Upload
barbara
View
87
Download
12
Embed Size (px)
Citation preview
OSHO
KNJIGA OEGU
OSLOBOĐENI ILUZIJE
www.novaarka.hr
Zagreb 2007.
Biblioteka OSHO
Naslov originala: "THE BOOK OF EGO"
Copyright © 2000 Osho International Foundation, Svvitzerland. www.osho.com
Copvright za Hrvatsku © 2007 NOVA ARKA d.o.o., ZAGREB
Sva prava pridržana.
OSHO is a registered trademark of Osho International Foundation, used with permission/license.
Materijal u ovoj knjizi je odabran iz raznih predavanja koja je Osho održao prisutnoj publici. Sva Oshova predavanja su objavljena u cijelosti kao knjige, a također su dostupna i kao izvorni audio zapisi.Audio zapisi i kompletni tekstovi mogu se naći on-line u Oshovoj biblioteci na web stranici: www.osho.com
Nakladnik: NOVA ARKA d.o.o. Tkalčićeva 44 10000 ZAGREB
Za nakladnika: Aziz Hasanpašić
Prijevod i lektura: Stanka Hrabač
Grafički urednik: Vedran Firkelj
Tisak: VEMAKO, Zagreb, 2007.
ISBN: 978-953-6123-71-1
CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 641870
Egoje ledeni brijeg.
Otopite ga u dubokoj ljubavi,
tada će on nestati, a vi ćete postati dio oceana.
Osho
Knjiga o egu
SADRŽAJ:
Predgovor...................................................................................7
Poglavlje 1. - Ego.....................................................................11
Poglavlje 2.- Ideali...................................................................39
Poglavlje 3.- Uspjeh.................................................................67
Poglavlje 4.- Um......................................................................85
Poglavlje 5.- Poistovjećivanje................................................107
Poglavlje 6.- Moć...................................................................119
Poglavlje 7.- Politika..............................................................137
Poglavlje 8.- Nasilnost...........................................................149
Poglavlje 9.- Terapija.............................................................165
Poglavlje 10.- Meditacija........................................................205
Poglavlje 11.- Ljubav.............................................................219
Poglavlje 12.- Nesebičnost.....................................................231
Poglavlje 13.- Prosvjetljenje..................................................253
Poglavlje 14.- Uobičajenosti..................................................279
Poglavlje 15.- Sloboda...........................................................297
Predgovor
Jednostavnost nije nikakav izazov egu, pravi izazov je
teškoća, a tek nemogućnost da se nešto učini je doista velik
izazov. Veličinu vašeg ega možete otkriti po izazovu koji ste
prihvatili, po mjeri vaših ambicija. Jednostavnost nije privlačna
egu, jednostavnost je smrt za ego.
A čovjek je izabrao zamršenost čak ondje gdje uopće
nema potrebe za njom. I to zbog jednostavnog razloga - kad je
nešto zamršeno, on može rasti i jačati svoj ego. On postaje sve
važniji u politici, religiji, u društvu - svuda.
Cijela psihologija je usklađena tako da ego postane što
jačim. Čak i one budale, psiholozi, naglašavaju da je čovjeku
potreban jak ego. I zato vam program obrazovanja budi ambiciju
kaznom i nagradom da vas usmjeri u određeni smjer. Vaši
roditelji od samog se početka previše nadaju vašem uspjehu.
Oni misle da im se rodio Aleksandar Veliki, ili da njihova kći
nije nitko drugi nego reinkarnacija Kleopatre. Već na početku
roditelji vam postavljaju uvjet - ako se ne dokažete, niste ni za
što. Jednostavan čovjek se smatra glupanom.
7
OSHO Knjiga o egu
Jednostavan čovjek nije bio do sada cilj ljudskog društva.
A jednostavan čovjek ni ne može biti cilj, jer on je rođen kao
jednostavan. Svako je dijete jednostavno, ono sliči čistoj školskoj
pločici. Tada roditelji počnu upisivati po toj pločici ono što dijete
mora postati. Nakon njih to čine učitelji, svećenici, razni vođe -
svi oni naglašavaju da morate postati netko, inače će vam život
proći uzalud.
A sve je upravo suprotno. Vi ste biće. Vi ne morate postati
nitko drugi. To je značenje jednostavnosti: ostati u miru sam sa
sobom, ne slijediti nikakav trag da se nešto postane - nešto što
je stalno.
Nema mjesta na kojem ćete osjećati da je vaše putovanje
završeno, da ste dostigli najviši vrh koji ste željeli. Nitko u cijeloj
povijesti čovječanstva nije to mogao učiniti zbog jednostavna
razloga jer se čovjek kreće u krugu. I tako je netko u nečem
uvijek ispred vas.
Možete postati predsjednik Amerike, ali pred Muhamedom
Alijem velikim uvijek ćete se osjećati inferiorni. Vi nemate te
njegove animalne snage. Muhamed Ali može dati oštar udarac
šakom po nosu Ronaldu Reaganu i Ronald Reagan će se ispružiti
po tlu. Možete postati premijer neke zemlje, ali kad se susretnete
s Albertom Einsteinom, izgledat ćete poput patuljka - nećete
biti premijer nego patuljak.
Život je multidimenzionalan. Nemoguće je da postignete
nešto na svim poljima, da budete prvi na svim poljima. To je
čista nemogućnost, postojanje se ne razvija na takav način. Ego
je čovjekova bolest.
Osobni interesi žele da ostanete bolesni. Oni ne žele da
budete zdravi i cjeloviti, jer je to opasno za njih. Zato nitko ne
želi biti jednostavan, nitko ne želi biti nitko. A ja jedino želim
da budete u miru sa sobom, da prihvatite svoje biće.
Postati nešto znak je bolesti, biti nitko znak je zdravlja.
Ali vi niste okusili što znači biti jednostavan, zdrav i blažen. Vaše
društvo nije vam dopustilo da se ni jedan trenutak posvetite sebi,
zato poznajete samo jedan put, put ega.
Rekli su vam da postanete Isus Krist. Ima društava koja
teže da svi postanu Bog. Taj bolesni svijet! Morate izići iz svihv
tih programa. Želite li uživati, opustiti se, osjećati mir i ljepotu
postojanja, morat ćete se okaniti toga lažnog ega.
Ja ne želim ništa drugo uzeti od vas. Želim vam samo
oduzeti ego, koji je u svakom slučaju tek fantazija. On nije
stvarnost, zato vam zapravo ništa niti ne oduzimam. A želim
vam dati vaše biće. Naravno, ne moram vam ga dati, jer vi ga
već imate. Mora vas samo nešto prodrmati i probuditi za ljepotu
prostodušnosti.
Ništa nije bez rizika. A vi trčite za sjenama koje nikad
nećete moći uhvatiti, zaboravljajući sva blaga koja ste donijeli sa
sobom na svijet. Prije nego što vam se ispune sve želje ega, smrt
će vas dokrajčiti. Život je prekratak. On ne bi smio biti uništen
u tako ludim igrama kao što je igra ega.
A sve je samo pitanje shvaćanja. (1)
Od smrti do besmrtnosti, Poglavlje 6
8 9
OSHO Knjiga o egu
POGLAVLJE 1
EGO
Što je ego?
Ego je samo suprotnost vašega pravog sebstva. Ego niste
vi. Ego je varka koju je stvorilo društvo, kako biste se nastavili igrati
s igračkom, a da nikad ne pitate za pravu stvar. Zato vam uporno
govorim: ako ne odbacite ego, nikad nećete upoznati sebe.
