200 201Maroje Mrduljaš, Palijan and Associates - Construction and Space

Palijan and Associates - Construction and Space

Structural concepts and three projects of structural designer Ivan Palijan / Palijan d.o.o

Maroje Mrduljaš

Adjusting structural solutions and spatial articulation is perhaps the oldest theme in the history of architecture. Efforts to manage physical laws and materials’ prospects are directly associated with geometry and the perception of space, ways to link interiors with the environment, some functional aspects and other architectural topics. While the mainstream of the modernist era insisted on ‘rationality’ and often reduced structural concepts to the abstraction of a ‘regular raster’, or exclusively instrumental questions of efficiency and immediate profitability, the logic of the interrelationship between construction and space remained somewhat out of focus. Still, some of the especially exciting projects of modern architecture were created for occasions when the architect and constructor were one and the same person, or in situations when architectural concepts leaned on spatial potentials and the expression of structure, like Turina or Mendes da Rocha. The idea of ‘synthesis’ in architecture was in the meantime provoked by thoughts resulting from post-structuralism or deconstruction, introducing concepts such as disjunction, discontinuity or dematerialization. Nevertheless, the structural aspects in built architecture need to be resolved, regardless of the architectural paradigm the designer used. Even when the clarity of structure is deliberately suppressed, or when its logic is hidden, it still plays the key role in the physical

existence of constructed bodies. ¶ The recent book, Function of Form by Farshid Moussavi, represents a contemporary method of analysing relations of structural problems and the spatial form that moves away from a ‘mechanistic’ towards the ‘mechanical’ perception, which means there is a clear, but also non-dogmatic consequential relation and set of rules readable from this interrelationship. Still, those rules are not merely a short repertoire of conventional or ‘correct’ solutions, but show the bounty of various concepts with no qualitative difference between ‘historical’ or ‘new’ forms. ¶ Recently we have encountered the ever so prominent existence of complex structural and spatial ideas for several reasons: from the architect’s tendency to extremely complicated forms, the option to simultaneously design and calculate using new computer tools, to the advancement in building technologies. Also, the growing technological complexity of buildings requires the collaboration of all participants in the process of design and construction. Therefore, architects and constructors tend to collaborate in designing a building from the initial idea, in order to develop spatial ideas and structure as parts of an integral whole. This collaboration is varied, it ranges from forcing complex structural options in order to realize specific forms, to even the ‘disappearance’ of form to express often astonishing structures. Spatial restraint, based on the purity and simplicity of orthogonal geometries, is no longer the leading ‘ethical paradigm’ with all the possibilities and traps of such a voyage towards free forms or the expression of construction. ¶ In the local, Croatian context the dictation of ‘maximum rationality’ is researched within the framework of the rational, especially in buildings of public importance. The ‘iconic appearance’ of an object is not a feature of Croatian architectural tradition, but neither is it appropriate for the current moment. Nevertheless, the need for buildings of advanced and complex spatial organizations has arisen. Imaginative attempts are made to interpret programme relations, release the energy of urban and infrastructural flows or penetrate the urban tissue in the most courageous way to offer new urban morphologies. At the same time Croatian cities have merely stepped into post-industrial urban reconstruction, and the scale of old industrial buildings and infrastructure objects requires new architecture of comparable scale and constructional boldness. All these ambitions mainly require spatial-structural relations to go beyond the ‘domino system’ of column-beam-plate and the active participation of the constructor in the design process.The constructor Ivan Palijan has participated in much architectural research by the leading Croatian offices, such

