K O L E K C I J A H R V A T S K E P O V I J E S T I KNJIGA ...safaric-safaric.si/hop/knjiga_povijesti/2020-11...K O L E K C I J A H R V A T S K E P O V I J E S T I - 6 - bobani - otporaš

K O L E K C I J A H R V A T S K E P O V I J E S T I

- 1 -bobani - otporaš dragutin

KNJIGA 11

Comic sans MS -11



KOLEKCIJA HRVATSKE POVIJESTIMilan Boban <[email protected]>To:dragutin safaric,Milan BobanFeb 1 at 5:31 PM

Bog! dragi moj Dragutine,

1 - Subota jutro 1 veljače čitam Vaše drago pismo s naslovom KOLEKCIJA HRVATSKEPOVIJESTI i veselo viknu i uzviknu EURIKA!, tu smo s naslovom (samo bih još dodao jednuriječ a ta je KOLEKCIJA HRVATSKE POVIJESTI.

2 - Prepisao iz povijestnih pisama, Okružnica, Proglasa, knjiga, novina, časopisa DRINA idrugih izvora Mile Boban, Otporaš, priredio za tisak knjiga Dragutin Šafarić.

3 - To bi bio doprinos nas dvojice HRVATSKIH BUNTOVNIKA ZA NAŠU HRVATSKUISTINU Mile Boban, Otporaša i Dragutina Šafarića našim hrvatskim nadolazećimnaraštajima.

4 - Zato sam ja tražio i nastojao da mogu korigirati, nadodavati, ispravljati, izbacivati što jeod viška itd., staviti za KNJIGE samo ono što je najbitnije...

5 - Ja se nisam mogao prijaviti na taj portal pod mojim imenom Mile Boban, ili Otporaš, negosu mi dali korisničko ime "bobani" i pod tim imenom sam ja tu pisao i iznosio mnoge i mnogepovijestne naše hrvatske stvari i dogodovštine.

6 - Što se tiče ponavljanja to je najviše bila pokoja pogriješka ponajviše iz tada - kao i danas- nepoznavanja stručnosti na kompjutoru.

7 - Kada bi ja tada završio jedno pisanje i kliknuo za poslati, skoro, skoro svakog puta bihpogriješkom kliknuo dva - nekada i tri - puta za pošalji. Kada ja kasnije pregledavam uočimduplikate koje nisam mogao ukloniti.

8 - Uprava portala Irvatski Integralisti su dali samo 10 minuta poslije poslatog opisa damožeš izmjene dodati. Poslije 10 minuta je sve kasno. Eto, zato dragi moj veliki prijatelju ihrvatski brate Dragutine da znaš zašto je bilo tolikih ponavljanja i zašto ja nisam tada mogaokorekcije i ispravljanje činiti.

9 - Ja sam sada kod moje djece u San Francisku i nastojat ću s njihovom pomoći i njihovimznanjem da mi sve stave na Word tako da ja osobno mogu izmjenjivati i poništiti svenepotrebno i što je od viška, jer ja sam taj originalni pisac i prepisivač svih tih opisa, te znamiz prve ruke šta treba i šta ne treba izbaciti/ubaciti, i



10 - kao Deset Božijih Zapovijedi dragi moj Dragutine čvrsto se nadam da smo obadvojica naistim našim hrvatskim povijestnim tračnicama, ne toliko za nas, Bože sačuvaj! koliko je to zanaša hrvatska nadolazeća pokoljenja.

Usput, dragi moj Dragutine čitam jučer i jutros šta se dešava u Puli gdje su izvjesilipetokraku u znak slavljenja i obožavanja onog sistema koji je sustavno branio i zabranjivaoiznositi istinu, NAŠU HRVATSKU ISTINU našoj hrvatskoj školskoj djeci. Zato je na nama,onima koji to hoće u ime ISTINE iznositi ono što se je branilo znati; a ova pisma i sadržajiovih knjiga koje ćemo uz pomoć Boga Velikoga nas dvojica ostaviti kao BAKLJU SVIJETILJKUnašoj hrvatskoj budućoj mladosti...

Bog! i veliki poZdravi Vama i svim Vašima.Mile Boban, Otporaš.



Otporaš Mile Boban – Dragutin Šafarić

KOLEKCIJA HRVATSKE POVIJESTI

2020.

Iseljeništvo

2KNJIŽNICA 11



KNJIGA - 11

http://www.hrhb.info/archive/index.php/t-5135-p-3.html

Bobani15-09-2013, 02:30Mnogo se je reklo i napislao o Maksu Luburiću, ali još nije toliko dovoljno kako bi se maglajedna ozbilja studija o njemu napisati. rekao sam "studija" a ne knjiga, jer, koliko mi jepoznato da su već u pripremi dvije knjige, jedna: PISMA MAKSA LUBURIĆA a drugaŽIVOROPIS I RAD GENERALA DRINJANINA. Svakako da će te knjige donije priličito namajoš nepoznatog materijala o Maksu Luburiću, i svakako da to neće biti neka SABRANA DJELAO MAKSU LUBURIĆU.

Christophe Dilbeau je francuski pisac koji se je, reklo bi se, zaljubio u Maksa Luburića injegov hrvatsko nacionalni rad u borbi za hrvatsku Državu. I dr. Andrija Hebrang malađi usvojo predizbornoj kampanji za predsjednika RH 2009. je rekao da se je Max Luburić borio zahrvatske interese kao i njegov otac kojeg su Srbi ubili u beogradu 1948. Vrijedno će bitipročitati ovaj članak o Maksu Luburiću i vidjeti kako Francuzi gledaju na jedno hrvatskogfanatika. Otporaš.

Vjekoslav Maks Luburić‘Ne odustajem od časti da postanem meta!’(Cyrano de Bergerac, IV, 4)piše: Christophe DolbeauSvatko zna kako je srpskokomunistička propaganda tijekom 45 godina uspijevala pripisivatiHrvatima i njihovim čelnicima, vrlo često uz zeleno svjetlo zapadnih medija, najmrskije inajekstravagantnije zločine. Na top listi hrvatskih osoba koje je bivši sustav demoniziraonalaze se bez dvojbe Ante Pavelić i Andrija Artuković, ali također i Vjekoslav Maks Luburić,bivši ustaški general kojeg je Beograd oslikao kao rijetku vrstu dinarske nemani. Kada sedobro osmisli, svaka dezinformacija sjajno funkcionira, i to do te mjere da ona stvarakontroverze i potiče na polemike i to među samim iseljeništvom. Zatrovani medijskim linčem,neki su (možda) stvarno bili šokirani pričama o generalu, dočim su neki našli izgovor da senjime posluže kao žrtvenim jarcem. I danas na početku 21. stoljeća, takav stav se nijepromijenio. Ustaški general Vjekoslav Maks Luburić i dalje služi kao antinacionalističkostrašilo. U svakom slučaju, sjene starih laži i dalje lebde, osim ako se čovjek uistinu ne bojistaviti povijest u svoje prave okvire. Ima tome 40 godina, tj. 20 travnja, 1969. godine, otkadje Udba likvidirala Vjekoslava Luburića, što zaslužuje da se njegovim portretom pozabavimodrugačije negoli ga se obično oslikava. Luburićev avanturistički život i njegov dramatičnizavršetak govore u njegovu korist.Početci revoltaVjekoslav Luburić rođen je 20. lipnja 1913. (ili 6. ožujka 1914., po drugima), u Humcu, malomselu pored Ljubuškog, u srcu Hercegovine, u regiji koja je toliko dala za Hrvatsku. Pohađapučku školu u svom selu, a nakon toga odlazi u franjevačku gimnaziju na Širokom Brijegu ukojoj dobiva dobre ocjene. Njegovo se školovanje odvija mirno. Još je mlad kad započinjenasilje, kada srpska kraljevska žandarmerija ulazi naglo u njegov život. U zimi 1923.



žandarmerija upada u njegovu kuću i odvodi mu oca. U Trebinju žandarmerija muči njegovaoca, a u jednoj samici ga polijevaju hladnom vodom. Zatvorenik umire. Vrlo je vjerojatno da jetaj nasilni čin odigrao važnu u ulogu u kasnijem Luburićevu životu. Prolazi još nekoliko godinatijekom kojih jačaju nacionalistički osjećaji kod mladića.U zemlji gdje je represijanemilosrdna, gdje je zabranjeno pjevati tradicionalne pjesme i gdje se čak puca na katoličkeprocesije, opasno je, čak i s petnaest godina, prkositi vlasti. Na kaznu ne treba dugo čekati:mladi Luburić isključen je iz srednje škole u Mostaru. Njegovo školovanje iznenada se prekida,tako da je mladić primoran odsad raditi kao perač suđa u jednom restoranu. Kasnije radi kaopisar u jednoj štedionici za zdravstveno osiguranje. Bez dvojbe, ta su poniženja samo pojačalanjegov bijes protiv srpskog okupatora. U siječnju 1929. godine nacionalistički advokat AntePavelić konstatira da više nije moguće voditi političku i pravnu borbu u Kraljevini Jugoslaviji iodlazi u inozemstvo da nastavi s borbom. Vjekoslav Luburić također nastoji otići, no policija gahvata pri prelasku granice i odvodi ga odmah njegovoj majci. No usprkos svemu tomu, onponovno pokušava bježati te dolazi u Madžarsku u Janka Pustu, gdje se skupljaju prve ustaše.U kontaktu s ostalim borcima, mnogo starijima i prekaljenima, on odsad uči o tajnim akcijama(u to vrijeme on dobiva nadimak Maks). Malo je informacija o tom periodu njegova života, nomožemo zaključiti da to vrijeme pridonosi jačanju njegovih uvjerenja. Odsad se on nalaziupleten u nemilosrdnoj borbi gdje je većina udaraca smrtonosna i gdje će dosta njegovihsuputnika pasti. Tih godina režim likvidira Marka Hranilovića i Matiju Soldina (svibanj 1931.),Ivana Rosića (srpanj 1931.), Petra Oreba i Josipa Begovića (proljeće 1934.), Stjepan Duića(28. rujna 1934.), Andriju Gredičaka (25. svibnja 1935.) i Stipu Javora ( 27. ožujak 1936.).Luburićev je karakter očvrsnuo jer trebalo je preživjeti u Madžarskoj. Nakon zatvaranjaJanke Puste, mladi čovjek jedva životari u Budimpešti, prije nego što ga je jedan seljak izokolice unajmio kao običnog radnika. Rijetki su takvi mladi ljudi na koje takav ‘univerzitet‘ neostavlja tragove, a još su rjeđi oni koji iz njih izlaze još odlučniji.Vojnik nezavisne HrvatskeNakon proglašenja neovisnosti, 10. travanja 1941., Vjekoslav Luburić vraća se u zemlju kako bise stavio na raspolaganje novoj vlasti. Sa svojih 28 godina on je siguran i gotov borac kojem seodmah daju odgovorni zadatci. Prvo postaje pomoćnik generala Servatzyja, a nakon toga radi sMijom Babićem, nakon kojega će preuzeti čelništvo III. ureda UNS-a (Ustaške nadzorneslužbe). Godine 1942. dobiva čin bojnika i to kada postaje šef nove jedinice ‘Ustaške obrane’čiji je zadatak borba protiv neprijateljskih infiltracija i unutarnjeg neprijatelja. Budući da seveć 19 godina borio protiv srpskih vlasti, svakako da se on ne pokazuje nježan niti s četnicima,niti s partizanima, niti s njihovim simpatizerima. Svakom je jasno da gerilski rat i protugerilskirat imaju vrlo malo zajedničkog s pravilima konvencionalnog rata. Jasno je da ispred sebečovjek ne dijeli darove, o čemu svjedoče tisuće leševa hrvatskih civila, katolika i muslimanasvih uzrasta koje su srpske bande ostavljale iza sebe i to često strašno mučene. No isto takodesetine pravoslavne siročadi bit će spašeno i smješteno u institucije koje u svom troškuodržava ‘Ustaška obrana‘. Isključivo vezan za interese Hrvatske, kad to zatreba Luburić neoklijeva doći u sukob i s Nijemcima, što mu nekad stvara ozbiljne probleme. Tako u studenom1942. godine Nijemci ga optužuju za incident koji se dogodio u Travniku. Nakon što je kratkovrijeme stavljen u kućni pritvor pa čak i u zatvor, on izlazi iz cijele afere zahvaljujući podršcipoglavnika koji odbija pritisak Glaisea von Horstenaua da ga se izruči. Premda na terenu imareputaciju da je čvrst i svojeglav, taj mladi časnik nema ništa od patološkog ubojice kako nekivole isticati. Vlada mu povjerava čuvanje jedne od najutjecajnijih osoba koja uživa veliki ugled



u Hrvatskoj, dr. Vlatka Mačeka. Nakon što je stavljen u kućni pritvor, šef Seljačke stranke,anglofil, pacifist i uvjereni antifašist, provest će tri mjeseca kod Luburića u njegovu stanu uBulićevoj ulici i to u društvu majke i dviju njegovih sestara. Ako je vjerovati njegovimMemoarima, Maček nije imao loše mišljenje o Luburiću. Krajem 1942. Luburićeva jedinicauzima ime (Ustaški obrambeni sdrug). Ona okuplja 1500 vojnika, a u jesen 1944. godine njezinće broj iznositi 7000 ljudi. Ta borbena i pokretna jedinica nizat će operacije. Bori se naPsunju, Kozari, Ivan Planini, Posušju, Imotskom i Banjoj Luci. U listopadu 1944. godine kaoznak za svoju hrabrost Vjekoslav Luburić dobiva čin pukovnika. On će dobiti visoka hrvatskaodličja kao i naslov viteza. Usporedno s tim ratnim zadatcima, Vjekoslav Luburić dobivatakođer zadatak da vodi sabirne logore u hrvatskoj državi, jedan nimalo zahvalan zadatak zavojnika koji će omogućiti njegovim protivnicima da maksimalno ocrne njegovu reputaciju(suprotno – a i to treba navesti – ‘hrabrom‘ Lordu Kitcheneru koji je izumio prvekoncentracijske logore u kojima je početkom 20. stoljeća nestalo 280.000 južnoafričkih Bura,od kojih 22.000 djece mlađe od 16 godina i 14.000 crnaca). Točna i objektivna povijest tihlogora tek se mora napisati, a sve što znamo o njima dolazi isključivo od ljudi kojima je uinteresu, zbog antihrvatske propagande, naslikati jednu apokaliptičku sliku. Ima već tomumnogo godina da su neovisni povjesničari kao Ante Ciliga, Bruno Bušić ili bivši predsjednikFranjo Tuđman pokušali staviti stvari u ispravne okvire. Nije tu sve rečeno. To da ta mjestaza internaciju nisu bila mjesta za odmor i da su uvjeti života bili izuzetno teški, nitko u to nesumnja. Ali u okvirima te epohe, je li uopće moglo biti drukčije? A što se tek zbivalo kodostalih zaraćenih strana? Nepotrebno je naširoko opisivati ovdje paklene uvjete u sovjetskim isrpsko-komunističkim koncentracijskim logorima, no dovoljno je navesti da su tisućezatvorenika živjeli kao mučenici u češkim logorima Jägerndorf, Lerchenfeld, Klaidovka,Burgberg, Kladno i Motol, u poljskim logorima Bereza Kartuska, Potulice, Jaworzno, Zgoda etLambinowice, a prema Kanađaninu James Bacqueu (Other Losses) između 167.000 i 409.000Nijemaca umire u zatočeništvu u Francuskoj! Hrvatske zatvori nisu bili modeli, međutimzatvori drugih, a osobito zatvori ‘antifašista‘ nisu bili nimalo ugodniji. Konačno, trebalo bitočno ustanoviti dio odgovornosti svakog na dnevnoj osnovi jer se ne može samostalnoupravljati zatvorskim sustavom. Nije red tješiti se prigodnim žrtvenim jarcem kojega nam jeostavila u ostavštini komunistička propaganda. Godine 1945. Vjekoslav Luburić je general kojizapovijeda s Drugim zborom Ustaške vojske (II. ustaški sbor), a koji se sastoji od 3 divizije,koja brani crtu Slunj-Petrinja-Sisak. Zahvaćen debaklom, svibnja te godine on se povlačiprema Celju i Austriji ne želeći pasti u klopku Bleiburga. Nije on tip koji se predaje. Poputnekih drugih časnika koji se ne žele priznati pobijeđenima, i on se vraća i odlazi u šumu.S padina Papuka do Costa del AzaharaNeposredno nakon rata, brojne skupine pokušavaju nastaviti borbu za Hrvatsku: na Velebitupukovnik Delko Bogdanić rukovodi s više od 2000 boraca, u Lici to je komandant SlavkoHajdinović koji rukovodi pokretom otpora, a u Hercegovini to je komandant Niko Vladić. Nekipak djeluju u Slunju (Mile Špehar), u Odžaku (Petar Rajkovac) u Bugojnu (Pero Arapović), uSarajevu ( Hasan Biber) ili na Širokom Brijegu (Benko Penović, Mariofil Mandić i VinkoŠkrobo). Prozvani kamenjarima ili škriparima, ti nacionalistički guerillerosi nanijet će ozbiljnegubitke okupatoru (komunistički pukovnik Svetislav Stefanović procjenjuje na 2.000 gubitkeOzne i Udbe između 1945. i 1948. godine). Jedna od tih skupina otpora bira regiju Plješevica-Bilogora i planine Papuka za teatar-operacije, a s tom skupinom se ustaški general Luburićodlučio boriti. Nakon dvije i pol godine jedna teška rana konačno dovodi do kraja tu očajničku



borbu. Nakon što ga tajno jedan liječnik prijatelj liječi, on ponovno uspijeva izigrati planoveonih koji su se dali u potjeru za njim i koji ga vrebaju na zapadnim granicama zemlje. Suprotnosvim očekivanjima, kreće prema istoku, ulazi u Madžarsku i skriva se kod prijatelja uBudimpešti. Odatle odlazi u Beč, djelomično i tada pješice prelazi na zapadnjačku zonu. Zatimdolazi u Innsbruck, a onda konačno i u Pariz. U strahu da će eventualno biti izručen u slučajuako se otkrije njegov identitet (između 1944. godine i 1947. godine Francuska ima nekolicinukomunističkih ministara), bjegunac skrivećki ispunjava svoje materijalne potrebe kao radnik urudniku. Nakon nekoliko mjeseci ponovno se seli da bi se smjestio u Španjolskoj, zemlji koja nepriznaje Jugoslaviju i gdje on zna da može računati na simpatije nekih čelnika i gdje je većdosta Hrvata započelo novi život. Nakon što je relativno lako dobio politički azil (nakonkratkog boravka u zatvoru u Cararabanchel) i nakon što je naučio nešto španjolskog jezika,Vjekoslav Luburić radi više poslova od koji su mnogi neočekivani: od trgovačkog putnika douzgajivača peradi! Ženi se jednom Španjolkom, Isabelom Hernaiz, koja mu rađa četverodjece: Domagoja, Drinu, Vjekoslava i Miricu. Budući da on nije bio čovjek koji bi prihvatioanonimnost i koji bi prekrižio ruke, ne oklijeva se ponovno pojaviti na političkoj sceni i pokrećeHrvatski narodni odpor, pokret koji se začas proširio u Njemačkoj, Francuskoj, Americi iAustraliji. Uvjeren u bitnu ulogu promidžbe, on priskrbljuje svom pokretu i tiskaru (gdjeobjavljuje časopise Obrana i Drina) a nakon toga osniva nakladu ‘Drinapress‘. Nakon što se seliu Caragente, 40 kilometara južno od Valencije, tamo vodi malu tiskaru koja će objavitišezdesetak knjiga i brošura. Iz svog novog štaba general Vjekoslav Luburić širi ideje kojeznatno prelaze uobičajeni govor u emigraciji. Odbacujući svaki ideološki dogmatizam i svakozatvaranje u pretjerano i sterilno idealiziranje prošlosti, on postavlja svoje akcije naisključivo patriotskoj podlozi. Obraća se svim Hrvatima, uključujući i partizane i njihovu djecu(stari mostovi još postoje s klanom Hebrang i sa skupinom oko Ivana Ribara) te apelira napremošćivanje svih podjela, za bolju borbu protiv Jugoslavije i za spas Hrvatske. Takvastrategija otvaranja i nacionalnog jedinstva, koja je prilično spretna (a da pritom ne niječesvoju prošlost), pokazuje jednu nedvojbeno modernu stranu koje je nespojiva s primitivnom isirovom slikom koju neke žele zalijepiti generalu. Ne samo što to nije bio nikakav brlogaktivista koji imaju problema sa svojim vlastitim zavjerama, nego naprotiv, njegov pokretdobiva potporu više kvalitetnih emigranata od kojih su mnogi i intelektualci. Tako nalazimo uzbok Luburiću i bivšeg pukovnika Ivan Stiera, Ibrahima Pirić-Pjanića (1896.-1977.), StjepanaCrničkog (1903.- 2007.), ali također i kriminologa Žarka Šimata (1909.- 1985.), pjesnikaEnvera Mehmedagića, profesora Mirka Meheša (1921. – 1999.) i povjesničara Dabu Peranića.Blizak glasovitom Ocu Miguelu Oltri iz Svetog bratstva Španjolske, general ima jako dobreodnose s franjevcem Gracijanom Raspudićem (1911.- 1989.), fra Kvirinom Vasiljem (1917.-2006). i fra Otonom Knezovićem (1890.-1964.). Svi ti ljudi surađuju u žurnalima generala ukojima Luburić uvijek piše uvodne članke i u kojima on često prenosi i neke prijevode (prevodineke radove španjolskog stratega Jose Diaza de Villegasa, veterana s Istočnog fronta).Dolazak ‘Jude‘Budući da je u stanju povesti ljude razočarane komunizmom i budući da uživa neosporivprestiž kod najaktivnijih emigranta, Vjekoslav Luburić ponovno predstavlja opasnost, što gačini ponovno glavnom metom jugoslavenskih tajnih službi. Glede zločina, ti su ljudi tada većjako dobro uhodani budući da su u nekoliko godina uspjeli likvidirati dvadesetoricu izbjeglica.Rečeno policijskim rječnikom, Luburić je meta koju je lagano lokalizirati: poznat podnadimkom ‘gene ral Ladislav Černošky‘ i ‘général Drinjanin‘ (njegov pseudonim) njega se



također zove i Vicente García Pérez iz Carcagente, a tamo gdje on živi ( u Ulici santa Ana)također ga se zove ‘El Polaco‘ (Poljak). Kad se rastavio od svoje žene Izabele, živio je iznadtiskare sa svojim sinom Donkijem (Domagojem) čiji su se brat i sestra nalazili u jednominternatu u istom kraju. Problem jugoslavenskih agenata bio je u tome kako mu prići i kakozadobiti njegovo povjerenje. Taj posao, posao Jude, bit će dodijeljen Iliji Staniću Livaji kojidolazi u Španjolsku krajem 1967. godine. Bio je nešto stariji od dvadesetak godina. Službenose za njega govori da je rođen u listopadu 1945. godine, premda je vjerojatnije da je tajdatum negdje između 1942. i 1944. godine, osrednjeg rasta, tamne puti, kovrčave kose. Tajmladić je bio navodno keramičar po struci, a za sebe je govorio da je pobjegao iz Jugoslavije1966. godine. Tvrdio je da je porijeklom iz Hercegovine (iz mjesta Čolopeci pored Konjica), akao sin bivšeg Luburićeva vojnika, čije je on navodno kumče, prošao je kroz logor izbjeglica uZirndorfu u Njemačkoj gdje je tada stupio u kontakt sa simpatizerima Odpora. Iz NjemačkeStanić odlazi u Francusku, u Pariz, Nicu i Lyon, gdje zalazi često u emigrantske krugove.Nakon toga odlazi u Madrid gdje ga hrvatska zajednica hladno dočekuje. Je li on bio stvarnoposlan na zadatak (po nalogu Ane Miljasa i Fehima Halilovića), je li regrutiran u inozemstvu –to se nikad ne će znati. Kad je došao, već je znao par riječi španjolskog, što nije uobičajenokod hrvatskih emigranata njegove dobi (glasine govore da je bavarska policija zaplijenilanjegove dokumente koji su imali falsificirane španjolske vize). Bilo kako bilo, evo njega nakonnekoliko peripetija u Carcagenti gdje prepričava svoju priču Luburiću, i to s takvomuvjerljivošću da ga Luburić zapošljava u tiskari. Vrijedan na poslu i prijateljski naklonjenprema svima, ostavlja dobar dojam na one s kojima surađuje. Nakon nekoliko mjeseci čak sezaručuje s jednom mladom bolničarkom iz okolice ostavljajući tako dojam da se ozbiljno itrajno namjerava nastaniti u toj zemlji. Vrlo brzo zadobiva povjerenje generala Luburića,postaje njegova desna ruka i nudi mu stalno mjesto za stanovanje i skrivanje. Cijela 1968.godina prolazi, a da ne pobuđuje nikakve sumnju. No primjećuje se da je tijekom ljeta Stanićodsutan iz Carcagente. Službeno odlazi k svojim roditeljima u Njemačku, no viđen je u Parizukrajem rujna. U francuskom glavnom gradu, kako sam tvrdi, zatražio je politički azil te u tomsmislu moli za pomoć kod sunarodnjaka. Nakon nekoliko tjedna nestaje bez ikakva objašnjenja.Neki će kasnije tvrditi da se posvađao s Luburićem, da je svađa brzo završila i da se ponovnovratio svom mjestu. Po drugima, upravo radi te svađe s Luburićem Udba ga je regrutirala, a podrugima opet, njegov boravak u Parizu imao je za svrhu da se razradi detaljno njegov zločin.Nakon svog povrataka u Carcagente, ponovno radi svoj posao i unajmljuje stan koji će nekovrijeme dijeliti s misterioznim ‘prijateljem’. U stanu će ostaviti samo par svojih osobnih stvari,gotovo minimum, i ne će primati nikakvu poštu.UbojstvoNišta posebno na označava početak 1969. godine. Posao u tiskari i dalje ide. Carcagente, tu itamo ispunjen posjetom nekog od čelnika Odpora. General ne pokazuje nikakvo nepovjerenje.On i dalje posjećuje neke Hrvate koji su se naselili u blizini i ne daje im ničim do znanja onekoj svojoj zabrinutosti. Nakon što su ga prijatelji pozvali, on odlazi u Barcelonu 5 i 6.travnja da bi sudjelovao na kongresu Krug španjolskih prijatelja Europe (CEDADE), jedneantikomunističke udruga čiji je pokrovitelj bivši tajnik falange i vicepredsjednik vladeAugustin Munoz Grandes. Nakon dva tjedna mračna urota ulazi u svoju zadnju fazu od kojeizdvajamo značajne trenutke: 19. travnja četvorica ljudi dolazi u Carcagente i traže adresu‘Poljaka‘ na porti College San Antonio. Navodno oni ne odlaze do kuće generala i kasnije se njihviše nikad ne vidi. U nedjelju 20. travnja Vjekoslav Luburić i njegov sin Domagoj doručkuju u



društvu Ilije Stanića. Oko deset sati sin generala ide vjerojatno na misu ostavljajući svog ocai Stanića same. Prošao je jedan sat i oko 11 sati Luburić dobiva snažan udarac šipkom iličekićem po glavi dok je bio u kuhinji pored sudopera. Srušio se na zemlju bez svijesti i nakontoga dobio još tri udarca nožem. Ilija Stanić, a to je hipoteza, zamotat će zatim tijelo(otprilike 100 kg) u jedan zastor, odvući ga u drugu sobu i skriti ga ispod jednog kreveta. Poizjavama liječnika, general umire tek dva sata kasnije. Nakon toga ubojica čisti kuhinju i mirnosprema sebi svoj podnevni ručak. Oko 13 sati on ruča zajedno s Domagojem i kaže mu da jenjegov otac morao otići u Benidrom i da ne će doći prije sutrašnjeg dana. Istu će pričuispričat povjesničaru Stanku Logariću, jednom generalovu poznaniku koji se najednompojavljuje i sjeda za stol s ostalom dvojicom. Poslije podne, kad su Donki i Logarić otišli,Stanić mijenja odjeću, pobire neke osobne stvari i uzima taksi koji će ga odvesti do Valencije.Odatle ga jedan drugi taksi vozi do Barcelone, do Francuskog kolodvora, gdje mu se gubi trag.U Carcagenti Domagoj provodi večer sam pred televizorom, prije nego što odlazi spavati i tosamo nekoliko metara od leša svog oca! Dana 21. travnja ujutro Domagoj se sprema za školu, atada dolaze i radnici. Poslovođa Segui (Pepe) nešto je začuđen jer vrata obično otvarageneral. On otvara svojim vlastitim ključem i odmah primjećuje jednu veliku crnu mrlju nastropu tiskare. Reklo bi se krv. Penje se u stan, otvara sobu i otkriva leš generala. Nakon togapolicija, liječnik i sudac dolaze na lice mjesta. Ispitivanje počinje a sudac Don José GarcíaRobledo pečati kuću. Dana 22. travanja pokapa se Luburića u ustaškoj uniformi, nakon zadušnemise koju slavi otac Eugenije Beluhan i na kojoj su nazočni mnogi Hrvati kao i veliki brojšpanjolskih prijatelja (jedan od njih će kasnije otići u Hrvatsku da uzme komad zemlje koja ćese razasuti na grobu). Njegova odličja i njegova kapa bit će predani jednom španjolskomčasniku, veteranu rata u Rusiji koji će ih kasnije predati starijem generalovu sinu. Takav jeveoma shematski rezime i film o podmuklom atentatu koji je donio smrt generalu Luburiću,čovjeku koji se na svoj način posvetio borbi za Hrvatsku i koji je umro kao vojnik od udaracaneprijatelja. („Ako ja stradam“, pisao je on neposredno prije smrti, „svatko neka zna da samstradao kao ustaša i kao hrvatski general.“) Bilo da opravdavamo ili ne njegovu osobu ilinjegove izbore, takav put zahtjeva respekt.Pitanja bez odgovoraZločin u Carcagenti ostaje na žalost nekažnjen, a njegova istraga (nimalo energična) nijeuspjela osvijetliti sve kotače toga stroja. Četrdeset godina nakon toga ubojstva, brojnapitanja ostaju bez odgovora. Je li Stanić radio sam, kako on to kaže u jednom snimljenomrazgovoru arhiviranom kod Udbe, ili su mu pomagali četvorica nepoznatih ljudi koji suzamijećeni dan prije toga u Carcagenti? Tko su bili ti ljudi i kamo su oni otišli? Jednomčudnom koincidencijom, dva jugoslavenska broda Jugoslavija i Solin isplovila su iz lukeValencije u ponedjeljak 21 travnja 1969. godine. Izgleda da ih je španjolska policija zaustavilai da je prekontrolirala posadu. No u tom trenutku policija je tražila Stanića kojeg nije moglanaći. Dan nakon toga brodovi su se našli u međunarodnim vodama. Tko su bili nalogodavci iStanićevi suradnici u Jugoslaviji i Njemačkoj i možda u Španjolskoj? Zašto se nije nikadaozbiljno ispitalo Stanića? Dugo vremena nije ga se moglo naći, no ta osoba nije nestala. Imatome 15 godina kad se govorilo da je on član HDZ-a u Bosni i Hercegovini (gdje je njegovasupruga radila kao tajnica kod jednog zastupnika), a u travnju 2003. katalonski novinarFrancesc Bayarri čak ga je sreo u Sarajevu. Iz tog susreta on je snimio jedan film (zaMalvarrosa Mediu) i napravio materijal za knjigu Susret u Sarajevu koja je objavljena 2006. unakladi L’Eixam Edicions u Valenciji. Za vrijeme razgovara ubojica je tvrdio da je imao dvoje



pomagača (što nije u skladu s njegovom prvom verzijom), no on niječe da je radio za Udbu, većpriznaje da je širokogrudno plaćen za svoj zločin, no s druge strane izbjegava govoriti osvojim motivima i eventualnim nalogodavcima. Zar se nije od njega moglo očekivati da će kazatinešto više? Što se dogodilo s cijelim sudskim dosjeom kod ispitivanja od strane španjolskogpravosuđa? Je li istina, kao što se kaže, da je on prenesen iz Alciara u Valenciju, a nakon togau Moncadu gdje je bio uništen u poplavi? Je li uzaludno postavljati ta pitanja? Čak ako jeprošlo 40 godina, djeca i unučad generala dužna su to znati. I hrvatski narod također je dužanto znati jer to je dio njegove borbe, a dakle i njegove povijesti!Christophe Dolbeau je književnik. Surađuje s francuskim listovima Rivarol i Écrits de Paris.Autor je više djela iz područja književnosti. Između brojnih obavljenih knjiga, spomenimoCroatie, Sentinelle de l’Occident (Hrvatska, Na straži Zapada), Le Panserbisme, canceryougoslave (Velikosrpstvo -jugoslavenska rakrana), France-Croatie (Francusko-hrvatski odnosiu razdoblju od 9. do 19. stoljeća), Les Forces Armées Croates 1941.-1945 (Hrvatske oružanesnage 1941.-1945) i Face au Bolchevisme-petit dictionnaire des résistances nationales a l’Estde l’Europe 1917.-1989.Bobani15-09-2013, 22:03

ZADNJE GENERALOVO PISMO DRU. DABI PERANIĆU

general DRINJANIN18.IV.1969.

Dragi profesore!

Jesi li ili nisi, a ako nisi, a ako, trebao bi biti, - kako sam ja rekao onom divljaku vlč.Lambertu...

Pao mi je velik kamen sa prsa u pogledu knjige, (Ovdje se radi o knjigi HRVATSKA ZANARODNIH VLADARA koju je dr. Miljenko Dabo Peranić napisao s predgovorom od 5studenoga 1968 god. i poslao generalu Drinjanina da ju tiska u izdanjima DRINAPRESS-a.Knjiga je tiskana poslije generalove smrti u Valenciji 1969. u izdanju DRININA KNJIŽNICA,KNJIGA br.29. Mo, Otporaš.) jer sam se ipak bojao da negdje nismo zabrljali. Napravit ćemokliše, već sam ga našao. Onaj grb: ne vrijedi toliko truda, a sreća da je ukras samo, pa neka ga.Nije stari, ali to ljudi neznaju...

Hvala Kiti i Mariji (Kita je kćer dra. Peranića a ime joj je Anita rođena u Parizu 1962. god., amarija to mu je supruga, mo, Otporaš) na stručnjačkoj pohvali. Kako sm Ban Pepe i dobar Ilija(Ban Pepe je Španjolac, generalov radnik u tiskari, a za Iliju Stanić kaže general dva danaprije nego ga je ovaj ubio "dobar Ilija". Kakova guja u generalovim njedrima je bila i kakovaUdbaška posla! te i "ja siromah" /po Ćelebiji/ isto stručnjaci, sve u redu.

Hvala na vijestima iz Njemačke. Bio sam zabrinut, a pukovnik (radi se o pukovniku Pjeniću, mo.)iako sve javlja, nije preopširan, pa sam ipak mislio da je bilo belaja. Sve u svemu, zadovoljan



sam, ali svakako bih me radovalo ako mi dospiješ dati rezumen onoga što je bilo ili - trebalobiti. Bojao sam se i radi Švedske, radi njih, naših, Keppera, itd.

Ja radim na OBRANI, (Izišle su dvije novine OBRANA za ožujak 1969. br. 105/106 i 107/108gdje meni na naslovnoj strani Obrane general svojom rukom piše: "Dragi Mile! ovdje je bioDabo i posebno smo ti se javili. Pišem ti i ja ovih dana. "Obranu" traži od Džebe, (Ivan Džebaiz Cleveland-a glavni povjerenik Obrana i Drina za Ameriku i Canadu. Kako sam ja iz Parizadošao u San Francisco prije tri mjeseca, još nisam bio uspostavio stalnu adresu saDRINAPRESS-om te mi general piše da se obratim na Džebu) jer smo mu poslaili više 50 kom.za tebe. Skoro više. Pozdrav, Tvoj Maks." (Prva OBRANA br. 109/110 poslije generalove smrtije izišla za kolovoz 1969., mo.Otoraš.), ali ne mislim obradjivati proslave, iako nebi stiglo, alisvakako je bolje što prije, jer kako nemam drugog posla, izbacio bih dvije OBRANE jednu zadrugom. (Na svu žalost to se nije nikada ostvarilo, jer, dok je general bio prezauzet hrvatskimposlovima, udbaški agent i plaćenik Ilija Stanić se je znoio kako najefikasnije likvidiratijednog značajnog hrvatskog generala, mo) Spomenuti ću i IX Kongres i najaviti analizu. Imamneke stvari, ali sve te imaš i ti, podpunije.

Stvar sa Kinom je zabrenzalo Bugarsku, nema sumnje, čak nude Turskoj, Grčkoj i Jugoviniobnovu Balkanskog Pakta. Ali stvar ide svojim tokom, i prema zadnjoj vijesti iz domovine uBeogradu se računa, da bi Jugovinu održali Hrvati, Srbi i Slovenci, - dok skorom računaju nagubitak albanskih i bugarskih krajeva.

Nemože mi junačko srdce odoljeti, pa ti pišem o jednom drugom problemu. Prilažem ti novinePUEBLO sa klinčanim pismom. Mislio sam da si to ti izmislio, kad tamo neki dabo pred 5000godina već se bavio tim jadima. I drugo: pred tri dana na televiziji su davali neki tal. kulturnifilm o počecima Indo-evoropskih naroda itd. te su medju ostatke prastarih arijaca našli uHimalajima neke ostatke, koji se zovu KACIRI/ fonetski KACIRI/, a kako bi to bilo na drugimjezicima ne znam. No nije to čudno, nego imaju kape kao naš Klukas, iste, i imaju rezbarinedrvene sa tropletom, ali isto kao u ovoj knjizi na str. 109. (Prigledao sam tu knjigu i uistinu nastrani 109 se nalaze dvije slike sa natpisom: "Ulomci kamenih ukrasa s imenom hrvatskogkralja Stjepana I Dražislava oz prie 970 g.", mo) /Stjepan I Dražislav/ Ali čitave plohe, udrvu, čisto kao ovo i još neke, ukrasi na kućama, i zasebe posebne plohe, valjda nadgrobne. Izdrva i da o tome najveću zbirku ima muzej u FLORENCIJI, odakle su bili ti talijanskiprofesori koji su pravili film. Veli da ih je posjetio u svoje vrijeme Kipling (Rudyard Kipling(1865-1936) engleski pisac, mo) i pjevao kao zadnjim arijcima. Ima ih svega oko 800 glava. Inisu postali muslimani, iako su okruženi bili, jer su medju brdima i branili se, ginuli itd., ali seočuvali. Vjeruju u jednog Boga, prastaroga, imaju kult mrtvih itd. Kada bude para idi uFlorenciju i traži. Ja sam ostao kao ošamućen, jer ne samo troplet i kapa, nego i likovi, kaonaši gorštaci, fizionomija ista, i igraju kolo, kao naša trusa.

Možda je to sve tebi poznato, a možda i u Parizu ima tragova toga. Svakako traži: KACIR imuzej Florencija. Došen mi je ovo poslao s tim, da pošaljem Tebi / o Pagu /.

Prilažem ti izvadak iz Danice, dakle službeno u ime HKLista, a ovi su slavili s nama 10 Travnja!



Gornje ti velim zato, jer su meni neki i naši,pisali da je bila pogreška pretiskati HKList br. 6,jer da bi im naškodili. (Poznato mi je da je DRIPAPRESS tiskao zabranjeni br, 6 HrvatskogKnjiževnog Lista i da je bila velika polemika oko toga, mo) Jedan mi čak veli, da su mu rodjacipisali, da će nas HKList tužiti sudu, - da sebe zaštiti.

Novi Glas Koncila senzacija: "CRKVA U SVIJETU BR. 1" kojega si najavio da si poslao, ali jošnisam dobio, donosi od Franjića biskupa članak TEOLOGIJA REVOLUCIJE, gdje je prvi putana hrvatskom jeziku rečeno da imaju i narodi i klase pravo na revoluciju, ako su gnječeni, a netreba čekati na Papu ili zapovijed odozgor. Ali to može značiti da i Hrvati imaju pravo narevoluciju, zar ne? Vrlo interesantno, i prenosim.

Evo upravo Domći (generalov prvi sin, mo) kuha ručak, a Ilija "nadžire".

Ovog časa toliko. Grli te odani general Drinjanin.Bobani16-09-2013, 02:40

IZUM MAKSA LUBURIĆA U DESET TOČAKA

Zato je Tuđman, često do granice da postane zbog toga i dosadan, stalno i ponavljao danjegova Hrvatska demokratska zajednica nije obična politička stranka, poput ostalih nahrvatskoj političkoj sceni, nego "središnja" ili "stožerna" politička organizacija cijelogahrvatskog naroda, u domovini i dijaspori. U biti, citirao je Luburića. Povezivanje pak domovine idijaspore - temelj svih temelja Tuđmanove političke doktrine s kraja osamdesetih - takođerje, zapravo, Luburićev, a ne Tuđmanov, izum. To su povezivanje osobito razradili, na nivouoperativnog političkog programa, Luburićevi sljedbenici, ideolozi Hrvatskog Narodnog Otpora,koji su deset godina nakon Luburićeve smrti, dakle 1979., u programatskom tekstu podnaslovom "Kuda ide Hrvatski Narodni Otpor?", objavljenom u "Otporu", kao prvu točku svogpolitičkog djelovanja naveli "Nacionalno Pomirenje", kao drugu "općehrvatsko jedinstvo", kaotreće "djelatnu vezu domovine i izbjeglištva", a kao petu "nadideologijsku nacionalnu borbu".Naposljetku, i Domovinski je rat u Hrvatskoj, u svojoj biti, bio oživotvorenje "Adreseizmirenja Hrvatskog Narodnog Odpora sa Hrvatskim Partizanima", objavljene prvi put, usklopu cjelovitoga programatskog teksta o hrvatskom izmirenju, u Istarskoj ili Luburićevoj"Drini" 1964. Tada je urednik časopisa "Otpor" bio Vlado Glavaš a Pročelnik HrvatskogNarodnog Otpora Mile Boban. (...)

Kratka povijest norvalske Hrvatske.

No, da bismo dokraja proniknuli u bit Tuđmanova političkog djelovanja te izbjegli sve mogućezamke mitologiziranja i, namjernog ili nenamjernog, iskrivljavanja povijesne istine, valja sestriktno držati temeljne kronologije ovdje opisanih događaja. Evo je u najkraćem.

1. Godine 1964. definitivno je, na razini političkog programa, uobličena koncepcija hrvatskogaizmirenja. Temeljni programatski akt, "Adresu izmirenja", napisao je Miljenko Dabo Peranić, a



Luburić taj tekst objavljuje u svojoj "Drini" (br. 3-4/1964.).

2. Tijekom šezdesetih, Franjo Tuđman, tadašnji direktor Instituta za povijest radničkogpokreta Hrvatske u Zagrebu, dobiva u ruke taj primjerak "Drine" (naravno, i druge brojevetoga časopisa). Počinje, postupno, upijati Luburićev nauk - usporedo sa svojim sve žešćimkonfrontiranjima s predsjednikom hrvatskih komunista Bakarićem. Osobno sam razgovarao sosobom, tadašnjim namještenikom Instituta, koja ga je gledala kako s golemim interesom čitai proučava "Drinu".

3. Godine 1968., nakon prvotnih vrlo snažnih protivljenja, ideju o hrvatskom pomirenjuusvajaju i hercegovački fratri u SAD, predvođeni fra Dominikom Mandićem (koji se od 1955.bavio isključivo povjesničarskim radom). Politički, i oni se tada počinju svrstavati u Otporaše,sljedbenike političke organizacije Hrvatski Narodni Otpor (HNO), koju je 1955. utemeljioVkekoslav Maks Luburić, generak Drinjanin.

4. Početkom osamdesetih, fratri su najmoćnija i najutjecajnija zajednica u hrvatskojpolitičkoj emigraciji. Pošto su usvojili Luburićev nauk, počinju smišljati plan o stvaranjusamostalne hrvatske države. Hrvatski je terorizam na tlu SAD u tom trenutku bio većdefinitivno suzbijen, zahvaljujući energičnim naporima američke policije, ali i političkomangžamanu jednoga od vodećih hrvatskih političara u emigraciji Mate Meštrovića. Fratrima jejasno da treba posegnuti za posve novim oblicima i metodama političke borbe. Svoj temeljninaum - stvaranje hrvatske države - stavljaju u funkciju svjetskog procesa rušenja komunizmai Istočnog bloka, što su ga koordinirano pokrenuli američki predsjednik Ronald Reagan i papaIvan Pavao II. (papa Wojtyla). To će se pokazati dobitnom kombinacijom.

Kanadske turneje.

5. Fratri pokreću niz značajnih aktivnosti primarno političkoga karaktera. Jedna je odnajdalekosežnijih njihov prodor u Kanadu. Gotovo u isto vrijeme - oko 1980. - osniva seHrvatski društveno-kulturni centar u Norvalu, na jugu kanadske pokrajine Ontario (blizuToronta), dok na sjeveru Ontarija, u Sudburyju, startaju Hrvatske iseljeničke škole Amerike,Kanade i Australije (HIŠAK), pod vodstvom fra Ljube Krasića. S Krasićem najtješnje surađujuGojko Šušak, Ante Beljo i dr. Vinko Grubišić. Istodobno u postojbini hercegovačkih fratara,na Širokom Brijegu, fra Jozo Zovko "lansira" mit o Gospi iz Međugorja. Kreće fratarskakoordinirana akcija.

6. Godine 1983. u Norvalu izlazi edicija "So Speak Croatian Dissidents" (u izdanju "ZIRAL"-a,a pod urednikovanjem fra Šimuna Šite Ćorića, bivšeg pomoćnika utemeljitelja Centra uNorvalu fra Mladena Čuvala, u vrijeme dok je ovaj upravljao hrvatskom franjevačkom župomsvetih Ćirila i Metoda, u 42. ulici, na njujorškom Manhattanu), u kojoj je objavljena integralnaverzija Tuđmanove obrane na njegovu drugom političkom procesu u Okružnom sudu u Zagrebu,u veljači 1981., gdje ga se najviše teretilo zbog umanjivanja službenog broja žrtava u logoruJasenovac. Ostvarena je duhovna veza između Norvala (fratara) i Tuđmana, a sve u idejeizuma Maksa Lubuirća: Adresa Izmirenja Ustaša i Hrvatskih Partizana.



7. Godine 1987., na prvoj Tuđmanovoj turneji po Kanadi, ostvaruje se i fizička veza izmeđuglavnih eksponenata hercegovačko-franjevačke zajednice u Sjevernoj Americi i Tuđmana.Počinju prvi politički dogovori, koji se produbljuju i utvrđuju na idućim Tuđmanovim turnejamapo sjevernoameričkom kontinentu: u ljeto 1988., u jesen 1989. i u siječnju 1990., u Clevelanduse održava Prva Konvencija HDZ. Dogovori i aranžmani sklapaju se na platformi Luburićevekoncepcije o hrvatskom izmirenju. Pročelnik Hrvatskog Narodnog Otpora Mile Boban, udogovoru sa dužnostnicima organizacije HNO raspušta istu i predaje organizaciju HNO u rukepredsjedniku HDZ dru. Franji Tuđmanu. U najkraćem, ta je koncepcija trebala rezultirati štovećom i što čišćom Hrvatskom. Dakle, Hrvatskom koja će biti proširena i na Bosnu iHercegovinu kao sastavni dio Hrvatske.

8. Dana 20. i 21. siječnja 1990., na Prvoj konvenciji HDZ-a za SAD i Kanadu, održanoj uClevelandu, Tuđman sa svojim sjevernoameričkim partnerima dogovara scenarij Prvog Općegsabora Hrvatske demokratske zajednice u Zagrebu, na kojem će sudjelovati i predstavniciiseljeništva. Brzo se vraća u Zagreb i, na Drugoj sjednici Središnjeg odbora HDZ-a, održanoj27. siječnja 1990. u Zagrebu, domaćim čelnicima HDZ-a priopćuje što je dogovoreno u Kanadi.Sabor je održan 24. i 25. veljače u "Lisinskom". Nakon Sabora, dio iseljenika se vratio, a dioje, na čelu s Gojkom Šuškom, ostao.

Šuškova misija.

9. Nedugo nakon smirivanja Hrvatsko-srpskog rata i međunarodnog priznanja Hrvatske, 1992.,Gojko Šušak postaje najjačim hrvatskim političarem iza predsjednika Tuđmana. U Hrvatskojje čovjek br. 2, a u Bosni i Hercegovini čovjek br. 1. Dobiva neslužbeni epitet "Tuđmanovagubernatora za BiH". Ubrzo počinje Hrvatsko-muslimanski rat u Bosni i Hercegovini. Tzv.druga linija zapovijedavanja u tome ratu pod kontrolom je hrvatskog ministra obrane Šuška.

10. U Hrvatskoj počinje dugo najavljivani proces tranzicije (tzv. pretvorbe). Tranzicija tečepo dogovoru utvrđenom potkraj osamdesetih u Kanadi. Ključne osobe pretvorbe postajuMiroslav Kutle i Milan Kovač - Tuđmanovi hercegovački partneri u danima što su neposrednoprethodili osnivanju HDZ-a.

Ovih deset točaka "Izuma Maksa Luburića" za cijelo mogu netkome pomoći u boljemrazumijevanju kako je došlo do HDZ i kao je došlo do OBNOVE HRVATSKE DRŽAVE UOBLIKU R.H.Bobani16-09-2013, 08:46

OtporašNaslov: PISMO IZ HRVATSKE EMIGRACIJE.Postano: sub ožu 02, 2013 00:07

---------



Pismo mojim prijateljima, Midland, Texas, dana 25 siječnja 1984 god.

Dragi prijatelji upućujem Vam ovo pismo kao jednima od hrvatskih elita u emigraciji, iako pritome mislim na sve one Hrvatice i Hrvate koji još osjećaju hrvatski I misle o Hrvatskoj. Cilj Isvrha ovog pisma je upozoriti Vas nan eke glassine koje kolaju okolo, pa čak I iz one sredine izkoje sam se najmanje nadao.

Naime, radi se o Kići Slabincu i njegovoj nedavnoj pjevačkoj turneji po Australiji. Zar jepjevački nastup mogao biti snažniji od Vaše međusobne suradnje I uzajmnog povjerenja!? (KaoPročelniku Hrvatskog Narodnog Otpora, HNO mnogi istaknuti Hrvati su me zvali na telefon ilipisma mi pisali i pitali me da: zašto ja kao Pročelnik organizacije Hrvatskog Narodnog Otporadozvoljavam članovima Otpora i Hrvatskog Državotvornog Pokreta, HDP da prosvijedujuprotiv hrvatskog pjevača Kiće Slabinca u Australiji…U tu svrhu sam napisao ovo pismo. mo.Otporaš.) Izgleda da jest, jer su se neki pobunili na stav urednika HT, koji je otvorenozastupao sudjelovanje Hrvata Australije tim nastupima. Rezultat je očevidan bio da su semnoga poznajstva uzajmno napravila, zahvaljujući naporu pjevačkog zbora da obiđe taj dalekicontinent, ne da pjeva Australcima, urođenicima I raznim drugim etničkim skupinama, već dapjeva onima koji razumije I pjesmu I jezik, to jest svoj svojemu I uredniku HT Dinku Dediću,koji je mobilizirao mase Hrvatica I Hrvata, koji su se pomiješali sa pjevačkim zborom, I tako,svi zajedno, skupa kao jedan, učinili jedan neočekivani narodno/hrvatski delirij, na tomdalekom kontinentu.

Vi, prijatelji, koji nešto značite u javnom životu hrvatskog iseljeništva trebate balansiratiizmeđu naših obvez prema onima sa kojima smo godinama povezani raznim dužnostima Izadaćama djelatvornim hrvatskim osloboditeljskim radom I posjetnika koji iz Domovine dolazei obilaze pod bilo kojim motivacijama hrvatske naseobine u zapadnom svijetu. Živi dodiri suvise potrebitiji nama nego njima, jer se oni izlažu opasnostima udbačkih ispitivanja Irašetanja kada se povrate u Domovinu, svojim kućama.

Jas am za oprez a ne za onaj oprez koji će svaku Hrvaticu i svakog Hrvata odvratiti od menezato što u nju ili njega sumnjam, i na taj način ih silimo da vjeruju Udbi sve što je ova govorila, to jest da smo mi u emigraciji gori od svih paklenih đavola. U tome I jest sva igra Udbe daširi nepovjerenje među Hrvatima, koje joj je potrebno za daljnje makinacije. Nezaboravimoda se sva Udbina snaga se sastoji u SUMNJI.

Nakon svega što se nama Hrvatima dogodilo u prošloeti, izgleda da nismo ništa naučili ni natuđim ni na vlastitim pogreškama, niti smo promijenili dio samog našeg mentaliteta, kako bisvladali svako “nemoguće” i pridobili za naš cilj one koji su nam za našu borbu neminovnopotrebni, a to su Hrvati. Zato nemojmo u svakom Hrvatu gledati Udbaša iako ga Udbaš možena nas i poslati. Sjetimo se Franje Goreta i njegove osvete udbašima koji su ga poslali naHrvate.

Mi ne možemo za račun zavijeta starim stazama mrziti svakoga, sumnjati u svakoga i osijećatise tako snažnima da možemo bez svakoga, navijestiti rat Rusima zbog njihova komunizma,Amerikancima zbog njihova antikomunizma, iako imaju sve moguće veze sa svim komunističkim



zemljama, i računati samo na najuži krug suradnika za sve podhvate, pa čak i oslobođenjeHrvatske od svih nezgoda, sve dok se ne zavadimo, nitko nam ne treba, a kada se pokockamo,tj. Svadimo, sve k vragu pošaljemo.

Pogledajmo malo unatrag, pa ćemo vidjeti kolika je bila naša neograničena nada za predvidjetikonačni OBRAČUN između kapitalista i komunista, tj. Amerike i Rusije. Koliko je bilo našerazočaranje kada oni nađu načina sporazumijeti se na svim točkama nesporazuma! Sve su tobile nade koje se nisu mogle nikada ostvariti poradi pomanjkanja iskrenih preduvjeta. Zato mine trebamo graditi naše nade ondje gdje naši predšasnici nisu uspjeli. Mi trebamo graditi našenade sa našim hrvatskim narodom, a naš narod obiluje svim kvalifikacijama: od ribara, pjevača,studenata, radnika, seljaka, vojnika, svećenika, profesora, doktura, inžinjera, svih vrstastručnjaka, političara, pa i izroda i izdajica, a od sviju najviše ima poštena i iskrena naroda.

Jas am za dijalog sa svakim Hrvatom, a osobito sa onim iz Domovine, iako znam da u razgovorunema pobjednika. Moja i Vaša MISIJA i naše dužnosti su ne samo biti Ambasadorima našeHrvatske sa strancima vani, nego je još veća to biti s Hrvatima iz Domovine, koji imaju manjumogućnost nešto saznati o Hrvatskoj u Hrvatskoj, nego kada dođu u posjetu k svojima uemigraciju. Zato su neki bezrazložno postali osjetljivi pri živom dodiru sa Hrvatima izDomovine, kao da bi jedni drugima mogli neke tajne odati. Sve me to sili reći: kako bi sutra nabunkere jurišali i osvajali pedalj po pedalj našu Hrvatsku, kada se ustručavate pjevački nastuposvojiti kulturnim pristupom onima koji Vas jezikom razumiju? To se više nigdje u svijetu nesmije dogđiti!

Bogata i jaka Amerika je uspostavila veze sa velikom Kinom 1972 godine sa jednom utakmicom“Ping-Pong”, što nije američkom predsjedniku Nixonu smetalo uspostaviti diplomatske ,trgovačke I kulturne veze sa Kinom. Naprotiv, ta “Ping-Pong” utakmica je širom otvorila vrataza sva buduća prijateljska nastojanja između ta dva gigantska naroda, koje uopće ništazajedničkoga ne veže, osim uljudnosti. Mi Hrvati ne samo da nismo uljudni, nego smo i jedannarod, jednim jezikom govorimo i MORAJU nam biti zajednički interesi.

Mi za šaku izroda i izdajnika ne smijemo žrtvovati one mase Hrvata u kojima se nalazi našahrvatska snaga, na koju mi moramo računati. Tko o tome ne misli, taj je slijepac kod svojihzdravih očiju, ali taj svrstava u đuture Hrvate u: Ustaše I komuniste, lijeve i desne, fašiste iantifašiste, mlade i stare, dobre i zle, pismene i nepismene, u prave i krive Hrvate,navješćujući rat i jednima i drugima za rašun jugoslavenstva I spašavanje Jugoslavije.

Prije par dana sam primio pismo od jednog prijatelja koji mi piše doslovno: “…I tvoj Dedić gaukakio s Kićom Slabincem i njegovom trobojnicom…”. (Taj koji je to pismo pisao je bioPročelnik Hrvatskog Narodnog Otpora za Australiju gosp. Pero Čule. Dinko Dedić je bio glavnii odgovorni urednik Hrvatskog Tjednika. Mo, Otporaš.) Prvo, gosp. Dinko Dedić nije moj bratblizanac kojeg bih ja mogao zamijeniti a da se to ne bi primjetilo. Drugo, trobojnicu, tj.Hrvatsku trobojnicu su nosil oni koji se nisu bojali ju nositi, a svi oni koji su je nosili da bi seudvorili Hrvatima Australije, a ne svojim osobnim osjećajima, vjerujem da će to udvaranjeskupo platiti kada se povrate kući, u Hrvatsku. Udba nije opraštala onima koji su se kitilihrvatskom trobojnicom, pa za sigurno neće oprostiti ni Kići Slabincu i njegovom pjevačkom



zboru. Isticanje hrvatstva u bilo kojem obliku Udba je smatrala pravim pravcetim“ustašlukom”. (Kako je “ustašluk” zakonskom jugoslavenskom odredbom tada bio zabranjen,svjedoci smo da je danas zakonskom odredbom RH također zabranjen. Jugoslavije kaomonstruozne i zločinačke države više nema, ali su kod mnogih ostali jugoslavenski osjećaji,osobito kod VRHA VLADE RH. Mo,) Sada se nameće jedno pitanje koje je pok. Franji Mikuliću(1932-1983) toliko smetalo, da je morao u Domovini uvjeravati Udbu da nije Ustaša, a kada jedošao u emigraciju, gdje je mislio da je pronašao svoje istomišljenike, morao se je braniti i“suradnike” uvjeravati da nije Udbaš, itd.

Neki se opet bune da je HDP (Hrvatski Državotvorni Pokret, mo) otišao u trocističke struje,skrenuo potpuno u lijevo, kuje planove sa australiskim komunistima itd., a da je Dinko uvjerenikomunista. Sve su to priče za dobro spavanje, poslije kojeg se oči dobro protrljaju da bi sečistije moglo sve vidjeti. Sve dotle dok uporno širi medju strancima istina o Hrvatskoj,hrvatska državotvorna misao, traže se prijatelji i simpatizeri za hrvatsku borbu, mene nesmeta kako tko mislio, dali desno ili lijevo. Samo ja znam da HT nije prokomunističko glasiloniti je orijentiran trockistički, niti je gosp. Dinko Dedić komunista. Niti bi HT trebao bititrockistički, jer baš tada nebi niša značio niti bi imao šta kome reći.

Dragi prijatelji ja sam uvijek mislio da mi ipak nismo mentalno u godini 1945. Ali po reakcijikoju čujem, čini mi se da neki još uvijek nisu shvatili nove naraštaje, njihove poglede na život,da se maldi ne zanose legendama: Muse Kesadžije, od Doboja Muje, Ive Sibinjanina ili GrčkeVještice, već formiraju svoje političke i socijalne poglede onako kako oni shvaćaju da ihnajlakše mogu ostvariti. Niti smo mi bolje od njih niti su oni gori od nas, ali za sigurno smojedni drugima drugačiji. Mi moramo voditi računa da nam mladi ne navijeste rat, a da do tograskoraka ne dođe, mi neminovno moramo biti sa njima, jer i oni imaju pravo na svoje pravo.

Na kraju Vas molim da poradite na tome kako u Vašim naseobinama narod podignuti iz mrtvila,uvjeriti ga u nešto što bi ga moglo zanimati, naći neki način prodiranja u mase, uvijekpozetivno govoriti, moral i duh dizati, a ne baviti se jeftinim stvarima.

Ja Vas molim da ovih par riječi shvatite kao jedan razgovor ili osobno pismo. Ovo sam smatraopotrebnim reći, te ako ste me razumijeli i shvatili, onda ovo pismo nije bez svrhe, ako pak ne,onda Vi niste ništa izgubili.

U to ime ja Vas iskreno pozdravljam i ostajem u prijateljskim odnosima sa svima Vama.

Pročelnik Hrvatskog Narodnog Otpora, odani Vam Mile Boban.

Poslano:

- Miro Barešić- Nikola Bilandžić- Vlado Boras- Dinko Dedić- Leon Galić



- Vlado Glavaš- Ante Ljubas- Mile Markić- Jozo Matković- Karlo Sopta- Nikola Štedul- Velimir SulićBobani16-09-2013, 08:54

Jedno pismo!U zrakoplovu od Clevlanda do Austina, 22 siječnja 1990.

Dragi moj Mišo, (Mišo, Mile Boban, bratić Mile Boban, Otporaša).

Neću ti pisati dugo pismo iako sam mislio. Nalazimo se inflaciji vremena, tj. dok se ovo pismopiše mnoge stvari se dogadjaju I to u korist hrvatske slobode, demokracije I hrvatske države.Primio sam tvoje pismo prošli tjedan. Sve sam razumio I hvala ti na informacijama, I to iz višerazloga:

1. ) Pozvan sam na Prvu Konvenciju HDZ u Cleveland (Ohio) 20.21 siječnja 1990. Bilo je lijepovidjeti 71 delegata iz Amerike I Kanadae. Ja sam predstavljao državu Texas. U mojim preko1500 rodoljubnih I političkih sastanaka u emigraciji, vidio sam I doživio svašta, ali nisamdoživio jedno sveopćehrvatsko oduševljenje kao na ovoj Konvenciji. Kako su Hrvati inteligentniI civiliziran narod! Bilo je tu: Doktura, profesora, inžinjera, privrednika, biznesmena,svećenika, radnika I svi drugih. Lica su izrazito vesela bila I u nekoliko puta suzamaradosnicama bila orošena činjenicom the je konačno došlo vrijeme the se uljudno može sjestiza okrugli stol I oni iz BRIGADA I oni iz BOJNI I raspravljati o sudbini I budućnostihrvatskog naroda. Gosp. Franjo Tudjman - predsjednik HDZ - je krasio ovu Konvenciju.

2. ) Vijesnik HDZ je državotvoran I u prvi pet brojeva je više-manje izrazio moje želje kao Iželje mnogih drugih. Nadopunjati ćemo ga od sada svi zajedno I neka nam to bude dužnost.

Ja znam the ima na pomolu I drugih političkih organizacija u Hrvatskoj koje bi željele doći dopunog izražaja u ovim povjesnim trenutcima. I to je dobro, jer je to izražaj dobre volje,nacionalnog izražaja I demokracije. Ali, mišljenja sam the je u iseljeništvu gosp. Tudjmanosvojio teren I srca mnogih. Takodjer sam mišljenja the je on jedini koji je najmjerodavnijipredvoditik hrvatskog naroda k svom nacionalnom suverenitetu u ovim povjesnim trenutcimakako bi mogao skinuti crne mrlje sa svoje prošlosti I prošlosti onih Hrvata koji su svojeidealizme uzidali u zahvnoj I avnoj I tako bili prevareni. Kao što je u svoje vrijeme hrvatskigeneral Maks Luburić izjavio the je on odgovoran za Ustašku revoluciju I kao takav jemjerodavan pružiti ruku pomirenja hrvatskim komunistima I pregovarati sa hrvatskim Srbima,jer se je borio protiv jednih I drugih. Osim toga gosp. Tudjman je poznati povjesničar kojigleda stvari najmanje sto godina unaprijed, što bi se I kako moglo reći o njemu I drugima,



kakav bi se film o njemu mogao snimati, ili kao o rodu ili IZRODU. On je bez dvojbe izabraoovo prvo I skinuo partizansku kapu kao što je I Maks Luburić skinuo ustašku. Koliko je gosp.Tudjman dalekovidan u svom programu, najbolje se može očitovati iz odgovora na upit: Šta onmisli o generalu Luburiću, odgovor je glasio: Oba smo mi hrvatski generali.

3. ) Na 24-25 veljače o.g. će se održati GLAVNA KONVENCIJA HDZ u Zagrebu. Najmanjedva "Chartera" će doći sa ovog američkog kontinenta s Hrvatima, delegatima HDZ. Ovi Hrvatiće predstavljati iseljeništvo a I svoje organizacije ako to hoće I žele. Samim ovim sazivom ćese udariti pečat demokracije HDZ-ci. Ako dodje do zabrane tada će se održati u Beču. Usvakom slučaju Konvencija će se održati. I HNO će imati delegate (2) koja će biti naKonvenciji u Zagrebu, odnosno Beču, jer je HNO I srcem I dušom za državotvorni programHDZ. Dužnosnici HNO su se sastali u subotu večer (20.1.90) I raspravljali skoro cijelu noć,što I kako dalje nastaviti s radom HNO. Odlučeno je the je za sada misija HNO dovršena Ithe se naša buduća djelatnost usmjerava u pravcu rada HDZ. Predlagalo se je the ja, tvojstric, podjem kao delegat, ali opreznosti radi - jer nikada ne znaš šta se može desiti -izabrana su druga dvojica. Ja ću tebi naknadno javiti. Ti svakako nastoj biti nazočan naKonvenciji kao promatrač. Svakako nastoj - kažem nastoj - sa svojom ekipom pridonijeti štoviše možeš the se preko TV Zagreb prenosi što više. Delegati dolaze u petak a odlaze uponedjeljak. Neće biti vremena za razbacivanje.

4. ) HDZ je u iseljeništvu do sada - u ovo kratko vrijeme - uspjelo povratiti poljuljanu Iizgubljenu nadu medju Hrvatima tako the se sada svaki osjeća kao the je deset stopa visok.To oduševljenje nam je potrebno jer se pred nama nalazi velika I odgovorna zadaća. Samovelikim oduševljenjem možemo mase okupiti, I samo masama možemo povratiti ono izgubljenou krilo Hrvatske. U protivnom slučaju će biti zli jezika koji će širiti priče the je HDZ prodaloBiH kao što je bilo zli jezika koji su govorili the je Poglavnik prodao Dalmaciju Talijanima, iakonikada nisu mogli pokazati kopiju čeka.

5. ) Raspitaj se kod uprave HDZ za savjete kako osnovati ogranke u Sl. Požegi (ogranak HDZMato Boban) I u Sovićima - Grude (ogranak HDZ Braća Šimići ili slično. Svakako ime se stavina raspolaganje. Nemoj stati po strani. Predloži u upravi HDZ potrebu jednog MOTTO-GESLOoko kojeg će se Hrvati I gradjani Hrvatske okupljati. Predloži ovaj kojeg sam ja predložio unedjelju na Konvenciji a gosp. Tudjman zapisao:NAŠ PROGRAM, NAŠE IME A ZOVEMO SEHRVATSKA DEMOKRATSKA ZAJEDNICA.

6. ) U mome pismu mojim komšijama - na Veliki petak 1988. - sam priložio sliku Nikaraguvanacakako su se oni sastali I učinili Nikaraguansko Nacionalno Izmirenje. Tada sam rekao the ću sesvim raspoloživim I demokratskim sredstvima boriti the I ja budem na sliki HrvatskogNacionalnog Izmirenja. I hvala Bogu to se je ostvarilo u Clevelandu (Ohio) u nedjelju21.1.1990. (Slika je uistinu izišla u časopisu Matice Iseljenika Hrvatske na stranici 42 zaprosinac 2009., mo). Tko vjeruje I čeka, taj dočeka. Ja sam zagovarao, vjerovao I dočekaothe budem na sliki Hrvatskog Izmirenja. Sada to trebaju bez bojazni I drugi uciniti. Navik onzgine ki živi ko janje.

Tvoj Stric Milan.



--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Mišo, bilo bi dobro the napraviš kopiju ovog pisma I pošalješ na Hrvatski Tjednik u AustralijuP.O.Box 293. St. Albans, Vic. 3021, Australia. Svakako ga podaj upravi vijesnika HDZ smolbom the ga objave ako smatraju za shodbno I the bi mogao I druge poticati the prigrleprogram HDZ. Javi se. Volite tvoj stric Milan. Pozdravi sve.

Ovo je kopija pisma koju sam dobio ima tome dugo. Kako je sadrzaj zanimljiv meni m smatramthe bi moga biti zanimljiv I drugima, tim vise the je sadasnja politika RH protiv Tudjmana, pathe se vidi kako je prije bilo.Bobani16-09-2013, 13:54

BISERI I IDEJE VODILJE GENERALA DRINJANINA

- 1968 --"Mi smo za Hrvatsku Revoluciju i u toj Revoluciji ima mjesta svakom Hrvatu u borbi zaHrvatsku Državu, a ne za ovaji ili onaj politički režim" -- 1968 -- "Hrvatske Oružane Snage moraju znati preboljeti rane prošlosti i UZDIĆI SE NAD SVEIDEOLOGIJE i biti sluge Domovine, a ne gospodari Domovine, i još manje sluge OSOBA,STRANAKA, IDEOLOGIJA I KLASA".- 1966 --"Hrvatska mora nadoživjeti preživjele ustaše, raspršene "seljake", odebljale partizane,buntovne hrvatske komuniste, sve ideologije, sve osobe, sve stranke, sve programe i sverazlike."

- 1967 --"Kao politički zreo i nacionalno svijestan narod moramo organizirati svoju političku borbu beznatruha ideologija, a svoje oružane i revolucionarne snage postaviti tako, da ne služe osobe,pokrete, režime, ideologije, nego samo i jedino HRVATSKU DRŽAVNU IDEJU, HRVATSKINAROD I HRVATSKU BUDUĆNOST!"

-1967 –“Ranković će naučiti hrvatskekomuniste moliti očenaš, general Drinjanin Anti Kršeniću 13 svibnja1967. Povodom Deklaracije hrvatskog književnog jezika.”

-1968 --



"Predugo smo mi Hrvati mislili glavom svojih stranačkih i ideoloških šefova i predugo smo bilipasivni objekti političkog rada, problemi su bili rezultati takvog stanja i predugo traje našapobuna duhova, a da bi smo htjeli kročiti stazama prošlosti".

- DR. ANTE CILIGA - OBRANA svibanj 1970, str. 11

-"Našaje emigracija od 1945/1969 dala samo dvije MARKANTNE LIČNOSTI: prof. KrunoslavaDraganovića i Vjekoslava Maksa Luburića...Oni su se istakli nizom inicijativa, koje su daleobilježje života ove emigracije...Luburić se afirmirao kao jedna od NAJVAŽNIJIH iNAJMARKANTNIJIH ličnosti ove emigracije...stanovite VOJNIČKE kao i stanovitePOLITIČKE sposobnosti Luburićeva su NEDVOJBENE i POZETIVNE...PRIRODNAINTELIGENCIJA LUBURIĆA BILA JE VANREDNA...DALEKO IZNAD DRUGIH VODJA IVODJICA NAŠE EMIGRACIJE. PA I ONIH S DOKTORATIMA..."

- DANICA - 17 prosinca 1969.,Tjednik hrvatskih franjevaca u Chicagu

-Da vidimo šta kaže Luburićev ideološki i politički protivnik i bivši zatvorenik u SabirnomLogoru Jasenovac, dr. Ante Ciliga (1898/1992): -

"Uvjereni smo zato, da će hrvatski narod, kada jednom bude ujedinjen i oslobodjen, kadasvlada svoju dosadačnju plemensku razdrobljenost i pocijepanost, u oslobodjenu domovinu, kaosimbol hrvatske slobode i ujedinjenja, prenijeti u zajednički grob u zagreb, na Miragoj, tijelaonih neujedinjenih u životu svojih vodja, Mačeka i Pavelića, a da će Luburićevo tijelo bitiprevezeno na viječni počinak u njegovu Hercegovinu, u njegov Ljubuški, te da će na putu uZagrebu, biti izloženo mrtvom borcu i opće priznanje. Koliko god je on griješio, u prvom redu uonoj prvoj fazi svojega života, bilo iz ideolškog fanatizma, bilo iz dinarskesvojevoljnosti,nikada on nije griješio zbog koristoljublja; sve što je učinio, činio je za ideju,kako ju je on shvaćao, nikada za novac, za bogatstvo, za materialno dobro, za ugodan i lakživot. To je najveće priznanje, koje će mu povijest dati". Iz "DANICE" 17.12.1969.Bobani17-09-2013, 17:41

Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina

Osobno

HRVATSKI NARODNI ODPORUred glavnog Tajnika4.X.1960.

Bratskom "NAPRIDKU"



Buenos Aires, Argentina

Dragi moj prijatelju Tutavac!

Dobio sam na vrime Vaša pisma, kao i "Napridak", onaj poslat avionski, a i paket što je poslat"volovskom" poštom. ("Volovskom" poštom u ovom slušaju znači, parobrodom, mo) hvala napažni i ja ću nastojati uzvratiti.

Pročitao sam sve brojeve "Napridka" i mogu Vam reći, da nema ni jedni riči, koju ne bihpodpisao. Isto se odnosi na brojeve, koje ste tiskali prije smrti Poglavnika, kao i one, poslismrti Poglavnika. Čestitam Vam od srdca, i dao Vam Bog snage, pa izdržali do kraja. Ja znamkako je težko novine tiskati, a u njima istinu govoriti......

Lipo je čitati našu ikavicu, lipo ju je i čuti. Ali eto, život nam nametnuo nešto drugo, pa samBog zna, kada i kako će se uspiti povratiti na riči naših didova i baka. Kada sam se iz Mostaravratio u Ljubiški, za vrime škole, veli dobra starica: "ama sinko, kako ti to menigovoriš..."Mislio ja, da sam valjda izlanuo štogod, pa de se starica naljutila, a kad tamo staricamene ispravlja, pa veli: "zaboravio ti na školama sine moj govoriti našim lipim jezikomhrvackim". Nadam se da će se i ta i neukusna pogrda našeg jezika s vrimenom ispraviti i dobrobi bilo, da se tiska kakvo dobro dilo na dobrom hrvackom jeziku i ikavicom. Ako se takva štaodluči, a Vi računajte samnom.

Hvala Vam na onako lipim ričima, koje ste o meni u !Napridku" napisali. Ostanite samostalni,borite se za ideal, nebojte se dušmana ni čankolizaca, i izvršiti ćete časno svoju dužnost. Ibranite naš lipi jezik od nakaza. Svi će Vam pošteni ljudi pomoći.

Poslao sam Vam jedan paket "DRINA" pa dogovorite se sa Štirom o prodaji. Šta dobijte za te,neka bude prilog "DRINE"za "NAPRIDAK" a ja ću Vam osobno uvik poslati sve što tiskam.

Oglasite "DRINU" u "NAPRIDKU" i napravite ižpravku, kako sam to pisao Štiru.

Bog Vas pratio u svemu što budete radili, a kada god budete mislili, da nešto mogu za Vasučiniti, obratite se na mene. Znao sam uvik ciniti nesebični i patriotski rad.Odani Vam VašMaks.

(Pere (Bilić) Tutavac, Dančanje kod Mostara 9 srpnja 1913., Buenos Aires 9 listopada 1985, jebio novinar, publicista, jeziko slovac glavni i odgovorni uredni novine isključivo na staromhrvatskom jezeku IKAVICA. napisao je nekoliko knjiga na ikavskom jeziku. On mi je pokloniosvu korespodenciju između njega i generala Drinjanina. Mnodo sam mu zahvalan za ova pismakoja ću iznositi na stranicama uzdanica forums free. Otporaš)

Nastavlja se. Otporaš.



Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina.

Odgovor Pere Tutavca na generalovo pismo od 4.X.1960. (Prvi (1) dio)

Pere TutavacDupuy 87 - Buenos AiresBs.Aires, 25. prosinca 1960. (Kako se po datumu može vidjeti, ovo pismo je pisano na sami danBožića, mo)

Poštovani i dragi g. Generale!

prije svega želim Vam javiti, da sam u redu primio paket "Drine", tj. 56 komada, kao i Božićnučestitku upućenu hrvatskim vojnicima. Hvala Vam na svemu najiskrenije. "Drinu" po maloprilažem "Napridku" i šaljem naokolo mojim "predplatnicima". Do danas sam na račun togadobio 20.- (dvadeset) pesosa...(što bi po današnjem kursu boglo značiti nekoliko lipa, mo) Nemožete si zamisliti, do koje su mire naši ljudi nemarni (da ne rečem drugačije). Jednak jeomir i s "Napridkom". Već godinu dana šaljem list na sve starne na ime ljudi do čijih samadresa došao, a da u 95% slučajeva nema ni glasa od njih - iako se novine ne povraćaju; što jenajbolji znak, da ih primaju i da ih redovito primaju...Ali što da Vam o tom pišem, kad i Vi samiznadete, kako se "zaradjuje" s poslovima ovakve vrsti. Medjutim, "ima nešto što nas napridkreće", bez obzira na sva nerazumjevanja, potežkoće - i ne prilike, koje nam na svakom korakuprave "predstavnici" i "veliki rodoljubi".

Početkom prosinca o.g. u Argentini su povišene i cine tiskanju, tako da mi ni uz najbolju voljunije bilo moguće "odškrnuti" koliko je bilo potrebno za izdati Božićni broj. Možda će izići dokonca godine - ili u sičnju 1961. Čim izadje poslati ću Vam kao i obično.

Ako nemate ništa protiv, ja bih želio u kojem od narednih brojeva doniti Vaše misljenje o"Napridku" i hrvatskom jeziku, kako ste iznili u pismu od 4. listopada 1960., izostavivši ono štonije za javnost. Dakle, po priliki, ovako:

"Bratskom Napridku" - Buenos Aires, ArgentinaDobio sam i pročitao sve brojeve "Napridka" i mogu Vam reći, da nema ni jedne riči, koju nebih podpisao. Isto se odnosi na brojeve, koje ste tiskali prije smrti Poglavnika, kao i one poslismrti. Čestitam Vam od srdca, i dao Vam Bog snage, pa izdržite do kraja. Ja znam kako jetežko novine tiskati, a u njima istinu govoriti.....

Lipo je čitati našu ikavicu. Lipo ju je i čuti, ali, eto nametnuše nam nešto drugo, pa sam Bogzna, kada i kako ćemo uspiti povratiti se na riči naših didova i baka.

Kada sam se iz Mostara vratio u Ljubuški, za vrime škola, veli dobra starica: (Maksova majkaMarija, djevojačko prezime Soldo, rođena 1886 umrla 1989, dakle živjela 103 godine, mo)"Ama, sinko, kako ti to meni govoriš?"...Mislio ja da sam valjda izlanuo štogod, pa da se starica



ljutila, a kad tamo ona mene ispravlja, pa veli: "Zaboravio ti na školama, sine moj, govoritinašim lipim jezikom hrvatskim!"...

Nadam se, da će se i ta nepravda i neukusna pogrda našeg jezika s vrimenom izpraviti - i dobrobi bilo, da se tiaka kakvo dobro dilo na dobrom hrvatskom jeziku ikavicom.

Ostanite i nadalje samostalni. Borite se za ideal! ne bojte se dušmana i čanjkolizaca, i izvršitćete častno svoju dužnost. Branite naš lipi jezik od nakaze! Svi će Vam pošteni ljudi pomoći.Bog vas pratio u svemu što budete radili! Znao sam uvik ciniti nesebični i rodoljubni rad.

Odani Vam Vaš Maks".

Već odavna sam u vezi i dopisivanju s fra. Knezovićem. (Fra Oto Knezović je bio hrvatskisvećenik u Chicagu i napisao je knjigu očevidnih dogodovština POKOLJ HRVATSKE VOJSKE,mo) on je već star čovik, što jasno dolazi do izražaja i u njegovim radovima i pisanju ponovinama. napisao je "Povist Hrvata", koju smatra svojim Glavnim dilom - i htio bi ju izdati zaživota. Kako je to teža stvar (t.j. s materialne, nivčane strane) sam ne može.

Nastavlja se. Otopraš.Bobani18-09-2013, 02:01

RIMSKI POZDRAV NIJE HRVATSKI POZDRAV, KAŽE MAKS LUBURIĆ

PROVOKATORI, CRNE ODORE I VOJNIČKI POZDRAV.

Priredio: Tomislav JONJIĆ

Puno smo puta na ovim stranicama spomenuli kako crna odora i nisu nikakve oznake nimanifestacije hrvatstva. Naprotiv, i jedno i drugo je i onda i danas kompromitiralo hrvatskuborbu, i uvijek će ju kompromitirati. No, uvijek ima budala i provokatora, koji će se timeslužiti. Budale, zato što su budale, a provokatori - zato što su za to plaćeni. Na ovaj ili na onajnačin. Takvima je suvišno ponavljati, ali onima drugima - koji se provokatorima opiru - nijenaodmet znati, kako je došlo do crne odore u jednoj postrojbi tadašnjih hrvatskih oružanihsnaga i otkud se među Hrvatima pojavio pozdrav koji već svojim imenom pokazuje da nijehrvatski. U nastavku donosimo tri dokumenta s naznakom izvora, i bez pravopisnih ilisadržajnih intervencija, smatrajući da je svaki daljnji komentar posve suvišan:

1. Odredba o nošenju i upotrebi ustaške odore

Toč. 4.

a) Ustaška vojnica sivo-zelenkaste svijetle boje,



b) Ustaški pokret sivo-zelenkaste tamne boje i

c) Ustaška nadzorna služba tamnosive boje.

( - Zagreb, 23. lipnja 1941., obj. u: Ustaša, Vijesnik Hrvatskog ustaškog oslobodilačkogpokreta, god. 11./1941., br. 3., Zagreb, 3. srpnja 1941., 17.)

2. Odore

Jure Francetić. U krugovima mladih ustaša on je tražio one, koji će biti u mogućnosti pružitihrvatskoj domovini sve ono, što vodi do cilja - do pobjede nad odmetnicima. (...)

U sveobćoj žurbi, koju je nametalo pljačkanje odmetnika i stizavanje iz dana u dan svežalostnijih viesti, trebalo je ove mladiće obući, trebalo im je dati ustašku odoru. Veze sazaledjem bile su medjutim svaki čas prekidane, te se nije moglo tako na brzu ruku dobitiodgovarajuće sukno za ustaške odore. Tako se ,eto, u prvom času osnivanja 'Crne Legije'pojavila poteškoća, koju je trebalo odkloniti.

Nu, baš toj poteškoći današnji pripadnici 'Crne legije' imaju zahvaliti da se zovu - 'Crnalegija'. Ovim imenom oni su prozvani kasnije, kada su obučeni u crne odore... A te crne odorebile su im načinjene na brzu ruku i to iz jednog podržavljenog skladišta, u kojemu jepronadjena velika zaliha crnog sukna...> (, Hrvatski narod - Glasilo Hrvatskog ustaškogoslobodilačkog pokreta, god. IV./1942., br. 518, Zagreb, 2. rujna 1942., 3. Skoro istimriječima je nastanak Crne legije opisan u članku , objavljenom među velikim brojem tekstova oJuri Francetiću povodom smrti, u HN, god. V./1943., br. 694, Zagreb, 30. ožujka 1943., 3.)