Kad ste se rodili, imali ste svoje autentično sebstvo. Tada
su vam počeli stvarati lažno sebstvo: vi ste kršćanin, katolik, vi ste
odabrana rasa od Boga, pretpostavlja se da ćete vladati svijetom i
tako dalje. Stvorili su lažnu sliku o vama. Dali su vam ime, a oko
imena stvorili su ambicije i usmjerenosti.
Malo po malo, jer za to je potrebna jedna trećina vašeg
života, oni rade na vašem egu preko škole, crkve, koledža,
sveučilišta. Kad se vratite kući sa sveučilišta, potpuno ste zaboravili
svoje nevino biće. Sada ste veliki ego sa zlatnom medaljom,
prvorazredni ste sveučilištarac. Spremni ste ući u svijet.
u
OSHO Knjiga o egu
Taj ego ima sve želje, ambicije i potrebe da bude uvijek
na vrhu svega. Taj vas ego iskorištava. On vam nikad ne dopušta
da bar na tren ugledate vlastito autentično sebstvo, a vaš život je
ondje, u vašoj autentičnosti. Stoga taj ego proizvodi samo nevolju,
patnju, sukobe, razočaranja, ludosti, samoubojstva i ubojstva - sve
vrste kriminala.
Tražitelj istine treba početi upravo s te točke: odbacite sve
što vam je društvo reklo da jeste. Vi to sigurno niste, jer nitko
ne zna tko ste vi zapravo, osim vas samih. Ne znaju to ni vaši
roditelji ni učitelji, ni svećenici. Osim vas samih, nitko ne može
ući u privatnost vašeg bića. Zato vas nitko niti ne poznaje. Sve
što su drugi rekli o vama, pogrešno je.
Odbacite to, napustite ego potpuno. Uništavajući ego,
otkrit ćete svoje biće. A to otkriće bit će najveće moguće otkriće,
jer ono je početak posve novog hodočašća prema krajnjem
blaženstvu, prema vječnom životu.
Možete odabrati: ili razočaranje, patnju i nevolju - tada
zadržite ego, hranite ga. Ili želite mir, tišinu, blaženstvo - ali tada
morate vratiti svoju prostodušnost. (2)
Iz knjige Okovi slobode, Poglavlje 33
Dijete nije rođeno s egom
Dijete nije rođeno s egom. Ego se nauči od društva, religije
i kulture. Možda ste promatrali malu djecu koja ne kažu: "Ja sam
gladan." Ako se dijete zove Bob, ono će reći: "Bob je gladan." Ili:
" Bob želi ići u WC." Dijete nema osjećaj ja. Ono sebe naziva u
trećem licu. Bob je ime kojim ga ljudi zovu, zato i ono sebe naziva
tim imenom. Ali doći će dan...kako će rasti, vi ćete ga naučiti da
to nije u redu. "Bob je ime kojim te drugi zovu. Ti moraš prestati
sebe nazivati Bobom. Ti si odvojena osobnost, moraš naučiti
sebe zvati ja."
Onoga dana kad Bob postane ja, on gubi stvarnost
postojanja te upada u taman ambis halucinacije. Kad jednom sebe
nazove ja, nastaje jedna posve drukčija energija. Sada ja želi rasti,
želi postati velik, želi ovo i ono, želi se popeti sve više u svijetu
hijerarhije. Želi veći teritorijalni imperativ.
Ako netko ima veći ja od vas, to će u vama stvoriti kompleks
inferiornosti. Vi ćete svim silama nastojati biti superiorniji, svetiji,
veći. Sada će cijeli vaš život postati posvećen jednoj glupoj stvari,
koja zapravo ne postoji. Vi se nalazite na putu snova, i dalje ćete
se kretati tim putom i povećavati svoje ja. I to će stvarati sve vaše
probleme.
Čak je i Aleksandar Veliki imao golemih problema. Ja u
njemu željelo je osvojiti cijeli svijet i gotovo mu je to uspjelo.
Kažem gotovo zbog dva razloga. U njegovo vrijeme pola svijeta
nije bilo poznato, Amerika još nije bila otkrivena. Osim toga, on
je ušao u Indiju, ali je nije uspio pokoriti, već se vratio s njezinih
granica.
On nije bio star čovjek, imao je samo trideset tri godine.
Ali u te trideset tri godine, on se samo borio, borio, borio. Obolio
je, mučila ga je borba, ubijanje, krv. Želio se vratiti kući i odmoriti
se, ali ni ta mu se želja nije ispunila. Nije uspio stići do svog doma
u Ateni. Umro je samo jedan dan prije nego što je trebao stići u
12 13
_________________________________OSHO________________________________
Atenu. Atena je bila udaljena samo dvadeset četiri sata.
Ali uza sve svoje životno iskustvo - da postane bogatiji,
veći, moćniji, osjećao je potpunu bespomoćnost, nije mogao
odgoditi ni svoju smrt za dvadeset četiri sata. A obećao je majci,
kad jednom osvoji svijet doći će k njoj i staviti sav svijet pred
njezina stopala kao dar. Nijedan sin nije to nikad prije učinio za
svoju majku. Bilo je posve jedinstveno to što je on želio učiniti.
No osjećao se bespomoćno, okružen najboljim
liječnicima. Svi su mu govorili: "Ne možeš preživjeti. Ovo
putovanje od dvadeset četiri sata će te ubiti. Bolje da se odmoriš
ovdje, možda još postoji nada. Ali ne miči se! Nemaš mnogo
prilike ni odmoriti se - ti već toneš. Ti si sve bliže, ali ne svom
domu, nego svojoj smrti, ne svom dom, već svom grobu.
A mi ti ne možemo pomoći. Mi možemo izliječiti bolest,
ali ne i smrt. A kod tebe nije u pitanju bolest. Ti si kao ispražnjena
puška. U trideset tri godine potrošio si svu svoju živomu energiju,
boreći se s raznim narodima. Potrošio si svoj život. Ne, ne radi
se o bolesti, jednostavno je potrošena tvoja životna energija, a
potrošena je uzalud."
Aleksandar je bio vrlo inteligentan čovjek. Bio je učenik
velikog logičara i filozofa Aristotela. Aristotel je bio njegov
privatni odgojitelj. No Aleksandar je umro prije nego što je
stigao u svoj glavni grad. Prije smrti naredio je svom glavnom
zapovjedniku: "Ovo je moja posljednja volja i mora biti
ispunjena." Koja je bila njegova zadnja želja? Bila je vrlo čudna.
Evo je: "Kad budete nosili na groblje kovčeg s mojim rrirtvim
Knjiga o egu
tijelom, moraju obje moje ruke izvirivati iz kovčega."
Glavni zapovjednik je pitao: "Kakva je to želja? Ruke
se uvijek drže u kovčegu. Nitko nije nikad čuo da se na groblje
nosi kovčeg s rukama koje vire iz njega."
Aleksandar je odgovorio: "Nemam više dovoljno daha
da ti to objasnim. Ali ukratko, želim pokazati svijetu da odlazim
praznih ruku. Mislio sam da sam postajao sve bogatiji i veći. Ali
zapravo postajao sam sve siromašniji. Kad sam se rodio, došao
sam na svijet stisnutih pesnica, kao da sam nešto u njima držao.
Sada, u času smrti, ne mogu otići stisnutih ruku."
Da biste držali stisnute pesnice, potreban je život,
energija. Ni jedan mrtav čovjek ne može držati stisnute ruke.
Tko će ih stisnuti? Mrtav čovjek više nije tu, sva njegova energija
je nestala - ruke se same otvaraju.