Maroje Mrduljaš, Palijan i suradnici - Konstrukcija i prostor

Palijan i suradnici - Konstrukcija i prostor

napisaowritten by

¶ Usklađivanje konstruktivnih rješenja i artikulacije prostora možda je i najdugotrajnija tema povijesti arhitekture. Napor da se ovlada fizikalnim zakonitostima i mogućnostima materijala neposredno je vezan uz geometriju i doživljaj prostora, načine povezivanja nutrine zgrade i okoliša, funkcionalne aspekte i druge arhitektonske teme. I dok je glavna struja modernističke ere, inzistirajući na ‘racionalnosti’, prostorne koncepte često svodila ili na apstrakciju ‘pravilnog rastera’, ili pak na isključivo instrumentalna pitanja učinkovitosti i neposredne isplativosti, logika međuodnosa konstrukcije i prostora ostala je do neke mjere ostavljena po strani. No, neki od posebno uzbudljivih projekata moderne arhitekture nastaju u prigodama u kojima su arhitekt i konstruktor bili jedna osoba, ili u situacijama kada su se arhitektonski koncepti oslanjali na prostorne mogućnosti i ekspresiju konstrukcije, poput Turine ili Mendesa da Roche. Ideja ‘sinteze’ u arhitekturi u međuvremenu je izazvana razmišljanjima proizašlim iz post-strukturalizma ili dekonstrukcije, uvodeći koncepte poput disjunkcije, diskontinuiteta ili de-materijalizacije. No, konstruktivni aspekti u izgrađenoj arhitekturi i dalje moraju biti egzaktno riješeni, bez obzira na koju se arhitektonsku paradigmu projektant naslanjao. Čak i kada se čistoća konstrukcije namjerno potiskuje ili kada je njena logika prikrivena, ona i

Konstrukcijski koncepti i tri projekta konstrukcije Ivana Palijana / Palijan d.o.o.

dalje igra ključnu ulogu u fizičkoj egzistenciji izgrađenih tijela. ¶ Recentna knjiga ‘Function of Form’ autorice Farshid Moussavi zastupa suvremenu metodu analize odnosa strukturalno-konstruktivnih problema i prostorne forme koja se odmiče od ‘mehanicističkog’ prema ‘mehaničkom’ shvaćanju, što znači da između ta dva polja postoji jasna ali i nedogmatična uzročno-posljedična veza i skup pravila koji je iz te uzajamne veze moguće iščitati. No, ta pravila nisu svedena na uzak repertoar konvencionalnih ili ‘ispravnih’ rješenja, nego pokazuju bogatstvo različitih koncepcija u kojima nema kvalitativne razlike između ‘povijesnih’ i ‘novih’ oblika. ¶ U novije vrijeme susrećemo sve naglašeniju pojavu kompleksnijih konstruktivno-prostornih zamisli i to iz više razloga: od sklonosti arhitekata prema izrazito kompliciranim formama, preko mogućnosti simultanog oblikovanja i proračunavanja koje pružaju novi kompjutorski alati, do napretka u tehnologiji građenja. Također, rastuća tehnološka kompleksnost građevina zahtijeva povezivanja svih sudionika u procesu projektiranja i građenja. Tako arhitekti i konstruktori sve naglašenije zajednički sudjeluju u osmišljavanju zgrade od same početne ideje, kako bi se prostorne zamisli i konstrukcija razvili kao dio integralne cjeline. Ta se suradnja kreće u širokom rasponu, od forsiranja krajnjih mogućnosti konstrukcije kako bi se postigle specifične forme, do svojevrsnog ‘nestanka’ forme u korist ekspresije često začudnih konstrukcija. Svojevrsna prostorna suzdržanost, utemeljena u suzdržanosti i jednostavnosti ortogonalnih geometrija više nije vodeća ‘etička paradigma’, sa svim mogućnostima i zamkama koje to putovanje prema slobodnim formama ili ekspresiji konstrukcije vodi. ¶ I u lokalnom, hrvatskom kontekstu diktat ‘maksimalne racionalnosti’ nastoji se preispitati unutar okvira razumnog, i to posebno u zgradama od javnog, društvenog značaja. ‘Ikoničnost’ objekta nikako nije niti odrednica hrvatske tradicije arhitekture, niti je primjerena lokalnom trenutku, no javlja se potreba za zgradama naprednijih i kompleksnijih prostornih organizacija. Nastoji se na imaginativne načine interpretirati programske odnose, osloboditi energiju urbanih i infrastrukturnih tokova ili na hrabriji način ući u gradsko tkivo i ponuditi nove urbane morfologije. Također, hrvatski gradovi tek ulaze u post-industrijsku urbanu rekonstrukciju, a mjerilo starih industrijskih zgrada i infrastrukturnih objekata traži i novu arhitekturu usporedivog mjerila i konstruktorske smionosti. Sve te ambicije uglavnom traže prostorno-konstruktivne odnose koji nadilaze ‘domino sistem’ stup-greda-ploča i aktivnu participaciju konstruktora u procesu projektiranja. ¶ Konstruktor Ivan Palijan sudionik je mnogih arhitektonskih istraživanja vodećih hrvatskih biroa

