21
326 Ružica MRDAKOVIĆ-CVETKOVIĆ 1 UDK: 341.63(497.11+497.16) Biblid 0025-8555,58(2006) Vol. LVIII, br. 3, pp. 326-346 Izvorni naučni rad Jul 2006. MEĐUNARODNI KONTINUITET SRBIJE POSLE ODVAJANJA CRNE GORE ABSTRACT The author deals with a set of questions that have emerged after the secession of the Republic of Montenegro from the State Union of Serbia and Montenegro, and they are as follows: inter- national legal continuity of Serbia, membership of the two now independent states in various international organisations, the issu- es concerning the succession between Serbia and Montenegro, re- gulation of various individual rights of the citizens from the for- mer State Union, etc. UVOD P osle ishoda referenduma u Republici Crnoj Gori, održanog 21. maja 2006. godine, sticanja nezavisnosti ove republike i njenog izdvaja- nja iz državne zajednice Srbija i Crna Gora, otvorio se proces regu- lisanja niza pitanja koja će se pojaviti između sada dve nezavisne države Srbije i Crne Gore. To su način na koji će se regulisati međunarodno-prav- ni status Srbije i Crne Gore, proces sukcesije, odnosno utvrđivanja i deo- be obaveza i potraživanja između dve države, regulisanje različitih prava i obaveza građana donedavno zajedničke državne zajednice, itd. 1 Ružica Mrdaković-Cvetković, istraživač saradnik u Institutu ekonomskih nauka, Beograd.

MEĐUNARODNI KONTINUITET SRBIJE POSLE ODVAJANJA CRNE … · je od 1992. godine, kada se raspala SFRJ i uvedena je blokada Saveznoj Re-publici Jugoslaviji. Država SFRJ bila je član

  • Upload
    others

  • View
    2

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

326

Ružica MRDAKOVIĆ-CVETKOVIĆ1 UDK: 341.63(497.11+497.16)Biblid 0025-8555,58(2006)

Vol. LVIII, br. 3, pp. 326-346Izvorni naučni rad

Jul 2006.

MEĐUNARODNI KONTINUITET SRBIJE

POSLE ODVAJANJA CRNE GORE

ABSTRACT

The author deals with a set of questions that have emergedafter the secession of the Republic of Montenegro from the StateUnion of Serbia and Montenegro, and they are as follows: inter-national legal continuity of Serbia, membership of the two nowindependent states in various international organisations, the issu-es concerning the succession between Serbia and Montenegro, re-gulation of various individual rights of the citizens from the for-mer State Union, etc.

UVOD

Posle ishoda referenduma u Republici Crnoj Gori, održanog 21. maja2006. godine, sticanja nezavisnosti ove republike i njenog izdvaja-nja iz državne zajednice Srbija i Crna Gora, otvorio se proces regu-

lisanja niza pitanja koja će se pojaviti između sada dve nezavisne državeSrbije i Crne Gore. To su način na koji će se regulisati međunarodno-prav-ni status Srbije i Crne Gore, proces sukcesije, odnosno utvrđivanja i deo-be obaveza i potraživanja između dve države, regulisanje različitih pravai obaveza građana donedavno zajedničke državne zajednice, itd.

1 Ružica Mrdaković-Cvetković, istraživač saradnik u Institutu ekonomskih nauka, Beograd.

327

MP 3, 2006 – Međunarodni kontinuitet Srbije posle odvajanja Crne Gore(str. 326-346)

Iako se ne mogu u potpunosti praviti paralele između ovog “novogslučaja” i onog posle raspada bivše Socijalističke Federativne Republike Ju-goslavije, neka iskustva se mogu izvlačiti iz procesa sukcesije koji je u po-tonjem slučaju trajao skoro jednu deceniju. Deoba obaveza i potraživanjaizmeđu bivših republika SFRJ izvršena je na bazi Sporazuma o sukcesiji,koji je potpisan u Beču juna 2001. godine, a stupio na snagu juna 2004. go-dine nakon njegove ratifikacije od strane svih država sukcesora. Podela jeizvršena uz nadzor i pod uticajem međunarodne zajednice, a kao merodav-ni kriterijumi uzeti su, pre svega kriterijumi za utvrđivanje doprinosa zaučešće u sistemu organizacije Ujedinjenih nacija, kao i kriterijuma Međuna-rodnog monetarnog fonda (MMF) i Međunarodne banke za obnovu i razvoj(MBOR), dok su za neke druge podele ovi pokazatelji malo korigovani. Ma-da su godinama timovi stručnjaka pri saveznoj i republičkoj vladi pravili ra-zne verzije deobnog bilansa, isti nisu uvaženi, ali su pomogli u pregovorimao sukcesiji. Srbija i Crna Gora će, takođe, podeliti svoju imovinu uz prisu-stvo međunarodnih pregovarača i verovatno na bazi istih ili sličnih kriteri-juma, kao što je to bilo u postupku sukcesije SFRJ.

1. MEĐUNARODNO PRAVNI KONTINUITET SRBIJE KAODRŽAVE SLEDBENIKA DRŽAVNE ZAJEDNICE SRBIJA

I CRNA GORA

Na osnovu člana 73. tačka 2. Ustava Republike Srbije, a polazećiod Ustavnom poveljom državne zajednice Srbija i Crna Gora, usvojenom2002. godine, “utvrđenog prava države članice koja ne iskoristi pravo naistupanje iz državne zajednice Srbija i Crna Gora da nasledi pravo nameđunarodno-pravni subjektivitet državne zajednice Srbija i Crna Gora”,2Narodna skupština Republike Srbije donela je Odluku o obavezamadržavnih organa Republike Srbije u ostvarivanju nadležnosti RepublikeSrbije kao sledbenika državne zajednice Srbija i Crna Gora.

Ovom odlukom obavezuje se Vlada Republike Srbije i drugi držav-ni organi da, u okviru svojih nadležnosti, u roku od 45 dana donesu potreb-na akta i preduzmu potrebne mere sa ciljem ostvarivanja međunarodno-pravnog subjektiviteta Republike Srbije, kao države sledbenika državne za-jednice Srbija i Crna Gora. Ovo praktično znači da je potrebno preduzeti sve

2 “Odluka o obavezama državnih organa Republike Srbije u ostvarivanju nadležnostiRepublike Srbije kao sledbenika državne zajednice Srbija i Crna Gora”, Službeni gla-snik Republike Srbije, br. 48/2006.

328

MP 3, 2006 – Međunarodni kontinuitet Srbije posle odvajanja Crne Gore(str. 326-346)

mere u cilju uspostavljanja saradnje sa međunarodnom zajednicom, država-ma i vladama, a pre svega u cilju ostvarenja kontinuiteta članstva u međuna-rodnim organizacijama. Za Srbiju je značajan kontinuitet saradnje sa orga-nizacijama iz sistema Ujedinjenih nacija, međunarodnim finansijskim orga-nizacijama: Međunarodni monetarni fond (International Monetary Fund –MMF ili IMF) i Svetske banke za obnovu i razvoj (International Bank forReconstruction and Development – SBOR ili IBRD), Svetskom trgovin-skom organizacijom (World Trade Organization – STO ili WTO) i drugimuniverzalnim, međunarodnim i regionalnim organizacijama, a posebno jevažan nastavak procesa stabilizacije i pridruživanja sa Evropskom unijom.Navedenom odlukom se obavezuju republički organi i da preduzmu potreb-ne mere sa ciljem “ostvarivanja nadležnosti Republike Srbije koje su prešlena Republiku Srbiju kao državu sledbenika državne zajednice Srbija i CrnaGora, a pre svega u oblasti spoljnih poslova i odbrane, do donošenja neop-hodnih zakona; i rešavanja svih spornih pitanja između Republike Srbije,kao države sledbenika državne zajednice Srbija i Crna Gora i Republike Cr-ne Gore, kao osamostaljene države.”3

Problem integrisanja naše zemlje u međunarodnu zajednicu aktuelanje od 1992. godine, kada se raspala SFRJ i uvedena je blokada Saveznoj Re-publici Jugoslaviji. Država SFRJ bila je član međunarodnih organizacija izsistema Ujedinjenih nacija, međunarodnih finansijskih organizacija, organi-zacija iz oblasti saobraćaja, poljoprivrede, nauke, prosvete i kulture. Članstvou nekim međunarodnim organizacijama datira još iz perioda Kraljevine Ju-goslavije. FNRJ je 1945. godine proglasila Ukaz o ratifikaciji povelje Ujedi-njenih nacija i statuta Međunarodnog suda pravde. Rezolucijom Ujedinjenihnacija na preporuku Saveta bezbednosti UN Saveznoj Republici Jugoslavijije uskraćeno pravo učešća u radu Generalne Skupštine UN i njenih supsidi-jarnih tela. Posle 5. oktobra 2000. godine pokrenuta je inicijativa za prijemSRJ u UN i već u novembru 2000. godine naša zemlja je ponovo postala članUjedinjenih nacija. Problemi sukcesije, kontribucija, deoba kvota u međuna-rodnim finansijskim organizacijama, deoba imovine između bivših jugoslo-venskih republika rešavani su u skladu sa Sporazumom o sukcesiji.