3. General Drinjanin [V. Luburić]: NAŠ VOJNIČKI POZDRAV

Mimohod hrvatskih zrakoplovaca 10. travnja 1942.

Ima i dva neposredna razloga, da se ta pitanja postavljaju. Tri četiri mlada čovjeka, za kojese, istinu treba reći, ne zna tko su i što su, počeli su nametati pozdrav uzdignutom rukom,tvrdeći, da je to naš vojnički i ustaški pozdrav. U tom nametanju su postali čak i agresivni,tvrdeći, da su izdajnici i srbske sluge oni, koji neće prihvatiti taj pozdrav. S druge stranestoji, da nas srbokomunisti u zadnja vremena već sustavno napadaju, da smo fašisti i nacisti,kada je toga nestalo i tamo, gdje ga je bilo, a kod nas, Bogu hvala, niti je toga čuda bilo, nitićemo dozvoliti da bude. Pa su razumni ljudi počeli tražiti razjašnjenja. I mi ih rado dajemo.

"Rimski pozdrav", tj. pozdrav uzdignutom rukom, nije bio ni vojnički ni ustaški pozdrav. Taj jepozdrav pod sticajem okolnosti za vrijeme rata bio prihvaćen djelomično, i to tako, da nam ganisu nametnuli ni Njemci ni Talijani, nego nam je taj pozdrav nametnula ulica. Tako, kako velim,



nametnula ga ulica, kada smo se vratili u domovinu. Postalo je to moderno. Danas više nije inadamo se, da neće biti. Ništa nas ne veže uz taj pozdrav, kojega istini za volju nije izmislio niMussolini ni Hitler, nego je to pozdrav još od vremena rimskih legija, kako se to može viditi udanašnjim filmovima, koje prave Amerikanci i koji sigurno nemaju razloga izvrtati činjenice.Znamo to i iz povjestnih prikaza onoga doba, da se pozdravljalo starije dizanjem ruke i zatose zvao "rimski pozdrav".

Bilo je mnogo pokreta, koji su taj pozdrav upotrebljavali, bilo je naroda, koji su u raznimokolnostima pozdravljali tako, pa i obični ljudi na cesti mnogo puta mahnu ili dignu ruku napozdrav. Vidi se i na političkim skupštinama i u najdemokratskijim zemljama, gdje govornikdizanjem ruke ili jednom gestom, koja tome mnogo sliči, pozdravlja ostale. U Španjolskoj i dandanas pozdravlja Falanga rimskim pozdravom, nosi razne rimske embleme tako na pr. "GuardiaCivil" (oružništvo), a na javnim zborovima general Franko pozdravlja masu vrlo često rimskimpozdravom svakako kao nacionalni vođa Falange. Ima tradicije. Nu mi Hrvati nemamo u tometradicije i nemamo ju zašta praviti, jer nas malo toga dobra podsjeća i na rimske legije i nakasnije fašiste, jer su jedni i drugi dolazili k nama samo osvajati našu obalu i naše more.

Kako smo imali smisla za te rimske običaje, neka bude u dokaz u našim starim vojničkimustaškim logorima, koje je Poglavnik bio osnovao u fašističkoj Italiji. Nikada nitko u timlogorima nije digao ruke na rimski pozdrav, a da ne govorimo o logorima u Mađarskoj (JankaPusta i Baza Pusta), gdje se je živilo i radilo baš ustaški.

Razlog? Jednostavno zato, jer nismo bili fašisti ni nacisti ni Rimljani, pa nismo imali zaštaupotrebljavati rimski, fašistički i nacistički pozdrav.

Hrvatska ratna mornarica

Drugi i glavni: mi smo bili Ustaše, tj. vojnici nove revolucionarne Hrvatske i pozdravljali smovojnički. U našem vojn. pravilniku je stajalo jasno i određeno, da smo vojnici i da je našpozdrav vojnički i to stari domobranski pozdrav, tj. desnu ruku saviti doticavši se malimprstom donjeg ruba vojničke kape itd.

U svim logorima je vladao isti pravilnik. Ustaše su bili vojnici članovi USTAŠA - HRVATSKEREVOLUCIONARNE ORGANIZACIJE /U - HRO/. Nošene su čisto vojničke uniformezakopčane pod vratom. Čitava je organizacija stajala na vojničkim temeljima. Vršene suvojničke vježbe. Živilo se vojnički. Najmanji ustaški borbeni sastav bio je roj i poluroj, zatimvod, kao kod Domobranstva, zatim sat, bojna, sdrug itd. Na čelu su stajali dorojnici, rojnici,vodnici, zastavnici, poručnici, satnici, bojnici, dopukovnici, krilnici. U ustaškoj vojsci nije bilogenerala, nego samo pukovnika - krilnika (za vrijeme rata jedan krilnik je u rangu generala, a uvrijeme mira bio je obični pukovnik).

Išlo se na "prijavke". Pozdravilo vojnički i odzdravilo. Ništa više. Kao i u svim vojskama svijeta.To dokumentarno dokazuje fotografija. Ustaše na prijavku, čitanje dnevne zapov[i]jedi,raspored straže itd. itd.



Sama je organizacija bila vojnička. GLAVNI USTAŠKI STAN - kao vrhovna uprava, je čistovojnička institucija. U ona vremena nije bilo drugog cilja, nego oružanom revolucionarnomborbom osloboditi Hrvatsku od srpske okupacije. Nije bilo demagogije, nije se govorilo ostrankama, o politici, o strančarenju, nije bilo kompleksa i ogromna većina nije ni znala dapostoje fašisti, nacisti, kao ni to, kako i na koji način pozdravljaju. Dok su to još mogli viditina ulici oni, koji su prolazili kroz Italiju, u Mađarskoj ni to; da je netko pozdravio uzdignutomrukom, mislili bi da je lud, neodgojen ili što slično. Tek mnogo kasnije počeli su studenti imađarski "Streljasti Križevi" po uzoru na ostale upotrebljavati rimski pozdrav.

Državni poglavar s vojnicima

Ni kasniji život emigranata nije ništa izm[i]jenio na stvari, jer čim smo se našli na vojničkojdužnosti na Markovu Trgu, mi smo pozdravljali hrvatskim vojničkim pozdravom.

Još je živ negdje Pivac, pukovnik Devčić, koji je bio na Markovu Trgu neko vrijemezapovjednik Poglavnikove Straže, a živ je i Dabiša (pukovnik, nekada zapovjednik jednog logorau Italiji), kao i mnogo drugih starih boraca, koji to mogu potvrditi. Na Markovu Trgu smoorganizirali POGLAVNIKOVU TJELESNU BOJNU (P.T.B.). Kasnije smo Babić, Devčić,Baljak,itd. stvorili "USTAŠKU OBRANU" i stvorili više Ustaških Bojni u Zagrebu, Hercegovini,Karlobagu, Lici itd. I na Markovu Trgu, u PTB-i, u jedinicama OBRANE, kao i u USTAŠKOJPUKOVNIJI, koju je u Zagrebačkom Zboru postrojavao kasniji general Sertić (tada bojnik) iu Ustaškim Pripremnim Bojnama (Servatzi, Moškov itd.) i kasnije u proširenoj jediniciPOGLAVNIKOVA TJELESNOG SDRUGA, najprije se pozdravljalo vojnički. Prvi UstaškiObranbeni Sdrug u Bihaću, Petrovcu, Lipiku, Pakracu itd. pozdravljao je vojnički, kako to mogupotvrditi stotine fotografija onoga doba. U prvoj dočastničkoj i častničkoj školi UstaškeObrane pozdravljalo se vojnički.

"Rimski pozdrav", tj. uzdignutom rukom, prihvaćen je tek kasnije i to, ni manje ni više,pritiskom ulice. Zagreb je dočekao njemačke oklopne jedinice razdragano i kao osloboditeljemahanjem i dizanjem ruku. Kasnije se je na ustaškim političkim sastancima upotrebljavao tajpozdrav, a da ni sami ne znamo kako. Počeli smo i sami pozdravljati tako.

Stvaranjem USTAŠKIH PRIPREMNIH BOJNA na području Stožera i mobiliziranjem istih istavljanjem u djelatno stanje zapravo se je prihvatilo rimski pozdrav, tj. dizanjem ruku. Ikako je ustanak Srba na strani komunista pokrenuo i naš hrvatski ustanak na straniantikomunista, a pod vodstvom Njemačke, prihvatio se taj pozdrav kao prkos i kao simbol, a ionda je još bilo oporbe u našim elitnim ustaškim vojničkim jedinicama, da se prihvati rimskipozdrav.

Poglavnik je to sto puta rekao, da nam je ulica nametla taj pozdrav, pa iako ga je UstaškiPokret, kao politička snaga, prihvatio, nije mu se svidjalo, da to bude vojnički pozdrav i toznam apsolutno sigurno i iz osobnih sjećanja, da je znao reći, da čim se srede prilike, davojska uvede naš stari vojnički pozdrav, tj. stari domobranski pozdrav, sličan kakvog imaju



sve vojske na svijetu.

Rusi su nam dali primjer: oni svoje mase pozdravljaju dizanjem šake i upotrebljavaju tajpozdrav na mitinzima, ali neka se Bog smiluje onom vojniku, koji bi tako pozdravio, pa makarsvi maršali bili komunisti. I čim je izbio rat i vidilo se, da treba stvar normalizirati, Staljin jeuveo u rusku vojsku normalne vojničke činove, plaće, nazive, pozdrave, oznake.

Kada je proglašena Slovačka, onda je isto bila stvorena neke vrsti revolucionarne vojske, gdjenije bilo činova, govorili su svi sa "Ti", nije bilo oznaka, ali je toga brzo nestalo. Osobno sambio dobar prijatelj s generalom Františekom, zapovjednikom postrojbenog odjela, kao i sgeneralom Čatlošem, glavarom Glavnog Stožera, i oni su mi govorili kako su brzo uvidilipogrješku nekih eksperimenata. Vojska je vojska i u nju treba uvesti vojnički duh, vojničketradicije, vojničke oblike, vojničku stegu.

Tako smo i mi ustaški zapovjednici prihvatili nešto revolucionarno, vremensko. Već jeFrancuska revolucija prom[i]jenila strukturu francuske vojske, ubrzala joj korak svojimbudnicama, dala vanjske oznake. A na kraju je i ta vojska dobila svoj normalni izgled i kada jeNapoleon postao Emperadorom Evrope, nije trebao posebno preustrojstvo voditi, jer jenjegova vojska bila pod vodstvom starih revolucionaraca, prije narednika, koji ne samo da supostali generali i maršali, nego su se i kitili kao i oni prije revolucije pa i nosili već zvučnetitule grofova, baruna, knezova itd. Kada pomislimo, da je najkonzervativnija dinastijaBernadotta u Švedskoj nastala iz nekada Napoleonova revolucionarnog sarđenta, onda nam jejasno, da sve vojske u danim časovima prihvaćaju nešto revolucionarno, ali onda brzonormaliziraju odnose i, jer žele spasiti tekovine revolucije, postaju konzervativci i braneobičaje i tradiciju. Tako smo i mi u danom času prihvatili od ulice rimski pozdrav, ali i zabaciliisti kao strani običaj bez tradicija u hrvatskom narodu i u hrvatskoj vojsci.

Danas se više nitko i ne sjeća, da je nekada jedan dio naše revolucion. vojske tako pozdravljao.Više je nego sumnjivo, da ima Hrvata, koji se toga i ne sjećaju, a žele nametnuti taj pozdrav,koji nama samo može škoditi. Prema tome, oprez sa takovima. Nastojte im protumačiti sve to,a gdje to ne uspije, onda će trebati poduzeti druge korake, jer je stvar dosta jasna.Srbokomunisti nastoje svim sredstvima prikazati nas ostatcima nekog fašizma i nacizma, jerznaju, da je to omraženo. Zato je sveta dužnost svakog svjestnog Hrvata i posebno vojnika, dabudno pazi na svaki korak dušmana. I posebno u ovakovim vanjskim aspektima, pozdravima itd.Jasno je da srbokomunisti žele, da se uvede taj pozdrav, kako bi se onda moglo rećianglosaskom svijetu: evo vam Hrvata, ostataka nacista i fašista, protiv kojih ste se borili. Želetako kompromitirati naša nastojanja, naš novi revolucionarni pohod, koji nema ništazajedničkoga sa političkim i ideološkim smicalicama. Mi smo kao narod Hrvati, kao moderniljudi mi smo demokrate, kao borci za slobodu smo revolucionarci, i kao sluge domovine i odanisinovi smo vojnici SVOJE HRVATSKE VOJSKE.

Nismo imali ništa sa fašističkim pozdravom, iliti rimskim, ni kada smo bili u vojničkim logorimafašističke Italije, zašto bi to bili danas, kada je i onima, koje Bog nije obdario s mozgomgenija jasno, da u svijetu stoje dvije snage: komunisti i antikomunisti.



Slično je i sa mnogim drugim pozdravima: BOG i HRVATI, ZA DOM SPREMNI, BOG ŽIVI,VJERA U BOGA I SELJAČKA SLOGA itd. Svako vrijeme donosi nešto nova. I teorije i taktikei odora i oružja i ustrojbeni sistem, sve se to mijenja, upodpunjuje, preobraćuje, prihvaća iodbacuje. Možda će i opet niknuti stranke, pokreti, koji će uvesti nove popularne pozdrave.Veliki vojnički umovi uvjek su davali svoja obilježja. Zrinski, Jelačić itd. ostavili su tragove.Tako i ustaška era. Stalna na svijetu jeste samo promjena! Nu, naš vojnički pozdrav, kao i svihvojska na svijetu je jedan i taj se neće izmijeniti. Ima stvari koje se ne mijenjaju, a jadna odtih je već univerzalno prihvaćeni vojnički pozdrav.> (Drina, god. XIII./ 1963., br.1, Madrid,1963., 131.-137. Otporaš.)Bobani21-09-2013, 23:52Annie Boban7:03 PM[Keep this message at the top of your inbox].To: Annie Boban.Picture of Annie Boban.Pismo Mile Boban Miljenki Peranić 10.8.1969.Inbox.Add starAnnie BobanThu, Jul 26, 2012 at 5:34 AM.

Austin, Texas 7. kolovoza 2012.

Draga sestro Kate,

Sa velikim čuđenjem sam jutros primio ovo pismo od Ivana Prcele iz Clevlanda. On je ovoposlao meni a da i ne zna da je meni, jer ja se sa njim kadkada dopisujem mojim drugim e-mailom pod imenom Gabro Vuškić.

Ja sam ovo pismo pisao na francuskom jeziku mom vjenčanom kumu dru. Miljenki Dabi Peranić.Na njega je pala sumnja da je bio sudionik u ubojstvu generala Drinjanina. On je tužiofrancuskim vlastima neke Hrvate, naše zajedničke prijatelje, da su ga htijeli ubiti kaosumnjivu osobu. Među njima je bio i Adolf Horvat, koji da je izjavio policiji da sam mu ja daopištolj kojeg je kod njega pronašla pariška policija prilikom premetačine njegove kuće. Kako jesada moje ime bilo upleteno na policiji, kum Dabo je tražio od mene da mu kažem istinu gledeovog pištolja. Ja sam mu odgovori na francuskom jeziku tako da se ne muče s prijevodom. Kakoje to pismo dospijelo doći u ruke Ivana Prcele, ne znam. Svakako prijevod je dobar i točan.Imam original. Nisam ga još usporedio s ovim prijevodom, jer se još vrlo dobro sijećamsadržaja pisma kojeg sam pisao, za par dana bit će upravo prije 43 godine.

Onaj Josip Boban je od Ivandina brata sin, dakle rođeni rodijak braće Ivandića: Zvonke, Filipai Lukse. Luksa je oženio Ljubu Ćikinu, Ćilića sestru. Ovaj Josip je rođen 1922. ili u Banja Luciili u okolici. Poznavao sam ga i bio mi je sumnjiv. U ta "blažina" vremena svaki Hrvat Hrvatu jebio sumnjiv ako nije govorio kako je njemu odgovaralo. Pošto sam ja u to doba pripadao



T.R.U.P-u TAJNI, REVOLUCIONARNI USTAŠKI POKRET i bio zaklet, položio sam priseguodmah u početku 1960 godine, ideje su nam bile "ustaške", tj. tko god ne govori povoljno oUstašama, sumnjiv je.

Ovdje sve fala Bogu pod kontrolom. Sinić i noćas smo imali našeg malog i ljubkog unuka Cash-as nama. Kako nismo svaki dan zajedno i kako nam svaki dan ne vidi lice, u početku je malorezerviran. Kasnije kad se privikne uvijek se na nas smije, pogotovu kada se ja malo "izbeljim"i sl.Pozdrav svima. Bog! Tvoj brat Milan.

Download the original attachment.

San Francisco, 10. kolovoza 1969

Dragi moj prijatelju Miljenko,

Sa zadovoljstvom sam primio Vaše pismo i sadržaj sam razumio. Ovoga puta nemam namjerupisati Vam u detalje, nego želim Vam samo dati istinu o svojoj osobi za vrijeme mojegaboravka u Francuskoj. Izjavljujem, da nikada nisam posjedovao ni nosio vatreno oružje. Jasnoje, da sam pred nekima izjavljivao da posjedujem pištolj. To samo zato da onima, koji su mejedanput htjeli napasti, dadem znati da sam naoružan. Drugim riječima, da ih prestrašim. KaoHrvat dajem riječ, da nikome nikada nisam dao nikakvo oružje, ni alarmantno ni vatreno. Tošto gospodin Adolf Horvat jamči jest laž.

Vi znate, dragi moj prijatelju Miljenko, da se je od agenata Jugoslavenske ambasade i odnekih hrvatskih “rodoljuba” meni u Parizu nekoliko puta prijetilo smrću. Zato sam bio naoprezu da se ne povjeravam izvjesnim “prijateljima.” Iz jednostavnog razloga jer su mi bilisumnjivi i jer je Pariška prefektura vjerovala više njima nego meni. Da Vam stvar razjasnim,podsjećam Vas na moj razgovor s Policijskom prefekturom od 2. svibnja 1966., od 9:15 do11:17 sati. Toga dana sam zapazio, koliko smo mi (Hrvati) zaštićeni od Policijske Prefekture ikoliko ona vjeruje Jugoslavenskoj ambasadi i njezinim ovdašnjim sluganima.

Susreo sam nedavno gospodina Ivana JAKIĆA ovdje u San Franciscu, koji je bio i živio uParizu i koji mi je govorio o osobama najsumnjivijim za našu stvar jer, prema njegovimriječima, on je uvijek bio u njihovoj okolini da ih mogne demaskirati. On jamči, da su oni četiriputa organizirali atentate na mene. Svaki put on Im se usprotivio. Ta gospoda su: GrgaTOPALOVIĆ, braća ČAPINI, neki Josip BOBAN (o kojima sam ti jednom govorio. On je ubaru-kafiću u Belleville-u pred gospodom Jozom SLIŠKOVIĆEM i Slobodanom VLAŠIĆEMprošle godine rekao: “Da naša hrvatska stvar podje s mrtve točke, treba ubiti generala MaksaLuburića u Španjolskoj te Milu Bobana, Dabu-Peranića, Čavcića i Ivana Baruna ovdje u Parizu).”Zatim (ubiti) Antu Granića (čiji je nesvjesni sluga Slavo LEKO). Matu KRALJEVIĆA sesumnjiči za prošlogodišnju smrt Ante ZAVAORA i Josipa KRTELIĆA u Trstu. O svemu tomečuo sam govoriti dok sam još bio u Parizu a gospodin Jakić mi je to potvrdio. Njemu supoznate mnoge stvari. Ako se ikakvim sredstvom njega može prisiliti da progovori, moglo bi se



mnogo toga doznati.

Ne gubite kuražu! Naprijed za našu Slobodu! Bijafra nam mora služiti kao primjer. Zanacionalnu Slobodu nikakva žrtva nije velika. Čak i najgore: uzidati svoje kosti za SloboduHrvatske, je sveta stvar. Ponudjena Sloboda rizik nam pruža - okrvariti će nam naš narodniponos - Što je naša sloboda više krvlju natopljena tim više se nju ljubi i poštiva.

Dobar dan (pozdrav od sviju nas, mo) od svih nas maloj Kiti i Mariji a Vas pozdravljam s našimhrvatskim pozdravom: Za dom spremni!

M. BobanBobani21-09-2013, 23:53Pismo Mile Boban Miljenki Peranić 10.8.1969.

Austin, Texas 7. kolovoza 2012.

Draga sestro Kate,

Sa velikim čuđenjem sam jutros primio ovo pismo od Ivana Prcele iz Clevlanda. On je ovoposlao meni a da i ne zna da je meni, jer ja se sa njim kadkada dopisujem mojim drugim e-mailom pod imenom Gabro Vuškić.

Ja sam ovo pismo pisao na francuskom jeziku mom vjenčanom kumu dru. Miljenki Dabi Peranić.Na njega je pala sumnja da je bio sudionik u ubojstvu generala Drinjanina. On je tužiofrancuskim vlastima neke Hrvate, naše zajedničke prijatelje, da su ga htijeli ubiti kaosumnjivu osobu. Među njima je bio i Adolf Horvat, koji da je izjavio policiji da sam mu ja daopištolj kojeg je kod njega pronašla pariška policija prilikom premetačine njegove kuće. Kako jesada moje ime bilo upleteno na policiji, kum Dabo je tražio od mene da mu kažem istinu gledeovog pištolja. Ja sam mu odgovori na francuskom jeziku tako da se ne muče s prijevodom. Kakoje to pismo dospijelo doći u ruke Ivana Prcele, ne znam. Svakako prijevod je dobar i točan.Imam original. Nisam ga još usporedio s ovim prijevodom, jer se još vrlo dobro sijećamsadržaja pisma kojeg sam pisao, za par dana bit će upravo prije 43 godine.

Onaj Josip Boban je od Ivandina brata sin, dakle rođeni rodijak braće Ivandića: Zvonke, Filipai Lukse. Luksa je oženio Ljubu Ćikinu, Ćilića sestru. Ovaj Josip je rođen 1922. ili u Banja Luciili u okolici. Poznavao sam ga i bio mi je sumnjiv. U ta "blažina" vremena svaki Hrvat Hrvatu jebio sumnjiv ako nije govorio kako je njemu odgovaralo. Pošto sam ja u to doba pripadaoT.R.U.P-u TAJNI, REVOLUCIONARNI USTAŠKI POKRET i bio zaklet, položio sam priseguodmah u početku 1960 godine, ideje su nam bile "ustaške", tj. tko god ne govori povoljno oUstašama, sumnjiv je.

Ovdje sve fala Bogu pod kontrolom. Sinić i noćas smo imali našeg malog i ljubkog unuka Cash-as nama. Kako nismo svaki dan zajedno i kako nam svaki dan ne vidi lice, u početku je malo



rezerviran. Kasnije kad se privikne uvijek se na nas smije, pogotovu kada se ja malo "izbeljim"i sl.Pozdrav svima. Bog! Tvoj brat Milan.

Download the original attachment.

San Francisco, 10. kolovoza 1969.

Dragi moj prijatelju Miljenko,

Sa zadovoljstvom sam primio Vaše pismo i sadržaj sam razumio. Ovoga puta nemam namjerupisati Vam u detalje, nego želim Vam samo dati istinu o svojoj osobi za vrijeme mojegaboravka u Francuskoj. Izjavljujem, da nikada nisam posjedovao ni nosio vatreno oružje. Jasnoje, da sam pred nekima izjavljivao da posjedujem pištolj. To samo zato da onima, koji su mejedanput htjeli napasti, dadem znati da sam naoružan. Drugim riječima, da ih prestrašim. KaoHrvat dajem riječ, da nikome nikada nisam dao nikakvo oružje, ni alarmantno ni vatreno. Tošto gospodin Adolf Horvat jamči jest laž.

Vi znate, dragi moj prijatelju Miljenko, da se je od agenata Jugoslavenske ambasade i odnekih hrvatskih “rodoljuba” meni u Parizu nekoliko puta prijetilo smrću. Zato sam bio naoprezu da se ne povjeravam izvjesnim “prijateljima.” Iz jednostavnog razloga jer su mi bilisumnjivi i jer je Pariška prefektura vjerovala više njima nego meni. Da Vam stvar razjasnim,podsjećam Vas na moj razgovor s Policijskom prefekturom od 2. svibnja 1966., od 9:15 do11:17 sati. Toga dana sam zapazio, koliko smo mi (Hrvati) zaštićeni od Policijske Prefekture ikoliko ona vjeruje Jugoslavenskoj ambasadi i njezinim ovdašnjim sluganima.

Susreo sam nedavno gospodina Ivana JAKIĆA ovdje u San Franciscu, koji je bio i živio uParizu i koji mi je govorio o osobama najsumnjivijim za našu stvar jer, prema njegovimriječima, on je uvijek bio u njihovoj okolini da ih mogne demaskirati. On jamči, da su oni četiriputa organizirali atentate na mene. Svaki put on Im se usprotivio. Ta gospoda su: GrgaTOPALOVIĆ, braća ČAPINI, neki Josip BOBAN (o kojima sam ti jednom govorio. On je ubaru-kafiću u Belleville-u pred gospodom Jozom SLIŠKOVIĆEM i Slobodanom VLAŠIĆEMprošle godine rekao: “Da naša hrvatska stvar podje s mrtve točke, treba ubiti generala MaksaLuburića u Španjolskoj te Milu Bobana, Dabu-Peranića, Čavcića i Ivana Baruna ovdje u Parizu).”Zatim (ubiti) Antu Granića (čiji je nesvjesni sluga Slavo LEKO). Matu KRALJEVIĆA sesumnjiči za prošlogodišnju smrt Ante ZAVAORA i Josipa KRTELIĆA u Trstu. O svemu tomečuo sam govoriti dok sam još bio u Parizu a gospodin Jakić mi je to potvrdio. Njemu supoznate mnoge stvari. Ako se ikakvim sredstvom njega može prisiliti da progovori, moglo bi semnogo toga doznati.

Ne gubite kuražu! Naprijed za našu Slobodu! Bijafra nam mora služiti kao primjer. Zanacionalnu Slobodu nikakva žrtva nije velika. Čak i najgore: uzidati svoje kosti za SloboduHrvatske, je sveta stvar. Ponudjena Sloboda rizik nam pruža - okrvariti će nam naš narodniponos - Što je naša sloboda više krvlju natopljena tim više se nju ljubi i poštiva.



Dobar dan (pozdrav od sviju nas, mo) od svih nas maloj Kiti i Mariji a Vas pozdravljam s našimhrvatskim pozdravom: Za dom spremni!

M. BobanBobani22-09-2013, 14:36

HRVATSKA I USTAŠTVO (br.39)

Kažu da su mnogi protiv mene. Zapamti: Samo oni koji su se o bilo čemu ogriješili o dobroHrvatske. general DRINJANIN u pismu dru. Miljenki Dabi Paraniću 1967.

Piše: general DRINJANIN povodom smrti dra. V. Mačeka

" OBRANA " br. 27 1965 godine

NEZAHVALNA ULOGA ČUVARA DR. MAČEKA

Dosada sam iznio nekoliko misli ne radi toga, jer bi one imale neku posebnu važnost za tokdogadjaja, još manje za dra. V. Mačeka, Ali imale su presudnu važnost za mene osobno, kao iza one drugove, koji su samnom bili na Janka Pusti. Mnogo toga se je dogodilo radi dra. V.Mačeka, pa kako je to imalo odsudna značenja za tok dogadjaja na Janka Pusti, i za meneosobno - valjalo je o tome govoriti i onda, kada ni sam dr. V. Maček eventualno nije htio uticatina te dogadjaje.

Odatle moj "kompleks Maček", koji me je pratio do onda, kada sam došao do uvjerenja, da dr.V. Maček neće više uticati na razvoj dogadjaja i da je naša sudbina u rukama Poglavnika dra.A. Pavelića. Mi nismo vjerovali u Banovinu, niti u evoluciju kraljevske Jugoslavije, kao što nidanas - u 1965-oj - ne vjerujem u evoluciju komunističke Jugoslavije, (Koliko proročanstava usvojim opisima je izrekao general DRINJANIN, to je ne shvatljivo za mnoge, ali svakako nijene shvatljivo za one koji su svojim životima trasirali put do državotvorne Države Hrvatske, amedju tima je bio i legendarni general Maks Luburić, moja opaska) i u neke mogućnosti satobožnjom današnjom Hrvatskom Republikom. Svaku je Jugoslaviju trebalo rušiti i treba rušitiovu današnju. Pitanja dra. V. Mačeka bilo je za mene već čisto političko, i bio sam voljanslijediti dra. A. Pavelića, ne samo protiv Jugoslavije, kralja i Srba, nego i protiv dra. V.Mačeka.

Zatvaranje hrvatskih rodoljuba u logor Kruščica, u Vitezu kraj Travnika, kao i prebijanjenekih omladinaca po oružnicima, redarstvu i "Zaštitarima" - oslobodila me je svih predrasuda, ija sam u dru. V. Mačeku, pri dolasu u Hrvatsku, gledao neprijatelja hrvatske države. (Na svužalost, što su sve "Zaštitari" radili i kako su se stvari razvijale tijekom rata, ne samo da sušurovali sa komunistima i partizanima, nego su im u svoj hrvatskoj vojničkoj omremi prilazili i



rame uz rame se borili protiv naše Hrvatske Države, to se punim jezikom zove LJUBOMORA,moja opaska).

Kada sam pak saznao i detalje o pokušaju dra. V. Mačeka, da spasi Jugoslaviju i u zadnji čas,kada u nju već ni sami Srbi nisu više vjerovali, uvjerilo me je, da su sve mjere, koje bi bilepoduzete protiv njega i njegovih pristaša, bile podpuno opravdane.

Znam, da je nepopularno danas tako govoriti. Svijestan sam, da je to donekle i u suprotnosti smojim današnjim djelovanjem. Medjutim, ne bih bio iskren čovjek, kada bih danas nastojaoprikazati moje osjećaje drugačijim, nego su u stvarnosti bili. (Ovdje je potrebno istaknuti daje general Drinjanin jedini od svih hrvatskih vojničkih zapovjednika drugog svjetskog rata daje nešto napisao i ostevio povijesničarima da mogu nešto napisati i s naše hrvatske strane ohrvatskoj vojniškoj povijesti. Doduše i puk. Ivan Babić je nešto pisao kao feljtoni u "NovojHrvatskoj" iz Londona, što svakako treba uzeti u obzir. Sada se postavlja jedno ozbiljnopitanje: Zašto drugi hrvatski časnici nisu pisali o svojim uspomenama u stvaranju i obraniHrvatske Države. Odgovor je jednostavan: Pobili ih Titini partizani, moja opaska) Moglo biizgledati i kao da se opravdavam ili možda ulagujem nasljednicima dra. V. Mačeka u vodstvuHSS-e. Moglo bi čak izgledati, kao da perem sebe od odgovornosti i svaljujem krivnju nadruge, t.j. starije. Ne, ja sam bio sporazuman s uhićenjem dra. V. Mačeka, i bio samsporazuman s razoružanjem jednog dijela "Zaštite", koji je bio infiltriran komunističkimutjecajem.

Kada su pojedine grupe "Zaštite" u Zagrebu, pod utjecajem vina i unutarnjeg gnjeva, ivjerojatno komunističkog huškanja, počele po zagrebačkim ulicama praviti izgrede - kličućidru. V. Mačeku i vrijedjajući Poglavnika, intervenirali smo, i ja sam osobno intervenirao. Skupasa pok. Mijom Babićem očistili smo najprije zagrebačke ulice od bučnih grupa "Zaštitara",tako da smo ih jednostavno pobacali u kamione, a da ih nismo ni razoružali; a nakon teoperacije, pred zoru slijedećeg dana, upali smo s malim grupama povratnika u privremenevojarne "Zaštite". Tada smo bili doveli s nama stručnjake antikomunističkog odjelazagrebačkog redarstva i, prema kartoteci, odstranili sve one, koji su bili poznati kao komunistii iste internirali. (Eto, sada se može jasno vidjeti do koje mjere HSS-a je bila infiltriranakomunistima, a zna se da su ovi bili i ostali poznati kao rušitelji Hrvatske Države, moja opaska)Ostalima smo dali mogućnost, da obavjeste svoje, posebno one na Trešnjevski, da im donesugradjanska odjela, nakon čega su bili odpušteni svojim domovima. Sam službujući časnikkonjaničke čete "Zaštite" preko telefona pozvao je sve časnike, i oni su u glavnom sami izvršiliselekciju. Jedan dio se odmah uputio u ustasške postrojbe i bili su upućeni u l. UstaškuDobrovoljačku Pukovniju u Zagrebački Zbor i Obrtnu Školu, gdje je pukovnija imala svojenastambe, urede i skladišta.

xxx

Možda će se mnogi znojiti od muke kada budu ovo čitali. Potpuno ću ih razumijeti. Zašto? Zatošto do sada njihove oči nisu imale priliku ovako nešto vidjeti, niti njihove uši nisu se navikliovako nešto čitati. Do sada sve što je pisano i o čemu se slobodno smije govoriri i pisati je to,što su drugi o nama pisali, te na što su se naše oči i usi navikle.



Nastavlja se. Otporaš.Bobani22-09-2013, 16:05prkos.com objevljeno 26.05 2009.u 15:26h(Autor: Otporaš NASLOVNICA.

HRVATSKA I USTAŠTVO (br.38)

U Hrvatskoj nema toliko drveta da bi se mogli napraviti križevi onima koji su svoje živote dalibraneći Hrvatsku Dražavu. Zato im odajmo VJEČITU POčAST!


" OBRANA " br. 26. 1965 godine.

MAČEK IZMEDJU JANKA PUSTE I OPLENCA

On je bio zapravo, barem za mene osobno, vijesnik jedne nove orijentacije, gdje pripadniciHSS-a prilaze Ustaškom pokretu na jedan politički način. Oni, koji su odlazili prije Marseille-a, dolazili su individualno, jer su bili skloni revolucionarnom djelovanju, ili su k nama došli, jersu revolucionarna djela počinili, pa su se kod nas sklonuli. Ili su pak bili poslani - da vide šta sekod nas radi. Novi ljudi, kao Mihovil Sertić, koji nije bio rod onome ličkom Tomici Sertić,govorili su nam već o jednoj jasnoj orijentaciji jednog dijela HSS-a prema ustaškom vodji iustaškom programu. (Ovdje napominjem da je vrlo važno pratiti gelerala Drinjanina ove opiseiz kojih će se mnogo što-šta saznati o djelovanju HSS-e za vrijeme drugog svjetskog rata isimpatijama prema partizanima. Kada se sve ovo uzme u obzir tek tada će nam biti jasno zaštoje uvijek dolazilo do sukoba izmedju dvije hrvatske vojske; Domobrana i Ustaša, iako su i jednii drugi bili sastavni dio HOS-a, moja opaska) Dok smo mi prije svi smatrali Mačeka svojimvodjom, a Poglavnika tek revolucionarnim predvodnikom - sada nam dolaze ljudi iz domovine -,koji govore o orijentaciji desnog krila HSS-a, a koje sve više naginje revolucionarnojdjelatnosti.

U doba izmedju Marseille-a i DESETOG TRAVNJA bilo je i drugih dogadjaja, koji suučvršćavali našu vjeru u ustaški radikalni smjer. Stari Ivica Frank otvoreno je govorio, da jejedini Poglavnik, koji može ostavariti hrvatsku državu.

Stigao je bio u Madjarsku i dr. Andrija Artuković, za koga se je znalo što i kako misli, a uPešti je bio i DID MARKO Došen. I počeli su dolaziti iz Domovine rodbina i prijatelji onih, kojisu samo potvrdjivali naša vjerovanja, da će Mačekova cik-cak putovanja i sporazumi iministrovanje u raznim beogradskim vladama - samo otvoriti put novom ustaškom vodji.

Kada je Jeftić otišao na izbore 1935. godine sa parolom, da se glasa za Janka Pustu ili za



Oplenac, hrvatski je narod još njednom slijedio dra. Mačeka u njegovim beogradskimmanevrima - u uvjerenju, da će znati iskoristiti osjećaj hrvatskoga naroda. Neće biti teškonikome zamisliti što je za nas značila ta parola, jer, eto, naša mučenička i patnička JankaPusta, nakon toliko iskušenja - postaje simbol - za kojega treba glasati onaj, tko nije voljanplakati na Oplencu za kraljem - krvnikom, i u to ime zajedno s Jeftićem "čuvati Jugoslaviju".(Maček je taj bio i koji je još reka:"kako smo dobre sreće, ostat će nam živ", misleći na kraljakada je bio ubijen u Marseille-u 9 listopada 1934 god., a nije se još znalo dali je mrtavi ili ne,moja opaska)

Kada je bilo jasno, da uza sve prevare, nasilja i izborne geometrije, Maček ipak ima jošjednom potvrdjenu legitimaciju hrvatskog naroda, Beograd pokušava s novim prevarama. Zanas je Hrvate bilo podpuno svejedno tko su bili partneri Mačeka s beogradske strane. Za nassu bili i ostaju jednak Aleksandar i princ Pavle; bio nam je isti general Živković i generalSimović; jednako smo prezirali cincara Cvetkovića ili armenskoga porijekla Stojadinovića. Svisu oni za nas Hrvate bili isti i predstavljali su uvijek Veliku Srbiju.

Dolazak Stojadinovića na vlast donosi nove momente. Ne želim pisati o stvarima u kojimanisam sudjelovao, jer izlazi iz okvira uspomena na dra. Mačeka, ali Stojadinović je s Italijomveć bio u dogovoru. To se je osjetilo u postupku prema Hrvatima. Stojadinović je tadanapravio ono, što danas rade Tito i Ranković, t.j. nude ljudima mogućnost povratka u domovinusamo zato, da se skrši snagu i moral emigracije. Mnogi su, birajući izmedju više zala, odabralipovratak u domovinu, prema onoj "pa što Bog da". Ovdje nisu važni datumi, imena, nego suvažne činjenice, a jedna je činjenica - da se je u domovinu povratio prije desetog travnja iustaški Doglavnik dr. Mile Budak, pa i Jure Francetić, i mnogi drugi. (Osobno sam par njihpoznavao koji su se (po)vratili i to je bilo 1937 godine. Pričali su mi da su se po zadatku vratili,što bi se moglo i povjerovati, jer su svi bili istaknuti Ustaše u HOS, moja opaska)

Kad god je Stojadinović prolazio kroz Madjarsku - onda su vlasti hvatale Hrvate i pritvaralena desetak dana. Svatko si može zamisliti psihološku atmosferu medju nama emigrantima, kadsu stigli prvi glasovi o tome, da nova hrvatska Banovina stvara prvi sabirni logor i u njegazatvara istaknute hrvatske nacionaliste, a Maček podpisuje danas s jednima, sjutra s drugimarazne ugovore i sporazume. Spomenut ćemo jednu sličicu takvoga raspoloženja, a koja jeposebno simptomatična. Mihovil Sertić je zamolio jednom dopisnicom uredništvo "HrvatskogDnevnika", t.j. novine HSS-a, a da bi mu istu slali i da ćemo rado platiti predplatu. To svomstarom stranačkom drugu, koji je radi srpskih progona, kao urednik jedne novine HSS-a,morao spašavati glavu i s obitelji bježati u Madjarsku, odgovorili su - da oni sa izdajnicimanemaju posla! Taj je čovjek plakao kao malo dijete, jer nije vjerovao, da bi jedna hrvatskaBanovina, s hrvatskim Banom, i stranačkim mu drugom Subašićem na čelu, mogla njegasmatrati izdajnikom. Tada je Mihovil postao Ustaša, kasnije ustaški pukovnik, a vjerujem da sei danas u slobodnom svijetu (negdje u Juž, Ameriki), ako je živ, takvim osjeća.

Približavao se DESETI TRAVANJA. Ja sam okupio našu malu četicu, iskopao odore i oružje.Kada je bio bombariran Beograd jasno je bilo - da je došlo naše vrijeme.

Pokojni Djuro Kemfelja, popularni Djuka, nekada glavni zapovjednik gradjanske i Seljačke



Zaštite, bio je uhićen 1941. god. nekoliko dana i kasnije oslobodjen. On mi je osobno pričao, daga je Maček bio uputio u Bjelovar, da tamo uguši pobunu u 106. Pješačkom puku, gdje jenarednik Cvek već proglasio HRVATSKU DRŽAVU! ( već 7 Travnja 1941. godine, narednikPetar Cvek, je na svoju ruku i bez sudjelovanja politike, njemačke vojske, Ustaša i Poglavnika,proglasio Hrvatsku Državu, moja opaska). On je bio interniran s jednom grupom HSS-ovaca i,kako nisam imao ljudi, njemu sam dao jedan pištolj, da čuva svoje drugove, koji su upravodovedeni u sabirni logor u Kraplju. Djuka me je zagrlio i rekao mi, da sam bio delikatniji negonjegov stranački vodja. On je odbio bio da svladava Ustaše u Bjelovaru, a vodstvo Zaštitepredao Zvonku Kovačiću i Krunoslavu Batušiću, te otišao svojoj kući. (Sve je to dr. V. Mačekradio da sačuva njegovu i srpsku Jugoslaviju, moja opaska.)

Spomenuo sam to kasnije i dru. Mačeku, u mojim mnogobrojnim razgovorima sa njim, pa ću udaljnim nastavcima napisati sjećanja i glavne toćke tih razgovora, ukoliko ih se budem sjetio.

Tako je pobijedila moja Janka Pusta ne samo Oplenac, nego i neodlučnost Mačekovu, (Ovdjetreba spomenuti i knjigu talijanskog povijesničara Alfreda Breccia, JUGOSLAVIJA 1939-1941 DIPLOMAZIA DELLA NEUTRALITA, u kojoj on opisiva Mačekovu Nedoraslost KaoPolitičara u Tom Sudbonosnom Razdoblju 1939-1941.,moja opaska) koja je bila glavna krivnjasvim njegovim političkim neuspjesima. Moj osobni dojam mi daje znati, i to ću kasnijedokazati, da se nije toliko baš radilo o mirotvorstvu i pacifizmu, pa ćak ni o demokraciji, - jersam u Mačeku upoznao pomalo i diktatora, - koji nije nikoga pitao kad je odlučivao, a upoznaosam i ratoborna čovjeka, kad je časovito bio uvjerenja - da rat treba voditi.

Medjutim, jedno je sigurno: Maček je pošteno, rekao bih, apsolutno pošteno i naivno - vodiosve svoje korake i mjenjao taktiku. Isto tako sam čvrsto uvjeren, da je mnogo manje volioSrbe i smatrao se Slovencem, nego to ljudi vjeruju. On je bio apsolutno pošten čovjek iapsolutni hrvatski rodoljub. Nu bio je političar i njegova je politika, kako je i sam priznao 5travnja 1941., doživila neuspjeh. Pobijedila je Janka Pusta Oplenac, i uništila dra. VladkaMačeka, kao možebitni most medju te dvije koncepcije.

(Slijedi: NEZAHVALNA ULOGA ČUVARA DRA. MAČEKA)

xxx

Ovdje treba spomenuti da je general DRINJANIN bio zadužen od hrvatske državne vlade zasigurnost dra. Mačeka.

Nastavlja se. Otporaš.Bobani22-09-2013, 20:12

domobran.prkos.com objavljeno: 25.05.2009. u 14:42h(Autor: Otporaš NASLOVNICA.



HRVATSKA I USTAŠTVO (37)

Svjesni odgovornosti pred Bogom i Narodom, mi cćemo reći istinu, a ostatak života posvetitiodgoju mladih Hrvata za Hrvatsku Državu. General Drinjanin.


" OBRANA " br. 26. 1965 godine.

MAČEK IZMEDJU JANKA PUSTE I OPLENCA

Vele, kad je Mačeku bila saopćena vijest o atentatu na kralja krvnika, i dok se nije još znaloza njegovu smrt - a da je on rekao: " Kakve smo sreće, još će ostati na životu !".

Svi stariji, koji su u ono doba još znali što je značila Aleksandrova diktatura za hrvatskinarod znaju, da je takvi i sličan osjećaj vladao sigurno medju 999 od tisuću Hrvata. Mladji pakznaju iz pričanja starijih, i neće biti teško vjerovati, da su tada svi Hrvati bez razlike, pa čakmalobrojni i hrvatski komunisti, očekivali smrt kralja - krvnika, kao početak jedne nove epohe.

Hrvatska Seljačka Stranka joč uvijek je bila najmoćnija politička organizacija hrvatskognaroda, iako je radikalni, državotvorni program Poglavnika bio okupio dobar dio omladine,mnogo gradjanstva uopće, te seljačtva u onim krajevima, gdje smo živijeli izmješano saSrbima. Ne treba ni govoriti o tome, da je Sveučilište bilo tako- rekuć ustaško i da je diočasnika hrvatskog porijekla, iz djelatnog kadra jugoslavenske vojske počeo misliti naPoglavnika.

Rekli smo, da se je Poglavnik s aktom u Marseille-u predstavio već kao novi vodja, koji je -stupivši na povijesno tlo - diktirao svu kasniju hrvatsku politiku. Možda ni sam nije bio togasvijestan, ali je to bilo tako kod mnogih i svakako kod mene je to uvjerenje bilo sasmaizgradjeno.

Pa ipak Maček je bio tu, bez obzira dali u zatvoru kod Srba ili u Kupincu - i još je uvijek većinanaroda gledala s povjerenjem u njega. On je s nekim stoičkim mirom gledao da vrag odneseSrbiju i diktaturu, i vjerovao je, da će ipak nekako doći do " slobodne Hrvatske ". Ona našamlada generacija nije više vjerovala u Mačeka ni u njegove metode, ali su ga naši očevi slijedilii on je još uvijek pred stranim svijetom vodja hrvatskog naroda. On je to povjerenje dobio naizborima, a njegovo tamnovanje davalo mu je pred očima naroda i pred stranim svijetom ulogumartira za hrvatsku slobodu.

Svatko mu je predbacivao, da je prekršio onu Radićevu: "Nikada više u Beograd!", ali - dok smomi mladja borbena generacija uzeli to kao jednu definitivnu borbenu parolu, - većina je ipakvjerovala da "bu stari Maček nadmudril Vlahe". Beograd je gubio živce. Srbsko je držanje biloisto ono kralja Aleksandra i Puniše Račića, i malo je bilo Hrvata, koji su bilo kome vjerovali uBeogradu.



Ali Maček je bio uvjeren, da će sa pasivnim odporom i kulturnim i gospodarskim razvitkomnatjerati Srbe na popuštanje.

U tom i jest bila njegova tragedija, jer je za volju mira pristupio, kao član beogradske vlade,Trojnom Paktu,t.j. Njemcima, Italiji i Japanu, a kasnije je, kao predsjednik vlade generalaSimovića, naredio mobilizaciju za to, da se brani Jugoslavija. (Kakve li slučajnosti izmedjutada dra. Mačeka i predsjednika jugoslavenske vlade 1990 godine, Stjepana Mesića, koji jetakodjer naredio mobilizaciju JNA da se brani Jugoslavija. Ostalo je, zna se, poznato,mojaopaska) Njegova nesigurna rika dovela je u sumnju mnoge ljude, a za mene glavni izvor bila sudva Sertića.

Prvi je bio Tomica Sertic, glavnostožerni jugoslavenski časnik, zapovjednik jedne elitnegorske jedinice. On je prebjegao u Madjarsku poslije Marseille-a i pričao nam o stanju medjuHrvatima, koji su služili u jugoslavenskoj vojsci. On nam je dao jasnu sliku o Hrvatimačasnicima iz njegove generacije, koji su trpili strahovita poniženja, posebno oni u Srbiji iMacedoniji, gdje su se većina morali dnevno ponižavati, da bi mogli ostati vojnici i da bijednoga dana mogli biti korisni svojoj hrvatskoj vojsci i svojoj hrvatskoj domovini. Tadanjibojnik, Tomislav Sertić, bio je jako ozbiljan čovjek i bio je zaljubljen u svoje vojničko zvanje.Kada je jedan od starijih naših časnika, koji je služio u austro-ugarskoj vojsci, govorio u prilogMačeka, koji da će ostvariti hrvatsku državu, bojnik Sertić, kasniji general i zapovjednikUstaške Vojnice, dao mu je lekciju, koja je nama služila kao putokaz. On je vjerovao, daMaček nikada Hrvatske ostvariti neće, jer će ga beogradjani iskoristiti, istrošiti, odbaciti ikompromitirati pred njegovim vlastitim narodom. On nam je prvi put dao jasnu sliku oraspoloženju hrvatskog vojnika; onih, koji su služili svoj vojni rok ili onih, koji su bili djelatničasnici ili dočasnici. On nam je govorio o budućim hrvatskim generalima, koji će u dani časpokrenuti hrvatske jedinice, koje se nalaze pod njihovim zapovjedništvima - protiv Beograda isvake Jugoslavije. On je zapravo kompletirao moj vidokrug u pogledu konkretnih koraka zaoslobodjenje Hrvatske. Za nas vojnike oslobodjenje Hrvatske znašilo je nešto konkretno.

To konkretno je bilo: borbom u ratu, ustanku ili revoluciji pokrenuti duhove, ljude i oružjaprotiv svakog Beograda, te stvaranje brane na Drini (o čemu je jutros komentator east-zagreb komentirao sponzarošu na ovom portalu, da je današnja Hrvatska najmanja od svihHrvatskih u prošlosti,moja opaska), Jadranu i drugim granicama - unutar kojih je trebaloorganizirati hrvatsku DRŽAVU. Možda ove redke ne bih ni pisao kada ne bih danas vidio - izrazgovora sa mladjom generacijom - da i ta generacija misli isto tako.

Drugi Sertić bio je Mihovil, nekada odgovorni urednik "Narodnog Vala",t.j. lista, kojega suutemeljili Stjepan i Antun Radić. O je bio i urednik i revije, koja se je zvala, mislim "Evolucija"i čiji je zadatak bio zapravo više otupljivanje oštrice novog nacionalističkog smjera, nego liborba protiv Beograda. On je bio uvjereni HSS - ovac, ali se je teško razočarao i počeodjelovati u duhu REVOLUCIJE a ne evolucije. Proveli smo mnogo dana u razgovorima o našimproblemima i drago bi mi bilo, ako ovi redci dodju do njega, da se osjeti ponukanim napisatiuspomene iz onoga doba.

xxx



Vidjeli ste kako general DRINJANIN kaže za Mihovila Sertića: "da se osjeti ponukanimnapisati uspomene iz onoga doba". I ja tako kažem. I svi bi trebali tako reći: da se uspomeneiz onoga doba zapišu i napišu, tako da novi hrvatski naraštaji imaju pred sobom sve - pa inajmanje - dogodovštine zapisane, kako bi oni mogli reći, a ne mi danas, TKO JE BIO TKO!!! ATKO JE BIO NITKO!!!


TKO JE VJENČAO MAKSA LUBURIĆE?

by: Otporaš3rd December 2012, 13:00.

FRA. BRANKO MARIĆ VJENČAO MAKSA LUBURIĆA.

HRVATSKI NARODNI ODPOR.Ured Glavnog Tajnika.Stan, 5.XII.1953.

Nekolicini braće u Kanadi!

Za prvi čas, da Vam se javim ovim skupnim pismom, a skoro ćemo opet po redu svakomodgovarati i učiniti potrebno. Znate i sami mali zastoj u našim vezama, a radi moje ženidbe.Eto, kad smo već kod toga, da Vam kažem par rieči i o tome.

U prvom redu, topla hvala na čestitkama i telegramima, a molim Vas, da i drugima u svojojokolici izrazite zahvalnost moju i moje supruge na tom sjećanju i na čestitkama, kao i nadarovima, a poslije ćemo se svakome posebno zahvaliti. Ovaj čas moram u Madrid radi BožićneDRINE, koja je i tako zakasnila radi tehničkih poteškoća u tiskari, koja je zauzeta, iako jematerijal već odavno spreman čekao.

Par prijatelja je izrazilo bojazan radi toga, jer je žena Španjolka. Nu ona je visoka dužnosnicaFrankove Falange, tj. španjolskih Ustaša, koji su na svietu nama najbliži Pokret, koji je tolikokrvi dao kao naš, borio se i pobiedio komunizam, te nas razumije. Uskoro će i oni ustati nasvoje noge, jer su dugim godinama progona i izolacije ekonomski slabi. Mi kao katolici imuslimani, kao Ustaše i Hrvati kod njih uživamo simpatije kao nitko drugi i vjerujem, da ćemoj brak ne samo koristiti, nego će možda biti i odsudan kod ovdašnjih krugova, a to jeneobično važno. Inače španjolska žena je sigurno primjer, kakva treba biti žena, vjerna, dobrai uzorna u svakom pogledu. Moja je iz ugledne obitelji, i odgoja od 9 godine kod časnihsestara, što ovdje svi čine. Ona je već Hrvatica i kaže, da je iz Ljuguškog...Uči Hrvatski i akoBog da sina, samo će se hrvatski govoriti. (E!, moj generale. Nisi ti sam koji je stranjkinju



oženio i mislio točno tako kao i ti. Ja sam oženio stranjkinju, francuskinju. Imam šestero (6)djece. Kako su se djeca rađala, rasla, supruga je sa njima uvijek govorila francuski, daklematerinskim jezikom, a ja kada dođem s posla, kada sam kući i kada smo skupa, govorim snjima hrvatski. S moje strane je to bilo plemenito i lijepo, jer sam ja to tako htijeo, a sanjihove strane za njih je to bilo vrlo naporno. Sa suprugom sam se dogovorio da jedan dangovorimo hrvatski, drugi dan francuski, treći dan engleski, a nedjelja, slobodan dan, neka segovori kako tko hoće. Kada je dan hrvatskog jezika, u kući se najviše šuti, dok ja govorim.Kada je dan francuskog i engleskog, tada u kući sva čeljad razgovara...Tek sam tada shvatiokoliku ulogu škola, ulica, sredina utječu na odgoj djece, zatim majka koja je 90% sa djecomviše nego suprug, otac djece. Zato se i kaže: govorim matreinskim jezikom., mo, Otporaš) Onaneće smetati moj rad, nego ga pomoći i kako je iz dobre obitelji, stvar će krenuti samonapried. Dakle u svakom slučaju samo je dobro. Rekao sam već jednom : nas je mnogo više,nego naših hrvatskih djevojaka, a na nekim mjestima ih uopće nema, kao ovdje. Nas je pakmalo i treba misliti na rod. Zašto da se baš zatre naš rod, koji smo sve dali, pobijeni kod kuće?

Inače, ženio sam se u Bilbao, u jednom velikom gradu, u ustaškoj generalskoj uniformi, saemigrantskim pločicama, (ovdje se misli na "emigrantske pločice" koje su nosili svi Ustašepovratnici iz prve emigracije, mo) našim odlikovanjima, oznakama, i sve, kao da je usredZagreba 1941. god. Ženio me fra. Branko, naš franjevac i ustaški borac i bili nazočni mnogihrvatski borci, dok ste drugi duhom bili nazočni o čemu je, na veliko veselje obitelji, govorilooko 1000 karata i telegrama sa svih strana svieta.

Ja idem u Madrid, nu pišite mi na adresu : Roberto Campos Caballer, Apartado 979, Valencia,Espana., jer se skoro vraćam i tako ću dobiti prije u ruke poštu, nego preko madridske adrese.Taj sektor vodim osobno i svakako meni treba doći. NETREBA pisati ništa drugo, nitiDrinjanin, niti išta, jer je to moje ime, (Već sam o tome pisao u izvješću Stjepana Crničkog, daje imao velikih poteškoća sa bankom, poštom i sudstvom, jer je Roberto Campos Caballer bilogeneralovo službeno ime kod španjolskih vlasti, mo) i samo smeta.

Kako se primiču Božićni praznici, te Vas molm, da u moje ime čestitate svim katolicima Božić isvima Novu Godinu, našu vojničku Novu Godinu. Zakasnio sam i ne mogu svima posebnočestitati baš radi DRINE, a toliko nas je već, da ne znam gdje bih počeo ni sakorespodencijom, ni čestitkama, a ima sto drugih poslova. Braća će razumiti. Ja mislim na sve,kao i Vi svi na mene, i to neka nam bude dosta. Recite svima to, i naka se braća ne ljute namene, što neću svakom posebno čestitati. Vi to učinite u cieloj Vašoj okolini u ime moje i u imeStožera.

Nalazim se u stalnom kontaktu sa vodjama PRVOG ANTIKOMUNISTIČKOG KONGRESA štoće se održati u Meksiku 27.V. Vjereujem da će se nešto učiniti i da će se i o nama čuti. Imatću osobnog predstavnika.

Pojačajte rad sa strancima, posebno sa sklonima, Ukrajincima, Macedoncima, Slovacima,Madžarima itd. Lakiše je probijati led skupa sa drugima. Nije istina da su raspušteni, nego sunajurili van ludoga Buća i Jelića, (dr.,dr., Stjepan Buć i Branko Jelić, mo)jer su se uvjerili, bašna osnovu veza sa nama na terenu, da ovi nemaju nikoga, nego Poglavnika. Na sjednicama su



stranci branili Poglavnika protiv ove živine i na kraju su ih najurili. Osim toga ovi ne vole Čehe,Srbe i Ruse radi imperijalizma, pa to nama konvenira. Upozorite strance na naše prilike.

O glasovima, koje stalno iz Madrida šalju naši "beati" (u ovom smislu riječ "beati" bi moglaznačiti: naši "blaženi", naši "srećonoše" i naši koji su uvijek protiv nas, itd., mo) da je zadnjisvečani broj DRINE bio rastanak, reci te im, da je na putu novi broj od 132 strane, i dok jenas pet, da će DRINA izlaziti. Uvijek će ju netko pomoći, pa makar nekad i zapelo, netko će juizvući. Novi broj posvećen NEZNANOM JUNAKU bit će bojli nego sve dosada i ima izgleda,da ćemo tiskati i jedan roman o našoj borbi (ovdje se po svoj prilici misli na romanDIJEVOJKA DRINA kojeg je 1951. napisao fra. Gracijan Raspudić, a radnje su bile u tomramanu borbe za vrijeme NDH i borbe hrvatskih KRIŽARA, mo)) i nekih drugih novosti. Radise, žrtvuje se i vjeruje se. Mi ćemo zato i pobjediti i onda kada se ne tuže, da smo zločasti.Mi smo tukli komuniste, a i ne trebamo se ni plašiti, ni stiditi. Sviet će ići našim stopama, ili ćek vragu otići sve skupa pred 1000 milijuna Rusa i Kineza.

Javite se, a i mi ćemo češće pisati svim povjerenicima i prijateljima.

Uz naš vojnički pozdrav, ZA POGLAVNIKA I DOM SPREMNI!

general Drinjanin.

Nadodano i rukom napisano:

Dragi Dane! Javio mi se Kordić i poslao sam mu Okružnicu, pismo, foto i "Drina" starih. Bit ćedobar - I hvala Ti na tome! Čekam viesti o proslavi i fotografije. Ti si mi dosada prvi o tomepisao u pismu od 11. IV. Evala! Tražiti ću Nikolinu adresu (Nikola i Dane Jolić su braća. Nikolase nalazi u Španjolskoj a brat mu Dane ne zna za njegovu adresu, te preko generala nastojisaznati za brata, mo) za pisanje i poslati drugi put. U Rim ću pisati još danas i sve učiniti štose može, da Tvoj sin mogne u Canada. (Radi se o poznatom hrvatskom rogoljubu Ivi Joliću izTorona. On je sin ovod Dane Jolića, mo) A onda ću te obavjestiti. Javi se i opet čim uhvatišvremena i piši o Vašim poslovima. Pozdravi sve borce, a Tebe grli odani Ti.

general Drinjanin.


domobran.prkos.comObjevljeno: 23.5.2009. u 14:44h(Autor: Otporaš NASLOVNICA.




Samo su složni jaki, samo su jaki slobodni, Franjo Mikulić (1932-1983) bivši gradonačelnikgrada Jastrebarskog.

Piše: general DRINJANIN povodom smrti dra. V.Mačeka

"OBRANA" br. 25 1965. godine.

-- Jankapustaški "kompleks Maček" --

U ulici Horty Miklosa br. 23 iznajmili smo jednu kućicu i u dvorištu iste jednu maehaničkuradionicu. Htjeli smo se kamuflirati kao zadnje naše borbeno uporište u Madjarskoj i uPodručju br. 1 uopće; iza radionice i dvorišta bile su bašče, vrtovi i voćnjaci. Računali smo naeventualnu potrebu bježanja i sakrivanja onih ljudi, koji nisu bili na službenom popisu. Budućije u Madjarskoj svaki predsjednik vlasti bio u prvom redu neprijatelj sveka Jugoslavije - moglismo uvijek računati, da će tako poneki od njih znati uvijek izvršiti pretres na način, da namdadne vremena, da sakrijemo što je za sakriti, a predstaviti vlastima ono, što je u tu svrhubilo pripremljeno.

Uz redoviti bravarski posao instalirali smo bili fabriku za pravljenje ručnih bomba i paklenihmašina.

U to doba rješili smo se bili balasta ne samo onih, koji su svoje ustaško djelovanje uvjeravali sriječima i činima dra. Mačeka, nego smo odstranili balast s naše strane. Gustav Perečec je biozagriženi stranačar i prije interesa hrvatskog naroda i njegove oslobodilačke borbe - on jestavio interes jedne političke stranke, kojoj je pripadao - a to je bila Stranka Prava. Zatim jeiznad interesa te stranke stavio svoju osobu i svoje osobne interese, pa i svoje osobne -ćeifove.

Kada smo bili instalirani u novoj "špilji", kako smo novo mjesto zvali medju sobomkonspirativno, imali smo već i novog, dostojnog zapovjednika Područja i osobnog izaslanikaPoglavnika. To je bio satnik Vjekoslav Servatzsy, zvani "Bego". On je tada indoktriniraopreživjele borce sasma u duhu ustaško - vojno - revolucionarnom. Mi već tada nismo imali -kompleks Mačeka - ali nismo bili ni "frankovci". Mi smo tada bili samo i jedino Ustaše, t.j.hrvatski vojnici u službi samo je jedino oslobodjenja Hrvatske Države. (Čitajući pažljivo oveopise, nesumnjivo se može iz visoka zaključiti žarka ljubav ovih samoprijegornih Hrvata zaoslobodjenje Hrvatske od srpske dominacije. To je to ozračje koje ih je kroz život vodilo svedo oslobodjenja Hrvatske 10 travnja 1941 godine. To je to ozračje koje ih je vodilo, skupa sahrvatskim narodom, u borbu za obranu novostecene naše Hrvatske Države, moja opaska)Vodja nam je bio jedan jedini, a to je bio Poglavnik. Zadnja lekcija Servatzsy - a trebala bi ućiu anatologiju povijesti hrvatske borbe.

Riječi i odluke dra. Mačeka nisu više imale efekta na ostatak Jankapustaša.

Malo prije Marseille-a- "Bego" je uz pomoć osobnih prijatelja Madjara uspio u Italiju



prebaciti još jedno desetak Ustaša, koji su bili označeni kao neupotrebljivi za ono, što smoočekivali. Stigao je Milisa (kasniji puk. Bzik) i donio upute, papire i znak za - novo doba!

Pospišil, Kralj i Rajić (to su ti koji su sudjelovali u atentatu na srpskog kralja Aleksandra uMarseille-u 9 listopada 1934 god.,moja opaska) otišli su na jednu stranu, a Laszlo (Francetić) iMaks otišli su na drugu stranu, a treći na treću. Malo je Ustaša bilo, koji se ne bi osjećalipočašćenima, da izvrše osudu hrvatskoga naroda nad kraljem - krvnikom. (Mnogo se je pisalo oatentatu na kralja Aleksandra; ponajviše sa srpske i neprijateljske strane. Najmanje se jepisalo s naše hrvatske strane. U ono doba, odmah neposredno poslije atentata, bio je veliki lovna Hrvate emigrante, po Madjarskoj, Austriji Njemackoj, Francuskoj, Belgiji, Švicerskoj,Italiji, te se je moralo zaliveno šutijeti o svim pripremama, sudionicima, suradnicima i raznimizvorima, samog atentata. Zato je neprijatelj mnoge stvari, i uz najbolju želju, izmišljao,izvrćao kako mu je najbolje odgovaralo, a najmanje se istinom koristio. Posjedujem gomilurazličitih verzija, ali takodjer posjedujem i one verzije koje sam čuo od onih koji su ili bili tuili čulu od onih koji su sudjelovali ili na jedan ili drugi način. Ovi opisi generala Drinjaninapovodom smrti dra. V. Mačeka se mirne duše mogu smatrati kao jedan dio generalovihMEMOARA. Možda ću i to opisati, kažem možda, moja opaska,)

Po ulicama Nadjkanjize, Pešte i ostalih madjarskih gradova ljudi i žene su se grlili i ljubili,cigani su svirali u birtijama ili prateci vesele Madjare, a šampanjac je tekao: klicalo seMarseille-u!

Odgovorni državnici Madjarske spavali su u svojim uredima, napola vojnički napola civilni hrlilisu na granice Madjarske, i svatko je očekivao, da će snage Male Antante, t.j. Češke.Rumunjske i Jugoslavije - udariti na Madjarsku.

Servatzsy je još jednom došao iz Italije i, da ironija bude veća, sa falcificiranimjugoslavenskim pasošom! Odveo je pripadnike "druge" i "treće grupe", a ja sam dobio nalog, dapreuzmem vodstvo nad ljudima, koji su ostali u Madjarskoj, razbacani po cijelom području istavljeni u pričuvu.

Dobio sam nalog, da u selu Ocsi kraj Pešte formiram jednu malu grupu od obitelji Tomas -Herceg i nekoliko starijih i neznatnijih Ustaša, koji će biti internirani. Madjarske vlasti sunam postavili ultimatum da, ili moramo sami stvoriti jednu koloniju, koju oni mogu kontrolirati,ili ćemo biti izvrgnuti hajki prestavnika okolnih država.

Ja sam preko jedne djevojke Madjarice, iz obitelji hrvatskog porijekla, koji su s nama tajnosuradjivali - na njihovu imanju sakrio dio pismohrane i sve naše oružje, osim nešto pištolja ibomba, koje smo na drugom mjestu sakrili, da bude pri ruci. Sa dokumentima jednog člana teobitelji kamuflirao sam se kao Madjar i namjestio se u Pešti na jednoj novogradnji, kaozidarski pomoćnik.

Tako je svršila, za mene i vjerujem za sve nas, epoha dra. Vladka Mačeka, a čvrstom nogom iodlučnim planovima - njegovo je mjesto zauzeo mladi vodja hrvatskoga naroda - dr. AntePavelić. Tada sam se riješio i - kompleksa Maček.



(Slijedi: MAČEK IZMEDJU JANKA PUSTE I OPLENCA)

xxx

Sam se sada pitam: ili nastaviti opise generala DRINJANINA, ili, pošto vremenski sadaodgovara, opisati rasulo, lom u Janka Pusti i atentat na kralja Aleksandra, te se opet povratitina generalove opise. Osobno ove opise smatram kao USPOMENE Maksa Luburića.

Nastavlja se. OtporašBobani24-09-2013, 02:35

43. Nastavak»Nijedan od ustaških ministara neće ministrovati, ni ako bi se sutra Hrvatska stvorila. Nitijedan od ustaških generala ne će isplivati na površinu, kao takav, ali ja želim da naši poručniciisplivaju i prenesu ustaški duh u hrvatsku vojsku, jer samo će ona okupiti i preživjele iprevarene, i pokajnike, i nove i mlade«, pisao je prijatelju general DrinjaninPiše: Marin SoptaDa bi se ostvarila potpuna asimilacija emigracije s domovinom, general Drinjanin smatrao je danajprije treba ostvariti »hrvatski narodni preporod u inozemstvu«. Da bi se taj preporodostvario »potrebno je hrvatskom čovjeku dati u ruke hrvatsku knjigu, novine, brošuru, letak«u kojima će se pisati o povijesti hrvatskog naroda, njegovim kraljevima, banovima, biskupima,književnicima i kulturnim radnicima, o njegovim vojskovođama i ratnicima.Potrebno »je pogledati u prošlost, analizirati sadašnjost i stvoriti plan za budućnost«, usadržaju publikacija mora se nastojati »dati jasnu sliku stanja u domovini« kako bi se moglolobiranjem upoznati strani svijet s položajem hrvatskog naroda u komunističkoj Jugoslaviji.Iznad svega treba »dati dokaze svijetle prošlosti i povezati generacije, ljude, ideje, pokrajinei događaje u jednu cjelinu«.Da bi se to ostvarilo, gospodin Stjepan Šego iz Chicaga šalje deset tisuća američki dolarakoje je general Drinjanin upotrijebio kao početni kapital za kupnju tiskare i osnivanjenakladničke kuće koju je nazvao Drina Press.Nakladnička kuća Drina Press Osim što je tiskala službeno glasilo Hrvatskog narodnog otporaObranu, tiskala je i posebne publikacije s različitim temama. Između velikog broja naslova,zanimljivo je spomenuti neke od knjiga koje je objavila Drina Press: »Elementi i metodekomunističke gerile« i »Između revolucionarnosti i oportunizma« autora pukovnika IvanaŠtira; »Temelji i spoznaje stvarnosti« filozofska rasprava dr. fra Kvirina Vasilja; »Socijalnieseji« dr. Felixa Nieđelskog; »Misija u Hrvatskoj«, dnevnik tajnika Vatikanske misije uHrvatskoj 1941. – 1946. dr. Giuseppea Masuccia.Ipak najvećeg odjeka među tim i sličnim knjigama u hrvatskom iseljeništvu, osobito međučlanovima i simpatizerima Hrvatskoga narodnoga otpora, imala je knjiga »Temeljna načelahrvatskih boraca u emigraciji« (uvod drugom izdanju napisao je general Drinjanin), te knjigešpanjolskoga generala Diaza de Villegasa na hrvatskom jeziku – »Revolucionarni rat«,»Napadaj i obrana«, »Građanski ratovi« i »Politički rat«.Zanimljivo je da predgovor za neke od tih knjiga, koje je preveo general Drinjanin, napisao



dopredsjednik španjolske vlade admiral Carrero Blanco.No ipak Drina Press je posvetila posebne brojeve »našim hrvatskim periferijama, 'SiroticaIstra', 'Patnički Sandžak', 'Mučenička Boka kotorska', 'Hrvatski Jadran', predstavljaju prvei jedine cjeline o tim problemima ne samo u emigraciji nego uopće«. Kasnije su objavljeni iposebni brojevi koji »će obraditi skup povijesno-politički problema hrvatskog Međimurja,hrvatskog Srijema i druge pokrajine«.Bez dvojbe, najvažnija od svih spomenutih publikacija svakako je »Hrvatska Istra« u kojojgeneral Drinjanin najavljuje svoju politiku hrvatskog mira odnosno hrvatskog nacionalnogjedinstva. On prvi u hrvatskoj političkoj emigraciji otvoreno govori o pomirbi s hrvatskimkomunistima.U pismu koje je poslao svom prijatelju i suborcu 21. studenoga 1961. general Drinjanin piše:»Pitanje je hoćemo li imati snage da Hrvatskoj spasimo one Dalmatince i Istrane koji su išli upartizane, ili bili odvedeni zato jer su se spašavali od četničkog noža i talijanske perfidije?Ovi nešto imaju vlasti u rukama u Hrvatskoj i jedini su koji nam mogu pomoći voditi hrvatskurevoluciju. Ali ako moraju ostati 'izdajicama' itd. jer nas 50 preživjelih starih ustaša moramoimati pravo i da bude svetogrđe, ako bi se samo i jedna rekla u pogledu Rimskih ugovora, tiljudi moraju ići ili sa Srbima ili s Italijom ili s vragom... Pitanje je, imamo li snage, da vidimo dase stvara jedna nova klasa, radnička, koja je svjesna sebe, svog značenja, svojih prava kojaima. Glupo je sve skupa prišiti za rep Srbima itd., jer ima hrvatskih komunista i bit će ih...«U pismu general Drinjanin opisuje svoj životni put od dječaka koji je sa šest godina gledaokako mu jugoslavenski žandari izvode oca u dvorište, stavljaju mu cement u usta i bacaju ga ubunar, pa do njegova dolaska u iseljeništvo.Pismo završava: »Nijedan od ustaških ministara neće ministrovati, ni ako bi se sutra Hrvatskastvorila. Niti jedan od ustaških generala ne će isplivati na površinu, kao takav, ali ja želim današi poručnici isplivaju i prenesu ustaški duh u hrvatsku vojsku, jer samo će ona okupiti ipreživjele i prevarene, i pokajnike, i nove i mlade.«Takva razmišljanja i stavovi »zločestog dečka« poglavnika dr. Ante Pavelića bez dvojbeuzdrmali su hrvatski politički establišment, naročito u Buenos Airesu, koji je poslije Drugogsvjetskog rata dosta vremena slovio kao središte iz kojeg su dolazile sve »upute« i »naredbe«za političko djelovanje u emigraciji.Bobani24-09-2013, 03:02otporaš. prkos.com(Autor: Otporaš NASLOVNICA


Prošteno je svima,svima, ubojici,zulumčaru, prošteno je svima, svaima, samo nije izdajici.Bruno Bušić o Ivanu Bušić "Roso" 1978. god.

Pise:genera DRINJANIN povodom smrti dra. V. Mačeka

"OBRANA" br. 25 1965. godine.



-- Jankapustaški "kompleks Maček" --

Kada su odjeknuli hitci u Marseille-u bila je pokopana ne samo figura kralja - krvnika, nego ičitava jedna tvorevina. Svi smo bili uvjereni, da je jednom zauvijek pokomana i svaka politika sBeogradom.

Janka Pusta je bila napuštena i još prije Marseille-a. Pritisak dolazio sa svih strana, aizdajstva i bjegstva pripadnika HSS-a uzdrmali su bili moral i dijela onih Jankapustaša, kojinisu bili pripadnici HSS-a, a nisu učestovali u bjegstvima ili konspiracijama protiv vodstva.

Tako je, na primjer, Feliks, dobri zagrebački bravar, iz pravaške radničke omladine, zatražioda ga se otpusti. Nije imao vjere, pa nije mogao više izdržati.

Dobri nas Mato, jedan Dalmatinac sa otoka, prokušani stari borac, nije mogao izdršati našritam: po noći raditi na granici, ujutro putovati, po danu na pustari raditi i navečer na stražeići. Nije htio ni izostati, jer je bio medju prvima i najboljima. Kada su zatajili živci jednogoblačnog jutra - nakon što smo cijelu noć bili kod Gotalova u zasjedi - uzeo je pištolj i ispaliosi hitac u sljepoočinicu.

Dobri nas Koprek, koji je došao iz Brazilije, a bio je pripadnik grupe satnika Seletkovića iprof. Crvića iz Djakova - bio je osudjen na smrt od Beograda. Od batina, koje su mu u svojevrijeme dali, pobjegao je na sreću. Kada je saznao, da su i opet neki bježali - uhvatio se samoza srce i ostao kao kamen. Ljudi su rekli: ubio ga Maček! On, (Maček, moja opaska) koji je biopacifista i koji je uvijek propovijedao mir medju ljudima, eto, "ubio" je jednog od svojihnajodanijih ljudi iz Slavonije, a da ni sam za to nije znao.

Takove su sudbine političkih ljudi. Oni pripadaju svome narodu, u njemu su uvijek prisutni, uznjega su vezani i s njim dijele sudbinu, pa to oni htjeli ili ne. Mogli bi nabrajati tako mnogoslučajeva, medjutim, nije mi cilj pisati povijest Janka Puste. Htio sam istaknuti osobu dra.Mačeka u vezi dogadjanja medju nama emigrantima u najborbenijemem ustaškom logoru, naJanka Pusti.

Mnogo je emigranata prošlo kroz Janka Pustu. Mnogo je dogadjaja vezano uz životeJankapuste. Budući sam počeo na njoj kao dijete i svršio kao zapovjednik Janka Puste, stužnom ulogom, da ju likvidiram, poznavao sam sve njene pripadnike. Za vrijeme dugih noći uzasjedama i na osmatračnicama na našim mjestima, na granici, s ciljem da ne zaspem vršio sampraktiku analize ljudi i dogadjaja. Bilo je ljudi, koji su u takovim okolnostima - brojili od jedanpa dokle su stigli; drugi su namjerno ostavljali dio tijela izložen komarcima, da ga ujedaju,kako bi izbjegli opasan san. Jedan je od njih, ne sjećam se vise koji, svojim vlastitim noktimaštipao svoje meso i bolovi ga držali budnim na straži. Ja sam razmišljao. Počam od djetinstva,svega što sam se sjetio, roditeljskog doma, braće, sestara, susjeda, itd, a kao patriotrazmišljao sam i o ljudima, koji su u duhu uvijek bili medju nama, a da to ni sami nisu znali.Jedna izjava ili jedan akt dra. Mačeka imali su svoga učinka i na ljudima Janka Puste. Tomu jedoprinijela i činjenica da i "oni drugi" nisu bili na visini. Tako, na primjer, sam Perečec i njegoviljubavni problemi i pustolovine - ubijali su moral, a to je još više djelovalo na ljude, pa su



tražili uzore. Istina, mit Poglavnika bio je apsolutan, ali nije bio kompletan. Sa strane onih,koji su vodili našu, ustašku propagandu, počinjena je jedna politička, taktička i psihološkapogrješka. Nama je dr. Maček bio predstavljen kao vodja naroda, a Poglavnik tek kaorevolucionarni vodja. Patrijarhalni i jednostavni izgled dr. Mačeka - stvorili su mu medju namajedan neizbrisivi lik. Neograničena odanost Mačeku dolazila je do izražaja posebno kod ljudiiz Zagorja i Podravine. Maček je za njih bio nasljednik Matije Gubca, borca za seljačka prava.Smrt Stjepana Radića, seljačkog vodje, dala je Mačeku neki kontinuitet Gubčeva mitosa, pakada bi ga Srbi (misli se na Mačeka, moja opaska) još k tome progonili i osudjivali - davali sumu kategoriju martira. Ta mi smo tek emigranti, a hrvatski je narod ostao sa dr. Mačekom, pamakar i u tamnici, a Poglavnik, iako osudjen na smrt, medju nama je i na slobodi.

Likvidirajući Janka ustu, kao njen zadnji zapovjednik, nastojao sam u sebi likvidirati iMačekov kompleks. Udaljili smo iz naših redova na jedan, drugi ili treći način sve one, koji subili borbom i vremenom slomljeni. Stavili smo u pričuvu i u privatni život sve one, za koje smopredmnijevali, da neće izdržati dugih napora bez redovnog gradjanskog i obiteljskog života.Preselili smo na Baza Pustu, jedno novo sabirno mjesto, samo najpovjerljivije ljude, i koji nisubili za akciju. Desetak najizabranijih odveli smo u grad Nadjkanjižu, koju lijep broj tamošnjegnaroda na starom hrvatskom jeziku zove Velika Kanjiža.

xxx

Ne mogu a da ne ponovim moje divljenje samoprijegoru ovih Hrvata koji su se odrekli vlastitogzemaljskog užitka za veće i svetije ideale, a ti su: Sloboda i Hrvatska Država hrvatskomnarodu. Već sam to rekao i neka bude ponovljeno; ovi opisi nisu "čula,vidila" priče. Ovi opisu suiz prve ruke i to baš iz pera onoga kojega je naš hrvatski neprijatelj najviše oblatio, više negosamog Poglavnika. Ovi opisi nisu razna pripisinja niti kopije kopia, nego direktno iz peragenerala DRINJANINA u novinu "OBRANA" iz koje ja sada prepisivam u originalu na ovajportal za sve ljude dobre volje, posebice za one koji će sa velikim strpljenjem i velikom dozomvolje, usporedjivati sve ono što su naši neprijatelji pisali o ovima dogadjajima o kojima generalLuburić piše. Naš neprijatelj je pisao o stvarima po onoj: Što gluh ne čuje, to izmisli.

Nastavlja se.Bobani24-09-2013, 11:04otporaš.prkos.com(Autor: Otporaš NASLOVNICA.


Majka me je rodila kao Hrvata. To je njezina zasluga! Moja je da to Hrvatstvo dokažem. Ako utome padnem, pao sam kao Hrvat. To je velika čast! kaže Mile Boban.

Piše: general DRINJANIN povodom smrti V. Mačeka



" OBRANA " br. 24 1965. god.

To je bio jedan novi dogadjaj, ali se je kasnije ponovio više puta. Dok smo jedni krampali podanu, da možemo živjeti, čuvali straže, da možemo preživjeti, učili se teoretski i praktiški ubaratanju oružja, vršili konspirativne akcije, da možemo Hrvatsku osloboditi - dotle je naša"Republika" činila sve suprotno. Njima je ljeti bilo prevruće, a zimi prehladno, po danu su bilibolesni, a po noći se bojali ići na stražu, jer da su četnici u blizini.

Valjda najdrastičnija je razlika bila, kada smo nakon naporna rada i još napornije noćne vježbe- veselo umarširali na Jankapustu s pjesmom "Za čast i slobodu" - a našli našu "Republiku",skoro u cijelosti, kako piju vino "noha" ("direktor"), i pjevaju "Za dom i slobodu, a ne zagospodu... (ovdje se mora nadodati kako su ovi koji su umarširali nadodali " Za dom i slobodu"na originalnu pjesmu:"a ne za gospodu", moja opaska.)

Pitali smo se: koja je to gospoda? Nas Ustaša bilo je svega i svačega, pa se je jedva moglo nasdijeliti po nekakvim socijalnim skalama. Vodje su s jedne i s druge strane , manje ili više, bilisvi advokati. Pitali smo se: po čemu je seljački i radnički sin dr. Ante Pavelić "gospodin", a počemu je "seljak", recimo, advokat dr. V. Maček ili dr. Z. Šol, te mnogi drugi, koji možda sela nividjeli nisu, osim u izbornoj kampanji. To je bilo normalno rezoniranje ne sam nas najmladjih,nego i svih drugih.

Stvar nije ostala pri tome. Ovi redci nisu ni neka moja biografija, ni povijest Jankapuste, negosamo par riječi prigodom smrti dra. V. Mačeka, kojima opisujem moje uspomene i mišljenjeonoga doba, (ovdje general Drinjanin govori o svojim uspomenama i mišljenju onoga doba, dakledoba iz 1933-34 godine, a danas mnogi Hrvati to gledaju i osudjuju iz današnjega doba, dobakada se je sve naopačke izvrnulo od onoga doba, moja opaska, Otporaš) pa zato i iznosim samoneke stvari.

Osobno sam bio osvjedočen, da će doći do izdajstva, i prema tome bio sam medju onima, kojismo od naših starijih tražili, da se napravi reda, da se uvede potpuna ustaška pravda, te daeventualno eliminiramo sve ono, što je dijelilo Jankapustaše. Ali u isto vrijeme, prema dolje,tražili smo stegu, vjernost idealima i konitnuitet borbe. A kada nismo našli dostatnorazumijevanja ni kod naših starješina ni kod sudrugova, onda smo se, kao pravi revolucionarci,odlučili poduzeti mjere, i onda smo proveli ono, što se u modernoj terminologiji zove "čistka", iprema dolje i prema gore.

