1

STANOVIŠTA NAUČNIKA O

POSTOJANJU BOGA

2

STANOVIŠTA NAUČNIKA O POSTOJANJU BOGA

VIEWS OF SCIENTISTS ON THE EXISTENCE OF GOD

Prof. hafiz Saleh Muhammad Allahdin

Prevodilac/Translator: Dino Šabović

Provjera teksta/Text review: Emina Hadžibulić

Sadašnje bosansko izdanje: Mart 2015.

Ovu knjigu možete dobiti na slijedećoj adresi / Available from the

following address:

Mesdžid Baitul-Islam

Ahmadija muslimanski džemat

Tuzlanska 1b, 71000 Sarajevo, BiH

www.ahmadija.ba

e-mail:info@ahmadija.ba

3

STANOVIŠTA NAUČNIKA O POSTOJANJU BOGA

Prof. hafiz Saleh Muhammad Allahdin

Prvo izdanje: mart 1991.

Štampa:

KHANNA PRINTERS

Phagwara Gate Jalandhar

Ph. 55540.

Izdavač: NAZIR NAŠHRO-IŠHAT

SADR ANDŽUMAN, AHMADIJA

Kadian – 143516. Pendžab, Indija.

4

5

PREDGOVOR

Najveći cilj našeg života jeste da spoznamo Stvoritelja i da Ga obožavamo. Izučavanje nauke pomaže u tom pravcu kako to i ovaj esej pokazuje.

Ovaj članak je prvo objavljen u Review of Religions (časopis), London, tom 85, br. 11, str. 3–20, novembar, 1990. Isti je reproduciran u ovoj brošuri za veće mase ljudi. Neka Svemogući Allah blagoslovi ovo izdanje.

SYED TANWIR AHMAD

Nazir Nashro-Ishaat

Sadr Anjuman, Ahmadiyya

Qadian – 143516.

6

DODACI

Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha i svjedočim da je Muhammed s.a.v.s. Njegov rob i poslanik.

Također tražim utočište kod Allaha od prokletog šejtana. U ime Allaha, Milostivog, Darovaoca bez traženja, Samilosnog! Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova, Milostivom, Darovaocu bez traženja, Samilosnom, Vladaru Sudnjeg dana. Mi jedinoTebe obožavamo i jedino od Tebe pomoć tražimo. Uputi nas na Pravi put, na put onih kojima si dao blagodati, na koje se nije srdžba izlila, i koji nisu zalutali.

7

PRIZNANJA

Sva hvala Svemogućem Allahu. Tražimo Njegove najoda-branije blagoslove za Njegovog plemenitog Poslanika.

Ovaj članak je usavršena verzija govora održanog na godišnjoj religijskoj konferenciji Ahmadija muslimanskog džemata u Kadianu, Indija , 18. decembra 1988. i izdanog na urdu jeziku u novinama Bedr Wekly, Kadian, rane 1990. godine.

Duboko sam zahvalan svome voljenom učitelju hazreti Mirzi Tahir Ahmadu, Halifatul Mesihu IV – tadašnjem poglavaru Ahmadija muslimanskog džemata, za njegove vrijedne molitve, ohrabrivanje i zahvale. Neka mu Svemogući Allah omogući što veći uspjeh u njegovim plemenitim nastojanjima. Također sam zahvalan hazreti Mirzi Wasim Ahmadu, Naziru Ala i Naziru Dawato Tabligh, i gospodinu Syedu Tanwiru Ahmadu, Naziru Ishaatu Qadian, za njihove vrijedne molitve i pomoć pri izdavanju. Zahvaljujem, također, gospodinu Syedu Fazalu Ahmadu Patna i dr. R. S. Arori, Banglor, što su mi privukli pažnju na knjigu Dokaz, koja je istančano citirana u ovom tekstu.

Nek Svemilosni Allah podrži ovaj ponizni trud.

Secunderabad, 10. august, 1990.

SALEH MUHAMMAD ALLAHDIN

8

9

STANOVIŠTA NAUČNIKA O POSTOJANJU BOGA

(profesor Saleh Muhammad Allahdin)

UVOD

Tema o postojanju Svemogućeg Boga od temeljne je važnosti. Centralna tačka svake religije jeste Svemogući Bog. Ova tema može podstaknuti interreligijske ciljeve i može spojiti pripadnike različitih religija s jednostavnim ciljem borbe protiv ateizma i promocije vjere u Svemogućeg Boga, što i jest cilj našeg života. Časni Kur'an kaže:

Ti reci: "O sljedbenici Knjige! Dođite oko riječi jednake između nas i vas – da ne obožavamo nikog osim Allaha, i da ne pripisujemo druga Njemu, i da neki od nas ne uzimaju nekog drugog za gospodare mimo Allaha…" (3:65)

Razlozi za zločine i nemire u svijetu mogu se naći u odsustvu vjere u Boga u srcima ljudi. Ova tema je, također, usko vezana sa uspostavom mira u svijetu. Zaista, kao što Časni Kur'an kaže: "On je Allah, nema boga osim Njega, Vladara, Časnog, Darovaoca mira, Darovaoca sigurnosti, Zaštitnika, savršeno Nadmoćnog, Ispravljača neispravnog, Uzvišenog. Čist je Allah i iznad onog što (Mu) oni pridružuju." (59:24)

Slavna misija našeg vođe i učitelja, poslanika Muhammeda, s.a.v.s., bila je da ljude poziva Bogu. Obraćajući se njemu, Časni Kur'an kaže: Ti reci: "Ovo je moj put; ja pozivam k Allahu. Ja i moji sljedbenici imamo dar rasuđivanja. A uzvišen je Allah; ja nisam od onih koji pridružuju bogove Njemu." (12:109)

Poslanik, s.a.v.s. je izjavljivao da će važni zadatak Obećanog Mesije, koji će se pojaviti u kasnijoj dobi, biti oživljavanje vjere u svijetu. Zabilježeno je kako je Poslanik, s.a.v.s. rekao da čak, i ako bi vjera sasvim iščezla sa svijeta i otišla do sazviježđa Plejade, Obećani Mesija bi je zasigurno vratio (Buhari i Muslim, Hadikatus Salehin od Malika Saifur Rahmana, str. 441). Mi vjerujemo da je osnivač Ahmadija zajednice, hazreti Mirza Ghulam Ahmad a.s., taj Obećani

10

Mesija kroz koga će se regeneracija duhovnosti u svijetu u zadnjem vremenu dogoditi. Zato tema postojanja Boga i jeste tako draga Ahmadija muslimanskoj zajednici. Ovo je lijepo izraženo riječima hazreti Mirze Baširuddina Mahmuda Ahmada – Halifatul Mesiha (drugog nasljednika Obećanog Mesije a.s.): ''Dan i noć, to je sve što ja kažem da ovaj univerzum ima Boga.''