202 203oris, number 77, year 2012 Maroje Mrduljaš, Palijan and Associates - Construction and Space

as 3LHD, NJ+, Randić+Turato and others, from ideas stage to realization. Designers surely find it encouraging to have a reliable collaborator in advanced spatial research, but it is important to understand the concept of ‘collective creativity’ and ‘cumulative intelligence’, that change the view of the architect as an isolated genius designer. This is no reduction of the architect’s role, but a different distribution of affinities, tasks and interests. While the position of the engaged architect is directed more and more to questions of programme definition and questioning convention typologies, the position of the constructor influences more the physical constitution of a building and its form. This ‘redistribution’ entices each of the actors in the design process to provide maximum engagement of their intellectual resources with the prerequisite that each protagonist knows his colleagues’ and partners’ problems sufficiently well. Naturally, in this process there are potential problems of competition of ‘specialist knowledge’ and of the well-known practice of ‘pushing of own interests’ or, as the opposite, ‘letting somebody else worry’. An authentic collaborative process implies that the constructor also be an architect to some extent, and vice versa, which primarily relates to collegial empathy and dedication to the common cause. ¶ The above premises are included in projects

Autobusni terminal Žabica, Krešimirova ulica - Trg Žabica - Produžena Riva, Rijeka, Hrvatska Žabica Bus Terminal, Krešimir Street - Žabica Square - Produžena Riva, Rijeka, Croatia autor author 3LHD arhitektonski ured architectural office 3LHD projektni tim project team Saša Begović, Marko Dabrović, Tatjana Grozdanić Begović, Silvije Novak, Tin Kavurić, Krunoslav Szoersen, Dragana Šimić, Joško Kotula, Tomislav Soldo, Josipa Knez, Margareta Spajić investitor client Grad Rijeka / City of Rijeka obuhvat site area 14 818 m2 bruto površina gross area 55246 m2 tlocrtna površina footprint 13 258 m2 nadmorska visina altitude 1.10 m projekt konstrukcije structural engineering Palijan d.o.o. – Ivan Palijan tip projekta project type javni natječaj - pozivni, I. nagrada, 10.2005 / public competition - invited, 1st prize, 10.2005 projekt project u izradi / in progress

oris, broj 77, godina 2012 Maroje Mrduljaš, Palijan i suradnici - Konstrukcija i prostor

poput 3LHD, NJ+, Randić+Turato i drugih, i to od razine idejnog rješenja do izvedbe. Za projektante je svakako ohrabrujuće imati pouzdanog suputnika u naprednijim prostornim istraživanjima, no važno je razumjeti koncept ‘kolektivne kreativnosti’ i ‘kumulativne inteligencije’ koji mijenjaju poimanje arhitekta kao izoliranog genija-projektanta. Nikako nije riječ o umanjivanju uloge arhitekta, nego o drugačijoj podjeli afiniteta, zadataka i interesa. Dok se pozicija angažiranog arhitekta sve više usmjerava prema pitanjima kao što su redefinicija programa i preispitivanje konvencija tipologija, pozicija konstruktora naglašenije utječe na fizičku konstituciju zgrade i njenu formu. Ta ‘preraspodjela’ potiče svakog od aktera u procesu projektiranja na angažiranje maksimuma svojih intelektualnih resursa uz preduvjet da je riječ o suradnji u kojoj svaki od protagonista dovoljno dobro pozna problematiku suradnika i partnera. Dakako da se u takvom procesu pojavljuje potencijalni problem kompeticije ‘specijalističkih znanja’ i svima u praksi građenja dobro poznata poteškoća ‘guranja vlastitih interesa’ ili, suprotno, ‘prepuštanja brige drugome’. Autentični suradnički proces prije podrazumijeva da konstruktor do neke mjere bude arhitekt, i obrnuto, što se u prvom redu odnosi na kolegijalnu empatiju i posvećenje prema zajedničkom saznanju. ¶ Navedene