Pitanje integrisanja u međunarodnu zajednicu ponovo se otvara for-miranjem nove države na bazi Sporazuma o principima odnosa Srbije i Cr-ne Gore u okviru državne zajednice, od 14. marta 2002. godine. Mogućnostistupanja jedne ili obe države-članice iz državne zajednice koja je pred-

3 Ibid., str. 1.

329

MP 3, 2006 – Međunarodni kontinuitet Srbije posle odvajanja Crne Gore(str. 326-346)

viđena ovim sporazumom i Ustavnom poveljom državne zajednice Srbija iCrna Gora, sada posle istupanja Crne Gore otvara mnoga pitanja nameđunarodnom planu. Posle proglašenja Ustavne povelje i donošenja usta-va nove državne zajednice, ova zajednica je morala ponovo da uspostavi sa-radnju sa međunarodnim organizacijama.

Sporazum o principima odnosa Srbije i Crne Gore u okviru državnezajednice4 sadrži “odredbu o preispitivanju”, odnosno pravo istupanja izdržavne zajednice. Istovetnu odredbu sadrži i Ustavna povelja državne za-jednice Srbija i Crna Gora: “Po isteku perioda od tri godine države članiceimaju pravo da pokrenu postupak promene državnog statusa, odnosno istu-panja iz državne zajednice... U slučaju istupanja Crne Gore iz državne za-jednice, međunarodni dokumenti koji se odnose na SRJ, posebno rezoluci-ja 1244 Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija, odnosili bi se i u celostivažili za Srbiju kao sukcesora.”

“Država članica koja to pravo iskoristi ne nasleđuje pravo nameđunarodno pravni subjektivitet, a sva sporna pitanja posebno se regulišuizmeđu države sledbenika i osamostaljene države. U slučaju da se obedržave članice u referendumskom postupku izjasne za promenu državnogstatusa, odnosno nezavisnost, u postupku sukcesije regulišu se sva spornapitanja, kao što je postupljeno u slučaju prethodne Jugoslavije.”5 Sada se po-novo otvara problem učlanjenja u međunarodne organizacije, podele dugo-va i međunarodno pravni kontinuitet.

2. KONTINUITET SRBIJE U MEĐUNARODNIM FINANSIJSKIM ORGANIZACIJAMA

Srbija bi, kao pravni sledbenik državne zajednice Srbija i Crna Gora,trebalo da nasledi članstvo u Međunarodnom monetarnom fondu i Međuna-rodnoj banci za obnovu i razvoj i njenim afilijacijama. Iskustva Savezne Re-publike Jugoslavije u ovoj oblasti su još sveža. Socijalistička Federativna Re-publika Jugoslavija bila je jedan od osnivača Međunarodnog monetarnogfonda i Svetske banke za obnovu i razvoj koje su formirane na Breton-Vud-skoj konferenciji 1944. godine. Od Fonda smo dobijali sredstva za kratko-

4 “Polazne osnove za preuređenje odnosa Srbije i Crne Gore u okviru državne zajed-nice” (Beogradski sporazum), Međunarodna politika, Dokumenti, Beograd, br. 1105,2002, str. I.

5 “Ustavna povelja Srbije i Crne Gore”, Međunarodna politika, Dokumenti, Beograd,godina LIII, br. 1108, oktobar-decembar 2002, str. IV.

330

MP 3, 2006 – Međunarodni kontinuitet Srbije posle odvajanja Crne Gore(str. 326-346)

ročno uravnoteženje platnog bilansa (rok do pet godina), a od Banke dugo-ročne kredite (rok 15 do 20 godina) za obnovu i razvoj zemlje. Saradnja Sa-vezne Republike Jugoslavije sa međunarodnim finansijskim organizacijama,koja je bila prekinuta u periodu desetogodišnje blokade zemlje, obnovljenaje tako što su ove organizacije priznale SR Jugoslaviji kontinuitet sa SFRJ.SRJ nije podnosila zahtev za ponovni prijem u međunarodne finansijske or-ganizacije, za razliku od drugih organizacija (UN, INTERPOL, mnoge orga-nizacije iz sistema UN) kojima smo morali podnositi zahtev za ponovni pri-jem u članstvo. Saradnja sa Međunarodnim monetarnim fondom obnovljenaje tako što je Savezna vlada, decembra 2000. godine, usvojila tekst notifika-cije, kojim Savezna Republika Jugoslavija prihvata nasleđivanje članstvabivše SFRJ u Međunarodnom monetarnom fondu i Fondu dostavila pravnomišljenje kojim se potvrđuje da SRJ u skladu sa Ustavom i domaćim zako-nodavstvom može nasleđivati članstvo u Međunarodnom monetarnom fon-du. Uredbom o članstvu Savezne Republike Jugoslavije u Međunarodnommonetarnom fondu i drugim međunarodnim finansijskim organizacijama6

SRJ se saglašava sa članstvom u Međunarodnom monetarnom fondu iučešćem u Odeljenju specijalnih prava vučenja Fonda, kao i sa članstvom uMeđunarodnoj banci za obnovu i razvoj, Međunarodnoj finansijskoj korpo-raciji, Međunarodnom udruženju za razvoj i Međunarodnoj agenciji za ga-rantovanje investicija pod uslovima i rokovima koji su predviđeni u odluka-ma odbora izvršnih direktora ovih organizacija (iz 1992. i 1993. godine).Uslov za obnavljanje članstva u međunarodnim finansijskim organizacijamaje prethodno regulisanje svih dospelih obaveza prema međunarodnim orga-nizacijama i njihovim afilijacijama. Statuti međunarodnih finansijskih orga-nizacijama i drugih multilateralnih kreditora sadrže odredbu kojom je zabra-njeno da otpisuju dugove zemljama članicama. Zato su sa međunarodnim fi-nansijskim organizacijama – multilateralnim kreditorima, zaključeni ugovo-ri o novim kreditima (neki od njih su beskamatni) i tim sredstvima su ot-plaćene dospele obaveze. Tek posle refinansiranja starih dugova multilateral-ni kreditori su SRJ, odnosno Srbiji i Crnoj Gori priznali kontinuitet članstva.

SRJ je obnovila članstvo u Međunarodnoj banci za obnovu i razvoj8. maja 2001. godine. Međunarodno udruženje za razvoj odnosno Međuna-rodna agenciji za razvoj (International Development Association – MAR iliIDA) je afilijacija Svetske banke čiji je Jugoslavija član od 1960. godine.

6 “Uredba o članstvu Savezne Republike Jugoslavije u Međunarodnom monetarnomfondu i drugim međunarodnim finansijskim organizacijama”, Službeni list SRJ, br.40/1996.

331

MP 3, 2006 – Međunarodni kontinuitet Srbije posle odvajanja Crne Gore(str. 326-346)

Međunarodna finansijska korporacija (International Financial Corporation– MFK ili IFC) je afilijacija Svetske banke specijalizovana za finansiranjeprivatnih preduzeća čiji je Jugoslavija član od 1967. godine, a od 1968. go-dine naša “društvena” preduzeća koriste kredite Korporacije. Juna 2001.godine je obnovljeno članstvo posle desetogodišnjeg prekida.

Nastavak saradnje Srbije sa Međunarodnim monetarnim fondompodrazumeva da se mora izvršiti deoba aktive i pasive i utvrditi nova kvotaza Srbiju i za Crnu Goru. Način na koji će se to sprovesti trebalo bi da bu-de istovetan kao pri podeli kvota bivših republika SFRJ.