Časni Kur'an predstavlja univerzum kao dokaz za postojanje Boga.

Časni Kur'an kaže:

‘Zaista, u stvaranju nebesa i Zemlje i usmjeni noći i dana znakovi su za ljude od razuma.' (3:191)

‘A među Njegovim znakovima je i stvaranje nebesa i Zemlje, i različitost jezika vaših i boja vaših. U tome su sigurno mnogi znakovi za one koji imaju znanje.' (30:23)

Njihovi poslanici su govorili: "Zar vi sumnjate u Allaha, koji je stvaralac nebesa i Zemlje?'' (14:11)

Ovi ajeti Časnog Kur'ana jasno ukazuju na to da nauka o stvaranju nebesa i Zemlje vodi Svemogućem Bogu. Tražeći Božiju pomoć sada predstavljam neke poglede naučnika i nauke o ovoj temi.

RELIGIJA I NAUKA

Posebno je vrijedno spomenuti da su poslije pojave našeg Poslanika s.a.v.s., muslimani razvili nauku do velikog stepena i oni su bili ljudi koji su vjerovali u Svemogućeg Boga i koji su kroz nauku dosegli dublje znanje o Bogu. Na primjer, poznati arapski astronom Abdullah Muhammed ibn Džabir al-Battani koji je proveo četrdeset godina svog života posmatrajući i proučavajući nebeska tijela, kaže:

11

"Nauka o zvijezdama... teži da prepozna Božiju jedinstve-nost i najveću božansku mudrost." (Historija astronomije, izdata u New Yorku, 1961.).

Kasnije, u sedamnaestom stoljeću kršćanske ere, kad su naučnici forsirali stajalište da zemlja nije centar svemira, evropsko svećenstvo se opiralo toj ideji i sticao se generalni utisak da postoji paradoks i oprečnost između religije i nauke. Ipak, u sadašnjem vremenu, nalazimo da mnogi naučnici religiju i nauku ne smatraju kontradiktornom. Mnogi od njih vjeruju u Boga. Knjiga pod nazivom 'Dokaz' izdata je u SAD-u 1959. godine. Ona se sastoji od tekstova četrdeset slavnih naučnika različitih naučnih polja koji iznose svoje mišljenje o postojanju Boga. Puni naziv ove knjige je 'The Evidence of God in an expanding Universe'. Ova je knjiga također štampana u Indiji 1968. godine.

Gospodin Džon Monsma, urednik knjige, piše u uvodu, kako slijedi:

'Osnovni postulat ove knjige, njena tačka diobe, jeste da nauka može posmatrajući činjenice prirode, i intelektualnim dokazima ustanoviti da nadljudska Sila postoji. Knjiga ne može identificirati Silu da bi je opisala, osim u vrlo generalizirajućim terminima. Za identifikaciju i detaljni opis, neophodno je posebno Otkrivenje (Biblija). Ipak, krećući se od osnovnog postulata, osjećam da su naši naučnici učinkovito pogodili u srce ateizma.'

Dopustite da se nadovežem na ovu knjigu. Naš voljeni učitelj, Poslanik s.a.v.s., naučio nas je slijedećim principima:

"Riječ mudrosti je izgubljena stvar jednog vjernika. On ima pravo na nju gdje god da je nađe." (Tirmizi)

12

Stoga, to znači da treba da uzmemo riječ mudrosti gdje god je našli.

Max Planck, svjetski poznati naučnik dvadesetog stoljeća, koji je obavio fundamentalni rad u razumijevanju atoma i kojem je dodijeljena Nobelova nagrada za fiziku 1920., smatrao je religiju i nauku nijemim pomagačima koji nas vode Svemogućem Bogu. On kaže:

"Religija i prirodne nauke vode zajedničku, neprestanu i neopuštajuću bitku protiv sujevjerja, skepticizma i dogma-tizma, a najjače oružije u toj bici je oduvijek bio i uvijek će biti: Put ka Bogu." (Dokaz, str. 247)

Dr. Džordž Earl Davis, fizičar na Univerzitetu u Minesoti u SAD-u, piše:

"Neporecivo je da postoji ateizam u naučnim krugovima. Ipak, moderno vjerovanje da je ateizam više prisutan među naučnicima nego među nenaučnim krugovima nikada nije dokazano, i ustvari jeste kontradikcija izjavama iz prve ruke datim od strane samih naučnika." (Dokaz, str. 70)

Dr. H. T. Stetson koji je bio direktor Perkins Observatorija u Ohaju u SAD-u, napisao je:

"Nimalo nije beznačajno da su mnogi od značajnih ljudi nauke bili posvećeni pripadnici religije. Među takvim mogu biti spomenuti Galileo, Njutn, Faradej, Kelvin i Paster". (Čovjek i zvijezde – H. T. Stetson, str. 214. 1930).

U svojoj zadivljujućoj knjizi Hamara Khuda (Naš Bog), hazreti Mirza Bašir Ahmad, r.a., dao je svoje viđenje kako slijedi:

"Sa zahvalom vjeri u Svemoguće Biće, nalazimo da su mnogi naučnici vjerovali u Boga. Ustvari, samo njih nekoliko poriče

13

postojanje Boga, a mnogo je više onih koji ne poriču. I ja sam, također, utvrdio da mnogi naučnici vjeruju u Boga.''

Dr. Ravada Satyanarayana – profesor fizike i bivši zamjenik dekana Osmania univerziteta, pod kojim sam ja započeo istraživanje, a i profesor Nelson Limber, pod čijim nadzorom sam vodio doktorsku disertaciju, doslovce su vjerovali u Boga.

PROBLEM ORIGINALNOSTI SVEMIRA

Možemo razmišljati o tri mogućnosti nastanka svemira:

(a) svemir je postojao od vječnosti

(b) svemir je nastao slučajno ni iz čega

(c) svemir je stvorilo Mudro Svevišnje Biće koje zovemo Bog

Sad ćemo dati dokaze koji pokazuju da nauka ne podržava prva dva stanovišta, ali podržava treće.