Tako je nestalo i "gospode" i "Republike".

Ali Štef Petrović je znao za mnoge veze, kao što je znala i Jelka Pogprelec. (Jelka Pogorelecje bila Gustava Perečec djevojka, ljubavnica ili zaručnica, nije više vazno, koja je bila u službiBeograda i sve izdavala. Gustav Perečec je bio jedan od prvih koji su osnovali Janka Pustu1930 godine. Spreman sam vjerovati da Gustav Perečec nije znao da je Jelka doušnik i špijun.Ali Gustav Perečec je bio zakleti Ustaša, to je on znao, i kao takav spadao je pod pravilaUstaških Načela, moja opaska, Otporaš) Oni su izdali ne samo Jankapustaše, već su izdali sve,



što su znali. Tako je pala jaka ustaška organizacija u Podravini, a preko nje dijelom i uSlavoniji, i u Zagrebu. Stradala je jedna čitava obavještajna i dojavna veza, bili smokompromitirani pred svijetom i stvar je imala pred samim madjarskim vlastima velikeneugodnosti.

Tako je naša "Republika" u borbi za "ne - gospodu" poslužila Beogradu i velikosrbskoj misli.Posebno je tragičan slučaj mladog borca Andrije Gredičeka. On je izvršio nekoliko ustaškihzadataka, bio apsolutno povjerljiv, jako bistar i neograničeno hrabar. Dapače, skupa sakasnijim stožernikom, mladim seljakom Pizetom, pripadao je grupi "bombari". Karakteristikate grupe "bombari" bila je, da smo nas trojica t.j. Grediček, Pizeta i ja bili svi mladi, velikeglave, maleni i dobro razvijeni. Iz osobnog prijateljstva nastala je jedna akciona grupa, iGrediček je, kao jedan od glavnih iz grupe, vjerno sprovodio ne samo zadatke protiv Beogradai hrvatskih izdajnika (uvijek smo ih imali, pa čak i danas, nažalost!, moja opaska), nego i protivsame "Republike", u kojoj je sjedio i bivši njegov politički šef iz Hrvatske, Cvok. On je biootpušten, i nije bio ono (izdajnik, moja opaska) što su bili Petrović i Jelka. Ali otrov je već biou njegovoj krvi, on nije imao snage ni da iznevjeri svoju ustašku prisegu, a ni da djeluje protivonih, koji su mu bili sudrugovi u borbenoj skupini u Hrvatskoj, i koji su izdali otvorenu parolu -da treba uteći sa Jankapuste, pobježi u šumu u Hrvatskoj, a onda iz šume i preko stranačkogvodstva H.S.S-e moliti od Beograda AMNESTIJU! Eto, na što je spala nekada djelatna irevolucionarna grupa haesesovaca, koji su bili prišli u ustaški pokret.

U medjuvremenu, naravno, saznali smo istinu. Ta je grupa dobivala upute i ponešto novaca odorganizacije H.S.S.-e iz kanade, i to, ako se ne varam, iz Winnipeg-a.

Nisam u stanju pisati o onom, što se dogodilo unutar H.S.S.-e, ali mi smo tada na Jankapustiznali ono, što su nam govorili pukovnik Perčević i drugi, koji su dolazili iz Beča. Posebno je puk.Perčević uvijek ponavljao, da bi dr. Juraj Krnjević bio sklon suradnji sa Ustašama, te da je dote suradnj i došlo. Posljedica toga je bila, da su i ugroženi haesesovci, koji su počinili borbenadjela, došli na Janka Pustu.

Ali, uvijek taj prokleti "ali": ni na našoj strani nije sve bilo kako je trebalo biti, i bilo jezadrtih "frankovaca", koji nisu htjeli čuti o ljudima iz H.S.S.-e. S druge strane kako smo tovidjeli za vrijeme rata i kako to vidimo danas (1965 godine,moja opaska) - Hrvatska SeljačkaStranka je imala i svoje lijepo (izvorno piše lijepo, tako piše u novini OBRANA, a po shvaćanjuopisa moglo bi biti i "svoje lijevo", moja opaska, Otporaš) krilo i u njemu čiste članovekomunističke partije, kao što su bili Gazi, Miškina i drugi, za koje se je već ustanovilo iz samihkomunističkih izvora, da su bili redoviti članovi crvene partije. Mi smo za njih, već tada, bilifašisti, ( ovdje posebno treba naglasiti da se i dandanas ta riječ "fašista" nabaciva na čestiteHrvate(ice) bez ikakove podloge, te treba vrlo dobro podvući da ta riječ "fašista" je lansiranaod strane načeg neprijatelja prije rata, a za vrijeme rata ju preuzeli politički komesari NOB,a poslije rata KPJ ju preko JNA, škola, poduzeća, mitinga, seoskih organizacija, filmova,novinstva i svih javnih priopćavanja, a dans preko vlade predsjednika Mesića i kompanije, jusustavno šire, moja opaska), imperijalisti, nacisti, crno - žuti, klerikalci itd. Neće biti teškopogoditi, da se je i komunistička partija uvukla kroz te lijeve, srednje i desne kanale H.S.S.-e- do Janka Puste, pa je na kraju bio uhien u blizini Pankapuste, u Murakeresture, jedan Madjar



obućar, šef onoga okruga komunističke partije, a na Janka Pusti bio je uhićen stvarni intriganti gospodar "Republike", jedan metalurgijski radnik iz Broda, katolik i Hrvat, koji je imao svojeustaško ime "Avan", dok se je njegovo pravo ime kasnije ustanovilo i kojega se ovoga časa nesjećam.

Čast te "Republike" oprao je "bombar" Grediček. U krizi uvjerenja i savjesti, on je tražio dabude otpušten sa Jankapuste. Ja sam osobno svojim životom jamčio, da on nikada neže izdatiJankapustu, ni drugove, ni našu Hrvatsku. Položio je svoje oružje i otišao sa Janka Pustepognute glave i sa suzama u očima. Medjutim, nitko od nas nije mogao predvidjeti tragediju,koja će se odigrati s tim mladim, borbenim i zdravim seljačkim sinom iz puntarskog zagorja.Nije mogao nas sljiediti u borbi protiv onih, koji su mu bili drugovi nekada, a nije mogao ni snjima (onima koji su bojkotirali Jankapustu, moja opaska) prigeti šiju i tražiti od Beogradaamnestiju. Izabrao je treći put. Pošao je preko Rumunjske, u pravcu Rusije. Bio je uhićen ipredan Beogradu. Sud za zaštitu države u Beogradu osudio ga je na smrt radi izvršenihborbenih ustaških djela. Nu zna se sigurno od onih, koji su s njim bili u zatvoru, da jeneposredno prije vješanja, i kao zadnji svoj pozdrav svijetu, koji on nije razumio, ili koji njeganije razumio, oprostio se uz neustrašivi poklik" "Živila hrvatska država!

xxx

Eto, kako se voli, ljubi i gini za Hrvatsku. Da je ove opise dati Djordju Ličini ili Mati Rajkoviću,i drugim Udbaškim i VUS-ovim novinarima, vidjeli bi kako bi oni to nakitili kao božićni borićprotiv Hrvata i Hrvatske. Mnogi se još uvijek ne mogu otresti njihovih piskaranja. Osim togakoliko god se je čulo, pisalo i govorilo o Janka Pusti, još se nikada nije opisala povijest o JankaPusti. Najviše što se može znati o životu, radu i zbivanjima u logoru Janka Pusti je iz ovihopisa zdanjeg preživjelog Jankapustaša hrvatskog generala Maksa Luburića, Drinjanina.Otporaš.

Nastavlja se.

(Prilažem ovdje ova dva komentara, mo)

Objavljeno: 21.05.2009. u 23:56h

colonia.tino 22.05.2009 00:20 h

citat:"... Majka me je rodila kao Hrvata.To je njezina zasluga! Moja je da to Hrvatstvo dokažem.Ako u tome padnem, pao sam kao Hrvat. To je velika čast!, kaže Mile Boban."

Jedna je od najljepših ikada izrečenih rečenica, u stvarnosti bi morala biti istinita, nažalostmnogi su danas izigrali i poantu iz ove rečenice ali i ideale borbe za hrvatsku slobodu.



Domobran 22.05.2009 01:55 h

colonia.tino. Hvala na lijepim riječima. Tu izreku je rakao gospodin Mile Boban u "HrvatskomTjedniku" iz Australije 7 lipnja 1988 god., u članku : " Ja govorim o Hrvatskoj ". Taj članak jetako dobro i vizionarski napisan da bi mogao uvijek biti aktualan. Često se koristim timizvorima kada se radi o Hrvatstvu. Pozdrav.Bobani24-09-2013, 23:17otporaš.prkos.comObjevljeno: 20.5.2009. u 00:36u(Autor: Otporaš) NASLOVNICA

HRVATSKA I USTAšTVO (33)

Ja sam svoje račune sa Bogom i sa ljudima uredio. Došlo je vrijeme govoriti punu istinu.General Drinjanin, Obrana br. 1. 1963. On to čini.

Piše: general DRINJANIN povodom smrti V. Mačeka

"Obrana" br. 24. 1965. godine.

" Republika " i u njoj izdajnici Hrvatske.

Kada se nebi radilo o tome, da smo mi hrvatski vojnici, kao dio hrvatskog naroda pod oružjem,za vrijeme prošlog rata prolili potoke svoje i tudje krvi - za obstanak Hrvatske Države - daradi politike i političkih razloga izgubimo rat nakon tisuću dobivenih bitaka, onda epizoda saJankapuste nebi imala neku posebnu važnost a niti bi mi, šaka preživjelih iz tih logora, imalipravo čeprkati po kostima palih drugova. Možda bi i za nas, koji smo igrali neku ulogu u timlogorima, bilo ljepše i možda elegantnije, da predjemo u povijest kao dio sveopće hrvatskelegendne, skupa sa svom mistikom, koja je za naš rad i djelovanje dosada postojala.

Ali...Ali mi smo Hrvatsku Državu izgubili ne na oružju - (kao što nebi ni Bosnu i Hercegovinuizgubili na oružju da nije bilo onih: Tko jači taj tabači, Daytona, moja opaska) - nego zazelenim stolom. Na tom zelenom stolu nije bilo hrvatskih argumenata. Kako naivno nekadizgleda, kada neki naši vele, da smo bili - antemurale christianitatis - ili, kako smo imali svojSabor, svoju demokraciju, dok su divlji veprovi rovali po onim mjestima, gdje se danas ponosnodižu zgrade, simboli demokracije i civilizacije Zapada.

Stvarne političke argumente, koji bi nešto vrijedili na tom zelenom stolu, mogli su donijetisamo naši političari. Medjutim, stranački razdor i stranačarska politika, osobni prestiži irazne ideologije doveli su do toga, da su hrvatski političari postigli zavidne uspjehe jedino uformiranju novih rovova i bunkera - na kojima smo se tukli mi Hrvati (izmedju sebe, mojaopaska) za tudje interese i tudje državne koncepcije.



Mi ne bi bili ozbiljni ljudi, kada bi zaboravili, da su prvu Jugoslaviju pravili medju inim i mnogisljedbenici Oca Domovine, dra. Ante Starčevića. Dapače, moglo bi se reći, da su "Milinovci"(po dr. Mili Starčeviću) zapravo bili kontinuitet nekada Pravaške Stranke, koja se utopila ujugoslavenskoj sramoti, a tek je jedan manji dio t. zv. "Frankovci" bio za Hrvastku Državu.Trebao sam doći u Peštu i raditi u poduzeću dra. Ive Franka, sina pok. Josipa Franka, vodje,"frankovačkog" dijela Stranke Prava, koji mi je znao o tome satima govoriti. Nisam bio u dobi,kada se mnogo razmišlja o politici, ali, mogao sam mnogo toga saznati iz usta stvarnog vodjeone emigracije, koja je 1918. donekle spasila ugled Stranke Prava i ime Oca Domovine. Sve ovopišem ne zato, da bih se natjecao sa drugima, koji su u to doba živili i sve to napisali, negozato, da se ne bi reklo kako lupam po H.S.S. - i, zato, jer im nisam nikada bio sljedbenik i dazato nisam u ocjeni nepristran. Htio sam reći, da je Stranka Prava imala svoju crnu legendu,kao što su imale i kasnije Trumbićeva Hrv. Federalna Stranka, i one katoličke i muslimanskeklerikalne organizacije.

I ne radi se samo o tome, da bi nekako ublažili onaj dio krivnje, koji spada i na nas hrvatskevojnike, i posebno na vrhove časničkog kadra t.j. generalski zbor, koji je - hoćeš nećeš -naravni predstavnik htijenja Hrvatskih Oružanih Snaga. Radi se o tome, da treba gledati nabudućnost, a ta budućnost nije ni u Stranci Prava ni u njenom političkom kontinuitetu t.j. uUstaškom Pokretu, ta budućnost nije u katoličkim ni u muslimanskim vjerskim strankama, kaoni u raznim pokrajinskim, lokalnim i profesionalnim grupacijama. I sve to velim zato, da mogupodvući da ta budućnost nije ni u H.S.S. - i, ni u Radićevoj ideologiji.

A, velimo, ako jest i u tim snagama budućnost, onda je ta budućnost u jednoj poštenoj iborbenoj hrvatskoj demokraciji, u hrvatskom starodrevnom Saboru, gdje će se ta stranačkaigra izvoditi onako, kako se to danas odvija na jedan ozbiljan način u mnogim, posebno uanglosaskim zemljama, gdje se Laburisti i Konzervativci ili Republikanci i Demokrate smjenjujuna vlasti, a da ta smjena ne dovodi do alternative: jedni na vlast, drugi pod ledinu, u logor, uemigraciju, ili u šumu! Ta smjena vlasti mora uvijek biti u okviru striktne državotvornosti, a neu paktiranju sa tudjinom preko granica, protiv brata, koji je uspio dobiti povjerenje naroda naslobodnim izborima.

Zato je nekada i sreća prvoboraca i revolucionaraca na Jankapusti bila neizmjerna, jer supostojali svi preduvjeti, da se u času odlučnog hvatanja u koštac sa srbijanskim okupatoromsvi Hrvati nadjemo u istom rovu naprama Beogradu. (Oni koji su do sada pratili generalaDrinjanina izlaganje, mogli su uočiti važnost njegove PORUKE IZMIRENJA IZ 1964., koja seje očitovala u mnogim bitkama u prošlom Domovinskom ratu, gdje su sinovi bivših Ustaša ipartizana bili: "u istom rovu naprama Beogradu, moja opaska)

Razdor je medju nama dobio najjasniju sliku, barem u mojim očima, kada je jedne nedjeljeposlije podne naš madjarski susjed i prijatelj dojavio jednu za njega i za nas poraznučinjenicu. Radilo se o sljedećem: nedjeljom su oni, koji su željeli, mogli na diskretan način ići ususjedno selo Beleznu, na sv. Misu. Tako su ove nedjelje nekolicina dobili za to dozvolu, a drugisu to učinili bez dozvole, i našli se u jednoj od poljskih kuća, gdje se je ilegalno točilo piće.Spomenuti Madjar, dobronamjerni prijatelj i suradnik obavijestio nas je, da jedna grupa



Jankopustaša, potpuno pijani, prave izgrede i ugrožavaju i tako delikatno naše stanje urevolucionarnom logoru, u neposrednoj blizini granice. Vrijedno je zabilježiti, da je dobrioružnički vodnik M. izgubio svoju službu, jer je sami izgred prešutio pred svojimpredpostavljenim.

Nekoliko nas je trčeći požurilo tamo, gdje smo našli "Republiku", i nekoliko od njih, koji su sedali zavesti, a da nisu imali pojma ni o čemu ili nisu imali kapaciteta prosuditi dogadjaje. Prvošto smo čuli bila je pjesma, koja na prvi pogled nije imala ništa naročita, ali kada smo jeponovno čuli, onda je sve bilo jasno. Mi smo pjevali sve hrvatske davorije i rodoljubne pjesme,većinom preinačene i u našem vojno - revolucionarnom ustaškom duhu. Tako se dogodilo i saonom poznatom: " za čast i slobodu, hrvatskome rodu..."

Naši "Republikanci" su je pjevali ovako: "Za dom i slobodu, a ne za gospodu, život ćemo dati".

Nastavlja se.Bobani26-09-2013, 09:46

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48


Dragi Mrginjdžija, ovo sma pornašao i vidih da general sam za sebe kaže da mu je 48 godine, aovo je pisano 1962.Dakle, ako je uistinu tada, te 1962 godine generalu bilo 48 godina, onda je on trebao bitirođen 1914. a ne 1913.Dali si dobio jednu zemljovidnu kartu NDH koju sam ti poslao sutra će biti 3 tjedna?Iskreni pozdravi svima. Bog! Mile.

USTAŠKI MIR NA GROBU POGLAVNIKA (102)

Prenosim ovdje za čitatelje portala javno iz DRINE br. 2-3 1962. jako zanimljiv ćlanakgenerala DRINJANINA.

U S T A Š K I M I R N A G R O B U P O G L A V N I K A

Na Tvom je grobu, Poglavniče, održano je mnogo govora, izrečene su mnoge misli. O Tebi jenapisano i napisati će se mnogo knjiga. Bit će svakakvih mišljenja. Tako je to sa velikimljudima. A onda će Poviest reći svoju o Tebi i o onima, koji o Tebi govore i pišu. I onda će Bogsuditi svima skupa.

Lako je Tebi, jer si našao svoj mir, ali težko nama, koji smo ostali. Ja Te molim povrati i menimoj mir. Za Tvog života nisam htio sageti šiju pred Tobom, ali pred Tvojim kostima to činim.



Ne radi Tebe, ne radi ostalih, nego radi sebe. Potreban mi je taj mir, jer ustašku čašu trebaispiti do kraja, još treba jurišati, još treba ustašovati, (kao što je i Stjepan Mesić ustašovaokada je trebalo i u Osjeku i u Australiji, moja opaska) pa makar se i ne zvalo tim imenom.

Lako je bilo i meni, kao i ostalima iz prvih dana. Nije bilo druge kategorije nego Poglavnik iUstaše. I s druge strane Srbi i Jugoslavija. Ali onda je došla nesretna politika i nastaše. Mismo u Tebi gledali Poglavnika, čvrsta, jaka, granitna, revolucionarca, borca. Ti nisi volio nipolitiku, ni političare, a mi još manje. Mene su u lance vezali na Janka Pusti, jer nisam htio, kaodijete, položiti prisege Ustaškom "vodstvu". Mi smo htijeli Ustaškog Poglavnika. Zvučilo je toljepše u ono herojsko doba ustaške romantike. Zato se ni nismo razumijeli s Tvojimministrima, a kako vidiš, ni danas se ne razumijemo s Tvojim nasljednicima, pomoćnicima ivjećnicima. Nama će opet biti lako tek onda, kada se još šačica preživijeli sastanu s Tobom.Ustaše trebaju Poglavnika, ili nisu Ustaše. A Poglavnika medju nama nema, i neće i ne smijebiti. I Otac Domovine je bio samo jedan. Nikada više drugoga. Eto zato se i Tvoji nasljednici ipomoćnici ne razumiju i teško im je, kao i meni.

Mi smo u svoje vrijeme smatrali ustaštvo revolucionarnom hrvatskom vojskom. Ti si bio Vodja.Ali nakon Bleiburga poneka je ustaška glava počela misliti. Nastala je pobuna duhova. Da sambio rastrgan na komadiće kao moj mali braco, ne bih imao problema, ali sam tu, u 48 godini,snažan, poletan, sa stanovitom životnom školom i obligacijom, da služim Hrvatsku do kraja.Došao je čas, da ustvrdimo, da su Ustaše zaželile Poglavnika, a Poglavnika nema...Ima samopolitika, Ujedinjene Nacije, Zapad,Istok, i narod u dvojstrukom robstvu. Ti si nam ostaviociljeve, naučio si nas kako se treba boriti, možeš u legendi juriti na konju pred hrvatskimvojnicima, ali hrvatski vojnici trebaju efektivno vojničko zapovjedničtvo i efektivnu hrvatskuvladu, da bi ovi uskladili našu borbu sa stanjem u svietu, kako ne bi išli glavom kroz duvar i udrugi Bleiburg. (to je uistinu što je dr. Franjo Tudjman i prakticirao u Domovinskom ratu,proučivši " Poruku Izmirenja" generala Drinjanina, koja je izišla u Istarskoj Drini 1964 godine,moja opaska)

Ostani, Poglavniče, u legendi, pa jurisaj skupa sa novim generacijama, i zaustevi se na Drini.Vitez Pijanić i tako misli, da Ti moraš počivati na Drini, jer se tako nitko ne bi usudio Drineprekoračiti. I moli za nas, Tvoje nesretne učenike, da nadjemo mir na Tvojem grobu, i da tajmir koristno upotrebimo za stvarnu oslobodilačku borbu za Hrvatsku. Pa da Pjanićevi unucičuvaju mrtvu stražu s Tobom skupa na Drini.

Znam, Poglavniče, da u svojim zadnjim časovima nisi više htio govoriti o problemima hrvatskepolitike, jer si osjetio, da Tvoj duh traži druge horizonte. Tvoje umorno tielo nije više moglopodnieti. Osjetio si da se ide na zadnji, veliki put. Pa kada si na isti bio pripremljen, znam, daTi se povratio Tvoj klasični i dominirajući mir, kojim si uvjek znao impresionirati. Bio sisviestan, da sada drugi moraju nastaviti. Znao si i to, da to neće biti lako. I nije lako. Ja, eto,idem sa Tvoga groba uvjeren, da si razumio svoga "zločastog dečka" koji Te je slijedio krozsvoje djetinstvo, kroz mladenačko i muževno doba i koji od Tebe ne traži ništa osim mira.Povrati mi mir, a Ti u legendi čekaj polazak u novi boj, (što se je i obistinilo u Domovinskomratu, moja opaska) da se odatle Tebi pridruže i ostali: oni sa Kaptola, sa Jankapuste, sa Lipara.A onda, i za sve vjeke vjekova, uvjek će trebati stvarati nove legije, uvjek ići na grob velikana



po snagu. Ovdje, na Tvom grobu, je jedan od izvora.

Za Dom Spremni!

Ustaša Maks.Bobani26-09-2013, 09:52

INTERVIEW S GENERALOM VJEKOSLAVOM LUBURIĆEM

Nova Hrvatska br.3-4 1960. iz Londona je imala interviw s generalom Mkaslom Luburiće.Interviw je bio ni četeri mjeseca poslije Poglavnikove smrti. Interview sam po sebi nije tolikovažan, koliko je važan sadržaj i osoba koja ga je dala. Skoro sam šest desetljeća u emigraciji imogu tvrditi da se je ovaj interviw ponavljao kao i sv. Evenđelje, i poradi toga čestogponavljanja je ovaj interview dobio vrlo važno povijesno značenje. Donosim ga ovdje nastranice Slobodne Dalmacije u cijelosti za sve Hrvatice i Hrvate koji danas, svi skupa smoveseli i slavimo oslobođenje naših hrvatskih generala, Ante Gotovine i Mladena Markača, kojisu jučer, 16 studenoga 2012 godine oslobođeni svih i najmanjih krivnja ratnih zbivanja uDomovinsko Ratu.Otporaš.

Dopisnik "Nove Hrvatske", koji je nakon smrti dr. Ante Pavelića došao u Madrid da napišeposebni izvještaj o tom dogadjaju, posjetio je takodjer generala g. Vjekoslava Luburića, kojisa svojom porodicom živi na obiteljskom posjedu u južnoj Španiji.

Naš dopisnik je zamolio g. Luburića da dadne interview za "Novu Hrvatsku" što je on vrlo radoučinio, odgovorivši opširno na sva postavljena pitanja.

Zbog visokog i važnog položaja, koji je general Luburić zauzimao u hrvatskom jevnom životu zavrijeme rata, kao i njegove vodeće uloge u Ustaškom Pokretu, objavljujemo ovaj interview,vjerujući da će zanimati mnoge čitaoce "Nove Hrvatske" i da će doprinijeti razbistrivanju barnekih pojmova naše emigracije.

PITANJE: Da li ste Vi, g. generale i nakon Vašeg razlaza s drom. Pavelićem ostali ustaša posvom uvjerenju i kako sada nakon Poglavnikove smrti gledate na Ustaški Pokret?

ODGOVOR: Ne bi bio iskren ako ne bi priznao, da sam bio, da jesam i da ću uvijek ostatiUstaša. Ali, istovremeno, svijestan sam da su potrebne promjene u Ustaškom Pokretu, kao i usvakoj stranci ili organizaciji nakon izvjesnog vremena. Prilike se mjenjaju. Znam i uvjeren samda na pr. nikad više neče biti potrebno stvarati Ustašku Vojsku. Upravo sada pišem svojimprijateljima: Hrvatska Vojska mora biti prožeta svim vrlinama iz svih vjekova hrvatske borbeza slobodu, i tu je hrvatska vojnička slava dostigla kulminaciju u ustaškoj žrtvi i borbi. Ali miUstaše samo ćemo ustaškim držanjem dokazati narodu i svijetu, da smo bili, da jesmo i daostajemo uzor budućim generacijama hrvatskih boraca. Buduća Hrvatska Vojska mora imati



taj ustaških duh, ali mora biti samo i jedino Hrvatska i ne smije biti kontrolirana niti nositiobilježja bilo koje stare ili stranačke grupacije. Pogledajte sam na svijetu silu Ameriku.Američki časnici i generali mogu pripadati bilo kojoj stranci i mnogi od njih su čak na čelurazličitih stranaka. Samo dobar Ustaša može doprinijeti tu žrtvu za Hrvatsku, koja ne možebiti ustaška u bližoj budućnosti.

Hrvatski narod mora stvoriti demokratski režim i u njemu naći sreću i slobodu, pa ako narodna parlamentarnim izborima u svom Saboru digne na vlast ustašku organizaciju osobno bi seosjećao beskrajno sretnim.

Svijestan sam poteškoća, koje čekaju Ustaški Pokret. Znam da će mnogi ustaše slijediti jedankurs, koji nam ništa dobra neće donijeti. Oni će biti grobari naše političke akcije a spasiociustaškog duha i imena. Teške su to riječi, ali sam potpuno svijestan njihovog značenja. Zavisiod momenata, odgoja i doba, da shvatimo, da nas Hrvatska danas treba više kao Hrvate negosutra kao preživjele Ustaše. Moramo biti više patrioti nego stranačari, jer ustaštvo je biloradi Države (Hrvatske, mo). Prema tome treba sve podrediti potrebama Domovine.

Bila bi vječna šteta ako naši drugovi, uvjereni u svoju pozvanost i veličinu, ne budu realnogledali na dogadjaje, jer bi to uništavalo baštinu, a milijun hrvatskih žrtava propalo bi podbiljegom, koji nam neprijatelji žele staviti na čelo. Ustaški Pokret ne može danas slijeditinarod, a narod treba jedinstvo duha, kako bi hrvatska akcija i borba mogla stavite sve Hrvateu službu nezavisnosti i oslobošenja.

PITANJE: Vjerojatno Vam je poznato koliko je komunistička i velikosrpska propagandauspjela ozloglasiti Vaše ime. Kakav je zato aš odgovor na sve ono što Vam se predbacuje?

ODGOVOR: Za vrijeme rata bio sam na najvišim položajima i ja se kao vojnički zapovjednikosjećam odgovornim za sva svoja djela. No koliko su ta djela bila dobra ili zla ne će suditikomunisti ni srpski šovinisti, nego Hrvati. Hrvatski je narod jedini pozvan pozvan u svojojDržavi suditi svima nama, koji smo se borili i griješili, kao i onima, koji su griješili ne boreći seili boreći se protiv svoje domovine. Pustimo dakle Narodu ulogu suca. Osobno sam spremanboriti se ali stati pred taj sud, iako unaprijed odbijam biti bilo čiji sudac.

Hrvatski narod treba mira, reda i pravde, jer je mnogo patio, a svi smo mi ponegdje griješili iosobno se osjećam i odgovornim, pa i krivim za mnog toga. No ne smijemo dozvoliti da dijelenaše stvari na "krive" i "dužne", jer smo u zadnjih 40 godina mogli vidjeti da je za neprijateljenase slobode svaki Hrvat kriv i ožigosan kao zločinac: (Zar i danas, 17 studenoga 2012 godine,kada Srbi u Beogradu pale hrvatsku svetu zastavu, paleći hrvatsku zastavu skandiraju: Ovakoće i Hrvatska goriti,..bi će mesa, bi će mesa, kla ćemo Hrvate...Eto o kojem mentalitetu ljudije genera Vjekoslav Maks Luburić govorio, za tri mjeseca biti će upravo 53 godine od ovogintreview,mo)

PITANJE: Kakvo bi uredjenje prema Vašem mišljenju trebalo vladati u budućoj Hrvatskoj?

ODGOVOR: U velikob dijelu svieta danas vlada demokracija i samo je ona kadra svladati snage



medjunarodnog komunizma (to nam je dokazao pad berlinskog zida koncek 1989 godine, mo).Nama je mjesto uz te snage demokracije i htjeli mi ili ne u Hrvatskoj će vladati demokracija.hrvati su išli sa silama osovine jer su ove pomogle hrvatski narod u borbi za slobodu, ili su sebarem pokazale sklonima da nam pomognu. Da u snage demokracije bile tada sklone našoj borbimi bi išli s njima. (Vidjelo se je da ove senag nisu htjele pomoći Dra. Vladka Mačeka koji je biona strani snaga demokracije, mo) Danas situsacija nije ista kao 1941. g. i narod očekujeslobodu od zapadnih saveznika. Našu slobodarsku borbu treba zato uskladiti sa stanje usvijetu. Treba naučiti nešto više od svijeta s kojim danas živimo i koji je napredniji od nas upolitičkom razvoju. Treba učvrstiti hrvatsko vanstranačko jedinstvo ljudi i oružja, jer je touvjet da ne doživimo sudbinu ruskih emigranata.

PITANJE: Upravo ste spomenuli emigrante. kakvo je Vaše mišljenje o hrvatskoj emigraciji išto mislite kakvu ulogu mogu odigrati hrvatski emigranti.

ODGOVOR: Od emigracije ne trebamo mnogo očekivati. Velikim dijelom ona je ostarila ipreživjela u mnogom pogledu. Opasno je ako zavaravamo sebe i druge te mislimo da jedrugačije. Domovina od nas očekuje mnogo više nego što mi možemo dati, a mi opet dajemomnogo manje nego što nam je to moduće.

Društvo u Hrvatskoj se mjenja, stvaraju se nove koncepcije prava i politike, nove socijalneideje, koje većina u hrvatskoj staroj emigraciji ne može shvatiti sve da hoće. Zato je raskorakizmedju domovine i emigracije teško izbjeći. S tim se moramo pomiriti. Jedna pojava ipakulijeva ohrabrenje. To je nastup novih generacija, mladjih ljudi u emigraciji koji ne trpe odone hipoteke prišlosti, koju mi nosimo. Mladi daju jpš jedine nade. Ake se ne mješaju urasprave nas starih, put za uspjeh im je otvoren. Neka poštuju stare, ali neka idu svojimputevima. Mladi ljube majku Domovinu onako kako smo to činili mi, Ustaše, ona generacija,koja je gradila Jankapustu, i zato se bojim da će Hrvatska ikada ostati bez vobig Bobana,Moškova Lorkovića i Mortidija.

PITANJE: Što Vi kao vojnik mislite o prilikama u domovini i na koji način, držite, da bi moglodoći do promjene u Hrvatskoj?

ODGOVOR: Ja vjerujem da će se hrvatski narod moći osloboditi samo i jedino borbom i da ćese biološki očubati jedino zalogom svih Hrvata, pa i onih, koji danas svijesno ili nesvijenopomažu režimu. Treba dati mogućnost zalutalima da biraju izmedju demokracije i svjetskogkomunizma, a ni u kom slučaju ne treba postaviti alternativu: ili ustaše ili komunisti. Narod jetrpio i nije isključeno da bi se odlučio za sadašnje stanje, samo zato da se spasi od novihnevolja. To bi bila tragedija za cijeli narod. Još jednom naglašavam. Hrvati će se moćiosloboditi samo borbom samo složnim nastojanjima. (Iz ovor razmišljanja generala Luburića ješeteri godine kasnije proizišla PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANAkoja je izišla u Istarskoj dRINI 1964., mo) U toj pak borbi treba računati s dalmatinskim izagorskim bivšim partizanima, s novom jugoslavenskom vojskom, dočasnicima, časnicima,oružjem, vezama itd. Bez svega toga, bez mnogih "Hebranaga i Djilasa" nema novog ustanka unašoj zemlji, nema one djelatvorne pomoći, koju nužno trebaju sve brojne hrvatske ilegalneskupine na terenu.



PITANJE: Kakvi su Vaši osobni planovi za budućnost i da li smatrate da smrću dra. AntePavelića nastupa vrijeme za Vašu ponovnu političku djelatnost?

ODGOVOR: Moj odgovor je jednostavno NE!

Smrću Poglavnika početi će napadi na njegove nasljednike, a ja sam jedan od onih, koje jenajlakše napasti. treba samo malo, da svijet grakne proti mene i onih, koji idu s mojim imenom.Ljubim Hrvatsku i previše a da bi me moga zavesti ideja o osobnoj političkoj afirmaciji, bezobzira na to koliko imam sljedbenika. Meni su drugovi dostojno platili vjernost za vjernost, alito Hrvatskoj neće koristiti. Osobne osjećaje i želje dužni smo podrediti općoj stvari. Inače biimali pravo oni, koji tvrde da sam poveo pobunu u Ustaškom Pokretu ne radi istine, drugarstvai interesa Hrvatske, nego samo zato da spasim svoje ime i svoje pozicije.Mene nije nikada vodila pa ni sada me ne vodi ambicija. Sve što sam učinio, dobro i zlo, učiniosam za Hrvatsku i danas sam svijestan, da ako je neprihvatljivo ime Poglavnika, moje je jošviše. ja bi se moga prati, možda i "oprati", da sam jednostavan vojnik, koji je slušao starije, alija to ne mogu i ne ću učiniti, jer sam ustaša, revolucionarac, jer sam bio na položajima ičastima i jer snosim odgovornost u svakom pogledu. Želim biti dosljedan samom sebi. Vrijemešutnje i povučenosti iskoristio sam da ojačam duh i skupim znanje, da se riješim balasta(suvišnog tereta, mo), kompleksa, sanja i prošlosti, koja vodi u grob. Sada mislim samo ubudućnost Hrvatske, koja će moju djecu Domadoja, (rođen 1955., mo), Drinu, (rođena 1956.,mo) Vjekoslav, (rođen 1957., mo i Miroslava (rođena 1958., mo) dovesti u Ljubučki, pa makar jai "pukovnici" morali ostaviti kosti ili u borbi ili u tudjini.Ja sam voljen prisegnuti, da se ne samo ne ću primiti nikakvog položaja, čati itd. nego i da neću živjeti u Hrvatskoj, ako je to bezuvjtno potrebo za smirenje i sreću naroda."

Napomena:Eto, poslije punih pola stoljeća čuli smo šta general Luburić kaže, a što kaže on tako i misli.Sada je na nama Hrvatima da o mrtvom Luburiću, vojniku koji je sav svoj život posvetio uborbi za Hrvatsku Državu, kažemo da je svaki onaj tko se je borio za našu Hrvatsku zaslužioda mu se dadne priznanje, kao nedavno što se je dalo i onome Francuzu koji pao u borbi zaHrvatsku u Domovinskom ratu. Pozdrav svima. Bog! OtporašBobani26-09-2013, 20:13

DALI JE MAKS LUBURIĆ KRŠTENI KUM ILIJI STANIĆU???

by Otporaš Dnevno.hr15th April 2012, 21:35#6

RE: JOŠ O ILIJI STANIĆU



Dragi Franjo,

Ovo sam potražio u mojoj kartoteki da ti pošaljem i da vidiš neke podatke o Iliji Staniću. Kakoćeš i vidjeti da je ovo poslato iz domovine jednome mome prijatelju, a ovaj mi strogopreporučio da ovo zadržim kao jednu veliku tajnu. Ne znam zašto, ali ipak tajna nije tajna akoju više od dvojice znaju. Kako za ovu "tajnu" znaju više od dvojice, dakle da baš i nije tolikavelika tajna. Zato ti ovo šaljem da vidiš šta bi iz ovoga moglo biti istina. Ovaj moj prijatelj izSan Francisca i Ilija Stanić su susjedi i poznaju se iz malih dana. Skupa su odrasli. Pošto jemoj prijatelji nedavno išao posjetiti domovinu, zamolio sam ga da se raspita za Iliju Stanića isve moguće što bi on mogao saznati. Jedan njegov prijatelj i poznanik njegov i Ilin mu je ovoposlao, a moj prijatelji iz San Francisca meni.

Pozdrav. Bog! mb.

Kako se može vidjet i po datumu kada je ovo meni poslato i tko mi je poslao. Telefonski mi jerečeno da o ovome nikome niša ne govorim. Ovaj izvještaj je poslan na A. S. koji živi u okoliciSan Francisca, Californija. Rečeno mi je da je autor ovog opisa osobni prijatelj A. S., jer, dasu on, A. S. i Ilija Stanić iz istog sela, susjedi, skoro vršnjaci i odrasli skupa. Kasnije, trbuhomza kruhom, svak na svoju stranu.

A. S. sam upoznao u San Franciscu u listopadu 1970 godine kada je igrao za Croatia SoccerClub. Od tada pa do ove 2011 godine mnogo puta sam imao priliku razgovarati s A.S. o IlijiStaniću, jer sam znao da su iz istog mjesta. Uvijek mi je govorio isto: da je Ilija jedan običnipropalica, lažov i slično tome. Na pritisak mojeg prijatelj NM i mene da A.S. priko svojih vezaiz Hrvatske pronađe i sazna nešto više i podrobnije o Iliji Staniću. Kako se može vidjeti i podatumu da je ovo meni poslato 24 travnja 2010 godine u formi najveće tajne. Ovo sam napisaodans, 28 rujna 2011 s namjerom da se ne izgubi i da se zna šta je meni poslato a da ne ulazim uistinitost ili neistinitost opisa. Svakako nije odviška ovo imati u vidu u svakoj razradi osobeIlije Stanića. mb, Otporaš.

Sent: Sat, April 24, 2010 12:24:20 AMSubject: IZ DOMOVINE

Zaista tko je Ilija Stanić.Evo upravo što izvještava jedan od sinova Svačić iz Sarajeva IlijaIlko Čolić Stanić rodjen iza polovice Travnja mj.1945 god. Čolina Ravan iznad sela Colopeći odoca Jozike i majke Andje. Kršćen u Ostrožcu u crkvi Presvetog srca Isusova negdje izmedjuLipnja i Rujna 1945 god. Obred kršćenja po fratru;, Mićo; Budjinski.Na rukama Ilijina ocaJozike kumovan po Maxu Luburiću koji se tada nalazio na braniku domovine na Ivan Planini.Otac Ilkin Jozika Stanić poznati ustaški vodja i borac Obrane u selu Vrći-Klis. Jozika i sviHrvati toga kraja borili se i branili čitavu regiju toga kraja od upada partizanski četnika ilokalni oznaša , skojevaca ,knojevaca i koga sve ostaloga vraga. Poslije 1945 god. Jozika ostajejoš uvijek u obrani toga kraja, negdje u 1946 -1947 u križarima pod vodstvom Šimića. Jozika



je jedan od poslijedni 7 Križara ,Šimić, Stanić. Brkljačić, Vujinović, Drljo, Rašić, Rajić. 1948-1949 god. oznaši udbaši skojevci knojevci trebinjski gačanski partizanski četnici napadali sučitavu regiju počev od Bradine, Trečnjevice, Rrasvara G.Višnjevice d. Višnjevice, Vrci,Pokojiste ,Radešine, Obri, Ostrožac, Seonica, Zitaće, Podhum, Solakova Kula, Trusina, Vratnagora pa sve do Jasenika, imenovani Križari su se viteški borili i dali svoje živote za slavnu namdomovinu NDH. Slijedio je progon hrvatskog pučanstva sa gore imenovani mjesta, S ĆolineRavni velikoga imanja Jozike Ćolića Stanića čitava obitelj i rodbina je protjerana u Ostrožac uzatvor a kasnije na radiliste u barake na gradnju jablaničke brane -centrale. Teror nad svimobiteljima regije vodio je trebinjski partizanski četnik koji je bio glavni komandir milicije uOstrožcu.Tako su hrvatske obitelji protjeravani od nemila do nedraga. Brana na jablanicizavršena dosta hrvatskog življa masovno se selio u Srijem ,Bečka, Indjija, Maradik,Slankamen, Stara Pazova, Zemun, i sva ostala mjesta diljem Vojvodine takodje i obitelj ĆolićStanić. Ilko (Ilija, tako su ga zvali i tako je Ilija Stanić bio poznat, mo) u problemima kodmajke i sestara vraća se u Sarajevo kod tetke i brata Tomislava, te i tu u klapi svega isvačega na Grbavici te Dolac Malti Pofalićima, Vilsonova šetalista, kina Sutjeske operira, lažei mućka preprodaji karata lopovluka i kradje. Završava u kazneni popravni, vraća se u Konjickod brata Luke koji je već kao udbin agent imao dosta dobar stan, Luka je na moranje radio zaudbu, imao je izučeni konobarski zanat i radio kao konobar na lokalnim jugo vlakovima a kasnijemedjunarodnim, preko brata i šefa udbe Barića te agenata, Avramovića , Kuribaka, Kujundjića,Vase,Ristića, primljen (je, mo) u školu policije u borbi protiv terorista i inozemno dijelovanje.Najvjerovatnije 1965 odlazi u Sarajevo na školovanje, po završetku škole prebačen prekobrata Luke u Italiju ili Austriju. Najvjerovatnije izučeni udbaški specijalac te tako sa vezomdolazi kod svoga kuma kao skrušeni i učeni bogomoljac gdje ni ma ko nebi sumnjao o kakvom selicilu radi. Iz Španije bio je u vezi sa bratom, kada je ispunio svoju recimo skrušenu misiju uselu Lisčići, pretežno muslimani, Luka i Ilko napravili su veselje da se udvore lokalnimudbašima skojevcima i knojevcima oznašima i partijcima, nije niko bio na vidjenu od katolika tetako da su udbaši i ostali pošli kud koji. Kada je Luka vidio da je Hrvatska po zagovorustratega M. Luburića na velikom pomolu muka je njega mučila te je isti u mukama umro. DanasIlija živi u Sarajevu ne u jednom stanu već u tri. Ilija je bio u vrhu redova sinova Svačić i onsam zna da su sinovi Svačić sve i svugdje i burno prate sve i o svemu diljem domovine svihHrvata. Iliju takodje danas muka muči jer jest zaista sam sa sobom u problemu. Odani vaš izredova Svačić.O.Viganj S Bogom!

(Moj dodatak,

S jednom jedinom željom ovo iznosim u nadi da će se netko (pro)naći koji poznaje nekepodatke o gore navedenom. Hrvatski general Vjekoslav Maks Luburić, poznat kao generalDRINJANIN, je ubijen istom metodom i skoro na isti način kao što je 1940 godine u MeksikoCity ubijen Leon Lav Trocki. Otporaš.

Tko je Ilija stanić? bi trebalo biti pitanje svake Hrvatice i svakog Hrvata i o njemu pronaćisve moguće podatka. mb.Bobani27-09-2013, 16:32



PADRE MIGUEL OLTRA HERNANDEZ

(Padre Miguel Oltra Hernandez je svakako jedan veliki dio hrvatske političke emigracije. Tkoje imao priliku pratiti i čitati PISMA MAKSA LUBURIĆA mogao je kroz ta pisma uočiti da jeupravo Padre Oltra bio taj koji je pripremio, naravno u tajnosti, put hrvatskom Poglavaru ipoglavniku dru. Anti Paveliću za Španjolsku, kada su argentinske nove vlasti - poslije Perona -tragale za njim. Imao sam iz bliza, još bolje rečeno, direktno, osobno, pročitati skoro tisućupisama generala DrinjaninaTu, u tim pismima sam mogao primjetiti, da je upravo Padre Oltranajviše pomogao Vjekoslavu Luburiću, generalu Drinjaninau za srediti sve moguće papire izajamčenu sigurnost za stalni i nesmetani boravak u Španjolskoj. Kroz ta pisma sam saznao dasu general Drinjanin i Padre Oltra bili dobri prijatelji o to prijateljstvo je ostalo dogeneralove smrti 29 travnja 1969. Iako su se prešućivale zasluge Padra Oltra hrvatskomPoglavaru i drugim Hrvatima , i to sa strane HOP-a ponaviše, u hrvatskom iseljeništvu, PadreOltra je bio sa fra. Branka Marićem kada je Poglavnik umro 28 prosinca 1959. Ako se danas otome piše, i trebalo bi se pisati, to nije da se nekoga za nešto prozivlje, nego jednostavno zatoda se sve zna. Zato, pisati hrvatsku političku iseljeničku povijest a ne spominjati i nespomenuti Padre Oltra, neće biti pošteno, niti će to pisanje te hrvatske iseljeničke povijestibiti vjerodostojno. Knjiga ili knjige PISMA MAKSA LUBURIĆA će toga mnogo otkriti. Mo,Otporaš)


(1911-1982)

Padre Miguel Oltru sam upoznao u ljetu godine 1963, kada sam puna dva mjeseca proveo u kucigenerala Vjekoslava Luburica u gradicu Carcaixent (Valencia). Bas preko carcagentske ulice,Calle Santa Ana, u kojoj je bila i generalova iznamljena kuca, smjestena je franjevackasrednja skola, Colegio Franciscano San Antonio. U to vrijeme Padre M. Oltra bio je ravnateljte skole.

General Luburic, Padre Oltra i ja toga ljeta smo posjecivali mnoga obliznja mjesta i cesto smovodili razgovore ugodne ne samo o spanjolskim nego i o hrvatskim problemima. Zbog generalovaprijateljstva

s Padre Oltrom, za vrijeme tih mojih ljetnih ferija oko osam noci sam boravio u kuci Henrique-a, brata Padre M. Oltre. U svrhu ljetnoga odmora, danju sam bio na plazama male sredozemneluke, Denia (Alicante), u svrhu ljetnoga odmora. Uvecer na spavanje sam se vracao u kucuHenrique-a Oltre. Nakon toga, ostatak svojih ljetnih ferija sam proveo kod hrvatskog div-junaka generala Luburica te s njime se, kako vec istakoh, i s Padre M. Oltrom cesto druzio.

Postovani O. Oltra bio je tipican spanjolski Valencijanac jer je rodom iz maloga mjesta



Benifallo deValdigna, blizu Valencije. Punih 56 godina pripadao je franjevackoj Provinciji sasredistem u

Valenciji. Buduci da je on intelektualno bio vrlo nadaren, Provincija ga je vec kao mladasvecenika

poslala na vise teoloske studije u Muensteru, Njemacka. Tu je iz teologije doktorirao i unjemackom jeziku se usavrsio.

Iako je godinama pastoralno djelovao u mjestima Benisa, Onteniente, Concentaina iCarcaixent, velik dio svoga plodnoga zivota je proveo u povijesnom samostanu Francisco ElGrande u Madridu. Ovdje je uzivao veliki ugled ne samo medju spanjoskim misliocima negotakodjer i politickim i vojnim uglednicama, ukljucivsi i samoga Generala Francisca Franca.

Padre M. Oltra bio je urednik ugledne teoloske revije “Verdad y Vida - Istina i Zivot”, za kojuje napisao dug niz duboko-misaonih clanaka. On je takodjer osnivac Spanjolskog svecenickogbratstva (Hermandad Sacerdotal Espanola) i Sveucilisnog bratstva (HermandadUniversitaria). Zbog ovako plodnoga rada i visokog ugleda, Braca njegove Provincije jednom suga na sest godina izabrali za Generalnog definitora njegove redovnicke Provincije. Jednom mupovjerise cak i 6-godisnju duznost Ravnatelja Franjevacke srednje skole u Carcaixent-u, stovec gore istakoh.

U domoljubnome radu za svoju uvijek voljenu Spanjolsku pedesetih godina prosloga stoljecanajvise se je proslavio svojim radom za oslobodjenje spanjolskih ratnih zarobljenikapripadnika Plave Divizije (Division Azul) koje je u zarobljenistvu drzala Sovjetska Rusija. Basu to vrijeme Padre M. Oltra nasao je utociste i za hrvatskog generala-prognanika generalaLuburica. Ovaj hrvatski div-junak bio je od Padre M. Oltre zasticen u franjevackom samostanuSanto Espiritu. Tu se je krio pod imenom Vicente Perez Garcia.

Ovo ime, dano mu od Padre M. Oltre, general je zadrzao sve do svoje tragicne smrti uCarcaixentu godine 1969. U tome gradicu , na domak franjevackom samostanu, on se jeosjecao sigurnim u svojem ZAISTA ZAPANJUJUCEM djelovanju za bolju buducnosthrvatskog naroda. Medjutim, jugoslavenska UDBA i Ilija Stanic, jedan od njezinihnajucinkovitijih agenata, nadjose nacina da ubiju hrvatskog generala i da duboko ranenajdrazega mu prijatelja Padre M. Oltru. Te duboke rane doprinijele su da je Padre MiguelOltra 31. kolovoza 1982. umro relativno mlad, nakon 54 godine redovnistva i 47 godinasvecenistva.

Na mojemu vjencanju s Amelijom “Chelo” Mir u Carcaixentu, 26. prosinca 1963. propovijednikje bio

dragi nam prijatelj Padre M. Oltra. On je svojim uplivom u Madridu utjecao da je moja zivotna

odabranica mogla uci u SAD samo 16 dana nakon nasega vjencanja! Iz zahvalnosti prema takopleminitome prijatelju Padre M. Oltri, dugo smo podrzavali pismenu vezu s njime. U ljetu



godine 1971.

cak smo ga i u goste pozvali. On je u nasoj kuci boravio oko osam dana a ja sam mu u obliznjojcrkvi dnevno ministrant bio. U to vrijeme odveli smo ga na Niagarine slapove i u kanadskivelegrad Toronto. U ovome gradu te takodjer i u Clevelandu, pred clanstvom Hrvatskognarodnog odpora Padre Oltra je odrzao

zapazena predavanja o zivotu i smrti generala Luburica. Neka im je obojici vjecna slava!

J. Ivan PrcelaBobani27-09-2013, 22:50

OSVJETLJIVANJE LIKA DI-JUNAKA GENERALA LUBURIĆA

(Prof. Ivan Prcela i Mirko Bilić iz Njemačke su išli u Španjolsku koncem 2010 godine upotražnju informacija koje se još uvijek kriju u Španjolskoj. Osobito u pogledu informacija oubojici Iliji Staniću. Uspijeli su pronaći Ilije Stanića nekadašnju "zaručnicu", Consuelo "Chelo"Salom, koja im je rekla "da neće usta otvoriti u pitanju Luburića i Stanića. Ovaj izvješta prof.Prcele je jako važan za one koji se budu bavili iztraživanjem ISTINE: ZAŠTO JE ILIJASTANIĆ UBIO HRVATSKOG GENERALA?Otporaš)

Postovani Hrvatski brate!

Rijec "PETDESETA" je korijenski tocna, ali u danasnjem pravopisu tamo u Hrvatskojprihvatljivije je pisati "pedeseta." Nisam ja hrvatski jezikoslovac, ali jesam veliki stovateljgenerala-viteza Vjekoslava Luburica. ON JE NAJINTILIGENTNIJI I NAJOCRNJENIJIUSTASA. 6. ozujka 2013. godine bilo bi mu ravnih 100 godina. Je li to moguce da je "SlobodnaDalmacija" bas za tu vaznu obljetnicu objavila moj clanak o Slucaju Luburic-Stanic? Imat ceSD priliku da u doglednoj buducnisti pise i o vrhunskoj knjizi o svih 56 godina njegovaplodnoga zivota.Ivan Prcela.

HABEMUS PAPAM FRANCISCUM JESUITAM!

J. Ivan Prcela- Hide quoted text -

---- "G. Vuskic" <[email protected]> wrote:Poštovani gosp. Prcela,Naletih na ovo na stranicama Slobodne Dalmacije. Vrlo mi se svidjelo kako ste lijepo itemeljito opisali slučaj Luburić-Stanić. Tu i tamo kadkada pročitam što vi pišete i što drugipišu o vama. Pročitao sam nedavno da ste pisali povodom PEDESETE OBLJETNICE



MOJEG...Koliko se ja razumim u naš jezik, ne kaže se PEDESETE, nego PETDESETE, štodolazi od PET plus DESET, gdje se sljubljuju samoglasnici "T" i "D" u jedan samoglasnik.Molio bih vas da mi vi kao stručnjak za jezik ovo objasnite.Pozdrav iz naše Domaje.

http://www.slobodnadalmacija.hr/Novosti/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/205053/Default.aspx

Thank you,Slobodna Dalmacija

Sat, Mar 16, 2013 at 1:39 PM

OSVJETLJIVANJE LIKA DIV-JUNAKA GENERALA LUBURIĆAPiše J. Ivan Prcela

Više od četiri desetljeća muči me pitanje, zašto je Ilija Stanić trovao i konačno željeznomšipkom u zatiljak ubio 56-godišnjega generala-viteza Vjekoslava Luburića. Ove godine,PEDESETE obljetnice mojega sustavnog osvjetljivanja Bleiburške Tragedije, poduzeo sam dvaputovanja u velegrad Valenciju i u gradić Carcaixent, u čijemu groblju počivaju smrtni ostacihrvatskog div-junaka i nezaboravnoga mi kuma na vjenčanju ima skoro 47 godina.

U mjesecu srpnju generalov grob skupa sa mnom posjetio je i moj vjerni prijatelj Mirko.(Mirko Bilić iz Njemačke, mo) Mirko je doletio iz Njemacke a ja iz dalekoga Clevelanda.Obojica smo tada stupili u kontakt sa svih četvero djece generala Luburića. On je iza sebeostavio dva ucviljena sina i dvije prežalosne kćerke. Kćerku Drinu (rođena 1956., mo) smoposjetlili u staračkom domu u gradiću Carlet, gdje ona uslijed davnog pada muke muči ukolicima, iako je tek stupila u ranije pedesete godine. S generalovim sinom Vjekoslavom (rođen1957., mo) otišli smo u posjete grobu njegova ljubljenoga oca. Tu smo se za vječni pokojgeneralove duše pomolili i onda se fotografirali.

Posjet najmladjoj Mirici, (rođena 1958., mo) iako ona živi vrlo blizu mojega šurjaka FilibertaMir, ostvario se nije jer ona to nije htjela. Najstarijega generalova sina liječnika Domagoja(rođen 23 listopada 1955, mo, Otporaš.) nazvao sam u Barceloni i protumačio mu namjeremojega naziva. On je moja plemenita izlaganja najprije sašlusao i onda mi tako grubo odbrusioda sam u kući svoga šurjaka GORKO PLAKAO. Rekao mi je, da on na svoga oca ima samo lošeuspomene. Na to sam mu odgovorio, da ja na njegova oca imam SAMO DOBRE USPOMENE i dasvojim perom želim osvjetliti lik njegova preocrnjenoga oca i proslavljenog hrvatskog junaka.

Mirko i ja smo u radnji "Optica Tomas" u Carcaixentu pokušali posjetiti čak i Consuelo "Chelo"Salom, bivšu zaručnicu lašca i ubojice Ilije Stanića. Ovo nam nije uspjelo jer ona je bila uValenciji. Ostavili smo joj telefonski broj mojega šurjaka u Valenciji, da me ona kod njeganazove. Nazvala me nije, ali ja sam njoj ipak iz Clevelanda s puno poštivanja napisao jedno



pismo i najavio da ćemo moj prijatelj i ja u studenom opet doći u Carcaixent. Nakon punih 40godina želim je opet vidjeti i prijateljski pozdraviti. Bivša Stanićeva "ljubav" mojoj je šogoriciCarmen Mir, jer se cijeli život dobro poznaju, saopćila da je od mene primila vrlo toplo iuljudno pismo, ali da ona, iako me duboko poštuje, usta ni otvoriti neće o slučaju "Luburić-Stanic."

Na koncu prvoga tjedna ovogodisnjeg mjeseca studenoga, ja sam se opet pojavio u "OpticaTomas" u Carcaixentu da 62-godišnju, sada suprugu, majku i baku, koja čak od raka na grudimatrpi, iskreno pozdravim. Odmah sam joj rekao, da ju molitve moje prate i zato se ona sadabolje osjeća. Ovoga puta ona, još uvijek otmjena i lijepa, mene je prepoznala i sa mnomrazgovor započela, naglasivši da o predmetu, zbog kojega sam opet u Carcaixentu, ona ne želiNI USTA OTVORITI. Ja sam joj odgovorio, da ja njezin stav potpuno razumijem i poštujem,ali moj stav je skroz drukčiji - JA NE MOGU NITI ŽELIM ŠUTJETI O SVOJEMUPOGUBLJENOM KUMU JER JE ON U NEDAVNO IZIŠLOJ JEDNOJ KNJIZI I NAVALENCIJANSKOM I NA ŠAPANJOLSKOM PREVEĆ NEGATIVNO OPISAN.

Bivšoj djevojci Ilije Stanića, kako je ona u jednom nazivu mojoj šogorici Carmen Mir rekla,moj posjet se neobično svidio jer je bio pun poštivanja njezine osobe i njezine šutnje. Onaipak nije šutjela o mojoj pojavi za koju je, kada sam ju kao 88-godisnji Hrvat pozdravio,uskliknula:! QUE FUERTE! To znaci: "Kako ste snažan!"

Otmjenoj dami, Consuelo Salom, naslov knjige i ime Francesca Bayarrija ni spomenuo nisam, aliu susretu s njome mislio sam na njega i na njegovu knjigu CITA EN SARAJEVO. Bayarri,premda mu je knjiga vrlo negativna o generalu Luburiću, pokazao se je vrlo susretljiv premamojemu prijatelju Mirku i prema meni u našoj misiji osvjetljivanja lika Maksa Luburića. On nasje uputio na Jose Luis Ramosa, koji posjeduje DESET velikih kutija korespondencije i drugihpapira neumornoga hrvatskog generala. Taj ugledni španjolski novinar i ČOVJEK DOBREVOLJE na vrijeme nas je upozorio, da J. L. Ramos misli da u tim kutijama ima dragocjeno zlatoi tim dokumentima se želi obogatiti! On nam je svjetovao BUDNI OPREZ!

U petak, 12. studenoga, J. L. Ramos je u pratnji samoga Bayarrija u stan mojega šurjakaFiliberta donio ČETIRI kutije tih "dokumenata." Mirko ih je skoro puna ČETIRI sata prebiraoa taj ugledni novinar se s Filibertom, s Jose Luisom i sa mnom strpljivo i nevezano razgovarao.Na koncu toga sastanka, Mirko je J. L. Ramosu rekao da su ti "dokumenti" od vrlo malevrijednosti pa je tako završio naš prvi sastanak s posjednikom "dokumenata" i s novinaromBayarrijem. Mi smo ipak s gosp. Ramosom ugovorili još jedan sastanak za sutrašnji dan, zasubotu ujutro 13. studenoga. S Bayarrijem smo takodjer ugovorili sastanak o sadržaju njegoveknjige za petak 19. studenoga od 16 do 20 sati. Mirku je žao bilo, što toga dana neće moćinazočan biti jer 17. studenoga leti za Njemačku. Žao mu je bilo i zbog toga, što je on uNjemačku sa sobom na dar odnio Video-disk o "Operaciji Kobra" Ilije Stanića.ZAUZIMANJEM novinara F. Bayarrija sam producent nam je na poklon dao taj važandokumentarac.

U srijedu 17. studenoga Mirko je odletio za Muenchen, ali ostavio je DESETAK pitanja zaugovoreni PREVAŽAN sastanak s Bayarrijem. Ostavio nam je i jedan primjerak "Obrane" od



jeseni 1971. godine, u kojoj je bila fotografija vjenčanja Eduarda Martineza Ramosa i njegoveživotne odabranice Clotilde. Njih dvoje U VJENCANOME RUHU iskazuju počast generaluLuburiću i njegovom grobu! Mirko je mojemu šurjaku Filibertu, 72-godišnjemu umirovljenomeprofesoru, izrazio želju da svakako pronadje Eduarda Martineza, jer je on kao sin LeonoreRamos Serrano, generalove kućanice i uzgojiteljice njegove djece, KLJUĆNA osoba zaupoznavanje umorenoga hrvatskog div-junaka. Još prije Mirkina odlaska, Filiberto je prekotelefonske knjige u Valenciji pronasao dva E. Martineza. Prvi je bio "Ernesto" a drugi od nastraženi Eduardo Martinez Ramos. SVA SRETNA, na telefonu se javila Eduardova suprugaClotilde. Još sretniji i veseliji bio je Filiberto. Kao mladi dečko on je od veselja skakao! Vidioje jasno, da Mirka i mene prati Božja ruka u našoj misiji osvjetljivanja velikoga lika generalaLuburića. Svijesni smo bili, da je naša misija VRLO TEŠKA. Upravo zato, Mirko i ja išli smo nadnevnu svetu Misu u obližnjoj crkvi simpatičnog Sveca naših dana Sv. Jose Maria Escriba,osnivača svijetom poznate Kongregacije "Opus Dei."

Eduardo je sa svojom majkom Leonorom u kući generala Luburića živio od 1963. do 1971.godine i neko je vrijeme bio radnik Drinapressa. Kao takav on je za osvjetljivanje životagenerala Luburića MNOGO KLJUČNIJA osoba nego je to Ilija Stanić koji je u generalovojkući živio samo GODINU I POL DANA. (Ilija Stanić je živio kod generala od ožujka 1967 pado ubojstva generala 20 travnja 1969., osim neka dva mjeseca, listopad i studeni 1968., kadaga je general izbacio iz kuće, zbog kućnih i poslovnih neugodnosti i neslaganja. Mo,Otporaš) ISalvador Alminana, prijatelj mojega nećaka Javiera Gomis Mir-a, dulje je poznavao generalaLuburića nego veliki lažac, glumac-"zaljubljenik i domoljub" Judina kova Ilija Stanić. I samFiliberto Mir, "bivši" svećenik-franjevac i mnogi drugi franjevci mogli su mnogo doprinijetipotpunijem sadržaju Bayarrijeve knjige jer su od srednjih 50-tih godina prošloga vijeka inadalje poznavali generala pod imenom "Vicente Perez Garcia" dok se je on u njihovomnovicijatu Santo Espiritu sakrivao. I ja kao bivši franjevac VJEČNIH ZAVJETA, položenih1946. u Rimu na ruke slavnoga fra Dominika Mandića, DEVET godina sam bio jedan odTROJICE VELIKIH generala Luburića. Nažalost, Bayarri nas KLJUČNE osobe uopće nijekontaktirao. Medjutim, lažnim pričama Ilije Stanića i njegovih naredbodavaca uvelikosrpskome Beogradu toliku je pažnju posvetio da njegova knjiga na SVAKOJ STRANICIobiluje lažima kurve Jugoslavije. Sve na štetu Države Hrvatske, ukjučivši i onu pod vodstvomdr. F. Tudjmana! Bayarri je u rukama držao moj primjerak svoje knjige i vlastitim je očimavidio, da sam nju tako rekuć na svakoj stranici ispunio mnogim komentarima i pitanjima.

Bayarri je iz pričanja Ilije Stanića, predradnika Pepe Segui-a i nekih hrvatskih"revolucionaraca," koje je u svoje vrijeme general bio istjerao iz svoje kuće, generala Luburićaprikazao ne samo kao NAJOKRUTNIJEGA čovjeka 20. vijeka nego čak i kao pijanca inemilosrdna poslodavca. Zato sam ja još prije Mirkina dolaska u Valenciju, u Carcaixentu vodiorazgovore sa Salvadorem Alminanom. Onda, kada je Mirko u Muenchen odletio, Filiberto Mir ija dva dana kasnije dugi razgovor smo vodili s Eduardom Martinezom i s njegovom suprugom.Filiberto je glavne točke razgovora ukratko zabilježio a ja sam ih onda sve spojio i tako ih našpanjolskom vjerno opisao, da je moj šurjak skupa sa mnom to vlastoručno potpisao, da se timDokumentom mogu služiti Bayarri i svi drugi koji budu pisali o plodonosnome životu generala-viteza V. Maksa Luburića. Razgovori sa Salvadorem Alminanom i Eduardom Martinezom dalekosu vrijedniji nego svih 25 stranica UNAPRIJED FABRICIRANE autobiografije Ilije Stanića u



Bayarrijevoj knjizi!

U subotu 13. studenoga, dok je Mirko još bio u Valenciji, Jose Luis Ramos donio je jos ŠESTvelikih kutija "dokumenata". Od 8 sve do 12 sati ujutro Mirko je u kući mojega šurjaka te"dokumente" pregledavao. Onda je posjedniku vrlo jasno rekao, da on i tih ŠEST kutija smatranevrijednima ikakve svote novaca! Filiberto Mir je u ovoj situaciji posredovao i preporučio dagospodinu Ramosu ipak platimo 50 Eura za benzin i za ukupnih OSAM sati koje je on u tojstvari strpljivo žrtvovao. Moj prijatelj i suradnik Mirko tu svotu je dao Jose Luisu Ramosu. J.L Ramos je, dakle, otišao a da se obogatio nije tom korespondencijom i papirima generalaLuburića koji su ionako plod mnogih, mnogih žrtava mojih i drugih generalovih sljedbenikaširom svijeta.

U petak, 19. sdudenoga, u ČETIRI I POL SATA poslije podne, Filiberto Mir i ja dočekali smoFrancesca Bayarrija opet u istoj kući. Čim je gosp. Bayarri stupio u Filibertov stan, on jeodmah na ulazu vidio pravu izložbu hrvatskih knjiga: Moje životno djelo o Bleiburškoj tragedijiu PET različitih izdanja, moju knjižicu na engleskom o Nadbiskupu Alojziju Stepincu,NASTANAK JASENOVAČKOG MITA od dr. J. Jurčevića, OGOLJELU LAŽ LOGORAJASENOVAC od prof. V. Mrkocija i dr. V. Horvata, D. I., tek objavljenu knjigu o NDH od IlijeBarbarića, OTOK SV. GRGUR HRVATSKI "GULAG" od Željka Kuzatka i snop članaka iz"Hrvatskog Lista" i dosta drugih dokumenata. Usred te izlozbe bila je slika nasega SvecaKardinala-mučenika Stepinca još iz njegovih mučenickih dana u Lepoglavi; tu je bila i slika oddana vjenčanja Filibertove sestre sa mnom (26. prosinca 1963.) gdje je uz njihovu majku mojaživotna odabranica i ja odmah do nje. Medju tim slikama, bila je i slika msgra. FranjeKomarice, hrvatskog biskupa i živućega mučenika u Banja Luci! Sve skupa je jasno govorilo oVELIKOJ OZBILJNOSTI Bayarrijeva i mojega sastanka.

Naš sastanak je trajao TRI I POL SATA! Razgovor je otvoren bio pitanjima mojega prijateljaMirka kojih je bilo svega DESET. Sva pitanja Mirkina pred Bayarrijem sam doslovno pročitao iovome uglednome novinaru čak i na čitanje ostavio. Na temelju citata mnogih stranicaBayarrijeve knjige ja sam ga u punome smislu riječi "bombardirao" sa OSAMDESETIPETpitanja o NDH, koju on nazivlje nacističkom; o generalu Luburiću, kojega on nazivljenacističkim i vulgarnim generalom; o ratovima koje su u 20. stoljeću nama Velikosrbi nametnulia koje on nazivlje "gradjanskim ratovima;" o PRENAPUHANOM broju žrtava ustaškogJasenovca i o potpuno preskočenom broju MIRNODOBNOG srbo-komunističkog Jasenovca; oupotrebi samo jednoga hrvatskog izvora, dr. F. Tudjmana, kojega on (Bayarri) obtužujerevizijom povijesti! Ukratko i sažeto sam mu naglasio da ovakva lažna pisanja o mojemunaraštaju, koji je svoje živote uzidao u temelje UVIJEK VJEČNE Hrvatske, mene su predpune 53 godine gurnule u hrvatski javni rad organiziranjem i perom. Jesam 88-godišnjak, aliJOŠ SAM UVIJEK SPREMAN da s puno ljubavi i žara sve do posljednjega svoga daha branimsvetu i uzvišenu borbu svih hrvatskih boraca, poglavito NEUSTRASIVIH ustaša, od kojih jeNAJNEUŠTRASIVIJI bio general Vjekoslav Luburić. On je superstaljinmisticki U SVOJEMUPOLJEDNJEM ROVU, 20. travnja 1969. ubijen u pitome i mirnome gradicu Carcaixent(Valencia). General Vjekoslav Maks Luburić morao je pogubljen biti SAMO DA SEKREPAVANJE KURVE JUGOSLAVIJE JOŠ 20 GODINA PRODUŽI!



Francesc Bayarri je mene svoga novoga prijatelja strpljivo saslušao i od slušanja mojihDUBOKO POŽIVLJENIH argumenata izmoren ostao. Unatoč svemu tome, priznao je samojednu pogrešku, naime, da je NDH trajala samo DVIJE godin! Uvjerio sam ga, da je ona trajalaod Desetoga travnja 1941. do 8. svibnja 1945, što se može vidjeti i iz besmrtnoga govoraNadbiskupa Alojzija Stepinca od 11. listopada 1946. godine. Spomenuvši Bl. Alojzija Stepinca,najvećega hrvatskog Domoljuba svih vremena, pred Bayarrijem sam naglasio, da je naš SvetacAlojzije Stepinac najbolji barometar onih apokaliptičkih godina NDH. Takav je bio i njegovtajnik svete uspomene Msgr. Stjepan Lacković, koji je na Danu Kardinala Stepinca uClevelandu 1959. godine za buduće hrvatske naraštaje naglasio, da će "hrvatski ustaše, akonjih prosudjujemo u svijetlu svih zbivanja iz onih apokaliptičkih godina, iz Drugoga svjetskogarata izići KAO NAJČISTIJA VOJSKA!" Uz ove riječi citirao sam i vjerovanje jednog mladogustaše iz Kozice, koji je nama franjevačkim klericima u Sinju na našim šetnjama znao reći, daje USTAŠKA BORBA NIŠTA DRUGO NEGO BORBA ZA KRST ČASNI I SLOBODU ZLATNU.Istoga uvjerenja je bio, pred Bayarrijem sam istaknuo, i moj ispovjednik, duhovni vodja iprofesor dr. fra Jerko Šetka. Kad su naši klerici u Makarskoj, Sinju i na Visovcu skidali svojfranjevački habit i stupali u ustaške posatrojbe, on je nama koji smo još bili vjerni svojimfranjevačkim zavjetima znao reći: " Na naše klerike koji stupaju u ustaške redove moramogledati kao na članove Marijine kongregacije!" Slične misli nalazimo i u pismu NadbiskupaStepinca, koje je on u srpnju 1945. uputio dr. Vladimiru Bakariću U OBRANU TISUĆAHRVATSKIH ČASNIKA I STOTINA TISUĆA HRVATSKIH VOJNIKA jer oni su tada, kakomoj prijatelj Bayarri može dobro vidjeti iz poklonjene mu knjige OPERATIONSLAUGGHTYERHOUSE, bili masovno likvidirani diljem Titove Jugoslavije.

Najviše sam svoj glas digao protiv Bayarrijevih tvrdnji, da je general Luburić masovno ubijaodjecu i muslimane i da je glavni cilj Radno-popravnog logora Jasenovac bio ISTRIJEBLJENJESrba, Židova i Cigana. Prema mojim proživljavanjima Drugoga svjetskoga rata i prema mojimistraživanjima istoga EX PROFESSO, ja svojim životom i plodnim perom svjedočim, da se je upaklu onih ratnih godina išlo za potpunim uništenjem hrvatskog naroda sa strane srpskihčetnika, Titovih jugopartizana i sa strane Mussolinijevih fašista. LOGOR JASENOVAC imnogobrojni drugi pothvati Hrvatskih oružanih snaga isključivo su imali SAMO-OBRANBENUznačajku! O ovome sam dosta puta razgovarao s generalom Luburićem. On mi je govorio ičesto, često pisao NE o mržnji ni na Srbe, ni na Židove, ni na Cigane ni na hrvatske partizanenego samo o mržnji na kurvu Jugoslaviju te i o mržnji na Hitlerov nacizam i Mussolinijevfašizam. Borba protiv kurve Jugoslavije i obnova starodrevne Države Hrvatske bio mu ježivotni put od njegove pete godine, kad su mu srpski zandari oca ubili, sve do posljednjegadaha, kad ga je Ilija Stanić "kao jedan on najučinkovitijih UDBINIH agenata" u njegovojvlastitoj kuhinji željeznom šipkom u zatiljak na smrt pretukao i za taj zločin od HrvatrožderaTita i njegove kurve Jugoslavije obilato nagradjen bio.

Samo nekoliko od mojih OSAMDESETIPET pitanja, što je bilo za očekivati, uspio sam usmenopred Bayarrija iznijeti. Upravo zato, ja sam ih na PETNAESTAK stranica za njega napisao.Moj šurjak Filiberto, koji je svaku moju želju za što bolji opis slučaja "Luburić-Stanić" utančine ispunio, ta pitanja i komentare o Bayarrijevoj knjizi za njega je umnožio i narazmišljanje mu ih u ruke predao. Sada se je nadati, da će Francesco Bayarri kao naš prijatelj,čovjek dobre volje i profesionalni novinar slavnoga Sveučilišta u Valenciji novo izdanje svoje



SENZACIONALNE knjige konačno tako preurediti da mu dužno priznanje oda NE velikosrpskiBeograd nego hrvatski Zagreb. U ovu svrhu dao sam mu dugu listu PLODNIH hrvatskih pisaca,počevši s dragim mi prijateljeima dr. Zvonkom Šeparovićem, dr. Ivanom Čizmićem i zavrsivši sIlijom Barbaricem i Darkom Šagrakom, piscima značajnih najnovijih knjiga o NezavisnojDržavi Hrvatskoj. U obrani VJEČNE Hrvatske poslije rata od Hrvatroždera J. B. Titapouobijano je NEKOLIKO STOTINA TISUĆA Hrvata i Hrvatica. Eto, i ti su zločini,dovaženjem Titovih žrtava u blizinu Jasenovca, natovareni na široka pleća hrvatskog div-junaka generala Luburića!

Hrvatski rode moj, probudi se i poput mojega POKLANOGA naraštaja, uhvati se u koštacustrajnom molitvom, požrtvovanim životom, plodonosnim perom i oružjem, ako nužda bude, sazakletim neprijateljima drage nam Hrvatske! Da u ovoj borbi uspjeh postignemo, žarko semolimo našemu Svecu Kardinalu-mučeniku Stepincu i mnogim legijama naših velikih mučenika!Nada sve, zazivajmo Krista Kralja, Mariju Vjernu Odvjetnicu Hrvatske i Sv. Josipa, Zaštitnikadomovine naše! U njihovo ime, sve svoje čitatelje od srca pozdravljam i opet Vam obećanjedajem, da ću do smrti vjeran ostati svome POKLANOM naraštaju. Tako mi Bog pomogao!

Cleveland, Ohio27. studenoga 2010Bobani27-09-2013, 23:46

SMRT USTAŠICE NADE ŠAKIĆ

Annie Boban<[email protected]> Tue, Jul 17, 2012 at 7:24 AMTo: [email protected], Mirko BILIĆ

Dragi moj Mirko,

Samo da ti se javim i kažem da smo svi fala dragome Bogu dobro i zdravo, kao što se nadam daje i kod tebe sve dobro i zdravo. naš Nedjeljko je u Domovini. Neki dan sam malo sa njimapreko telefona prodivanio. On je kao u uvijek vrlo dobro i pozetivno misli.

Prilažem ti ovdje nešto što bi te moglo zanimati, a radi se o polu sestri našeg generalaDrinjanina, Neda Šakić.

Iskreni pozdravi tebi i obitelji. Bog! Mile Boban.

IZBORNIK:

NASLOVNICA O MREŽOPISUby: MLADEN SCHWARTZ



Upisi označeni ključnom rieči 'DINKO SAKIC'SMRT USTAŠICE NADE ŠAKIĆ - IN MEMORIAM

Postavio Mladen Schwartz u četvrtak 2011

Skoro posve nezapaženo petoga je dana veljače ove, 2011 godine, u Zagrebu umrla, a 9. II,pred tek nekih stotinjak štovatelja (općila njezinu smrt nisu ni zabilježila), kremirana naMirogoju Nada Šakić, supruga ustaškoga borca Dinka Šakića (1921 - 2008), koja sedjevojačkim prezimenom zvala Tambić, a u argentinskom egzilu uzela je i kastiljansku inačicuimena Nada - Esperanza, već i zato što je to tamo običaj, a i jer lijepo ime Nada našpanjolskom, na žalost, znači "ništa". Nada je bila sve, samo ne ništa. Bila je uzorna supruga imajka troje uspjele djece, a nadasve dobra Hrvatica. Rođena je Nada u Livnu 1926, kaopolusestra Vjekoslava Maksa Viteza Luburića. Naime, nakon smrti Maksova oca Ljubomira(kojega su srpski žandari poslije teškog batinjanja usred zime polili u podrumu hladnom vodom,valjda da se "osvijesti", pa ga je mali Vjekoslav našao smrznutoga, mrtvog), Maksova se majkapreudala za Antu Tambića, Nadinog oca.

Godine 1998, pod snažnim židovskim pritiskom, na čelu s Wiesenthalovim šegrtom, zloglasnimEphrajimom Zuroffom (jednim od stvarnih guvernera "Republike Hrvatske"), Tuđmanova jevlast pristala zatražiti od Argentine izručenje ustaškoga borca Dinka, s kojim se Tuđmanprije toga u Argentini vrlo prijateljski bio susreo. Po zločinačkom neojugoslavenskomautomatizmu zatraženo je i Nadino izručenje. Nakon prvotne zbunjenosti, zbog koje se moglodogoditi kao u sadašnjem slučaju Purda (nije kriva, pa neka ju izruče u Srbiju, tadašnju "SRJugoslaviju"), ipak su u Zagrebu shvatili da se Nadu mora spasiti od smrti ili torture u raljamajuge, pa je iz kućnog pritvora, u koji je zbog boležljivosti bila stavljena u Buenos Airesu,upućena u Hrvatsku, gdje ju je sud nakon tromjesečne istrage, i vjerojatno teških "dilema",pustio na slobodu "u nedostatku dokaza". Doduše, županijski državni odvjetnik RadovanŠantek, odričući se podizanja optužnice i kaznenog progona Nade Šakić zbog "ratnih zločina",nije zaboravio odrecitirati čitavu rukovet najogavnijih antifašističkih bljuvotina, eda bi sebarem donekle opravdao pred židovskim nalogodavcima. Nadi Šakić je o državnom troškudodijeljen boravak u staračkom domu "sv. Maksimilijan Kolbe" pri zagrebačkoj crkvi sv.Antuna Padovanskoga na Sv. Duhu, gdje ju je Dinko više puta mjesečno mogao posjećivati, nadivljačku galamu njihovih židovskih krvnika. Osim toga, Zuroff je na uobičajeno drski načinnapao i samo odricanje županijskog državnog odvjetnika od optužnice, iako je prije toga tvrdiokako ga ne zanima Nada, nego samo Dinko Šakić.

Nada Šakić sa suprugom Dinkom Šakićem<< Slika: Nada Šakić sa suprugom Dinkom Šakićem

Za razliku od Šakićima ipak ne posve nesklonog, ali pred židovima ulizičkog zagrebačkogrežima, židovi i Srbi itekako su baratali "neoborivim dokazima" protiv Nade Šakić, koja je, kao16-godišnja pripadnica ženske Ustaške mladeži, zahvaljujući utjecaju svojega polubrataMaksa, 1942 godine bila dodijeljena ženskom sabirno-radnom logoru u Staroj Gradiški. Biti uono vrijeme na tom mjestu, to je za Zuroffove židove i nekakav "fond za istraživanjegenocida" profesionalnog srpskog lažljivca Milana Bulajića, značilo već po sebi imati status"ratne zločinke". Izvučene su dakle iz jugo-naftalina sve najfantastičnije jugo-srbo-udbaške



izmišljotine o tomu kako je Nada, uz svoju prijateljicu Maju Buždon, zapovjednicu logora, uGradiški "patološki, zverski i krvožedno" (tako Srbin projicira na Hrvata svoju vlastitupraksu!) zlostavljala, mučila, bičevala, batinala zatočenice, te im prerezivala grkljane (veli nekisrpski "svjedok", koji nam međutim ne objašnjava kako se uspio naći u - ženskom logoru), amalu srpsku djecu s Kozare oblačila u ustaške odore i učila ih da pjevaju ustaške pjesmice.Nakon toga bi ih tobože slala u smrt, Nijemcima, ili bi ih sama ubijala (još manju djecuzgrabila bi za noge i glavama im tresnula o zid). Zašto bi se dječurliji krojile po mjeriminijaturne odore da bi ih se odmah potom smaknulo, to nam ne odgovaraju Zuroff-Bulajić. A ikako bi, kada je poznato da su ustaške vlasti tu kozaračku srbčad dale na skrb časnimsestrama, koje su ih predano njegovale do konca rata, što su neki od njih poslije i izrijekompotvrdili. Svejedno je bata-Milan Bulajić "naučno utvrdio" da je samo u rečenu logoru tijekomtri godine "ubiveno" ne manje doli - 80 tisuća žena i djece!

Rekoh da su općila prešutila Nadinu smrt. S jednom iznimkom: neopartizanski jugoidni riječki"Novi list" izrabio je taj dogođaj eda bi se, u svojoj toliko već puta prokušanoj maniri, jošjedanput stao iživljavati nad Ustaštvom i Hrvatskom Državom četrdesetih. Preko cijelestranice ruga se u broju od 10. veljače ubogo piskaralo Tihomir Ponoš mrtvoj Nadi Šakić,uzornoj ženi i Hrvatici: "Esperanza (sic!) se nije pokajala" (a za što bi se to trebala kajati?);"nema optužnice za Esperanzu (sic!)"; "vidjeli su kako kolje jednu logorašicu"; a o Dinku: "jedanod najviše rangiranih ratnih zločinaca iz II Svj. rata"; "na odru u ustaškoj uniformi"("uniformi"! valjda je trebao biti u partizanskoj!). I tako dalje, u stilu i jezikom udbe iznajboljih godina.

I na kraju ovoga pregleda najgnjusnijih optužbi i objeda, koje su već same po sebi dostatandokaz da ovo gdje upravo živimo ne može biti Hrvatska, ne može biti doli podgrijanaminijugoslavija, prikladno je i dostatno tek uskliknuti:

Neka je vječna slava i hvala uzornoj ustašici i Hrvatici Nadi Šakić!

Njezina i naša borba se nastavlja - Za Dom Spremni!

POSTAVLJENO U KATEGORIJU POLITIKA, POVIJEST

KLJUČNE RIEČI: DINKO SAKIC,NADA SAKIC, NDH, USTASENEMA OSVRTABobani28-09-2013, 04:24

POGLAVNIKOV DOLAZAK U ŠPANJOLSKU 1957.----- "G. Vuskic" <[email protected]> wrote:Poštovanom prijatelju prof. Ivanu Prceli se najprije ispričavam da sam zaboravio Vamčestitayi Božić i Novu Godinu. Ovim putemo to činim i usput Vam prilažem što sam upravo maloprije pročitao na internetu.