204 205oris, number 77, year 2012 Maroje Mrduljaš, Palijan and Associates - Construction and Space

that required the precise dimensioning of the structure and adjustment to the project concept. Individual elements, such as the projecting auditoriums were a demanding construction task, and the efforts to meet all the architectural requirements were realized by a proportionally complex manner of force transfer, which ‘meanders’ horizontally. ¶ The bus terminal in Rijeka, designed by 3LHD, is in a dialogue with the large neighbouring warehouses of strong symbolic and physical identity. The terminal houses an extensive hybrid programme. The solution for the body of a building of such large volume and internal complexity required the coordination of micro and macro scales of structure. A slightly distorted form, proportionally large spans and their modifications required precision and innovation in articulating structure, including the themes of dilatation

in which Ivan Palijan has participated and which all push the local boundaries of the usual relationship between the structure and space. Palijan, along with other designers and constructors, also made the key contribution in introducing combined steel and concrete structures into Croatian construction that was traditionally more directed towards reinforced concrete. Combined constructions use ‘the best’ of concrete and steel, and Palijan interprets this structural model by including imaginative and wholesome solutions, from the macro scale to the sophisticated details necessary for the functioning of the whole. To this extent the knowledge and activities of Palijan also significantly influences new spatial concepts and the evolution of Croatian architectural thought. ¶ The Faculty of Law on the campus of Split University, designed by Hrvoje Njirić, is characterized by a specific porous structure with individual volumes and functional sets ‘floating’ inside a unified envelope. A complex programme was developed for floors with various floor plans and numerous vertical penetrations, something

Pravni fakultet (Palazzo Bolognese), Sveučilišni Kampus Visoka, Split, Hrvatska The Faculty of Law (Palazzo Bolognese), University Campus Visoka, Split, Croatia autor author Hrvoje Njirić arhitektonski ured architectural office njiric+ arhitekti projektni tim project team Hrvoje Njirić, Nevena Kuzmanić, Erich Ranegger, Jelena Botteri, Fuminori Nosaku, Ljiljana Besednik, Iskra Filipović investitor client Sveučilište u Splitu / University of Split površina parcele site area 15500 m² projekt project I. nagrada, natječaj 2008. / 1st prize, competition 2008

oris, broj 77, godina 2012 Maroje Mrduljaš, Palijan i suradnici - Konstrukcija i prostor

zahtijevalo da se konstrukcija precizno dimenzionira i uskladi s konceptom projekta. Pojedini elementi poput konzolno prepuštenih auditorija bili su zahtjevan kontruktorski zadatak, a napor da se zadovolje arhitektonski zahtjevi ostvaren je razmjerno složenim načinom prenošenja sila koji ‘meandrira’ u horizontalnom smjeru. ¶ Autobusni kolodvor u Rijeci 3LHD je u dijalogu s velikim susjednim skladišnim zgradama snažnog simboličkog i fizičkog identiteta, a udomljuje opsežan hibridni program. Rješavanje tijela zgrade tog obima i interne kompleksnosti zahtijevalo je koordinaciju mikro i makro mjerila konstrukcije. Lagano distorizirana forma, razmjerno veliki rasponi i njihove promjene tražili su preciznost i inovativnost u artikulaciji konstrukcije, što uključuje i teme dilatacijskih cjelina i ‘rada’ izuzetno velike