SVEMIR NIJE POSTOJAO VJEČNO

U sadašnjem dvadesetom vijeku astronomija se do te mjere razvila da je utvrđena tačna starost svemira. Bez sumnje, u svijetu novih posmatranja, izračunata starost može biti provjerena da bi se održala vjerodostojnost. Ipak, određivanje starosti svemira na bazi posmatranja i prirodnih zakona, jeste jedan od najvećih dostignuća dvadesetog vijeka i blistavi primjer ispunjenja Kur'anskog predskazanja: ''... i kad koža neba bude zguljena.'' (81:12)

14

Bilo je nemoguće odrediti starost svemira u prijašnjim vjekovima. Štaviše, do devetnaestog vijeka astronomi nisu znali ni šta je galaksija.

Prema našem postojećem znanju starost svemira iznosi oko petnaest milijardi godina. Očigledno je da, ako se može saznati starost nekog objekta, to znači da taj objekat nije postojao vječno. Dakle, naš svemir nije vječno postojao. Naša procjena starosti svemira bazira se na posmatranju. Naučili smo da se naš svemir sastoji od bezbroj galaksija, a svaka galaksija od milijardi zvijezda kao što je naše sunce. Profesor Edwin Hubble 1929. godine napravio je izvanredno otkriće iz studije spektri galaksija, i to brzinom proporcionalnom njihovoj udaljenosti jedne od druge. Dakle, unazad gledano, galaksije su bile vrlo blizu jedna drugoj. Prema generalnom mišljenju, sva materija koja pokreće galaksije, nalazila se u svemiru prije nekih petnaest milijardi godina. Bilo je izrazito vruće i vlažno. Tad je uslijedio Veliki prasak i došlo je do razlijevanja materija u mnogo dijelova koji su se udaljili jedni od drugih. Od tih dijelova su formirane zvijezde i galaksije. Penzias i Wilson su 1965. godine otkrili radio radijaciju koja odgovara radijaciji crnog tijela na temperaturi od tri stepena Kelvina, što podržava ovo stajalište.

Američki naučnik, dr. Harry L. Šipmen sa Univerziteta Delaware, zaključuje svoju knjigu o crnim rupama, kvazarima i svemiru sljedećim riječima:

"Teorija Velikog praska ostavlja jedno neodgovoreno pitanje. Ko je stvorio materiju koja je eksplodirala u Velikom prasku? Na to pitanje astronomi nemaju odgovor. Možda mi jesmo u stanju da vratimo pogled nazad u prošlost do najranijih momenata evolucije svemira, ali naša vizija tu prestaje. Ova knjiga završava tim što pitanje stvaranja

15

prepušta filozofima i teolozima." (Crne rupe, kvazari i svemir, Harry L. Šipmen, Boston, SAD, 1976, str. 288).

Časni Kur'an je dao ovaj moćni dokaz za postojanje Svemogućeg Boga:

"… i da će na kraju Gospodaru tvom biti povratak." (53:43)

Časni Kur'an veoma učinkovito privlači pažnju ka postojanju Boga, govoreći o stvaranju kako slijedi: "Zar nisu vidjeli oni koji ne vjeruju da su nebo i Zemlja bili čvrsto zatvoreni,onda smo ih Mi cijepajući razbili. I Mi smo od vode stvorili svaku živu stvar. Zar oni onda neće vjerovati? (21:31)

(Za objašnjenje ovog ajeta pogledajte knjigu 'Kur'an, Biblija i nauka' od gospodina Mauricija Bucaillea, Crescend izdavačka kuća 1980., str. 159.)

Također, i pomoću jednog važnog principa fizike, naime, zakon o entropiji, možemo zaključiti da naš svemir nije postojao vječno. Prema tom principu, ako su hladno i toplo tijelo u dodiru, energija će teći od toplih ka hladnim tijelima, sve dok, najzad, jednostavna temperatura ne bi bila formirana, pa tako ne bi više bilo korisne energije, dakle, i sam život bi prestao da postoji. Privlačeći pažnju na teoriju entropije i stvaranje svemira Velikim praskom dr. Edwin Luther Kessel, profesor biologije na Univerzitetuu San Francisku, dao je veliki komentar:

"Kada bi samo svi naučnici razmatrali dokaze nauke opisane ovdje sa istom iskrenošću i manjkom predrasude sa kojim ocjenjuju rezultate svojih sopstvenih istraživanja; kada bi samo pustili da im intelekt vlada nad emocijama, bila bi im dopuštena spoznaja da postoji Bog. Ovo je jedini zaključak koji zadovoljava sve činjenice. Izučavanje nauke otvorenim umom

16

dovest će čovjeka do neophodnosti Prvog Uzroka kojeg zovemo Bog." (Dokaz, str. 52)

I hemija, također, opovrgava stanovište da je svemir postojao vječno. Dr. Kleveland Cothrom piše:

"Hemija isključuje da materija može nestati. Ona može promijeniti formu ili brzinu. Iz ovoga zaključujemo da materija nije vječna. Tome shodno materija mora imati početak." (Dokaz, str. 41).

Prisutnost radioaktivnih elemenata u svemiru, također ukazuje na to da svemir nije vječan. Dr. Robert Carr, hemičar, piše:

"U svemiru koji nema početka nego je postojao oduvijek, ne bi preostali nikakvi radioaktivni elementi." (Dokaz, str. 134.)

Ukratko, astronomija, fizika, hemija i geologija su svi jasni u odbijanju stanovišta da svemir nije imao početka.

Moglo bi se postaviti pitanje, šta je sa mišljenjem ovih naučnika koji ne vjeruju u Boga, po pitanju nastanka svemira. U svojoj knjizi pod nazivom 'Fascinirajuća astronomija', dr. V. N. Komorov daje nam sljedeće opažanje akademika Pyotra Fedoseyera, vodećeg svjetskog filozofa:

"Materijalna filozofija ne priznaje ideju stvaranja fizičkog svijeta svjesno, od strane vrhovnog bića. Ako se složimo da je svemir kojeg smo do danas istraživali nastao prije dvadeset milijardi godina, onda je važno, sa filozofskog stanovišta, dati na znanje objektivnu prirodu ovog procesa kao kosmički stadij evolucije materije. Zadatak, konkretno nauke, jeste da razumije i opiše ovaj proces fizičkim terminima. Moguće je usvojiti postojanje mnogih svemira sa kompleksnom topo-logijom. Zbog toga je preporučljivo razlikovati posmatranja prirodnih naučnika koja definišu znanje koje smo opisali do

17

sada, i filozofsko posmatranje materijalnog svijeta koje u konciznoj formi uključuje sva buduća dostignuća prirodnih nauka u svom istraživanju svemira" (Fascinirajuća astronomija, 1985, str. 137. Moskva).

