PRILOG 3 – TEHNIČKI OPIS

1. TEHNIČKI DIO

2

1.1. PROJEKTNI ZADATAK

Na temelju ugovora (Klasa: 4211-400-3658/2016, Ev.br.: G94/16 od 28.2.2016. izrađen je Izvedbeni projekt sanacije nadvožnjaka Ilova, km 110+944, autocesta A3 Bregana-Zagreb-Lipovac.

Zadaće i sadržaj projekta su prema projektnom zadatku koji je sastavni dio ugovora.

1.2. Tehnički opis - projektirano stanje objekta

Ovdje se navodi rekapitulacija tehničkog opisa iz projektne dokumentacije objekta iz 1980. i s podataka sa specijalističkog pregleda. Kurzivom su navedene napomene i promjene u odnosu na podatke iz projekta.

Nadvožnjak Ilova nalazi se u km 110+944, autoceste A3 Bregana-Zagreb-Lipovac. Projektna stacionaža objekta je km 273+199. Glavna nosiva konstrukcija gornjeg ustroja koncipirana je kao statički određena i sastavljena je od četiri raspona s osnim razmakom između stupova 16,0+20,0+20,0+16,0 m, ukupne duljine 72,0 m. Ukupna širina mosta iznosi 9,5 m, a sastoji se od kolnika širine 6,0 m i hodnika s lijeve i desne strane širine 1,75 m.

Statički rasponi rubnih polja su 15,75 m, a središnjih 19,50 m. Konstruktivna visina glavne nosive konstrukcije iznosi 65 cm, a širina 7,65 m. Rasponska konstrukcija sastoji se u poprečnom smjeru od 11 armiranobetonskih montažnih nosača uzdužno i poprečno prednapetih. Montažni nosači dimenzija poprečnog presjeka (š×v) 68×66 cm olakšani su okruglim cijevima promjera φ36,3 cm. Gradivo montažnih nosača je beton čvrstoće MB 500 (ekvivalent razredu tlačne čvrstoće C40/50), armatura Č 0200-V i ČBR 40-2. Polja rasponske konstrukcije su iznad stupova povezana elastičnim vezama, što predstavlja neprekinutu kolničku ploču bez dilatacija. Elastične veze iznad stupišta su oštećene, detalj izvedbe elastičnih veza prikazan je u prilogu.

Na krajevima rasponske konstrukcije izvedene su prijelazne čelične jednoprofilne naprave tipa Maurer D75, ukupnog pomaka 75 mm.

Kolnička konstrukcija sastoji se od hidroizolacije debljine 1 cm od staklenog voala i mastiksa postavljenih direktno na montažne nosače. Na hidroizolaciji je izveden tvrdo lijevani asfalt-binder debljine 3 cm i tvrdo lijevani asfalt debljine 3 cm. Pregledom je utvrđeno da je habajući sloj kolničke konstrukcije izveden od asfaltbetona.

Rasponska konstrukcija oslanja se na armirane elastomerne ležajeve φ200×30×30 mm na rubnim nosačima i 150×200×28 mm na unutarnjim nosačima polja P1 i P4 te φ200×30×52 mm na rubnim nosačima i 150×200×49 mm na unutarnjim nosačima polja P2 i P3.

Stupišta se sastoje od monolitno izvedenih armiranobetonskih stupova i naglavnih greda. Naglavnice su naknadno prednapregnute. Gradivo naglavnica je beton čvrstoće MB 450 (ekvivalent razredu tlačne čvrstoće C40/45), armatura Č 0200-V i ČBR 40-2.

Upornjaci objekta projektiranu su kao lagani, skeletne konstrukcije oslonjeni na bočne strane nasipa i na temelj.

Temeljenje je izvedeno kao plitko, na dubini 2,0 m u sloju šljunka. Na mjestima gdje nema šljunka, predviđena je zamjena materijala mršavim betonom. Dimenzije temeljnih stopa stupova su 350×640 cm, visine 150 cm.

Pješački hodnici izvedeni su zajedno sa vijencima i maskom s bočne strane montažnih nosača. Projektom je predviđena montažna i monolitna izvedba. Pregledom je utvrđena montažna izvedba elemenata. Hodnici su izvedeni od betona čvrstoće MB 400 (ekvivalent razredu tlačne čvrstoće C30/37) i armirani su armaturom Č 0200-V. Na kolniku je izvedena

3

pocinčana elastična odbojna ograda. Pješačka ograda je visine 90 cm i izvedena je od pravokutnih čeličnih profila. Zaštitna ograda na dijelu mosta preko autoceste, visine je 200 cm i izvedena je od mrežaste ispune. Antikorozivna zaštita izvedena je zaštitnim premazom.

Slika 1. Pogled na objekt (pogled prema Zagrebu, prema nižoj stacionaži)

Slika 2. Situacija nadvožnjaka Ilova na autocesti A3.

1.3. Korištena dokumentacija

Za potrebe izrade ovog projekta bila je dostupna sljedeća projektna dokumentacija:

[1.] Izvedbeni projekt autoceste Zagreb-Beograd, Nadvožnjak Ilova u km 273+199, Knjiga I - opći dio i donji stroj, M-4129/2.21, Inženjerski projektni zavod, Zagreb, 1980.

[2.] Izvedbeni projekt autoceste Zagreb-Beograd, Nadvožnjak Ilova u km 273+199, Knjiga II - gornji stroj, M-4129/2.21, Inženjerski projektni zavod, Zagreb, 1980.

[3.] Izvedbeni projekt autoceste Zagreb-Beograd, Nadvožnjak Ilova u km 273+199, Knjiga III - statički proračun, M-4129/2.21, Inženjerski projektni zavod, Zagreb, 1980.

[4.] Glavni projekt autoceste Zagreb-Beograd, Nadvožnjak Ilova u km 273+199, Knjiga I-Opći dio, M-3711/2.21, Inženjerski projektni zavod, Zagreb, 1979.

U1 U2 S1 S3 S2 P3 P2 P1 P4

ZG

Lipovac

čvor Kutina

nadvožnjak Ilova

ZG Lipovac

4

[5.] Geotehnički elaborat, Prijelaz br. 21, Ilova, preko autoceste Zagreb-Beograd u km 273+199, br. 0200-1005/75, Institut građevinarstva Hrvatske, Zagreb, 1975.

[6.] Izvedbeni projekt autoceste Zagreb-Beograd, dionica Popovača-Ilova, 2.21 Prijelaz Ilova u km 273+199, C-3056/2.21, Inženjerski projektni zavod, odjel za prometnice, Zagreb, 1979.

[7.] Izvještaj o istražnim radovima nadvožnjaka Ilova, km 110+944, autocesta A3 Bregana-Zagreb-Lipovac, IR-27.01.03-07, Geoexpert-I.G.M. d.o.o., svibanj 2017.

1.4. Oznake konstruktivnih elemenata

U tablici 1 prikazan je način označavanja konstruktivnih elemenata objekta, koji je korišten u ovom elaboratu, a napravljen je u skladu s Priručnikom za provedbu pregleda u Sustavu gospodarenja građevinama, građevina: Most, u izdanju Hrvatskih autocesta, 2008. g. Shematski prikaz objekta prikazan je na slici 1.

Tablica 1 Oznake i nazivi konstruktivnih elemenata

Oznaka Konstruktivni element

Generalne napomene: lijevo, desno

gledano uzduž mosta tako da je smjer rasta stacionaže autoceste s lijeva na desno (osim kod upornjaka, gdje se gleda prema čelu upornjaka)

Smjer rasta stacionaže na autocesti je od Bregane prema Lipovcu

prednja strana stupišta

stražnja strana stupišta

strana prema upornjaku U1

strana prema upornjaku U2

N1, N2, N3, ...N11

najniži broj označava prvi nosač s lijeve strane gledano uzduž mosta tako da je smjer rasta stacionaže autoceste s lijeva na desno (od Zagreba prema Lipovcu); u svakom rasponu se nosači označavaju od N1 do N11

S1, S2, S3 stupište gledano uzduž mosta tako da je smjer rasta stacionaže autoceste s lijeva na desno (od Zagreba prema Lipovcu)

P1, P2, P3, P4

polje raspona gledano uzduž mosta tako da je smjer rasta stacionaže autoceste s lijeva na desno (od Zagreba prema Lipovcu)

U1

U2

desni (južni) upornjak gledajući s autoceste u smjeru Lipovca

lijevi (sjeverni) upornjak gledajući s autoceste u smjeru Lipovca

5

1.5. POSTOJEĆE STANJE OBJEKTA

Specijalistički pregled objekta, za potrebe izrade ovog projekta i istražnih radova, obavljen je u od siječnja do travnja 2017. godine. U nastavku je opisano stanje objekta i na fotografijama su prikazana uočena oštećenja.

Pregledom je utvrđena pukotina na kolničkoj konstrukciji, koja zahvaća rasponsku konstrukciju, odnosno elastični spoj iznad stupišta, kojim se povezuju nosači susjednih polja. Iznad stupišta S3, elastični spoj je potpuno slomljen, po cijeloj širini mosta. S kolnika je kroz oštećenu rešku vidljiva gornja strana naglavne grede. Iznad stupišta S1 i središnjeg stupišta S2 na asfaltu kolnika su zarezane reške širine 5 do 7 cm. Reška iznad stupišta S2 je uredna, a na reški iznad stupišta S1 je na lijevoj strani uočeno nekontrolirano odlamanje asfalta kolnika, koje je uzrokovano pucanjem elastičnog spoja. Dio reške iznad stupišta S1 je zapunjen sitnim česticama. Elastični spojevi (kontinuitetne ploče) koje bi trebale osigurati prenošenje uzdužne sile u rasponskoj konstrukciji ne funkcioniraju.

Na odbojnoj ogradi je u središnjem dijelu mosta vidljiv progib, što ukazuje na prekomjerno slijeganje središnjeg dijela mosta. Usporedbom uzdužnog profila iz geodetske snimke i uzdužnog profila predviđenog glavnim projektom, vidljivo je da postojeći uzdužni profil (niveleta) ne odgovara projektiranoj. Do razlika u visini je moglo doći zbog slijeganja stupišta, a možda čak i zbog slijeganja nasipa upornjaka.

Na prijelaznim napravama nisu uočeni prekomjerni otvori dilatacijske reške, u odnosu na projektom predviđenu napravu proizvođača Maurer, tip D75. Na obje prijelazne naprave na objektu, širina brtvenog profila između čeličnih profila je cca 5 cm, što je unutar projektom predviđenih vrijednosti od 0 do 75 mm.

Na stupištu S3 dolazi do pomicanja ležajeva s ležajnih ploha, na stražnjoj strani, prema upornjaku U2. Elastomerni ležajevi su pomaknuti do ležajne plohe ili čak djelomično ispadaju s ležajne plohe.

Na stupištima S2 i S3 je na temelju geodetske snimke uočeno pomicanje osi od vertikale za 2 do 3,5 cm.

Oko upornjaka i stupišta, nisu uočena slijeganja, klizanje ili erozija tla.

Na elementima rasponske konstrukcije uočeno je vlaženje s tragovima izluživanja i korozije. Dolazi do ljuštenja i mjestimičnog odlamanja zaštitnog sloja betona. Na naglavnim gredama javljaju se pukotine i odlamanja betona na mjestima glava za prednapinjanje.

Na asfaltnom kolniku na objektu, uz pukotine i reške iznad stupišta, ima poprečnih i uzdužnih pukotina. Na kolniku, uz rubnjake ima nečistoća i na tim dijelovima kolnika raste mahovina i trava.

Na pješačkim hodnicima vidljivi su tragovi djelovanja atmosferilija na betonskoj površini, na kojoj se vide tragovi rasta mikroorganizama i lišajeva. Mjestimično dolazi do odlamanja betona oko temeljnih čašica pješačke ograde.

6

Slika 3. Pogled na kolnik s upornjaka U1 prema upornjaku U2. Vidljiv je progib odbojne ograde na sredini objekta.

Slika 4. Stupište S2, desna strana (prema Lipovcu). Gledajući liniju gornjeg ustroja objekta, koja prema projektu treba biti konveksna, nazire se njezin progib u središnjem dijelu objekta.

7

Slika 5. Slomljen elastični spoj rasponske konstrukcije iznad stupišta S3. Desna strana nadvožnjaka.

Slika 6. Reška iznad stupišta S3 s desne strane hodnika otvorena 14 cm.

8

Slika 7. Reška iznad stupišta S3 s lijeve strane hodnika otvorena 13 cm.

Slika 8. Detalj slomljenog elastičnog spoja iznad stupišta S3. Lijeva strana kolnika.

9

Slika 9. Zarezana reška u asfaltu iznad stupišta S2. Otvor reške je 7 cm.

Slika 10. Nedostaje armatura u elastičnom spoju iznad stupišta S2

10

Slika 11. Slomljen elastični spoj rasponske konstrukcije iznad stupišta S1.

Slika 12. Nedostaje armatura u elastičnom spoju iznad stupišta S1

11

Slika 13. Reška iznad stupišta S1 s desne strane hodnika otvorena 5 cm.

Slika 14. Reška iznad stupišta S1 s lijeve strane hodnika otvorena 5 cm.

12

Slika 15. Prijelazna naprava iznad upornjaka U1. Otvor reške dilatacijske reške od cca 5 cm je unutar projektom predviđenih vrijednosti.

Slika 16. Prijelazna naprava iznad upornjaka U2. Otvor reške dilatacijske reške od cca 5 cm je unutar projektom predviđenih vrijednosti.

13

Slika 17. Upornjak U2, lijeva strana (prema Zagrebu). Nisu vidljivi znakovi pomaka nosača i ležajeva na upornjaku.

Slika 18. Stupište S3, desna strana (prema Lipovcu). Spoj nosača nije na sredini naglavne grede. Vidljiva pukotina na elastičnom spoju rasponske konstrukcije. Vidljivi tragovi vlaženja po naglavnoj gredi i montažnim nosačima.

14

Slika 19. Stupište S3, desna strana (prema Lipovcu). Detalj spoja nosača koji nije na sredini naglavne grede. Vidljiva pukotina na elastičnom spoju rasponske konstrukcije.

Slika 20. Stupište S3, lijeva strana (prema Zagrebu). Detalj spoja nosača koji nije oko sredine naglavne grede (odlomljen je dio grede u desnom rasponu (raspon P2). Vidljiva pukotina na elastičnom spoju rasponske konstrukcije.

15

Slika 21. Stupište S3, stražnja strana (prema U2). Elastomerni ležajevi ne naliježu cijelom površinom na naglavnu gredu. Tragovi vlaženja po naglavnoj gredi.

Slika 22. Stupište S3, stražnja strana (prema U2). Detalj izmaknutog ležaja.

16

Slika 23. Stupište S2, lijeva strana (prema Lipovcu). Spoj nosača nije na sredini naglavne grede, nego je

pomaknut prema U1 (prema jugu).

