Michel Scott - Nekromant - Tajne Besmrtnog Nicholasa Flamela 4

GIGA

Michael Scott Nekromant

Tajne besmrtnog Nicholasa Flamela

- knjiga etvrta

Naslov izvornika THE NECROMANCER: THE SECRETS OF THE IMMORTAL NICHOLAS

FLAMEL - BOOK IV

GIGA

http://www.crowarez.org

2

Posve eno Piersu,

Cura te ipsum

GIGA


3

Bojim se. Ne za sebe ve za one koje naputam: Perenelle i blizance. Pomirio sam se s time da Kodeks ne emo uspjeti oteti natrag na vrijeme da spasimo

moju enu i mene. Preostao mi je jo jedan tjedan, najvie dva, prije nego to me starost dostigne. Pereneffe e imati na raspolaganju nekoliko dana vie A sada, kada mi je smrt za vratom, ustanovio sam da ne elim umrijeti.

ivio sam na ovoj zemlji est stotina sedamdeset est godina i jo je toliko toga to nisam vidio, toliko toga za to bih jo volio imati vremena.

Ali zahvalan sam to sam poivio dovoljno dugo da prona em blizance iz predaje i ponosan sam to sam ih po eo upu ivati u elementarne magije. Sophie je svladala tri; a Josh. tek jednu, ali pokazao je druge vjetine i izuzetnu hrabrost.

Vratili smo se u San Francisco, ostavivi Deeja na umoru u Engleskoj. Nadam se da sam ga vidio posljednji put jer ak i ako ga susret s Arftontom nije unitio, znam da njegovi gospodari ne e oprostiti neuspjeh takvih razmjera. Ali uznemirio me podatak daje Machiavetti ovdje u gradu. Perenelle je zato ifa njega i njegovog suradnika na Alcatrazu zajedno s ostalim udovitima, ali nisam siguran koliko dugo Stijena moe zadrati nekoga kao to je talijanski besmrtnik.

Perenelle i ja slaemo se daje Afcatraz prijetnja kojom se moramo pozabaviti dok jo moemo. Sledim se kadpomislim na to to se sve krije u njegovim elijama. Legende govore o minulim, dobima kad su Mra ni Stariji putali udovita na ljudske gradove - i vjerujem da je Dee lud i dovoljno o ajan da to ponovi.

Jo me vie uznemirila novost da su Scathach i Ivana Orkanska nestale. Uavi u zmajevu brazdu pred Notre Dameom, trebale su iza i na Mount Tamafpais, ali onamo nikada nisu stigle. Kad sam razgovarao sa Saint-Germainom, bio je izvan sebe od brige, ali podsjetio sam ga da je Scathach stara vie od dvije i pol tisu e godina te da je nepobjediva ratnica. Ivana je tako er jedan od najve ih boraca koji su ikada hodali kuglom zemaljskom. Francis je pretraio Nultu to ku i pronaao neto za to vjeruje da su ostatci smrvljenih kostiju pretpovijesnih ivotinja. Slutim da je Machiavelli sabotirao portal drevnom, alkemijskom formulom privla nosti. Saint-Germain vjeruje, a ja se s njime staem, da su Scathach i Ivana odvu ene natrag kroz vrijeme... ali do kada?

Najvie me brinu blizanci. Nisam vie siguran kako me. doivljavaju. Oduvijek je bilo jasno da je Josh suzdran prema meni, ali sada osje am da su oboje uplaeni i nepovjerljivi. Istina je da su otkrili dijelove mojega ivota za koje bih radije da su ostali skriveni. Moda sam trebao biti iskreniji s njima. Ne ponosim se nekim svojim postupcima, ali ne zatim ni zbog jednog. U inio sam to je bilo neophodno za opstanak ljudskoga roda. Opet bih jednako postupio.

Blizanci su se vratiti u tetkinu ku u u Pacific Heights. Dat u im dan ili dva da se odmore i oporave - ali ne vie, jer Perenelle i ja vie nemamo vremena za gubljenje. Tada emo nastaviti. Njihovo kolovanje mora biti upotpunjeno i moraju biti pripravni za dan kada e se Mra ni Stariji vratiti.

Jer taj dan je pred nama. Blii se Litha.

Iz dnevnika Nicholasa Flamela, alkemi ara Napisano danas, u utorak, 5. lipnja,

u San Franciscu, gradu koji mi je postao dom

GIGA


4

Utorak,

5.lipnja

GIGA


5

PRVO POGLAVLJE Nisam mislila da emo ikada vie vidjeti ovo mjesto." Sophie Newman iroko se

osmjehne i pogleda brata. "Nisam mislio da e mi ikada biti ovako drago to ga vidim", re e Josh. "Izgleda... ne

znam. Druk ije." "Izgleda isto", odgovori mu blizanka. "Mi smo ti koji su se promijenili." Sophie i Josh hodali su Ulicom Scott u etvrti Pacific Heights prema ku i svoje tetke

Agnes na uglu s Ulicom Sacramento. Tu su ku u zadnji put vidjeli prije est dana - u etvrtak, 31. svibnja kada su otili na posao, Sophie u kafi , a Josh u knjiaru. Dan je zapo eo posve obi no, ali sve to je potom uslijedilo u init e taj dan zadnjim obi nim danom u njihovom ivotu.

Toga dana njihov se svijet zauvijek promijenio. I oni su se promijenili, tjelesno i mentalno.

"to emo joj re i?" napeto upita Josh. Tetka Agnes imala je osamdeset etiri godine i, premda su je zvali tetkom, zapravo nisu s njom bili u krvnome srodstvu. Sophie je vjerovala da je bakina sestra... ili sestri na, ili moda samo prijateljica, ali nije bila sigurna. Tetka Agnes bila je mila, ali angrizava starica koja bi se uznemirila i zabrinula kad bi zakasnili makar pet minuta. Izlu ivala je Sophie i Josha i izvjetavala njihove roditelje o svakoj sitnici.

"Ne emo komplicirati", re e Sophie. "Drat emo se pri e koju smo rekli mami i tati prvo se knjiara zatvorila jer se Perenelle nije osje ala dobro a onda su Flamelovi..."

"Flemingovi", ispravi je Josh. "Onda su nas Flemingovi pozvali da odsjednemo u njihovoj ku i u pustinji." "A zato se knjiara zatvorila?" "Curenje plina." Josh kimne. "Curenje plina. A gdje je ku a u pustinji?" "Joshua Tree." "OK, shvatio sam. "Jesi siguran? Grozan si laljivac." Josh slegne ramenima. "Potrudit u se. Zna da e nas izreetati." "Znam. I to sve prije razgovora s mamom i tatom." Josh kimne. Dobaci Sophie pogled. Proteklih nekoliko dana razbijao je ne ime glavu i

odlu io kako je sada pravi trenutak da to spomene. "Ba sam neto razmiljao", polako re e. "Moda bismo im jednostavno trebali re i istinu."

"Istinu?" Izraz Sophiena lica ostao je nepromijenjen i blizanci su nastavili hodati, prelaze i Ulicu Jackson. Vidjeli su tetkinu bijelu, drvenu viktorijansku ku u tri ulice dalje.

"to misli?" upita Josh kad sestra nije nita vie rekla. Sophie napokon kimne. "Svakako, mogli bismo." Skloni nekoliko vlasi plave kose iz

iju i pogleda brata. "Samo prvo da neto razjasnimo. Re i emo mami i tati da je rad kojem su posvetili cijeli ivot nitavan. Da je sve to su ikada u ili povijest, arheologiju, paleontologiju neistina." O i joj zaiskre. "Mislim da je to super ideja. Ali pustit u tebe da je provede u djelo, a ja u gledati."

Josh nelagodno slegne ramenima. "OK, OK, onda im ne emo re i." "Bar ne jo, ti svakom slu aju." "Dogovoreno, ali prije ili poslije iza i e na vidjelo. Zna da im je nemogu e ita

kriti."

GIGA


6

"Zato to im tetka Agnes sve prenese", progun a Sophie. Pokraj njih se polako proveze elegantna, crna, duga limuzina zatamnjenih stakala iji

se voza naginjao naprijed provjeravaju i ku ne brojeve na ulici obrubljenoj drvoredima. Automobil dade migavac i zaustavi se neto dalje.

John trzajem brade pokae limuzinu. "To je udno. Izgleda kao da e se zaustaviti pred ku om tetke Agnes."

Sophie nezainteresirano pogleda. "Da bar imamo s kime porazgovarati", promrmlja. "S nekim kao to je Gilgame." Plave o i odjednom joj nabreknu od suza. "Nadam se da je dobro." Zadnji

put kad je vidjela tog besmrtnika, upravo ga je ranila strijela koju je ispalio Rogati Bog. Razdraeno pogleda brata. " ak me ni ne slua."

"Onaj auto stvarno se zaustavlja pred ku om tetke Agnes", polako e Josh. U dubini uma zatitra mu nejasno upozorenje. "Soph?"

"to je?" "Kad je tetka Agnes zadnji put imala goste?" "Nikada nema goste." Blizanci su gledali kako vitak voza u crnome odijelu izlazi iz automobila i uspinje se

stubama, lagano klize i rukom u crnoj rukavici po metalnoj ogradi stubita. Zahvaljuju i probu enom osjetilu sluha jasno su uli kucanje na vratima i nesvjesno ubrzali korak. Vidjeli su kako tetka Agnes otvara vrata. Bila je mrava, ko ata ena, bez trunke mesa pod kostima, kvrgavim koljenima i nate enim, artriti nim prstima. Josh je znao da je u mladosti smatrana velikom ljepoticom - ali bila je mlada jako, jako davno. Nikada se nije udala, a u obitelji se pri alo da je ljubav njezina ivota stradala u ratu. Josh nije bio siguran kojem.

"Josh?" upita Sophie. "Neto tu smrdi", promrmlja Josh. Lagano potr i. Sophie ga dostigne, s lako om

dre i korak s njim. Blizanci su vidjeli kako se voza eva ruka mi e i kako tetka Agnes uzima neto iz nje.

Nagnula se naprijed, kilje i u neto nalik na fotografiju. Ali kad se sagnula blie da bolje pogleda, voza se spremno provukao iza nje i utr ao u ku u.

Josh se dade u puni trk. "Ne daj da auto ode!" dovikne Sophie. Pretr ao je ulicu i utr ao po stubama u ku u. "Bok, teta Agnes, vratili smo se", doviknuo je trkom prolaze i pokraj nje.

Starica je napravila puni krug oko svoje osi, a fotografija joj je odleprala iz prstiju. Sophie je pretr ala ulicu za bratom, ali se zaustavila iza auta. Sagnula se i prela

prstima po stranjoj gumi na suvoza koj strani. Palcem je okrznula krug na unutarnjoj strani zape a na to su joj se prsti usijali do bjelila. Pritisnula je. Osjetio se smrad zapaljene gume a onda se guma na pet mjesta probuila uz jasan zvuk pucanja. Zrak je itao, a kota se brzo spustio na metalni lijeb.

"Sophie!" vrisnula je starica kad je djevojka potr ala uza stube i zgrabila zbunjenu tetku. "to se doga a? Gdje ste bili? Tko je onaj dragi mladi ? Jesam li to malo as vidjela Josha?"

"Teta Agnes, do i sa mnom." Sophie je odvukla tetku od vrata kako je Josh ili voza ne bi nehotice sruili ako istr e. Kleknula je i podigla fotografiju koja je tetki ispala pa pomogla starici da stane na sigurnu udaljenost od ku e. Sophie pogleda fotografiju: bila je to starinska fotografija mlade ene u ne emu nalik na bolni arsku odoru.

U donjem desnom kutu, bijelom tintom bila je napisana rije Ypres i 1914. godina. Sophie ostane bez daha nije bilo nikakve sumnje tko je osoba na slici. ena na slici bila je Scathach.

Josh je uao u mra no predsoblje i priljubio se uza zid, ekaju i da mu se o i priviknu na polumrak. Jo prologa tjedna ne bi znao da tako treba postupiti, ali prologa tjedna ne bi

GIGA


7

ni utr ao u ku u za uljezom. Postupio bi razumno i nazvao 911. Posegnuo je u stalak za kiobrane iza vrata i izvadio jedan od tetkinih debelih tapova za hodanje. Nije to bio Clarent, ali morat e posluiti.

Josh je ostao nepomi an, glave nagnute u stranu, oslukuju i. Gdje li je neznanac? Na odmoritu je neto zakripalo, a mladi u jednostavnom, crnome odijelu, bijeloj

koulji i uskoj, crnoj kravati stutio se stubama. Kad je ugledao Josha, usporio je, ali se nije zaustavio. Nasmijeio se, ali to je djelovalo vie kao refleksna nego voljna radnja ostatak lica nije mu se ozario. Sad kad je bio blie, Josh je primijetio da je Azijat. Moda Japanac?

Josh zakora i naprijed, tapa pruena ispred sebe kao da je ma . "Kamo misli da si krenuo?"

"Mimo tebe ili kroz tebe, meni je svejedno", odgovori mukarac na engleskom obojenom snanim japanskim naglaskom.