Iskreni pozdravi iz naše lijepe Domaje!

Otporaš


(Napomena:

U ovim do sada iznešenim PISMA MAKSA LUBURIĆA bilo je mnogo puta spominjano ime oPatre Oltra. Oni koji su pratili i čitali ova pisma, mogli su nedavno pročitati, da je upravoPatre Oltra bio taj koji je sve omogućio Poglavniku Dru. Anti Paleliću da dođe 1957 god.,poslije atentata na njega, iz Buenos Airesa u Španjolsku. Pošto je Patre Oltra bio upoznat višenego bilo koji drugi Hrvat o generalovim potezima, tajnama, pa čak i bankovski računi su bilipovjereni Patru Oltre, smatrao sam potrebnim nazvati moga prijatelja gospodina profesoraIvana Precelu u Cleveland da mi nešto kaže o ovome uistinu vrijednome hrvatskome prijateljuPatre Miguel Oltra Hernandez. Profesor Ivan Prcela mi je poslao ovo što ovdje prilažem zasve Hrvate, jer, ruku na srce, neće se moći pošteno i pravedno hrvatska povijest napisati a nespominjati Patre Oltra. Najiskrenije mislim da Patre Oltra zaslužuje biti dio ovih PISMAMAKSA LUBURIĆA. Otporaš.)


(1911-1982)

Padre Miguel Oltru sam upoznao u ljetu godine 1963, kada sam puna dva mjeseca proveo u kućigenerala Vjekoslava Luburića u gradiću Carcaixent (Valencia). Baš preko carcagentske ulice,Calle Santa Ana, u kojoj je bila i generalova iznamljena kuća, smještena je franjevačkasrednja škola, Colegio Franciscano San Antonio. U to vrijeme Padre M. Oltra bio je ravnateljte škole.

General Luburić, Padre Oltra i ja toga ljeta smo posjećivali mnoga obližnja mjesta i često smovodili razgovore ugodne ne samo o španjolskim nego i o hrvatskim problemima. Zbog generalovaprijateljstva s Padre Oltrom, za vrijeme tih mojih ljetnih ferija oko osam noći sam boravio ukući Henrique-a, brata Padre M. Oltre. U svrhu ljetnoga odmora, danju sam bio na plažamamale sredozemne luke, Denia (Alicante), u svrhu ljetnoga odmora. Uvečer na spavanje sam sevraćao u kuću Henrique-a Oltre. Nakon toga, ostatak svojih ljetnih ferija sam proveo kodhrvatskog div-junaka generala Luburića te s njime se, kako već istakoh, i s Padre M. Oltromčesto družio.

Postovani O. Oltra bio je tipičan španjolski Valencijanac jer je rodom iz maloga mjestaBenifallo de Valdigna, blizu Valencije. Punih 56 godina pripadao je franjevačkoj Provinciji sa



središtem u Valenciji. Budući da je on intelektualno bio vrlo nadaren, Provincija ga je već kaomlada svećenika poslala na više teološke studije u Muensteru, Njemačka. Tu je iz teologijedoktorirao i u njemačkom jeziku se usavršio.

Iako je godinama pastoralno djelovao u mjestima Benisa, Onteniente, Concentaina iCarcaixent, velik dio svoga plodnoga života je proveo u povijesnom samostanu Francisco ElGrande u Madridu. Ovdje je uživao veliki ugled ne samo medju španjoskim misliocima negotakodjer i političkim i vojnim uglednicama, uključivši i samoga Generala Francisca Franca.

Padre M. Oltra bio je urednik ugledne teološke revije "Verdad y Vida - Istina i Život", za kojuje napisao dug niz duboko-misaonih članaka. On je takodjer osnivač Španjolskog svečenickogbratstva (Hermandad Sacerdotal Espanola) i Sveučilišnog bratstva (HermandadUniversitaria). Zbog ovako plodnoga rada i visokog ugleda, Braća njegove Provincije jednom suga na šest godina izabrali za Generalnog definitora njegove redovničke Provincije. Jednom mupovjeriše čak i 6-godišnju dužnost Ravnatelja Franjevačke srednje škole u Carcaixent-u, štoveć gore istakoh.

U domoljubnome radu za svoju uvijek voljenu Španjolsku pedesetih godina prošloga stoljećanajviše se je proslavio svojim radom za oslobodjenje španjolskih ratnih zarobljenikapripadnika Plave Divizije (Division Azul) koje je u zarobljeništvu držala Sovjetska Rusija. Bašu to vrijeme Padre M. Oltra našao je utočište i za hrvatskog generala-prognanika generalaLuburića. Ovaj hrvatski div-junak bio je od Padre M. Oltre začtićen u franjevačkomsamostanu Santo Espiritu. Tu se je krio pod imenom Vicente Perez Garcia.

Ovo ime, dano mu od Padre M. Oltre, general je zadržao sve do svoje tragične smrti uCarcaixentu godine 1969. U tome gradiću, na domak franjevačkom samostanu, on se je osjećaosigurnim u svojem ZAISTA ZAPANJUJUĆEM djelovanju za bolju budućnost hrvatskognaroda. Medjutim, jugoslavenska UDBA i Ilija Stanić, jedan od njezinih najučinkovitijihagenata, nadjoše načina da ubiju hrvatskog generala i da duboko rane najdražega muprijatelja Padre M. Oltru. Te duboke rane doprinijele su da je Padre Miguel Oltra 31. kolovoza1982. umro relativno mlad, nakon 54 godine redovništva i 47 godina svećenistva.

Na mojemu vjenčanju s Amelijom "Chelo" Mir u Carcaixentu, 26. prosinca 1963. propovijednikje bio dragi nam prijatelj Padre M. Oltra. On je svojim uplivom u Madridu utjecao da je mojaživotna odabranica mogla ući u SAD samo 16 dana nakon našega vjenčanja! Iz zahvalnostiprema tako pleminitome prijatelju Padre M. Oltri, dugo smo podržavali pismenu vezu s njime.U ljetu godine 1971. čak smo ga i u goste pozvali. On je u našoj kući boravio oko osam dana aja sam mu u obližnjoj crkvi dnevno ministrant bio. U to vrijeme odveli smo ga na Niagarineslapove i u kanadski velegrad Toronto. U ovome gradu te takodjer i u Clevelandu, predčlanstvom Hrvatskog Narodnog Odpora Padre Oltra je održao zapažena predavanja o životu ismrti generalaLuburića. Neka im je obojici vječna slava!



J. Ivan PrcelaBobani29-09-2013, 02:56http://ivana.josipovic.prkos.com/gn.php?m=1&rbr=26705&kategorija=0Bobani29-09-2013, 16:33

POVODOM SMRTI V. MAČEKA

domobran.prkos.com(Autor: Otporaš) NASLOVNICA.


Šta je fašizam? Fašizam je koncepcija koja se bori protiv osjećaja i želja vlastitog naroda.USTAŠTVO se borilo za svoj vlastiti narod, te poradi toga nije imao ništa zajedničkoga safašizmom.

Piše: general DRINJANIN (povodom smrti V. Mačeka)

" OBRANA " br. 23 1965 godine.

( NA ZNANJE - USTAŠA BR. 165 JE UDBIN FALCIFICAT - NIJE MOJ, OTPORAŠ )

(Ovdje, danas, nedjelja, dan sv. Mihovila 29 rujna 2013., želim nešto pojasniti. Netko se jeprijavio na portal javno.com i otvorio stranicu USTAŠA br. 165 i tu nabacao koje kakovihUdbaških smicalica i laži protiv NDH i svega što je državotvorno hrvatski, kako bi čitatelji ikomentatori mislili da sam ja to napisao, Otporaš. Odmah sa prosjedovao kod uredništvaportala javno.com, što su oni provjerili i uvjerili se da to nije Otporaš pisao, te su skinili tajjedini i ogavni opis.)

Trebalo je nadljudskim naporima izdržati bez micanja na jednom mjestu, nekada do glave uvodi, ili mjestima punih komaraca, da bi imali jasnu sliku o kretanju oružničkih, graničarskih ivojničkih jedinica s jedne i druge strane, a onda provlačiti se izmedju njih, prelaziti, vraćatise, dobivati vijesti i poštu, prihvaćati ljude i slati nove natrag u domovinu na zadatke. Madjarisu odvodili i zatvarali uhićene, plijenili materijal, a Srbi su ubijali, sudili i tako dalje. Naš jeEdo Premec bio sudjen na 15 god. robije u Madjarskoj, jer je vlast imala dokaza, da je istipredao našim željezničarima jednu paklenu mašinu. I da je odao ostale, što nije, svi bi bilisudjeni. I kraj toga smo se vježbali, učili, spremali, vršili danje i noćne vježbe.

I sada - izdaja medju nama, svadje, intrige, sabotaže, bjegstva i sudjenja! Mi smo sanajpovjerljivijim ljudima već bili iznajmili jedno drugo imanje: BAZA PUSTU, s druge strane



Kanjiže, i prije samog Marselja smjestili se u Velikoj Kanjiži, gdje smo nastojali urediti jednumehaničku radionicu iz više razloga: radi akcija, koje smo mislili poduzeti, radi sveopće navalena Jankapustu. Tjerali su nas Madjarski oružnici, srbijanski četnici, novinari okolnih i premaMadjarskoj i nama neprijateljski raspoloženih država. I sada smo imali neprijatelja medjunama: imali smo i srbijanske agente i komunističke konspirativce. Oni su medju nas stiglikanalima HSS-a. Nastala je "čistka", a ta je dovela skoro do rasula. JANKAPUSTA NIJEBILA ONA, koju smo donijeli u svom idealizmu iz domovine. Podijelili smo se svi. Rekao bihsvak sa svakim. Ali uglavnom podijelili smo se na USTAŠE, a zvali su nas "Frankovci" (možda(da) danas ne bi bilo protuzakonito zvati državotvorne Hrvate "FRANKOVCI", moja opaska,Otporaš) i na MAŠEKOVCI, koje smo mi posprdno zvali "ŠKRLAKI", valjda radi šešira(škrlaka), koje su nosili Zaštitari, ili valjda u Zagorju, odakle su nam uglavnom stigli - učeniciPavleka Miškine.

Mi USTAŠE htjeli smo pod svaku cijenu izdržati, boriti se, ginuti, i stići na Drinu i MarkovTrg. Naš je nedvojbeni i jedini vodja bio Poglavnik.

Oni DRUGI htjeli su tražiti od Beograda AMNESTIJU. Propovjedali su, da treba pobjeći saJanka Puste, otići u Hrvatsku, u šume, i od tamo tražiti - amnestiju. To je bio - političkiprogram grupe HSS - a na JANKA PUSTI i oni su ga vjerno sprovodili. Šef je bio oblasnizastupnik Petar Cvok, ( taj isti Petar Cvok, narednik jugoslavenske kraljevske vojske uBjelovaru, je SEDMI TRAVNJA proglasio HRVATSKU DRŽAVU, prije nego su njemačkejedinice "umaršlrale" u Zagreb, prije nego je Slavko Kvaternik proglasio DESETI TRAVNJANDH u ime Ustaškog Pokreta i Poglavnika dr. Ante Pavelića, moja opaska, Otporaš) a izvršiteljibraća Pasaričeki, Miček, Grediček, Feliks, Štef Petrović, itd.

Najprije su odbili da drže stražu. Nisu išli na rad. Izgovarali su se, da su bolesni, umorni,stari, itd. Uništavali su stegu, rugali se iz nastojanja, vježba, načela, akcija i DRŽAVE. Onineće državu. Oni hoće -- svoju REPUBLIKU.

Ta je REPUBLIKA bila rak rana JANKA PUSTE i da nije bilo MARSELJA, ta bi rak rana bilauništila ne samo samu Janka Pustu, nego i njen DUH. Taj duh su spasili Marseljci: Rajić,Pospišil, Kralj, a tom su duhu dali kasnije svoj konačni pečat generali Francetić, ("Janka Pustaje usavršila Juru, Jure je usavršio Janka Pustu", piše u svojim osvrtima na Francetića MaksLuburić, moja opaska, Otporaš) Moškov, Perčević, Balenović, Metzger i mnogo drugih manjih ivećih, poznatijih ili nepoznatijih, ali uvijek slavnih zapovjednika kasnijih Hrvatskih OružanihSnaga.

Oni DRUGI, tj. Republika, postali su dijelom plijen i žrtva komunista, jer se je REPUBLIKAJANKA PUSTE utopila u anarhiji, izdajstvu, krvi i sramu.

/Slijedi: REPUBLIKA I U NJOJ IZDAJNICI HRVATSKE/

xxx

(Ovi opisi generala DRINJANINA su popraćeni mnogim prikladnim slikama onoga vremena,



koje ja nisam mogao prenijeti na ove stranice. Osobno poznam mnoge stvari iz Ustaških logoraiz Italije a posebice sa Janka Puste. Mnoge te stvari sam čuo od drugih, pročitao što su drugipisali o tim logorima, onako kako se je kome svidjalo. Rekao bih da je ovo prvi put da neštočitam o Ustaškom logoru iz janka Puste od jednog od prvih sudionika Janka Puste, od jednogsudionika koji ne prepisiva što su drugi rekli ili pisali. General DRINJANIN piše i opisiju onakokako je bilo, gdje je on bio i u čemu je sudjelovao, šta je sve vidio i proživio. Zato je jakovažno ovo temeljito (pro)čitati, proštudirati i na temelju zdravog, logičnog a i ne logičnog,stvoriti osobni zaključak, SUD, te tek onda udarati kukom i motikom na one Hrvate koji su senesebično borili da ostvare vlastitu Hrvatsku Državu poslije Pakta Convenkte - Nagodbe - od1102 god., dakle punih 839 godina. Ovi zapisi generala Drinjanina se mogu smatrati mmirneduše kao MEMOARI MAKSA LUBURIĆA, mo, Otporaš.)

Nastavlja se.

Objavljeno: 19.05.2009. u 14:00hBroj otvaranja uratka - Prvih 24h: 1064

meterizanka 19.05.2009 16:56 hOtporaš. Znaš li kada je završio Drugi svjetski rat?

sponzoras 19.05.2009 18:14 hMeterizanka..pusti čovjeka nek piše. On je naš dijasporaški Otporaš na tragu nekakvih istina...a takvih imamo doma koliko hočeš, na svim stranama istine :)Ako mu je milo nek piše, meni ne smeta... a druga je stvar da li se slažem s njim i koliko je sveto objektivno.

Inače, ja sam mislio da se djeca obično prestanu igrati partizana i švaba, ustaša i četnika,kauboja i indijanaca tamo negdje oko 11, 12 godine života.No u krivu sam.. neki se tek užive u kasnijoj životnoj dobi. :)

Otporaš 19.05.2009 20:11 hmeterizanka, po vašem komentaru reklo bi se da se vama žuri; a ja tek u mojim opisima negdjeoko Marseilleskog atentata, dakle u 1934. godini. Vidim da pratite, to je dobar znak. Malo višestrpljenja i doći ćemo i do drugog svjetskog rata kojeg Hrvati nikome nisu nametnuli, a kojegsu svi drugi nametnuli Hrvatima, u kojem, ratu, Hrvati su se opredijelili za dva zla: Hitlerov iStaljinov. Kada smo kod njih dvojice, preko pedest i više godina sam se interesirao dali jepolitika NDH bila ta da se je moralo službeno držati u službenim uredima obje slike usporedo,Hitlerova i Poglavnikova. Znam, i to sam vidio i iskusio, da se je morala uz Titovu sliku vidjeti iStaljinova. Ovo sam stavio razmišljanja radi.

east zagreb 20.05.2009 00:26 hSponzoraš bilo bi dobro da na to dječje igranje podsjetiš koji put i drugove Matrixa, Starog,Lokicu i ostale kada krenu sa epopejama o Titi, partizanima, NOB-u...



Ili jugokomunisti imaju ekskluzivno pravo na igranje do duboke starosti?

Bar u Hrvatskoj ne fali dvostrukih kriterija...

east zagreb 20.05.2009 00:30 hSponzoraš. Ne, ne smeta ti... :)

A je li objektivno, ne brini.Za objektivnost se obrati drugovima sa portala.

sponzoras 20.05.2009 14:01 hEast...epopeja se piše upravo iznad ovih komentara... :)Ak čovjeka veseli, nek piše, ne vidim u čemu je tu problem.

A da ima i zanimljivije literature u ovom cybetspaceu, ima!

Domobran 20.05.2009 19:04 hZašto se ne bi javili sa konkretnim pitanjima tako da mogu odgovoriti, umjesto negodovanja. Pazar nije bilo dovoljno preko peseset godina slušati razne Mate Rajkoviće, Djordje Ličine imnoge druge. Jutros je netko na ovom portalu stavio govor predsjednika Tudjmana i kaže daje on kompetetan govoriti o Titi, Jugoslaviji, jer je bio njegov, Titin, general. Ako je to tako,onda je general Luburić i te kako kompetentan govoriti o Ustaškom Pokretu, NDH i o svimonim stvarima u kojima je sudjelovao i za koje ga se okrivljuje.Bobani30-09-2013, 14:15


Otporaš.prkos.com(Autor: Mile Boban) NASLOVNICA


Mi smo za hrvatsku revoluciju i u toj revoluciji ima mjesta svakome Hrvatu, koji je voljanboriti se za Hrvatsku Državu, a ne za ovaj ili onaj politički program, kaže Gen. Drinjanin.


" BORANA " br. 23 1965 godine.

Republika na Janka Pusti.



Pripadnici Janka puste bili su jedna grupa revolucionaraca, koji su bili, makar u jednoj stranojzemlji kao što je bila Madjarska, prosjek našeg čovjeka iz domovine. Bilo je katolika imuslimana, bilo je dalmatinaca, Hercegovaca, Slavonaca, Zagoraca, iz svih hrvatskihpokrajina,(ovdje treba spomenuti kako je VUS-ov novinar, Djodje Licina, pisao u svojimfeljtonima sredinom osamdesetih godina, dakle nekih dvadesetak godina kasnije ovih opisagelerala Drinjanina, kako je Pavelić regrutirao nepismene Ustaše upravo iz ovih gorespomenutih hrvatskih pokrajina. Dakle, Udba je čitala i pratila hrvatski emigrantski tisak,kojeg je komentirala kako je to inponiralo komunisticko/jugoslavenskoj partijskoj liniji protivsvakoga hrvatstva, mo. Otporaš); bilo je seljaka i gradjana, bilo je radnika i intelektualaca, paje bilo i predstavnika skoro svih strujanja, koji su i u Hrvatskoj dolazili do izražaja. Pa jelogično, da smo imali svoje "frankovce" i svoje "haesesovce". Iako su izvanredne prilike dovelesve te ljude u ustaški logor Janka Pustu, ipak je to društvo, ta skupina ljudi imala u sebi svenormalne karakteristike.

Lako je ustanoviti iz hrvatskog tiska onoga doba, da je cijeli hrvatski narod, a sa njim iemigracija, i unutar iste skupina Janka Puste, smatrala dra. V. Mačeka vodjom hrvatskoganaroda. I sami ustaški tisak - "Ustaša" , "Grič", "Hrvatski Domobran", "N.D.H", itd. - općenitoje u svojim vijestima, uvodnicima i političkim komentarima govorio u tom duhu, nadodavajućiuvijek, da je Poglavnik vodja U. H. R. O. t. j. USTAŠA, hrvatske revolucionarne organizacije.Tu je formu Janka Pusta prihvatila, i to je razdoblje osobno za mene, a vjerujem i za velikuvećinu ustaških boraca, pa i čitavog hrvatskog naroda - bilo najsretnije doba. Tada smo imaliapsolutni hrvatski mir medju nama, i velika većina nas je vjerovala, da će Maček i Pavelićrazdjeliti uloge i skupno povesti borbu za oslobodjenje Hrvatske.

I ne sam to, nego smo vidili i konkretne forme. Krvatska je trebala biti Republika. PredsjednikRepublike, naravna stvar, treba biti dr. V. Maček, a Poglavnik će zauzeti mjesto predsjednikavlade, kao stvaratelj onih vojno - revolucionarnih snaga, koje imaju zadatak najprije srušitiJugoslaviju, a kasnije braniti Hrvatsku. Dapače, svi smo spominjali i one poznate starehrvatske zapovjednike, kao što su bili ustaški krilnik Stevo Dujić, zatim u domovini pukovnik S.Kvaternik, te čitavi niz visokih hrvatskih časnika, kao onih u emigraciji: pukovnik Perčević,bojnik Balenović, satnik Metzger, bojnik Jesenski, satnik Lahovski i mnogi drugi. Svi smovjerovali, da će nova Hrvatska s tim ljudima dobiti nove zapovjednike. Mi smo naime imalisasma konkretne poglede na hrvatske probleme, i na način - kako smo htjeli doći do hrvatskedržave.

A onda, rekli bi, došla je nova vrsta politike, koja nam je zadala dosta jada, koja je skorouništila i Janka Pustu, i koja je kasnije uništila i HRVATSKU DRŽAVU. (Ovo što je ovdje rekaogeneral Drinjanin dok je ovo pisao u rujnu mjesecu 1965. godine je jedna velika stvar o kojojbi se trebale knjige napisati i razraditi ulogi HSS u stvaranju i obaranju HRVATSKE DRŽAVE1941-1945., mo, Otporaš.) Radi se o - stranačkoj politici, (ove opise treba na glas pročitati(po)nekoliko puta kako bi se ovaj dugi uvod generala Drinjanina mogao shvatiti i razumijeti,moja opaska) o stranačarstvu, o izživljavanju na bazi užih stranačkih programa, u slavljenjuljudi i programa stranke iznad i izvan one politike, kako smo ju mi tada zamišljali. Mi smo biliza HRVATSKU POLITIKU, NARODNU I NACIONALNU, DRŽAVOTVORNU,OSLOBODILAČKU. Za većinu nas bio je to veliki udarac. Ta i takova politika na stranačarskoj



bazi dovela je do izdajstva, teških gubitaka, do krvi medju nama i skoro do rasula. Takova jepolitika omogućila dolazak i infiltraciju komunističkih agenata na Janka Pustu, a prouzročila iizdajstvo Štefa Petrovića, i bijeg i tragediju Andrije Gredičeka, i smrt istoga i drugih.Govorim o tim problemima, koji su do sada bili nepoznati, po prvi puta, ne zato, da otkrivamtajne nego da borci vidi kuda je sve odvela stranačka politika čak i prekaljene i poznate borceJankapuste. Ujedno se jasno pokazuje na ono što se je kasnije dogadjalo za vrijeme našedržave, na kasnija izdajstva u redovima HOS-a (Hrvatsko Domobranstvo), kao i na suradnjujednog dijela HSS-a sa srbokomunistima.

Ne bih znao reći točne podatke. imena, dan i mjesta, odnosno gdje, kako i kada je počelaizdaja. Ali sam doživio dan, možda jedan od najnesretnijih u nekoliko decenija borbe zaHrvatsku, kada smo imali prve bjegunce, prva sudjenja radi izdaje, prve izdaje vlastite brace,prvu sabotažu medju nama, pokušaje ubijstva medju nama, i kako ne, - prvu krv medju nama.Život u jednom emigrantskom logoru, gdje su se spremali vojno- revolucionarni odredi iorganizirale ilegalne i konspirativne akcije, imao je svoje zakone. Oni su neumoljivi, i ni minismo mogli biti izvan tih zakona. U blizini jugoslavenske granice dan i noć smo morali bditi nadgolim životima. Jugoslavija je slala agente, špijune, teroriste. Četnici su tada čuvali granicunad većim dijelom madjarske-hrvatske granice. Najprije se pucalo, a onda vikalo: stoj! Mi smobili djelatni. Ali je isto tako veliki neprijatelj bila i vlastita Madjarska država. Ona nas jezapravo internirala na Jankapusti. Tu smo obradjivali imanje. Radili. Trebalo je jseti, plaćatikiruju, oblačiti se, financirati borbu (a ne kako je u to doba tvrdila srpska propaganda, akasnije, poslije rata, i komunističko jugoslavenska propaganda da ih je naoružavala Italija,tj.Mussolini, kako bi kasnije sve to sveli na suradnju sa fašizmom i povezanost NDH sa fašizmom.Ustaše su kupovali svoje oružje isto onako kako su borci i branitelji kupovali oružje u prošlomDomovinskom ratu, moja opaska, Otporaš). A oružnici i agenti su nadzirali. Trebalo je izigratinjihov nadzor, da bi mogli vršiti ilegalne prelaze u Jugoslaviju, prebacivati ljude, oružje, itd.

xxx

(Na svu srecu da imamo koliko toliko izvornih informacije iz prve ruke iz onog mukotrpnog iborbenog razdoblja od sudionika skoro svih zbivanja Ustaške ilegale prije rata i ustaškihodluka za vrijeme rata. Zato je potrebno ovo čitati i usporedjivati sa svim jugoslavenskimopisima, koji su samo produkcije produkcija, kopije kopija, nadodavanje nadodavanjima od onih"piskarala" poput Djordja Ličine, Mate Rajkovića i na tucete drugih, koji nikada blizu nisu biliniti ijednoj dogodovštini ustaških zbivanja. Ali to ih nije smetalo iskrivljivati činjenice.Mo.)


GOVORI NAJLIPŠIN JEZIKON NA SVITU, kaže Maks Luburić

Član Delivuk: Dalje.com: (Milan Gabric)16.11.2011 14:18 h



Govori najlipšin jezikon na svitu,

Kat bi ja počeja govoriti najlipšin jezikon na svitu, onda bi taj jezik bija moje matere Vićekekoja me je najprije naučila izgovarati riči na ikavici, najstarijem jeziku na svitu. Čak mi je imoj did Gabro priča da je naš Isus Krist kat je oda po zemlji govorija rvacki, dakle ikavucu.Ne stidimo se i ne sramimo se materina jezika. Niko nam ga ne more ukrasti ni prisvojiti.Susjedi naši sa istočne strane su ga tili prisvojiti tako što su ga izmišali sa njijovin jezikon. Dase nismo bili odrekli naše prirodne ikavice, istočni susjedi nam ga ne bi bili prisvojili ni ukrali inapravili neki hibridni srpskorvacki jezik.

I. Govori hrvatski!

Bog ti je darovao divni jezik hrvatski, kako ga gotovo više na svijetu nema. On je zvučan ibogat, tako da njime možeą izreći sve, što ti pamet kaže i srce osjeća.

Griješiš je protiv Boga i prirode, kad ne govoriš hrvatski, gdje god treba i kad ti se zgodanadadne. Govori hrvatski u kući i u javnosti, jer samo po jeziku tvome znat će svijet, da siHrvat. Ako kažeš, da si Hrvat, a ne govoriž svojim rodjenim jezikom, onda naprosto lažeš.Ptica se pozna po perju, a čovjek po govoru. Nastoj, da govoriš hrvatski što ljepše isavršenije, kao da iz najbolje knjige čitaš. Jer velika je sramota, kad kažeš, da si Hrvat i negovoriš savršeno svojim materinjim jezikom. Nemoj upletati u svoj hrvatski govor riječitudjinske (njemačke, talijanske ili turske), jer tim odajež, da si rob tudjincu, ili da ne znašsvoga jezika.

Uči i cijeni takodjer strane jezike, ali govori njima samo u krajnjoj potrebi i kad si u tudjojzemlji. U svovoj domovini, u Hrvatskoj, ne vrijedjaj majke svoje tudjim govorom. Najmanjepak da to činiš tudjincu za volju, koji dolazi s trbuhom za kruhom. Neka tudjinac naučinajprije hrvatski, ako želi da se zakloni u Hrvatskoj. Ako tudjinca susrećeš njegovim jezikom,on će te omalovažavati i prezirati; ako ga prinudiš, da govori tvojim jezikom hrvatskim, on ćete cijeniti i poštivati. Svom snagom pako poradi, da ti porodica vazda govori samo hrvatski, dahrvatski misli, osjeća i radi. Jer hrvatska porodica najjači je bedem hrvatstva: jedna jednitasvijesna obitelj hrvatska vrijedi za čitavu regimentu na bojnom polju!, kaže jedna od desetzapovijedi Majki Hrvatici kako učiti svoju djecu da govore hrvatski.

Dalje.com: Član Otporaš: (Mile Boban)16.11.2011 14:28 h

Glavaš je radio po ustaškim idealima,

Junački i mudri prvi naš kralj Tomislav radio je ustaški, radio je hrvatski, kad je ujedinio objeHrvatske u kraljevstvo Hrvata, te kad je sa svojim junačkim borcima krenuo na sve četiristrane svieta zapečativši krvlju državne medje hrvatstva na žutim obalama brze Drave i nastrmim klisurama hladne Drine.

A treba li jačeg primjera ustaške sviesti od junačke pogibije kralja Petra Svačića, koji je pao



na Gvozdu pod razvijenim barjakom hrvatske državne nezavisnosti. Krsto Frankopan, koji sedvaput probio kroz turski obruč do Jajca, spasivši posadu i snabdjevši je hranom i oružjem,spada u red najvrlijih ustaških boraca i junaka. Uzoran primjer knezova Šubića, pa bana PetraBerislavića, Huseina bega Gradaščevića, Hrvoja Vukčića-Hrvatinića, biskupa Pavla i brata muIvaniša Horvata, koji dadoše krv za svetost hrvatskih narodnih ideala, u borbi s kraljevimkrivokletnikom Sigismundom i kraljicama Hedvigom i Marijom, dokaz su, da je ustaška sviest,da je revolucionarna, buntovnička sviest u njih bila i te koliko snažna i jaka.

Kraljevi Stjepan Tvrdko i Stjepan Tomašević, Nikola Jurišić i Nikola Šubić Zrinski takodjersu svojim borbenim djelovanjem izpunili svoju hrvatsku ustašku zadaću. Primjer seljačkogborca i odlučnog junaka i mučenika Matije Gubca takodjer je primjer ustaške sviesti iustaškog duha. Ne treba nikada smetnuti s uma, da je Matija Gubec bio ne samo borac zadružtvovna prava hrvatskog kmeta, nego da je htio sa svojim junačkim suborcima osnovati uZagrebu i hrvatsku vladu, da je nakanio ubirati maltarinu kao predstavnik hrvatske vlade,hrvatske države. Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan takodjer su pali na polju časti i slavegodine 1671. kao ustaše, pali su kao borci za slobodnu hrvatsku državu. Prvi suvremeni hrvatskirevolucionarac Eugen Kvaternik Rakovački dao je svoj život spremno na žrtvenik VječneHrvatske, te je pao kao ustaša za slobodnu hrvatsku državu. Značajno je svakako i to, da je onsam zvao svoje suborce ustašama.

Otac Domovine dr. Ante Starčevlć sav je svoj život radio ustaški, radio je za oživotvorenjesamostalne hrvatske države.-Vodja i Učitelj hrvatskog naroda Stjepan Radić i drugovi muPavle Radić i Gjuro Basariček dali su svoje dragocjene živote u borbi za hrvatsku narodnuslobodu i državnu samostalnost, u borbi za hrvatska ustaška načela i ideale.

Dr. Milan šufflay, mučenik Stipe Javor, Mijo vitez Babić, te mnogi drugi znani i neznani junacipali su na polju časti i slave za ustaške ideale, pali su za hrvatske narodne ideale, za koje sudali svoje mlade živote i Matija Soldin, Josip Begović, Marko Hranilović, pa u novije dobavelike i mlade mučenice Andjelka Sarić, Emilija Nagoda, Dinka Perajića i tolike žnane ineznane žrtve, toliki poznati i nepoznati mučenici, divni borci, ustaški junaci i junakinje.

Član Otporaš (Mile Boban)16.11.2011 16:43 h

Delivuče, tebi i drugima...Postovani Delivuče,Potegli ste me za jezik sa vasom "ikavicom". Istini za volju i mene je moja majka naučilagovoriti ikavskim jezikom, jer ona nije znala ni poznavala grugog jezika. Ja sam stjecajemprilika i u skoli naucio ijekavicu, ili jos bolje pravopisni jezik Hrvata.Ovdje prilazem nešto što sam pronašao za vas i za sve druge Hrvatice i Hrvate koje ovo budezanimalo. Zanimati će svakoga utoliko ukoliko imadnu osobne snage i priznaju da im je to biopočetni materinski jezik.

Maks koji je ovi opis opisao je Vjekoslav (Maks) Luburic, poznat takodjer kao generalDRINJANIN.



Dragi moj Mirko,

Samo da ti se javim da sam fala Bogu jako dobro i zdravo sa svom obitelji. Nalazim se kodsinova u Austinu. Bit ću ovdje još neko vrijeme i onda odo kući.Jutros, odnosno upravo sada, sam pronašao nešto u novini Napredak koju je osnovao 1955godine u Buenos Airesu, Argentina, Pere (Bilić) Tutavac. U broju 21 za prosinac 1961 godine naprvoj stranici ima jedan zanimljiv opis generala Drinjanina: PRIJE ILI KASNIJE, POĆI NAMJE "NAPRIDKOVIM" PUTEM. gen. Drinjanin. Kako sam ovim opisom zadovoljan, jer diše mojimduhom i ukusom, odlučio sam ti ga u cijelosti i izvornom pisanju poslati s namjerom da gastaviš, tj. da ga dadneš staviti kao uvod ili u predgovor kao uvod u knjigu generala Drinjanina.Dragi Mirko ti učini po tvojem zacrtanom planu onako kako misliš da će biti najbolje. A sadaprelazim na pretipkavanje opisa. Pozdrav tebi i tvojima. Bog! mb.

P R I J E I L I K A S N I J E POĆI NAM JE " NAPRIDKOVIM" PUTEMGen. DRINJANIN u jednom od nedavnih listova piše nam:

"Napridkov" napor je zaista pohvalan i vridan dobre sudbine. Ikavština je jezik naših didova,pa kad i ne bi bilo drugih razloga, sentimentalni bi bili dovoljni, da nas potiču da se žrtvujemoza očuvanje tog našeg čistog hrvatskog narodnog govora. Medjutim, i bez ulaženja u meritumjezičnog problema kao takvoga, postoji politički razlog koji nas upravo sili, da se sa našomikavicom i u pismu služimo. Ona je samosvojni jezik Hrvatskog Naroda, jezik, koji nikada nijebio ničiji drugi, a najmanje srpski, kao što ni danas nije ničiji nego hrvatski. Odatle i nužda današu ikavicu spašavamo, pa da se tako i sa njom razlikujemo od Srba i Srbijanaca. To jeodsudno u političkim zbivanima!

Ima i kulturnih razloga, koji proizlaze iz činjenice, što je najstarije, najsigurnije inajhrvatskije hrvatsko kulturno stvaranje na ikavštini. Pa kako bismo se onda mogli odrećinašega za volju nekakvog "jezika", koji nam je postavljen skupa s ostalim produktima"slavomanije"?! Priko tih podvala zacrtan je put Bleiburgu, gdi je južnoslavjanska krlatica"jedan narod jedan jezik treba da imade", dosegla svoj vrhunac. Sve je to plod jednog davnodjavolski pripravljenog plana, kojem smo mi nasili. Pitanje je sada, kako se spasiti iz togvrtloga?

Eto, govorilo se je i o "ustaškom pravopisu" i odbijalo se "koriensko pisanje" iz stranačarskihrazloga, a kad tamo i Maček mu pristaša... Tako je nekako i s ikavštinom. Srdce i razum govoriu njezin prilog. Zato se i "Napredak" mora održati, kao luč, koja osvitluje put. Prid hrvatskimintelektualcima je strahovita odgovornost!

Za mog ditinjstva u junačkom Ljubuškom, nisam nikad ni pomišljao, da bi nešto drugo moglobiti hrvatski osim ikavice. Tek kasnije, kad su veze sa selom popustile, i škole (s kojima su



upravljala tudjinska ministarstva) učinile svoje, dogodilo se ono što se dogodilo i ostalima.Zatim je došla emigracija, pa borba na život i smrt, gdi se nisam mogao baviti s tim problemom- a, iskreno govoreći, nije me stvar ni zanimala. Tek kad sam posli rata bio ranjen u šumi, imaosam vrimena razmišljati o svačemu - pa i o tome. Posebno kad su mi čobanice donosile mlika...One nisu govorile ni "mlijeka", ni "mlieka", a još manje "mleka"...

Kad čovik trpi, a k tome osudjen na nekretanje, postaje filozofom. Misli. Tako je i meni sinuloprid očima, ovo što se zbilo jednom narodu s tisućgodišnjom kulturom!...

Velika je zasluga Hrvata muslimana i u tome, što su se za vrime tudjinskih haranja po našempodručju, izolirali i tako spasili mnogo autohtnog hrvatskog kulturnog blaga, medju kojimsvakako prvo misto zauzimlje hrvatski jezik: ikavica, po njihovim mahalama i kućama.

Kad sam, dakle, počeo čitati Tvoje (radi se o osnivaču i glavnom uredniku "Napredka" PeriTutavcu, moja opaska, Otporaš) stvari, od srdca sam se veselio.

Izdrži!!!

Virujem da žrtva oko "Napridka" neće biti uzaludna. Osigurat će svom rodu i svom imenučestito misto u povisti Hrvatske, tim više što je u teškim emigrantskim prilikama znao nositijedan borbeni stieg; stieg narodnog govora i narodnog pisma.

Čvrsto sam uviren, da će se jednom morat poći "Napredkovim" putem, pa to neka služi na častnjegovu uredniku, suradnicima i prijateljima, koji omogućuju izlaženje i širenje "Napridka" i stim razplamsuju baklju zapaljenu.

Mnogo sreće, Pero, jer to je kao da stojiš u borbi na čelu divizije. "Ikavska" je postalaudarnom. Stani na biljegu dok i drugi stignu. Divizija "Drine" će svoje isto učiniti. Tvoj MAKS.Bobani03-10-2013, 15:23

NAD GROBOM POGLAVNIKA!

Evo, Poglavniće, došli smo, da ti se poklonimo u ime HRVATSKE VOJSKE. Odajemo ti počastkao Državnom Poglavaru, kao svom Vrhovnom Zapovjedniku i kao obnovitelju Države Hrvatske,Mi se tebi klanjamo i stotinama tisuća znanih i neznanini junaka, koji su dali svoje živote zaobnovu i čuvanje Nezavistne Države Hrvatske.

Počivaj u miru, Poglavnice, a tvoja braća, sinovi, kćeri, čitav tvoj narod, nastavit ce tvoje djeloi osloboditi zarobljenu Domovinu, uzpostaviti Hrvatsku vlast i čuvati granice Države. Mi ti sekunemo, da ne ćemo stati, dok ne stignemo na Drinu!



Dok je god svieta i vieka mi će mo se, Poglavnice, sjećati i našeg Hrvatskog proljeća, kada sise vratio iz progonstva, obnovio Državu, vratio nam čast, slobodu, obraz i veličinu. Desetog jeTravnja 1941. godine i naša šuma radosnije zalistala, i zvijezde su nam ljepše sjale, i ptice suveselije pjevale, i naša polja i livade velikodušnije plodove dali. Malo i veliko se veselilo, i mismo ti zahvalni radi te radosti Desetoga Travnja.

Ti si nas, Poglavnice, naučio kako se treba boriti za slobodu i veličinu. Nikada Hrvatski junatcitoga ne će zaboraviti. Mi će mo stari borci naučiti našu djecu i našu unučad, da nikada nezaborave, da si ti neizmjerno ljubio svaki kutak Hrvatske zemlje, a posebno Bosnu, tebi Bosnaduguje vječnu hvalu, jer su tvoji vojnici stigli na Drinu i izgradili ne samo bunkere, nego isviest, koja je nadzivila bunkere, i nadozivit ce i one, koji su te bunkere uz pomoć komunistasrušili i Bosnu ponosnu porobili i u crno zavili.

Mi se tebi, Poglavniće, kunemo da će mo kazniti sve one koji su izdali Majku Domovinu. Dolazidan pa će narodi Hrvatska Vojska i opet stvoriti mir na Drini.

Počivaj u miru!

Vječna ti slava!

Pukovnik Ibrahim vitez Pijanić Pirić

Časopis Drina br. 2 - 3. 1962. Madrid.Ljutu travu na ljutu ranu!

Nad grobom Poglavnika!

Na tvom je grobu, Poglavniće, održano mnogo govora, izrečene su mnoge misli. O tebi jenapisano i napisati će se mnogo knjiga. Bit ce svakakvih mišljenja. Tako je to sa velikimljudima. A onda ce Poviest reci svoju o tebi i o onima, koji o tebi govore i pišu. I onda će Bogsuditi svima skupa.

Lako je tebi, jer si našao svoj mir, ali težko nama, koji smo oztali. Ja te molim povrati i menimoj mir. Za tvog života nisam htio sageti šiju pred tobom, ali pred tvojim kostima to činim. Neradi tebe, ne radi oztalih, nego radi sebe. Potreban mi je taj mir, jer Ustašku čašu treba ispitido kraja, još treba jurišati, još treba Ustašovati, pa makar se i ne zvalo tim imenom.

Lako je bilo i meni, kao i oztalima iz prvih dana. Nije bilo druge kategorije nego Poglavnik iUstaše. I s druge strane srbi i jugoslavija. Ali onda je došla nesretna politika i nastaše. Mismo u tebi gledali Poglavnika, čvrsta, jaka, granitna, revolucionarca, borca. Ti nisi volio ni



politiku, ni političare, a mi još manje.

Mene su u lance vezali na Janka Puszti, jer nisam htio, kao dijete, položiti prisege Ustaškom"vodstvu". Mi smo htijeli Ustaškog Poglavnika. Zvućilo je to ljepše u ono herojsko dobaUstaške romantike. Zato se ni nismo razumijeli s tvojim ministrima, a kako vidiš, ni danas sene razumijemo s tvojim nasljednicima, pomoćnicima i vječnicima. Nama će opet biti lako tekonda, kada se još šaćica preživijeli sastanu s tobom.

Ustaše trebaju Poglavnika, ili nisu Ustaše. A Poglavnika medju nama nema, i ne će i ne smijebiti. I Ottac Domo vine je bio samo jedan. Nikada vise drugoga. Eto zato se i tvoji nasljednici ipomoćnici ne razumiju i teško im je, kao i meni.

Mi smo u svoje vrijeme smatrali Ustaštvo revolucionarnom Hrvatskom vojskom. Ti si bioVodja. Ali nakon Blei burga poneka je Ustaška glava počela misliti. Nastala je pobuna duhova.Da sam bio rastrgan na komadiće kao moj mali braco, ne bih imao problema, ali sam tu, u 48godini, snažan, poletan, sa stanovitom životnom školomi obligacijom, da služim Hrvatsku do kraja.

Došao je čas, da ustvrdimo, da su Ustaše zaželile Poglavnika, a Poglavnika nema...Ima samopolitika, Ujedinjene Nacije, Zapad,Istok, i narod u dvojstrukom robstvu. ti si nam ostaviociljeve, naučio si nas kako se treba boriti, možes u legendi juriti na konju pred Hrvatskimvojnicima, ali Hrvatski vojnici trebaju efektivno vojničko zapo vjedničtvo i efektivnuHrvatsku vladu, da bi ovi uskladili našu borbu sa stanjem u svietu, kako ne bi išli glavom krozduvar i u drugi Bleiburg.

Ostani, Poglavnice, u legendi, pa jurišaj skupa sa novim generacijama, i zaustavi se na Drini. Timoraš počivati na Drini, jer se tako nitko ne bi usudio Drine prekoračiti. I moli za nas, tvojenesretne učenike, da nadjemo mir na tvojem grobu, i da taj mir koristno upotrebimo zastvarnu oslobodilačku borbu za Hrvatsku.

Pa da naši unuci čuvaju mrtvu stražu s tobom skupa na Drini.

Znam, Poglavnice, da u svojim zadnjim časovima nisi više htio govoriti o problemima Hrvatskepolitike, jer si osjetio, da tvoj duh traži druge horizonte. Tvoje umorno tielo nije više moglopodnieti. Osjetio si da se ide na zadnji, veliki put. Pa kada si na izti bio pripremljen, znam, dati se povratio tvoj klasični i dominirajući mir, kojim si uvjek znao impresionirati.

Bio si sviestan, da sada drugi moraju nastaviti. Znao si i to, da to ne će biti lako. I nije lako.Ja, eto, idem sa tvoga groba uvjeren, da si razumio svoga "zločastog dečka" koji te je slijediokroz svoje djetinstvo, kroz mlade načko i muževno doba i koji od tebe ne traži ništa osimmira. Povrati mi mir, a ti u legendi čekaj polazak u novi boj, da se odatle tebi pridruže i oztali:oni sa Kaptola, sa Jankapuszte, sa Lipara. A onda, i za sve vjeke vjekova, uvjek će trebatistvarati nove legije, uvjek ići na grob velikana po snagu. Ovdje, na tvom grobu, je jedan odizvora.



Za Dom Spremni!

Ustaša General Maks Luburić Drinjanin.

A šta više reći, osim

SLAV IM!!! Otporaš.Bobani03-10-2013, 15:58

ŽENIDBA MAKSA LUBURIĆA

Donosim ovdje pismo generala Drinjanina, Vjekoslava Maksa Luburića, kojeg je on pisaosuradniku Hrvatskog Narodnog Odpora, HNO bratu Anti Kršanić (1917-1995). Ante Kršanić jerodom iz Korčule. Došao je u Ameriku prije WW2. Bio je u američkoj vojsci na Pacifiku. Kolikogod je volio naturiliziranu Ameriku, još više je volio Hrvatsku. Imao sam priliku upoznatigospodina Antu Kršenića osamdesetih godina u San Franciscu. Zavolio je generala Drinjaninazbog njegova žarkog hrvatstva i vojničkog iskustva. Gosp. Ante Kršenić se je dopisivao sistaknutim osobama i stvarateljima NDH. Posjedujem ta pisma u originalu s omotnicama ukojima su ta pisma poslata. Neka su u duplikati, preko indiga, kako se je to prije pisalo. Jednood tih pisama je upravo ovo koje ovdje iznosim. Pismo je jako zanimljivo. Poradi dužine znosimga u tri (3) nastavka i u cijelosti kako je napisano. Ako se potreba ukaže da se nešto objasni,ja ću to staviti kao moj nadodatak u zaporke.

ŽENIDBA MAKSA LUBURIĆA

T A J N O. Stan, 20 listopada 1953.

Dragi brate !

Ovim zajedničkim pismom želio bih Vas obaviestiti o par tekućih poslova.

1. Znam da ste svi zabrinuti radi "DRINE", i da Vam je još teže rastumačiti krugu prijateljanedolazak "DRINE". Redovni broj 7-8 pretvoren je u "Domovinski broj" i za posebnedomovinske svrhe. Vi ga niste dobili, ali znam, da žete se svi veseliti toj činjenici, jer je"DRINA" izvršila svoju misiju. "DRINA" radi i raditi će, i samo neka neprijatelji trošeenergiju u širenju kojekakvih glasina. Poviest će kazati, koju je ulogu izvršila "DRINA", i kojuće, ako Bog dade još izvršiti u životu Hrvatskih Oružanih Snaga u ova težka vremenaiskušenja svake vrsti. "DRINA" ima svoj čvrsti krug prijatelja, suradnika i čitatelja, pa i akonegdje zapne, uviek braća iz drugih krajeva pomognu i za one zaspale, nemarne, nevaljale,umorne, - kao što to čine za one, koji ne mogu, nemaju ili neće. Vršimo jednu poviesnu zadaću ija sam čvrsto uvjeren, da će nas uviek biti, koji ćemo biti tamo, gdje "DRINA" bude najvišetrebala pomoć, suradnju, razgovor i sve ostalo. Dignuti ćemo visoko stieg naših OružanihSnaga, koje su toliko herojskih djela učinile, jer je narod, koji nije u stanju stvoriti svoje



oružane snage, osudjen na propast. Ako je naše stanje teže, i kako nam je Domovinaporobljena, i ako smo ostali skoro bez saveznika, tim je naša zadaća još teža i veća ipotrebnija.

Dvobroj 9-10 izišao je i već je odpremljen. Odpremljeno je............komada redovitim putom ipreporučeno. Nije to broj, koji Vam je potreban, možda da nekome od Vas bude mnogo falilo,ali i ovaj broj ima svoju posebnu misiju, posvećen je pokojnom Kavranu i drugovima i posebnirazlozi su nam diktirali novu razpodjelu. Nu, ako kome od Vas bude zaista težko i trebate,dobiti ćete od zadnje rezerve uredničtva. Pišite mi i recite šta i kako trebate i sve što semože učiniti ćemo. Inače nastojte rastumačiti braći, da nas je mnogo i uviek se odkrivaju novegrupe, potrebe itd. i moramo misliti na sve. I kao što smo uviek računali na plemenitost ivelikodušje onih najboljih, kada od njih tražimo žrtvu, tako i sada: najmanje šaljemo najboljimgrupama, jer znamo, da tamo ima sviesti. Računamo s tim i vjerujemo, da će braća razumijeti.(Gospodin Ante Kršenić je živio u San Franciscu, Californija. Tu je uveliko bila razgranataHrvatska Bratska Zajednica sa svojom proslavenskom idejem. Teško je tu bilo prodirati sidejom hrvatstva. Govorilo se je "naški" i došli smo "iz staroga kraja" samo da se ne kaže dase govori hrvatski i da se je došlo iz Hrvatske. To sam osobno osjetio i na Pikniku HBZ uCoupertinu kada sam se posvadio sa tim Hrvatima koji su sebe zvali Yugoslav ili Slavenijem idošao do neprilika. Tada sam pisao generalu Drinjaninu pismo i obrazložio stvar i situaciju.General mi odgovara:...Dragi Mile Misionari se ne šalju u Rim nego u zabitne krajeveIndije...Tako sam i ja tebe poslao u gnjizdo Jugoslavena da ih preodgajaš..., mo, Otporaš).Mnogima je od Vas već stigao novi broj, a drugima će skoro.

II. Avionski nismo odpremili nikome bez razlike ni jedan broj. Ima više razloga. Glavni jest, daje tamo najviše prilike za cenzuru, a mi imamo još mnogo za odpremiti i kazao sam: posebnerazloge i za Domovinu, pa ne bih želio da zapnemo. Sadašnja "DRINA" ima novi format knjige itu je potrebna dozvola. Nitko nam ne prieči ovdje raditi, niti će situacija s ugovorom izmedjuove zemlje i Amerike nama škoditi, radi veza Amerike s Titom. No, nama je dužnostpredsusresti svaku komplikaciju. Imamo moćnih prijatelja, ali ne zaboravite, da ima Hrvata,dobrih Hrvata na oko, koji nas i ovdje tužakaju, nastoje spriječiti nam rad itd. Pogledajte okosebe, pa će Vam biti jasno, s kojim potežkoćama se susrećemo i mi na svakom koraku. I nisuuviek najogavniji Titovci, ni četnici, pa ni neki drugi, kojima se bavimo, nego imamo izaplotnjačkih protivnika, koji bi radije sa djavlom, nego sa nama iz razloga kukavičluka i jer jenaš put teži i bez kompleksa. No to je put, koji vodi Državi: Put krvi, patnja i žrtve svakevrsti. Put Starčevića i Pavelića. Možda da Vam jednom reknim i više.

III. S ovim brojem "DRINE" dali smo novi format, manji i zbijeniji, a sa više stranica. Dvobroj9.10 ima 60 stranica sitnog, zbijenog tiska i sadrži toliko, koliko 30 stranica starog formata.Razlozi: mnogo ih ima, a ja ću Vam iznieti dva. Prvo: domovinski promet traži mali format, dase može staviti u džep, u kovertu, pod vrata, jer zaprema manje mjesta. Stari format"DRINE" je nastavak tradicije "Grića" i "Ustaše", nu ja mislim, da se moramo pokoravatirazlozima. Ja sam od onih, koji su radili na tim listovima, i uvidjam, da smo već onda trebaliuvesti manji format iz tehničkih razloga. Idemo u korak s vremenom i kada nam se predstavijedan ovakav problem, riešimo ga praktično. Vjerujem, da je taj razlog, domovinski, dostojan.Mnogi su prijatelji izrazili želju, da bi "DRINA" bila manjeg formata, da je mogu staviti u



džep, kada idu na rad, tvornicu, rudnik, u vlaku, tramwayu, autobusu. Ne moraju ju previti načetvero, čime se uništi vanjski izgled, posebno pak fofografije. Oni, koji žele imati sveprimjerke skupa, neka uvežu dosadašnje u jednu knjigu, a nove u novu i stvar u redu.

IV. Stavili smo tvrdju koricu i kliše Ustaše s Drine, fotografija poznata s maraka i iz dobaakcije na Drini. To je crtež posebno pravljen za naslovnu stranicu i trebao bi biti simbol.Želimo znati : dali da ostavimo to tako, na svim daljnjim izdanjima, ili da za svaki broj stavimonešto drugo. Ja mislim, da bi trebali ostaviti ovako naslovnu stranicu i da uvedemo taj simbol,kao recimo hrvatski grb sa mačem, da bi ipak naše Oružane Snage imale nešto drugačije negodrugi i sami Tito. (Sada mi je potpuno jasno zašto je grb HNO bio grb s mačem i zašto su"DRINE" izlazile do 1956 godine s slikom Ustaša na koricama, mo, Optoraš)

V. Počimamo s jednom novom rubrikom: IZ GALERIJE VELIKIH POKOJNIKA, gdje ćemosistematski donositi pjesme, fotografije i opise iz života, borbe i smrti naših velikih boraca.Ne mislimo pri tome samo na one poznate, nego SVI VI MORATE SURADJIVATI I DATIKRATKE PRIKAZE IZ ŽIVOTA I BORBI NAŠIH BORACA. (Kada bi se mogle sve "DRINE" i"OBRANE" pregledati i iz njih izvaditi sve ono što su svjedoci o očevidci mnogih bitaka opisali,tek bi se tada magla znati prava istina "ustaške" borbe u obrani Hrvatske Države, mo,Otporaš) Jednako šarkara i domobrana, oružnika i mornara, kao i generala i novaka. radi se okratkim opisima za hrvatsku poviest i ta dužnost pada na sve nas, na DRINU. Razmislite otome i u svome krugu povedite akciju. Zaboravljamo svi i mnogo će herojsko djelo malih ljudiostati nenapisano, i možda smo mnogi od nas zadnji živi svjedoci toga čina. Trebamofotografije tih ljudi, ukoliko je moguće. Na pr. od Krune Devčića ne posjedujemo ni jednu.

VI. Želimo čuti Vašu kritiku na ove rubrike: "Čovjek i znanost u službi rata", "Ljudi, ideje idjela", "Stratežki vidici", "Dokumenti, koji obtužuju", "Iz poviesti našeg rata", "Iz Erinetorbe" itd. Dajte nam sugestije, želje, tužbe, sve što mislite, da će našu DRINU osposobiti zasvoju misiju i podići njezinu vriednost.

VII. Čim mi bude moguće poslati ću Vam popis prijatelja, kojima smo prije slali izravno, smolbom, da im pošaljete, kako bi nas odteretili. viditi ćemo da li će nam uspjeti u skorojbudućnosti srediti stvari tako, da bi mogli svladati veći posao. Borba za život i nas je prisililana reorganizaciju i računamo s Vašom pomoći. Mi nismo nikome ostali dužni na pismo, premanaćim mogućnostima svakome smo izašli u susret, ali sve imade granica pa i naše mogućnosti.Svi mi moramo raditi, mnogo puta teže i u forjim okolonostima i za manje vriednosti i plaćenego Vi, i ako Vi ne stignete nama pisati i još dvojici, trojici prijatelja, onda zamislite kako jenama, koji imamo iste probleme životne borbe i još DRINU i Vašu korespodenciju i sto drugihstvari i sastanaka svake vrste. Vršimo našu dužnost i vršiti ćemo ju i onda, ako ju nitko višenebi htio vršiti, što neće biti slučaj. Jednom više, drugi puta manje i slabije, ali vršimo sve štomožemo, da nam je savjest čista i da smo učinili najviše što smo mogli, iako to uviek nije ono,što bi želili, ili što bi tražila naša stvar. Tako se moramo reorganizirati, da ništa ne odpadneod dosadašnjeg rada, da ne opadne vitalitet, dinamizam, ali da se svladaju i problemi našegaživota i borbe za odstanak.



VIII. Ovom prilikom želio bih vam reći par rieši o mojoj ženidbi, jer znadem, da već imazlonamjernih viesti, glasova, i da će me mnogi od vas o tome pitati. Kao prijatelju, suradniku ipovjereniku želim Vam reći, kako bi sami znali o čemu se radi i kako bi znali reći i drugovima,da ne nasjedaju neprijateljskim viestima, ili zlonamjernim "prijateljima".

Koji god je mene pitao, rekao sam mu, neka se ženi, neka radi i rodi ono, što nam sudbina ipoviest namjenjuje. Neka nas ima, i neka nam se ne zatre rod. Mnogi od nas je izgubio svesvoje i u opasnosti su da izumru naše najbolje familijske loze. Vidili smo u ratu, da su padaliherojski oženjeni kao i neoženjeni. (kliknite na priloženi link pa ćete vidjeti sliku vjenčanjakoju sam ja poslao prigodom 40 obljetnice pogibije Maksa Luburića gospodjici Ivanki Josipovićkoja je u to vrijeme bila novinarka za portal javno.com "Reci istinu i razbiše ti glavu" - IvanaJosipović. Prkos.com, mo, Otporaš) Francetić i Devčić su bili oženjeni i nije ih epriečilo dabudu herojski vodići svojih jedinica, da padnu u toj borbi. To je vojnička sudbina. Mnogi od nasje u dobi, kada je vrijeme, da se oženi i ima djecu. Mi možemo čekati, vjerovati, boriti se i ići,pa i pasti, nu ostaju djeca i naše hrabre majke i žene, kao u uviek u poviesti, da odgajaju našpodmaladak. Rat nije razlog, da se ne ženimo, dapače, u ratu je više brakova. To je instinktočuvanja. kada bi se svaki vojnik zatvorio u svoj celibat, onda bi izumrli najbolji. Život jetakav, stari umiru, vojnici ginu, majke radjaju djecu i ovi idu stopama otaca. (To smo imalipriliku nedavno čuti iz ustiju predsjednika RH Ive Josipovića da je dijete partizana, mo,Otporaš) Vidili ste slučaj na hrvatskim sveučilištima: najbolji su išli na frontu, ginuli, aneprijatelji svršili škole - i postali intelektualci i u službi neprijatelja, srbokomunizma. Previšedugo traje ova emigracija i treba uzeti stvarnost onako, kakova jest, ali ne izgubiti vjere ispremati se za borbu, koja nas čeka. Kazati ću Vam jedan primjer: Šimunovič Frano, stariUstaša je jedan od onih, koji su tvorili jezgru, prvu od prvih. Došao u emigraciju i odgojiodjecu, koja su se radjala na Jankapusti. Vani mu je supruga. On se je vratio 1941. u Hrvatsku iborio se, a poslije sloma 1945. otišao u hrvatske šume, GDJA SE I DANAS NALAZI.(Nezaboravimo jednu stvar da je ovo pismo pisano u listopada 1953 godine, dakle samo 8godina i 5 mjeseci poslije rata. Tada su još hrvatske šume bile žive i pune hrvatski KRIŽARA,mo, Otporaš) S njim i junačka kći, rodjena na Jankapusti. Kako rekoh supruga mu je danas vanisa drugom djecom i valjda su se poudali i poženili, a u koliko nisu, hoće skoro. Postati će djed,a nosi pušku na ramenu, našu ustašku pučku, i sinovi, kćeri i unučad će ići u borbu onako, kakobudu sazrievali. Uzmimo ga kao primjer.

Ja imam 40 godina i želim imati sina, koji će ići našim putevima kao i ja putevima otca moga,kojeg su Srbi ubili 1919.god. što mene nije spriečilo boriti se za Hrvatsku. Da ne govorimo otome, da svaki čovjek treba da se ženi, da ima obitelj, da mu to samo podiže ugled u svakompogledu i da time ne gubi. To je tako Bog odredio i tako treba da bude. Kad je došao moj čas,nisam se skanjivao poći tim pute. Zavisi uviek, da nadjemo čestitu osobu, koja će biti dostojna,dobra majka i supruga. Ja sam našao prema mojim pogledima i time riešio jedan osobniproblem onako, kako to svaki djelatni vojnik i častnik čini, uz dozvolu mojih predpostavljenih.Ženim se iz ugledne španjolske obitelji i niti najmanje me ne smeta, da je Španjolka, kao štome nebi smetalo, da je Amerikanka, Njemica itd. Uviek, kažem prema osnovnim zahtjevima,koji važe za svaki brak, i ne treba nas smetati, što radi pomanjkanja hrvatskih djevojaka iližena moramo ženiti strankinje. Mnogi su naši hrvatski prvoborci išli tim putem i ja ne poznamni jedan slučaj, kojega bi se trebali stiditi. Strankinje su postale čestite Hrvatice (Primjer



Španjolka supruga Ivana Prcele, Juli Bušić, Annie Boban, Francuskinja, koja ima šestero djece,Šveđanka supruga Ivana Čale, Poljakinja supruga pok. Mladena Dedića, Francuskinja suprugaTomislava Jurašinovića i mnoge druge koje su uvijek bile rame uz rame svojim muževima uborbi za Hrvatsku, mo, Otporaš) i svi se trebamo diviti držanju Francetićeve Talijanke iliArtukovićeve Njemice u najtežim danima naših stradanja. Nas je dvadeset puta više negonaših djevojaka u emigraciji i kada nam srdce i razum kažu, da smo našli vjernu drugaricu zaživot, nemojmo se skanjivati na izvršenje onog što smo naumili. Nekada to izgledanerazumljivo onima sa strane, ili koji su riešili svoj životni problem, nu stvarnost nas i život utudjini obligira na kompromise. Sama pak činjenica, da OSTAJEK OVDJE i ne idem prekolokve ni u kojem slučaju, govori u prilog ženidbe sa Španjolkom, posebno kada kada je izpoznate i ugledne obitelji, što će omogućiti rad i nastojanja medju Španjolcima, našim logičkimsaveznicima, i prijateljima u najtežim danima.

I ovom prilikom iztičem: ostajem i vršimo dužnost prema novim okolnostima i mogućnostima,sve dok NDH ne bude ostvarena.

ZPID ! Genral Drinjanina (potpis)

Ovo je kraj pisma ŽENIDBA MAKSA LUBURIĆABobani04-10-2013, 18:25

Annie Boban (signed in using Hotmail)Tko je vjenčao Maksa Luburića?

Annie Boban ([email protected]).12:09 PM[Keep this message at the top of your inbox].To: Annie Boban, Franjo Cigic, Anto Stanich, Ivan Prcela, Kreso Misetic, Mirko BILIC,Nedjeljko & Ivica Milicevic.Picture of Annie Boban.Otporaš3rd December 2012, 13:00.FRA. BRANKO MARIĆ VJENČAO MAKSA LUBURIĆA.

HRVATSKI NARODNI ODPOR.Ured Glacvnog Tajnika.Stan, 5.XII.1953.

Nekolicini braće u Kanadi!

Za prvi čas, the Vam se javim ovim skupnim pismom, a skoro ćemo opet po redu svakomodgovarati I učiniti potrebno. Znate I sami mali zastoj u našim vezama, a radi moje ženidbe.Eto, kad smo već kod toga, the Vam kažem par rieči I o tome.



U prvom redu, topla hvala na čestitkama I telegramima, a molim Vas, the I drugima u svojojokolici izrazite zahvalnost moju I moje supruge na tom sjećanju I na čestitkama, kao I nadarovima, a poslije ćemo se svakome posebno zahvaliti. Ovaj čas moram u Madrid radi BožićneDRINE, koja je I tako zakasnila radi tehničkih poteškoća u tiskari, koja je zauzeta, iako jematerijal već odavno spreman čekao.

Par prijatelja je izrazilo bojazan radi toga, jer je žena Španjolka. Nu ona je visoka dužnosnicaFrankove Falange, tj. španjolskih Ustaša, koji su na svietu nama najbliži Pokret, koji je tolikokrvi dao kao naš, borio se I pobiedio komunizam, te nas razumije. Uskoro će I oni ustati nasvoje noge, jer su dugim godinama progona I izolacije ekonomski slabi. Mi kao katolici Imuslimani, kao Ustaše I Hrvati kod njih uživamo simpatije kao nitko drugi I vjerujem, the ćemoj brak ne samo koristiti, nego će možda biti I odsudan kod ovdašnjih krugova, a to jeneobično važno. Inače španjolska žena je sigurno primjer, kakva treba biti žena, vjerna, dobraI uzorna u svakom pogledu. Moja je iz ugledne obitelji, I odgoja od 9 godine kod časnihsestara, što ovdje svi čine. Ona je već Hrvatica I kaže, the je iz Ljuguškog...Uči Hrvatski Iako Bog the sina, samo će se hrvatski govoriti. (E!, moj generale. Nisi ti sam koji je stranjkinjuoženio I mislio točno tako kao I ti. Ja sam oženio stranjkinju, francuskinju. Imam šestero (6)djece. Kako su se djeca rađala, rasla, supruga je sa njima uvijek govorila francuski, daklematerinskim jezikom, a ja kada dođem s posla, kada sam kući I kada smo skupa, govorim snjima hrvatski. S moje strane je to bilo plemenito I lijepo, jer sam ja to tako htijeo, a sanjihove strane za njih je to bilo vrlo naporno. Sa suprugom sam se dogovorio the jedan dangovorimo hrvatski, drugi dan francuski, treći dan engleski, a nedjelja, slobodan dan, neka segovori kako tko hoće. Kada je dan hrvatskog jezika, u kući se najviše šuti, dok ja govorim.Kada je dan francuskog I engleskog, tada u kući sva čeljad razgovara...Tek sam tada shvatiokoliku ulogu škola, ulica, sredina utječu na odgoj djece, zatim majka koja je 90% sa djecomviše nego suprug, otac djece. Zato se I kaže: govorim matreinskim jezikom., mo) Ona nećesmetati moj rad, nego ga pomoći I kako je iz dobre obitelji, stvar će krenuti samo napried.Dakle u svakom slučaju samo je dobro. Rekao sam već jednom : nas je mnogo više, nego našihhrvatskih djevojaka, a na nekim mjestima ih uopće nema, kao ovdje. Nas je pak malo I trebamisliti na rod. Zašto the se baš zatre naš rod, koji smo sve dali, pobijeni kod kuće?

Inače, ženio sam se u Bilbao, u jednom velikom gradu, u ustaškoj generalskoj uniformi, saemigrantskim pločicama, (ovdje se misli na "emigrantske pločice" koje su nosili svi Ustašepovratnici iz prve emigracije, mo) našim odlikovanjima, oznakama, I sve, kao the je usredZagreba 1941. god. Ženio me fra. Branko, naš franjevac I ustaški borac I bili nazočni mnogihrvatski borci, dok ste drugi duhom bili nazočni o čemu je, na veliko veselje obitelji, govorilooko 1000 karata I telegrama sa svih strana svieta.

Ja idem u Madrid, nu pišite mi na adresu : Roberto Campos Caballer, Apartado 979, Valencia,Espana., jer se skoro vraćam I tako ću dobiti prije u ruke poštu, nego preko madridskeadrese. Taj sektor vodim osobno I svakako meni treba doći. NETREBA pisati ništa drugo, nitiDrinjanin, niti išta, jer je to moje ime, (Već sam o tome pisao u izvješću Stjepana Crničkog,the je imao velikih poteškoća sa bankom, poštom I sudstvom, jer je Roberto Campos Caballerbilo generalovo službeno ime kod španjolskih vlasti, mo) I samo smeta.



Kako se primiču Božićni praznici, te Vas molm, the u moje ime čestitate svim katolicima BožićI svima Novu Godinu, našu vojničku Novu Godinu. Zakasnio sam I ne mogu svima posebnočestitati baš radi DRINE, a toliko nas je već, the ne znam gdje bih počeo ni sakorespodencijom, ni čestitkama, a ima sto drugih poslova. Braća će razumiti. Ja mislim na sve,kao I Vi svi na mene, I to neka nam bude dosta. Recite svima to, I naka se braća ne ljute namene, što neću svakom posebno čestitati. Vi to učinite u cieloj Vašoj okolini u ime moje I uime Stožera.

Nalazim se u stalnom kontaktu sa vodjama PRVOG ANTIKOMUNISTIČKOG KONGRESA štoće se održati u Meksiku 27.V. Vjereujem the će se nešto učiniti I the će se I o nama čuti.Imat ću osobnog predstavnika.

Pojačajte rad sa strancima, posebno sa sklonima, Ukrajincima, Macedoncima, Slovacima,Madžarima itd. Lakiše je probijati led skupa sa drugima. Nije istina the su raspušteni, nego sunajurili van ludoga Buća I Jelića, jer su se uvjerili, baš na osnovu veza sa nama na terenu, theovi nemaju nikoga, nego Poglavnika. Na sjednicama su stranci branili Poglavnika protiv oveživine I na kraju su ih najurili. Osim toga ovi ne vole Čehe, Srbe I Ruse radi imperijalizma, pato nama konvenira. Upozorite strance na naše prilike.

O glasovima, koje stalno iz Madrida šalju naši "beati" (u ovom smislu riječ "beati" bi moglaznačiti: naši "blaženi", naši "srećonoše" itd., mo) the je zadnji svečani broj DRINE biorastanak, reci te im, the je na putu novi broj od 132 strane, I dok je nas pet, the će DRINAizlaziti. Uvijek će ju netko pomoći, pa makar nekad I zapelo, netko će ju izvući. Novi brojposvećen NEZNANOM JUNAKU bit će bojli nego sve dosada I ima izgleda, the ćemo tiskati Ijedan roman o našoj borbi (ovdje se po svoj prilici misli na roman DIJEVOJKA DRINA kojegje 1951. napisao fra. Gracijan Raspudić, a radnje su bile u tom ramanu borbe za vrijeme NDH Iborbe hrvatskih KRIŽARA, mo) I nekih drugih novosti. Radi se, žrtvuje se I vjeruje se. Mićemo zato I pobjediti I onda kada se ne tuže, the smo zločasti. Mi smo tukli komuniste, a I netrebamo se ni plašiti, ni stiditi. Sviet će ići našim stopama, ili će k vragu otići sve skupa pred1000 milijuna Rusa I Kineza.

Javite se, a I mi ćemo češće pisati svim povjerenicima I prijateljima.

Uz naš vojnički pozdrav, ZA POGLAVNIKA I DOM SPREMNI!

general Drinjanin.

Nadodano I rukom napisano:

Dragi Dane! Javio mi se Kordić I poslao sam mu Okružnicu, pismo, foto I "Drina" starih. Bit ćedobar - I hvala Ti na tome! čekam viesti o proslavi I fotografije. Ti si mi dosada prvi o tomepisao u pismu od 11. IV. Evala! Tražiti ću Nikolinu adresu (Nikola I Dane Jolić su braća. Nikolase nalazi u Španjolskoj a brat mu Dane ne zna za njegovu adresu, te preko generala nastojisaznati za brata, mo) za pisanje I poslati drugi put. U Rim ću pisati još danas I sve učiniti što



se može, the Tvoj sin mogne u Canada. A onda ću te obavjestiti. Javi se I opet čim uhvatišvremena I piši o Vašim poslovima. Pozdravi sve borce, a Tebe grli odani Ti.

general Drinjanin.



Otporaš.prkos.com(Autor: Mile boban) NASLOVNICA


Ima tisucću načina kako biti Hrvat, samo jedan kako to dokazati: Nositi hrvatsku zastavu iboriti se za Hrvatsku Državu. Ustaše su to bili.


"OBRANA" br. 22 1965 godine.

..., i koji da neće otići, dok mu se želja ne ispuni. Vjerojatno su neposredno prije komentiralimoje zgode i nezgode, jer ih se većina dobroćudno podsmjehivala, dok su drugi u grupamarazgovarali o svojim problemima, kao da mene i nije bilo.

Vjerojatno, da bi me se riješili, kad je netko rekao, da će se pobrinuti za mene i smjestiti meu tvornicu "Arko".

Ja sam bio nešto smeten, jer me je duboko impresionirala prisutnost toliko uglednih ljudi, a ifigura dra. V. Mašeka. On je davao dojam veoma simpatičnog i dobrog gospodina. Ja sam nanjegovoj glavi htio viditi krunu Matije Gubca, kao što sam na glavi Stjepana Radića htio viditikrunu hrvatskih kraljeva. Kod mene su ideali uvijek bili konkretni. U ona vremena svatko jevjerovao, da će Maček proglasiti hrvatsku Republiku i odcijepiti ju od Beograda. Svi smovjerovali, da se više nikada neće ići u Beograd. Svidjela mi se je Mačekova jednostavnost, nesamo tada, nego i onda, kada sam se zaista pretvorio u Mačekova čuvara, tek pod drukčijimokolnostima.

Gospodjica za stolom, njegova tajnica, bila je kasnije supruga dra. V. Mačeka, a sudbinamnogih od prisutnih bila je tako različita, kao i što je bio čitavi onaj skup ljudi, koji jeispovijedao pripadnost Radićevoj nauci i seljačkoj stranci.

Ali Maček je Maček, i svatko je vjerovao, da će ga ubrzo viditi kao martira ili kao



predsjednika hrvatske Republike. Izgledalo mi je kao neko kućno čeljade, kao stric ili jedandobri djed, pa sam nastojao sačuvati na njega takvu uspomenu i onda, kada sam bio gospodarnad njegovim životom, (Kud će iskrenija ispovijed od ove, koju je upravo osvdje napisaogeneral Drinjanina: "...kada sam bio gospodar nad njegovim životom...", mo, Otporaš) kada samga morao zatvoriti, i obraniti mu goli život, jednom od Nijemaca, drugi put od partizana, pa iod nekih Ustaša, kojima nije išlo u glavu - zašto Maček uopće živi!

Moja sudbina bila je -- Janka Pusta ! S tim je sve rečeno. Bio sam sretan da sam se našaotamo, i osjećam se sretnim i dandanas.

Ambijenat na Janka Pusti je u smislu svrhe - za koju je bio stvoren. Vodja Janka Puste bio jePoglavnik dr. Ante Pavelić, vodja vojno-revolucionarne organizacije, koja se tada zvala "SATAŠA " - hrvatska revolucionarna organizacija (U.H.R.O.) Tu Maček nije imao nikakoveuloge. To su bili revolucionarci, smremni na sve. To je bila oružana ruka pravaštva. Tu jeduhovni vodja bio Otac Domovine, Ante Starčević. Tu čak ni Radić nije imao mjesta. Pa ipak...

Pa ipak...Ja sam sa sobom donio lik Mačeka . Za kratko vrijeme uvidio sam, da su ga nosili idrugi sa sobom. Kolektivna politička svijest hrvatskog naroda bila je iskristalizirana u VladkuMačeku, i tu se nije mogao oteti dojmu, da je vodja hrvatskoga naroda dr. V. Maček, niti onaj,koji bi to htio, ali zapravo nitko to nije ni pokušao.

I predvodnici i obični Ustaše, i stari i mladi, i oni zagriženi Frankovci, kao i oni drugi manjepolitički angažirani - gledali su u Mačeka, kao u vodju hrvatskoga naroda.

Tako je ambijenat ostao i skoro do kraja, iako se je mijenjao prema samome držanju Mačeka,i prema tomu - dali je bio u zatvoru, na robiji ili proganjan, ili se govorilo da će, unatoč svegaipak u Beograd.

Dodatak članku: (ovom opisu, moja opaska, Otporaš)

Hrvatska Gradjanska i Seljačka Zaštita

Pri svakoj uspomeni na Dra. Vladka Mačeka uvijek mislim i na jedno Njegovo pozetivno djelo.On je stvaraoc Zaštite, koja je, pa makar i mimo Njegove volje izvršila svoju ulogu u rušenjubivše Jugoslavije, u razoružavanju Jugoslavenske Vojske i u proglašenju Hrvatske Države, uobrani Drine, u stvaranju Pohodnih Bojni Hrvatskog Domobranstava i kasnije u stvaranjuUSTAŠKIH PRIPREMNIH BOJNA.

Gornja fotografija prikazuje bojnika Knapa, pukovnika Batušića, dopukovnika Milana Pribanića,pukovnika Zvonku Kovačevića, pukovnika F.S. - a itd. (Ovdje u novini OBRANI ima jedna slikakoju ja nisam mogao staviti ovdje, mo, Otporaš) Ti su ljudi stvarali Zaštitu, njom zapovjedali iiz nje stvarali dio Hrvatske Vojske. Većina je tih ljudi dala život za Hrvatsku, a dopukovnikPribanić (Ovdje je potrebno spomenuti i važno istaknuti da je Ivan Prusac u svojoj knjigi "Tragedija Kavrana i Drugova " rekao da je Milan Pribanić, puk. Mačekove zaštite uhićensredinom kolovoza 1947 god. sa Bižidarom Mičić, četnički major, Duško Tošić, četnički major,



i da "ova grupa nema nikakve veze s organizacijom 10 travnja", dok general Drinjanin navodidrugačije. Ja sam osobno poznavao dugo godina, i bili smo vrlo dobri prijatelji, gospodinaZvokko Pribanic (1926-2008, umro i pokoman U Petalumi, sjeverno od San Francisca,California) kojeg sam više puta pitao o puk. Milanu Pribaniću. Uvijek je tvrdio da nisu nikakvasvojta ali da su iz istog mjesta. Pošto je Zvonko Pribanić bio u Ustaškoj Mladeži, nije imaovelikih simpatija za puk. Hrvatske Zaštite Milana Pribanića, mo, Otporaš.) Pribanić je nakonrata i kao pripadnik Hrvatskog Narodnog Odpora dobrovljno išao u borbu i skupa sa pok.Kavranom i drugovima bio streljan.

Mi ne zagovaramo stvaranje partijskih vojska i baš zato treba odati počast svima onima, kojisu se znali uzdići iznad stranačarstva i služiti Hrvatsku kroz njenu Vojsku kao borci. I zatoDr. Vladko Maček ima zasluga. I sam je bio satnik starog Hrvatskog Domobranstva. O tomećemo još posebno pisati na temelju razgovora sa Dra. Mačekom za vrijeme njegoveinternacije.


POVODOM SMRTI V. MAČEKA - STRASTVENO SAM TRAŽIO MOJU SUDBINU, kaže MaksLuburić

Otporaš.prkos.com(Autor: Mile Boban) NASLOVNICA.HRVATSKA I USTAŠTVO (29)

Kako su nam tada rekli-da je dr. V. Maček vodja hrvatskog naroda, a Poglavnik vodja naševojno-revolucionarne organizacije u bori za NDH. g.Drinjanin.

(Ovo je rakao general DRINJNIN u svojim opisima u "Obrani" br. 21 1965 godine. On je rekaoi više, što će se vidijeti u sljedećim nastavcima. Samo pratite, moja opaska, Otporaš.)


"OBRANA" br. 22 1965 godine.

- Prati me lik Mačeka na Janka Pustu -

Neće biti teško vjerovati, da sam već u najranijem djetinstvu znao što hoću, i da samstrastveno tražio moju sudbinu, kao što su drugi djeca-mladići sa strašću študirali, igralinogomet, igrali se, ili, kao što su ljudi sa strašću tražili hazard, vino ili žene. Tko u onimdanima nije bio voljan boriti se za Hrvatsku? Bio je to svatko bez razlike, iako, možda, narazličit način. Stariji su vjerovali u političku (a ne oružanu, moja opaska) borbu, u



medjunarodno pravo, i u političku pamet dra. V. Mačeka, a mladost je mislila na oružje. To jetako bilo kod nas, i to je vjerojatno bilo i kod drugih naroda u sličnim prilikama. Jedni suposegli za oružjem i ostali pristase Radića i H.S.S-e, a drugi smo upravo sa strašću tražiliprograme i vodje, koji su propovijedali otvorenu oružanu borbu sa Srbima i stvaranje hrvatskedržave. Nu u ona doba, kada je Maček uzeo na sebe vodstvo hrvatskog naroda, svi smo bili -Mačekovci. Naravno, svatko na svoj način.

Prilaz, ulica u Zagrebu, gdje je Maček imao svoju uredovnicu, bio je nedvojbeno političkicentar svih Hrvata. Zgrada je izgledala kao vojarna ili tvrdjava za vrijeme rata. Dolazili tamogosloda i seljaci - kako bi se to reklo - dolazili pojedinci i delegacije, dolazilo je i Srba svakevrste, stranaca, novinara. Naravna stvar, i veliko srpski agenti, i hrvatski izdajnici u službiovih, obilazili su oko Prilaza, da njuškaju ili teroriziraju.

Opasnost je mistično privlačila sve one, koji su želili borbu, tražili smrt u borbi sa Srbima.Kao što su momci i djevojke sanjali o ljubavi, ili bogataši o vreći dukata, ili kao što je gladanmogao sanjati o komadu kruha, ili žedan o gutalju vode, tako sam ja sanjao o tome, kako bičetnici, žandari i srpski teroristi napali Mačeka, a ja ga branio i pri tome poginuo. To bi bilalijepa smrt, o kojoj sam uvije sanjao i još sanjam, naravno , u drugoj formi i na drugom mjestu.(Ovdje je interesantno spomenuti kako je general Drinjanin, od prvih dana svoje mladosti,uvijek sanjao i tražio puteve kako bi poginuo u borbi za Hrvatsku, ne znajuci kada je ove redkepisao ni pune četiri (4) godine prije svoje mučeničke smrti, da će u toj borbi i poginuti 20travnja 1969. god. u Španjolskoj, moja opaska, Otporaš) Kako mene, tako i mnoge druge,posebno studente, ova misao je privlačila na prilaz.

Dosta posla imala je Mačekova službena straža sa nama amaterskim, dobrovoljnim čuvarima,jer smo se više motali tamo i više smetali nego li korisitli.

Preko puta Mačekove kuće bila je jedna gostionica, koja je zapravo bila neke vrsti glavnogstožera tih Mačekovih čuvara, raznih delegacija, glasnika i.t.d. - "Ajd, mali, biži ća!" - znao mije doviknuti jedan visoki, koštunjavi Dalmatinac, sa debelim štapinom, koji je bio nešto kao šefstraže. Jedan od tih stražara bio je jedan od kasnijih ustaških generala - Ante Moškov, a bioje neke vrsti šefa sigurnostne straže - puk. K.(Kruno, Krunoslav, moja opaska) Batušić - kasnijizapovjednik Gradjanske Zaštite, a svima je poznato kakvu su ulogu odigrali u životu hrvatskedržave ta dva muža.

Ali ja ne bih bio tvrdi Ero, kada bi se dao uvjeriti, da Maček ima mnogo posla. Ja sam se sanjima svadjao i govorio, da je isto tako važno što ja imam reći Mačeku. Na kraju me je jedanod tih stražara uzeo za ruku i odveo na prvi kat u pretsoblje, gdje sam za jednu minutu, bezikakvog ceremonijala, našao se u sobi, gdje je bilo mnogo ljudi i jedna gospodjica za stolom.Kad su se otvorila jedna vrata, onda su se gospoda pomakla desno i lijevo, a ja sam ugledaoMačeka gdje sjedi na stolici frčui cigaru. Toga časa neću nikada u životu zaboraviti. - "Kaj je,dečec?" - to ili nešto slično mi je rekao, a ja sam buljio čas u njega, pa onda u sva ona lica okonjega. Mnoga ta lica poznavao sam iz novina, knjiga i raznih brošura, pa kao da sam nastojaoimpregnjirati ih za cijeli život. Tko bi tada moga misliti, da ću jednom biti sudbonosan u životutih ljdi?



