Skripta-Alexandar Veliki

8/8/2019 Skripta-Alexandar Veliki

http://slidepdf.com/reader/full/skripta-alexandar-veliki 1/10

1.UVOD

Sigurno da danas ima malo ljudi koji nisu nikada čuli za ovog slavnog vojskovođu. Njegovo ime umnogome asocira na biblijskog Davida, koji je isto tako malen izgledao naspram Golijata, kao iAleksandar naspram golemog Perzijskog carstva. Njegova odvažnost je graničila sa ludilom. Poveo jemalenu, iako organizovanu vojsku protiv najjače imperije tadašnjeg svijeta i uspio je oboriti na

koljena. Zahvaljujući svom mladalačkom žaru, ali ipak najprije svom intelektu, uspio je u ovomvelikom poduhvatu.Činjenica je da je Perzija u to vrijeme ipak predstavljala “džina na glinenimnogama”, ali je uprkos tome predstavljala i najveću vojnu silu toga vremena. Ali AleksandarMakedonski je bio idealist. Učinio je sve da svoje ideje provede u djelo. Možda nije u potpunosti uspiou svom naumu da osvoji svijet, ali je stvorio državu koja je živjela na temelju Aleksandrove idejestapanja istočnih i zapadnih kultura u jedinstvenu “helenističku kulturu”.Aleksandar je nastojao izmiriti Istok i Zapad, pomoći u međusobnom razumjevanju ovih veomarazličitih kultura. Značaj ovog djela daleko prevazilazi politički značaj njegovih osvajanja.

1.1. Grčko društvo

Grčko društvo građeno je hiljadama godina, počev od prehelenskih kultura koje se na kopnu i

ostrvima razvijaju sve od III milenija p.n.e. Krajem III milenija Grčku preplavljuju helenski osvajačiAhejci. Tu rame uz rame stasaju kulture Mikene i Krita, razmjenjujući i usavršavajući svoje kulturnetekovine. Dorskom najezdom u XII st. unesen je još jedan element na prostore Helade. Dorani suvećinom preuzeli tekovine ranijih civilizacija i nastojali ih usavršiti. Objedinivši sve te elemente stvorilisu temelje grčkog društva. Nakon najezde dolazi do nastanka novih centara. Jačaju Sparta, Teba,Korint, Argos, Atina i drugi gradovi. Zbog prenaseljenosti matičnog kopna, raznih socijalnih problema isukoba pojavila se potreba za kolonizacijom. Grčka kolonizacija se odvijala u 3 glavna pravca:- zapad – obale Sicilije i Italije- sjever – crnomorska oblast- jug – obale AfrikeKolonije su postale potpuno samostalne društvene formacije, nezavisne od svojih metropola, kako udruštvenom tako i u političkom pogledu. Za našu temu od najvećeg značaja imaju grčke kolonije uMaloj aziji. Ovi jonski gradovi su inicirali grčko-perzijske sukobe, koji će kasnije potaknuti Aleksandra

Makedonskog na njegov poduhvat.Grčki gradovi-države (polisi) su bili vrlo razjedinjeni. U Atini je polako stasala demokratija za razlikuod Sparte, gdje je vladala plemićka oligarhija. Na istoku je Perzija u svoj sastav inkorporirala mnogebliskoistočne zemlje. Osvajanjem Male Azije došla je u blisko susjedstvo Grka. Perzija je podržavalavlast tirana u grčkim gradovima, vidjevši tu svoju priliku za dalja osvajanja. Demokratski pokret jeneprestano suzbijan. Jonski gradovi su bili opterećeni ogromnim porezima od čak 400 talenata usrebru godišnje. Perzijski car Darije I je nakon neuspjelog pohoda protiv evropskih Skita osvojioTrakiju i Makedoniju. Na jonskoj obali je buknuo snažan ustanak. Atina je taj ustanak odmah podržala,

jer je bio demokratskog karaktera. Narod je širom Male Azije zbacivao sa vlasti tirane koje jepodržavala Perzija. Perzija je veoma lako ugušila ustanak pokorivši buntovne gradove i onda seokrenula ka samoj Grčkoj. U Atini i Sparti vođene su unutrašnje borbe, koje su značajno oslabileGrčku. Ona je nespremna dočekala invaziju Perzijanaca. U prvom pohodu na Grčku, perzijska vojska

je poražena od Tračana i vratila se neobavljenog posla. Mnogi grčki gradovi priklonili su sePerzijancima, osim Atine i Sparte, koje su užurbano počele s pripremama za odbranu. Sukobivši sekod Maratonskog polja, Grci su uspjeli odnijeti pobjedu i odbiti napad Perzijanaca. To nije obeshrabriloDarija. Ovakva uvreda nanesena Perzijskoj imperiji morala se isprati krvlju. Ali 486.g. p.n.e. je umroDarije I, a naslijedio ga je njegov sin Kserkso. On je 480.g. krenuo u novi pohod. Savez Sparte i Atineojačao je grčke snage, koje su u niz bitaka uspjele da odnesu pobjedu. Perzijska vlast je zbačena i uJoniji i grčki savez je ostvario punu pobjedu. Taj opšti savez se raspao ubrzo nakon pobjede nadPerzijancima. Ponovo na vidjelo izbijaju stare nesuglasice i sporovi, i nastaju novi savezi.Atena ulazi u svoje zlatno doba. Demokratija u doba Perikla doživljava svoj procvat. Između Sparte iAtine dolazi do sukoba koji će prerasti u Paloponeski rat. U ovom ratu Sparta je ostvarila pobjedu itime je započeo period njene hegemonije na grčkom kopnu. Uništene su sve demokratske institucijekoje su konzervativni Spartanci smatrali glavnim uzrokom svih zala. Atina se tek 377.g. uspjela

osloboditi vlasti Spartanaca, stvarajući Ati

čko-delijski pomorski savez. Gr

čki polisi u IV st. p.n.e.zapadaju u izvjesnu krizu. U isto vrijeme se na sjeveru pojavljuje novi faktor u političkom životu

Grčke. To je naglo uzdizanje Makedonije.