premise ugrađene su u projekte u kojima je Ivan Palijan sudjelovao, a koji svi pomiču lokalne granice uvriježenog odnosa strukture i prostora. Palijan, uz druge projektante i izvođače, također daje ključan doprinos u uvođenju spregnutih čelično-betonskih konstrukcija u hrvatsko graditeljstvo koje je tradicionalno bilo znatno usmjerenije prema armiranom betonu. Spregnute konstrukcije izvlače ‘najbolje’ i od betona od čelika, a Palijan taj konstruktivni model interpretira uključujući imaginativna i cjelovita rješenja od makro-mjerila do razrade sofisticiranih detalja koji su pak ključni za funkcioniranje cjeline. Utoliko znanje i djelatnost Palijana bitno utječe i na nove prostorne koncepcije utječući na evoluciju hrvatske arhitektonske misli. ¶ Pravni fakultet u Splitskom kampusu Hrvoja Njirića karakterizira specifična porozna struktura gdje pojedini volumeni i funkcionalni sklopovi ‘plutaju’ unutar unificirane opne. Složeni program razvijen je po etažama različitih tlocrtnih formata, sa brojnim vertikalnim prodorima, što je

206 207oris, number 77, year 2012 Maroje Mrduljaš, Palijan and Associates - Construction and Space

base and the solid ‘city above the city’. ¶ In all these examples the structure enables and legitimizes the development of spatial ideas and opens new fields in architectural research. The common trait is the free three-dimensional research of space and structure that support each other, whether the geometry is orthogonal or non-Euclidian. Ivan Palijan and his team supported these architectural leaps, actively participated in them and to some extent even inspired them. The importance of their approach is, along with the implied prerequisite of expertise, the will to contribute to advanced or even unusual ideas, as well as the willingness to participate in an architectural project understood as an intellectual master challenge.

units and the ‘functioning’ of an extremely large structure. An especially interesting theme is a load-bearing steel façade resolved as a diagrid with no vertical load-bearing elements. ¶ Randić+Turato’s project for the Adris Group’s building in the former Zagreb Tobacco Factory block in the centre of Zagreb is one of the most radical proposals in contemporary Croatian architecture: it combines some features of 20th-century neo-avant-garde environments, such as ‘spatial urbanism’ by Yona Friedman with some formal interests of contemporary architectural practices. The raised volume with main contents was developed within a simple grid set on ‘crystalline feet’, creating a contrast between the visually ‘insecure’ and distorted

Poslovna zgrada Adris Grupe, Zagreb, Hrvatska Adris Group Office Building, Zagreb, Croatia autori authors Saša Randić, Idis Turato arhitektonski ured architectural office Randić-Turato arhitekti investitor client Adris grupa, Rovinj površina parcele site area 8 400 m² izgrađena površina built up area 18 900 m² neto površina net area 15 600 m² projekt project natječaj, II nagrada, 2007. / competition, 2nd prize 2007

oris, broj 77, godina 2012 Maroje Mrduljaš, Palijan i suradnici - Konstrukcija i prostor

primjerima, konstrukcija omogućuje i legitimizira razvoj prostornih zamisli i otvara nova polja arhitektonskih istraživanja. Zajednička je crta slobodno trodimenzionalno istraživanje prostora i konstrukcije koji se međusobno podupiru, bilo da je riječ o ortogonalnim ili ne-euklidskim geometrijama. Ivan Palijan i njegov tim podržali su te arhitektonske iskorake, bili su njihovim aktivnim sudionicima, a do neke mjere su ih i potakli. Važnost je njihova pristupa, uz samorazumljiv preduvjet stručnosti, volja da se doprinese naprednim ili čak neobičnim zamislima i spremnost na sudjelovanje u arhitektonskom projektu shvaćenom kao intelektualnom i majstorskom izazovu.

strukture. Posebna zanimljiva tema je nosiva čelična fasada riješena kao diagrid bez vertikalnih nosivih elemenata. ¶ Projekt Randića i Turata za zgradu Adris grupe unutar donjogradskog bloka bivše Tvornice duhana Zagreb jedan je od najradikalnijih prijedloga u suvremenoj hrvatskoj arhitekturi: objedinjuje neke postavke neo-avangardi sredinom 20. stoljeća poput ‘prostornog urbanizma’ Yone Friedmana s formalnim interesima suvremenih arhitektonskih praksi. Izdignuti volumen s glavnim sadržajima razvijen je unutar jednostavne rešetke koja je postavljena na ‘kristaličnim nogama’ stvarajući kontrast između vizualno ‘nesigurne’ i distordirane baze i čvrstog ‘grada iznad grada’. ¶ U svim tim