Slika 24. Stupište S2, desna strana (prema Lipovcu). Spoj nosača nije na sredini naglavne grede, nego je pomaknut prema U2 (prema sjeveru).

17

Slika 25. Stupište S1, lijeva strana (prema Zagrebu). Detalj naglavne grede i spoja nosača.

Slika 26. Vlaženje po bočnoj strani rasponske konstrukcije.

18

Slika 27. Tragovi vlaženja po naglavnim gredama stupišta.

19

1.6. PROJEKTNO RJEŠENJE

Nakon provedenog vizualnog pregleda i istražnih radova na objektu naručitelju je predstavljeno postojeće stanje mosta i prijedlog sanacije kojim bi se osigurali bitni zahtjevi za građevinu. Na temelju projektnog zadatka i raspoloživih elemenata mosta dogovoreno je projektno rješenje, koje se navodi u nastavku. Poprečni presjek postojećeg i novog stanja prikazani su na slici 28 u nastavku i u nacrtima u prilogu.

U okviru sanacije objekta predviđeno je osiguranje konstruktivne cjelovitosti rasponske konstrukcije, sanacijom oštećenih elastičnih spojeva (kontinuitetnih ploča) iznad sva tri stupišta, kojima se povezuju montažni nosači između polja. Zbog oštećenih elastičnih spojeva i slijeganja, došlo je do razmicanja nosača raspona P3 i P4 iznad stupišta S3 pa montažni nosači u rasponu P4 ne naliježu dovoljno na naglavnu gredu stupišta S3. Radovima sanacije predviđeno je podizanje nosača raspona P4 i pomicanje 5 do 6 cm prema stupištu (prema sredini mosta).

Prilikom podizanja rasponske konstrukcije, izvodi se zamjena elastomernih ležajeva. Zamjena ležajeva provodi se na svim stupištima i na oba upornjaka.

Ispod temeljnih stopa stupišta izvodi se poboljšanje temeljnog tla tehnologijom mlaznog injektiranja. Poboljšanjem tla mlazno injektiranim stupnjacima, povećava se krutost tla, čime se smanjuju ukupna i diferencijalna slijeganja i povećava se nosivost tla.

Uklanjaju se svi slojevi kolničke konstrukcije i hidroizolacija i po potrebi se provodi reprofilacija gornje strane montažnih nosača rasponske konstrukcije. Dodatno ukrućivanje rasponske konstrukcije izvodi se ugradnjom sloja sanacijskog morta visoke čvrstoće na montažne nosače i sprezanje s nosačima. Trenutno na montažnim nosačima nije ugrađena tlačna ploča pa bi se ugradnjom dodatnog sloja povećala vlastita težina objekta. Sprezanje rasponske konstrukcije i novog sloja sanacijskog morta za ukrućivanje, izvodi se ugradnjom sidrene armature („ankera“). Nova hidroizolacija i slojevi kolničke konstrukcije ugrađuju se na novi sloj sanacijskog morta.

Zbog sprječavanja povećanja težine rasponske konstrukcije, predviđeno je smanjenje širine pješačkih hodnika i ugradnja elastične odbojne ograde na stupove pješačke ograde. Promet pješaka, koji je na objektu neznatan, odvijao bi se po pješačkoj stazi širine 90 cm, koja će biti smještena između elastične odbojne ograde i kolnika. Novi vijenci se izvode monolitno, a armatura vijenaca povezuje se s postojećom armaturom hodnika. Na rubnjacima i pješačkim hodnicima se uklanja sloj betona loše kvalitete i izvodi se dodatni sloj betona debljine 7 cm, kako mi se osigurala potrebna visina rubnjaka, zbog ugradnje dodatnog sloja morta na kolničku površinu.

Prijelazne naprave koje su ugrađene iznad upornjaka se uklanjaju i ugrađuju se nove, vodonepropusne i istih karakteristika u pogledu pomaka.

Uklapanje nove nivelete mosta obavlja se na strani nasipa iza upornjaka.

Na bočnoj i donjoj strani rasponske konstrukcije i na stupištima se provodi uklanjanje betona hidrodinamičkim postupkom pri čemu se uklanja sloj betona loše kvalitete i beton koji je zasićen kloridnim ionima. Na mjestima uklanjanja betona ugrađuje se sanacijski mort. Pukotine na betonskim konstruktivnim elementima gornjeg i donjeg ustroja, koje se otkriju nakon uklanjanja površinskih slojeva se prije nanošenja sanacijskog morta injektiraju materijalom koji osigurava konstruktivnu cjelovitost elementa.

Oštećene betonske ploče kojima su obloženi zidovi i krila upornjaka se uklanjaju i ugrađuju se nove.

20

Stupišta, naglavne grede stupišta, vijenci, donja i bočna strana rasponske konstrukcije, rubnjaci i hodnici premazuju se akrilnom bojom za beton.

Odvodnja oborinske vode s kolnika mosta odvodi se betonskim trapeznim kanalicama niz pokos nasipa, ispred i iza objekta, na nižoj strani kolnika. Postojeće betonske kanalice se uklanjaju, sanira se podloga i ugrađuju se nove betonske trapezne kanalice.

2%2,5%

300300

PJEŠAÈKA OGRADA, h=1 m

ZAŠTITNA MREŽASTA OGRADA, h=2 m

200

2%

50 50 50 25

600 175

30 69 68 68 68 68 68 68 68 68 68 69 30 35 35

750 100

40

66

5

HIDROIZOLACIJA - 1 cm

HABAJUĆI SLOJ AB 11 surf - 3,5 cm

MONTAŽNI NOSAČI - 66 cm

ZAŠTITNI SLOJ HI AC 16 base - 4,5 cm

KUTINA

IZRAVNAVAJUĆI SLOJ - 5 cm

35

11

46

7

200

30 89

119

10 5

postojeće stanjenovo stanje

KN novo +0,04

KN postojeæe ±0,00

HIDROIZOLACIJA - 1 cm

HABAJUĆI SLOJ AB 11 - 7 cm

MONTAŽNI NOSAČI - 66 cm

ZAŠTITNI SLOJ HI AB 4 - 3 cm

Slika 28. Poprečni presjek gornjeg ustroja mosta – postojeće i novo stanje

1.7. PRIPREMNI RADOVI

Prije izvođenja radova sanacije potrebno je izvršiti pripremne radove koji se odnose na izradu sljedeće dokumentacije:

Elaborat zaštite na radu,

Projekt organizacije gradilišta,

1.8. INSTALACIJE

Tijekom provođenja vizualnog pregleda i istražnih radova nisu primijećene instalacije koje prolaze kroz hodnike nadvožnjaka ili ispod nadvožnjaka, uz autocestu. Ako se tijekom radova uoče instalacije, potrebno je obavijestiti njihovog vlasnika i izmjestiti ih uz odgovarajuću suglasnost, ako se ustanovi da će smetati izvođenju radova.

1.9. GEODETSKI RADOVI

Tijekom provođenja radova sanacije, sve faze radova se geodetski prate sa svrhom obračuna količina izvedenih radova.

21

Geodetska snimka postojećeg stanja (dokument zatečenog stanja) izvodi se prije početka radova na sanaciji, nakon uklanjanja asfalta, pri pomicanju raspona P4, zamjene ležajeva i nakon izvedenih radova sanacije (snimka izvedenog stanja). Snimka služi za obračun i kontrolu kvalitete izvedbe radova sanacije. Za potrebe izvođenja nove nivelete mosta potrebno je izraditi geodetske snimke svih faza radova i poprečne profile za iskolčenje. Poprečni profili na kolniku nadvožnjaka snimaju se na svakih 5 m.

Geodetski elaborat treba izraditi prema Pravilniku o geodetskom projektu (NN 12/14).

22

1.10. RADOVI NA SANACIJI

1.10.1. Uklanjanje asfaltne kolničke konstrukcije

Uklanjanje postojećih slojeva kolničke konstrukcije na mostu vrši se glodanjem ("frezanjem") do razine betona rasponske ploče. Potrebno je izbjegavati vibracijske uređaje, da se ne unose vibracije u rasponsku konstrukcije. Postojeća kolnička konstrukcija sastoji se od dva sloja asfalta ispod kojih je izvedena hidroizolacija.

Na kolniku koji se nalazi iznad upornjaka (dužine 3,7 m ispred i iza dilatacijske reške) i na prilazima objektu (3 m ispred i iza hodnika na vanjskoj strani objekta) uklanja se 4 cm površinskog sloja asfalta (habajući sloj). Na površini uklonjenog asfalta, ugrađuje se novi habajući sloj. Na dijelu ispred i iza kraja rasponske konstrukcije, nakon uklanjanja površinskog sloja asfalta, ugrađuje se u mreža za armiranje asfalta za premoštenje pukotine koja se pojavila uz dilatacijsku rešku. Mreža se ugrađuje po cijeloj širini kolnika, a dužine 1 m od dilatacijske reške prema trasi. Za armiranje se koriste poliesterske geomreže na netkanom tekstilu s bitumenskim premazom ili geomreže od staklenih vlakana obloženih bitumenom. Prije postavljanja mreže podloga se prska PmB emulzijom i postavlja prema tehničkom listu za mrežu.

Nakon uklanjanja asfalta izvodi se pregled i čišćenje površine te sanacija i ohrapljivanje gornje strane montažnih nosača kako je opisano u točki 2.11.2. ovog projekta sanacije, u pogledu pripreme i prionjivosti podloge. Cijelu površinu potrebno je pregledati i očistiti. Čišćenje se izvodi strojno rotacijskim četkama i ručno, uz ispuhivanje kompresorom.

1.10.2. Reprofilacija betonskih elemenata

Potrebno je ukloniti zaštitni sloj betona koji je oštećen, karbonatiziran i sadrži kloride. Uklanjanje betona vrši se hidrorazaranjem vodom pod visokim pritiskom (2000 do 2500 bar). Potrebno je ukloniti beton do dubine na kojoj nema karbonatizacije i gdje je koncentracija kloridnih iona manja od kritične. Na mjestima na kojima se ukloni cjelokupni zaštitni sloj i dođe se do armature, potrebno je ukloniti i sloj debljine barem 16 mm iza armature, za dijelove konstrukcije gdje se provodi betoniranje, odnosno 5 mm iza armature, za reprofilaciju elemenata gdje se ugrađuje sanacijski mort, kako bi se mogao ugraditi reprofilacijski materijal. Prilikom uklanjanja oštećenog betona na gornjoj strani montažnih nosača, treba paziti na kablove za poprečno prednaprezanje, koji se nalaze na cca 8 cm od gornje i donje strane montažnog nosača, na međusobnom razmaku 120 cm.

Detalj uklanjanja sloja betona prikazana je na nacrtu u prilogu. Pri određivanju dubine uklanjanja betona treba zadovoljiti uvjete:

koncentracija kloridnih iona treba biti ispod kritične granice od 0,05% kloridnih iona na masu betona,

prionjivost betona mjerena pull-off metodom ≥1,5 N/mm2,

vrijednost pH betona >9,5

da se osigura otvorenost strukture betona, tj. barem 50% vidljivih zrna agregata.

Nakon hidrodinamičke obrade betona, na površinu se ne smije nanositi vezni sloj barem 1 do 2 sata, dok se ne prosuši višak vode unesen u beton pod visokim pritiskom.

Priprema podloge

Priprema podloge je jedan od najvažnijih koraka pri izvođenju reprofilacije, jer njezina uspješnost više ovisi o kvaliteti pripreme podloge nego o materijalima upotrijebljenim za sanaciju. Priprema se sastoji od postupaka koji slijede nakon uklanjanja oštećenog betona.

23

U ovoj fazi potrebno je ukloniti komade betona i nevezana zrna agregata koji nemaju dovoljnu prionjivost na podlogu. Prionjivost očišćenog betona potrebno je dokazati ispitivanjima čvrstoće prionjivosti "pull-off" metodom.

Prije nanošenja novog sloja potrebno je osigurati dovoljnu hrapavost podloge u svrhu bolje prionjivosti. Optimalna hrapavost može se postići i hidrorazaranjem prilikom uklanjanja oštećenog betona na potrebnoj dubini, a ovisi o udaljenosti mlaznice, tlaku i strujanju vode.

Kod pripreme podloge treba poštovati sljedeće zahtjeve:

podloga mora biti slobodna od prašine, nevezanih zrna, površinskih nečistoća i materijala koji smanjuju prionjivost ili sprečavaju upijanje,

očišćenu podlogu treba zaštititi od daljnjeg onečišćenja, osim ako je čišćenje izvedeno neposredno prije ugradnje novog sloja betona.

Na očišćenu i pripremljenu podlogu potrebno je nanijeti vezni sloj od polimercementnog veziva koji ima svrhu povećavanja prionjivosti novog i starog betona. Smjesa se dobiva miješanjem s vodom u skladu s uputama proizvođača. Konzistencija treba biti takva da se nanosi tvrdom četkom, zidarskom žlicom i sl. Vezni sloj nanosi se na dio površine na koji će se unutar 24 sata ugraditi beton za sanaciju.

Čišćenje i zaštita armature

Nakon uklanjanja oštećenog betona potrebno je očistiti armaturu u skladu sa zahtjevima koji su propisani u normi HRN EN 1504-10:2004 i prema uvjetima okoline:

treba ukloniti koroziju, oljuštene dijelove, mort, prašinu i ostale materijale koji smanjuju prionjivost ili pridonose koroziji,

cijeli opseg izložene armature mora biti jednoliko očišćen,

očišćena podloga treba se, do faze nanošenja materijala za sanaciju, zaštititi od daljnjeg onečišćenja,

čišćenje armature može se provesti zajedno s korakom hidrorazaranja, pri čemu se mlaz vode koristi i za čišćenje armature.

Nakon uklanjanja oštećenog sloja betona, postojeća armatura se mora vizualno pregledati, kako bi se utvrdio eventualni stupanj oštećenosti armature. Pregled armature mora izvršiti nadzorni inženjer ili osoba angažirana od investitora koja ima iskustvo u području tehnologije sanacija. U okviru vizualnog pregleda potrebno je ocijeniti da li je postojeća armatura i dalje sposobna prenositi zahtijevana opterećenja. Kriteriji prema kojima se donosi odluka da li je potrebno izvršiti zamjenu armature su sljedeći:

mehaničkim oštećenjem ili korozijom je promjer šipke smanjen 10% ili više (odnosi se na lokalno udubljenje ili točkastu koroziju),

poprečni presjek šipke je kontinuirano, po cijelom obodu, smanjen za 20%.

Stupanj čistoće armature prema DIN 55928 treba iznositi Sa 2½. Otvorena ploha očišćene armature ne smije stajati otvorena više od 6 sati, kako armature ne bi ponovno korodirala. Za zaštitu od korozije, potrebno je očišćenu armaturu premazati zaštitnim sredstvom na bazi inhibitora korozije.