1.2. Grčka i Makedonija uoči dolaska Aleksandra Makedonskog na vlast

IV stoljeće u Grčkoj pruža sliku opšte nestabilnosti. Ova kriza je zahvatila sve oblasti ljudskog života,uključujući privredu, društvene odnose, kulturu. Neprestani ratovi i nesuglasice između pojedinihgrčkih polisa spriječavali su ujedinjenje. Iako je ovo razdoblje od nekih 70 godina, koliko dijeli

Peleponeski rat od dolaska Aleksandra makedonskog na vlast, dalo jednog Platona, Aristotela iliDemostena, činjenica je da je to doba izraženog opadanja Grčke. Pojavile su se strašne teškoće okosnabdjevanja žitom, opadanje zanatske proizvodnje i trgovine, kao i porast svih cijena. Nestašicahrane pogodila je sve polise koji su ovisili o uvozu životnih namirnica, u prvom redu Atinu. Dolazi dovelikog priliva zlata, uslijed ratova i pljački. Pljačkaju se hramovi i zlatom naoružavaju najamničkevojske. Ogromne količine zlata dolaze i iz Perzije, većinom u prpagandne svrhe. Njime Perzijancikupuju sebi saveznike u Grčkoj. Ovakav priliv zlata doveo je do porasta cjena. Sve ove pojave uprivrednom životu Grčke dovele su do duboke imovinske diferencijacije između bogatih i siromašnihslojeva stanovništva. Društveno-političko uređenje više ne odgovara izmjenjenim privrednimodnosima. Građani mahom postaju nezainteresovani za sve vrste javnih poslova. Njihovo učešće uorganima vlasti opada.U takvoj situaciji dolazi do jačanja Makedonije na sjeveru, koja počinjepredstavljati ozbiljnu opasnost za grčke polise. Ovo jačanje doprinosi ideji grčkog jedinstva i obustave

neprijateljstava među gr

čkim državama.Grci su svoje sjeverne susjede Makedonce ubrajali među barbare, iako su i grčki historičari Herodot i

Tukidid ukazivali na helensko porijeklo njihove kraljevske dinastije. Stanovništvo Makedonije bila jeetnička mješavina Grka, Ilira i Tračana, o čemu svjedoči i veliki broj riječi ilirskog i tračkog porijekla umakedonskom jeziku. U IV st. kraljevska dinastija Argeada uspjeva formirati kraljevstvo. Ova dinastija

je bila od strane Grka prihvaćena kao helenska. Aleksandar I Filhelen, koji je Makedonijom vladao uvrijeme grčko-perzijskih ratova dobio je pristup na Olimpijske igre, kojima stranci nikad nisu smjeliprisustvovati. U antičkoj tradiciji najsvjetlija uspomena sačuvana je za kralja Arhelaja I, koji je gradioputeve, podizao gradove i poticao razvoj kulturnog života u Makedoniji. Na njegovom dvoru u Peliživjeli su i veliki grčki umjetnici Euripid i Zeuksis. Od tog vremena dolazi do jačeg heleniziranjaMakedonije. Makedonskom jačanju suprotstavile su se okolne države i narodi, među kojima Iliri,Tračani i Peonci.Filip II dolazi 359.g. na vlast i pretvara Makedoniju u najmoćniju državu tadašnjeg svijeta. On

pobjeđuje Ilire i lokalne dinastije u sjevernoj Makedoniji. Tako učvršćuje jedinstvo države. U tovrijeme Makedonija je kraljevina patrijarhalnog tipa, u kojoj je kralj bio u isto vrijeme i vrhovnivojskovođa, prvosveštenik i sudija. Osnovu njegove moći činila je skupština sačinjena od vojskeseljaka, okupljene pod oružjem. Ona je birala kralja aklamacijom i sudila u slučajevima veleizdaje.Članovi rodovskog plemstva okruživali su kralja u svojstvu “hetera” – pratilaca kralja. Filip je stvorio iznamenitu falangu, čija udarna snaga nije imala ravne u tadašnjem svijetu. Sastojala se od zbijenogodreda pješaka naorušanih sa oko 5 metara dugim kopljima, koji je nastupao kao jedna cjelina. PodFilipom je Makedonija napredovala velikom brzinom. On zauzima atinsku koloniju Amfipolj ieksploatiše rudnike u podnožju Pangajske gore. Mješa se u sveti rat s ciljem kažnjavanja Fokiđana,koji su opljačkali delfijsko svetilište. Napreduje i u Trakiji i na Helespontu. Zbog svega toga u Atini

jača antimakedonska stranka na čelu sa poznatim govornikom Demostenom. On u svojim “Filipikama” otvoreno istupa protiv Filipa, kriveći ga za velike gubitke koje je nanijeo atinskoj trgovini svojim

osvajanjima. Atina nije bila spremna za rat s Makedoncima i zato se vode pregovori o sklapanjuprimirja. Antimakedonska stranka se teško mogla pomiriti sa činjenicom da Atina lagano gubi primat ugrčkom svijetu. Demosten je išao do te mjere da je bio spreman i na savez sa Perzijancima. Filip je navrijem reagovao i sklopio pakt o nenapadanju s Perzijancima. Demosten pokušava pridobiti zasaveznike mnoge grčke gradove i na kraju u savez uvodi Eubeju, Megaru, Korint, Korkiru, Ahaju i jošneke. U ratu protiv Lokriđana Filip je 339.g. zauzeo Elateju, na taj način ušavši na teritorij Tebe. To jenavelo Tebance da sklope savez sa Atinom i zajedno krenu protiv Filipa. U ljeto 338.g. u ravnici kodHeroneje desila se znamenita bitka, u kojoj je Filipova prekaljena falanga odnijela pobjedu nad grčkimsaveznicima. Time je Filip postao neosporni gospodar Grčke. Osvojivši Tebu on je Atini ostavionezavisnost i počeo pripremati pohod na perzijske posjede u Maloj Aziji. Shvatio je da Grčkom nemože vladati kao makedonski kralj, prije svega zbog ogromne razlike u mentalitetu, kulturi i najvišedruštvenom uređenju između Grčke i Makedonije.zato je on 338.g. sazvao u Korintu kongres, na koji

su došli predstavnici svih grčkih država izuzev Sparte, koja je uporno odbijala da prihvati novusituaciju. Filip je donijeo uredbu o proglašenju opšteg mira i ugovor o nenapadanju između grčkih

država. Time je nastao “Korintski savez”. Oformio je i Sinedrion, savjet predstavnika svih država koje



učestvuju u sveopštem miru. Ovim je bilo određeno da sve grčke države ostanu slobodne i nezavisne.Na čelu cijele organizacije stoji makedonski kralj u svojstvu hegemona. Nakon rješavanja situacije uGrčkoj, Filip vrši užurbane pripreme za napad na Perziju. U tome ga spriječava iznenadna smrt. Ubijen

je u atentatu koji se desio 336.g. p.n.e. , na svadbi njegove kćeri Kleopatre. Tada na scenu stupamladi Aleksandar.2.Aleksandrov život na dvoru

Filipova smrt je lako mogla da izazove promjenu situacije. Međutim, srećna okolnost je bila ta da je oniza sebe ostavio dostojnog nasljednika.Aleksandar je rođen 356.g. p.n.e. iz Filipovog prvog braka sa epirskom princezom Olimpijadom. U sebi

je spojio mnoge karakterne crte oba svoja roditelja. Od majke je naslijedio sklonost ka misticizmu,čežnju za nepoznatim i vjeru u herojsku slavu koja mu je predodređena, tj. koju mu je sudbinadosudila. Od oca je uzeo neobuzdanu narav, hrabrost i slavoljublje, vojnički dar i vanredno praktičanduh. Imao je sreću i da postane učenik jednog od najvećih filozofa i učenjaka antike, Aristotela, kojeg

je Filip pozvao u Makedoniju i povjerio mu vaspitanje svog sina. Aristotel je Aleksandru ulio ljubav kapjesništvu, posebno ka Homerovim epovima. Omiljeni junaci bili su mu Herakle i Ahilej. Što se tičeAleksandrovog odnosa prema varvarima, vidi se da je on prije bio sljedbenik Antistenove negoAristotelove škole. Sa 16 godina Aleksandar je već zauzeo mjesto pored svoga oca. Već 340.g. Filip ga

je ostavio da upravlja Makedonijom, tokom njegovog pohoda na Bizant. Tom prilikom je Aleksandar,želeći da se iskaže, krenuo u pohod na Mede u Trakiji i tamo osnovao grad Aleksandropolis. Još tada je Aleksandar pokazao da je dostojan nasljednik velikog Filipa.

