Shakespeare Soneti Mali

William ShakespeareSONETI

Uz 445. godi{njicu ro|enja Williama Shakespearea(26. iv. 1564. – 23. iv. 1616.)

1E:\usluge\mhd\shakespeare_soneti\shakespeare_soneti.vp2009. lipanj 29 09:17:06

p p pComposite Default screen

MATICA HRVATSKA — OGRANAK DUBROVNIK

Izme|u pola~a 28, Dubrovnik

B I B L I O T E K A

PSYCHEknj. 2

U R E D N I C A

Ivana Bur|elez

ISBN 978–953–6316–73–1

CIP zapis dostupan u ra~unalnom kataloguNacionalne i sveu~ili{ne knji`nice u Zagrebu pod brojem 708571



William Shakespeare

SONETI

P R I J E V O D I P O G O V O R

Luko Paljetak

Matica hrvatska – Ogranak DubrovnikDubrovnik, 2009.





William Shakespearena tzv. Chandos–portretu iz 1603.–1610.









1

Od najljep{ih bi’ bi}a porod htjeliStog da ljepote ne svene nam ruà,Da ba{tiniku mladom, jer nam zreliIzmi~u dani, na nju spomen pruà;Ali ti, {to ljubi{ sjajne svoje o~i,Gorivom bi}a svog svoj hrani{ plam,Glad {ire} tû gdje obilje se to~i,Du{man si sebi, prekrut sebi sâm;Ti {to svje` ukras tom si svijetu sad,Jedini glasnik prolje}a i cvije}a,U pupoljak svoj pòkHpa{ plod mladI stog mu, {kr~e, {krtost sve je ve}a;

Smiluj se svijetu glâdnom jer }e grobomPojest tvoj dûg, i pojest }e ga tobom.

9



2

Kad ~etrdeset zima po~nu ~eloOpsjédat ti, ljepoti dube} polje,Mladosti tvoje, gordo sad, odijeloIzdrta pÉnja bit }e, ni{ta bolje;Na upit gdje ljepota ti je cijela,Gdje se sva rasko{ strasnih dana skrila,Re}’ da u tvojim o~ima je svela,To sram i hvala bezvrijedna bi bila.Vi{e bi hvále ~ar tvojih vrijedan bioDa moè{ re}’: »To lijepo ~edo mojePlâ}a moj dûg, moj izgovor je cio«,Ljepoti daju} naslje|e mu svoje!

To s n}va bit je ro|en kad si star,I gledat vrelu krv kad mre joj àr.

10



3

U zrcalo se pogledaj i káìTom licu: Sad je ~as da novo stvara{,Jer ako sebe ne obnovi{, drâìNjegovom svijet, i neku ènu, vara{.Gdje je tâ, tako lijepa, da tvom pluguU utrobu neùzoranu nè da?Il taj {to sâm svom samoljublju drºg¡

Grobnicu gradi, da tu porod prèda?Zrcalo ti si majci u kom làkoMladosti svoje Travanj gleda cvatno;Kroz okna starih ljeta ì ti takoGledat }e{ ovo svoje doba zlatno.

Al ako spomen èli{ zatrt grobom,Umrijet sam }e{, ti, i lik tvoj s tobom.

11



4

Rasipna drâì, za{to tro{i{ tamoNá se ljepotu naslije|enu, sáma?Ne daje dar nam, posù|uje samoSlobodna Narav slobodnim ga nama:Prelijepi {k¥~e, {to zlorabi{ stogaRasko{ni dar svoj, dân ti da ga dáde{?Lihvaru slabi, {to tro{i{ od svôgaBlaga tolìko, a ìvjet ne znáde{?Jer sâm sa s}bom razmjenjuju} robuSvoj slatki ja sâm sebi krade{ mlad;Kakav }e{, dakle, kad te vrijeme grobuPozove, ra~un ostaviti tad?

Nekòri{ten }e u grob ~ar tvoj cio,Iskòri{ten, tvoj zastupnik bi bio.

12



5

Sati {to skladnim stvorili su radomTaj ljupki lik {to motre sve ga zjene,Njemu }e istom tirani bit, kradomU~init }e da sva mu ljepost svene:Jer neumorno vrijeme ljeto gnâK okrutnoj zimi i tad smrt mu zàdH,Smrzne sok cvije}u, stabla zgûli sva,Ljepotu skrije snijeg, i pusto{ vlada;Kad ne bi se u zidove od staklaLjeto, na ìtkog su`nja nalik, skrilo,Studen ljepotu i ~ar njen bi smakla,Ni nje, ni traga njena ne bi bilo.

Izaèt cvijet se s mrazom sre}e glatko,Gubi tek lik, al bît mu `ívo slatko.

13



6

Ne daj da grubi dlan ti zime, prijeNeg iscijedi{ se u sok, ljeto svlada,Zasládi neku zdjelu, nek se slijeNegdje ti ~ar, dok sebi smrt ne zádH;Izrabljen lihvom nije onaj kojiKamate svoje pla}a dráge volje –Stog sebi jednog sebe jo{ odgòji,Ili za jednog deset, {to je bolje;Sretniji ti bi bio deset putaDa se u deset tvojih lik tvoj skriva;[to bi, da umre{, mogla smrt ti krutaU pòtomstvu te ostavljaju} `íva?

Nè budi ta{t, jer prelijep si da strvBude{ i da ti nasljednik je crv.

14



7

Gle, kad s istòka digne sunce mladoPlamenu glavu, svako zemno okoNovom mu svjetlu daje po~ast rado,Pogledom svéta {tuju} ga dubòko;I dok uz strmi nebeski brijeg kro~i,Nalik mladi}u kog ve} zrelost hvata,Jo{ mu ljepotu smrtne {tuju o~i,Prate} ga putem sjajnim poput zlata;Al umornim kad kolima, s visìne,Napu{ta dan, ko ~ovjek koji stFro,Poslu{nÇ dotad oko pogled skineS niske mu staze, motre} druge stvari:

Nezapaèn }e{, kad te svlada tmina,I ti za}’ tako, ako ne da{ sina.

15



8

Za{to ti, glazbo, glazbu slu{a{ sjetan?Slast se sa sla{}u slaè, ~ar ~ar voli;[to ljubi{ ono {to nè prima{ sretan,Il prima{ rado ono {to te bòli?Ako ti strûnH ugo|enih sklad,Nalik na brak im, vrije|a sluh dok poju,One te slatko kòrZ tek, jer mlad,A samac, kvari{ dionicu svoju:Gle kako ìca slatko drugu prati,Na supruga joj nalik u tom ~asu,Kao da otac, ~edo su, i mati,[to pjevaju u jednom skladnom glasu:

Taj trostruk pjev im, sloàn kao jedan,Nijemo ti poje: »Sam si malo vrijedan.«

16



9

Zar zbòg toga si samac {to te strahUdovica da nè pla~e za t}bom?Ako bez ploda istrune{ u prahSvijet }e ti jecat ko djevi nad grobom,Udovica ti svijet }e bit, {to jFdH

Jer od tvog lika ne osta ni sjena,A svaka druga moè bilo kadaSvog muà lik iz dje~jih gledat zjena:Gle, to {to tro{i rasipnik, to sveMijenja tek mjesto, i svijet tom se divi,Ali ljepota izgubljena mre,Ne koristi joj krivac {to to skrivi;

Ljubavlju prema drugim grud ne goriOnÇm {to sebi takav zlo~in tvori.

17



1 0

Od srama nijè~i da nè ljubi{, stoga[to nè haje{ za sXbe, nikog strasno!@eli{ li, tvÿdi da te ljubi mnogH,Al nè ljubi{ ti nikog, to je jasno;Ubojne mr`nje opsjeo te zov,Tako da radi{ sam sebi o glavi,@ude} da sru{i divni tvoj se krov[to pòpravljat ga cilj bi bio prâvi:Mi{ljenje mijenjaj, da ga mijenjam ì ja!Zar mr`nju ljep{e nego ljubav prima{?Budi blag, mio, ko tvoj lik {to sija,Da su}uti bar’ prema sXbi ima{:

Radì mene jo{ jednog sebe daj,I, krasan, kroza nj, i kroz sXbe, trâj.

18



1 1

[to prije bude{ venuo rast prijeU plodu }e{ {to sâm si ti ga dao,I onu vrelu krv, {to mláda vrije,Svojom }e{ zvat kad stFrit bude{ stao;U tom ljepota, mudrost je, i sjeme,Bez tog je ludost sve, bol starih ljeta:StFlo bi, da su svi ko ì ti, vrijeme,I zF pol vijeka ne bi bilo svijeta.Nek òno kojim narav nije dalaDa plodni budu – rû`no, grubo – svenu:Gle, nadarenZ nadárit je znala;Stog lijep joj dar daj za dobrotu njenu;

Ti pe~at njen si, nalog njen stog slijèdi,Ostavljaj trag, da trag mu ne izblijedo.

19



1 2

Kad brojim ure {to ih kuca sat,I gledam dan gdje u no} stra{nu trne,Kad vidim kako ljubici mre cvat,I kako srebro hvata kose crne,Kad gorda stabla promatram, sva gola,[to stada prije {titila su hladom,I ljetno ìto stavljeno na k}laU snoplju s bijelom, ra{~upanom bradom,Tad mislim na ljepotu tvoju krasnu,Da s vremenom }e{ ì ti tako pFst,Jer ~ari i ljepòte sáme zgasnu,I brzo mru dok motre drugih râst;

Odoljet kosi koju Vrijeme nji{eTek sinom }e{, kad nè budZ te vi{e.

20



1 3

O kad tî bio tî bi, al to, vaj,Tek si dok ìvi{, dragi, mora{ znat.Pripremit se na bliski mora{ krajI drugom nekom lik svoj lijepi dat:Tako ljepota, zâjmljena ti tek,Imati ne}e kraja; ti }e{ bitOpet tî kada svoj okon~a{ vijek,Kad porod lijepi lik tvoj bude krit.Tko dat }e da mu dom, lijep tako, padne,Kad ~asno moè branit ga, da strtNe ùzmognZ ga vihor zímZ hladneNi razorna i vje~na, ledna smrt.

Rasipnik tek; gle, imao si ve}Oca – nek to i sin tvoj mogne re}.

21



1 4

Ne donosim iz zvijezda sud svoj ja,Iako astrològiju znam, mnîm, –Al nX da l kob }e dòbra bit, il zlF,Su{a il kuga, ne bavim se tim:Ni potanko proricat nemam mo},Kad ki{a ili grom, il vjetar vreba,Il kad }e kojem princu dobro po}’,Tuma~e} ono {to se sluti s neba:Ja znanje ti iz zjena, iz tih tamoStaja}ih zvijezda, dobivam i znamDa istina s ljepotom cvast }e samoAko iz sXbe porod pruì{ sâm,

Jer ina~e, smrt tvoja, ne}u krit,Istini i ljepoti smrt }e bit.

22



1 5

Kad pomislim da svemu {to rast znádeSamo tren traje savr{enstvo sjajno,Da scena ova daje tek komádeNad kojim zvijezde upravljaju tajno,Da ljudi kao stabla rastu g}re,Dok isti svod i kòri ih i glFdo,Kipe od soka mladog, pa se s}rZ,Iz sje}anja izblijedo lik im mladi,Tad misao na prolaznost tu rodiRasko{ni mlâdi lik tvoj ù mom oku,Dok razgovor sa smr}u vrijeme vodi,Da dan tvoj zF no} zamijeni dubòku,

S Vremenom tad se, jer te ljubim, borim,îm okrnji te ja te s n}va stvorim.

23



1 6

[to se na na~in mo}niji ne bori{S Vremenom, krutim tiranom, i timePred propa{}u sam sebe ~vr{}im stvori{Sredstvima ljep{im neg su moje rime?Sad stoji{ u zenitu sretnih sati,I djevoja~ki mnogi vrt, jo{ ~edan,Ra|ao rado `îve bi ti cvâti,Sli~nije nego portret tvoj i jèdan;Ta ~eda bila spas bi tvom ìvotu,Jer pero mi, ni kist taj kojim trudiVrijeme se, ne}e oìvjet ljepotuNit vrijednost tvoju u o~ima ljúdo:

Daju}i sebe svoj }e{ bit, ne dvòjom,Stog ìvjet mora{ slikan kistom svojim.

24



1 7

Tko s vremenom }e vjerovat mom stihu,âk i da pun je nâjve}ih ti hválH?On sli~i, nebo zna, tvom grobu tihu,Gdje ti ni upol vrijednost nije stFla. –Da znam opisat sav ~ar {to ga kaèOko ti, i ljepotu tu posvèma,NovH bi rekla dob: »Taj pjesnik laè,Zemni stvor takvog rajskog ~ara nema.«Svijet moj bi papir, tad ve} ùt i star,Prezreo, kao starca koji vara,Vrlìna bi ti pjesni~ki tek àrBila, tek pjesma ishitrena, stFra:

Da sina ima{ nadìvio svihDváput bi – kroza nj, i kroz taj moj stih.

25



1 8

Da l da te s ljetnim usporedim danom?Ti ljep{i si i }ud ti blF`H sva je:Otrésu vjetri cvije}e Svibnju rânomPa ljetno doba odve} kratko traje;Previ{e katkad }ko neba sja,I ~esto lik mu zlatni sjena skrije,I sva ljepota ru`nom postat zna,Kad slu~aj ili priroda to htije;Al tvoje vje~no ljeto ne}e svanut,Nit }e izgubit ~ari {to te krase,Nit }e se hvastat Smrt da k njoj }e{ krenut,U stihu tî u vje~ne raste{ ~Fse:

Dok oko gleda i dok di{u ljudi,I stih moj ìv je, i ìvot ti nudi.

26



1 9

O, Vrijeme, sreì lavu pandè grube,Daj tlu da pro`dre porod kojim vrvi,Izbij iz ralja divljem tigru zube,Feniksa spali u ìvoj mu krvi,Godi{nja doba mijenjaj u svom létu,^ìni {to ho}e{, Vrijeme b¥zÇ, `êdnÇ,I prolaznoj ljepoti i svem svijetu,Al zlòdjelo zabranjujem ti jèdno: –O nè brazdaj mom milom ~elo jasno,Nè {araj perom o{trim ga, nek bude,Dopùsti, ovÇ obli~je mu krasnoUzorak lijepi za budu}e ljude.

Najve}e zlo u~ìni: al i tFdU stihu mom on bit }e vje~no mlad.

27



2 0

Naslikala je narav lik ti `ènZ,O gospodaru–gospo mojih muka,I nje`no srce ènsko, al bez njenePrevrtljivosti, dFde ta ti ruka,Sjajnije oko, s puno manje laì,[to pogledom pozla}uje sve s rêda,Mu{ku pºt koja sadrì sve draì,Tako da mù{ko ì ènsko te gleda:Trebalo je da ènom bude{ cio, –Dok priroda ti, téè} da te slijeI stvori, onaj nije dala dioJedan, {to za me od koristi nije.

Kako za `ène stvoren ti si, jasno,Meni daj ljubav, a njih ljubi strasno.

28



2 1

Nisam ja onaj pjesnik kojem trebaLa`na ljepota da mu te~e stih,Koji za ukras sve urese nebaUzima, ù njem da òpjeva njih,I koji drske usporedbe pravm

S mjesecom, suncem, zemljom, morskim dnom,Travanjskim cvije}em i svim {to svod plâviDragòcjeno u pla{tu krije svom.Iskreno, ko {to ljubim, pi{em ja,Stog dragi moj je, znajte, lika krasnogKao i mn}gm, iako ne sjâNalik na zlatne svije}e s neba jasnog:

Drugo svom stihu mogu la` dodavat;Ja nè hvalim, jer ne mislim prodavat.

29

E:\usluge\mhd\shakespeare_soneti\shakespeare_soneti.vp2009. lipanj 30 09:03:27

Color profile: Generic CMYK printer profileComposite Default screen

2 2

Zrcalom ne}u uvjeriti se datiDa star sam, dok je mladost vr{njak s tobom,Al kad ti vidim bóre tad }u znatiDa smrt }e vijek moj kraju privest grobom;Jer sva ljepota tvoja pla{t tek to jeDoli~an mome srcu {to ga krijeTvoja grud, kao i grud moja tvoje, –Zar nismo iste dobi, tko re}’ smije?O, zato, dragi, sebe dobro pazi,Kao {to ì ja ~uvat }u se, s tebe,Nose} ti srce {to ga moje maziDadilji nalik kad nad ~edom zébe:

Kad stane mi, ne traì svoje zatim;Dao si mi ga, ne stog da ga vratim.

30



2 3

Ko nesiguran glumac {to sred sceneZaboravlja svoj tekst jer strah ga zgràbo,Il èstok ~ovjek kojem zanos vênePûnî i grud mu preobiljem slFbo,Tako iskazat zaboravljam ì jaDo savr{enstva svu ljubav, zbog treme,I mrem od snage ljubavi jer svijaNjene me mo}i vlastito mi breme;Iz knjiga stog nek rje~itost mi zbori,Nek nijem sam tuma~ rjè~itZ mi grûdi,[to se za ljubav i za pla}u boriVi{e neg jezik {to se glasom trudi:

Znaj ~itat tô {to tiha ljubav pi{e;Ljubav zna slu{at okom, i jo{ vi{e.

31



2 4

Slikara moje igrahu se zjeneStaviv{i lik ti nà mog srca platno;Tijelo mi rub je da mu okvir djene,A perspektiva umije}e je zlâtno –Jer kròz slikara vidi{ na~in kojimSlikana vjerno ta je slika {to jeJo{ tu u rádnji u grudima mojim,Kôj okna zjene òstakli{e tvoje;O~ima, gle, posluìle su o~i: –Moje tvoj lik naslikahu, a zjeneTvoje su okna grúdo mi gdje to~iSunce se, da te promatra kroz mXne:

Vid vje{t je, al naslikat mu je znánoTek {to to vidi, srce mu je stráno.

32



2 5

Nek hvastaju se oni kojim skloneZvijezde su, svojim titulama, ~a{}u,Dok ja, {to nisam takve sre}e, ònZ

DrºgZ ba{ cijenim i volim svom stra{}u.Ljubimci vrlih prin~eva cvat svjeì[ire ko neven dok ih sunce grije,A pokopan u njmma ponos leì,Jer sva im slava na mrk pogled mrije.Odva`ni ratnik ovjen~ane glávZ,S tisu}u bitki, poraz kad do`ívo

Izbrisan zFvijek ìz knjige je slFvZ,I sav trud skrije zaborav mu sivi:

Stog sretnik, ja, jer ljubljen sam i ljubim,Nit ~âsti mogu pruàt, nit ih gubim.

33



2 6

Ljubavi mòjZ gospodaru, kojemVazal sam vjeran, prepun po{továnja,Pi{em ti da ti ù tom stihu svojemVjernosti dokaz pruìm, a nX znánja –Vjernosti koju moje slabe snageIzrazit golim rije~ima tek znaju,Al ja se nadam da }e duh tvoj nágeDobrim ih mnijenjem odjenut na krFju,Dok zvijezda moga puta zrFku skreneMilosno ná me, pogled barem jedan,I pla{t na moju gòl¡ ljubav djene,I pokaè da ~ásto sam ti vrijedan:

Tad }u smjet otkrit ljubav prema tXbi, –Dotle }u krit se, da me kº{Ç ne bi.

34



2 7

Od umora u krevet ùrim sad,Da odmorim od puta svoja úda;U glavi po~ne moga uma radI pût, dok tijelo po~iva od trúda:Jer miso tad mi iz dalèka kreneNa h}do~a{}e k tebi, àrko ide,I búdnim drì sanjive mi zjene,Vide} u mraku ko {to slijepci vide:Vid moje du{e tada ma{tom plamnomTvoj lik pred slijepim o~ima mi grâdiKo dragulj koji sja u mraku tamnom,Da staru no} uljèp{a i pomládo.

Danju, gle, tijelo, no}u du{a sva,Zbog nas dva, mira nema mi, ni sna.

35



2 8

KFko u sretno stanje }u se vratitBez po~inka {to blagodat mi zna~i,Kad no} teìnu dâna ne zna skratit,Nego no} tla~i dan a dan no} tla~i,I skºpa, premda du{mani su stâri,Sklapaju savez zato da me mu~e,Dan râdom, no} pak mi{lju {to san kvari,Da òd tebe sve dalje pût me vu~e.Govorim danu da si sjaj {to dajeSjaj mu kad nebo oblaci mu sviju,A nò}i, koja tamnòputa sva je,Da tî je krasi{ kad se zvijezde skriju:

Al dan po dân me duljom tugom mori,A no} mi svaku no} bol ja~om tvori.

36



2 9

Kad od Fortûne prezren i od ljúdî,Tuzi izgnanstva posve sâm se predam,I krikom gluhi svod mi mº~e grudi,I kunem sudbu i sam sebe gledam –Kao taj èle} bogat bit, pun nádZ,Lijep kao onaj, s krugom prijatéljH,Da vje{t sam i da znam {to drugi znáde,Bez svega {to je radost mi i èlja,Ipak se tebe, preziru}i `í}e,Sjetim, i tad mi zanos {to me hvata,Ko {eva koja s mrkog tla dok svi}eDiè se, himnom slFvo rajska vrata:

Jer tvoja ljubav takvo mi je zlato,Da s kraljem ne bih mijenjao se zato.

37



3 0

Kada u dru`bu míslo tihih blagihPrizòvem stare uspomene nijeme,@alim zbog stváro {to ih ùdjeh, dragih,S n}va me pe~e slatkÇ pro{lÇ vrijeme:Nenàviklim ja okom pla~em tadZa drâgima {to no} ih smrti krije,Ljubavi dávno pro{lZ }ute} jad,Jecam zbog mno{tva prizora od prmje;Tugujem tad zbog biv{ih patnjH svojih,I zbrajam bol po bôl do mjere puneProùzdisanih uzdaha zbog kojih,Ko da ve} nisam, pla}am jo{ ra~une.

Al ako tad mi miso ná te dô|Z,Sav se gubitak vrâto a bol prô|Z.

38



3 1

U grudima ti srca svih su kòjZIzgubiv{i ih smatrah mÿtvim prije,I tu je ljubav, sva, i dio mojZ,I mmlo svi {to, dràh, grob ih krije.Kolìke svête, samilosne suzeZbog ljubavi sam, odan, znao litiZa mrtvima {to, ~inilo se, ºzeSmrt ih, a svi su ù tebi, gle, skriti!Grob si gdje ljubav pokopana traje,Spomen na sve mi prijatelje tamo,Od kojih svaki moj ti dio daje, –Sve njihovo je sada tvoje samo.

U tebi drâge sjene gledam ja;A ti, sav òd njih, sav me ima{ svF.