"Neka svi znaju da Aleksandar Veliki umire praznih ruku,
kao pravi prosjak."
Ali ne vidim da je itko išta naučio od tih praznih ruku, jer
ljudi nakon Aleksandra nastavljaju činiti isto na razne načine.
Čovjekov ego je izvor svih njegovih problema, svih
ratova, sukoba i ljubomora, svih strahova i depresija. Čovjek
osjeća da nema uspjeha, neprestano se uspoređuje s drugima i
tako se zbog svega vrijeđa, strahovito vrijeđa jer ne može imati
sve.
Netko je ljepši od vas i to vas vrijeđa. Netko ima više
novaca od vas, to vas vrijeđa. Netko je obrazovaniji od vas i to
vas vrijeđa. Bezbrojne stvari vas vrijeđaju, ali vi to ne znate. Ne
14 15
OSHO
vrijeđaju vas zapravo stvari, jer one ne vrijeđaju ni mene. Vi ste
uvrijeđeni zbog vašeg ega.
Ego neprestano drhti od straha, znajući savršeno dobro
da se radi o umjetnom, o lažnom savjetu koje je izmislilo društvo
kako bi vas prisililo da trčite i proganjate sjene.
Ta igra ega koji se sve više penje jedna je vrsta politike.
Ego i sve njegove igre.. .brak je njegova igra, novac je
njegova igra, moć je njegova igra. Društvo do danas i dalje igra
razne igre, to je jedna opća olimpijada koja traje na cijelom
svijetu. Pojedinac se bori za svoj put prema gore, a svi ostali
povlače ga prema dolje. Jer na vrhuncu Everesta nema dovoljno
mjesta za sve vas.
To je natjecanje razbojnika i ono vam postaje tako važno
da posve zaboravljate da je društvo, da su vaši učitelji usadili u
vas ovaj ego. Od dječjeg vrtića do sveučilišta, što svi oni rade?
Svi jačaju vaš ego. Sve više akademskih titula dodaje se vašem
imenu i vi se počinjete osjećati sve većim.
Ego je najveća laž koju ste prihvatili kao istinu. Ali svi vaši
osobni interesi odobravaju mu jer kad bi svatko postao svjestan
stanja bez ega, sva ova olimpijada koja se održava na cijelom
svijetu, jednostavno bi se zaustavila. Nitko se ne bi želio popeti
na Everest, svi bi uživali i veselili se ondje gdje jesu.
Ego vas prisiljava da čekate. Veselit ćete se sutra kad
uspijete. Danas, naravno, morate patiti, morate se žrtvovati.
Želite li uspjeti sutra, danas se morate žrtvovati. Morate zaslužiti
uspjeh i zbog toga radite sve vrste gimnastike. A u pitanju je
samo malo vremena u kojem treba trpjeti, a tada nastaje veselje.
__________Knjiga o egu______________________________
Ali to sutra nikako da dođe. Ono nikad nije ni došlo.
Sutra jednostavno znači ono što nikad ne dolazi. Sutra
je prekrasna strategija koja vas održava u patnji.
Ego se ne može veseliti u sadašnjosti. On ne može
postojati u sadašnjosti, već postoji samo u budućnosti i u
prošlosti - u onom što više ne postoji, ili što još ne postoji.
Prošlosti više nema, budućnosti još nema, ni jedna ni druga ne
postoje. Ego može postojati samo s onim što ne postoji jer on je
sam nepostojeći.
U sadašnjosti, u jednom čistom trenutku, nećete pronaći
ego u sebi, već samo tihu radost, tiho i čisto ništa. (3)
Od laži prema istini, Poglavlje 18
Ideja o odvojenom središtu korijen je ega
Ideja o odvojenom središtu sam je korijen ega. Kad se
dijete rodi, ono nema još vlastita središta. Devet mjeseci u
majčinoj utrobi ono funkcionira služeći se majkom kao
središtem, ono nije odvojeno od nje. Tada se rodi. Sada postaje
korisno misliti na vlastito odvojeno središte, inače život postaje
vrlo težak, gotovo nemoguć.
Da bi preživio i borio se za preživljavanje u životnoj
borbi, čovjek treba saznati tko je. A nitko nema nikakve ideje o
tomu. Jer u najdubljoj svojoj biti čovjek je misterija. Vi niti ne
slutite tko ste. U vašoj najdubljoj srži vi niste pojedinac, već
univerzum.
Zato Buddha zašuti i ne odgovara kad ga pitate: 'Tko si
16 17
_____________________________________OSHO_____________________________________
ti?" On ne može odgovoriti jer sada više nije odvojen, postao je
cjelina. No u običnom životu on uvijek mora koristiti riječ ja.
Ako je žedan, mora reći: "Ja sam žedan, Ananda, donesi mi
vode." Tako i dalje koristi staru riječ punu značenja, riječ ja. Ta
je riječ vrlo važna premda je fikcija. Ali mnoge fikcije pune su
značenja.
Na primjer, vi imate neko ime. To je fikcija. Došli ste
bez imena, niste ga donijeli sa sobom, ime su vam drugi dali. I
tada, neprestanim ponavljanjem, počinjete se poistovjećivati s
tim imenom. Ali ono je ipak samo fikcija.
No kad kažem da je fikcija, ne mislim da je nepotrebno.
Ime je potrebna fikcija, ono je korisno. Kako se inače možete
obraćati ljudima? Želite li nekom napisati pismo, kome ćete
pisati?
Neki mali dječak jednom je napisao pismo Bogu. Njegova
je majka bila bolesna, a otac mrtav pa oni nisu imali novca. Zato
je molio Boga da mu pošalje pedeset rupija.
Kad je pismo stiglo na poštu, službenici su bili u
nedoumici što da rade s njim, kamo ga poslati? Bilo je adresirano
jednostavno na Boga. Zato su ga otvorili. Bilo im je žao malog
dječaka pa su odlučili skupiti nešto novca i poslati mu ga. To su
i učinili. Dječak je tražio pedeset rupija, ali oni su mogli skupiti
samo četrdeset.
Stiglo je i drugo pismo adresirano na Boga. Dječak je
pisao: "Dragi Bože, molim Te, kad mi sljedeći puta šalješ novce,
pošalji ih direktno na mene, nemoj ih slati preko pošte. Oni su
zadržali deset rupija za poštarinu."
Knjiga o egu
Bilo bi teško da netko nema ime. Premda nitko doista
nema ime, ono je prekrasna i korisna fikcija. Ime je potrebno da
bi vas drugi mogli identificirati, ja vam je potreban da se možete
predstaviti. Ali sve je to samo fikcija. Spustite li se duboko u
sebe, otkrit ćete da je ime nestalo, ideja o ja je nestala. Ostalo
je samo čisto postojanje, čista svijest.
A to postojanje nije nešto odvojeno, ono nije ni vaše ni
moje, to postojanje pripada svima. Stijene, rijeke, planine i
drveće, sve je njime obuhvaćeno. Sto se dublje spuštate u sebe,
sve više otkrivate da osobe ne postoje, da pojedinci ne postoje.
Ono što postoji je čista univerzalnost. Na izvanjskoj razini mi
imamo ime, ego, identitet. Kad se s te razine spustimo prema
središtu, svi ti identiteti nestaju.
Ego je samo korisna fikcija. Koristite ga, ali ne dopustite
da vas zavede. (4)
Knjiga mudrosti, Poglavlje 16
Funkcioniramo li mi uvijek kroz ego, ili postoje trenuci kad
smo bez njega?