Iz ovog izlaganja postaje jasno da oni koji negiraju Boga nemaju nikakav naučni dokaz kao potporu ovom gledištu. Oni to vide samo na osnovu njihove filozofije. Oni ne znaju odakle je najraniji materijal nastao i uporno se nadaju, na račun svojih filozofskih gledišta, da će nauka u budućnosti osigurati odgovor. Čak i ako nauka u budućnosti otkrije izvor prvobitnog materijala, oni koji vjeruju u Boga mogu onda pitati: Od čega je nastao taj izvor?

Komentirajući Kur'anski ajet: "Bog je uzrok svih uzroka" (53:43), hazreti Mirza Ghulam Ahmad, Obećani Mesija i imam Mahdi a.s., kaže:

"Ako pažljivo posmatramo, zaključujemo da je cijeli svemir povezan uzročno-posljedičnim sistemom. Taj sistem je korijen sveg znanja. Niti jedan dio kreacije nije van sistema. Neke stvari su korijeni drugih stvari a neke su odjeljci. Neki uzrok može biti primarni ili može biti posljedica nekog drugog uzroka, a isti, u okretu, može opet biti posljedica nekog drugog uzroka itd. Sada, u ovom konačnom svijetu, nije moguće da ova matrica uzroka i posljedice, nema granice i bude beskonačna. Pozvani smo dati na znanje da ona mora biti uslovljena nekim ultimativnim uzrokom. Taj ultimativni uzrok je Bog. Ovaj ajet (53:43) promiče ovaj argument vrlo koncizno i potvrđuje da je sistem uzroka i posljedice uslovljen Bogom. '' (Filozofija učenja islama – hazreti Mirza Ghulam Ahmad, a.s., Izdavačka kuća Islam International Publications Ltd., VB 1989., str. 46).

18

SVEMIR NIJE NASTAO SLUČAJNO

Naime, druga mogućnost da je svemir nastao sam od sebe, također, nije validna kad već toliko reda, inteligencije i mudrosti podliježe svemiru, tako da se ne može reći da su ovo sve slučajnosti. U vezi s ovim prvo bih naveo jedan blistavi dio iz komentara Časnog Kur'ana od hazreti Mirze Baširuddina Mahmud Ahmeda r.a., pa bih onda dao stajališta naučnika. Časni Kur'an kaže: ''Je li teže stvoriti vas ili nebo koje je On napravio?'' (79:28)

Objašnjavajući ovaj ajet on kaže:

"Svemogući Allah uvijek ističe sistem svemira kao dokaz Njegovog postojanja i kaže: Zar ti ovaj veličanstveni sistem ne pokazuje da ruka Stvaraoca radi na njemu? Svaki dio je zavisan jedan od drugog. Ništa nije nezavisno. Naučnici kažu da je ovaj svijet rezultat kombinacije atoma; a kroz jedinjenje atoma ovaj predivni svemir je nastao. Mi se slažemo da se mnoštvo atoma ujedinilo upravo na pravi način tako da su danas naše potrebe adekvatno zadovoljene, odlukom donesenom miljama i miljama odavde. Slažemo se da je ovaj svijet oblikovan atomima, ali da ne postoji Bog ovoga svijeta, kako bi se moglo desiti da se atomi ujedine na takav način da zadovoljavaju potrebe čovjeka i na mjestu pogodnom za zadovoljenje njegovih potreba. Pojava atoma bi mogla biti slučajna, ali način na koji se ta pojava dešava zadovoljavajući svaku ljudsku potrebu, ne može biti slučajna. Moramo priznati da iza ovog svemira radi neko drugo Biće. Ako vidimo kožu, možemo reći da je ona ovdje slučajnost, ali ako vidimo čizmu napravljenu od kože i ako vidimo istu postavljenu na kaučima i stolicama ili na stepeništu radi ukrasa, ne možemo reći da je to sve slučajnost. Stoga čitav sistem ne može biti nazvan slučajnim; neki

19

individualni objekat se zasigurno može zvati slučajnim. Također, vidimo na jednoj strani da je Svemogući Bog stvorio oko u okolini koju ono ne može vidjeti bez svjetla, a na drugoj strani On je stvorio sunce milion milja udaljeno od nas da bi omogućio oku da vidi stvari okolo. Ista situacija se može primijeniti i kod drugih ljudskih potreba. Ne postoji ljudska potreba za koju Svemogući Allah nije dao način da se zadovolji. Neke potrebe su takve da je Allah dao da se one zadovolje unutar samog čovjeka, za neke se zadovoljenje nalazi u čovjekovoj neposrednoj okolini, a za neke je Svemogući Allah dao način za njihovo zadovoljenje udaljeno milionima milja. Ukratko, dati su načini za zadovoljenje svih čovjekovih potreba u ovom svijetu i ovaj sistem je tako kompletan, da niti jedna osoba koja sagleda čitavu sliku, ne može reći da se ovo desilo slučajno. Stoga, Bog kaže da pogledaš sistem nebesa i zemlje čije je stvaranje bilo teže nego stvaranje nas samih. Možete reći da je jedna stvar slučajna ili da su neke dvije stvari slučajne, ali kako možete reći da je čitav sistem slučajan?'' (Tefsir Kabir: komentar 79. poglavlje).

Dajte sad da čujemo ovaj argument za postojanje Svemogućeg Boga, datog u Časnom Kur'anu i objašnjenog na lagan način hazreti Halifatul Mesiha II r.a., riječima mnoštva naučnika. Isacc Newton se smatra najvećim od svih naučnika koje je svijet stvorio. Prema njemu, svemir ne bi mogao biti objašnjen bez vjere u Boga. On kaže:

"Najljepši sistem sunca, planeta i kometa mogao je nastati samo stvaranjem i vladavinom jednog inteligentnog i moćnog Boga" (Naš solarni sistem i stelarni svemir, str. 131.).