"to radi ovdje?" otro upita Josh. "Traim nekoga", jednostavno odgovori ovjek. Uljez se spusti sa zadnje stube u predsoblje i krene prema ulaznim vratima, ali mu

Josh preprije i put tapom. "Ne tako brzo. Duguje mi odgovor." ovjek u crnom odijelu zgrabi tap, istrgne ga Joshu iz stiska i tresne ga njime po

koljenu. Josh zgr i lice. Boljelo je. ovjek baci raspolovljen tap na pod. "Nita ja tebi ne dugujem, ali trebao bi biti sretan to sam danas dobre volje."

Neto u mukar evu glasu natjera Josha da ustukne. Bilo je to neto hladno i prora unato zbog ega se odjednom zapitao je li tip obi no ljudsko bi e. Josh je stajao na vratima gledaju i kako se ovjek lakim korakom sputa stubama. Poseu i za kvakom na vratima automobila, spazi stranju gumu.

Sophie se nasmijei i mahne mu prstima. "Izgleda da vam se probuila guma." Josh pouri niza stube pa se pridrui sestri i tetki. "Josh", mrgodno e Agnes, "to se

doga a?" Sive o i bile su goleme iza debelih nao ala. Prozor kod stranjeg sjedala spusti se nekoliko centimetara, a Japanac po ne uurbano

govoriti kroz njega pokazuju i gumu. Vrata se naglo otvore i iza e mlada ena. Bila je odjevena u prelijepo krojeno crno

odijelo i bijelu, svilenu bluzu. Nosila je crne konate rukavice, a navrh nosa male, okrugle crne sun ane nao ale. Ali odala ju je upava crvena kosa i blijeda, pjegava koa.

"Scathach!" oduevljeno u glas poviknu Sophie i Josh. ena se nasmijei, otkrivaju i vampirske zube. Spusti nao ale i pokae blistave,

zelene o i. "Ni slu ajno", otrese se. "Ja sam Aoife Sjenovita. I elim znati to se dogodilo mojoj sestri blizanki."

GIGA


8

DRUGO POGLAVLJE "Nisam mislio da u ikada vie vidjeti ovo mjesto", re e Nicholas Flamel otvaraju i

stranji ulaz u Malu knjiaru. "Ni ja", sloi se Perenelle. Dno vrata je zapelo pa se Nicholas oslonio o njih ramenom i snano pogurao. Vrata su

zastrugala po kamenome podu, a njih je smjesta zapahnuo smrad: slatkast miris trula drveta i pljesniva papira pomijean s tekim, ueglim vonjem propadanja. Perenelle se nakalja i pritisne ruku na usta, trep i da rastjera suze koje su joj odjednom navrle na o i. "Kako gadno!"

Nicholas oprezno udahne. U suhome zraku jo je njuio ostatke Deejeva sumporna smrada koji podsje a na trula jaja. Par produi tamnim hodnikom, izme u visoko naslaganih kutija s rabljenim knjigama. Kartonske kutije bile su iarane crnom trulei i vrhovi su im se po eli svijati. Neke su se raspale i prosule sadraj po podu.

Perenelle prije e prste m po jednoj i ostane joj crn od plijesni. Pokae ga muu i upita: "Objasni?"

"Doktor i ja smo se borili", tiho odgovori. "To vidim", sa smijekom odvrati Perenelle. "I ti si pobijedio." "Pa, pobjeda je relativan pojam..." Nicholas otvori vrata na kraju hodnika i ude u

knjiaru. "Bojim se da knjiara nije ba najbolje prola." Posegnuvi iza sebe, primi enu za ruku i uvede je u veliku prostoriju prepunu knjiga.

"Oh, Nicholase...," dahne Perenelle. Knjiara je bila potpuno unitena. Sve je bilo prekriveno debelim slojem dlakave, zeleno-crne plijesni, a smrad sumpora

bio je neizdriv. Knjige su bile razbacane - istrgnutih stranica, razderanih naslovnica, slomljenih hrptova -Izme u razlomljenih i

smrskanih stolova i polica na kojima su neko stajale. Nedostajao je komad stropa i odozgo je poput poderane tkanine visjela buka otkrivaju i drvene grede i duge ice, a tamo gdje je je neko bio ulaz u podrum sada je zjapila rupa oko koje je drvo istrunulo u odvratnu, crnu tvar na kanu gljivama. Kroz ne ist su gmizali migoljavi, bijeli crvi. areni tepih koji je neko prekrivao sredinu poda, smeurao se u runu, sivu, pohabanu krpu.

"Razaranje i propadanje", promrmlja Perenelle. "Deejev zatitni znak". Visoka, otmjena ena oprezno je ula u prostoriju. Sve to bi taknula mrvilo se u prah ili raspadalo u prainu iz koje su iskakale spore. Parket je bio spuvast, ljepljiv i zlokobno je kripao pri svakom koraku, prijete i da je surva u podrum. Stoje i nasred prostorije, poloila je ruke na bokove i polako se okrenula. Krupne, zelene o i napunile su joj se suzama. Oboavala je tu knjiaru, koja im je cijelo jedno desetlje e bila dom i ivot. Tijekom stolje a bavili su se koje ime, ali ta ju je knjiara vie od svega podsje ala na po etak ivota s Nicholasom u etrnaestome stolje u, dok je bio pariki pisar i knjiar. Tada su bili jednostavni, prosje ni

ljudi i vodili posve obi an ivot do onog kobnog dana kada je Nicholas od ovjeka udesno plavih o iju s kukuljicom na glavi kupio Kodeks, Knjigu Abrahama idova. Toga dana njihov je prozai an ivot zavrio i uli su u svijet udesa, gdje nita nije onakvo kakvim se pri inja i nikome se ne moe vjerovati.

Okrenula se prema muu. Nije se maknuo s vrata, ve samo zurio u knjiaru alosna lica. "Nicholase," tiho mu se obrati, a kad je podigao pogled, shvatila je koliko ga je protekli tjedan postarao. Stolje ima mu se vanjtina malo mijenjala. Kratko oiane kose, nenaborana lica i svijetlih o iju, uvijek je izgledao kao da mu je oko pedeset godina, koliko mu je bilo kad su po eli spravljati napitak besmrtnosti. Toga dana izgledao je kao da mu je najmanje sedamdeset. Izgubio je mnogo kose, na elu su mu nastale duboke brazde, mnotvo bora

GIGA


9

urezalo mu se i u uglove upalih o iju, a na nadlanicama su mu se pojavile tamne pjege. Alkemi ar ju je uhvatio kako ga odmjerava i tuno se nasmijeio. "Znam. Izgledam

staro - ali svejedno ne pretjerano loe za nekoga tko je poivio esto sedamdeset sedam godina."

"Sedamdeset est", blago ga ispravi Perenelle. "Jo tri mjeseca ne e navriti sedamdeset sedmu."

Nicholas zakora i naprijed i privije Perenelle u vrst zagrljaj. "Mislim da taj ro endan ne u proslaviti", re e posve tiho, usana tik do njezina uha. "Prologa tjedna koristio sam auru vie nego protekla dva desetlje a. A bez Kodeksa..." Glas mu zamre. Nije bilo potrebe da dovri re enicu. Bez arolije besmrtnosti koja se jednom mjese no pojavljivala na sedmoj stranici Kodeksa, on i Perenelle po et e starjeti i ubrzo zatim umrijeti kad ih dostignu sve proivljene godine.

Perenelle odjednom odgurne mua od sebe. "Nismo jo mrtvi!" plane, u ljutnji se vrativi na provincijalni francuski svoje mladosti. "Oboje smo ve bili u gadnim nevoljama i preivjeli." Oko nje zaiskri jedva vidljiva aura, kao da joj se s koe viju vitice ledene pare.

Nicholas uzmakne i prekrii ruke na uskim prsima. "Do sada smo uvijek imali Kodeks", podsjeti je na istome jeziku.

"Ne govorim sada o besmrtnosti", re e Perenelle, govore i sa sve ja im bretonskim naglaskom. "Poivjeli smo stolje ima, Nicholase, stolje ima. Ne bojim se smrti zato to znam da emo kad odemo, oti i zajedno. ivot bez tebe bio bi nepodnoljiv."

Alkemi ar kimne, ne usu uju i se progovoriti. Nije mogao zamisliti ivot bez Perenelle.

"Moramo initi to i uvijek", ustraje Perenelle. "Boriti se za opstanak ljudske vrste." Perenelle prui ruke i stegne muu nadlaktice, bolno mu utiskuju i prste u meso. "esto godina uvali smo Kodeks i prije ili Mra nim Starijima povratak na zemlju. Ne emo odustati." Lice joj se smrkne. "Ali sada, Nicholase, nemamo to izgubiti. Umjesto da bjeimo i krijemo se kako bismo zatitili knjigu, trebamo krenuti u napad", vatreno re e. "Trebamo napasti Mra ne Starije na njihovome polju."

Alkemi ar kinine, ispunjen nelagodom. U takvim ga je trenucima Perenelle oduvijek plaila. Premda su stolje ima bili u braku, jo mnogo toga nije znao o svojoj eni i njezinome iznimnome daru koji joj je omogu avao da vidi sjene mrtvih. "U pravu si, nemamo to izgubiti", tiho e Nicholas. "Ve smo toliko toga izgubili."

"Ovoga puta blizanci su naa prednost", podsjeti ga Perenelle. "Nisam siguran da nam ba u potpunosti vjeruju", re e Alkemi ar. Duboko udahne. "U

Londonu su doznali da je i prije njih bilo blizanaca." "Ah", re e Perenelle. "Od Gilgamea?" Alkemi ar kinine. "Od Kralja. Tako da nisam vie siguran da e vjerovati ita to im

kaemo." "Onda dobro", re e Perenelle s mrkim osmijehom. "Re i emo im istinu. Cijelu

istinu", doda otro gledaju i mua. Nicholas Flamel izdrao je njezin pogled jedan trenutak, a onda kimnuo i pogledao u

stranu. "I nita osim istine." Uzdahne. Pri ekao je da Perenelle iza e iz sobe pa tiho dodao: "Ali istina je dvosjekli ma . Opasna je to stvar."

ula sam te", dovikne mu Perenelle.

GIGA


10

TRE E POGLAVLJE "Da ste smjesta nazvali roditelje." Tetka Agnes oinula je Sophie kratkovidnim

pogledom pa se okrenula prema Joshu, koji joj je bio blie. "Umiru od brige zbog vas. Zovu me svaki dan po dva, tri puta. Ba su jutros rekli da e, ako se danas ne pojavite, nazvati policiju i prijaviti va nestanak." Zastala je pa dramati no dodala: "Kanili su re i da ste oteti."

"Nismo bili oteti. Razgovarali smo s mamom i tatom prije nekoliko dana", promrmljao je Josh. O ajni ki se pokuavao sjetiti kad je to no razgovarao s roditeljima. Je li to bilo u petak... ili subotu? Dobaci sestri pogled ispod oka mole i pomo , ali ona je jo zurila u enu u crnom koja je nevjerojatno nalikovala na Scathach. Josh se opet okrene tetki. Sje ao se da je primio mail od roditelja... u subotu dok su svi bili u Parizu? Sad kad se opet naao u San Franciscu, proteklih nekoliko dana posve mu se pomijealo. "Upravo smo se vratili", napokon je rekao, odlu ivi se za istinu. Brzo je poljubio tetku u oba obraza. "Kako si ti? Nedostajala si nam."

"Mogao si nazvati", otrese se sitna ena. "Trebao si nazvati." O i sive poput kresiva uve ane divovskim nao alama odozdo su streljale blizance. "Umirala sam od brige. Desetak puta nazvala sam knjiaru u potrazi za vama i niste se javljali na mobitel. to e ti mobitel ako se ne javlja?"

Ve inu vremena nismo imali signala", rekao je Josh, dre i se istine, "a onda sam izgubio mobitel", dodao je, to je tako er bila istina. Mobitel i ve ina drugih stvari nestali su mu kad je Dee unitio Yggdrasil.

"Izgubio si svoj dobri mobitel?" Starica zgroeno odmahne glavom, "To ti je ve tre i ove godine."

"Drugi", promrmlja Josh. Tetka Agnes okrene se i polako se po ne uspinjati stubama. Odmahne kad joj Josh

ponudi pomo . "Pusti me, nisam nemo na", re e, ali mu onda ipak stegne ruku. "Ba bi mi mogao malo pomo i, mladi u." Kad su stigli do vrata, okrenula se i spustila pogled na Sophie koja je jo stajala pred ri okosom enom. "Sophie, ide?"

"Samo sekundu, tetice." Sophie pogleda brata, a onda joj o i odlutaju prema otvorenim vratima. "Stiem za minutu, Josh. Zato ne uvede tetu Agnes i skuha joj aj?"

Josh po ne odmahivati glavom, ali stari ini prsti neobi no mu se snano utisnu u podlakticu. "A dok kotli vrije, moe nazvati roditelje." Opet dobaci Sophie kiljav pogled. "Nemoj dugo."