Maček je, izgleda, bio informiran, valjda od svojih tjelesnih stražara, da tu ima jedan mladiLjubušak, nasrtljiv kao sršljen, koji je zaintačio da vidi Mačeka, jer je vidio Radića i drugevelike Hrvate, i koji da ne će...

xxx

Osobno sam upoznao puk. Batušića u Njemackoj. O njemu će još biti govora.


IZVADAK IZ JEDNOG PISMA MAKS LUBURIĆA, GENERALA DRINJANINA

Pismo je pisano dr. Miljenki Dabi Peranić 23 studenoga 1967. Navesti ću samo neke odlomke iztog pisma: "...Ako padnem - Rankovićevci će Te napsati da si me Ti ubio. O tome smo većjednom govorili. Logično: kada su pucali na Poglavnika, okrivili su mene. Pucat će na mene -okrivit će tebe...To je logika. I što je najtragičnije, emigracija će im povjerovati. Nažalost...

...Što se mene tiče, ja sam s Bogom uredio svoju savjest. A s Hrvatskom? Za nju ne bih dostaučinio niti da živim tri ljudska života. Pao dakle danas ili sutra ili za dvadeset godina, za mojuje savjest sporedno, jer kada se za Hrvatsku dade život, daje se ono najviše.

...Kada sebe stavim prema Hrvatskoj, umirem mirne savjesti. Učinio sam mnogo. Jednom smorazgovarali - sjećaš li se? - da bih se dao rado objesiti, kada bih visio među Titom iRankovićem...Kada bih mogao vješati se uz Tita, ali tako, da Ranković bude među nama, ne bihmi bilo žao, pa makar bilo vješanje ono pravo. I tako hrvatski narod neće biti sretan dok nassve skupa ne vidi obješene...

...Svi danas vide da sam ih vraški razdjelio. Kao avet stojim među njima. Jaz je među njima,kao što je i među Srbima i Hrvatima. Tu je veliki dio moje, ali i Tvoje, povijesne misije...

...A ako ništa drugo, postoji Jasenovac. I dokle bude postojala ta uspomena, mira neće bitimeđu Srbima i Hrvatima. Mogu oni govoriti kolikogod hoće o "bratstvu i jedinstvu"! Neće ganikada biti, jer ga ubija spomen na Jasenovac. Na njemu se danas kolju hrvatski i srpskikomunisti, kao i svi Hrvati i svi Srbi. Hrvatski komunisti su ovjekovječili s onim spomenikom -Jasenovac. Baš kao da su radili pod mojom sugestijom. (Možda i jesu, jer se pokazalo da se"bratstvo i jedinstvo" sastojalo samo u likvidiranju svega hrvatskoga, pa i komunističkoga,kako su to dokazale "žrtve" Hebrang i tisuće Hrvatskih Partizana - pobijenih da bi se mogloostvariri to Rankovićevo "bratstvo i jedinstvo"). Baš taj njihov i moj Jasenovac uništava svakuJugoslaviju. Htio sam razdvojiti Hrvate i Srbe. Dogadjaji, o kojima sam najprije sa skepsommislio...dokazuju da sam ih razdvojio..."



(Eto tako general DRINJANIN, Vjekoslav Maks Luburić piše, a što piše tako i misli, odogađajima iz godine 1966 kada se je Ranković smjenio i 1967 povodom Deklaracije HrvatskogKnjiževnog Jezika, dakle događajima o kojima se još uvijek mnogi živući Hrvati mogu prisjetiti.To su bila burna vremena kada je KPJ sa svim svojim polittičkim aparatom u ime "narodnevlasti i u ime "bratstva i jedinstva" nastojala što više ocrniti hrvatski narod, podižući tajspomenik "žrtava fašizma" u Jasenovcu, kako bi time, još jednom, naturili hipoteku kolektivneodgovornosti ratnih žrtana na Hrvate na području Hrvatske.

Sada je vrijeme, poslije skoro 45 godina od ovoga pisma, da se jave oni kojima je do ISTINEstalo. Ja ću. prikladno mojim prilikama, iznositi neka pisma MAKSA LUBURIĆA. Otporaš.)Bobani05-10-2013, 10:14

ZAKLEO SAM SE NA OSVETU

domobran.prkos.com(Autor: Mile Boban) NASLOVNICA


Mi vrijedimo pred Bogom, narodom i poviješću samo toliko, koliko smo voljni učiniti ubudućnosti za Hrvatsku, gen. Luburic, OBRANA br,43-44


- S očeva i Radićeva groba na Janka Pustu -

Cijeli je hrvatski narod, a ne samo ja, tražio je put do hrvatske slobode. Hrvatska omladina uškolama i posebno ona učlanjena u katoliškim društvima, te naravno ona u sveučilšsnimredovima - nije nimalo tajila, da je htijela konačni cilj i radikalne mjere. U Napredkovomkonviktu u Mostaru svijest je bila stopostotna. Fra Leo Petrović na djačkim eskurzijamagovorio je o staroj hrvatskoj povijesti, o hrvatskim kraljevima, o hrvatskoj vojnoj moći. (Pitamse danas, sada, kada su nam drugi sudbinu odredili i granice prekrojili,dali bi hrvatski svećeniciu tim čisto hrvatskim krajevima, danas mogli odgajati, tako u duhu hrvatsva, svoje djake, kaoprije,moja opaska!?) Orao i Sokol (to su tada bile hrvatske organizacije, moja opaska) suprednjačili. Hrvatski sportski klub ZRINJSKI u Mostaru talasao je masu sa hrvatskimamblemima. Priredbe hrvatskog pjevačkog društva TREBEVIĆ privlačile su gradjanstvo.Hrvatska glazba elektrizirala je ulicu. Fratri su odgajali čitave generacije kasnijih heroja. (Dase razumijemo, te heroje koji su svoje živote uzidali u temelje Hvatske Države, neprijatelj jeoklevetao najružnijim imenima,moja opaska) Široki Brijeg bio je, kao neka tvrda kula, spremnana borbu. Hercegovina je bila uz Radića, isto kao što je bila za Hrvatsku Državu, jer nazivRepublika u Hercegovini je bio nešto konkretno.



Hercegovina je bila državotvorna, i nije bilo jednog Hercegovca, katolika ili muslimana, koji, nebi bio sretan, da su ga tada Srbi ubili, kako bi ideja hrvatske države imala svojih martira.Jedan od prvih bio je šestoškolac Ante Soldo, inače neki moj daljni rod, kojega su takopretukli na mostarskom redarstvu, radi jednog vatrenog govora na Napredkovoj božićnici, daje najprije bio izbašen iz svih škola, a kasnije umro od tuberkuloze. Tako je, nakon smrti mojedobrog oca, u obitelji postao još jedan martir iz nove generacije.

Ideja je kod mene bila sasma zrela : treba se boriti s oružjem u ruci, i istrijebiti ne samo Cigeu Ljubuškom, nego i sve Cige iz cijele Hrvatske. Pozudno sam čitao novine, koje sam većinommorao stare, poderane i zgužvane kupiti po cesti, a i stariji su ih rado davali nama"školarcima". Debate u beogradskoj Skupštini govorile su mnogo, i hrvatski je narod to sazebnjom i žudnjom gutao. Ali za mene je stvar već davno bila sazrela. Ja sam težio za vezom sonima, koji su bili kadri boriti se. Nakon manjih i većih sukoba sa profesorima i srpskimdjacima i organizacijama - konačno sam nakon prvog tromjesečja petog razreda pošao davnoželjnim pravcem : na grob ubijenog oca u Trebinje. Neki stariji ljudi muslimani uputili su me dojednog urara, katolika iz gornjih krajeva, koji je znao za zabranjeni grob mojeg oca. Ne samoda je bio zvjerski mučen i ubijen, nego je i pokopan na način, koji samo može vapiti zaosvetom. Pomolio sam se na očevu grobu i zakleo, da ću se protiv uljeza u moju Hrvatsku boritido zadnje kapi krvi, i do zadnjega daha. (Koliko ih danas ima da bi se tako nesebičnozavjetovali boriti se za Hrvatku, moja opaska) Izgledalo to nekome dobro ili ne "zakleo sam sei na osvetu"- radi ubijenoga oca., koji nikome zla nije napravio, ali koji nikada nije zatajioHrvatske, i radi čega je bio proganjan, kao i cijela obitelj, još u doba Austrije.

S očeva groba pošao sam da vidim moju Hrvatsku, i nju sam obišao većinom pješice - od Kotorado Foče, od Čakovca do pola zemunskog mosta. Odatle sam se vratio - a da nisam ušao uBeograd, jer to već nije bilo za mene interesantno.

Prokrstario sam i našu Dalmaciju, i sve otoke, bez dinara u džepu, i pjevajući iz svega glasa pomalim brodicima, koje su prevozile robu ili gradjevinski materijal, ili išle u ribolov - " malena jeDalmacija, al' je dika rodu svom...". Kroz Bosnu, kroz Slavoniju, kroz Srijem, kroz Liku, uvijeks ličkom kapicom i na njoj hrvatski grb i trobojnica - obilazio sam Hrvatsku, ponegdje radioovo i ono, i uvijek naprijed i naprijed. Vodio sam rat za moj vlastiti račin, izazivao na svakomekoraku, svadjao se radi Hrvatske s kim god sam mogao, i uzeo učešća (sudjelovao, mo) u svimdemonstracijama gdje ih je bilo, zalazio u najradikalnije kutove, gdje sam ih god našao, dakonačno nadjem one koje sam tražio i sa kojima sam konačno stupio u rat protiv velike Srbije isvake Jugoslavije. To su bile Ustaše. To je bila organizacija USTAŠA (U.H.R,O.) ustaškahrvatska revolucionarna organizacija - koju sam tražio od moga "razlaza" sa pokojnimStipicom u Velikoj Gorici kraj Imotskog. (Ovdje Maks Luburić govori o Gorici 6 km. istočno odImotskog, odakle je i Zvonko Bušuć, a ne o Velikoj Gorici pokraj Zagreba, mo, Otporaš)

Kao nekada iz škole na očev grob u Trebinje, tako sam sada, prije odlaska na konačni put,odočastio na grob moga Stipice i ostalih martira za hrvatsku Državu. Moj zavjet tada je bioveć jasan i odredjen. Odlazio sam na Janka Pustu, gdje se je osnivao naš prvi vojno -revolucionarni logor. Od tada do danas promijenilo se je mnogo toga, pa se je mijenjalo i ime ivodstvo organizacije kojoj sam tada pristupio, i kojoj sam položio moju vojničku prisegu - s



uvjerenjem, da je onako, kako su nam tada rekli - da je dr. V. Maček vodja hrvatskog naroda,a da je Poglavnik dr. Ante Pavelić vodja naše vojno-revolucionarne organizacije, koja predvodiborbu za uspostavu Nezavisne Države Hrvatske.

(Molim lijepo. Možda ću ponavljati i ponavljati važnost ovih opisa. Oni su izvor iz prve ruke. Jasam preko i više od pola stoljeća u emigraciji. Mnoge stvari su mi poznate i sa mnogima samimao priliku se sresti i pričati. Sa mnogima sam se dopisivao. Neznam koliko ih danas još imana životu. Neznam ni to koji bi htjeli iznijeti i opisati svoja sjećanja i ono što znaju, za našubuduću mladež, naš budući naraštaj. Zato je i te kako važno da se ovo bilježi i širi dalje, jerovi opisi su od nas i za nas, a ne kao što je prije bilo: sve od našeg neprijatelja, kojemu smosilom prilika morali vjerovati. Otporaš.)


ZAKLEO SAM SE NA OSVETU



Mi vrijedimo pred Bogom, narodom i poviješću samo toliko, koliko smo voljni učiniti ubudućnosti za Hrvatsku, gen. Luburic, OBRANA br,43-44


- S očeva i Radićeva groba na Janka Pustu -

Cijeli je hrvatski narod, a ne samo ja, tražio je put do hrvatske slobode. Hrvatska omladina uškolama i posebno ona učlanjena u katoliškim društvima, te naravno ona u sveučilšsnimredovima - nije nimalo tajila, da je htijela konačni cilj i radikalne mjere. U Napredkovomkonviktu u Mostaru svijest je bila stopostotna. Fra Leo Petrović na djačkim eskurzijamagovorio je o staroj hrvatskoj povijesti, o hrvatskim kraljevima, o hrvatskoj vojnoj moći. (Pitamse danas, sada, kada su nam drugi sudbinu odredili i granice prekrojili,dali bi hrvatski svećeniciu tim čisto hrvatskim krajevima, danas mogli odgajati, tako u duhu hrvatsva, svoje djake, kaoprije,moja opaska!?) Orao i Sokol (to su tada bile hrvatske organizacije, moja opaska) suprednjačili. Hrvatski sportski klub ZRINJSKI u Mostaru talasao je masu sa hrvatskimamblemima. Priredbe hrvatskog pjevačkog društva TREBEVIĆ privlačile su gradjanstvo.Hrvatska glazba elektrizirala je ulicu. Fratri su odgajali čitave generacije kasnijih heroja. (Dase razumijemo, te heroje koji su svoje živote uzidali u temelje Hvatske Države, neprijatelj jeoklevetao najružnijim imenima,moja opaska) Široki Brijeg bio je, kao neka tvrda kula, spremna



na borbu. Hercegovina je bila uz Radića, isto kao što je bila za Hrvatsku Državu, jer nazivRepublika u Hercegovini je bio nešto konkretno.

Hercegovina je bila državotvorna, i nije bilo jednog Hercegovca, katolika ili muslimana, koji, nebi bio sretan, da su ga tada Srbi ubili, kako bi ideja hrvatske države imala svojih martira.Jedan od prvih bio je šestoškolac Ante Soldo, inače neki moj daljni rod, kojega su takopretukli na mostarskom redarstvu, radi jednog vatrenog govora na Napredkovoj božićnici, daje najprije bio izbašen iz svih škola, a kasnije umro od tuberkuloze. Tako je, nakon smrti mojedobrog oca, u obitelji postao još jedan martir iz nove generacije.

Ideja je kod mene bila sasma zrela : treba se boriti s oružjem u ruci, i istrijebiti ne samo Cigeu Ljubuškom, nego i sve Cige iz cijele Hrvatske. Pozudno sam čitao novine, koje sam većinommorao stare, poderane i zgužvane kupiti po cesti, a i stariji su ih rado davali nama"školarcima". Debate u beogradskoj Skupštini govorile su mnogo, i hrvatski je narod to sazebnjom i žudnjom gutao. Ali za mene je stvar već davno bila sazrela. Ja sam težio za vezom sonima, koji su bili kadri boriti se. Nakon manjih i većih sukoba sa profesorima i srpskimdjacima i organizacijama - konačno sam nakon prvog tromjesečja petog razreda pošao davnoželjnim pravcem : na grob ubijenog oca u Trebinje. Neki stariji ljudi muslimani uputili su me dojednog urara, katolika iz gornjih krajeva, koji je znao za zabranjeni grob mojeg oca. Ne samoda je bio zvjerski mučen i ubijen, nego je i pokopan na način, koji samo može vapiti zaosvetom. Pomolio sam se na očevu grobu i zakleo, da ću se protiv uljeza u moju Hrvatsku boritido zadnje kapi krvi, i do zadnjega daha. (Koliko ih danas ima da bi se tako nesebičnozavjetovali boriti se za Hrvatku, moja opaska) Izgledalo to nekome dobro ili ne "zakleo sam sei na osvetu"- radi ubijenoga oca., koji nikome zla nije napravio, ali koji nikada nije zatajioHrvatske, i radi čega je bio proganjan, kao i cijela obitelj, još u doba Austrije.

S očeva groba pošao sam da vidim moju Hrvatsku, i nju sam obišao većinom pješice - od Kotorado Foče, od Čakovca do pola zemunskog mosta. Odatle sam se vratio - a da nisam ušao uBeograd, jer to već nije bilo za mene interesantno.

Prokrstario sam i našu Dalmaciju, i sve otoke, bez dinara u džepu, i pjevajući iz svega glasa pomalim brodicima, koje su prevozile robu ili gradjevinski materijal, ili išle u ribolov - " malena jeDalmacija, al' je dika rodu svom...". Kroz Bosnu, kroz Slavoniju, kroz Srijem, kroz Liku, uvijeks ličkom kapicom i na njoj hrvatski grb i trobojnica - obilazio sam Hrvatsku, ponegdje radioovo i ono, i uvijek naprijed i naprijed. Vodio sam rat za moj vlastiti račin, izazivao na svakomekoraku, svadjao se radi Hrvatske s kim god sam mogao, i uzeo učešća (sudjelovao, mo) u svimdemonstracijama gdje ih je bilo, zalazio u najradikalnije kutove, gdje sam ih god našao, dakonačno nadjem one koje sam tražio i sa kojima sam konačno stupio u rat protiv velike Srbije isvake Jugoslavije. To su bile Ustaše. To je bila organizacija USTAŠA (U.H.R,O.) ustaškahrvatska revolucionarna organizacija - koju sam tražio od moga "razlaza" sa pokojnimStipicom u Velikoj Gorici kraj Imotskog. (Ovdje Maks Luburić govori o Gorici 6 km. istočno odImotskog, odakle je i Zvonko Bušuć, a ne o Velikoj Gorici pokraj Zagreba, mo, Otporaš)

Kao nekada iz škole na očev grob u Trebinje, tako sam sada, prije odlaska na konačni put,odočastio na grob moga Stipice i ostalih martira za hrvatsku Državu. Moj zavjet tada je bio



već jasan i odredjen. Odlazio sam na Janka Pustu, gdje se je osnivao naš prvi vojno -revolucionarni logor. Od tada do danas promijenilo se je mnogo toga, pa se je mijenjalo i ime ivodstvo organizacije kojoj sam tada pristupio, i kojoj sam položio moju vojničku prisegu - suvjerenjem, da je onako, kako su nam tada rekli - da je dr. V. Maček vodja hrvatskog naroda,a da je Poglavnik dr. Ante Pavelić vodja naše vojno-revolucionarne organizacije, koja predvodiborbu za uspostavu Nezavisne Države Hrvatske.

(Molim lijepo. Možda ću ponavljati i ponavljati važnost ovih opisa. Oni su izvor iz prve ruke. Jasam preko i više od pola stoljeća u emigraciji. Mnoge stvari su mi poznate i sa mnogima samimao priliku se sresti i pričati. Sa mnogima sam se dopisivao. Neznam koliko ih danas još imana životu. Neznam ni to koji bi htjeli iznijeti i opisati svoja sjećanja i ono što znaju, za našubuduću mladež, naš budući naraštaj. Zato je i te kako važno da se ovo bilježi i širi dalje, jerovi opisi su od nas i za nas, a ne kao što je prije bilo: sve od našeg neprijatelja, kojemu smosilom prilika morali vjerovati. Otporaš.)


ŽIVIO HRVATSKI KRALJ STIPICA prvi (drugi (2) dio)



Hrabri ljudi su svladali sebe i strah, dokturirali u rovu i postali su akademici hrabrosti,velikani i legende, pukovnici i pokojnici, general Ante Roso.

Piše: general DRINJANIN (povodom smrti V. Mačeka

"OBRABA" br. 20 1965. (Prethodni opis treba biti "OBRANA" br. 21. Molim da se uvaži, mo)

ŽIVIO HRVATSKI KRALJ STIPICA (drugi (2) dio)

Ali nije se moglo do Radića. Iako je bila vrućina i zvizdan upekao, narod se gurao, da ga vidi,dotakne i čuje njegovu riječ.

Ja sam uspio viditi Radića i s njim govoriti, jer sam bio tamburaš. Sa malim Bušićem, sinomgostionicara Bušića iz Velike Gorice, dogurali smo se do tamburaškog zbora, čiji je zborovodjabio jedan iz Galića mahale, a kojega sam poznavao kao Orllaša. Mi smo sa Galićima bili nekakavdaljni rod, ne znam kakav, ali rod, kao što je to obično u Hercegovini, gdje je svak sa svakim urodu, pa kada dodje do devetog koljena - cijela Hercegovina je jedna zadruga. Galiću smo bilidobrodošli, jer mu je zbor nekako "šepao". Ja sam svirao skoro sve instrumente, pa me je



odmah uvrstio. Da bih mogao svirati na veliko "bedre", morali su mi iz Kordića trgovine donijetijedan kašun, da se popnem na nj. Eto, tako sam se ugurao u zbor i onda, ni sam ne znam kako izašto, povikao iz svega glasa : "Živio hrvatski kralj Stipica prvi!" On se nasmijao sa svojimpoznatom blagim osmijehom, i okrenuo se nadesno, tamo gdje je stajao tamburaški zbor. Kakoje narod upravo očekivao da počnu drundati tambure i da progovori Radić, čuo se moj povik inastala urnebesna buka : " Živio hrvatski kralj Stipica!" Ja sam se nekako i sam zabezeknuo ipropeo na prste na kašunu gledajući prema Radiću.

Primijetio sam, kako pokojnome Radiću nešto tumače. Tada sam vidio Kordića (Petra, mojaopaska), veletrgovca iz Gorice i Križana Bušića, kafedžiju, kako pokazuju prstom na mene. IKordić i Križan bili su u mladosti namještenici kod mog pok. dede, Franje Luburića, pa kakosmo jednog ljeta bili u Velikoj Gorici, oni su me osobno poznavali. Nekoliko ljudi iz blizineRadića upravi se prema tamburaškom zboru, a jedan od njih, koji su još od Zagreba u pratnjiStipice, u društvu s Barisom Smoljan, dodje do mene. Uzeše me za ruku i odvedoše ravno predRadića.

Ti su časovi bili za mene nezaboravni iz dva razloga. Prvi i jedini put razgovarao sam sa vodjomhrvatskog naroda (koliko se sjećam ljudi su pričali dugo godina o Radićevoj posjeti i to bimoglo biti godine 1927., moja opaska), koji je bio nešto više nego politički vodja i učitelj. Ali,na moju veliku žalost, obuzela me je jedna neizreciva tuga, kada sam primijetio, da me jeRadić jedva vidio. Kada me je htio pogladiti po glavi, onda je desnom rukom tapkao predsobom, a kasnije pri kretanju vidio sam, da su ga dvojica iz pratnje formalno vodili ispod ruke.

U mome mozgu bio je pravi orkan misli. Mislio sam, kao i svi dječaci moga doba, da je Radićjunak nad junacima, i da bi on trebao povesti sve Hrvate, posebno naše Radišćane, (MaksLuburić je rodom iz sela Radišića kod Ljubuškog, moja opaska) u borbu protiv Beograda.

Onoga časa sjetio sam se i narodne poslovice, "da slijepac slijepca u jamu vodi".

Tek tada sam opazio, da mi govori. Bušić me je zviznuo cipelom po gležnju, da sam sve zvijezdebrojio, upozoravajući me, da me Radić pita, šta ja znam o hrvatskim kraljevima.

Mislim, da sam mu rekao doslovno i pokazao prema brdu iznad Galićeve mahale : "Eno tamo,preko brda, na Duvanjskom polju, okrunili su pred hiljdu godina kralja Tomislava!...(Eto, nekanama Hrvatima bude to još jedan od tisuću dokaza da se je naš hrvatski prvi kralj Tomislavkrunio na hrvatskom tlu, hrvatskoj zemlji, u hrvatskom gradu, koji za sada nije sastavni dionaše Države Hrvatske, moja opaska) Htio sam još nešto dodati o tome, što sam ja znao ohrvatskim kraljevima, ali tambure udariše i bez mene, nastade buka, a kako su se ljudi gurali ikomešali, tako i nas nekoliko odgurnuše na stranu i izgubih iz vida Radića. Mislim, da sam tadasatima lutao i razmišljao, i vjerojatno tada sam imao moj životni plan. Radić je za mene ostaošto je i bio, ali ja sam više vjerovao u onu grupu "školaraca", nego u Radića i njegovu stranku.Pa ipak, bilo mi je nekako tesko opraštati se od Radića, kao mogućeg vodju hrvatske slobode,ali sam takodjer vjerovao, da nas Radić neće povesti u borbu i da naši Radišćani, naši"školarci", naši Orlaši i Sokolaši - trebaju nešto drugo.



Otišao sam iz Velike Gorice tužan, ali sa konkretnom odlukom, da tražim one, koji su mislili kaoja, pa da svi skupa tražimo puteve, koji će nas dovesti do hrvatske Države. (Ako se pomnoproštudira Maksa Luburića opisivanje, olako se može doći do zaključka da on sebe oštri iformira za ono što je kasnije i bio: hrvatski fanatik, revolucionarac, borac i kako sam kaze:"idjem tražiti one koji misle kao i ja...", moja opaska, Otporaš)

Iako sam živo pratio sve što je rekao ili radio Radić i njegova stranka, rekao bih, bio sam ga uduhu "napustio", da mu se opet "vratim", kada su ga ranjena nosili iz Beograda u Zagreb,nadajući se, da će njegovi nasljedenici povesti hrvatski narod u borbu za hrvatsku republiku.

Čak i danas vjerujem, (1964 god.,moja opaska) da je veliki dio hrvatske tragedije na duši onih,koji su iznevjerili osnovnu misao mrtva Stjepana Radića:

N I K A D A V I Š E U B E O G R A D !

(General Drinjanin u detalje opisuje svoja sjećanja na S. Radića kako bi dao sljedećimhrvatskim naraštajima gradiva da usporede S.Radića utjecaj na hrvatski narod i utjecajnjegova nasljednika Mačeka.Mo, Otporaš)

Nastavlja se.

Objavljeno: 15.05.2009. u 13:48h

Gracena13 15.05.2009 17:53 h

A, evo Vas iznova s prilogom.

Već sam se prepala da ste stvarno otišli na kavu s matrixdc, pa nakon " čašice razgovora snjim i ispijene kave , zaboravili na obećanje vlastito, odnosno da će te upisati nastavak priloga.

:)))Gracena13Domobran 15.05.2009 22:20 hBez bojazni. Mi svi znamo da je matrix naše gore list, a najmanje on to zna. Pa koliko "kafica" i"čašica" će trebati popiti sa matrixom da i on uvidi da je naše gore list, vrijeme će pokazati.Što se tiče priloga oni izlaze i izlaziti će. Vi samo pratite, bilježite i pamtite. Pozdrav.

Gracena13 16.05.2009 10:11 h

citat:matrixdc 14.05.2009 13:40 hČeka Vas Židovska zajednica u Hrvatskoj i Izraelu da se izjasnite po neofašizmu.



No nisu samo oni već i Antifašisti iz RH te Premjer i Predsjednik RH Obzirom da steobznanjeni kao neofašisti vi i vaši patuljci( očekujem da se isprićate istinskim Hrvatima u kojevi iz dijaspore (Švicarska) ne spadate jer ne plaćate poreze u Hrvatskoj).

Stoga Koken i ostali kuš tamo jer ste fašisti a takvima je mjesto....ZNA SE.

__________________________________________Otporaš:Bez bojazni. Mi svi znamo da je matrix naše gore list,

__________________________________________

Naše gore list?Moje gore list ovakovi exemplari nikada nisu bili, niti će biti ikada.

Bez bojazni?

Imate pravo da izrazite vlastita promišljanja .

Vi ste hrabar čovjek i očito plemenite duše, kada Vam pada na pomisao sjesti , popiti piće irazmjeniti mišljenje s dotičnim i njemu sličnim primjercima ljudske vrste.

Budući da sam ženskog spola, s manjom mjerom plemenitosti u duši, od Vas, alergična i gadljivapo prirodi na nasrtaje nasilnika dotične vrste, pratiti ću i nadalje Vaše priloge, ali se nećujavljati .

Osobno ne bih voljela da mi se dotičini lik , i svi njemu slični, obznane u snu, a kamoli u javi .

Lijepi Vam pozdravi , i svako dobro, gosp. Otporaš!Bobani05-10-2013, 14:52

ŽIVIO HRVATSKI KRALJ STIPICA prvi (drugi (2) dio)



Hrabri ljudi su svladali sebe i strah, dokturirali u rovu i postali su akademici hrabrosti,velikani i legende, pukovnici i pokojnici, general Ante Roso.




"OBRABA" br. 20 1965. (Prethodni opis treba biti "OBRANA" br. 21. Molim da se uvaži, mo)

ŽIVIO HRVATSKI KRALJ STIPICA (drugi (2) dio)

Ali nije se moglo do Radića. Iako je bila vrućina i zvizdan upekao, narod se gurao, da ga vidi,dotakne i čuje njegovu riječ.

Ja sam uspio viditi Radića i s njim govoriti, jer sam bio tamburaš. Sa malim Bušićem, sinomgostionicara Bušića iz Velike Gorice, dogurali smo se do tamburaškog zbora, čiji je zborovodjabio jedan iz Galića mahale, a kojega sam poznavao kao Orllaša. Mi smo sa Galićima bili nekakavdaljni rod, ne znam kakav, ali rod, kao što je to obično u Hercegovini, gdje je svak sa svakim urodu, pa kada dodje do devetog koljena - cijela Hercegovina je jedna zadruga. Galiću smo bilidobrodošli, jer mu je zbor nekako "šepao". Ja sam svirao skoro sve instrumente, pa me jeodmah uvrstio. Da bih mogao svirati na veliko "bedre", morali su mi iz Kordića trgovine donijetijedan kašun, da se popnem na nj. Eto, tako sam se ugurao u zbor i onda, ni sam ne znam kako izašto, povikao iz svega glasa : "Živio hrvatski kralj Stipica prvi!" On se nasmijao sa svojimpoznatom blagim osmijehom, i okrenuo se nadesno, tamo gdje je stajao tamburaški zbor. Kakoje narod upravo očekivao da počnu drundati tambure i da progovori Radić, čuo se moj povik inastala urnebesna buka : " Živio hrvatski kralj Stipica!" Ja sam se nekako i sam zabezeknuo ipropeo na prste na kašunu gledajući prema Radiću.

Primijetio sam, kako pokojnome Radiću nešto tumače. Tada sam vidio Kordića (Petra, mojaopaska), veletrgovca iz Gorice i Križana Bušića, kafedžiju, kako pokazuju prstom na mene. IKordić i Križan bili su u mladosti namještenici kod mog pok. dede, Franje Luburića, pa kakosmo jednog ljeta bili u Velikoj Gorici, oni su me osobno poznavali. Nekoliko ljudi iz blizineRadića upravi se prema tamburaškom zboru, a jedan od njih, koji su još od Zagreba u pratnjiStipice, u društvu s Barisom Smoljan, dodje do mene. Uzeše me za ruku i odvedoše ravno predRadića.

Ti su časovi bili za mene nezaboravni iz dva razloga. Prvi i jedini put razgovarao sam sa vodjomhrvatskog naroda (koliko se sjećam ljudi su pričali dugo godina o Radićevoj posjeti i to bimoglo biti godine 1927., moja opaska), koji je bio nešto više nego politički vodja i učitelj. Ali,na moju veliku žalost, obuzela me je jedna neizreciva tuga, kada sam primijetio, da me jeRadić jedva vidio. Kada me je htio pogladiti po glavi, onda je desnom rukom tapkao predsobom, a kasnije pri kretanju vidio sam, da su ga dvojica iz pratnje formalno vodili ispod ruke.

U mome mozgu bio je pravi orkan misli. Mislio sam, kao i svi dječaci moga doba, da je Radićjunak nad junacima, i da bi on trebao povesti sve Hrvate, posebno naše Radišćane, (MaksLuburić je rodom iz sela Radišića kod Ljubuškog, moja opaska) u borbu protiv Beograda.

Onoga časa sjetio sam se i narodne poslovice, "da slijepac slijepca u jamu vodi".

Tek tada sam opazio, da mi govori. Bušić me je zviznuo cipelom po gležnju, da sam sve zvijezdebrojio, upozoravajući me, da me Radić pita, šta ja znam o hrvatskim kraljevima.



Mislim, da sam mu rekao doslovno i pokazao prema brdu iznad Galićeve mahale : "Eno tamo,preko brda, na Duvanjskom polju, okrunili su pred hiljdu godina kralja Tomislava!...(Eto, nekanama Hrvatima bude to još jedan od tisuću dokaza da se je naš hrvatski prvi kralj Tomislavkrunio na hrvatskom tlu, hrvatskoj zemlji, u hrvatskom gradu, koji za sada nije sastavni dionaše Države Hrvatske, moja opaska) Htio sam još nešto dodati o tome, što sam ja znao ohrvatskim kraljevima, ali tambure udariše i bez mene, nastade buka, a kako su se ljudi gurali ikomešali, tako i nas nekoliko odgurnuše na stranu i izgubih iz vida Radića. Mislim, da sam tadasatima lutao i razmišljao, i vjerojatno tada sam imao moj životni plan. Radić je za mene ostaošto je i bio, ali ja sam više vjerovao u onu grupu "školaraca", nego u Radića i njegovu stranku.Pa ipak, bilo mi je nekako tesko opraštati se od Radića, kao mogućeg vodju hrvatske slobode,ali sam takodjer vjerovao, da nas Radić neće povesti u borbu i da naši Radišćani, naši"školarci", naši Orlaši i Sokolaši - trebaju nešto drugo.

Otišao sam iz Velike Gorice tužan, ali sa konkretnom odlukom, da tražim one, koji su mislili kaoja, pa da svi skupa tražimo puteve, koji će nas dovesti do hrvatske Države. (Ako se pomnoproštudira Maksa Luburića opisivanje, olako se može doći do zaključka da on sebe oštri iformira za ono što je kasnije i bio: hrvatski fanatik, revolucionarac, borac i kako sam kaze:"idjem tražiti one koji misle kao i ja...", moja opaska, Otporaš)

Iako sam živo pratio sve što je rekao ili radio Radić i njegova stranka, rekao bih, bio sam ga uduhu "napustio", da mu se opet "vratim", kada su ga ranjena nosili iz Beograda u Zagreb,nadajući se, da će njegovi nasljedenici povesti hrvatski narod u borbu za hrvatsku republiku.

Čak i danas vjerujem, (1964 god.,moja opaska) da je veliki dio hrvatske tragedije na duši onih,koji su iznevjerili osnovnu misao mrtva Stjepana Radića:

N I K A D A V I Š E U B E O G R A D !

(General Drinjanin u detalje opisuje svoja sjećanja na S. Radića kako bi dao sljedećimhrvatskim naraštajima gradiva da usporede S.Radića utjecaj na hrvatski narod i utjecajnjegova nasljednika Mačeka.Mo, Otporaš)

Nastavlja se.

Objavljeno: 15.05.2009. u 13:48h

Gracena13 15.05.2009 17:53 h

A, evo Vas iznova s prilogom.

Već sam se prepala da ste stvarno otišli na kavu s matrixdc, pa nakon " čašice razgovora snjim i ispijene kave , zaboravili na obećanje vlastito, odnosno da će te upisati nastavak priloga.



:)))Gracena13Domobran 15.05.2009 22:20 hBez bojazni. Mi svi znamo da je matrix naše gore list, a najmanje on to zna. Pa koliko "kafica" i"čašica" će trebati popiti sa matrixom da i on uvidi da je naše gore list, vrijeme će pokazati.Što se tiče priloga oni izlaze i izlaziti će. Vi samo pratite, bilježite i pamtite. Pozdrav.

Gracena13 16.05.2009 10:11 h

citat:matrixdc 14.05.2009 13:40 hČeka Vas Židovska zajednica u Hrvatskoj i Izraelu da se izjasnite po neofašizmu.

No nisu samo oni već i Antifašisti iz RH te Premjer i Predsjednik RH Obzirom da steobznanjeni kao neofašisti vi i vaši patuljci( očekujem da se isprićate istinskim Hrvatima u kojevi iz dijaspore (Švicarska) ne spadate jer ne plaćate poreze u Hrvatskoj).

Stoga Koken i ostali kuš tamo jer ste fašisti a takvima je mjesto....ZNA SE.

__________________________________________Otporaš:Bez bojazni. Mi svi znamo da je matrix naše gore list,

__________________________________________

Naše gore list?Moje gore list ovakovi exemplari nikada nisu bili, niti će biti ikada.

Bez bojazni?

Imate pravo da izrazite vlastita promišljanja .

Vi ste hrabar čovjek i očito plemenite duše, kada Vam pada na pomisao sjesti , popiti piće irazmjeniti mišljenje s dotičnim i njemu sličnim primjercima ljudske vrste.

Budući da sam ženskog spola, s manjom mjerom plemenitosti u duši, od Vas, alergična i gadljivapo prirodi na nasrtaje nasilnika dotične vrste, pratiti ću i nadalje Vaše priloge, ali se nećujavljati .

Osobno ne bih voljela da mi se dotičini lik , i svi njemu slični, obznane u snu, a kamoli u javi .

Lijepi Vam pozdravi , i svako dobro, gosp. Otporaš!Bobani



05-10-2013, 16:32

ŽIVIO HRVATSKI KRALJ STIPICA I (prvi (1) dio)

domobran.prkos.com(Autor: mile Boban) NASLOVNICA


Janka Pusta-Morali smo zaboraviti prijatelje, odakle smo došli, zaboraviti sve. Morali smopostati novi ljudi. Jure je postao Laslo a ja Maks, kaže Maks Luburić.


"OBRANA" br. 20 - 1964.

ŽIVIO HRVATSKI KRALJ STIPICA l.

Dolazak Stjepana Radića u Ljubuški bio je prava narodna mobilizacija. Valjda je samo kod kućeostala po koja baba, a sve što se je moglo micati - hrlilo je na cestu i na mjesto gdje seočekivalo našega Stipicu. Sin Matiše Mlinarevića, narodnog zastupnika H.S.S. iz Bekije, bio jes nama u Napredkovom konviktu u Mostaru. On je po Ljubuškom skupljao "školarce", a to subili djaci mostarske gimnazije, trgovaške škole i preparandije. On se , kao sin narodbogzastupnika, brzo pretvorio u omladinskog vodju, iako skoro nitko od "školaraca" nije biohssovac. Ne znam, da li se je to dogadjalo i drugdje, ali u Hercegovini je to bilo tako. Neštoslično se je dogodilo i sa tadanjim katoličkim omladinskim organizacijama. Kada bi netko došaoiz Zagreba, onda bi saznali, da se Domagojci i Orlaši ne slažu, ali u Mostaru i svugdje uHercegovini, svi su omladinci, posebno Napredkovci, bili podjednako članovi Orla i Domagoja. Ine sam to, nego smo na proslavama Orla uvijek i bez izuzetka, vidjeli jednu grupu muslimanskih"školaraca", a imali smo čak i u orlaškom tamburaškom zboru dvojicu muslimana. Tako smo izLjubuškog, sa Humca, iz Radišića i drugih mjesta svi najprije išli u Klobuk, a onda iz Klobukaskupa sa drugima, pod zastavama, i u vojničkim redovima u Veliku Goricu. (Želim ovdjeponoviti, jer sam ja iz tog mjesta, da se kod nas nije govorilo "Velika" Gorica, samo i jedinoGorica. To spominjem zato da ne bi došlo do zabune i povezanosti s Velikom Goricom kodZagreba, mo, Otporaš.

U svima nama je bilo nešto - militarističkoga, kako bi se to reklo danas. Većinom članovi Orla iHrvatskog Sokola, odmah smo se svrstali u četveroredove, a uz nas je išlo i nešto drugemladjarije sa sela, u krasnim narodnim nočnjama i s nožem za pojasom. (to je bio tadahajdučki običaj u Hercegovini. Ja nikada nisam išao na Dernek bez noža za pojasom, mojaopaska, Otporaš) Išli smo pjevajući i kličući Radiću i hrvatskoj državi što nas je grlo nosilo, aljudi i žene po selima izlazili bi i domahivali, nudeći nam varenike i kukuruznoga kruha, a to je uono vrijeme u Hercegovini značilo pravi-banket. Idući kroz gradić Vitinu cijela se čaršija bilaslegla, a mi smo promarširali kao da idemo na frontu. Žandari su nas začudjeno gledali, ali nisu



u nas dirali. Sva bi Hercegovina bila planula, da se je ikome išta dogodilo. Kamenjem bi bilaHercegovina dotukla ono žandara. Dolazak S. Radića bio je naelektrizirao sve duhove.

Selo Klobuk bilo je borbena kula Matiše Mlinarevića. Klobik je dao kasnije hrvatskoj Državiministara, zapovjednika i čitave bojne hrvatskim oruzanim snagama. Sve je vrvilo kao umravinjaku. Tu je već bilo toliko naroda, da se na nas nitko nije ni osvrćao. Nekoliko"školaraca" ostade u selu, a oni iz Velike Gorice (rodno mjesto poznatog hrvatskog zrakoplovcaHOS Cvitana Galić i Zvonka Bušić, moja opaska) i Posušja žurili su, da krenemo u Veliku Goricu.Polovica nas je ostala bez kundura, koje i tako nisu bile previše čvrste, pa su se istrošlie unašem maršu, te nas je nekoliko manjih i širomasnijih umarširalo bosonogo u Veliku Goricu. Nuto nije ništa značilo, jer, konačno, tu je bio Stipica Radić.

Tadašnji župnik u Velikoj Gorici, fra Blaž Jerković, koji je bio - kako su rekli župljani - metarširok i dva metra visok, stajao je ispred Bušićevih i Kordićevih kuća sa golemom hrvatskomzastavom u rukama. Kod njega smo kasnije i ručali u župi. On je bio veliki "Radićevac i velikaHrvatina", kako ga je narod opisivao.

Svi smo mi "školarci" htjeli vidjeti Radića i pitati ga kako on misli povesti borbu protivBeograda?

Neumorno se je klicalo hrvatskoj Republici i predsjedniku Stjepanu Radiću. Narod je uHercegovini znao razlikovati stvari. Bio je politički zreo..Tamo su bili ne samo Radićevci, kojisu bili ogromna većina, nego su bili i t.zv. "klerikalci", pristaše fra Dominika Mandića."Školarci" su gotovo svi bili za fra Dominika, iako se je znalo, kako su rekli narodni filozofi, doon "mudruje" sa Srbima i Slovencima zato, da se Hercegovini bolje plati duhan i "da nekrepamo od gladi", kako su stariji ljudi znali reći. Ni fratri nisu bili svi za fra Dominika, negosu znali reci: "Radić, pa Bog". To nije značilo, da je Stipica prije Svevišnjega, nego: najprijeRadić, pa onda nitko do - Boga. To se pomalo mislilo i na Beograd i na Srbe, a pomalo i na t. zv."klerikalce" i na "pokvarenu gospodu". Nama se "školarcima" ta definicija nije svidjala, ali eto imi smo prihvaćali demokratsku većinu i s narodom i s fratrima klicali: Radić, pa Bog!

(Moja opaska. Sve više i više počimam razumijevati uzroke "uzroka". Sada mi tek počima bitijasnije da i Bog ne sudi čovjeka dok ne umre. Mnogi su osudili Hrvate bez da su znali pravuistinu. Prava ISTINA Hrvatima se je krila. Zato je potrebno čitati ono što pišu svjedoci togvremena. Svakako jedan od tih svjedoka je i Maks Luburić, koji, hoćeš nećeš, opisuje svojedojmove i doživljaje "Od Ljubuškog do Janka Puste", Otporaš.)

Nastavlja se.Objavljeno: 14.05.2009. u 13:47hBroj jedinstvenih otvaranja (prvih 24h): 70Prosječna ocjena: 1Broj bodova: 70

Broj otvaranja uratka - Prvih 24h: 1157Ukupno: 1157



Priprema za ispis uratkaPošalji na mail:Ocijenite sadržaj: Radove mogu ocijeniti samo posjetitelji koji još nisu glasali. Tekstove kojinisu autorski, kraći su od 800 znakova ili su stariji od 24 sata nije moguće ocijeniti.

matrixdc 14.05.2009 14:04 h

Kad završiš, da ja nastim s kontrargumentima. Čudi me da te Broken,colonijatino i Smolkovićnisu kontaktirali????? :--))))))

Domobran 14.05.2009 16:19 h

Kolega matrixdc. Cijenim vašu odluku da ćete po završetku mojih opisa dati svoj"proargument", iako bih mi bilo kamokud draže da, kako čitate da i komentirate. Kada bi vi tokomentirali sada, imali bismo uzajmnu priliku razglabati o mnogim nejasnoćama inepoznanicama, koje su naše i koje mi, mladji naraštaji, nismo ni planirali, niti u njimasudjelovali niti bili izvršioci dobrih ni loših dogodovština. Kolega Matrix, tražeći zapisanepodatke o mojim opisima, pronadjoh " REVIEW " jugoslav monthly Magazine br. lll. 1978. ukojem na engleskom jeziku ovaj časopos piše za one koji govore i služe se engleskim jezikom,drugim riječima "jugoslavenska" propaganda, piše neki Vojin Šantić, kako su grad Mostarnaselili neki slaveni još u desetom (10) stoljeću. Ovo je vrlo uočljivo za svakoga, pa se nadamkolega matrix da će biti uočljivo i za vas, da je ovo namjerno pisano strancima samo i jedino daih se upozna da u Mostaru nema "nekih" Hrvata i da se prešuti naše hrvatsko ime gdje dog seto može. To je kada drugi pišu o nama Hrvatima. Nadam se da je konačno došlo naše hrvatskovrijeme da mi pišemo o NAMA HRVATIMA. Pozdrav.

matrixdc 14.05.2009 22:20 h

Pročitao sam to i moram ti odmah reći da je to jedna od velikih gluposti.Što se o Hrvata tićeuvijek sam za, dobro i loše, zašto ne.

Domobran 14.05.2009 23:16 h

Bravo matrixdc! Vi govorite mojim jezikom kada kažete: "Što se Hrvata tiče uvijek sam za,dobro i loše, zašto ne". Nemam šta nadodati, osim kada se vidimo, popiti zajednički po koju.Bog i iskreni pozdrav! Otporaš.

Gracena13 15.05.2009 10:01 h

"Što se Hrvata tiče uvijek sam za, dobro i loše, zašto ne".



Dobro i hvalevrijedno u Hrvata istaći, lošem i nepriličnomne priklanjati se i ne podržavati pod svaku cijenu.Bobani05-10-2013, 16:33

ŽIVIO HRVATSKI KRALJ STIPICA I (prvi (1) dio)

domobran.prkos.com(Autor: mile Boban) NASLOVNICA


Janka Pusta-Morali smo zaboraviti prijatelje, odakle smo došli, zaboraviti sve. Morali smopostati novi ljudi. Jure je postao Laslo a ja Maks, kaže Maks Luburić.


"OBRANA" br. 20 - 1964.

ŽIVIO HRVATSKI KRALJ STIPICA l.

Dolazak Stjepana Radića u Ljubuški bio je prava narodna mobilizacija. Valjda je samo kod kućeostala po koja baba, a sve što se je moglo micati - hrlilo je na cestu i na mjesto gdje seočekivalo našega Stipicu. Sin Matiše Mlinarevića, narodnog zastupnika H.S.S. iz Bekije, bio jes nama u Napredkovom konviktu u Mostaru. On je po Ljubuškom skupljao "školarce", a to subili djaci mostarske gimnazije, trgovaške škole i preparandije. On se , kao sin narodbogzastupnika, brzo pretvorio u omladinskog vodju, iako skoro nitko od "školaraca" nije biohssovac. Ne znam, da li se je to dogadjalo i drugdje, ali u Hercegovini je to bilo tako. Neštoslično se je dogodilo i sa tadanjim katoličkim omladinskim organizacijama. Kada bi netko došaoiz Zagreba, onda bi saznali, da se Domagojci i Orlaši ne slažu, ali u Mostaru i svugdje uHercegovini, svi su omladinci, posebno Napredkovci, bili podjednako članovi Orla i Domagoja. Ine sam to, nego smo na proslavama Orla uvijek i bez izuzetka, vidjeli jednu grupu muslimanskih"školaraca", a imali smo čak i u orlaškom tamburaškom zboru dvojicu muslimana. Tako smo izLjubuškog, sa Humca, iz Radišića i drugih mjesta svi najprije išli u Klobuk, a onda iz Klobukaskupa sa drugima, pod zastavama, i u vojničkim redovima u Veliku Goricu. (Želim ovdjeponoviti, jer sam ja iz tog mjesta, da se kod nas nije govorilo "Velika" Gorica, samo i jedinoGorica. To spominjem zato da ne bi došlo do zabune i povezanosti s Velikom Goricom kodZagreba, mo, Otporaš.

U svima nama je bilo nešto - militarističkoga, kako bi se to reklo danas. Većinom članovi Orla iHrvatskog Sokola, odmah smo se svrstali u četveroredove, a uz nas je išlo i nešto drugemladjarije sa sela, u krasnim narodnim nočnjama i s nožem za pojasom. (to je bio tadahajdučki običaj u Hercegovini. Ja nikada nisam išao na Dernek bez noža za pojasom, mojaopaska, Otporaš) Išli smo pjevajući i kličući Radiću i hrvatskoj državi što nas je grlo nosilo, a



ljudi i žene po selima izlazili bi i domahivali, nudeći nam varenike i kukuruznoga kruha, a to je uono vrijeme u Hercegovini značilo pravi-banket. Idući kroz gradić Vitinu cijela se čaršija bilaslegla, a mi smo promarširali kao da idemo na frontu. Žandari su nas začudjeno gledali, ali nisuu nas dirali. Sva bi Hercegovina bila planula, da se je ikome išta dogodilo. Kamenjem bi bilaHercegovina dotukla ono žandara. Dolazak S. Radića bio je naelektrizirao sve duhove.

Selo Klobuk bilo je borbena kula Matiše Mlinarevića. Klobik je dao kasnije hrvatskoj Državiministara, zapovjednika i čitave bojne hrvatskim oruzanim snagama. Sve je vrvilo kao umravinjaku. Tu je već bilo toliko naroda, da se na nas nitko nije ni osvrćao. Nekoliko"školaraca" ostade u selu, a oni iz Velike Gorice (rodno mjesto poznatog hrvatskog zrakoplovcaHOS Cvitana Galić i Zvonka Bušić, moja opaska) i Posušja žurili su, da krenemo u Veliku Goricu.Polovica nas je ostala bez kundura, koje i tako nisu bile previše čvrste, pa su se istrošlie unašem maršu, te nas je nekoliko manjih i širomasnijih umarširalo bosonogo u Veliku Goricu. Nuto nije ništa značilo, jer, konačno, tu je bio Stipica Radić.

Tadašnji župnik u Velikoj Gorici, fra Blaž Jerković, koji je bio - kako su rekli župljani - metarširok i dva metra visok, stajao je ispred Bušićevih i Kordićevih kuća sa golemom hrvatskomzastavom u rukama. Kod njega smo kasnije i ručali u župi. On je bio veliki "Radićevac i velikaHrvatina", kako ga je narod opisivao.

Svi smo mi "školarci" htjeli vidjeti Radića i pitati ga kako on misli povesti borbu protivBeograda?

Neumorno se je klicalo hrvatskoj Republici i predsjedniku Stjepanu Radiću. Narod je uHercegovini znao razlikovati stvari. Bio je politički zreo..Tamo su bili ne samo Radićevci, kojisu bili ogromna većina, nego su bili i t.zv. "klerikalci", pristaše fra Dominika Mandića."Školarci" su gotovo svi bili za fra Dominika, iako se je znalo, kako su rekli narodni filozofi, doon "mudruje" sa Srbima i Slovencima zato, da se Hercegovini bolje plati duhan i "da nekrepamo od gladi", kako su stariji ljudi znali reći. Ni fratri nisu bili svi za fra Dominika, negosu znali reci: "Radić, pa Bog". To nije značilo, da je Stipica prije Svevišnjega, nego: najprijeRadić, pa onda nitko do - Boga. To se pomalo mislilo i na Beograd i na Srbe, a pomalo i na t. zv."klerikalce" i na "pokvarenu gospodu". Nama se "školarcima" ta definicija nije svidjala, ali eto imi smo prihvaćali demokratsku većinu i s narodom i s fratrima klicali: Radić, pa Bog!

(Moja opaska. Sve više i više počimam razumijevati uzroke "uzroka". Sada mi tek počima bitijasnije da i Bog ne sudi čovjeka dok ne umre. Mnogi su osudili Hrvate bez da su znali pravuistinu. Prava ISTINA Hrvatima se je krila. Zato je potrebno čitati ono što pišu svjedoci togvremena. Svakako jedan od tih svjedoka je i Maks Luburić, koji, hoćeš nećeš, opisuje svojedojmove i doživljaje "Od Ljubuškog do Janka Puste", Otporaš.)

Nastavlja se.

Objavljeno: 14.05.2009. u 13:47h



matrixdc 14.05.2009 14:04 h

Kad završiš, da ja nastim s kontrargumentima. Čudi me da te Broken,colonijatino i Smolkovićnisu kontaktirali????? :--))))))

Domobran 14.05.2009 16:19 h

Kolega matrixdc. Cijenim vašu odluku da ćete po završetku mojih opisa dati svoj"proargument", iako bih mi bilo kamokud draže da, kako čitate da i komentirate. Kada bi vi tokomentirali sada, imali bismo uzajmnu priliku razglabati o mnogim nejasnoćama inepoznanicama, koje su naše i koje mi, mladji naraštaji, nismo ni planirali, niti u njimasudjelovali niti bili izvršioci dobrih ni loših dogodovština. Kolega Matrix, tražeći zapisanepodatke o mojim opisima, pronadjoh " REVIEW " jugoslav monthly Magazine br. lll. 1978. ukojem na engleskom jeziku ovaj časopos piše za one koji govore i služe se engleskim jezikom,drugim riječima "jugoslavenska" propaganda, piše neki Vojin Šantić, kako su grad Mostarnaselili neki slaveni još u desetom (10) stoljeću. Ovo je vrlo uočljivo za svakoga, pa se nadamkolega matrix da će biti uočljivo i za vas, da je ovo namjerno pisano strancima samo i jedino daih se upozna da u Mostaru nema "nekih" Hrvata i da se prešuti naše hrvatsko ime gdje dog seto može. To je kada drugi pišu o nama Hrvatima. Nadam se da je konačno došlo naše hrvatskovrijeme da mi pišemo o NAMA HRVATIMA. Pozdrav.

matrixdc 14.05.2009 22:20 h

Pročitao sam to i moram ti odmah reći da je to jedna od velikih gluposti.Što se o Hrvata tićeuvijek sam za, dobro i loše, zašto ne.

Domobran 14.05.2009 23:16 h

Bravo matrixdc! Vi govorite mojim jezikom kada kažete: "Što se Hrvata tiče uvijek sam za,dobro i loše, zašto ne". Nemam šta nadodati, osim kada se vidimo, popiti zajednički po koju.Bog i iskreni pozdrav! Otporaš.

Gracena13 15.05.2009 10:01 h

"Što se Hrvata tiče uvijek sam za, dobro i loše, zašto ne".

Dobro i hvalevrijedno u Hrvata istaći, lošem i nepriličnomne priklanjati se i ne podržavati pod svaku cijenu.Bobani06-10-2013, 09:49





Ustanovilo se je, da čim je više ljudi bilo obješeno radi veze sa Janka Pustom, sve više ih sejavljalo na mjesta obješenih ,kaže gen. Drainanin.

Do sada iznešenim opisima tko je pratio, mogao je ustanoviti da poslije atentata na StjepanaRadića i hrvatske zastupnike 1928. god., i uspostavom siječanjske diktature iz 1929.god.,beogradska čaršija sa kraljem Karadjordjevićem sve više i više ugnjetava, tlači iterorizira hrvatski narod. Osnutkom Ustaškog Pokreta u siječnju 1929. godine se nikako nijemoglo ustanoviti niti predvidjeti šta će ovaj sve napraviti za sljedećih desetak godina. Sasigurnošću se može mirne duše danas reći to, da je srpski kralj, i Srbi općenito, smatraoHrvate kao ravnopravnim narodom unutar novostvorene države SHS, i da nije vršio raznanasilja, batinanja, mučenja i ubijanja Hrvata, osnovani Ustaški Pokret nebi imao podloge nitikorijena za napredovanje. U svojoj osnovnoj mašti bi venio dok konačno se ne bi i osušio. KakoSrbi nas Hrvate nisu smatrali narodom nego jednim "plemenom" koji se mora utopiti u srpstvo,Ustaški Pokret počima poprimati dimenzije hrvatskog državotvorstva.

SJEĆANJA NA VELJAČU 1935 GODINE

Malo je danas Hrvata koji ne znaju na jedan ili drugi način o zločinu koji se je dogodio 17veljače 1935 godinu je jednom mirnom i malom hrvatskom selu Sibinj, koji se nalazi zapadnood slavonskog Broda, uz cestu koja vodi prema Zagrebu.

Te nedjelje 17 veljače 1935. godine u Sibinj je došao Mihovil Praškić, župnik u Podcrkavlju, snekih pedesetak seljaka iz svoje župe. On je od domaćega župnika tražio služenje svete misešto mu je bilo i dopušteno. Nakon svete mise župnik Praškić je sakupljenim seljacima održaopoliticki govor koji je često bio popraćen uzvicima klicanja Hrvatskoj i dr. Mačeku. Iza togasu nagrnuli srpski žandari, počeli batinati, udarati mirni puk, narod. U tom komešanju i gužvinarod se počeo braniti, što je još više razjarilo srpske žandare te počeli pucati po narodu. Napoprištu tog sukoba ostali su ležati sedam (7) mrtvih i tri (3) ranjena seljaka, a jedan od njihje kasnije umro.

POGINULI SU:

l. Petar Topalović,r.g. 1901. otac troje djece.

2. Ivo Janković, otac četvero djece.

3. Maro Pejić, r.g. 1909. otac troje djece.



4. Ivo Katalinić, r.g. 1905 otac...

5. Ante Perković, r.g 1904, neoženjen.

6. Stjepan Gunčević, r.g. 1897, otac petero djece.

7. Djuka Štimac, r.g. 1909. otac jednog dijeteta.

Vijest o ovome krvavome zločinu se proširila munjevitom brzinom po čitavoj zemlji. Ovimkrvavim srpskim zločinom Srbi su po svoj prilici htjeli reći Hrvatima da se oni nemaju čemunadati raspisanim od 6 veljače izborima koji će se održati 5 svibnja 1935 godine. Poglavnik dr.Ante Pavelic je tada bio u Torinskom zarvoru skupa sa Eugenom Didom Kvaternikom. Oni suzatvoreni za pripremanje i izvršenje atentata na srpskog kralja Aleksandra Karadjordjevića 9listopada 1934. godine. (Posebno ću se osvrnuti na Marseilleski atentat). Eugen Dido Kvaternikpiše u svojim osvrtima da je mnogo razgovarao sa dr. Pavelićem u Toronskom zatvoru ikadkada ga nije moga razumijeti kada je on počeo govorio da se sada treba podržati dr.Vladka Mačeka. Dr. Pavelić je bio drugog mišljenja i ovako komentirao taj raspis: "Srbi suotvorili ventil. Izbori su samo jedna etapa u politici popuštanja. Popuštat će i dalje. Čim jačibude hrvatski pritisak, (Janka Pusta i ustaški logori, moja opaska) tim će više popuštati. Vidiš,kada bi i mogli raditi, sada bi morali mirovati, jer je težište situacije u domovini. Izbori će bitipravi plebisct za hrvatsku državu".

Interesantni su osvrti Dide Kvaternika tih dana u razgovoru sa dr. Pavelićem gledenadolazećih izbora u svibnju mjesecu. Ako je netko imao priliku pročitati romantično ispričaniatentat na kralja Aleksandra u knjigi "Lijepa Plavka" koju je Poglavnik napisao u Toronskomzatvoru, tu je mogao doći do zagonetnog i konspirativnog imena Pelvin-a, kojeg ja nisam mogaootkriti dok nisam pročitao u opisima Eugena Dide Kvaternika pravo ime, Ante Godina. Taj AnteGodina je došao iz Zagreba u Toronto po uputama Domovinskih Ustaša da posjeti Poglavnika ipita za savijete glede nadolazećih izbora. " Dr. Pavelić mi je odmah izdiktirao poruku za našepristaše u domovini time, da se poruka neodgodivo dostavi dr. Mačeku. Poruka je sadržavalaove glavne točke:

l.) Težište borbe je u domovini, a ne u inozemstvu.

2.) Kod izbora treba sudjelovati svim snagama. Beograd

i srpstvo neće imati snage spriječiti postavljanje liste, niti izbore

facificirati.

3.) Potrebno je, da sav narod složno glasuje za listu dr. Mačeka.

4.) Beograd i Srbija morat će pred pritiskom neprestano popuštati.



Eto, šta je do sada postigao Ustaški Pokret.


- U NEDJELJU SVETU, U KUTIJU PETU -



" Mi Hrvati smo skloniji (po)vjerovati strancu i tidjincu, radije nego Hrvatu ". Petar Boban,gabrić, svomu sinu Milanu na Novu Godinu 1973. u San Francisco-u.

Piše: general DRINJANIN (povodom smrti V. Maček)

" OBRANA " br. 18-19, 1964.

- U nedjelju svetu, u kutiju petu -

U mojim djetinjskim moždanima nastao je jedan nemir, koji me prati do dana današnjega. Neradi se o tome što sam ja mogao misliti o demokraciji u ono vrijeme ili što moram misliti danas.Ono malo znanja što sam mogao imati študirajući s velikim interesom povijest stare Grčke,imperativno mi je govorilo, da razmišljam o tome - kako bi zapravo trebalo uredjivati odnosemedju ljudima i onda - odnos ljudi prema državi tj. vlasti. Na moju sreću ili nesreću, uvijeksam nastojao uskladiti nekako ono što sam učio sa onim što sam oko sebe vidio.

Govorio sam sebi, da je to vrlo lijepo kako su stari Grci uredjivali svoju demokraciju, ali kakose može provoditi demokraciju u Ljubuškom, gdje su vlast i država bili srpski žandari, avrhovna vlast pripadala žandarskom naredniku, kojeg je cijeli Ljubuški zvao Cigo. On je bioSrbijanac, vrlo mrka izgleda i sa crnim brčićima. Imao je i konja, isto tako crnoga, kojega suljubuška drčulija zvala isto tako Cigo. Tako su ta dva - Cige - zapravo bili strah i trepetLjubuškog. Konj Cogo je bio obješan, jer kako su rekli seljaci, jeo je previše zobi, a nije orao,za razliku od domaćih kljusina, koji su teško i neprekidno vukli i orali, te pasli ono trave, pa danije bilo čitavih rojeva muha, koje su ih grizle - mnogi od njih ne bi se od prevelika umora nimicali. Naši kiridžije su imali jače konje, jer su morali ići u Čapljinu na štaciju za tovar svakevrsti robe i za razvažanje po slabim cestama i udaljenim selima. Popularni ljubuški kiridžijaHamdija znao je pred hotelom reći : "Ne bi Cigo tako mahnito i objesno kasao, da je moraodovući pet kvintala iz Čapljine, a ni gazda mu, narednik Cigo, ne bi divljao po ljubuškoj čaršiji igonio djecu i žene po mahalama, da je jutros tih pet kvintala istovario !"



Može nekome biti i glupo ovo rezoniranje, ali ja ne pišem ono što drugi misle, nego ono što samja osjetio, kao bosonogo i pure gladno dijete, čijem su ocu Srbi odbili bubrege godine 1918. iubila ga u Trebinju, zatukli ga - kao psa - kako se govorilo u Ljubuškom, a onda ga onakoizmrcvarena izbacili, na sam Božić, u podrum žandarske kasarne, gdje je osvanuo na Stjepanje(dan iza Božića 26 prosinca, moja opaska, Otporaš) smrznut.

Ja sam sebi postavljao pitanja, a postavljali su ih i sve one male žertve srbijanskog zuluma.Sami smo sebi davali odgovor : Cigu i njegove žandare mogu potamaniti samo naši Radišćani,koji su u vojničkim redovima stupali kroz Ljubiški idući na misu - na Humac.

I sada na Gavranovoj kući čitam plakate : U nedjelju svetu, u kutiju petu ! Nešto se lomilo umeni. Mislio sam na mog pokojnog oca i na izgladnjelu moju braću i sestre, koji su dijelili gorkusudbinu ljubuškog krša i dugi niz godina nisu se ni kruha pošteno najeli. Mnogi su naši seljanipravili hruh iz "sirka" od čega su se u bolja vremena pravile metle, a država je zaradjivala nanašem duhanu teške milijune i, da nije bilo šverca i fratara, koji su spašavali hrvatsku djecuodpremajući ih u gornje hrvatske krajeve, moja bi generacija bila potpuno krepala (izvornotako stoji, moja opaska) od gladi. Pekla me je savjest, jer sam ipak u Napredkovom konviktubio sit, dok su moji nekada željeli i grumen pure, a nekada je trebalo kilometrima ići za bokalvode. Cigin se je Cigo propinjao na zadnje noge od bijesa, a Ljubušaci u znoju i krvi plaćali svojdanak Jugoslaviji. Oba su Cige isli obijesno kroz Ljubuški, a izgladnjeli i pokunjeni Ljubušacipitali se : dokle će ovo trajati ?

Radić je bio ne sumnjivi vodja hrvatskog sela i čitavoga hrvatskog naroda. Poneki gradjanin ilistudent spominjao je i Trumbića i njegov federalizam, a poneki musliman je govorio o OcuDomovine A. Starčeviću, (vjerojatno zato što je Otac domovine Ante Starčević u svojevrijeme rekao da su najplemenitije hrvatske krvi upravo bosanski muslimani, moja opaska) kojije davao jasne dimenzije onome pojmu, kojega smo mi zvali "naštvo". Ali, narod je za Radića, aRadić je za hrvatsku seljačku Republiku. I sada sam se pitao : kako ćemo se riješiti Cige injegovih žandara, a kako ciganske dinastije Karadjordjevića ?

U nedjelju svetu, u kutiju petu !- glasila je parola. Ja u nju nisam vjerovao ni tada, i nevjerujem danas. Čovječiji se život sastoji iz mnogo malih dogadjaja. Ja se nisam kroz čitavživot mogao osloboditi pomisli na razmrskano i smrznuto tijelo moga dobroga oca. Pa kad bi ihtio nisam to mogao, jer me je cijeli Ljubuški na to podsjećao. Dobri Edhem M., koji je imaopokraj osnovne škole obućarsku radnju, znao me je pogladati po glavi i reći : "Je li, mali, ti siLjube Luburića sin?" Znao mi je dati dinar za "štrucu" kruha, jer je znao, da je nekada moćnaobitelj Luburića bila uništena i rastjerana. Stari Hasanaga Gujić bio je namještenik kod djedami pok. Franje, i znao mi je reći : "Eto, sinko, takav zemen došao". Ja sam mnogo razmišljao -kakav je to "zemen" i zašto je došao, ali sam i postavljao konzekventno pitanje : kada će se -privrnuti - taj zemen, i kako će se to napraviti, i tko će to napraviti? Prema mojem mišljenjuto je trebao biti Stipica Radić. Ali kako?

Kada bi svi Ljubušaci stavili gumenu kuglicu u - petu kutiju, i onda ostaje Cigo. Stariji sugovorili o tome, kako se presipaju kuglice iz jedne kutije u drugu, pa ljudi protestiraju, a onda,



zna se, degenak i bajbuk, (bajbok, zatvor, tamnica, mo, Otporaš) kako se zvalo zatvor u onavremena.

Tako se u mome mozgu izgradjivala veoma primitivna ideja o politici i demokraciji. Radić bitrebao povesti Radišćane i ubiti Cigu i njegove žandare, stvoriti našu vlastitu Republiku i njuvoditi "kako Bog zapovida". -Tako je onda trebalo pošteno platiti naš duhan- kako je to fraDominik Mandić uvijek zahtijevao, i onda eto Hamdiji posla, da sa kiridžijama dovuče kukuruziz Čapljine, a zob dati konjima koji oru i vuku kola.

Radić nam je izgledao kao jedno nadnaravno biće., koje se ne bavi ljudskim stvarima, nego kaoda je došao na zemlju zato, da hrvatskim seljacima kaže, da su i oni ljudi, da su i oni Hrvati, ida imaju kao i svi drugi pravo na svoju Republiku. Ja sam sam sebi dočaravao Radića, kao neštomističnoga, kao nešto slično kreaturima iz grčke mitologije. Ali dogodilo se je, da je stvarnostbila i previše kruta. Tako sam mome profesoru povijesti u trećem razredu gimnazije rekao, dami se sve to dopada, ali da ne vjerujem, pa čak ni u samoga Zeusa. Uistinu, povijest me jezanimala, a ako sam nekada "šepao" u nekim predmetima ili su me neki profesori proganjali radimoga hrvatstva, iz povijesti sam uvijek imao dobre ocjene i, zahvaljujući interesu za povijet,počeo sam istraživati povijesnu istinu moga vlastitoga hrvatskoga naroda, što me je opetdovelo do spoznaje - da se za slobodu treba boriti s oružjem u ruci.

Dok sam gledao sve to, i kutiju - petu, i moj Ljubuški, i narednika Cigu, mnoge su se misliukrstale u mojoj glavi. Otrčao sam kući, ostavio školske knjige i odlučio poći tamo kuda budeišao pok. Stipica, da ga čujem i vidim, te da ga upitam - kako on misli riješiti pitanje Cige iljubuških žandara? Cijelo to vrijeme pratio me je lik mog dobrog oca. Kao da me je opiminjao,da se čuvam i ne doživim njegovu sudbinu. (Doživio si ju skoro sličnu 42 godine kasnije, kadate je Hrvat po naređenju istog srpskojugoslavenskog neprijatelja okrutno ubio u tvojojvlastitoj kući 20 travnja 1969., mo, Otpotaš.)

Put me je doveo u zadnje selo ljubuškog kotara, u Veliku Goricu kraj Imotskog.

(Uzvišeni čitatelji, ako pomno pratite malo poduži uvod generala Drinjanina i opis njegovamladenačkog života, moći ćemo kamokud bolje razumijeti čašu koja se puni hrvatskogGNJEVA. Njegovi opisi "Prigodom smrti Vladka Mačeka" će mnogima pojasniti mnoge stvari.Ove opise ili nastavke: Povodom smrti V. Mačeka mogu se mirne duše nazvati: ODLJUBUSKOG DO JANKA PUSTE. Otporaš)

Nastavlja se.

colonia.tino 13.05.2009 23:29

Slažem se dragi kolega, nije bilo lako, i danas to još uvijek nije, uvesti demokraciju u nekedjelove na nekada povijesnom teritoriju Hrvatske. Hrvatska je dugo bila pod okupacijom inarod je naravno pronašao svoje lidere, u prvom trenutku Starčević, zatim Radić, pa tekTuđman je uspio donekle ostvarti ono što je Luburić u emigraciji i govorio, " izmirenje sinova



ustaša i partizana "...

Domobran 14.05.2009 00:25 h

colonia.tino. Slažem se što ste rekli. Istina je da smo uvijek tražili načina/salamet kakopoboljšati u ona vremena našu hrvatsku situaciju. Vrijeme dolazi i odlazi i mi mladji, a uvijekće biti mladji, znamo samo ono i onoliko koliko nam se je pričalo i što smo u "školama" naučili.O tome general Drinjanin i piše u svojim uspomenama povodom smrti dr. Vladka Mačeka. Svešto bih želio je to: da uvaženi čitatelji prate, bilježe sve ono što misle da je točno ili nije, štosu znali i što nisu znali, te na koncu njegovih, generala Drinjanina, opisa stvore sliku onakovukako to uzvišeni čitatelji sami uvide kako je došlo do onoga što je došlo i dali je uopće moralodoći do toga što je došlo.Bobani06-10-2013, 12:01

RADIĆ NIJE RAZUMIO PROBLEMA BOSNE I HERCEGOVINE



Oni koji bi htjeli, svoj bivši ustaško partizanski rat prosljediti medju našim hrvatskimsinovima, su izdajnici hrvatske stvari, kaže gen. Drinjanin u svojem poznatom govoru Hrvatimaprigodom Desetog Travnja 1968. godine.


" OBRANA " br. 15,16,17 1964.

"CROATIAN GANDHI" - STJEPAN RADIĆ (drugi (2) dio)

RADIĆ NIJE RAZUMIO PROBLEMA B i H.

Djelatna politika za mene je počela u mojoj jedanaestoj godini kada sam stigao u Mostar "naškole". Mostarska gimnazija odgojila je mnogo ustaških pukovnika, partizanskih komesara ičetničkih vojvoda.

Nekoliko maldih djaka (koji su bili u sjevernoj Hrvatskoj, kako smo mi zvali krajeve prekoSave) i to od onih, koje je fra Didak Buntić odveo u Slavoniju i Zagreb, da u Hercegovini ne



umru od gladi nakon rata, govorili su nam već o idejama Oca Domovine Dra. Ante Starčevića.Oni su bili s nama u Napredkovu konviktu. Istina, mi smo bili smatrani "klerikalcima", jer smobili u katoličkim organizacijama Domagoj, Orao i kasnije Križari. Bilo je i Sokola, i njih sesmatralo pristašama Radića. Klerikalci su bili pristaše fra. Dominika Mandića. Zvali su nas"popovskom strankom" a ne fratarskom, iako je fra Dominik Mandić bio fratar. Nisu se slagalini Domagojci sa Orlašima, ali to je bila stvar "seniora" u Zagrebu, dok smo mi u Mostaru bili uisto vrijeme članovi i Orla i Domagoja. Mi smo osjećali Orjunu, Jugosokol, Skaute, batine istihi policije, pritisak srpskih profesora i svega onoga, što smo nazivali "gačani" tj. duh Gacka iNevesinja. Zato medju nama Hrvatima i nije bilo velikih razlika i jednako smo se osjećali. Mismo već bili u bojnom rovu, hrvatskom, naprama onom srpskom. Čekali smo samo da narastemo,da možemo uzeti oružje u ruke. I onda je cilj bio jasan : Hrvatska Država. Sve drugo je bilosporedno.

U tim prilikama je došao u Mostar pokojni Radić. Mi smo bili valjda u drugom-trećem razredu,kada iznenada začusmo gromki glas : živio Radić, živila Republika, živila sloboda.....

Hrvatska Glazba iz Mostara svirala je još Hrvatska nij' propala...Savo Prnjat, šuster izNevesinja, koji se je dao zvati "gospodin profesor Prnjatović" bio je "profesor gimnastike".Bjesnio je kao lud, pjesna (po svoj prilici pjena, moja opaska) mu je na usta navaljivala i bacaosline na metar, psujući nas što smo sa prozora počeli mahati i uzvraćati : živio Radić, živilaHrvatska. Nastala je gužva, i u toj gužvi nas smo trojica "napredkovaca" i mislim sin trgovcaJurkovića, vanjski djak, skočili kroz prozor i uhvatismo ogromnu povorku, koja se kretalaprema Rondou, Korzu, širokom ulicom, koja se tada zvala Šetalište Vojvode Mišića, a danas sezove, valjda, šetalištem kojega druga komesara.

Izgled Rondoa, kako se zvao centar čitavog šetališta i gdje su se održavali zborovi, sviralemuzike i mladež šetala i "kahvenisala", bio je veličanstven. Sve puno naroda, barjaka, veselja.Govoriti će Radić.

Dok smo se mi gurali kroz ogromne mase naroda prema govornici opazismo najednom jednuveliku grupu "mostarskih begova" kako živo komentira nešto i ostavlja mjesto zborovanja. Čujuse komentari : bruka brate, bruka golema...Zar nama ovako po Bogu braćo...."valaj i bilaj" nećemene više viditi....Vidimo popularnog Dervu Hadžiomana, kako odvraća ljude, da ne idu. Pristižubraća Smoljani, to jest Bariša i brat mu, ali "begovi" odoše.

Kasnije smo saznali da je Radić otvorio zbor sa riečima : Hvaljen Isus hrvatski narode. Tadase je ta velika grupa mostarskih muslimana, sigurno najistaknutiji dio trgovaca, zanatlija,činovnika i uopće gradjana, u krasnim nošnjama u čakširama, (ne volim ovu riječ "čakšire", mo,Otporaš) prslucima, svilenim košuljama i fesovima, osjetila pogodjena, jer da nisu bili smatranidijelom hrvatskog naroda, kao što su bili smatrani katolici. To je bila strašna pljuska za sve"naše". ( Pošto Tito nije bio vjernik, niti je vjerovao u Boga niti u Alaha. Sve je udjuture zvao"druže", moja opaska). Naši su bili, kako se zna katolici i muslimani, dok se je sve bez razlikepravoslavce smatralo Srbima i nazivalo "vlasima".

Ja sam se sjetio mojeg Ljubuškog, mahale Žabljaka i Gožulja, gdje smo stoljećima živili Hrvati



katolici i muslimani, kao "naši". Od onoga časa sam rekao : mene nece voditi Stipica....

U NEDJELJU SVETU, U KUTIJU PETU

Nemogu se sjetiti da li smo išli na uskrsne praznike ili na ferije. Ali kada smo drndajući naogromnim teretnim kolima ulazili u Ljubuški, vidio sam plakate : "u nedjelju svetu, u kutijupetu". Jasno je bilo, da je to Radićeva stranka. Istina postajala je na papiru i Radikalnastranka, za koju su glasali Srbi braća Vitkovići i nekoliko drugih uljeza činovnika i žandara, te ineke druge stranke, ali je cijeli Ljubuški, grad i kotar, bio za Radića. Biti Radićevac znacilo jebiti Hrvat i obratno. Hercegovina je bila takova za Radića, Mačeka i za Poglavnika. Ona je idanas takova, pogotovu na selu.

Nastavlja se.

Objavljeno: 13.05.2009. u 13:34hBroj otvaranja uratka - Prvih 24h: 1263Bobani06-10-2013, 12:46

"CROATIAN GANGHI" - STJEPAN RADIĆ (prvi (1) dio



" Oni su naši neprijatelji, ali jabuke su njihove " Jure Francetić dvojici ustaša koji su bralikomunističke jabuke.

Kako sam najavio da ću nastaviti sa opisima generala Drinjanina iz 1964-5. godine povodomsmrti dra. Vladka Mačeka koji je umro u Washimgtonu 1964. godine. Dakle, evo tih opisa kojipočimaju sa Stjepanom Radić.

Piše: general DRINJANIN, (povodom smrti V. Mačeka)

" OBRANA " br. 15-16-17, srpanj,kolovoz, rujan 1964 godine.

PRIGODOM SMRTI VLADKA MAČEKA.

Nekoliko osobnih uspomena na Stjepana Radića, Dr. Vladka Mačeka i Dra. Juru Krnjevića.

Radić i Maček su mrtvi. Dr. Juraj Krnjević je živ. Prema tome ovi redci nisu neki nekrolog.Nisam bio ni njihov prijatelj, ni politički sljebenik, a nisam ni profesionalni novinar, pa da po



kronološkoj dužnosti pišem nekrologe. Htio sam zapravo prigodom smrti Dra. Vladka Mačeka,Predsjednika Hrvatske Seljačke Stranke napisati nekoliko riječi. Zatim sam povezao nekemale uspomene i jedini osobni kontakt sa pokojnim Stjepanom Radićem i tako došao i donasljednika Radićeva i Mačekova, dra. Juraja Krnjevića. Tako sam odlučio napisati neke maleuspomene na svu trojicu, jer su sva trojica jedne politike i predstavljaju jednu nit hrvatskogpolitičkog života. Ta nit se proteže i u budućnost. I meni kao hrvatskom generalu nijesvejedno šta će se napisati, reći ili misliti o ovoj trojici ljudi u krugu malih i mladih hrvatskihljudi, budući boraca za hrvatsku državnost i slobodu. Nije mi niti svejedno šta će, recimo, Dr.Juraj Krnjević, kao hrvatski političar i predsjednik jedne državotvorne stranke, kao sadanjiHSS., reći o jednom hrvatskom generalu, koji je za vrijeme rata imao nezahvalnu dužnost, daje morao uhititi i kroz četeri godine rata čuvati Dra. Vladka Mačeka. Stalo mi je i do toga štoće misliti mladi hrvatski vojnici o jednom generalu, koji je bio tamničarom Dru. VladkuMačeku.

Više je hrvatskih, srpskih, komunističkih a i stranih novina pisalo o činjenici, da je Dr. VladkoMaček bio zatočen u Jasenovcu, a narodni zastupnik HSS-a Dr. Ivan Pernar u jednom člankuinsinuira čak i to, da je Maček umro od posljedica svog zatočenja. Svakako će se meninastojati prisiti uloga tamničara, koji je zatvorio, zatočio i bdio nad životom čovjeka, kojegaje nekada hrvatski narod smatrao svojim vodjom i kojega još uvijek mnogi i mrtva sliede,njega, njegove ideje, njegovu stranku i njegova nasljednika, slično kao što se je dogadjalo saidejama, osobom i organizacijom Dra. Ante Pavelića, Poglavnika Ustaškog Pokreta.

Naprama ulozi tamničara, koja je djelomično istinita, stoji i druga strana a to je, da sam učetiri navrata spasao Dra. Vladka Mačeka od gorega zla, a to je, da ga na jedan ili drugi načinotmu ljudi njmačkog Abwehra (obavještajna služba njemačkog Wermachta), da ga ubijuneodgovorne ustače na svoj račun, da ga otmu partizani i odvedu u šumu (kao što su TinaUjevića, moja opaska), gdje bi ga kako se reklo "vodali po šumi kao medvjeda na lancu" i da gaotme jedna grupa problematičnih pristaša, koji su gajili nadu, da bi pomoću zapadnih saveznikai domobranstava preuzeli vlast u ime Dra. Mačeka.

Stoji, djelomično činjenica, da sam prema nalogu starijih uhitio Dra. Vladka Mačeka, i kako jeon sam kao čovjek duhovit i vesele ćudi rekao, nosao kao mačka mačiće s jednog mjesta nadrugo, ne zato da ga mučimo i ubijemo, nego zato, da ga spasimo od gorega zla: da padne uruke Nijemaca, četnika, partizana ili neodgovornih elemenata. Na kraju on je sam tražiopojačanje svoje straže, jer mu je ona bila najjača garancija i jer je zaista bio uvjeren, da muustaška Hrvatska ne će oduzeti život. Od onoga časa kada sam ga morao uhititi do onoga časa,kada se je sa Poglavnikom prijateljski šalio na Tuškancu i pitao Poglavnika: "zakaj si me zaprl",prošlo je mnogo toga, što bi Dr. Pernar morao znati, a da bi danas, nakon smrti Dra. Mačekasamo tako olako rekao, da je isti u dubokoj starosti umro od posljedica svoga tamnovanja uJasenovcu. Istina je drugačija, i istu ćemo iznieti. Tu je obitelj dra. Mačeka, kao imnogobrojni preživjeli svjedoci dogadjaja, koji će mnogo toga moći potvrditi.

