Upload
others
View
2
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
UNIVERZITET U BEOGRADU
P o lj o p r i v r e d n i f a k u l t e t
V. Bogdanović, B. Stanković
KONTROLA ŠTETOČINA U PROIZVODNJI HRANE
(PEST CONTROL)
158714-TEMPUS-ES-TEMPUS-JPHES
”Improving Academia-Industry Links in Food Safety a nd Quality”
2011.
Kontrola štetočina u industriji hrane – Pest Control
2
KONTROLA ŠTETOČINA U PROIZVODNJI HRANE -
PEST CONTROL
Vladan Bogdanovi ć, Branislav Stankovi ć1
RS1: Poljoprivredni fakultet, Univerzitet u Beogradu, Srbija
RS1: Faculty of Agriculture, University of Belgrade, Serbia
Opšti sadržaj:
Sažetak
Uvod
Pojam i značaj kontrole štetočina u proizvodnji hrane
Opšte mere kontrole štetočina u industriji hrane
Vrste i uticaji pojedinih štetočina u industriji hrane
Integrisani program kontrole i upravljanja štetočinama u industriji hrane
General contents:
Summary
Introduction
Overview of pest control in food industry
General measures for pest control in food industry
Impact of insects, rodents, and birds on the contamination of food supplies
Integrated pest management in food industry
1 Prof. dr Vladan Bogdanović, mr Branislav Stanković. Institut za zootehniku, Poljoprivredni fakultet Univerzitet u Beogradu, Nemanjina 6, 11080 Zemun, Srbija. E-mail: [email protected]
Kontrola štetočina u industriji hrane – Pest Control
3
SUMMARY
One of the very important, perhaps one of the most important aspects of control of
safety of production in food industry is pest control, i.e. control of potential risks that
may be caused by certain species of birds, rodents or insects. Regarding food safety,
the pest in food industry includes the insects, rodents, birds and other animals that
can cause contamination of both raw materials and food products and thus may
contribute to the spread of diseases that can endanger the health of consumers. Pest
control is one of the main prerequisite programs that precede the implementation of
any other food safety system and must be in-place before beginning of the
application of any further safety system (e.g. HACCP). With that in mind, this section
discusses the concept and importance of pest control in food industry, pest control
measures in food industry, the most important species and the effects of certain
pests in food industry, as well as application of integrated pest management program
in food industry.
SAŽETAK
Jedan od veoma važnih, a možda i jedan od najvažnijih, aspekata kontrole
bezbednosti proizvodnje kako na primarnom, tj. na farmskom nivou, tako i na nivou
prehrambene industrije jeste kontrola štetočina, odnosno kontrola potencijalnih rizika
koji mogu da budu prouzrokovani od strane pojedinih vrsta ptica, glodara ili insekata.
Sa aspekta kontrole bezbednosti proizvodnje hrane, pod štetočinama se u industriji
hrane podrazumevaju insekti, glodari, ptice, kao i druge vrste životinja koje mogu da
izazovu kontaminaciju kako sirovine, tako i prehrambenih proizvoda (hrane) i da na
taj način doprinesu širenju različitih bolesti koje mogu da ugroze zdravlje potrošača.
Kontrola štetočina predstavlja jedan od osnovnih preduslovnih programa (zahteva)
koji prethodi primeni bilo kojeg sistema kontrole bezbednosti proizvodnje u industriji
hrane, odnosno kontrola štetočina je program koji mora biti “u funkciji” pre nego što
se počne sa primenom određenog sistema kontrole bezbednosti porizvodnje (npr.
HACCP). Imajući to u vidu, u ovom delu se razmatraju pojam i značaj kontrole
štetočina u proizvodnji hrane, mere kontrole štetočina u industriji hrane, najvažnije
vrste i uticaji pojedinih štetočina u industriji hrane, kao i primena integrisanih
programa kontrole i upravljanja štetočinama u industriji hrane.
Kontrola štetočina u industriji hrane – Pest Control
4
UVOD
Jedan od osnovnih imperativa današnje poljoprivredne i prehrambene industrije jeste
proizvodnja zdravstveno bezbedne hrane. Iako se akcenat u pogledu ispunjavanja
zahteva koji su predviđeni kontrolom bezbednosti proizvodnje hrane mahom stavlja
na prerađivački sektor, proizvodnja zdravstveno ispravne i kvalitetne sirovine od
krucijalnog je značaja u dugačkom proizvodnom lancu “od farme do trpeze”. Ako se
kod životinja na farmi pojave određene zdravstvene teškoće prouzrokovane
patogenima koji mogu kod ljudi da izazovu zoonoze, utoliko će dalja prerada sirovine
sa te farme i smanjenje rizika od pojave zdravstvenih problema kod ljudi biti i
vremenski i finansijski zahtevnija. Posledice koje rezultiraju neodgovarajućom
pripremom i preradom sirovine sa takve farme, kao i stavljanjem u promet krajnjih
proizvoda dobijenih od takve sirovine, ponekad mogu da imaju čak i letalni karakter.
Zbog toga je ispunavanje proizvodnih standarda i propisanih tehničko-tehnoloških
normativa iz domena bezbednosti proizvodnje hrane neophodno ispoštovati ne samo
u prerađivačkom sektoru, već i na nivou primarne proizvodnje, ali isto tako i u
trgovinama preko kojih se proizvodi plasiraju na finalno tržište.
Kao odgovor na sve izraženije intenziviranje biljne i stočarske proizvodnje,
sve više se javljaju i one grupe potrošača koje zahtevaju da se prilikom proizvodnje
hrane strogo poštuju uslovi ne samo za proizvodnjom kvalitetne, već i zdravstveno
bezbedne sirovine, pri čemu se ne sme uticati na degradaciju niti uslova u kojima se
životinje gaje, niti životne okoline. Bezbednost hrane, zaštita okoline, kao i zaštita
dobrobiti životinja predstavljaju tri ključna segmenta koja su danas od značaja za
potrošače, jer je uobičajeno shvatanje da se posebno sa unapređenjem uslova
gajenja životinja automatski utiče i na poboljšanje prethodno pomenutih aspekata
biljne i stočarske proizvodnje. U tom kontekstu, bezbednost proizvodnje primarnih
poljoprivrednih proizvoda animalnog porekla obuhvata širok dijapazon uslova i
standarda koji se moraju ispuniti iz domena odgajivačkih uslova, zdravstvenog stanja
i dobrobiti životinja, a sve u cilju dobijanja takvih proizvoda koji ne mogu zdravstevno
da ugroze krajnje potrošače.
Jedan od veoma važnih, a možda i jedan od najvažnijih, aspekata kontrole
bezbednosti proizvodnje kako na primarnom, tj. na farmskom nivou, tako i na nivou
prehrambene industrije jeste kontrola štetočina, odnosno kontrola potencijalnih rizika
koji mogu da budu prouzrokovani od strane pojedinih vrsta ptica, glodara ili insekata.
Kontrola štetočina u industriji hrane – Pest Control
5
POJAM I ZNAČAJ KONTROLE ŠTETO ČINA U PROIZVODNJI HRANE
Uopšteno gledano, štetočine predstavljaju jednu od najvećih opasnosti za
bezbednost hrane. Sa aspekta kontrole bezbednosti proizvodnje hrane, pod
šteto činama se na farmskom nivou i u prehrambenoj industr iji (industrija hrane
u celini) podrazumevaju insekti, glodari, ptice , kao i druge vrste životinja koje
mogu da izazovu kontaminaciju kako sirovine, tako i prehrambenih pr oizvoda
(hrane) i da na taj način doprinesu širenju različitih bolesti koje mogu da ugroze
zdravlje potrošača. Osim toga, poznato je da različite vrste štetočina mogu da
izazovu, pored biološke, i fizičku ili hemijsku kontaminaciju hrane i da na taj način
dodatno ugroze zdravlje ljudi. Zbog toga je primena standarda i mera dobre
higijenske i dobre proizvodne (poljoprivredne) prakse od suštinskog značaja za
izbegavanje stvaranja okruženja koje pogoduje razmnožavanju štetočina.
Najezda štetočina može da se javi na mestima gde se te vrste razmnožavaju i
gde imaju pristup hrani. Kada se razmatra ekonomska šteta koja se povezuje sa
prisustvom različitih vrsta štetočina, često je veoma teško precizno proceniti uticaj
svake pojedinačne vrste. Međutim, akumuliranje pojedinačnih uticaja svih vrsta
štetočina tokom određenog vremenskog perioda sigurno dovodi do narušavanja
proizvodnih rezultata i smanjenja efikasnosti proizvodnje.