3.Dolazak Aleksandra na vlast u Grčkoj i pripreme za pohod na Perziju

Nakon Filipove smrti mnogi su pretendovali na makedonski prijesto, ali je Aleksandar uz pomoć Antipatara i Parmeniona, vjernih Filipovih saradnika, uspio ukloniti sve suparnike i održati vlast. Navjest o Filipovoj smrti ustanak su digli mnogi gradovi u Grčkoj. Aleksandar je vrlo brzo sredio stanje uGrčkoj, a onda se okrenuo prema varvarskim plemenima na sjeveru. U vojnoj ekspediciji 335.g. on jeporazio Tribale, Tračane i Ilire i tako obezbjedio sjeverne granice zemlje. U isto vrijeme, ponovo su sepobunili Grci. Aleksandar je pobjedio grčku vojsku, a Tebu , kao glavnog inicijatora pobune, je razorio.Iz političkih razloga odlučio je poštediti Atinu, znajući da će mu njena flota biti potrebna u ratu s

Perzijom.Kad je učvrstio svoju vlast na Balkanu, Aleksandar je pristupio ostvarenju glavnog zadatka koji je odFilipa dobio u naslijeđe – pohodu na Perziju. Ideja o ratu sa Perzijom je već dugo postojala u grčkimkrugovima, ali se Aleksandar pojavio baš na vrijeme, da svojom odlučnošću doprinese njenomkonačnom ostvarenju. Grci su ovaj rat prihvatili kao oslobodilački i čak osvetnički. U to vrijeme Perzija

je predstavljala giganta na glinenim nogama. Iako je zauzimala ogroman prostor od nilskih katarakatapa sve do Inda i Amu- Darje, bila je veoma razgrižena unutrašnjim trvenjima i smukom je održavalavlast u udaljenim satrapijama. Satrapi pojedinih provincija pokazivali su izrazitu samovolju i mnogi suse odmetali od cara. Sedamdesetih godina IV st. p.n.e. haotično stanje je dostiglo vrhunac. Nakonsmrti sposobnog cara Artakserksa, na prijesto je doveden Darije III Kodoman iz sporedne granecarske porodice. Izgleda da je njemu bilo suđeno da učini kraj slavnoj dinastiji Ahemenida. Perzija jeraspolagala neiscrpnim finansijskim potencijalom i ogromnom vojskom, ali je makedonska vojska bila

daleko disciplinovanija i kompaktnija. Udarna snaga perzijske vojske bila je sada konjica, sačinjena odveleposjednika, a ne strijelci koji su odigrali značajnu ulogu u grčko-perzijskim ratovima. Važan faktorpredstavljala je i grčka najamnička vojska. Smatra se da je u perzijskoj vojsci u vrijemeAleksandrovog pohoda bilo najmanje 20 000 grčkih najamnika.Antipatar i Parmenion su predlagali Aleksandru da rat s Perzijom odloži sve dok ne dobije nasljednika,ali se mladom kralju žurilo da ostvari svoje snove. Nije ga mogla obeshrabriti ni loša finansijskasituacija u kojoj se nalazio. U ovim uslovima nerazmjera između makedonskih i perzijskih kapacitetabila je tako ogromna da bi Aleksandrov pohod sigurno izgledao ravan bezumlju, da je on pretrpioporaz. Ali uzroke njegove pobjede lako je pronaći u njegovom vojničkom geniju i sposobnosti dapravilno ocjeni situaciju. Poučen svim događajima u Grčkoj, odlučio je da polovinu trupa ostavi uMakedoniji, pod komandom Antipatara, da održava vlast. Sa sobom je poveo vojsku od oko 40 000vojnika. Oslonac njene moći bila je falanga, sačinjena od 9 000 teško i 3 000 lako naoružanih pješaka.

Tu su bili i “heteri”, pripadnici makedonskog plemstva u svojstvu konjice, njih oko 1 500. Kraljevska “ila” predstavljala je tjelesnu gardu, a sačinjavalo je 300 konjanika. Osim Makedonaca, Aleksandra suu pohod pratili i 7 000 hoplita, 5 000 najamnika i 8 000 lako naoružanih strijelaca, koje mu je na



raspo laganje stavio Korintski savez. I u konjici je bilo raznih saveznika, uključujući i čuvenu tesalskukonjicu, u koju je sam Aleksandar imao puno povjerenje. Sa takvom armijom Aleksandar je krenuo uosvajanja, koja će izmjeniti sliku tada poznatog svijeta.

4.Pohod na Perziju

4.1.Aleksandar u Maloj Aziji

Pripremivši vojsku za veliki pohod, Aleksandar je prešao Helespont 334.g. i tako stigao na maloazijskokopno. Tamo su mu se umjesto carske vojske suprotstavili maloazijski satrapi Lidije, Rigeje, Frigije iKapadokije. Do konačnog sukoba došlo je na rijeci Graniku iste godine. Aleksandar je uspio sa svojomkonjicom razbiti neprijateljski centar i napasti im komandu. Onda se okrenu grčkim najamnicima, kojisu do tada stajali po strani i savladao ih korištenjem svoje falange. Učinak je bio strašan. Zarobljeno

je oko 2 000 neprijatelja. Makedonski gubici su bili prilično mali. Pobjedom na Graniku Aleksandru seotvorio put u Maloj Aziji, te je za veoma kratko vrijeme zauzeo Sard, Efez, Milet i Halikarnas. RođaninMemnon, u službi perzijskog cara, namjeravao je da uz pomoć perzijske flote prenese rat u Grčku.Njegov pokušaj da podstakne Grke na ustanak je propao zbog njegove nenadane smrti. Darije III je,

ne shvatajuči svu genijalnost Memnonove zamisli, odustao od nje i ovako dobra prilika je propuštena.Aleksandru je sigurno laknulo, ali mu je to u isto vrijeme bila i opomena da ne zaboravi na