Rekli smo da ćemo reći istinu. To ne znači da ćemo pisati "liepo" ili "ružno", nego da ćemo rećiistinu. Naravno uvijek imajući u vidu, da hrvatske borce interesira ono bitno, što je vriednozabilježiti za hrvatsku povjest, dočim male, ljudske stvari i stvarčice, treba velikodušno



zaboraviti. Nije to prema onoj, da o mrtvima treba pisati (iako na to mislimo) dobro ili ništa,nego se radi o tome da se kaže istina, gola, metafizička istina, a da se nikoga ne uvriedi, njega,niti njegove ideje. Zapravo povjest jednog političkog čovjeka se može pisati tek nak njegovesmrti. Ono za života je sve politika. Nakon smrti ostaje na jednoj strani hrpa kostiju, kojimase ne smije osvećivati, a sa druge strane ostaje duh i djela, a o ovima ne možemo suditi mi,koji smo bili politički protivnici osobe, ideja i organizacije Dra. Vladka Mačeka. Sud ćedonositi narod, povjest i u zadnjoj istanci Bog.

Ja nisam bio kao dijete pristaša Radića, kao hrvatski revolucionarac i ustaški borac nisam biopristaša Mačeka i danas kao hrv. general nisam pristaša one stranke, kojoj stoji na čelu Dr.Juraj Krnjević. Prema tome ne mogu niti očekivati od te stranke i njenih ljudi niti nekesvjedodžbe rodoljublja, niti tražim hladovinu pod debelim stablom političkog oportunizma.Nisu mi takove svjedodžbe dali ni stranka ni ljudi, koje sam kroz djetinstvo, mladenačko izrelo muževno doba sliedio, pa začto bi to očekivao od onih, koje sam politički pobijao i kaopredstavnik vlasti progonio.

Idući nastavak "CROATIAN GANDI"

Godine 1934, 28 rujna - Ubijen je u Karlovim Varima ( Česka ) ustaški krilnik Stjepan Dujić.


colonia.tino 12.05.2009 18:56 h

Da, prema nekim izvorima Maček je bio zatočen između ostaloga i u stanu VjekoslavaLuburića, smatram da ga je ustaška Hrvatska htjela zaista i za stvarno likvidirati, da bi toučinili odmah i bez velike pompe, ne bi se čekalo i odugovlačilo. Kao što ni ustaše ni komunistinisu imali razloga voljeti Kraljevinu Jugoslaviju, tako isto ni hss-ovci i emigranti nisu imalirazloga voljeti Titovu Jugoslaviju, iako su se razlikovali u ideji, ponajprije u svomdržavotvorstvu.

Domobran 12.05.2009 21:59 h

broke. Ne bih želio izlićati pred rudo, kako se to kod nas kaže za one koji se prerano požureza nešto. Samo pratite sljedeće opise i sve će svima biti jasno; kako je došlo i zašto je došlodo Jasenovca i dali je Jasenovac postojao onakav i bio onakav kakvog ga je hrvatskaneprijateljska promodžbena mašinerija prikazala. Od prvog pa do zadnjega opisa treba pomnopratiti, bilješke uzimati, i na koncu otkriti tu zagonetku o Jasenovcu da je Jasenovac bio iostao kao mjesto, grad, naselje Jasenovac, a ne kao neko poprište egzekucija.

Gracena13 12.05.2009 22:55 h



citat:"Oni su naši neprijatelji, ali jabuke su njihove " Jure Francetić dvojici ustaša koji su bralikomunističke jabuke.

Razborit zaključak.

Točno da je Jasenovac bio i ostao kao mjesto. No, ne može se zanemariti činjenica da je ulogoru počinjen zločinnad većim brojem nedužnih ljudskih bića za vrijeme vladavine NDH, i po prispjeću unadležnost partizanskih jedinica nakon sloma države NDH-a.I jedni i drugi su u logoru spomenutom izvršavali neprilična djela. Poželjno je da se konačnoomogući povjesničarima da na temelju vjerodostojnih dokaza donesu točnu procjenu o brojužrtava . I ne isključivo samo jedne, nego i druge strane .

Domobran 13.05.2009 01:46 h

gracena13. Ne ulazeći u istinost ili neistinost svega što se je do sada reklo o Jasenovcu, arekolo se je toga dosta. Sa sigurnošću se može reći da se do sada ništa rečenog nije iznijeloniti uzimalo u obzir ni sa jedne ni sa druge strane o Jasenovcu što je rekao ili napisao hrvatskigeneral Drinjanin, Vjekoslav Maks Luburić. Zato se treba pomno pratiti sljedeća opisivanja"Ustaštva" koje će vjerno, istinito i točno donositi i iznositi ono što je general Drinjanin pisaopovodom smrti dr. Vladka Mačeka 1964-1965. godine. Gracena, ta opisivanja su vrlo važna i sapovijesne i sa ideološke, tj. ustaške strane. Zašto? Zato što ih je pisao glavom i petom MaksLuburić, taj isti Maks Luburić kojemu se svi zli Jasenovca pripisuju. Pozdrav, Otporaš.Bobani06-10-2013, 16:12

NEZAVALNA ULOGA ČUVARA DR. MAČEKA (drugi (2) dio.



Nisam toliko pametan da bih uvijek znao koliko vrijedim. Zato uvijek trebam biti svijestan iznati da sam rodjen u Hrvatskoj i da pripadam Hrvatskoj!


"OBRANA" br. 27 1965. godine

NEZAHVALNA ULOGA ČUVARA Dr. MAČEKA (drugi (2) dio)



Nadjene su velike količine sukna, koje je služilo za pravljenje odora "Zaštite", kao i drugogpribora, remenja itd. Jedino što nismo upotrebljavali bili su "škrlaki".

Kada sam bio pozvan da uhitim dra. Mašeka i da, po cijenu moga života, pobrinem se za njegoveinterniranje, u kojemu se dru. V. Mašeku ništa nije smjelo dogoditi, izvršio sam zapovjed "bezpredomišljanja".

(Ovdje ću podsjetiti kolegicu GN broken da sada prati ono što ju je zanimalo o internaciji dr.Mačeka, u njezinu komentaru od 12 svibnja, moja opaska).

Dok smo se vozili u samovozima prema Kupincu - razmišljao sam i pravio usporedbe. Koliko sesjećam, preda mnom su bila tri problema:

1 -- Kuda odvesti dra. V. Mačeka i kako se brinuti, da mu se ništa ne dogodi, da se ne zna dgjeje i da ne može nitko k njemu. (Poštovani GN i kolege, ruku na srce: koliko vas/nas je znalo zaovo što žete sada imati priliku pročitati? Sebe isključujem, jer sam ja znao o tome ima skoropola stolježa. A vi!? Niste znali i zna se zašto niste znali. Zato, molim lijepo, pratite od sadaako niste imali priliku pratiti do sada. Vidjet ćete šta čovjek/osoba kojemu se sve topripisuje, piše, iz prve ruke, i rekao bih da ne laže, jer, on je ovo pisao ni pune četiri (4)godine prije svoje smrti. Dakle, nije imao priliku ništa oduzimati niti dodavati niti uljepšavati,moja opaska, Otporaš) Oko Kupinca su bili počeli obilaziti ne samo predstavnici HSS-e, nego injemački agenti (Abwehr), tajna služba Wehrmachta, pa i neki viši domobranski časnici, asvakako, prema povjerljivim obavjestima, i komunisti, koji su namjeravali ubiti dra. V. Mačeka,da bi onda krivnju bacili na ustaše, i to iskoristili u svoje svrhe. Još veći problem bili su nekidomaći ustaše, iz naše radikalne grupe u vrijeme ilegalnog rada, koji su željeli osvetu za sveprogone i dobivene batine sa strane banovonskih organa. A Poglavnik mi je izročito tada rekao:da jamčim mojim životom i čašću, da se Mačeku neće ništa dogoditi i da on neće imati prigodubilo što učiniti.

2 -- Postojao je ipak za mene jedan moralni problem. Bio sam vojnik i revolucionarac, svjestan,da i nezahvalne uloge u korist države treba vršiti s istim veseljem, kao i svaku drugu funkciju.Pa ipak mi se nije svidjala uloga, da bilo kome budem stražar. U dugom nizu godina našegailegalnog života i progona - svi smo mi zamrzili ne samo jugoslavensko redarstvo, nego i t.zv.policije u cijelome svijetu. (Ovdje nadodajem da sam sve do osnutka Hrvatske Države 1991.godine, osobno bio žrtva svih policija onih zemalja u kojima sam živio, pa i dalje. Putovanja sumi bila zabranjena i ograničena. Nadzor je bio nad mnom, ne za neka krivična djela, jer ihnisam imao, nego samo i jednostavno zato što sam na sebi imao dva (2) žiga: (1) antijugoslavente (2) antikomunista, što je i jedno i drugo značilo: borba protiv Jugoslavije, što je Beograduuveliko smetalo i pritiske vršili na dotične zemlje da me se progoni, moja opaska, Otporaš)Jasno nam je bilo, da su redarstva potrebna, jasno nam je bilo, da treba uhićene odmetnikeinternirati, kao što su i nas internirali i proganjali. Bio sam i za to, da se strijelja uhićeneodmetnike s oružjem u ruci, kao što su i nas strijeljali i vješali. Pored svega toga, redarstvenaje uloga nesimpatična, i kasnije sam se uvjerio, da su tako mislili većina uglednih ustaških



prvoboraca, koji su stajali na čelu raznih redarstvenih institucija. Pa dok se radilo o običnimodmetnicima, a to je još nekako išlo. A sada - slučaj Mačeka - bio je ipak drugačiji i veomaposeban. Nisam se nikako mogao osloboditi onoga sjećanja, kada sam kao dješarac htio branitiMačeka, da ga Srbi ne ubiju.

3 -- Imao sam osjećaj neke vrsti povijesne odgovornosti. Već kao gimnazijalac bio sam dobarpoznavaoc hrvatske povijesti, pa sam u trećem razredu gimnazije došao u sukob s prof.Kostom Leovcem, koga je vrag negdje iz Niša doveo u hrvatski Mostar, da nama, na našojdjedovini, tumači - kako uopće nemamo svoje povijesti, i da je sa pogibijom kralja PetraSvačića (1097 god.) završila naša historija, (ovdje moram nadodati sta je rekao general JNAKosta Nadj u zagrebačkom Vjesniku od 6 svibnja 1981 jodine:"...Mi (komunisti/jugoslaveni iliSrbi, moja opaska) moramo mnogo više viditi računa i tko i kako nam odgaja omladinu". To jeupravo to o čemu general Drinjanin ovdje govori, moja opaska), te da je od 1102 god., t.j. od -pacta konventa - sve čisto robstvo, iz kojeg su nas Srbi oslobodili godine 1918. Da nije bilofra. Dominika Mandića, koji je hrvatske djake spašavao, bio bih vec tada isključen izgimnazije.

Svi smo mi Matiju Gubca, seljačkog vodju za stare pravice, neogranično poštivali. Ali što tekda kažemo o Zagorcima i Podravcima, koji su s nama bili na Janka Pusti, i kjoi su gledali uGubcu jedan legendarni lik, za njih najkonkretniji i najjasniji pojam. Za mnoge od njihhrvatska povijest počinje s Matijom Gubcem, a Radića i Mačeka su stavljali uz bok Gubca. Zanjih čak ni Ban Jelačić nije bio dostojan u usporedbi s Matijom Gubcem, krunjena s usijanomkrunom, na Markovu Trgu - prelazio je na ubijenog Radića i zatvaranoga V. Mačeka. Svi suprogonjeni uvijek bili u širim narodnim slojevima okruženi legendom i živili su izvan vremena iprostora, u narodnoj predaji.

I dok sam sjedio kraj dra. V. Mačeka u mojim kolima, na odlasku iz njegovog Kupinca započeosam razgovor o legendarnom Gubcu i njegovim utjecaju na hrvatsko seljastvo.

(Slijedi: NJEMAČKO ODLIKOVANJE i po Hitleru poklonjeni revolver na noćnom ormariću dra.Mačeka.

xxx

Nastavlja se.


Delivuk 16.11.2011 04:47 h

general Drinjanin. Sva šteta što još nisi živ da nam i danas daješ lekcije kako se Rvacka čuva.Bobani



07-10-2013, 02:37

HITLEROV REVOLVER NA NOĆNOM ORMARU DRA. V. MAČEKA



Mnogo puta smo rekli, da nam je teško govoriti i pisati istinu. Sada velimo: teško nam je većviše šutjeti. U pohodu za slobodu, idemo sa Istinom, kaže general Drinjanin.


" OBRANA " br. 28 1965 godine

Njemačko odlikovanje i po Hitleru poklonjeni revolver na noćnom ormariću dra. V. Mačeka.

Dugi niz godina emigrantskog života, te izvanredne prilike u kojima sam živio tako rekuć odnajranijeg djetinstva - naučile su me, da se u životu ne treba nikad i ničemu previše čuditi.Sjećam se, da je jednom Poglavnik, kada nas je došao posjetiti na Janka Pustu, dao jednudobru definiciju normalnih i abnormalnih stvari, te ludi i pametni ljudi. Kad su se, naime, nekitužili da je Kopčinović ("pobočnik Siniša") lud, jer je činio stvari, koje jedan normalan čovjekne čini, Poglavnik je rekao: " Pa jest, izgleda malo lud, ali drugi, koji nas posmatraju, to istotvrde za nas, jer sasma normalni ljudi bave se unosnijim poslovima, zaradjuju, vesele se iodmaraju se, a mi, koji se bavimo ovakovim poslovima, ne možemo biti drugo nego abnormalni!"

Ta je definicija meni mnogo puta pomogla snaći se medju ljudima i djelima, koja nisu uvijekizgledala podpuno normalnim. A kada je negdje doza "abnormalnosti" bila prevelika, onda smoznali i ne znam zašto, reći: nemoj pretjeravati (u šali se reklo "prijećeravati").

Stigli smo u Kupinec s jednom kolonom ustaša Narodne i Obrambene službe, te, premaunaprijed predvidjenom planu, osigurali okolicu, opkolili Mačekov dvor i zvali na vrata. Bila jerana zora, svi su još spavali, osim našeg tajnog kolaboratora, koji je obavljao diskretnunadzornu službu i dao nam nacrt Mačekova dvora i imanja. On nas je čekao. (Ovdje trebaistaknuti da je ta mlada NDH odmah počela temeljiti funcionirati, moja opsaka.)

Nastalo je bilo u kući komešanje i na kraju su nam otvorili. Predstavio sam se i rekao, dadolazim s pismenim nalogom od zapovjednika Ustaške Nadzorne Službe i Glavnog ravnatelja zajavni red i sugurnost, Eugena Kvaternika. Nakon kraćeg vremena uveli su me u sobu, gdje jespavao dr. V. Maček. Njemu sam se predstavio i pokazao mu pismeni nalog.

U istom je stajalo, da se ima pretresti dom dra. V. Mačeka, u potrazi za eventualnim tajnim



spisima, te da se, po odredbi Poglavnika, daje nalog za internaciju dra. V. Mačeka, koji trebamja osobno sprovesti u djelo.

Sada počima iznenadjenje. Najprije zato, jer medju prvim riječima, koje je izrekao dr. V.Maček, bile su - da nas je očekivao. I drugo, veliko iznenadjenje, na njegovom noćnomormariću, na lijevoj strani kreveta, bila je jedna otvorena škatulja, u kojoj se vidjelo jednoblistavo njemačko odlikovanje sa vrpcom. To je bilo jedno od onih povećih odlikovanja, koje sena širokoj vrpci vješalo oko vrata ministara i drugih važnih osoba. Pa ne samo da sada ne znamkakve je vrsti bilo to odlikovanje, nego ni onda se nisam podrobnije zanimao.

Kraj spomenute škutulje bila je jedna druga, isto tako otvorena škatulja i u njoj jedan"Walter" revolver! Na škatulji i na revolveru bilo je urezano, da mu je to poklonio njemačkiFuhrer, u ime prijateljstva prema njemačkom Reichu, ili nešto slično. Bilo je spominjano imeGoering-a, nu ne znam dali je to bila fabrikacija Herman Georing, ili mu je to marsal Goering,kao veliki prijatelj Jugoslavije, na poklon dao. (Nije se tome čuditi. Hitler je imao veliki razlogpoklonuti dru. Vladku Mačeku i značajniji poklon od jednog "Walter" revolvera zbog njegovasudjelovanja u pristupu srpske kraljevske vlade Trojnom Paktu: BERLIN, RIM TOKIO 25ožujka 1941., kojim činom se je htjela spasiti Jugoslavija i sa Hitlerove i sa Mačekove strane,mo. Otporaš.)

(dozvolite mi ovdje navesti šta o tom "revolveru poklonu" kaže Marko Marković u svojoj knjigi" JURE I BOBAN, Povijest Crne Legije", str. 34., Otporaš)

.." Treba podsjetiti da je Madjarska četiri mjeseca prije njemačkog napada na Beograd sJugoslavijom sklopila Ugovor o trajnom prijateljstvu, a Hitler ju je prisiljavao da sudjeluje unapadu na svog južnog susjeda, za uzvrat joj nudeći teretorijalne ustupke. Pod njemačkimpritiskom Madjari su se morali predomisliti. Na sjednici vlade 1 travnja 1941. odlučili sunapasti Jugoslaviju. Formalni izgovor našli su u očekivanju da će se napadom Njemačke naJugoslaviju Hrvatska odcijepiti i da tim činom Jugoslavija prestaje postojati, a time prestajevažiti ugovor o vječnom prijateljstvu tih dviju država.

Dva dana nakon te sjednice grof Tellkey, predsjednik madjarske vlade, počinio jesamoubojstvo. O tom činu Macek je u "Memoarima" zapisao: "Ribbentropov posebni izaslanikMaletke posjetio me poslije podne 3 travnja 1941. i donio mi poruku da je dozrela stvarodcjepljenja Hrvatske od Srbije i ponudio mi da u tim stvarima suradjujem s Njemcima. Jasam mu rekao da je odcjepljenje moguće samo ratom i da zato na toj stvari neću raditi ništa,(Sada se očito može vidjeti kokvog predsjednika HSS-a je imala, koji je svim silama htiospasiti Jugoslaviju, i tako, svojim nedržavotvorno hrvatskim stavom, uveliko doprinosio razdormedju Hrvatima, koji je išao na ruke partizanima. Sada se olako može shvatiti odluka hrvatskedržavne vlade za Mačekovo hapšenje i internacija, moja opaska, Otporaš), nego ću sve svojesile uložiti u to da spriječim rat. Zamolio sam zato neka saopći Reibbentropu da nema smislasa njemačke strane navijestiti Jugoslaviji rat, jer se proglašenjem kraljeve punoljetnosti isastavom nove vlade (u kojoj je i dr. V. Maček bio, moja opaska) ništa nije promijenilo.Uvjeravao sam ga da nitko u cijeloj Jugoslaviji, osim nešto nedozrele mladeži u Beogradu, neželi rat. To je bila istina prema onome što su me Košutić i Šutej bili izvjestili. Maletke mi je



rekao da vrlo žali što nije kod mene naišao na očekivani odaziv, ali je nadodao da će on mojemišljenje o besmislenosti rata protiv Jugoslavije vjrno reproducirati na nadležnom mjestu. Narastanku mi je Maletke ostavio kao uspomenu nabijenu 'pištolu". Ja sam mu se najuljudnijezahvalio na predanom mi "daru", ali sam shvatio značenje..."

(Dali je general Drinjanin kada je pisao svoja sjećanja na dra. V. Mačeka znao za njegove"Memoare" u kojima se otkriva tajna "revolvera" na ormariću u spavaćoj sobi dra. Mačeka,kojega je on, general Drinjanin, pronašao, tesko je reći, mo.).

Nastavlja se.

(Napomena. Ovi nastavci su izlazili na portalu javno.com. Taj portal je prestao, mislim, izlazitinegdje u travnju 2010. Ovdje za čitatelje Foruma hrvatskih integralista želim staviti irazličite komentare na skoro svaki nastavak, tako da se upoznaju čitatelji sa mišljenjimakomentatora toga vremena kao i koliko je posjeta bilo u prvih 24 sata. Otporaš.)


Gracena13 29.05.2009 14:04 h

citat:Ja sam mu rekao da je odcjepljenje moguće samo ratom i da zato na toj stvari neću raditiništa, (Sada se očito može vidjeti kokvog predsjednika HSS-a je imala, koji je svim silamahtio spasiti Jugoslaviju, i tako, svojim nedržavotvorno hrvatskim stavom, uveliko doprinosiorazdor medju Hrvatima, koji je išao na ruke partizanima. Sada se olako može shvatiti odlukahrvatske državne vlade za Mačekovo hapšenje i internacija, moja opaska, Otporaš), nego ćusve svoje sile uložiti u to da spriječim rat. Zamolio sam zato neka saopći Reibbentropu danema smisla sa njemačke strane navijestiti Jugoslaviji rat, jer se proglašenjem kraljevepunoljetnosti i sastavom nove vlade (u kojoj je i dr. V. Maček bio, moja opaska) ništa nijepromijenilo. Uvjeravao sam ga da nitko u cijeloj Jugoslaviji, osim nešto nedozrele mladeži uBeogradu, ne želi rat. To je bila istina prema onome što su me Košutić i Šutej bili izvjestili.Maletke mi je rekao da vrlo žali što nije kod mene naišao na očekivani odaziv, ali je nadodao daće on moje mišljenje o besmislenosti rata protiv Jugoslavije vjrno reproducirati na nadležnommjestu.________________________________________

Evo, nam iznova moćnici svjetski u suradnji s domaćim političarima skrojiše nam sudbu iutopiše nas iznova potiho u asocijaciju tzv. Zapadni Balkan .

Danas kada smo se konačno uspjeli nakon toliko dugog vremenskog perioda patnje osloboditinametnutih nam robskih okova protiv naše volje, odričemo se iznova samostalnosti stečene u



patnji i krvi vlastitih žrtava prešutno klimajući glavama na odluke nesuvisle vodećihvlastodržaca, unatoč svim patnjama i stravičnim stradanjima vlastitog naroda za vrijeme doksmo bili primorani biti u savezništvu s onima koji su nam toliko zla počinili od 1918-pa sve do1990.

Ne mogu komentirati prošla događanja , jer mi je mnogo toga nepoznato, ali sagledavajućidanašnju situaciju , uspoređujući ju sa događanjima koja navodite u prilozima, čitam i ne mogudoći k sebi od čuda.Kako tad, tako nažalost i danas.Bože moj, pitam se, kako je moguće da Hrvati nakon svega što se zbilo i nadalje hodaju poputgusaka u magli.

Domobran 30.05.2009 00:00 h

gračena13. Uistinu me veseli vaše pozetivno i lucidno tumačenje i usporedjivanje prošlih sadanašnjim dogadjajima. To je i mene čudilo, pa sam zato odlučio iznijeti nešto od onoga koji jebio jedan od "šarafa" zatezanja i popuštanja baš u to vrijeme o kojima opisujem, a to je MaksLuburić. Osobno, poštovana gracena13, što meme sada malo muči je to što ulazim u vremenskorazdoblje NDH, a , ne priskakajući generala Drinjanina opise, priskočio sam mnogedogodovstine vezane za tragediju hrvatskog naroda i srpski teror nad njim od ubojstavaRadića po do početka opisivanja ovih generala Luburića opisa, i ulogu Ustaškog Pokreta u tomrazdoblju. Svakako ću se povratiti onde gdje sam stao, a sve drage i cijenjene čitateljeiskreno nukam da prate i povezuju, kao gracena13, prošlost sa sadašnjošću.

Gracena13 30.05.2009 09:53 h

Velite da upišem iskreno misli.Uvijek to i činim. Ne znam perfidno glumiti razno-razne likove pod više nickova prema potrebiprilikom javljanja na Net.

Pročitam vaše priloge kao i sve ostale teme u čiji sadržaj nisam imala priliku biti upućena .

Osobno moji djedovi i bake nisu bili učesnici ni jedne od sukobljenih strana za vrijeme WW2,nemam potrebu za navijačkim sklonostima spram bilo koje strane.

Nisam ljubitelj politike, napose ne ratova.Ljubitelj sam prvenstveno mira, glazbe i poezije.

Velite da vam se dopadaju stihovi, pa ih kopirate ( ili za svaki slučaj, nek se nađu spremni uarhivi ....):))))To mi često pojedini najave, nakon što pročitaju stihove koje priložim.No, nije grijeh prilagati stihove, grijeh je svjesno zlo činiti bližnjem svom.

Ne mogu s vama argumentirano voditi raspravu o sadržaju teme, jer nisam upućena , niti imam



spoznaje vjerodostojne o sadržaju teme.Već sam ranije pojasnila da sve što priložim , pronašla sam javno objavljeno na Net-u.

Da ne duljim evo kratki prilog u stihovima, da razvedrim vašu stranicu.

Dok je Hrvat uz Hrvata,Jadran može mirno spatiI sa njime sva ljepotaDalmaciju što nam zlati.

Dok je Hrvat uz Hrvata,Zagorjem se pjesma čujePreko rijeka,preko poljaPreko Like,odjekuje.

Dok je Hrvat uz Hrvata,Sunce Istre ljepše grijeIz kamena Herceg grude,Vinova se loza smije.

Dok je Hrvat uz Hrvata,Slavonija bit će rodnaVukovar će opet cvati,I sa njime polja plodna.

I neka znaju,znaju sviBilo vrijeme mira il rata,Hrvatsku nam nikad,nitko uzet nećeDok je Hrvat uz Hrvata.Autor mi nepoznatLijepi pozdravi, gosp.Otporaš, tko god i što god da jeste u RL.

Otporaš 30.05.2009 14:06 h

gračena13. Jutros, ovdje u Austinu, glavnom gradu Texasa, pijem kavu i čitam vašu pjesmu.Ova kava mi je najukusnija od svih prijašnjih, zato što ju je vaša lijepa pjesma pošećerilaukusom vaše pjesme o osjećajima za Hrvatsku kojeg bi svaki Hrvat trebao imati.

Što se tiče poznavanja/nepoznavanja činjenica o kojima pošem, mene su nužda i nužnepotrebe natjerale da sve pratim i čitam, kako bih mogao sudjelovati u razgovorima koji nas sesviju tiču. A toga je bilo mnogo, kako za saznati tako i za pročitati. Što sam "potkovaniji" biou znanju sa činjenivama, snažnije sam mogao argumentirati moju tezu. Često puta sam samojim sugovornicima došao u sukob, jer sam ih dotjerao kao "cara do duvara" da nisu mogliviše vjerovati ni u ono što su oni čuli i znali, pa, iz prkosa, ni u ono što sam im ja pričao. Teško



je ikada doći do pobjednika u jednoj diskusiji, ali svakako dodje se do kolebanja poznavanjastvari. Komunisti, svugdje u svijetu, oni su bili pravi majstori u izvrćanju činjenica, navlačitivodu na njihov mlin, zbuniti slušatelje i ostaviti ih u ideji da je sve istina što im se je reklo. Sanjima polemizirati moralo se je poznavati stvari. I na koncu, rekao bih, da se komunističkaideologija nije pobijedila zato što je ona socijalno bila loša, nego zato što su njezinipredvoditelji mnogo lagali; a u našem hrvatskom slučaju imali smo k tome još i Srbe iJugoslavene, što, naprimjer, kod Madjara, Romunja, Bugara i niz drugih naroda istočnog blokanije bio slučaj. Oni su imali samo komunizam protiv kojeg su se birili, na suprot nas Hrvata,koji smo imali tri (3) vatre za ugasiti: najprije jugoslavensku, zatim srpsku, pa tek ondakomunističku. Još nam samo ostaje za uvjeriti ono nešto malo Hrvata pod plaštom Mesićevaantifašizma da budu HRVATSKODRŽAVOTVORNI HRVATI.Bobani07-10-2013, 03:21

OVO JE POSEBNI BROJ 42 HRVATSKA I USTAŠTVO

domobran.prkos.com(Autor: Annie Boban) NASLOVNICA


Lako je biti Ustaša. Nije lako slijediti Ustaška Načela i Ustaški Program. Slijediti Ustaškanačela, znači dati vlastiti život za Hrvatsku! To su bile Ustaše!

Ovaj broj (42) je SPECIJALNI BROJ

Jučer, 29 svibnja 2009. godine za mene je bio jedan značajan dan. Prije četvrt stoljeća samupoznao jednu čestitu amerišku obitelj čiji roditelji su bili Česi. Josef Matuš (1892-1972) jerodjen u jednom selu imenom ZLIN, u Češkoj. Kao dečkić, trbuhom za kruhom, došao je uTexas, Galveston, 1907. godine. U to vrijeme država Texas se je razvijala, davala strancimamogućnosti se razvijati. Tako i mladi "slaven" Josef Matuš počeo sanjati o savom "carstvu" ibogadstvu.

Godine 1915, već razvijeni "Amerikanac" u lutanju za bogadstvom, dospije do malognerazvijenog mjesta Caldwell. Tu upozna jednu djevojku istih dodina, čeških roditelja,Franceska Muzny. Oženili su se 1917 godine. Prvo dijete, Albert Matuš, je rodjeno 1918godine. Imali su petero (5) djece.

Ovaj Albert Matuš je otišao u amerišku vojsku u veljači 1942. godine. Zna se da je Japannapao Ameriku 7 prosinca 1941. godine. Albert Matuš je prošao kroz mnoge ratne okršaje udrugom svjetskom ratu. Bio je sudionik u Invaziji Normandije 6 lipnja 1944. godine. Kaoistaknuti borac protiv neprijatelja, - zna se u to vrijeme tko je bio američki vojničkineprijatelj - u tim raznim borbenim okršajima sa Njemcima, dospio je na slobodjenje Pariza,



dakle, cijele francuske, 25 kolovoza 1944 godine.

On i ja, tj. Albert Matuš, smo znali mnogo puta, ako ne i uvijek, naći zajednički rječnik opitanju ratnih zbivanja drugog svjetskog rata. Znali smo boce Whiskey-a popiti uraspravljanju kako ispraviti krivu DRINU. Čak je htio s menom posjetiti i Hrvatsku, i to mu jebilo u planu. Bio je vrlo zdrav, jako živ i agilan. Kada smo bili zadnji put zajedno, bilo je zanjegov 91 rodjendan u ožujku ove godine. Bio je istrošen, dogorio. Sjedili smo zajedno irazgovarali. Otvoreno mi je rekao da je "spreman", tj. umrijeti.

U prošli ponedjeljak večer njegova sestra Lily me zove i kaže: "Albert is gone", tj. Albertanema više, umro je. Iako sam bio udaljen preko 600 km, rekao sam da dolazim na sprovod.Jučer, petak, 29 svibnja 2009 godine, u 10 sati u jutro smo se sastali u Mrtvačnici iz koje seidje na groblje. Iznenadio sam se mnoštvu ljudi, posebice veterana drugod svjetskog rata kojisu došli, Bog zna iz sve kojih krajeva Amerike, koji su ga poznavali i bili sa njim na VATRENIMLINIJAMA, da mi odaju poljednju popčast. Ceremonija u Mrtvačnici je potrajala više odjednog sata. Ja sam samo plakao. Mnogi su mislili da ja plačem za pok. Albertom Matušom, štonije istina bila. Ja sam plakao za onim hrvatskim vojnicima i onim Hrvatima koji su svoje životedali za slobodu naše Hrvatske, a NITKO IH SE NE SJEĆA. Dok ovo pišem meni suze, ne dacure, nego točno lete. Sjetimo se prošle godine sprovoda Dinka Šakića kako ga je političkaelita predsjednika RH Stjepana Mesića ismijala i nazvala ga najpogrdnijim imenima, samo zatošto se je borio za Državu Hrvatsku i nije nosio odoru jugoslavenskih brigada.

Došli smo na groblje. Masa svijeta. Vojnička glazba je tu. Odore su iste kao one iz drugogsvjetskog rata. Moja supruga Annie me tješi a ja njoj govorim na francuskom: Kakva divota!Kada se ovako vojnika poštiva, onda mu nije ni žao poginuti za svoju domovinu. Kod nas, uHrvatskoj danas, se zabranjuje svako spominjanje na hrvatske vojnike drugog svjetskog rata.Sramota!!!

Neki stariji časnik, u godinama, vjerojatno jedan od pokojnokovih zapovjednika, je zapovjedaovojnicima koji će sada na zapovjed ispaliti 21 "plotun". Nemojte me sada gnjaviti ako nijeprava riječ na našem hrvatskom jeziku. Ja ju ne znam. Sve što želim je opisati kako je bilojučer na groblju. Ispaljeni plotuni su bili tako sikronizirani da bi se mirne duše moglo reći kaoda je to bio jedan pucanj.

Ruku na srce, dragi moji Hrvati, nije li istina da ima na tisuće, stotine tisuća, ako ne i milijunHrvata koji su dali svoje živote za Hrvatsku a nikakva počast im se nikada nije dala. Naprotiv.Preziri su im se davali. Zato, molim vas, budimo dostojni svakome Hrvatu, posebice onima kojisu svoje živote dali za ŽIVJELA HRVATSKA!!!


colonia.tino 1.06.2009 10:17 h



lijepo, jako lijepo...Jako dirljiv tekst, posebno zato što u sebi sadrži osobnu notu. Albert bikod nas puno gore prošao, bez počasti i poštovanja, no, ipak živio je sretno i duugovječno,preko 90 godina, nije malo, to je dug i ispunjen život, od prve do posljednje stranice.

Domobran 1.06.2009 19:55 h

colonia.tino. Istina je da je ipak dugo živio. Ali jekodjer velika istina da nije nikada biozaboravljen niti preziran, što mu je svakako davalo potpuno zadovoljstvo u životu. Nitko nagroblju se nije protivio niti usprotivio što su njegovi ratni drugovi/suborci bili obučeni uoriginalne odore tadašnje američke vojske WW2.

Sjetimo se prije deset i pol mjeseci kakva buka je bila dignuta što je hrvatski vojnik drugogsvjetskog rata, Dinko Šakić, pokopan u svojoj hrvatskoj vojničkoj odori koju je nosio dok se jeborio i branio Hrvatsku. U tome je velika patriotska razlika izmedju Amerikanaca i Hrvata.Oni, Amerikanci, znaju kako voljeti svoju zemlju Ameriku. Oni znaju kako se za nju boriti iginuti. Oni znaju kako biti složni za svoju Ameriku. Dali mi Hrvati, poslije naše trinaest (13)stoljeća opstojnosti, trebamo (na)učiti od Amerikanaca kako svoju zemlju voljeti, za nju seboriti i za nju ginuti??? Ako pak jest, onda nam uistinu trebaju škole (u množini) u kojimatrebamo naucčti kako voljeti svoju po rodjenju zemlju, poštivati njezine branioce, AndjeleČuvare, koji su ju čuvali za tih proteklih 13 stoljeća. Pozdrav, Otporaš.Bobani07-10-2013, 12:56

HITLEROV REVOLVER NA NOĆNOM ORMARU DRA. V. MAČEKA (drugi(2)dio)



Obećali smo hrvatskim povjesničarima da ćemo iznijeti ono što znamo. Našim iskazima pomoćićemo rasvjetliti hrvatske misterije, kaže Gen. Drinjanin.


" OBRANA " br. 28 1965. godine

Njemačko odlikovanje i po Hitleru poklonjeni revolver na noćnom ormariću dra. V. Mačeka.

Nastavak iz prošlog broja.

Sjetio sam se, uza svu ozbiljnost i odgovornost onoga časa, na "pobočnika Sinišu" i



Poglavnikovu definiciju normalnih i abnormalnih stvari i ljudi. I jedva sam se moga suzdržati,da se ne nasmijem i upitam dra. V. Mačeka nešto o svemu tome, ali je čas bio za mene itegoban i neugodan, a vjerujem, da ni dru. V. Mačeku nije bilo najugodnije. Svakako, imao samonoga časa dojam, da sam se osjećao potištenijim nego li on sam.

Dok su agenti UNS (Ustaška Nadzorna Služba), pod zapovjednistvom Viktora Tomića,pretraživali kuću i gospodarske zgrade, ja sam bio uz V. Mačeka i pokušao s njim razgovarati.Zamolio sam ga, da bi on sam stavio na raspolaganje papire, koje bi mogao imati u obiteljskoj ispavaćoj sobi; da bi meni učinio uslugu i da me ne izlaže neugodnostima premetanja po osobnimstvarima, i on je to rado obavio. Tada mi je bilo jož žalije toga čovjeka. Stoga do zadnjegadana, kad je u pratnji posebne straže, koju mu je dao general Ante Moškov, na povlačenju naZapad, nastojao sam što sam mogao osobno učiniti, da olakčam život u internaciji čovjeku,koga sam nekada smatrao vodjom hrvatskoga naroda.

Da se vratimo na odlikovanje i na revolver. Naravna stvar, odnijeli smo te predmete i bili su sdrugim spisima i dokumentima dra. V. Mačeka predani političkoj sekciji Nadzorne Službe.Jedno vrijeme zadržao sam revolver, kao jedan kuriozitet, s nakanom da bi ga pohranili uUstački Muzej, ali sam ga kasnije predao na čuvanje uz druge njegove stvari. Vjerujem, da nijedan od ova dva predmeta dr. V. Maček nije ponio sa sobom u emigraciju. (Na znanje, mnoge imnoge vrijedne i povijesne stvari iz Zagreba i iz cijele Hrvatske komunistički lopovi su odnijeliu Beograd pod motivacijom "ratne odštete". U to doba, odmah iza rata, koji Hrvat je mogaoprosjedovati protiv Beograda. Nitko, pa ni SKH nije ništa učinio, jer bi im se moglo desiti kao iAndriji Hebrangu,moja opaska)

Kada čujem govoriti ili vidim neku knjigu ili članak o dru. V. Mačeku, - a nastojao sam pročitatisve, što se o njemu pisalo, bilo na hrvatskom ili stranim jezicima, - tada se sjetim Hitlerovaodlikovanja i Goeringova revolvera, i Poglavnikovih definicija.

U jednom od mnogobrojnih naših dialiga, koje ću nastojati vjerno prikazati, pitao sam jednomzgodom dra. V. Mačeka - kako bi on meni mogao sve to nekako rastumačiti. Na primjer, kakoon, kao uvjereni pacifist i Tolstojevskih ideja, prima na dar jedan revolver? Kako on, kao vodjahrvatskog naroda i prvoborac za njegovu slobodu, u zadnji čas pokušava spašavati Jugoslaviju?Kako on zapovjeda svojoj "Zaštiti", da ide ugušiti pobunu hrvatske 106 Pješačke Pukovnije uBjelovar, koja se je digla protiv Jugoslavije, a za hrvatsku DRŽAVU? (Potrebno je ovdjenadodati da je narednik Petar Cvek već 7 Travnja proglasio Hrvatsku Državu u Bjelovaru,dakle, prije 10 Travnja i neovisno od Ustaškog Pokreta i Poglavnika i ulazka njemačke vojske uZagreb. Ne spominjem to zato da se umanji povijesna vrijednost i važnost Desetog Travnja,koliko to spominjem zato da se sjetimo jednog prešućenog hrvatskog heroja i da mu odamopočast kao jednom državotvornom Hrvatu,moja opaska) Kako to da on, kao demokrat i zapadnoorijentirani političar, prima odlikovanje od nacističkog vodje?

On je na ove i ovakove upite znao malo odmahnuti rukom i reći: "Je, dragec moj, to je politika!"

Kada sam kasnije iz ruku generala Panwitz-a, zapovjednika Kozačkog Korpusa, dobio nekonjemačko odlikovanje, prigodom zajedničkih operacija prema Banjaluci, i jer sam osobnim



zahvatom spasio jedan veći odjel Nijemaca, pričao sam generalu Panwitz-u slučaj s Mačekovimodlikovanjem i pokušao praviti usporedbu s mojim slučajem. Kozaci su, naime, mene imenovalipočasnim kozačkim pukovnikom, dali mi kapu, kabanicu, nekakvu dolamu i kozačku košulju sasvim činovima, i dapače nekim odlikovanjima i značkama s ruskog fronta, pitao sam ga da li jato sve mogu primiti, kao hrvatski časnik, koji nije bio u Rusiji s tim Korpusom. Dogovorili smose i otišli skupa do Poglavnika i on je to odobrio. Tada su me okitili kao kozačkog pukovnika, ageneral Panwitz, kojeg su kasnije srbokomunisti objesili, reče mi: "Eto, dragi pukovniče, to jepolitika!" Mi smo se, naime, sa Kozacima često tukli i u više navrata pobili više njih, zbognasilja nad hrvatskim pučanstvom. (Neznam točno o kojim Kozacima se ovdje radi, ako to nisubili oni koji su bili u njemačkim postrojbama i koji su nekontrolirano vršili razna nasilja isilovanja, moja opaska) Samo drastičnim protumjerama, koje sam ja, kako je poznato, proveo uviše navrata protiv Kozaka, uspjeli su se uvjeriti, da valja poštivati hrvatsku Državu. Kozaci subili neograničeno hrabri i uspješni u borbi protiv partizana i čak se je general Panwitz usudiosudjelovati u jednom zahvatu protiv četnika; njima je bilo sasvim jednako povesti akciju napartizane, četnike ustaše ili bilo koga drugoga. I Kozaci volili su piti, pa bi general Panwitz,čim je raspoloženje bilo malo jače, vraćao se na zgodu dra. V. Mačeka, a slao k vragu i Hrvatei Nijemce i Hitlera, a prije svega POLITIKU!

Nastojao sam zato, u mnogobrojnim razgovorima s drom V. Mačekom, razgovarati o -POLITICI! Pričao sam mu, što je mislio general Panwitz, kad bi se malo napio, i od tada sam sistvorio, uz pomoć dra. v. Mačeka, jasne ideje o vojsci i politici.

(Slijedi: DR. MACEK U ODORI USTASKOG PUKOVNIKA)


MAČEK U ODORI USTAŠKOG PUKOVNIKA



Zašto stanoviti politički krugovi napadaju ljude koji žrtvuju sve od sebe da svijet sazna zaBleiburšku Tragediju i Titine zločine, "OBRANA" br. 1.1963.

Piše: general DRINJANIN (povodom smrti V. Mačeka.

" OBRANA " br. 29 1966 godine.

MAČEK U ODORI USTAŠKOG PUKOVNIKA



Moram priznati, da sa strane obitelji dra. V. Mačeka nije bilo nikakovih poteškoća, i daodlazak dra. V. Mačeka nisu shvatili nimalo tragično. Možda je meni bilo neugodnije odvesti ga,nego njemu samnom poći. Nije bilo suza ni jaukanja, a možda jedini incident je bio, kad samdru V. Mačeku ponudio, jednom već u mojim kolima, da stavi na glavu ustašku kapu spukovničkim znakovima i da se ogrne kabanicom, na kojoj su bili povratnički ustaški emblemi.(Ovdje se sada svi Hrvati trebaju (za)pitati, povijesti radi i istine radi: dali su ti ustaškiemblemi sačuvani, koji isključivo pripadaju hrvatskoj prošlosti i hrvatskoj povijeti.!? Ako jesu,gdje su? Dali su u Zagrebu ili u Beogradu, kao što su sve one stvari, pismohrana i svi drugidokumenti iz Jasenovca završili u Beogradu. Ako su u Beogradu, onda naša sadašnja i budućavlada ih treba preuzeti iz Beograda i pohraniti u hrvatski povijesni Muzej u Zagrebu, mojaopaska) Pogledao me je srdito, a onda naturio kapu i podbio sijede i duge vlasi. On je moraonakriviti kapu tako, da je s jedne strane dolazila do uha, a s druge strane skoro do ramena.Kako je poznato, on je imao naime razmjerno malenu glavu, a ja osobno razmjerno veliku.Kasnije smo se mnogo puta sjetili ove kape, a koja je unišla u naš arhiv s oznakom "Mačekovakapa".

Ja sam tada imao čin Povjerenika Glavnog Ustaškog Stana i Zapovjednika Ustaške OBRANE, aprema prvom nacrtu ustrojstva UNS-a - ravnatelji istoga imali su čin pukovnika, a glavniravnatelj ili zapovjednik, t.j. Dido, čin generala. Bili smo si napravili i odore, koje su bile kao idruge ustaške, ali sa crnom podlogom. Medjutim, niti ja a niti ostali nismo nikada obukli tihodora, jer smo nosili emigrantske, pa nam se nije dalo mijenjati. Osim toga, moj vojnički činišao je svojim redovnim vojničkim tokom, od dorojnika do generala, pa mi oni pukovnički činovinisu "šmekali", kako se to u Zagrebu reklo. Medjutim, kada je došlo vrijeme Mačekoveinternacije, sjetio sam se te kape i upotrijebio sam ju. Maček se je znao kasnije, u untimnimrazgovorima, sjetiti i zajedljivo bockati govoreći mi, da sam njemu naturio kapu "crnogredarstvenog pukovnika", koju osobno nisam želio nositi.

Maček je ostavio Kupinac u odori "crnog pukovnika". Sjeo je kraj mene otraga, dok nas jevozio Josip Mataija, šofer iz Bosanske Krupe i kasnije proslavljeni zapovjednik Brzog SklopaOBRANE. Njega su zvali "hadžija" u Bosanskoj Krupi, jer je uvijek nosio fes, pa su kasnije imnogi mislili, da je bio musliman. On je odigrao važnu ulogu, jer je bio izravna veza izmedjudra.V. Mačeka, njegove obitelji i rodbine, te ureda OBRANE na Markovom Trgu. Tu je mojatajnica, Danica Herceg, (sestra "bradonje" Hercega, poznatog borca i robijaša za Hrvatsku;isto tako, sestra Mile Herceg, koja je bila s nama u prvoj emigraciji, gdje se je istaknula kaojedan od najboljih ustaških kurira, koje je Ustaški Pokret ikada imao) održavala kontakt sasuprugom dra. V. Mačeka, i preko koje su išla pisma i paketi, cenzura pisama itd.

Kada smo izlazili iz Kupinca, tu i tamo ljudi su izvirali i gledali što se dogadja, žene subojažljivo pogledavale, a djevojke, kao djevojke, dovikivale ustašama iz pratnje vesele riječi.Ostavili smo Kupinac mnogo mirniji, nego smo u njega ušli, i vjerojatno medju svima namanajmannji znak nemira pokazivao je dr. V. Maček.

U drugim kolima iza nas išla je pratnja od nekoliko kršnih momaka časnika, a dobro se sjećamŠarića, koji je bio za cijelo ono vrijeme zapovjednik i osobni čuvar dra. V. Mačeka, pa ga je



ovaj kasnije, u času napuštanja Hrvatske, poveo sa sobom u Pariz, i mislim čak u SjedinjeneDrzave. (Poradi boljeg praćenja i razumijevanja stvari, osobno želim, što već i činim, ubacivatitu i tamo moje primjedbe, iskustva i dodire u emigraciji sa Hrvatima, koji su bježli prekogranice kao i ja. U prvim dodirima i upoznavanjima sve je išlo dobro. Kada se malo snadjemo,počmemo raditi i društvo sebi stvorimo, tada svaki idju undje i u onu hrvatsku organizaciju, ukojoj misli da je sam sebe pronašao. Često puta sam se prepirao sa dobrim prijateljima iHrvatima zbog Mačeka, kojega da je Poglavnik dao uhapsiti, internirati i na koncu pogubiti. Uono poratno doba malo istine se je znalo sa naše hrvatske strane. Sve što se je znalo i širilo,bilo je sa jugoslavenske strane. Zato sam uvjeren da će ovi opisi generala Drinjanina unijetimnogo svijetla u činjenično stanje toga vremena. Zato pratite, bilježite i komentirajteizmedju sami sebe.Pred sobom imam, dok ovo pišem, Jubilarni broj Hrvatske Revije XX br. 4 prosinac, Munchen,1970. Tu dr. Branko Pešelj opisuje od stranice 757 do stranice 811 S PREDSJEDNIKOMMAČKOM U EMIGRACIJU * * Po želji autora, ostavljamo ovakav oblik genetiva prezimenadra. Mačeka. Istina je, hrvtaski jezik nema nepostojano "e", ali dr. Pešelj želi ovako pisati ovoprezime, jer da je ono slovenskog podrijetla, a da ga je tako sklanjao i sam dr. Maček, a on jesvakako bio najmjerodavniji za vlastito prezime. - Ured-. Osim toga, na strani 764 u napomeni8 posac dr. Branko Pešelj navodi: "Mnogo godina kasnije, kad smo već bili u Americi, čuli smoposredno od samoga Luburića, da je imao nakanu likvidirati Predsjednika, da je odbio da ide uinozemstvo, "kako bi spriječio Mačekovu kolaboraciju s komunistima, što su već činili nasramotu hrvatskog naroda njegovi prijatelji Šubašić i Šutej".Pročitati u cijelosti ovaj opis dra. Pešelja, očito bi se moglo primjetiti da dr. Pešelj piše izokvira stranačkih pogleda HSS-e, čiji pogledi su uvijek bili - a takovi su i ostali - antiustaški.Daleko bi nas odvelo kada bi sada ovdje počeli analizirati ovaj dugi opis dra. Pešelja, uzevši uobzir da je pisan poslije pogibije generala Drinjanina, pa na mrtva čovjeka se svašta nabacivatimože, jer se mrtav ne može braniti. Moja opaska, Otporaš)


MAČEK U ODORI USTAŠKOG PUKOVNIKA (drugi (2) dio)

Nastavak iz prošlog broja MAČEK U ODORI USTAŠKOG PUKOVNIKA (prvi (1) dio)

Neka to bude najbolji dokaz s kakvim obzirima se je obavljala neugodna zadaća internacijedra. V. Mačeka. Zapovjednik osuguravajuće kolone bio je poručnik Stanko Kardum, zvani"kikan", koji je kasnije poginuo, a osiguranje na terenu, na ključnim položajima, vršio jezastavnik Altarac. Ovaj je bio čisti židov iz Bos. Krupe, (kao i Mladen Schwartz,moja opaska)radnik na pilani zajedno s "hadžijom" Mataijiom, i skupa su se borili prvih dana protiv četnika.Ovaj je isto kasnije poginuo u Hercegovini, u prvoj Dobrovoljačkoj Pukovniji, koja je, kako jepoznato, bila sastavljena od pripadnika OBRANE i odjevena u domobranske odore, te stavljenapod zapovjedništvo pukovnika Šimića. Preko Pisarovine i uz neke sporedne puteve, sjeverno od



Kupe, išli smo zaobilazeći Petrinju prema Kostajnici, da stignrmo u Dubicu i Jasenovac. Cijeliput bio je osiguran s posebnim malim motoriziranim odjelima, i nitko nije primijetio, osim parsusjeda Mačekova dvora u Kupincu, da je ovaj, kako bi se reklo "omrknuo u Kupincu, a osvanuou Jasenovcu".

Dr. V. Maček je bio privremeno smješten u jednu zgradu, koja je izvana izgledala kao i svakadruga kuća, a bila je utvrdjena kao bunker i predstavljala važnu točku u vanjskomosiguravajućem pojasu radnog područja.

Slijedeću noć i u najvećoj tajnosti bio je primješten u zgradu zapovjedništva Radne Službe.Na prvom katu bio mu je improviziran ugodan stan, u uredu šefa Radne Službe, bojnika ing.Pićilia, ostavivši ovome, zbog kamuflaže, jednu malu sobicu; tu je bojnik osobno radio i nekadaspavao, dok je jedna druga manja soba služila meni osobno za prespavati, kada bi(h) tamodošao. Ing. Pićili je bio vrlo ugodan gospodin, profesor na Obrtnoj školi u Zagrebu i stručnjakza keramiku. On je došao k nama kao stručnjak, kada je Radnoj Službi OBRANE ured DržavnePonove dodijelio napuštenu ciglanu, u neposrednoj blizini Jasenovca. Na prozorima su bilizastori, a stakla su bila prebojena. U blizini nije bilo visokih zgrada. Boravak jednog gosta ustanu ing. Pićilia, kao i stalno prisustvo nadporučnika Šarića, nije bio previše uvidljiv, pa takoni problem obskrbe dra. V. Mačeka nije bio upadan. Zahvaljujući svemu tome, nije se za dugovremena saznalo, da tu živi dr. V. Maček. Posebna straža od povjerljivih ljudi, pred stanom iuredom ing. Pićilia, nije bila takodjer upadna, jer je ta uvijek postojala zbog toga, jer je ing.Pićili često dovodio k sebi iz logora pokojeg zatočenika stručnjaka za razne poslove RadneSlužbe. (Neprijatelj hrvatskog naroda to mjesto nije smatrao "Radnom Službom" za potreberadne snage hrvatskog naroda u ratu protiv odmetnika i neprijatelja hrvatske države, nego jenaš neprijatelj to mjesto smatrao egzekucijom neprijatelja, što nije istina, moja opaska.)

Maček je bio u Jasenovcu, ali nije nikada bio u Logoru. Bio je u stanu ing. Pićilia, kao što jekasnije bio u mome privatnom stanu, u Bulićevoj 6, ili kao što je bio interniran u svom stanu naPrilazu u Deželićevoj, ili pak na svom imanju na Kupincu.

I da završimo s Mačekovom ustaškom kapom. Čim je unišao u kuću - bunker i vidio se okružensa stražom, pa nije bilo opasnosti da ga prepoznaju ostali civili, radi čega je i služila cijela ovakamuflaža, Maček je jednim naglim pokretom zgrabio kapu s glave i ljuito tresnuo s njom ozemlju. (Neka mi bude dozvoljeno ovdje navesti moje iskustvo sa raznim Hrvatima mojih prvihgodina emigracije. Bez obzira odakle smo došli iz Hrvatske, ovdje u tudjoj zemlji smo jednaki.Počimamo se upoznavati i svaki traži svoje politicko društvo. Kako je odmah iza rata hrvatskapolitička emigracija počela optuživati jedan drugoga za propast Hrvatske Države, tako su ipolitičke razne hrvatske organizacije počele nicati, svaka radeći na svoj način, ali uvijek uokviru hrvatstva i kako što prije osloboditi zarobljenu Hrvatsku. Tako sam imao priliku čuti pačak se i prepirati sa mnogima o slučaju dra. V. Mačeka. Oni koji su tražili krivnju u UstaškomPokretu i vladi NDH, grlato su tvrdili kako je Poglavnik dao smaknuti dra. Mačeka, itd.

Sve ovo - opravdano ili ne - žučljivo i medjusobno svadjanje Hrvata je i te kako išlo u koristnekome, a to je bila Udba i Jugoslavija. Oni su nas u ŠAHU DRŽALI preko 45 godina. Taj LEDse je počeo probijati i razbijati početkom šesdesetih godina, kada je general DRINJANIN



konačno shvatio da Hrvatska pripada svim Hrvatima, a ne samo onima i onoj političkoj strankikoja je na vladi. Tada je javno izišao sa programom: PORUKA IZMIRENJA, koja je izišla u"DRINI" "ISTARSKA HRVATSKA" 1964 god., strana 18-22)

(Ovdje ispod obog opisa ima jedna slika Pripadnici "Mačekove satnije" kako nisam umogucnosti staviti sliku, ja ću samo donijeti opis ispod slike.)

Tri brata Vučića, Šimović i Bevanda.

Posebno ćemo pisati o "Mačekovoj satniji", kako se zvala jedna stalna jedinica izabranihmladića i u kojoj je nastala pobuna zato, da bi išli na teren. Kasnije su zaista bili poslati uJurišnu Bojnu, pod vodstvom bojnika Križana Ostojića, odakle su kompletno dodijeljeniUdarnoj Diviziji.

Ovdje je važno istaknuti, da su strojni samokresi, koji se vide na fotografiji, (to je upravo taslika koju ne mogu staviti u ovaj opis, moja opaska) zvani "askerice", kao i odore i obuće - biliizradjivani u sabirnim logorima ustaške OBRANE. Tako je to prvo strojno oružje, koje je ikadafrabricirano na teretoriju N.D.H. O tome ćemo opširnije pisati u slijedećim brojevima.

Nastavla se.Bobani07-10-2013, 18:09

MAČEK NIJE BIO U JASENOVCU (prvi (1) dio)



...Kakvo vodstvo, ne, Ustaša Maks se zakljinje samo ustaškom Poglavniku, vodji, čovjeku, a nevodstvu i ne ljudima. Maks, DRINA, br.1-2 1956...Kako nisam mogao pisati povijest, pridružio sam se onima, tj. ustašama o kojima če povijestpisati. General Drinjanin Dru. Miljenki Dabi Peranić u pismu 26.8.1962.

Piše: general DRINJANIN (povodom smrti V. Mačeka.)

" OBRANA " br. 30-31 1966. godine

MAČEK NIJE BIO U JASENOVCU

Sa ovim redcima nije počeo komentar o Mačeku i logoru Jasenovac, a sigurno je da neće nisvršiti. Zato je prigodom smrti Vladka Mačeka bezuvjetno potrebno reći nešto o boravku



istoga u Jasenovcu, kao i o logorima uopće. O toj teme, kako je logično, razgovarao sam tisućeputa i s pokojnikom, jer su četiri godine stalnog kontakta, kao i mnogobrojni sudbonosnidogadjaji o kojima smo razgovarali, dali povoda za te dialoge. I dr. Maček je rekao svoju, pa jelogično, da je i na meni red, da kažem svoju, pa iako to ne bi činio radi sebe, ili čak niti radidra. Mačeka, činim to radi onih Hrvata koji ne znaju istinu, (to je uprato zato da sam otvorioovu stranicu HRVATSKA I USTAŠTVO preko koje želim iznositi ono što se nije smijelo pisatiniti iznositi u porobljenoj Hrvatskoj skoro za pola stoljeća. Sada se iskreno postavlja pitanje:Kakva bi naša hrvatska povijest bila da Hrvatska Emigracija poslije 1945 godine nije ništapisala ni iznosila o dogadjajima koji nas se sviju tiče! Tko bi ovdje sada bio najveselio? NaravoSrbi, pa i Jugoslaveni te onda svi neprijatelji Hrvatske, koji su bez svih činjenica i dokaza uruci o Sabirnom Logoru Jasenovac donosili svoje zaključke. Sada imamo iz prve ruke i odnajglavnije osobe generala Maksa Luburića neke opise šta je bilo u Jasenovcu i zašto jeJasenovac bio SABIRNI LOGOR, moja opaska) i činim to radi Povijesti, koja će suditi i Dru.Mačeku i nama, koji smo ga internirali i za koji čin pred Bogom, Ljudima i Poviješću snosimopunu odgovornost. (A šta više na ovo reći! Ovdje je Maks Luburić sve rekao! Ovdje je on rekaoda je u Sabirnom Logoru Jasenovac bilo i nevinih žrtava, i da on za sve snosi punu odgovornost,mo, Otporaš.)

Istini za volju i kako se nebi na mrtva Poglavnika, Vladu, Ministre ili Hrvatsku Državu bacalakrivnja, ističem, da u nalogu nije stajalo, da se dra. Mačeka internira u Jasenovački Logor, pačak ni u Jasenovac, ni uopće ni u koje konkretno mjesto, nego nalog je, pismeni, glasio, da GASE TREBA INTERNIRATI I TIME SPRIEČITI, DA GA komunisti, (kako su kasnije silom ušumu odveli Tina Ujevića i Vladimira Nazora i to iskoristili u svoje političke svrhe protivpostojeće Hrvatske Države,moja opaska) četnici, Nijemci, Talijani, ili drugi eventualniinteresirani elementi odvedu i upotrebe za svoje planove i protiv Hrvatske Države. Meni bibilo lakiše i bilo bi elegentnije reći, da sam vojnik, da su mi zapovjedili da Mačeka odvedem uJasenovac, što da sam i učinio, i kada sam dobio nalog, da ga pustim, da sam ga pustio, i mirnaBosna. Bilo bi to i prihvaćeno, jer na kraju krajeva bio sam jedan šaraf, a svakako neće bititajna, da je tim strojem, kojem sam pripadao ravnao Poglavnik.

Odlučio sam se za mjesto Jasenovac zato, jer sam držao s I. OBRANBENIM ZDRUGOM onočvorište, tj. trougao izmedju Dubice, Gradiške i Lipaka, a Jasenovac je bio centar davno prijenego je u njemu uopće bilo sabirnih logora. Meni je po Vojskovodji bilo odredjeno, da osiguramto strateško prometno središte sa snagama koje sam radi sukoba sa Talijanima morao povućiiz Talijanske interesne sfere, iz Like i diela Dalmacije, odakle sam i doveo Krajišnike iz Cazinai Bihaća, Dalmatince iz Knina i Drniša i Ličane iz Gospića i Otočca. (Ovdje opet moram, istineradi, nadodati da su se HOS često puta sukobljavale sa našim takozvanim saveznicimaTalijanima i Njemcima. Četnici i partizani su nesmetano mogli lakiše krstariti po tim zonamakoje su držali njemački i talijanski vojnici, nego hrvatska vojska,moja opaska) S ovim snagamatukli smo se sa četnicima, svladali ustanak četnika na području Donjeg Lapca, Srba itd., borilise kod Oštrelja i Bosanskog Petrovca i sa Alom Omamovićem, satnikom AhmedomKapetanovićem, satnikom Venturom Baljkom, stk. Rokom, bojnikom Pivcem (Ivan Devčić), idrugim povratnicima, te sa Džalovom bihaćskom grupom i Milicijom iz Kladuše, te okoliceBihaća (logornik Šimić), satnikom Veberom iz Džaferbegova Kulenvakufa (DomobranskaPohodna Bojna) i drugima nastojao suzbiti četnički ustanak i prve partizanske grupe u



Velebitu, koje su se pojavile odmah nakon ulaska Njemačke u rat proti Rusije. (komentatoreast zagreb je često pisao o tome na ovome portalu kako su hrvatski proleteri slijedili uputeiz Moskve,moja opaska) Nakon raznih krvavih incidenata s Talijanima morali smo napustiti topodručje i tada mi je dat zadatak, da osiguram područje, koje su ugrožavali partizani s jednestrane iz Psunja i Papuka, a s druge strane iz Posare i Kozare.

Logor je nastao u Kraplju i to onda kada smo uhitili prve partizane s područja Psunja i Papuka.O logorima je rečeno mnogo toga, a srbokomunisti su u zadnja vremena počeli i opet sponavljanjem laži i izmišljotina, a sve s ciljem, da bi najviše osobno mene optužili pred mladomhrvatskom generacijom kao neboraca i tobožnjeg koljača, u čemu mu sekundiraju raznihrvatski politikanti prenoseći te laži u svojim emigrantskim novinama. (Moram ovdje otvorenoreći da sam osobno bio žrtva takovih optužbi, pa čak i na ovom portalu, i sve to iz jako dobroinformiranih izvora, jugoslavenskog tiska,moja opaska) Što smo trebali učiniti s uhvaćenimpartizanima i njihovim jatacima? Postreljati ih i da ne bude problema, kao što su to oni činili suhvaćenim hrvatskim rodoljubima? Mi smo isto streljali, ali onda kada je Sud ustanovio, da jenetko počinio zlodjela ili spremao ista, ali njihove jatake, suradnike, simpatizere ili nasilnepomagače nismo mogli streljati bez daljnjega.


MAČEK NIJE BIO U JASENOVCU (drugi (2) dio)



Kada se narod bori, on se bori za svoju slobodu i samostalnost, a ne za ponovno ropstvo.Dr.Džfer Kulenović, predsjdnik hrvatske državn vlade NDH.



(Ponovit ću zadnjih nekoliko riječi iz zadnjeg opisa i podvući ih s crnilom kako bi se znalo očemu se radi: "...Što smo trebali raditi s uhićenim partizanima i njihovim jatacima? Postreljatiih i da ne bude problema, kao što su to oni činili s uhvaćenim hrvatskim rodoljubima? Mi smoisto streljali, ali onda kada je Sud ustanovio, da je netko počinio zlodjela ili spremao iata, alinjihove jatake, suradnike, simpatizere ili nasilne pomagače nismo mogli streljati bezdaljnjega...")



Tu smo! Dakle, general Drinjanin ne niječe da u Sabirnom Logoru Jasenovcu nije bilostreljanja. On to ovdje priznaje, ali također prizanje da su ta streljanja bila sudskiprocesuirana, sudski pročišćena i tek onda kazne izvršene. Osobito zadnje riječi:"...simpatizere ili nasilne pomagače nismo mogli streljati do daljnjega...", što uistinu znači dasu i oni trebali proći kroz sudsko procesuiranje, sudsku proceduru i pročišćsvanje, te tek ondazakonski postupiti. Ali neprijatelji hrvatske države, a to su bili Jugoslaveni, komunisti,antifašisti, Srbi i četnici, koji su u to vrijeme automatski postali i neprijatelhi Hrvata iHrvatske, jer nisu dozvolili za punih 45 godina da se istina iznese o Jasenovcu. Iznosila se jesamo i jedino njihova istina, koja je, nažalost, poznata cijelom svijetu da je u Sabirnom LogoruJasenovac stradalo preko 800 tisuća Srba i drugih. Tko ne vjeruje neka izvoli pregledatisvijetske enciklopedije. Moja opaska, Otporaš.)

Tada smo stvorili SABIRNE LOGORE, u zajednici s DOMOBRANSKOM DRŽAVNOMRADNOM SLUŽBOM, koja je i dala prve drvene barake za uhićene. Tada je bio u logorupredstavnik te službe, kojoj je bio na čelu pukovnik Aleksić, jedan mladi inžinjer, Dalmatinac,mislim da se zvao Baraćin. Bila je njihova ideja da se ti ljudi upotrebe za gradnju nasipa, kojibi branio Kraplje od poplave. Mi smo samo dali vojsku, stražu za osiguranje tim barakama i totako, da su jedni bili u stalnim ophodnjama za pronalaženje i likvidiranja komunističkihpartizana, a drugi su bili na odmoru, vježbi itd.

Tada smo u Jasenovcu organizirali RADNU SLUžBU OBRANE. Najprije u jednoj zgradi kojase zvala "Stara Kožara" i u drugim napuštenim zgradama stvorili smo radionice za popravak ipravljenje cipela, odora, ratnih potrebština, a isto za utvrdjivanje cijelog područja, zagradnju bunkera, nastambi za organizaciju, prometnih sredstava, telefonskih i telegrafskihveza, sješu šume itd. Njoj je na čelu bio inž. Pićili, koji uopće nije bio ustaša, (vdje ova riječustaša se može prevesti na današnji hrvatski jezik sa riječu "branitelj",tj. branitelj nije bioustaša, kao ni ustaša nije bio branitelj, moja opaska) pa ni vojnik, nego je bio profesor naObrtnoj čkoli u Zagrebu.

On je od naših studenata /Marojević, Sliepčević i Pavličević/ sva tri iz Šibenika, stvorio prvisvoj Stožer, i na stručni rad dovodio iz redova uhićenih ili kasnije osudjenih partizana ikomunističkih pomagača pojedine tehničare , graditelje, crtače, itd. da mu pomognu. Tazgrada nekada je pripadala CIGLANI, koju nam je Ponova (to je ime bivšeg vlasnikazgrade,moja opaska) službeno podijelila, da ju stavimo u pogon i pravimo ciglu, koja nam je bilapotrebna za gradnju nastambi, bunkera, i radionica za opskrbu vojske. Tek kasnije su stiglinakon likvidacije Kozare veći broj partizana. Da ovi nisu bili tako nevini lako je ustanoviti izpisanja današnjeg partizanskog i srbokomunističkog tiska, koji dnevno donose vijesti iuspomene o ovom ili onom partizanu (nije potrebno zalaziti šta je partizanski tisak pisao u tavremena kada je general Drinjanin ovo opisivao 1966 godine. Potrebno se je samo sjetiti šta otome danas kaže predsjednik Mesic i kompanija, što sve skupa i u djuture zovu BlieburskiDernek, moja opaska), koji piše, kako je sakrio oružje i predao se (jer je znao da mu se nećeništa desiti, mo,), kasnije bježao s rada i vratio se u partizane. To mogu posvjedočiti i grobovitisuća hrvatskih vojnika koji su pali u akcijama na Kozari i medju istima dobar dio vojnikaOBRANE i I. OBRANBENOG ZDRUGA, koji je držao liniju Gradiška, Orahovo, Mlaka,



Jasenovac, Draksenić, Hrvatska i Bosanska Dubica kroz skoro 4 godine rata. Nisu bili ni takonedužni, ne nevini, nisu bili žene, ni djeca, ni "progonjeni hrvatski demokrati", nego su bilipartizani, koji su dnevno na jedan ili drugi način ili na jednom ili drugom mjestu ubijalihrvatske muževe, žene i djecu. (To ne govorim ja. To govori Maks Luburic. To govori onajkojemu se svi zločini i zlodjala Jasenovca pripisuju. To govori očevidac dogodovština, očevidacslučajeva, očevidac borbi izmedju zarobljenih partizana i hrvatske vojske. To govori onaj kojije vidio sabotaže partizana itd., moja opaska). Nisu bili tako nedužni ni oni, koje je kasnijeRedarstvo stavljalo u logore rada, radi sabotaže, izdaje, suradnje s partizanima, slanja istimaoružje, dizanje mostova i pruga, gdje je tisuže nevinih platilo životom.

Tako je eto izgledala ta stvar s logorima, gdje nisu dosli "krvnici fratri iz Hercegovine i pilikrv bratskim narodima", nego su bili sabirni logori sastavljeni od razbojnika, partizana injihovih pomagača. Prvi vojnici su bili Dalmatinci, Ličani i Krajišnici, prvi zapovjednik vojskebio je Ličanin domobranski časnik Pavlović, a šef Radne Službe inž. Pićili je bio zagrebčaninprvi voditelje Dalmatinci, a Hercegovci su tek kasnije došli, dok fratara nije nikada bilo, iposebno nije bio nikada nijedan hercegovački fratar ni kao dušobrižnik Vojske, nego su bilibosanski fratri (Lipovac i Brekali i Filipović) o čemu ćemo posebno govoriti. Spominjemo tek daje župnik u Jasenovcu bio jedan iz Dalmacije odbjegli svećenik, dok su dušobrižnici bilisvećenici dodijeljeni od Ustaške Vojnice, tj. popovi i hodže, kao i u svim ostalim jedinicama, agovoriti o "Fratrima zapovjednicima logora" mogu govoriti samo komunisti, njihovi sluge izlonamjerni ljudi, koji žele time naškoditi ugledu Crkve. (Sada počima biti jasno zašto jepartizansko/komunistička narodna vlast odmah iza rata počela govoriti i izmišljati bilo kakoveratne priče protiv hrvatskih svećenika i Crkve općenito; streljanje preko 500 hrvatskihsvećenika, hapšenje njegove uzoritosti Nadbiskupa Stepinca, konfiskacije crkvenih dobaraitd., moja opaska).

Eto u taj ambijent doveo sam dra. Mačeka zato, jer je to područje bilo VOJNIČKISIGURNO. Nisam trebao negdje drugdje odvajati snage za čuvanje zgrade i osiguranje širegpodručja, pa sam Ga doveo u područje koje sam već bio osigurao. Dra. Mačeka sam interniraou zgradu te RADNE SLUŽBE radi kamuflacije, i radi ekonomije snaga, a ne radi logora, kojihtada nije ni bilo. Tek kasnije smo na Ciglani iza iste napravili logor, da bi imali radnu snagu priruci za rad na Ciglani. Kada je kasnije Dr. Maček tražio iz zdrastvenih razloga, jer nije trpiovlagu, da ga premjestim, premjestio sam ga u moj vlastiti stan u Zagrebu, Bulićeva ul. 6., njegai obitelj mu, koja je dobrovljno dijelila s njim stan, i gdje su ga čuvale moja stara majka i dvijesestre, i tek je jedan časnik u gradjanskom odijelu diskretno bdio nad sigurnošću iz vana.

Dr. Maček se nije nikada potužio na bilo koji čin (na suprot Ivana Meštrovića koji se je tužiona bilo što i na sve, moja opaska) s naše strane za vrijeme internacije, bio je u najboljimodnosima s mojom majkom, on i njegova supruga, kao i dvoje djece, gdje smo skupa živili kaojedna obitelj, jeli skupa za istim stolom i slobodno vrijeme sprovodili u prijateljskimrazgovorima. To je Dr. Maček priznao u emigraciji, a i predamnom je prije isto priznao samomPoglavniku. U emigraciji je rekao mnogopoštovanom ocu fra Davidu Zrni, tadanjemfranjevačkom starješini, kada sam se vratio iz Domovine i poslao mu poruku iz Kupica: "da munisam ništa na žao učinio". Supruga Dra. Mačeka i Mačekov sin i kćerka znaju da je tako, itako dugo dok se ne dokaže ili rekne protivno, Maček nije bio u logoru, nije bio zlostavljan,



mučen, i najmanje je umro od posljedica logora, kako su to neki insinuirali, nego je umro odstarosti i u dobi koju si svi želimo.

(Ovdje ima jedna slika vojnika u odori Hrvatske Seljačke i Gradjanske zaštite koju ja ne mogustaviti ovdje na papir. Molim da se uvaži. Ali ću zato staviti šta piše s desne strane slike, mojaopaska)

RADOST DESETOG TRAVNJA obuhvatila je osim vrlo rijedkih iznimaka sve pripadnikeHRVATSKE SELJAČKE I GRADJANSKE ZAŠTITE, koju treba smatrati dijelom HRVATSKIHORUŽANIH SNAGA, jer su uzimli učešća u rušenju JUGOSLAVIJE, i u izgradnji i obraniHRVATSKE DRŽAVE. Oni su to činili i protiv volje one stranke, koja ih je formirala.


MAČEK SE JE RODIO U SLOVENIJI...(prvi (1) dio)



Bez sumnje država Hrvatska je tu. A šta će i kako će biti kasnije, to nitko ne možepredvidjeti. Engleski konzul Rapp Ivanu Meštroviću 12.4. 41., iz knjige: Ivan Meštrović -USPOMENE NA POLITIČKE LJUDE I DOGAĐAJE.

piše: general DRINJANIN (povodom smrti V. Mačeka.)

" OBRANA " br. 32-33 1966 godine.

Razgovor s Mačekom o njegovoj vojsci: "Zaštiti"

Sve ono što danas činimo mora biti s pogledima na budućnost, ali uvijek bacajući pogledunatrag, da naše misli i planovi za budućnost usporedimo s onim , što smo jednom proživljavali,pa da onda sve to skupa uskladimo sa stanjem u svijetu i potrebama hrvatskog naroda. Samotako možemo stvoriti jedan ispravan radni plan, koji bi Hrvatskoj mogao dati mir u slobodi.

Pametni ljudi uvijek su nastojali učiti na pogreškama drugih, nastojali su proučavati primjere usvojoj vlastitoj prošlosti, a samo kreteni i zakržljali mozgovi nisu učili ni iz vlastitihpogrešaka. To se odnosi na sva polja narodnog života, pa tako, naravno, i na vojničko polje.

Mi hrvatski vojnici, i u domovini i u emigraciji, razmišljamo o načinu kako bi mogli stvoriti



temelje nove hrvatske vojske, (Ruku na srce i sami sebi priznajmo da se je to i ostvarilo uzadnjem Domovinskom raru, u kojem je bilo mnogo povratnika, medju kojima i ministar ObraneGojko Sušak, moja opaska) koja bi izvršila svoju misiju i u predrevolucionarno dobapripremanja duhova i u revolucionarno doba rušenja Jugoslavije, kao i u postrevolucionarnodoba izgradnje i zaštite svoje vlastite države.

Bilo bi glupo, kada nebi kritički analizirali tri posebna pokušaja stvaranja naše hrvatskevojske, pod tri posebne političke ideologije. (Molim cijenjne čitatelje da pomno pročitaju ištudiraju ove tri posebne ideologije u službi hrvatske politike i hrvatske sudbine, mojaopaska) Nema nikakove sumnje, da je USTAŠA HRVATSKA REVOLUCIONARNAORGANIZACIJA - U.H.R.O. - prva stvorila vojničke jedinice, vojničke logor, vojničku školu,vojnička zapovjedništva i stožer, ustrojstvo jedne nove vojske, kojoj je cilj bio izvršitirušenje Jugoslavije i onda biti baza za izgradnju nove hrvatske vojske, što se uostalom idogodilo.

Drugi pokušaj bio je stvaranje hrvatske gradjanske i seljačke Zaštite, koju je na teretorijuhrvatske Banovine stvorio dr. V. Maček, predsjednik stranke i nasljednik S. Radica. Kakoznademo i ta je vojska dostojno odigrala datu joj ulogu, jer je uz lokalne male zadaće, kao štoje bila obrana hrvatskog življa i hrvatskih interesa, te kao psihološki čimbenik za pritisak naSrbe, u danom času ista je prešla na stranu državotvornog ustaštva i zapravo bila prvahrvatska formirana vojska na teretoriju N.D.H., još prije dolaska ustaških vojničkih jedinicaiz Italije.

Treći pokušaj je bio stvaranje partizanskih hrvatskih jedinica u Dalmaciji i Istri, koje suteoretski i juridički bile jedinice hrvatske vojske, u službi Centralnog komiteta komunističkepartije Hrvatske. Druga je stvar ono, što se je dogodilo iza kulisa, te kako su izvanhrvatskipartijski i vojnički elementi te jedinice pretvorili zapravo u jugoslavensku vojsku, kojoj su nakraju simbolički nabili i srpsku sajkaču na glavu. (Ovdje se svaki iole pošteni Hrvat treba vrlodobro zamisliti i sam u sebi zaključiti dali je to istina ili ne, što hrvatski general Drinjaninovdje kaže. Mi Hrvati u našoj vojničkoj proslošti nikada nismo imali "šajkače" kao vojničkekape, moja opaska) Ali, i opet misleći na budućnost, hrvatski ljudi u emigraciji i domovini,komunisti i antikomunisti, bivši ustaše ili bivši Zaštitari misle na taj dio partizanske vojske,kao jednu od više mogucnosti, da se hrvatski čovjek u danom času nadje sa puškom u ruci i uorganiziranim vojničkim formacijama, u službi hrvatske državotvorne politike. (Ovdje trebaistaknuti kako je kolegica lokica i kolega matrix i mnogi drugi koji misle slično kao i oni, bili uprošlom Domovinskom ratu sastavni dio tih "vojničkih formacija, u službi hrvatskedržavotvorne politike", o kojoj general Drinjanin piše, moja opaska).

Prvom zgodom opisat ću moje razgovore s Andrijom Hebrang, (Mene su neki pitali dali ću ištapisati o A. Hebrangu. Jest, pisat ću čim za to dodje vrijeme i reći ono malo što snam iz raznihizvora, moja opaska) kojega sam spasio od sigurne smrti, jer sam bio uvjeren da bi se on borioza hrvatsku državu, pa makar ona bila, kako je Hebrang znao reći, " crvena kao kukurik ". Onje bio u mojim rukama i kasnije smo ga predali partizanima u zamjenu za pokojnog Vutuca iVagnera, koji su bili u komunističkim rukama. Logično je da sam sa Hebrangom razgovarao omogucnostima stvaranja hrvatske vojske u bilo kojim okolnostima. Isto tako sam razgovarao



sa drom. V. Mačekom, ne samo o stvaranju Zaštite, njenim ciljevima, ustrojstvu i možebitnojupotrebi, nego smo razgovarali mnogo puta i o tome, što bi se moglo zavati - filozofija rata.

Bilo bi vrlo jednostrano proglasiti Mačeka jednim pacifistom, koji je mrzio rat i oružje. Mačekje i sam bio pričuvni časnik i služio u starom Hrvatskom Domobranstvu kod "Vražije Divizije".Logična je stvar, kao intelektualac i pravnik, političar i vojnik, da je svijestan da ni jedannarod nema prava da ga se zove narodom i svijesnom nacijom, ako nije kadar stvoriti svojudržavu, i tu državu braniti oružjem i žrtvom svojih sinova. Medjutim, kako na razvoj cijelehrvatske politike, tako i na ovaj osebujni aspekt Maček je uvijek gledao kritički, sa nekihposebnih stanovišta filozofske prirode, koji su ga vodili kroz cijeli život, pa sve do groba.

Maček se je rodio u Sloveniji, od slovenskih roditelja, (kao Hitler Austrijanac,moja opaska) paiako je, kad bi se naljutio na Slovence i na slovensku politiku, znao reći : "Vrag im materkranjsku", on je uvijek u sebi, u krvi i podsvjesti nosio taj slovenski i kranjski biljeg, koji ječesto kod njega dolazio do izražaja. Zato on nije nikada mogao biti žarki hrvatski nacionalista,premda je hrvatski osjećao i ljubio Hrvatsku. Zato je on, kao političar, morao i razvijati jednupolitiku, gdje bi mogao uskladiti svoje osjećaje i dužnosti sa svojim porijeklom i sa svojomfilozofijom. Maček je bio eminentbo politički čovjek. Osim toga, bliža okolina Zagreba saSlovenijom tvorila je neke vrsti jezične, demografske, vjerske i sudbinske povezanosti zavrijeme borba protiv turske najazde, kao i borba protiv Austrije i Madjarske.

Mi ne možemo danas gledati na ilirski pokret ili, recimo, na slavenstvo i panslavenstvo, ili nasocijalne borbe jednog Matije Gubca protiv vlastele i feudalstva, sa današnjeg stanovišta,nego se valja prenijeti u ono doba, kada ideje, pokreti i ljudi nisu značili isto što i danas. (Ovovaži za svako povjesno rezoniranje, moja opaska) Politika je čista dinamika i ne možemo sipraviti usporedbe i iz njih izvlačiti zaključke, ako nismo ispitali prilike, ambijent i potrebeonoga doba. (Bravo, Drinjanine!,moja opaska) Maček je tu slijedio svoga vodju Radića, koji jederao i spaljivao madjarske zastave, dobivao austrijske kundeke i školovao se u Masarykovojškoli u Pragu, gdje se je udisao slavenski i panslavenski duh. Dio tog duha sačinjavala je bogataruska književnost. I u njoj, kao najmarkantnije Tolstojevo djelo i njegovi filozofski nazori.Maček je bio stopostotni obožavatelj Tolstoja.

Tu dolazi sada obični čimbenik za formaciju dra. V. Mačeka, kao političara, i odatle njegovinazori o vojsci.

Kao jedna od najugodnijih mojih uspomena na dra. V. Mačeka bili su razgovori o filozofiji rata,koja je imala i svoje konkretno ime: general Kutuzov.

Nastavlja se.


colonia.tino 10.06.2009 17:08 h



Slažem se, zanimljivo bi bilo vidjeti i pročitati o čemu su konkretno razgovarali Hebrangstariji i Luburić, jer to sigurno nigdje nije zabilježno. Isto tako se slažem, da prvobitnoantifašizam u Dalmaciji nije bio pod komunističkim nadzorom, već su se prije svega ljudipobunili protiv talijanske okupacije, s vremenom su prevladali komunisti nad tim pokretom istavili svoja znakovlja.

Poslije bitke lako je biti general, takav zaključak bi se mogao izvući iz ovog teksta, akouzmemo citat iz teksta: "...nego se valja prenijeti u ono doba kada ideje, pokreti i ljudi nisuznali isto što i danas. Politika je čista dinamika..."

Domobran 10.06.2009 18:31 h

broken, slažem se. Drago mi je da se slažete sa gore iznešenim. Što se tiče Hebranga iLuburića, iznijet ću ono što znam i što imam kada za to dodje vrijeme. Naravno da će sve bitisažeto i u kratkim crticama opisane. Ne poradi pomanjkanja volje za to iznijeti, da se sve zna isa naše hrvatske, za neke, možda, i ustaške strane, koliko popmanjkanja vremena cijenjenimčitateljima, koji najprije moraju raditi kako bi mogli zaraditi svoj svakodnevni kruh za život.Vi znate, broken, da nema tog opisa, knjige, koji bi mogli sve opisati i uz to svakoga zadovoljiti.Bobani08-10-2013, 17:23

MAČEK SE JE RODIO U SLOVENIJI (drugi (2) dio)



Svaki svjestan Hrvat, a nesvjesan neka postane svjestan, mora zastupati i braniti hrvatskenarodne interese. Adolf Andrić (Plemić) vodja Bugojanske Akcije iz godine 1972.