U vremenu Njutna – vrijeme istraživanja zakona prirode nazivalo se prirodna filozofija. Prema Njutnu – dokazivanje postojanja Boga preko istraživanja svemira, spadalo je u

20

realnost prirodne filozofije. Međutim, kasnije kad je znanje podijeljeno na važne discipline, domena naučnika je ograničena na istraživanje materijalnih stvari, a problem da li Bog postoji ili ne, smatran je izvan realne preciznosti nauke. Bilo kako bilo, i u sadašnjem dvadesetom stoljeću, naučnici su izražavali svoje mišljenje o Bogu.

Dr. Albert Einstein je jedan od najvećih naučnika dvade-setog stoljeća. Dr. Infeld, koji je imao priliku da radi sa njim, o njemu je napisao sljedeće:

"Kad je imao neku novu ideju, zapitao bi se: 'Da li je Bog mogao da stvori svijet ovako? ; Ili: Da li je ova matematička struktura vrijedna Boga?' '' (Quest, Leopold Infeld, str. 212)

Oduševljen ljepotom i grandioznošću svemira i prefinjenom mudrosti kojoj svemir podliježe, dr. Einstein kaže:

"Najljepša i najprefinjenija emocija koju možemo iskusiti jeste osjećaj mističnosti. To i jest svrha sveistinske nauke. Onaj kome je ova emocija strana, ko se više ne može čuditi i stoji samo u redu, jeste kao mrtav. Zato da ono, što je nama nevidljivo, stvarno postoji, koje se manifestira kao najveća mudrost i najsvjetlija ljepota, što naše budalaste sposobnosti sebi mogu predstaviti samo u svojoj najprimitivnijoj formi znanja, taj osjećaj je centar iskrene religioznosti."

On dalje kaže:

"Moja religija se sastoji od poniznog divljenja neogra-ničenog vrhovnog duha koji se otkriva sitnim detaljima koje smo mi sposobni prihvatiti sa svojim slabim i ograničenim umovima. To duboko osjećajno uvjerenje o prisutnosti vrhovne, razumske sile koja je otkrivena u neshvatljivom svemiru formira moju ideju o Bogu" (Svemir i dr. Einstein, str. 118, Mentor, 1950.).

21

Nastanak svemira i nastanak života jesu dva fundamen-talna problema u istraživanju nauke koja sam ja sveo na nastanak svemira. Sad bih spomenuo nastanak života. Časni Kur'an kaže: ''Kako možete poricati Allaha? Kad ste bili mrtvi, On vas je oživio...'' (2:29)

A sad čujemo i isti argument u riječima naučnika. Profesor Edwin Conklin, čuveni biolog sa Prinston univerziteta kaže:

"Mogućnost nastanka života slučajno je uporediva sa mogućnosti nastanka obrađenog rječnika kao slučaj eksplozije u štamparskoj radnji." (Dokaz, str. 174.)

Podržavajući ovo stanovište dr. Edmund Carl Karufeld, hemičar – istraživač, kaže:

"Ovu izjavu potpisujem bezrezervno. Dubokog sam uvjerenja da postoji Bog i da je On planirao, stvorio i održava svemir." (Dokaz, str. 174.)

U svjetlu njegovog znanja hemije, on izražava svoja gledišta, kako slijedi:

"Svi ćemo priznati da moramo vjerovati u vrhovnu stvaralačku inteligenciju u prirodi, ili kao jedina alternativa ovome, moramo vjerovati da je svemir, kakvog ga mi danas znamo, nastao kao rezultat slučaja i samo slučaja. Nekome ko je vidio besprijekornu kompleksnost a ipak održavajući red u organskoj hemiji – pogotovo onaj u živim sistemima, ideja slučajnosti ekstremno je neprihvatljiva. Što se više izučava nauka molekularne strukture i interrelacija,to se više dolazi do uvjerenja u neophodnost planera i dizajnera svega toga. Najjednostavniji mehanizam koji napravi čovjek zahtijeva planera i stvaraoca. Kako mehanizam, deset hiljada puta zapleteniji i kompleksniji može samo – nastati ili samo – razviti

22

se, jeste kompletno iznad moje granice shvatanja." (Dokaz, str. 176.)

Obećani Mesija a.s., kaže tako lijepo: "Zaista je prelijepa manifestacija moći Tvoje, Dragi moj, u svakom pravcu, u kom god pravcu gledali, uvijek dobijemo viziju od Tebe!"

Naučnici streme da otkriju zakone prirode. Sama činjenica da zakon postoji, pokazuje da postoji i Stvoritelj zakona. Dr. Johu Clenelaud Corthren, profesor hemije na univerzitetu, kaže:

"Izučavanje materije i energije je konstantno pokazivalo i nastavlja da pokazuje da ponašanje, čak neosjetljive materije, uopće nije samostalno, nego, naprotiv, podliježe konačnim prirodnim zakonima." (Dokaz, str. 38.)

On dalje kaže: "Može li biti moguće da ijedan informirani i razumni intelekt vjeruje da neosjetljiva materija može slučajno, sama od sebe nastati, a da je onda čitav ovaj sistem evoluiran u sistemu nad sobom, poslije čega je taj sistem opet slučajno nastao, evoluira. Odgovor je zasigurno "ne".'' (Dokaz, str. 41.)

Ukratko, kao što je hazreti Mirza Bašir Ahmad r.a., napisao: "Studija sistema svemira, empatički vodi čovjeka do zaključka da ovaj svijet nije nastao sam od sebe; naprotiv, nastao je voljom vrhovnog Bića i Njegovom Moći." (Hamara Khuda, Naš Gospodar, str. 65.)

Posjetio sam Italiju 1985.godine. Prvog oktobra 1985., tadašnji poglavar naše zajednice hazreti Mirza Tahir Ahmad, IV halifa posjetio je grad Veronu u Italiji, pa je nosilac Nobelove nagrade profesor Abdus Salam u njegovu čast priredio veliki prijem u najboljem hotelu. Huzur (IV Halifa) zadivio nas je svojim komentarima o nauci. Privukao je našu pažnju

23

činjenicom da voda ima osobinu da, ako se njena temperatura smanji, njena zapremina se poveća dok temperatura ne dostigne četiri stepena Celzija. Ako se temperatura dalje spušta, zapremina se smanjuje umjesto da se povećava. Zbog ove anomalije (nepravilnosti) vode, tokom zime, kad su okeani prekriveni ledom, ispod okeana nema leda, zato što je zapremina vode ispod okeana veća nego zapremina leda. Stoga su i tokom surove zime životinje u okeanu prilično sigurne pošto im je dostupna voda. Huzur je rekao da ova specifična osobina vode manifestira božansku mudrost i indicira na to da Bog postoji.