nadmoćnost perzijske flote i labilno stanje u Grčkoj. S padom Halikarnasa završeno je osvajanjezapadnog dijela male Azije, sve do Kilikijskog gorja. Aleksandar je dio svoje vojske povjerioParmenionu da s njom prodre u Frigije, a sam je krenuo s ostatkom kroz Kariju i Likiju, osvajajućivećinu gradova bez ikakve borbe. U proljeće 333.g. sva vojska se okupila u Gordionu, starojprijestonici frigijskih kraljeva.Iako je uklonio sve organe perzijske vlasti, Aleksandar je u biti zadržao psotojeći administrativnisistem. Satrapije su i dalje bile osnovne jedinice, a satrapi kao i ranije imaju svu civilnu i vojnu vlast.Finansijske poslove je ipak povjerio posebnim službenicim, koji su bili neposredno potčinjeni njemu.To je uradio kako bi sam imao više uvida u ubiranje dažbina, koje su ujedno bile i glavni izvor zafinansiranje njegove vojske. Za satrape je mahom postavio makedonske oficire, kojima je naraspolaganje ostavljao makedonske garnizone vojske. U većini zemalja Aleksandar je prihvaćen ne

kao osvajač, već kao oslobodio od perzijskog jarma. Da bi što više pridobio narod on im je većinomvratio stare zakone i prava. Imao je puno razumjevanje za domaće tradicije. To se pokazalo kaoizvrstan potez. Smanjio je potencijalnu opasnost od pobuna. Ostvario je i jedan od primarnih zadatakaKorintskog saveza – oslobađanje maloazijskih grčkih gradova. Ne može se danas sa sigurnošćuutvrditi u kakvom su se položaju nalazili ni gradovi nakon oslobođenja, ali se čini da oni nisu ušli uKorintski savez. Osvajenje Male Azije uvjerilo je Darija da se ne radi o maloj pograničnoj čarci sanjegovim satrapima, već da je u pitanju ozbiljniji problem. To ga je navelo da pokrenu glavninu svojevojske.Iz Gordiona je Aleksandar 333.g. p.n.e. krenuo sa cjelokupnom vojskom kroz Kilikiju i Paflagoniju.Obezbjedivši ovaj bitni koridor ka Bliskom Istoku, krenuo je obalom prema Siriji. Saznao je usput da

je perzijska vojska s carem Darijem na čelu stacionirana kod mjesta Soha, na dva dana hoda odklanca koji vodi u Siriju. Aleksandar je drugim putem niz obalu krenuo ka jugu, ostavivši u mjestu Isu

bolesne i ranjenike. Tako se sasvim slučajno mimoišao sa Perzijancima, koji su napustili svojepoložaje i kroz klanac stigli do Isa. Tu su pobili se prisutne vojnike, likujući što su Aleksandru presjekliodstupnicu. Nisu ni slutili kakvu kobnu grešku su počinili napuštajući položaj u ravnici. Perzijskavojska je bila prevelika za manevrisanje na uskom priobalnom prostoru kod Isa, te je nespremnadočekala Makedonce. U silovitom napadu Makedonci su potukli daleko nadmoćniju perzijsku vojsku.Sam Darije je pobjegao ostavivši iza sebe svoju porodicu. Aleksandar se prema njima ponio veomadostojanstveno, naredivši da se s njima postupa s punom pažnjom, kako dolikuje carskoj prodici.Žrtve na perzijskoj strani su bile ogromne. Neki antički pisci, uključujući Arijana, govore čak i o 100000 poginulih Perzijanaca. Aleksandar je nakon bitke poslao Parmeniona da osvoji Damask, u koji jeDarije sakrio svo svoje blago, kojeg su se tom prilikom dočepali Makedonci. Darije je bez uspjehanudio Aleksandru razne prijedloge za mir. Aleksandar se već smatrao gospodarem Azije i tvrdio je dasve Darijevo već pripada njemu. Zbog toga je odbijao bilo kakve uslove. Nakon duge i teške opsade

on je uspio zauzeti i dobro utvrđeni grad Tir u Fenikiji, koji se nalazio na ostrvu, spojen uskimzemljanim nasipom sa kopnom. Pretvorivši grad u makedonsko utvrđenje Aleksandar je krenuo na jug

prema Egiptu.



4.2.Aleksandar u Egiptu

Osvajanjem Gaze Aleksandar je dovršio osvajanje feničke obale i tako konačno otklonio opasnost kojamu je prijetila od perzijske flote, sastavljene uglavnom od feničkih brodova. Da bi presjekao sve vezePerzije sa Grcima, Aleksandar je se odlučio za malo skretanje sa zamišljene rute, kako bi zauzeo

Egipat. Postojala je velika mogućnost da ovo Aleksandrovo skretanje dadne dovoljno vremena Darijuda obnovi svoje snage, ali to nije moglo odvratiti Aleksandra od njegovog nauma. Još od 340.g. kada

je Artakserks III uklonio posljednjeg egipatskog faraona Naktaneba III, Egipat se nalazio podperzijskom vlašću. Egipćani su osjećali ogroman revolt prema osvajačima zbog njihove brutalnevjerske politike. Perzijanci su se potpuno nerazumno odnosili prema domaćim kultovima i skrnavili sumnogobrojne egipatske svetinje. Zbog toga je Aleksandar u Egiptu dočekan, ne kao novi osvajač već kao spasitelj. Perzijski satrap se bez borbe predao i Aleksandar je ušao u egipatsku prijestonicuMemfis. Od strane egipatskog sveštenika krunisan je dvostrukom krunom egipatskih faraona.Nasuprot Perzijancima on je pokazao najveće moguće poštovanje prema domaćim kultovima i sam sepodvrgao svim potrebnim ceremonijama. Žrtvovao je životinje egipatskim božanstvima,ali je u istovirjem organizovao i razna takmičenja u helenskom duhu, uvodeći na taj način grčki način života ihelenističku kulturu u Egipat. Prema Egiptu Aleksandar se odnosio ne kao prema djelu Perzijskog

carstva već

kao prema oslobođenoj zemlji. Kao faraon on je za Egip

ćane bio utjelovljeni bog. To je jako djelovalo na maštu tad 24-ogodišnjeg kralja. On je bio naprosto oduševljen Egiptom. Ostavio je

svu civilnu vlast Egipćanima a na vojne položaje doveo svoje oficire. Najveći značaj za Egipat, asigurno i za čitav istočni dio Mediterana, bilo je osnivanje Aleksandrije na ušću Nila. Naselili su jeuglavnom Grci i ona je zahvaljujući svom povoljnom položaju ubrzo postala jedna od najznačajnijihluka na Sredozemlju i , u vrijeme Aleksandrovih nasljednika, centar helenističke kulture.Jedan od bitnih događaja vezanih za Aleksandrov pohod na Egipat, bila je i njegova posjeta svetištuegipatskog boga Amona u oazi Sivah. Vukla ga je želja da posjeti svetište tog boga kojeg su Grcipoistovjetili sa svojim Zeusom, i čiji je kult još davno prije toga došao u Grčku preko trgovaca.Historijski izvori tvrde da je tom prilikom prvosveštenik Amonovog hrama Aleksandra nazvaoAmonovim sinom, što je moralo impresionirati mladog kralja. Počele su i po Grčkoj kružiti razne pričeo Aleksandrovom božanskom porijeklu. Te priče sam Aleksandar nikada nije potvrdio, ali ih nije niporicao jer su na njegovu ličnost bacale veo mističnosti koji je odgovarao mentalitetu toga doba.