Budući da je ego fikcija, postoje trenuci kad smo bez
njega. Budući da je on fikcija, on može postojati samo ako ga
podržavate. Fikciji je potrebno snažno podržavanje. Istini ono
nije potrebno, u tome leži ljepota istine. Ali fikcija? Morate je
stalno stvarati da je tu i tamo potaknete, jer ona neprestano
tone. Dok je uspijete potaknuti na jednoj strani, ona potone na
drugoj.
18 19
_____________________________________OSHO _____________________________________
I to je ono što ljudi čine cijeli život, pokušavaju učiniti
da fikcija izgleda kao istina. Kad imate više novca, imate i veći
ego, nešto čvršći od ega siromašna čovjeka. Ego siromašna
čovjeka je tanak, on si ne može priuštiti veći ego. Ako postanete
predsjednik vlade ili predsjednik države, vaš će se ego napuhati
do krajnjih granica. Tada više ne hodate po zemlji.
Cijeli naš život, potraga za novcem, moć, ugled, ovo i
ono, sve to nije ništa drugo nego potraga za novim uporištem,
potraga za novom zaštitom, da biste nekako zadržali fikciju. A
sve vrijeme znate da smrt dolazi. Sve što učinite, smrt će uništiti.
A ipak se čovjek i dalje nada, protiv svih nada on gaji nadu:
možda svi umru, osim mene.
Na neki način to je istina. Uvijek ste vidjeli da drugi ljudi
umiru, nikad niste vidjeli sebe da umirete. Zato to izgleda istinito
i logično. Ovaj čovjek umre, onaj čovjek umre, a vi nikad ne
umirete. Vi ste uvijek ovdje da ih žalite, vi uvijek idete s njima
na groblje da se oprostite od njih, a tada opet pođete kući.
Ne dajte se zavarati time jer svi su ti ljudi isto radili. A
nitko nije izuzetak. Smrt dođe i uništi svu fikciju vašeg uma,
vašeg ugleda. Smrt dođe i jednostavno izbriše sve, ne ostavlja
ni otiske stopala. Štogod učinimo sa svojim životom nije ništa
drugo nego pisanje na vodi, čak nije ni pisanje na pijesku, nego
na vodi. Niste još ništa ni napisali, a već je svega nestalo. Ne
uspijete to ni pročitati. Prije nego pročitate, svega nestane.
Ali mi i dalje gradimo kule u zraku. Budući da su one
fikcija, potrebno ih je stalno održavati, stalno se truditi, danju i
noću. A nitko ne može paziti na to dvadeset četiri sata dnevno.
Knjiga o egu
I zato katkad, unatoč vama, jave se trenuci kad na čas ugledate
stvarnost bez ega koji funkcionira kao prepreka.
Zapamtite da unatoč paravana ega kojim se kriju prave
namjere, unatoč vama, ti trenuci ipak postoje. Svatko ih jednom
doživi.
Na primjer, svake noći kad zapadnete u dubok san, san
je tako dubok da ne možete čak ni sanjati, tada ego nije više vaš
temelj, sve su njegove funkcije nestale. Dubok san bez snova
vrsta je male smrti.
U snu bez snova ego posve nestaje, jer kad nema
razmišljanja ni snova, kako možete održati fikciju? Ali spavanje
bez snova traje tek kratko vrijeme. U osam sati zdravog sna, ono
ne traje više od dva sata. A sama ta dva sata vas revitaliziraju.
Doživite li ta dva sata duboka spavanja bez snova, ujutro ćete
se probuditi kao novi, svježi, oživjeli. Život ponovno postaje
uzbudljiv, dan se čini kao dar. Sve izgleda kao novo jer ste vi novi.
I sve se čini prekrasnim, jer ste vi u prekrasnom prostoru.
Sto se dogodilo u ta dva sata kad ste zapali u dubok san
- u ono što Patahjali i joga zovu suuupti, spavanje bez snova?
Ego je nestao. A nestajanje ega vas je revitaliziralo, pomladilo.
Nestankom ega, premda u dubokom stanju bez svijesti, doživjeli
ste Boga. Patanjali kaže da nema razlike između spavanja bez
snova - suuupti i krajnjeg stanja stopljenosti s Apsolutom
- samadhi. Nema mnogo razlike premda ipak postoji razlika.
Razlika je u svijesti. U snu bez snova vi niste ničega svjesni, u
stanju samadhi vi ste svjesni, ali stanje je isto. Vi se krećete k
Bogu, krećete se k univerzalnom središtu. Nestajete u vanjskoj
20 21
OSHO Knjiga 0 egu
razini i približavate se središtu. I upravo taj dodir sa središtem
tako vas pomlađuje.
Budući da je ego fikcija, on katkad nestaje. Najdragocjenije
vrijeme je spavanje bez snova. Zato zapamtite - spavanje je vrlo
dragocjeno, nemojte ga propustiti ni zbog kojeg razloga.
Drugi veliki izvor iskustva stanja bez ega je seks, ljubav.
No taj su osjećaj uništili svećenici, prokleli su ga, zato to više
nije tako snažan doživljaj. Takvo prokletstvo za dugo je vremena
postavilo uvjete mnogim ljudima. Čak i onda dok su u ljubavnom
odnosu, oni duboko u sebi znaju da rade nešto pogrešno.
Odnekud im se javlja krivnja. A to je tako i kod najmodernije,
najsuvremenije i najmlađe generacije.
Na površini možda niste revoltirani protiv društva, na
površini možda više niste konformista. Ali te stvari su vrlo
duboke, nije u pitanju površinski rezultat. Možete imati dugačku
kosu, to vam neće mnogo pomoći. Možete postati hipi i prestati
se prati, ni to vam neće mnogo pomoći. Možete postati otpadnik
od društva na sve moguće načine koje možete zamisliti i izmisliti,
ali to vam zaista neće pomoći jer stvari su postale preduboke, a
sve su to samo površne mjere.
Tisućama godina su nam pričali da je seks najveći grijeh.
Ta je misao postala dio naše krvi, kostiju, dio same srži. I tako,
iako svjesno znate da nema ništa loše u seksu, ona vas i nesvjesno
drži malo podalje, drži vas u strahu, u osjećaju krivice i vi se ne
možete potpuno predati ljubavi.
Ako to ipak uspijete, ego nestaje pa na najvišem vrhuncu,
u klimaksu ljubavnog čina, vi ste puni životne energije. Um ne
funkcionira. To je takva uzavrelost energije da je um zbunjen,
on ne zna što treba sada raditi. On je savršeno sposoban ostati u
funkciji u normalnim situacijama, ali kad se dogodi bilo što posve
nepoznato i vrlo vitalno, um se zaustavi. A seks je najvitalnija
stvar. Ako se posve predate ljubavnom činu, ego nestaje. U
tome je ljepota ljubavnog čina, to je drugi izvor koji pomaže da
se letimice shvati Bog - to je slično dubokom snu. Ali ljubavni
čin je još dragocjeniji izvor jer u dubokom snu vi niste svjesni
ničega, dok ste u ljubavnom činu svjesni, svjesni ste premda bez
sudjelovanja uma.
Zato je velika znanost tantre postala mogućom. Patanjali
i joga bavili su se dubokim snom. Oni su odabrali taj put da
transformiraju dubok san u svjesno stanje kako biste znali da
ste u svom središtu. Tantra smatra ljubavni čin prozorom prema
Bogu.
Put joge vrlo je dugačak jer transformirati nesvjesno
spavanje u svijest vrlo je naporno, mogu proći mnogi životi...