Kriterijumi za utvrđivanje visine članskog uloga u međunarodnim fi-nansijskim organizacijama grupacije Fonda i Svetske banke su: društvenibruto proizvod, zvanične rezerve (holdinzi zlata i rezerve u konvertibilnojvaluti), učešće u tekućim transakcijama (devizni prihodi i rashodi za robe iusluge i privatni transferi).

Odlukom Odbora izvršnih direktora fonda od 14. 12. 1992. godinezamrznut je status Savezne Republike Jugoslavije i utvrđeni su uslovi zaproduženje članstva SRJ u ovoj međunarodnoj organizaciji. Jedan od uslo-va bio je izmirivanje svih dospelih finansijskih obaveza prema Fondu,Banci i njenim afilijacijama. Rok za ispunjenje svih uslova je produžavanu nekoliko navrata, ali se saradnja sa Fondom i Svetskom bankom obna-vlja tek od 2000. godine i to munjevitom brzinom.

Na bazi kriterijuma koji su utvrđeni statutima ovih organizacija iz-vršena je podela obaveza, ali i učešće zemalja naslednica (bivših republi-ka) u kvoti bivše SFRJ. Na bazi formule MMF koja se obično primenjujepri učlanjenju novih zemalja izračunato je da Savezna Republika Jugosla-vija učestvuje u aktivi i pasivi SFRJ u Fondu sa 36,52%. Učešće bivših re-publika SFRJ iznosi: za Bosnu i Hercegovinu 13,20%, za Hrvatsku28,49%, za Makedoniju 5,40% i Sloveniju 16,39%. Na isti način podelje-no je zlato i druge rezerve i akcije kod Banke za međunarodno poravnanje(Bank for International Settlements – BMP ili BIS) u Bazelu. SRJ nije ima-la neizmirenih finansijskih obaveza prema BIS, a po osnovu kapitala kojije uložen u BIS 1932. godine pripala joj je odgovarajuća dividenda.7 Radiregulisanja članstva SRJ u Međunarodnom monetarnom fondu, GuvernerNBJ, u ime SR Jugoslavije, dostavio je Fondu notifikaciju o prihvatanjupovratka SR Jugoslavije, u okviru jedanaeste opšte revizije kvota.

7 “Zakon o potvrđivanju Sporazuma o pitanjima sukcesije”, Službeni list SRJ –Međunarodni ugovori, br. 6/2002.

332

MP 3, 2006 – Međunarodni kontinuitet Srbije posle odvajanja Crne Gore(str. 326-346)

Kvota Savezne Republike Jugoslavije kod Međunarodnog monetar-nog fonda povećana je na 467,7 miliona Specijalnih prava vučenja (Specialdrawing rights – SDR). Povećanje kvote plaća se delimično u konvertibil-noj valuti, i to 25%, a 75% u domaćoj valuti. Međunarodni monetarni fondje odobrio SRJ zajam za uplatu povećanja kvote u konvertibilnim valutama(otplata zajma korišćenjem rezervne tranše SRJ kod Međunarodnog mone-tarnog fonda).8

U Sporazumu o sukcesiji u raspodeli između bivših republika SFRJprimenjivani su i drugi kriterijumi pa je SRJ pripalo 39,5% diplomatske ikonzularne imovine, odnosno 38% raspoložive devizne finansijske imovi-ne, a da je uzet u obzir kriterijum broja stanovnika našoj zemlji bi pripalo44%.9 Sporazum o pitanjima sukcesije ratifikovale su prvo Makedonija iBiH, a početkom jula 2002. godine ratifikovan je u Saveznoj skupštini SRJ.

Hrvatska je dugo odbijala da ratifikuje Sporazum, ali je to ipak učini-la marta 2004. godine, tako da je sporazum stupio na snagu juna 2004. go-dine. Sastavni deo ovog sporazuma je Aneks C, koji reguliše pitanja podelefinansijske aktive i pasive bivše SFRJ. U cilju sprovođenja ovog sporazumaodržano je više sastanaka Komiteta za raspodelu finansijske aktive i pasivebivše SFRJ.10

Postignut je dogovor o podeli deviznih rezervi zamrznutih na računi-ma Narodne banke bivše SFRJ kod banaka u inostranstvu i o regulisanjuobaveza po nerazduženim garancijama koje je izdao Vojni servis NB bivšeSFRJ. Izvršena je i podela klirinških potraživanja od Ruske Federacije.11

3. PODELA DUGOVA

Kod kredita koje su međunarodne finansijske i regionalne organiza-cije odobrile SRJ odnosno Srbiji i Crnoj Gori uz državnu garanciju, republi-ke su dale supergarancije za deo kredita koji se koristi na teritoriji te repu-blike, tako da podela ovih dugova ne bi trebalo da bude problematična.

Celokupan dug prema Međunarodnom monetarnom fondu i London-skom klubu se u publikacijama Narodne banke Srbije prikazuju kao dugovi

8 Gavrilović-Jovanović Predrag, Međunarodno poslovno finansiranje, Ekonomski fa-kultet, Beograd 2004, str. 101-103.

9 “Zakon o potvrđivanju Sporazuma o pitanjima sukcesije”, Službeni list SRJ –Međunarodni ugovori, br. 6/2002.

10 http://www.nbs.yu, Internet: 20/05/2006.

11 Ibid.

333

MP 3, 2006 – Međunarodni kontinuitet Srbije posle odvajanja Crne Gore(str. 326-346)

Srbije, od maja 2004. godine. Ovo zbog toga što Srbija servisira celokupan dugprema MMF-u. Kod Londonskog kluba to rešenje je dogovoreno u okviru de-obnog bilansa.12 Konačna odluka o raspodeli duga prema MMF-u biće done-ta na osnovu odluke Komisije SCG za raspodelu finansijske aktive i pasiveSRJ. Obaveze po kreditima Međunarodnog monetarnog fonda imaju drugačijikarakter od obaveza prema drugim kreditorima i zato imaju različito dejstvona privredne subjekte. S obzirom da su to prvenstveno krediti za uravnoteženjeplatnog bilansa, isti se odobravaju državi radi olakšanja tekućih plaćanja pre-ma inostranstvu i uspostavljanja konvertibilnosti nacionalne valute.

Misija Međunarodnog monetarnog fonda je već sredinom juna 2006.godine, vrlo brzo posle proglašenja nezavisnosti Crne Gore, doputovala udvonedeljnu posetu Beogradu. Uz pitanja o tekućim plaćanjima prema ino-stranstvu, strukturnom prilagođavanju, fiskalnoj politici, deficitu tekućihplaćanja prema inostranstvu, nagoveštava se da Srbija i Crna Gora treba dase dogovore oko dugova, a ukoliko to ne uspe onda bi međunarodna zajed-nica pomogla u rešavanju tog problema. Iz Crne Gore stižu poruke da Srbi-ja pošto nasleđuje članstvo, treba da nasledi i dugove. Podela kvota i krite-rijumi za utvrđivanje visine članskog uloga u Međunarodnom monetarnomfondu, precizno je utvrđena statutom ove organizacije.

Kod kredita razvojnih međunarodnih i regionalnih finansijski orga-nizacija (Svetska banka, Evropska investiciona banka, Evropska banka zaobnovu i razvoj i dr.) insistira se na garanciji države za otplatu kredita. Kadsu u pitanju krediti koje je zemlja dobila od stranih vlada i komercijalnih ba-naka, oni su usmereni na kreditiranje privrednih organizacija i banaka. Bezobzira na činjenicu ko je krajnji korisnik kredita, moramo imati u vidu dakrajnji obveznik po inostranim kreditima uvek može biti država, čak i uslučaju kada nije data državna garancija za određeni zajam.