Razvijale su vjerovanje u natprirodno porijeklo onoga kojemu je izgleda bilo dosuđeno da vladasvjetskim carstvom.

4.3.Pad Persepolja

Završivši sve poslove u Egiptu i sačekavši svježe trupe iz Makedonije Aleksandar je 331.g. krenuonazad u Aziji, nastavivši sa osvajanjima. Dolinom Oronta je kroz Siriju krenuo ka Eufratu. Saznao jeputem da je Darije skupio mnogo veću vojsku od one kod Ise. Darijeve trupe nalazile su se na lijevojobali Tigrisa, sjeverno od Babilona. Aleksandar je krenuo sa svojom vojskom ne kroz pustinju, već mnogo povoljnijim putem kroz sjevernu Mezopotamiju. Tako je došao na par kilometara uzvodno odneprijatelja. Saznao je od zarobljenika da Darije ima skoro milion vojnika i preko 40 000 konjanika.Odmorio je malo vojsku. Nekoliko dana je prošlo u sitnim čarkama, a onda se jedno veče Aleksandar

sa svojim komandantima popeo na vrh jednog obližnjeg brda, s kojeg je mogao osmotritineprijateljske trupe. Nije ga uspio obeshrabriti ni strašan prizor koji je pružao perzijski logor. Bilo je topravo more logorskih vatri. Na Parmenionov savjet, Aleksandar je pristupio ispitivanju terena. Znao jedobro da se u ovoj bici odlučuje ko će biti gospodar Azije. Ulogorena vojska se pripremala za bitku,koja se naposljetku odigrala kod mjesta Gaugamela 331.g.Kao i u ranijim bitkama, Aleksandar je predvodio desno krilo, sačinjeno od makedonskih konjanika,pretežno članova njegove tjelesne garde, “ile”. Na lijevom krilu su se nalazili grčki i tesalski konjanicina čelu sa Parmenionom, a centar je zauzimala teško naoružana falanga. Ovaj put, na širokoj ravnici,perzijska vojska nije imala nikakvih problema sa manevrisanjem, pa je mogla da razvije znatno dužifront od makedonskog. Da bi izbjegao neprijateljske napad sa leđa, Aleksandar je uveo i drugi bojnired, koji se , u slučaju neprijateljskog obilaženja, mogao brzo okrenuti i odbraniti trupe sa leđa. Ucentru perzijskih snaga, kao i ranije nalazio se sam car, okružen svojim elitnim trupama Perzijanaca,

Indijcima na slonovima i drugima. Ispred centra postavljena su srponosna kola, njih 50. Lijevi bokčinila je veoma jaka baktrijska konjica i izmješani odredi perzijske konjice i pješadije. Ispred tog vrloizduženog krila nalazila se skitska konjica, a na desnom boku su bili Sirijci, Mesopotamci, Parćani i



drugi narodi. Ovakva formacija bila je zaista zastrašujuća. I u ovoj bici Aleksandar se koncentrisao nato da sa svojim elitnim snagama razbije neprijateljski centar. Aleksandar je pribjegao učinkovitommanevru: naredio je svom desnom krilu da se sporo kreće naprijed. Kako je neprijatelj nasrtao nanjega, Aleksandar je ojačavao desno krilo dodatnima snagama. Tako je Darije morao da pošalje svojedodatne trupe na svoj lijevi bok i time napravio procijep u svojim centralnim odredima. Tada jeAleksandar jurnuo naprijed i za tili čas razbio neprijateljski centar. Sam car je ponovo pobjegao, ali ga

Aleksandar nije slijedio, već se okrenuo da pomogne svom lijevom krilu koje je bilo u teškoj situaciji.Uspjeli su da u teškom okršaju preuzmu kontrolu nad tim djelom fronta i tako ostvarili potpunupobjedu. Potjera za Darijem nije urodila plodom, a izvukao se i veliki broj Perzijskih vojnika, koji su sasatrapom Ariobarzanom pokušavali zaštiti prilaze prijestonici. U bici kod Gaugamele odlučena je ipaksudbina Perzijskog carstva.Aleksandar je stigao u Babilon u svojstvu oslobodioca. Žrtvovao je u hramu babilonskog boga Mardukai tako, kao i u Egiptu, odmah pokupio simpatije Babilonjana. Satrap Babilonije, Perzijanac Mazej, kojimu je dobrovoljno predao grad je ostavljen na toj dužnosti. On je bio prvi Perzijanac kojeg jeAleksandar ostavio u svojstvu satrapa , što će kasnije često raditi. Aleksandar je iz Babilon produžiodalje prema centralnim djelovima carstva. Djelove svojih trupa je već ranije poslao da zauzmu Suzu,drugu rezidenciju perzijskih careva, u kojoj se nalazilo ogromno blago ahemenidskih vladara. U tojriznici Ahemenidi su stoljećima nagomilavali bogatstvo iz raznih osvojenih krajeva. Dio blaga

Aleksandar je poslao Antipataru za rat protiv Spartanaca, koji je planiran odavno. Poslao je i raznepoklone Atini. Perzijski narod se zbog carevog bijega osjećao napuštenim, te su se srednjoperzijskisatrapi mahom predavali Aleksandru. Na primjeru satrapa Mazeja, Aleksandar je pokazao da se umijeblagonaklono ponašati prema svakome ko mu se pridruži. Slomivši otpor trupa na čelu saAriobarzanom koje su čuvale prilaze prijestonici, Aleksandar je zauzeo Persepolj. Ne zna se tačno izkojeg je razloga naredio da se Persepolj besomučno pljačka i da se na kraju unište sve te velelepnepalate, ali je to bacilo sjenu na karakter njegovih osvajanja. Zna se da se sam Aleksandar kasnije kajozbgo ovog poteza, ali je u njemu tada , kažu historičari, prevladao gnjev i mržnja koju je kao Helenosjećao prema ahemenidskim vladarima.Osvajanjem Persepolja dovršen je zadatak, koji mu je kao hegemonu bio dodjeljen od strane saveza.Ali Aleksandar je imao i svoje lične ideale. On je žudio da ide dalje na istok. U isto vrijeme, izMakedonije mu je došla vijest o ustanku koji je spartanski kralj Agis spremao na Peloponezu. Blagokoje je Aleksandar poslao Antipataru za taj rat, pomoglo je ovome da opremi veliku vojsku, i u

svojstvu zamjenika hegemona Korintskog saveza, odnese pobjedu nad Agisom. Antipatar je upotpunosti opravadao Aleksandrovo povjerenje i u bici kod Megalopolja 331.g. savladao Spartu. Time