Tantra je pošla mnogo kraćim putem, najkraćim putem,
a i mnogo ugodnijim! Ljubavni čin može otvoriti prozor prema
Bogu. Sve što je potrebno jest iskorijeniti uvjetovanosti koje su
svećenici usadili u vas. Oni su to učinili kako bi mogli postati
posrednici i agenti između vas i Boga, tako da je vaš direktni
kontakt s Bogom odsječen. Naravno, vi biste trebali nekoga da
vas opet dovede u dodir s Bogom, a svećenik bi postao moćan.
A on je bio moćan milenijima.
Tko god vas može dovesti u dodir s moći, s pravom moći,
postat će i sam moćan. Bog je prava moć, On je izvor svih moći.
2: 23
OSHO Knjiga o egu
Svećenik je bio tako moćan milenijima, bio je moćniji od kralja.
Sada je znanstvenik zauzeo mjesto svećenika jer sada on zna
kako otključati vrata moći skrivene u prirodi. Svećenik je znao
kako vas povezati s Bogom, znanstvenik zna kako vas povezati s
prirodom. Ali najprije vas svećenik mora odvezati, kako između
vas i Boga ne bi ostala nikakva individualna privatna linija.
Svećenik je pokvario vaše unutarnje izvore, on ih je otrovao.
On je postao vrlo moćan, ali cijelo čovječanstvo ostalo je bez
radosti, bez ljubavi, ostalo je puno osjećaja krivice.
Morate se posve riješiti osjećaja krivice. Dok ljubite,
mislite na molitvu, meditirajte, mislite na Boga. Dok ljubite,
palite mirisne štapiće, pjevajte, plešite. Vaša spavaća soba treba
biti hram, sveto mjesto. A ljubavni čin ne smije biti nešto što
se obavlja na brzinu. Spustite se dublje, upijajte ga što više
možete, polako i zahvalno. I bit ćete iznenađeni - vi imate ključ
toga čina.
Bog vas nije poslao u svijet bez ključeva. Ali ti se ključevi
moraju koristiti, morate ih staviti u bravu i okrenuti ih.
Ljubav je drugi fenomen, jedan od najmoćnijih, kad ego
nestaje, a vi ste svjesni, potpuno svjesni, vi pulsirate, vibrirate.
Više niste individualist, već ste izgubljeni u energiji cjeline.
Tada polako, polako, neka to postane vaš način života.
Ono što se događa na vrhuncu ljubavi mora postati vaša
disciplina, ne samo iskustvo, nego disciplina. Tada sve što činite
i kamo god pođete.. .rano ujutro sa suncem koje izlazi, sve će
imati isti osjećaj, sve će biti isto upijanje postojanja. Kad legnete
na tlo pod nebom punim zvijezda, doživjet ćete isto stapanje.
Kad legnete na zemlju, osjetit ćete se jedno sa zemljom.
Polako, polako, ljubavni čin vam mora dati ključ kako da
budete zaljubljeni u samo postojanje. I tada ćete ego prepoznati
kao fikciju, bit će korišten kao fikcija.. A kad ga tako koristite,
on nije opasan.
Ima nekoliko drugih trenutaka kad ego otpadne sam od
sebe. U trenucima velike opasnosti, kad na primjer vozite auto
i iznenada vidite da će se dogoditi nesreća. Izgubili ste kontrolu
nad automobilom i čini se da ne postoji mogućnost da se spasite.
Udarit ćete u drvo, ili u kamion koji vam vozi ususret, ili ćete
pasti u rijeku, to je apsolutno sigurno. U tim trenucima ego
iznenada nestaje.
Zbog toga je tako privlačno naći se u opasnim
situacijama. Ljudi se penju na Everest. To je duboka meditacija,
a oni to možda razumiju, a možda i ne. Planinarenje je vrlo
važno, penjanje po planinama je opasno, što je opasnije, to je
ljepše. Ondje ćete imati doživljaje, snažne doživljaje stanja bez
ega. Gdjegod je opasnost blizu, um zastaje. Um može misliti
samo onda kad niste u opasnosti, on nema što reći u opasnosti.
U opasnosti postajete spontani i u toj spontanosti vi iznenada
saznajete da niste ego.
Ili, to će biti za drukčije ljude, jer ljudi su različiti - ako
imate srce estete, tada će vam ljepota otvoriti vrata. Ako samo
vidite prekrasnu ženu ili muškarca u prolazu, tek u jednom
trenutku bljesne ljepota i ego iznenada nestaje. Vi ste svladani.
Ili kad vidite lotos u ribnjaku, ili zalazak sunca ili pticu
u letu - sve što u trenu zapali vašu unutarnju senzibilnost, sve
24 25
OSHO Knjiga o egu
što vas na čas obuzme tako duboko da zaboravite sebe - i u tim
trenucima ego uzmakne. On je fikcija, vi se morate pomiriti s
tim. Zaboravite li ga na čas, on uzmakne.
I dobro je da postoje trenuci kad on uzmakne i vi na čas
ugledate istinu i stvarnost. Zbog tih bljeskova religija nije
umrla. Nije se to dogodilo zbog svećenika - oni su sve učinili
da je ubiju. Nije to zbog tako zvanih religioznih ljudi, onih koji
posjećuju crkve, džamije i hramove. Oni nisu uopće religiozni,
oni se samo pretvaraju da to jesu.
Religija nije umrla zbog onih nekoliko trenutaka koji se
događaju više ili manje gotovo svakom čovjeku. Obratite više
pažnje na njih, upijte više duh tih trenutaka, stvorite prostor da
se ti trenuci češće dogode. To je pravi put u potrazi za Bogom.
Ne biti u egu jest biti u Bogu. (5)
Knjiga mudrosti, Poglavlje 16
U vama se nalaze tri osobe
Tri su osobe u vama. Vi, to jest ja je osobnost. Riječ
osobnost dolazi od grčkog korijena persona. U grčkoj drami
glumci su koristili maske, njihov bi glas dolazio iz maske. Sona
znači glas, zvuk, a per znači kroz masku. Pravo lice koje govori
niste niti upoznali, niti ste znali tko je pravi glumac. Postojala
je maska i kroz nju je dolazio glas. Činilo se kao da glas dolazi
zaista iz maske, a vi ne poznajete pravu osobu. Riječ osobnost
(personality) je prekrasna, ona ima korijen u grčkoj drami.
I to se dogodilo. U grčkoj drami glumac je imao samo
jednu masku. A vi imate mnoge maske, jednu na drugoj, slično
slojevima luka. Ako maknete jednu masku, evo druge, ako i tu
maknete, postoji još jedna. I možete nastaviti istraživati i
istraživati, bit ćete iznenađeni kako mnogo lica imate. Kako
mnogo lica! Životima ste ih skupljali. I sva su ona korisna jer
morate se mijenjati mnogo puta.
Kad razgovarate sa svojim slugom, ne možete imati isto
lice, kao kad razgovarate sa svojim pretpostavljenim. A možda
su obojica prisutna u istoj sobi. Kad pogledate slugu, morate
koristiti jednu masku, a kad gledate svoga pretpostavljenog,
koristite drugu masku. Vi se neprestano mijenjate. To je postalo
gotovo automatski - ne morate se vi mijenjati, promjena se
događa sama od sebe. Vi gledate pretpostavljenog i smiješite se.
A tada pogledate slugu i smiješka nestaje, a vi postajete kruti,
tako kruti kao što je vaš pretpostavljeni prema vama. Kad on
gleda svoga pretpostavljenog, i on se smješka.