Sophie Newman odmahne glavom. "Ne u." im su Josh i tetka Agnes nestali u ku i, Sophie se okrene neznanki. "Tko si ti?" otro

upita. "Aoife", re e ena, izgovorivi svoje ime `Ifa'. Sagne se i prije e rukama u crnim

rukavicama po probuenoj gumi limuzine, pa progovori jezikom u kojem je Sophie prepoznala japanski. Mladi kojeg je Josh susreo u ku i svukao je sako, bacio ga na prednje sjedalo pa otvorio prtljanik iz kojeg je izvadio klju i ru nu dizalicu. Umetnuvi dizalicu pod teak automobil, s lako om ga je podigao i po eo mijenjati gumu.

Aoife otre ruke jednu o drugu pa ih prekrii na prsima i zabaci glavu da pogleda Sophie. "To nije bilo potrebno." U glasu joj se osje ao pijevan prizvuk stranog naglaska.

"Mislili smo da elite oteti nau tetku", tiho re e Sophie. Ime Aoife u mozgu joj je uskovitlalo desetke udnih misli i slika, ali Sophie je bilo teko razlu iti Scathachina od Aoifeinih sje anja. "eljeli smo vas sprije iti."

Aoife se nasmijeila ne pokazuju i zube. "Da sam eljela oteti vau tetku, zar bih se pojavila ovdje u pol bijela dana?"

"Ne znam", odvrati Sophie. "Bi li?"

GIGA


11

Aoife podigne male, tamne nao ale natrag na nos, prekrivaju i zelene o i, pa kratko razmisli. "Moda bih. A moda i ne. Ali", doda sa smijekom koji je razotkrio vampirske zube, "da sam htjela vau tetku, domogla bih je se."

"Ti si Aoife Sjenovita", re e Sophie. "Ja sam Scathachina sestra. Blizanke smo. Ja sam starija." Sophie uzmakne jedan korak jer su se Vjeti ina sje anja o Aoife napokon poredala.

"Scathach mi je pri ala o svojoj obitelji, ali nije spomenula sestru", rekla je, ne ele i otkriti eni koliko zna o njoj.

"Ne, logi no da nije. Posva ale smo se", promrmlja Aoife. "Posva ale?" upita Sophie premda je ve znala da su se posva ale zbog de ka, kojemu

je ak znala i ime. "Zbog de ka", re e Aoife s tra kom tuge u glasu. Bacivi pogled lijevo i desno niz

ulicu, opet pogleda Sophie. "Dugo nismo razgovarale." Kratko slegne ramenima. "Odrekla me se. I ja nje. Ali uvijek sam je drala na oku." Opet se nasmijei. "Sigurna sam da zna kako je brinuti za brata ili sestru."

Sophie kimne. To no je znala o emu Aoife govori. Premda je Josh bio ve i i ja i od nje, jo ga je doivljavala kao malog bracu.

"Blizanci smo." "Nisam to znala", polako e Aoife. Blago pognuvi glavu, pogleda Sophie preko ruba

tamnih nao ala. "I oboje ste probu eni", doda. "to te navelo da do e?" upita Sophie. "Osjetila sam kako Scathach... nestaje." "Nestaje?" Sophie je nije shvatila. "Isparava. Naputa ovo Carstvo sjena. Sestra i ja povezane smo sponama kakve

nedvojbeno postoje i izme u tebe i brata. Uvijek znam kad je neto boli, kad je ozlije ena, gladna ili uplaena..."

Sophie se zatekne kako kima. I ona je katkad osje ala bratovu bol: kad je slomio rebra na ragbiju, osjetila je kako je probada sa strane rebara, a kad se zamalo utopio na Havajima, probudila se love i dah. Kad je i aila rame na tae kwan dou, bratu je nateklo rame i izbila modrica istovjetna njezinoj.

Aoife je ispalila neko pitanje na brzom japanskom i dobila jednosloan odgovor. Zatim se okrenula prema Sophie. "Moemo stajati ovako i razgovarati na ulici", re e smijee i se tako da su joj bljesnuli vrhovi o njaka, "a moe me i pozvati unutra da porazgovaramo na udobnijem mjestu."

U dubini Sophiena mozga oglasi se znak za uzbunu. Vampiri ne mogu prije i prag ako ih ne pozove i odmah joj je bilo jasno da ne e pozvati ovu vampiricu u tetkinu ku u. U njoj je bilo ne eg... Polako i paljivo, Sophie dopusti ostatku sje anja koja su joj se gomilala u dubini uma da navru na povrinu. Odjednom je zate eno znala sve to je Vjetica od Endora znala o Aoife Sjenovitoj. Slike i sje anja bili su strani. Uasnuto razroga enih o iju, Sophie uzmakne jedan korak od tog stvora i u zadnji tren shvati da je voza iza nje. Smjesta je posegnula prema tetovai na zape u kojom pokre e arolije, ali joj je mukarac stegnuo ruke i pritisnuo ih uz bokove prije negoli ju je uspjela dose i. Aoife je zakora ila naprijed, epala Sophie za zape a i okrenula ih da vidi uzorak kojim joj je Saint-Germain oprljio kou. Sophie se opirala, ali voza ju je vrsto drao, toliko joj steu i ruke da je osjetila kako joj prsti po inju trnuti. "Pustite me. Josh e"

"Tvoj brat blizanac je nemo an." Aoife svu e jednu konatu rukavicu i primi djevoj inu ruku hladnim prstima. S vampiri ine blijede koe vio se prljavosiv dim. Protrljala je palcem zamren keltski uzorak narukvice tetovirane na Sophienu zape u i zaustavila se na zlatnome krugu s crvenom to kom u sredini. "Ah, znak tine. Vatreni znamen", tiho e Aoife. "Zna i, pokuala bi me spaliti?"

GIGA


12

"Pusti me!" Sophie pokua udariti nogom mukarca koji ju je drao, ali on samo poja a stisak na njezinim rukama tako da se uplaila. ak se i Vjetica od Endora pribojavala Aoife Sjenovite. Vampirica okrene Sophieno zape e tako da ju je zaboljelo i sagne se da prou i tetovau. "Ovo je djelo majstora. Tko ti je dao ovaj... dar?" Dok je izgovarala tu rije , usne su joj se zga eno izvile.

Sophie vrsto stisne usne. Toj eni ne e nita re i. Aoifi nao ale spuznu niz nos, otkrivaju i o i nalik na krugove od zelena stakla.

"Maui... Prometej... Xolotl... Pele... Agni..." Aoife brzo odmahne glavom. "Ne, nitko od njih. Upravo si se vratila iz Pariza, pa je to zasigurno bio netko u tome gradu..." Rije i joj zamru. Pogleda preko Sophiena ramena voza a u crnom. "Je li u francuskoj prijestolnici koji metar vatre?"

"Va stari protivnik, grof, stanuje ondje", tiho odgovori ovjek na engleskom. "Saint-Germain", ljutito e Aoife. Primijeti da su se Sophiene o i rairile pa se

nasmijei poput vu ice. "Saint-Germain, laljivac. Saint-Germain, lopov. Trebala sam ga ubiti kad sam imala priliku." Pogleda voza a. " Vodi je. Ovaj razgovor nastavit emo u etiri oka."

Sophie otvori usta da vrisne, ali joj Aoife pritisne kaiprstom hrbat nosa. Vampirici iz prstiju pote e siva aura, a djevojci se oko glave po ne uvijati dim, ulaze i joj u nosnice i usta.

Sophie pokua rasplamsati svoju auru. Na trenutak joj je slabano zapucketala oko tijela, a onda se djevojka onesvijetena skljokala na tlo.

GIGA


13

ETVRTO POGLAVLJE Agnes je pritisnula tipku za skra eno pozivanje i predala telefon Joshu. "Javit e se

roditeljima, i to smjesta", naredila je. "I gdje je Sophie? Tko je ta djevojka s kojom razgovara vani?"

"Sestra jedne nae poznanice", odgovori Josh priti i slualicu uz obraz. Zazvonilo je samo jednom prije negoli je dobio odgovor.

"Agnes?" "Tata! Josh ovdje." "Josh !" Dje ak se zatekao kako se smijei u o evu glasu jasno se ulo olakanje - a onda ga

je preplavio stid i grizoduje zbog toga to se nije prije javio roditeljima. "Je li sve u redu?" Glas Richarda Newmana gubio se u pucketanju uboravog

elektriciteta. Josh pritisne uhom prstom i dobro se usredoto i na sluanje. "Sve je u redu, tata. Dobro smo. Upravo smo se vratili u San Francisco." "Majka i ja ve smo se zabrinuli za vas. Ozbiljno smo se zabrinuli." "Bili smo s Fla Flemingovima", brzo se ispravi Josh. "Nije bilo signala za mobitel",

iskreno doda, "ali u nedjelju nave er uspjeli smo dobiti va mail. Dobio sam i jpeg zuba morskog psa. Nisam prepoznao vrstu, ali sude i po veli ini, pretpostavljam da je to neki slatkovodni?" bre-bolje upita, svjestan da mijenja temu.

"Bravo, sine. To je Lissodus iz kasne krede. I u prili no je dobrom stanju." "Jeste li vi dobro?" nastavi Josh kako otac ne bi prestao govoriti. Bacio je pogled na

vrata, prieljkuju i da u e sestra. Ocu moda moe odvratiti pozornost pitanjima, ali isti trik ne bi upalio s majkom, a slutio je da ona stoji ocu uz rame i da e mu svaki as istrgnuti telefon iz ruke. "Kako napreduje iskapanje?"

"Sjajno." Na drugome kraju veze hukao je vjetar, a praina i kamen i zasipali su telefon. "Pronali smo neto za to vjerujemo da je novi ceratops."

Josh se namrti. Naziv mu je bio poznat. Kad je bio manji, znao je nabrojati stotine dinosaura. "Je li to onaj rogati dinosaur?" upita.

"Jest, iz razdoblja krede, star oko sedamdeset pet milijuna godina. Pronali smo u kanjonima i jedno malo, moda ak netaknuto nalazite kulture Anasazi i neto nevjerojatnih petroglifa fremontskih plemena izvan nalazita u kanjonu Range Creek."

Smijee i se o evom brbljavom oduevljenju, Josh pri e prozoru. "Koji narod ono nazivaju Precima plemena Navajo?" upita premda je znao odgovor. "Fremonte ili Anasazije?" elio je da otac nastavi pri ati kako bi Sophie dao vremena da do e.

"Anasazije", odgovori Richard Newman. "Ali taj izraz zapravo zna i 'preci dumana'." Te dvije rije i toliko su zatekle Josha da je stao kao ukopan. Prije nekoliko dana nita

mu ne bi zna ile, ali tada jo nije znao za postojanje Starijih, rase koja je vladala svijetom u dalekoj prolosti. Shvatio je da svaki mit i legenda sadri i vie nego zrno istine. "Preci dumana", ponovi, nastoje i umiriti glas. "to to zna i?"

"Ne znam", odgovori Richard Newman, "ali radije se sluim nazivima 'Preci plemena Pueblo' ili 'Drevni Pueblo indijanci' ili 'Hisatsinom'."

"Ali to je tako neobi no ime", ustraje Josh. "to misli, tko se njime koristio? Ne bi valjda sami sebe tako nazivali."

"Vjerojatno neko drugo pleme. Neki stranci, neznanci." "A tko je bio prije njih, tata?" brzo upita Josh. "Tko je ivio prije Anasazija i

Fremonta?" "Ne znamo", prizna otac. "To razdoblje nazivamo drevnim. Odakle to iznenadno

GIGA


14

zanimanje za drevnu Ameriku? Mislio sam da ti je arheologija dosadna." "Po ela me vie zanimati povijest i stari svijet", iskreno odgovori Josh. Opet se

zaputio prema prozoru... i vidio kako Scattyna sestra priti ee dlanom Sophieno elo i kako njegova sestra blizanka beivotno pada u naru aj voza a u crnom. Uasnuto je vidio da je vampirica naglo okrenula glavu prema njemu i ogolila o njake razvla i usne u neto nalik na osmijeh. Zatim je brzo otvorila stranja vrata automobila i pridrala ih da voza ubaci Sophie na stranje sjedalo. Stoje i pokraj otvorenih vrata, Aoife je podrugljivo mahnula Joshu u znak pozdrava.

Josh se osjeti kao da je primio udarac u trbuh. Nije mogao udahnuti i srce mu je ludo tuklo. "Tata vra am se za sekundicu...", promuklo apne. Ispusti telefon na pod pa istr i iz sobe u predsoblje. Dohvativi oba komada tapa za hodanje koji je voza slomio, Josh snano otvori vrata i zamalo padne niza stube. Napola je o ekivao vidjeti automobil kako odlazi, ali Aoife ga je strpljivo ekala. "Vrati mi sestru!" viknuo je.

" Ne u", oputeno je odvratila Aoife. Josh potr i prema autu, pokuavaju i se sjetiti svega to ga je Ivana Orleanska nau ila

o ma evanju. alio je to sada nema Clarent uza se. Tog kamenog sje iva uasavala se ak i Scatty, koju ina e nita nije moglo zastraiti. Ali sada je imao samo dvije polovice tapa za hodanje.