je smirena situacija u Grčkoj i do kraja Aleksandrova života tamo nije bilo nemira.Nakon toga on je krenuo dalje u potjeru za Darijem, smatrajući da osvajanje Perzije nije gotovo svedok je perzijski car na slobodi. Darije se sklonio u Ekbatani, staroj medskoj prijestonici, saistočnoiranskim satrapima, koji su mu bili vjerni. Nije imao hrabrosti da sačeka Aleksandra, već se svojskom povukao na sjever. U Ekbatani je Aleksandar raspustio grčke saveznike i bogato ihnagradivši, poslao ih nazad u Grčku. Smatrao je da mu više nisu potrebni i da je završen zadatak kojisu oni imali ispred Korintskog saveza. On dalje napreduje u svojstvu cara Azije. Blagajnu je ostavio uEkbatani kao i Parmeniona koji je već bio star za novih pohoda. Usiljenim maršom prošao je krozKaspijska vrata i ušao u Partiju. Tamo je saznao da su perzijski plemići na čelu sa satrapom Besom,svrgli Darija i smaknuli ga. Kod mjesta Hekatonpila našli su Darijevo tjelo, koje je Aleksandar uz sve

počasti sahranio u staroj prijestonici Pasargade. Tu je on preuzeo ulogu zakonitog nasljednikaAhemenida i stavio sebi u nalog da kazni Darijeve ubice i u svoj posjed stavi sve perzijske satrapijekoje nisu bile zauzete. Od tog vremena Aleksandar nastupa kao kralj Azije. Dalje je zauzeo Hirkaniju iPartiju i krenuo u potjeru za Besom. Grčke najamnike koji su mu se dobrovoljno predali je većinomposlao u domovinu, a neke perzijske satrape je pomilovao i ostavio u dotadašnjoj službi. Time jefaktički završio njegov pohod na Perziju.

5.Pohod na Indiju

5.1. Ratovi u Baktriji i Sogdijani

Aleksandrovo osvajanje centralnih djelova Perzije donijelo mu je, kako sam već naveo, titulunasljednika Ahemenida. Satrapi Bes i Spitamen su se sklonili u rubne predjele carstva. Razdoblje od



330. do 327.g. Aleksandar je proveo ratujući u sjevernoistočnim oblastima Baktrije i Sogdijane. Ovosu bile možda i najteže godine u cjelokupnoj Aleksandrovoj vojnoj karijeri. Nepoznat teren i stalnigerilski napadi malih odreda domorodaca natjerali su Aleksandra da se prilagodi novoj ratnoj taktici.On je oformio male konjaničke odrede u koje uvodi i Perzijance. Pristupa i osnivanju prvih vojničkihkolonija, koje će kasnije postati grčke kolonije u punom smislu. Satrap Bes je u međuvremenu uzeotitulu cara i nazvao se Artakserks IV. Aleksandar nije odmah krenuo u potjeru za njim, već je prvo

osvojio krajne istočne satrapije Arahoziju, Ariju i Drangijanu.U Drangijani je 330.g. došlo i do prve ozbiljne krize i zaoštravanja odnosa između Aleksandra injegovih pojedinih generala. To su bili redom prekaljene vojskovođe koje su Aleksandru zamjerilezbog njegovog odnosa prema pokorenom stanovništvu. Shvativši da Perzijom ne može vladati kaokralj Makedonije, aleksandar se mudro nastojao uklopiti u taj sistem i prema Perzijancima se odnosiokao i prema Makedoncima. To nije odgovaralo mnogim Makedoncima te je protiv njega planiranazavjera, u kojoj je među ostalima učestvovao i Parmenionov sin Filota. Nakon što je zavjeraraskrinkana Filota je osuđen na smrt od strane makedonske vojne skupštine, koja je sudila uslučajevima veleizdaje. Nakon Filotine smrti, sumnja je pala i na samog Parmeniona, koji je takođermorao biti likvidiran. Parmenionovo ubistvo izvršeno je na veoma sramotan način i zauvjek jeosramotilo Aleksandra, ali je ono bilo možda i jedini način da se obeshrabre ostali potencijalnizavjerenici. Time se Aleksandar nametnuo svojim drugovima i u toku nekoliko narednih godina neće

biti nikakvih protivljenja njegovoj politici.Iz Drangijane Aleksandar je, primivši usput izjave pokornosti satrapa Karmanije i Gedrozije, prekoArahozije prešao planinu Hindukuš i ušao u Baktriju. Tu mu je sogdijski satrap Spitamen uzarobljeništvu ostavio Besa. Ovaj je kažnjen kao uzurpator u skladu sa istošnjačkim običajima.Aleksandar je nastavio sa osvajanjima, zauzeo Marakandu (današnji Samarkand) i tako pokorio većidio Sogdijane. Ali tu je naišao na niz opasnosti. Sa sjevera, preko rijeke Jaksarta( današnja Sir-Darja)nadirali su odredi Skita, zadajući njegovoj vojsci ozbiljne probleme. Sam Spitamen se ujedinio saskitskim plemenom Masageta i gerilskom taktikom nanio Makedoncima niz poraza. Borbe u Sogdijanisu se nastavljale uz velike gubitke na makedonskoj strani sve dok 328.g. Aleksandar nije uspionanijeti Spitamenu veći poraz, nakon čega su ga Masageti ubili i poslali njegovu glavu Aleksandru.Time je nestao i najopasniji protivnik kojeg je Aleksandar imao u to vrijeme. Zanimljivo je da je ćeonm postati i jedan od rodonačelnika dinastije Seleukida, jer se njegova kćerka Apama udala zaSeleuka.

Još iste godine u Marakandi je došlo do nove krize u Aleksandrovim odnosima sa Makedoncima. Na jednoj gozbi je Aleksandrov prijatelj iz dejtinjstva i suborac Klit počeo vrijeđati Aleksandra u pijanomstanju, na što ga je ovaj probo kopljem. To je i samog Aleksandra jako potreslo jer je kad se otrijeznioshvatio šta je učinio. Historičari kažu da je danima nakon toga tugovao za Klitom i sebi nikako nijemogao oprostiti to zlodjelo. Međutim nedugo zatim desio se još jedan slučaj. Aleksandrov historičarKalisten, koji je dugo u svojim djelima hvalio Aleksandra, usprotivio se običaju proskineze tj. klanjanjukoje je po istočnjačkim uzorima Aleksandar uveo za sebe. On je smatrao taj običaj pogrešnim jer sepo njegovom mišljenju Heleni iz poštovanja klanjaju samo bogovima. Bio je izgleda umiješan i uzavjeru paževa te je uklonjen. Njegova smrt je mučno odjeknula u inetelektualnim krugovima Grčke imnogi su digli glasd protiv aleksandrove očigledne autokratije.Sva ova ubistva pokazala su koliko se Aleksandar udaljio od svojih saradnika, nasatojeći se uklopiti unovi sistem i tako ostvariti ciljeve koje je sebi zacrtao. U to vrijeme se po svemu sudeći rodila i

njegova ideja o osvajanju čitavog svijeta, koja će posebno doći do izražaja u njegovom pohodu naIndiju. U Baktriji se desio još jedan događaj koji je izazvao osudu u helenskom svijetu. Aleksandar seoženio sogdijskom princezom Roksanom, za koju kažu da je bila jedna od najljepših žena Azije.Vjenčanje je obavljeno prema perzijskim običajima. Time je on dao primjer ostalima, smatrajući da se

jedino ovakvim načinom mješanja među osvajačima i pokorenim može stvoriti temelji novog carstva.