39



3 2

Ako pre`ívi{ onaj dan kad meneI kosti mi Smrt kruta pospe prahom,I slu~ajno jo{ jednom baci{ zjeneNa stihove te grube, tebi mâhomPisane, boljZ usporédi s njimaVrijeme, i premda ljep{ih tad }e biti,Zbog ljubavi ih ~uvaj, ne zbog rimaKoje u b}ljih pjesnika }e{ {tmti.Udostoj tad se mîsli òvZ bar:»Da Muzi sad je pjesnik moj na slu`bi,Tâ ljubav ljep{i dala bi mu dar,Bio u boljoj pjesni~koj bi dru`bi:

Otkad je mrtav, drºgZ iznad svègaZbog stila ~itam, zbog ljubavi njega.«

40



3 3

êsto promátrah jutra sjaj i slavuDok gordim okom vrh planínH vreba,I ljubi zlatnim licem svjeù travu,I zláto rijeke alkémijom neba, –I odmah pûsto oblaku da kreneNa nj s mreòm ru`nom, lik svoj skriti dáde,I s napu{tenog svijeta, skrît u sjXne,Na zapad od sramote se iskráde;Tako i mòje sunce p}~e sjatU punom sjaju jednog jutra ná me,Al, jao, moje bje tek jedan sat –Skrio ga meni sad je oblak tame.

Ne prezirem ga: smmje sunce zemnoSkrit se, kad i nebèsko krit se sprémno.

41



3 4

[t} si obe}o dan mi pun vedrìnZ

Pa da bez pla{ta po|em nà put taj,Zar zato da me oblak putem {mnZ,U ku`nu maglu sakriv{i svoj sjaj?Malo je {to si zasjao, da mXniKròz oblak sjaj tvoj ki{u s lica stre,Ni jèdan ~ovjek takav lijek ne cijeni[to lije~i ranu a oìljak nX:Ne moè{ sramom moj izlije~it jad;Premda se kaje{, ja jo{ trpim {tetu:Kajanje slaba naknada je kadUvredZ tàkvZ nosi{ kri` po svijetu.

Ah, al taj pla~ tvoj, biseri su to,I krupni su, i otkup za sve zlo.

42



3 5

Nemoj tugòvat vi{e zbog svog ~ina:Ruè su trnja pune, blata vrútak,Mjesec i sunce skrije pomr~ìna,U najljep{em je cvijetu crvu kutak;Svi ljudi grije{e, pa i jâ u t}me,Poredbom prijestup pravdaju}i tebi,Kvare} se traè} lijek tom grijehu tvome,Pra{taju} svim, {to trebalo i nè bi:ûlni tvoj grijeh sam umom pravdat sklon –Tvoj tuìlac tvoj odvjetnik je sada –Zakonski sad optuùje me on:Izme|u mr`nje i ljubavi vlâdH

Tolik mi rat, da lupeù tom milom,[to plja~ka me, sukrívac bivam silom.

43



3 6

Premda nam ljubav jedno je, sad dvaMoramo postat, ja to dobro znam:Tako }e ljaga sa mnom ostat sva,Bez tebe, sebi krivac bit }u sâm.Ljubavi nF{e veè ~uvstvo isto,Premda ìvòte razdvaja nam zloba[to nè mijenja nam osje}anje ~isto,Al sate sre}e krade òd nas oba.Poznanstvo na{e moram odsad kriti,Da grijeh moj ne bi {kodio ti ~ime;Pozdravit javno nè smije{ me nì ti,Da ~ast ti moje ne uprlja ime:

Stog to ne ~ìni: ljubav veè nâsPa moj, jer moj si, tvoj je dobri glas.

44



3 7

Kao {to stari otac se vesèloMotre} sve {to mu ~edo mâlo ~ini,Ja hrom, jer Kob da takav jesam èli,Utjehu primam u tvojoj vrlìni;K ljepoti, ròdu, mò}i, umu k tome,Bilo ~em òd tog, svemu, ili vi{e,[to je u liku okrunjeno tvome,Neka se sada moja ljubav pi{e:Tad nisam jadan, prezren, niti hrom,Kad lik tvoj pruà vrijednosti mi prâvePa bogat sam i u bogàtstvu tom@ivim od dijela ukupne ti slave:

Sve najbolje nek tebi bude dáto;@elim to – deset puta sretan zato!

45



3 8

[to da mi Muza predmet sebi traìKad tvoj mi duh u svaki moj stih lijeSadràj slatki, prXdobar, pun draì,Dostojan da ga svaki papir pije?O, meni nX, ve} sebi, ako i{taMoje tvom oku vrijedi, hvalu daj;Tko je nijem tako da napisat ni{taNe zna kad tvoj nadàhnjuje ga sjaj?Deseta Muza budi, deset putaBolja od devet drevnih kojim diviPjesnik se; daj da vrijeme tom {to skútaNjena se hvata, vje~ni stih nad`ívo.

Bude li svidjet Muza mi se znalaVremenu, trud nek moj je, tvoja hvála.

46



3 9

Oh, kako pjevat ò tebi }u znatiKad tî sav dio nâjbolji si moj?[to hvale} tebe sebi mogu dati,I {to sam zbilja ja u hváli toj?I zbòg toga nam treba se razdrúìt,Da ljubav na{a nXrazdvojnZ imeIzgubi, tako da ti mogu pruìtHvalu {to sâm je zasluùje{ svíme.O, odsutnosti, mu~enje bi bilaDa nema gorke osame {to stvaraVremenu radost, jer mi ljubav milaê`njom i vrijeme i sve misli vara,

I u~i me da, hvale} jednog, dvijeOsobe stvaram òd njeg {to bliz nije!

47



4 0

Sve ljubavi mi, dragi, uzmi, svX:Al {to }e{ imat vi{e nego prije?Ni jèdnu vjernu ljubav, dragi, nX –Zar ve} sve moje tvoje bilo nije!Ako mi ljubav, jer me ljubi{, krade{,Ne krivim ja te {to je sa mnom dijeli{,Al kriv si ako zàvesti se dáde{@udnjom za onim {to ni sâm ne èli{.Pra{tam ti, ljupki tate, kra|u ja,Premda mi krade{ moju bijedu svu:Da lak{e je podnòsit, ljubav zna,Ljubavnu ranu nego mr`nju zlu.

Bludni~e, ù kom zlo se lijepim kiti,Ubij me, al mi du{man nemoj biti.

48



4 1

Raskala{enost tâ i njeni grijesiKatkad, kad lik moj ù srcu ti blijèdo,Pristaju tebi {to lijep i mlad jesi,Jer isku{enje svud te stalno slijedi:Osvajaju te zato jer si fin,Sàlije}u zato jer si krasan zbilja;Kad èna snûbi koji maj~in sinPobje}’ }e dok ne dòkopH se cilja?Mogao nju po{tedjet bi mi, vaj,Prekorit ~ar i blud svoj {to te nà putRazvrata gone, jer }e{ morat, znaj,Zadani zavjet prekr{iti dvaput. –

Njen, jer }e{ lijep je zavest mi je lako,Svoj, jer si lijep a neiskren si tako.

49



4 2

[to tî je ima{, nije sve zlo moje,Premda je vrlo voljeh, mogu re}i;[to ona ima tebe bol mi to je,Gubitak {to }e nâjdublje me pe}i.Prekr{itelji, pravdam prijestup vama: –Voli{ je jer zna{ da je volim ì ja,I zbòg mene te ona tjera sámaDa snubi{ je, to zbòg mene joj prija.Izgubim li te, sva je ljubav njena,Izgubim nju li, s njom }e{ ì nju ste}i:Ja sâm sam, skºpa vi, i tog mi trena,Zbog mene, kri` taj stavljate na plX}i.

Ali gle: jedno nâs smo dva, to znamo.– Ah! ona dakle ljubi mene samo!

50



4 3

[to vi{e `mirim, bolje vide o~i,Bezna~ajno je sve {to motre danju;Al ù snu pogled ná te im se to~i,Kroz mrak su, jasne, jâsno zret u stánju:Kako bi tî kom sjena sjXne tvoriSvjetlijim, sjenom znao zasjat jakoNa danu sjajem koji ja~e gori,Kad snenom oku sjena sja ti tako!Kako bi bile blaène mi zjeneMotre}i tebe usred dana bijela,Kad mi u gluhu no} kroz o~i sneneProdire tvoja lijepa sjena, cijela!

Dok nè spazim te svi su dani no},A no}i dan, kad ù snu }e{ mi do}.

51



4 4

Da misao je tê{ka tvar mog tijela,Daljina kruta smetala mi nè bi,Jer tad unáto~ prostoru bi, smjèla,Iz nâjdaljih krajévH do{la k tebi:Svejedno tad kolìko bih ti jaDalèko bio, u nHjdFljem kutu,Jer b¥za miso môre i tlo znaPresko~iti ~im smisli cilj svom putu.Al miso me da nisam miso mòro,Da svX tê milje nè mogu presko~it,Ve} da, stog {to me prah i voda tvori,Suzama moram pûsto vrijeme mò~it;

Elèmenta tâ dva, taj okov krut,Sûza mi izvor tek su – znak im ljut!

52



4 5

DrºgH dva – làko zrak i ~ìsto plamen –Oba su s tobom bilo gdje ja bio;Prvi je miso, drugi ùdnje znamen,Sad tu sad tamo doprijet bi htio;Kad u poslánstvo nje`no k tebi tamoKrenu tî brì elementi, tadaMoj ìvot, slît od ~etiri, s dva samoDo nà smrt pati od sjete i jFda:Dok ìvot moj ne usklade mi savGlàsnici ovi brzi kad se vrateI potvrde mi smjesta da si zdravGovore}i mi ò tom cijele sate;

Vesèlim tom se, al za kràtko sretan[aljem ih opet natrag, téàk, sjetan.

53



4 6

Srce mi s okom vodi smrtni bojKako da tebe podijele ko plijen;Zjena mu ne da u lik gledat tvoj,Srce pak nije~e takav zahtjev njen:Srce mi tvrdi da u njXmu leìTvoj lik – u izbi gdje vid pristup nema,Al optuèni pore}i to téò

Tvrde} da ù njem leì{ ti posvèma.Da spor se rije{i sazvana bje ~asnaPorota míslo {to im srce stan je,I presudom {to bje{e posve jasnaI oku tad i srcu dio dan je,

Oko mi lik tvoj jâvni d}bi stoga,A srce tajnu ljubav srca tvoga.

54



4 7

Sklopilo srce savez mi je s okom,Pa usluge sad ~ine jedno drugom:Kad oko gla|u ùdi te dubòkom,Il uzdasi mi srce gu{e tugom,Tad lik tvoj oku sve~anost je `îva,Stoga na gozbu srce moje zove;Drugi put oko srcu gostom bivaDijele} s njim ~uvstva ljubavi mu ove.Po liku stog, il ljubavi, ne mFnje,Odsutan premda, sa mnom si podòbom:Ne moè{ dalje neg mi mogu sanje,S njima sam ja a one uvijek s tobom;

Ako spû, lik tvoj mz oka mi preneSrce, vesèle} i srce i zjene.

55



4 8

Kako sam bio oprezan, tad kadaOdlazih nà put, {to sitnìcu svaku,Da sa~uvam je tako da ne strâdaOd ruke tâta, u {krinju skrih jaku!Al tî, zbog kog mi blâgo vrijedno nije,Utjeho lijepa, nâjve}i sad jade,Najdraè moje, brigo {to me bije,Pu{ten si da te lupe` prost ukráde.Tebe u {krinju ne zakljù~ah, osimTu gdje te nema, premda jesi, znam –U nje`ni zatvor grúdo gdje te nosim,Gdje uvijek moè{ u}’ i izi}’ sâm;

âk }e i òtud ukrast te za trXn,Jer i ~âst postat tât }e zà taj plijen.

56



4 9

Od dánH, ako ikad budu do{li,Kad mr{tit se na moje po~ne{ máne,Kad tvoja ljubav, òd njih {to su pro{li,Závr{ni to~ni ra~un traìt stane,Od dánH kad }e{ kao stranac pro}iI pogledat me jedva suncem zjXnZ,Kad ohla|ena ljubav lako mo}iNa}i }e vaàn razlog s kojeg vene:Od njih se branim, ogradu sam nièmI svije{}u je o kobi svojoj zidam,U korist tebi ruku svoju dièmDa razlozima tvojim va`nost pridam.

Ostavlja{ s právom ti me, jer ni jèdanRazlog za ljubav ne znam navest, bijedan.

57



5 0

Kako mi vrlo teàk put je cijeli,Kad to {to traìm (trudnog puta kraj),U predahu i odmoru mi veli:»Tako od dragog sve si dalje, znaj.«Konj {to me nosi, umoran i sporOd jada mog, moj teret vu~e cio,Kao da zna po nagonu taj stvorDa jaha~ mu od tXbe ne bi htio:Ostrugom nije podbosti ga lako,Koja mu katkad koù gnjevno sije~e,Na {to on bolno sav zastenje takoDa vi{e mene neg njega to pe~e,

Jer taj mi jecaj pomisao prene:Bol leì ispred, radost iza mXne.

58



5 1

Ovako moja ljubav sporost mômeOpra{ta konju dok od tXbe jurim:Za{to da otud gdjè si bÆzHm, bome?Do povratka zbog ~ega da se ùrim?Kakvu }e konj mi ispriku dat kadaI nâjve}a mu hitrost bude spòra?I da sâm vjetar ostrugama tadaPodbadam, sporost bila bi jo{ gora:@udnju ni jèdan konj mi presti}’ ne}e;@udnja }e, sva od ljubavi, stog tu seNanji{tat – a nX troma pºt {to lije}Z:Ljubav ovako opravdat }e kljuse:

Jer hotimice konj taj spor bje prijeJa }u sad ùrit, njemu nu`no nije.

59



5 2

Kao bogata{ ja sam koji blagoSvoje otklju~at moè kretnjom glatkom,Al stalno u nj mu gledat nije drago,Da ne otúpi vrh uìtku slatkom.Stog sve~anZ te gozbe nisu ~éste,Jer se u nizu dánH rijetko zbiju,Kao dragulji krupni koje smjesteUrijetko da o vrátu ljep{e siju.Vrijeme mi zá te kao {krinja sluì,Il kao ormar gdje se ruho krije,U sve~ani da dan uìtak pruìOtkri}em tog {to skrito tu bje prije.

Sretan si jer mi vrijednost tvoja spremaRadost, kad tu si; nádu, kad te nema.

60



5 3

Od kakve tvari bît je tvoja zdána,Da te milìjun tu|ih sjena prati?Jer svim je, svakom, sjen tek jedna dána,A ti, sâm, svima svaku moè{ dati:Adonisa opí{i, ta }e slikaPatvòrit tebe, la`nog bit }e k}va,Slòì sve ~ari HXlenina lika,I naslikan }e{ biti, gr~ki, s n}va.O prólje}u i ètvi kazuj nama;Proljet se tvojom lijepom slikom smíje,@etva, to tvoja rasko{nost je sâma;Tvoj lik u svemu poznatom se krije:

Vanjski je ~ar tek dio tebe, smjeran,Al srcem nitko ko tî nije vjeran.

61



5 4

O kako je ljepota ljep{a zjeniZbog ukrasa {to vjernost joj ga daje!Lijepa je ruà, al se vi{e cijeniZbog mirisa od kojeg slatka sva je.Divlja je ruà bójZ posve isteKao i vrtna ruà {to mirì{Z,Na istom trnju, kad joj ljeto ~ístZPupoljke {iri, nesta{no se nji{e:Al jer joj izgled sve je {to nam pruàNepòèljena `ívo, sáma mrije –Bez po{továnja. NX i vrtnH ruà:Slatka joj smrt nHjslF|i miris lije.

Tako i tXbi, mladi}u od svîhNajljep{i, vjernost kaplje kroz moj stih.

62



5 5

Nit mramor niti spomenik {to zlatiKralju se, ne}e nadìvjet taj stih;Ljep{e od plo~a grobnih ti }e{ sjatiU njem’ kad vrijeme grûbo na~ne njih.Kad kipove sverázorni rFt svali,I pala~e kad sravne se u bòju,Ni Marsov ne}e ma~, ni plam {to paliSve redom, spalit uspomenu tvoju.Ni zaborav te ne}e, ni smrt kletaPorazit: hvála na}i }e ti stanU o~ima potómstva sve dok svijetaOvoga bude, do u sudnji dan.

U mom }e{ stihu, sve do sudnje trube,Prebivat, i u svmma {to se ljube.

63



5 6

Ljubavi, mo} obnòvi, da se ne biReklo da brè otupi{ neg glad[to danas hranom `ûd utaì sebi,A sutra jo{ je lju}a neg do tad:Ljubavi, takva bºdi; premda sljubitSitost ti danas moè zjene gladne,Prògledaj sutra opet, nemoj ubitLjubavi duh zbog tuposti te hladne.Nek je taj tu`ni predah kao môre[to dijeli àl gdje svakog dana svratiZaljubljen par, da sretnijim se stvoreVidici im kad ljubav tu se vrati;

Nek ~ini nam, ko zima mrazom pro{lim,Prolje}e draìm, ljep{im, dòbro–d}{lom.

64



5 7

Budu}i da sam rob ti, {to da ~inimNego da ~ekam tek na tvoje èlje?Ne tro{im skûpÇ vrijeme, niti inimSluìm, ve} nalog tvoj mi je vesélje;Ne smijem korit vje~nost òn¡, vrijemeDok, vladaru moj, bdim pred urom strogom,Nit mislit na odsùstva sate nijemeKad slugi svom poèlio si zbogom;Ne smijem pitat, ljubomoran tako,Gdje mogao bi biti, il {to radi{,Ve} kao tuàn rob tek mislim kakoSretni su oni kojim dru`bu sladi{.

Ljubav je takva lºda da sve to[to ~ini{ tî, ne izgleda joj zl}.

65



5 8

Ne dao Bog, po kòjem rob sam tvoj,Da ni u mísli uìcima tvojimRa~une traìm, to~an njihov zbroj,Jer vazal tvoj sam, na volju ti stojim!Nek patim, sluè} svakom tvojem migu,U tamnici tvog òdsustva, pun miraPodnose} smjeran strpljiv svoju brigu,Ne krive}i te nm zbog kojeg hira!Bºdi gdje ho}e{, narav tvoja jâkH

Daje ti právo da po v}lji trati{Vrijeme, da sebi zatim srca làkaOpra{ta{ grijehe kojim sebe blati{.

Moram te sluìt, premda to je pàkÇ,Ne krive} te {to bludi{, bilo kako.

66



5 9

Nema li ni~eg novog, osim {to jeVe} bilo, kako um na{ tad se varaKad, trude} se da zàmislî {to svoje,Rò|enÇ dijete pò drugi put stvara!Da sje}anjem bar’ mogu natrag za}iPetsto krugóvH kojim sunce kruìI sliku ti u staroj knjizi na}i,Prvoj od kàda um se pismom sluì,Da vidim kFko stari svijet u stihUklopiti je znao lik tvoj ~ìsto,Jesu li bolji òni, il od njihBolji mi jesmo, il je obrat isti.

O znam da stari pjesnici su znaliNatjecat i zbog gorih se u hváli.

67



6 0

Kao {to k àlu val po vâl se lije,Tako nam kraju svom trenuci ùre,Mijenjaju} svoje mjesto s onim prijeJedan za drugim neprestano jure.Dijete, u môru svjetla {to se rodi,K zrelosti puzi, okrunjeno slavno,S tminama kobnim za sjaj bitku vodi,A Vrijeme uzme dar mu dât ve} davno.Vrijeme progríze mladosti lijep cvijet,I dúbe brazde ljepoti u ~elo,Pro`dre svu rijetkost {to je krije svijet,Kosa mu k}so ba{ sve {to je zrelo.

Budu}nost ipak ~ºti stih }e moj,I hválu ti, unáto~ kosi zloj.

68



6 1

Da l tvojom voljom lik tvoj moje zjeneBúdnima drì º no} tê{ku, dùg¡?Da l tvojom èljom tebi sli~ne sjeneKvare mi sne, izlaù} vid moj rúgu?Da li to duh svoj, {to od dòma svogaDalèko sad je, {alje{ da na djelaVreba mi, srâmnH il dòkonH, stoga[to ljºbomora dokaz bi ti htjela?O ne, tolìka ljubav tvoja nije;Moja mi ljubav usnut ne da lako –To moja vjerna ljubav svuno} bdije,Stra`ára radi tXbe glume} tako:

Zbog tebe bdim, dok ì ti bdi{ u dugimNo}ima, dalek meni, prebliz drugim.

69



6 2

Grijeh samoljublja opsjeda posvèmaO~i mi, du{u, udo moje svako,I nikakva za grijeh taj lijeka nema,U srcu on ukorijenjen je tako.Ljupkijeg lica, mislim, òd mog nije,Lika ni savr{enstva takve cijene,I pò mom sudu kazati se smijeDa nitko nije vrjedniji od mXne.Al kad se vidim u zrcalu strògu,Zaista, skr{en, naboran i star,U samoljublju svom pro~itat mogu:TàkÇ se ljubit opaka je stvar;

Ti si taj ja {to hvalim ga, u bójuLjepòtZ tvòjZ bójZ} starost svoju.

70



6 3

Zbog dánH kad }e Vrijeme, kao mene,I dragog moga krutim dlanom skr{it,Kad nabrat }e mu ~elo i sve vêneIspiti, kad mu zora mlada svr{itNa strmom putu stara~ke }e tame,Kad ~ari, {to im kralj bje, i ljepòte,Nestaju, il su nestale ve}, same,S prolje}em kojem Vrijeme rasko{ ote;U~vr{}ujem se sad zbog doba toga,I protiv noà kojim starost k}so,[to ne}e isje}’ iz sje}anja mogaLjepotu dragog mog, prem smrt mu nosi:

U slovima tim crnim on i tFd,Skûpa }e s njima, ìvjet lijep i mlad.

71



6 4

Kad vidim kako VrXmena pest krutaIznakazila sjaj je pro{log doba,Kad vidim tórnje strte pokraj puta,I uni{tenu vje~nu broncu groba,Kad vidim gladni ocean gdje `deru}Kraljevstvo `ála sve ga vi{e dubi,I tlo {to, k moru sve se vi{e steru},Gube}i stje~e a stje~u}i gubi;Kad gledam sve te mijene raznih stánjH,I stanje svijeta, roba smrti nijeme,Dovodi ta me slika do saznanja:I moju ljubav uzet }e mi Vrijeme.

Ta svijest, ko smrt mi, plà~em }e me ubitJer imam ono {to me strah izgubit.

72



6 5

Kad nè mog¡ mjed, kamen, tlo ni môre,Svladati smrt {to sklanja ih sa svijeta,Kako da s njom ljepòte sad se bòrZ,Kad snaga nije ja~a im od cvijeta?O, kFko ljetni slatki dah da svladaOpsadu, juri{ dánH koji biju,Kada i gorda stijena krhko padaA ~eli~ne se dveri º prah sviju?O, stra{ne misli! gdjX }e Vrijeme, vaj,Najljep{i dragulj svoj i sXbi skriti?Kòjî dlan sprije~it nalet }e mu taj?Il tko ljepoti za{tita }e biti?

Nitko, tek ~udo – da mi ljubav svaKroz crnilo tih slova vje~no sja.

73



6 6

Umoran vapim ja za smr}u trajno,Kad vidim prâvû Zaslugu u bijedi,I jadnÇ Ni{ta odjevèno sjajno,I ~istu Vjernost ~ija rije~ ne vrijedi,I zlatnu âst na krîvo dátu mjesto,I djevi~ànsku êdnost kao drolju,I Savr{enstvo ukaljano ~esto,I Mo} {to Slabost uzima joj volju,I Znanje {to mu Vlasti veù usta,I Ludost koja nadzirat Um zna,I Iskrenost {to tek je Glupost pûsta,I Dòbro {to je rob u slu`bi ZlF:

Umoran rado ù smrt bih i tamu,Kad ljubav ne bih tim pustio samu.