Vampirica nagne glavu u stranu, gledaju i kako dje ak tr i prema njoj, i nasmijei se. Dok je Josh pretr avao ulicu, od straha mu se raarila aura pa mu je tijelo bilo

okrueno slabim, zlatnim sjajem. Kad je vidio sestru kako nepomi no lei na stranjim sjedalima automobila, strah mu se pretvorio u arku srdbu. Aura mu se odjednom rasplamsa, tako da mu se koa po ela puiti zlatnim nitima, a o i mu se pretvorile u usijane zlatnike. Aura mu se stvrdnula oko aka i pretvorila u metalne rukavice pa potekla niz drvene tapove pretvaraju i ih u zlatne ipke. Pokuao je progovoriti, ali grlo mu je bilo stegnuto pa mu je glas zvu ao duboko i hrapavo, vie zvjerski nego ljudski: "Vratite... mi... sestru?'

Aoifein nadmen osmijeh izblijedi. Vikne jednu rije na japanskome, okrene se i usko i u limuzinu pa zalupi za sobom vrata. Motor se smjesta gromoglasno pokrene, a stranji kota i zavrte se na kolniku i po nu puiti.

"Ne!" Josh je stigao do auta ba u trenutku kad je krenuo. Zamahnuvi jednom zlatnom ipkom, smrskao je najblii stranji prozor, staklo se rasulo u bijeli prah, a ipka je ulubila dug lijeb u blistavom, crnom metalu. Drugi ucarac ostavio je dubok trag na prtljaniku i pukotinu na stranjem svjetlu. Automobil je cvile i odmakao ulicom, a Josh u

aju zavitlao za njim obje zlatne ipke, ali im ih je ispustio, opet su se pretvorile u obi no drvo i bezazleno se odbile od blatobrana.

Josh potr i za automobilom. Osje ao je kako aura struji kroz njega, daju i mu brzinu i snagu dok juri kolnikom. Bio je svjestan da se kre e bre no ikad u ivotu, ali limuzina je nastavila ubrzavati. Projurila je kroz raskrije pa skrenula za ugao pra ena prijekornim cvileom guma i nestala

Joshu je snaga isparila jednako brzo kako se pojavila. Na kraju Ulice Scott, klonuo je na sve etiri dok su mu se plu a divlje nadimala, srce tuklo i pekao ga svaki prenapregnuti mii u tijelu. Pred o ima su mu plesale crne to ke i mislio je da e povratiti. Gledao je kako mu s ruku blijedi zlatan sjaj i aura nestaje s koe kao rastjerana uta para, a njemu ostaje samo bol i iscrpljenost. Po eo je drhtati, a u mii u lista odjednom ga je uhvatio gr . Bol je bila neizdriva pa se brzo prevalio na bok i opro se petom o pod, snano guraju i, ne bi li je ublaio. Osovivi se na noge, bolan i jadan, po eo je epati natrag prema tetkinoj ku i. Sophie je nestala. Otela ju je Aoife. Mora prona i svoju sestru blizanku.

Ali to je zna ilo da se mora vratiti Nicholasu i Perenelle Flamel.

GIGA


15

PETO POGLAVLJE To Carstvo sjena zvalo se Xibalba. Bilo je staro ak i me u nebrojenim, prastarim carstvima sjena i, za razliku od mnogih

drugih koja su prelijepa i sloena, bilo je posve jednostavno. Xibalba se sastojala od jedne jedine, nevjerojatno goleme pilje, nezamislivo visoke,

na kane jamama punim crne, skorene lave koja se polako kr kala. Povremeno bi neka prasnula i visoko u zrak ispljunuta kuglice guste, teku e lave tako da bi po zidovima zaplesale crvene i crne sjene. Zrak je bazdio na sumpor i jedino svjetlo bacala je elatinasta, utobijela plijesan kojom su bili obrasli zidovi i divovski slalaktiti to su visjeli s dalekog i jedva vidljivog stropa.

Svako Carstvo sjena vodilo je u bar jedno drugo carstvo. Neka su bila povezana s dva. Xibalba je bila jedinstvena: doticala je ak devet drugih Carstava sjena zbog ega su je katkad nazivali Raskrijem. U zidovima pilje bilo je devet otvora, raspore enih u pravilnim razmacima. Oko ulaza u svaki od tih tunela bili su uklesani primitivni, uglati znakovi i, premda je ljepljiva, sjajna plijesan prekrivala glavninu tamnih zidova, nije se pribliavala nijednom od tih simbola. Bile su to dveri u druga Carstva sjena.

U Xibalbi se obi no nita nije kretalo osim kipu e lave, ali sada je neprekinuta rijeka glasnika letjela i tr karala od jednog ulaza u tunel do drugog. Jedni su bili goludravi i nalik na imie, a drugi krzneni i nalik na takore, ali nisu bili nita od toga, pa ak ni prava iva bi a. Bili su stvoreni za samo jednu namjenu: prenoenje poruka iz srca Carstva sjena, u kojem stoluju Mra ni Stariji, u druge povezane svjetove. Kad bi ispunio zadatak, glasnik bi se opet rastopio u blato, pru e i komadi e kose i koe.

Glasnici su prenosili novost o smrtnoj kazni dosu enoj doktoru Johnu Deeju. Nitko tko ju je primio - pripadao on Starijima, Sljede em narataju ili ljudskim

besmrtnicima - nije bio iznena en. Neuspjeh ima samo jednu cijenu, a doktor John Dee doivio je kolosalan neuspjeh.

GIGA


16

ESTO POGLAVLJE "Bilo je i gorih dana", rekao je doktor John Dee, premda se nije mogao sjetiti kada. Nakon katastrofe u Stonehengeu i bijega blizanaca zmajevom brazdom, arobnjak je

proveo ostatak no i i po etak idu ega dana u ruevnome taglju u kojem se prije nekoliko sati krio Flamel s blizancima. Iznad glave su brujali helikopteri, a policijske i ambulantne sirene zavijale su na oblinjoj cesti A344. Kad je po etkom poslijepodneva policijska aktivnost napokon zamrla, Dee je izaao iz taglja i zaputio se pjeice u London, dre i se sporednih putova. Pod kaputom, umotan u tronu krpu, nosio je kameni ma u koji su se spojila dva sje iva, Clarent i Excalibur. Bubnjao mu je i pulsirao na koi kao ivo srce.

Na uskim, seoskim cestama gotovo i nije bilo prometa, a ba kad je pomislio da e u sljede em gradi u ili selu morati ukrasti auto, zaustavi se stari vikar u jednako starom Morris Minoru i ponudi mu da ga poveze.

"Stvarno imate sre e to sam naiao", rekao je starac pucketavim, velkim naglaskom. "U dananje je vrijeme malo ljudi na ovim sporednim putovima sad kad je autocesta tako blizu."

"Auto mi se pokvario, a moram se vratiti u London na sastanak", rekao je Dee. "I malo sam se izgubio", doda, hotimice preuzevi vikarov naglasak.

"Ja vas mogu povesti. Bio bih zahvalan na drutvu", prizna sjedokosi mukarac. "Sluao sam radio i uplaila me sva ta silna pri a o opasnosti na cesti."

"to se dogodilo?" upita Dee oputenim i nehajnim glasom. "U inilo mi se da je na cesti mnogo policije."

"Pa gdje ste bili proteklih dvanaest sati?" upita vikar sa irokim osmijehom od kojeg mu se pomaklo umjetno zubalo.

"Bio sam zaokupljen", odgovori Dee. "Sastao sam se s nekim starim prijateljima; imali smo si tota ispri ati."

"Onda ste propustili sve uzbu enje..." Deejevo lice ostane bezizraajno. "Ju er je u velikoj sigurnosnoj operaciji zatvoren ve i dio grada. BBC je izvijestio da

je teroristi ka elija koja je bila na djelu u Parizu sada stigla u London." vrsto steu i velik upravlja , baci pogled na suvoza a. "Jeste li uop e uli to se dogodilo u Parizu?"

itao sam o tome", promrmlja arobnjak, nesvjesno odmahuju i glavom. Machiavelli je vladao Parizom kako je mogao dopustiti da mu Flamel i blizanci klisnu iz aka?

"Opasna su ovo vremena." "Doista jesu", re e Dee. "Ali ja ne bih vjerovao svemu to pro itam u novinama",

doda. Na svim vanijim prometnicama prema glavnome gradu bile su postavljene policijske

zapreke, ali je policija jedva okrznula pogledom troni automobil s dvojicom staraca prije nego to mu je mahnula neka pro u.

Vikar je ostavio Deeja u etvrti Mayfair, u samome srcu grada, nakon ega je doktor odetao do postaje podzemne eljeznice Green Park. Sjeo je na vlak koji vozi Jubilejnom trasom i odvezao se u srce Canary Warfa, gdje je britansko sjedite tvrtke Enoch Enterprises. Doktor se spremao na prora unat rizik. Njegov gospodar me u Mra nim Starijima zasigurno nadzire zgradu, ali Dee se nadao kako svi misle da je pobjegao i kako ne e biti tako glup da se vrati u vlastito sjedite.

Uavi neopaen kroz podzemnu garau, zaputio se u svoj ured na vrhu zgrade, gdje se dugo tuirao u luksuznoj, privatnoj kupaonici, spiru i sa sebe prljavtinu i ne ist nakupljenu proteklih nekoliko sati. Vru a voda ublaila je i bol u desnome ramenu, koje je

GIGA


17

oprezno razgibao. Josh je za bitke u taglju zavitlao na njega Clarent i, premda je Dee uspio pretvoriti auru u tit prije negoli ga je kameni ma pogodio, silina udarca oborila ga je na tlo. Bio je uvjeren da ga je i aio; tek je poslije shvatio da mu je rame samo gadno natu eno, ali ne i slomljeno, na emu je bio zahvalan. Ozljeda nije bila ozbiljna

- njegov ubrzan metabolizam brzo e popraviti svaku tetu, a mogao bi je i smjesta zacijeliti s malo auralne energije, ali to bi privuklo Mra ne Starije i njihove poslunike.

arobnjak se presvu e u istu odje u, neupadljivo tamnoplavo odijelo, tamnoplavu koulju i kravatu s nenametljivim, zlatnim heraldi kim ljiljanom, zatitnim znakom koleda Svetog Ivana na Cambridgeu. Dok se u kotli u u si unoj kuhinji kuhala voda za aj, Dee je ispraznio sef i natrpao svenjeve funti, eura i dolara u remen za novac koji je nosio oko struka, skriven ispod koulje. U sefu je imao desetak putovnica koje su glasile na razli ita imena. Njih je utrpao u depove odijela. Te je putovnice skupljao godinama i nije ih kanio ostaviti.

Kotli je zakipio pa si je arobnjak napravio alicu Earl Greya. Pijuckaju i mirisni aj, napokon se okrenuo prema predmetu umotanom u krpu na svojem radnom stolu. Usne su

mu se izvile u smijeak, to je bila rijetka pojava. Moda je izgubio bitku, ali je svakako iz nje izaao s najve om nagradom.

Clarent i Excalibur. U jednom. Ju er ih je drao u rukama gledaju i kako se dva sje iva stapaju u jedan kameni ma .

Dee je ak i s druge strane prostorije osje ao kako predmet zra i dugim, sporim valovima mo i. Kad bi se zaboravio, uo bi jedva ujne natruhe proaptanih misli na bezbroj jezika, od kojih je samo neke prepoznao.

Odjednom je shvatio - gotovo iznena eno - da sada napokon, nakon cijeloga ivota potrage, ima etiri Ma a mo i. Dva - Durendal i Joyeuse - bila su skrivena u njegovom stanu u San Franciscu, a na stolu pred njim bila su preostala dva ... odnosno jedan? Pitao se i to bi se dogodilo da ovaj ma prinese drugim dvjema kamenim sje ivima. I zato se ta dva nisu stopila u jedan? Ali ona druga dva ve stolje ima stoje jedan uz drugoga.

Doktor bez urbe popije aj da smiri misli i podigne zatitne barijere prije nego to e pri i smotuljku i razmotati ga. Neki arobnjaci slue se kombinacijama rije i arolijama ili zazivima da zatite svoje misli, ali Dee se posluio najstarijim od svih magi nih zvukova: glazbom. Zure i u stol, po eo je pjevuiti "Gospu zelenih rukava", omiljenu pjesmu kraljice Elizabete I. Kraljica je vjerovala da ju je njezin otac, Henrik VIII. napisao za njezinu majku Anne Boleyn. Dee je znao da ta pri a nije istinita, ali joj to nikada nije imao srca re i. Usprkos tome, jednostavna melodija i drevni ritam inili su savrenu zatitnu aroliju. Mrmljaju i rije i na glas, prilazio je stolu.

"Oh, mila moja, ti rani me kad odbaci me grubo..." Prsti su mu vidno drhtali dok je oprezno rastvarao prljavu, sivu krpu koju je pronaao

u razruenome taglju, otkrivaju i predmet koji je krila. "A Ijubljah te toliko i sluah ti toliko dugo..." Na ulatenom, crnom mramoru pisa eg stola leao je jedan od najstarijih predmeta na

planetu. Izgledao je kao obi an kameni ma , ali je bio mnogo, mnogo vie od toga. Dva oruja koja su se stopila u jedan navodno su bila starija od Starijih, pa ak i od Arhonta, te pripadala mitskome Vremenu prije vremena. Poznato je da je Arthur nosio Excalibur i da ga je njegov sin Mordred ubio Clarentom, ali Kralj i Kukavica predstavljaju tek dva narataja junaka i zlikovaca koji su vitlali tim sje ivima to su, pojedina no ili zajedni ki, sudjelovala u svakom ve em doga aju u zemljinoj povijesti.

