smije izgraditi stubiπte, V, 42; VIII, 57STVAR (PREDMET), NEKRETNINA, KRETNINA - RES STABILIS,

MOBILIS, III, 11, 12, 15, 43, 46; VIII, 67SUBOTA - SABBATUM, u subotu radnici u vinogradima dolaze u Grad,

I, 12; Velika subota, I, 2SUD - JUDICIUM, suci sudnice, II, 16; sjediti na sudu, podiÊi spor na

sudu, I, 24; VIII, 71; presuda za zloËin, VIII, 87SUHOZIDINA - MACERA, zidane ograde, V, 24; VIII, 4SUKNO, RA©A - RAÇO, vrsta vunenog platna, VII, 38SULAR - SOLARIUM, iznad kuÊnog krova, V, 6SUMNJIVA STVAR - RES CALUMPNIOSA, ne smije se unositi na brod,

VII, 54

665

SVADBA - NUPCIE, VII, 47SVA–A, SPOR - BRIGA, I, 24SVIJE∆A - CANDELA, u crkvi, I, 2; voπtanica, VIII, 77SVIJE∆A - FOCUS, ribariti noÊu pod svijeÊom, I, 18, 26SVINJA - PORCUS, I, 6, 26SVJETLO - LUMEN, kretati se noÊu Gradom bez svjetla, II, 10; VI, 20SVOD NA KU∆I (TRIJEM) - ARCHUS, V, 10; popravak ili ruπenje starog

svoda, V, 17; izgradnja svoda nad ulicom, V, 41; zabranaizgradnje svoda nad novim ulicama, VIII, 57 (dubrovaËka rijeË uXV. st. za ovaj pojam je klobuËina)

©

©IBANJE - FUSTIGATIO, laænog svjedoka, III, 28; napadaËa, VI, 3;kradljivca, VI, 4; drumskog razbojnika, VI, 5; lupeæa uvinogradu, VI, 10; onoga πto bez dopuπtenja prodaje sol, VI, 17;onoga tko baca u luci otuËenu æbuku, VI, 23; roba i robinje akoudare slobodnjaka, VI, 42; πibanje (verberacio) koje vrπe skrbniciSvete Marije, I, 24, v. batinanje

©IRUNI - SURONES, SCIRONES, vrsta plave ribe, I, 10, 18, 26, 30©KOPAC - CASTRATUS, uπkopljeni ovan, I, 6, 26©KRINJA - SCRINIUM, majËina πkrinja, IV, 57, 64©KRINJICA - CAPSELLA, opÊinskih rizniËara u kojoj se moraju dræati

kljuËevi za sol, VIII, 47©TAVILO - CONCIA, πtavilo za izradbu koæe, VI, 55, 56©TIT - SCUTUM, moraju imati svi mornari, VIII, 78, 79

T

TAJNA - CREDENCIA, koju povjeri knez svom zamjeniku, II, 2; sudcu,II, 4; svom pomoÊniku, VII, 1; sucima Malog (niæeg) suda, VII, 2

TAJNO MJESTO - SECRETUS LOCUS, u gradu, III, 48TEGOTNA ODREDBA - HONEROSUM STATUTUM, VIII, 52. 75TEMELJ - FUNDAMENTUM, pod zemljom, V, 18TERASA - AMBLITUS, na koju vode stube, V, 1 langobardska terasa, V,

2TERET, TOVAR - CARICUM, broda, I, 17; VI, 37; VII, 12, 52, 57TIJEK - CURSUS, vode za mlinove, V, 45; gusariti s Omiπanima, VI, 58TJEDAN - EBDOMADA, II, 19TKANINA - PANNUS, u mirazu, IV, 11; VII, 38, v. platno