74



6 7

Ah, za{to ìvi on u doba bludaI poroku prisùstvom svojim sluì,Tako da grijeh tim uspjeva bez trúdaI blista stoga {to se s njime druì?Za{to lik njegov opona{a {minkaBojama {to ga mÿtve `ívog slave?Za{to ljepoti sirotnoj da krinkaLa`ne su ruè, dok su ù njeg prâve?Za{to sad `ívo, Priroda posvèmaPod ste~ajem je – sva je krv joj svela,Zaliha drugih osim njega nemaI crpe tek iz njegovoga vrXla.

Oh, ~uva ga da kaè kàkvo zlatoNekad joj prije, nX sad, bje{e dato.

75



6 8

Lice mu slika pro{lih je vreménH

Kad je ljepota cvala il bi svelaKo danas cvijet, kad {minka, niti njenaVarka, na ìvo lice nije smjela:Prije neg zlatni uvojci su plavi,Taj posjed groba, {i{ani da `ívZ

Po drugi put na drugoj nekoj glavi,Da tu|em m¥tvom rûnu svi se dive.Obli~je mu je, poput davnih, svéto,Bez ukrasa, ljepota stvarna, ~ista[to nè pravi od tu|eg li{}a ljeto,Ne krade staro da novo zablìsta;

Stog Narav ~uva lijepu tu mu glavu,Da pokaè Ljepoti la`noj, prâvu.

76



6 9

Tom svemu {to na tXbi drugi videNe mora srce dodat ni{ta ba{;Svi jezici (glas dú{H), kako ide,Hvâle te, ~ak i du{mani, sHm zna{:Vanj{tìni vanjska hvála ti je kruna;Al istim tîm {to hvâle te visòkoUsta su rijè~o pogrdnijih punaKad vide ono {to ne vidi oko:Uma je tvoga ~ar im gledat drago,Te djelima ga tvojim sude tad,Kude}’ te, premda oko bje im blágo,Tvom cvijetu ku`nog dra~a daju smrad.

Uzrok {to lik svoj smradom takvim kuì{OvÇ je: s dru`bom propalom se druì{.

77



7 0

Ne}e tvôj grijeh bit’ ako tko te blati,Jer je ljepota kleveti cilj làkom:Súmnja ljepotu kao ukras prati,Vràna je {to nHj~m{}im leti zrâkom.Ako {to vrijedi{, vrijednost jo{ ti vi{eKlevetom raste, iz sata u sat,Jer pupoljke nHjslF|e porok si{e,A ti nHj~m{}i proljetni si cvat.Prebrodio si zâmke mladih ljeta,NàpadHn, ili pobjednik pun sre}e;Hvâle te, ali hvalom zavist svijetaNe moè{ svladat, `drijelo sve joj ve}e:

Kad súmnjZ trag na lîk tvoj ne bi pado,Sâm kraljevstvima srca tad bi vlado.

78



7 1

Kad umrem nemoj dulje àlit zF mnomOd zvona kad ga ~uje{ s vije{}u prvomDa s lo{eg svijeta po|oh da u tamnomSvom grobu ìvim s jo{ lo{ijim crvom.Bude{ li stih taj ~itao, nek bri{eIz sje}anja se tvoga dlan {to sadPi{e ga, jer te volim pa bih vi{eZaborav htio, neg ti zadat jad.Oh, ali ako pogleda{ ná nj, vèlîm,Kad pomije{an ve} budem s hrpom gline,Ni ime nemoj spomenut mi, èlimDa sa mnom tad i tvòja ljubav mînZ;

Nek nè gleda ti svijet u plF~ne zjene,Rugaju} ti se, tad kad nema mene.

79



7 2

Oh, da te svijet ne ùpita zbog kojihZasluga ti si volio me tako,Mrtvog me bri{i iz sje}anja svojih,Jer vrijednost mi dokazat ne}e{ lako,Osim da smisli{ lFì {to bi znaleDati mi vi{e nego vrijedim ja,[to splele bi mi mÿtvom vi{e hválZNeg istina mi ho}e da je dâ;Da ljubav tvoja ne bi bila timeLa` koju, jer me ljubi{, {iri{ sâm,Nek s tijelom mi pokòpaju i ime,Da nì tebe ni mXne nije sram:

Jer ovoga {to stvaram sram je mene,Srámi se ì ti ljube} stvar bez cijene.

80



7 3

U meni moè{ gledat ònÇ vrijemeKad rijetko ùto li{}e visi nmcZ

S grana {to drhte od hladno}e, nijemeKo prazni kôr gdje pjevale su ptice;U meni vidi{ dan {to mora pro}iIdu} na zapad u svoj blijedi pokoj,Jer ga polàko vu~e tama no}i,Ta druga smrt, {to svemu nosi spokoj;U meni vidi{ takvog ognja plam[to nà pepelu mladih dánH gòro

Kao na odru gdje }e zgasnut sâm,Jer to {to hrana bje mu sad ga mòro:

To gleda{ stog da moè{ ja~e ljubitOnÇ {to mora{ ubrzo izgubit.

81



7 4

Nè àli kad me smrt u izbu tìh¡,Gdje nè prima se otkup, uzme sob}m,Dio ìvota mog je u tom stihu[to }e za spomen ná me ostat s tobom.Kad ga pro~ìta{ znat }e{ u taj trenDa svaki djeli} mene tvoj je bio;Prahu prah ide, to je njegov plijen,Tvoj je moj duh, taj nâjbolji moj dio;Dakle, ìvota mog tek gubi{ talog,Crvima hranu, moje tijelo bijedno,Jadan plijen kletog noà, smisla malogDa sje}anja bi tvog to bilo vrijedno:

Vrijednost je tek u sadrìni tijela,Ovoj tu, {to }e s tobom ostat cijèla.

82



7 5

Mislima si mi {to i hrana tijelu,Il {to je zemlji ljetna ki{a draga,Zbog toga spokójstva vodim bitku cijeluKakvu i {krtac vodi zbog svog blaga, –âs pobjednik sam ponosni, ~as patim,Da blago ne ukrade dob mi, tat,âs samo s tobom èlim bit, a zatimHtio bih da za tô svijet moè znat;Ponekad gozba pogled mi je ná te,A katkad gladan lika ja sam tvoga;Ja nemam i ne èlim druge plate,Tek to {to da{ mi, il {to uzmem stoga:

Gladujem tako svakodnevno s bolom,Ili za punim, il za praznim stolom.

83



7 6

ZF{to moj stih je sav bez sjaja novog,Bez }bratH i brzih mijenH slîka?[to ne primim, u duhu doba ovog,SklopovH ~udnih sad se i oblíkH?Za{to tek jedno pi{em sad i timeOdijevam ma{tu svu u iste halje;Svaka rije~ skoro otkriva mi ime,I izvor svoj i onog kôm se {alje.Ljubavi, zá te pi{em sva ta slova,Sadràj mi je ljubav, i ti, mmlÇ;Znam tek odijevat stare rije~i s n}va,Tro{e} {to ve} je potro{eno bilo:

Ko stâro sunce {to se s n}va `ári,I moja ljubav pri~a stare stvari.

84



7 7

U zrcalu }e{ vidjet kako vene{,U satu kako vrijeme ti se krâto,Kad prazne strane ispunjavat krene{,Iz te }e{ knjige to pro~itat znati:Bóre ti, {to se ù zrcalu vide,Podsjetit }e na grobove te nijeme,Ta sp}rH sjena koja satom idePokazat }e ti kako klizi vrijeme;Sve {to god ne}e{ zapamtiti prèdajToj knjizi praznih stránH, na}i svuDjecu svog uma opet tu }e{, gledaj,Sve stâre mîsli srest }e{ opet tu.

[to ~X{}e bude{ ~itao je, ì tiI òna na dobitku }ete biti.

85



7 8

Zazivah ~esto ja te mjesto MuzeI dòbih pomo} zà tZ rime svoje,Pa mnogi pjesnik postupak moj ºze,Pjesme pod tvojom za{titom sad pòjZ.Ti, {to si nijemog nau~iti znaoDa pjeva, glupog u visìne plaveDigao, krílu u~enom si daoJo{ pérH, slFvi dvostruko jo{ slFvZ,Ponòsi ipak tim se {to jâ stvorih;Stih je moj tobom nadahnut, tvog s}ja:Stil popravlja{ u drûgih, mnogo g}roh,Pjesmi im ljupkost daje ljupkost tvoja.

Ti zá me sva si umjetnost, u stánjuU~enost dati grubom mom neznanju.

86



7 9

Dok samo jâ sam º pomo} te zvao,Tek ù mom stihu bila dra` ti sva je,Sad mi stih nije to {to bit’ je znao,Bolna mi Muza tu|oj mjesto daje.Ljubavi, znam da ljupki lik tvoj cioTraì da ja~e pero pi{e ò tÇm;Sve {to tvoj pjesnik smislio je bio,Ukrao tebi bje, da dâ ti pòtÇm:Krepost ti bje pripisao, taj pojamU vladanju tvom na{av’, ~ar tvoj prâviVmdje na licu tvome: tek je dojam[to ostavlja{ ga ono ~im te slFvî.Stog ne zahvàljuj zà tZ rije~i njemu,Jer tî sâm pla}a{ taj mu dûg u svemu.

87



8 0

O, dok o tXbi pi{em svijest mi slFbo,Jer znam da bolji duh za t}bom seè,I stog svu snagu slave}i te râbo

Da hvale}i te jezik meni sveè!Al vrijednost ti, {iròka poput môra,I ponosnH i skrômnH nosi jedra,Mala mi la|a, od njegove g}rH,Pu~inom stog ti drsko plovi vèdra.Uz tvoju pomo} plìtkÇm znat }u vodomBrodit, dok on dubíne tvoje rmjZ,Nasukam li se, bijednim bit }u brodom,A on i gôrd i blistav kao prije:

Uspije on li, a ja stradam tada,Najgore to je: – ljubav smrt mi zFda.

88



8 1

Ili epìtaf ja }u tebi pisat,Il tî }e{ biti ìv a ja }u gnjeti,Spomen ti odsad ne moè smrt zbrisat,Iako meni zaborav sav prijeti:Ime ti odsad besmrtno }e biti,Premda, kad umrem, ne}e biti mene;Zemlja tek ù grob prõst me moè skriti,Dok tebi grob }e ljudske biti zjene;Pjesma }e moja spomenik ti tvorit,I ~itat }e jo{ nèro|eno nju,Jezici novi ò tebi }e zboritKad svi sad `îvo istrunu u tlu:

@ivjet }e{ – pero mo}no mi je – bºdiSiguran, di{u} u ustima ljúdo.

89



8 2

Ti nisi bio vjen~an s Muzom mojom,Bez primjedbi stog smije{ ~itat praznePosvete, rije~i pune hválZ kojomPisci se sluè pi{u} knjige razne;Stvorenje ti i umno si i krâsno,I zna{ da hvalim preslabo te ja,Stog prisiljen si drugog na}i, jasno,Da nov ti lik za novo doba dâ:Ná|i ga, dragi, al kad on sav zvêkIspraznih rije~i potro{i zbog toga,Pravog }e{ sebe vjerno vidjet tXkU skromnom stihu prijatelja svoga;

Lickanje pròstÇ njegovo na bljX|H

Pristaje lica – tebe samo vrije|a.

90



8 3

Nè vidjeh da ti treba {minka kakva,Ljepoti stog ti ne dodavah bóje,Smatram – il smatrah – da ljepota takvaNadìlazi sve prazne hvale kòjZNudi ti pjesnik; nè slavih te vm{Z

Stoga da ìv pokazat moè{ svimaDa novo pero {to o tXbi pi{ePodbacuje kad ~ar tvoj slavit ima.Moj mûk si ù zlo uzeo mi, màdaNF ~ast mi bit }e {to sam bio tmh,Nè {kodim ja ljepoti {ute} sada,Dok ù drugih je slavi m¥tvo stih.

O~i su tvoje ìvlje nego hvala[to oba su im pjesnika je dala.

91



8 4

Tko je taj {to te ve}om hvalom znádePohvalit nego tôm da tî si tî,U ~ijem vrtu cvijet se na}i dádeU kom ti rávna mogu vidjet svi?Jadno je pero koje ne zna datiBar’ malo hválZ onom koga slFvm,Al tko o tXbi pi{e, ako shvatiDa tî si tî, taj zna {to stih je prâvi:Nek preslikH tek {to u tXbi pi{e,Ne kvare} to {to narav jasnim stv}ri,Um }e svoj time proslavit jo{ vi{e,îne} da svud o stilu mu se zbori.

Prokletstvo tvoju divnu vrijednost pratiJer ljubi{ hvalu, {to ti slavu blati.

92



8 5

Mojoj se Muzi nijemo jezik veèDok drugi hvalu obilno ti lijuIz zlatnog pera gdje zalihe lè`Z

IzrazH {to su dar im Muza sviju.Ja lijepo mislim, lijepo pi{u ini,I kao neuk klerik stalno »Amen«Himnama kli~em koje duh im finiSpjXvH da budu spretnosti im znamen.Slu{aju} gdje te hvâle velim: »Zbilja,Tako je«, i jo{ vi{e dodam ~esto,U mislima tek, ~ija ljubav cîljHZaùzet, ispred rijè~o, prednjZ mjXsto.

Stog drºgZ cijèni radi rije~o harnih,Mene zbog míslo nijemih, ali stvarnih.

93



8 6

Da l gordim jXdrom stiha mi je svoga,[to k tebi gna po nagradu ga kob,Zatro sve misli u glavi, od lôgaGdje niknule su prave}i im grob?Da li to duh mu, kojem dusi mo}Nadljudsku daju, zada{e mi smrt?Ne, ni zbog njêg, ni dru`be {to svu nô}Pomaè njemu, stih moj nije strt;Ne moè nì on, ni duh taj mu blag[to snabdjeva ga no}u znanjem svojim,Hvalit se da mi {utnji tu je trag, –Ne trpjeh zato bol {to tog se bojim:

Ali kada sliku tvoju stih mu zgrFbi,ZFstade tada moj; zbog t}gH slFbo.

94



8 7

Zbogom – preskûp si a da moj bi bio,I dobro svjestan vlastite si cijene:Vrjednosno list tvoj sad je spas ti cio,ObvezH vi{e nema{ glede mXne.Kako da bèz tvog pristanka te imam?Zaslugu kàkvu to mi blâgo plâ}H?Právo ja nemam da taj dar jo{ primamPa povlastica stog se natrag vra}a.Ne znaju} svoju vrijednost tî se dFde,Il mene, kom se dFde, krivo shvFti,Stog dar taj, {to mi gre{kom ù vlast pFde,Na prosudbu ti treba da se vrati.

Imah te kao ù snu koji vara –Kralj ù njem bjeh, al zòrÇm nXsta ~ara.

95



8 8

Kad odlu~i{ o mXni lo{e zborit,I prezre{ moje zasluge, tad ìvoNa tvojoj strani protiv sXbe boritJa }u se, premda zaklinje{ se krivo.Kako su moje slabosti mi znáne,U tvoju korist svima mogu re}iSve {to me kalja, sve mi skrite máne,Da gube} mene stekne{ ugled ve}i.Tim ì ja postat dobitnik }u k tome.[alju} sve slatke misli k tebi nà put,Zlo {to ga ~inim cijelom bi}u svome,Koriste} tebi, koristi mi dváput.

Tako te ljubim, tako tvoj sam ja,Da podnijet }u zà tebe sva zla.

96



8 9

Reci mi da zbog mánH si me sitI jâ }u òd njih dváput ve}e stvorit,Reci da {epam, smjesta hrom }u bit,Ne}u se protiv tvojih tvrdnji borit;Ne moè{, dragi, ni u pôl me takoOcÿnit, traè} povod zà svoj plan,Kao ja sebe, jer to ùdi{ jako;Zatòmit }u poznanstvo, bit }u stran,S tvog }u se puta sklonit, tvoje imeNa jeziku mi utihnut }e glatko,Da zlo ti, gre{an, ne nanèsem time,Spominju} stârÇ prijateljstvo slàtkÇ:

Zbog tebe protiv sXbe boj }u biti;Ne smijem ljubit kog nè ljubi{ ì ti.

97



9 0

Pa mÿzi me kad ho}e{ – ì to sFd –SFd, kad bi svijet da sva mi djela zbri{e,S Kobi zlom zdruèn moj priprémi pad,Nè budi zadnja kap {to kraj mi pi{e;Ah, nemoj, kad mi bol ve} prô|e, do}iKo poja~anje svladanom ve} vaju,Nemoj dan km{an davat burnoj no}i,Da produì{ tim vijek mom nu`nom kraju.Ako me èli{ ostavit, ne rádiTo zadnji, kad me sitne boli smrve,Nego na jºri{ ùdri: da me jFdiNâjgore kobi uni{te isp¥ve: –

Sve druge bôli, nàizgled sad sná`ne,Izgubim li te, ~init }e se la`ne.

98



9 1

Netko se hvali znanjem, netko r}dom,Netko bogàtstvom, snagom koju ima,Netko odijelom – nHjnòvijom modom, –Netko pak konj’ma, sokolima, psima:Svaki stvor ima dodatno veséljeU rFdosti da òd drugih je ve}i,Al nije to po mjXri moje èljZ:Nadmà{ujem ja svih u svojoj sre}i.Zna~ajnija je tvoja ljubav meniNego plemènit rod, bogàtstvo svFkÇ,Sokòli, konji, odje}a na cijeni;Imaju} tebe ponosim se lako.

Zlo ù tom je {to moè{ znakom jednimUzet sve tô i mXne stvorit bijednim.

99



9 2

Najgoru stvar u~ìni, sebe, daj,Ukrádi mi, al moj sav vijek }e{ biti;îm umre ljubav `í}u bit }e kraj,Jer ga za tvòju ljubav veù nîti:Ne moram bojat nâjgorih se zálH,Kad ì}u kraj mi nàjmanje zlo nudi,Kob mi, gle, bolju ulogu je dalaNego o tvojoj da ovisim }udi;Nestalnost tvoja bol mi zadat ne}eJer ona ba{ ìvotu mome prijeti.Oh, otkrio sam izvor svoje sre}e –Ljubio sam te, mogu dakle mrijêti!

Tk} tako ~ist je da ne pòznH blato?Mo`da si himben, al ja ne znam zà to.

100



9 3

@ivjet }u poput prevarenog muàVjeruju} da si vjeran; ljubav skrijePromjenu premda isti privid pruà –Zjene su tvoje sa mnom, srce nije;Kako ti mr`nja ìz oka ne vÆcH,Ne mogu stog prepòznat tvoje mijene:U zjeni mnogih ljudi himba srcaPisana jest, i bijes, i mrke sjene,Al tebi ve} s ro|énjem nebo dFdeDa nà tvom licu ljubav vje~no sja –Bez obzira {to um i srce râdZ

Tvoj pogled samo slast kazívat zna.Evinoj nalik jabuci si kadVrlìna ti i lîk ne tvore sklad.

101



9 4

Ono {to mòg¡ a ne `èlZ rFnit,[to zl} ne ~ine premda sli~Z njemu,[to gFn¡ drûgZ a sámi ko granitHládni su, ~vÿsti, otporni u svemu –Nasljednici su zbilja bo`jeg dara,I prirodnog bogâtstva su ~uvari,Vlasnici, gospodari svog su ~ara,Drºgo tek tog su sjaja me{etári.Ljetni cvijet ljetu drag je iznad svèga,Premda sâm zá se cvjètH on i mrije,Al zahvati li ku`na bolest njega,Najku`niji mu korov ponos skrije:

Ljepotu ru`nom ~ìno gre{an ~in;Gore neg korov smrdi gnjio krin.

102



9 5

Kako svoj razvrat ljupkim ~ini{ spretno,[to kao crv u mìrisavoj ruìKvari to ime krasno ti i cvjetno!Kakvim ti lijepim pla{tom grijeh se sluì!Jezik {to prî~H zgode tvojih dánH,Porok ti ogovaraju} i blud,Zapravo hválom kºdo te zbog mánH,Lo{ ti glas slFvo spominju} te svud.O, kakav dvorac razvrat d}bi tûKada te zà svoj izabrao dom! –Ljepota vêlom skriva ljagu svuI oku tu ba{ sve je lijepo s njom.

Pripazi, dragi: kad ga zlo se râbo,I nâjboljemu noù brid tad slFbo.

103



9 6

Neki ti da si mlad i bludan, kaù,Neki da mladost dar ti pun je ~ara;S jednim i drºgim svi se ipak slaù –Tvoj ~ar i grijehe ~ak vrlìnom stvara.Ko {to na pÉstu kraljicZ pod krunomI bezvrijedan }e dragulj cijenjen biti,I gre{ke tvoje sve u broju punomU krepost }e promijenit se i sliti.Kolìku janjad vuk u klopku navestMogao bi, da izgleda ko janje,Kolìke zjene ti bi mogo zavest,Da sav svoj ~ar upotrijebi{ i znánje!

Stog to ne ~ìni: ljubav veè nâsPa moj, jer moj si, tvoj je dobri glas.

104



9 7

Kako bje zími nalik dok kad jFdnoBèz tebe bjeh, ti ~âri hitrih ljêtH!Kakav mrak gledah, kako bje mi hladno,Kako pûst bje to prosinac pun sjêtH!Premda to vrijeme bje{e ljetno vrijeme,Blâga je jesen {to bogàtstvo pruàNosila teret, prolje}a svog sjeme,Ko trûdnZ `ène nakon smrti muà:Al bje mi plod te ljetine bogàtZNalik siròti koja oca nema,Jer ljeto ~eka s radostima ná teI bèz tebe je svaka ptica nijema,

Il ako poje, izgled tuàn imaPa li{}e `úto strepe} da }e zima.

105



9 8

Bez tvog prisú}a u proljet sam bio,Kad {aren Travanj, s ukrasima svim,Mladosti duh u svFku stvar je lio,Pa i tr}m Saturn skakao je s njim.Ipak ni ptîcH pjev, ni bóje jedrZ

CvjetovH raznih, miris, rasko{ mila,Ne nàgna{e me ni na pri~e vedrZ,Ni da ih trgam iz njihova kríla;Ne dívih ja se ni bjelìni krina,Nit slavih rú`Z tamnu àrku boju:To bje tek odraz uìtka, tek finaSlast {to za uzor ima sliku tvoju.

Bez tebe ipak sve bje kao zima,Igrah se kao s tvojom sjenom s njima.

106



9 9

Ljubicu rân¡ korih ja ovàko:»Otkud ti miris, kradljivice, dò liOd dâha dragog mog? To jâkÇ

Plavètnilo {to odraz blag ti p}liIz vZnH si mu zàgrabila sáma.«Optuìh krin zbog bijelZ tvojZ rúkZ,Ma`ùranu zbog svakog tvoga prama;Ruè na trnju drhtahu od muke –BijelH od gri`nje, cÿvenH od srama;Tre}a ih, niti bijèla, ni crvèna,Pokrala bje{e, dodav{i tvoj dahToj kra|i, al osvètljiv zbòg tog plijena,Rascvalu, crv je pojeo u prah.