Razlozi za primenu kontrole šteto čina u industriji hrane mogu da se
posmatraju sa dva aspekta, u zavisnosti od toga na kom nivou proizvodnje se
primenjuju, odnosno da li se kontrola štetočina primenjuje u primarnoj proizvodnji,
odnosno na poljoprivrednim (biljnim ili stočarskim) farmama ili u prehrambeno-
prerađivačkom sektoru. Prisustvo štetočina na poljoprivrednim farmama , pre
svega, može da prouzrokuje pojavu i prenošenje različitih bolesti oasnih kako za
zdavlje živoptinja, tako i za zdravlje ljudi, gubitak u stočnoj hrani i oštećenja na
farmskim objektima i opremi. Sa druge strane, pojava i prisustvo štetočina u
prehrambeno-prera đivačkom sektoru direktno predstavlja izuzetno veliki
zdravstveni rizik koji na prvom mestu uključuje mogućnost brzog širenja bolesti
putem kontaminacije proizvoda, kontaminaciju radnog prostora, oštećenja na opremi
ili objektima, a indirektno doprinosi snižavanju poverenja potrošača u određenu
kompaniju ili proizvod, gubitak tržišnih pozicija, mogućnost da se kompanija sudski
goni i plaćanje velikih obeštećenja u slučaju pojave ozbiljnih zdravstvenih problema
kod ljudi.
Kontrola štetočina predstavlja jedan od osnovnih preduslovnih programa
(zahteva) koji prethodi primeni bilo kojeg sistema kontrole bezbednosti proizvodnje u
Kontrola štetočina u industriji hrane – Pest Control
6
industriji hrane, odnosno kontrola štetočina je program koji mora biti “u funkciji” pre
nego što se počne sa primenom određenog sistema kontrole bezbednosti
proizvodnje (npr. HACCP). Najčešća greška koja se pravi je da se kontrola štetočina
sama po sebi posmatra kao kritična kontrolna tačka ili da je to nešto na šta HACCP
može da se primeni. Zbog čega se ova greška pravi? Svaki sistem kontrole
bezbednosti proizvodnje hrane koji se primenjuje, primenjuje se u proizvodnim
procesima bez obzira koji je tip proizvodnog objekta u pitanju ili o kojoj proizvodnoj
operaciji se radi. Ni u jednom slučaju kontrola štetočina nije proizvodni proces, već
samo sredstvo pomoću kojeg se rizik od štetočina i njihovog uticaja na proizvodnju
eliminiše ili svodi na prihvatljiv nivo. Međutim, u određenim situacijama, kao što je na
primer kontrola bezbednosti u skladištima hrane, prisustvo štetočina može da se
smatra kritičnim za bezbednost hrane pri čemu odsustvo štetočina zaista i postaje
kritična kontrolna tačka tako da celokupan menadžment sa štetočinama u tom delu
proizvodnog procesa postaje sredstvo za njihovo praćenje i kontrolu. I upravo tu
može da nastane određena zabuna oko mesta programa kontrole štetočina u
proizvodnji hrane, jer se ovaj program uvek mora posmatrati kao jedan od osnovnih
preduslovnih zahteva koji se mora ispuniti u celokupnom proizvodnom lancu, a ne
samo na određenim mestima koja su potencijalno izloženija prisustvu štetočina.
Kontrola štetočina na farmskom nivou regulisana je, na prvom mestu,
primenom standarda dobre poljoprivredne prakse, kao i mera biosigurnosnih
programa. Svrha primene ovih standarda i/ili mera je da se prisustvo štetočina na
farmama svede na rizično prihvatljiv nivo ili da se, u optimalnim uslovima, njihovo
prisustvo potpuno eliminiše. Ovo je relativno fleksibilniji pristup kontroli štetočina
nego što je to pristup na prehrambeno-prerađivačkom nivou, jer se svaka
poljoprivredna farma odlikuje veoma dinamičnim biološkim aktivnostima koje se
često ne mogu u potpunosti kontrolisati.
Nekontrolisano prisustvo štetočina na farmama može značajno da doprinese
pojavi šteta i povećanju proizvodnih gubitaka. Najčešće štete su fizičke štete na
farmskim objektima, opremi i instalacijama. Što su objekti i oprema složeniji utoliko
su osetljiviji na štetu prouzrokovanu aktivnostima štetočina. Osim toga, štetočine
veliku opasnost predstavljaju i za prisutnu stočnu hranu koja se koristi za ishranu
životinja na stočarskim farmama. Ta opasnost je dvojaka. Osnovna je ekonomska
šteta koja nastaje kada štetočine konzumiraju hranu koja je namenjena domaćim
životinjama (tako na primer, jedan pacov može da pojede između 10 i 20 kg stočne
hrane godišnje, a par miševa oko 2 kg) i to se naročito odražava u godinama kada je
stočna hrana skupa. Sa druge strane, prisustvo štetočina u blizini stočne hrane uvek
Kontrola štetočina u industriji hrane – Pest Control
7
predstavlja veliki zdravstveni rizik, jer su štetočine poznate kao prenosioci brojnih
bolesti kao što su mišija groznica, leptospiroza, salmoneloza, marekova bolest itd.,
koje ne samo da ugrožavaju zdravlje životinja, već isto tako mogu da ugroze i
zdravlje ljudi bilo direktno putem širenja zoonoza ili preko zaražene sirovine koja će
se dalje prerađivati.
Kao što je već ranije napomenuto, sa aspekta kontrole bezbednosti
proizvodnje hrane, pod štetočinama se uglavnom podrazumevaju pojedine vrste
insekata (kao što su muve, mravi ili buba-švabe), glodari (miševi i pacovi) i ptice
(golubovi). Svaka od ovih vrsta ima svoje posebne biološke karakteristike koje
umnogome utiču ne samo na vrstu štete koju prouzrokuju ili vrstu rizika koji
predstavljaju, već određuju i način borbe protiv njih.
OPŠTE MERE KONTROLE ŠTETOČINA U INDUSTRIJI HRANE
Cilj svake kontrole štetočina treba da bude prevencija njihovog pojavljivanja na
mestima i u objektima gde se proizvodi hrana, odnosno sirovine, poluproizvodi i
finalni proizvodi i, u slučaju da se štetočine pojave, kontrola i smanjivanje njihovog
broja, odnosno veličine populacije.
Dobri sanitarni uslovi, pregled ulaznog materijala, i dobra kontrola mogu da
svedu na minimum korišćenje hemijskih sredstava i otrova za uništavanje štetočina.
Kada se govori o zaštiti od štetočina obično se misli na zaštitu od insekata i glodara,
a samo u određenim slučajevima (skladišta zrnastog materijala, silosi, mlinovi) i
zaštitu od ptica.
Razlikuju sve dve vrste zaštite od štetočina:
1. Pasivna kontrola, odnosno održavanje okoline i prostora van objekata,
2. Aktivna kontrola, odnosno sprečavanje, detekcija i uništavanje štetočina.
PASIVNA KONTROLA
Ova vrsta kontrole podrazumeva održavanje okoline i prostora van proizvodnog
objekta i izvodi se sa ciljem da se spreči prodor štetočina u proizvodni pogon. Za tu
svrhu najčešće se primenjuje sledeće:
Kontrola štetočina u industriji hrane – Pest Control
8
- Popravke na objektima treba redovno sprovoditi, da bi se sprečilo nastajanje
pukotina i rupa u zidovima kroz koje prodiru štetočine. Na taj način se
sprečava i njihovo razmnožavanje odnosno, stvaranje legla u pukotinama;
- Izolovati skladište materijala koji se ne koriste, paleta i mašina i odvojiti ih od
zidova (na udaljenost dovoljnu da se oko njih može održavati higijena);
- Otvori, slivnici i druga mesta kroz koje mogu da prodru štetočine, moraju da
budu zatvoreni;
- Na vratima, prozorima koji se otvaraju i ventilacionim otvorima moraju da
budu postavljene mreže;
- Krug proizvodne jedinice (fabrike, skladišta, farme itd.) mora da bude
održavan, trava pokošena, a sav otpad (kese, papirni otpad, kutije i sl.) mora
da bude uklonjen ili skladišten na za to predviđenom mestu, jer sve to
predstavlja idealno mesto za legla i gnezda štetočina;
- Površine unutar i izvan prostorija u kojima se nalazi hrana treba uvek da budu
čiste. Tamo gde je to potrebno, neupotrebljive jestive materije treba čuvati u
zatvorenim kontejnerima u koje nije moguć pristup štetočinama;
- Čišćenje i održavanje higijene u mašinskim kućicama i kotlovskim
postrojenjima je takođe veoma značajno jer su sve to potencijalna legla
štetočina;
- Kontejneri za otpad se moraju redovno čistiti i održavati, po potrebi prati i
dezinfikovati;
- Kontejneri moraju biti stalno zatvoreni i ne smeju se prepunjavati tako da
otpad ispadati van kontejnera.
AKTIVNA KONTROLA
Aktivna kontrola štetočina predstvalja skup mera, postupaka i radnji koje se
preduzimaju u cilju sprečavanja pojave štetočina, detekcije njihovog prisustva i
njihovo uništavanje, odnosno držanje populacije štetočina pod kontrolom. Za
izvođenje aktivne kontrole neophodno je da postoji ugovor za obavaljenje poslova
dezinsekcije i deratizacije sa ovlašćenim preduzećem. Osim toga, svi hemijski
preparati koji se koriste u proizvodnim pogonima za uništavanje štetočina moraju da
budu za to sertifikovani i odobreni od strane nadležnog tela.
Za izvođenje mera aktivne kontrole prisustva štetočine neophodno je da
postoje procedure tih poslova sa jasno definisanim planovima, odgovornostima,
Kontrola štetočina u industriji hrane – Pest Control
9
načinom i terminima izvođenja svih poslova, kao i preventivnim i korektivnim
merama. Sve klopke za glodare i insekte unutar objekta, kao i klopke za glodare van
objekta moraju biti brojčano označene i ucrtane u planu pogona.