(Želim nadodati i uz ovaj opis prilažiti sve kometare raznih komentatora, koji su različiti iveoma interesantni za pročitati. To je danas 8 listopada 2013. Otporaš.)

piše: general DRINJANIN (povodom smrti V. Mačeka)


Razgovor s Mačekom o njegovoj vojsci : "Zaštiti"



Za vrijeme pohoda Napoleona na Rusiju uloga Kutuzova je bila odlučna. On je bio jedan od tihTolstojevih tipova, a kada pogledam fotografije i crteže generala Kutuzova, vidjet ćemo čak ineku fizičku sličnost sa drom. V. Mačekom. U jednom od mnogobrojnih filomova sa temomNapoleonove invazije na Rusiju - vidio sam jednog Kutuzova, kojega kao da su tražili da budesličan dru. V. Mačeku: sa prosijedom razbarušenom kosom, crtama lica, pogledom i onimsavršenim mirom, kojega je znao sebi nametnuti dr. V. Maček.

Vrlo široko polje za razgovor bila je teza: dali je general Kutuzov postupio kao što je postupiozato, jer je njegov način mišljenja bio takav, ili, jer je kao sposoban general i previše dobropoznavao snagu Napoleona i njegovu ratnu potenciju, i analizirajući slabo stanje i organizacijuruske vojske, pa se odlučio za pasivni otpor i povlačenje. Kako znademo, general Kutuzov jeizbjegavao bitke sa Napoleonom, koje je u brzim manevrima svoje konjice i jakog topništva, unovoj borbenoj taktici, rušio najjače vojske Evrope. General Kutuzov je Napoleona navlačio uruske stepe, u geografsku fatalnost, u blato, u šume i snijeg. Jedva je mogao spriječitiimpulsivne i mlade prinčeve i generale, koji su htijeli pod svaku cijenu jurišati na Napoleonovekonjice, na grenadire i topništvo.

S druge strane, on je pustio hladnokrvno da Francuzi i njihovi evropski saveznici uništavajumanje jedinice i posade, koje bi on ostavio da zadržavaju temperamentnog Napoleona. Ono štonisu uništili Francuzi u svom naletu, to bi uništavale jedinice samog Kutuzova, paleći sela igradove, (ova ruska vojnička strategija prema stranom neprijatelju ne može se primijeniti nanaš hrvatski slučaj u drugom svjetskom ratu, gdje smo uzajmno, jedan drugome, bilineprijatelji,moja opaska) tjerajući stoku i uništavajući žetvu, koju nisu stigli pobrati,žrtvujući kasnije i samu Moskvu. Kad je Napoleon stigao u praznu i zapaljenu Moskvu, a snijegonemogućio svaki manever i stvaranje logističkih baza, za smještaj, obskrbu itd. vojske,Napoleon je kao pametan čovjek uvidio, da ga je pobijedio taj naoko nastrani i čudnovatigeneral - filozof Kutuzov.

Kada je Maček stvarao svoju Zaštitu, onda su došle do izražaja sve naprijed spomenutečinjenice, koje su se opazale u skoro svim nastupima njegova života.

Bivši austrijski glavnostožerni pukovnik, Slavko Kvaternik, i tadašnji jugoslavenskiglavnostožerni bojnik, Ivo Babić, bili su tehničari koji su izradili plan za ustrojstvo idjelovanje Zaštite, kojoj je na čelo postavio seljaka i narodnog zastupnika Gujku Kemfelju. Onje htio imati vojsku svoje "Slobodne Hrvatske", koja ne bi bila jugoslavenska, a još manjesrpska vojska, ali ne bi bila ni ono, što bi mi zvali "hrvatska vojska". bila je to zapravo"seljačka vojska", a samo zato da bi spriječio da ne bi gradjanski elementi i "soldatska"preuzeli vodstvo te njegove stranačke vojske, on je stvorio i hrvatsku Gradjansku Zaštitu,koja je, naravno, bila u znatnoj manjini. Ako uzmemo da je Maček htio "slobodnu Hrvatsku",koja ne bi bila ni za Jugoslaviju ni protiv Jugoslavije, nego uprave sve obratno, onda tekmožemo doći do prave spoznaje - što je zapravo značila ta Mačekova stranačka vojska.

Je li Maček, poput generala Kutuzova, računao da Hrvatska nije u stanju srušiti Jugoslaviju iodhrvati se srpskom imperijalizmu, pa je zavlačio hrvatsku politiku u labirinte i ćor-sokake, dabi "general vrijeme" razumio ili nadvladao Srbe?



Nastavlja se.


sponzoras 12.06.2009 22:25 h

Gospodine Otporaš jedno pitanje za vas."Da li ste vi rasist?" Molim iskren odgovor. Hvala.

Gracena13 12.06.2009 23:04 h

Gospodine Sponzorašcitat:Svaki svjestan Hrvat,a nesvjesan neka postane svjestan,mora zastupati i braniti hrvatskenarodne interese.Adolf Andric (Plemic)vodja Bugojna

pitanje za vas : Što biste vi osobno ponudili kao odgovor na bit poručenog ? Da ili ne ?

Molim iskren odgovor. Hvala .

sponzoras 12.06.2009 23:17 h

Gospođo ili gospodična Gracena13. Apsolutno svaki čovjek, pa i Hrvat mora zastupati interesesvoga naroda.Ni jedan čovjek pa niti Hrvat ne smije primjenjivati rasističke metode u zastupanju bilokakvih interesa, pa ni svojih vlastitih ili svojeg naroda.

Gracena13 12.06.2009 23:46 h

Zahvaljujem vam na odgovoru.

No, ja do sada nisam iz osobno izrečenih misli gosp.Otporaša stekla dojam kao vi da podržavarasističke metode spram bilo koga ili čega.

Da pratite s pažnjom osobna promišljanja gosp.Otporašashvatili bi da niste u pravu, odnosno da ste prema krivoj osobi usmjerili provokaciju .

Gosp. Otporaš se jasno i nedvojbeno izjasnio na temi gđice Broken da podržava demokratska



načela .

sponzoras 12.06.2009 23:54 h

Nije provokacija, već pitanje.Kad gospodin Otporaš odgovori, možemo dalje pričati.

Gracena13 12.06.2009 23:58 h

citat:Otporas 10.06.2009 19:07 h

broken,

Slažem se sa vašim opisom. Temeljnim načelima demokracije nitko ne može nikome zabranitise slobodno ispoljavati kako tko hoće, pa tako i homoseksualci.

Evo, on se jasno opredjelio .

Ja osobno se ne slažem da paradiraju ulicama i hrvatskoj mladosti ulijevaju u um ideje da jenakaznost i grdoba nešto sasvim uobičajeno i poželjno.

Gracena13 13.06.2009 00:07 h

Da se razumijemo, ne podržavam osudu ove vrste populacije u vidu javnog linča, ali smatram daulica nije prikladno mjesto za upućivanje zahtjeva za poboljšanjem statusa u okviru društvenezajednice.

sponzoras 13.06.2009 00:08 h

Gracena13.. ovdje se ne radi o opredjeljivanju prema homoseksualcima već o rasizmu. Dakle,ne govorimo o homofobiji.Moje je pitanje jasno, a odgovor čekam od kolege Otporaša.Al kad već o tome..

sponzoras 13.06.2009 00:12 h

i ja kažem da ulica nije prikladno mjesto za rješavanje njihovog statusa u društvu. Dakle,slažemo se.



Gracena13 13.06.2009 00:13 h

OK, bez ljutnje.Kao što ste vi pitanje postavili, tako sam i ja pojasnila osobno viđenje gosp. Otporaša , a usputsam se dotakla teme o homofobiji.

Domobran 13.06.2009 00:28 h

@sponzoras. URBI ET ORBI, glasno i jasno nisam rasista bio, niti sam niti ću ikada biti, niti zato ima razloga.kolega sponsoras, kolegoca gracena13 vam je jako lijepo odgovorola. Njezin odgovor je mojodgovor.Pozdravlja vas kolega Otporaš.

sponzoras 13.06.2009 00:51 h

Odlicno..onda s nestrpljenjem očekujem tekst o ustaškim rasnim zakonima i sprovođenju istihkojih se ne bi ni KKK posramio.Pozdrav i vama.

Gracena13 13.06.2009 01:02 h

Eh, da sam mogla naslutiti što vas zapravo pati gosp.Sponzoraš , ja bi unaprijed upisala:

Jedni klikću pokojniku Titu, drugi pokojniku dr. Paveliću, treći pokojniku dr.Tuđmanu, a jaosobno štujem sve one koji klikću legendama hrvatskog otpora i patnicima u ime i za hrvatskinarod pokojnom VITEZU Juri Francetiću i Vitezu Anti Gotovini.

Lijepi vam pozdravi, i miran san !

Gracena13 13.06.2009 01:03 h

Ispravak:

i VITEZU ANTI GOTOVINI

Domobran 13.06.2009 01:47 h

sponzoras. Kada sam otvorio stranicu HRVATSKA I USTAŠTVO imao sam ideju opisatirazlog(e) osnutaka Ustaške Hrvatske Revolucionarne Organizacije U.H.R.O. Kao početaknajprije sam počeo sa USTAŠKIM NAČELIMA, koji su uistinu počeli i svoje korijene imali uZagrebu, siječnja 1929 godine. U emigraciji su se dopunili 1932-33, i koliko je poznato da uUstaškim Načelima nema nikakovih rasnih zakona. Izvolite ih pronaći u prvim opisimaUSTAŠTVA. Kolega sponsoras dvije osobe vide više nego jedna, pa bih mi bilo osobno drago da



mi podvučete iz Ustaških Načela riječi tih rasnih zakona. Ja ne tvrdim da postupci pojedninihUstaša su opravdani i da nije bilo u nekim slučajevim pretjeranosti ustaške vlasi NDH. Vaše jepitanje na mjestu i vi ste mene ponukali da moji idćii opis USTAŠTVA (50) bude posebni prilogovog opisivanja, u kojem ću opisati moje obiteljske jade; što se može reći kao jedna kap vodeu moru na usporedbu svih jada i patnja koje je pretrpio naš hrvatski narod.

Domobran 13.06.2009 01:56 h

Gracena13. Najljepša hvala na vašim ispravcima. Naravno da je Ante Gotovina VITEZ. Osobnobih prozvao svakog onoga Hrvata koji svoj život žrtvuje za dobrobit vlastitog naroda, u ovomslučaju našeg hrvatskog naroda.

Usput želim spomenuti da sam prelistao TEMELJE i prvog i drugog zasjedanja AVNOJA.Nigdje niti jedne riječi o Hrvatskoj kao imenice ili kao pridjeva. Na suprot tih državnotvornihTEMELJA AVNOJA i USTAŠKIH NAČELA ima velika razlika. Kada iznesem temeljeAVNOJA, sve što bih želio - ne za mene - je da se prebroji koliko puta se spominje Hrvatskau Ustaškim Načelima, a već sam rekao niti jedan jedini put u Avnojskim nacelima. To se trebauzeti u obzir, ako ćemo HRVATOVATI.

sponzoras 13.06.2009 02:47 h

Svakako..http://www.hrvatskinacionalisti.org/index.php?option=com_content&view=article&id=73:rasa&catid=37:politika&Itemid=61

Rasna politika u NDH ovdje je detaljno opisana i potpisana od strane Ante Pavelića.

Gracena13 13.06.2009 07:43 h

Gosp.Sponzoraš

O Ustašama i NDH nisam imala mogućnost spoznati objektivne činjenice , osim onog dijela štosu gatamanitelji hrvatskog naroda od 1918 pa do 1991 svjesno isa zlom namjerom podmještali kao jedinu moguću opciju.

Budući da ne raspolažem s relevantnim dokazima što je istina, a što laž, ne bih ulazila u dubljuraspru s vama , prepuštam gosp.Otporašu da nastavi s vama polemiziratio sadržaju teme.

Velite svakako ?

Ja velim o pokojnom JBT-u nikako, jer kosti koje danonoćno izviru , podsjećaju da ih se nezaboravi olako, opominju nas također da bez razčišćene prošlosti, nema ni svijetle budućnosti.



Pokojnom dr.Paveliću zamjeram i osuđujem dvije javno obznanjene činjenice odnosnodogađanja koja ne mogu prihvatiti kao zdravorazuman postupak bez obzira na sve drugohvalevrijedno.

1. Ni pod koju cijenu nije se smjeo dogoditi slučaj Jasenovac

2. Slučaj Lorković-Vokić također

Ni pokojni dr.Tuđman nije bio svetac, ali se slažem sa zaključkom koji prilažem u cijelosti.

citat:

Akademik Josip Pečarić:Hvala dr Tuđmanu za ‘grijeh’ stvaranja hrvatske države.

Nadalje pisati i obznanjivati autentične navode pojedinih autora, i istinu o dijelu hrvatskeprošlosti nije grijeh. To je hrvatska povijest . Kakva god da je, naša je, nije riječ o Kinezima.Lažno svjedočiti i svjesno podmještati laž pod istinu o bilo kome ili čemu je grješno ineprihvatljivo.Na nama je da s pažnjom promislimo o svemu što se događalo mimo volje hrvatskog naroda od1918 , pa sve do danas .

Gracena13 13.06.2009 07:53 h

g.Otporaš:Najljepša hvala na vašim ispravcima. Naravno da je Ante Gotovina VITEZ

__________Molim , i drugi puta. :))No, nisam ja vršila korekciju vašeg navoda, neg' sam ispravljala samu sebe, jer sam poradibrzopletosti nepravilno napisala tekst.Gracena..sponzoras 13.06.2009 10:38 h

Ako ste pomno pročitali Rasne zakone na linku a potpisane od strane poglavnika Pavelića

http://www.hrvatskinacionalisti.org/index.php?option=com_content&view=article&id=73:rasa&catid=37:politika&Itemid=61

onda će vam biti jasno o čemu se radi. Stoga osobno smatram veličanje poglavnika i njegovetvorevine osobnom uvredom i ponižavanjem cijelog hrvatskog naroda koji NIJE rasistički.Hvala.



Gracena13 13.06.2009 17:28 h

@Sponzoraš:

Čega se pametan srami, budala ili lud se ponosi.Osobno sam jasno i glasno upisala vlastito promišljanje o slučaju koji ste naveli.citiram:gracena 13



No, nepobitna je činjenica da se ukazala nužna potrebaza pokušajem uspostave države NDH jer hegemonističkinasrtaji od strane Srba su postali nepodnošljivi i krajnje pogubni za hrvatski narod. U tomkontekstu gosp.Otporaš pokušava pojasniti pojavu i nastanak ustaških vojnih formacija.

U pravu je Arcanoid, kada veli da pojedini svjesno izvlačena površinu isključivo onaj crni dio kako bi javnosti predočili i nametnuli vlastite zaključke asve s ciljem da se i nadalje održi teza i pod svaku cijenu kako je Hrvati magenocid u naravi.

Zanimljivo je promotriti da kada je riječ o osudi zločina koje je počinila druga strana pojediniprisutni ostaju bez teksta, te i nadalje ushićeno kliču velikom vođi , iako su svjesni da jeosobno nadgledao, izdavao naredbe potpisom i pečatom ovjerene o uklanjanju Hrvata kaonepoćudnih elemenata .

Kako se nitko od takovih ne prisjeti navesti svijetli primjer časnog i humanog postupanjahrvatskog ratnika u vrijeme WW2.

prilažem dio priloga

Osim obrane Hrvata - katolika i muslimana, Francetić je štitio i Srbe. Za ovdje evo samojedne njegove geste. Naime, iza jednog okršaja muslimana i pravoslavaca u selu Brgule višeVareša došao je Jure Francetić da ih smiri. Među obostrano nastradalima našao je Francetićjedno srbsko dijete - Svetu Gorančića iz sela Brgule i posvojio ga, da mu tako spasi život. Todijete je živjelo kod Francetićeve supruge u Zagrebu sve do 1957. i izškolovalo se. Tada ga jepreko Crvenog križa pronašla i preuzela njegova majka.



Mislim da ovaj slučaj dovoljno zorno svjedoči o hrvatskom ratniku pokojnom Juri Francetiću izaslužuje svaku pohvalu.

Za razliku od načina na koji je on kao vojni zarobljenik skončao .

Gracena13Domobran 13.06.2009 17:58 h

Gracena13. Potpuno se slažem vašim odgovorima. Ima jedna stvar koju želim ovdje istaći, i toje istina, a ta je da su naši hrvatski LEGENDARNI JUNACI I VITEZOVI JURE FRANCETICI RANKO BOBAN završili svoje živote vrlo maladi i nisu imali priliku iza sebe osteviti nekezapise/uspomene, kako se to obično čini. Sve što o njima znamo je to što su drugi o njimarekli. Doduše, smiriva me jedna činjenica, a ta je, da ni Isus Krist nije ništa pisao niti iza sebeostevio bilo kakove zapise/uspomene. O njemu već preko dvije tisuće godina drugi pišu. Takoće se deseti i o našim najvećim vitezovima JURI I BOBANU da drugi o njima pišu. Zato,gracena13, kada dodje vrijeme bit će govora i o Juri i o Bobanu. Crkve su pune svetaca, a našahrvatska ratna povijest je puna JUNAKA. Ponosan sam što sam Hrvat i za mene će bitipravilo: Da je i najgori Hrvat za mene bolji od najboljeg Jugoslavena.

sponzoras 13.06.2009 18:09 h

Gracena..izvlačiti pojednične i konkretne primjere nema veze s onim što ja želim reči.Isto tako mogu i ja navesti primjere koje mi jE moja vlastita baka pričala o njemačkimvojnicima koji su u Međimurju između '41 - '45 pomagali seljacima i štitili ih od mađarskihubojica a seljaci im za uzvrat davali hranu. No da li je to razlog da onda kažemo da su nacistiipak usprkos svemu bili pozitivci.NE, Nikada!

U OVOJ REČENICI JE MOJ STAV JASNO OBJAŠNJEN:Ako je jedno jedino dijete ubijeno poradi rasnih zakona u NDH, ako je ijedna osoba radi tihistih zakona patila, bila ponižena, mučena ... onda su ti zakoni sramotni i oni koji su ih podržalisu rasisti i kriminalci! Podržao ih je Ante Pavelić i on je bio KRIMINALAC I RASIST!

Mene su roditelji učili da je rasizam veliko zlo i ja to znam da je pravilan stav. Koja god vladasvijeta ga je podržala, a podržala ga je NDH i Pavelić, za mene takve ljudi ne mogu biti u istojrečenici sa riječi domoljubi. Domoljubi vole svoju zemlju i narod, oni ih ne ubijaju i neuništavaju.

Može Otporaš napisati još 7 tisuća nastavak o ustašama, ali nikako i nikada ne može opravdatirasizam koji je njegov idol Pavelić podržavao i sprovodio.Na kraju krajeva i Marxova ideja komunizma u temelju je ispala jako dobra a u praksi sepokazalo da je komunizam u rukama ljudi zlo kao i nacizam.



Niti ja kažem da su svi Hrvati genocidni, niti ću to ikada reči. No od nekih stvari ne možemobježati i na njih zažmiriti.

sponzoras 13.06.2009 18:11 h

Citat:"najgori Hrvat za mene bolji je od najboljeg Jugoslavena"

To kaže jedan čovjek koji živi u multinacionalnoj državi, gdje se sastaju sve rase, kulture ireligije svijeta...Otporaš, počinjem sumnjati da navečer navlačite bijelu kapuljaču KKKa i plešete okozapaljenih križeva..

Domobran 13.06.2009 20:02 h

sponzoras. Što ćete vi u nešto početi sumnjati ili ne, to ja vaše pravo i vaša osobna stvar, kaošto je i moja osobna stvar ono što sam već rekao.Što se tiče moje izreke: da je za mene uvijek bolji i najgori Hrvat od najboljeg Jugoslavena,to ostaje tako dugo i dotle dok god bude ozračja ostatka-ostataka jugoslavenstva medju namaHrvatima. Bivša propala Jugoslavija je bila višenacionalna država, kako vi to kažete, a ne višerasna država. Po mome skromnom shvaćanju, riječ "rasizam" se dijeli po RASAMA a ne po bojikože. Dakle, multinacionalni narodi koji su sačinjavali bivšu Jugoslaviju su narodi iste RASE,osim, kolega sponzaros, ako vi to meni možete protivno dokazati. Dakle tu nije moglo bitipitanje nikakove RASE niti rasistickih zakona. Ako ih je po mogućnosti ili po potrebi i bilo,onda, sa žaljenjem, moram reći da su to bili zakoni potrebe jednog rata, što su i drugi zaraćeninarodi europe takodjer imali.

Naš hrvatski narod je u svojoj suštini jako miroljubiv i vrlo prilagodiv narod. Jedni seprilagode jednima a drugi drugima što u svojoj jezgri nosi korijene demokracije.Demokratskim putem vi mene svrstavate ondje gdje ja ne pripadam niti mi je tu mjesto, a javas takodjer demokratskim putem svratavam u razočarane Hrvate. Ali na žalost, niste sami.Ima ih mnogo koji su na jedan ili drugi način razočarani, a ponajviše poradi toga što još nisuuspijeli otkriti "TAJNU" zla ili "TAJNU" hrvatstva. Ja sam to davno otkrio i znam gdje mi jemjesto: kod hrvatstva, u hrvatstvu i medju Hrvatima.

sponzoras 13.06.2009 21:07 h

Ne uspoređujte poštene Hrvate sa svojim idolima koje želite prikazati kao pozitivce. VećinaHrvata nisu rasisti i osuđuju zločinačke režime iz svoje povijesti. Kako ustaški tako ikomunistički. Usporedba današnjih Hrvata sa zločinačkim režimima je uvreda i ponižavanje avi to uporno radite, što mi govori da ste i egoist.Ako je po vama u ratu potreba za uspostavom rasnog zakona normalna stvar onda sam gotovouvjeren da ste rasist.



A o demokraciji govoriti odmah nakon ove rečenice, je itekako licemjerno.Čudi me kako niste naučili u dijaspori da se demokracija ne temelji na rasističkim zakonima iuvjerenjima, nego na uzajamnom prihvaćanju ljudi i poštovanju njihovog odabira, vjere i rase.

cvrkut 13.06.2009 23:19 h

@sponzoras...Tko tebe plaća osim portal javno, gay-evi, lezbe, ostaci udbe ili loknica, hehe.Tolika upornost, nije to bez vraga.

arca 14.06.2009 00:23 hIstina nije relativna a rasizam se ne može opravdati. Svaki pokušaj opravdavanja rasističkihzakona donesenih u to vrijeme (od jedne strane) jednak je pokušaju opravdavanja zločinakomunizma (od druge strane).Svima bi nam trebao biti cilj saznati istinu, a ne vršiti na njoj estetsko - kozmetičke zahvate.Jer, i najgora istina bolja je od samozavaravanja.

sponzoras 14.06.2009 01:11 h

Arca..hvala na riječima zdravog razuma.

Gracena13 14.06.2009 09:59 harca@citat:

Rasizam se ne može opravdati.

Potpisujem.

citat:

Istina nije relativna

Je, pravo veliš.

__________________________________sponzoraš:

citat:Ne uspoređujte poštene Hrvate sa svojim idolima koje želite prikazati kao pozitivce.

Osobno se ne priklanjam idolima pod svaku cijenu.Dapače rado propratim i poslušam promišljanja suprotna



ili bliska osobnom .

Propratimo što veli pošteni Hrvat.

Prilažem dio iz priloga akademika Mirka Vidovića, objavljen na www.dragovoljac.com- tema-Hrvatska je povijesna nacija. Preporučam da pročitate ostatak priloga u cijelosti na navedenojstranici.

A da je i Krleža bio ljuti antisemit, upravo zbog politike Josipa Franka, dokazom je i njegovaizjava, tiskana u zagrebačkom tjediku "Danas" netom nakon Titove smrti: "... zar nam je EugenKvaternik trebao da posluži kao sjedok da nije tako bilo kao što je bilo?

Ako je netko bio zločinac zavrgnut u majčinoj utrobi, ukleti bastard jednog ukletog luckastogaustro-madžarskog subalternog infanterijskog oficira i tragične kćerke Sejloka hrvatskepolitike Jozue Franka, jedne Doglavnice i žene Vojskovodjine koja je završila kao suprugajedne pijane lude i kao majka jednog rodjenog zločinca...

Ako je taj Jozuin unuk ta pojava, kriminalna palikuća, provalnika i suludog koljača i perverznogtalijanskog krvnika koji je već na Liparima pobio stotinjak polupismenih primitivaca izbelgijskih rudnika..." (Danas, Zgb. 24.10.1989., s.63).

Krleža je jedini Hrvat koji je jednog Židova nazvao 'zločincem od samog začetka u materinojutorbi', odnosno potomka Jozue koji je osvoji Jerihon, odnosno sve Židove od Mojsija naovamo, kao kongenitalne ubojice.

Nitko od onih koji su i na koj način djelovali govornom ili pisanom riječju u Hrvatskoj nije išaotako daleko u svom antisemitskom proljevu, koliko glavni konceptor hrvatskog renegatskogogranka komunističkog pokreta - Miroslav krleža, vrhovni autoritet i za Stjepana Mesića injegovih bolesnih 'dravodrugova' - komunista Titovih sljedbenika!

Da je tako nešto napisao Mile Budak, oni bi od toga napravili opravdanje za svo zlo što supočinili našem narodu u nizu poklja od svibnja 1945 do siječnja 1951.

Miroslav Krleža proveo je drugi svjetski rat na sinekuri NDH i uz otvorenu zaštitu MileBudaka.

Ništa nije poduzeo da Mile Budak nakon rata ne bude smaknut kao 'klasni nerijatelj.

Krležu je zbog toga progonila savjest pak je pokušao da opere svoje pilatovske rukeslijedećom apologijom Budaku:

"Budućnost kao i svaka budućnost, tko zna šta nam donosi - rekao je Budak.

Kad se svijet smiri - nastavio je POŠTENJAČINA IZ SVETOG ROKA - Hrvatska će namnogim područjima iziskivati koješta, morat će se uprijeti da se nadoknade propusti i nemar



iz prošlosti, da se krene ukorak s naprednim narodima (s.62)...

Dok je vizionar i veliki književnik Budak usred Beograda izgubio zivot, Pavelić je bijedno ikukavički napustio zemlju..." (v. 'Danas', Zgb.17.10.1989.).

A da su titovci i sami bili antisemiti, dokazom je i žalosna sudbina domaćih povratnika iznacističkog ratnog logora Dachau.

Njih je Tito dao pohapsiti, suditi na smrt i mahom poubijati zbog toga što su ostali živi uHitlerovim logorima, jer je to 'dokaz' da su suradjivali s nadzornom službom u logoru.

A nakon 'Rezolucije informbiroa, Tito je na Goli otok slao i naše Židove, njemu nije stalo donjihova identiteta, smetala je njemu njihova savjest.

I početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, Tito je poslao na dvanaestgodišnju robijuVojvodjanku Milu Sarginzbog (zbog) 'staljinizma' a koja je u vrijeme Drugog svjketskog ratabila deportirana u Njemačku gdje je prošla kroz sedam nacističkih logora i bila tetovirana uBuchenwaldu.

Treba shvatiti izjavu koju mi je, prilikom našeg službenog razgovora 'on tape', u toku radaOttawske konferencije (u travnju 1985), dao kanadski visoki diplomat Harry Jay, nakon što jeprimio moj 'Memorandum' u vezi s hrvatskim zahtjevom za samoodredjnje.

Tom prilikom gosp. Jay je rekao:

"Ja sam, kao saveznički pilot, oboren nad Njemačkom ostatak rata proveo u nacističkimlogorima.

Pročitao sam vaše uspomene iz Titovih kazamata i mogu vam reći da smo mi bili bolje tretiraniu Hitlerovim nego li vi u Titovim logorima".

A što se tiče 'židovskog pitanja', u NDH - notorna je činjenica da ono ne proizlazi iz'Ustačkih načela' ni iz redova koji su djelovali oko Pavelića u UP.

To je bila žalosna pojava diktirana Hitlerovom imperijalističkom politikom i ne samo uHrvatskoj.

Za raziku od Hrvatske u kojoj nije bilo ni Sabora ni nekih zakona, u Francuskoj su zastupnici uVichy-ju izglasali i zakonski osnazili antižidovske zakone i prije nego li je to od njih tražioBerlin.

U Francuskoj je u vrijeme ratnog meteza stradalo oko 140.000 zidova, ali nitko na svijetu nijebio toliko budalast da trazi da se, radi toga, unisti francuska drzava ili poubija francuskanacija!



Ni zbog 'rasnih zakona' ni zbog 'klasnih interesa'.

Francuskim komunistima nikad nije ni palo na pamet da se bore za 'odumiranje' svojenacionalne države. N.B.

I danas su na snazi neki zakoni koji su bili izglasovani u Vichy-ju, i ni najgorim franmcuskimljevičarima nije palo na pamet da ustvrde kako u vrijeme Drugog

svjetskog rata nije postojala Francuska Država.

Karl Marx je relativno bio u pravu kad je tvrdio da su male nacije u Europi, koje se bore zadržavnost, 'bolesne nacije'.

Ne u cjelini, ali jednim dijelom.

Kod nas su se samo komunisti titovci ponašali kao ludjaci, opasni po svoje sunarodnjake, zreli,ne za logore, nego za ludnice.

O kriminalcima koji snose odgovornost za masovne pokolje na Bleiburgu i na Križnom putu iEuropski parlament je izgasao dvije 'rezolucije', koje preostala ekipa oko Mesića jednostavnoigorira, kao i Saborske odluke po tom pitanju.

Njihova dreka kad se dobro shvati i svede na logički minimus definirana je u onoj narodnoj:Drz'te lopova!

No, makoliko oni sijali mržnju po svijetu protiv hrvatske nacije i hrvatske državnenezavisnosti, njihove histerične klevete nigdje na svijetu ne nailaze na povoljan odjek!

Dolazi vrijeme kad će oni morati odgovoriti na mnoga pitanja, što na ljudskim sudištima, što nasudu povijesti, koji će biti konačan i neopoziv!

Oni će na ovom svijetu doživjeti 'strašni sud' - damnatio memoriae perpetua!

Nema nikakve dvojbe da Ustaški pokret ne samo da nije bio utemeljen, ni aluzijama, na nekomantisemitskom osjećaju, nego je proizišao iz hrvatske političke tradicije krajnje desnice kojojje bio začetnikom hrvatski židov Josip Frank, Njegov unuk Dido Kvaternik je bio teoretski ipraktički direktor Ustaškog pokreta (organizator i Marseilleskog atentata), a i Pavelićevasupruga je proizišla iz redova hrvatskih Židova.

Antisemitizam u komunizmu počeo je sukobom Staljin-Trocki i razvio se je kasnije skoro ukonkurenciji s ideološkim ludilom nacional-socijalista, svojih saveznika početkom Drugogsvjetskog rata.

Dok je Andrija Hebrang, i sam proizišao iz redova hrvatskog židovstva, bio na čelu KPH odnosnjegove stranke prema ustaškom pokretu bio je konvergentan.



Ta konvergencija je prerasla u poseban sporazum Moše Pijade i Mile Budaka na robiji u Sr.Mitrovici - zajednički cilj im je bio - borba protiv hegemonije 'velikosrpske buržoazije' injezinih saveznika.

U to ime treba jasno i decidirano reći da ni vodja HSS-a, ni vodja KPH nisu ničim pokazaliprotimbu ideji hrvatske državne nezavisnosti u povodu Proglašenja Nezavisne DržaveHrvatske 10 travnja 1941.

Ni jedan iole uočljiviji ispad protiv NDH nije zabilježen u prvom mjesecima postojanja NDH.

Dok je, s jedne strane Dr Maček pozvao svoje strukture Banovine Hrvatske da podrže ipomognu opstanak NDH, kasnije je i Andrija Hebrang - prema beogradskom tisku uočiReferednuma za samoodrtedjenje - dao glavu zbog održanja cjelovitosti NDH!

Samo su hrvatski odrodi, izrodi i tudje sluge sve činile da, po 'proročanstvu' njihovihideoloških gurua Marxa i Engelsa, dodje do uništenja naše države pa i do zameta naše nacije inacionalne svijesti uopće.

Ljudi su, u povodu dogadjaja iz 1968. išli na robiju samo zbog pjevanja budnice "Ustani Bane!".

Gracena13 14.06.2009 10:47 hcitat:Otporaš

"Nije niti potrebno da Ustaše budu tu. Njihov DUH hrvatstva je bio tu i bio nazočan, kao štoje i Bog nazočan ondje gdje se god njegovo ime spominje. Samo ime države u kojoj se jekoncert sinoć održao i sama hrvatska obilježja koja su se mogla vidjeti sinoć tu, počevši odredarstva pa na više i na niže, odavalo je DUH onoga zašto su se Ustaše borili. Otporaš".____________________________________

Mislim da prilozima g.Otporaš ne želi vršiti pokušaj revitalizacije ustaštva , nego pobliže nampojasniti i ukazati što je stvarni uzrok osnutka ustaškog pokreta.

Ne izvrćimo riječi g.Otporaša iz konteksta, i ne kvačimo se uporno za dio ružnog, jasno bitrebalo biti svima što je pozitivno a što negativan čin u proteklom povijesnom zbivanju od1941-1945. Bar, mislim, da bi, odnosno je.

Budući da nas nekoliko izjašnjavajući se na ovoj teminemamo ovlasti tumačiti kako kome paše u ime svih Hrvata, zborimo u vlastito ime, propratimopromišljanje i ostalih Hrvata, koje nam može pobliže pojasniti nužnost potrebe da se hrvatskinarod izbori konačno za samostalnost i nezavisnost .



________________________________________Što je potrebno poduzeti za izlazak iz «Hrvatske šutnje 21. stoljeća» i duhovno oslobođenjehrvatskog naroda

Dio priloga, gosp. Tomislav Stockinger/http://hakave.org/index.php?option=com_content&task=view&id=4670&Itemid=1,________________________________________

2. Povijesne okolnosti i razlozi vođenja "specijalnog rata" protiv hrvatskog naroda

šutnjaPo svojem povijesnom utemeljenju, po geografskim značajkama prostora kojeg jenaselio te po svojem političkom, duhovnom i kulturnom razvitku kroz pretežiti dio svojenacionalne povijesti, hrvatski se narod oblikovao kao kršćanski (katolički) srednjoeuropsko-mediteranski narod. Upravo su kršćanstvo kao duhovna snaga te snaga nacionalnog povijesnogprostora na kojemu hrvatski narod obitava, a koji se, kao rijetko koji europski prostor,odlikuje bezbrojnim prirodnim bogatstvima i ljepotama te kulturnim dobrima i povoljnomklimom, već u najranijoj povijesti Hrvate učinili vrijednim i ponosnim stanovnicima svoje novedomovine. Međutim, upravo zbog svojega bogatstva kao i izuzetne strateško-geografskevrijednosti, povijesni je prostor Hrvatskoga naroda od samih početaka naseljavanja Hrvatapostao objektom pretenzija susjednih naroda i država (Bizant, Venecija, Madžari i kasnijeUgarska, Otomansko Carstvo te Habsburška Monarhija).

Bez obzira što je nakon gubitka međunarodnog političkog subjektiviteta ulaskom u personalnu,a kasnije i realnu uniju sa Ugarskom, hrvatski narod 1102. godine de iure izgubio svojusamostalnu državu, kroz naredna stoljeća, a upravo zbog svoje unutarnje snage, nikada nijeizgubio i svoj posebni politički subjektivitet kao politički narod. U svakoj državnoj zajednici ukojoj se nakon 1102. godine nalazila, Hrvatska je formalno-pravno imala poseban status kaoposebno kraljevstvo, sa svojom zakonodavnom, izvršnom i sudbenom vlašću (personificiranimau posebnom hrvatskom saboru, banu kao predstavniku izvršne vlasti i posebnim zemaljskimsudovima). Na ovome mjestu dolazimo do ključne okolnosti za razumijevanje kasnije povijesnepolitičke nesreće, koja će 1918. godine zadesiti hrvatski narod. Zametak onoga što će se ukasnijem povijesnom razdoblju pokazati kao geopolitička nacionalna tragedija hrvatskoganaroda, a čije pogubno naslijeđe hrvatski narod osjeća i danas (koje naslijeđe je i glavni uzrokza «Hrvatsku šutnju 21. stoljeća») nalazi se u počecima velikosrpske ekspanzionističkepolitike na Balkanu, koja datira u sredinu 19. stoljeća.

Osnovni razlog zbog kojega se ekspanzionistička politika Srbije na dulji rok pokazala zahrvatski narod mnogo pogubnija i nesretnija od ekspanzionističke politike prema Hrvatskojvođene od drugih susjednih naroda i država, leži u činjenici bliskosti hrvatskog i srpskogjezika. Ova činjenica, zlorabljena od strane srpske političke i kulturne elite, poslužila je zapropagandno nametanje jezične, kulturne i duhovne politike zajedništva srpskog i hrvatskognaroda (naravno pod srpskom "kapom"), koju je velikosrpska opcija na svim poljima Hrvatimapočela nametati u drugoj polovici 19. stoljeća. To je bio i osnovni razlog zbog kojega su kaopredvodnici hrvatske politike u prvoj polovici 20. stoljeća, isplivale zavedene, povijesno inacionalno nedovoljno svjesne osobe, koje će biti odgovorne za najveću političku tragediju



hrvatskoga naroda, koja je nastupila 1. prosinca 1918. godine. Toga, za hrvatski narod moždanajtužnijega dana u njegovoj povijesti, Hrvatska je istrgnuta iz svojega prirodnogsrednjoeuropskog geopolitičkog konteksta i priključena balkansko-velikosrpskom povijesnomgeopolitičkom kontekstu. Posljedice su na svim područjima za hrvatski narod bilekatastrofalne. Započela je svojevrsna «balkanizacija» Hrvatske koja ipak, zbog unutarnjesnage i samosvijesti hrvatskog naroda, nije mogla «pobijediti» u onolikoj mjeri u kojoj su toprovoditelji velikosrpske politike priželjkivali.

Međutim, u jednoj važnoj komponenti nametnuta politika «hrvatsko-srpskog zajedništva» ipakje uspjela. Mnogi pripadnici hrvatskog naroda, pod utjecajem jugoslavenske velikosrpskepropagande postali su pobornici «jugoslavenstva» kao političke opcije za konačno rješenjehrvatskog pitanja. Bez obzira na raspad prve velikosrpske Jugoslavije, hrvatski narod, zbognesretnog spleta povijesnih okolnosti na koje je najmanje on sam mogao utjecati (drugisvjetski rat) ovu okolnost ne samo da nije uspio iskoristi za jedino ispravno rješenjehrvatskog nacionalnog pitanja – trajnu uspostave samostalne hrvatske nacionalne države, većje doživio i jednu od najvećih tragedija u svojoj povijesti. Pobjedom jugoslavenskekomunističke opcije, hrvatski narod je najprije doživio tragično fizičko uništenje njegovenajvrjednije ljudske supstance – masovnu likvidaciju ogromnog broja svjesnih pripadnikahrvatskog naroda koji nisu prihvaćali nametnuto komunističko-jugoslavensko rješenjehrvatskog pitanja. Konsolidacijom komunističke jugoslavenske države, na žalost, nastavila se (ito mnogo učinkovitije nego u prvoj Jugoslaviji) nametnuta politika hrvatsko-srpskogzajedništva i jugoslavenizacije hrvatskog naroda. Komunistička propaganda, koja jedesetljećima bila jedina priznata «istina», utjecala je na formiranje svijesti kod velikog brojapripadnika hrvatskog naroda koji je istu počeo prihvaćati kao «vječnu» istinu i trajnozadovoljenje političke potrebe Hrvatske i hrvatskoga naroda.

Da je hrvatski narod ipak, usprkos svemu, zadržao dovoljno samosvijesti i političkognacionalnog duha, pokazalo se u razdoblju od 1990. – 1995. godine koje, ukupno povijesnogledano predstavlja jedno od najsvjetlijih i najherojskijih razdoblja hrvatske povijesti. Uspomenutom razdoblju hrvatski narod je prepoznao političku snagu i mudrost osobe u liku dr.Franje Tuđmana, kao predvodnika hrvatskog nacionalnog preporoda koji je doveo do onognajvažnijeg: trajne uspostave samostalne i demokratske nacionalne države hrvatskog naroda –Republike Hrvatske. Politička mudrost i zrelost dr. Franje Tuđmana ogledala se, kako uprepoznavanju opasnosti koja je hrvatskom narodu prijetila od ponovno probuđenevelikosrpske ekspanzionističke politike, tako i u shvaćanju činjenice da se u tom povijesnomtrenutku ostvarenje hrvatskog nacionalnog pitanja može riješiti samo jedinstvom čitavoghrvatskog naroda u domovini i iseljeništvu. Konkretno, to je značilo da bi za hrvatsku politikubilo pogubno da se, s obzirom da je Hrvatska netom izašla iz jugoslavenske komunističkezajednice, ne samo potpuno odrekne nego i krene u obračun sa vodećim kadrovimakomunističkog sustava u tadašnjoj SR Hrvatskoj. Da se u to vrijeme krenulo u provođenjenavedene revanšističke politike, ne samo da bi se hrvatski narod teško othrvao nastupajućemvelikosrpskom ekspanzionizmu, već i vjerojatnost građanskog rata ne bi bila isključena.

Franjo TuđmanSve navedeno omogućilo je hrvatskom narodu da, na žalost ne bez velikihžrtava, pobjedom u Domovinskom ratu, koji s pravom možemo smatrati jednom od najsvjetlijih



stranica sveukupne hrvatske povijesti, omogući konsolidaciju i međunarodno priznanje svojesamostalne i demokratske nacionalne države. Međutim, već nakon završetka Domovinskograta, a pogotovo nakon smrti dr. Franje Tuđmana 1999. godine, u hrvatskom društvenomživotu počela se osjećati tendencija upravo suprotna od očekivane nacionalno-domoljubnetendencije razvitka jednog naroda koji je netom ostvario svoju dugo željenu slobodu:tendencija postepenog poništavanja i urušavanja onih vrijednosti na kojima se temeljiuspostava, obrana i međunarodno priznanje samostalne hrvatske države. Protiv hrvatskognaroda počeo se voditi medijsko-propagandno-psihološki specijalni rat. Nositelji specijalnograta protiv hrvatskog naroda i njegovih temeljnih vrijednosti jesu određene društvene,političke, medijske i kulturne strukture ponikle i odgajane u bivšem jugoslavenskomkomunističkom sistemu koje su, kao objekti desetljetne jugokomunističke indoktrinacije,zazirale od svega što je povezano sa mogućnošću raspada bivše SFRJ i uspostavom samostalnehrvatske države. Navedene strukture iskoristile su činjenicu što su, zbog specifične situacijeu Republici Hrvatskoj (potreba jedinstva hrvatskog naroda radi obrane od agresije) ostale"netaknute" u burnom razdoblju raspada komunizma i pada Berlinskoga zida u Europi.

Ono što je u svemu tome najvažnije i za hrvatski narod najopasnije, jest činjenica daspomenute strukture raspolažu velikom snagom, znanjem i sredstvima za vođenje specijalnograta, s obzirom da su mnoge od njih u bivšem sistemu bile indoktrinirane i obučene upravo namedijsko-propagandnom polju. Kada, s obzirom na razvoj povijesnih događaja i pojavu jakepovijesne osobe dr. Franje Tuđmana kao predvodnika nacionalnog pokreta za samoodređenjehrvatskog naroda, nisu uspjele spriječiti uspostavu, međunarodno priznanje i obranusamostalne hrvatske države, nakon njegove smrti njihov cilj postalo je nešto drugo: svimpolitičkim (predsjednik RH), pravosudnim (Haaški sud i hrvatski sudovi), medijskim(«Latinica») i simboličkim (Trg Maršala Tita) sredstvima hrvatskom narodu učiniti odbojnimsve što je na bilo kojem društvenom polju povezano sa uspostavom, obranom i međunarodnimpriznanjem samostalne hrvatske države. U isto vrijeme, njihov usporedni cilj jest nasuprotnormalnom osjećaju ponosa i veličanju ostvarenja slobode i samostalnosti, istim gorenavedenim političkim, pravosudnim, medijskim i simboličkim sredstvima veličati ono razdobljekada hrvatski narod nije bio slobodan narod u svojoj slobodnoj državi, već je bio dio drugedržave (SFRJ). Na taj način nastoje kod hrvatskog naroda stvoriti osjećaj uzaludnosti inepotrebnosti ostvarenja nacionalne slobode kako bi mu u budućnosti oslabili otpor nametanjunove političke opcije, u kojoj bi ga se uklopilo u neku novu balkansku zajednicu naroda(naravno, pod vodstvom Srbije), za što se već desetak godina priprema teren.

Na žalost, u razdoblju nakon smrti prvog predsjednika samostalne Hrvatske, sve demokratskiizabrane vlade Republike Hrvatske nisu se pokazale dorasle svojoj ulozi i povijesnom zadatkupred kojim su stajale, već su svojom anacionalnom politikom podilazile unutarnjimneprijateljima hrvatskoga naroda. To se posebno ogleda u nekritičkom prihvaćanju svakogzahtjeva, kako međunarodne zajednice (većinom nesklone hrvatskom narodu) tako i domaćihlijevo-liberalnih anacionalnih struktura, koje svojim presudnim utjecajem kojega su ostvarile umedijima, većinski kreiraju hrvatsko javno mišljenje. Sve navedeno posebno se reflektira usve dominantnijoj medijskoj i pravosudnoj percepciji Domovinskog rata, koji, umjestonajvećeg ponosa hrvatskoga naroda, pogubnom i ponižavajućom medijskom i pravosudnompolitikom polako postaje nešto nalik "građanskom ratu za koji su svi podjednako krivi". Važan



segment odgovornosti vladajućih struktura u razdoblju nakon 2000. godine, ogleda se i unekritičkom prihvaćanju povijesno neutemeljene tvrdnje kako je današnja samostalna idemokratska Republika Hrvatska utemeljena tzv. odlukama ZAVNOH-a, odnosno da je tzv.antifašizam iz drugog svjetskog rata temelj današnje hrvatske države.

_____________________________________Ostatak također možete propratiti na navedenoj stranici.

Jasan mi je povod zbog čega se pojedinci zadojeni mržnjom spram Hrvata i danas u RH pravegluhonijemi, ali mi nikada ne će biti jasno zašto tako postupaju i Hrvati pojedini ?

Olako zaboravljaju na zlo koje nam se događalo od 1918-1996, te iznova prešutno klimajuglavama na ponovno utapanje RH u balkansku asocijaciju tzv. Zapadni Balkan.

colonia.tino 14.06.2009 11:53 h

Ne znam, ja pročitam svaki tekst kojega kolega Otporaš ovdje objavi , neke i po više puta, dosada nisam stekla nikakav dojam da bi naš kolega bio rasista, naime nadnaslov njegovihtekstova je: " Hrvatska i Ustaštvo ". Koliko shvaćam on govori o pokretu citirajućiprotagoniste tog pokreta, uglavnom navodeći izvore,

piše: general DRINJANIN

" OBRANA " br. 32-33 1966 godine


dakle ne radi se o njegovom vrijedonosnom sudu, barem ja tako razumijem, isto tako on govorio Hrvatskoj u kontekstu ustaškog pokreta, dakle opisuje, citirajući druge ljude, kako je svenastalo, zašto je sve nastalo, a ne u što se to sve pretvorilo.

colonia.tino 14.06.2009 11:56 h

Na primjer, ja ću uskoro objaviti cjelokupni govor Vjekoslava Luburića iz 1968. godine, to neznači kako se slažem sa rečenim, već samo želim da javnosti vidi na koji način on razmišlja...Na taj način mnogi pisci, novinari, građani pišu i pisali su kako bi se u potpunosti shvatiokontekst jednog vremena i geneza strahota tog vremena...

Domobran 14.06.2009 13:35 h

broken, to je tako kako ste rekli. U tom kontekstu i smislu ja to što opisujem i pišem. Ako to(po)neki drugačije shvaćaju, to je njihovo demokratsko pravo, kojeg ja poštivam. Istini za



volju ja sam više pretrpio zbog ustaštva nego zbog pzrtizanstva, dakle, žrtva sam "ustaštva",jer su me partizani progonili zbog "ustaštva". Iako sam žrtva "ustaštva", opet, istine radi,želim o tome pisati kako bi se čula i vidjela druga strana medalje, a ne sam strana našegneprijatelja. Ako neki od cijenjeni GN i komentatora žele podrobnije znati kako sam je biožrtva "ustastva", neka se jave svojim komentarom i radu ću im objasniti.

sponzoras 14.06.2009 22:31 h

Broken.."dakle ne radi se o njegovom vrijedonosnom sudu, barem ja tako razumijem, isto takoon govori o Hrvatskoj u kontekstu ustaškog pokreta, dakle opisuje, citirajući druge ljude, kakoje sve nastalo, zašto je sve nastalo, a ne u što se to sve pretvorilo."

Pretvorilo se u rasističke progone i istrebljivanja nearijevske rase ( kako su ne Hrvati nazvaniu Rasnom zakonu NDH). I ovaj naš gospon iz dijaspore jako dobro zna da je ti tako, pa onda ispretno želi izbjeći neke odgovore. Pa budimo pošteni i dosljedni ako smo se već neke temeuhvatili.Zamisli da se sad netko uhvati pisati epopeje "zašto je uopće došlo do komunističke ideje ikako je sve to bilo krasno i lijepo u početku"... a spretno izbjegne spomenuti u što se sve topretvorilo?I nisam vidio njegovu osudu rasističkih zakona NDH, čak je gore rekao da je to možda bilo inužno!I što na temelju toga možemo zaključiti o vrlom povijesničaru Otporašu.Ovdje se radi o ozbiljim temama, ne o recenzijama glazbe i putopisima koje ja pišem. Izovakvih stvari je bitno da se zna tko piše i je li kompetentan da o tome piše

Broken, ti se bar potpišeš imenom i prezimenom ispod svojih tekstova u kojima pišeš o realnimljudima i događajima , povijesti itd.., a ovaj Otporaš je neki anonimac kojem ja ne vjerujem niriječi.

colonia.tino 14.06.2009 23:25 h

sponzoras. Nitko živ, nitko normalan ne može pravdati RASNE ZAKONE, jer to se NE MOŽEpravdati. Iako je ustaški pokret, kao pokret bio odgovor na srpsku hegemoniju i velikosrpskupolitiku.

Isto tako kao i fašizam, i komunizam, nije u svojoj početnoj fazi nosio ništa dobro, ništaromantičarskoga, kako to neki žele prikazatri, sam Marx u svojoj " bibliji komunizma ",označava " klasnu borbu ", kao najvažniju sastojnicu komunizma, klasna borba nije ništa drugonego pandam rasnim zakonima.

Ubijanje, mučenje, maltretiranje, ljudi zbog vjerskog, političkog, nacionalnog, klasnog, ili bilokakvog razloga, nije moguće i ne smije se pravdati, sve što ja tražim, ako smo dosljedni, da sei ovdje svi oni koji žele demokratsku Hrvatsku, sa jasnim i nedvosmislenim vokabularom



jednako odnose prema onima kojima je " Tito idol i heroj ", kao i prema drugima, kojima je tonetko drugi..

Kolega Otporas, niti jednom riječju nikoga ne ponižava ovdje, spreman je na raspravu, arazgovor, spreman promijeniti svoje mišljenje, spreman na kritiku i tu kritiku prihvatiti, zarazliku od " titoista ", a to znaš da ih ima na ovom portalu, koju na svaku kritiku ponižavaju,vrijeđaju druge.Bože moj, mi se ne moramo slagati sa Otporasem, možemo se boriti putem dijaloga i branitisvoija stajališta, pisanjem i istinom kakvom ju mi sami vidimo...

sponzoras 15.06.2009 00:13 h

Broken..naravno da se ne moram složiti, niti neću. Jasni su meni razlozi nastajanja ustaškogpokreta no još su mi jasnije rečenice koje su ustaše napisale u rasnim zakonima.Ako je gospodin Otporaš mišljenja da je rasizam u redu, ako su potpisnici takvih zakona zanjega herojiheroji, da je i najgori Hrvat bolji od najboljeg Jugoslavena, kako on to kaže, ondami je jasno s kakvom osobom imamo posla.Bitno mi je saznanje da takvih ljudi ima, kako bih se potrudio da drage ljude zaštitim odtakvih. A vjeruj mi da itekako hoću.

Otporaš 15.06.2009 00:30 h

Poštovani i dragi kolega sponzoras. U prvom redu ja nisam rasist. U drugom redu nisam senikada u životu bavio tom temom i tim pitanje, te prema tome ne mogu znati tko je a tko nijerasista. Sve što znam tko nije rasista to sam ja, Otpraš.Dalje, iz knjige "Medjunarodni Politički Leksikon" kažu u riječi "RASIZAM":

"Antinaučna i reakcionarna teorija, prema kojoj postoje superiorne i inferiorne ljudske rase.Ova teorija je iskonstruirana u 19 stoljeću i služila je najprije kao sredstvo u borbi protivŽidova (dakle da je ova teorija postojala jedno stoljeće prije osnutka ustaškog pokreta okojem ja pišem,moja opaska)...Rasističku su teoriju iskoristili za vrijeme Drugog svjetskograta od 1939-1945. njemački nacisti za uništenje milijuna Židova..."

Dakle ni riješi o Hrvatima ili Ustašama. Ako je Poglavnik bio prisiljen i suglasan potpisati zakono rasizmu, to nije u sklopu mojih opisivanja o potrebi osnivanja Ustaskog Pokreta zaoslobodjenje Hrvatske još u siječnju 1929god.

U naše današnje vrijeme znamo šta se je dešavalo i još uvijek se dešva u Iraku, gdje je jedanSadam Husein bio neka vrsta Jugoslavije kojeg je trebalo srušiti, a nametnuti Prvi ministarMalaki je bio jedna vrsta Poglavnika, koji je imao svoju vojsku, svoju vladu, a sve je moraoraditi što mu Amerikanci kažu. Malaki je potpisivao ono što je Amerikancima odgovaralo. Takonešto ili slično se može reći i za našeg Poglavnika kao i za francuskog predsjednika MaršalaPhilippe-a Petain-a, kao i za druge evorposke zaraćene države, koje su simpatizirale sanacističkom Njemackom i sa fašističkom Italijom.



Dragi kolega sponzoras u mojim opisima se ne radi o rasizmu ili ne rasizmu. U mojim opisima seradi, i ja sam nastojao koliko sam mogao, ići kronološkim redosljedom i razvitkom UstaškogPokreta od njegova osnutka 1929 godine pa sve do njegova sloma na Blejburgu u svibnju 1945.godine. U tim opisima bih se striktno držao zapisanih činjenica sa svim mogućim izvorima istih.Uz najbolju želju vama to nije bilo moguće pratiti, jer se o tome nije pisalo kako treba;istinito i korektno. Primjer. "Uspomene na Politicke ljude i Dogadjaje" koje je Ivan Meštrovićnapsao 1961. godine, a 1969 Matica Iseljenika Hrvatske to pretiskiva u drugo izdanje u kojemizbacuje i ne tiska mnoge stvari koje se odnose na vitalne interese Hrvatske. Jugoslavija jehtjela iskoristiti vrlo poznato ime Ivana Mečtrovića i pokazati našem hrvatskom čovjeku kakoje tu velika demokracija u kojoj se mogu knjige pretiskavati i iz "ustaške emigracije". Dakle, viste bili primorani čitati ono što vam partijska linija napiše, i ne sam to, nego što je još gore: imorali ste vjerovati u ono što vam partija i Tito pišu. Tko se je tu smio opirati? Nitko! Da sami ja tada bio sa vama, bio bih dio vas. Vi ste tada vršili rodoljubnu hrvatsku dužnost tu, na tludomovine, u mogućnostima kako ste mogli, a ja i na tisuće i tisuće drugih smo takodjer vršilinašu rodoljubnu hrvatsku dužnost ovamo, vani, na način kako smo mogli i znali, ne razbacajućiuzalud naše dragocijeno vrijeme u teoriju dali je kokoš stvorilo jaje ili je jaje stvorilo kokoš,odnosno dali je rasizam bio ili nije u Hrvatskoj za vrijeme drugog svjetskog rata. Ako je i bio,nije trebao biti. Na ovom portalu se je više puta reklo: NE PONOVILO SE. Ja takodjer tokazem: NE PONOVILO SE.

sponzoras 15.06.2009 00:48 h

Super! Brzo učite, vidim da je leksikon pomogao.Bravo kolega, još samo priznajte samom sebi da je vaš poglavnik krivac za rasistički progon imučenje i na dobrom smo putu. Zapravo ne morate priznati meni, već sebi.

CITAT" Ako je Poglavnik bio prisiljen i suglasan potpisati zakon o rasizmu, to nije u sklopu mojihopisivanja o potrebi osnivanja Ustaškog Pokreta za oslobodjenje Hrvatske još u siječnju1929god. "

Naravno, nije lijepo čuti te činjenice pa ćemo to malo taboraviti jelda? I razlika je izmeđusuglasnosti i prisile. Velika razlika.Bobani08-10-2013, 17:24

MAČEK SE JE RODIO U SLOVENIJI (drugi (2) dio)





Svaki svjestan Hrvat, a nesvjesan neka postane svjestan, mora zastupati i braniti hrvatskenarodne interese. Adolf Andrić (Plemić) vodja Bugojanske Akcije iz godine 1972.

(Želim nadodati i uz ovaj opis prilažiti sve kometare raznih komentatora, koji su različiti iveoma interesantni za pročitati. To je danas 8 listopada 2013. Otporaš.)

piše: general DRINJANIN (povodom smrti V. Mačeka)



Za vrijeme pohoda Napoleona na Rusiju uloga Kutuzova je bila odlučna. On je bio jedan od tihTolstojevih tipova, a kada pogledam fotografije i crteže generala Kutuzova, vidjet ćemo čak ineku fizičku sličnost sa drom. V. Mačekom. U jednom od mnogobrojnih filomova sa temomNapoleonove invazije na Rusiju - vidio sam jednog Kutuzova, kojega kao da su tražili da budesličan dru. V. Mačeku: sa prosijedom razbarušenom kosom, crtama lica, pogledom i onimsavršenim mirom, kojega je znao sebi nametnuti dr. V. Maček.

Vrlo široko polje za razgovor bila je teza: dali je general Kutuzov postupio kao što je postupiozato, jer je njegov način mišljenja bio takav, ili, jer je kao sposoban general i previše dobropoznavao snagu Napoleona i njegovu ratnu potenciju, i analizirajući slabo stanje i organizacijuruske vojske, pa se odlučio za pasivni otpor i povlačenje. Kako znademo, general Kutuzov jeizbjegavao bitke sa Napoleonom, koje je u brzim manevrima svoje konjice i jakog topništva, unovoj borbenoj taktici, rušio najjače vojske Evrope. General Kutuzov je Napoleona navlačio uruske stepe, u geografsku fatalnost, u blato, u šume i snijeg. Jedva je mogao spriječitiimpulsivne i mlade prinčeve i generale, koji su htijeli pod svaku cijenu jurišati na Napoleonovekonjice, na grenadire i topništvo.

S druge strane, on je pustio hladnokrvno da Francuzi i njihovi evropski saveznici uništavajumanje jedinice i posade, koje bi on ostavio da zadržavaju temperamentnog Napoleona. Ono štonisu uništili Francuzi u svom naletu, to bi uništavale jedinice samog Kutuzova, paleći sela igradove, (ova ruska vojnička strategija prema stranom neprijatelju ne može se primijeniti nanaš hrvatski slučaj u drugom svjetskom ratu, gdje smo uzajmno, jedan drugome, bilineprijatelji,moja opaska) tjerajući stoku i uništavajući žetvu, koju nisu stigli pobrati,žrtvujući kasnije i samu Moskvu. Kad je Napoleon stigao u praznu i zapaljenu Moskvu, a snijegonemogućio svaki manever i stvaranje logističkih baza, za smještaj, obskrbu itd. vojske,Napoleon je kao pametan čovjek uvidio, da ga je pobijedio taj naoko nastrani i čudnovatigeneral - filozof Kutuzov.

Kada je Maček stvarao svoju Zaštitu, onda su došle do izražaja sve naprijed spomenutečinjenice, koje su se opazale u skoro svim nastupima njegova života.



Bivši austrijski glavnostožerni pukovnik, Slavko Kvaternik, i tadašnji jugoslavenskiglavnostožerni bojnik, Ivo Babić, bili su tehničari koji su izradili plan za ustrojstvo idjelovanje Zaštite, kojoj je na čelo postavio seljaka i narodnog zastupnika Gujku Kemfelju. Onje htio imati vojsku svoje "Slobodne Hrvatske", koja ne bi bila jugoslavenska, a još manjesrpska vojska, ali ne bi bila ni ono, što bi mi zvali "hrvatska vojska". bila je to zapravo"seljačka vojska", a samo zato da bi spriječio da ne bi gradjanski elementi i "soldatska"preuzeli vodstvo te njegove stranačke vojske, on je stvorio i hrvatsku Gradjansku Zaštitu,koja je, naravno, bila u znatnoj manjini. Ako uzmemo da je Maček htio "slobodnu Hrvatsku",koja ne bi bila ni za Jugoslaviju ni protiv Jugoslavije, nego uprave sve obratno, onda tekmožemo doći do prave spoznaje - što je zapravo značila ta Mačekova stranačka vojska.

Je li Maček, poput generala Kutuzova, računao da Hrvatska nije u stanju srušiti Jugoslaviju iodhrvati se srpskom imperijalizmu, pa je zavlačio hrvatsku politiku u labirinte i ćor-sokake, dabi "general vrijeme" razumio ili nadvladao Srbe?

Nastavlja se.


sponzoras 12.06.2009 22:25 h

Gospodine Otporaš jedno pitanje za vas."Da li ste vi rasist?" Molim iskren odgovor. Hvala.

Gracena13 12.06.2009 23:04 h

Gospodine Sponzorašcitat:Svaki svjestan Hrvat,a nesvjesan neka postane svjestan,mora zastupati i braniti hrvatskenarodne interese.Adolf Andric (Plemic)vodja Bugojna

pitanje za vas : Što biste vi osobno ponudili kao odgovor na bit poručenog ? Da ili ne ?

Molim iskren odgovor. Hvala .

sponzoras 12.06.2009 23:17 h

Gospođo ili gospodična Gracena13. Apsolutno svaki čovjek, pa i Hrvat mora zastupati interese



svoga naroda.Ni jedan čovjek pa niti Hrvat ne smije primjenjivati rasističke metode u zastupanju bilokakvih interesa, pa ni svojih vlastitih ili svojeg naroda.

Gracena13 12.06.2009 23:46 h

Zahvaljujem vam na odgovoru.

No, ja do sada nisam iz osobno izrečenih misli gosp.Otporaša stekla dojam kao vi da podržavarasističke metode spram bilo koga ili čega.

Da pratite s pažnjom osobna promišljanja gosp.Otporašashvatili bi da niste u pravu, odnosno da ste prema krivoj osobi usmjerili provokaciju .

Gosp. Otporaš se jasno i nedvojbeno izjasnio na temi gđice Broken da podržava demokratskanačela .

sponzoras 12.06.2009 23:54 h

Nije provokacija, već pitanje.Kad gospodin Otporaš odgovori, možemo dalje pričati.

Gracena13 12.06.2009 23:58 h

citat:Otporas 10.06.2009 19:07 h

broken,

Slažem se sa vašim opisom. Temeljnim načelima demokracije nitko ne može nikome zabranitise slobodno ispoljavati kako tko hoće, pa tako i homoseksualci.

Evo, on se jasno opredjelio .

Ja osobno se ne slažem da paradiraju ulicama i hrvatskoj mladosti ulijevaju u um ideje da jenakaznost i grdoba nešto sasvim uobičajeno i poželjno.

Gracena13 13.06.2009 00:07 h

Da se razumijemo, ne podržavam osudu ove vrste populacije u vidu javnog linča, ali smatram da



ulica nije prikladno mjesto za upućivanje zahtjeva za poboljšanjem statusa u okviru društvenezajednice.

sponzoras 13.06.2009 00:08 h

Gracena13.. ovdje se ne radi o opredjeljivanju prema homoseksualcima već o rasizmu. Dakle,ne govorimo o homofobiji.Moje je pitanje jasno, a odgovor čekam od kolege Otporaša.Al kad već o tome..

sponzoras 13.06.2009 00:12 h

i ja kažem da ulica nije prikladno mjesto za rješavanje njihovog statusa u društvu. Dakle,slažemo se.

Gracena13 13.06.2009 00:13 h

OK, bez ljutnje.Kao što ste vi pitanje postavili, tako sam i ja pojasnila osobno viđenje gosp. Otporaša , a usputsam se dotakla teme o homofobiji.

Domobran 13.06.2009 00:28 h

@sponzoras. URBI ET ORBI, glasno i jasno nisam rasista bio, niti sam niti ću ikada biti, niti zato ima razloga.kolega sponsoras, kolegoca gracena13 vam je jako lijepo odgovorola. Njezin odgovor je mojodgovor.Pozdravlja vas kolega Otporaš.

sponzoras 13.06.2009 00:51 h

Odlicno..onda s nestrpljenjem očekujem tekst o ustaškim rasnim zakonima i sprovođenju istihkojih se ne bi ni KKK posramio.Pozdrav i vama.

Gracena13 13.06.2009 01:02 h

Eh, da sam mogla naslutiti što vas zapravo pati gosp.Sponzoraš , ja bi unaprijed upisala:

Jedni klikću pokojniku Titu, drugi pokojniku dr. Paveliću, treći pokojniku dr.Tuđmanu, a jaosobno štujem sve one koji klikću legendama hrvatskog otpora i patnicima u ime i za hrvatskinarod pokojnom VITEZU Juri Francetiću i Vitezu Anti Gotovini.

Lijepi vam pozdravi, i miran san !



Gracena13 13.06.2009 01:03 h

Ispravak:

i VITEZU ANTI GOTOVINI

Domobran 13.06.2009 01:47 h

sponzoras. Kada sam otvorio stranicu HRVATSKA I USTAŠTVO imao sam ideju opisatirazlog(e) osnutaka Ustaške Hrvatske Revolucionarne Organizacije U.H.R.O. Kao početaknajprije sam počeo sa USTAŠKIM NAČELIMA, koji su uistinu počeli i svoje korijene imali uZagrebu, siječnja 1929 godine. U emigraciji su se dopunili 1932-33, i koliko je poznato da uUstaškim Načelima nema nikakovih rasnih zakona. Izvolite ih pronaći u prvim opisimaUSTAŠTVA. Kolega sponsoras dvije osobe vide više nego jedna, pa bih mi bilo osobno drago dami podvučete iz Ustaških Načela riječi tih rasnih zakona. Ja ne tvrdim da postupci pojedninihUstaša su opravdani i da nije bilo u nekim slučajevim pretjeranosti ustaške vlasi NDH. Vaše jepitanje na mjestu i vi ste mene ponukali da moji idćii opis USTAŠTVA (50) bude posebni prilogovog opisivanja, u kojem ću opisati moje obiteljske jade; što se može reći kao jedna kap vodeu moru na usporedbu svih jada i patnja koje je pretrpio naš hrvatski narod.

Domobran 13.06.2009 01:56 h

Gracena13. Najljepša hvala na vašim ispravcima. Naravno da je Ante Gotovina VITEZ. Osobnobih prozvao svakog onoga Hrvata koji svoj život žrtvuje za dobrobit vlastitog naroda, u ovomslučaju našeg hrvatskog naroda.

Usput želim spomenuti da sam prelistao TEMELJE i prvog i drugog zasjedanja AVNOJA.Nigdje niti jedne riječi o Hrvatskoj kao imenice ili kao pridjeva. Na suprot tih državnotvornihTEMELJA AVNOJA i USTAŠKIH NAČELA ima velika razlika. Kada iznesem temeljeAVNOJA, sve što bih želio - ne za mene - je da se prebroji koliko puta se spominje Hrvatskau Ustaškim Načelima, a već sam rekao niti jedan jedini put u Avnojskim nacelima. To se trebauzeti u obzir, ako ćemo HRVATOVATI.

sponzoras 13.06.2009 02:47 h

Svakako..http://www.hrvatskinacionalisti.org/index.php?option=com_content&view=article&id=73:rasa&catid=37:politika&Itemid=61

Rasna politika u NDH ovdje je detaljno opisana i potpisana od strane Ante Pavelića.

Gracena13 13.06.2009 07:43 h



Gosp.Sponzoraš

O Ustašama i NDH nisam imala mogućnost spoznati objektivne činjenice , osim onog dijela štosu gatamanitelji hrvatskog naroda od 1918 pa do 1991 svjesno isa zlom namjerom podmještali kao jedinu moguću opciju.

Budući da ne raspolažem s relevantnim dokazima što je istina, a što laž, ne bih ulazila u dubljuraspru s vama , prepuštam gosp.Otporašu da nastavi s vama polemiziratio sadržaju teme.

Velite svakako ?

Ja velim o pokojnom JBT-u nikako, jer kosti koje danonoćno izviru , podsjećaju da ih se nezaboravi olako, opominju nas također da bez razčišćene prošlosti, nema ni svijetle budućnosti.



2. Slučaj Lorković-Vokić također

Ni pokojni dr.Tuđman nije bio svetac, ali se slažem sa zaključkom koji prilažem u cijelosti.

citat:

Akademik Josip Pečarić:Hvala dr Tuđmanu za ‘grijeh’ stvaranja hrvatske države.

Nadalje pisati i obznanjivati autentične navode pojedinih autora, i istinu o dijelu hrvatskeprošlosti nije grijeh. To je hrvatska povijest . Kakva god da je, naša je, nije riječ o Kinezima.Lažno svjedočiti i svjesno podmještati laž pod istinu o bilo kome ili čemu je grješno ineprihvatljivo.Na nama je da s pažnjom promislimo o svemu što se događalo mimo volje hrvatskog naroda od1918 , pa sve do danas .

Gracena13 13.06.2009 07:53 h

g.Otporaš:Najljepša hvala na vašim ispravcima. Naravno da je Ante Gotovina VITEZ



__________Molim , i drugi puta. :))No, nisam ja vršila korekciju vašeg navoda, neg' sam ispravljala samu sebe, jer sam poradibrzopletosti nepravilno napisala tekst.Gracena..sponzoras 13.06.2009 10:38 h

Ako ste pomno pročitali Rasne zakone na linku a potpisane od strane poglavnika Pavelića

http://www.hrvatskinacionalisti.org/index.php?option=com_content&view=article&id=73:rasa&catid=37:politika&Itemid=61

onda će vam biti jasno o čemu se radi. Stoga osobno smatram veličanje poglavnika i njegovetvorevine osobnom uvredom i ponižavanjem cijelog hrvatskog naroda koji NIJE rasistički.Hvala.

Gracena13 13.06.2009 17:28 h

@Sponzoraš:

Čega se pametan srami, budala ili lud se ponosi.Osobno sam jasno i glasno upisala vlastito promišljanje o slučaju koji ste naveli.citiram:gracena 13



No, nepobitna je činjenica da se ukazala nužna potrebaza pokušajem uspostave države NDH jer hegemonističkinasrtaji od strane Srba su postali nepodnošljivi i krajnje pogubni za hrvatski narod. U tomkontekstu gosp.Otporaš pokušava pojasniti pojavu i nastanak ustaških vojnih formacija.

U pravu je Arcanoid, kada veli da pojedini svjesno izvlačena površinu isključivo onaj crni dio kako bi javnosti predočili i nametnuli vlastite zaključke asve s ciljem da se i nadalje održi teza i pod svaku cijenu kako je Hrvati magenocid u naravi.

Zanimljivo je promotriti da kada je riječ o osudi zločina koje je počinila druga strana pojediniprisutni ostaju bez teksta, te i nadalje ushićeno kliču velikom vođi , iako su svjesni da jeosobno nadgledao, izdavao naredbe potpisom i pečatom ovjerene o uklanjanju Hrvata kaonepoćudnih elemenata .



Kako se nitko od takovih ne prisjeti navesti svijetli primjer časnog i humanog postupanjahrvatskog ratnika u vrijeme WW2.

prilažem dio priloga

Osim obrane Hrvata - katolika i muslimana, Francetić je štitio i Srbe. Za ovdje evo samojedne njegove geste. Naime, iza jednog okršaja muslimana i pravoslavaca u selu Brgule višeVareša došao je Jure Francetić da ih smiri. Među obostrano nastradalima našao je Francetićjedno srbsko dijete - Svetu Gorančića iz sela Brgule i posvojio ga, da mu tako spasi život. Todijete je živjelo kod Francetićeve supruge u Zagrebu sve do 1957. i izškolovalo se. Tada ga jepreko Crvenog križa pronašla i preuzela njegova majka.

Mislim da ovaj slučaj dovoljno zorno svjedoči o hrvatskom ratniku pokojnom Juri Francetiću izaslužuje svaku pohvalu.

Za razliku od načina na koji je on kao vojni zarobljenik skončao .

Gracena13Domobran 13.06.2009 17:58 h

Gracena13. Potpuno se slažem vašim odgovorima. Ima jedna stvar koju želim ovdje istaći, i toje istina, a ta je da su naši hrvatski LEGENDARNI JUNACI I VITEZOVI JURE FRANCETICI RANKO BOBAN završili svoje živote vrlo maladi i nisu imali priliku iza sebe osteviti nekezapise/uspomene, kako se to obično čini. Sve što o njima znamo je to što su drugi o njimarekli. Doduše, smiriva me jedna činjenica, a ta je, da ni Isus Krist nije ništa pisao niti iza sebeostevio bilo kakove zapise/uspomene. O njemu već preko dvije tisuće godina drugi pišu. Takoće se deseti i o našim najvećim vitezovima JURI I BOBANU da drugi o njima pišu. Zato,gracena13, kada dodje vrijeme bit će govora i o Juri i o Bobanu. Crkve su pune svetaca, a našahrvatska ratna povijest je puna JUNAKA. Ponosan sam što sam Hrvat i za mene će bitipravilo: Da je i najgori Hrvat za mene bolji od najboljeg Jugoslavena.

sponzoras 13.06.2009 18:09 h

Gracena..izvlačiti pojednične i konkretne primjere nema veze s onim što ja želim reči.Isto tako mogu i ja navesti primjere koje mi jE moja vlastita baka pričala o njemačkimvojnicima koji su u Međimurju između '41 - '45 pomagali seljacima i štitili ih od mađarskihubojica a seljaci im za uzvrat davali hranu. No da li je to razlog da onda kažemo da su nacistiipak usprkos svemu bili pozitivci.NE, Nikada!



U OVOJ REČENICI JE MOJ STAV JASNO OBJAŠNJEN:Ako je jedno jedino dijete ubijeno poradi rasnih zakona u NDH, ako je ijedna osoba radi tihistih zakona patila, bila ponižena, mučena ... onda su ti zakoni sramotni i oni koji su ih podržalisu rasisti i kriminalci! Podržao ih je Ante Pavelić i on je bio KRIMINALAC I RASIST!

Mene su roditelji učili da je rasizam veliko zlo i ja to znam da je pravilan stav. Koja god vladasvijeta ga je podržala, a podržala ga je NDH i Pavelić, za mene takve ljudi ne mogu biti u istojrečenici sa riječi domoljubi. Domoljubi vole svoju zemlju i narod, oni ih ne ubijaju i neuništavaju.

Može Otporaš napisati još 7 tisuća nastavak o ustašama, ali nikako i nikada ne može opravdatirasizam koji je njegov idol Pavelić podržavao i sprovodio.Na kraju krajeva i Marxova ideja komunizma u temelju je ispala jako dobra a u praksi sepokazalo da je komunizam u rukama ljudi zlo kao i nacizam.

Niti ja kažem da su svi Hrvati genocidni, niti ću to ikada reči. No od nekih stvari ne možemobježati i na njih zažmiriti.

sponzoras 13.06.2009 18:11 h

Citat:"najgori Hrvat za mene bolji je od najboljeg Jugoslavena"

To kaže jedan čovjek koji živi u multinacionalnoj državi, gdje se sastaju sve rase, kulture ireligije svijeta...Otporaš, počinjem sumnjati da navečer navlačite bijelu kapuljaču KKKa i plešete okozapaljenih križeva..

Domobran 13.06.2009 20:02 h

sponzoras. Što ćete vi u nešto početi sumnjati ili ne, to ja vaše pravo i vaša osobna stvar, kaošto je i moja osobna stvar ono što sam već rekao.Što se tiče moje izreke: da je za mene uvijek bolji i najgori Hrvat od najboljeg Jugoslavena,to ostaje tako dugo i dotle dok god bude ozračja ostatka-ostataka jugoslavenstva medju namaHrvatima. Bivša propala Jugoslavija je bila višenacionalna država, kako vi to kažete, a ne višerasna država. Po mome skromnom shvaćanju, riječ "rasizam" se dijeli po RASAMA a ne po bojikože. Dakle, multinacionalni narodi koji su sačinjavali bivšu Jugoslaviju su narodi iste RASE,osim, kolega sponzaros, ako vi to meni možete protivno dokazati. Dakle tu nije moglo bitipitanje nikakove RASE niti rasistickih zakona. Ako ih je po mogućnosti ili po potrebi i bilo,onda, sa žaljenjem, moram reći da su to bili zakoni potrebe jednog rata, što su i drugi zaraćeninarodi europe takodjer imali.

Naš hrvatski narod je u svojoj suštini jako miroljubiv i vrlo prilagodiv narod. Jedni se



prilagode jednima a drugi drugima što u svojoj jezgri nosi korijene demokracije.Demokratskim putem vi mene svrstavate ondje gdje ja ne pripadam niti mi je tu mjesto, a javas takodjer demokratskim putem svratavam u razočarane Hrvate. Ali na žalost, niste sami.Ima ih mnogo koji su na jedan ili drugi način razočarani, a ponajviše poradi toga što još nisuuspijeli otkriti "TAJNU" zla ili "TAJNU" hrvatstva. Ja sam to davno otkrio i znam gdje mi jemjesto: kod hrvatstva, u hrvatstvu i medju Hrvatima.

sponzoras 13.06.2009 21:07 h

Ne uspoređujte poštene Hrvate sa svojim idolima koje želite prikazati kao pozitivce. VećinaHrvata nisu rasisti i osuđuju zločinačke režime iz svoje povijesti. Kako ustaški tako ikomunistički. Usporedba današnjih Hrvata sa zločinačkim režimima je uvreda i ponižavanje avi to uporno radite, što mi govori da ste i egoist.Ako je po vama u ratu potreba za uspostavom rasnog zakona normalna stvar onda sam gotovouvjeren da ste rasist.A o demokraciji govoriti odmah nakon ove rečenice, je itekako licemjerno.Čudi me kako niste naučili u dijaspori da se demokracija ne temelji na rasističkim zakonima iuvjerenjima, nego na uzajamnom prihvaćanju ljudi i poštovanju njihovog odabira, vjere i rase.

cvrkut 13.06.2009 23:19 h

@sponzoras...Tko tebe plaća osim portal javno, gay-evi, lezbe, ostaci udbe ili loknica, hehe.Tolika upornost, nije to bez vraga.

arca 14.06.2009 00:23 hIstina nije relativna a rasizam se ne može opravdati. Svaki pokušaj opravdavanja rasističkihzakona donesenih u to vrijeme (od jedne strane) jednak je pokušaju opravdavanja zločinakomunizma (od druge strane).Svima bi nam trebao biti cilj saznati istinu, a ne vršiti na njoj estetsko - kozmetičke zahvate.Jer, i najgora istina bolja je od samozavaravanja.

sponzoras 14.06.2009 01:11 h

Arca..hvala na riječima zdravog razuma.

Gracena13 14.06.2009 09:59 harca@citat:

Rasizam se ne može opravdati.

Potpisujem.



citat:

Istina nije relativna

Je, pravo veliš.

__________________________________sponzoraš:

citat:Ne uspoređujte poštene Hrvate sa svojim idolima koje želite prikazati kao pozitivce.

Osobno se ne priklanjam idolima pod svaku cijenu.Dapače rado propratim i poslušam promišljanja suprotnaili bliska osobnom .

Propratimo što veli pošteni Hrvat.

Prilažem dio iz priloga akademika Mirka Vidovića, objavljen na www.dragovoljac.com- tema-Hrvatska je povijesna nacija. Preporučam da pročitate ostatak priloga u cijelosti na navedenojstranici.

A da je i Krleža bio ljuti antisemit, upravo zbog politike Josipa Franka, dokazom je i njegovaizjava, tiskana u zagrebačkom tjediku "Danas" netom nakon Titove smrti: "... zar nam je EugenKvaternik trebao da posluži kao sjedok da nije tako bilo kao što je bilo?

Ako je netko bio zločinac zavrgnut u majčinoj utrobi, ukleti bastard jednog ukletog luckastogaustro-madžarskog subalternog infanterijskog oficira i tragične kćerke Sejloka hrvatskepolitike Jozue Franka, jedne Doglavnice i žene Vojskovodjine koja je završila kao suprugajedne pijane lude i kao majka jednog rodjenog zločinca...

Ako je taj Jozuin unuk ta pojava, kriminalna palikuća, provalnika i suludog koljača i perverznogtalijanskog krvnika koji je već na Liparima pobio stotinjak polupismenih primitivaca izbelgijskih rudnika..." (Danas, Zgb. 24.10.1989., s.63).

Krleža je jedini Hrvat koji je jednog Židova nazvao 'zločincem od samog začetka u materinojutorbi', odnosno potomka Jozue koji je osvoji Jerihon, odnosno sve Židove od Mojsija naovamo, kao kongenitalne ubojice.

Nitko od onih koji su i na koj način djelovali govornom ili pisanom riječju u Hrvatskoj nije išaotako daleko u svom antisemitskom proljevu, koliko glavni konceptor hrvatskog renegatskogogranka komunističkog pokreta - Miroslav krleža, vrhovni autoritet i za Stjepana Mesića injegovih bolesnih 'dravodrugova' - komunista Titovih sljedbenika!



Da je tako nešto napisao Mile Budak, oni bi od toga napravili opravdanje za svo zlo što supočinili našem narodu u nizu poklja od svibnja 1945 do siječnja 1951.

Miroslav Krleža proveo je drugi svjetski rat na sinekuri NDH i uz otvorenu zaštitu MileBudaka.

Ništa nije poduzeo da Mile Budak nakon rata ne bude smaknut kao 'klasni nerijatelj.

Krležu je zbog toga progonila savjest pak je pokušao da opere svoje pilatovske rukeslijedećom apologijom Budaku:

"Budućnost kao i svaka budućnost, tko zna šta nam donosi - rekao je Budak.

Kad se svijet smiri - nastavio je POŠTENJAČINA IZ SVETOG ROKA - Hrvatska će namnogim područjima iziskivati koješta, morat će se uprijeti da se nadoknade propusti i nemariz prošlosti, da se krene ukorak s naprednim narodima (s.62)...