666

TLAKA - ANGARIA, radovi koji se besplatno obavljaju za OpÊinu, VI, 45TOLJAGA ÆELJEZNA - MACIA DE FERRO, VI, 3TOVAR - SALMA, πto ga nosi konj ili magarac, I, 23TRGOVA»KA RADNJA - STACIO, III, 8; IV, 79; V, 21; dana u zakup, za

mjesec ili godinu dana, V, 32; zapeËaÊena trgovaËka radnja, VI,32

TRGOVA»KI UGOVOR - CONTRACTUM MERCATI, VI, 17TRGOVINA, TRGOVCI, TRGOVA»KA ROBA - MERCACIO,

MERCATORES, MERX, zabranjeno je trgovati kneæevuzamjeniku, II, 6; trgovaËka roba, III, 8; VIII, 2, 76, 77, 79, 83;trgovci, II, 27, 28; III, 16; VI, 65; VII, 8, 12, 27, 31, 32, 35, 37;trgovaËki ugovor, VI, 17; trgovina s Omiπanima, VI, 59-61;jamËevina, kapara, VIII, 17; trgovina na vjeru (veresija), VIII, 22;bez roka, VIII, 40; o trgovaËkoj robi, VIII, 83; trgovaËka roba nabrodu, VII, 6 i sljed

TRO©AK - EXPENDIUM, IV, 36; VII, 17TRO©AK ZA OP∆INSKE RADOVE - EXPENSA IN LABORERIIS PRO

COMMUNI, II, 25TRPEZA, ZALIHA NAMIRNICA - MENSA, kneæeva, I, 29; laneni

stolnjaci, IV, 11; brodska trpeza, II, 18; VII, 30, 31TUÆBA - ACCUSA, LAMENTACIO, tuæiti, III, 11, 38; VI, 11, 30, 33,

42, 43; VII, 8; VIII, 35, 36, 87

U

UBOJSTVO - HOMICIDIUM, VI, 1, 3, 29, 44, 54; VIII, 58, 59UBORAK - COPELLUS, æitna mjera, I, 17, 19UDAJA - MARITACIO, sirotica, VIII, 96UDARAC - CULPUS, VI, 3UDRUGA - SOCIETAS, brodara, I, 17; II, 18; VI, 65; VII, 20, 21, 29-32;

braÊe ili sinova, IV, 52, 53, 57; otoËna zajednica plaÊa πtete akose ne moæe otkriti lupeæ, II, 23; DubrovËana sa strancem naplovidbi, VI, 66; brodska udruga, II, 30; zapovjednik sa svojomudrugom, VII, 2; udruga za kretninu, VIII, 39

ULICE - VIAE, V, 41UPRAVA - REGIMEN, knez priseæe upravi OpÊine dubrovaËke, VIII, 25;

knez Êe prisegnuti na dobro upravljanje, I, 1; uvoenje kneza uupravu Dubrovnikom, I, 1; za vrijeme odsutnosti kneza umjestonjega upravlja OpÊinom kneæev zamjenik, II, 2; knez, dok je uupravi grada Dubrovnika, II, 3; od vremena kad knez poËinje

667

upravu, II, 13, 15; skrbnik Sv. Marije na kraju svoje uprave, I, 24;neka DubrovËanin ne traæi upravu kod stranih gospodara, VIII,99

UPRAVLJANJE - GUBERNATIO, ili Ëuvanje, VIII, 93UPUTE - COMMISSIONES, dane poslanicima i ostalima, VIII, 48;

kneæeva uputa, VIII, 59URED ZA MJERE - JUSTICIARIA, VIII, 77UREDBA - ORDINAMENTUM, za brodove, II, 9; VI, 3C; VII, 62; VIII,

20; uredba dana kapetanu broda, II, 26URES - ORNAMENTUM, za glavu, uπi i ruke u mirazu, IV, 2USKLA–IVANJE MJERA - SAGOMARE PONDERA, VIII, 77UTVRDA - FORTALICIA, v. DubrovnikUZAJMITI, DATI U ZAJAM - ACOMODARE, nekome zlatninu,

srebrninu itd., IV, 1UZIMATI MITO - SERVICIUM TOLLERE, u formulama prisege, II, 2,