"Radost bila si, sre a sva, moja Gospo zelenih rukava ..." Nije mogao vjerovati da je napokon pronaao Excaliburov parnjak. Prije pola

tisu lje a, dok je Henrik VIII. vladao Engleskom, Dee je zapo eo potragu za legendarnim Vatrenim ma em.

GIGA


18

"Pri ruci navijek bijah ti da elje ti ispunim smjerno..." Duboko udahnuvi, doktor podigne ma . Premda je bio tek malo dui od ezdeset

centimetara, bio je neobi no teak. Otrica i neki en bal ak izgledali su kao da su isklesani iz jednog komada svjetlucava granita. im su mu prsti dotakli topao kamen, zapljusnula ga je mo ma a...

Srdilo podignuti glasovi. Povici uasa. Krikovi bola. Dee zadrhta dok su mu ti zvu i punili um, prijete i da ga preplave. Glas mu se po ne

kolebati. "Dao bih ti ivot svoj... i zemlju, i ljubav... vjerno..." Ma je bio mo an, neopisivo mo an, obavijen tajnama i legendama. Kad je ju er

Gilgame ugledao ma , opisao ga je rije ima drevnoga proro anstva: dvoje to je jedno, jedno to je sve. Dee je oduvijek vjerovao da se to proro anstvo odnosi na blizance, ali sada vie nije bio siguran u to.

"'Gospo, posljednji pozdrav sad..." tovie, ni u to vie nije bio siguran. U proteklih nekoliko dana, preokrenuo mu se

cijeli ivot, cijeli svijet. A sve zbog Flamela i blizanaca. Napravili su iz njega budalu i izloili ga stranoj opasnosti. Deejevi kratki prsti kliznu kamenim sje ivom toplim poput ljudske puti.

Proaptane tajne... Nejasna obe anja... Naznake drevnih znanja, tajnih predaja... Dee naglo povu e ruku, a glasovi u glavi utihnu. Tanke usne izviju se u okrutan

smijeak: moglo bi se pokazati da je ovaj ma njegov spas. Mra ni Stariji skupo bi platili to oruje. Pitao se bi li ga mogao trampiti za svoju besmrtnost.

Doktoru odjednom zazuji i zadrhti mobitel u depu tako da se prestraio. Odmaknuvi se od ma a koji je leao na stolu, izvukao je mobitel iz depa i pogledao zaslon zamrljan otiscima prstiju. O ekivao je na zaslonu vidjeti nemogu e dug broj svojega gospodara me u Starijima, ali pisalo je da je broj skriven. Na trenutak je pomislio da se ne e javiti, ali onda ga je svladala znatielja njegova najve a snaga i najve i nedostatak pa je pritisnuo tipku za prihva anje poziva.

"Prepoznajete li mi glas?" Doktor John Dee iznena eno trepne. Glas s druge strane pripadao je Niccolou

Machiavelliju, koji je otputovao u San Francisco. "Da", oprezno odgovori. "Ovo bi trebala biti zati ena linija, ali znate moju krilaticu... ne vjeruj nikome." "Dobra krilatica", promrmlja Dee. "Koliko ujem, preivjeli ste." "Za dlaku." Doktor brzo pri e zaslonu nadzorne kamere i uklju i ga pa brzo preleti

programe. Njegov sumnji av um pitao se je li to moda stupica: razgovara li Machiavelh s njim da mu odvrati pozornost dok ostali opkoljuju zgradu? Ali uredi i hodnici bili su prazni, a parkiralite pusto. "Zato zovete?" upita.

"Da vas upozorim." "Da me upozorite!" Premda je stolje ima vjebao, nije mogao posve prikiti

iznena enje u glasu. "Prije nekoliko minuta glasnici su proletjeli kroz Xilbabu prema Carstvima sjena.

Znate li to to zna i?" Dee gotovo nesvjesno kimne. "Xilbabu?" upita na glas. Na drugoj strani svijeta, u Machiavellijev glas uvu e se nota nestrpljenja. "Da,

Raskrije, Jezivo susretite. To je jedno od Carstava sjena." "Znam to je to", kratko e Dee. "Morrigan me odvela onamo na zadnju Veliku

konklavu."

GIGA


19

"Bili ste tamo?" Machiavelh je zvu ao impresionirano. "Jesam." Xilbaba je bila neutralan prostor kojim su se Stariji i Mra ni Stariji iz razli itih

Carstava sjena sluili kao susretitem. Dee je bio jedan od malobrojnih ljudi koji su ikada bili tamo. ak je za svoj karakteristi ni auralni miris izabrao sumporni smrad tog Carstva sjena. Ako Mra ni Stariji odailju poruke preko Xilbabe, to zna i da ele biti sigurni kako e svako Carstvo sjena, ak i ona najudaljenija, primiti njihove naloge. "Sudilo mi se?" upitao je

arobnjak. Nije sumnjao da mu je nakon doivljenog neuspjeha presu eno i da mu njegovi gospodari me u Mra nim Starijima ele onemogu iti da se sakrije ak i u najudaljenijem Carstvu sjena. Zaglavio je na zemlji. Odmaknuvi se od zaslona, zagledao se u svoj odraz u zrcalu: sinulo mu je da gleda mrtvaca.

"Su eno vam je i osu eni ste." Dee je kimnuo, ali nije nita rekao. Mra nim Starijima sluio je cijeloga ivota, a sada

su ga osudili na smrt. "Jeste li me uli?" plane Maehiavelli.

uo sam vas", tiho e Dee. Preplavi ga iscrpljenost pa prui ruku da se osloni o zid. Prekooceanska veza zapucketa. "Svi pripadnici Sljede eg narataja i besmrtnici koje

ste pozvali u London da ulove Nicholasa Flamela i blizance sada e se okrenuti protiv vas... pogotovo kad doznaju da je nagrada za vau glavu dvostruko ve a od one koju ste vi nudili za Alkemi arevu."

"Nisam siguran bi li mi to trebalo laskati." "Postoji jedna razlika." Veza ponovno zapucketa, a Machiavellijev glas po ne se

gubiti. "Nai gospodari Flamela su eljeli ivog ili mrtvog, ali vas ele ivog. To su posve jasno rekli: onoga tko vas ubije sna i e grozna sudbina."

Dee se strese. Znao je da ga gospodari ele ivog kako bi mu oduzeli besmrtnost, gledali kako nao igled stari i onda ga opet u inili besmrtnim. Morao bi cijelu vje nost trpjeti prokletstvo ivota u liku prastarog humanija. "Kako znate?" zapita se.

Machiavelli apne: "Mom ameri kom prijatelju javio se njegov gospodar." "A zato to prenosite meni?" "Zato to sam, ba kao i vi, propustio ispuniti dodijeljen mi zadatak", brzo e

Machiavelli. "Perenelle je pobjegla s otoka. tovie, ja sam ostao zato en na Alcatrazu." Dee nije mogao suspregnuti smijeak koji mu je ozario lice, ali se snano ugrizao za

unutarnju stranu obraza kako ne bi nita rekao. "Moda do e trenutak kada emo se vi i ja zatrebati, doktore", nastavio je Machiavelli. "Neprijatelj mojeg neprijatelja moj je prijatelj", odgovori Dee starom izrekom. "Upravo tako. Doktore, vrijeme je da pobjegnete i sakrijete se. Vai gospodari

proglasili su vas utlagom." Veza se odjednom prekine. Dee ubaci mobitel u dep i posljednji put pogleda zrcalo.

Postao je utlaga, vu ja glava, odmetnik. Zatim se nasmije naglas: zadnja osoba koju su Stariji proglasili utlagom bio je Stariji Mars Ultor.

GIGA


20

SEDMO POGLAVLJE Kad je Josh doepao natrag ku i, tetka Agnes ekala ga je na vratima. Usko lice bilo je

namrgo eno, a tanke usne potpuno su nestale. "Baci telefon na pod i izjuri iz ku e", planula je kad se po eo uspinjati stubama. "elim objanjenje, mladi u."

"Nemam ga. Sophie je..." Oklijevao je. "Sophie me zvala." "Nisi trebao baciti telefon na pod." "ao mi je." Josh duboko udahne, odlu an da ne kae vie nita. Bio je zabrinut za

sestru i samo mu je jo trebalo da ga tetka gnjavi. "Telefoni su skupi..." Josh se provu e pokraj tetke. "Idem dovriti razgovor s tatom." "Nema ga vie. Veza je bila loa i puno gora otkako si bacio telefon", doda. "Rekao

mi je da ti kaem kako e te nazvati poslije. Majka je rekla da nijedno od vas ne smije iz ku e dok ne porazgovarate s njom. Nije nimalo zadovoljna vama", zloslutno doda tetka Agnes.

"Ne sumnjam", promrmlja Josh. Zaputi se predsobljem prema stubama. "A gdje ti je sestra?" strogo upita tetka Agnes. "Ne znam", iskreno odgovori Josh. Starica prekrii ruke i zakilji odozdo u njega. "Zar je otila dalje, a da nije ni ula u

ku u da se pozdravi?" "Sigurno se dogodilo neto vano", rekao je Josh namjestivi osmijeh na lice usprkos

mu nini. "Nemam pojma to vas je oboje spopalo", gun ala je tetka Agnes. Vie dana izbivate

iz ku e... ne potrudite se ni nazvati... Mladi ljudi u dananje vrijeme nemaju potovanja..." Josh se po ne penjati stubama. "A kamo ti misli da ide?"

"U svoju sobu", odgovori Josh. Znao je da se mora maknuti od telke prije negoli kae neto to e poaliti.

"E pa, moe slobodno i ostati ovdje. Imam osje aj da ete oboje dugo biti u kazni! Morate nau iti potovati starije."

Nastoje i se ne obazirati na tetku, Josh produi prema svojoj sobi i zatvori za sobom vrata. Osloni se le ima o hladno drvo, zatvori o i i duboko udahne ne bi li ublaio mu ninu u elucu.

Sophie je nestala. Sophie je u opasnosti. Aoife mu je otela sestru, a on nije imao pojma zato - ali je znao da to ne sluti na

dobro. Zar Aoife radi za Mra ne Starije? Zato je otela Sophie - i zato je poslije pobjegla od njega? Premda je bio uplaen i iscrpljen, Josh nije mogao suspregnuti gorak osmijeh. Kad je istr ao iz ku e, Aoife nije djelovala prestraeno ve nadmeno, a kad je zatraio da mu vrati sestru, spremno je odbila. Ali onda je vampiricu neto uplailo. Moda to to mu se aura po ela pretvarati u zlatan oklop. Josh podigne ruke i pogleda ih. Sada su bile od krvi i mesa, a koa na dlanovima bila je oderana i natu ena od pada, a nokti otkrhnuti i prljavi. Ali maloprije su bile u zlatnim rukavicama. Sje ao se kako mu je zlato poteklo preko aka i oblilo polovice slomljenog tapa za hodanje, pretvaraju i ih u metalne ipke. Kad je udario automobil, s lako om su probile staklo i elik. Ali im je bacio tap za automobilom, im mu se odvojio od ruke, pretvorio se opet u drvo. Josh se odjednom sjeti pri e o gr kome kralju Midi. Sve to je taknuo, pretvaralo se u zlato. Moda je drevni kralj tako er imao zlatnu auru.

Joshov osmijeh izblijedi. Iznevjerio je sestru. Trebao je nastaviti tr ati, moda bi dostigao auto. Da je nekako uspio usmjeriti auru, moda bi uspio neto u initi... premda nije bio siguran to.

Ali prona i e je, zavjetovao se. Spustivi se na sve etiri, izvukao je naprtnja u ispod kreveta. Zatim je ustao i po eo

GIGA


21

otvarati ladice, vaditi odje u i trpati je u torbu: arape i donje rublje, rezervne traperice, nekoliko majici. Svukao je prljavu odje u koju je nosio od Pariza, ubacio je u koaru pokraj kreveta i izvadio istu. Prije negoli je navukao navija ku majicu kratkih rukava s natpisom 49ers Faithful, skinuo je krpenu torbicu koja mu je visjela oko vrata i poloio je na rub kreveta. Otvorio ju je i zavirio unutra. Sadravala je dva lista koja je prologa tjedna istrgnuo iz Kodeksa. Alkemi ar je rekao da na njima pie Zavrni zaziv, koji je Deeju potreban da dozove Mra ne Starije natrag u svijet.

Josh istrese listove na krevet. Zatim ih postavi jednog do drugog. Bili su iroki dvadesetak i visoki tridesetak centimetara, a izgledali su kao da su od preanih vlakana kore i listova.

Zadnji put kad je pogledao listove, leali su na podu razruene knjiare, a on i sestra bili su smu eni i izbezumljeni onime emu su svjedo ili. Kad je tada pogledao stranice, bio bi se zakleo da se rije i mi u, ali sada su bile nepomi ne.