Dr. Frank Allen, profesor biofizike na Univerzitetu Manitoba – Kanada, privukao je pažnju na istu stvar u svom tekstu ''Nastanak svijeta; slučajno ili osmišljeno?''. Fokusirao je pažnju na svojstva vode u podržavanju gledišta da Bog postoji. On kaže:

"Četiri su zapažena svojstva vode: Njena moć upijanja velikih količina kisika na niskim temperaturama; njena maksi-malna zapremina na 4 stepena Celzija iznad nule, pri čemu jezera i rijeke ostaju u tečnom stanju; manja zapremina leda od vode tako da on ostaje na površini; i moć ispuštanja velikih količina vrućine dok se smrzava, održavajući život u okeanima, jezerima i rijekama tokom dugih zima." (Dokaz, str. 21.)

Slično drugim naučnicima, dr. Tomas Davis Parks, ekspert iz hemije, kaže:

"Voda je jedina poznata supstanca koja tokom smrzavanja postaje lakša. To je od iznimne važnosti života." (Dokaz, str. 75.)

Moramo malo zastati i razmisliti, voda je jedina supstanca koja ima izuzetno svojstvo da joj se zapremina smanjuje pri

24

smrzavanju, a vještinom tog svojstva održava se život u okeanima. Zar ima nekoga ko ne vidi duboku mudrost svega ovoga? Nalazimo da, ne samo za ribu u morima nego i za sve životinje postoji podobno osiguranje. Hazreti Halifatul Mesih II r.a., tako je lijepo rekao:

''Ribe u okeanima i ptice u zraku, Domaće životinje i divlje zvijeri šuma,

Svima On osigurava hranu, Njegove riznice su nepresušne,

On je Živi i On održava život, On je Samopostojeći i On opskrbljuje svako biće.''

Naš svemir je do sadašnjeg stanja došao poslije dugog evolutivnog razvoja. Ekstremne čiste čestice su formirale elektrone i protone, a oni su shodno formirali atome i molekule. Tad su proizvedene aminokiseline i nastao je život. Naposljetku je nastao inteligentni čovjek.

Dr. Irving Viliam Kuoblodh, profesor privrednih nauka na Državnom univerzitetu Michigan u SAD-u kaže: "Ja vjerujem u Boga... jer ne mislim da je puki slučaj mogao rezultirati prvim elementima ili prvom protoplazmom ili prvim sjemenom ili prvim mozgom. Vjerujem u Boga, zato što je meni Njegovo božansko Postojanje jedino logično objašnjenje za stvari takve kakve jesu." (Dokaz, str. 89.)

Ako ne prihvatimo da je ovaj svemir kreiralo Vrhovno Biće Koje posjeduje znanje i mudrost, onda ćemo morati vjerovati da su beživotne čestice vjerovatno inteligentnije od nas samih, pošto su kroz njihovu interakciju i saradnju nastali sunce i mjesec, planine i okeani, dok mi ljudi sarađujući sa tako razvijenom naukom danas, ipak nismo sposobni stvoriti nogu čak ni insekta. Ukratko, ovaj svemir jasno ukazuje ka Moćnom

25

i Sveznajućem Biću. Kur'an kaže: ''A ako ih upitaš: 'Ko je stvorio nebesa i Zemlju?, oni će sigurno reći: 'Moćni, Sveznajući ih je stvorio.''' (43:10)

MUDROST U PRIRODI

Časni Kur'an je naglasio da ne postoji nesklad u Božijem stvaranju. Zato kaže: "Onaj koji je stvorio sedam nebesa jedno na drugom. Ti ne vidiš nikakve proturječnosti u stvaranju Milostivog, pa baci pogled – vidiš li ikakav nedostatak? Potom baci pogled drugi put, (i) tvoj pogled će se vratiti neuspješan i umoran." (67:4, 5)

Časni Kur'an ipak skreće pažnju na neporecivu mudrost koja se očituje u prirodi. Ovo nosi jasno svjedočanstvo ka činjenici da svemir nije produkt slučajnosti, nego je rezultat stvaranja od Mudrog Bića.

Kad je priznati naučnik naše zajednice profesor Abdus Salam, koji je dobio Nobelovu nagradu za fiziku 1979., posjetio Indiju 1981., sedmičnik Illustrated Weekly (u svom izdanju od 1.–7. februara 1981.) opisuje ga kao Nobelovog nosioca sa čvrstom vjerom u Boga. Komentarišući ajet Časnog Kur'ana koji smo naveli, on kaže: "Ovo je ustvari vjera svih fizičara, vjera koja nas potpiruje i koja nas održava – što dublje tražimo to je naše čuđenje uzbuđenije i više se razdraganosti može osvojiti.'' (Review of Religions, 76. izdanje, str. 139, juni 1981.)

Nosilac Nobelove nagrade profesor S. Chandrasekhar, jedan od najvećih astrofizičara, svoje gledište o prirodi izrazio je kako slijedi: "Priroda je opet nanovo pokazala da vrste istine koje podliježu prirodi zadivljujuće zrače na najmoćnije umove... Ja čak mislim da se može reći da određeni modernizam prema

26

razumijevanju prirode jeste preduslov za neprestani napredak nauke." (Španija, februar 1983.)

NAUKOM DO SVEMOGUĆEG

Dr. Albert McCombs Winčester, ekspert u biologiji, svoje poglede izrazio je na sljedeći način:

"... poslije mnogo godina izučavanja i rada na poljima nauke, moja vjera u Boga, umjesto da bude potrošena, postala je još čvršća i dobila je veću potrebu nego što je to prije bio slučaj. Nauka nam omogućava uvid u veličanstvenost i svemogućnost Vrhovnog Bića, a taj uvid se pojačava svakim otkrićem." (Dokaz, str. 165.)

Kad je veliki naučnik Galileo pogledao kroz teleskop i otkrio mnoštvo novih zvijezda u Mliječnom putu, četiri Jupiterova mjeseca, Venerine faze, detalje mjeseca i druge fenomene, napisao je slijedeće:

"Poprilično sam van sebe sa čuđenjem i beskonačno zahvalan Bogu da je On zadovoljan da mi dozvoli otkriće tako velikih stvari." (The Growth of physical science, Sir James Jeans, str. 173, Kembridž 1951.)