U jednom jedinom trenutku vi mnogo puta mijenjate
svoje lice. Čovjek mora biti vrlo budan da zna koliko lica ima.
Bezbroj! Ne mogu se ni izbrojiti.
To je vaše prvo ja, ono je lažno. Nazovimo ga egom. Dalo
vam ga je društvo, ono je dar društva, dar političara i svećenika,
dar od roditelja i pedagoga. Oni su vam dali mnoga lica, samo
zato da vam život protječe mirno. Oduzeli su vam istinu, umjesto
toga dali su vam zamjenu. I zbog tih zamjenskih lica vi ne znate
tko ste. Ne možete ni znati, jer se lica mijenjaju tako brzo i ima
ih tako mnogo da više ne vjerujete sebi. Ne znate točno koje je
lice vaše. Zapravo, nijedno nije vaše.
26 27
OSHOKnjiga o egu
A ljudi u Ženu kažu: "Dok ne saznaš koje je tvoje
originalno lice, nećeš saznati tko je Buddha." Jer Buddha je vaše
originalno lice.
Rođeni ste kao mudrac - buddha, a živite lažno. Ovaj dar koji
vam je dalo društvo, morate napustiti. To je značenje inicijacije
- samnyasa. Vi ste kršćanin, hinduist ili musliman. To morate
napustiti, to nije vaše pravo lice, to su vam dali drugi ljudi, bili
ste odgajani tako. A nisu vas ni pitali, nisu to ni tražili od vas.
To vam je nametnuto na silu.
Svi su roditelji nasilni i svi su odgojni sistemi nasilni jer
se ne obaziru na vas. Oni imaju apriori ideje, oni znaju što je
ispravno. I oni svojataju pravo nad vama. Vi se meškoljite, vi
vrištite u sebi, ali bespomoćni ste. Dijete je tako bespomoćno i
nježno, možete ga formirati na sve moguće načine. To je ono
što društvo čini. Prije nego što dijete postane dovoljno jako,
već je onesposobljeno na tisuću i jedan način. Paralizirano je, o
trovano je.
Onog dana kad želite postati religiozni, morat ćete
napustiti sve religije. Onog dana kad zaželite uspostaviti odnos
s Bogom, morat ćete odbaciti sve ideologije o Bogu. Onog dana
kad poželite saznati tko ste, morat ćete odbaciti sve odgovore
koje su vam dali. Sve što je posuđeno, mora biti spaljeno.
Zato je zen ovako definiran: To je izravno ciljanje na
ljudsko srce, prirodu i želju da se postane Buddha. Ne zaustaviti
se na slovima. Odvojeno prenošenje izvan svetih tekstova."
Odvojeno prenošenje izvan svetih tekstova - to vam ne
može dati kur'an ni dharmapada, Biblija ni talmund ili Gita.
Nijedan sveti tekst ne može vam to dati. I ako vjerujete u svete
tekstove, i dalje ćete propuštati istinu.
Istina je u vama. Ondje se morate sastati s njom. "Vidjeti
prirodu i postati Buddha, to je izravno ciljanje na ljudsko srce.
Ne morate nikud ići. Jer kamo god pođete, ostat ćete isti, kakva
onda ima smisla nekud ići? Možete otići na Himalaju, to neće
ništa promijeniti. Nosit ćete sa sobom sve što imate. Sve što ste
postali, sve što ste učinili nosit ćete sa sobom, kao i sve vaše
izvještačenosti. Vaša sintetička lica, vaše posuđeno znanje, vaši
sveti tekstovi i dalje će prianjati uz vas. Nećete biti sami čak ni
onda dok budete sami sjedili u nekoj spilji u Himalaji. Učitelji će
biti oko vas, i svećenici i političari, roditelji i cijelo društvo. To
sve možda neće biti vidljivo, ali bit će u vama nagomilano. A
vi ćete ostati kršćanin, hinduist ili musliman. I dalje ćete poput
papige samo ponavljati riječi. To se neće promijeniti, to se ne
može promijeniti.
Pročitao sam zgodnu bavarsku priču, možda ste čuli za
nju. Razmišljajte o njoj.
Anđeo iz Miinchena
Alois Hingerl, nosač broj 172 s miinchenske centralne
željezničke postaje, radio je jednog dana tako naporno da se
srušio mrtav. Dva mala anđela odnijela su ga uz dosta poteškoća
na nebo gdje ga je Sveti Petar srdačno dočekao i rekao mu da
će se od sada zvati anđeo Aloisius. Darovao mu je harfu i
obavijestio ga o pravilima nebeske kuće. Rekao mu je: "Od
2829
OSHO Knjiga o egu
osam ujutro do dvanaest sati u podne ti ćeš se veseliti. A od podne
do osam navečer pjevat ćeš pjesme u slavu Boga."
"Sto se to događa?" pitao se Aloisius. "Od osam ujutro do
podne moram se veseliti? A od dvanaest u podne do osam navečer
pjevat ću Bogu himne? Dakle, hmm... a kad ću dobiti nešto za
piće?"
"Dobit ćeš svoju manu na vrijeme", rekao je Petar ponešto u
neprilici i nestao.
"Kakav pakao!" mrmljao je Aloisius. 'To će biti prilično
dosadno. Trebam se veseliti od osam do dvanaest? A ja sam mislio
da se na nebu ništa ne radi." No konačno je sjeo na jedan oblak i
počeo pjevati, kao što su mu rekli.
Neki vrlo duhovan intelektualac približio mu se na oblaku.
Aloisius ga je pozvao: "Hej, ti, kako bi bilo da šmrcnemo malo
burmuta? Hajde, uzet ćemo ga malo!" Ali anđeo intelektualac bio je
revoltiran takvom vulgarnom idejom. Samo je prošaptao:
"Hosanna!" i nestao.
Aloisius se naljutio: "Hej, kakav je to glupi idiot?", povikao
je. "Ako nećeš burmut, ne moraš, zar ne? Ti seoski neotesanac! O
Bože, kakvi su to ljudi ovdje? Oh, oh, u što sam to upao?" I opet je
sjeo na svoj oblak i nastavio se veseliti.
Ali njegova je ljutnja bila očita u njegovu pjevanju. Tako je
glasno vikao da se nebeski Otac koji je stanovao iza susjednih vrata
probudio iz svoga popodnevnog dremuckanja i upitao začuđeno:
"Odakle ta buka?" Odmah je poslao po Svetog Petra koji je došao
trčeći pa su zajedno slušali skandalozno veselje anđela Aloisiusa:
"Aleluja, k vragu! Aleluja, do đavola! Aleluja,
k vragu! Aleluja!" Sveti Petar se požurio i odvukao Aloisiusa pred
Gospoda.
Božanski Otac ga je dugo promatrao, a tada rekao: "Ah, da,
to je anđeo iz Miinchena. To sam si i mislio. A sada mi reci, zašto
sva ta buka?"
To je Aloisius i čekao. Bio je tako ljut da je iz njega
provalilo: "Ne sviđaju mi se sve te stvari. Ne volim imati krila. Ne
volim pjevati himne Bogu. I ne volim manu umjesto piva! I da bude
jasno, ne volim uopće pjevati."
"Sveti Petre, to neće tako ići," rekao je Gospod. "Ali imam
ideju! Upotrijebit ćemo ga kao glasnika da prenosi naše nebeske
poruke bavarskoj vladi. Tako će moći letjeti u Munchen jednom ili
dva puta tjedno. A njegova će dobra duša počivati u miru."