Savezna Republika Jugoslavija, odnosno državna zajednica Srbija iCrna Gora, u periodu posle 2000. godine, koristile su kredite evropskih regi-onalnih organizacija. Evropska investiciona banka (EIB) je finansijska insti-tucija Evropske ekonomske zajednice. Ova banka odobrava namenske zaj-move za projekte koji su od zajedničkog interesa za EEZ, odnosno sada EU,i za zemlju kojoj se odobravaju krediti. Krediti Evropske banke za obnovu irazvoj usmereni su na razvoj infrastrukture, saobraćajnica, telekomunikacija,elektroprivrede, kako bi se stvorio opšti povoljan ambijent za poslovanje pri-vrednika. Evropska banka za obnovu i razvoj odobrila je našoj zemlji kredi-te za rekonstrukciju vodovoda, elektroprivredu, železnicu, rekonstrukciju do-trajalih postrojenja. EBOR odobrava kredite sa grejs periodom od 4 godine i

334

MP 3, 2006 – Međunarodni kontinuitet Srbije posle odvajanja Crne Gore(str. 326-346)

kamatnom stopom od 4%. Na prvi pogled stiče se utisak da je ovo razvojnainstitucija i da bi krediti koje Srbija dobija od ove organizacije mogli bitivažni za privredni razvoj zemlje. Međutim, zajmovi za rekonstrukciju vodo-vodnih postrojenja i uređenje gradova, uz izrazito potenciranje zaštite život-ne sredine i ljudskih prava ukazuju na to da ova banka više liči na političkiobojenu nego na finansijsku instituciju. Evropska banka za obnovu i razvoj(EBOR) osnovana je 1990. godine posle pada berlinskog zida, a počela s ra-dom 1991. godine, s ciljem da pomogne prelazak istočnoevropskih zemaljas planske na tržišnu privredu, da napuste klasičan sistem državnog planiranjai izgrade privrednu strukturu u skladu sa tržišnim uslovima. U početku jebanka odobravala zajmove i državnim preduzećima, ali kasnije se uglavnomfinansiraju privatna preduzeća kroz zajmove, ili kao akcionar. EBOR je ak-cionar većine naših banaka sa stranim logotipom. Najmanje 60% zajmovamoralo se usmeravati na finansiranje privatne inicijative, a ostatak se možekoristiti za finansiranje javne infrastrukture koja je vezana za aktivnosti pri-vatnog sektora. Politički uslov za pristupanje zajmovima ove banke je pošto-vanje ljudskih prava i postojanje višepartijskih sistema. Savezna RepublikaJugoslavija postala je član Evropske banke za obnovu i razvoj 2001. godi-ne.13 Švajcarska vlada odobrila je zajam za finansiranje upisa kapitala Save-zne Republike Jugoslavije u Evropskoj banci za obnovu i razvoj, što će omo-gućiti učlanjenje SRJ u EBOR. Zajam u iznosu od 17.246.800 evra je beska-matan, s periodom počeka od 60 meseci.14 Kod kredita koje je odobrilaEBOR insistiralo se često na garanciji SRJ, odnosno SCG ne samo kao jem-ca, već i kao primarnog obveznika.

Neki projekti finansirani su kombinovanim sredstvima Evropskebanke za obnovu i razvoj i Evropske investicione banke. Kada su u pitanjuprojekti odobreni za finansiranje objekata na teritoriji Srbije, ne bi trebaloda bude problema. Međutim, imajući u vidu da je Crna Gora mala zemlja,koja nema zaokružen ekonomski sistem, inokreditori su svesni činjenice daje rizik otplate ovih kredita veći. Garancija za zajmove i kredite koju su do-bili od državne zajednice SCG, ili od SRJ, ovim investitorima pruža veću si-gurnost, pa ukoliko se Srbija i Crna Gora ne dogovore oko podele dugova,pitanje je da li će se kreditori odreći dobijene garancije bivše “savezne”

13 Gavrilović-Jovanović Predrag, Međunarodno poslovno finansiranje, Ekonomski fa-kultet, Beograd 2004, str. 248-249.

14 “Sporazum između Savezne vlade SRJ i vlade Švajcarske Konfederacije u vezi sa finan-siranjem upisa kapitala Savezne Republike Jugoslavije u Evropskoj banci za obnovu irazvoj”, od 23. decembra 2000, Službeni list SRJ – Međunarodni ugovori, broj 3/2000.

335

MP 3, 2006 – Međunarodni kontinuitet Srbije posle odvajanja Crne Gore(str. 326-346)

države i pored činjenice da su određeni krediti odobreni korisnicima iz Cr-ne Gore, tako da oni treba da otplaćuju dugove. Zato je u nastavku dat pri-kaz nekih od kreditnih aranžmana za potrebe Crne Gore, kao i zakona o iz-datim garancijama za ove kredite.

Republika Srbija i Republika Crna Gora obavezale su se da izdajuSrbiji i Crnoj Gori kontragarancije za uredno obezbeđenje sredstava za iz-mirivanje svih dospelih obaveza po finansijskom ugovoru za Projekat obno-ve energetskog sektora (koji je zaključen 2002. godine između SRJ, kao zaj-moprimca, i EIB, kao zajmodavca) za deo dugova preduzeća sa njihovih te-ritorija, kao i da obezbede sredstva u svojim budžetima za izmirenje dospe-lih obaveza ako to blagovremeno ne učine korisnici zajma. Za finansiranjeProjekta obnove energetskog sektora u SCG Evropska investiciona bankaodobrila je kredit od 70 miliona evra. Republici Srbiji odobreno je 59 mili-ona evra, a za finansiranje Projekta obnove energetskog sektora u Republi-ci Crnoj Gori odobreno je 11 miliona evra. Korisnik zajma u Republici Sr-biji je Javno preduzeće Elektroprivreda Srbije, a u Crnoj Gori je Elektropri-vreda Crne Gore a.d. Nikšić.

Projekat modernizacije aerodroma Crne Gore, u iznosu od 25,3 mi-liona evra, finansira se na sledeći način:

• sopstvena sredstva “Organizatora” – 2,3 miliona evra,• zajam od Evropske banke za obnovu i razvoj – 11 miliona evra,• zajam od Evropske investicione banke – 12 miliona evra.

Javno preduzeće “Aerodromi Crne Gore”, koga banke zajmodavcinazivaju “Organizatorom” namerava da realizuje projekat za sanaciju i mo-dernizaciju dva aerodroma u Republici Crnoj Gori - Podgorica i Tivat. Oviaerodromi su korisnici zajma. U cilju realizacije ovog projekta zaključenasu dva međunarodna ugovora o finansiranju.15

Ugovor o finansiranju između Srbije i Crne Gore (zajmoprimca) iEvropske investicione banke (EIB) potpisan je 27. februara 2004. godine uPodgorici. Statut Evropske investicione banke predviđa da će EIB osiguratida se njena finansijska sredstva koriste što je moguće racionalnije u intere-sima Evropske zajednice i da uslovi zajmovnih operacija moraju biti u skla-

15 “Zakon o ratifikaciji Ugovora o finansiranju između Srbije i Crne Gore i Evropske inve-sticione banke (Projekat modernizacije aerodroma Crne Gore)”, Službeni list Srbije i Cr-ne Gore – Međunarodni ugovori, broj 5/2004, i “Zakon o ratifikaciji Ugovora o garanci-ji (Modernizacija aerodroma Crne Gore) između Srbije i Crne Gore i Evropske banke zaobnovu i razvoj”, Službeni list Srbije i Crne Gore – Međunarodni ugovori, br. 9/2004.