Ugradnja sanacijskog morta

Reprofilacija donje strane rasponske konstrukcije i upornjaka vrši se sanacijskim mortovima na bazi polimercementnog morta klase R4 (HRN EN 1504-3:2005). Predviđena je isključivo strojna ugradnja sanacijskog morta, uz korištenje potrebnih veznih slojeva. Prije ugradnje

24

morta, površinu betona treba namočiti, a ugradnju treba započeti početi kada s površine nestanu tragovi slobodne vode.

U svrhu isprobavanja opreme i odabira optimalnog materijala i sanacijskog materijala za reprofilaciju, treba izraditi probna polja i mješavine. Zahtijevane karakteristike sanacijskog morta navedene su u točki 3. Detalji izvedbe prikazani su u nacrtu u prilogu.

Premazivanje betonskih površina mosta zaštitnim premazom

Sve vidljive površine betona na stupištima, rasponskoj konstrukciji vijencima, hodnicima i rubnjacima, zaštićuju se akrilnom bojom za beton. Postupak premazivanja betonskih površina opisan je u posebnoj točki. Karakteristike materijala za premazivanje betona navedeni su u točki 3.

1.10.3. Podizanje i pomicanje rasponske konstrukcije u polju P4

Kao što je već opisano ranije, zbog slijeganja stupišta i horizontalnih sila, a zbog nepostojanja veza između nosača susjednih polja došlo je do razmicanja nosača iznad naglavnice stupišta S3. Sanacijom je predviđeno podizanje i pomicanje rasponske konstrukcije raspona P4 5 do 6 cm u smjeru stupišta S3.

Kako bi se to napravilo potrebno je cijelo polje podići na dva poprečna oslonca koja se moraju napraviti na teškoj cijevnoj skeli. Jedan oslonac se postavlja uz upornjak U2, a drugi uz stupište S3. Oslonci moraju osigurati vertikalnu nosivost od min. 950 kN, kao i bočnu stabilnost da ne dođe do prevrtanja skele.

Na čelični profil oslonca postavljaju se teflonske ploče za smanjenje trenja između betona i čelika, koje se premazuju masti za smanjenje trenja da sila za guranje konstrukcije bude što manja. Prilikom podizanja rasponske konstrukcije na jednoj strani, ispod svih montažnih nosača se poprečno mora postaviti čelični nosač, kako bi se montažni nosači rasponske konstrukcije podizali ravnomjerno, da ne dođe do raspucavanja poprečne veze između njih, budući da su međusobno poprečno prednapeti.

Guranje se vrši pomoću hidrauličkih preša (četiri preše kojima se ukupno osigurava min. horizontalna sila od 280 kN) koje se postavljaju između prsnog zida upornjaka i montažnih nosača. Guranje se vrši u koraku nakon podizanja konstrukcije. Ukoliko nije moguće postaviti preše između prsnog zida i nosača zbog malo mjesta, moguće je preše postaviti ispod čeličnih greda (ispod montažnih nosača) i osloniti ih na naglavnu gredu upornjaka. U tom slučaju gurala bi se čelična podkonstrukcija. Proračun najvećih dopuštenih sile u pojedinim konstruktivnim elementima mosta prikazan je u prilogu Statički proračun.

Ukoliko izvođač posjeduje tehnologiju navlačenja sajlama, moguće ju je primijeniti za pomicanje rasponske konstrukcije. Taj slučaj je također računski obrađen u poglavlju sa Statičkim proračunom. Postupak se provodi tako da se postavi kolotura na max. 7 m visine stupa S3 i onda se preko nje vuče čelična podkonstrukcija na koju su oslonjeni nosači.

Odabirom bilo koje tehnologije pomicanja rasponske konstrukcije, potrebno je koristiti teflonske ploče i mast za smanjenje trenja. Posebna pažnja se treba posvetiti da se svi nosači dižu istodobno da ne bi došlo do oštećenja poprečnih veza (kablova) između montažnih nosača.

Nakon što izvođač odabere tehnologiju potrebno je napraviti projekt skele kao i tehnološki projekt pomicanja rasponske konstrukcije.

1.10.4. Zamjena elastomernih ležajeva

Elastomerni ležaji na upornjacima i stupištima su predviđeni za zamjenu. Ležajevi u rasponu P4 iznad stupišta S3 su izmaknuti s ležišta i dijelom vire izvan naglavne grede. Svaki nosač

25

oslonjen je na jedan ležaj na svakom kraju. Na naglavnim gredama upornjaka ugrađeno je po 11 ležaja, a na naglavnim gredama stupišta po 22 ležaja.

Zamjena ležajeva obavlja se nakon što se ukloni kolnička konstrukcija s kolnika i lijevani asfalt s hodnika te nakon reprofilacije oštećenog betona i uklanjanja postojeće prijelazne naprave, a prije nego se ugradi nova prijelazna naprava, hidroizolacija i kolnička konstrukcija. Radovi se obavljaju na jednom po jednom upornjaku, odnosno stupištu. Ležajevi u rasponu P4 mijenjaju se nakon pomicanja raspona prema stupištu.

Ugrađuju se armirani elastomerni ležajevi istih dimenzija i oblikakao što je je predviđeno glavnim i izvedbenim projektom.

Provođenje podizanja montažnih nosača na mjestu upornjaka obuhvaća nekoliko faza radova. Podižu se svi nosači iznad upornjaka. U slučaju potrebe za većim podizanjem konstrukcije, ako je potrebno sanirati ležajne jastučiće, donju stranu nosača ili ležajnu gredu, podizanje se provodi u nekoliko koraka. Koraci podizanja konstrukcije za određeni iznos ovisi o hodu hidrauličkih preša. U slučaju da je vrijednost podizanja konstrukcije veća od hoda preša, potrebno je podignuti konstrukciju, podložiti ju, rasteretiti prešu te ju ponovno postaviti na podloške, kako bi se konstrukcija mogla još podignuti.

Preše se postavljaju između postojećih ležajeva. Svaka preša mora imati manometar i ventil za regulaciju pritiska te mogućnost "blokiranja" u projektiranom položaju za vrijeme trajanja sanacije ležajeva montažnih nosača. Broj preša ispod poprečnog nosača kojim se podiže konstrukcija, ovisi o njihovoj nosivosti i mogućnosti sinhroniziranog rada. Preše tijekom podizanja konstrukcije moraju raditi sinhronizirano zbog ravnomjernog podizanja konstrukcije. Rasponska konstrukcija mosta je poprečno prednapeta pa je važno da se podizanje izvodi ravnomjerno. Pomaci (podizanje) konstrukcije obavezno se geodetski prati. Potrebno je voditi zapisnik svake faze podizanja konstrukcije, koji sadrži vrijednosti pritiska u svakoj preši te vrijednosti pomaka konstrukcije na svakom nosaču.

Pripremni rad za postavljanje preša je pranje svih površina ležajnih greda mosta na koje će se postaviti preše. Za pranje se koristi „vodeni top“ s prisitkom vode od 400 bara. Čišćenjem ležajnih ploha lakše se uočavaju eventualna oštećenja konstrukcije kako ne bi došlo do njezinog sloma prilikom podizanja rasponske konstrukcije. Oštećenja se saniraju na način opisan za armiranobetonske elemente. Na ležajne plohe se postavljaju čelične ploče debljine najmanje 16 mm, dimenzija barem 30×40 cm, odnosno na svaku stranu veće barem 5 cm od tijela preše. Čelične ploče postavljaju se podljevni polimercementni ili epoksidni mort, na ravnu ležajnu gredu konstrukcije dovoljne nosivosti. Na isti način ugrađuju se čelične ploče na podgled konstrukcije koja se podiže. Čelične ploče moraju biti paralelne s donjom stranom nosača, odnosno pločama s donje strane nosača.

U slučaju da između ležajne grede i montažnih nosača nema dovoljno mjesta za ugradnju preša i podložnih ploča, s ležajne grede se može ukloniti zaštitni sloj betona debljine do 3 cm. Uklanjanje betona vrši se hidrodinamičkim postupkom, vodom pod visokim pritiskom. Armatura se nikako ne smije odsijecati. Ležajno mjesto priprema se na način opisan u prethodnom odlomku. Nakon izvršenih radova, mjesto uklonjenog betona sanira se sanacijskim mortom. Uklanjanje betona i način sanacije izvodi se kao što je opisano u točki 2.11.1.

Ispod nosača se postavlja komplet hidrauličkih preša čiji rad mora biti sinhroniziran i usklađen. Pomaci konstrukcije se geodetski prate. Ako se dosegne maksimalni hod preša, a konstrukciju je potrebno još podignuti, ispod nosača, simetrično uz preše, se podmeću čelične ploče debljine 10 do 12 mm. Preše se rasterećuju, podmeću čeličnim pločama te se pokreće novi ciklus podizanja konstrukcije.

26

Zamjena ležajeva

Stari ležajevi se uklanjaju, čisti se i provjerava stanje ležajnih jastučića i ležajnih ploha ležajeva. Ležajne plohe moraju biti paralelne i bez pukotina, odlamanja i ljuštenja. Ležajevi se postavljaju u sredinu ležajnog jastučića.

Sanacija ležajnih jastučića

U slučaju oštećenja postojećih ležajnih jastučića, uklanjaju se hidrodinamičkim postupkom, vodom pod pritiskom 2500 bara. Novi jastučići izvode se u pripremljenoj oplati potrebne visine tako da budu paralelni s donjom plohom montažnog nosača. Ležajni jastučići izvode se od podljevnog brzovezujućeg materijala visokih čvrstoća na bazi polimer-cementa ili epoksidnih smola. Dimenzija jastučića je na svaku stranu najmanje 5 cm veća od ležaja.

Spuštanje konstrukcije

Spuštanje konstrukcije može se obaviti tek kad materijal saniranih ležajnih jastučića dosegne tlačnu čvrstoću od 20 N/mm2. Slijedi aktiviranje preša da ponovo preuzmu nosivost paralelnim podizanjem za 1 do 2 mm iznad čelične podkonstrukcije te njeno rasterećenje. Snižavanje konstrukcije izvodi se u koracima spuštanja i uklanjanja podlaganja preše i konstrukcije, ovisno o hodu preše. Postupak spuštanja konstrukcije suprotan je postupku podizanja konstrukcije. Obavezno je geodetsko navođenje paralelnosti spuštanja.

Karakteristike ležajeva navedene su u točki 3.

1.10.5. Ugradnja sanacijskog morta visoke čvrstoće na rasponsku konstrukciju

Nakon provedene reprofilacije gornje strane montažnih nosača, između rubnjaka se nanosi sloj sanacijskog morta visoke čvrstoće. Sloj se spreže s montažnim nosačima pomoću sidrene armature. Svrha ugradnje sloja je ukrućivanje rasponske konstrukcije u uzdužnom i poprečnom smjeru. Sloj se ugrađuje u debljini 4 cm. Dodatna težina ugrađenog materijala, kompenzira se uklanjanjem dijela pješačkih hodnika, kako se na konstrukciju ne bi unosilo dodatno opterećenje.

Detalj izvedbe sloja prikazan je u nacrtima u prilogu, a karakteristike materijala navedene su u točki 3.

1.10.6. Sanacija elastičnih spojeva

Sanacija elastičnih spojeva obuhvaća ugradnju armature, koja je bila predviđena projektnom dokumentacijom mosta, ali nije izvedena. Sanacijom se u prostoru između nosača ugrađuje armatura, a prostor između susjednih raspona se ispunjava sanacijskim mortom.

U prostoru između nosača susjednih raspona, provodi se hidrorazaranje betona loše kvalitete. Hidrorazaranje se provodi i na gornjem dijelu nosača u širini 40 cm (po 20 cm u svaki raspon) i dubini 13 cm. Hidrorazaraju se svi nosači između rubnjaka. U gornji dio elastičnog spoja ugrađuje se uzdužna armatura φ16 na razmaku 10 cm, a u donji dio armatura φ12 na razmaku 10 cm. Svaka treća šipka gornje zone (φ16) izvodi se kao „kuka“ koja povezuje polukružnu armaturu koja viri iz nosača. U prostoru između nosača armatura koja viri iz nosača povezuje se dodatnom armaturom.

Nakon ugradnje armature, u prostor između nosača ugrađuje se sanacijski mort visoke čvrstoće, zajedno s izvedbom kolničke ploče. Posebnu pažnju treba posvetiti izvedbi oplate s donje strane, kako ne bi došlo do curenja cementnog mlijeka (vode). Predlaže se izvedba „izgubljene“ oplate od stiropora, uz dodatno brtvljenje spojeva s betonom.

27

Prilikom hidrorazaranja betona na gornjem dijelu nosača, moguće se da se dođe do prvog kabla za poprečno prednaprezanje nosača, koji se nalaze u gornjoj i donjoj zoni nosača, na udaljenosti cca 40-45 cm od kraja nosača. U rasponu je izvedeno ukupno 34 kabla.

Raspored armature i detalji izvedbe prikazani su u nacrtima u prilogu 8.

1.10.7. Injektiranje

Injektiranjem se saniraju pukotine širine 0,2 mm ili više, koje su vidljive na površini betona i pukotine koje se uoče nakon uklanjanja oštećenog sloja. Injektiranje se provodi dvokomponentnom epoksidnom smolom preko prethodno ugrađenih pakera. Nakon provedenog injektiranja, pakere je potrebno ukloniti ili odrezati.

Oprema za injektiranje pukotina sastoji se od pumpi s posudama za injekcijsku smjesu, alata i posuda za miješanje injekcijske smjese, pakera, profila i oblika koji će se odabrati u ovisnosti o položaju i širini pukotine na licu mjesta. Injektiranje se vrši pod pritiskom do najviše 2 bara.

Priprema podloge vrši se obilježavanjem pukotine te čišćenjem područja rada zrakom pod pritiskom. Oko pukotine ne smije biti prašine, masnoća i ostalih nečistoća.

Slijedi ugradnja polimer-cementnog morta kojim se pukotina zatvara na strani s koje se provodi injektiranje. Injektiranju se može pristupiti nakon što mort za zatvaranje pukotine dobije dovoljnu čvrstoću da zadrži pritisak injekcijske smjese, što ovisi o temperaturi zraka i podloge.

Nakon faze pripreme podloge slijedi ugradnja pakera (injekcijskih cjevčica). Pakeri se postavljaju na međusobnom razmaku od 20 do 25 cm (4 do 5 kom/m' pukotine). Rupe za pakere se buše pod kutem 45°, naizmjenično s jedne i druge strane pukotine. Izbušene rupe se čiste i ispuhuju zrakom pod pritiskom, nakon čega slijedi ugradnja pakera.