Cvjetove mnoge spazih, ali bójeI mirise svi pokrali su tvoje.

107



1 0 0

Gdje si, o Muzo, da ve} dugo ~asaNè pjeva{ ònÇ {to svu mô} ti daje?Tro{i{ li àr na pjesmu slàba glasa,I snagu svu na sjaj {to malo traje?Vrati se, Muzo, i u istom trenuIskúpi stihom izgubljeno vrijeme,Pjevaj tom uhu koje zna ti cijenuI pèru spretnost daje ti i téme.Digni se, lice dragog mog promòtri,Da l Vrijeme u nj mu usjeklo je bóre, –Ako jest svojim podsmijehom ih òtri,Da s prezirom o Vremenu svi zb}rZ;

Slàvi mi ljubav brè, dok jo{ `ívo,Vremenu sprijé~i kosu i no` krîvi.

108



1 0 1

Muzo, ~im pravdat nemar ti se smijePrema vrlìni proètoj ljepotom?O dragom mojem ovise njih dvije,A tî, i slava ovisite ò tÇm.Odvráti, Muzo! O zar ne}e{ re}i:»Ne treba sjaj vrlini jer sja svima,Ljepoti pero da joj ~ar je ve}i,Zar boljega od nâjboljega ima?«[uti{ li stog {to svatko mu se divi?Isprike zà tÇ nema, jer tî mo}iIma{ da zlatni grob svoj on pre`ívo

Slavljen u vrijeme koje tek }e do}i.Na poso, Muzo (u~it }u te kFko): –Vje~nijim lik u~init }e{ mu tako.

109



1 0 2

Ljubav mi jà~H, nàizgled je blje|H,Ne ljubim manje, toboè je tako:Ljubav je r}ba koju vlasnik vrije|aKad svud je hvali, da je proda lako.Svjèà ko proljet ljubav nam je bilaKad pozdravljah je pjesmom na sve strane,Kao {to pjeva FilomXla milaPo~etkom ljeta, a u jXsen stane;Nije da ljeto sad je slàtko manjeNego tad kad je sjetnom pjesmom no}Sti{avala, sad pjev svud svija granje,A {to je svima slatko, gubi mo}.

Stoga za{útim katkad nalik njoj,Da ne bude ti dosadan moj poj.

110



1 0 3

Ah, kako Muza slaba{no mi pi{e,A sav svoj sjaj pokazat tu bi znala,Sadràj goli vrijedi mnogo vi{eNego kad doda moja mu se hvala!Na kòri me {to ne znam pisat stoga!U zrcalo se pogledaj, ti sâmNadma{uje{ sav napor uma moga,Dosadnim stih mi ~ine}, da me sram.Popravljati, zar nije gre{no zbilja,I kvariti ve} davno dòbru stvar?Jer stih moj nema druk~ijega ciljaNego da sjaj tvoj iskaè i ~ar;

Vi{e }e{ tî u staklu vidjet tomMotre} se, vi{e neg u stihu mom.

111



1 0 4

Moj prijatelju, zá me star i sijedNe}e{ bit nikad, jer za oko mojeLijep si ko uvijek: triju zima led[umama skide triju ljeta bóje,Tri prolje}a ve} postado{e svXlHJesen, od prvog susreta do sFd,Tri slàtkH Travnja u tri Lipnja vrXlHIzgorje{e, a jednako si mlad.Ljepota, ah, ko kazaljka se kradeSatom, iàko ne vidi{ joj kroka,Tako i ~ar tvoj prolazi, a stFdeNaizgled, il je varka to mog oka, –

Stog ~uj me strepe}, nero|eno doba:Dok rodi{ se ~ar bit }e na dnu groba.

112



1 0 5

Ljubav mi idolàtrijom ne zòvi,Nit dragog mog idólom, jer to nije,Premda sve pjesme i hvala mi sloviO jednom, i za jednog, sad i prije.Dragi mi danas, i sutra je mio,Postojan uvijek u svojoj vrlini,Stog stih moj, i moj postojan pjev cio,O tom tek poje, drugo i ne ~ini.’Lijep, drag, i vjeran’, to mi sav je poj –’Lijep, drag, i vjeran’, mijenjam rije~i samo,Na to tek tro{im ~itav zanos svoj –Teme su tri, sve tri u jednoj tamo.

Lijep, drag i vjeran rijetko kad se spoje,Dosad je tek u tebi sve to troje.

113



1 0 6

Kada pro~ìtam iz kronika drevnihOpise ljúdi divnijih od svih,Gospa ve} mrtvih, vitezova revnihîju ljepotu slavi stari stih,Vidim u slici ~ara slatkog tako –Tîh nog¡, usno, zjenH, ~èla, dlFna –Da stari pisci izrazi{e lakoâk i ljepotu {to je tebi dána;Sve hvále proro~ànske bjehu njimaO na{em dobu i o tebi, mili,Al izre}’, jer sve sluti{e u snima,Vrlinu ti u stanju nisu bili;

A mi {to na{e promatramo dâneImamo o~i, ali rije~ nam stane.

114



1 0 7

Ni proro~ki duh svijeta koji snivaO tome {to }e biti, ni strah moj,Ne mogu znati dokad ljubav `îvaMoja }e trajat, kraj ve} slute} njoj.Smrtni je mjesec svlado pomr~ìnu,I proroci svom proro{tvu se smiju,Na tron se neizvjésnost s krunom vînu,I vje~nog mira masline se viju.Ljubav je moja svjeà sad u dôbaTe blage rose, Smrt se meni klanja,U svom }u stihu ìvjet preko grobaDok ona tûpÇ, nîjemÇ mno{tvo sklanja;

I tXbi on }e spomenik bit slavniKad silnike i grob im vrijeme sravni.

115



1 0 8

[t} ima um da napi{e se peromA da ti duh moj to ve} nije dao?[t} n}vÇ re}i a da ve}om mjeromLjubav i hvalu izre}’ bih ti znao?Ni{ta, moj dragi; svaki dan u tôj@udnji ko divnu molitvu, {to timeNè stari, velim: – Ti si moj, ja tvoj –Kao kad prvi put ti {apnuh ime.Tako ta vje~na ljubav, nikad stàra,Ne zna {to zub je vremena, nit tûìZbog nu`nih bórH {to ih vrijeme stvara,Ve} starost tjera da joj revno sluì,

Nalaze} prvi cvat svoj tu gdje svX,I dob i izgled, tvrdi da ve} mre.

116



1 0 9

Ne rèci da mi srce la`no bije,Premda bez tXbe manje strasnim biva!Od tebe samo rastat }u se prijeNeg òd svog srca {to ga grud ti skriva;Tu ljubavi mi dom je: kud god po|em,Navrijeme opet, kao putnik {to jeNeizmijenjen od púta, natrag do|em,I time sperem sam sve mrlje svoje.Ne vjeruj, i kad svladala bi cioDuh mi sva ljudska slabost koju znam,Da tako glup i gre{an ja bih bioDa ni za {to sve tvoje blâgo dam, –

Jer svijet bez tebe, ruò moja, to jeNi{tavan svijet: ti ù njem’ sve si moje.

117



1 1 0

Istina, svuda lutao sam, jao,Od sebe lºdu pravio, u {áreOdjévÇ ~uvstva, nm za {to sve dao,Vrije|aju} novim ljubavima stâre;Istina, prFvo º o~i sve manjeIstinu tu sam gledao: al to jeSrcu mi dalo novu mladost, znanjeDa nema bolje od ljubavi tvoje.Sad kraj je, primi to {to nema kraja:Ku{njama novim ne}u brusit strasti,Da prijatelj mi stâri stog ne zdvâja –Ljubavi bog {to drì me u vlasti.

Dobròdo{licu, kakvu raj mi nudi,Nek stog mi pruè ~iste tvoje grudi.

118



1 1 1

O, zbog mene Fortûnu moju kòriKoja za sva mi zlâ je djela kríva,Nije mi mogla pruìt ìvot goriOd javnoga {to sav u grijehu pliva.Na imenu to ìg mi sraman stvara,I gotovo mi narav kalja ovo[to radim, kao dlan bojadisára.@Fli me stog i zdravlje `èli novo;Kao bolesnik strpljiv ja }u pitiI ocat, da se bolesti zle rije{im –Ni{ta mi gôrkÇ ne}e górko biti,Kao lijek dvostruk za zlo s kojeg grije{im;

@Fli me, dragi, jer i tvoja prostaSu}ut }e, da me òzdravo, bit dosta.

119



1 1 2

Ljubav i su}ut tvoja ìg mi bri{uUtisnut ljudskom zlo}om usred ~ela;Ne marim da l me dobrim il zlim pi{u,Kad ti mi skriva{ zlâ, i dobrH djela.Ti cijeli svijet si moj, od tXbe èlimI grdnje ~ut, i hvále, samo to –Nitko ìv, nì ja, promijenit mi, velim,Ne moè }ud, na dòbro ili zl}.Bacih u ponor {to se dubok ru{iMi{ljenje drugih pa za grdnje takoI lFsku gluh sam kao zmiji u{i.Gle ~ime taj svoj nehaj pravdam lako:

Tako sam tobom proèt u nutrìni,Da sav mi svijet se stoga mrtvim ~ini.

120



1 1 3

Otkad tu nisi, oko mi u cijèlomU duhu je pa oko {to me vodiNe vr{i du`nost, slijepo mi je dijelom –Naizgled vmdi, poput slijepca h}di;Ne dostavlja mi umu slike svjeè,Pticu, il cvijet, il lik kog hvata zjenom,Ne prima um stog slike te {to bjeè,A oko mi ih gubi tren za trenom;Gleda li prizor ruàn ili krasan,Stvar {to ljepota il rugòba sva je,Planinu, môre, no}, il osvit jasan,Goluba, vrFnu, tvoj im oblik daje;

Moj vjerni duh, {to pun te je dubòko,Varljivim stoga ~ini moje oko.

121



1 1 4

Il pije duh moj, kojem ti si kruna,Laskanje, kugu {to vladare mu~i,Il zjenu mi, {to istine je puna,Alkémiji ta ljubav tvoja u~i,Od nakazH i bi}H bez oblíkaDa kerubíne tebi sli~ne krojiI º slast stvara svako zlo, ~im slmkaU slutnji ù njoj potpuno se spoji?O prvom rije~ je! – lFskom vid moj laèMo}ni mi duh {to kraljevski je pije,Vid mi zna {to je duhu mom nHjdräèPa mu u pehar {to mu prija lije.

I da je otrov, grijeh to ne bi bio,Vidu je drag, i prvi ga je pio.

122



1 1 5

La` bje stih svaki {to ga pisah prije,To jest da ljubit nè mogu te ja~e,Tada moj um ni slutio jo{ nijeDa plam tek pòtÇm buknut }e, dapà~e.Znaju} da Vrijeme mijenja u ìvotuOdluke králjH, ~vrste veze kosi,Namjere slabi, skrnavi ljepotu,Umove jake s tijekom stvari nosi,Zar nisam, boje} Vremena se, smioTad re}i: »Sada volim te nHjvm{e«,Kad sam da sve se mijenja svjestan bio,Da sad je sFd, da drºgÇ sumnja bri{e.

Ljubav je dijete: to re}’ mogoh tada,Da raslo bi {to raste jo{ i sada.

123



1 1 6

Neka brak srodnih du{a i stvorénjHZapreka nema: ljubav ljubav nijeAko se, ~im se s mijenom srXtnZ, mijenja,Il skrene vjerom kad se vjernost skrije.O, ne! to svjetiònik jest {to ljûtHOlujnH mora motri, stamen, jak,Zvijezda je svakoj barci koja lutaNe znaju} mo} joj, premda joj je znak.Vremenu Ljubav nije lºda bijedna,Prem rujne usne, obraz, srp mu ~eka,Ne mijenja svakog sata se, ni tjedna,Ve} traje sve dok svijeta je i vijeka.

Ako sam dokaz da se varam stoga,Nit pisah {to, nit ljublja{e tko koga.

124



1 1 7

Optúì me da {krt sam bio s hvalomKojom bih platit zasluge ti mogo,Da ljubav tvoju slavih s pomnjom malom,Iz dana º dan zà nju vezan strogo,Da ~esto druìh s ljudima se praznimTrate}i sve {to duàn sam ti bio,Da jedro pruàh vjetrovima raznim,Kako {to dalje tebi bih se skrio;Zbròji mi sve samòvolje i gre{keI svaku sumnju koja dokaz nudi,Nek budem méta zlovolje ti te{ke,Al ne strijeljaj me mr`njom {to se bûdi;

Pravdam se tim {to htjedoh ù tom ~ínuIsku{at tvoje ljubavi dubìnu.

125



1 1 8

Kao {to, da bi’ jeli s boljim têkom,Stavljamo jâke za~ine u jelo,Kao {to strepe} pred bole{}u nekomRazbolimo se, ~iste} svoje tijelo,Tako i jâ slatkò}Z tvojZ sit,U hranu stavljah za~ine sve ja~e,I, bolestan od tôg, lijek po~eh pit,[to bèz potrebe bole{}u me nF~e.Ljubav je tako, trude} se da sprije~iZlo {to ga nema, stvorila ga tim,I prisilila zdravlje da se lije~i,[to, sìto, lijekom lije~ilo se zlim;

Al stoga sad znam da lijek tek truje jakoTog {to od tebe ràzbolo se tako.

126



1 1 9

Kàkve napítke od sûzH SiréneIz rètorto ko pako cÿnih pijah,Da strah se nadom, náda strahom prene,Gube}i ba{ kad pobjednik ve} bijah!Kakve je gre{ke srce ~init staloSmatraju} da je na vrhúncu sre}e!Kako je oko zakolùtat znaloU napadu te groznice sve ve}e!O, korisnosti zlF! sad jasno mi jeDa dòbro zlim se jo{ i boljim stvara,Da zgasla ljubav ja~a je neg prije,Kad plane s n}va, ve}a, s vi{e ~ara:

Tako se smjerno vra}am tom kog ljubih,Zl}m stje~u} triput vi{e neg izgubih.

127



1 2 0

[to jèdnÇm grub bje sa mnom to mi sadaPomaè, zbòg tog bola {to bje velikSavio bi me grijeh {to ná me pada,Da nemam ìvce kao mjed il ~elik;Ako si zlo}om mojom tako bioPogo|en, ko ja tvojom, to bje pako,A tiran jâ odvagnut nisam htioTada tvoj grijeh s kog neko} trpjeh jako!O, da no} na{e patnje sjetit znalaSrce je kako prava bol ga kida,I da je, ko ti meni, odmah dalaBlagi ti lijek {to ranjenu grud vîdH!

Ali taj grijeh tvoj sad je dar bez cijene:Moj }e iskupit tvoj, tvoj môrH mene.

128



1 2 1

Bolje je biti lo{ neg smatran takvim,Jer i kad nisi zbòg toga te kòrZ,A prâvo mnijenje, bez obzira kakvimSmatra{ uìtak svoj, tek drugi tvore.[to da u strasnoj krvi bludnih zjeneSvoj grijeh mi vide, pozdravljaju} to?[to da, jer slab sam, slabiji od mXneU svemu zá me dòbrÇm, nju{e zl}?Ne, ja sam {tò sam, i svm koji ìvoCiljaju na moj grijeh, svoj kaù tim,Mo`da ja imam prFvo, oni krîvo,Svoj ~in im ne dam mjerit duhom zlim –

Jedino ako zaklju~ak im bude:Svi ljudi zlm su i tim zl}m sve sude.

129



1 2 2

U mom je mozgu spomenar, tvoj dar,I uspomene trajne njega krasePa i kad rije~i izgube svoj ~ar@ivjet }e ondje do u vje~ne ~ase,Il barem um i srce dok postòjZI prirodna ih ta sposóbnost kiti,Dok zaboravu ne predaju svojeSje}anje ná te, pam}en ti }e{ biti.Spomenar taj premàlen mi je cio,I ròvH{, u nj da ti se ljubav pi{e,Spomenar stog sam drugim dati smioVjeruju} mozgu svom {to drì vi{e.

Da nà tebe mi podsjednik ve} treba,Zna~ilo bi da zaborav te vreba.

130



1 2 3

Ne, nè hvastaj se da se mijenjam, Vrijème:Ni{ta mi n}vo, ni{ta ~ºdno nijeU zdanjima tim {to ti uvis streme, –Sve je to ruho vi|eno ve} prije.@ivot je kratak i radije danasStaroj ti varki divimo se samoDrè} sve novim, sagra|enim zà nHs,Ne misle} da to sve od prije znamo.Opirem tebi i povijesti ja se,Sada{njost mi, ni pro{lost, nisu ~uda,Jer sve {to bje, i jest, sve la` je, zna se;Takvim ih tvori ùrba tvoja lûda.

Tako }e ì bit, stog se kunem smjeran: –Usprkos kosi tvojoj bit }u vjeran.

131



1 2 4

Kad ljubav plod mi slu~aja bi bila,Pastor~e kobi mogla bi se zvati,[to ljûbo je, il mÿzo, Dobi smla,Korov uz korov, cvijet {to s cvijetom cvàto.Ne, sagra|ena nà slu~aju nije,Nit kvari sjaj je nasmije{en, nit {kodiUdar joj koji prigu{en bijes krije,Ka kojem vrijeme meni sli~ne vodi,Stoga je nije sebi~nosti strah,Krivòvjerja {to sve na kràtko vâgH,Ve} mudro stoji po strani, nit dahSun~ev je goji, nit joj {kodi vlaga.

Nek dokaz tom su lºde doba svog[to mru za dòbro, zbog ìvota zlog.

132



1 2 5

[to da baldàhin nosim ti vrh glávZ,Vanjsku ti po~ast javno daju} ja,Ili da gradim temelj vje~ne slave[to kra}e od ma ~ega trajat zna?Nije li mnogi laskavac, da sjaoU milosti bi javnoj, skûpi dànak,Iskrenu sre}u za ispraznu dao –Jadnik {to tro{i na uìtak tanak?Ne, srcu tvom mi ropski sluìt daj,I `rtvu primi, skromnu mi, al smjêrnu,[to ~ìsta je, bez primjesH i, znaj,Za vjernu ljubav trâò ljubav vjernu.

Bje`, `biru! [to se dû{u vi{e nada{Ocÿnit mi, tim manje nàd njom vlada{.

133



1 2 6

Mladi}u lijepi, kojem dFde vrijemePje{~anu uru, o{tre sate nijeme,[to si, dok tvoji prijatelji ven¡,Sve ljep{i venu} u istome trenu,Ako te Narav, {to nad smr}u vlâda,Dok stari{ ù tom usporava, tadaTo ~ini da bi Vrijeme mogla lakoZbunit i râd mu za tren sprije~it tako.Al, miljeni~e njezin, bôj se nje!Ona zna ~uvat, al sa~uvat nX:

Svoj dûg }e, premda odgo|en joj, platit,Podmirit }e ga tobom, mora{ shvatit.

134



1 2 7

Nekada cÿno nije lijèpo bilo,Il ako jest, tad nè bje znak ljepote,Sad c¥nÇ njen je nasljednik i ~iloZove je la`nom, svu joj prednost ote;Jer otkad svatko prirodni dar kvari,Ru`no}i {minkom daju} la`no lice,Ljepota nema mmena, u stváriOskvrnuta je, pogaèna nice.Stoga su cÿne o~i gospZ mojZ,I lice, kao da za onim àle[to ro|ene su cÿne, al su svojePrirodne ~ari la`nim kvarit stale;

Pristaje ta im bol, pa kaè svF’ko:Ljepota mora izgledat ba{ tako.

135



1 2 8

O, ~esto, glazbo moja, dok mi svira{Na glazbalu tom sretnom koje bûdiPod prstima ti, dok ga nje`no dira{,Tîh ìca sklad {to uhu mom se nudi,Zavidim onim tipkama {to hrlePoljubit brzo blage prste tvoje,Dok usnice mi jadne, èljne vÉlZTê ètvZ, ùdno plamte} ùz njih stoje!Zbog milovanja tog bi rado htjeleMijenjati s tom se napravom gdje gipkiPrsti ti ple{u ~ine} usne vreleManje mi sretnim òd tih hladnih tipki.

Kad su ve} sretne ù tome, procijèni,Prste daj njima, usnice daj meni.

136



1 2 9

Tro{enje snáge u kaljuì sramaTo je strast, i dok traje strast je tâKrvava, pòdla, gre{na je, sve slâmH,Nepòuzdana, divljH, krúta, zlF,Prezrena brzo zbog uìtka kratkog,Tra}i se lûdo, ali ~im se nâ|Z

Lûdo se mrzi, poput mamca slatkogBa~enog da ga lûd progùta sla|e, –Lúda kad goni i kad {~epa, ista,DìvljH kad ùdi, bje, jest, bit }e medDok ku{a se, a onda patnja ~ìstH,^XkHnH sre}a, potom privid blijed.

Sve to svijet zna, al nitko ne zna kakoIzbje} taj raj {to vodi ga u pako.

137



1 3 0

Góspi mi sunce mz oka ne rúdî,Crvèniji od usni koralj njoj je,Ako bijel snijeg je, njoj su síve grudi,Ako je kòsa `mca, cÿna toj je;Cÿvenîh ja i bijèlîh vidjeh ruà,Al takva rúà s lica njoj ne vírî,Ve}i uìtak mnogi miris pruà,Nego dah {to od gospe mi se {iri;Slu{ati volim glas njen, al znam, jH~F

Slast je u glFzbi koja skladom mazi;Nè vidjeh kFko boìca korà~H –Kad moja gospa ide, zemljom gazi.

Neba mi, ipak ljep{a je od sviju[to s njom se la`no usporédit smmju.

138



1 3 1

Samòvoljna si, takva kakva jesi,Kao sve zbog ljepòtZ gôrdZ `ène,Jer zna{ da ludom srcu mi nad svX siNâjljep{i dragulj kojem nema cijene.Vide} te, mnogi ipak kazat rije{eDa nè bûdi ti lice strâsti plam;Ne ùsudîm se re}i im da grije{e,Al tad se ù tÇ kunem sebi sâm.Kao znak da se nisam kleo krivoUzdasi strasni, kad mi mîso skreneNa lice ti, dokazuju mi `îvoDa cÿna ba{ nHjljXp{a si za mXne.

Crna si samo zbog vladanja svogaI kleve}u te, mislim, tek zbog t}ga.

139



1 3 2

Volim ti o~i {to su, jer me `FlZ, –Znaju} da prezir tvog me srca mu~i –Cÿne, i milo tugòvat su stale,Sjetne zbog patnje {to se ná me srû~i.Zbilja ni sunce {to u zõru sja,Sivomu licu ìstoka tolìkoNe pristaje, nit zvijezda no}na znaNi ºpÇl zapad ukrasit, kolìkoLicu ti ukras tu`ne tZ su zjene.Nek nalog daju i tvom srcu cijelom,Jer tuga tvoj je ~ar, da `Flî mene,E da bi lijepa bila svakim dijèlom.

Tad }u se klet: Ljepota mora nu`noBit’ tako cÿna, sve je drugo rú`no.