U objektu se mora odrediti osoba zadužena za nadzor klopki, insektrona i za
redovno izveštavanje o istima. Insektroni moraju biti postavljeni ispred ulaza da bi se
sprečio prodor letećih insekata.
Plan aktivne kontrole insekata mora da sadrži tehničke podatke o
upotrebljenim insekticidima, termine za obavljanje dezinsekcije i načine kontrole
klopki, brojanja uhvaćenih insekata, kao i način pražnjenja klopki.
Plan aktivne kontrole glodara mora da sadrži tehničke podatke o vrsti
hemijskog sredstva postavljenog u klopke, opis procedure i terminski plan eksternog i
internog monitoringa klopki i zamene potrošenih mamaca ili klopki, kao i jasno
definisane korektivne mere u slučaju detektovanja povećane aktivnosti štetočina.
VRSTE I UTICAJI POJEDINIH ŠTETOČINA U INDUSTRIJI HRANE
Uopšteno posmatrano, štetne vrste insekata, glodara i ptica predstavljaju
potencijalnu pretnju zdravlju domaćih životinja, predstavljaju rizik zdravstvenoj
ispravnosti namirnica, mogu izazvati štete i mehanička oštećenja hrane, te je
mehanički kontaminirati fecesom, dlakama i slično. Najvažnije vrste insekata koje se
ubrajaju u štetočine su buba-švabe, muve i mravi, od glodara to su miševi i pacovi, a
od ptica golubovi, vrapci, čvorci itd.
INSEKTI KAO ŠTETOČINE
Insekti su najmnogobrojnija i najraznovrsnija grupa životinjskog sveta. Postoje brojne
korisne vrste insekata koje potpomažu i ubrzavaju proces raspadanja organske
materije, učestvuju u oprašivanju biljaka ili održavaju veoma osetljive biocenotične
ravnoteže u prirodi. Na žalost, pored mnogih veoma korisnih vrsta insekata, postoje i
one koje su štetne, pa čak i opasne po zdravlje ljudi ili farmskih životinja.
Štetnost insekata u industriji hrane, od primarnog do prerađivačkog sektora,
ispoljava se na veoma različite načine i na različitim nivoima. Pojedine vrste štetnih
insekata žive u blizini čoveka i životinja, uznemiravaju ih nadletanjem, spuštanjem na
Kontrola štetočina u industriji hrane – Pest Control
10
tela i ubadanjem radi ishrane krvlju, pri čemu u njihov organizam ubrizgavaju
toksične produkte koji prouzrokuju svrab, otoke, ekceme itd.
Druge vrste insekata prenose izazivače različitih obolenja kod čoveka i
životinja ili uzročnike kvarenja namirnica. To se najčešće dešava na dva načina, i to
(1) mehaničkim ili (2) biološkim putem. U slučaju mehaničkog prenosa, uzročnici se
prenose na delovima tela insekata (krila i noge), dok je kod biološkog načina
prenošenja insekt istovremeno i prelazni domaćin u kome uzročnik mora da prođe
određenu fazu svog razvoja.
Karakteristike životnog ciklusa i ishrane insekata izazivaju osećaj gadljivosti
kod ljudi (sletanje na ljudski i životinjski izmet, a potom na hranu; polaganje jajašaca
na namirnice; defeciranje po površinama unutar prostorija; povraćanje hrane iz voljke
u vidu kapljica koje, kada se osuše, zapažaju se na glatkim površinama kao svetle
pege itd.). Osim toga, svojim životnim aktivnostima insekti mogu lako da izazovu
kontaminaciju hrane, koja se posle većih infestacija, uglavnom, mora uništiti. Insekti
nanose velike ekonomske štete i time sto se zavlače i polažu jajašca u otvore i
skrovita mesta različitih aparata i instrumenata, pri čemu dovode do poremećaja u
njihovom funkcionisanju ili, čak, do njihovog potpunog kvara.
Mesta bogata organskim materijama na kojima se ona duže vreme zadržava,
predstavljaju izuzetno povoljnu okolnost i stvaraju uslove za život i razmnožavanje
insekata. To su svi objekti za smeštaj domaćih životinja, klanice, mlekare, kao i
skladišta gotovih prehrambenih proizvoda.
Imajući u vidu značaj insekata u širenju različitih obolenja, neophodno je
redovno izvođenje mera dezinsekcije u cilju smanjenja njihovog broja, kao i
pridržavanje svih uputstava dobre sanitarne prakse. Uspešna kontrola štetočina na
farmama (primarni nivo proizvodnje hrane) ili u prehrambenoj industriji (prerađivački
nivo proizvodnje hrane) treba da se zasniva na integrisanom, sveobuhvatnom
pristupu koji potencira preventivne mere kroz primenu dobrih higijenskih, sanitarnih ili
proizvodnih praksi.
Najčešće preventivne mere koje se primenjuju u cilju sprečavanja ulaska
insekata u proizvodni objekat su kontrola spoljašnjih prozora, vrata i drugih otvora i
njihovo opremanje zaštitnim mrežama, trakama ili paravanima. Na ulazima mogu da
se postave i svetlosni uređaji za privlačenje i uništavanje insekata ili “Insect-O-cutor”-
i, ali treba voditi računa da se ovi uređaji nikad ne postavljaju iznad gotovih
proizvoda, pakerica i druge osetljive opreme. Insektokutori se uobičajeno postavljaju
u onim delovima proizvodnih objekata koji su manje osvetljeni i bez direktnog jakog
svetla. Njihova upotreba u farmskim objektima je veoma raširena i široko prihvaćena.
Kontrola štetočina u industriji hrane – Pest Control
11
Slika 1. Insektokutor ili svetlosna zamka za insekte
Pored insektokutora, za direktnu redukciju broja insekata, ali i za njihov
monitoring dosta se koriste i zamke za insekte. U zamke se uobičajeno stavljaju
komadići hrane, različita hemijska jedinjenja ili feromoni kao mamci da bi privukli
insekte na lepljivu podlogu. Zamke treba regularno kontrolisati, prazniti i čistiti, uz
obavezno registrovanje broja pronađenih insekata i ovo treba da bude obavezna
mera u programu kontrole štetočina.
Slika 2. Zamka za ineskte.
U slučajevima kada je potrebno vršiti hemijsku kontrolu prisustva insekata,
onda je neophodno da se primenjuju odgovarajuće mere opreza i da se striktno
poštuju uputstva proizvođača insekticida. Generalno posmatrano, insekticidi koji se
koriste u industriji hrane moraju da budu odobreni za tu svrhu. Oni ne smeju da se
primenjuju tokom radnog vremena, odnosno u vreme aktivnih radnih operacija.
Njihova primena se obično obavlja nakon završene radne smene, tokom vikenda ili u
drugim prilikama proizvodni objekat zatvoren. Pre upotrebe insekticida, svi proizvodi i
sav izložen materijal mora da se pokrije ili ukloni iz oblasti koja se tretira.
Kontrola štetočina u industriji hrane – Pest Control
12
Buba-švabe
Buba-švabe su najčešće vrste insekata koje su u proizvodnji hrane označene kao
štetočine. Procenjuje se da postoji oko 4000 različitih vrsta buba-švaba, međutim
nisu sve klasifikovane kao štetočine. One vrste koje su klasifikovane kao štetočine,
svoje poreklo vode iz klimatskih područja, ali su vremenom sa širenjem komercijalnih
aktivnosti i ljudskim migracijama postale tzv. “kosmopolitske” vrste.
Kontrola prisustva buba-švaba je od izuzetnog značaja, jer one mogu da
budu prenosioci preko 50 različitih mikroorganizama, od kojih su neki izuzetno
patogeni, kao što su Salmonella, Shigella, Vibrio cholerae itd. Iako se buba-švabe
najčešće nalaze u hrani koja sadrži velike količine ugljenih hidrata, one će se hraniti
ne samo onim što ljudi ili domaće životinje konzumiraju, već i različitim vrstama
otpada, mrtvim insektima i drugim otpacima. Osnovni rizik od buba-švaba je
mogućnost da one zagade ili kontaminiraju kako same proizvode, tako i prostorije ili
industrijsku opremu. Najčešći tipovi kontaminacije su preko izmeta, zaostajanja
egzoskeleta mrtvih insekata, neprijatan miris itd.
Buba-švabe su najaktivnije u mračnim delovima objekata i tokom noći,
odnosno u ono vreme i tamo gde je ljudska aktivnost smanjena. Najvažnije vrste
buba-švaba koje su klasifikovane kao štetočine su: nemačka ili germanska buba-
švaba (Blattella germanica), braon buba-švaba (Supella longipalpa), američka
(Periplaneta americana), australijska (Periplaneta australasiae) i orijentalna buba-
švaba (Blatta orientalis).
Nemačka buba-švaba (Blattella germanica) se najčešće može pronaći u
skladištima, službenim prostorijama i pukotinama koje su blizu nekog izvora toplote,
ali se ređe nalaze u podzemnim prostorijama. U prostorijama mogu da zauzmu sve
delove, od poda do plafona.