Injektiranje se vrši pod pritiskom koji se ostvaruje pumpama. Miješanje smjese za injektiranje vrši se prema uputama proizvođača na mjestu ugradnje. Tijekom injektiranja, tlak se postupno povećava i iznosi do najviše 2 bar. Injektiranje na pakeru provodi se do pojave injekcijske smjese na susjednom pakeru ili na kontrolnoj cjevčici postavljenom između pakera za injektiranje. Ako pukotina više ne prihvaća smjesu, dosegnuti tlak održava se 3 do 5 minuta, nakon čega se prelazi na injektiranje na susjednom pakeru. Injektiranje se izvodi odozdo prema gore. Temperatura betona pri kojoj se smije izvoditi injektiranje iznosi od +5 do +30°C.

Završna obrada površine betona provodi se nakon uspješno izvedenih radova injektiranja, najranije nakon 48 h. Pakeri se demontiraju, a rupe se zatvaraju polimer-cementnim sanacijskim mortom. Betonska površina se čisti od viška injekcijske smjese i morta.

O provedenim radovima potrebno je voditi evidenciju injektiranja, koja se osim u građevinskom dnevniku vodi i u dokumentaciji u kojoj se svakoj poziciji daje broj, koji se označava na tlocrtu objekta te se vodi evidencija o količini i vrsti ugrađenih pakera, tlaku injektiranja i vrsti ugrađene injekcijske smjese.

Učinkovitost tehnologije injektiranja potrebno je dokazati na probnom polju, na način da se odredi stupanj ispunjenosti pukotine injekcijskom smjesom. Stupanj injektiranosti određuje se na valjcima izbušenim preko sanirane pukotine.

Karakteristike materijala navedene su u točki 3, a detalji izvedbe prikazani su u nacrtu u prilogu.

28

1.10.8. Pješački hodnici, rubnjaci i vijenci

Postojeći vijenci i dio hodnika se uklanja i izvode se novi, armiranobetonski monolitni vijenci. Beton vijenaca ugrađuje se zajedno s betoniranjem hodnika. Armatura vijenaca povezuje se s armaturom hodnika ili se ankerira u beton hodnika, na način da se u izbušene rupe ugrađuje epoksidno ljepilo. Oštećeni beton pješačkih hodnika i rubnjaka se hidrorazara prema uvjetima propisanima u točki 2.11.1. Prije provođenja hidrorazaranja, uklanja se pješačka ograda. Završni sloj hodnika izvodi se u betonu. Hodnici se dobetoniraju novim slojem betona debljine 7 cm.

Armatura na hodnicima se čisti, pregledava i po potrebi ugrađuje nova, prema uvjetima propisanima u točki 2.11.1. Nakon hidrorazaranja, na hodnike se ugrađuje mrežasta armatura Q-131. Armatura se postavlja tako da debljina zaštitnog sloja na hodnicima bude 5 cm. Mrežasta armatura povezuje se s postojećom armaturom ili se učvršćuje ankerima koji se epoksidnom smolom ugrađuju u izbušene rupe. Ugrađuju se 4 ankera po m2.

Detalj izvedbe hodnika na dijelu iza rubnjaka, za potrebe izvedbe hidroizolacije, prikazan je u nacrtima, točka 8.

Ugradnja betona hodnika izvode se betoniranjem na licu mjesta, betonom karakteristika opisanih u točki 3. Prije ugradnje betona potrebno je postaviti oplatu vijenaca i hodnika te oplatu. Pješački hodnici izvode se u poprečnom nagibu 2% prema kolniku.

Završna obrada betona hodnika izvodi se metlama ili povlačenjem grube jutene tkanine po površini betona u smjeru okomitom na os mosta. Izvođenju odgovarajuće teksture betonske površine treba pristupiti pravovremeno, odnosno u trenutku kada sa površine betona nestane vodeni film, a prije nego beton postane neplastičan. Prekasno izvođenje teksture nepovoljno utječe na njegu betona. Odmah nakon nanošenja teksture, treba pristupiti mjerama njegovanja betona. Njegovanje betona odnosi se na premazivanjem "curing" sredstvom, odgovarajućim vlaženjem i prekrivanjem tkaninama ili folijama, kako bi se spriječio utjecaj djelovanja vjetra te visokih i niskih temperatura. Tkaninu za prekrivanje treba odignuti od površine betona, kako se ne bi oštetila tekstura površine. Tkaninu treba osigurati od djelovanja vjetra. Detalji izvedbe i njegovanja betona navedeni su u točki 4.11.

Na hodnicima se prije očvršćavanja betona zarezuju poprečne dilatacijske reške, širine 1 cm i dubine 2 cm. Reške se nakon zarezivanja zapunjavaju trajnoelastičnim kitom za brtvljenje, karakteristika opisanih u točki 3. Reške se zarezuju na međusobnom razmaku 4 m. Razmak između reški odmjerava se od osi prijelazne naprave i od osi elastičnih spojeva, tako da budu jednako raspoređene u pojedinom rasponu. Na svakom hodniku izvodi se 19 reški. Zarezuje se površina rubnjaka, hodnika i vijenca. Reške na hodnicima i vijencima se zarezuju najviše 24 sata nakon betoniranja hodnika, odnosno odmah nakon skidanja oplate vijenaca, kako ne bi došlo do pojave nekontroliranih pukotina zbog skupljanja betona.

Na vijencima je najmanja debljina zaštitnog sloja 3 cm, jer se gornji, bočni i donji rub vijenaca dodatno premazuje vodonepropusnim premazom. Ugradnja betona vijenaca izvodi se u oplatu.

Ugradnja i njegovanje betona opisani su u točki 4. Karakteristike materijala navedene su u točki 3, a detalji izvedbe prikazani su u prilogu, točka 8.

1.10.9. Drenažni kanal

Nakon ugradnje hidroizolacije i rubnjaka, uz niži rubnjak izvodi se drenažni kanalić za prikupljanje procjedne vode. Prikupljena voda se odvodi u slivnike. Drenažni kanal izvodi se od filtarskog materijala (u epoksidni mort uvaljan šljunak frakcije 8/16 mm). Izvodi se u traci širine 8 cm u debljini 4 cm.

29

Na krajevima kanala, uz upornjake se ugrađuje metalni element za prikupljanje procjedne vode iz kanala. Element se izrađuje od L-profila 80×80 mm, širine 150 mm sa cjevčicom φ10 mm, na koju se ugrađuje gumeno crijevo koje se provodi kroz prijelaznu napravu na naglavnu gredu upornjaka i niz zid upornjaka na pokos. Metalni element i gumeno crijevo se ugrađuju na kraj drenažnog kanala u materijal prijelazne naprave

30

1.10.10. Hidroizolacija

Hidroizolacija se izvodi sustavom od temeljnog sloja od dvokomponentne reakcijske smole bez otapala i punila, obrađene kvarcnim pijeskom i jednog sloja elastomerne bitumenske trake koja se ugrađuje na temeljni sloj. Hidroizolacija bitumenskim trakama izvodi se prema zahtjevima OTU, knjiga IV, 7-01.9.

Hidroizolacija se izvodi pri povoljnim vremenskim uvjetima, pri temperaturi i vlažnosti zraka koju propisuje proizvođač materijala. Površina betona treba biti propisano ravna, čista i suha, bez nevezanog ili slabo vezanog materijala ili prašine. Srednja vrijednost prionjivosti betona ispitana pull-off metodom (HRN EN 1542) treba biti veća od 1,5 N/mm2, a pojedinačni rezultat ne smije biti manje od 1,0 N/mm2. Karakteristike materijala navedene su u točki 3, a detalji izvedbe prikazani su u prilogu, točka 8.

1.10.11. Asfaltna kolnička konstrukcija

Uklanjanje postojećih slojeva kolničke konstrukcije na mostu vrši se glodanjem ("frezanjem") do razine betona rasponske ploče. Potrebno je izbjegavati vibracijske uređaje, da se ne unose vibracije u rasponsku konstrukcije. Postojeća kolnička konstrukcija sastoji se od dva sloja asfalta ispod kojih je izvedena hidroizolacija.

Hidroizolacija i asfaltni slojevi na objektu ugrađuju se na sloj sanacijskog morta visoke čvrstoće.

Hidroizolacija se sastoji od temeljnog i brtvenog sloja. Temeljni sloj izvodi se od dvokomponentne epoksidne smole bez otapala i punila, obrađene kvarcnom pijeskom veličine zrna 0,5 – 1,5 mm. Brtveni sloj se sastoji od jedne bitumenske trake zavarene izravno na temeljni sloj. Na izvedenu hidroizolaciju polaže asfaltni zaštitni sloj hidroizolacije i habajući sloj asfalta. Poprečni nagib kolnika na mostu iznosi 2,5% na lijevo (prema Zagrebu).

Na kolniku iznad upornjaka i u zoni uklapanja, izvan objekta, površina postojećeg kolnika se ohrapljuje glodanjem, za ugradnju novog sloja asfalta, koji je viši od postojećeg 4 cm.

Na spoju s rubnjacima ugrađuje se samoljepiva bitumenska traka. Karakteristike asfaltnih slojeva navedeni su u točki 3.

1.10.12. Zamjena prijelaznih naprava

Izvedba prijelaznih naprava započinje zarezivanjem izvedenog asfalta 35 cm od dilatacijske reške. Razmak rezova na asfaltu je 70 cm. Slijedi mehaničko uklanjanje slojeva asfalta u punoj debljini pazeći da se ne ošteti hidroizolacija.

Ukoliko se unutar prostora dilatacije objekta uoče nepravilnosti nastale pri izvedbi objekta ili ostatke betona, asfalta i ostalog građevinskog materijala, koji mogu izazivati "sudar" konstruktivnih elemenata pri rastezanju konstrukcije, potrebno je ih ukloniti hidrorazaranjem, na način opisan u točki 2.11.2. Ovaj postupak obavlja se prilikom uklanjanja oštećenog betona na gornjoj strani rasponske konstrukcije.

Prijelazna naprava izvodi se prema uputama i s materijalima koje propisuje proizvođač.

Predviđena je ugradnja prijelaznih naprava koje imaju završni sloj od polimerom modificiranog asfalta. Prijelaznim napravama se osigurava kontinuirani prijelaz između asfalta i završnog sloja naprave, čime se dobiva udobniji prolaz za vozila i stvara se manje buke. Lakše ostvarivanje pomaka prijelazne naprave ostvaruje se oprugama koje se ugrađuju u bitumenski materijal i metalnom pločom koja se ugrađuje iznad dilatacijske reške. Prijelazna naprava je pomoću sidrenih vijaka učvršćena u konstrukciju mosta.

31

Prijelazne naprave ugrađuju se u dužini istoj kao i postojeće, s dijelovima uz dilatacijsku rešku izvedenim u betonu.

Na svakom upornjaku je odabrana je prijelazna naprava ukupnog pomaka 70 mm (45 mm prilikom skupljanja objekta i 25 mm prilikom rastezanja objekta). Preporučuje se ugradnja prijelazne naprava u periodu godine koji osigurava tzv. "neutralni položaj" s obzirom na temperaturne uvjete konstruktivnih elemenata mosta, ili u toplijem dijelu godine (ne u najtoplijem dijelu godine), odnosno, prema uputama proizvođača naprave.

Karakteristike prijelaznih naprava navedene su u točki 3. Detalj izvedbe prikazan je u prilogu, točka 8.

1.10.13. Pješačka i elastična odbojna ograda

Na cijeloj dužini mosta, s vanjske strane, ugrađuje se pješačka ograda visine min. 100 cm s plaštom odbojne ograde. Ograda ima klasu zaštite od izlijetanja vozila H2. Iznad kolnika autoceste, u rasponima P2 i P3, ugrađuje se s obje strane mosta ograda visine 2,0 m s mrežastom ispunom. Ograda se izvodi od otvorenih čeličnih profila s antikorozivnom zaštitom izvedenom pocinčanjem. Svi spojevi koji se izvode na licu mjesta rade se vijčanim vezama, a ne zavarivanjem. Ograda se pričvršćuje vijcima u pješački hodnik.

Karakteristike ograda navedene su u točki 3, a detalj izvedbe ograde u prilogu, točka 8.

1.10.14. Završna obrada betonskih površina

Ispravno izveden i ugrađen sanacijski mort klase R4 ima zadovoljavajuću trajnost u većini slučajeva djelovanja okoliša. Zbog dodatne sigurnosti i povećanja trajnosti betonske konstrukcije objekta, potrebno ju je površinski zaštititi kako bi se spriječio ulazak klorida, sulfata i drugih štetnih tvari u beton.

Podloga prije nanošenja premaza mora biti čista, bez tragova ulja, masti, prašine, ostataka materijala i slično. Prije nanošenja premaza površina bi trebala biti što ujednačenija, jer se inače povećava rizik od formiranja sitnih šupljina u premazu. Također, na površini ne smije biti većih pora, koje kasnije mogu prouzročiti nastanak mjehura. Prije nanošenja premaza, ovisno u uvjetima nanošenja, možda bi trebalo mortom ili nekim drugim materijalom zagladiti površinu.

Za površinsku zaštitu sanacijskog morta i betona upotrebljava se boja za beton koja treba imati svojstvo vodonepropusnosti i sprječavanja prodora ugljičnog dioksida u beton (prema HRN EN 1504-2 - tip C). Materijal mora biti kompatibilan sanacijskom mortu za reprofilaciju i postojećem betonu.

Površinu pročelja koja se ne hidrorazara potrebno je oprati vodom pod pritiskom kao priprema za nanošenje sloja zaštitnog premaza. Pranje površine vodom pod pritiskom od 800 bara sa udaljenosti ne veće od 2 m osigurava uklanjanje svih površinskih nečistoća i nanesenih slojeva bez uklanjanja samog betona (cementne površinske skramice) i sanacijskog morta. Pripremljena podloga betona i morta mora imati čvrstoću prionjivosti mjerenu metodom pull-off (HRN EN 1542:2001) veću od 1,50 N/mm2. Na ovaj način se nakon sanacije oštećenih betonskih ploča obrađuju površine upornjaka.

Zaštitnim premazom premazuju se sve površine stupišta, naglavne grede stupišta, vijenci, donja i bočna strana rasponske konstrukcije, rubnjaci i hodnici.

Karakteristike materijala navedene su u točki 3, a detalji izvedbe prikazani su u prilogu, točka 8.

32

1.10.15. Horizontalna signalizacija na kolniku

Na obnovljenom asfaltnom zastoru iscrtavaju se rubne i središnja crta horizontalne signalizacije. Rubne i središnja crta izvode se kao bijele pune linije, širine 20 cm. Materijal za izradu crta mora imati retroreflektivna zrnca. Debljina crta je 300 mikrometara. Horizontalna signalizacija izvodi se na cijeloj dužini objekta te u zoni uklapanja nivelete mosta, 5 m ispred i iza objekta.

Na objektu je širina voznih trakova 2,75 m, a rubnih trakova 0,25 m. Detalji izvedbe horizontalne signalizacije i širine voznih i rubnih trakova prikazani su u poprečnom presjeku objekta u točki 8.