336

MP 3, 2006 – Međunarodni kontinuitet Srbije posle odvajanja Crne Gore(str. 326-346)

du sa pravcima politike Evropske zajednice. EIB je sa korisnikom i organi-zatorom zaključila Ugovor o projektu kojim oni jemče Banci da će izvršitiodređene obaveze u vezi sa Projektom i njegovim finansiranjem.16

Na osnovu ugovora o garanciji između Srbije i Crne Gore i Evrop-ske banke za obnovu i razvoj od 12. decembra 2003. godine Evropska ban-ka za obnovu i razvoj odobrila je zajam od 11 miliona evra, ali pod uslovomda Garant – Srbija i Crna Gora, garantuje kao primarni obveznik, a ne samokao jemac, obaveze zajmoprimca prema Ugovoru o zajmu.17

Sporazum o zajmu za buduću modernizaciju i unapređenje sistemaza upravljanje vazdušnim saobraćajem, u visini od 33,5 miliona evra, za-ključila je Agencija za kontrolu letenja Srbije i Crne Gore d. o. o, kao zaj-moprimac sa EBOR, februara 2005. godine. Uslov za odobrenje ovog zaj-ma je obezbeđenje garancije od strane Srbije i Crne Gore, kao garanta, ikontragarancije Republike Srbije i Republike Crne Gore.18

Ugovor o garanciji za Pretprivatizacioni zajam za Kombinat alumi-nijuma Podgorica (KAP) između Srbije i Crne Gore, kao garanta, i Evrop-ske banke za obnovu i razvoj, kao zajmodavca, potpisan je 12. decembra2003. godine. Zakon o ratifikaciji ovog Ugovora usvojila je Skupština SCGmarta 2004. godine. Ugovor o zajmu zaključila je EBOR sa Agencijom Cr-ne Gore za prestrukturiranje privrede i strana ulaganja, kao zajmoprimcem.Odobren je zajam od 3 miliona evra. Srbija i Crna Gora i Evropska bankaza obnovu i razvoj zaključile su Ugovora o garanciji za ovaj zajam.19

16 Ibid.

17 Ibid.

18 “Zakon o ratifikaciji Sporazuma o garanciji (Buduća modernizacija i usavršavanje siste-ma upravljanja kontrolom letenja) između Srbije i Crne Gore i Evropske banke za obno-vu i razvoj”, Službeni list SCG – Međunarodni ugovori, br. 2/2005. Na osnovu Zakona odavanju kontragarancije Republike Srbije Srbiji i Crnoj Gori po zajmu Evropske bankeza obnovu i razvoj (Buduća modernizacija i unapređenje sistema za upravljanje va-zdušnim saobraćajem) Republika Srbija daje kontragaranciju u visini od 30.820.000 evrana ime obaveza iz Sporazuma o zajmu i Sporazuma o projektu pružanja pomoći (Budućamodernizacija i unapređenje sistema za upravljanje kontrolom letenja). Garant se ujednoovim sporazumom obavezuje da će održati svoje članstvo u Eurokontrolu i da će postatičlan Eurokontrolovog Centralnog biroa za naplate preleta (do 30. septembra 2005), a on-da će održavati svoje članstvo.

19 “Zakon o ratifikaciji Ugovora o garanciji (Pretprivatizacioni zajam za Kombinat alumi-nijuma Podgorica) između Srbije i Crne Gore i Evropske banke za obnovu i razvoj”,Službeni list Srbije i Crne Gore – Međunarodni ugovori, br. 5/2004.

337

MP 3, 2006 – Međunarodni kontinuitet Srbije posle odvajanja Crne Gore(str. 326-346)

Međunarodna banka za obnovu i razvoj odobrila je decembra 2001. go-dine Saveznoj Republici Jugoslaviji konsolidacione zajmove (A, B, C, D, E iF), u iznosu od oko 2,1 milijardu dolara, radi izmirenja obaveza jugoslovenskihpreduzeća po osnovu ranije odobrenih i korišćenih zajmova ili delova zajmo-va MBOR. Ovim su praktično ranije odobreni krediti MBOR refinansirani ipretvoreni u zajam države SRJ i biće otplaćivani od 2005. do 2031. godine.20

Srbija i Crna Gora dale su Saveznoj Republici Jugoslaviji kontragarancije zauredno obezbeđenje sredstava za izmirivanje obaveza po sporazumima saSvetskom bankom, za deo ugovora koji se odnosi na sredstva korišćena za fi-nansiranje projekata ili delova projekata realizovanih na njihovoj teritoriji.

Međunarodna agencija za razvoj je afilijacija Svetske banke, kojapruža finansijsku podršku najsiromašnijim zemljama u razvoju pod povolj-nim koncesionim uslovima. SR Jugoslaviji je odobren mešovit IDA statusza period od tri godine. Niska ekonomska razvijenost, visoka zaduženost poglavi stanovnika, visoko opterećenje društvenog proizvoda ino dugovima ivisok nivo neto vrednosti duga u ukupnom godišnjem izvozu zemlje svrsta-li su Saveznu Republiku Jugoslaviju među najsiromašnije zemlje sveta, ko-jima Međunarodna agencija za razvoj odobrava specijalan IDA status. Sti-canje ovog statusa znači da će zemlja u toku trogodišnjeg perioda moći dase zadužuje i pod opštim uslovima kreditiranja Svetske banke i pod speci-jalnim koncesionim uslovima, i to: rok otplate kredita 20 godina, sa perio-dom počeka od 10 godina i uz proviziju od 0,75%.

Krediti koje Srbija dobija od Međunarodnog udruženja za razvoj po-voljni su sa stanovišta dužine rokova otplate i zbog toga što se na ove kre-dite praktično ne plaća kamata, već samo provizija (0,75%). Međunarodnoudruženje za razvoj odobrava kredite najmanje razvijenim zemljama čak isa rokom otplate od 40 godina.

Korišćenje kredita Međunarodnog udruženja za razvoj je povoljno sastanovišta uslova otplate, ali je ujedno i pokazatelj niskog nivoa razvoja ze-mlje i predstavlja upozorenje komercijalnim kreditorima da je investiranje unašu zemlju visoko rizično. Zato zaduživanje naše zemlje u inostranstvu od2000. godine gubi tržišni karakter i povećava se učešće kredita koje dobija-mo od multilateralnih kreditora u strukturi ukupnog inostranog duga Srbije.21

20 “Zakon o potvrđivanju Sporazuma o zajmu između Savezne Republike Jugoslavije iMeđunarodne banke za obnovu i razvoj (Konsolidacioni zajam A, B, C, D, E i F)”,Službeni list SRJ – Međunarodni ugovori, br. 13/2001.

21 Gnjatović Dragana, “Zaduživanje Srbije i Crne Gore u inostranstvu po kriterijumimaIDA”, Ekonomski anali, tematski broj. Spoljna zaduženost SCG Stanje, perspektive,Ekonomski anali, maj 2004, Ekonomski fakultet, Beograd 2004, str. 37-41.

338

MP 3, 2006 – Međunarodni kontinuitet Srbije posle odvajanja Crne Gore(str. 326-346)

Međunarodno udruženje za razvoj odobrilo je Srbiji i Crnoj Gori, u2003. godini, kreditne aranžmane za: finansiranje strukturnog prilagođavanjasocijalnog sektora Republike Srbije, privatizaciju i restrukturiranje banaka iprojekat tehničke pomoći preduzećima, projekat promocije zapošljavanja,drugi kredit za prilagođavanje privatnog i finansijskog sektora i projekatzdravstva.22

U 2004. godini odobrena su sredstva za sledeće namene: projekatenergetske efikasnosti u Srbiji (sporazum o kreditu za razvoj između SCG iMeđunarodnog udruženja za razvoj) u vrednosti 14,1 milion Specijalnih pra-va vučenja, projekat rekonstrukcije saobraćaja u Srbiji, projekat za katastarnepokretnosti i upis prava u Srbiji u vrednosti od 20,1 miliona Specijalnih pra-va vučenja, projekta za penzionu administraciju Crne Gore (3,5 miliona Spe-cijalnih prava vučenja), projekat unapređenja zdravstva u Crnoj Gori (4,9 mi-liona Specijalnih prava vučenja), drugi kredit za strukturno prilagođavanje.23

U 2005. godini odobreni su krediti za sledeće namene: projekat re-habilitacije sistema irigacije i isušivanja (drenaže), kredit za programiranuprivatizaciju i kurs finansijskog razvoja, reprojekat konsolidacije penzioneadministracije, projekat smanjenja zagađenosti reke Dunav, projekat re-formske edukacije Crne Gore.24

Iz pregleda se vidi koji su krediti odobreni Srbiji, a koji Crnoj Gori.Ovi krediti odobreni su u Specijalnim pravima vučenja i u zakonima su na-vedeni iznosi protivvrednosti kredita u US dolarima u trenutku započinjanjapregovora o zaduženju. Međunarodno udruženje za razvoj uplaćuje iznossredstava zaduženja u evrima na poseban račun koji Srbija i Crna Gora otva-ra kod Narodne banke Srbije (depozitni račun) ili na posebne račune kojeSrbija i Crna Gora otvaraju kod komercijalnih banaka (specijalni računi).Kursne razlike koje mogu nastati u vezi s izmirivanjem obaveza iz ovih za-kona snose Republika Srbija ili Republika Crna Gora.