Oba lista bila su na obje strane prekrivena iljatim slovima. Sli ne rezbarije vidio je na arheolokim nalazima u o evu uredu pa je zaklju io da pismo nalikuje na sumersko. Jedno slovo - koje je vjerojatno bilo inicijal - bilo je prelijepo obojeno arkim nijansama zlatne i crvene, dok je ostatak stranice bio ispisan crnom tintom, jo svjeom i nakon nebrojenih stolje a. Podigavi stranicu, prinese je svjetlu.

Zaprepateno trepne. Rije i su se stvarno micale. Polako su gmizale, klizile i preslagivale na stranici

stvaraju i rije i, re enice i odlomke na nebrojenim jezicima. Neka slova bila su gotovo prepoznatljiva - vidio je piktograme i rune, a uspio je razabrati i neka slova gr koga alfabeta, ali ve ina mu je bila potpuno strana.

Za oko mu je zapeo izraz na latinskome: magnum opus. Znao je da to zna i "veliko djelo". Pratio je rije i kaiprstom... im mu je koa dotakla stranicu, u dubini trbuha rascvala mu se vru ina, a iz prsta mu se po eo viti dim koji je zra io toplim, naran astim sjajem. Zatim je primijetio da se slova oko tog jednostavnog izraza pretvaraju u desetke drugih pisama i jezika, ali da deset slova ispod njegove jagodice ostaju nepromijenjena. im je odmaknuo ruku, slova su nestala. Lagano prelaze i vrhom prsta po stranicama, zate eno je gledao kako mu se ispod koe mijenjaju i nastaju cijele re enice. alio je to majka i otac nisu uz njega: oni bi mogli prevesti neke od starih jezika. Po tekstu su bile razbacane natruhe latinskog i gr kog, a prepoznao je i nekoliko egipatskih hijeroglifa i uglatih majanskih simbola.

Imaju i na umu upozorenje Flamelovih da se ne smije previe sluiti aurom, Josh je oprezno podigao ruku na to se tekst opet rasprio u kaos. Gurnuo je stranice natrag u rukom ivanu krpenu torbicu i objesio je oko vrata. Bila mu je topla na koi. Nije bio posve siguran to je otkrio, ali sjetio se da se slova nisu prestala micati kad je prologa tjedna Flamel taknuo stranicu. Josh rastegne prste: to je o ito imalo veze s njegovom aurom. Gurne unitene tenisice pod krevet, otvori ormar i izvadi planinarske glenjerice u kojima je odlazio na etnje s ocem pa ih nazuje. Zatim prebaci naprtnja u preko ramena i priljubi uho uz vrata svoje spava e sobe, pozorno oslukuju i.

uo je tetku u kuhinji... uo je vodu koja vrije u kotli u... otvaranje vrata hladnjaka... zveket li ice odloene na porculanski tanjuri do alice... radio-prijamnik namjeten na program Nacionalnog javnog radija.

Josh naglo odmakne glavu. Kuhinja je na samom za elju ku e. Nikako ne bi smio uti te zvukove. Uto primijeti da mu se na dlanu nakupila posve malena vitica zlatnoga dima. Prinijevi ruku licu, zapita se je li to fizi ki trag njegove aure. Izgledao je kao suhi led koji je vidio na satu kemije, samo to je bilo lagano zlatne boje i snano mirisao po naran ama. Pred njegovim o ima, para nalik na izmaglicu utone mu u dlan i nestane. Josh snano stegne aku. Gledao je kako sestra stvara srebrnu rukavicu na svojoj ruci, na ulici, prije svega nekoliko minuta, a vidio je i da sli na bojna rukavica nastaje na njegovoj, premda nije o tome uop e

GIGA


22

razmiljao. Ali to bi se dogodilo kad bi svjesno, usredoto eno zamislio ljevicu u bojnoj rukavici? Koa mu se smjesta zaiskri i ospe svjetlucavim zrncima. Kuku mu obrubi slab obris zlatne rukavice. Pred njegovim o ima, na koi mu je nastajala vrsta, metalna rukavica, a na prstima iljati, zlatni nokti. Josh ponovno stegne pesnicu, kukavica se savije uz zvuk struganja kovine o kovinu.

"Josh Newman!" Od glasa tetke Agnes s druge strane vrata, Josh posko i. Bio je toliko zaokupljen

stvaranjem rukavice da je nije uo kako se uspinje na kat. Aura mu se raspri, a rukavica ispari u vitice zlatnoga dima.

Agnes snano zakuca na vrata. "Nisi uo kako te zovem?" Josh uzdahne. "Nisam", iskreno odgovori. "E pa, sidi na aj. Do i prije nego to se ohladi." Zastane pa doda: "Jutros sam

napravila i svjee mafine." "Super." Josh osjeti kako mu kruli u elucu. Tetka Agnes pekla je najbolje mafine.

"Presvla im se. Odmah u do i." Pri eka da uje kako se tetka udaljava, vuku i po tepihu papu e ravnih potplata. Zatim opet pogleda ruku i iroko se osmjehne jer mu je neto palo na pamet. Ako mu je uspjelo oblikovati auru bez vjebe, mora da je mo niji od sestre.

Uprtivi naprtnja u na oba ramena, posve polako otvori vrata i ispita situaciju izotrenim osjetilima. Doista je uo kako tetka to i aj iz kotli a u alicu i nanjuio tanin u svjeem, crnom aju te raskoan miris toplih kru a. U trbuhu mu opet zakruli i osjeti kako mu se usta pune slinom: gotovo je mogao okusiti kola e s maslacom u ustima. Pitao se bi li mogao ostati bar na jednom... ali to bi zna ilo da mora sjesti s tetkom Agnes, a ona e htjeti da joj potanko opie proteklih nekoliko dana. Zadrao bi se najmanje jedan sat a nije imao vremena za gubljenje.

Ne ujno se oduljao stubama, odkrinuo ulazna vrata i iskrao se u svjee jutro u San Franciscu. "Oprosti, tetice," promrmljao je pa tiho zatvorio za sobom vrata. Pobjesnjet e kad otkrije da ga nema. Vjerojatno e nazvati roditelje, a on nije znao kako e im to ikada objasniti.

Ali znao je da se bez sestre ne e vratiti u ku u u Pacific Heightsu.

GIGA


23

OSMO POGLAVLJE Agnes je ula kako se ulazna vrata zatvaraju i istapkala iz kuhinje. Trepnula je prema

vratima pa nagnula glavu u stranu, oslukuju i. "Josh?" zazvala je. U ku i je vladao muk. "Josh?" zazove opet, a glas joj prepukne od napora. "Kamo li se djenuo taj dje ak?"

promrmljala je. "Josh Newman, da si se smjesta spustio!" vikne. Nije bilo odgovora. Odmahuju i glavom, starica se pripremi da se opet uspne na kat, kadli joj neto

zahrska pod papu om. Bolno se sagne da to podigne s tepiha. Bio je to komad suha i stvrdnuta blata. Agnes zakilji prema stubama. Kad se spustila njima prije samo nekoliko trenutaka, bile su besprijekorno iste, a sada su cijelim putem do prvog kata bile posute mrvicama blata. Netko se spustio nakon nje u starim, blatnim izmama. Otro okrenuvi glavu, ugleda na podu izdajni ki trag blata koji je vodio ravno prema ulaznim vratima.

"Josh Newman", apne posve tiho, "to si to u inio?" Kre i se najbre to su artriti ni bokovi doputali, pourila je na kat i bez kucanja

otvorila vrata Joshove sobe. Odmah je ugledala prljavu odje u uba enu u koaru i prljave tenisice gurnute pod krevet. Otvorivi ormar, vidjela je gdje su stajale planinarske izme.

Stoje i nasred sobe, polako se okrene, svjesna ne eg udnog u zraku. Osjetila joj vie nisu bila otra kao nekad i starost joj je otupjela vid i sluh... ali osjet njuha ostao je jak. Nepomi an, suh zrak sobe bilo je protkan slatkim mirisom naran e.

Starica uzdahne i potrai mobitel u depu. Nije se radovala priop iti Richardu i Sari Newman da su im djeca nestala. Opet.

Kakvom li se samo loom skrbnicom pokazala!

GIGA


24

DEVETO POGLAVLJE "Na svemu njuim Deejev smrad", alila se Perenelle. Istuirala se i presvukla u istu

odje u: izbijeljene plave traperice, prelijepo izvezenu koulju od egipatskog pamuka i izme ru no izra ene po narudbi u New Yorku 1901. Jo vlanu kosu zagladila je s lica i vezala u debeli rep. Izvadivi debeli, vuneni demper iz izrezbarenog kredenca, pritisnula ga je na lice i duboko udahnula. "Bljak! Trula jaja."

Nicholas kimne. I on se istuirao i presvukao u gotovo istu kombinaciju kao prije, u crne traperice i crnu majicu kratkih rukava. Na ovoj majici bila je otisnuta legendarna naslovnica albuma Dark Side of the Moon. "Sve organsko po elo je trunuti", rekao je. Podigao je odvratnu majicu psihodeli nog uzorka. Bila je posuta sporama plijesni, a ve i dio donjeg poruba raspao se u spiralne niti. Kad ju je podigao da je pogleda, otpao joj je rukav. "A nabavio sam je na Woodstocku", poalio se.

"Ne, nisi", ispravi ga Perenelle. "Kupio si je u trgovini rabljenom robom na Bulevaru Ventura prije deset godina."

"Oh." Nicholas opet podigne unitenu majicu. "Jesi sigurna?" "Posve. Nisi bio na Woodstocku." "Nisam?" Nicholas je zvu ao iznena eno. "Nisi otiao kad si uo da je Jethro Tull odustao, a Joni Mitchell se izvukla. Rekao si

da bi to bilo tra enje vremena." Perenelle se nasmijei. Bavila se lokotom na tekom, mornarskom kov egu koji je stajao uz uznoje kreveta. "tovie, to si vie puta ponovio."

"To je, dakle, jo jedna u nizu mojih pogrenih procjena." Ogleda se po spava oj sobi i pritisne podnicu stopalom. "Mislim da se ne bismo trebali zadravati ovdje. Imam dojam da bi pod mogao svaki as popustiti."

"Samo nekoliko trenutaka." Lokot veli ine ake sa kljocajem se otvori, a Perenelle podigne teak poklopac kov ega. Zrak ispuni blag miris rua i egzoti nih za ina. Nicholas se pridrui eni koja je oprezno stresala suhe ruine latice s konatog smotuljka. "Sje a li se kad smo zadnji put pakirali ovaj kov eg?" upita tiho, nesvjesno se vrativi na francuski.

"U Novom Meksiku, 1945.", spremno odgovori. Perenelle kimne. Rastvorivi konati pokrov, razotkrije bjelodano prastaru,

izrezbarenu drvenu kutiju. "elio si je zakopati na Trinity Siteu kako bi je unitila prva atomska bomba."

"A ti mi to nisi dopustila", podsjetio ju je. Perenelle podigne pogled prema muu, a u dubini o iju preleti joj sjena. "Ja sam

sedma k i sedme k eri. Znam..." Zastane, a lice joj na trenutak dirne strana tuga. "Znam neke stvari."

Nicholas joj blago poloi ruku na rame i stegne ga. "I znala si da e nam ovi predmeti zatrebati?"

Ne odgovorivi, Perenelle vrati pogled na kutiju pa podigne poklopac. Unutra je leao smotan debeo srebren i crn konati bi . Sklopila je duge prste oko drka i podigla ga dok je koa bi a njeno strugala i kripala dok su se isprepleteni krakovi trli jedan od drugi. "Evo staroga prijatelja", promrmlja.

Nicholas se strese. "Odvratan je." "Ah, ali vie nam je puta spasio ivot", re e Perenelle namataju i si ga oko struka,

prevla i ga kroz om e traperica kao da je remen. Drka joj je ostala visjeti du desne noge. "Ispleten je od zmija koje si i upala iz Meduzine kose", podsjeti je Nicholas. "Zna li

koliko smo toga dana bili blizu smrti?" "Pa, tehni ki gledano, ne bismo umrli", re e Perenelle. "Ukrutili bismo aure..." "... i pretvorili se u kamen", dovri Nicholas.

GIGA


25

"Uz to", doda Perenelle sa irokim osmijehom, tapaju i drvenu kutiju, "dobili smo to smo eljeli i isplatilo se vidjeti izraz na Gorgoninu licu kad smo joj pobjegli." Posegnuvi u krinju, izvadi jo jednu kutiju. "A ovo je tvoje", re e.

Nicholas otre vlane dlanove o nogavice, ali ih ne prui da prihvati kutiju. "Perry," tiho re e, "jesi li posve sigurna u ovo?"

arobnici zelene o i postanu krute i hladne. "Sigurna u to?" plane. Graciozno ustane, steu i drvenu kutiju u naru ju. "Sigurna u to?" ponovno upita, a u glasu joj se posve jasno uo gnjev. "to ekamo, Nicholase? Toliko smo dugo ekali da nam je ponestalo vremena.

Preostalo nam je jo samo tjedan-dva ivota..." "Ne govori tako", brzo e Nicholas. "Zato ne? Istina je. Imat u sre e preivim li tjedan ili deset dana due od tebe. Ali

zna to? Oboje emo poivjeti dovoljno dugo da svjedo imo propasti svijeta kakav poznajemo. Mra ni Stariji domogli su se glavnine Kodeksa, a Litha je sve blie. Mra ni Stariji slobodno se kre u svijetom, a rekao si mi i da je u Londonu bio Arhont." Perenelle pokae prema zaljevu. "A Alcatraz je prepun udovita spremna da ih se pusti na grad. Tamo su stvorenja koja nisam vidjela stolje ima."