140



1 3 3

Prokleto srce s kog mi srce vXnZ,Jer prijatelj mi, ranjen, sa mnom cvili!Zar dovoljno mu nije mu~it mene,Ve} ì njega robòvat ropski smlo?Meni me kruto }duze ti zjena,A prijatelja mog jo{ ja~e spºta:Bez njega, sebe, i tebe, tog trenaOstah, na trostruk raspet kri`, tri puta.Zatvòri me u izbu svojih grudi,Al nek mi tad u sÉcu srce mogaPrijatelja je, da mu zaklon nudi:Tu ne}e{ mo}i njemu biti stròga.

Al ipak ho}e{, jer ja, rob ti zjeni,Silom sam tvoj, sa svîm {to jest u meni.

141



1 3 4

Sada kad priznah ti da on je tvoj,A ì sHm volji tvojoj moram sluìt,Zalog }u bit, a ti mi vrati mojDrugi jâ {to }e utjehu mi pruìt.Al ne}e{, niti on slobodu ne}e,Jer pohlepna si, a on blag je tako;Jamstvo je, da bi zá me u jo{ ve}eObveze pao, sklon potpisat lako.U zajam daje{ drâì lijêpZ `ènZ,Lihvarko, ali s kamatama tXk,I tuì{ tog {to jam~i ti za mXne,Pa ga izgùbih na taj na~in prijek.

Izgubih ga; tvoj on je, tvoj sam ì sHm:On pla}a sve, al slobodan ja nisam.

142



1 3 5

[to svaka èna èli èli{ ì ti,Ima{ svog Willa i jo{ jednog Willa;Odve} }u ja ti, {to te ljutim, biti,@elji ti svoju dodaju}i, mila.Zar tî s tom èljom prostranom ti takoU svoju èlju moju skriti ne}e{?Ho}e li èlja drugih smjeti lakoTamo gdje èlju moju mrsko sre}e{?Môre, {to voda sve je, ipak primaObilato u svoju sprXmu km{e;Ti {to si puna `éljH primi k njimaI èlju Willa svog, da ima{ vi{e.

Molitelje ne ùbij tim »Ne«, krûtim;Svi jedno su, a ì ja sam me|ù tim.

143



1 3 6

Ako te du{a kòrî {to ti lakoPrilazim, reci njoj da tvoj sam Will,Jer on, zna du{a, smije ~init tako;Nek ljubav tvoja usli{i moj cvil.Ispunit Will }e riznicu ti cijelu,Kao i svm, a ì sHm bit }e vrijedan.U mno{tvu r}bZ lako je na djXluDokazat da je jedan ko ni jèdan,Stog nevaàn nek broj sam ù toj svoti,Al jèdan moram biti, imat traga,Dr`’ me za nm{ta, mo`da moè tô ti,Iako nm{ta, nX{to zna~it, draga.

Vòli mi barem ime pa }e{ timeI mene voljet, jer mi Will je ime.

144



1 3 7

Ljubavi, lºdo slijepa, za{to sm}taVid mi, pa o~i nè vide {to vide?Znaju gdje leì i {to je ljepota,Al ipak se nHjrº`nijeg ne stídZ.Ako su o~i pristrane mi pFleSidrom u lúku u koju svi plove,Za{to mi òd njih zaslijepljenih mâleUdice pravi{ da mi srce love?Za{to da srce li~nim to imánjemSmatra, kad tamo svatko u}i smije?Za{to da vid to nije~e, s punim znanjemDa ru`na la` se pod ljepotom krije?

Srce i vid pogrije{i{e mi, draÌstinitu ne cijene} ljûbZ la`.

145



1 3 8

Kad draga se na na~in kune ~edan,Vjerujem ja joj, premda znam da laè,Kad smatra da sam naivan stvor jedan,Neuk za igre {to u svijetu vá`Z.Oholo misle} da sam zà nju mlad,Premda zna ona da ve} pro|oh svoje,Jeziku la`nom vjerujem joj tad:Tako na obje strane lFì stòjZ.[to nè kaè mi da me stalno vara?[to nè kaèm joj da me starost bije?Vjernost je privid {to ga ljubav stvara,Zaljubljen starac starost svoju krije.

Stoga ja s njom, a ona sa mnom laèPa laskave te lFì grijeh na{ blâ`Z.

146



1 3 9

Ne tráì da sam jâ taj koji brânîZlo}u ti {to je bol mom srcu blagom!Nemoj me okom, jezikom me rFni,Ne ubijaj me spretno{}u, ve} snagom;Rèci da ljubi{ drºgZ, ali zjenePrXda mnom nemoj drugdje bacat, draga –[to da lukavstvom ranjava{ ti meneKad sav moj otpor svladava ti snaga?Brânim te ipak: »Draga moja znaDa p}glZdi joj du{man su mi zao,Stoga mi s lica okre}e njih dva,Da svaki drugdje udarac bi dao.«

Ne ~ìni to; ve} mÿtvog me na p}laPogledom ubij, i spasi me bola.

147



1 4 0

Kao {to zlF si bºdi múdra: nemojPrezirom draìt strpljiv jezik moj,Kako rije~ ne bih dao tuzi nijemoj,Da izraz pruì patnji mojoj zloj.Dat }u ti jedan savjet, to je bolje,Ne voli{ ti me, znam, al »volim« káì:Bolesnik {to je nà smrti, zlê voljZ,Od lije~nika o zdravlju vijest tek trâ`î.Ako u }~aj padnem, mogu takoPoludjeti da zl} o tXbi zborim.Svijet postao je zlo~est, slu{a làkoKlevete lûdZ u{ima jo{ gorim;

Da te ne korim, da mi um ne lúdî,O~ima gledaj ú me, srcem blúdi.

148



1 4 1

Ne volim tebe o~ima, jer zjeneTisu}u gre{ki nalaze ti jasno,Al srce voli ono {to ne cijênZ,I lik unáto~ tom ti ljubi strasno;Glas je tvoj uhu mome odve} prost,Dodir moj nije sklon te dirat nisko,Ukus ni miris ne bi htjeli gostNa ~ulnoj gozbi biti s tobom, blisko.Al sav moj um i svih pet ~ula redomNe sprije~i{e mi srce da ti sluì,Bèz njega postah samo slikom blijedom;Ko rob i vazal srca tvog sad tûò:

U patnji toj dobitkom ja se tje{im[to ka`njava me tâ zbog koje grije{im.

149



1 4 2

Ljubav je grijeh moj a tvoja vrlìnaMÿzi ga, gre{no ljube}i i òna:O, usporedi ta dva na{a ~înaPa korit tad ih ne}e{ biti sklona,Bude{ li, nemoj usnama tim kojim,Skrnave}i im rumen, la`no znalaPe~atit strast si, kao ì ja mojim,Dok drugima si plijen iz lôga krala.Dopùsti mi da volim te ko ì tiOnZ {to okom goni{ ih da pate;U srce posij su}ut {to }e biti,Kad nikne, razlog su}uti i zá te.

Traì{ li zá se {to dat’ nisi rFda,Neka ti molba odbije se tada!

150



1 4 3

Kao {to skrbna doma}ica, jure}Za pernatim joj stvorom koji bjeì,Ostavi dijete iz sve snage ùre}Za piletom jer uhvatit ga té`î,Dok zà njom tr~i ostavljeno dijeteHtiju}i sti}i nju {to ùdno ska~e,I slijedi krila koja prèd njom lete,Ne mare} {to joj jadno ~edo pla~e,I tî, gle, tako nadu {to ti letiHvata{, a ja sam ~edo koje hrliZa tobom; kao majka me se sjXti,Ako je stigne{ – ljúbi me, i gÉli;

Molit }u tad da domogne{ se cilja,Vrati{ li se i utje{i{ me zbilja.

151



1 4 4

Náda i o~aj ljubavi su dvijeMoje, dva duha {to me mu~e, krúti:An|eo bolji, stvor je {to sav sije,Gori duh to je èna tâmnZ pºti.Da primami me u svoj pako òna,ZlF, zavodo mog an|ela i ho}eDa taj moj svetac postane sotòna,Mame} ga, ~istog, likom punim zlo}e.Da li moj an|el postade ve} vrag,Slutim tek, ali ne mògu re}i tako;Al klònZ me se, jedan drugom drag,I kriju se u mX|usobno pako;

Ne}u to saznat, strepe} dan po dân,Dok zlî mi d}brÇg ne izbaci van.

152



1 4 5

Te usne {to ih Ljubav stv}riReko{e rije~ {to glasi: »Mrzim«Meni kog ~e`nja zbog nje mori,Al kad mi vidje bol tad brzimNa~inom su}ut grud joj pr}èKore} joj jezik, koji znádeBiti joj blag, {to moè stroè,U~e}’ ga nov da pozdrav dáde;To »Mrzim« prXpravi tad onaDodatkom koji ko dan bijeliSlijedi no} {to se ko sotònaU pakao s nebésH seli,

Izre~e: »Mrzim«, a tad spasPru`î mi {ap}u}: »al ne vâs«.

153



1 4 6

Jezgro mog gre{nog praha, du{o jadnH,[to sapinju te mo}i koje nîè{,Za{to u sebi vene{, pati{ gládna,A vanjski zid ukra{ava{ i diè{?Zbog ~ega tako mnogo, a za kràtko,Tro{i{ na kº}u {to ve} puca cijéla?Zar da ti crvi, nasljednici, slFtkoPojedu trud? Zar to je cilj tvog tijela?Stog, du{o, `ívi na ra~un tvog sluge,JXdi, a njemu nek uzmànjka hrane,Bezvrijedne dâne daj za vje~ne, dùgZ,Krupnjaj iznútra, gùbi s vanjske strane,

Tako }e{ Smrt, {to ljude guta, strti,Progutati, a tad se nè boj smrti.

154



1 4 7

Ko groznica je ljubav mi i ùdiStalno za onim {to je ja~om tvori,Hrane} se svim {to daljnju bolest nudi,Da têk hiròvit bolesniku dvòro.Moj razum, lije~nik ljubavi te, sâm,Ljut {to odbácih savjete mu sve,Napustio me, i sad bijedan znamDa èlja smrt je, da se zbog nje mre.Ja nemam lijeka, razum uma nema,Lu|ak sam {to ga nemir stalno mori;Misli i rije~i sulude posvèmaMoj jezik brblja i bez smisla zbori;

Da lijepa si i sjajna, kleh se lako,A ti si cÿna kao no} i pako.

155



1 4 8

Joj, kàkve mi je ljubav dala zjene[to ne vide u stvári zbílju prFvo!Il ako vide, za{to vara meneSud me {to ne zna procijeniti zdrFvo?Kad varljivoj je zjeni ne{to lijêpo,[t} zna~i ako svijet druk~ije sudi?Ako pak nije, strasno oko slijepoTad vi{e je od òka drugih ljudi;Kako }e, kako od suza i bdijenjaZaljubljen pogled tuàn bit’ i jedar?Ne ~udim stog se {to mi vid se mijenja:I sunce vidi tek kad svod je vedar.

Ljubavi! o~i suzama mi bije{Da pogledu im o{trom máne skrije{.

156



1 4 9

Moè{ li re}i da te jâ ne ljûbim,Kad sâm se protiv sXbe t}bom sluìm?Zar nè mislim na tXbe, i ne gubimSebe, da dokaz, okrutnoj ti, pruìm?Zar prijatelj sam s kim {to tebe mrzi?Zar blizak tom sam na kog mr{ti{ zjene?Zar kad si gruba sa mnom uzdah brzi,Svéte} mi stog se, ne potrése mene?Zar cijenim ònZ svoje dobre strane[to im je tebi sluìt ìspod ~âsti,Kad svX nâjb}lje ù meni i máneOboàva ti, oku tvom u vlasti.

Al, mÿzi me, jer v}lo duh tvoj lijepTek tê {to vidZ, znam – a ja sam slijep.

157



1 5 0

O, kàkva sila dFde mo} ti sna`nu,Da vlada{ srcem mojim puna mánH,Da podme}em svom vidu sliku la`nuI kunem se da no} je ukras dâna?Otkud ti znanje da zlo lijepim stvara{,Da u nHjg}rim djelima ti imaI snage i vje{tìne kojom vara{Moj um da lò{Z za nHjb}lje prima?Tk} u~i te da jo{ te vi{e ljubim[to vi{e zlF o tXbi znam i slu{am?Premda mi ljubav svijet s prezirom grubimGleda, o ne daj da i tvôj s njim ku{am!

Kad máne su ti ljubav mi potàkle,Vrjedniji tim sam da me ljubi{ dakle.

158



1 5 1

Ljubav je mláda da zna savjest {to je,Al zna se da je savjest k}i joj mila!Stog, nevjernice, ne pòti~i mojeGrijehe da zà njih kríva ne bi bila,Jer zàvode} me, ~ini{ mi da smjeloSvoj vi{i dio izdam nièm dijelu;U ljubavni mi uspjeh du{a tijeloUvjerava, a to je dosta tijelu:îm ~uje ime tvoje, tebe nètomKao plijen vidi; ponosno od strâstiSretno je {to ti slabim bit }e kmetom,Spremnim uz tXbe stajat, ili pFsti.

Nè brâno savjest zvat mi, ja se nadam,»Dragom« tu s kojom dièm se i padam.

159



1 5 2

Da nevjeran sam, jer te ljubim, zna{,Al ti si dvaput, jer se meni zFkle –Prekr{iv bra~ni zavjet, zatim na{Pa drºgZ, nòvZ, i sad mrzi{ dakle.Za{to za dva nevjérstva da te grdim,Kad dvadeset ih imam, punu mjeru;Da obmanem te zakletvama tv¥dimKunem se, gube} ú te prâvu vjeru.Jer ti u nje`nost kleo sam se lijepo,U iskrenost i vjernost, ljubav, dra`,O~i, da zasja{, gledahu mi slijepo,Prisiù} da je sve {to vide la`;

Ja kleh se krîvo da si lijepa – okoJo{ vi{e, laù} rú`no i dubòko!

160



1 5 3

Kºpido baklju pusti usnuv’ tada.Dijànina pak nimfa taj trenutakUgrabi, vatru ljubavnu tu, mláda,Uroni svu u bistri hladni vrutakKoji od plama ljubavnog tog stX~e@îvu toplìnu, koja vje~no traje,I p}sta kºpka gdje se ljudi lije~eOd nâjve}ih im boli, jer lijek dâje.U zjeni moje gospe plam taj ljupkiKupido opet zFpali, da moèU`gat mi grud, stog lijeka ù toj kupkiPotraìh zF bol {to me bijednog pr}è;

Al zalud: tek u onoj dragoj zjeniGdje Kupido plam u`ga, lijek je meni.

161



1 5 4

Ljubavni mali bog je ù snu, jednom,Pustio baklju {to plam srca pâli,Tad mno{tvo nimfa {to ìvotu ~ednomPosveti{e se, pró|e tu, i mâliDlan jedne òd njih uze taj mu plam[to vrelu strast u bezbroj srca prû`H,I tako tog vladara strâsti, sâm[to usnuo je, djeva razorù`H.Ugasi tad ga tû u zdencu hladnomKoji od `âra po~e vje~no vretiPostav{i kupka, lijek bolniku jadnom.Kad do|oh ja, {to gospi rob sam klêti,

Shvatih da ljubav vodu plamom grije,Da voda ljubav ùgasla jo{ nije.

162



William Shakespeare; gravira u ~asopisu Vienac(Zagreb), 41/1876., uz tekst »Pouka. William

Shakespeare«.





Tuma~enja

Broj u sredini odnosi se na broj soneta, a broj sa stranena broj stiha uz koji se donosi bilje{ka.

1.

2. ruà – Pojedini interpretatori misle da ovaj pojamizraàva platonsku »ideju« Ljepote, drugi u njemuvide heraldi~ko zna~enje, dok }e najvjerojatnije bitida se radi o uobi~ajenom simbolu mladosti i ljepote.

5. {to ljubi{ sjajne svoje o~i – Misli se najvjerojatnije naNarcisa i njegovu samozaljubljenost u vlastiti lik.

13–14. smiluj se svijetu glâdnom... tobom – Osoba na koju sesonet odnosi sama svojim pona{anjem, jednako kao ismrt sa svoje strane, pridonijet }e da ne ispuni svoj»dug«, du`nost da sebe ponovi u svojoj djeci, ba{tini-cima svoje ljepote.

14. dug – du`nost pruànja ìvota ìvotu. Usp. Venera iAdonis: Ro|en si! – duàn dat’ ìvot ìvotu (VA, 86, 6,prev. D. An|elinovi}, u: W. Shakespeare, Soneti, Zo-ra, Zagreb, 1958.

2.

1. ~etrdeset zima – Ne zna~i to~no taj broj. U engle-skom Shakespeareova vremena 40 ima zna~enje neo-

165



dre|enog broja, smisao je dakle »mnogo zima«, tj.mnogo godina, odnosno, kada ostari{.

3.

4. neku ènu, vara{ – Neku ènu li{ava{ materinstva.

6. utrobu neùzoranu – U zna~enjuu: nevina djevojka,djevica.

10. Travanj – Ovdje, vjerojatno, u op}em zna~enju: pro-lje}e. Valja me|utim napomenuti da je W. Shakespea-re ro|en u travnju.

11. okna starih ljeta – Ostarjele o~i.

4.

1. rasipna draì – rasipna ljepoto.

3. ne daje dar nam... – Pjesnik Prirodu zami{lja kaoboìcu koja samo posu|uje a ne poklanja ljepotu,zato je ~ovjeku du`nost da, ne diraju}i »glavnicu« (nenagr|uju}i vlastitu ljepotu), ìvi od »kamata« (ljepo-te koju su ba{tinila vlastita mu djeca). Shakespeare se~esto sluì prispodobama iz imovinsko–pravnih od-nosa.

13. ~ar – ljepota, kao i u mnogim sonetima u ovom prije-vodu.

5.

9. zidove od stakla – staklenku za parfem koji nam jedi-no ostaje kao esencija mirisnog ljeta, tj. mladosti,

166



koje je ovdje u kontrastu sa studeni, odnosno staro-sti.

13. izaèt cvijet – destiliran cvijet. Usp. San Ivanjske no}i,I, 1, 76–78.

6.

Sonet je po mi{ljenju i metaforici nastavak prethod-nog.

3. zasladi neku zdjelu – Oplodi neku ènu.

5. izrabljen lihovom – C. Knox Pooler (The Works ofShakespeare: Sonnets) smatra da je ovaj sonet nastaoprije 1597. godine, pozivaju}i se na ~injenicu da jeElizabeta I., obnoviv{i statut Henryja VIII. 1597. go-dine, dopustila lihvu kao »vrlo potrebnu i korisnu«.Pooler svoje mi{ljenje pro{iruje i na 10. stih, aludira-ju}i na 10% kamata dopu{tenih prema spomenutomstatutu.

7.

5. strmi nebeski brijeg – Slika se zasniva na ptolomej-skom shva}anju nebeskih sfera.

9. umornim kad kolima – Aluzija na gr~. boga sunca,Feba.

11–12. poslu{no dotad oko... niske mu staze – staze sunca.Usp. Timon Atenjanin, I, 2, 150.

167



8.

1. za{to... glazbu slu{a{ sjetan – usp. Mleta~ki trgovac, V,1, 69.

5–6. struna ugo|enih sklad... brak im – Veza muà i ènenalik je na sklad ugo|enih struna.

13. trostruk pjev – otac, majka i dijete.

14. Sam si malo vrijedan – U Shakespeareovo se vrijemesmatralo da broj 1 matemati~ki nije broj pa je topre{lo i u izreku: »Jedan nije broj«, sli~nu na{oj »Je-dan ko ni jedan« (Usp. sonet br. 136, 8–9). Mi{ljenjese zasniva na Macrobiusu (Somnium Scipionis, II, 2):Sicut punctum corpus non est sed ex se facit corpora, ita

monas numerus esse non dicitur sed origo numerorum.

10.

10. mi{ljenje mijenjaj – Promijeni svoju odluku da èli{ostati neoènjen pa }u i ja promijeniti svoje mi{ljenjeo tebi.

11.

8. ne bi bilo svijeta – ljudskog roda, u istom onom smi-slu u kojem se u dalm. nar. pjesmi pjeva: »Da nije lju-bavi, ne bi svita bilo.«

13.

13. tako ljepota, zajmljena – Aluzija je jednaka kao i u 4.sonetu, stih 3. Vidi odgovaraju}u bilje{ku.

168



14.

5. su{a il kuga – Neki komentatori soneta smatraju da seovdje aludira na kugu koja je harala od 1592. do 1593.godine, te na su{u 1594.–1596.

7. il kad }e kojem princu – Aluzija se bez dvojbe odnosina ìvot i situacije na dvoru kraljice Elizabete I.

15.

3. da scena ova – Usporedbu ìvota i svijeta sa scenomnalazimo u komediji Kako vam se svi|a (II, 7,138–141) i u Mleta~kom trgovcu (I, 1, 77–78). Na ka-zali{tu Globe, pripomenimo, stajao je natpis: Totusmundus agit histrionem.

14. ja te s nova stvorim – U stihovima te u~inim ponovnolijepim i mladim, dakle vje~no lijepim i mladim.

16.

5. zenitu sretnih sati – vrhuncu mladosti i ljepote.

6. djevoja~ki vrt, jo{ ~edan – Aluzija je jednaka kao i u 3.sonetu, stih 6.

17.

Posljednji sonet u kojem Shakespeare Prijatelja na-govara na ènidbu.

169



18.

3. svibnju ranom – Svibanj je u Shakespeareovo vrijeme,prema kalendaru, trajao sve do 13. lipnja i tako zapra-vo ve} zna~io ljeto.

19.

4. feniks – mitolo{ka ptica koja u ~asu smrti spaljujesamu sebe i ponovno se zatim ra|a iz vlastitog pepe-la.

20.

2. o gospodaru–gospo – Jedan od mogu}ih dokaza hipo-tezi da su soneti, na bilo koji na~in, upu}eni kraljiciElizabeti I. (vidi Pogovor). Mogu}e su i druge inter-pretacije (homoerotske) koje se oslanjaju na stihove9–14. Ukoliko je dio soneta (na bilo koji na~in i izbilo kojeg povoda) napisan kraljici, onda se spome-nuti stihovi mogu tuma~iti stanovitim kralji~inim»smetnjama« (vidi Pogovor) i frustracijama kojeobja{njavaju njezino poznato uporno »djevi~anstvo«i odbijanje da sebi odabere muà. Kraljica je, recimo,na stanovit na~in bila ènstveno–mu{kobanjasta (aman in hue). Problem Sonetâ, pa dakle i ovog, dâ seobjasniti i neoplatonisti~kom filozofijom. »Kod Pla-tona nalazimo ~ovjeka opisanog kao sferi~no bi}ekoje se okre}e poput kota~a: i on je u po~etku biohermafrodit. �...� Jednak je smisao izre~en i u Kabaligdje se govori o Bogu u liku kralja i kraljice« (vidi: J.

170



Chevalier i A. Gheerbrant, Rje~nik simbola, NZMH,Zagreb, 1983. – pojam »Adam«, 7).

21.