Državna zajednica Srbija i Crna Gora zadužila se 4,9 miliona Speci-jalnih prava vučenja kod Međunarodnog udruženja za razvoj za finansiranjeProjekta unapređenja zdravstva u Crnoj Gori.25 Sporazum o kreditu za raz-

22 http://www.worldbank.org, Internet: 10/05/2006.

23 Ibid.

24 Ibid.

25 “Zakon o ratifikaciji Sporazuma o kreditu za razvoj (Projekat unapređenja zdravstvau Crnoj Gori) između Srbije i Crne Gore i Međunarodnog udruženja za razvoj”, sa pri-lozima, Službeni list Srbije i Crne Gore – Međunarodni ugovori, broj 16/2004.

339

MP 3, 2006 – Međunarodni kontinuitet Srbije posle odvajanja Crne Gore(str. 326-346)

voj između Srbije i Crne Gore, kao zajmoprimca i Međunarodnog udruženjaza razvoj, kao zajmodavca, je potpisan 11. juna 2004. godine.26 RepublikaCrna Gora obavezala se da u roku od 30 dana od dana stupanja na snaguovog zakona izda Srbiji i Crnoj Gori kontragaranciju kojom će garantovatiurednu otplatu kredita. Propisano je da će zajmoprimac obezbediti da Repu-blika Crna Gora vodi sistem finansijskog upravljanja, uključujući izveštajei obračune, i da sastavlja finansijske izveštaje u skladu sa dosledno prime-njivanim računovodstvenim standardima prihvatljivim za Udruženje, kojina adekvatan način prikazuju poslove, sredstva i rashode u okviru Projekta.Propisana je i obaveza da se Udruženju dostave overene kopije finansijskihizveštaja, kao i mišljenja revizora o tim izveštajima.

Zakonom o ratifikaciji Sporazuma o kreditu za razvoj (Projekat zapenzionu administraciju Crne Gore) između Srbije i Crne Gore i Međuna-rodnog udruženja za razvoj, sa prilozima, ratifikuje se Sporazum o kredituza razvoj, potpisan 11. juna 2004. godine, na osnovu koga je Udruženje sa-glasno da pozajmi zajmoprimcu u različitim valutama iznos jednak protiv-vrednosti od 3,5 miliona Specijalnih prava vučenja.27 Ovim sporazumomregulisano je sledeće: “Zajmoprimac će osigurati da Republika Crna Goraodržava sistem finansijskog upravljanja, uključujući račune i obračune, ipriprema finansijske izveštaje u skladu sa konzistentno primenjenimračunovodstvenim standardima prihvatljivim za Udruženje, koji na pravinačin odražavaju operacije, sredstva i rashode u okviru Projekta; i tražiće daFond PIO održava sistem finansijskog upravljanja, uključujući račune i ob-račune, i priprema finansijske izveštaje u skladu sa konzistentno primenje-nim računovodstvenim standardima prihvatljivim za Udruženje, koji na pra-vi način odražavaju operacije i finansijski položaj Fonda PIO.”

Sporazum o kreditu za razvoj (Projekat o ekološki osetljivim turi-stičkim oblastima Crne Gore) između Srbije i Crne Gore i Međunarodnogudruženja za razvoj, sa prilozima, potpisan je 13. oktobra 2003. godine u Pod-gorici. Međunarodno udruženje za razvoj je saglasno da pozajmi zajmoprim-cu, Srbiji i Crnoj Gori, pod uslovima koji su definisani ovim sporazumom ili

26 “Zakon o zaduženju Srbije i Crne Gore kod Međunarodnog udruženja za razvoj zaprojekat unapređenja zdravstva u Crnoj Gori”, Službeni list SCG, broj 31/2004.

27 “Zakon o ratifikaciji Sporazuma o kreditu za razvoj (Projekat za penzionu administra-ciju Crne Gore) između Srbije i Crne Gore i Međunarodnog udruženja za razvoj”, saprilozima, Službeni list Srbije i Crne Gore – Međunarodni ugovori, br. 16/2004, i “Za-kon o zaduženju Srbije i Crne Gore kod Međunarodnog udruženja za razvoj (Projekatza penzionu administraciju Crne Gore)”, Službeni list Srbije i Crne Gore, br. 31/2004.

340

MP 3, 2006 – Međunarodni kontinuitet Srbije posle odvajanja Crne Gore(str. 326-346)

na koje se ovaj sporazum odnosi, iznos u raznim valutama ekvivalentan izno-su od 5 miliona Specijalnih prava vučenja. Na Sporazum o kreditu za razvoj(Projekat ekologije CG) primenjuju se opšti uslovi koji se primenjuju na spo-razume o kreditima za razvoj Međunarodnog udruženja za razvoj.28

Zajmoprimac će staviti na raspolaganje Republici Crnoj Gori sred-stva dobijena kreditom, preko sporazuma o podkreditu. Sporazum o potkre-ditu zaključuje se i između Korisnika i Republike Crne Gore.

Projekat o ekološki osetljivim turističkim oblastima Crne Gore sa-stoji se iz A i B Projekta, na osnovu dva sporazuma o potkreditu i inplemen-taciji projekta koji se zaključuju između Republike Crne Gore i korisnikakredita, a to su: “Lovanja” DOO Kotor, društvo sa ograničenom odgovor-nošću koje su osnovale opštine Budva, Kotor i JP “Regionalni vodovod Cr-nogorsko Primorje” (za projekat A) i društvo sa ograničenom odgovornošćukoje treba da se osnuje (u cilju realizacije projekta B).

Projekat o ekološki osetljivim turističkim oblastima Crne Gore sa-stoji se iz dva dela:

Projekat A – Infrastruktura životne sredine29

Projekat B – Rehabilitacija životne sredine.30

Projekat sadrži i deo C – Tehnička pomoć koja uključuje podršku uupravljanju, implementaciji i nadgledanju Projekta i reviziju dokumentaci-je, knjigovodstva i finansijskih izveštaja.

Finansijskim odredbama Sporazuma o kreditu za razvoj (Projekat oekološki osetljivim turističkim oblastima Crne Gore) između SCG iMeđunarodnog udruženja za razvoj zajmoprimac se obavezuje da će osigu-

28 “Zakon o ratifikaciji Sporazuma o kreditu za razvoj (Projekat o ekološki osetljivim tu-rističkim oblastima Crne Gore) između Srbije i Crne Gore i Međunarodnog udruženjaza razvoj”, sa prilozima, Službeni list Srbije i Crne Gore, br. 8/2003.

29 Poboljšanje infrastrukture životne sredine primorskih opština Bara, Budve, Kotora iUlcinja i drugih opština Republike Crne Gore koje poseduju deonice kod korisnika kre-dita, kroz obnavljanje dve postojeće opštinske deponije u opštinama Kotor i Bar, i pre-tvaranje tih deponija u dve regionalne sanitarne deponije, kao i pribavljanje opreme zaprikupljanje i transport čvrstog otpada na regionalne sanitarne deponije nabavkom ro-ba, radova i usluga.

30 Trajno zatvaranje pet postojećih nedozvoljenih deponija za odlaganje otpada, na eko-loški ispravan način i dugoročni nadzor nad njima, implementcija pilot programa za re-cikliranje, koji uključuje kampanju za edukaciju stanovništva, separaciju čvrstog otpa-da na izvoru, izučavanje opcija za reciklažu i poboljšanje trenutno nezvaničnih praksiza reciklažu na kotorskoj sanitarnoj deponiji.

341

MP 3, 2006 – Međunarodni kontinuitet Srbije posle odvajanja Crne Gore(str. 326-346)

rati da Republika Crna Gora utiče na korisnike kredita da održavaju sistemfinansijskog upravljanja uključujući dokumentaciju i knjigovodstvo, i dapripremaju finansijske izveštaje u skladu sa računovodstvenim standardimaprihvatljivim za Međunarodno udruženje za razvoj. Zajmoprimac će osigu-rati da Republika Crna Gora utiče na korisnike kredita da daju da se za sva-ku fiskalnu godinu izvrši revizija dokumentacije, knjigovodstva i finansij-skih izveštaja u skladu sa revizorskim standardima prihvatljivim zaUdruženje, koji se konsistentno primenjuju, od strane nezavisnih revizorakoji su prihvatljivi za Udruženje, i da se izveštaji o finansijskom monitorin-gu pripreme i dostave Udruženju.