Kad je Aloisius to čuo, bio je presretan. Uskoro je dobio svoj
prvi posao glasnika, dobio je pismo te je odletio na zemlju. A kad je
opet osjetio tlo Miinchena pod svojim stopalima, učinilo mu se da je
doista na nebu. Slijedeći svoju staru naviku, odmah je pošao do
pivnice te otkrio da ga njegovo staro mjesto čeka prazno. I dobra
stara konobarica Kathi bila je još uvijek ondje. On je naručio jednu
rundu piva, pa još jednu, a zatim još jednu.. .i samo je sjedio i sjedio,
a sjedi ondje i danas...
I to je razlog zašto je bavarska vlada do dana današnjega bez
božanskoga vodstva.
Kamogod pođete, bit ćete ono što jeste. Cak i na nebu i na
Himalaji. Ne možete biti drukčiji. Svijet nije izvan vas, vi ste svijet.
I tako, kamogod pođete, nosite svoj svijet sa sobom.
30 31
OSHO Knjiga o egu
Prava promjena ne smije biti promjena mjesta, prava
promjena ne smije doći izvana, već iznutra. A što mislim kad
kažem prava promjena? Ne mislim da se morate popraviti jer
to je opet laž.
Poboljšanje znači da ćete i dalje poboljšavati svoju
osobnost. Možete je nevjerojatno uljepšati - ali zapamtite, što
je ona ljepša to je opasnija jer će biti teže napustiti je.
Zato se događa da grešnik katkad postane svetac. Ali to
vaši uvaženi ljudi nikad ne postanu. Oni to ne mogu postati -
njihova osobnost je tako cijenjena, tako ukrašena, uljepšana,
oni su tako mnogo u nju investirali - cijeli njihov život bio je
jedna vrsta uljepšavanja. Sada je preskupo napustiti tu prekrasnu
osobnost. Grešnik to može učiniti, on ništa nije ulagao u sebe.
On je zasićen svojom osobnošću, ona je tako ružna. Ali kako
cijenjeni čovjek može tako lako napustiti svoju osobnost? Ona
mu se isplatila, donijela mu je veliki profit, on je postajao sve
cjenjeniji, uspinjao se sve više, postigao je vrhunac uspjeha.
Teško mu je zaustaviti se na toj ljestvici uspjeha. To su ljestve
koje nemaju kraja, možete se uvijek uspinjati.
Netko je pitao Henrya Forda kad je umirao, a još je
uvijek planirao nove industrije, nove pothvate: "Gospodine, vi
umirete, liječnici kažu da nećete živjeti više od nekoliko dana.
Čak ni u to nisu sigurni, možete umrijeti već danas ili sutra.
Zašto to sada radite? Radili ste to cijeli svoj život. Imate tako
mnogo novca, više nego što ga možete potrošiti, više nego što
ga možete uložiti u bilo što. To je beskoristan novac. Zašto i
dalje povećavate svoja poduzeća?"
Na trenutak Henry Ford je zaustavio svoja planiranja i
odgovorio: "Slušajte, ne mogu se zaustaviti. To je nemoguće.
Samo me smrt može zaustaviti. Dok sam živ i dalje ću nastojati
postići što više. Znam da to nema smisla, ali ne mogu se
zaustaviti."
Kad u životu imate uspjeha, teško je zaustaviti se. Kad
postajete sve bogatiji, teško je stati, kad postajete poznati, teško
je ne ići i dalje. Sto je vaša osobnost profinjenija, ona to više
prianja uz vas.
Zato ne kažem da se morate popraviti. Nitko od velikih
učitelja, od Buddhe do Haknina, nije rekao da se treba
popraviti. Čuvajte se tako zvanih knjiga koje vas popravljaju.
Američko tržište puno je takvih knjiga koje vam savjetuju da
se čuvate. Jer popravljanje vas nikud neće odvesti. Nije stvar u
popravljanju. Time će samo laž biti poboljšana. Vaša osobnost
će se poboljšati, postat ćete profinjeniji, suptilniji, više će vas
cijeniti, bit ćete dragocjeniji - ali to nije transformacija.
Transformacija se ne događa poboljšavanjem osobnosti,
nego potpunim napuštanjem osobnosti.
Laž ne može postati istina. Nema načina da se popravi
laž, kako bi ona postala istina. Ona će i dalje ostati laž. Ona će
sve više izgledati kao istina, ali ostat će i dalje laž. I što više
bude izgledala kao istina, bit ćete sve više njome zaokupljeni,
sve više ćete se učvrstiti u njoj. Laž može tako služiti istini da
čak možete zaboraviti činjenicu da je to laž.
32 33
_____________________________________OSHO_____________________________________
Laž vam kaže: "Potraži istinu. Popravi svoj karakter, svoju osobnost.
Traži istinu, postani ovo, postani ono." Laž vam i dalje daje nove
programe: "Učini ovo i tada će sve biti dobro. Bit ćeš zauvijek
sretan. Učini ovo, učini ono. Nije uspjelo? Ne brini se! Imam drugih
planova za tebe." Laž vam i dalje nudi nove planove, a vi nastavljate
živjeti po tim planovima i upropaštavate svoj život.
Zapravo, i potraga za istinom proizlazi iz laži. To je teško
razumjeti, ali treba se razumjeti. Potraga za istinom dolazi iz same
laži. To je način laži da zaštiti samu sebe. Ona vam daje čak nagon
potrage za istinom. Kako se onda možete ljutiti na svoju osobnost? I
kako je možete nazvati laži? Ona vas tjera, prisiljava, gura vas da
tražite istinu.
Ali traženje znači odlaženje. Istina je ovdje, a laž vas gura
da tražite ondje. Istina je sada, a laž kaže: "tada" i "ondje." Laž
uvijek govori ili o prošlosti ili o budućnosti, a nikad o sadašnjosti. A
istina je sadašnjost. Upravo ovaj trenutak! Ona je ovdje i sada...
Dakle, prvi ja je laž, čin. Pseudo - osobnost koja vas okružuje. Javno
lice, lažnost, prijevara. Društvo ju je nametnulo vama i vi ste postali
njezin suradnik. Morate napustiti suradnju s društvenom laži. Jer
samo onda kad ste posve razotkriveni, vi ste ono što jeste. Sva je
odjeća društvenost. Sve ideje i svi identiteti za koje vi mislite da ste
to vi, društveni su. Dali su vam ih drugi. Oni imaju svoje motive
zašto su vam dali te ideje. To je suptilno iskorištavanje.
Pravo iskorištavanje nije ni ekonomsko ni političko, pravo
Knjiga o egu
iskorištavanje je psihološko. Zbog toga su sve revolucije do danas
bile bezuspješne. Do sada, nijedna revolucija nije uspjela. Zašto? Jer
su zanemarivali najdublje iskorištavanje koje je psihološko. Oni su
mijenjali samo izvanjske stvari. Kapitalističko društvo postaje
komunističko, ali to nije nikakva razlika. Demokracija postaje
diktatorska, diktatorsko društvo postaje demokratsko. Nema tu
nikakve razlike. To su samo izvanjske promjene, poput bjelila, ali
struktura duboko u sebi ostaje ista.
Kakvo je to psihološko iskorištavanje? Nikom nije
dopušteno da bude ono što jest, to je psihološko iskorištavanje. Da
nikog ne cijene niti prihvaćaju kao takvog. Kako možete poštovati
ljude ako ih ne prihvatite onakvima kakvi jesu? Ako im nametnete
stvari i tek tada ih poštujete, to znači da poštujete vlastita nametanja.