Prema: G. Wyndham, The Poems of Shakespeare withIntroduction and Notes, London, Methuen, 1898,ovo je prvi Shakespeareov napad na pjesnika suparni-ka (G. Chapmana), ili bilo kojeg pjesnika, pisca so-netâ, kojih je u elizabetinsko doba bilo podosta. Usvakom slu~aju, sonet je napad na izvje{ta~enost upoeziji, napad na prazne fraze i pretjerane poetskeukrase.

12. zlatne svije}e s neba jasnog – zvijezde.

14. ja ne hvalim – Trgovci naj~e{}e hvale svoju robu da bije tako lak{e prodali. Vidi npr. stihove 3. i 4. u 102.sonetu.

22.

2. da star sam – Pjesnik je svakako jo{ mlad premda se,pre{av{i recimo 40–tu, osje}a ve} starim ili pomalo »ugodinama«, {to za renesansu i nije neuobi~ajeno. So-net je spretan concetto da bi se iskazala misao kako suon i Prijatelj, zbog ljubavi {to ih vezuje, »iste dobi«,pa }e stoga prije biti da je pjesnik tezu o starosti uovom stihu istaknuo samo zato da provede tu temelj-nu zamisao soneta.

171



23.

1. ko nesiguran glumac – Shakespeare u sonetima, a idrugim svojim djelima, ~esto spominje glumu i glum-ca te kazali{te i scenu. (Vidi npr. sonet br. 15. i po-pratnu bilje{ku). U elizabetinsko doba odlike svakogobrazovanog ~ovjeka, a nadasve glumca, bile su elo-cutio i pronunciatio, jasan i izraàjan govor, dva te-meljna principa retorike. Prisjetimo se Hamletovihuputa glumcu (Hamlet, III, 2).

13. znaj ~itat – Shakespeare ukazuje na potrebu da se po-ezija ne smije ~itati (shva}ati) doslovno, ve} da jojzna~enje treba traìti u metafori~kim sklopovima,znati »slu{ati okom«.

24.

2. na mog srca platno – Shakespeare se ovdje sluì sloè-nom usporedbom pa je tako njegovo oko kist, srceplatno, a tijelo okvir za sliku Prijatelja, premda, kakose isti~e u zavr{nom stihu soneta, oko slìkH tek ono{to vidi a srce mu ostaje strano, nepoznato; srce semoè upoznati samo ljubavlju.

4. perspektiva – Vrhunac renesansne slikarske vje{tine.Shakespeare me|utim ovdje, ~ini se, misli na posebanpostupak pri slikanju portreta, kada nas zjene nasli-kanog lica, zbog posebnog tretmana s obzirom naperspektivu, motre sa slike bez obzira iz kojeg je kutagledali. Perspektiva je u to doba bila i posebnoopti~ki bru{eno staklo kroz koje se moralo gledati iz

172



pravilnog kuta da bi se dobila »prava slika«. U ovomslu~aju pjesnikove su o~i (njegov pogled) taj pravilnikut iz kojeg se dobiva »prava slika« Prijatelja, a njego-ve su grudi »izlog« u kojemu je ona izloèna.

25.

Sonet bi se, kako misli Wyndham i D. Beeching (vidi:bilj. za sonet 21; H. C. Beeching, The Sonnets of Sha-

kespeare, with Introduction and Notes, Ginn and CO.,Boston, and London, Athenaeum Press Series,1904), mogao odnositi na nemilost u koju je earl odEssexa pao nakon neuspjelog vojnog pohoda naIrsku 1599. godine, {to se uklapa u hipotezu iznese-nu u Pogovoru, premda, naravno, sonet moè imati i{ire zna~enje, primjenjivo na mnoge sli~ne slu~ajeve»ljubimaca vrlih prin~eva« (kraljeva).

28.

11. koja tamnòputa sva je – Moè se, kao aluzija, odnositina Shakespeareovu »Tamnu gospu« o kojoj pjeva u127. sonetu, i nekim sljede}im.

30.

6. za drâgima {to no} ih smrti krije – Stih je mo`da aluzijana smrt Shakespeareova sina Hamneta (1596.), ili oca(1601.), premda unutar postavljene hipoteze moèimati i posve razli~ita zna~enja vezana na Essexovìvot i sl.

173



32.

5. stihove te grube – Shakespeare ovdje o~igledno mislina svoje sonete. Izraz »grube« evidentno je poeti~kihinjena skromnost.

33.

4. i zláti rijeke alkemijom neba – Cilj alkemije i alke-mi~ara bio je prona}i »kamen mudrosti« s pomo}ukojega }e se svaki metal mo}i pretvoriti u zlato, to jebio vrhunac »velikog djela«.

36.

Zavr{ni stihovi ovog soneta (13–14) ponavljaju se i usonetu 96. Mo`da je to slu~ajno, mo`da je ne~ija (re-cimo Thorpeova) naknadna emendacija, a mo`da jeShakespeare i namjerno tako u~inio. Ukoliko oba so-neta imaju stvarni broj u ovom nizu onda razlikaizme|u njih iznosti 60 pa bi se u tom broju moglotraìti skrivenu simboliku (u odnosu na kraljicunpr.), jednako kao i u brojevima 3 i 6 te 9 i 6. To pi-tanje svakako ostaje otvoreno.

37.

3. ja hrom – Neki komentatori uzimaju ovaj stih kaodokaz tvrdnji da je Shakespeare bio hrom, premda se~ini da ga u ovom sonetu, kao i u sonetu 89, stih 3,treba shvatiti u metafori~kom smislu. Usp. npr. KraljLear, IV, 4, 225 (Q tekst).

174



38.

9. deseta Muza budi – Anti~ki svijet je vjerovao da po-stoji 9 muza, za{titnica umjetnosti (Kaliopa, Euter-pa, Erata, Talija, Melopomena, Terpsihora, Klija,Uranija i Polihimnija). Platon im je pridodao i desetu– pjesnikinju Sapho, a Shakespeareu deseta muza je –Prijatelj.

39.

13–14. dvije osobe stvaram – Rastanak od voljenog bi}a stva-ra dva bi}a, jedno zbiljski odsutno i drugo prisutno u~e`nji i ma{ti. Usp. npr. Antonije i Kleopatra, I, 3,102–104.

41.

Zavr{ni se distih najvjerojatnije odnosti na »Tamnugospu«. Aluzija na nju prisutna je mo`da i u prethod-nom, 40. sonetu, a i u sonetu 42. (Vidi i bilje{ku uzsonet 28).

43.

5. sjena – lik Prijatelja u ma{ti.

44.

11. {to me prah i voda tvori – Prema Empedoklovu u~e-nju, sve se sastoji od ~etiri elementa: zemlje, vode, va-tre i zraka. Zemlja i voda su te{ki, tromi elementi, avatra i zrak laki. Zrak k tome predstavlja misao. Usp.

175



Henry V, III, 7, 22, i Antonije i Kleopatra, V, 2,291–292.

45.

Ovaj sonet ~ini cjelinu s prethodnim.

1. druga dva – Misli se na druga dva elementa, zrak i va-tru. Ostalo je jasno iz stihova koji slijede; vidi pret-hodnu bilje{ku.

46.

Sonet je zapravo prénje, prepirka oka i srca (koje ov-dje zastupa »platonsko« pravo na »ideju« Prijatelja{to u njemu boravi). To je omiljena tema renesansnihpjesnika.

47.

Nastavlja se tema iz prethodnog soneta; oko i srcesklopili su savez.

48.

14. ~ast – po{tenje, personifikacija po{tenja. Sli~na je mi-sao izraèna i u Veneri i Adonisu, stih 724. Neki ko-mentatori ovaj sonet svrstavaju me|u tzv. »putne«sonete.

49.

11. u korist tebi ruku svoju dièm – kao npr. svjedok nasudu.

176



50.

Sonet govori o boli rastanka.

14. bol leì ispred – bol, putovanje koje donosi rastanak,ispred je, a radost, Prijatelj, ostala je »iza«.

51.

10. troma p+ut – Vidi bilje{ku uz sonet 44.

53.

2. sjena – Ovaj pojam ovdje javlja se u slojevitim zna~e-njima, kao sjena tijela, kao simbol ~ovjeka, njegovebiti (slika »ideje«), kao odraz njegovih osobina.

5. Adonis – sin kralja Kinira i njegove k}eri Mirhe. Unjega se, zbog ljepote, zaljubila i sama Afrodita, boì-ca ljubavi. Vidi Shakespeareov spjev Venera i Adonis.

7. Helena – k}i Zeusa i Lede. Zbog svoje ljepote bila jeuzrok Trojanskom ratu.

54.

12. slatka joj smrt... miris lije – Destilira se i tako se od njedobiva mirisno ruìno ulje, {to se moè dobiti oddivlje ruè. Prispodoba s destilacijom prisutna je i usonetima br. 5, stih 13. i br. 6, stih 2.

55.

Tema soneta sli~na je Ovidijevim Metamorfozama,XV, 870–876.

7. Mars – u rimskoj mitologiji bog rata.

177



56.

9–12. predah kao more... tu se vrati – Prema mi{ljenju T. G.Tuckera (The Sonnets of Shakespeare Edited from

Quarto of 1609 Introduction and Commentary, Cam-bridge University Press, London, 1924) aluzija semo`da odnosi na Leandra i Heru (Heroju) koji se~e`njivo motre preko Helesponta. O Leandru i HeriMarlowe je napisao pjesmu prije 1593. Pjesnik èli dase sretniji vidici stvore za zjene ljubavi (koja je uovom sonetu personificirana), a ne za ljubavnike nakoje u ovoj pjesni~koj slici Shakespeare aludira.

59.

1. nema li ni~eg novog – Aluzija na Bibliju (Propovjed-

nik, 1, 9–10) ~esto je isticana u vezi s ovim stihom.Pitagorejci i stoici razvili su ideju da se zbivanja svije-ta ponavljaju u precizno jednakim vremenskim ciklu-sima (Eudemus npr.). Vidi o tome: E. Zeller, The Sto-

ics, Epicureans and Sceptics (tr. Reichel), London,1892, i R. D. Hicks, Stoic and Epicurean, London,1910.

6. petsto krugóva – Astronomski Velika godina jest pe-riod kada se pretpostavlja da se nebeska tijela ponov-no na|u na svojim po~etnim poloàjima. Taj periodiznosi oko 540–600 godina (kod nekih autora i vi{e).Na taj se na~in, nakon tog perioda, svijet vra}a u po-lazni ciklus, tj. stanje.

178



11–12. jesu li bolji òni – Mla|i su se stoici u svojim gledanji-ma pone{to razlikovali od starijih stoika u pogleduidenti~nosti ponavljanja vremenskih ciklusa pa bi ovistihovi mogli biti eventualna aluzija na to.

60.

1. kao {to k àlu val – Usp. Metamorfoze, XV, 181–183.

5–6. dijete, u moru svjetla – Sli~nu misao iskazuje kasnijeWordsworth u svojoj Odi besmrtnosti, V. i VI. strofa.

63.

Pjesnikovo inzistiranje na vlastitoj starosti najvjero-jatnije je samo poetska konvencija, kako bi se istak-nula mladost Prijatelja.

64.

4. vje~nu broncu groba – nadgrobne plo~e.

66.

Neosporna je sli~nost ovog glasovitog soneta sHamletovim monologom »Bit’ ili ne bit’«, Hamlet,III, 1, 70–77. Pa`nju treba skrenuti i na anaforu kaodominantni stilski postupak u ovom sonetu.

Peter Brook, najavljeno je u tisku, na 60. Dubro-va~kim ljetnim igrama sa svojom trupom izvest }eShakespeareove sonete (glumci Natasha Parry i Bru-ce Myers) u predstavi pod naslovom Ljubav je grijeh.»’U svojoj ~udesnoj zbirci Soneti Shakespeare namdopu{ta uvid u ono {to je tako dobro skrivao u svo-

179



jim dramama – njegov vlastiti tajni ìvot. Soneti sunjegovi intimni dnevnici u kojima nema imena i datu-ma, ali u kojima moèmo otkriti njegove strasti, lju-bomore, ljutnje, krivnje i trenutke o~aja. – Tu, {to jenajzna~ajnije, moèmo zajedno s njim propitivati du-boke osobne teme kao {to su vrijeme, starenje, smrt isnaga privla~nosti – bilo prema vlastitome ili suprot-nom spolu, ili pak onoj neodoljivoj privla~nosti pre-ma samome ~inu pisanja.’ – napisao je Brook povo-dom premijere koja se dogodila u travnju ove godi-ne.« Cit. prema: »Gostovanje Petera Brooka na 60.Igrama«, Dubrova~ki vjesnik, br. 3042, Dubrovnik,23. V. 2009., str. 57.

Shakespeareovi soneti bili su i prije scenski izvo-|eni: na pozornici Drezdenskog dràvnog kazali{ta1985. i zatim u Bavarskom dràvnom kazali{tu uMünchenu 1987. (redatelj Wofgang Engel). Redatelj»nije za cilj imao napraviti dobro skrojenu predstavu,ve} je napravio postmodernisti~ku produkciju upo-trijebiv{i 29 soneta kako bi istraìo vi{ezna~nost spo-la sadràne u njima, nestabilnost lika i zapleta, te pro-bleme jezika i pjesnikove umjetnosti. (...) Pod tak-vim okriljem sonet broj 66, dakako, mora zauzimatisredi{nju poziciju.« (Manfred Pfeister, »Umjetnostod vlasti zauzdana. Politi~ka povijest Shakespeareo-va soneta broj 66 u Njema~koj i drugdje«. – Kolo,X/2000, 2, str. 250–259).

180



Sonet 66 uglazbili su mnogi, me|u njima HansEisler, D. [ostakovi~, Wolf Bierman i Pero Gotovac,za zagreba~ku izvedbu Macbetha u Dramskom kaza-li{tu Gavella 1973. (pjevao Ibrica Jusi}); vidi: �GigaGra~an�, »Manfred Pfeister, êtiri predavanja«, te:M. Pfeister, ibid. – Kolo, X/2000, 2, str. 201, 250,258–259.

8. la`ne ruè – aluzija na upotrebu lí~ilH za lice, vlasuljH,sli~nih kozmeti~kih preparata, kojima se kvari pri-rodna ljepota. Na to se pjesnik obara i u sljede}emsonetu.

68.

5–6. prije neg zlatni uvojci... posjed groba – Istu misao iska-zuje Shakespeare u Mleta~kom trgovcu, III, 2, 92–96.Potrebno je ovdje ukazati na sli~nost sa sljede}immjestom iz Gunduli}eva spjeva Suze sina razmetnoga:

Ah, mâ svijesti zapanjena,sve ovo scijenjah i savi{e:a ona stara i skorjenapriobrazila sliku bi{e,~im oblipi i namastiblijede koè suhor tmasti.

A ostriè s mrca vlasei crvima ize iz usti,te ih iz groba stavi ná sei u rude{e zlatne spusti,

181



plijen od smrti da je svâ dikai vez slatki ljubovnika.

Pepeo lica pogre{pana,suha, ùta i pjegava,bî na~init toli znanahitrom silom od napravada za crno bijelo ukazana obrazu bez obraza.

A maù}i raskrvaviusti oprhle, pomodrene,na sramotu od naravida ih koralji zarumene;a ogoli primalitje,da svû zimu skrije u cvitje.

Pristavljenih vrhu kositrepte od cvitja perivoji;na u{iju cvijetje nosi,na prsijeh cvijetje stoji,cvijetje u rukah, cvijetje svuda,i ona u cvijetju zmija huda.

(Pla~ prvi: »Sagrje{enje«, XXVII–XXXI)

70.

4. vrana je {to naj~i{}im leti zrakom – Vrana se smatrala|avolovom pticom (Usp. Silovanje Lukrecije, stih1009) koja voli letjeti naj~istijim zrakom da bi ga za-gadila.

182



72.

Posljednjim stihom ovog soneta Shakespeare mo`daèli izraziti »sram« {to ne pi{e bolje pjesme, tj. sone-te. Vjerojatno je ipak rije~ o hinjenoj »pjesni~koj«skromnosti.

73.

4. ko prazni kor – Misli se na povi{eno mjesto u crkvigdje se nalazi zbor pjeva~a. Shakespeare s njim uspo-re|uje jesenja ogoljena stabla bez ptica pjevica.

74.

7. prahu prah ide – Usp. Propovjednik, 12, 7.

11. kletnog noà – Misli se na no` (ili kosu) {to ga drìVrijeme, simbol smrti.

13. u sadrìni tijela – u duhu, koji je sadràj tijela, prisut-nom u pjesnikovim stihovima.

76.

Ovaj je sonet po osnovnim mislima sli~an 32. sonetui odnosi se na ishitrenost Shakespeareu suvremenepoezije, kao i na njegovu sklonost da od starih pisacapreuzme temu, ili pak koju poetsku sliku.

77.

Govori se vjerojatno o darovima, zrcalu, satu i bil-je`nici, tablici, nekoj vrsti podsjetnika u koji su sebiljeìle zna~ajne vlastite ili tu|e misli. Takvu tablicu,

183



pripomenimo, nosi i Hamlet (»Gdje su mi tablice?Dobro je to zapisat:«, prev. J. Torbarina, Hamlet, I, 5).

78.

Sonet je Shakespeareov napad na pjesnika suparnika,najvjerojatnije na Georgea Chapmana, premda ko-mentatori soneta navode i nekoliko drugih imena.

79.

7. tvoj pjesnik – pjesnik suparnik.

80.

2. bolji duh – pjesnik suparnik.

82.

Stihovi 5, 6. i 7. odnose se vjerojatno na ~injenicu daje Shakespeare u sonetima opjevao ljepotu Prijatelja,dok je pjesnik (pjesnici) suparnik isticao, recimo,njegovu u~enost, premda, ~ini se, sonet prvenstvenoaludira na ishitrenost i izvje{ta~enost stila drugih pje-snika, o ~emu svjedo~e stihovi 9–14.

83.

I ovaj se sonet odnosi na pjesnika suparnika, kao isljede}i, 84.

14. oba pjesnika... – i Shakespeare i pjesnik suparnik.

184



84.

14. jer ljubi{ hvalu – Shakespeareov je Prijatelj bio ~asto-hlepan (ova osobina savr{eno odgovara Essexu), {tomu pjesnik ovdje zamjera.

85.

U ovom su sonetu, ~ini se, najjasnije izraèni Shake-speareovi pogledi na pjesni~ki stil, i op}i i vlastiti.

86.

Sonet se svakako odnosi na pjesnika suparnika, naj-vjerojatnije na Chapmana i njegovo sudjelovanje utzv. »{koli no}i« (vidi Pogovor). Mogu}a je i dalekaaluzija na Fausta iz Marloweove tragedije Faust.

11–12. zlo {to ga ~inim... koristi mi dvaput – Budu}i da je pje-snik s Prijateljem jedno, osje}a duboko zadovoljstvo,prvo u samozataji radi njega, a drugo jer od toga imaizravne koristi. (Stihovi imaju smisla i unutar postav-ljene hipteze u Pogovoru – u tom slu~aju odnos pje-snik–Prijatelj postaje odnos Essex–Kraljica, i sl.).

89.

[epavost (hromost) o kojoj Shakespeare ovdje govo-ri treba, kao i u 39. sonetu, shvatiti metafori~ki.

90.

7. nemoj dan ki{an davat burnoj no}i – Ne ublaàvajoluju moje patnje.

185



93.

13. Evinoj nalik jabuci – Aluzija na Bibliju (Postanje, III,6), odnosno na Prijateljevu zavodljivu ljepotu.

94.

14. gore neg korov smrdi gnjio krin – Stih je jednak stihu uEdwardu III, (III, 1, 451), tragediji u kojoj se pojedi-ne scene pripisuju Shakespeareu.

96.

Posljednja dva stiha jednaka su zavr{nim stihovima36. soneta. Vidi bilje{ku uz taj sonet.

97.

O~igledno je da je jedino konkretno godi{nje dobakoje se ovdje spominje – jesen, dok su ostala dva sim-boli~na; zima – rastanak, ljeto – ljubav, {to potkrep-ljuje stih 11.

98.

4. trom Saturn – Astrolozi su smatrali da je planet Sa-turn hladan, trom i sumoran, a takav je i njegov utje-caj na ljude.

99.

Ovaj sonet ima 15 stihova i jedini je takve vrste me|uShakespeareovim sonetima.

8–10. ruè na trnju... bijela, ni crvena – Skrivena aluzija naenglesku heraldiku i povijest. Crvena ruà bila je

186



znak ku}e Lancaster, a bijela ku}e York. Ni bijela nicrvena zna~i York i Lancaster a povijesno i heraldi~kiodgovara ku}i Tudor. U vezi s ovim vidi op{irnuAn|elinovi}evu bilje{ku u: Shakespeare, Poezija, Zo-ra, Zagreb, 1958, str. 264–265. Prispodoba s ruàmafunkcionira i na razini pjesni~ke slike kojom pjesnikuspore|uje Prijateljevu ljepotu, bljedilo i rumen nje-gova lica (onaj trator i ruìca u hrvatskih renesansnihpjesnika).

100.

Komentatori Shakespeareovih soneta smatraju da jeovaj, kao i sljede}i soneti (sve do 125.) nastao nakonstanovitog pjesnikovog prekida pisanja soneta.

102.

7. Filomela – slavuj.

104.

3. triju zima led – Neki komentatori na temelju ovogsoneta izvode zaklju~ak da su morale pro}i tri godineod nastanka ovog soneta i Shakespeareova poznan-stva s Prijateljem.

14. ~ar – ljepota.

107.

5. smrtni je mjesec svlado pomr~inu – Mnogi u ovom sti-hu nalaze razli~ite aluzije na Shakespeareu bliske po-liti~ke i dru{tvene doga|aje: poraz {panjolske Ne-

187



pobjedive armade 1588.; izlazak kraljice iz njezina»velikog klimakterija«, njezine 63. godine ìvota (vi-di napomenu uz 36. sonet i mogu}nost razli~itogshva}anja odnosa brojeva 3 i 6 i 9 i 6), 6. rujna 1596.godine – svaka sedma godina u ljudskom ìvotu sma-trala se kriti~nom. Nadalje, aluzije na kralji~inu bo-lest 1599.–1600., Essexovu pobunu 1601., kralji~inusmrt 1603., pomr~inu mjeseca 1595., »pomr~inu«kralji~ine milosti. Bez obzira o kakvom se doga|ajuradilo, svakako su se u vezi s njim javljali i dobronam-jerni i zli »proroci«, o ~emu aludira 6. stih. Stih 8.mo`da se odnosi na dolazak Jamesa I. na prijestolje,pa bi se 5. stih onda odnosio na kralji~inu smrt a sti-hovi od 9. do 14. na Southamptona, odnosno na nje-gov izlazak iz tamnice.

111.

10. i ocat – Smatralo se da ocat {titi od kuge i drugih za-raznih bolesti, premda je o~igledno da je piti ocat biloneugodno. Usp. Hamlet, V, 1, 296–198.

112.

11. lasku – laskanje; gluh sam kao zmiji u{i – Usp. Psalam58, stih 4.

114.

13–14. i da je otrov... prvi ga je pio – Aluzija na ku{a~a kralje-vog jela i pi}a, slu`benika koji je postojao kako bi seizbjegla opasnost da kralj (kraljica) bude otrovan.

188



115.

13. ljubav je dijete – Bog ljubavi, Amor, prikazivan je kaodje~ak s krilima.