1.10.16. Poboljšanje temeljnog tla mlaznim injektiranjem stupnjaka

Ispod temeljnih stopa stupišta, izvodi se poboljšanje tla metodom mlaznog injektiranja. Geostatički proračun mlaznog injektiranja prikazan je Knjizi 2-Statički proračun, a raspored stupnjaka u nacrtima u točki 8.

Mlazno injektirani stupnjaci služe ojačanju - poboljšanju temeljnog tla ispod temeljnih stopa. Stupnjaci se izvode postupkom ˝jednog fluida˝ - jednofluidni sustav. Predviđeni promjer stupnjaka (valjak koji čini osnovno tlo pomiješano sa cementnom injekcijskom smjesom) je 80 cm. Stupnjaci se izvode na pozicijama postojećih temelja, duljine su 10,0 m i izvode se na razmaku od 80 cm i pod kutem od 20°. Ispod svake temeljne stope izvodi se po 10 stupnjaka, u koje se ugrađuje armatura φ20 mm, duljine 12,0 m. Raspored izvedbe stupnjaka prikazan je u nacrtima u prilogu, točka 8.

Karakteristike radnog platoa trebaju biti takve da omoguće nesmetano kretanje mehanizacije za izvođenje mlaznog injektiranja. Prilikom izvođenja mlaznog injektiranja potrebno je predvidjeti crpljenje eventualne podzemne vode iz građevinske jame.

Ovi radovi obuhvaćaju sljedeće aktivnosti:

- predradnje,

- mlazno injektiranje stupnjaka

Predradnje

Prije početka radova na izvedbi mlazno injektiranih stupnjaka potrebno je organizirati komisijski pregled susjednih objekata uz zapisničko evidentiranje postojećeg stanja. Zapisnik po potrebi treba biti dopunjen fotodokumentacijom, te potpisan od strane članova komisije (predstavnici investitora, projektanta i izvođača radova) kako bi se izbjegli kasniji eventualni nesporazumi.

Posebnu pažnju treba posvetiti stanju instalacija u okolini gradilišta ako ih ima, kako ne bi došlo do njihovog oštećenja.

Uz temeljne stope stupišta S1 i S3 otkopava se tlo nadsloja kako bi se formirao radni plato za izvođenje radova. Prilikom izvođenja mlaznog injektiranja potrebno je predvidjeti crpljenje eventualne podzemne vode iz građevinske jame.

Postupak izvođenja stupnjaka

Mlazno injektiranje je postupak koji se sastoji od dvije faze. U prvoj se fazi izvodi bušenje do konačne dubine zahvata. U drugoj se fazi u tlo ubrizgava injekcijska smjesa pod visokim pritiskom.

33

Mlaznim injektiranjem se u tlo pod vrlo visokim pritiskom priborom koji rotira ubrizgava injekcijska smjesa. Pri tom dolazi do razaranja strukture tla i mješanja čestica tla s injekcijskom smjesom. Injektiranje se vrši od dna izvedene bušotine prema gore.

Brzinom podizanja pribora i kontrolom pritiska postiže se jednoliko radijalno penetriranje injekcijske smjese u tlo. Time se u tlu formiraju valjkasta tijela znatno boljih mehaničkih karakteristika od tretiranog tla.

Veličina, odnosno promjer prodiranja u tlo ovisi prvenstveno o geotehničkim karakteristikama tla i primjenjenim pritiscima. Očekivani promjer mlazno injektiranih stupnjaka prvenstveno ovisi o geotehničkim karakteristikama tla i iznosi d=80 cm.

Tijekom izvođenja radova potrebno je za projektne parametre mlaznog injektiranja mjeriti i bilježiti potrošnju injekcijske smjese.

Projektni parametri dani su na osnovi podataka o sastavu i karakteristikama tla i prema potrebnoj kvaliteti stupnjaka, pri čemu su korišteni iskustveni računski obrasci (dijagrami) za ovakvu vrstu rada.

Stupnjaci se izvode uz prethodno bušenje rupa u temeljnim stopama kunama za bušenje betona i armiranog betona (krune s dijamantnim zubima). Radovi na temeljima stupišta S1 i S3 izvode se s radnog platoa na gornjoj razini temelja. Radovi na stupištu S2, u središnjem razdjelnom pojasu autoceste, izvode se s razine kolnika, gdje je potrebno iskolčiti točnu poziciju početka bušenja. Izvedba stupnjaka na srednjem stupištu S2 sadrži jalovo bušenje i bušenje temeljne stope te ugradnju injekcijske smjese iznad temelja do 10 cm ispod kolničke konstrukcije. Prije početka radova, izvođač treba odrediti točnu debljinu nadsloja iznad temljne stope stupišta S2, kako bi se točno iskolčila pozicija bušenja.

Nakon izvođenja stupnjaka, rupe u temeljnim stopama se saniraju polimercementnim mortom za sanaciju betonskih elemenata, prema opisu u točki 2.1.12. Rupe promjera φ110 mm u kolničkoj konstrukciji preticajnih trakova također se saniraju. Prilikom injektiranja, dio rupe iznad temelja se zapunjava injekcijskom smjesom do 10 cm ispod razine kolnika. Nakon očvršćavanja smjese, površina kolnika se čisti od nečistoća, stijenke rupe se premazuju bitumenskom emulzijom i rupa se do razine kolnika zapunjava hladnim asfaltom za sanaciju kolnika. Kod premazivanja rupe emulzijom i zapunjavanja asfaltnom, kolnik i rupa moraju biti suhi i čisti.

34

1.11. DINAMIKA IZVOĐENJA RADOVA

Radovi sanacije izvode se prema rasporedu u nastavku. Dinamika radova na sanaciji gornjeg ustroja je napravljena za potpuno zatvaranje prometa preko nadvožnjaka. Radovi na donjem ustroju odvijaju se uz naizmjenično prometovanje preko nadvožnjaka i privremenu prometnu regulaciju na autocesti.

Izvedba poboljšanja tla mlaznim injektiranjem na stupištima S1, S2 i S3;

Uklanjanje elastične odbojne ograde, pješačke i zaštitne mrežaste ograde

Glodanje asfaltnih slojeva na mostu i prilazima mostu;

Uklanjanje vijenaca i dijela hodnika;

Uklanjanje oštećenog betona u elastičnim spojevima iznad stupišta;

Uklanjanje prijelaznih naprava;

Hidrorazaranje betona pješačkih hodnika betonske ploče kolnika. Hidrorazaranje se vrši do ispunjenja zahtjeva danih točkom 2.11.1;

Postavljanje teške cijevne skele za pomicanje raspona P4;

Podizanje i pomicanje raspona P4;

Kod podizanja raspona P4 vrši se zamjena ležaja u rasponu P4 (na stupištu S3 i upornjaku U2);

Zamjena ležajeva na stupištima S2 i S1 i na upornjaku U1

Injektiranje uočenih pukotina na gornjoj strani rasponske konstrukcije, širine veće od 0,2 mm, dvokomponentnom epoksidnom smolom;

Hidrorazaranje betona pješačkih hodnika betonske ploče kolnika. Hidrorazaranje se vrši do ispunjenja zahtjeva danih točkom 2.11.1;

Ugradnja betona vijenaca i hodnika;

Skidanje oplate i zarezivanje dilatacijskih reški na hodnicima i vijencima (max 24 sata nakon betoniranja). Brtvljenje zarezanih reški;

Ugradnja sanacijskog morta visoke čvrstoće u elastične spojeve i kolničku ploču;

Reprofilacija oštećenog betona na podgledu rasponske konstrukcije i stupištima u skladu s privremenom regulacijom prometa na autocesti;

Sanacija oštećenih betonskih ploča na upornjacima;

Ugradnja sloja hidroizolacije na novu ploču rasponske konstrukcije;

Izvedba uzdužnog drenažnog kanalića niži (desni) rubnjak;

Izvedba zaštitnog sloja hidroizolacije i habajućeg sloja kolničke konstrukcije;

Ugradnja prijelaznih naprava;

Izvedba betonskih trapeznih kanalica na pokose nasipa za odvodnju vode s kolnika;

Montaža integrirane elastične odbojne i pješačke ograde klase zaštite od izlijetanja vozila H2;

Vidljive betonske površine se peru vodom pod pritiskom i premazuju zaštitnim premazom.

35

2. UVJETI KVALITETE MATERIJALA

36

U nastavku će se prikazati uvjeti kvalitete materijala koji se koriste pri radovima sanacije na objektu.

2.1. BETON HODNIKA I VIJENACA

Iz razloga trajnosti armiranobetonske konstrukcije, koriste se betoni prema karakteristikama u nastavku.

Pješački hodnici i vijenci se izvode od mikroarmiranog betona karakteristika prema HRN EN 206-1 i HRN 1128:

Razred tlačne čvrstoće C40/50

Maksimalno zrno agregata Dmax 16

Razred izloženosti XC4, XF4, XD3

Razred konzistencije S4

Razred vodonepropusnosti VDP2

mikroarmiranje PP vlakna 1 kg/m3 (doziranje u mikser)

2.2. ARMATURA

Čelik koji će se ugrađivati mora u pogledu karakteristika ispunjavati uvjete prema propisima iz područja betona i armiranog betona.

Koristiti će se rebrasti čelik oznake i vrste B500B.

Mogu se koristiti čelici prema Prilogu B TPBK i normama HRN EN 10080-1 do 6 za čelik za armiranje. Označavati se trebaju prema HRN EN 1027-1 i 2 te HRN CR 10260.

2.3. SANACIJSKI MORT ZA POPRAVAK BETONSKIH ELEMENATA MOSTA

Za sanaciju oštećenih betonskih površina koristi se polimercementni sanacijski mort za reprofilaciju AB površina klase R4 (fc=45 N/mm2), prema HRN EN 1504-3:2005.

Dmax 2 mm

Tlačna čvrstoća nakon 28 dana (HRN EN 12190) klasa R4: 45 N/mm2

Prionljivost (HRN EN 1542) 2,0 N/mm2

Termička kompatibilnost (smrzavanje-odmrzavanje)

o Prionljivost nakon 50 ciklusa (HRN EN 13687-1) 2,0 N/mm2

Tlačni modul elastičnosti (HRN EN 13412) 20 GPa

37

2.4. SANACIJSKI MORT VISOKE ČVRSTOĆE ZA UGRADNJU NA RASPONSKU KONSTRUKCIJU

Nakon uklanjanja asfalta i uklanjanja lošeg betona na gornjoj strani montažnih nosača, ugrađuje se sanacijski mort visoke čvrstoće. Materijal se ugrađuje i u kontinuitetne ploče (elastične spojeve) između montažnih nosača susjednih raspona. Mort je, klase R4 (fc=45 N/mm2), prema HRN EN 1504-3:2005, sljedećih karakteristika:

Dvokomponentni mort od praškaste komponente i čeličnih vlakana

Dmax 2,5 mm

Tlačna čvrstoća nakon 28 dana (HRN EN 12190) >100 N/mm2

Vlačna čvrstoća na savijanje (HRN EN 196-1) >25 N/mm2

Prionljivost (HRN EN 1542) 2,0 N/mm2

Termička kompatibilnost (smrzavanje-odmrzavanje)

o Prionljivost nakon 50 ciklusa (HRN EN 13687-1) 2,0 N/mm2

Tlačni modul elastičnosti (HRN EN 13412) >30 GPa-

2.5. POLIMERCEMENTNI VEZNI SLOJ

Za ostvarivanje dobre veze između starog betona i sanacijskog morta treba upotrebljavati vezni sloj koji je izrađen na bazi polimercementnog veziva. Kontrolnim ispitivanjem potrebno je dokazati da je prionljivost za podlogu ≥1,5 N/mm2.

2.6. MASA ZA INJEKTIRANJE PUKOTINA U ARMIRANOBETONSKOJ KONSTRUKCIJI

Masa za injektiranje pukotina treba biti na bazi dvokomponentne epoksidne smole.

Viskozitet: o do +20ºC <350 mPa x s

Gustoća 1,1 kg/l

Tlačna čvrstoća (HRN EN 12190): >50 N/mm2

Pot life (+20°C) 40 min

2.7. ELASTOMERNI LEŽAJEVI

Predviđena je ugradnja armiranih elastomernih ležajeva sljedećih karakteristika:

Dopušteno vertikalno opterećenje ležajeva: 250 kN

Upornjaci U1 i U2

vanjski ležajevi 2 kom φ200×52 mm

središnji ležajevi 9 kom 150×200×49 mm

Stupišta S1, S2 i S3

vanjski ležajevi 4 kom φ200×30 mm

središnji ležajevi 18 kom 150×200×28 mm

2.8. PREMAZ ZA ZAŠTITU BETONA

Sve vidljive betonske površine (stupišta, naglavne grede stupišta, hodnici, rubnjaci, vijenci, donja i bočna strana rasponske konstrukcije) premazuju se akrilnom bojom za betonske

38

površine. Boja je oznake C prema normi HRN EN 1504-2:2001, točka 3, (Proizvodi i sustavi za zaštitu i popravak betonskih konstrukcija; dio 2: Proizvodi i sustavi za površinsku zaštitu).

Donja strana rasponske konstrukcije premazuje se samo akrilnom bojom. Gornja strana hodnika se ne premazuje.

Akrilna boja na vodenoj osnovi

Otpornost na UV zrake i vremenske utjecaje

Otpornost na premoštenje pukotina do 0,3 mm.

Koeficijent kapilarnog upijanja vode (HRN EN 1062-3): <0,1 kg/m2/h0,5

Nijansa boje Što sličnija postojećoj boji betona (odobrava investitor na temelju izvedenog probnog polja)

2.9. PRIJELAZNE NAPRAVE

Iznad upornjaka se ugrađuju prijelazne naprava karakteristika:

Ukupni pomak 70 mm (cca 45 mm kod skupljanja objekta i cca 25 mm prilikom rastezanja objekta; tolerancija za odabir naprave u pogledu pomaka ±5).

Završni sloj naprave je u potpunosti u razni kolnika i izveden je od polimerom modificiranog asfalta.

Sustav sidrenja je pomoću sidrenih vijaka.

Vodonepropusnost u svim slučajevima eksploatacije.

Proizvođač prijelazne naprave dužan je dati garanciju na proizvod od najmanje 5 godina. Prijelazne naprave moraju imati važeće europsko tehničko dopuštenje.

2.10. TRAJNOELASTIČNI MATERIJAL ZA BRTVLJENJE REŠKI NA HODNIKU

Trajnoelastični kit, koja se koristi za brtvljenje reški, mora zadovoljavati uvjete:

Otpornost na UV zrake i gorivo,

Otpornost na temperature u primjenu: -30 °C do +70°C,

Vlačna svojstva o Vlačna čvrstoća: >2 N/mm2 o Izduženje pri slomu >300%.