Slika 3. Nemačka ili germanska buba-švaba (Blattella germanica)
Kontrola štetočina u industriji hrane – Pest Control
13
Ameri čka buba-švaba (Periplaneta americana) se znatno češće nalazi u
vlažnijim delovima objekata, kao što su podrumi, kanalizacione instalacije, odvodi
vode, smetlišta, nego što se nalazi u skladištima ili u suvim prostorijama. Za razliku
od nemačke buba-švabe, ova vrsta voli nešto niže temperature i veće pukotine u
kojima se uobičajeno skriva.
Slika 4. Američka buba-švaba (Periplaneta americana)
Braon buba-švaba (Supella longipalpa) je vrlo slična nemačkoj i često se
pogrešno identifikuje kao nemačka buba-švaba. Ova vrsta insekata voli znatno toplije
prostorije sa temperaturama preko 25OC i najčešće se nalazi u elektro opremi,
mašinskim postrojenjima itd.
Slika 5. Braon buba-švaba (Supella longipalpa)
Slično kao kod braon buba-švabe, australijska buba-švaba (Periplaneta
australasiae) je nalik američkoj. Za svoj opstanak ova vrsta traži nešto vlažnije
uslove, tako da delovi objekata koji mogu da budu poplavljeni predstavljau idealno
mesto za njihovo stanište.
Orijentalna buba-švaba (Blatta orientalis) je, takođe, slična američkoj i nalazi
se u delovima objekata koji su nešto vlažniji ili skladišnim prostorima ispod zemlje.
Kontrola štetočina u industriji hrane – Pest Control
14
Detekcija i pronalaženje buba-švaba
Buba-švabe mogu da se nađu na bilo kojem mestu gde se nalazi neka hrana,
bez obzira da li je ona namenjana za ishranu ljudi ili životinja. To su sva ona mesta
gde se hrana proizvodi, skladišti, priprema ili servira. Ovi insekti uobičajeno polažu
svoja jaja na mestima koja su mračna, topla i teška za čišćenje. Najomiljenija mesta
su im mali prostori u i između opreme ili polica. Iako više vole mračne prostore, u
potrazi za hranom često izlaze i na svetlo.
Jedan od najlakših i najefikasnijih načina da se proveri da li je došlo do
povećanja broja buba-švaba, odnosno njihove tzv. “navale”, je da se uđe u
zamračenu prostoriju koja je pogodna za njihov život i da se upali svetlo. Takođe,
prisustvo njihovog izmeta (mali, braon ili crn, skoro sferičnog oblika) je siguran znak
da je naglo povećan broj ovih insekata u nekom prostoru.
Mere za kontrolu prisustva buba-švaba
Najefikasnija mera za kontrlou ove štetočine je stalna i efikasna sanitacija i
pravilna upotreba hemijskih sredstava. S obzirom na to da buba-švabe zahtevaju
stalan izvor hrane i vode, kao i postojanje skrivenih mesta za svoj život, redovno
uklanjanje i čišćenje objekata i opreme i njihovo održavanje je od suštinskog značaja
za kontrolu prisustva ovih insekata.
Pojava buba-švaba u objektima može da se smanji ako se pukotine u
zidovima ili podovima redovno popravljaju, odnosno ispunjavaju masama za
zaptivanje odmah čim se pojave. Ovo je naročito važno u slučajevima kada su veliki
komadi opreme loše spojeni sa osnovom ili podom. Takvi prostori su idealni za buba-
švabe i njihovo razmnožavanje. Osim toga, stalna provetrenost prostorija smanjuje
rizik od pojave buba-švaba. Imajući u vidu da se buba-švabe obično unose spolja u
objekat i to sa kartonskim kutijama, sirovinama za dalju preradu i ostalim
materijalom, neophodno je odmah nakon prijema robe ili opreme što pre ukloniti sve
kartonske kutije kako ne bi poslužili kao prostor za njihovo razmnožavanje. Upotreba
hemijskih sredstava protiv ovih insekata treba da bude strogo kontrolisana i u skladu
sa uputstvima proizvođača i prihvaćenom sanitarnom praksom.
Kontrola štetočina u industriji hrane – Pest Control
15
Muve
Pored buba-švaba, druga grupa insekata koja ima potencijal da izazove veliku štetu
u celokupnoj industriji hrane, počevši od primarnog pa do prerađivačkog nivoa, jesu
muve. Postoji više hiljada vrsta muva, ali je relativno mali broj u interakciji sa ljudima.
Međutim, one vrste koje imaju interakciju sa ljudima, spadaju među najopasnije vrste
štetnih insekata, jer mogu da prenesu različite bolesti među ljude ili domaće životinje,
kao i da na druge načine zagade, odnosno da kontaminiraju sirovinu ili gotov
proizvod (hranu). Mobilnost muva je osnovni razlog zašto su one značajne kao
štetočine. Iako imaju relativno kratak životni vek, zahvaljujući svojim letačkim
sposobnostima u stanju su da posete veliki broj mesta koja mogu da budu izvor
zdravstvenih opasnosti u industriji hrane.
Ovi insekti su najaktivniji tokom toplog dela godine, mada u manjem broju
mogu da ostanu aktivni i tokom cele godine. Muve na različite načine mogu da
ugroze proizvodnju ili da kontaminiraju hranu, tako da je neophodno da se njihovo
prisustvo strogo kontroliše. Najčešće vrste muva koje se označavaju kao štetočine su
kućna (Musca domestica) i voćna muva (Drosophila spp.).
Od svih vrsta muva, kućna muva (Musca domestica) se smatra najvažnijom
štetočinom zbog svoje globalne raširenosti. Ova vrsta muva se, čak, smatra i većom
štetočinom nego što su to buba-švabe. Kućna muva je potencijalni vektor za veliki
broj uzročnika različitih bolesti kao što su dizenterija, gastroenteritis, tuberkuloza,
različite streptokokalne ili stafilokokalne infekcije itd. Osim toga, ova muva može da
bude prenosnik i pojedinih vrsta parazita. Ona se najčešće nalazi na đubrištima
odakle veoma lako može da pređe u unutrašnjost proizvodnog objekta i da na taj
način prenese i raširi različite patogene.
Slika 6. Kućna muva (Musca domestica)
Kontrola štetočina u industriji hrane – Pest Control
16
Muve prenose bolesti pre svega zato što se hrane životinjskim i/ili ljudskim
otpada (izmetom) pri čemu se različiti mikroorganizami zadržavaju na njihovim
nogama, ustima, krilima ili u crevnom traktu. Za svoju ishranu, muve moraju da
uzimaju hranu u tečnom obliku. Da bi to postigle one luče pljuvačku kojom čvrstu
hranu rastvaraju u tečan oblik. S obzirom na to da je muvlji ispljuvak prepun enzima,
kao i različitih bakterija, virusa i protozoa, njihova pljuvačka predstavlja osnovno
sredstvo za kontaminaciju ne samo gotovih proizvoda (hranu), već i za zagađenje
sirovine, opreme ili pribora. Prisustvo muva se, takođe, lako uočava i na osnovu
karakterističnih tačkica na prozorima ili zidovima objekta koji potiču od njihovog
izmeta.
Voćne muve (Drosophila spp.) su, takođe, sezonski aktivne i najčešće su
povezane sa pripremom hrane ili skladištenim prostorima. One su izvor različitih
problema i rizika u mnogim kuhinjama, restoranima, itd. Alkohol i voćni otpad ih
veoma privlači i kada taj materijal postoji veoma lako i brzo se razmnožavaju. Voćne
muve ne privlači ljudski i životinjski izmet ili kanalizacioni otpad, pa zato, u poređenju
sa kućnom muvom, prenose manje opasne bakterije.
Slika 7. Voćna muva (Drosophila spp.)
Mere za kontrolu muva
Kontrola muva može da bude veliki izazov, jer ovi insekti mogu da uđu u
objekat kroz otvore koji su samo neznatno veći od glave čiode. Ključno u kontroli
muva, kao i drugih letećih insekata, jeste dobar i funkcionalan program njihovog
monitoringa, odnosno nadgledanja i kontrole. Muve obično ostaju u blizini mesta gde
su se razvile u odrasli stadijum. Strujanje vazduha potpomaže da se muve prenesu
na mnogo veće udaljenosti nego što bi to one normalno mogle da pređu svojim
letenjem. Topao i vlažan materijal koji se raspada i koji je zaštićen od direktne
sunčeve svetlosti pruža idealno okruženje za razvoj muva.
Kontrola štetočina u industriji hrane – Pest Control
17
Najefikasniji način za kontrolu muva je sprečavanje njihovog ulaska u objekat,
kao i smanjivanje njihovog broja ako se pojave u objektu. Sprečavanje ulaska muva
u proizvodne objekte može da se postgne ako se sav otpad iz proizvodnje ili iz
skladištenog prostora u najkraćem roku iznese napolje i smesti u za to predviđen
prostor. Vazdušne ili plastične zavese, kao i dupla ulazna vrata u mnogome mogu da
smanje ulazak muva u unutrašnjost objekta. Prijemna vrata treba da budu otvorena
za prijem i/ili transport što je moguće kraći vremenski period. Dobar način za
prevenciju ulaska muva, ali i drugih letećih insekata, u objekat jeste izbegavanje da
se sijalice i druga rasvetna tela stavljaju direktno na vrata ili neposredno iznad njih.