14. {to raste jo{ i sada – ljubav.

116.

Jedan od najglasovitijih Shakespeareovih soneta.

119.

1. napitke od suza- Sirene – suzH zavodnih èna, kojevode u propast.

122.

10. rova{ – zabilje{ka.

11. spomenar – Vidi bilje{ku uz 77. sonet.

124.

13–14. Nek dokaz tom su l+ude... zlog – Smatra se da su ovi sti-hovi aluzija na pogubljenje Roberta Devereuxa, earlaod Essexa, 1601. godine.

126.

Ovaj (uvjetno re~eno) sonet ima samo 12 stihova irime aa bb. Smatra se zaklju~nim, ili uvodnim sone-tom u skupinu soneta Prijatelju. Drè ga i nedovr-{enim, premda pjesma tvori savr{enu misaonu cjelinute stoga nije potrebno stavljati dva para zagrada um-jesto nepostoje}eg (i nepotrebnog) 13. i 14. stiha.

189



Pjesma je po smislu sli~na 1. sonetu, pogotovo zavr-{na dva stiha.

127.

Ovim sonetom po~inje skupina napisana »Tamnojgospi« (vidi Pogovor). Ista se gospa krije i u liku Ro-saline u Izgubljenom ljubavnom trudu, gdje Shake-speare na sva usta hvali crnu ljepotu, {to je svakakobilo u neskladu s ukusom vremena. (Vidi navedenodjelo, IV, 3, 244–262). Crne su i Rosalina iz Romea iGiuliette, Katarina iz Ukro}ene goropadi, Beatrica izMnogo vike ni za {to i Kleopatra iz Antonija i Kleopa-tre. Napomenimo da je sli~nu pjesmu u pohvalu crnegospe spjevao i na{ Ivan Buni} Vu~i} u zbirci Plando-vanja.

Neka druzi hvale i slavesvê gospoje bijelo lice,ja }u dike tvê gizdave,spijevat, lijepa crni~ice.

Crngarasta, ali mila,vesela su tvoja lica,ali prid njim rusa bilagubi ljepos i ruìca.— — — — — — — —O vesele moje tmine,u kijeh du{a mâ uìva,

190



o razbludne mê mrklines kijeh mi bio danak siva!

Veoma ti su va{e sjenimôj mladosti omilile,veoma ti ste èljnu menisrce i du{u osvojile.

Vi ste ugljen obljubljeniu kom ljubav plam razgori,kojijeh srce èljnu menibez pristanka sve|er mori.— — — — — — — —Druzi èle da im budeprije bijela zora do}i,drugo misli mê ne ùdenegli tebe, mrkla no}i.

Neka sunce utopi seu zapadu bez isto~i,i{tom da zrak va{ vidi se,meni crne vedre o~i!

Mâ pjesance, mu~i ve}e,odve}e si govorila,bjeì zrake danje svije}e,u crnilu sve| pribiva’!

Vidi npr.: L. Paljetak, »Lijepa Crni~ica Buni}eva’Plandovanja’ kao Tamna gospa Shakespeareovih

191



’Soneta’«; u: L. Paljetak, Hrvatske teme, Matica hr-vatska Dubrovnik, Dubrovnik, 1999., str. 103–115.

128.

Ovaj sonet po svojoj gracioznosti neodoljivo pod-sje}a na Ronsardove sonete; ne{to je nje`niji od dru-gih Shakespeareovih soneta. U elizabetinsko dobabila je vrlo razvijena vje{tina nje`nog ljubavnog dodi-rivanja ruku i prstiju, pogotovo kod nekih vrsta ple-sova, poput galliarde i sarabande.

129.

I ovo je jedan od hvaljenih Shakespeareovih soneta.Savr{ena i »okrutna« (G. B. Shaw) anatomija strasti injenog u~inka.

130.

Sonet je i pohvala »Tamnoj gospi« i satira poezijeShakespeareova doba.

131.

Usporedi ovaj sonet sa 127. i vidi popratnu bilje{ku.O~igledno je da pojam crno u 13. stihu treba shvatitiu prenesenom zna~enju.

133.

7–8. bez njega, sebe i tebe... na trostruk raspet kri` – Pjesnikostaje bez Prijatelja jer mu ga je preotela ona koju isam voli, ostaje bez sebe jer je u nju zaljubljen, i bez

192



nje jer se ona zaljubila u Prijatelja mu. Tako je tri puta»razapet« na »trostruk kri`«. U Izgubljenom ljubav-

nom trudu (IV, 3, 53–54) u sli~nom se kontekstuspominju »ljubavne trojne galge« (vidi navedeno dje-lo, prev. L. Paljetak, MH, Zagreb, 1977., bilj. 2 str.131).

134.

Sav odnos izme|u gospe, pjesnika i Prijatelja ovdje jeizraèn bankovnom terminologijom.

135.

Sonet je sazdan na dvosmislenom, vi{esmislenom,zna~enju rije~i Will, {to moè zna~iti skra}eni oblikShakespeareova imena ali istodobno i: volju, ùdnju,bludnu poùdu, pohotu, ènski spolni organ i sl. Uizvorniku pojam Will spominje se 7 puta. Sli~no je i usljede}em, 136. sonetu koji je pisan jo{ izravnijim i zadoba renesanse sasvim uobi~ajeno neprikrivenim je-zikom. Neki komentatori smatraju da se tu radi o triWilla, pjesniku, zatim muù »Tamne gospe« i nekomtre}em, njenom udvara~u, koji se tako|er zvao Will.

138.

Ovo je jedan od dva soneta {to su izi{la u zbirci The

Passionate Pilgrim (Zaljubljeni poklonik) koju je1599. izdao William Jaggard. Sonet se tu pone{to raz-likuje od istog objavljenog u Thorpeovu izdanju.

193



Donosimo ovdje tu verziju, kako bi se vidjele razlike(kurziv):

Kad draga se na na~in kune ~edan,Vjerujem ja joj, premda znam da laè,Kad smatra da sam naivan stvor jedan,Nevje{t za varke {to u svijetu vaè.Oholo misle} da sam za nju mlad,Premda zna ona da ve} pro|oh svoje,Uz smijeh toj laì vjerujem joj tad,Ne mare} joj za máne bilo koje.

[to ne kaè mi draga da je mlada?[to ne kaèm joj da me starost bije?O, laskav jezik, ljubavi to spada,

Zaljubljen starac starost svoju krije.Stog laèm s dragom, ona sa mnom laè,

I tako te nam laì grijehe blaè.

(Preveo L. P.)

141.

9. al sav moj um i svih pet ~ula redom – Kao {to postojipet osjetila (vid, sluh, okus, opip i miris), tako sesmatralo da ima i pet vrsta uma: obi~an razum, imagi-nacija, fantazija, prosu|ivanje i pam}enje. Tako ihnavodi Stephen Hawes u pjesmi »The Passetyme ofPleasure, or History of Graunde Amoure and la BelPucel« 1509. godine.

194



144.

Ovo je 2. sonet iz zbirke Zaljubljeni poklonik. (Vidibilje{ku uz sonet 138. koji je u spomenutoj zbirci naprvom mjestu). Razlike su neznatne pa ga nije po-trebno posebno prevoditi ni navoditi.

2. dva duha – vrag i an|eo ~uvar koji bdi nad svakim~ovjekom. Vrag je u ovom slu~aju »èna tamne puti«.

145.

Ovaj je sonet u originalu napisan u osmercima (u pri-jevodu deveterac, odnosno katalekti~ki osmeracjampske intonacije). Neki komentatori smatraju dasonet nije Shakespeareov.

146.

U drugom stihu ovog soneta u Quarto–izdanju po-navlja se zavr{etak prvog stiha (my sinful earth), {tome|utim kvari ritam tog stiha pa je pouzdano da seradi o oma{ki. Komentatori ovog soneta ponudili sucio niz rje{enja u zamjenu za tu pogre{ku (vi{e od100). Ja sam se opredijelio za foil’d by, rje{enje kojeprihva}aju Ingram i Redpath (vidi Napomenu prevo-ditelja).

148.

12. i sunce vidi – tj. onda kad ga ne zaklanjaju oblaci.

195



149.

14. a ja sam slijep – slijep u prenesenom zna~enju, slijepod ljubavi, zatravljenosti.

151.

Sonet je u osnovnom tonu lascivan, pogotovo u po-sljednjem stihu gdje se izravno aludira na spolni akt –ni{ta neuobi~ajeno za renesansu.

153.

Ovaj i sljede}i sonet svakako su varijante iste zamislikoja svoj poticaj ima u epigramu Marianusa Schola-sticusa iz 5. stolje}a, uvr{tenog u Palatinsku antolo-giju (IX, 627), objavljenu prvi put u Firenci 1494. go-dine.

1. Kupido – gr~ki bog ljubavi, sin Afroditin.

2. Dijana – rimska boìca lova, djevica – isto {to i gr~kaArtemida.

154.

1. ljubavni mali bog – Kupido, Amor.

Mnogi komentatori smatraju da posljednja dva sone-ta ne pripadaju ostalima, premda Miss Porter u djeluSonnets and Minor Poems by Shakespeare (New York,1912) smatra da posljednja dva stiha 154. soneta iz-vanredno zaokruùju ovu zbirku, i zaklju~uje: »Vatraljubavi genijalno ugrijava hladni poljski zdenac pla-tonske ljubavi, ali nema tako hladne vode da izlije~i

196



oganj groznice tjelesne ljubavi.« Shakespeare, vjero-jatno, u tom stihu aludira i na poznato mjesto iz Pje-sme nad pjesmama: »Mnoge vode ne mogu ugasiti lju-bav niti je rijeke potopiti« (8, 7).

*

Uz Shakespearove portrete na str. 5 i 201 vidi: Ivana Ri-mac, »6 Shakespeareovih lica«, Jutarnji list, Zagreb, 6.III. 2006., str. 38–39.

197





Shakespeareovi soneti

Postoji samo trinaest primjeraka tzv. Quarto iz-danja Shakespeareovih soneta {to ih je 1609. godi-ne, sasvim nedvojbeno bez autorova znanja i pri-vole, izdao londonski izdava~ Thomas Thorpe. UStationer’s Register1 upisano je da mu je 20. svibnja1609. izdano dopu{tenje tiskati knjigu pod naslo-vom Shakespeares Sonnettes. Spomenuti je registarpripadao Stationers’ Company, udruènju knji-àra i {tampara koji su pridràvali ekskluzivnaprava na pojedina izdanja, dok autori tih djela tak-va prava nisu imali, kao npr. danas.

êtiri primjerka imaju naslov: SHAKE–SPEARES/ SONNETS. / Neuer before Imprinted. / ATLONDON / By g. Eld for T. T. and are / to be sol-de by William Aspley. / 1609.2, a sedam ih umjesto

199

1 Stationers’ Register – spisak Stationers’ Company (Naklad-ni~kog dru{tva) koje je osnovano kraljevskom poveljom1557. godine. U nj je morao biti upisan naslov svakog djelakoje je neki izdava~ kanio tiskati.

2 Vidi str. 7.



imena knjiàra Williama Aspleyja, nose ime JohnaWrighta (to be solde by Iohn Wright, dwelling / atChrist Church gate. / 1609.). Preostala dva prim-jerka nemaju naslovnih stranica. Spomenuto iz-danje ima posvetu Thomasa Thorpea, zagonetnu ipo inicijalima W. H., i po sintaksi, budu}i da svakinjen redak i rije~, kao na starim kamenim natpisi-ma, zavr{ava to~kom. Posveta u originalu glasi:TO. THE. ONLIE. BEGGETER. OF. / THESE.INSVING. SONNETS. / Mr. W. H. ALL. HAPPI-NESSE. / AND. THAT. ETERNITIE. / PROMISED./ BY. / OVR. EVER–LIVING. POET WISHETH. /THE. WELL–WISHING. / ADVENTVRER. IN. /SETTING. / FORTH. / T. T.3 Ona je ve} u 18. sto-lje}u otvorila pitanje tko se krije iza zagonetnihslova W. H., pa samim tim i niz drugih, vezanih uzova 154 Shakespeareova soneta.

Pitanja i problemi mogu se saèti u nekolikoskupina: a) komu su soneti namijenjeni, b) tko jeShakespeareu bio »suparnik pjesnik«, c) tko je za-gonetni W. H., »the onlie begetter of these in-sving sonnets«, d) tko je tajanstvena »dark lady«,

200

3 Vidi str. 8.


Color profile: Generic CMYK printer profileComposite Default screen

William Shakespeare na tzv. Sanders portretuiz 1603. Shakespeare na slici ima 39 godina.



c) je li redoslijed Soneta izvorno Shakespeareov,f) kad asu napisani?

Op}e je uvjerenje {ekspirologa da je 126 sone-ta Shakespeare posvetio Prijatelju (Friend) za ko-jeg ga veù vrlo istan~ana, suptilna ~uvstva ned-vojbene ljubavi koju neki od njih tuma~e i homoe-rotskim Shakespeareovim sklonostima. Tako sevrlo ~esto tuma~i 20. sonet, posebice stihovi9–12.4

Iza zagonetnih inicijala W. H., traè}i ime mo-gu}eg Prijatelja, prou~avaoci Soneta i Shakespea-reovog ìvota, {to i njih i nas zbog univerzalnostinjegova kozmi~ki zna~ajnog djela univerzalno za-nima, predloìli su, i jo{ predlaù, ~itav niz mo-gu}ih imena koja bi se tu mogla kriti. Tako se utim trajnim i nikad dovr{ivim naga|anjima vrtesljede}e osobe: Henry Wriothesley,5 earl of Sout-

202

4 Vidi tuma~enje toga soneta u ovoj knjizi.5 Henry Wriothesley, earl od Southamptona (1573.–1624.),

oènio se Essexovom ro|akinjom Elizabeth Vernon, koja jetako|er jedna od kandidatkinja za »Tamnu gospu«. Sudjelo-vao je u Essexsovoj pobuni i bio osu|en na smrt a zatim po-milovan i osu|en na doìvotnu tamnicu iz koje je izi{ao na-kon smrti kraljice Elizabete I., tj. kada je na englesko prije-stolje do{ao James I. 1603. godine.



hampton koji je svakako bio Shakespeareov pa-tron jer mu je Shakespeare posvetio svoja prvapjesni~ka djela Venera i Adonis i Silovanje Lukre-

cije (objavljena 1593. i 1594.). Southtampton (ro-|en 1573.) bio je 9 godina mla|i od Williama.

Tu su zatim William Herbert,6 earl of Pembro-ke (ro|en 1580.) pa William Harvey, tre}i mu`Southamptonove majke, ali Pembroke je u vrije-me kad su soneti nastali – po~eli nastajati (a ve}inasmatra da su nastali izme|u 1593.–1599.) biopremlad te ne moè odgovarati mladi}u o kojemuse u njima govori. Napokon tu je i stanoviti Wil-liam Hughes,7 dje~ak u Shakespeareovu kazali{tu,za kojeg nema pouzdanih podataka. Kao mogu}spominje se, pripomenimo i to, i William Harte.

203

6 William Herbert, earl od Pembrokea (1580.–1630.), s obzi-rom na ~injenicu da je 1601. dospio u tamnicu zbog toga {toje s njim zatrudnjela dvorska dama Mary Fitton (vidi bilj.21) u kojoj neki vide tajanstvenu »Tamnu gospu« Shakes-peareovu, ipak ulazi u te igre naga|anja.

7 Neki komentatori smatraju da se 20. sonet odnosi na Willia-ma Huesa. Temelje to na 7. stihu koji u orig. glasi: A man in

hue all hues in his controlling. Vidi npr.: Oscar Wilde, The

Portrait of Mr. W. H.



Svakom od ovih imena mogu se staviti prigovori(neki su ve} navedeni) na mogu}u »kandidaturu«da budu Friend iz sonetH.

S obzirom na ~injenicu da je Shakespeare prvadva svoja spjeva posvetio Southamptonu, moglobi se prihvatiti mi{ljenje da se njegovo ime krijeiza onih W. H., me|utim kako (to je ve} davnouo~eno) objasniti za{to, ako je to to~no, redosli-jed slova nije obrnut, tj. za{to ne glasi H. W., da bito~no odgovarao Southamptonovu imenu i prezi-menu. Tu je napokon i ona titula Mr. ispred nave-denih inicijala, {to se nikako ne slaè s nazivomearl.

Pembroke je, bez obzira na ~injenicu da su muizdava~i posvetili prvo Folio izdanje Shakespeare-ovih drama (1623.), ponovimo, bio premlad; uLondon je, spomenimo i to, do{ao tek 1598. godi-ne.

O~igledno je da tu treba u~initi dvoje: a) raz-dvojiti osobu Prijatelja od inicijala W. H., b) oso-bu Prijatelja traìti me|u drugim mogu}im oso-bama u ~ijem se dru{tvu Shakespeare mogao kre-tati, tj. s kojim se nakon svog dolaska u London ibrzog, blistavog pjesni~kog uspjeha mogao, i

204



smio, susretati. Poku{at }emo ovdje, na temelju~injenica i nezaobilazne nu`de za domi{ljajem,koji je u egzaktnim, jednako kao i neegzaktnimstvarima, na vrlo sli~an na~in neophodno potre-ban (ba{ kao i uìvljaj), iznijeti jo{ jednu (mo-gu}u!) hipotezu. Ona se zasniva na mahom poz-natim ~injenicama.

Shakespeare je, naime, iz rodnog Strat-ford–on–Avona u London do{ao 1585. ili 1586.,dakle u vrijeme kad su mu bile 21, odnosno 22 go-dine. Ve} se bio oènio (1582. godine) AnnomHathaway, osam godina starijom od njega i snjom imao djecu, k}i Suzanu i blizance Judithu iHamneta.8 [to god da je taj budu}i sceno–tresac uLondonu po dolasku radio, ~injenica je da je ve}1589. godine, u svojoj 25, postao dioni~ar uBlackfriars Theatreu. To neprijeporno zna~i da se

205

8 S Anne Hathaway iz Shotteryja imao je k}er Susannu(kr{tena 26. V. 1583. – umrla 1623.) i zatim blizance Ham-neta i Judithu (ro|eni 2. II. 1585.). Hamnet je umro u kolo-vozu 1596., a Susanna se u lipnju 1607. udala za lije~nikaJohna Halla; s njim je imala k}er Elizabeth; Susanna je umrlau velja~i 1608. Judith se udala 1616. za Thomasa Quineyja.Elizabeth Hall, posljednji izdanak Shakespeareove obitelji,umrla je 1670.



u me|uvremenu pro~uo kao ~ovjek od kazali{ta ipera, {to mu je svakako moglo otvoriti vrata naju-glednijih odli~nika Londona onoga vremena. Minaime danas ponekad zaboravljamo da je renesan-sa bila vrijeme kada su ljudi, u duhu novog vreme-na koje je zapljusnulo Europu, brzo sazrijevali,stjecali obrazovanje i osamostaljivali se. U to vri-jeme na dvoru op}e omiljen bio je Robert Devere-ux, grof. Essex, kasniji earl, tri godine mla|i od sa-mog Shakespearea (ro|en 1567.). Taj je mladi} u~etrnaestoj godini zavr{io Trinity College u Cam-bridgeu i 1581. godine postao magistar (Master ofArts). Jedna mu je prabaka (Eleanor de Bohun)bila sestra ène Henryja IV., a druga prabaka(Anne Knollys) bila je sestra Anne Boleyn, takoda su Essex i kraljica Elizabeta I. potjecali zapravood dvije sestre i bili u rodu. Taj sjajni mladi ~ovjek,koji je dobro vladao latinskim i izuzetno elegan-tno engleskim, bio je ljupka izgleda i visoka stasa,kestenjastoplave kovr~ave kose i, prema rije~imakroni~ara, na turnirima je »u svima pobudio veli-ku nadu da je izvrstan na oru`ju«, {to se poslije ipokazalo.

206



Engleska kraljica Elizabeta I. (1558.–1603.)



Essex je 1587. postao miljenik i ljubavnik9 Eli-zabete I., ~udne ène i jo{ ~udnije kraljice, ne-predvidljive i zaljubljive – kojoj John Lyly u svo-jim komedijama laska slave}i jednom njen ènski{arm, drugi put njenu djevi~ansku krepost, a tre}iput njenu dostojanstvenost kraljice – ène kojauìva u dru{tvu, pa valjda i u milovanjima lijepihmu{karaca kakvi su bili grof Leicester, zatimzgodni Hatton, ljupki plesa~ galliarde, lijepi He-neage, muèvni De Vere, mladi Blount, kraljicZ

koja govori vi{e jezika i izvrsno se sluì svojim je-zikom, vje{to svira i pi{e stihove. Navedimo zaprimjer jednu, za njen zna~aj i narav, karakteri-sti~nu njezinu pjesmu:

»Kad lijepa bjeh i mláda, i kòj¡ milost {titi,Pitahu mnogi mene da l }u im drâga biti,

208

9 »Kraljica i grof �Essex� nisu se vi{e rastajali. Njoj su bile pe-deset i tri godine, a njemu ni dvadeset: opasan splet godina.(...) Kartali su se no} po no} – ili se kartali i igrali kakvu dru-gu igru, tako da nam pripovijeda suvremena brbljarija: ’lordse ne vra}a u svoj stan, sve dok o zori ne zapjevaju ptice.’ (...)Znala je osim materinskog jezika jo{ {est jezika, poznavalaje gr{tinu, bila divna kaligrafkinja, izvrsna muzi~arka. Znalaje slikarstvo i pjesni{tvo.« Lytton Strachey, Elizabeta iEssex, Minerva, Zagreb, 1939., str. 8, 16.



Al ja ih prezreh redom i odgovorih stròga:Ná|ite negdje drugdje koga,

Ne snubite me stoga!

Kolike o~i nagnah da pla~u pune jada,I srca da me ùde, ne znam ni rX}i sada;

Ponosnija tim postah i odgovarah stroga:Na|ite negdje drugdje koga,


Venerin sin tad dó|e, taj dje~ak gord, bez straha,I re~e: ’Gospo, budu}’ da ste tolìko plaha,

Zbost }u vas tako da ve} ne}ete zborit stroga:Na|ite negdje drugdje koga,

Ne snubite me stoga!’

îm on to re~e, meni pr}mijeni sva se grudPa nm no} nm dan nemam spokoja uz sav trud.

Tad, jao! pokajah se {to prije zborih stroga:Na|ite negdje drugdje koga,


(Preveo L. Paljetak)

Elizabeti I. tada je bilo 53, a Essexu tek 19 go-dina. Nije ni{ta prirodnije no pomisliti da je mladii nadobudni Shakespeare ubrzo po svom dolasku

209



u London neminovno do{ao u dodir s njim, prem-da to nije nigdje potvr|eno. S njim je i po tempe-ramentu i po sklonostima morao imati mnogotoga zajedni~kog. Shakespeare je, s obzirom nanaobrazbu ste~enu u Stratfordu, ve} tada zasigur-no morao vladati vrlo razvijenim pjesni~kim umi-je}em.