23, 32

V

VAGE - BALANCIAE, STATERAE, PONDERA, I, 25; VII, 39, 40; VIII, 77VAPNO - CALCINA, za peËaÊenje grobova, I, 27; mjera, II, 11 VATRA - IGNIS, poæar, VIII, 35, 60; ribariti noÊu pod svijeÊom, I, 10VE»ERA - CENA, zapovjednika broda s mornarima, I, 22VIJE∆ATI - ARENGARE, VI, 61, 65, 68VIJENAC - CORONA, CORNA, CORNUA, nevjeste, IV, 4; VIII, 29;

mladenka ga ne smije nositi s roguljicama kad ide muæu, VIII, 57VINO - VINUM, knez ga moæe uvesti odakle ga je volja, VIII, 80; bijelo

vino, I, 2; dar za vino, I, 26, 27; prodaja vina u krËmama, III, 39,40; mjerenje vina, VIII, 76; vino u predgrau, VI, 27, 38; kaznaza vino, II, 18, 29; VI, 36, 37, 38; VIII 54; zabranjeno je dovozitivino izvana, VI, 35, 65; VIII, 80; vino s otoka, VI, 41; vino izStona ili Peljeπca, VI, 65

VINOGRAD - VINEA, drva iz vinograda, I, 12; Ëupanje starog vinograda,I, 12; vinogradi na otocima, II, 33; VI, 62; VIII, 23; posjedvinograda, III, 12, 46, IV, 79; V, 23-25 (mea), 26 (stabla), 27, 29,30, 33, 36; VI, 10, 20, 32, 47; VIII, 4, 35, 43, 49; πtete uvinogradima, VIII, 23, 24

VITLO - CORHINA, brodsko kolo za namatanje konopa, VII, 3VJERODOSTOJNOST - CREDENCIA, III, 39, 40; VI, 66, 67; VII, 26, 45,

52, 63; VIII, 44, 45, 55, 88

668

VLAST O»EVA - POTESTAS PATRIS, III, 8VODA - AQUA, sveta voda, I, 1, 2; zabrana da se s kuÊne terase razlijeva

voda po ulici, V, 5; kako se prihvaÊa voda zemljiπta ili vinogradakoja teÊe poviπe, V, 33; voda mlinova, V, 45; poslije berbedoprema vode, VII, 62

VODOTOK - AQUEDUCTUS, tijek mlinske vode, V, 45VOSAK - CERA, I, 2; VII, 39, 41 (izvoz u Mletke i Marku); VIII, 77; koji

se kao svijeÊa blagosivlja u sluæbi Boæjoj, I, 2; na veËerizapovjednika broda, I, 22

VRATA KU∆NA - PORTA DOMUS, V, 1, 4, 31VRAÆDA - VRASDA, stari obiËaj plaÊanja novcem za ranjavanje ili

ubojstvo, VIII, 58VRT - ORTUS, HORTUS, sucima je zabranjeno piti po vrtovima, II, 4; vrt

u oËevini, IV, 79VUNA - LANA, VII, 39 (odvezena u Mletke), 41; VIII, 76

Z

ZABRANJENA STVAR - RES VETATA, ne unosi se u brod, VII, 54ZADUÆNICA - CARTA DEBITI, VIII, 69, 71, 94, 95 ZAJAM - IMPRESTITUM, AVEDATICUM, od novca Sv. Marije, I, 30; II,

13; V, 22ZAJEDNICA - COMPANIA, COMUNITAS, UNIVERSITAS, urotnika, II,

1, 3; VI, 2; zajednica moreplovaca, I, 26; zajednica (obiteljskazadruga) braÊe, IV, 52; opÊine dubrovaËke, VIII, 59

ZAKON - LEX, svaki zakon Boæji i ljudski, VIII, 59; zakonski, zakonitiljudi, VIII, 78; zakonski, zakoniti skrbnici, VIII, 96; sporiti sezakonito s nekim, I, 20, 21

ZAKUP BRODA - NAULUM, plaÊanje zakupa za brod, II, 24; VI, 17; VII,9, 29, 37, 40; VIII, 50; zakup konja, II, 24; najmiti brod, VII, 1 isljed.

ZAKUPNINA - CASATICUM, dati kuÊu ili vinograd u zakup, V, 31, 32ZALIHA HRANE - MENSA, za kneza, I, 29; na brodu, II, 18; VII, 30, 31ZALOG - PIGNUS, II, 16, 17; III, 51; IV, 1, 2; VI, 42; VII, 32ZANATI - ARTES, I, 10; II, 22ZAPE»ATITI - BULLARE, 1) grob vapnom, I, 27; 2) baædariti (peËatiti)

peËatom sv. Vlaha dræavne mjere, VIII, 77; 3) zloËinci se æigoπu:krivi svjedoci, III, 28; razbojnici, VI, 3; pljaËkaπi, VI, 4; drumskirazbojnici, VI, 5