Kako bi se smanjila verovatnoća da muve iz spoljašnje sredine uđu u
unutrašnjost proizvodnog objekta, neophodno je da prostor predviđen za smeće ili
otpad bude što dalje od ulaznih vrata. Ako se otpad skladišti unutar objekta, taj
prostor mora da bude odvojen zidom od drugih unutrašnjih prostorija. Takođe, kao
dobra mera u ovom slučaju pokazalo se i hlađenje prostora koji služi za smeštanje
otpada, jer se na taj način samnjuje raspadanje otpadnog materijala, pa se samim
tim smanjuje i aktivnost muva. Smeće i otpad uvek treba čuvati u zatvorenim
kontejnerima.
Ako muve uđu u objekat, postoji više načina kako mogu da se kontrolišu.
Najjednostavniji način je upotreba električnih ili drugih komercijalnih zamki za
insekte. Elektro zamke privlače odrasle muve svojom plavom svetlošću, ubijajući ih
pomoću električnih mreža. Elektro zamke treba da se koriste tokom celog dana, a
deo koji služi za hvatanje muva mora svakodnevno da se čisti.
Hemijska kontrola prisustva i broja muva, uglavnom, se obavlja upotrebom
različitih hemijskih aerosola, sprejeva ili magle. Međutim, upotreba bilo kojeg
hemijskog sredstva u industriji hrane, a naročito na prerađivačkom nivou, mora da se
obavlja u skladu sa uputstvima proizvođača i prihvaćenom sanitarnom praksom.
Mravi
Iako ne predstavlju tako velike šteočine kao muve ili buba-švabe, mravi takođe mogu
da imaju određeni uticaj na bezbednost i sigurnost hrane. Mravi lako pronalaze put
do proizvodnih delova i prostorija tako da uvek postoji rizik da sirovine koje se
prerađuju ili gotovi proizvodi budu kontaminirani, najčešće telima mrtvih mrava, ali i
različitim mikroorganizmima koji se zadržavaju na telu mrava. S obzirom na to da
mravi mogu da opstanu i da se razvijaju na veoma malim količinama hrane, dobra
higijenska i sanitarna praksa su od suštinske važnosti u zaštiti od ovih insekata.
Kontrola štetočina u industriji hrane – Pest Control
18
GLODARI KAO ŠTETO ČINE
Različite vrste glodara, a naročito mišolike kao što su pacovi i miševi, predstavljaju
značajan zdravstveni rizik, jer se teško kontrolišu, veoma se lako prilagođavaju na
raziličite životne uslove i imaju veoma razvijena čula mirisa, ukusa, sluha, dodira i
vida. Ove štetočine, takođe, mogu veoma efikasno da identifikuju nove i nepoznate
objekte u svom okruženju i da na taj način zaštite sebe od svih promena u svojoj
okolini.
Jedan od najčešćih razloga zbog čega se većina mišolikih glodara smatra
štetočinama je taj što su oni konkurenti čoveku i domaćim životinjama u ishrani, te
konzumiranjem i kontaminacijom njihove hrane prouzorkuju znatnu ekonomsku štetu.
Osim toga, oni štetu pričinjavaju i razvijenim instinktom za grickanje, odnosno
glodanje, tako što uništavaju građevinski materijal, vodovodne, kanalizacione i
elektro instalacije. Ispoljavanje ovog instinkta posledica je celoživotnog rasta
sekutića.
Međutim, glodari predstavljaju poseban zdravstveno-bezbedonosni rizik, jer
su rezervoari i prenosioci čitavog niza infektivnih i parazitarnih bolesti. Načinom
života i velikom pokretljivošću glodari dolaze u dodir sa infektivnim materijalom, a
zatim ga najčešće prenose mehanički, tj. preko dlake i na telu, ili ako se sami
inficiraju, preko izmeta i mokraće. Glodari su najčešći prenosioci pategoenih
mikroorganizama, kao što su Salmonella spp., Listeria spp., Escherichia coli,
Cryptosporidium parvum i Leptospira spp., a takođe su i prenosioci Hanta virusa,
kuge i toksoplazmoze.
U svakom segmentu proizvodnog lanca u industriji hrane, bez obzira da li se
radi o primarnom ili prerađivačkom nivou, neophodan je operativan i efikasan
program kontrole glodara. Ovo je posebno važno za one proizvodne objekte koji se
nalaze blizu velikih zemljišnih polja, u blizini šuma, kao i svih drugih mesta u kojima
glodari vole da žive. Da bi program kontrole štetočina bio uspešan, posebna pažnja
treba da se obrati na postupke inspekcije i sanitacije, kao i na fizičko sprečavanje
ulaska (prisustva) glodara u objekat i redukciju njihovog broja.
Za efikasan program mera zaštite od glodara uvek je dobro, a u slučaju
industrijskih objekata i neophodno, konsultovati specijalizovane, profesionalne
kompanije koje se bave zaštitom od štetočina. Prilikom izbora kompanije koja će da
se angažuje, uvek treba obratiti pažnju na to da je ona sa dobrom reputacijom i
sposobna da realizuje usluge koje se traže od nje.
Kontrola štetočina u industriji hrane – Pest Control
19
Kao deo programa kontrole glodara, u okviru kompanijskog programa
kontrole štetočina, neophodno je obezbediti planove objekata u kojima će sve zamke
za glodare biti ubeležene i numerisane. Sa druge strane, sva mesta u ili okolo
objekata na koje se zamke postavljaju moraju biti jasno i vidljivo obeležene, s tim da
zamke nikako ne treba stavljati u prostorije sa svežom hranom ili svežom sirovinom.
Pored toga, zamke treba da se postave i oko spoljašnje ograde proizvodnog objekta i
one, takođe, moraju da budu ubeležene u plan zamki.
Pacovi
Zahvaljujući svojim sposobnostima, pacovi veoma lako mogu da pronađu put za
ulazak u proizvodni objekat. Oni mogu da prođu kroz veoma male otvore, mogu da
se penju uz vertikalne zidove, naročito ako su od cigle i mogu da skaču do jednog
metra u vis i čak do 1,2 metara u dalj. Poznato je da su izuzetno dobri plivači i da za
ulazak u neki objekat ili prostor mogu da iskoriste kanalizacione cevi kroz koje lako
plivaju i da izađu kroz WC šolje u toaletima.
Pacovi su veoma opasne i destruktivne štetočine koje mogu da naprave štetu
veću od nekoliko milijardi US$ na godišnjem nivou. Šteta koju oni čine najčešće je
povezana sa konzumiranjem i kontaminacijom hrane namenjene za ishranu ljudi ili
životinja, strukturnim oštećenjima na imovini, uključujući i požare koji nastaju usled
izazivanja kvarova na elektro instalacijama. Međutim, mnogo opasnije od ekonomske
štete koju pacovi pričinjavaju je to da su oni u isto vreme direktni ili indirektni
prenosioci veoma opasnih bolesti, kao što su leptospiroza, tifus ili salmoneloza.
Pored direktne kontaminacije hrane, pacovi mogu da kontaminiraju i opremu ili pribor
i da na taj način još više doprinesu širenju različitih bolesti. Osim toga, njihov izmet je
prepun štetnih i opasnih mikroorganizama. Kada se on osuši i prirodno raspadne na
sitne čestice, one mogu da se prenesu na hranu ili opremu samo uz pomoć strujanja
vazduha u prostorijama.
Najpoznatije i najrasprostranjenije vrste pacova su norveški pacov (Rattus
norvegicus), koji je još poznat i kao braon, kanalizacijski ili ambarski pacov, i crni ili
brodski pacov (Rattus rattus).
Pacovi mogu dnevno da konzumiraju količinu hrane koja iznosi jednu
desetine njihove sopstvene telesne mase. Iako se smatraju za omnivore, u slučaju
da imaju izbora uvek preferiraju žitarice. Pacovi moraju da piju vodu svaki dan i to
može da se iskoristi da bi se utvrdilo njihovo prisustvo u okolini ili unutar objekta. Iako
imaju izraženu istraživačku aktivnost i veoma se slobodno ponašaju u poznatom
Kontrola štetočina u industriji hrane – Pest Control
20
okruženju, ispoljavaju strah i opreznost ka novim i nepoznatim objektima, što se
mora uzeti u obzir kada se mamci inicijalno proveravaju nakon tretmana.
Na poljoprivrednim farmama, ratarski proizvodi i stočna hrana, materijal za
prostirku (npr. slama), kao i nepravilno odložen stajnjak predstavljaju idealan
ambijent za infestaciju pacova i njihovo brzo razmnožavanje. Sa nastupanjem
hladnog vremena i dolaskom zimskih meseci, pacovi koji uobičajeno žive napolju
počinju da ulaze u proizvodne objekte ili staje za smeštaj životinja.
Miševi
Miševi su, takođe, veoma značajna vrsta štetočina. S obzirom na to da su manjih
telesnih dimenzija od pacova, za ulazak u prozvodne objekte dovoljni su im još manji
otvori, a veoma često se unose i sa raznim kutijama ili opremom. Takođe su izuzetno
dobri plivači, ali i dobri “balanseri”, odnosno imaju dobro razvijen osečaj za
održavanje ravnoteže što im omogućava da se kraću po veoma tankim žicama ili
kablovima.