Engleskom, Elizabetinom, protestantskomprijestolju prijetila je tada nasljednica, katolkinjaMary Stuart, te je pitanje kralji~ine udaje i nasljed-nika krune bilo vitalno pitanje Engleske onogavremena, a op}i zaklju~ak da se kraljica mora uda-ti. Taj pritisak na nju trajao je vi{e od dvadeset go-dina, od trenutka kada je 1558., u dobi od 25,do{la na prijestolje, sve dok je (duboke) godinenisu oslobodile toga tereta. Kraljica je energi~noodbijala svaku pomisao na brak, kako se to npr.vidi iz njezina govora10 u Parlamentu 1576. godi-

210

10 Taj govor pod naslovom »The Maid that Milks« vidi u: Eli-

zabethan and Jacobean Prose 1550–1620, ur. Kenneth Muir,Penguin Books, 1956., str. 5–6. Godine 2003., u povodu400–godi{njice smrti Elizabete I. (1533.–1603.), u engle-skom »Maritime muzeju« bila su izloèna i njena brojna lju-



ne, {to ga je, iz vlastoru~nog joj koncepta, u svo-jim memoarima Nugae Antiquae zapisao Sir JohnHarington, kojem je Elizabeta I. bila kuma. Sha-kespeare je, dakle, mogao, dubokim prijateljskimi sna`nim emocionalnim vezama vezav{i se zaEssexa, kao ~ovjek vi~an knjièvnom stihu ({toEssex svakako nije bio), po njegovoj narud`bi pi-sati sonete u kojima Essex, Shakespeareovim pe-rom, nagovara kraljicu na brak i na potrebu da do-bije nasljednika. Takav na~in u doba renesansenije ni{ta ~udno. U kriti~kom izdanju Tassove li-rike Angela Solertija11 isti~e se npr. da ima pjesa-ma koje je Tasso spjevao na molbu drugih, i za dru-ge. Poznato je da je na molbu svog mladog prija-telja G. Mostija spjevao ve}i broj pjesama upu-}enih Cvijeti Zuzori},12 budu}i da sam Mosti nije

211

bavna pisma; tema izlo`be bila je : Privatni ìvot kraljice Eli-zabete I.

11 T. Tasso, Rime, a cura di Angelo Solerti, Bologna,1898.–1902.

12 Vidi npr.: Josip Torbarina, »Torquato Tasso i Cvijeta Zuzo-ri}«. – Dubrovnik, I/1929, 8, str. 274–277; odnosno: J. Tor-barina, »Tassovi soneti i madrigali u ~ast Cvijete Zuzori}Dubrovkinje. Uz nove prijevode Vladimira Nazora«. –



Henry Wriothesley, earl od Southamptona(1576.–1624.); njemu je Shakespeare posvetio poemeVenera i Adon (1593.) i Silovanje Lukrecije (1594.)



imao pjesni~kog dara da joj iskaè osje}aje svojeljubavi i divljenja. Ukoliko bi, s obzirom na kral-ji~inu dob, premda se »s pribliàvanjem starostinisu umanjile njene osje}ajne uzbune«, i premdaje »mnogo godina ostala lijepa èna,13 otpala tamogu}nost, i dalje ostaje druga uvjerljiva mo-gu}nost da ih je Shakespeare pisao za Essexa, sjednakom namjerom – nagovoriti Essexa na brak.Essex se u 23. godini zaista oènio udovicom SirPhilipha Sidneya i dalje svejedno ostav{i kralji~inmiljenik–ljubavnik, sve do svoje smrti.

Neke je od soneta, nadalje, Essex Shakespea-reu mogao naru~iti, da bi ih, kao svoje, mogao da-vati kraljici u razli~itim drugim zgodama i povodi-ma, prema oscilabilnoj, temperamentnoj krivuljinjihovih me|usobnih odnosa, sukoba i pomiren-ja, strastvenosti i mr`nji, tvrdoglavosti i bole}ivo-sti, pogotovo nakon svoje ènidbe, u vrijeme kadje shvatio da Elizabeta zapravo mrzi i samu pomi-

213

Hrvatsko kolo, XXI/1940, str. 69–96; isto u: J. Torbarina,Kroatisti~ke rasprave, Matica hrvatska, Zagreb, 1997., str.216–235.

13 L. Strachey, op. cit., str. 22.



sao na brak, jer je, prema jednoj izjavi Bena Jonso-na, »ona imala membranu radi koje nije bila zamu{karca, premda je za nasladu isku{ala mno-ge«,14 i jer je, prema mi{ljenju {to ga je {panjolskiposlanik Feria iznio njenom nesu|enom suprugu,kralju Filipu II., bila èna »que no terna hijos«.Ako je to tako, a za{to ne bi bilo, onda se u svjetlupostavljene hipoteze sasvim druk~ije moè shva-titi 20. sonet, tj. stihovi 9–12 koji su do sada u ne-kih komentatora i biografa Shakespeareovih uzi-mani kao ~vrst dokaz njegove homoseksualne lju-bavi i veze s Prijateljem. U tom svjetlu, istinapone{to cini~no–podrugljivo, jasniji je i smisaozavr{nog distiha navedenog soneta.

O~igledno je, nadalje, ako ovako gledamo nanastanak Shakespeareovih soneta, da su neki odnjih neminovno morali biti napisani izravno Esse-xu (npr. 16), ali, zacijelo, i Southamptonu kojemje, kako je ve} kazano, Shakespeare posvetio svojaprva dva spjeva i koji je svakako bio Shakespeare-ov patron. Southampton je bio {est godina mla|iod Essexa, »ljepu{kast, plemenit, ~astohlepan,

214

14 L. Strachey, ibid., str. 20.



stalan posjetilac kazali{ta, odan maskaradama isve~anostima«.15 U~itelj mu je bio John Florio (okojem }e rije~ biti ne{to kasnije), Talijan, prevo-dilac Montaignea na engleski. Southampton sevrlo rano svidio Elizabeti i Essexu s kojim je ostaoprijatelj sve do Essexove smrti 15. II. 1601. godi-ne. Bio je ~ak i osu|en u Essexovoj uroti, a zatim,zbog svoje mladosti, pomilovan.

Essex je, to je poznato, bio patron GeorgeuChapmanu, pjesniku i dramati~aru (1559.––1634.), prevodiocu Ilijade i Odiseje. Essexu ih jei posvetio. Chapmana svi prou~avaoci Shakespea-reovih soneta drè za njegova »pjesnika rivala« nakojeg aludira u sonetima 86–89. Stoga je najpri-rodnije, ~ini se, pomisliti da je i te sonete Shake-speare uputio Essexu. îni se, naime, da je Chap-manova oduà pjesma »Sjena no}i« (Shadow ofNight) s mnogim aluzijama na astronomiju, ob-javljena 1594. godine, ozbiljno bila ugrozila slavuShakespeareovih navedenih poema, pa je to jo{ je-dan od ~vrstih razloga da Chapman Shakespeareu

215

15 Ivor Brown, Shakespeare. Time Incorporated, New York,1949; vidi posebno poglavlja: »My lovely boy«, »Woman co-lour’d ill«, »Lass unparallel’d«.



bude »the Rival Poet« i da se pjesnik na to u sone-tima potuì svom prijatelju a Chapmanovu patro-nu, Essexu.

To je Shakespeareu, k tome, bio i povod da seokomi na tzv. »{kolu no}i«, koju su tvorili WalterRaleigh, izravni i trajni Essexov suparnik na dvo-ru, zatim dramati~ar Christopher Marlowe, mate-mati~ar i astronom Thomas Hariot, Durby, Earlof Northumberland (koji je 1594. godine uzeo zaènu Dorothy Devereux, Essexovu sestru), Wal-ter Warner i Thomas Hughes, tako|er matema-ti~ari, bliski prijatelji Raleighu (kao i spomenutiHariot), te John Eliot, u~itelj francuskog, pjesnikGabriel Harvey i ve} spomenuti John Florio. Nastihove iz »Sjene no}i«

»Ni jedno pero ne}e {to vje~no stvorit mo}i,Ako li umo~eno nije u vlagu no}i.«

neosporno repliciraju sljede}i stihovi ih Shake-speareova Izgubljenog ljubavnog truda:16

216

16 Vidi: L. Paljetak, »Izgubljeni ljubavni trud«; u: W. Shake-speare, Izgubljeni ljubavni trud, prev. L. Paljetak, Nakladnizavod Matice hrvatske, Zagreb, 1977., str. 13–14.



»Pjesnik jo{ nikad nije uzeo svoje peroDok ljubav crnilo mu ne pro`me uzdahom.«

(IV, 3, 343–344)*

Tko se krije iza zagonetnih inicijala W. H.? Otome je ve} bilo prethodno govora, ali ~ini se da nijedno od imena ne zadovoljava potpunoma. Raz-log je tome, izgleda, to {to prou~avatelji nikako neèle razdvojiti pitanja: tko je »Prijatelj«? od pita-nja: tko se krije iza spomenutih inicijala? Ta dvapojma izjedna~avaju i naravno (osim rijetkih iz-nimki) dolaze do sli~nih ili jednakih rezultata.Ve} smo ranije iznijeli svoje uvjerenje da ta dvapojma nisu isto i da ih treba razdvojiti.

S obzirom na ~injenicu da je klju~na rije~ uThorpeovoj posveti begetter, treba se prvo poza-baviti njom. Prva zna~enja mogu biti: a) inspirer ib) procurer (priskrbljiva~), premda to moè zna-~iti i to get, to aquire (posti}i, ste}i ne{to za sebe,ali i za drugog). Me|utim, za imenicu begetterOxford English Dictionary navodi dva zna~enja:a) a procreator (za~etnik, roditelj, tvorac – bezteolo{kog zna~enja) i b) onaj koji prouzro~uje,oìvotvoruje, proizvodi ili je ne~emu povod. U

217



svjetlu ovih zna~enja ~ini se da su mogu}a dvatuma~enja ove zagonetne posvete. Prema jednomnovijem tuma~enju17 iza inicijala W. H. krilo bi sezna~enje William Himself, tj. sâm William, Wil-liam osobno, li~no. Misli se naravno na Shakespe-area. Prijevod posvete u tom bi slu~aju glasio: JE-

DINOM TVORCU �za~etniku� / SLJEDE]IH SO-

NETA / samom Gospodinu Williamu SVU SRE]U

/ I ONU VJE^NOST KOJU JE OBE]AO / NA[

NEUMRLI PJESNIK / @ELI / DOBRO–HOTNI /PODUZETNIK / IZDAVA^ / NJIHOV / T. T.Ukoliko nije tako, onda ime priskrbljiva~a ovihsoneta treba traìti u krugu ljudi ~ije ime pokriva-ju inicijali W. H. a nisu plemenita roda, jer se jedi-no tako moè opravdati ono Mr.18 pred inicijali-ma.

Iza inicijala W. H. mo`da se krije i Henry Wil-loby (?1574. – ?1596.), autor poeme Willobie his

218

17 Vidi: Shakespeare’s Sonnets, ed. W. G. Ingram and TheodoreRedpath, Hodder and Stuoghton, London, 1978., str. 4–5.

18 Kratica Mr. moè zna~iti i Master of the Rolls, {to zna~i iLord Chancelor pa bi u tom slu~aju priskrbljiva~a (Begetter)Soneta ipak trebalo traìti u osobama bliskim onda{njemengleskom kraljevskom dvoru.



Avisa. U njoj se govori o Avisi, èni seoskog go-stioni~ara kojoj se neuspje{no udvara neki plemi}prije njene udaje, i jo{ ~etiri udvara~a poslije toga.Jednome od njih bliski prijatelj je W. S. Smatra seda je to William Shakespeare kojeg Willoby uuvodnim stihovima svoga djela spominje kao au-tora poeme The Rape od Lucrece i kao ~ovjeka ko-jem je pri~ao »o svojoj neuzvra}enoj ljubavi«, sta-rog glumca koji se »upravo oporavio od sli~nestrasti«. Misli se da je Avisa – Anne Bird (lat. avis

– engl. bird), prva èna Johna D’Avenanta, vin-skog trgovca i gostioni~ara u Oxfordu, majka pje-snika Williama D’Avenanta, kojem je Shakespea-re bio kum na kr{tenju, a neki smatraju i da mu jeotac.19

219

19 Vidi: Borivoje Nedi}, »[ekspirovi soneti«; u: [ekspir, Sone-

ti, Prosveta, Beograd, 1966., str. 226–227; vidi i: The Oxford

Companion to English Literature. Fifth Edition, ed. Marga-ret Drabble, Oxford University Press, Oxford, 1985 (na-tuknice: Willobie his Avisa i D’Avenant, Sir William).

Ta dva slova mogla bi (za{to ne!?) kriti i ime lije~nika iznanstvenika Williama Harveyja (1578.–1657.) koji je, kre-}u}i se u znanstvenim i knjièvnim krugovima Londona(Hallovu i Baconovu npr.), nakon povratka iz Italije (1607.)mogao prikupiti Shakespeareove sonete koji su bez dvojbe



Posveta bi u tom slu~aju u prijevodu glasilaovako: JEDINOM PRISKRBLJIVAÛ / SLJEDE-

]IH SONETA / Gospodinu H. W. �Henryju Wil-lobyju� SVU SRE]U / I ONU VJE^NOST / KOJUJE OBE]AO / NA[ NEUMRLI PJESNIK / @ELI /DOBRO–HOTNI / PODUZETNIK / IZDAVA^ /NJIHOV / T. T. Me|utim, tu je i dalje problem izokre-nutog redoslijeda inicijala. Pitanje svakako ostaje otvo-reno...! »Mi pitamo i pitamo – ti se smije{ i {uti{« (Mat-hew Arnold).

Soneti, ako su navedene hipoteze to~ne (a ibez toga), nastajali su pokrenuti razli~itim moti-vima i stoga nisu, i ne mogu, predstavljati sustav-no zami{ljen niz, kakav su npr. nizovi soneta He-

katompathia (Watson, 1582), Pandora (Soow-thern 1584), Astrophel and Stella20 (Sir Philip Sid-ney 1959), Delia (Samuel Daniel 1592), Partenop-

hil and Partenophe (Barnes 1593), Licia (G. Glet-cher, stariji 1593), Tears of Fancie (Watson 1593),Phillis (Th. Lodge 1593), Zepheria (Anon. 1594),

220

~itav niz godina kolali u prijepisima, te ih, u dogovoru s T.Thorpeom, tiskati.

20 Taj niz soneta ostavio je traga i u Shakespeareovim soneti-ma.



Coelia (Percy 1594), Ideas Mirrour (Drayton1594), Amoretti (Spenser 1595), Cynthia (Bar-nfield 1595), Emaricdulfe (E. C. 1595), Fidessa

(Griffin 1596), Diella (Linche 1596), Chloris

(Smith 1596), Laura (Tofte 1597), Aurora (Ale-xander 1604), itd. Shakespeare, dakle, s obziromna na~in na koji su soneti nastajali, i nije mogaoimati namjeru objaviti ih kao sustavno i koheren-tno zami{ljen ciklus pa iz toga, svakako, i proi-stje~e proizvoljan redoslijed soneta, {to im ga jevjerojatno dao sam Th. Thorpe, jednako kao imnoge pogre{ke i emendacije oko kojih se lomekoplja tuma~a. Privatnom naravi tih soneta dadese objasniti i ~injenica {to su, svakako bez Shake-speareova dopu{tenja, izi{li 1609. godine, daklenakon Essexove i Elizabetine smrti, otprilike uvrijeme kada je Shakespeare definitivno napustioLondon, kada je pisao Cymbelina i smi{ljao Zim-

sku pri~u i Oluju, kao svoj »poetski testament«.Stanovit broj soneta Shakespeare je posvetio

tajanstvenoj »Tamnoj gospi« (The Dark Lady)koja je npr. G. B. Shawa inspirirala za dramu The

Dark Lady of the Sonnets. Shakespeare je spominjei u Izgubljenom ljubavnom trudu (IV, 3, 244–272)

221



i u Romeu i Giulietti (Gdje joj je ime Rosalina, kaoi u Izgubljenom ljubavnom trudu). Prema komen-tatorima Shakespeareovih soneta, to je bila ilidvorska dama Mary Fitton, ili Anne Whatelewy, iliprostitutka Lucy Negro, a mo`da i Lady Rich,Essexova sestra.21 Koja god da je to bila, ~injenicaje da je Shakespeare volio tu neku prevrtljivu i lije-pu, tamnokosu (udatu) ènu, maslinaste puti (ta-lijanske?) i lagane naravi, na {to upu}uje vrlo izra-van ton i ~esto posve nedvojbeno lascivan smisaopojedinih stihova i soneta iz ove skupine. îni seda je prirodno i tu ènu traìti na dvoru, u krugudvorskih dama i gospoja koje su tvorile ono obve-zatno {arenilo dvorskog ìvota, raskala{enog iprostog, a istodobno visoko estetski i gracioznougla|enog. înjenica je da je i sama kraljica cijeni-

222

21 Kandidatkinja ima jo{; to su npr.: Luce Morgan, slu{kinjakralji~ine sobarice; Anne Vavasour, slu{kinja kraljice Eliza-bete I.; Elizabeth Vernon Wriothesley, èna Henryja Wrio-thesleyja, earla od Southamptona. Mary Fitton, napomeni-mo, na portretima koji postoje, ima plavu kosu i sive o~i.Vidi npr.: Howard Felperin, »The Dark Lady Identified, orWhat Deconstruction Can Do for Shakespeare’s Sonnets«;u: Shakespeare and Deconstruction, ed. G. Douglas Atkinsand David M. Bergeron, New York, Peter Lang, 1988.



la tamnu, mahagonijevsku put, kakvu je npr. imaopjesnik Gabriel Harvey, zbog ~ega ga je nazivalaTalijanom.

Najvjerojatnije je da je dio soneta (u ovoj pod-jeli samo dva, ali mo`da i vi{e) Shakespeare mo-gao uputiti i samoj kraljici, budu}i da je kao naj-blistaviji dramati~ar njezina vremena imao dostaprigoda dolaziti s njom u doticaj. Dvije velikeli~nosti svakako imaju {to re}i jedna drugoj kadase na|u na istoj povijesnoj ravni, a i ina~e – krozstolje}a.

U jednom dijelu soneta taj kozmi~ki »avonskilabud«, jednako kao i u dramama, izrazio je mno-ga svoja razmi{ljanja, skepse, nade i dileme, raz-matranja koja se gotovo sva bave ljubavlju, i prija-teljstvom kao njenim odrazom, {to je sve samo re-akcija na neminovni hod vremena, poku{aj da sepoetskom intuicijom i imaginacijom zahvate traj-ne duhovne vrijednosti, budu}i da su i ljubav i pri-jateljstvo, i ina dobra, plodovi vremena pa su stoganeumitno i podlo`ni njegovu uni{tenju – nadìv-ljuje ih samo poezija, snaga ljudskog duha, svje-snog i nesvjesnog znanja ugra|enog u stih, u liri-ku kao jedinu obranu protiv tro{nosti i vreme{no-

223



sti tijela, pºti, vremenske ome|enosti ljudske na-ravi. Stoga u mnogim njegovim sonetima vrijemenije vrijeme nego Vrijeme.

S obzirom na iznesenu hipotezu (hipoteze),Shakespeareovi bi se soneti, po na{em naho|enju,dali podijeliti u {est grupa: a) soneti {to su poEssexovoj èlji napisani za kraljicu, a tema im jenagovaranje na brak i time na potomstvo. To bibili soneti 1–14, 17 i 19. Zatim: b) soneti {to ihShakespeare, po Essexovoj èlji, u njegovo ime,pi{e za kraljicu u razli~itim njihovim intimnim si-tuacijama. To bi (uvjetno) mogli biti soneti 20,24, 26–31, 33–35, 39, 40, 43–54, 56–58, 61, 64,70–72, 74, 75, 77, 80, 81, 84, 90–94, 97–99,102–107, 109–115, 118–123, 128. Slijede: c) soneti{to ih je Shakespeare pisao samo Essexu, ili samoSouthamptonu, ili mogu}e, i jednom i drugom.To bi bili soneti 15, 16, 18, 21–23, 32, 36, 37, 41,42, 55, 59, 60, 62, 73, 76, 78, 79, 82. Zatim: d) so-neti napisani Essexu kao obrana protiv »suparnikapjesnika« (Chapmana). To bi bili soneti 86–89.Posebnu skupinu tvore e) soneti napisani »Tam-noj gospi«. To su, po na{em mi{ljenju, soneti 127,130–137, 139, 140–143, 147, 149, 150–152; te: f)

224



soneti upu}eni kraljici Elizabeti I. To bi (recimo)bila samo dva: 38, 125. Veliku skupinu ~ine: g) so-neti koji su Shakespeareove vlastite meditacije.To bi bili soneti 25, 63, 65–68, 83, 85, 95, 96, 100,101, 108, 116, 117, 124, 126, 129, 138, 144–146,148, 153 i 154.

Hipoteza je, dakle, iznesena i stoji sada uz bokmnogim postoje}im koje su jednako i nedokaza-ne i nedokazive, i obarane i oborive, ba{ kao i ova,da bi ustupile mjesto drugim, jednako takvim,koje }e do}i privu~ene ~arom vje~ne tajnovitostikoja trajno ovija Shakespeareov ìvot, poput su-maglice, i kroni~ne vrtoglavice svakoga tko seudubi u djelo ovog ~ovjeka »s tisu}u du{a«, piscakoji je snagom svoga pera i duha napu~io prostorsvoga, i na{eg, svemira sve dok svi »glumci« naovoj na{oj jedinoj »sceni« ne postanu zbilja samo»dusi«.

Hipoteza je postavljena, ali ona, budimo iskre-ni, nikako nije najva`nija. Zaboravimo nju – pam-timo samo ljepotu (ove) poezije!

Luko Paljetak

225





N A P O M E N A P R E V O D I T E L J A

Shakespeareove sam sonete prevodio sluè}i sesljede}im izdanjem: W. B. Ingram and TheodoreRedpath, Shakespeare’s Sonnets, Holder and Sto-ughton, London, Sydney, Auckland, Toronto,19783. Oslanjao sam se mahom na njihove ko-mentare i tuma~enja mnogobrojnih te{kih i neja-snih mjesta u sonetima, premda sam koristio idruga, dostupna mi izdanja, me|u njima i An|eli-novi}ev prijevod Soneta s komentarima (W. Sha-kespeare, Soneti, Zora, Zagreb, 1958). Sluìo samse i sljede}im djelom: Helen Vendler, The Art of

Shakespeare’s Sonnets, The Belknap Press of Har-vard University Press, Cambridge, Massachu-setts, 1999.

Za ovo izdanje temeljito sam doradio svoj pri-jevod iz 1984. (W. Shakespeare, Soneti, Znanje,Zagreb, 1984.), te revidirao tuma~enja i pogovor.

L. P.Dubrovnik, svibanj, 2009.

227





Kazalo

Soneti 9

Tuma~enja 165

Pogovor (Shakespeareovi soneti) 199

229





N A K L A D N I K

MATICA HRVATSKA – OGRANAKDUBROVNIK

Izme|u pola~a 28, Dubrovnik

Z A N A K L A D N I K A

Ivana Bur|elez

K O R E K T O R

Anamarija Paljetak

G R A F I ^ K A P R I P R E M A I T I S A K

Durieux d.o.o.

Naklada 300 primjeraka

Tiskanje dovr{eno u lipnju 2009.





Documents

Shakespeare Soneti Mali