39

2.11. HIDROIZOLACIJA

Hidroizolacija se izvodi sustavom od temeljnog sloja od dvokomponentne reakcijske smole bez otapala i punila, obrađene kvarcnim pijeskom i jednog sloja elastomerne bitumenske trake koja se ugrađuje na temeljni sloj. Izvodi se preklop s postojećom hidroizolacijom na kolniku u širini 10 cm. Hidroizolacija bitumenskim trakama izvodi se prema zahtjevima OTU, knjiga IV, 7-01.9.

2.12. ASFALT

Izvođač radova mora pribaviti dokumentaciju o uporabljivosti svih materijala koje će upotrebljavati pri proizvodnji asfaltne mješavine, sukladno poglavlju 6. Općih tehničkih uvjeta i predati ih na ovjeru nadzornom inženjeru najmanje 30 dana prije početka radova.

Na izvedenu hidroizolaciju ugrađuje se zaštitni sloj hidroizolacije, AC 16 bin 50/70 AG6 M2 u debljini 4,5 cm. Habajući sloj asfalta izvodi se od mješavine AC 11 surf 50/70 AG4 M4 debljine 3,5 cm. Vertikalne spojeve na mjestima prekida asfaltiranja premazati bitumenskom emulzijom, a na spoj s rubnjacima prijelaznu napravu postaviti bitumensku traku prema detaljima proizvođača prijelazne naprave.

U zoni uklapanja nivelete mosta s postojećim kolnikom, 10 m prije i nakon mosta, ugrađuju se asfaltna mješavina habajućeg sloja debljine 4,0 cm.

Za asfaltne mješavine moraju biti dostavljeni Izjava o sukladnosti, prethodni i radni sastavi u skladu sa važećom zakonskom regulativom i normama. Dužnost izvođača je sastaviti i predati Program kontrole kakvoće materijala i radova na ovjeru Projektantu i Nadzornom inženjeru. Na temelju ovjerenog Programa provodi se Izvođačka kontrola kvalitete materijala i izvedenih radova u pisanom obliku i predaje na uvid Nadzornom inženjeru. U izvještaju se nalaze rezultati ispitivanja sastavnih materijala za izradu asfaltnih mješavina; bitumen, punilo, drobljeni pijesak i frakcije kamenog agregata) te ispitivanja proizvodnje asfaltnih mješavina. Nakon što je sloj izveden, dužnost je Izvođača izrada geodetskog snimka cijelog sloja (visina, položaj, uzdužni i poprečni pad).

Nadzorni inženjer može zatražiti dodatnu provjeru kakvoće sastavnim materijala za proizvodnju asfaltnih mješavina

Investitor je dužan osigurati kontrolna ispitivanja na temelju kojih Nadzorni inženjer donosi konačnu ocjenu izvedenih asfaltnih slojeva. U slučaju odstupanja od propisane kakvoće. Ako se utvrdi odstupanja od propisane kakvoće, Izvođač je dužan o svom trošku izvaditi dodatne uzorke.

Asfaltne mješavine moraju zadovoljavati karakteristike prema tablicama.

40

Tablica 2 Fizičko-mehanička svojstva asfaltne mješavine

Svojstvo AC 11 surf 50/70 AG4 M4 AC 16 bin 50/70 AG6 M2

Minimalni udio bitumena (%), m/m 4,0 3,0

Udio šupljina, V, (%) V/V 2,5 – 5,0 4 - 7

Ispunjenost šupljina kamene smjese bitumenom, VFB (%)

70 – 80 VFBNR

Najmanji omjer indirektne vlačne čvrstoće, ITSR (% )

ITSR70 ITSR70

Najveća brzina deformacije, WTSAIR (mm/103 ciklusa)

WTSAIR NR WTSAIR 0,07

Najveća relativna dubina kolotraga, PRDAIR (%)

PRDAIR NR PRDAIR 7,0

Tablica 3 Granična područje granulometrijskog sastava kamene smjese

Otvor sita [mm]

AC 11 surf 50/70 AG4 M4 AC 16 bin 50/70 AG6 M1

Prolaz kroz sito [%]

0,063 3 - 10 2 – 10

0,25 6 - 27 5 – 24

1,0 16 - 41 14 – 39

2,0 25 - 50 22 – 47

4,0 42 - 72 35 – 65

8,0 70 - 92 56 – 84

11,2 90 - 100 -

16,0 100 90 - 100

22,4 - 100

41

Tablica 4 Svojstva izvedenog sloja za lagano prometno opterećenje

Svojstvo AC 11 surf AC 16 bin

Udio šupljina, V, %(V/V) 2,5 – 7,5 5 – 10

Stupanj zbijenosti ≥97 ≥97

Visina sloja: dopušteno visinsko odstupanje sloja od

projektiranog visinskog položaja, najviše % ±10 ±20

Debljina sloja: dopušteno odstupanje od projektirane debljine, najviše

-15% pojedinačna vrijednost -5% srednja vrijednost

-15% pojedinačna vrijednost -5% srednja vrijednost

Dubina teksture (mm) ne ispituje se ne ispituje se

Otpor prema klizanju (SRT)

≥55 ne ispituje se

Proizvodnja, prijevoz i ugradnja asfaltne mješavine

Asfaltnu mješavinu treba proizvoditi u postrojenjima sa mogućnošću točnog doziranja i konstantnog kapaciteta proizvodnje, tako da ne dođe do stajanja i čekanja pri ugradnji asfaltne mješavine. Proizvođač asfaltnih mješavina prema obvezan je provoditi tvorničku kontrolu proizvodnje svojstava i uskladištenja sastavnih materijala, kontrolu proizvodnog pogona i procesa proizvodnje asfaltnih mješavina, te kontrolu proizvedenih bitumenskih mješavina. Frakcije agregata moraju biti uskladištene u označenim boksovima na način da se spriječi međusobno miješanje i onečišćenje, te prekomjerno vlaženje agregata. Punilo se skladišti u silosima zaštićeno od vlaženja. Materijal koji nastaje otprašivanjem agregata u procesu sušenja mora se odgovarajuće skladištiti. Nekontrolirano vraćanje otprašenog materijala u proces proizvodnje bitumenskih mješavina nije dopušteno.

Bitumen se skladišti u označenim cisternama. Bitumen ne smije biti zagrijan na temperaturu višu od dopuštene, što za polimerom modificirani bitumen navodi proizvođač bitumenske mješavine.

Asfaltna mješavina prevozi se do mjesta ugradnje kamionima sa specijalnim kotlovima za održanje stalne temperature uz miješanje.

Bitumenske mješavine ugrađuju se samo u povoljnim vremenskim uvjetima. Ugradnja bitumenskih mješavina na vlažnu, zaleđenu ili snijegom pokrivenu podlogu nije dopuštena. Ugradnja bitumenskih mješavina nije dopuštena pri temperaturama zraka manjim od +10°C te po kiši i/ili magli koja na podlozi stvara zatvoreni vodeni film. Pri snažnom vjetru ugradnja bitumenskih mješavina nije dopuštena.

Podloga na koju se polaže asfaltni sloj mora biti stabilna, nosiva, ravna, suha i čista, bez nevezanog materijala. U svrhu postizanja međusobnog povezivanja podloge i izvedenog asfaltnog sloja, podloga se prethodno može poprskati bitumenskom emulzijom. Količina bitumenske emulzije za prskanje podloge ovisi o razini hrapavosti podloge, vrsti i tipu bitumenske emulzije, te vrsti i tipu asfaltnog sloja koji se izvodi, a nanosi se u količini koja osigurava propisanu povezanost slojeva. Kada se u asfaltni sloj ugrađuje bitumenska mješavina na bazi polimerom modificiranog bitumena, tada se podloga mora obvezno poprskati polimerom modificiranom bitumenskom emulzijom. Prskanje podloge bitumenskom emulzijom na temperaturi zraka ili podloge nižoj od +5°C nije dopušteno.

42

Ugradnja bitumenske mješavine na poprskanu podlogu smije započeti tek po završetku faze „razbijanja“ emulzije.

Za ohrapljivanje površine za habajući sloj, izvedeni sloj se posipa kamenom sitneži eruptivnog porijekla koja je prethodno obavijena bitumenskim filmom.

Ako je temperatura isporučene bitumenske mješavine niža od minimalno dopuštene prema deklaraciji proizvođača, tada se takva bitumenska mješavina ne smije ugraditi u asfaltni sloj.

Izvedeni asfaltni sloj smije se pustiti pod promet tek kad mu temperatura u sredini sloja padne ispod +30°C.

Uzdužni i poprečni radni spojevi asfaltnih slojeva moraju biti izvedeni na način da su vodonepropusni i trajni, obavezno premazani bitumenskom pastom za sljepljivanje. Prilikom izvođenja habajućeg sloja koristiti bitumensku traku za spoj "vruće na hladno". Uzdužni radni spojevi slojeva moraju biti izmaknuti najmanje 15 cm. Poprečni radni spojevi slojeva moraju biti izmaknuti najmanje 2 m.

Na spoju asfaltnog sloja s nekom drugom vrstom materijala (beton, kamen, metal) mora se izraditi razdjelnica ispunjena vrućom bitumenskom masom ili samoljepivom bitumenskom trakom. Na spoju s rubnjacima ugrađuje se samoljepiva bitumenska traka.

Za ispitivanja asfalta primijenjuju se sljedeće norme:

Ispitivanje površinskih svojstava kolnika

HRN EN 13036-1:2011 Površinska svojstva cesta i aerodromskih operativnih površina - Metode ispitivanja - 1. dio: Mjerenje dubine makroteksture površine kolnika volumetrijskim postupkom

HRN EN 13036-4:2004 Površinska svojstva cesta i aerodromskih operativnih površina - Ispitne metode - 4. dio: Metoda mjerenja otpornosti površine na klizanje - Ispitivanje klatnom

HRN EN 13036-7:2004 Površinska svojstva cesta i aerodromskih operativnih površina - Ispitne metode -- 7. dio: Mjerenje neravnosti slojeva kolnika: ispitivanje mjernom letvom

Ispitivanje sastava i svojstava asfaltne mješavine

HRN EN 13108-6:2007 Bitumenske mješavine -- Specifikacije materijala -- 6. dio: Lijevani asfalt

Ispitivanje sastava i svojstava izdvojenog bitumenskog veziva

HRN EN 13108-1:2005 Bitumenske mješavine - Ispitne metode za asfalt proizveden vrućim postupkom - 1. dio: Topivi udio veziva

HRN EN 12697-3:2005 Bitumenske mješavine - Ispitne metode za asfalt proizveden vrućim postupkom - 3. dio: Izdvajanje bitumena: rotacijski otparivač

HRN EN 1426:2008 Bitumen i bitumenska veziva - Određivanje penetracije iglom

HRN EN 1427:2008 Bitumen i bitumenska veziva - Određivanje točke razmekšanja - Metoda prstena i kuglice

2.13. ELASTIČNA ODBOJNA I PJEŠAČKA OGRADA

Zaštitna ograda izvodi se na cijeloj duljini mosta, s obje strane. Svi elementi elastične odbojne ograde, pričvrsni pribor moraju biti od istog proizvođača. Završetke i spojeve ograde izvesti prema uvjetima na terenu. Pričvršćenje ograde u hodnik je pomoću vijaka. Uz ogradu mora biti priložen certifikat o odgovarajućoj klasi zaštite. Ograda se izvodi od otvorenih profila ili od profila koji osiguravaju procjeđivanje kondenzata i eventualne

43

oborinske vode. Svi spojevi koji se rade na terenu izvode se vijčanim vezama. Iznad prijelaznih naprava izvode se dilatacijski spojevi. Antikorozivna zaštita izrađuje se u radionici, u kontroliranim uvjetima.

Kvaliteta čelika: S235J

Visina pješačke ograde iznad hodnika 100 cm

Jedan branik odbojne ograde visine 50 cm,

Visina zaštitne mrežaste ograde iznad autoceste 200 cm

Antikorozivna zaštita vrućim pocinčanjem, debljina sloja >85 µm

Jednostrana distantna odbojna ograda,

Klasa zadržavanja (prema HRN EN 1317-1, 2): H2,

Materijal izrade: čelični profili antikorozivno zaštićeni toplim pocinčanjem,

Boja ograde: srebrna boja pocinčanja,

Ograda mora biti uzemljena.

Ako se ukaže potreba za izradom spojeva na terenu, oni se izvode vijčanim vezama, a ne zavarivanjem, kako se ne bi oštetilo pocinčanje. Nakon montaže konstrukcije, popravlja se antikorozivna zaštita oko vijčanih spojeva i eventualna oštećenja antikorozivne zaštite nastala prilikom montaže. Zaštita se provodi čišćenjem te premazivanjem epoksidnim međuslojem i pokrovnim poliuretanskim premazom. Vizualni izgled pješačke ograde odobrava Investitor.

44

3. PROGRAM KONTROLE I OSIGURANJA KVALITETE MATERIJALA I RADOVA

45

3.1. UVOD

Ovim programom kontrole i osiguranja kvalitete dane su smjernice i uvjeti koje moraju zadovoljiti građevinski radovi i materijali te montaža i održavanje konstrukcija, kako bi se postigla zadovoljavajuća kvaliteta i trajnost građevina.

Osiguranje kvalitete treba postići tako da se upotrebljavaju samo provjereni i ispitani materijali, provode ispravne i vješte metode gradnje, koji će biti u skladu sa projektom, standardima i propisima i dobrom praksom.

Kontrolu kvalitete treba provesti stalnim nadziranjem radova u svim fazama od strane nadzornog inženjera i drugih specijalističkih inspektora i institucija za kontrolu i ispitivanje materijala, kao i svim potrebnim ispitivanjima kvalitete materijala ili gotovih građevinskih elemenata.

Materijali koji se koriste za ugradnju trebaju imati valjane dokaze o kvaliteti, bilo da se radi o valjanim ispravama o sukladnosti prema Pravilnik o ocjenjivanju sukladnosti, ispravama o sukladnosti i označavanju građevnih proizvoda (NN 103/08, 147/09, 87/10 i 129/11), bilo da se kakvoća dokazuje ispitivanjem na, u tijeku izvedbe izrađenim uzorcima gradiva spravljenih na gradilištu ili proizvodnom pogonu. Prijelazne naprave koje se ugrađuju moraju imati tehničko dopuštenje izdano u Hrvatskoj ili Europskoj uniji.

Primjena ovih tehničkih uvjeta je obavezna. Tehnički uvjeti izrađeni su sukladno Zakonu o gradnji (NN 153/13). Svi sudionici u građenju (investitor, izvođač i dr.) dužni su se pridržavati odredbi navedenog zakona.

3.2. PROJEKTIRANI VIJEK GRAĐEVINE I ODRŽAVANJE KONSTRUKCIJE

Radnje u okviru održavanja nosive konstrukcije treba provoditi prema odredbama Tehničkog propisa za betonske konstrukcije (NN 139/09, 014/10, 125/10, 136/12), te u skladu s normama na koje upućuje navedeni propisi, te odgovarajućom primjenom odredaba važećih ostalih propisa.