ZAPOVIJED - PRECEPTUM, VIII, 38

669

ZAPREKA PO BOÆJOJ VOLJI - IMPEDIMENTUM DEI, doÊi na stanak,III, 49, 51

ZARADA - AQUISICIO, II, 26ZASTAVA SV. VLAHA - VEXILLUM S. BLASII, I, 1ZATVOR, TAMNICA - CARCER, vlasnik osloboenika meÊe u zatvor,

VIII, 30, 31ZE»JI KOÆUH - LEPORINUS PELLICIO, u mirazu, IV, 3; VII, 39ZEMLJA - TERRA, obraivanje, IV, 35, 36; zemlja za sijanje, IV, 79;

sporovi oko zemlje, VIII, 4; prodaja zemlje, VIII, 31, 49ZEMLJI©TE - TERRENUM, gospodar zemljiπta, III, 51; u oËevini, IV, 79ZID DRVENI - ASSIDUS, V, 15ZLATO, ZLATNINA - AURUM, IV, 1, 2, 3, 57; VIII, 77ZLODJELO - MALEFICIUM, II, 26; III, 2, 33, 38, 43, 51; VI, 3, 7, 34; VIII,

36, 87ZLOPORABA - ABUSIO, maπkaranja, VIII, 97ZNAK - SIGNUM, znak na svakoj trgovaËkoj robi na brodu brodski pisar

ucrtava u svoju knjigu, VII, 67ZVONCE - TINTINABOLUM, VI, 34 v. zvonoZVONO - CAMPANA, znakom zvona sazvati vijeÊe ili puËki zbor, I, 3;

II, 4, 6, 7, 8, 9; VIII, 28; treÊi znak zvona uveËer, II, 10; VI, 20,26, v. Dubrovnik, crkve

Æ

ÆDRIJEB - TESSERA, ædrijebom pobijediti III, 51ÆELJEZO - FERRUM, VII, 38ÆENIDBA SINA - UXORARE FILIUM, IV, 12, 13, 14 i sljed. ÆITARICE - SEGETES, mljeti u mlinu, I, 8 ÆITNICA - FUNDICUM, opÊinski sluæbenici æitnice, VIII, 53, v.

DubrovnikÆITO, P©ENICA - BLADA, GRANUM, FRUMENTUM, I, 8, 17, 22, 31,

33; VII, 49; VIII, 52; sluæba, II, 19; obraena zemlja za sjetvu, V,28; zabrana sijanja u vinogradima, V, 30; prodaja æita, VI, 31

ÆIVOTINJA - ANIMAL, πtete poËinjene na njivama i u vinogradima, VIII,23, 24

ÆLIJEB - GOTALE, izmeu kuÊa u gradu, VIII, 57

671

PREGLED NOVACA I MJERA

πto se spominju u Statutu

NOVCI

DUKAT - DUCATUS (1 duk. = 40 groπa)PERPER - PERPERUS, YPERPERUS (1 perp. = 12 groπa)GRO©, DENAR - GROSSUS, DENARIUS (1 groπ = 30 folara)KARUBA - CAROBA (1 karuba = 24 folara) SOLAD - SOLIDUS (1 sol. = 5 folara) MILIJARENS - MILLIARENSIS (1 mil. = 3 folara) FOLAR - FOLLARUS (1 folar = 1/30 groπa)STAMEN - STAMENUS vrsta novca iz DraËa (1 stam. = 1/120 perp.)TARINUS AURI (zlatna moneta sicilskog kraljevstva, neotkrivenevrijednosti)

MJERE ZA TEÆINU

BREME, NARAMAK - FAXIUS (oko 50 kg)LIBRA - LIBBRA (1 lib. = 328 g)MILIJAR - MILLIARIUM (1 mil. = 1000 libra)TOVARNO BREME - SALMA (oko 120 kg)KONJSKO BREME - SARCINA (178 kg)

MJERE ZA TEKU»INE

VJEDRO - QUINQUUM, QUINGUM (veliko 22 litre, malo 19,25 litre)POLOVICA VJEDRA - MEDIUM QUINQUUM (cca 10,5 litara)KVARTA - QUARTA (oko 5 litara)POLOVICA _ETVRTINE - DIMIDIA QUARTA (cca 2,5 litre)KUTAO - TERCERUM VINI (24. pars quinqui = cca 0,80 lit.)