Nicholas podigne ruke u znak da se predaje, ali Perenelle nije zavrila. "to misli da e se dogoditi ako San Francisco preplave no ne more s mra nih rubova

ljudske mitologije? Reci mi", otro upita. "Prou avao si povijest i ljudsku prirodu, reci to e se dogoditi." Od gnjeva joj je du vlasi kose potekao elektri ni naboj. "Reci mi!"

"Nastao bi kaos", prizna Nicholas. "Koliko bi trebalo da grad padne?" Gumica kojom joj je kosa bila vezana u rep pukne,

a srebrom protkana, tamna griva rairi joj se oko glave u pucketav oblak. "Tjedni, dani ili sati? A jednom kad se grad pretvori u ruevinu iz koje se vije dim, zna da e se udovita proiriti Amerikom kao kuga. Koliko misli da e humani sa svim svojim orujem i sofisticiranom tehnologijom preivjeti u boju s udovitima?"

Alkemi ar odmahne glavom i slegne ramenima. "Ne bi im bilo prvi put da unite civilizaciju", re e Perenelle. "Zadnji put kad su

Mra ni Stariji pustili udovita na svijet, Stariji su bili prisiljeni unititi Pompeje." Nicholas utke uzme kutiju iz eninih ruku. "Zadnje to moramo u initi, Nicholase, prije negoli nas poraze starost i smrt, jest

unititi vojsku na Alcatrazu. A za to trebamo saveznike." Lupne dlanom poklopac kutije. "Trebamo ovo."

Alkemi ar se okrene i poloi kutiju na krevet. Na bo nim stranicama bila je izrezbarena trostruka spirala i dopustio je prstima da klize po njezinim navojima. Kutiju je kupio u sporednoj uli ici indijskoga Delhija, prije neto vie od tristo godina pa skicirao spiralni uzorak tapi em ugljena. Mjesni zanatlija izrezbario ga je na svakoj od etiri bo ne stranice a onda i na poklopcu i dnu. "U mojoj zemlji, ovo je drevni, mo ni, zatitni simbol", promrmljao je smeuran ovje uljak na hindskom, ne o ekuju i da ga stranac shvati. Ostao je zate en kad je zapadnjak podigao kutiju iz njegovih ruku i odgovorio na istome jeziku: "I u mojoj."

Na kutiji nije bilo ni zaponca ni lokota pa je Nicholas oprezno podigao izrezbareni poklopac i odloio ga na krevet. Zrak je ispunio posve blag miris jasmina i egzoti nih za ina: prepoznatljiv miris Indije. Kad je posegnuo u kutiju napunjenu tkaninom, Perenelle ga odjednom zgrabi za ruku i utisne mu prste duboko u meso. Gledao je kako oprezno podie kosu i naginje glavu u stranu. Oslukivala je.

A onda Nicholas za uje isto: netko se uljao knjiarom u prizemlju.

GIGA


26

DESETO POGLAVLJE Nitko od kasnove ernjih turista koji su se bu no gurali u londonskom Covent Gardenu

nije obra ao pozornost na visoku, vitku enu sa slapom vrane kose. Zauzela je poloaj izme u dva stupa pred ulazom u pivnicu Punch & Judy i poloila na kamene plo e do svojih nogu etvorinu meke koe oslikanu crvenim vijugama. Zatim je iz konate futrole izvadila

izrezbarenu, drvenu frulu, prinijela je usnama, zatvorila o i i lagano puhnula. Zvuk je bio nevjerojatan.

Dojmljiva, nezemaljska glazba, oja ana jekom me u kamenim stupovima, zaplovila je Covent Gardenom i zapljusnula kamene plo e tako da su svi stali kao ukopani. Za nekoliko minuta, u polukrugu oko ene nakupilo se veliko mnotvo.

Stoje i posve mirno, svirala je zatvorenih o iju. Skladbu nitko od sluatelja nije prepoznao, premda je mnogima bila odnekud poznata i primijetili su da im prsti ili stopala lupkaju u ritmu. Nekoliko ih je bilo dirnuto do suza.

Onda je o ito drevna, instrumentalna skladba zavrila visokim tonom koji je podsje ao na prelet ptica u visini. Zavladao je dug muk, a onda je glazbenica otvorila o i i lagano se naklonila. Mnotvo je pljeskalo i klicalo i gotovo odmah se po elo razilaziti prema Trnici jabuka. Nekoliko ih je na konatu etvorinu bacilo novac -- britanske funte, ameri ke kovanice i eure a dvoje ljudi pitalo je glazbenicu ima li CD za prodaju, ali ona je odmahnula glavom i objasnila da je svaka izvedba druk ija i jedinstvena. Zahvalila im je na zanimanju mekim, aputavim glasom u kojem se osje ala natruha naglaska s ameri ke Isto ne obale.

Naposljetku je ostao samo jedan sluatelj: stariji mukarac koji ju je pozorno gledao, prate i o ima svaku njezinu kretnju dok je brisala frulu i vra ala je u o ito ru no izra enu konatu futrolu. Pri ekao je da se sagne i pokupi konatu etvorinu s rasutim nov ima pa zakora io naprijed i bacio na tlo nov anicu od pedeset funta. ena ju je podigla i pogledala mukarca, ali on je stao tako da mu je svjetlo bilo iza glave, a lice u sjeni. "Imam jo pedeset odvoji li nekoliko minuta za mene."

ena se uspravi. "To se zove glas prolosti." Bila je via od njega i, dok joj je otmjeno lice finih kostiju ostalo bezizraajno, o i sive poput kriljevca razdragano su zaplesale. "Doktor John Dee", promrmlja naglaskom koji se u Engleskoj nije uo od vladavine kraljice Elizabete u esnaestome stolje u.

"Gospo ica Virginia Dare", uzvrati Dee s lako om preuzevi isti naglasak. Pomaknuo je glavu pa mu je ve ernje svjetlo preplavilo lice. "Drago mi te opet vidjeti."

"Ne mogu re i isto." ena brzo baci pogled lijevo i desno, a nosnice joj se raire. Jezik joj zapaluca poput zmijskog, gotovo kao da kua zrak. "Nisam sigurna da elim biti vi ena s tobom. Osu en si na smrt, doktore. Isti pla enici koji su ju er lovili Alkemi ara, sada trae tebe." Nije bilo ni eg srda nog u smijeku u koji su joj se izvile usne. "Kako zna da te ne u ubiti i uzeti nagradu?"

"Pa, zapravo iz dva razloga. Prvo, znam da me gospodari ele ivog i drugo, znam da ti moji gospodari me u Mra nim Starijima ne mogu ponuditi puno toga to ve nema", odgovori Dee, oputeno se smijee i. "Ve si besmrtna i nema gospodara."

"Za tvoju glavu nudi se velika nagrada", re e Virginia Dare guraju i novac u depove dugog, irokog kaputa od trapera. Konatu etvorinu gurne u drugi dep i prebaci frulu preko ramena kao da je puka.

"Ja ti mogu ponuditi vie", uvjereno e Dee. "Mnogo vie." "Johne," re e Virginia, gotovo raznjeeno, "oduvijek si bio straan hvalisavac." "Ali nikada ti nisam lagao." Virginiju je njegova tvrdnja zatekla. Odgovorila je tek nakon stanke. "Ne, nisi",

GIGA


27

napokon je priznala. "Zar nisi ni najmanje znatieljna?" upita. "Johne, zna da sam cijeli ivot znatieljna." Dee se nasmijei. "to eli najvie na svijetu?" Licem Virginije Dare preleti strana tuga, a o i joj se zamagle. " ak mi ni ti ne moe

dati ono za ime najvie eznem." arobnjak se lagano nakloni. Virginiju Dare poznavao je vie od etiri stotine godina.

Svojedobno su ozbiljno razgovarali o braku, ali je morao priznati da ak i on zna malo o toj tajanstvenoj, ljudskoj besmrtnici.

"Moe li mi ponuditi Carstvo sjena?" nehajno upita. "Mislim da ti mogu ponuditi neto bolje. Mogu ti ponuditi svijet." Virginia Dare zaustavi se nasred Covent Gardena. "Koji svijet?" "Ovaj." Mladolika ena primi Deeja pod ruku i povu e ga prema kafi u na suprotnoj strani

trga. "Do i i po asti me alicom aja pa emo porazgovarati o tome. Oduvijek mi se svi ao ovaj svijet."

Ali Dee se sledio, o iju prikovanih za neto s lijeve strane. Virginia se polako okrene, a nosnice joj se opet raire. Na trg su stigla tri mladi a

obrijanih glava. Sva trojica bila su odjevena u iste izblijedjele, prljave majice, traperice i teke, radni ke izme. Ruke i ramena bili su im prekriveni tetovaama, a onaj najnii imao je tetoviranu zamrenu crveno-crnu spiralu koja mu se uvijala po vrati i tjemenu.

"Cucubuthi", promrmlja arobnjak. "Moda uspijemo umaknuti prije negoli nas opaze..." Dee zastane kad se jedan od trojice okrenuo i pogledao par. "A moda i ne", doda s uzdahom.

Virginia Dare uzmakne jedan korak, pa jo jedan, ostavljaju i ga samog. "Ne ra unaj na mene, doktore."

"Vidim da se nisi promijenila, Virginia," promrmlja Dee. "Tako sam i preivjela ovako dugo. Nikada se ne mijeam. Nikada ne biram stranu." "Moda bi trebala."

GIGA


28

JEDANAESTO POGLAVLJE U London su stigla dva divovska gavrana, Huginn i Muninn. Premda su izgledala kao

ptice, ta su stvorenja bila stara gotovo koliko i humanski rod, ni iva, ni mrtva, ve neto izme u. Bila su gotovo besmrtna i obdarena sposobno u ljudskoga govora, a stvorila ih je trojna boica Hekata na dar jednookom pripadniku Starijega roda, Odinu.

Ali Hekate vie nije bilo - prvi put u vie narataja, ubijen je pripadnik Starijega roda - a njezino Carstvo sjena bilo je uniteno, kao i dva susjedna, Asgard i Niflheim.

A to je skrivio Dee. Mnogi Stariji zahtijevali su arobnjakovu smrt, ali nekoliko dana neposredno nakon

unitenja Yggdrasilla i tih Carstava sjena, Deeja su titili njegovi gospodari, mo ni me u Mra nim Starijima. No, nakon pokolja u Parizu i bijega Alekemi ara i blizanaca u Englesku, zatita mu je uskra ena. Kad je proglaen utlagom, lov na Dee ja mogao je po eti.

Odin se zavjetovao strahovito osvetiti Deeju, kojega je krivio za smrt Hekate, ene koju je neko ljubio. Jednooki Stariji znao je da je njegova odvratna suparnica Hel uspjela izbje i sudbinu svojeg razorenog carstva Nillheima te da se tako er dala u potjeru za Deejem, ali Odin je vrsto odlu io prvi prona i i srediti arobnjaka. Stoga je poslao svoje glasnike u humansko Carstvo sjena.

Ptice su prelazile grad o ima koje je ne vide samo ono tjelesno, u potrazi za svakim neuobi ajenim djelovanjem. Zapazile su nebrojena stvorenja koja se kre u uurbanim gradskim ulicama i o tome izvijestile Starijeg. Lebde i nad razruenim odlagalitem automobila u Londonu iz kojeg se jo puilo, plove i na uljastome vjetru, osjetile su pau inaste niti iznimnih i drevnih mo i. Vinuvi se nad Salisburijsku ravnicu, okruile su drevni Stonehenge, gdje je zrak bio pun teka mirisa naran e i vanilije, a tlo izgaeno brojnim kopitima i kandama pretvoreno u blato.

Zatim su odletjele natrag u grad gdje su dokono plovile na zra nim strujama i vrtlozima, gotovo previsoko da bi ih itko vidio, krue i u velikim petljama i ekaju i, ekaju i, ekaju i...

A budu i da nisu imale pojam o vremenu, bile su beskrajno strpljive.

GIGA


29

DVANAESTO POGLAVLJE Tri mladi a obrijanih glava pribliavala su se Deeju. "Raspisana je nagrada za vau glavu", objavi onaj tetovirane lubanje hodaju i ravno

prema doktoru. Premda arobnjak nije bio visok, ovaj mukarac bio je najmanje dva-tri centimetra nii, ali ple at i mii av. Usne su mu se micale pokuavaju i oponaati humanski smijeak, ali su se samo uspjele zgr iti u divlja ko keenje kojim je pokazao otre, iljate, poutjele zube. "Velika nagrada."