3.2.1. Održavanje armiranobetonske konstrukcije

Redovitih pregleda u svrhu održavanja betonske konstrukcije provode se ne rjeđe od 2 godina.

Pregled uključuje najmanje:

vizualni pregled, u kojeg je uključeno utvrđivanje položaja i veličine napuklina i pukotina te drugih oštećenja bitnih za očuvanje mehaničke otpornosti i stabilnosti građevine,

utvrđivanja stanja zaštitnog sloja armature,

utvrđivanje veličine progiba glavnih nosivih elemenata ako se vizulanom kontrolom sumnja u ispunjavanje bitnog zahtijeva mehaničke otpornosti i stabilnosti ,

U slučaju da su pukotine veće da narušavaju trajnost AB i zidane konstrukcije potrebno ih je sanirati prema provjerenim tehničkim sustavima koji su u skladu sa Prilogom K. TPBK i TPZK.

46

3.2.2. Čuvanje dokumentacije održavanja

Dokumentaciju pregleda te dokumentaciju o održavanju konstrukcije dužan je trajno čuvati vlasnik građevine. Pregled konstrukcije zgrade moraju obavljati za to ovlaštene osobe i ako se uoče da su bitna svojstva građevine narušena potrebno je konstrukciju sanirati.

3.3. DUŽNOSTI INVESTITORA

Pri izvođenju radova investitor je dužan:

Projektiranje, građenje i nadzor povjeriti osobama ovlaštenim za obavljanje tih djelatnosti,

Osigurati stručni i tehnološki nadzor nad građenjem,

Osigurati projektantski nadzor pri sanaciji,

Organizirati kontrolna ispitivanja ugrađenih materijala,

Pridržavati se ostalih obveza po navedenom zakonu.

3.4. DUŽNOSTI IZVOĐAČA

Pri izvođenju radova izvođač je dužan:

Radove izvoditi prema ugovoru u skladu sa odgovarajućom dozvolom i suglasnostima Hrvatskih autocesta d.o.o., Grada Kutina i drugih nadležnih institucija, ako su potrebne i drugim dokumentima koji su njoj prethodili - posebnim suglasnostima za gradnju,

Radove izvoditi na način da se poštuje regulacija prometa,

Radove izvoditi prema Projektu i u skladu sa tehničkim propisima i pravilima struke,

Napraviti prethodna ispitivanja materijala prije izvođenja sanacije,

Organizirati tekuću kontrolu ugrađenih materijala i izvedenih radova,

Radove izvoditi na način da zadovolje svojstva u smislu pouzdanosti, mehaničke otpornosti i stabilnosti, sigurnosti za slučaj požara, zaštite zdravlja ljudi, zaštite korisnika od ozljeda, zaštite od buke i vibracija, toplinske zaštite i uštede energije, zaštite od korozije, te ostala funkcionalna i zaštitna svojstva,

Osigurati dovoljan broj radnika, materijala i opreme da ugradnja materijala u kolničku ploču teče kontinuirano i bez zastoja,

Izraditi probno polje za ugradnju materijala kolničke ploče, kako bi se odredila dinamika ugradnje i optimalno vrijeme za izvođenje teksture vozne površine,

Osigurati kontinuirano provođenje njegovanja ugrađenog materijala u trajanju koje propisuje proizvođač materijala,

Tijekom izvođenja radova održavati radilište urednim i što čišćim, kako bi se promet mogao nesmetano odvijati,

Ugrađivati materijale, opremu i proizvode predviđene projektom, provjerene u praksi, a čija je kvaliteta dokazana potvrdama prema važećim propisima i normama,

47

Provoditi geodetsko snimanje objekta nakon svake faze radova, kako bi se na temelju geodetske snimke mogao izvršiti obračun određene faze radova,

Opasni otpad zbrinjavati u skladu s Pravilnikom o gospodarenju otpadom i Zakonom o kemikalijama,

Odrediti voditelja građenja na objektu, a prema potrebi i za pojedine vrste radova.

3.4.1. Uvjeti koje mora zadovoljiti izvođač radova

Izvođač radova na sanaciji mora posjedovati sljedeće kompetencije, izvještaje ili dokaze, kako bi bio sposoban na siguran i učinkovit način, u skladu s ovim projektom, obaviti radove sanacije kolnika i objekta:

Tehnička i stručna sposobnost

Sposobnost izvođenja radova tehnologijom:

hidrodinamičko uklanjanje betona visokotlačnim pumpama i robotima,

sanacija betonskih konstrukcija reprofilacijom,

injektiranje betonskih konstrukcija,

hidroizolaterski radovi,

asfalterski radovi.

Rješenje nadležnog tijela kojim se pravnoj i/ili fizičkoj osobi odobrava djelatnost korištenja opasnih kemikalija u skladu sa člankom 16. Zakona o kemikalijama (NN 18/13).

3.5. DOKUMENTACIJA

Da bi se osigurao ispravan tok i kvaliteta građenja, Izvođač mora na gradilištu posjedovati odgovarajuću dokumentaciju za građenje i pridržavati se nje kako slijedi:

Dozvole i suglasnosti potrebne za provođenje radova sanacije,

Priručnik osiguranja kvalitete izvedbe,

Uredno vođen građevinski dnevnik i građevinsku knjigu s obračunskim nacrtima,

Tehnološki projekt pomicanja rasponske konstrukcije s projektom skele za podizanje rasponske konstrukcije,

Dokumentaciju kojom se dokazuje tražena kvaliteta radova, konstrukcija i ugrađenog materijala i opreme, te izvedenih radova (potvrde o sukladnosti, atesti, uvjerenja certifikati, jamstveni listovi i sl.), a naročito:

Izvještaje o ispitivanju materijala od laboratorija za ispitivanje asfalta te svježeg i očvrslog betona, akreditiranog prema HRN EN ISO/IEC 17025:2007, od strane HAA za svježi i očvrsli beton

Izvještaje o svim ostalim ispitivanjima koja su provedena po nalogu za ispitivanju nadzornog inženjera ili bez njegovog naloga, a koja su potrebna radi dokazivanja kvalitete izvedenih radova i ugrađenih materijala.

48

3.6. TEHNIČKI UVJETI ZA ARMIRANOBETONSKU KONSTRUKCIJU

Proizvodnja, ugradnja i kontrola kvalitete obavljati će se u skladu s Tehničkim popisom za betonske konstrukcije (NN 139/09, 14/10, 125/10, 136/12), HRN EN 206-1:2006 "Beton -1. dio: Specifikacije, svojstva, proizvodnja i sukladnost", i HRN EN 13670:2010 "Izvedba betonskih konstrukcija", ovim tehničkim uvjetima, te odgovarajućim HRN normama.

U slučaju nesukladnosti građevnog proizvoda s tehničkim specifikacijama za taj proizvod i/ili projektom betonske konstrukcije, proizvođač građevnog proizvoda odnosno izvođač betonske konstrukcije mora odmah prekinuti proizvodnju odnosno izradu tog proizvoda i poduzeti mjere radi utvrđivanja i otklanjanja grešaka koje su nesukladnost uzrokovale.

Prije početka radova Izvođač mora dostaviti Nadzornom inženjeru na odobrenje rezultate početnih ispitivanja betona i Projekt tehnologije i izvođenja pojedinih radova koji će sadržavati sastave betona, pripremu (proizvodnju) betona, transport, ugradnju, njegu i kontrolu kvalitete betona .

Izvođač je dužan u dogovoru s Nadzornim Inženjerom za svaki betonski pogon postaviti stručnu i odgovornu osobu. Ta osoba je odgovorna za kvalitetu proizvedenog i ugrađenog betona.

Izvođač je dužan dokumentirati kvalitetu radova, elemenata i objekta statistički obrađenim rezultatima izvršenih ispitivanja i na drugi način, te certifikatima izdanim prema tehničkim propisima i tehničkim uvjetima ovog projekta.

Geodetske kontrole i izmjere potrebne za izvođenje betonskih i armirano betonskih radova moraju biti izvedene točno i u svemu suglasno s izvedbenim nacrtima.

Izvođač mora prema normi HRN EN 13670 prije početka ugradnje provjeriti je li beton u skladu sa zahtjevima iz projekta betonske konstrukcije, te je li tijekom transporta betona došlo do promjene njegovih svojstava koja bi bila od utjecaja na tehnička svojstva betonske konstrukcije.

Kontrolni postupak utvrđivanja svojstava svježeg betona provodi se na uzorcima koji se uzimaju neposredno prije ugradnje betona u betonsku konstrukciju u skladu sa zahtjevima norme HRN EN 13670 i projekta betonske konstrukcije, a najmanje pregledom svake otpremnice i vizualnom kontrolom konzistencije kod svake dopreme (svakog vozila) te kod opravdane sumnje ispitivanjem konzistencije istim postupkom kojim je ispitana u proizvodnji.

Kontrolni postupak utvrđivanja tlačne čvrstoće očvrsnulog betona provodi se na uzorcima koji se uzimaju neposredno prije ugradnje betona u betonsku konstrukciju u skladu sa zahtjevima projekta betonske konstrukcije, ali ne manje od jednog uzorka za istovrsne elemente betonske konstrukcije koji se bez prekida ugrađivanja betona izvedu unutar 24 sata od betona istih iskazanih svojstava i istog proizvođača.

Podaci o istovrsnim elementima betonske konstrukcije izvedenim od betona istih iskazanih svojstava i istog proizvođača evidentiraju se uz navođenje podataka iz otpremnice tog betona, a podaci o uzimanju uzoraka betona evidentiraju se uz obvezno navođenje oznake pojedinačnog elementa betonske konstrukcije i mjesta u elementu betonske konstrukcije na kojem se beton ugrađivao u trenutku uzimanja uzoraka.

Kontrolni postupak utvrđivanja tlačne čvrstoće očvrslog betona ocjenjivanjem rezultata ispitivanja uzoraka i dokazivanje karakteristične tlačne čvrstoće betona provodi se

49

odgovarajućom primjenom kriterija iz Dodataka B norme HRN EN 206-1 »Ispitivanje identičnosti tlačne čvrstoće«.

Za slučaj nepotvrđivanja zahtijevanog razreda tlačne čvrstoće betona treba na dijelu konstrukcije u koji je ugrađen beton nedokazanog razreda tlačne čvrstoće provesti naknadno ispitivanje tlačne čvrstoće betona u konstrukciji prema HRN EN 12504-1 i HRN EN 12504-2 te ocjenu sukladnosti prema HRN EN 13791.

3.7. TEKUĆA ISPITIVANJA

O izvršenim tekućim ispitivanjima materijala koji se ugrađuje u građevinu mora se cijelo vrijeme građenja voditi evidencija te napisati izvješće o pogodnosti ugrađenih materijala sukladno projektu, ovom programu ili citiranim pravilnicima, normama i standardima.

Izvješće o pogodnosti ugrađenih materijala mora sadržavati sljedeće dijelove:

Naziv materijala, laboratorijsku oznaku uzorka, količinu uzoraka, namjenu materijala, mjesto i vrijeme (datum) uzimanja uzorka te izvršenih ispitivanja, podatke o proizvođaču i investitoru, podatke o građevini za koju se uzimaju uzorci odnosno vrši ispitivanje,

Prikaz svih rezultata, laboratorijskih, terenskih ispitivanja za koja se izdaje uvjerenje odnosno ocjena kvalitete,

Ocjenu kvalitete i mišljenje o pogodnosti (uporabljivosti) materijala za primjenu na navedenoj građevini,

Sva ispitivanja koja će biti sastavni dio završnog izvještaja o kvaliteti ugrađenih materijala treba izdati laboratorij za ispitivanje svježeg i očvrslog betona akreditiran prema HRN EN ISO/IEC 17025:2007 za svježi i očvrsli beton,

Uzimanje uzoraka i rezultati laboratorijskih ispitivanja moraju se upisivati u laboratorijsku i gradilišnu dokumentaciju (građevinski dnevnik).

Uz dokumentaciju koja prati isporuku proizvoda ili poluproizvoda proizvođač je dužan priložiti rezultate tekućih ispitivanja koja se odnose na isporučene količine.

Za materijale koji podliježu obveznom atestiranju mora se izdati atestna dokumentacija sukladno propisima.

3.8. NADZOR

Glavni nadzor nad provođenjem sustava održavanja kvalitete vrši glavni nadzorni inženjer (kontinuirano). Glavni nadzorni inženjer može imati pomoćnike-specijaliste iz područja tehnologije betona, statike, hidroizolaterskih i asfalterskih radova te prisutnost projektanta koji vrši projektantski nadzor.

U skladu sa zakonskim propisima vanjski nadzor može vršiti i nezavisna ovlaštena organizacija za kontrolu kvalitete.

Izvođač radova mora voditi građevinski dnevnik (prema Pravilniku o vođenju građevinskog dnevnika) koji svakodnevno u vrijeme izvođenja radova ispunjava osoba izvođača, a ovjerava nadzorni inženjer kao i svu ostalu dokumentaciju kakvoće korištenih materijala i izvedenih radova. Svi radovi vode se i preuzimaju kroz građevinski dnevnik i to po fazama rada, pri čemu je nužno da za početak radova naredne faze nadzorni inženjer ocjeni kvalitetu izvedenih radova te nakon toga odobri nastavak radova.

50

Projektantski nadzor

Projektantski nadzor nad izvođenjem predmetnih radova obavlja projektant osobno ili preko svojih suradnika. Taj nadzor vodi brigu da se radovi izvedu prema projektu i njegovim dopunama (ako budu postojale) i svrsishodno namjeni koja proizlazi iz projekta.

Projektant ima pravo donositi odluke u slučaju kada se ukaže potreba da se izvrše izmjene pojedinih dijelova projekta, bilo po opsegu, postupku ili redoslijedu izvođenja radova.

Stručni nadzor

Potrebno je osigurati stalni stručni nadzor tijekom izvođenja radova. Nadzorni inženjer je predstavnik vlasnika, plaćen je od vlasnika i izvršava svoju odgovornost prema njemu. Nadzorni inženjer ima zadatak da kontinuirano prati radove, a za veće radove u punom radnom vremenu. On je odgovoran za tumačenje ugovornih obaveza i izmjena, on uspostavlja kriterije prihvatljivosti, vodi računa da se radovi izvedu u skladu sa projektom i standardima i dobrom praksom, ocjenjuje napredovanje gradnje i određuje dinamiku plaćanja graditelju sukladno količini izvršenih radova i ugrađenom materijalu. U slučaju kakvih većih odstupanja od projektnih postavki, zapažanja ovog nadzora su mjerodavna kod odluke o nastavku rada. Nadzorni inženjer stalno obavještava vlasnika o toku radova i zadovoljenju roka završetka radova.

Nadzorni inženjer mora imati tehničko znanje o građevinskim materijalima i izvođenju gradnje i imati iskustvo s tim te mora zadobiti povjerenje i poštovanje vlasnika i izvoditelja.