672

MJERE ZA SIPKE TVARI

SPUD - MODIUM (1 spud = 42,27 kg)UBORAK - COPELLUS (1 ub. = 10,57 kg)

MJERE ZA DUÆINU I VISINU

LAKAT - CUBITUM, BRAÇA (0,55 m)

MJERE ZA ZEMLJI©TA I GRA–EVINE

SEÆANJ - PASSUS (2,048 m)

STOPA - PES (0,34 m)PEDALJ - PALMUS (0,256 m)MJERNA MOTKA - PERTICA (nepoznate duæine)KONOPAC - TUNGA (nepoznate duæine)

673

OBJA©NJENJE MANJE POZNATIH RIJE»I

APTAGI - sudska pristojba

ARSENAL - oruæarnica

BARKUZIJ - (poveÊi) brod

CENTENAR - sto jedinica razliËitih mjera

EVIKCIJA - pravni instrument kojim vlasnik oduzima stvar od osobe πto ju je kupila od prodavatelja koji nije imao pravo slasniπtva

FUSTANJ - pamuËna tkanina

GAJF - prostorija πto strπi nad ulicu (podrijetlo neutvreno: u furlanskompostoji kajufa - dæep, a u arapskom gaib - nevidljiv)

GRIP - vrsta ribarske mreæe

INDIKCIJA - razdoblje od 15 godina

JARBOLARINA - luËka pristojba koju je brod plaÊao prema broju jarbola

JUSTICIJAR - sluæbenik odgovoran za utvrivanje i nadziranje mjera

KALAFAT - majstor koji osigurava vodonepropustnost broda

KAPITULAR - knjiga pravnih propisa, podijeljena na glave

KATABLAT - koæa grimizne boje

KOLEGANCIJA - trgovaËko druπtvo s podjelom dobiti izmeu ulagaËakapitala i onih koji trguju

KOMORNIK - sluæbenik opÊinskih prihoda

KONDURA - vrsta broda, Ëesta u Hrvata

674

KORDOVAN - koæa obraena ‘na kordobski naËin’

KREDENCIJA - duæniËki odnos

LODEN - grubo sukno

LONDAR - ribarska barka

MATAREL - vrsta tkanine

MILIJAR - tisuÊu jedinica razliËitih mjera

MOGORI© - daÊa za vinograde koje su DubrovËani posjedovali nasusjednim, slavenskim zemljama

MOSTAROL - vrsta tkanine koja se proizvodila u Montreuilu

MRGIN - granica, mea izmeu posjeda

NOKJER - zapovjednik broda

OLIVER - vrsta tkanine, purpur

PARASPODIJA - roba koju su na brod unosili mornari

PATRUN - (su)vlasnik broda ili robe na brodu

PITANTAR - Ëuvar oruæarnice

POKLISAR - poslanik

ROGANCIJA - roba povjerena onima koji su na brodu, u svrhu prodaje

ROMANAT - bizantski zlatni novac

SAJA - svilena tkanina

SANGVINIT - vrsta tkanine

SEKSTERIJ - jedan od πest dijelova grada (Ëetvrt)

675

SKJAVINA - pokrivalo od grubog sukna

STAMFORT - vrsta tkanine

STANAK - sastanak na kojem su DubrovËani rjeπavali sporove sa Ëlanovima okolnih zajednica

STRINA - davanje koje su trgovci davali zapovjedniku ratnog broda ili brodovlja

SULAR - terasa izloæena suncu

TLA»NIK - kmet u povremenoj obvezi rada bez naknade, kuluËar

TRLI© - vrsta debelog platna

VRAÆDA - otkup za ubojstvo ili teπko ranjavanje

ZALON - tkanina koja se proizvodila u Châlons-sur Marne, Ëelun

ZDUR - opÊinski glasnik I sudski posluæitelj (*bissidor, *egzidur, F. DeDiversis spominje bsduros, sic!)