Najrsprostranjenija vrsta miševa je kućni miš (Mus musculus domesticus).
Za razliku od pacova, miševi ne moraju da piju vodu svakodnevno, jer je metabolišu
iz konzumirane hrane. Oni su, takođe, omnivore i tokom noćne ishrane, hrane se na
više različitih mesta ili iz više različitih izvora.
Određivanje i kontrola prisustva glodara
Pacovi i miševi su noćne vrste životinja i imaju tendeciju da tokom dana budu što
manje aktivni. Iz tog razloga njihovo prisustvo nije uvek lako uočiti i odrediti. Najlakše
se uočavaju na osnovu tragova izmeta. Obe vrste generalno prate iste ili slične
putanje kretanja od gnezda do izvora hrane. Tokom vremena, masnoća i nečistoća
sa njihovog tela formira vidljive tragove u obliku brazdi ili crta po podu i zidovima.
Tragovi njihovog prisustva, odnosno kretanja mogu lako da se uoče i na prašnjavim
podovima. Pored tragova, prisustvo glodara se uočava i na osnovu otisaka zuba
usled grickanja, kao i na osnovu noćne buke koja nastaje usled međusobnih
sudaranja, borbi i skičanja.
Najefikasniji metod za kontrolu prisustva glodara u proizvodnim objektima je
primena odgovarajućeg programa sanitacije i deratizacije. Bez mogućnosti za
pravljenje skloništa ili gnezda i bez prisustva otpadaka od hrane ili materijala koji
Kontrola štetočina u industriji hrane – Pest Control
21
može da bude hrana, miševi i pacovi ne mogu da prežive i migriraće na neko drugo
mesto. Bez odgovarajućeg programa deratizacije, zamke i otrovi imaju samo
privremeni efekat na smanjenje broja njihovih populacija.
Higijensko-sanitarne mere podrazumevaju redovno sakupljanje, pravilno
lagerovanje i neškodljivo uklanjanje đubreta i drugih otpadaka, a naročito otpadne
materije animalnog porekla sa prostora i iz objekata gde borave ljudi i domaće
životinje, kao i tamo gde se proizvodi i skladišti hrana. Na đubrištima i deponijama
otpadnih materija, pacovi i miševi pronalaze sigurno sklonište i brojne izvore hrane.
U kontroli prisustva glodara, najvažnije je sprečiti njihov ulazak u objekat ili
bar verovatnoću njihovog ulaska smanjiti što je moguće više. To se postiže pravilno
dizajniranim i izgrađenim ulazima, ali i održavanjem svih otvora koji postoje na
objektu. Svi prozori ili ventilacioni kanali i otvori moraju da budu zaštićeni mrežama
protiv ulaska glodara. S obzirom na to da glodari imaju sposobnost da buše tunele
ispod temelja objekata, neophodno je da se stalno vrše kontrole ispravnosti
spoljašnjih zidova. Osim toga, oko zgrada ili objekata ne bi smelo da se nalazi grmlje
ili gusto šiblje, jer to može da posluži kao njihovo sklonište.
Održavanje stalne higijene i čistoće unutrašnjih prostorija, a naročito
skladištenih prostora, takođe spada u veoma važne mere koje se koriste u kontroli
prisustva glodara. Ako se unutrašnje prostorije ne održavaju dovoljno čistim, otpad
koji zaostaje predstavlja idealan ambijent za njihov smeštaj i ishranu. Kontejneri koji
služe za odlaganje otpada bi trebalo da budu bar pola metra uzdignuti od nivoa
zemlje i da budu napravljeni od veoma čvrste plastike ili metala.
Pored toga, u ovu grupu preventivnih mera ubraja se i redovno održavanje u
ispravnom stanju vodovodnih i kanalizacionih instalacija, naročito slavina i spojeva
cevi, rešetki slivnika i šahtova. Njihovom redovnom kontrolom sprečava se nastanak
tzv. “vlažnih” mesta koje glodari koriste u cilju zadovoljavanja potreba za vodom,
naročito nakon konzumiranja hrane sa niskim sadržajem vlage.
Za kontrolu prisustva glodara neophodno je realizovati i različite mere koje se
odnose na način držanja i manipulaciju sa sirovinama, poluproizvodima i proizvodima
u skladištima, ambarima, magacinima i drugim prostorima i objektima. Ti prostori su
posebno pogodni za život i razmnožavanje pacova i miševa, a njihovo prisustvo je
posledica uglavnom neadekvatnog držanja robe (rasuta roba i roba u gomilama bez
formiranja odgovarajućih smeštajnih segmenata, itd.). Zato se pored pravilne
izgradnje skladištenog prostora, mora posebno računa voditi i o načinu
skladištenja . Svi proizvodi, bez obzira na vrstu, moraju da budu smešteni u
odgovarajuću ambalažu, odmaknuti od zidova, postavljeni na drvena ili metalna
Kontrola štetočina u industriji hrane – Pest Control
22
postolja, sa mogućnošću ostavljanja prolaza izmedu stokova itd. Time se omogućava
uvid u postojeće stanje i kontrola prostorije i objekta u celini. Pri dužem skladištenju,
posebno je značajno da se to što se skladišti povremeno premešta, jer se tako
prisutni miševi i pacovi uznemiravaju i rasteruju, a njihova gnezda i tek okoćeni
mladunci lakše otkrivaju i uništavaju.
Uništavanje glodara
Uništavanje glodara može da se obavi na više različitih načina, ali se najčešće
primenjuju dve grupe mera, i to (1) mehaničko-fizičke i (2) hemijske mere.
Fizičko-mehani čki način uništavanja miševa i pacova odlikuje se time da je
bezopasan za ljude i domaće životinje. Međutim, kao samostalan metod deratizacije
primenljiv je jedino na ograničenom prostoru i u objektima infestiranim sa malim
brojem životinja. Sa druge strane, ako se primenjuje u kombinaciji sa hemijskim
preparatima daje izvanredne rezultate. Ovaj način obuhvata uništavanje miševa i
pacova nalivanjem vode u njihove aktivne rupe, primenu zaštitnih šančeva oko
objekata, fizičko blokiranje ulaza u prostorije, upotrebu improvizovanih mišolovki i
pacolovki, upotrebu mehaničkih i električnih klopki i upotrebu lepljivih podloga.
Hemijski na čin uništavanja miševa i pacova je najrasprostranjeniji,
najefikasniji i najbrži način za njihovu eliminaciju. Zasniva se na primeni različitih
toksičnih materija poznatih pod imenom rodenticidi. Jedna od negativnih strana
primene ovog metoda je i ta što se koriste takva hemijska sredstva koja su visoko
toksična za ljude, domaće životinje i druge životinjske organizme koji ne spadaju u
štetočine. Međutim, ukoliko se ovaj postupak izvodi na odgovarajući način i od strane
za to obučenih lica, uz pridržavanje svih neophodnih mere opreza, tada se opasnost
po zdravlje ljudi i životinja koje nisu predviđene za suzbijanje primenom rodenticida
svodi na minimum.
Za sada ne postoji univerzalan rodenticid koji bi podjednako dobro delovao na
sve vrste glodara, mada pojedini preparati podjednako uspešno deluju na veći broj
vrsta. Uslovi koje dobar rodenticid treba da ispunjava su da u što manjim
koncentracijama ubija glodare, da izaziva uginuće što sličnije prirodnom, da nije
toksičan za ljude i domaće životinje u koncentracijama koje su letalne za miševe i
pacove, da svojim organoleptičkim osobinama (miris, ukus, izgled) ne odbija glodare,
da ni posle dužeg korišćenja ne dovodi do pojave rezistencije, da je jednostavan za
primenu i da nije skup.
Kontrola štetočina u industriji hrane – Pest Control
23
Rodenticidi koji se danas koriste uglavnom pripadaju grupi antikoagulanata,
kao što su 3-α-acetonilfurfuril-4-hidroksikumarin ili fumarin i 3-α-acetonilbenzil-4-
hidroksikumarin ili varfarin. Ovo su tzv. multi-dozni otrovi koji moraju da se više puta
konzumiraju da bi izazvali uginuće. Izuzetno je važno da se svaki hemijski preparat,
bez obzira na njegovu toksičnost, pripremi i primeni potpuno u skladu sa uputstvima
proizvođača. Idealna lokacija za postavljanje mamaca sa ovim otrovima je duž linje
kretanja miševa i pacova ili u blizini izvora hrane.
Rodenticidi su na tržištu dostupni u različitim oblicima. Oni se prodaju kao
mamci “spremni za upotrebu” koji se postavljaju duž trase kojom se miševi ili pacovi
najčešće kreću. Osim toga, mogu da budu i u formi peleta koje sadrže cela zrna
žitarica i postavljaju se duž zidova. U programu sanitacije mora da postoji lokacijski
plan svih mamaca kako bi njihova inspekcija i zamena bila što lakša. Ako se mamac
ne konzumira nakon dve ili više kontrola, mamce treba postaviti na neko drugo
sumnjivo mesto. Nedostatak antikoagulantskih rodenticida je povećana rezistentnost
pacova na njihovo dejstvo, tako da su danas u upotrebi i neantikoagualnti koji imaju
brže delovanje, ali su i znatno skuplji i brže izazivaju sumnju kod glodara.