Vi ljude ne cijenite onakvima kakva jesu, vi ne poštujete njihovu
otkrivenost, vi ne poštujete ono što je prirodno u njima, ni njihovu
spontanost, vi ne poštujete njihove prave osmijehe i prave suze. Vi
poštujete samo lažnost, pretenzije, akcije. Njihovu glumu poštujete.
Ovo ja mora se posve odbaciti. Freud je mnogo pomogao da
čovječanstvo postane svjesno pseudo - osjećaja osobnosti, svjesnog
uma. Njegova je revolucija mnogo dublja nego revolucija Manta,
mnogo je dublja od bilo koje druge revolucije. Ona zahvaća duboko,
premda se ne spušta dovoljno duboko.
Ona dosiže do drugoga stupnja vaše osobnosti, to je potisnuti
dio vas, nesvjesni dio. To je sve što vam društvo nije dopustilo, sve
na što je društvo prisililo vaše biće i ondje zaključalo. Javlja se samo
u vašim snovima, samo u metaforama,
34 35
OSHO Knjiga o egu
samo kad ste pijani, kad sebe ne kontrolirate. Inače ostaje i dalje
od vas. A ono je autentično, nije lažno.
Freud je mnogo učinio da čovjek to osvijesti. A
humanistička psihologija i osobito grupe u razvoju, grupe koje se
sukobljavaju i ostali pojedinci, mnogo su pomogli da postanete
svjesni svega što vrišti u vama, svega što ste potisnuli, uništili. A
to je vaš vitalni dio. To je vaš pravi život, prirodni život. Religije
su to osudile kao vaš animalni dio, one su to osudile kao izvor
grijeha. Taj dio vas nije niži od svijesti, ali je sigurno dublji.
I nema ništa loše u tome ako je taj dio animalan. Životinje
su lijepe kao i drveće. One još uvijek žive neprikrivene u
svojoj krajnjoj jednostavnosti koju još nisu uništili svećenici i
političari, ona je još dio Boga. Samo je čovjek zalutao. Čovjek
je jedina abnormalna životinja na Zemlji - inače su sve životinje
jednostavno normalne. Od njih potječe radost, ljepota, zdravlje
i vitalnost. Niste li to vidjeli? Kad ptica leti, niste li osjetili
ljubomoru? Niste li tu vitalnost vidjeli u jelena koji brzo trči
šumom? Niste li osjetili ljubomoru zbog te vitalnosti, zbog te
čiste radosti energije?
A niste li ljubomorni na djecu? Možda zato jer ste tako
ljubomorni, osuđujete ono što je djetinjasto? Montagne ima
pravo kad kaže da umjesto što kažemo ljudima: "Nemojte biti
djetinjasti", treba im početi govoriti: "Nemojte biti odrasli." On
ima pravo, slažem se s njim.
Dijete je prekrasno, odrastao čovjek je simbol ružnoće.
On nije više bujica, zaustavljen je na mnogo načina. On se
smrznuo, dosadan je i mrtav. Izgubio je žar, izgubio je
entuzijazam, on jednostavno usporava tempo pa je dosadan i
nema nikakva osjećaja tajanstvenosti. Nikad ga ne možete
iznenaditi, zaboravio je jezik zadivljenosti. Misterija je nestala iz
njega. On ima sva objašnjenja, ali tajanstvenost više ne postoji.
Zato je izgubio smisao za poeziju i ples, smisao za sve što je
vrijedno, za sve što daje životu značaj i važnost, za sve što daje
okus životu.
Drugi jaje daleko vredniji. Zbog toga sam protiv svećenika,
jer oni prianjaju uz prvi ja, onaj najpovršniji. Okrenite se k svom
drugom ja. No ni taj drugi ja nije kraj - tu Freud zaostaje. A tu i
humanistička filozofija zaostaje. Ona ide malo dublje od Freuda,
ali još ne dovoljno duboko da pronađe treće ja.
Postoji i treće ja, to ste pravi vi, duhovni aspekt koji je
iznad prvoga i drugoga ja. Transcendentno ja, prosvijetljenost.
To je nedjeljiva čista Svijest.
Vaše prvo jaje dakle društveno, drugo je prirodno, a treće
božansko. I zapamtite, ne tvrdim da prvo nije korisno. Ako treće
ja postoji, tada se prvo može prekrasno iskoristiti. Ako treće
postoji, drugo se mora vrlo lijepo iskoristiti. Ali samo onda ako
treće ja postoji. Ako centar dobro funkcionira, i periferija je u
redu. Ali bez centra, sama obodnica je jedna vrsta smrti.
To se dogodilo čovjeku. Zato na Zapadu tako mnogo
mislitelja misli da život nema smisla. Ali to nije tako. To je samo
zato jer ste vi izgubili dodir sa svojim izvorom iz kojega nastaje
smisao.
To je kao da drvo izgubi dodir s vlastitim korijenom.
Tada nema cvijeća, a lišće počne otpadati. Lišće padne, a novo
36 37
OSHO Knjiga o egu
ne nikne. Sokovi prestaju protjecati, više ne postoji životna snaga.
Drvo umire, ono postaje mrtvo.
I drvo će možda početi filozofirati, ono može postati
egzistencijalist, poput J. P. Sartra ili nekoga drugog. I počne
govoriti da u životu nema cvijeća. Da život nema cvijeća ni
mirisa, da nema više ni ptica. I drvo može početi govoriti da je
uvijek tako bilo, a naši su preci bili samo u zabludi kad su
mislili da su cvjetovi. Oni su to samo zamišljali. Uvijek je bilo
tako, proljeće nikad nije ni došlo. Ljudi su samo fantazirali. Ti
prosvijetljeni ljudi jednostavno su zamišljali, fantazirali su da
cvijeće cvjeta i da postoji velika radost, da ptice lete, a Sunce
sja. Ali ničega nema, sve je tama, sve je slučajnost, ništa nema
smisla." Drvo bi to moglo reći.
A prava stvar nije u tomu da ništa nema smisla, da više
nema cvijeća, da cvijeće ne postoji, a miris je samo fantazija,
već je drvo jednostavno izgubilo kontakt sa svojim vlastitim
korijenom.
Ako niste ukorijenjeni u svoju prosvijetljenost, nećete
cvjetati. Nećete pjevati, nećete znati što je slavlje. A kako ćete
onda znati Boga, ako ne znate za slavlje? Vi ste zaboravili kako
se pleše, kako ćete se onda moliti Bogu? Vaše drvo je suho,
vaša životna snaga je nestala. Morat ćete ponovno pronaći svoje
korijene. Gdje ćete ih pronaći? Oni se moraju pronaći ovdje i
sada. (6)
Upravo ovo tijelo, Buddha, Poglavlje 6
POGLAVLJE 2
IDEALI
Bio jednom mali polarni medvjed koji je pitao svoju majku: "Je
li moj tata bio također polarni medvjed?"
"Naravno, tvoj tata je bio polarni medvjed."
Ali", nastavio je maleni nakon nekog vremena, "mama, je li i
moj djed bio polarni medvjed?"
"Da, i on je bio polarni medvjed."
Vrijeme je prolazilo, a mali je opet pitao svoju majku: " A što je
s mojim pradjedom? Je li i on bio polarni medvjed?"
"Da, bio je. Ali zašto pitaš?"
"Zato jer se smrzavam."
Osho, rekli su mi da je moj otac bio polarni medvjed, rekli su
mi da je to bio i moj djed i pradjed. Ali ja se smrzavam. Kako
to mogu promijeniti?
38 39