4. SARADNJA SA MEĐUNARODNIM ORGANIZACIJAMA

FNRJ je 1945. godine proglasila Ukaz o ratifikaciji povelje Ujedinje-nih nacija i statuta Međunarodnog suda pravde. Rezolucijom Ujedinjenih na-cija na preporuku Saveta bezbednosti UN Saveznoj Republici Jugoslaviji us-kraćeno je pravo učešća u radu Generalne Skupštine UN i njenih supsidijarnihtela.31 Stalne misije SRJ pri UN u Njujorku i Ženevi radile su i dok je zemljabila pod sankcijama, a Komitet UN za kontribucije izbegavao je zvaničnoutvrđivanje visine doprinosa SRJ da se ne bi postavilo pitanje statusa SRJ. Do-prinos SFRJ redovnom budžetu UN bio je utvrđen na 0,42%, po prijemu Slo-venije i Hrvatske u UN doprinos Jugoslavije smanjen je na 0,16% a posle pri-jema Makedonije doprinos je smanjen na 0,14% (odnosno 30% od doprinosaSFRJ). Kriterijumi za utvrđivanje članarine zemlje članice u sistemu UN su:veličina zemlje, društveni proizvod, platežna sposobnost zemlje, broj stanov-nika i drugo. Jugoslavija je od 1992. godine, plaćala doprinos za mirovne sna-ge Ujedinjenih nacija, a posle 5. oktobra 2000. godine pokrenula je inicijativuza prijem i već u novembru 2000. postala je član Ujedinjenih nacija.

Za Srbiju je važna saradnja sa organizacijama iz sistema Ujedinjenihnacija, a posebno: Međunarodna organizacija rada, Svetska zdravstvena orga-nizacija, UNICEF, Organizacija UN za hranu i poljoprivredu, Međunarodnifond za razvoj poljoprivrede, Organizacija UN za obrazovanje, nauku i kultu-ru, Međunarodni centar za konzervaciju i restauraciju kulturnih dobara, Fondsvetske baštine, Međunarodno udruženje za proučavanje izvora o istoriji Bal-kana i Mediterana, Program UN za razvoj, Fond UN za kapitalni razvoj,Evropski centar za mir i razvoj Univerziteta za mir Ujedinjenih nacija, Svet-ska organizacija za turizam, Međunarodna organizacija za migracije.

31 Rezolucija Saveta bezbednosti UN 47/1 od 22. 09. 1992. godine.

342

MP 3, 2006 – Međunarodni kontinuitet Srbije posle odvajanja Crne Gore(str. 326-346)

Saradnja sa Svetskom trgovinskom organizacijom bitna je zbog pri-stupa srpske privrede svetskom tržištu, a za privrednike je važno i članstvoSrbije u međunarodnim udruženjima iz spoljnotrgovinske razmene pojedi-nih proizvoda, odnosno grana.

Saradnja sa nekim međunarodnim organizacijama datira još iz peri-oda Kraljevine Srbije i Kraljevine Jugoslavije. Kraljevina Srbija je, poslesticanja nezavisnosti na Berlinskom kongresu (1878) imala svoju centralnubanku, organizovano finansijsko tržište (beogradsku berzu), uključila se nameđunarodno tržište kapitala, ali je uspostavila i saradnju sa međunarodnimorganizacijama.32 Srbija je 1879. godine pristupila Metarskoj konvenciji(svega četiri godine nakon njenog potpisivanja), a Jugoslavija je 1921. go-dine potpisala ovu konvenciju i ratifikovala Pravilnik dodatnih metarskihkonvencija. Konvenciju o ustanovljenju međunarodne organizacije za za-konsku metrologiju (iz Pariza) SFR Jugoslavija je potpisala 1955. godine, aratifikovala 1957. Ova organizacija je priznavala SR Jugoslaviji kontinuitetčlanstva. Kraljevina Srbija je uspostavila saradnju i sa Međunarodnim biro-om za tegove i mere iz Sevra kod Pariza.33

Kraljevina Jugoslavija je potpisnik Madridskog aranžmana o regi-straciji žigova iz 1891. godine, kao i Bernske konvencije o zaštiti literalnihi umetničkih dela iz 1886. godine (SFRJ je potpisnik Univerzalne konven-cije o autorskom pravu iz 1952. godine).

Kraljevina Srbija je 1883. godine potpisala Parisku konvenciju ozaštiti industrijske svojine. Svetska organizacija za intelektualnu svojinu je1992. godine uskratila SRJ pravo učešća na rukovodećim telima, ali komu-nikaciju nije prekinula,34 pa je SRJ u periodu 1992-2001. godine ratifikova-la 8 međunarodnih konvencija i donela 6 nacionalnih zakona, koji su svi usa-glašeni sa evropskim standardima o intelektualnoj svojini i posebno sa Spo-razumom o trgovinskim aspektima prava intelektualne svojine. Posle obna-vljanja saradnje sa Svetskom organizacijom za intelektualnu svojinu, vlasni-cima međunarodnih žigova koji su registrovani u SFRJ na osnovu Madrid-skog aranžmana i protokola uz ovaj aranžman, priznaje se važenje njihovihžigova na teritoriji SRJ u kontinuitetu, bez podnošenja posebnih zahteva.

32 Erić Dejan, Finansijska tržišta i instrumenti, Čigoja, Beograd, 2003.

33 “Izveštaj međuresorske radne grupe Savezne vlade SRJ za pitanja plaćanja članari-na i kotizacija SRJ međunarodnim organizacijama i stručnim i drugim udruženji-ma”, Beograd septembar 2003.

34 Ibid.

343

MP 3, 2006 – Međunarodni kontinuitet Srbije posle odvajanja Crne Gore(str. 326-346)

Jugoslovenski statističari aktivno učestvuju u radu Međunarodnogstatističkog instituta iz Haga, od njegovog osnivanja krajem devetnaestogveka, a Savezni zavod za statistiku je član ovog Instituta od 1967. godine.Stara Jugoslavija je 1920. godine ratifikovala konvenciju Međunarodnog in-stituta za hlađenje iz Pariza, a SFRJ je 1957. godine ratifikovala Konvenci-ju o međunarodnom institutu za hlađenje.35

Međunarodna organizacija za vinovu lozu i vino iz Pariza osnovanaje 1924. godine, a Kraljevina Jugoslavija je njen član od 1926. To je prvameđunarodna organizacija koja je 1993. godine priznala kontinuitet članstvaSRJ, a saradnja sa Uredom za vino i vinovu lozu se odvijala i u periodu blo-kade zemlje. Međunarodna organizacija za stočne zaraze iz Pariza osnova-na je 1924. godine, a naša zemlja je njen punopravni član od 1928. godinedo danas.36 Kao što vidimo odnosi koje je sa nekim međunarodnim organi-zacijama uspostavila još Kraljevina Srbija i Kraljevina Jugoslavija, teško suse kidali i u periodu blokade zemlje, malo zbog tradicionalne saradnje, a ma-lo i zbog privrednih interesa.

Pitanje sukcesije Srbije i Crne Gore osim nasleđivanja članstva umeđunarodnim organizacijama i nasleđivanja multilateralnih konvencija,koje se u skladu sa Ustavnom poveljom prenosi na Srbiju, obuhvata i nizdrugih pitanja koja su bila aktuelna i u deobi između bivših republika SFRJ,a i sada će se aktuelizovati.

ZAKLJUČAK

Međunarodnopravni kontinuitet Srbije sa državnom zajednicomSCG je samo jedan od problema koji se aktuelizuje u momentu izdvajanjaCrne Gore iz državne zajednice. Kontinuitet državne zajednice trebalo bi dase prenese na Srbiju, kao i nasleđivanje članstva u međunarodnim organiza-cijama i nasleđivanje multilateralnih konvencija.

Sukcesija je mnogo složeniji proces od kontinuiteta Srbije i podrazu-meva širok spektar pitanja koje treba rešavati i zbog mnoštva problemamože trajati godinama. To se vidi iz primera sukcesije bivših republikaSFRJ. Do raspada zemlje došlo je 1992. godine, a proces sukcesije još uveknije okončan, nisu rešena sva pitanja.