5.2. Ratovi u Indiji; Hidasp, Hifasis

Za novi pohod Aleksandar je pripremio ogromnu vojsku u koju je uvrstio i brojne jedinice iz pokorenihnaroda. Plutarh tvrdi da je krenuo u Indiju sa čak 120 000 pješaka i 15 000 konjanika. Aleksandar jeočigledno imao veoma slabu predstavu o oblastima koje su se prostirale do rijeke Ind. Informacijekoje je imao bazirale su se na raznim legendama i slabim perzijskim saznanjima. Ali upravo je sva

mističnost koja je obavijala te prostore privla

čila Aleksandra. On je punim žarom krenuo u ovu višeistraživačku nego osvajačku ekspediciju. Još u Sogdijani on je stupio u kontakt sa mladim radžom

države Taksila. Ovaj mu je ponudio pomoć i tako je 327.g. prešavši Hindukuš, Aleksandar stupio na



tlo Indije. Uz radžinu pomoć Aleksandar je namjeravao zauzeti sve zemlje do Inda i još iste godinezaratiti sa kraljem Pendžaba, Porom, inače neprijateljem Taksile. Dio vojske predvođen Hefestionom iPerdikom je krenuo dolinom Kabula ka Indu, a sam Aleksandar je sa drugim djelom krenuo sjevernije.Od drveća je zatim napravio flotu kojom se spustio do mjesta gdje su Perdika i Hefestion već prešliInd, napravivši na tom mjestu most. Tako je stigao do grada Taksile najvećeg u tom prostoru izmeđurijeka Ind i Hidasp.

S druge strane Hidaspa nalazio se moćni kralj Por. On se nije htio pokoriti Aleksandru, te je ovaj326.g. krenuo na njega. Por je imao ogromnu vojsku u kojoj je bilo i slonova. Sam Aleksandar nijehtio sa sobom povesti slonove koje mu je podario radža Taksile jer su ih se bojali makedonski konji.Aleksandar je pribjegao novom lukavstvu. Ostavio je Kratera jedne noći na starom položaju i narediomu da povremeno simulira prelaz preko rijeke i da krene tek kad primjeti da je Por povukao glavninusvoje vojske. Aleksandar je s odabranim četama neprimjećen prešao rijeku nizvodno i s te straneudario na Porove trupe. Najprije je pobjedio Porovog sina koji je poslan s djelom trupa da zadržiAleksandra. Kad je Por čuo da mu je sin poginuo pokrenuo je glavninu svoje vojske i tako dopustioKrateru da se iskrca. Iako su Indijci bili brojno nadmoćniji Aleksandar je novim genijalnim manevromsmanjio udarnu moć slonova na minimum i zastrašio ih do te mjere da su predstavljali veću opasnostza sopstvenu vojsku nego za neprijatelja. Munjevitim naletom konjice primorao je indijske konjanikena povlačenje, a Krater ih je dočekao s leđa. Pobjeda je izvojevana, a s Porom koji se veoma hrabro

borio Aleksandar je postupio velikodušno. Ostavio mu je njegovo kraljevstvo i u njemu dobio bitnogsaveznika.Nakon što je ostavio Kratera na zapadu s ciljem da sagradi nekoliko gradova-utvrđenja kako biosigurao vlast, Aleksandar je krenuo dalje pokoravajući mnoga plemena. Istočno od Porove kraljevineživjela su brojna ratoborna plemena koje je Aleksandar s teškom mukom uspio pokoriti. Stigao je dorijeke Hifasis, najistočnije od pet rijeka Pendžaba. Tu je stao. Razloga je bilo više, od teških klimatskihuslova do problema sa hranom i surovih borbi sa okolnim plemenima. Vijesti o neopoznatim narodimas one strane Hifasisa govorile su o moćnim kraljevstvima sa ogromnim vojskama. S one strane rijekeGanga se kako je čuo prostiralo kraljevstvo Gandarida, kojim je vladao kralj Ksandram, čija se vojskapo tim vjestima sastojala od čak 200 000 pješaka, 20 000 konjanika, 2 000 bornih kola i 4 000 bojnihslonova. Kad mu je to potvrdio i sam Por, Aleksandar se morao pokolebati. Vojnici su bili nezadovoljnii mnogi su se željeli vratiti nazad u domovinu. Aleksandar ih je pokušavao ubjediti da je ostalo jošmalo da pokore čitavu Aziju i izbiju do Istočnog mora, koje se nalazilo na kraju svijeta. Vojnici su bili

iscrpljeni i molili su kralja da ih poštedi. Na kraju je Aleksandar, iako nevoljko, udovoljio njihovimzahtjevima i odlučio da se vrate natrag. Ovaj potez ne treba gledati kao vojnu pobunu. Odluka opovratku je pokazal da Aleksandar ipak može da realno sagleda situaciju i shvati kad je vrijeme dastane u kraj svojim ličnim strastima. Obuzdavajući svoje želje on je na pragu nepoznatog svijetadonijeo vjerovatno ispravnu odluku i povinovao se želji svoje vojske. Teško je zamisliti šta bi se desiloda nije. Shvatio je da Azija ipak nije tako mala i da ga u daljem putu mogu očekivati mnogenepredvidive stvari. Time je on izvojevao važnu pobjedu nad samim sobom i što mu je obezbjediloslavu nikad poraženog vojskovođe.

5.3. Povratak iz Indije i sređivanje prilika u Carstvu

Nakon što je odlučio da prekine daljnje napredovanje Aleksandar je naredio da se izgrade ogromne

lađe kojima će se vojska Hidaspom i Indom spustiti do mora. Dio vojske je išao objema obalamaHidspa štiteći brodovlje. Poru je prepustio Pendžab na upravu kao nezavisnu zemlju, a ostale zemlje udolini Inda sve do delte je uključio u svoje carstvo. Putem niz rijeke imao je još prilika da iskaže svojuhrabrost u borbama protiv lokalnih plemena. Prilikom juriša na glavni grad naroda Maljana jedva jepreživio tešku povredu. Dio vojske sa kraterom na čelu odvojio se i kopnenim putem krenuo krozArahoziju i Drangijanu kako bi tamo učvrstio makedonsku vlast i pripremio namirnice za gedrozijskuobalo kojom je trebao krenuti Aleksandar sa ostatkom trupa. U delti Inda sagrađena je baza zapomorsku ekspediciju kojom će rukovoditi Nearh. Ta ekspedicija imala je između ostalog i cilj dapoveže istočne djelove carstva sa Zapadom, kao i trgovačku razmjenu. Aleksandrov put gedrozijskomobalom bio je više nego opasan. Primorje je bilo suho i bezvodno i Aleksandar je putem izgubio velikbroj vojnika. Na kraju se sastao sa Kraterovim trupama i tu osnovao još jednu Aleksandriju, jednu odmnogih koje su razasute širom osvojenih oblasti. Nedaleko odatle Aleksandar se sastao i sa članovima

Nearhove izvidnice koji su mu donijeli vijest da je flota i pored velikih teškoća uspjela uploviti uPerzijski zaliv. Nearhova ekspedicija je pored političke imala i veliku istraživačku važnost. Upoznala je

Grke sa mnogim nepoznatim narodima, florom i faunom tih predjela.