Maulana Wahiduddin Khan (Islamski centar u Delhiju), napisao je lijepu knjigu pod nazivom 'Božije Uzdignuće' (New Delhi, 1987.) u kojoj je skupio dokaze nauke i izjave naučnika o postojanju Svemogućeg Boga. On je ispričao inspirirajuću priču u toj knjizi, na koju bih se ja oslonio. Allama Inayatullah Mashriqi je posjetio Englesku 1909. godine. Jedne nedjelje bila je jaka kiša kad je sreo Sir Jamesa Jeansa, čuvenog astronoma Cambridge univerziteta koji je išao u crkvu sa Biblijom u ruci. Inayatullah Khan je izrazio svoju začuđenost kako ličnost tako

27

planetarne slave, kakav je bio Jeans, ide da se moli u crkvu. Sir Jeans je zamolio Inayatullaha da dođe navečer njegovoj kući kako bi zajedno popili čaj. Inayatullah Khan je otišao navečer njegovoj kući. Sir Jeans je bio izgubljen u svojim mislima, pa je zapitao: "Šta je bilo Vaše pitanje?"Ali ne čekajući odgovor, iznio je nadahnjujući opis stvaranja zemaljskih tijela, njihovog kretanja i začuđujućeg reda kojem oni podliježu. Njegov glas i pokreti su jasno pokazivali da je bio duboko impresioniran Moći i Veličanstvenosti Boga. Rekao je: "Znate, Inayatullah, kad razmišljamo o divnom Božijem stvaranju, moje čitavo biće ostaje u drhtaju od Njegove Veličanstvenosti. Kad odem u crkvu, ja spuštam glavu i govorim: 'Gospodaru, kako si velik!'; ne samo moje usne nego se svaka čestica moga tijela ujedini u izgovaranju ovih riječi. Nalazim nevjerovatan mir i radost u svojim molitvama. U usporedbi sa ostalim ja dobijem hiljadu puta više ispunjenja kroz svoje molitve. Pa, recite mi, Inayatullah Khan, da li sad razumijete zašto idem u crkvu.''

Čuvši ovo gospodin Inayatullah Khan, rekao je gospodinu Jeansu da su ga njegove riječi posjetile na ajet iz Časnog Kur'ana koji bi on spomenuo ako ovaj dozvoli. Sir Jeans odvrati: "Naravno." Onda je gospodin Inayatullah Khan proučio sljedeći ajet: "A među planinama neke su bijelih komada, a neke su crvenih – njihove boje su različite – a neke su jako crne; i također, i ljudi i životinje koji hodaju, i stoka, svi imaju drukčiju boju. Samo se Allaha boje, među Njegovim robovima, učeni.'' (35:28, 29)

Sir Jeans je bio pod dubokim dojmom ovih riječi iz Časnog Kur'ana, pa je izjavio: "Šta je to bilo? Samo oni koji imaju znanje, zaista su bogobojazni. Predivno, kako izvanredno! Meni je trebalo pedeset godina neprekidnog izučavanja i posmatranja da bih shvatio ovu činjenicu. Ko je ovome učio Muhammeda s.a.v.s.? Je li ovo zaista Kur'an? Ako je tako, ja

28

svjedočim da je Kur'an knjiga nadahnuća. Muhammed s.a.v.s., bio je nepismen. On nije mogao ovakvu važnu činjenicu naučiti sam od sebe. Bog ga je morao podučiti tome. Nevjerovatno! Kako izvanredno!" (Božije Uzdignuće, str. 215.)

Ukratko, riječi ''...samo oni od Njegovih robova koji posjeduju znanje, boje se Allaha'', predstavljaju temeljnu istinu. Izučavanje svemira, ne samo da nas vodi ka zaključku da Bog postoji već uključuje i ljubav Božiju (Kur'an, 2:164-166) i strah od Boga.

Pošto kroz nauku poprimamo znanje od Svemogućeg Boga, i prijašnji poglavari naše zajednice hazreti hafiz Mirza Nasir Ahmad – Halifatul Mesih III, također je duboko bio zaintere-sovan za nauku. Bio je izuzetno sretan kad je profesor Abdus Salam dobio Nobelovu nagradu. Sva hvala Allahu.

U veoma nadahnjujućoj pjesmi, Obećani Mesija a.s., opisao je detalje Božijeg stvaranja i izrazio stremljenje svoga srca ka Bogu Svemogućem sljedećim riječima: "Postoji vihoreća stvar u našim srcima za tom plamtećom ljepotom. Zato nam ne spominji čari Turaka ili Tatara." Divna pjesma završava sa veoma dirljivim riječima:

"Koliko su glasni vapaji na Putu Tvome? Pričinjava mi se dobar ratnik, lud u ljubavi Tvojoj, mogao bi izgubiti život." (Durre Sameen)

BOG LIČNO KAŽE DA JE ON STVORITELJ

Racionalni dokaz koji za postojanje Boga Svemogućeg dobivamo preispitivanjem svemira, snažno je podržan od strane duhovnog dokaza činjenicom da je Svemoćni Bog od davnina govorio sa Svojim poslanicima i kroz njih informisao

29

svijet da je samo On naš Stvoritelj. U jednu ruku, nauka upućuje ka Bogu, a u drugu, Bog lično proglašava da postoji.

U knjizi 'Dokaz' neki su naučnici također spomenuli božansku objavu u svojim člancima. Naprimjer, američki matematičar i astronom, dr. Merlin Grant Sunth piše: "Bog je pričao sa čovjekom. Čak je i čovjek pričao sa Bogom. A prva velika stvar koju je Bog rekao čovjeku bila je da je On taj koji ga je stvorio kao i predivni, neograničeni svemir oko njega." (Dokaz, str. 150.)

Štaviše, prva Objava koju je naš najpoštovaniji učitelj, Poslanik s.a.v.s., primio, također sadrži poruku da je Bog naš Stvoritelj. (Kur'an, 96:2, 3)

U sadašnjoj dobi, Svemogući Bog je neprestano pričao sa imamom Mahdijem a.s., te on kaže:

"Sigurnost u Boga se manifestuje lično kroz Boga, govoreći sa nama, On nam daje da razumijemo Njegovo Biće.''

Duhovna iskustva pravovjernih ljudi sa kojima Bog priča, osiguravaju empirijski temelj za vjerovanje da Bog postoji. Imam Mehdi a.s., polagao je veliki naglasak na to da Bog priča sad kao što je pričao u prošlosti. (Vidi knjigu 'Filozofiju učenja islama').