677

The Statute of Dubrovnik

The Statute of Dubrovnik was enacted in 1272, while the oldestmanuscript preserved, housed today at the State Archives of Dubrovnik,was copied around 1349. The present bilingual edition contains the Latinoriginal, based on the 1904 standard edition by C. JireËek and B. BogiπiÊ,and a new Croatian translation, accompanied by an introductory study.

The earliest preserved Ragusan legal provisions date from 1190. Anumber of particular laws (bannum, preceptum) introduced before theStatute have been preserved in the form of separate documents, whereassome (e.g. provisions concerning penal law from the 1230s) may betraced in the text of the Statute, into which they had been incorporated.

The compilation of the Statute of Dubrovnik in 1272 was guided bypractical as well as political reasons, and responded to the need of theRagusan commune to organize and consolidate its legal system. At thetime Dubrovnik was under Venetian domination, as mirrored in theStatute provisions regulating government organization but also in certainelements analogous to the Venetian law. In addition, influence of theEuropean common law (ius commune), founded on Roman and canonlaw, may also be recognized.

The Statute contains eight books of different length. The first book ofthe Statute defines the privileges and responsibilities of the Rector andhis deputy, the benefices of the Bishop and the Cathedral, etc. Thesecond book contains the formulae of the solemn inauguration oathstaken by the Rector, judges, council members, and other public officials.The third book deals with civil procedure and jurisdiction of the courts.The fourth book details family law, as well as provisions governinginheritance. The fifth book deals with the regulation of certain rightsrelated to land ownership. Criminal law and a number of miscellaneousprovisions are included in the sixth book. The seventh book deals withmaritime law. Appendices to the Statute constitute the eighth book,although some have been incorporated into other books as well.

The Statute fails to give equal consideration to all branches of law,and some important legal matters have even been omitted. Thisphenomenon is common to medieval communities, since their legalsystem consisted of a variety of elements. Apart from the written lawsand their collections, customary law was applied in certain legaldomains, with specific professions, or within the local communities.Moreover, individuals were given considerable freedom to regulatemutual relations according to their own will, while state institutions

678

decided on matters which had not been regulated by law according totheir own free judgment and opportunity. Ragusan legal documents, avoluminous collection dating as early as the second half of the thirteenthcentury, provide a valuable insight into this complex legal reality.Additionally, one may confirm that the institutions of the European iuscommune were adopted to the Ragusan legal practice, although theStatute of Dubrovnik makes no reference to it among the legal sources;similar to Venice, the reason for not spelling it out explicitly may lie inthe myth of autochthonous law, which remained a lasting feature of theRagusan political ideology.

In the period 1272-1408, the Ragusan statute was to witness anumber of minor alterations, i.e. some chapters were left out, modifiedor supplemented. With the termination of Venetian domination in 1358,the Statute was thoroughly revised in that it was purged of all provisionsrelated to the Venetian rule, giving way to a new version of the text(commonly referred to as “version C”). During the fourteenth century agrowing number of laws were registered in the code book Liber omniumreformationum (followed by Liber viridis and Liber croceus), the final draft ofthe Statute being hammered out in 1408.

The Statute of Dubrovnik remained in force until the fall of theRepublic in 1808. Archival sources offer evidence of the continuousefforts being made to adapt its contents to the social changes. Not onlyhad certain provisions been interpreted flexibly, but entire parts of thelegal system (e.g. the penal system) had been transformed sub rosa. Thesixteenth century saw several attempts at reforming the legal system, allof which proved in vain as they were confronted by a wall of theconservative circles of the Ragusan patriciate to whom the Statute waspart of the tradition not to be interfered with.

The Statute represented one of the prominent political symbols of theRagusan state and the ruling patriciate, to which every patrician on theMajor Council, in line with other officials taking up their office, had toswear. A considerable number of patrician families are known to haveowned a private copy of the Statute, to be handed down as the epitomeof noble identity. Deep-seated conservativism that dominated diverseareas of the Ragusan life influenced the future of the Statute as well. Inthe centuries to come, the significance of the Statute for the legal practicewas diminished in favour of its political symbolism. The Statute wasprimarily perceived as a token of Ragusan political identity and its longlegal tradition.

(text by Nella Lonza, translated by Vesna BaÊe)

680

Pokrovitelji:

Ministarstvo kulture, DubrovaËko-neretvanska æupanija,

Grad Dubrovnik