U Suzi se 324.g. okupila konačno sva makedonska vojska. Aleksandar je odmah po dolasku kaznio svekoji su se odmetli od njegove vlasti ili su zloupotrijebili svoj položaj. Izbjegao mu je samo Harpal,Makedonac kojeg je Aleksandar postavio za nadzornika ratne blagajne u Ekbatani. Ovaj je zbognedjela koja je počinio pobjegao u Atinu od koje je dobio azil. I u evropskim djelovima države došlo jedo nemira. Antipatar nije mogao da riješi probleme u Trakiji i sve veće tenzije u Grčkoj.

6.Posljednji dani i smrt

Stvar je zakomplikovala i Aleksandrova naredba grčkim gradovima da prime natrag svoje političkeizbjeglice. To je zaoštrilo odnose Grka sa svojim hegemonom. To je pogoršao i Aleksandrov zahtjev zadeifikacijom, koji nije bio nimalo čudan za to vrijeme, ali ga Grci nisu željeli prihvatiti. NezadovoljstvoGrka nastojao je iskoristiti Harpal koji je pokrenuo zavjeru iskoristivši svo bogatstvo koje je sa sobomponio iz Suze. Harpal je ipak ubijen i stvar je riješena, ali situacija nije bila nimalo povoljna za maldogkralja.U Suzi je po povratku organizovana i velika svečanost na kojem je bila upriličena i znamenita svadbaMakedonaca sa Irankama. Mnogi heteri su oženili varvarke time dajući jedinstven primjer provođenjaideje o mješanju naroda u Makedonskom kraljevstvu. Malo nakon toga desila se i pobuna u Opisu.Makedonski pripadnici vojske nisu bili zadovoljni kraljevim odnosom prema strancima u vojsci .

njihovo negodovanje preraslo je u pobunu koja je navela Aleksandra da otpusti mnoge svoje vojnike.To ih je veoma uvrijedilo. Pokušao ih je privoliti sve da prihvate suživot sa Perzijancima, ali je to bilo jako teško. Oko 10 000 veterana je poslao sa Kraterom u Makedoniju. Sve do jednog je ispaltio kakotreba i ni prema kome se nije ponijeo nepravedno. Ali to ipak nije bilo dovoljno da učvrsti njegovuideju o stapanju dvaju kultura.Nakon otpuštanja veterana Aleksandar se posvetio novim planovima među kojima i ekspediciji naKaspijsko more, pomorskim putem oko Arabijskog poluotoka, pokoravanju Sicilije i Italije, kao iosvajanju Kartagine i Heraklovih stubova. 324.g. Aleksandar je pogodila smrt njegovog najvjernijeg injemu najmilijeg druga Hefestiona. To je bio veliki udarac za mladog kralja. Naredio je žalost učitavom carstvu, a upriličene su i razne svetkovine i gimnastičke igre.U njegovim novim pohodima spriječila ga je smrt. Groznica se pojavila iznenada. Tresla je tijelomladog vojskovođe danima. Sedmog dana mu je sasvim pozlilo. Umro je 13.6.323.g. u 33.-oj godiniživota. Iza njega je ostala ogromna imperija i gomila neostvarenih planova.

Država se ubrzo raspala. Gramzivi Aleksandrovi nasljednici nisu vjerovali u njegov san o svjetskomcarstvu. Nastupilo je doba dijadoha, okarakterisano raznim nevoljama, ratovima i sukobima pojedinihgenerala, koji su nasljedili maldog kralja. Na kraju svih sukoba uspjele su se formirati samostalnedržavne tvorevine, od kojih su mnoge uspjele još godinama da održe svoju nezavisnost. Najbitnije susigurno Egipat pod vlašću Ptolomeja, Makedonija pod vlašću Antigona, Babilonija pod vlašću Seleuka

7. Značaj Aleksandrovog djela; helenistička kultura

Ideal stvaranja svjetskog carstva bio je baklja buktinja koja je osvijetljivala njegove puteve. Njegovodjelo se slobodno može nazvati grandioznim. Osvajanjima je obogatio Evropu brojnim naučnimsaznanjima. Na svome putu neprestano je nailazio na sumnju i kolebanje okolnih ljudi, ali ga to nijespriječavalo da bude istrajan u ostvarenju njegovih ideja. Kao što sam već naveo u uvodnom djelu, on

je bio malen i skroman naspram ogromnog Perzijskog carstva, ali to ga nije ni na trenutak mogloudaljiti od njegovih ciljeva. Od Filipa je naslijedio uvježbanu vojsku i izvrstan kadar oficira. Ali jebitnija bila srčanost i intelekt koji je Aleksandru omogućio da sve te okolnosti iskoristi. Iz Homerovihepova je crpio svoje junaštvo i želju za dokazivanjem. Bio je u duši Helen, koji se kao i drugi kanioosvetiti Perzijancima za sve nevolje koje su prouzrokovali Heladi. Imao je sreću da je Perzijsko carstvobilo na rubu propasti, ali to nipošto ne umanjuje značaj njegove ličnosti. Naprotiv, pokazuje s kakvomsposobnosti pravilne ocjene date političke situacije je on raspolagao. On nije srljao u propast, već jepravilno ocjenivši sve faktore planski krenuo na svoj pohod.On zasigurno spada među najveće vojskovođe i osvajače cjelokupne svjetske historije. Svaku svojubitku riješavao je genijalnim manevarsko-strateškim odlukama, koje su ga stavljale u povlaštenipoložaj naspram svojih nekoliko puta nadmoćnijih protivnika.Aleksandar je bio i tvorac potpuno novog poretka. Stvorio je helenističku kulturu koja je pokušala

nešto do tada nepojmljivo, pomiriti Istok i Zapad. Da je duže živio možda je mogao premostiti sverazlike koje su spriječavale ujedinjenje. Ipak donekle je uspio u svom naumu. Države koje su nastalenakon njegove smrti nisu bile niti tipično helenske, niti domorodačke. Njegova politika mješanja



Makedonaca i Perzijanaca je bio dio genijalno zamišljenog plana o stvaranju sinteze dvaju naroda. Ontako nastoji da sruši vjekovnu predrasudu Grka o strancima kao “varvarima”. Uspijeh je možda bionepotpun, ali je više predstavljao iskru koja je natjerala Grke da se zapitaju. Kolonizacija, naučneekspedicije, trgovinska razmjena, mudra monetarna politika, sve su to tvorevine te velike ličnosti. Kozna kako bi svijet danas izgledao da je Aleksandar Makedonski živio još barem 30 godina?

Documents

Skripta-Alexandar Veliki