On kaže:

"Prizivamo hiljade blagoslova i mir i samilost na poslanika Muhammeda, s.a.v.s. – odabranog, kroz koga smo našli živog Boga koji nam daje dokaze Njegovog postojanja kroz Svoju Riječ. On nam pokazuje izvanrednim znakovima Svoju svijetleću nepobitnost koja posjeduje vječnu i savršenu moć." (Suština islama, tom I, str. 28, izdanje London, džamija u Londonu 1979.)

30

Naš vođa i učitelj, najistinitiji i najiskreniji, poslanik Muhammed s.a.v.s., bio je neprestano obaviještavan od Svemogućeg Boga najveličanstvenijim i neograničavajućim riječima, težeći čistoj ljubavi i najdubljoj simpatiji da je On stvorio svemir i sve nas. Na kraju svega ovoga zaključit ću sa Kur'anom. Časni Kur'an kaže:

"O ljudi, obožavajte Gospodara svoga koji je stvorio vas i one prije vas...!'' (2:22)

"Allah je onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju...'' (14:33) "Allah je taj koji je stvorio nebesa i Zemlju, i ono što je

između njih…'' (32:5) "Allah je taj koji je stvorio sedam nebesa, i isto toliko

zemalja...'' (65:13) "Allah je onaj koji je uzdigao nebesa bez ikakvih stubova

koje vi možete vidjeti...'' (13:3) "Allah je stvorio nebesa i Zemlju sa istinom. U tome je

zaista veliki znak za vjernike." (29:45) "… Ti reci: 'Allah je Stvoritelj svake stvari, i On je Jedini,

Moćni.' (13:17) "Allah je Stvoritelj svih stvari, i On je Staratelj nad svim

stvarima.''(39:63) "Da li ima ikakav drugi Stvoritelj osim Allaha koji za vas

opskrbljuje s neba i iz zemlje?''(35:4) "On je Allah, Stvaralac, onaj koji započinje stvaranje, onaj

koji daje oblik. Njemu pripadaju najljepša imena.'' (59:25) "Slavljen neka je On, koji je stvorio svaku vrstu parova...''

(36:37)

"Sva hvala pripada Allahu Koji je stvorio nebesa i Zemlju, i stvorio je tmine i svjetla…'' (6:2)

31

"Sva hvala pripada Allahu, Stvoritelju nebesa i Zemlje...'' (35:2)

"Blagoslovljen je On koji je napravio sazviježđa na nebu i na njemu napravio jednu sjajnu svjetiljku (Sunce) i osvijetljeni Mjesec.'' (25:62)

"... Pa neka je blagoslovljen Allah, najbolji Stvaralac.'' (23:15)

"Ustinu, tvoj Gospodar je savršeni Stvaralac, (i) sve zna.'' (15:87)

"On je rekao: 'Naš Gospodar je On, koji svakoj stvari daje njen prikladan oblik i zatim upućuje.'" (20:51)

"I sigurno smo vas Mi stvorili i onda smo vam dali oblik; zatim smo rekli melekima: 'Učinite sedždu radi Adema.''' (7:12)

''Mi smo vas stvorili. Zašto vi, onda, ne priznate? Recite o sjemenu koje vi izbacujete (u maternicu)? Jeste li vi ti koji ga stvarate ili smo Mi Stvaralac?'' (56:58–60)

''Hvali ime Gospodara svoga, Uzvišenog, koji stvara i potpuno usavršava, i koji uređuje (dijelove) i onda upućuje.'' (87:2–4)

"Čitaj u ime Gospodara svoga koji je stvorio,On je stvorio čovjeka od ljepljivog ugruška.Čitaj! A Gospodar tvoj je najplemenitiji,Koji je poučio perom. Poučio je čovjeka onome što on nije znao.'' (96:2–6)

"Zar vi sumnjate u Allaha, koji je stvaralac nebesa i Zemlje?" (14:11)

Noć i dan, to je sve ono što sada kažem, To je moj Bog, to je moj Bog!

(Kalam-e-Mahmud)

32

Ako želite više informacija o Ahmadija muslimanskom džema’atu, preporučujemo Vam slijedeću literaturu na bosanskom jeziku:

Filozofija učenja islama · Osnovne i bitne informacije o Ahmadijanstvu · Istina o Ahmadijama i njihovom svetom osnivaču · Knjiga o namazu · Preporod vjere · Ljubaznost Časnog Poslanika prema djeci · Ahmad i Sara · Ahmad i Sara idu u džamiju · Molba za našu braću i sestre · Zašto sam postao Ahmadi · Poruka mira · Ahmadija muslimanski džema’at – kratak uvod · Odgovor na primjedbe protiv Ahmadija i njihovog osnivača · Naše učenje · Odabrane izreke iz Časnog Kur’ana · Odabrane izreke Časnog Poslanika Islama · Odabrane izreke Časnog Mesije · Hazreti Ahmad – Obećani Mesija · Halifat u Ahmadijatu · Oporuka · Šta je Ahmadija muslimanski džema’at ponudio čovječanstvu? · Letke na različite teme: Isa, a.s.; Islam; Ahmadija džema’at; Obećani Mesija i t.d.

Bilo kakve informacije o Islamu ili literaturu na raznim jezicima možete dobiti na slijedećim adresama:

Bosna i Hercegovina: Mesdžid Baitul – Islam Tuzlanska 1b 71000 Sarajevo Tel. 00-387-33-612612 Web: www.ahmadija.ba E-mail: info@ahmadija.ba

Belgija: Brusselstraat 3 1700 Sint-Ulriks-Kapelle (Dilbeek), Brussels Tel. 00-32-2-4666856

Holandija: De Moskee Oostduinlaan 79 2596 JJ, Den Haag Tel: 00-31-703-242881

Kanada: Baitul – Islam 10610 Jane Street Maple, Ontario L6A 3A 2

Švedska: Nasir Moske Tolvskillings Gatan 1 414-82 Gotenborge Tel: 00-46-31-414044 Švicarska: Mahmud Moschee Forchstrasse 323 8003 Zurich Tel: 00-411-3815570 Njemačka: Genfer Strasse 11 60437 Frankfurt am Main Tel: 00-49-69-50688600 Fax: 00-49-69-50688666 Norveška: Ahmadiyya Muslim Mission Frogner VN 53 0266 Oslo 2 Tel: 00-472-244718 Velika Britanija: The London Mosque 16 Gressenhall Road London SW 18 5QL Tel: 00-44-20-8870-8517