U slučaju da se rodenticidi čuvaju unutar proizvodnog objekta, prostor gde se
oni drže mora da bude adekvatan, suv i dobro zaštićen od nekontrolisanih ulazaka.
PTICE KAO ŠTETOČINE
Prisustvo ptica u ili oko farmskog ili proizvodnog objekta potencijalno može da
prouzrokuje ozbiljne zdravstvene probleme. Najčešći rizici povezani sa prisustvom
ptica su širenje ptičijeg izmeta u objektu ili na uskladištenom materijalu, fizička
oštećenja na zidovima i instalacijama, ali i privlačenje drugih vrsta štetočina ostacima
hrane koje su ptice konzumirale ili otpacima od pravljenja gnezda.
Od vrsta ptica koje potencijalno mogu da imaju značaj kao štetočine u
industriji hrane izdvajaju se golubovi (Columba livia), vrapci (Passer domesticus) i
čvorci (Sturnus vulgaris). Usled biološke otvorenosti proizvodnih sistema u
poljoprivrdi, ove vrste štetočina se znatno teže kontrolišu u primarnoj proizvodnji
nego u prerađivačko-prehrambenoj industriji.
Nekontrolisan ulazak ptica u proizvodni objekat predstavlja značajan
zdravstveni rizik, jer ptičiji izmet može u sebi da sadrži mikroorganizme štetne po
ljudsko zdravlje. Ptice su potencijalni prenosioci različitih insekata, gljivičnih infekcija i
pojedinih bolesti kao što su pseudotuberkuloza, toksoplazmoza, salmoneloza, pa čak
Kontrola štetočina u industriji hrane – Pest Control
24
i encefalitisi različitih etiologija. Osim toga, ptice vrše kontaminaciju proizvoda ili
prostorija i putem opalog perja ili delova koje koriste za izgradnju gnezda. Konačno,
ptice doprinose i infestaciji insekata nakon koje se povećava verovatnoća da i insekti
postanu zdravstveni rizik.
U prehrambenoj industriji, a nešto manje u primarnoj proizvodnji, populacija
ptica se najefikasnije redukuje primenom pravilnog programa upravljanja štetočinama
i pravilnom sanitacijom. Od svih mera, najvažnije su preventivne , odnosno fizičko
sprečavanje ulaska ptica u objekat, kao i sprečavanje njihovog gnežđenja na ili u
okolini proizvodnog objekta i uklanjanje snešenih jaja iz gnezda. U tom cilju, sve
eventualne rupe na objektu moraju da budu popravljene, a neophodni otvori
prekriveni zaštitnim mrežama. Održavanjem higijene u okolini i neposrednoj blizini
objekta redukuju se potencijalni izvori hrane, pa se atraktivnost dvorišnog prostora za
ptice smanjuje. Na prerađivačkom nivou, najugroženija su skladišta i prostori u
kojima se čuvaju gotovi i spakovani proizvodi, jer su nalaze na lokacijama koja su
najizloženija spoljašnjoj sredini.
Na primarnom proizvodnom nivou, usled veće otvorenosti staja i drugih
poljoprivrednih objekata, ptice mogu da izazovu velika materijalna oštećenja na
zgradama ili pratećoj opremi. Gradeći svoja gnezda ili praveći rupe u zidovima, ptice
indirektno otvaraju prolaze i za druge vrste štetočina.
Zamke za ptice ili različiti uređaji koji proizvode elektro-šokove određene
snage na koje ptice reaguju bekstvom smatraju se prihvatljivim i efikasnim načinom
za kontrolu veličine populacije. Sa druge strane, razni zvučni uređaji ili uređaji koji
proizvode jake treptaje svetla nisu toliko efikasni, jer se ptice na njih vrlo brzo
naviknu.
U ekstremnim situacijama kada je veličina populacije ptica izuzetno velika, u
obzir može da dođe i njihovo trovanje, uz preduzimanje veoma strogih mera opreza,
s tim da se ovi otrovi nikako ne smeju koristiti unutar proizvodnih objekata. Zato je u
tim slučajevima najbolje angažovati profesionalna preduzeća koja se time bave.
Nakon trovanja, sva tela mrtvih ptica treba što pre ukloniti kako bi se sprečio svaki
kontakt između mrtvih tela i pasa ili mačaka.
Kontrola štetočina u industriji hrane – Pest Control
25
INTEGRISANI PROGRAM KONTROLE I UPRAVLJANJA ŠTETO ČINAMA
U INDUSTRIJI HRANE
Iako kontrola štetočina u industriji hrane predstavlja jedan od najlakših načina da se
poveća bezbednost hrane, sam postupak kontrole prisustva i smanjenja broja
štetočina u industriji hrane predstvalja veoma složen ekonomsko-biološki program. S
obzirom na to da su brojne vrste štetočina biološki i ekološki direktno ili indirektno
povezane, primena pojedinačnih mera usmerenih samo na jednu vrstu štetočina
često ne daje zadovoljavajuće rezultate. Iz tog razloga pristupilo se formulisanju
jedinstvenog programa kontrole prisustva štetočina koji bi objedinjavao brojne
metode i postupke koji se primenjuju kod različitih vrsta štetočina. Taj program je
nazvan “Integrisani program kontrole i upravljanja štetočinama”.
Integrisani program kontrole i upravljanja štetočinama predstavlja proces
donošenja odluka o tome kako i na koji način ekonomski (i biološki) efikasno
kontrolisati prisustvo štetočina primenom ekološki prihvatljivih postupaka i tehnika.
Iako ovaj program u prvi plan ističe upravljanje štetočinama koje ne podrazumeva
obavezno i njihovu eliminaciju, njegov krajnji cilj, ipak, je prevencija prisustva,
odnosno eliminacija štetočina iz određenog proizvodnog prostora ili objekta.
Postupci koji se koriste u ovom programu obuhvataju poslove inspekcije,
održavanja (zgrada, objekata, higijene itd.), treninge i obuke, detekciju i identifikaciju
štetočina, kao i različite fizičke, mehaničke i hemijske metode sanitacije. Integrisana
upotreba svih ovih postupaka je ključna kako bi primena i realizacija programa bila
bezbedna i ekonomski efikasna.
Inspekcija predstavlja preventivnu, kontrolnu meru koja je sa jedne strane
vremenski veoma zahtevna, ali je sa druge strane veoma isplativa. Cilj inspekcije je
da se utvrde postojeći i identifikuju potencijalni problemi povezani sa prisustvom i
aktivnošću štetočina, kao i da se nadgledaju postupci sanitacije koji su u toku.
Inspekcija treba da se izvodi periodično i to je najčešće u pravilnim vremenskim
intervalima (npr. jednom mesečno). Ova inspekcija može da bude formalna, odnosno
zvanična i neformalna, odnosno nezvanična.
Formalna ili zvanična inspekcija uvek je datumski unapred određena i
obuhvata ocenu realizacije i efikasnosti celokupnog programa. Ovu inspekciju
najčešće izvode kvalifikovani inspektori koji se angažuju sa strane ili neko od osoblja
višeg menadžmenta u čijoj nadležnosti se nalazi i kontrola štetočina. Međutim, kad
Kontrola štetočina u industriji hrane – Pest Control
26
god to mogućnosti dozvoljavaju ovu kontrolu zbog njene kompleksnosti treba
prepustiti dobro obučenim, profesionalnim inspektorima.
Ova inspekcija treba da obuhvati kontrolu sirovina, poluproizvoda i gotovih
proizvoda, kao i kontrolu objekata, prostorija i opreme. Inspektori treba da budu
opremljeni baterijskim lampama, kontejnerima za neophodne uzorke i da imaju
mogućnost da pregledaju unutrašnjost opreme. Nakon završetka kontrole, pravi se
inspekcijski izveštaj koji treba da posluži kao pisano uputstvo šta treba uraditi i
predstavlja deo kontrolne evidencije koja se arhivira.
Neformalnu ili nezvaničnu inspekciju periodično izvodi zaposleno osoblje iz
pojedinih proizvodnih delova sa ciljem da se uoče potencijalni problemi koji mogu
imati uticaj na narušavanje programa kontrole štetočina i kako bi se na to upozorio
nadzorni ili rukovodeći personal. Ova kontrola se često obavlja u okviru redovnih
radnih aktivnosti.
Održavanje zgrada, objekata i higijene u celini predstavlja sigurno najvažniji
deo uspešnog programa kontrole i upravljanja štetočinama. Iz tog razloga,
postupcima održavanja poklanja se velika pažnja u svakom segmentu proizvodnog
lanca u industriji hrane.
Mehani čke i fizi čke metode kontrole štetočina sve više dobijaju na značaju,
s obzirom na to da se postepeno prestaje sa upotrebom pojedinih vrsta pesticida
koje su označeni kao štetne po zdravlje ili opasne za ugrožavanje životne sredine. Iz
tog razloga, različite mehaničke, električne ili svetlosne zamke i lepljive table postaju
sredstva koja se primarno preporučuju u integrisanom programu kontrole i
upravljanja štetočinama.