Posle priznavanja Crne Gore od strane Srbije biće uspostavljeni di-plomatski odnosi, biće podeljene ambasade državne zajednice, podeliće se

35 Ibid.

36 Ibid.

344

MP 3, 2006 – Međunarodni kontinuitet Srbije posle odvajanja Crne Gore(str. 326-346)

celokupna imovina i arhiva državne zajednice. Podela imovine državne za-jednice izvršiće se prema teritorijalnom principu, ali je podela vojne imovi-ne komplikovanija, problematična bi mogla biti podela imovine mornaricei vazduhoplavstva. U finansijskom komitetu za podelu aktive i pasive bivšeSFRJ postoji predlog da se devizne rezerve podele prema stanju zatečenihdeviznih rezervi u momentu izdvajanja Crne Gore iz platnog prometa SRJ.

Pored ovoga potrebno je rešavati pitanja o pokretnoj i nepokretnojimovini građana, penzijama, zdravstvu, školovanju npr. studenata iz CrneGore u Srbiji, dvojnom državljanstvu, i nizu drugih pitanja. Načini na kojiće se rešavati ova pitanja još nisu poznati. Biće to dugotrajan i kompleksanproces u kome će se možda pojaviti i neka nova pitanja. Iskustva sukcesijeSRJ sa bivšim republikama SFRJ mogu biti korisna i neki od principa izSporazuma o sukcesiji bivših republika SFRJ mogu se primeniti u postup-ku sukcesije između Srbije i Crne Gore, mada će se pojedini problemirešavati na specifičan način.

LITERATURA

1. Zakon o potvrđivanju Sporazuma o pitanjima sukcesije, Službeni listSRJ – Međunarodni ugovori, br. 6/2002.

2. Odluka o obavezama državnih organa Republike Srbije u ostvarivanjunadležnosti Republike Srbije kao sledbenika državne zajednice Srbija iCrna Gora, Službeni glasnik Srbije, br. 48/2006,

3. http://www.nbs.yu, Internet: 20/05/2006.4. http://www.worldbank.org, Internet: 10/05/2006.5. Gavrilović-Jovanović Predrag, Međunarodno poslovno finansiranje,

Ekonomski fakultet Beograd, Beograd 2006.6. Spoljna zaduženost SCG Stanje, perspektive, politika, Ekonomski anali,

tematski broj, maj 2004, Ekonomski fakultet Beograd, Beograd 2004.7. Erić Dejan, Finansijska tržišta i instrumenti, Čigoja Beograd, 2003.8. Jovović Dejan, “Kako regulisati članstvo SRJ u Međunarodnom mone-

tarnom fondu i jugoslovenske dugove”, Novac i razvoj ,19-20, str. 5-16,Služba za platni promet, Beograd 1995.

9. Kovačević Mlađen, Stamenković Stojan, Savin Davor, “Privredni razvojkuda dalje”, Ekonomski anali, br. 160, Ekonomski fakultet, Beograd 2003.

10. “Uredba o članstvu SRJ u Međunarodnom monetarnom fondu i drugimmeđunarodnim finansijskim organizacijama”, Službeni list SRJ, br.40/1996.

345

MP 3, 2006 – Međunarodni kontinuitet Srbije posle odvajanja Crne Gore(str. 326-346)

11. “Ukaz o ratifikaciji Povelje Ujedinjenih nacija i statuta Međunarodnogsuda pravde”, Zbirka međunarodnih ugovora FNRJ, br. 5/45.

12. “Zakon o ratifikaciji Sporazuma o kreditu za razvoj (Projekat o ekološkiosetljivim turističkim oblastima Crne Gore) između Srbije i Crne Gorei Međunarodnog udruženja za razvoj”, sa prilozima, Službeni list Srbijei Crne Gore, br. 8/2003.

13. “Zakon o ratifikaciji Sporazuma o kreditu za razvoj (Projekat za penzi-onu administraciju Crne Gore) između Srbije i Crne Gore i Međunarod-nog udruženja za razvoj”, sa prilozima, Službeni list Srbije i Crne Gore– Međunarodni ugovori, br. 16/2004.

14. “Zakon o zaduženju Srbije i Crne Gore kod Međunarodnog udruženjaza razvoj (Projekat za penzionu administraciju Crne Gore)”, Službenilist Srbije i Crne Gore, br. 31/2004.

15. “Zakon o potvrđivanju Sporazuma o zajmu između Savezne RepublikeJugoslavije i Međunarodne banke za obnovu i razvoj (Konsolidacionizajam A, B, C, D, E i F)”, Službeni list SRJ – Međunarodni ugovori, br.13/2001.

16. “Zakon o ratifikaciji Ugovora o garanciji (Pretprivatizacioni zajam zaKombinat aluminijuma Podgorica) između Srbije i Crne Gore i Evrop-ske banke za obnovu i razvoj”, Službeni list Srbije i Crne Gore –Međunarodni ugovori, br. 5/2004.

17. “Zakon o ratifikaciji Sporazuma o garanciji (Buduća modernizacija iusavršavanje sistema upravljanja kontrolom letenja) između Srbije i Cr-ne Gore i Evropske banke za obnovu i razvoj”, Službeni list SCG –Međunarodni ugovori, br. 2/2005.

18. “Zakon o ratifikaciji Ugovora o finansiranju između Srbije i Crne Gorei Evropske investicione banke (Projekat modernizacije aerodroma CrneGore)”, Službeni list Srbije i Crne Gore – Međunarodni ugovori, br.5/2004.

19. “Zakon o ratifikaciji Ugovora o garanciji (Modernizacija aerodroma Cr-ne Gore) između Srbije i Crne Gore i Evropske banke za obnovu i raz-voj”, Službeni list Srbije i Crne Gore – Međunarodni ugovori, br.9/2004.

20. “Sporazum između Savezne vlade SRJ i vlade Švajcarske Konfederaci-je u vezi sa finansiranjem upisa kapitala Savezne Republike Jugoslavijeu Evropskoj banci za obnovu i razvoj”, od 23. decembra 2000, Službenilist SRJ – Međunarodni ugovori, br. 3/2000.

346

MP 3, 2006 – Međunarodni kontinuitet Srbije posle odvajanja Crne Gore(str. 326-346)

Ružica MRDAKOVIĆ CVETKOVIĆ

THE INTERNATIONAL CONTINUITY OF SERBIA

AFTER SECESSION OF MONTENEGRO

SUMMARY

The author analyses a set of questions that have emerged after the seces-sion of the Republic of Montenegro from the State Union of Serbia and Montene-gro that took place after the Referendum held on 21 May 2006. She explains thatin accordance with the Constitutional Charter of the State Union of Serbia andMontenegro, adopted in 2002, Serbia has succeeded the right to international legalcontinuity of the State Union. In order to achieve that right in June 2006 the Nati-onal Assembly of the Republic of Serbia passed the Decree on obligation of theGovernment and other executive bodies to adopt some specific enactments and ta-ke all necessary measures so as to gain international legal subjectivity of the Repu-blic of Serbia, as a state successor of the State Union of Serbia and Montenegro.

In practice that means that Serbia will have the right to continue member-ship of the former State Union in various international and regional organisationssuch as the United Nations and its specialised organisations and related agencies –the International Monetary Fund, the World Trade Organization, the InternationalBank for Reconstruction and Development, the International Development Asso-ciation, the International Finance Corporation, the European Investment Bank, andothers. Serbia will separately keep on pursuing its activities in the process of stabi-lisation and association with the European Union and other regional integrations.

Succession between the two Republics is a much more complex process,implying a broad range of issues that should be resolved. First of all, it is a set ofquestions concerning the separation of commitments and repayment of credits anddebts between the two Republics and guarantees for loans and credits offered to thecreditors by the former Federal Republic of Yugoslavia or State Union of Serbiaand Montenegro, or super guarantees granted by the two Republics themselves. Ot-her issues include division of the State Union property, the foreign exchange reser-ves, archives, embassies… Division of the military property could be particularlycomplex. Apart from this, it would be necessary to resolve the issues concerningthe private property of citizens, pensions, health care, dual citizenship, and a num-ber of other questions. The ways they will be resolved are not yet wholly known.It will be a long and complex process within which some new issues are likely toemerge. The experience gained in succession between FRY and the former repu-blics of SFRY might be useful. Some of the principles included in the Agreementon succession of the former republics of SFRY could be applied in the successionprocedure between Serbia and Montenegro, although some problems must be set-tled in a specific way.