Izvješće o izvedenim radovima

Da bi se sačuvali svi podaci o izvedenom stanju, potrebno je po završenom poslu izraditi izvješće o svim izvedenim radovima na sanaciji građevine. Poseban naglasak u tom izvješću treba staviti na eventualne izmjene u odnosu na predviđeno projektom.

3.9. SPECIFIKACIJE GRAĐEVNIH PROIZVODA

Gotovo svi građevinski proizvodi koji će se ugrađivati u objekt dopremati će se iz pogona i tvornica izvan gradilišta.

Za svaki od njih svaka isporuka gradilištu mora imati izjavu o sukladnosti proizvođača i važeću potvrdu sukladnosti s odgovarajućom normom, ako je određenim propisom uvjetovana, odnosno tehničko dopuštenje, ako norma za njega ne postoji. Još prije prve isporuke za svaki novi proizvod, koji će se ugrađivati u građevinu, nadzornom inženjeru treba za njega dostaviti sve potrebne podatke i potvrde o kvaliteti i ishoditi njegovu suglasnost za ugradnju.

Voda za pripremu betona. Mora biti pouzdano pitka voda iz gradskog vodovoda. Voda reciklirana iz proizvodnje betona može se koristiti sukladno normi HRN EN 1008.

Kemijski dodaci betonu. Mogu se koristiti sukladno Prilogu E TPBK i HRN EN 934-2 za beton. Efikasnost osnovnog djelovanja svake pošiljke svakog tipa dodatka mora biti prije upotrebe provjerena i potvrđena.

Čelik za armiranje. Mogu se koristiti čelici prema Prilogu B TPBK i normama HRN EN 10080-1 do 6 za čelik za armiranje. Označavati se trebaju prema HRN EN 1027-1 i 2 i HRN CR 10260.

Predgotovljeni betonski elementi. Armirano betonski montažni elementi dopremljeni na građevinu moraju imati izjavu o sukladnosti s uvjetima norme HRN EN 13369: Opća pravila

51

za predgotovljene betonske elemente, potvrđenu rezultatima početnih ispitivanja izvršenih po ovlaštenoj instituciji.

Asfalterski radovi. Svi sastojci asfaltnih mješavina i asfalt kao cjelina, trebaju u potpunosti zadovoljavati zahtjeve važećih normi, propisa i pravila struke, uz također propisana tekuća i kontrolna ispitivanja materijala i kontrolu izvođenja. Kontrolna ispitivanja izvedenog sloja obuhvaćaju provjeru debljine sloja, ravnosti, hrapavosti i nagiba gornje plohe te fizikalno-mehaničkih svojstava materijala. Izvedba asfaltnih slojeva je u svemu prema važećim propisima. Tehnologiju i dinamiku radova odobrava nadzorni inženjer.

52

3.10. MATERIJALI ZA SANACIJU

Na osnovu rezultata prethodnih ispitivanja sastojaka i svojstava materijala odabrati će proizvođač materijala. Odabrani materijal mora udovoljavati postavljenim zahtjevima u projektu i zadovoljavati svim navedenim karakteristikama te iste moraju biti dokazane prethodnim laboratorijskim ispitivanjima.

Svi materijali za sanaciju moraju biti tvornički proizvedeni, tj. ne smiju se proizvoditi na gradilištu

3.11. SPECIFIKACIJE IZVEDBE

Svi radovi na sanaciji moraju biti koordinirani i po dinamičkom planu odobrenom od strane nadležne službe.

Sve radove treba izvoditi iz prethodno ispitanih i tijekom radova kontroliranih materijala.

Uzimanje uzoraka u svrhu tekućih ispitivanja obavlja ovlaštena organizacija ili izvoditelj, pod kontrolom nadzornog inženjera. O uzimanju uzoraka treba sastaviti zapisnik s potpunim podacima.

3.11.1. Uvjeti kvalitete podloge za nastavak određene vrste radova

Armirano-betonska podloga (ploča koja se sanira)

Vlačna čvrstoća prionljivosti pull-off metodom prema HRN EN 1542

srednja vrijednost: ≥ 1,50 N/mm2

pojedinačna vrijednost: ≥ 1,20 N/mm2

Vlažnost prilagođena sustavu koji se nanosi

Konstrukcijske spojnice moraju biti čiste i bez prašine. Oplatu treba očistiti od prljavštine, prašine i svih nečistoća koje se nalaze unutar nje. Predviđa li se temperatura okoline ispod 0°C u vrijeme ugradnje materijala ili u razdoblju njegovanja, treba planirati mjere zaštite materijala od oštećenja smrzavanjem. Mortovi za sanaciju i beton ne smiju se ugrađivati na temperaturi nižoj od +5°C ni većoj od +30°C.

3.11.2. Ugradnja betona i sanacijskog morta

Betoniranje i ugradnja sanacijskog morta se ne smije izvoditi pri temperaturama nižim od +5°C ili pri brzini vjetra većoj od 20 m/s. Trajnoelastični premaz i betoniranje se ne smiju izvoditi po kiši, koja može oštetiti površinski sloj premaza, odnosno mladog betona, prije nego se izvede površinska zaštita.

Beton i sanacijski mort se smiju ugrađivati samo kada je dokazana prionjivost podloge.

53

3.11.3. Njegovanje i zaštita

Ugrađeni beton i sanacijski mort treba tijekom ugradnje i zbijanja zaštiti od insolacije, jakog vjetra, smrzavanja, vode, kiše i drugih nepovoljnih atmosferilija.

Beton i sanacijski mort treba u ranom razdoblju treba zaštititi:

da se skupljanje svede na najmanju mjeru,

da se postigne potrebna tlačna i čvrstoća na savijanje,

da se osigura dovoljna trajnost površinskog sloja,

od smrzavanja,

od štetnih vibracija, udara ili drugih oštećivanja.

Provođenje njegovanja materijala kolničke ploče

Odmah nakon nanošenja teksture, treba pristupiti mjerama njegovanja ugrađenog materijala. Njegovanje se odnosi na premazivanje "curing" sredstvom, odgovarajućim vlaženjem i prekrivanjem tkaninama ili folijama, kako bi se spriječio utjecaj djelovanja vjetra te visokih i niskih temperatura. Sredstva za premazivanje moraju biti kompatibilna ugrađenom materijalu i moraju biti dio sustava koje preporučuje proizvođač morta. Tkaninu za prekrivanje treba odignuti od površine morta, kako se ne bi oštetila tekstura površine. Tkaninu treba osigurati od djelovanja vjetra. Zbog brzine očvršćavanja materijala i količine materijala kojeg je potrebno ugraditi, izvođenje teksture i njegovanje materijalu koji se prvi ugradio počinje se provoditi već za vrijeme ugradnje završnog dijela ploče.

3.12. PROGRAM KONTROLE RADOVA I MATERIJALA

Kontrola izvođenja svih sanacijskih radova i postignute kakvoće ugrađenog materijala provodi se prema Projektu sanacije i u skladu s prihvaćenim planom izvođenja.

Za vrijeme izvođenja sanacije potrebno je provesti kontrolna ispitivanja kakvoće korištenih sanacijskih materijala, prema Programu kontrolnih ispitivanja koji će služiti kao podloga za izradu Završnog izvještaja o provedenim ispitivanjima i postignutoj kakvoći izvedenih radova na sanaciji.

3.12.1. Izvođenje

Svi projektom predviđeni sanacijski radovi trebaju biti povjereni izvoditelju specijaliziranom za tu vrstu radova.

3.12.2. Prethodna ispitivanja

Svi materijali za sanaciju prihvaćaju se na temelju atestne dokumentacije ili uvjerenja o kvaliteti kojima su dokazana projektom propisana svojstva. Izvoditelj navedenu dokumentaciju predaje na prihvaćanje i ovjeru nadzornom inženjeru ili projektantu. U slučaju da materijal predviđen za ugradnju ne posjeduje važeća uvjerenja, potrebno je prije ugradnje provesti prethodna ispitivanja propisanih karakteristika u ustanovi specijaliziranoj za tu vrstu ispitivanja.

54

3.12.3. Tekuća ispitivanja

Za vrijeme izvođenja sanacijskih radova potrebno je vršiti stalni tehnološki nadzor. Ovim planom definira se učestalost uzorkovanja i ispitivanja za vrijeme izvođenja sanacije. Uzorkovanje je potrebno provoditi minimalno jedan put u svakom radnom danu. Za vrijeme sanacije treba uzorkovati i ispitivati materijale prema tablici.

U tablici 5 je prikazan program tekućih ispitivanja koja obavlja izvođač radova.

Tablica 5 Program tekućih ispitivanja

Konstruktivni element/ Materijal

Svojstvo Norma Učestalost ispitivanja Kriterij

Priprema podloge

RASPONSKE KONSTR.-

GORNJA STR.

Čvrstoća prionjivosti pull-off metodom (hidrorazarane i

pripremljene podloge betona)

HRN EN 1542 1 ispitno mjesto/200 m2

pripremljene podloge (1 ispitno mjesto: 3 alata)

≥1,5 N/mm2

Priprema podloge

HODNIKA

Čvrstoća prionjivosti pull-off metodom (hidrorazarane i

pripremljene podloge betona)

HRN EN 1542

4 ispitna mjesta-lijevi hodnik

4 ispitna mjesta-desni hodnik

(1 ispitno mjesto: 3 alata)

≥1,5 N/mm2

Priprema podloge

RASPONSKE KONSTR.-PODGLED

Čvrstoća prionjivosti pull-off metodom (hidrorazarane i

pripremljene podloge betona)

HRN EN 1542 1 ispitno mjesto/200 m2

pripremljene podloge (1 ispitno mjesto: 3 alata)

≥1,5 N/mm2

Priprema podloge

STUPOVA

Čvrstoća prionjivosti pull-off metodom (hidrorazarane i

pripremljene podloge betona)

HRN EN 1542 2 ispitna mjesta/stup

(1 ispitno mjesto: 3 alata) ≥1,5 N/mm2

Sanacijski mort za popravak

betonskih konstrukcija

Tlačna čvrstoća i čvrstoća na savijanje

HRN EN 12190

1 serija/dan izvođenja radova

(1 serija: 3 prizme 4×4×16 cm)

>45 N/mm2

Čvrstoća prionjivosti pull-off metodom

(izvedeni slojevi morta) HRN EN 1542

1 ispitno mjesto/dan izvođenja radova

(1 ispitno mjesto: 3 alata) ≥1,5 N/mm2

Injektiranje betonskih elemenata

Vlačna čvrstoća cijepanjem

(valjak preko pukotine/ opterećenje naneseno

u smjeru pukotine)

HRN EN 12390-6

1 valjak 100 mm/ 50 m' pukotine

Lom u betonu

Kontrola zapunjenosti pukotina (bušenjem

valjka 50 mm po pukotini)

HRN EN 12504-1

1 valjak 50 mm/ 50 m' pukotine

Zapunjenost > 95%

Betonski radovi

Tlačna čvrstoća HRN EN 12390-3

1 uzorak/dan izvođenja radova

Kriteriji za odgovarajući razred

čvrstoće

55

Konstruktivni element/ Materijal

Svojstvo Norma Učestalost ispitivanja Kriterij

Otpornost na smrzavanje sa soli za

odmrzavanje

HRN CEN/TS 12390-9

1 serija/sastav betona za koji je propisano svojstvo

Razred izloženosti XF4 (1 serija: 4 kocke

150×150×150 mm)

Otpornost betona na vodonepropusnost

HRN EN 12390-8.

1 serija/sastav betona za koji je propisano svojstvo

Propisani razred vodonepropusnosti

(1 serija: 3 kocke 150×150×150 mm)

Zaštitni premaz Čvrstoća prionjivosti

pull-off metodom (zaštitni premaz "C"

HRN EN 1542 1 ispitno mjesto/200 m2 (1 ispitno mjesto: 3 alata)

Zaštitni premaz "C" ≥0,8 (min. 0,5)

N/mm2

Hidroizolacija-TEMELJNI SLOJ Čvrstoća prionjivosti

pull-off metodom HRN EN 1542

1 ispitno mjesto/250 m2 (1 ispitno mjesto: 3 alata)

≥1,5 (min. 1,0) N/mm2

Hidroizolacija-BRTVENI SLOJ

1 ispitno mjesto/250 m2 (1 ispitno mjesto: 3 alata)

≥0,8 (min. 0,4) N/mm2

Asfalt Asfaltna mješavina HRN EN 13108-6

1 uzorak/dan izvođenja radova

Prema uvjetima u točki 3.9

3.12.4. Kontrolna ispitivanja

Kontrolna ispitivanja obavlja tehnološki nadzor prema tablici 5 sa učestalošću dvostruko manjom u odnosu na tekuća ispitivanja.

3.12.5. Prihvaćanje kvalitete od strane investitora

Tehnologija izvođenja, prethodna i tekuća ispitivanja moraju biti pod stalnim stručnim nadzorom specijaliziranim za tu vrstu radova. Kvalitetu radova prihvaća investitor na bazi konačnog izvještaja kojim se ocjenjuju: uvjerenja o kvaliteti ili rezultati prethodnih ispitivanja kontrolna ispitivanja tijekom izvođenja radovi izvođenja prema tehničkim uvjetima projekta koju daje tehnološki nadzor.

56

4. ZBRINJAVANJE OTPADA

57

4.1. Odlaganje otpada

Izvođač je dužan odlagati sav otpad na privremenu deponiju, s koje se nakon završetka radova otpad mora prevesti na trajnu deponiju. Troškove deponiranja otpadnog materijala snosi izvođač i uključeni su u stavke troškovnika. Zbrinjavanje i rad s opasnim kemikalijama vrše radnici osposobljeni za tu vrstu radova. Postupanje s otpadom mora biti u skladu sa Zakonom o kemikalijama i Pravilnikom o gospodarenju otpadom.

Zbrinjavanje građevinskog otpada:

Prilikom organizacije građenja i kod izvođenja radova treba predvidjeti mjere zaštite, radi sprječavanja zagađenja okoliša i podzemlja tekućim i krutim tvarima, kao što su: otrovi, masnoće, kemijski agresivne tvari, soli, organska otapala i slično.

Izvoditelj je dužan redovito održavati i čistiti gradilište.

Sve otpadne materijale (šuta, mort, ambalaža i sl.) treba odmah odvesti ili privremeno odložiti na za to predviđeno mjesto, koje će se svakodnevno odvoziti na deponiju ili reciklažu, a sve prema odredbi Nadzornog inženjera.

Okoliš gradilišta, odnosno prostor koji je ono zauzelo za potrebe sanacije, mora se nakon izvedenih radova, a prije puštanja u promet, vratiti u prvobitno stanje. To znači da se moraju očistiti sve nečistoće, sva gradilišna oprema, sva neutrošena gradiva, otpad i slično.