Iako se u integrisanom programu kontrole i upravljanja štetočinama sve više
preporučuju mehaničke i fizičke metode, hemijske metode i dalje imaju značaj.
Različite hemijske materije, kao što su repelenti, feromoni, lepljiva sredstva za zamke
ili barijere vrlo često se primenjuju zajedno sa mehaničkim sredstvima. Kad god se ta
sredstva koriste neophodno je da ih primenjuje obučena osoba koja je upoznata sa
svim aspektima njihove bezbedne aplikacije.
Prostor u kome se skladište hemijska sredstva koja se koriste za kontrolu
štetočina treba da bude dovoljno velik, po mogućstvu u zasebnoj zgradi ili u potpuno
izolovanom i odvojenom delu od proizvodnih prostorija. Ta prostorija treba da ima
odgovarajući sistem ventilacije koji ne sme da se ukršta sa ventilacijom iz
proizovdnih prostorija. Osim toga, stalno treba proveravati ispravnost zidova, otvora i
prozora, a ulaz treba ograničiti samo na onaj personal koji je direktno zadužen za
kontrolu i aplikaciju hemijskih sredstava. Sva hemijska sredstva treba da se drže u
Kontrola štetočina u industriji hrane – Pest Control
27
originalnoj ili odgovarajućij ambalaži i da budu vidljivo označena. Osim toga,
neophodno je da postoji i zaštitna oprema (maske, rukavice, kecelje, zaštitna odela)
za one koji rade sa tim sredstvima.
USPOSTAVLJANJE PROGRAMA KONTROLE I UPRAVLJANJA ŠTET OČINAMA
Uspostavljanje integrisanog programa kontrole i upravljanja štetočinama
obuhvata nekoliko faza ili koraka koje treba uraditi, a nakon toga i dosledno
sprovoditi. Te faze obuhvataju:
1. Procena postojećeg stanja (ili utvrđivanje šta se trenutno dešava u objektu ili
proizvodnji),
2. Razvoj integrisanog programa kontrole i upravljanja štetočinama (ili
istraživanje načina kojima štetočine mogu da se kontrolišu),
3. Primena integrisanog programa kontrole i upravljanja štetočinama (ili
uspostavljanje funkcionalnog programa za upravljanje štetočinama),
4. Ocena integrisanog programa kontrole i upravljanja štetočinama (ili redovno
proveravanje funkcionalnosti programa),
5. Pravljenje neophodnih izmena i prilagođavanja u integrisanom programu
kontrole i upravljanja štetočinama (ili usklađivanje programa sa tekućim
unapređenjima).
1. Procena postoje ćeg stanja obuhvata utvrđivanje trenutne situacije u
objektu ili proizvodnji u pogledu prisustva i uticaja štetočina. Prilikom izvođenja
procene utvrđuje se prisustvo i vrste potencijalnih štetočina, utvrđuju se realni
problemi, odnosno potencijalne štete i mesta gde je pričinjena ili se pretpostavlja da
će biti pričinjena, kao i potencijalni izvori prisustva štetočina. U ovoj fazi je poželjno
kontaktirati i specijalizovane kompanije koje se bave kontrolom štetočina sa ciljem
dobijanja odgovarajućih saveta i preporuka.
2. Razvoj integrisanog programa kontrole i upravlja nja šteto činama
obuhvata niz postupaka kojima se istražuju i utvrđuju potencijalne metode za
kontrolu štetočina. Te metode mogu da obuhvate različite barijere, ograde, zamke,
uklanjanje otpadaka hrane itd. Takođe, u okviru ovog dela razmatraju se i
potencijalna prilagođavanja okoline, najčešće u vidu promene temperature i
vlažnosti. Prilikom razvoja programa pažnju treba posvetiti i preduslovnim
programima, kao što su mere sanitacije ili načini skladištenja proizvoda, i proceniti
kako oni utiču na kontrolu i upravljanje štetočinama.
Kontrola štetočina u industriji hrane – Pest Control
28
3. Primena integrisanog programa kontrole i upravlj anja šteto činama
obuhvata niz mera kojim se postiže da program funkcioniše. Za kvalitetnu primenu
programa neophodno je da zaposleni budu edukovani kako bi razumeli značaj
pravovremenog uočavanja, prepoznavanja i reagovanja na pojavu štetočina, da
postoje odgovarajuće pisane procedure za sve delove programa, kao i načine
njihove provere, da su utvrđene aktivnosti koje imaju za cilj nadgledanje
funkcionisanja programa, kao i da se sva programska dokumentacija čuva na
odgovarajući način.
4. Ocena integrisanog programa kontrole i upravljan ja šteto činama
obuhvata redovno proveravanje funkcionalnosti programa i validnosti dokumentacije.
Posebna pažnja treba da se obrati na to da li su štetočine još uvek prisutne i, ako
jesu, da li je program imao uticaj na smanjenje njihovog broja, kao i da li primenjene
kontrolne metode i korektivne akcije funkcionišu u skladu sa zahtevima proizvodnje
i/ili preduzeća.
5. Pravljenje neophodnih izmena i prilago đavanja u integrisanom
programu kontrole i upravljanja šteto činama obuhvata usklađivanje programa sa
tekućim unapređenjima u metodama kontrole štetočina, proveru mogućnosti primene
novih načina kontrole štetočina u konkretnim proizvodnim uslovima itd.
Kao i sa svim drugim preduslovnim programima, tako je i za program kontrole
i upravljanja štetočinama neophodno da postoji odgovarajuća dokumentacija koja će
da prati svaki deo programa. Izuzetno je važno da se program kontrole i upravljanja
štetočinama stalno prilagođava promenama u proizvodnim procesima, prepravkama
ili dograđivanjima objekata, početku rada novo-uvedene opreme, ali i biološkim
varijacijama koje se tokom vremena mogu javiti u aktivnosti štetočina.
Kontrola štetočina u industriji hrane – Pest Control
29
LITERATURA
ANNONIMOUS (2009). Pest Control Procedures in the Food Industry. Chartered
Institute of Environmental Health. Dostupno na: www.cieh.org/uploadedFiles/Core/
Policy/Publications_and_information_services/Policy_publications/Publications/Pest_
control_food_industry.pdf.
ARVANITOYANNIS, I.S. (2009). HACCP and ISO 22000: Application to Foods of
Animal Origin. Blackwell Publishing Ltd.
BOGDANOVIĆ, V., POPOVIĆ, Z., PERIŠIĆ, P., ĐORĐEVIĆ, I. (2008). Dobra
zootehnička/odgajivačka praksa na farmskom nivou kao osnova bezbednosti
proizvodnje hrane u lancu „od njive do trpeze“. Biotehnologija u stočarstvu, 24
(Posebno izdanje), 61-70.
BOGDANOVIĆ, V., ĐEDOVIĆ RADICA, PETROVIĆ, M.M. (2006). Kontrola
bezbednosti proizvodnje primarnih stočarskih proizvoda kao osnova bezbednosti
proizvodnje hrane. Biotehnologija u stočarstvu, 22 (Poseban broj), 727-736.
ENGEL, D. (1999). Total hygiene management: the importance of pest control in
HACCP-concepts and hygiene accreditation. In: Proceedings of the 3rd International
Conference on Urban Pests. Robinson, Wm.H., Rettich, F., Rambo, G.W. (eds.),
317-319.
LELIEVELD, H.L.M., MOSTERT, M.A., HOLAH, J. (Eds.) (2005). Handbook of
Hygiene Control in the Food Industry. Woodhead Publishing Limited and CRC Press
LLC.
MARRIOTT, N.G., GRAVANI, R.B. (2006). Principles of Food Sanitation, 5th Edition.
Springer Science+Business Media, Inc.
NOORDHUIZEN, J.P.T.M., METZ, J.H.M. (2005). Quality control on dairy farms with
emphasis on public health, food safety, animal health and welfare. Liv. Prod. Sci., 94,
51-59.
PASSILLE de A.M., RUSHEN, J. (2005). Food safety and environmental issues in
animal welfare. Rev. Sci. Tech. Off. Int. Epiz., 24 (2), 757-766.
PLAVŠIĆ B., MIĆOVIĆ Z., HRISTOV S., STANKOVIĆ B., ANDRIJAŠEVIĆ M.
(2011). Biosecurity Measures in Serbian Farm Production. 19th International
Congress of Mediterranean Federation of Health and Production of Ruminants,
Belgrade, Serbia, May 25-28, 2011 (In Press).
Kontrola štetočina u industriji hrane – Pest Control
30
STANKOVIĆ B., HRISTOV S., JOKSIMOVIĆ-TODOROVIĆ MIRJANA, DAVIDOVIĆ
VESNA, BOŽIĆ A. (2007). Biosigurnost na farmama svinja. U monografiji „Dobrobit
životinja i biosigurnost na farmama”. Poljoprivredni fakultet, Zemun, 299-310.
STANKOVIĆ B., HRISTOV S., BOJKOVSKI J., MAKSIMOVIĆ N. (2010). Health
status and biosecurity plans on pig farms. Biotechnology in Animal Husbandry 26 (1-
2), 29-35.