"Za ivog", doda drugi. Zauzeo je poloaj Deeju zdesna. "Ali ne nuno neozlije enog", re e tre i slijeva. Bio je krupniji od preostale dvojice i

nosio prljavu, zelenu, kamuflanu majicu napetu na izrazito mii avim prsima. "Ba je udno kako se stvari mijenjaju", re e vo a. Govorio je neobi nim spojem

sjevernolondonskog i isto noeuropskog naglaska. "Ju er smo radili za vas i lovili Alkemi ara. A sada lovimo vas." ustro je protrljao ruke. "I to za dvostruki iznos. Mislim da ste nas malo potplatili za Alkemi ara i djecu." Niski mukarac opet se nasmijei. "Oduvijek ste bili krtica, doktore Dee."

"Drai mi je izraz tedljiv", mirno odvrati Dee. "tedljiv. Dobra rije . Kladim se da zna i 'krtica'." Pogleda prijatelje, koji kimnu. "krtica", ponovi jedan. "Tvrdica", doda najvii. "tedljivost ne kupuje odanost. Da ste nam platili malo vie, moda bismo sada bili

skloni pogledati kroz prste." "Tako biste postupili da sam vam platio vie?" znatieljno se na glas zapita Dee. "Vjerojatno ne bismo", odgovori stvorenje. "Mi smo lovci. Obi no ulovimo plijen koji

lovimo." arobnjakove usne izviju se u zloban smijeak. "Ali ju er niste ulovili Flamela i

djecu", re e. Niski mukarac slegne ramenima kao da mu je neugodno. "Pa, da..." "Podbacili ste", podsjeti ga Dee. Tetovirani mukarac pri e mu jedan korak i spusti glas, brzo pogledavi lijevo i desno.

"Pratili smo njihov miris do crkve St. Marylebone. A onda su se pojavile Dearg Due", doda s uasnutim prizvukom u glasu.

Dee kimne, paze i da mu lice ostane bezizraajno. Smrad koji su ta stvorenja irila bio je odvratan mjeavina stara mesa, ustajale odje e i neopranih tijela. Cucubuthi su lovci, potomci vampira i vukodlaka, Tore Madra, blii zvijerima nego ljudima, a Dee je slutio da bar jedan od mladi a koji stoje oko njega ima rep uguran u hla e. Ali ak su se i ti divlji pla enici uasavali roda Dearg Due, Krvopija. "Koliko ih je bilo?" upita.

"Dvije", aptom odgovori predvodnik cucubutha. "enke", doda mrko kimnuvi. Dee opet kimne. enke su daleko opasnije od mujaka. "Ali ni one nisu ulovile

Flamela i blizance", re e. "Nisu." Stvorenje se opet naceri, pokazuju i odvratne zube. "Bile su previe zauzete

lovom na nas. Pobjegli smo im u Regent's Parku. Bilo nas je malo sram bjeati parkom pred bi ima koja izgledaju kao dvije kolarke", priznao je. "Ali hvatanje vas to e nam viestruko nadoknaditi."

"Nisam jo uhva en", promrmlja Dee. Cucubuth se odmakne i rairi ruke. "to ete u initi, doktore? Ne usu ujete se

posluiti mo ima. Vaa aura privukla bi sve ama ba sve to je trenuta no u Londonu. A ako se svejedno posluite mo ima i uspijete pobje i, jo biste satima irili sumporni smrad. Lako bi vas slijedili do jazbine."

GIGA


30

Dee je znao da cucubuth ima pravo. Kad bi se posluio aurom, otkrio bi svoj poloaj svakom Starijem, Mra nom Starijem i ljudskom besmrtniku u Londonu.

"Moete i mirno po i s nama..." predloi cucubuth. "Ili emo vas odnijeti odavde", doda krupniji stvor. Doktor John Dee uzdahne i baci pogled na sat. Ponestalo mu je vremena. "uri vam se, doktore?" upita cucubuth, zubato se cere i. Dee pomakne desnicu. Poletjela je s visine boka, dlana okrenuta nagore, u letu se

nakosila i okrenula tako da je tresnula dlanom stvorenje u bradu. Zubalo tetoviranog cucubutha s treskom se zalupi, a on od siline udarca poleti uvis i izvali se na kamene plo e. Deejeva desnica sune prema najkrupnijem stvoru i dohvati ga visoko s unutarnje strane bedra tako da mu je od udarca obamrla cijela noga, a on sletio u lokvu prljave vode sa okom i iznena enjem na irokom, grubijanskom licu.

Tre i cucubuth odsko i nekoliko koraka od Deeja. "Pogreka, doktore," zarei. "Velika pogreka."

"Nisam ja taj koji je pogrijeio", apne Dee. Zakora i prema njemu, oputeno sputenih ruku. arobnjak je preivio stolje a jer su ga ljudi vje no podcjenjivali. Pogledali bi ga i vidjeli krhkog, sjedokosog mukarca. ak i oni do kojih je dopro glas o njemu, vjerovali su da je obi an u enjak. Ali Dee je bio vie od toga - mnogo, mnogo vie. Bio je ratnik. Dok je jo bio pravi ovjek, kao i poslije kad je postao besmrtnik, Dee je putovao Europom. Bilo je to doba bezakonja kad su cestama hara ili razbojnici i odmetnici, a ak ni u gradovima nije bilo sigurno. Da bi preivio, ovjek se morao mo i braniti. Mnogi su pogrijeili podcijenivi engleskog doktora. Bila je to pogreka koju im on nikada nije dopustio da ponove. "Ne treba mi aura da bih vam naudio", tiho re e arobnjak.

"Ja sam cucubuth", oholo e stvorenje. "Moda ste iznenadili moju bra u, ali sa mnom vam isti trik ne e upaliti."

uvi stenjanje iza sebe, arobnjak se osvrne preko ramena i vidi da cucubuth s mukom ustaje. S obje se ruke drao za vilicu, a pogled mu je bio zamu en.

"Ozlijedili ste mojeg bracu." "Siguran sam da e se posve oporaviti", re e Dee. Cucubuthe je bilo gotovo nemogu e

ubiti, a imali su ak i vampirsku sposobnost obnove ranjenih udova. Najkrupniji od trojice polako se i tegobno osovi na noge. Nesigurno je odravao

ravnoteu na lijevoj nozi, bjesomu no trljaju i desnu ne bi li mu se vratio osjet u njoj. "I unitili ste mi traperice", zarei. Stranjica i nogavice traperica bili su crni od vode.

"A to ete sada, doktore?" upita neozlije eni skinhed. "Pri i malo blie da ti pokaem." Deejev osmijeh bio je ruan i neljudski kao

cucubuthov. Stvorenje odjednom zabaci glavu, a iz usta mu dopre zvuk kakav nikada nije izaao iz

ljudskoga grla. Bilo je to neto izme u lavea i zavijanja. Svi golubovi na krovovima Covent Gardena razlete se uz gromoglasan lepet krila. U blizini, preko londonskih krovova odjekne neto nalik na vu je zavijanje. Osamljenom glasu pridrui se jo jedan pa jo jedan dok zrak nije po eo podrhtavati od tih jezivih, iskonskih zvukova. Sa cucubuthova lica nestalo je svakog traga ljudskosti kad se nasmijao. "Ovo je na grad, doktore. Vladali smo Trinovantumom i prije nego to su ga prisvojili Rimljani. Imate li ikakvu predodbu o tome koliko nas je sada ovdje?"

"Vie od a ice, pretpostavljam." "Mnogo, mnogo vie", zarei stvorenje. "I stiu. Sva." Dee kraji kom oka zamijeti neko kretanje. Bacivi pogled uvis, ugleda obris koji se

kretao trokutastim krovom crkve Svetog Pavla njemu preko puta. Na ve ernjem nebu pojavi se obris skinheda, pa jo jedan, pa jo jedan. Na drugoj strani trga nastala je pomutnja jer su se pojavila jo estorica skinheda, a onda su jo trojica izala iz ulice na suprotnoj strani trga.

GIGA


31

Ljudski turisti, zamijetivi okupljanje skinheda i pobojavi se tu njave, po eli su se razbjeavati. Trgovine su se brzo zatvarale. Za nekoliko trenutaka, na poplo anom trgu Covent Gardena ostalo je samo est runih cucubutha obrijanih glava.

"Onda, to ete sada, doktore Dee?"

GIGA


32

TRINAESTO POGLAVLJE Zvuci koji su odjekivali preko londonskih krovova u nebo privukli su pozornost

gavranova: iskonsko zavijanje cucubutha od kojeg su se neko primitivni humani sklup ani u piljama ledili od straha.

Huginn i Muginn po nu ponirati prema zvuku. Pokraj njih su prolijetali kosovi i vrane, jednostavna stvorenja iz kojih je zra io goli

strah. Golubice su se uskovitlale u zraku gotovo to no ispod njih, uplaene, ali nesposobne ita poduzeti, pa se vratile na krovove oko irokog, poplo anog trga, samo da bi smjesta opet uzletjele, jer je zavijanje opet proparalo no .

Gavranovi su letjeli nisko iznad Temze, preko Viktorijina gata i Kraljevske opere. Ugledali su prvog cucubutha na ulici ispod sebe, proziru i gotovo ljudske krinke ovjekolikih zvijeri s kljovama i otrim kandama. Svaki cucubuth bio je obavijen mra nom aurom. Bilo ih je vie stotina i svi su tr ali, grabili, brzali sami ili u parovima, okupljaju i se na ogra enom prostoru Covent Gardena.

Gavranovi su smjesta zaklju ili kako su pronali engleskog arobnjaka. Oba su kao jedan kljunom oblikovala rije : "Dee."

U prostoru izvan vremena, u jednom od samotnih Carstava sjena, probudio se Odin. Golemo, sivo oko Starijeg se otvorilo, ali nije vidjelo goleti prekrivene snijegom ni

divovske ledene kristale koji su ga okruivali. Pred sobom je zateklo crno-bijeli prizor koji se odvijao bez zvuka: jedan ovjek okruen trima cucubuthima. Sve se vie tih stvorenja rojilo oko njega. Premda nije bilo traga Deejevoj prepoznatljivoj auri, Odin je znao da je taj ovjek engleski arobnjak.

Stariji ogoli zube zvjerski se kese i: oni kojima se Dee zavjetovao sluiti eljeli su ga da mu sude i kazne ga, ali Odin je imao druge nakane. Divovski lik odgurne se od jedine ive stvari u svojemu svijetu - si une i iskrivljene ina ice Yggdrasila - i pripremi se za putovanje kroz Carstva sjena.

GIGA


33

ETRNAESTO POGLAVLJE Stranja vrata knjiare zatekao je otvorena. Ulaze i u mra an hodnik, Josh Newman spustio je naprtnja u s ramena pa pri ekao da

mu se o i priviknu. Smrad je bio nevjerojatan - mjeavina trulei i plijesni, odvratna ustajalost proeta gnusnim smradom pokvarenih jaja. Pokuao je disati samo kroz usta. Zatvorivi o i, usredoto io se na sluanje. Otkako ga je Mars Ultor probudio, postao je svjestan vanosti sluha, okusa i mirisa. Moderni ljudi oslanjaju se uglavnom na vid, a Josh je shvatio da su njegova Probu ena osjetila zapravo isto to i izotrena osjetila koja su primitivnome ovjeku bila neophodna za opstanak.

Ali u zgradi se nita nije ulo: zra ila je naputeno u. Prije manje od tjedan dana, tr ao je tim hodnikom amo-tamo iskrcavaju i poiljku

knjiga iz kombija. Sada su kutije koje je tako paljivo naslagao jednu na drugu bile crne od plijesni i raspuknute, a knjige nabrekle kao trulo vo e, gotovo neprepoznatljive.

Prije manje od tjedan dana. Ta spoznaja Joshu odjednom osvijesti koliko se toga promijenilo u proteklih nekoliko

dana, koliko je toga otkrio i koliko je malo kao i ostatak svijeta znao o istini. Duboko udahnuvi, pri emu mu je smrdljiv zrak napeo u grlu, Josh je otvorio o i i

oduljao se hodnikom, gurnuo vrata i stupio u knjiaru. Zate eno se zaustavio. Knjiara je bila neprepoznatljiva ruevina, izgubljena pod debelim slojem praine i

dlakave plijesni propadala mu je pred o ima. Zrake sunca koje su se probile kroz prozore iarane prljavtinom otkrivale su da je zrak prepun spora. Josh vrsto zatvori usne, ne ele i da mu u u u usta. Zakora i naprijed i osjeti kako se podnice pomi u pod njegovom teinom. Na drvetu se zapjeni nekakva gadna, crna teku ina, a Joshu stopalo po ne tonuti. Odsko i unazad, priljubi se uza zid, ali ustanovi da je sluzav od trulei. buka je bila toliko meka da su mu prsti utonuli u nju.

Ogledavi se, Josh zgroeno ustanovi da knjiaru neto prodire: gljivice su se hranile svime - drvetom, papirom, tepihom. Kako li e to mjesto izgledati za nekoliko sati?

Doao je u knjiaru jer su Nicholas i Perenelle stanovali u stanu iznad nje pa se nadao da su se vratili onamo. Podigavi pogled prema stropu, primijeti da u njemu zjapi rupa kroz koju se vide isprepletene ice i trule grede. Odjednom se zapita koliko e trebati da potpornji popuste, a gornji katovi se urue i s ostatkom zgrade padnu u podrum.

Oprezno se vukao uza zid prema

Documents

Michel Scott - Nekromant - Tajne Besmrtnog Nicholasa Flamela 4