Dok je vizionar i veliki književnik Budak usred Beograda izgubio zivot, Pavelić je bijedno ikukavički napustio zemlju..." (v. 'Danas', Zgb.17.10.1989.).

A da su titovci i sami bili antisemiti, dokazom je i žalosna sudbina domaćih povratnika iznacističkog ratnog logora Dachau.

Njih je Tito dao pohapsiti, suditi na smrt i mahom poubijati zbog toga što su ostali živi uHitlerovim logorima, jer je to 'dokaz' da su suradjivali s nadzornom službom u logoru.

A nakon 'Rezolucije informbiroa, Tito je na Goli otok slao i naše Židove, njemu nije stalo donjihova identiteta, smetala je njemu njihova savjest.

I početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, Tito je poslao na dvanaestgodišnju robijuVojvodjanku Milu Sarginzbog (zbog) 'staljinizma' a koja je u vrijeme Drugog svjketskog ratabila deportirana u Njemačku gdje je prošla kroz sedam nacističkih logora i bila tetovirana uBuchenwaldu.

Treba shvatiti izjavu koju mi je, prilikom našeg službenog razgovora 'on tape', u toku radaOttawske konferencije (u travnju 1985), dao kanadski visoki diplomat Harry Jay, nakon što jeprimio moj 'Memorandum' u vezi s hrvatskim zahtjevom za samoodredjnje.

Tom prilikom gosp. Jay je rekao:

"Ja sam, kao saveznički pilot, oboren nad Njemačkom ostatak rata proveo u nacističkimlogorima.

Pročitao sam vaše uspomene iz Titovih kazamata i mogu vam reći da smo mi bili bolje tretiraniu Hitlerovim nego li vi u Titovim logorima".



A što se tiče 'židovskog pitanja', u NDH - notorna je činjenica da ono ne proizlazi iz'Ustačkih načela' ni iz redova koji su djelovali oko Pavelića u UP.

To je bila žalosna pojava diktirana Hitlerovom imperijalističkom politikom i ne samo uHrvatskoj.

Za raziku od Hrvatske u kojoj nije bilo ni Sabora ni nekih zakona, u Francuskoj su zastupnici uVichy-ju izglasali i zakonski osnazili antižidovske zakone i prije nego li je to od njih tražioBerlin.

U Francuskoj je u vrijeme ratnog meteza stradalo oko 140.000 zidova, ali nitko na svijetu nijebio toliko budalast da trazi da se, radi toga, unisti francuska drzava ili poubija francuskanacija!

Ni zbog 'rasnih zakona' ni zbog 'klasnih interesa'.

Francuskim komunistima nikad nije ni palo na pamet da se bore za 'odumiranje' svojenacionalne države. N.B.

I danas su na snazi neki zakoni koji su bili izglasovani u Vichy-ju, i ni najgorim franmcuskimljevičarima nije palo na pamet da ustvrde kako u vrijeme Drugog

svjetskog rata nije postojala Francuska Država.

Karl Marx je relativno bio u pravu kad je tvrdio da su male nacije u Europi, koje se bore zadržavnost, 'bolesne nacije'.

Ne u cjelini, ali jednim dijelom.

Kod nas su se samo komunisti titovci ponašali kao ludjaci, opasni po svoje sunarodnjake, zreli,ne za logore, nego za ludnice.

O kriminalcima koji snose odgovornost za masovne pokolje na Bleiburgu i na Križnom putu iEuropski parlament je izgasao dvije 'rezolucije', koje preostala ekipa oko Mesića jednostavnoigorira, kao i Saborske odluke po tom pitanju.

Njihova dreka kad se dobro shvati i svede na logički minimus definirana je u onoj narodnoj:Drz'te lopova!

No, makoliko oni sijali mržnju po svijetu protiv hrvatske nacije i hrvatske državnenezavisnosti, njihove histerične klevete nigdje na svijetu ne nailaze na povoljan odjek!

Dolazi vrijeme kad će oni morati odgovoriti na mnoga pitanja, što na ljudskim sudištima, što nasudu povijesti, koji će biti konačan i neopoziv!



Oni će na ovom svijetu doživjeti 'strašni sud' - damnatio memoriae perpetua!

Nema nikakve dvojbe da Ustaški pokret ne samo da nije bio utemeljen, ni aluzijama, na nekomantisemitskom osjećaju, nego je proizišao iz hrvatske političke tradicije krajnje desnice kojojje bio začetnikom hrvatski židov Josip Frank, Njegov unuk Dido Kvaternik je bio teoretski ipraktički direktor Ustaškog pokreta (organizator i Marseilleskog atentata), a i Pavelićevasupruga je proizišla iz redova hrvatskih Židova.

Antisemitizam u komunizmu počeo je sukobom Staljin-Trocki i razvio se je kasnije skoro ukonkurenciji s ideološkim ludilom nacional-socijalista, svojih saveznika početkom Drugogsvjetskog rata.

Dok je Andrija Hebrang, i sam proizišao iz redova hrvatskog židovstva, bio na čelu KPH odnosnjegove stranke prema ustaškom pokretu bio je konvergentan.

Ta konvergencija je prerasla u poseban sporazum Moše Pijade i Mile Budaka na robiji u Sr.Mitrovici - zajednički cilj im je bio - borba protiv hegemonije 'velikosrpske buržoazije' injezinih saveznika.

U to ime treba jasno i decidirano reći da ni vodja HSS-a, ni vodja KPH nisu ničim pokazaliprotimbu ideji hrvatske državne nezavisnosti u povodu Proglašenja Nezavisne DržaveHrvatske 10 travnja 1941.

Ni jedan iole uočljiviji ispad protiv NDH nije zabilježen u prvom mjesecima postojanja NDH.

Dok je, s jedne strane Dr Maček pozvao svoje strukture Banovine Hrvatske da podrže ipomognu opstanak NDH, kasnije je i Andrija Hebrang - prema beogradskom tisku uočiReferednuma za samoodrtedjenje - dao glavu zbog održanja cjelovitosti NDH!

Samo su hrvatski odrodi, izrodi i tudje sluge sve činile da, po 'proročanstvu' njihovihideoloških gurua Marxa i Engelsa, dodje do uništenja naše države pa i do zameta naše nacije inacionalne svijesti uopće.

Ljudi su, u povodu dogadjaja iz 1968. išli na robiju samo zbog pjevanja budnice "Ustani Bane!".

Gracena13 14.06.2009 10:47 hcitat:Otporaš

"Nije niti potrebno da Ustaše budu tu. Njihov DUH hrvatstva je bio tu i bio nazočan, kao štoje i Bog nazočan ondje gdje se god njegovo ime spominje. Samo ime države u kojoj se jekoncert sinoć održao i sama hrvatska obilježja koja su se mogla vidjeti sinoć tu, počevši od



redarstva pa na više i na niže, odavalo je DUH onoga zašto su se Ustaše borili. Otporaš".____________________________________

Mislim da prilozima g.Otporaš ne želi vršiti pokušaj revitalizacije ustaštva , nego pobliže nampojasniti i ukazati što je stvarni uzrok osnutka ustaškog pokreta.

Ne izvrćimo riječi g.Otporaša iz konteksta, i ne kvačimo se uporno za dio ružnog, jasno bitrebalo biti svima što je pozitivno a što negativan čin u proteklom povijesnom zbivanju od1941-1945. Bar, mislim, da bi, odnosno je.

Budući da nas nekoliko izjašnjavajući se na ovoj temi nemamo ovlasti tumačiti kako kome pašeu ime svih Hrvata, zborimo u vlastito ime, propratimo promišljanje i ostalih Hrvata, koje nammože pobliže pojasniti nužnost potrebe da se hrvatski narod izbori konačno za samostalnost inezavisnost .

________________________________________Što je potrebno poduzeti za izlazak iz «Hrvatske šutnje 21. stoljeća» i duhovno oslobođenjehrvatskog naroda

Dio priloga, gosp. Tomislav Stockinger/http://hakave.org/index.php?option=com_content&task=view&id=4670&Itemid=1,________________________________________

2. Povijesne okolnosti i razlozi vođenja "specijalnog rata" protiv hrvatskog naroda

šutnjaPo svojem povijesnom utemeljenju, po geografskim značajkama prostora kojeg jenaselio te po svojem političkom, duhovnom i kulturnom razvitku kroz pretežiti dio svojenacionalne povijesti, hrvatski se narod oblikovao kao kršćanski (katolički) srednjoeuropsko-mediteranski narod. Upravo su kršćanstvo kao duhovna snaga te snaga nacionalnog povijesnogprostora na kojemu hrvatski narod obitava, a koji se, kao rijetko koji europski prostor,odlikuje bezbrojnim prirodnim bogatstvima i ljepotama te kulturnim dobrima i povoljnomklimom, već u najranijoj povijesti Hrvate učinili vrijednim i ponosnim stanovnicima svoje novedomovine. Međutim, upravo zbog svojega bogatstva kao i izuzetne strateško-geografskevrijednosti, povijesni je prostor Hrvatskoga naroda od samih početaka naseljavanja Hrvatapostao objektom pretenzija susjednih naroda i država (Bizant, Venecija, Madžari i kasnijeUgarska, Otomansko Carstvo te Habsburška Monarhija).

Bez obzira što je nakon gubitka međunarodnog političkog subjektiviteta ulaskom u personalnu,a kasnije i realnu uniju sa Ugarskom, hrvatski narod 1102. godine de iure izgubio svojusamostalnu državu, kroz naredna stoljeća, a upravo zbog svoje unutarnje snage, nikada nijeizgubio i svoj posebni politički subjektivitet kao politički narod. U svakoj državnoj zajednici ukojoj se nakon 1102. godine nalazila, Hrvatska je formalno-pravno imala poseban status kaoposebno kraljevstvo, sa svojom zakonodavnom, izvršnom i sudbenom vlašću (personificiranimau posebnom hrvatskom saboru, banu kao predstavniku izvršne vlasti i posebnim zemaljskimsudovima). Na ovome mjestu dolazimo do ključne okolnosti za razumijevanje kasnije povijesne



političke nesreće, koja će 1918. godine zadesiti hrvatski narod. Zametak onoga što će se ukasnijem povijesnom razdoblju pokazati kao geopolitička nacionalna tragedija hrvatskoganaroda, a čije pogubno naslijeđe hrvatski narod osjeća i danas (koje naslijeđe je i glavni uzrokza «Hrvatsku šutnju 21. stoljeća») nalazi se u počecima velikosrpske ekspanzionističkepolitike na Balkanu, koja datira u sredinu 19. stoljeća.

Osnovni razlog zbog kojega se ekspanzionistička politika Srbije na dulji rok pokazala zahrvatski narod mnogo pogubnija i nesretnija od ekspanzionističke politike prema Hrvatskojvođene od drugih susjednih naroda i država, leži u činjenici bliskosti hrvatskog i srpskogjezika. Ova činjenica, zlorabljena od strane srpske političke i kulturne elite, poslužila je zapropagandno nametanje jezične, kulturne i duhovne politike zajedništva srpskog i hrvatskognaroda (naravno pod srpskom "kapom"), koju je velikosrpska opcija na svim poljima Hrvatimapočela nametati u drugoj polovici 19. stoljeća. To je bio i osnovni razlog zbog kojega su kaopredvodnici hrvatske politike u prvoj polovici 20. stoljeća, isplivale zavedene, povijesno inacionalno nedovoljno svjesne osobe, koje će biti odgovorne za najveću političku tragedijuhrvatskoga naroda, koja je nastupila 1. prosinca 1918. godine. Toga, za hrvatski narod moždanajtužnijega dana u njegovoj povijesti, Hrvatska je istrgnuta iz svojega prirodnogsrednjoeuropskog geopolitičkog konteksta i priključena balkansko-velikosrpskom povijesnomgeopolitičkom kontekstu. Posljedice su na svim područjima za hrvatski narod bilekatastrofalne. Započela je svojevrsna «balkanizacija» Hrvatske koja ipak, zbog unutarnjesnage i samosvijesti hrvatskog naroda, nije mogla «pobijediti» u onolikoj mjeri u kojoj su toprovoditelji velikosrpske politike priželjkivali.

Međutim, u jednoj važnoj komponenti nametnuta politika «hrvatsko-srpskog zajedništva» ipakje uspjela. Mnogi pripadnici hrvatskog naroda, pod utjecajem jugoslavenske velikosrpskepropagande postali su pobornici «jugoslavenstva» kao političke opcije za konačno rješenjehrvatskog pitanja. Bez obzira na raspad prve velikosrpske Jugoslavije, hrvatski narod, zbognesretnog spleta povijesnih okolnosti na koje je najmanje on sam mogao utjecati (drugisvjetski rat) ovu okolnost ne samo da nije uspio iskoristi za jedino ispravno rješenjehrvatskog nacionalnog pitanja – trajnu uspostave samostalne hrvatske nacionalne države, većje doživio i jednu od najvećih tragedija u svojoj povijesti. Pobjedom jugoslavenskekomunističke opcije, hrvatski narod je najprije doživio tragično fizičko uništenje njegovenajvrjednije ljudske supstance – masovnu likvidaciju ogromnog broja svjesnih pripadnikahrvatskog naroda koji nisu prihvaćali nametnuto komunističko-jugoslavensko rješenjehrvatskog pitanja. Konsolidacijom komunističke jugoslavenske države, na žalost, nastavila se (ito mnogo učinkovitije nego u prvoj Jugoslaviji) nametnuta politika hrvatsko-srpskogzajedništva i jugoslavenizacije hrvatskog naroda. Komunistička propaganda, koja jedesetljećima bila jedina priznata «istina», utjecala je na formiranje svijesti kod velikog brojapripadnika hrvatskog naroda koji je istu počeo prihvaćati kao «vječnu» istinu i trajnozadovoljenje političke potrebe Hrvatske i hrvatskoga naroda.

Da je hrvatski narod ipak, usprkos svemu, zadržao dovoljno samosvijesti i političkognacionalnog duha, pokazalo se u razdoblju od 1990. – 1995. godine koje, ukupno povijesnogledano predstavlja jedno od najsvjetlijih i najherojskijih razdoblja hrvatske povijesti. Uspomenutom razdoblju hrvatski narod je prepoznao političku snagu i mudrost osobe u liku dr.



Franje Tuđmana, kao predvodnika hrvatskog nacionalnog preporoda koji je doveo do onognajvažnijeg: trajne uspostave samostalne i demokratske nacionalne države hrvatskog naroda –Republike Hrvatske. Politička mudrost i zrelost dr. Franje Tuđmana ogledala se, kako uprepoznavanju opasnosti koja je hrvatskom narodu prijetila od ponovno probuđenevelikosrpske ekspanzionističke politike, tako i u shvaćanju činjenice da se u tom povijesnomtrenutku ostvarenje hrvatskog nacionalnog pitanja može riješiti samo jedinstvom čitavoghrvatskog naroda u domovini i iseljeništvu. Konkretno, to je značilo da bi za hrvatsku politikubilo pogubno da se, s obzirom da je Hrvatska netom izašla iz jugoslavenske komunističkezajednice, ne samo potpuno odrekne nego i krene u obračun sa vodećim kadrovimakomunističkog sustava u tadašnjoj SR Hrvatskoj. Da se u to vrijeme krenulo u provođenjenavedene revanšističke politike, ne samo da bi se hrvatski narod teško othrvao nastupajućemvelikosrpskom ekspanzionizmu, već i vjerojatnost građanskog rata ne bi bila isključena.

Franjo TuđmanSve navedeno omogućilo je hrvatskom narodu da, na žalost ne bez velikihžrtava, pobjedom u Domovinskom ratu, koji s pravom možemo smatrati jednom od najsvjetlijihstranica sveukupne hrvatske povijesti, omogući konsolidaciju i međunarodno priznanje svojesamostalne i demokratske nacionalne države. Međutim, već nakon završetka Domovinskograta, a pogotovo nakon smrti dr. Franje Tuđmana 1999. godine, u hrvatskom društvenomživotu počela se osjećati tendencija upravo suprotna od očekivane nacionalno-domoljubnetendencije razvitka jednog naroda koji je netom ostvario svoju dugo željenu slobodu:tendencija postepenog poništavanja i urušavanja onih vrijednosti na kojima se temeljiuspostava, obrana i međunarodno priznanje samostalne hrvatske države. Protiv hrvatskognaroda počeo se voditi medijsko-propagandno-psihološki specijalni rat. Nositelji specijalnograta protiv hrvatskog naroda i njegovih temeljnih vrijednosti jesu određene društvene,političke, medijske i kulturne strukture ponikle i odgajane u bivšem jugoslavenskomkomunističkom sistemu koje su, kao objekti desetljetne jugokomunističke indoktrinacije,zazirale od svega što je povezano sa mogućnošću raspada bivše SFRJ i uspostavom samostalnehrvatske države. Navedene strukture iskoristile su činjenicu što su, zbog specifične situacijeu Republici Hrvatskoj (potreba jedinstva hrvatskog naroda radi obrane od agresije) ostale"netaknute" u burnom razdoblju raspada komunizma i pada Berlinskoga zida u Europi.

Ono što je u svemu tome najvažnije i za hrvatski narod najopasnije, jest činjenica daspomenute strukture raspolažu velikom snagom, znanjem i sredstvima za vođenje specijalnograta, s obzirom da su mnoge od njih u bivšem sistemu bile indoktrinirane i obučene upravo namedijsko-propagandnom polju. Kada, s obzirom na razvoj povijesnih događaja i pojavu jakepovijesne osobe dr. Franje Tuđmana kao predvodnika nacionalnog pokreta za samoodređenjehrvatskog naroda, nisu uspjele spriječiti uspostavu, međunarodno priznanje i obranusamostalne hrvatske države, nakon njegove smrti njihov cilj postalo je nešto drugo: svimpolitičkim (predsjednik RH), pravosudnim (Haaški sud i hrvatski sudovi), medijskim(«Latinica») i simboličkim (Trg Maršala Tita) sredstvima hrvatskom narodu učiniti odbojnimsve što je na bilo kojem društvenom polju povezano sa uspostavom, obranom i međunarodnimpriznanjem samostalne hrvatske države. U isto vrijeme, njihov usporedni cilj jest nasuprotnormalnom osjećaju ponosa i veličanju ostvarenja slobode i samostalnosti, istim gorenavedenim političkim, pravosudnim, medijskim i simboličkim sredstvima veličati ono razdobljekada hrvatski narod nije bio slobodan narod u svojoj slobodnoj državi, već je bio dio druge



države (SFRJ). Na taj način nastoje kod hrvatskog naroda stvoriti osjećaj uzaludnosti inepotrebnosti ostvarenja nacionalne slobode kako bi mu u budućnosti oslabili otpor nametanjunove političke opcije, u kojoj bi ga se uklopilo u neku novu balkansku zajednicu naroda(naravno, pod vodstvom Srbije), za što se već desetak godina priprema teren.

Na žalost, u razdoblju nakon smrti prvog predsjednika samostalne Hrvatske, sve demokratskiizabrane vlade Republike Hrvatske nisu se pokazale dorasle svojoj ulozi i povijesnom zadatkupred kojim su stajale, već su svojom anacionalnom politikom podilazile unutarnjimneprijateljima hrvatskoga naroda. To se posebno ogleda u nekritičkom prihvaćanju svakogzahtjeva, kako međunarodne zajednice (većinom nesklone hrvatskom narodu) tako i domaćihlijevo-liberalnih anacionalnih struktura, koje svojim presudnim utjecajem kojega su ostvarile umedijima, većinski kreiraju hrvatsko javno mišljenje. Sve navedeno posebno se reflektira usve dominantnijoj medijskoj i pravosudnoj percepciji Domovinskog rata, koji, umjestonajvećeg ponosa hrvatskoga naroda, pogubnom i ponižavajućom medijskom i pravosudnompolitikom polako postaje nešto nalik "građanskom ratu za koji su svi podjednako krivi". Važansegment odgovornosti vladajućih struktura u razdoblju nakon 2000. godine, ogleda se i unekritičkom prihvaćanju povijesno neutemeljene tvrdnje kako je današnja samostalna idemokratska Republika Hrvatska utemeljena tzv. odlukama ZAVNOH-a, odnosno da je tzv.antifašizam iz drugog svjetskog rata temelj današnje hrvatske države.

_____________________________________Ostatak također možete propratiti na navedenoj stranici.

Jasan mi je povod zbog čega se pojedinci zadojeni mržnjom spram Hrvata i danas u RH pravegluhonijemi, ali mi nikada ne će biti jasno zašto tako postupaju i Hrvati pojedini ?

Olako zaboravljaju na zlo koje nam se događalo od 1918-1996, te iznova prešutno klimajuglavama na ponovno utapanje RH u balkansku asocijaciju tzv. Zapadni Balkan.

colonia.tino 14.06.2009 11:53 h

Ne znam, ja pročitam svaki tekst kojega kolega Otporaš ovdje objavi , neke i po više puta, dosada nisam stekla nikakav dojam da bi naš kolega bio rasista, naime nadnaslov njegovihtekstova je: " Hrvatska i Ustaštvo ". Koliko shvaćam on govori o pokretu citirajućiprotagoniste tog pokreta, uglavnom navodeći izvore,

piše: general DRINJANIN

" OBRANA " br. 32-33 1966 godine


dakle ne radi se o njegovom vrijedonosnom sudu, barem ja tako razumijem, isto tako on govori



o Hrvatskoj u kontekstu ustaškog pokreta, dakle opisuje, citirajući druge ljude, kako je svenastalo, zašto je sve nastalo, a ne u što se to sve pretvorilo.

colonia.tino 14.06.2009 11:56 h

Na primjer, ja ću uskoro objaviti cjelokupni govor Vjekoslava Luburića iz 1968. godine, to neznači kako se slažem sa rečenim, već samo želim da javnosti vidi na koji način on razmišlja...Na taj način mnogi pisci, novinari, građani pišu i pisali su kako bi se u potpunosti shvatiokontekst jednog vremena i geneza strahota tog vremena...

Domobran 14.06.2009 13:35 h

broken, to je tako kako ste rekli. U tom kontekstu i smislu ja to što opisujem i pišem. Ako to(po)neki drugačije shvaćaju, to je njihovo demokratsko pravo, kojeg ja poštivam. Istini zavolju ja sam više pretrpio zbog ustaštva nego zbog pzrtizanstva, dakle, žrtva sam "ustaštva",jer su me partizani progonili zbog "ustaštva". Iako sam žrtva "ustaštva", opet, istine radi,želim o tome pisati kako bi se čula i vidjela druga strana medalje, a ne sam strana našegneprijatelja. Ako neki od cijenjeni GN i komentatora žele podrobnije znati kako sam je biožrtva "ustastva", neka se jave svojim komentarom i radu ću im objasniti.

sponzoras 14.06.2009 22:31 h

Broken.."dakle ne radi se o njegovom vrijedonosnom sudu, barem ja tako razumijem, isto takoon govori o Hrvatskoj u kontekstu ustaškog pokreta, dakle opisuje, citirajući druge ljude, kakoje sve nastalo, zašto je sve nastalo, a ne u što se to sve pretvorilo."

Pretvorilo se u rasističke progone i istrebljivanja nearijevske rase ( kako su ne Hrvati nazvaniu Rasnom zakonu NDH). I ovaj naš gospon iz dijaspore jako dobro zna da je ti tako, pa onda ispretno želi izbjeći neke odgovore. Pa budimo pošteni i dosljedni ako smo se već neke temeuhvatili.Zamisli da se sad netko uhvati pisati epopeje "zašto je uopće došlo do komunističke ideje ikako je sve to bilo krasno i lijepo u početku"... a spretno izbjegne spomenuti u što se sve topretvorilo?I nisam vidio njegovu osudu rasističkih zakona NDH, čak je gore rekao da je to možda bilo inužno!I što na temelju toga možemo zaključiti o vrlom povijesničaru Otporašu.Ovdje se radi o ozbiljim temama, ne o recenzijama glazbe i putopisima koje ja pišem. Izovakvih stvari je bitno da se zna tko piše i je li kompetentan da o tome piše

Broken, ti se bar potpišeš imenom i prezimenom ispod svojih tekstova u kojima pišeš o realnimljudima i događajima , povijesti itd.., a ovaj Otporaš je neki anonimac kojem ja ne vjerujem niriječi.



colonia.tino 14.06.2009 23:25 h

sponzoras. Nitko živ, nitko normalan ne može pravdati RASNE ZAKONE, jer to se NE MOŽEpravdati. Iako je ustaški pokret, kao pokret bio odgovor na srpsku hegemoniju i velikosrpskupolitiku.

Isto tako kao i fašizam, i komunizam, nije u svojoj početnoj fazi nosio ništa dobro, ništaromantičarskoga, kako to neki žele prikazatri, sam Marx u svojoj " bibliji komunizma ",označava " klasnu borbu ", kao najvažniju sastojnicu komunizma, klasna borba nije ništa drugonego pandam rasnim zakonima.

Ubijanje, mučenje, maltretiranje, ljudi zbog vjerskog, političkog, nacionalnog, klasnog, ili bilokakvog razloga, nije moguće i ne smije se pravdati, sve što ja tražim, ako smo dosljedni, da sei ovdje svi oni koji žele demokratsku Hrvatsku, sa jasnim i nedvosmislenim vokabularomjednako odnose prema onima kojima je " Tito idol i heroj ", kao i prema drugima, kojima je tonetko drugi..

Kolega Otporas, niti jednom riječju nikoga ne ponižava ovdje, spreman je na raspravu, arazgovor, spreman promijeniti svoje mišljenje, spreman na kritiku i tu kritiku prihvatiti, zarazliku od " titoista ", a to znaš da ih ima na ovom portalu, koju na svaku kritiku ponižavaju,vrijeđaju druge.Bože moj, mi se ne moramo slagati sa Otporasem, možemo se boriti putem dijaloga i branitisvoija stajališta, pisanjem i istinom kakvom ju mi sami vidimo...

sponzoras 15.06.2009 00:13 h

Broken..naravno da se ne moram složiti, niti neću. Jasni su meni razlozi nastajanja ustaškogpokreta no još su mi jasnije rečenice koje su ustaše napisale u rasnim zakonima.Ako je gospodin Otporaš mišljenja da je rasizam u redu, ako su potpisnici takvih zakona zanjega herojiheroji, da je i najgori Hrvat bolji od najboljeg Jugoslavena, kako on to kaže, ondami je jasno s kakvom osobom imamo posla.Bitno mi je saznanje da takvih ljudi ima, kako bih se potrudio da drage ljude zaštitim odtakvih. A vjeruj mi da itekako hoću.

Otporaš 15.06.2009 00:30 h

Poštovani i dragi kolega sponzoras. U prvom redu ja nisam rasist. U drugom redu nisam senikada u životu bavio tom temom i tim pitanje, te prema tome ne mogu znati tko je a tko nijerasista. Sve što znam tko nije rasista to sam ja, Otpraš.Dalje, iz knjige "Medjunarodni Politički Leksikon" kažu u riječi "RASIZAM":

"Antinaučna i reakcionarna teorija, prema kojoj postoje superiorne i inferiorne ljudske rase.Ova teorija je iskonstruirana u 19 stoljeću i služila je najprije kao sredstvo u borbi protiv



Židova (dakle da je ova teorija postojala jedno stoljeće prije osnutka ustaškog pokreta okojem ja pišem,moja opaska)...Rasističku su teoriju iskoristili za vrijeme Drugog svjetskograta od 1939-1945. njemački nacisti za uništenje milijuna Židova..."

Dakle ni riješi o Hrvatima ili Ustašama. Ako je Poglavnik bio prisiljen i suglasan potpisati zakono rasizmu, to nije u sklopu mojih opisivanja o potrebi osnivanja Ustaskog Pokreta zaoslobodjenje Hrvatske još u siječnju 1929god.

U naše današnje vrijeme znamo šta se je dešavalo i još uvijek se dešva u Iraku, gdje je jedanSadam Husein bio neka vrsta Jugoslavije kojeg je trebalo srušiti, a nametnuti Prvi ministarMalaki je bio jedna vrsta Poglavnika, koji je imao svoju vojsku, svoju vladu, a sve je moraoraditi što mu Amerikanci kažu. Malaki je potpisivao ono što je Amerikancima odgovaralo. Takonešto ili slično se može reći i za našeg Poglavnika kao i za francuskog predsjednika MaršalaPhilippe-a Petain-a, kao i za druge evorposke zaraćene države, koje su simpatizirale sanacističkom Njemackom i sa fašističkom Italijom.

Dragi kolega sponzoras u mojim opisima se ne radi o rasizmu ili ne rasizmu. U mojim opisima seradi, i ja sam nastojao koliko sam mogao, ići kronološkim redosljedom i razvitkom UstaškogPokreta od njegova osnutka 1929 godine pa sve do njegova sloma na Blejburgu u svibnju 1945.godine. U tim opisima bih se striktno držao zapisanih činjenica sa svim mogućim izvorima istih.Uz najbolju želju vama to nije bilo moguće pratiti, jer se o tome nije pisalo kako treba;istinito i korektno. Primjer. "Uspomene na Politicke ljude i Dogadjaje" koje je Ivan Meštrovićnapsao 1961. godine, a 1969 Matica Iseljenika Hrvatske to pretiskiva u drugo izdanje u kojemizbacuje i ne tiska mnoge stvari koje se odnose na vitalne interese Hrvatske. Jugoslavija jehtjela iskoristiti vrlo poznato ime Ivana Mečtrovića i pokazati našem hrvatskom čovjeku kakoje tu velika demokracija u kojoj se mogu knjige pretiskavati i iz "ustaške emigracije". Dakle, viste bili primorani čitati ono što vam partijska linija napiše, i ne sam to, nego što je još gore: imorali ste vjerovati u ono što vam partija i Tito pišu. Tko se je tu smio opirati? Nitko! Da sami ja tada bio sa vama, bio bih dio vas. Vi ste tada vršili rodoljubnu hrvatsku dužnost tu, na tludomovine, u mogućnostima kako ste mogli, a ja i na tisuće i tisuće drugih smo takodjer vršilinašu rodoljubnu hrvatsku dužnost ovamo, vani, na način kako smo mogli i znali, ne razbacajućiuzalud naše dragocijeno vrijeme u teoriju dali je kokoš stvorilo jaje ili je jaje stvorilo kokoš,odnosno dali je rasizam bio ili nije u Hrvatskoj za vrijeme drugog svjetskog rata. Ako je i bio,nije trebao biti. Na ovom portalu se je više puta reklo: NE PONOVILO SE. Ja takodjer tokazem: NE PONOVILO SE.

sponzoras 15.06.2009 00:48 h

Super! Brzo učite, vidim da je leksikon pomogao.Bravo kolega, još samo priznajte samom sebi da je vaš poglavnik krivac za rasistički progon imučenje i na dobrom smo putu. Zapravo ne morate priznati meni, već sebi.

CITAT" Ako je Poglavnik bio prisiljen i suglasan potpisati zakon o rasizmu, to nije u sklopu mojih



opisivanja o potrebi osnivanja Ustaškog Pokreta za oslobodjenje Hrvatske još u siječnju1929god. "

Naravno, nije lijepo čuti te činjenice pa ćemo to malo taboraviti jelda? I razlika je izmeđusuglasnosti i prisile. Velika razlika.Bobani08-10-2013, 20:25

MAČEK SE JE RODIO U SLOVENIJI (treći (3) dio)



U mnogim prilikama vlada NDH nije radila ono što bi za neke bilo popularno. Ona je radila onošto je bilo korisno za očuvanje Hrvatske Države od odmetnika i raznih napadača, kaže jedanUstaša.


" OBRANA " br. 32-33 1966. godine.

Da li je Maček radi svojih filozofskih i tolstojevskih pacifističkih ideja zapravo formiraosvoju vojsku, svoju politiku, svoju starnku i svoju naciju uopće - da budu u skaldu sa njegovimfilozofskim nazorima - izgradjujući rastezljivu taktiku i strategiju?

Mnogo će se još toga napisati o tom problemu, a da se ne će za dugo vremena naći jedankonkretni odgovor. (Ja mislim da je general Drinjanin ovdje jako jasan i točan. Zasto?Jednostavno zato što je sam rat kod nas Hrvata u to doba - kojeg hrvatski narod nije nitihtio, niti želio niti tražio -bio nejasan. Jedni Hrvati hoće rat bez kojeg nema HrvatskeDrtžave (nacionalisti), dok drugi, i to oni čelnici HSS, nogama i rukama rade na tome da dorata ne dodje kako bi se Jugoslavija mogla spasiti i očuvati ,moja opaska) Hrvatskinacionalisti, u jednoj, drugoj ili trećoj formi, nastojat će umanjiti nepobitnu činjenicu, da jeMaček stvorio vojsku i da je ta vojska 1941., puna državotvorne svjesti, napustila Mačeka iprišla nacionalistima, dok je sporedno pitanje svaki daljni razvoj.

Pristaše braće Radica, t.j. Seljačka Stranka, uvijek će naći našina da iz političkih razlogaprebace nacionalistima, da su tu Zaštitu razjurili iz stranačkih razloga, absorbirajući desnokrilo i tjerajući lijevo krilo u partizane i, prema tome, u novu Jugoslaviju. (Ja ovdje moramnadodati stvarno tadašnje, za vrijeme rata, mišljenje prvaka HSH, koje je bilo, iz ljbomore zavlast ili prevlast, protiv Poglavnika i ustaške vlade. Partizani sa svojom dobro organiziranomsocijalističkom promidžbom - neće više biti bogataša i kulaka, tvornice radnicima, svi ćemo



biti isti i jednaci tj. ravnopravni, sa jednom i istom titulom: DRUG - su to nezadovoljstvo HSS-e iskoristili u svoje prikrivene jugoslavenske svrhe, što se je vrlo negativno očitovavalotijekom cijelog rata, moja opaska)

Isto tako treba računati sa novim i mladim snagama, koje su samo djelomično išle sa ekipomhrvatskih partizana, ljevičara, sindikalista, komunista i rijedkih neojugoslavenskih idealista, akoji neće ni da čuju, - ni za preživjelu ekipu H.S.S-e, ni za pobijene i pobijedjene ustaše -,nego silom prilika traže riješenje u redovima onih Hrvata, koji su za vrijeme rata, milom ilisilom, bili na strani Tita, a danas se, negdje bojažljivije - negdje smjelije, pogledaju oko sebe,ne bi li našli koju bratsku ruku medju hrvatskim protivnicima, da bi se svi složno oduprlisrbokomunističkom neprijatelju.

Maček je imao vlastite poglede kojih se nije nikada odrekao, pa ni u času smrti. Kada bi zapaou kontradikciju izmedju svojih nazora i stvarnosti, koja ga je opovrgavala, onda bi prekinuosvaku diskusiju i našao jedan evazivni usklik: "Je, dragec moj, to je politika!" ili "Je, dragecmoj, v ratu smo!"

Poneki puta sam mu ponudio, da bi doveo pukovnika Zvonka Kovačića ili pukovnika K. (Krunoslav,mo) Batušića, najmarkantnije organizatore i vojničke zapovjednike Zaštite, te da bi ga oniuvjerili u pravo stanje stvari, a kako bi i on uticao na hrvatske seljake u Dalmaciji i zagorju,gdje je već prilično njegovih pristaša otišlo u partizane, te da bi eventualno pokušali obnovitiZaštitu, kao što sam ja to učinio na mom užem terenu. Ali, Maček je to najenergičnije odbio.Znao je reći: "Vi ste meni napravili uslugu što ste me zaprli, i još veću ćete mi uslugu napraviti,ako nikoga ne pustite do mene, jer tako ne moram nikome ničta reći, i tako ne bum bil kriv zanikaj kaj se bu pripetil!" (Ovdje zbilja svakom državotvornom Hrvatu bi pamet stala kada sveovo čuje i sazna. On, Maček, vodja hrvatskog naroda tako misli u ovakovim teškim momentima ikritičnoj situaciji. Dali je folklorni Hrvat, športski Hrvat, planinarski Hrvat, koncertni Hrvat,pjevački Hrvat, ili državotvorni Hrvat koji je spreman uzeti u svoje muževne i državničkeruke kormilo jedne DRŽAVE HRVATSKE?!,moja opaska)

Nastojao sam mu nekada reći da se ne može vojničke zapovjednike, kao Kovačića, Batušića,Pribanića i druge, koji se još uvijek smatraju haesesovcima, ali se bore za hrvatsku državu,ostaviti bez ikakovih jasnih orijentacija, ako se ne želi od vojnika praviti političare koji suonda, napušteni od svojih stranačkih vodja, prisiljeni misliti svojim vlastitim glavama i stvaratizaključke, te rušiti stranačku stegu. (ovdje opet moram nadodati kako general Drinjanin, kaoodgovoran i stegovan čovjek, govori o stegi, tj. disciplini, kako se mora svoje starije slušati. Ato se postiže sam onda kada se organizirano radi i u toj organizaciji postoje pravila kojih sesvaki član te organizacije striktno mora pridržavati. Pošto je postojao Ustaški Pokret iUstaška Načela koja su bila stvorena za ostvarenje Hrvatske Države, tako su postojale iUstaše koji su se morali pridržavati Ustaških Načela. U protivnom anarhija!, moja opaska)

Maček, kao političar i stranački raspoložen, uvijek je gledao na sve probleme sa jednog užegstranačkog stanovišta, a ne sa svehrvatskog državotvornog gledišta. To se njabolje odrazuje unjegovim riječima: "Kaj ste si zmesli, to si bute jeli!"



I neka mi bude dozvoljeno zavrsiti ovaj prikaz sa riječima moje starice majke. Ja sam, naime,rekao Mačeku da smo svi skupa, s njim na čelu, kašu kuhali i da ćemo ju skupa jesti, mi ustaše iHSS, i s nama cijeli hrvatski narod, pa je, prema tome, taj problem i moj i njegov. Za jednogod tih razgovora umješala se i moja starica, koja je sa drom. V. Mačekom, uz dobru crnu kavu(za Mečeka najbolji lijek), znala satima čavrljati i, po dobrom starom običaju, govorili su si"ti". Mislim da je razgovor doslovno tekao ovako:

- A moj Vladko, što će biti s nama, s pukom?

- Ja, ja, neboj se, Marice... ti si dobra žena, tebi se ne bu nikaj pripetilo...ja bum tebipomogel?..

- A moj Vladko, tko će tebi pomoći?...

(Slijedi: "A MOJ VLADKO, TKO ĆE TEBI POMOĆI?!")


NEĆU BRTE, KAD SAM DO SADA MOGA ŽIVIT KO ČOVIK I RVAT, MOGU I OD SADA...

HRVATSKA I USTAŠTVO (50 (posebni prilog)

Moj sinko, nemoj se nikada tući. Ako te neko napadne, braniti se. U tom slučaju ja te radijeposjetiti u zatvor nego u bolinicu. Petar Boban, gabrić, svome sinu Milanu 1956.

DA SE NE ZABORAVI

Ovu gore navedenu izreku mi je rekao moj otac Petar 1956 godine.

Moj otac Petar Boban, gabrića (1907-1981), bio je u Domobranima. Ranjen je bio na Kozari1942. godine. Pričao mi je da mu je njegov zapojvjednik toliko puta rekao da se zakloni zavrijeme borbi, jer da on sam ne može rat dobiti. Borio sam se srčano, iz srca za moju zemljuHrvatsku, mnogo puta mi je to rekao. Dok nisam bio ranjen nisam mislio da me metak možepronaći. Poslije liječenja i oporavka, razriješili su ga vojničke obveze, te je došao kući. Njegovbrat Mate, moj stric, je bio u Ustašama na dužnosti u Zavidovićima.

U mojem selu Bobanova Draga, na jednoj gomili, seljani su za svoje potrebe i svojim vlastitimsredstvima postavili zvono i posvetili ga sv. Iliji. Od tada, 1937. godine, svake godine na dan sv.Ilije 20 srpnja održi se sveta Misa na čast imena sv. Ilije. Poslije sv. Mise svak sa svojima idekući na ručak, dobro se najedu i napiju i tako, puni sreće i zadovoljstva, poslije ručka izidju izkuća i hladovine, te odu dolje na cestu na DERNEK. Selo puno svijeta, naroda. Mnogi su došli iz



susjednih sela i župa.

Te 1943. godine u proljeće su najprije naišli četnici. Zapalili su nekoliko kuća i u našem seluubili Grgu Boban, grše (1896-1943) i ženu Stjepana (Stipuka) Zorić, a preko sela još trojicu.Neposredno iza njih, četnika, naišli su partizani. Oni nisu ni palili ni ubijali. Simbolično suprošli tuda i samo popljaškali što su mogli, kako su to oni znali reći "da je to za narodnuvojsku". Hrvatske vojske tu nije bilo, ni blizu. Bilo je nešto u Imotsom i nešto seotskogredarstva, što nije bilo dovoljno pružiti bilo kakav otpor ni četnicima ni partizanima. Ali za tajslučaj se je čulo i hrvatska vojska je počela patrolirati tu linijuImotsk/Grude/Ljubuški/Široki Brijeg/Mostar.

Moj stric Mate je došao iz Metkovića na dopust za Ilindan, kako se je to kod nas govorilo, tj.za 20 srpnja. Koliko se još uvijek sjećam, bila je srijeda. Bilo je mnogo naroda i Dernek je biolijep, kao po običaju. Jedni se šetaju, tamo-amo, dok drugi pred kućama u hladu sjede, pričaju,jedan drugome nazdravlja iz bukare ili pletare, svak se veseli, ganga se pjeva, jednom riječu:UŽITAK i milina! U jedan trenutak nastal buka, gužva i galama. Naišli Ustaše i naredjuju svimada se mirno razidju i da svak svojim kucama idje. Dernek je zabranjen poradi sigurnosti.Većina naroda je poslušalo i pognutom glavom uz kolovoz krenuli kući. Kada su došli predMatanovu kucu, gdje su u hladu pod razgranatom šljivom sjedili moj otac, moj stric Mate idrugi seljani, Ustaše su ih počeli rastjeravati. Jedan od njih je prepoznao mojeg strica Matu isvalio na njega svu hrpu uvreda i psovki zato što nije bio u ustaškoj odori, već u civili. Mojstric se počeo -kao- pravdati i u tom pravdanju došlo je do fizičkog obračuna. Ustaša Ljubičićiz Runovića ispod Imotskog udari kundekom mojeg strica, našto je moj otac Petar odmahskočio u obranu svojeg brata i oduzeo pušku Ustaši Ljubičića. Drugi Ustaša je odmah pošeopucati. Svak je utekao, spašava se kako tko može. U tuči su pet (5) Ustaša, moj otac i mojstric. Oba su ranjena. Na svu sreću rane nisu bile smrtonosne, ali metak nije znao hoćeli bitismrtonosan ili ne.

Seljani, susjedi i prijatelji su na skalama/lotrama donijeli ranjenog mojeg oca i mojeg stricakući. Toga se još sjećam kao da je jučer bilo. Ali se takodjer vrlo dobro sijećam priča mojegoca koje mi je pričao dok smo kopali. To su bili nekontrolirani incidenti, bez zapovjedi izZagreba. Moj stric Mate (1919-1966) je i dalje ostao u Ustašama i borio se za svoju zemljuHrvatsku, bez da je pomišljao da iz nekog prkosa i zbog nekih prljavih Ustaša ode i pridruži separtizanima. On je bio zarobljen u svibnju 1945 godine izmedju Zidanog Mosta i Celja. Prošaoje kroz velike muke i vezitkije uši i ostao živ.

U mom selu je takodjer veliki Dernek na sv. Petra i Pavla 29 lipnja. Kod nas se to obično iskraćeno kaže 'Petrovdan". Godine 1956, mislim da je bio petak, šetali smo se u Derneku. Mojrodjak Ante Grubišić i ja zapjevali smo gangu sa pjesmom: Meni moja govorila mati, pjevaj sineživijeli Hrvati. Milicioner Djuro i Milan Šorman, oba od Mostara, Bjelog polja ili okolice, odmahna nas. Zametnula se gužva, te zatim tuča u kojoj je bilo i krvi. Sve se završilo dobro, jer jemoglo biti i gore.

Sutra subota otac i ja kopamo na polju, evo ih. Ugledao sam ja njih kako se žurnim korakompribliživaju k nama. Kratkim postupkom oni -milicija -hoće mene sprovesti u "Stanicu Narodne



Milicije" u gornje Soviće. Ja sam im rekao da znam gdje je stanica i da ću sam doći, a da onimene neće sprovoditi kroz selo 5-6 km. kao nekog lopova. Pristali su. Oni svojim pute a jamojim. Otac mi je samo rekao: "Moj sinko, neka te dragi Bog čuva na svakom koraku. Za tebeovdje nema više života. Širok ti je svit. Ima četiri (4) strane, Istok, Sjever, Jug i Zapad.Izaberi, prkrsti se i ajde. Samo nemoj na Istik. Idi na Zapad. Ajde najprije kući i reci Vićeki,to mi je Mater, ona zna di je onaj veliki takujin da ti dadne malo para.

Eto, tako sam ja kao dečkić napustio moje selo, moju rodnu grudu koja mi se je zalijepila zatabane i kuda god koracam/hodam, tragovi hrvatstva ostaju. Imao sam priliku u zadnjih polastoljeća mnogo puta razmišljati o svemu pa i o tome: tko je kriv? Sudbina, došao sam dozaključka. Ustaše koji su bili povod da moj otac i moj stric odu u protivni tabor, partizane, subili izolirani negativni slučajevi, kao što, recimo, kod jednog kirurga, koji neoprezno izaboravno ostavi neki kirurški pribor/alat u unutrašnjosti pacijenta, koji kasnije zbog togneopreza umre. Još se nije slučaj desio da je netko u takovim slučajevima optužio medicinskunauku i kao takovu osudio da ne valja. Tu je hrvatskodržavotvorna vrlina mojeg oca i mojegstrica, koju sam neseumnjivo naslijedio od njih.

Kada je 1963. godine jedna skupina hrvatskih rodoljuba i revolucionaraca došla iz emigracije uHrvarsku, okolikci Papuka, s namjerom dignuti ustanak, mnogi, ako ne i svi, od moje obitelji irodbine su bili pod Udbinom paskom. Tada je Nika Belac iz Drinovaca, koji je bio velika"budža" u CK KP BiH, došao k moje ocu Petru i rekao mu da su oni u Mostaru zaključili da je onkvalificiran za prvoboračku penziju, na temelju one bitke sa Ustašama na 20 srpnja 1943.godine. Pošto je taj Nika naš susjed i mnogi su ga poznavali pa tako i moj otac, on mu jr rekao:" Pa, bolan Nika, kako ja mogu dobiti vašu prvoboračku penziju kada i Bog i čovik zna da samse ja borio protiv vas a ne za vas. Šta će moj sin Milan (to sam ja) tada reći. Odrekao bi mese. Neću, brate. Kad sam do sada moga živit ko čovik i Rvat i bez vaše penzije i pomoći, mogu iod sada. Eto kako sam ja, Mile Boban, Otporaš, napustio, neiskusan i golobradat moju dragudompvinu Hrvatsku.

Ovo sam našao shodno iznijeti na ovim stranicama portala javno .com da se bar jedan maliisječak i dio moje pozadine zna. Ima toga mnogo za reći...


Gracena13 14.06.2009 11:11 hcitat:

Ovo sam našao shodno iznijeti na ovim stranicama da se bar jedan mali isječak i dio mojepozadine zna. Ima toga mnogo za reći...

_______________________



Izreka veli: "Sit gladnome ne vjeruje"

Samo onaj tko je na vlastitoj koži proživjeo i koži bliskih srodnika doživjeo teror UDBE , (nažalost naše sudbe, da se ostataka repova hobotnice nismo još uvijek u cijelosti uspjeliriješiti do dana današnjeg) može razumjeti vašu osobnu tužnu sudbu i suosjećati s tjeskobnimmislima koje su vas pratile nakon što ste ni kriv ni dužan, bili prisiljeni protivno volji napustitivlastiti dom.

Gracena13 14.06.2009 11:35 hMnogi se raduju izreci pokojnog prvog predsjednika dr.Franje Tuđmana:

UVIJEK I SVE ZA HRVATSKU, A NAŠU JEDINU I VJEČNU HRVATSKU NI ZA ŠTO"

a rijetki mogu s razumjevanjem shvatiti vašu osobnu radost, što konačno dokopasmo semogućnosti da svoj na svome s ponosom obitavamo u slobodi i miru na tlu samostalne inezavisne RH.

Svatko ima pravo da se raduje onom što mu ugodu u duši čini ( pa i gđa. Lokica , iako nijesvjesna komu ili čemu klikće) .

Upisati ću što mene osobno danas rastužuje, iako sam sretna i radosna jer :

IMAMO HRVATSKU !!!!

Da se nasmijete na trenutak, iako nije ni malo smiješno, naprotiv žalosno, da žalosnije ne možebiti.

Priča iz Hrvatske .............realna situacija većine!

Radim kod Austrijanca.Plaću dižem kod Talijana.Kupujem kod Slovenca.Telefon plaćam Nijemcu.

Točim gorivo kod Mađara.Lijekove kupujem od Izraelca.Zakone mi propisuje Belgijanac.Sudi mi Nizozemac.U vojsci mi zapovijeda Amerikanac....

Prilog : autor N.N.

Gracena13



Domobran 14.06.2009 12:25 h

Gracena13. Uživam čitati vaše komentare. U svakome pročitam vrlo zanimljivih stvari i saznammnogo što nisam zano. Na svim tim informacijama vam sikreno zahvaljujem.Kako god je teško biti svoj osobni kirurg ili u potrebi odvjetnik, tako isto je teško pisati o sebisamome. To je s jedne strane uhodano univerzalno pravilo, ali s druge strane je vrlopromašljivo i netočno. Tko može o nekome znati više nego što dotična osoba zna sama o sebi.Svi mi imamo sjećanja na svoj život, neki više neki manje. Samo svi ne žele svoje jade iznositina "vjetrenjaču" zbog nama nepoznatih razloga. I to je njihovo pravo! Dok ja zastupam topravo da one osobe kojih je život bio tegoban, trnovit i uvijek u borbi i napetostima da ostvarisvoj cilj i SAN, a moj SAN je kroz moj cijeli život bio PONOVNO OSLOBODJENJEHRVATSKE.U toj borbi i za taj cilj nisam popustao sve dok se moj san nije ostvario, a on se je ostvarioDomovinskim Ratom, koji nije iz magle ispao tako da ga nitko prije nije mogao vidjeti. TajDomovinski Rat je ispao iz vjekovnih želja Hrvatskog Naroda, ne izdvajajući niti ijedne naporaiz prošlosti za ostvarenje tih vjekovnih želja počevši od 626 pa do danas. Ukratko, MOJ SANSE JE OSTVARIO! Naša Hrvatska Republika je tu. Komu nije dobra, neka ju popravlja i uljepšava. Kome nije dovoljno velika, ne se izvoli boriti za veću. Za mene je dobra! Kakva je,takva je, naša je!

arca 14.06.2009 12:44 hdodatak:

priča iz Hrvatske

a državu mi predstavlja predsjednikkoji odavanje počasti bleiburškim žrtvamaproziva ustaškim dernekomI još smo ga sami birali!

E, moj narode....!

Od vremena još od KristaNova lica, scena istaVražje sile se trudeDa nas ne bude

Antikristi i masoniKomunisti ovi, oniŠire sotonske frazeDa nas porazeE, moj narode, e, moj narode



A mi gluhi, nijemi, slijepiSvatko u svom mraku strepiNarod biran od BogaGuši nesloga

Iz povijesti naše slavneA i ove ne baš davneSve smo što nam je vrijednoStekli zajednoE, moj narode, e, moj narode

Uzmimo u ruke sudbinu i srećuNi ja više tako nemogu ni nećuUzmimo u ruke sudbinu i srećuE, moj narode, e, moj narode

Generacije junakaI pobjednička vojska jakaJoš se brine i gineZbog Domovine

S nebeskih tih visinaDaj nam Bože opet sinaDa nas vodi iz bijedeSve do pobjede...e, moj narode

Uzmimo u ruke sudbinu i srećuNi ja više tako nemogu i nećuUzmimo u ruke sudbinu i srećuE, moj narode e, moj narode

Gracena13 14.06.2009 13:54 h

Otporaš:citat:

MOJ SAN SE JE OSTVARIO! Naša Hrvatska Republika je tu. Komu nije dobra, neka jupopravlja i uljepšava. Kome nije dovoljno velika, ne se izvoli boriti za veću.

Za mene je dobra! Kakva je, takva je, naša je!

______________________________________

Svaka čast, lijepo rečeno!



Otporaš 14.06.2009 13:54 h

arca. Priča vrlo dobra! Pjesma još bilja, za svaku prigodu dobra.Naša hrvatska sudbina je u rukama onih Hrvata kojima nije žao se žrtvovati za nacionalneideale.Dozvolite mi navesti jedan primjer. Davno je to bilo. Ima tome skoro četrdeset (40) godina.Bio sam na jednom izmješanom skupu. Živo se je raspravljalo. Svak svoje. Mi državotvorniHrvati svoje. Izgubila se kontrola. Suprotna strana počela najprije izazivati te prekodrinskivrijedjati. Osobno sam intervenirao i smirivao koliko sam mogao. Sve ima svoje granice, pa istrpljenje. Kada se nije moglo dalje, pritisklo se cara do duvara, stao sam pred najbučnijega,koji je najviše psovao o vrijedjao. Bio je Srbin, Rade Vukašinović, neznam odakle je bio izSrbije, opsovao sam mu jugoslavensku mater, i oštro naglasio da mu ne psujem srpsku mater,jer za mene Srbija postoji i srpski narod postoji, ali, za mene ne postoji jugoslavija nitijugoslavenski narod. Ti, ako te je majka rodila, dirni, a ja ti opet psujem jugoslavensaku mater.Njegovi prijatelji se skupilo oko njega i kažu: On ne blafira. On je spreman i pogunuti za svojuideju.Eto, sudbina Hrvatske je uvijek bila i uvijek že biti u rukama odvažnih državotvornih Hrvata.

Gracena13 14.06.2009 14:32 hotporaš:

MOJ SAN SE JE OSTVARIO! Naša Hrvatska Republika je tu.

Kome nije dovoljno velika, ne se izvoli boriti za veću.______________________________________

Uh, vi ste plemenitiji u duši, neg'ja. Ja sam zloćka po prirodi. :))))))))

Voljela bih da sam imala priliku doživjeti da kifla postane "trudnica."

Zadržavši i prihvativši oblikovanje nasilnim putem pojedinih agresora kroz dulje povijesnorazdoblje , zauvijek će biti izložena riziku, da zadobije nenadani smrtonosni udarac u trbuh.

Voljala bih da nam lopuže vrate sva materijalna dobra koju su nasilnim putem ili uz podrškusila moćnica-saveznica prigrabili .

Naime, mnoga materijalna dobra, još uvijek su službeno uknjižena kao vlasništvo NDH i RH, aotimači uživaju sveblagodati koriteći se njima, iako nisu zakonski vlasnici dobara.

Gracena13 14.06.2009 14:50 hArca:citat:dodatak:



a državu mi predstavlja predsjednikkoji odavanje počasti bleiburškim žrtvamaproziva ustaškim dernekomI još smo ga sami birali!

___________________________________

Koji su to mi?

Žalim, ali ne mogu prihvatiti osjećaj kolektivne krivnje.

Građani pojedini dali su glas, ja osobno ne, i ni pod koju cijenu.

Toliko od mene, na znanje i ravnanje osobno tebi, a i ostalima, ako ih slučajno zanima štomislim o ovom protiv moje volje neizbježnom , a nemilom događaju,

arca 14.06.2009 15:02 h

gracena13 nije izabran ni mojim glasom, no što je tu je, ispao je 'naš'.

Nasreću, ne više zadugo. A što će poslije biti, vidjet ćemo. Nažalost, kako stvari stoje, nisamosobit optimist ni po pitanju budućega.Bobani09-10-2013, 18:15

"MOJ VLADKO, TKO ĆE TEBI POMOĆI !? " (prvi (1) dio)



Dva Hrvata, dvije različite državotvorne ideje za Hrvatsku Državu, dvije identične smrti,razmrskane lubanje, A.Hebrang mladji i Maks Luburić, dva UZORA, dva HRVATA, dva idealaza isti cilj: HRVATSKA DRŽAVA!

Piše: general DRINANIN (povodom smrti V. Mačeka)


Iz prošlog broja: " A MOJ VLADKO, TKO ĆE TEBI POMOĆI !?" (Majka Maksa Luburića,Marija, dru. Vladku Mačeku)



Dialozi Dra. Mačeka s mojom majkom, sestrama, braćom i nekada i sa po kojim časnikom, kojije imao preko sebe vanjsku sigurnost, pa bi se navratio u kuću, bili su za mene pravo otkriče.Nisam ih ni shvatio uvijek u svojoj biti dok mi vlastita djeca nisu uzrasla i u razgovorima zastolom ili u igri, postave pitanja, na koja ne znam odgovoriti, ili me smetu, jer ne znam točno ukojem pravcu trebam i kako skrenuti razgovor. Moji su bili jednostavni, mali, hercegovačkimalogradjani, nekada iz imućne obitelji, koju su Srbi uništili, ali smo bili obitelj gdje se jeuvijek ljubilo Hrvatsku i gdje se je, kako bi se reklo, znalo politički misliti. Tu često nijeMačeku pomogla politička i fiškalska dialektika, jer bi moja starica znala reci: "Ma nemoj tiVladko sada vrludati, sada ovako, sada onako, nego ti meni reci po naški, pa da ja teberazumijem". Maček bi obično u takovim slučajevima radosno se nasmijao, rekao štogod bilo, akod to "štogod bilo" nije situaciju razjasnio, onda je samo jedna druga žena, u ovom slučajusupruga dra. Mačeka, završila diskusiju time, da bi rekla nešto Dru. Mačeku ili na slovenskom,ili na zagorskom dialektu, što moji ne bi razumili, i onda bi se oni povukli u svoju sobu ili kojunuzgrednu prostoriju.

" A moj Vladko tko će tebi pomoći " - bila je izreka jedne žene, koja je vidila u dnevnomkontaktu sa ljudima bolje nego mnogi političari, pa i sam Dr. Maček. Da je netko rekao god.1941. Mačeku da će jednom na ustaškim blatobranima, sa ustaškom pratnjom i od Ustašadobivenim dukatima, (Vrlo interesantno da još u 1966. godini general Drinjanin govori u ovimopisima o "dukatima" što bi, možda, trebalo značiti "zlato" o kojem se upravo ovih dana,mjeseca lipnja 2009. godine intezivno priča i piše po hrvatskim portalima. Dali je i šta jegeneral Drinjanin znao o tom zlatu, teško je sada išta reći. Sjećam se da je general nekimsvojim suradnicima pisao da su se neki ustaše po ulicama u Rimu sa pištoljima ganjali zbog tihdukata ili tog zlata. To se može naći u PISMA MAKSA LUBURIĆA. Zato bi trebalo pročitatiknjigu dra. Jere Jareba "Zlato NDH", moja opaska) jednog dana ostavljati Hrvatsku, rekao bida je lud. Pa ipak se je tako dogodilo. Nije ni Maček jednako gledao na sve kroz ove četirigodine. Bit će zato interesantno napomenuti štogod o toj evoluciji i njega samoga, i nas, isamih hrvatskih komunista, jer je sudbina hrvatskog naroda ovisila od ta tri elementa:Ustaštva, HSS-a i Hrvatskih Komunista. Osobno sam, pak, imao uvid u sve tri struje: bio sammedju onima, koji su imali i vršili vlast, imao sam vrlo česti kontakt s Drom. Mačekom, jer samvršio potrebni nadzor osobno, a sa hrvatskim komunistima imao sam kontakt preko onih, kojesmo uhitili ili zarobili u borbama. Pa kako sudbina hrvatskog naroda još uvijek leži (iako sadadjelomično) podjenako u rukama istih elemenata, reći ću po koju i o tome, ili baremnapomenuti, u koliko se radilo o Dru. Mačeku. Sve ono što može objasniti držanje od jučer,sve to može biti korisno i upotrebljivo u nastojanjima za - budućnost! (To je upravo što mučinašeg kolegu SPONZORAŠA, mene i mnoge druge, i svi zajedno tražimo način(e) kako štosvrhodnije odgovoriti još uvijek na neodgovorena pitanja,moja opaska) Treba poći tim putem,jer ako nastavimo u sve tri hrvatske struje i nadalje s optuživanjima, da je svaki drugiizdajnik Hrvatske, a mi jedini rodoljubi, dogodit će nam se opet, da ćemo se tuđi za tudjeinterese, a naš će narod patiti, kao moja majka: a što će biti sa pukom, sa hrvatskim pukom?(Treba pročitati (po)nekoliko puta ove opise generala Drinjanina kako bi ga se moglorazumijeti. Tek onda ćemo shvatiti zašto je on, general Maks Luburić, izdao PORUKUIZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA 1964. godine,moja opaska).



Kada je Dr. Maček stvarao svoju vojsku, tj. HRVATSKU GRADJANSKU SELJČKU ZAŠTITU,on ju je stvarao, jer je vjerovao, da mu je potrebna, kao i svakoj civiliziranoj zajednici. Pa ipakdosta mu je bilo, da se spomene Vojska, pa da postane nervozan, da izgubi raspoloženje, da seomrzovolji. Bilo je kao biku crvena krpa. Jednom smo mu diskretno ostavili na stolu jednustaru novinu, mislim da je to bilo HRVATSKI DNEVNIK, gdje je bila jedna fotografija Dra.Mačeka na bijelom konju na čelu nekog mimohoda na Prilazu. Bilo je to kad je vidio u našimnovinama Poglavnika na konju i pošprdno se izjasnio o tome, iako se istini za volju nije moglapraviti nikakva usporedba, a ako se je htjela praviti, onda je tu Maček gubio. Poglavnik jeizgledao dostojanstveno, bio je priličan jahač, a nekada je bio mislim i Starješina HrvatskogKonjaničkog Sokola, bio je tjelesno krupniji, dok je Maček bio sitan, nevojničkog stasa, i ktome u zaštitarskom "škrlaku". Tada nismo dva dana razgovarali, a ja sam otišao van i tako sestvar zaboravila.


"A MOJ VLADKO, TKO ĆE TEBI POMOĆI!? " (drugi (2) dio)



Vojnici, sa ovih visina Piramida 40 stoljeća će vas promatrati. Napoleon u Egiptu 21.7.1798. Savrha hrvatskih planina se promatraju slave Hrvatske Vojske, general Drinjanin.



Pa, ipak, moja je starica insistirala, da šta će biti sa pukom, ako dodju partizani, a ne budeHrvatske Vojske, da obrani puk. Dr. Maćek je joč uvijek gledao na sve kroz čistoparlamentarnu iliti stranačko - političku kombinaciju. Za njega je sve to bila jednakombinacija: HSS nije na Vladi, kao ni Radikali, Klerikalci, nego jedna čudna zbrka gdje suPravaši vladali u Hrvatskoj, a Vojnička Vlada generala Nedića u Srbiji, a sve to pod čizmomNjemaca. Pa kako su i HSS i Komunisti izvan Vlade, tj. progonjeni, Tito u šumi, a on interniran,logični rasplet situacije je bio, da kada padne ova koalicija, tj. osovinska, fašistička, pravaškai generalsko-klikaška, da dolazi druga, "pučko-frontaška" iliti seljačko-partizanska.

Pa kada je to tako, a on je to tako gledao, rasplet situacije bio bi, da će on na vlast, a nama"kaj bu"! Bilo preko članova moje obitelji, preko časnika, koje sam postavio za nadzor, prekoVlade Singera, koji je neko vrijeme bio skupa sa Mačekom, a kasnije uglavnom preko generalaAnte Močkova, ja sam uvijek nastojao dru. Mačeku servirati one podatke, koji bi mu dali znati,



da se dogadja nešto više, nego jedan rasplet političke naravi. S jedne strane je tu jasna idejaHRVATSKE DRŽAVE (da, kako general Drinjanin kaže, da su Hrvati imali tada jasnu ideju dasu imali HRVATSKU DRŽAVU,a ovu hrvatsku državu je trebalo braniti od onih koju su juapadali i rušili, a tu su bili četnici Tito i njihovi pomagači, moja opaska, Otporaš), pojam, kojije ušao u hrvatske mozgove, pa se samo može govoriti o evoluciji hrvatskog političkog životana bazi DESETOG TRAVNJA prema formama koje bi najviše odgovarale, - izvan svakeJugoslavije. S druge strane radi se o komunizmu, koji je nova pojava i to ne samo političkepozadine, nego i kao jedan posebni nazor na svijet, sa svojom doktrinom, sa filozofijom,gospodarskom strukturom, a sa radjanjem jedne nove klase, koja neće više prihvatitipatrijarkalni sistem, koji je vladao, i gdje je svaka stranka (HSS, Pravaška (čitaj ustaška,mojaopaska) i katolička) imala i svoje RADNIČKE ORGANIZACIJE. Bit će radnika i medjunacionalistima, kao što je bila borbena i revolucionarna RADNIČKA PRAVAŠKA OMLADINA (okojoj je u svojim političkim uspomenama pisao dr. Branko Jelić,moja opaska), bit će masarasdnika-seljaka i u organizaciji HSS-a, bit će i KRŠĆANSKIH SINDIKATA, - ali to nije isto.Nu dr Maček još ni 1943. godine svega toga nije vidio. "Pa i Pavelić je bio napravio sporazumsa Pašićem, kao što sam i ja sa Pribićevićem, kao i sada komunisti sa srpskom Crkvom ičarsijom". ( General Drinjanin govori 1966. godine o problemu/sporu izmedjuBeograda/čarsije,tj. jugoslavenskog komunizma i srpske pravoslavne Crkve u to doba, mojaopaska) On je htio viditi sve, samo ne HRVATSKU DRŽAVU I HRVATSKU VOJSKU. Njegovaje Vojska, tj. Zaštita, bila stvorena da bude stranačka Vojska, s kojom je mislio poduprijetisvoje političke kombinacije. To ga je dovelo u ćorsokak.

Zaštita je trebala biti VOJSKA - POLICIJA - STRANAČKI ODRED, a on, Dr Maček njen šefkao vodja Stranke-Naroda! Tako se dogodilo da su neki odredi bili upotrebljeni za zatvaratinacionaliste-ustaše-stranačke protivnike, kao i za zatvoriti hrvatske komuniste u Kerestinac,logor kojega smo isto naslijedili od Banovine, ili za manevar protiv srpske-jugoslavenskevojske, koja je bila mač u rukama beogradskih vlastodržaca, ne za stvaranje ili obaranjeHrvatske ili Srbije, nego za držanje vlasti u Jugoslaviji. Opet se vraćamo u isto, u Jugoslaviju.(Zato je kadkada potrebno podsjetiti i nadodati i to, da su upravo srpski partizani i srpskikomunisti izmanipulirali one Hrvate koji su se borili pritiv talijanskog fašizma, prisililihrvatske komuniste, tj. i jedne i druge, da se opet vrate u Jugoslaviju, tj. da se bore za istu, okojoj upravo sada govori general Drinjanin, moja opaska) Zato je logično morala propasti ipolitika-strategije, koja je bila vezana uz tu vojsku Dra Mačeka.

Nu on je tako gledao i na Ustaštvo, i na Četnistvo i na Partizane. Svi su oni, za njegovepojmove, bili oružana snaga STRANKE IDEOLOŠKIH STRUJA, tj. Vojska Pravaštva,Velikosprpstva i Komunističke Partije Jugoslavije.

Kad je Zaštita svijesna povijesne uloge odbila nalog Mačeka, da se bori za očuvanjeJugoslavije, a pristala Ustaškom režimu, Maček je to smatrao IZDAJOM. Izdajom -stranačke ideologije i interesa Seljačkog Pokreta. To za njega nije bio problem Srba i Hrvata,problem Hrvatske Države, borbe za biološki obstanak, nego jedan čisto stranačko - političkimanevar. Zaštita je trebala biti više politički i psihološki čimbenik, masa za manevar nastranačko - političkom polju unutar granica JUGOSLAVIJE, - nego dio Hrvatske Vojske,jezgra, oko koje će se kasnije okupiti narod u obrani granica i interesa naroda. Zato nije htio



da sebi pusti zapovjednike bivše Zaštite, kako sam predlagao, da mu dovedem pukovnikaBatušića, pukovnika Kovačevića, dopukovnika Pribanića i druge, sa kojim sam bio u dobrim iprijateljskim odnosima kroz cijelo vrijeme rata.

Nastavlja se.

U slijedećem opisu EPILOG opisa generala Drinjanina o smrti dra. V. Mačeka.


Gracena13 22.06.2009 17:16 h

Hrvatska zemlja život mi je dalaza nju sam vezan od prvoga plačai ma gdje bio čujem srce njenomoja je ljubav i od sunca jača.

Kamen i nebo opili me snagomko mladog hrasta slavonska ravnicaHrvatska pjesma grijala mi dušutopla ko suza sa majčina lica.

Kad sklopim oči ja Hrvatsku sanjami često molim u ponoćne sateo Bože čuvaj moju rodnu gruduo Bože čuvaj sve moje Hrvate!

Rasuti svijetom ko jesenje lišćedok jednim sviće drugim sumrak padaal svi smo braća od iste smo majkei nek nam ljubav bude put i nada.


Ivo Fabijan

Gracena13 22.06.2009 17:34 hg.Otporaš:



citat:Niti smo mi bolji od vas tamo niti ste vi gori od nas ovamo u emigraciji.__________________________________

Stihove iznad priložila sam umjesto odgovora na vašu rečenicu.Osobno nisam ljubitelj podjele među Hrvatima ni po jednoj osnovi, dapače uvijek koristimpriliku za vrijeme prisustva na Net-u da uputim pozdrav:Hrvati i Hrvatice, Bog vas blagoslovio i bdio nad vama, gdje god bili ovog trenutka !

Gracena13 22.06.2009 18:11 h

Uzrok svim našim nevoljama kako ranije, tako i u današnje vrijeme je nažalost neizlječivaboljka u Hrvata, - hrvatska nesloga.

Mnogi su se protivnici stjecanja samostalnone RH u prošlim vremenima vješto okoristili ovomspoznajom , a i danas mnogi u RH podrigajavaju svjesno tenzije da i nadalje ostanemopodijeljeni ideološki ( npr, kao Stjepan Mesić danas, i nije jedini primjer, ima ih bezbroj) jerdok se Hrvati međusobno glože unutar RH, i sa dijasporom, on i njemu slični iskoriste priliku itok vode usmjere u njihov mlin.

Domobran 22.06.2009 18:56 h

Gracena13. Po tim stihovima izgleda mi da ste pročitali moju dušu. Hvala vam, i ne znam po kojiput.Ona moja gore spomenuta izreka je odraz odgovora (u množini) na neke primjedbe, da samo zasada ostanem tu, a sve ostalo je onako kako ste rekli. Pozdrav.

Gracena13 22.06.2009 18:59 h

Mnoštvo odalo počast žrtvama partizanskih zločina na ŽumberkuOsim vojnika, ondje su ubijeni i ranjenici, medicinsko osoblje i časne sestre koji su četrdesetpete odvedeni iz bolnica.

Okupljeni su zatražili osuđivanje komunističkih zločina. Misu zadušnicu predvodio je pomoćnibiskup zagrebački monsinjor Valentin Pozaić, koji je prozvao za prikrivanje istine ostratištima poput Jazovke.

Spmen-pohodu odazvali su se mnogi, a oni najstariji još uvijek pamte to strašno vrijeme.

'U Brezovici kod Siska politički vrh RH opet krivotvori povijesnu istinu slaveći četničko-komunistički ustanak od 22.lipnja 1941. kada takozvani antifašisti započeše mnoštveno ubijatihrvatsku slobodu!', izjavio je tijekom odavanja počasti ubijenim pripadnicima hrvatskihpostrojbi u Drugom svjetskom ratu



Boris Prebeg, predsjednik HOZ-a Jazovka.http://dnevnik.hr/vijesti

_____________________________________

MUČENICIMA JAZOVKE!

Pokoj Vam vječni Mučenici naši,U grotlu duboke Jazovke jame,Klanjaju se vama naraštaji vaši,Na mjestu strašne krvave drame.

Čujemo zadnje krikove smrti,Nad otvorom ove duboke jame,Tu gdje se sotonizam vrti,Kroz psovke, udarce i kame…

Ranjeni mladići, djevojke, djeca,Nezavisne ratne Države Hrvata,Od krvnika groznih pada i kleca,Putovima križnim poslije rata…

Stotine vas samo u Jazovki leži,U ovoj jami pod zemljom duboko,Osjećaji na vas vječno su svježi,Vidimo svake vaše zjene oko …

Molimo se za vas mučenici jame,Naroda istog mi smo djeca vaša,Nikli smo iz teške životne drame,Preživjela koju je Hrvatska naša.

Genocid strašni narodu Hrvatu,Stotine tisuća pobiše bez suda,Krvnici nakon Drugog svjetskog rata,Dok kosti vaše ostadoše svuda...

Zločinaca mnoštva Hrvatskom se kreće,Ubojice vaše u miru bez rata,I nitko ih za to kažnjavati neće,Ordene nose za pokolj Hrvata…

Stotine masovnih stratišta ima,Postajama dugim križnoga puta,



Počiniše koje nama Hrvatima,Nakon onog rata krvava i kruta.

Još se nitko od njih poklonio nije,Hrvatskim žrtvama strašnog genocida,Zločinstvo u njima neprekidno klije,Bez ikakva ljudskog morala i stida.

A samo zato krivi ste bili,Željeli što ste Hrvatskoj slobodu,Umiraše zbog tog naši pređi mili,Za temeljna prava hrvatskom narodu.Hvala vam i slava mučenici sveti,Za hrvatsku što ste živote dali,Uspomena na vas vječno će živjeti ,Sa stratišta vaših mi smo ustali.Mučenicima u spomenMato Ćavar

________________________________Počivali u miru Božjem!

Pedsjednik RH Stjepan Mesićmatrixdc 22.06.2009 20:08 h

Predsjednik RH Stjepan Mesić: "Naša je država mlada, izrasla na Domovinskom ratu u borbiza slobodi i samostalnost. Ova današnja Hrvatska nema baš nikakve veze s tvorevinom koja jeu vrijeme Drugog svjetskog rata okaljala hrvatsko ime, i koja je odgovorna za besprimjernezločine protiv Srba, Židova, Roma, Hrvata antifašista i svakoga za koga se i posumnjalo da bimogli biti drugačiji. Niti je tzv. NDH bila izraz povijesnih težnji hrvatskog naroda, niti jedanašnja Republika Hrvatska na bilo koji način njezin nastavak ili njezino uskrsnuće. Tzv. NDHnije bila ni nezavisna, ni hrvatska, ni država", naglasio je predsjednik Mesić.

matrixdc 22.06.2009 20:42 h

Okupljenim se obratila i potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor kazavši da su se antifašističkiborci borili dostojanstveno te da zaslužuju poštovanje i trajno sjećanje. Upravo su oni povelihrvatski narod na stranu antifašizma. Ustaški režim je osudila kao režim zla, mržnje inesnošljivosti, a »Vlada najoštrije osuđuje ustaške zločine i bilo kakvo koketiranje s ustaškimsimbolima danas«. Potpredsjednik Sabora Josip Friščić naglasio je da je 70-ak članova Prvogpartizanskog odreda imalo jasnu spoznaju o tome da aveti koja je krenula Europom trebapružiti otpor i da se, s obzirom na prirodu aveti, taj otpor ne može pružiti dijalogom. ZaFriščića borba protiv fašizma nije završila kada je stao rat jer se u svakoj generaciji



pojavljuju oni koji misle da se može vladati silom.

Gracena13 22.06.2009 21:03 hmatrixdc:

matrix. I što je pisac htio reći ?Objesi mačku o rep ovo što si priložio iznad.Osim toga, zar je ovo jedino što ti je palo na um da upišeš uz prilog o stravičnoj patnjinedužnih hrvatskih žrtava ?

Srami se !

matrixdc 22.06.2009 21:24 h

Ja sam ponosan što sam antifašista, što je moj nono uspio pobjeći iz Jasenovca i ispričati mišto su takvi kao ti i vama slični radili,što je moj otac Partizan ja hrvatski branitelj koji seborio protiv četnika. Dakle, tko ima krvave ruke i tko bi se treba sramiti.

Gracena13 22.06.2009 21:29 h

Uzalud vam trud svirači .

Antifašizam je jedno pitanje, a tko je zaslužan za osnutak samostalne i neovisne države RH1990. god. drugo pitanje.Država RH je stvorena na nesebično uloženom trudu, i patnji hrvatskih rodoljuba. Svi oni, kojisu se dobrovoljno odazvali te podnijeli na vlastitim plećima teret i napose onima koji supolažući vlastite živote u temelje Domovine podnijeli stravične patnje u ime svih nas polažuisključivo sva prava na odavanje štovanja i počasti.

Gracena13 22.06.2009 21:52 h

matrixdc@citat:takvi kao ti i vama slični radili

_______________________________Kakvi su to ljudi poput mene g.matrixdc?Osobno nisam sposobna ni miša umoriti , a kamoli ljudsko biće. Osim toga kada se zbivaoWW2, nisam bila osobno prisutna. jer nisam bila niti živa u to vrijeme.Ne trudite se uzalud pisati bedastoće van svake pameti, jer takovi poput vas nisu dostojni dapoljube đon od moje sandale.



matrixdc 22.06.2009 22:24 h

U antifašiste ubrajamo i sve one koje su se i nakon rata trudili da bi svijet uvidio nelogičnostifašističkih ideja. Hrvati su među prvim narodima koji su organizirano ustali protiv nacizma ifašizma. Hrvatski pokret otpora (partizanski pokret ili vojska) bio je jedan od najbrojnijih usvijetu.

matrixdc 22.06.2009 22:28 h

Obnovljeni spomeniciGradonačelnik Bakra Tomislav Klarić (HDZ) citirao je stihove »Grobovi silni govore o našojkrvavoj žrtvi«.

– To su riječi koje nikada ne smijemo zaboraviti. O antifašističkoj borbi moramo spoštovanjem govoriti i prisjećati se onih koji su svoje živote položili na oltar domovine. Isto jei s Domovinskim ratom. Naša je dužnost graditi domovinu u slozi i zajedništvu. Sveto tlohrvatsko natopljeno je krvlju antifašističkih boraca koji su se borili za ono što danas imamo.U Gradu Bakru obnovili smo 16 antifašističkih spomenika. Naša je obveza da se sjećamo i dase spominjemo svih žrtava, kazao je Klarić.

Domobran 22.06.2009 23:56

kolega matrix. Lijepo je to što se vi grčevito držite antifašizma. Svakom poštenom Hrvattu tone bi trebalo smetati, tim više kada se uzme u obzir da su naši potlačeni Hrvati iz onih krajevakoji su bili dodjeljeni Italiji za "suluge" u prvom svjetskom ratu, su se pobunili davno prijedrugog svijetskog rata proti talijanskih okupacionih vlasti - čitaj fašističkih vlasti - i ta sepobuna prozvala antifašistička pobuna. Ustanci KPJ iz lipnja 1941. godine, koje upravo danasMesi i kompanija slave, tada nisu imali blage veze sa antifasištičkim pokretom naših Hrvata uDalmaciji i Istri. Matrix, treba se poznavati prošlost i o njoj smijelo i bez mržnje govoriti; aoni koji ne poznaju svoju vlastitu povijest su kao putnici bez putnih isprava. A koliko ih jošuvijek danas ima u Hrvatskoj koji su putnici bez putnih isprava, tj. niti znadu gdje idju, nitiodakle su došli, niti dokle trebaju doći, niti kakova im je svrha i uloga u nacionalnom javnomživotu za nas Hrvate.

Pred mnom stoji knjižica " THE CASE OF ARCHIBISHOP STEPINAC " na engleskom jezikukoju je izdalo jugoslavensko poslanstvo u Washingtonu 1947. godine. Knjižicu je potpisao nekiSAVA N. KOSANOVIĆ Ambassador of the Federal Peoples Republic of Tugoslavia. Velikasramota da jedan diplomat može takove laži pisati. On usporedjuje bivšu kraljevskuJugoslavijom sa ovom novom koju on predstavlja u Ameriki kao dvije iste države, dvije istezemlje koje su se herojski borile protiv okupatora, kojega je Alojz Stepinas zdušno pomagao ikojemu je klicao, i od dva milijuna Srba u Hrvatskoj, Ustaški program je organizirano radio natome da jedan dio pobio, drugi raseli a treći prisilno prekrsti na katolicizam. Matrix dali vi jošuvijek vjerujete u bivše sistematske jugoslavenske laži protiv nas Hrvata i naše Hrvatske?



Takodjer imam pred sobom kopiju članka iz "Američkog Srbobrana" od 31 ožujka 1967 godine,gdje neki Stanislav M Vuković pise: " PLAVI JADRAN - MORE CARA DUŠANA " Predugo bibilo ga prenijeti ovdje, ali šta ovaj Vuković kaže ovdje je srpsko općenito mišljenje Srba, pašto onaj koji s tobom sijedi za stolom misli o tebi, tako isto misli o tebi i onaj koji se sakriopod stol a ti ne znaš za njega. Ilije Garašanina ideja.

colonia.tino 23.06.2009 00:57 h

Gracena13. U svakom trenutku i na svakom mjestu mogu potvrditi i potpisati tvoju rečenicu,svaka ti je na mjestu, odmjerena, bez ikakvog prostora da sama sebi dopustiš da te netkoisprovocira, što je nekima jedini sport i zabava.Kolega Otporaš u komentaru si rekao sve što reći treba, odlično..

matrixdc 23.06.2009 16:55 h

Molim nemojte me nazvati kolega, pa nismo u saboru i nismo ideološki bliski, čak nismo nigodinama bliski. Ajde se vi titulirajte među sobom. Ne dao bog da smo kolege.

Otporaš 23.06.2009 19:56 h

Gospodine matrix pročitao sam vas opis i razumio vašu želju. Gospodine matrix će biti usluženi neće ga se više oslovljavati sa "kolegom". Iskreni pozdrav, gospodine matrix. Otporaš.

Gracena13 23.06.2009 20:09 h

g.Marixdc , čemu taj odbojan ton ?

Nije vas g.Otporaš pod silom natjerao da se pojavite na njegovoj temi, niti vam je opsovaoroditelje, niti vam je uputio prijavnicu da se učlanite kao član kao političke opcije koja jeosobno njemu bliska.

Osobno mi ne smetaju ničiji prilozi. Što me zanima to pročitam, a što ne preskočim.

Provirim ja i na vašu stranicu, ali se ne oglašavam.Vi se ne bi rado složili da na vašim temama objavim priloge o stravičnim stradanjima hrvatskihžrtava.

G.Otporaš, prilaže i piše što njemu osobno paše, a ja mu se zahvaljujem na ljubaznosti, jer midopusti da mu remetim koncept pisanja sa prilozima o sirotim žrtvama.

Svakog od nas ponaosob zanima ponešto od sadržaja.



Nismo u obvezi pratiti sve što se objavi, a ponajmanje izazivati prepirke na osobnoj osnoviporadi sadržaja tema koje pojedini GN prilože.

Čak i ako jeste po godinama mlađi od g.Otporaša, nije nimalo lijepo od vas da primjedbu ogodinama koristite kao jedan od razloga , jer vas ne smetaju zapravo njegove godine, većsadržaj koji objavi na temi.Bobani10-10-2013, 13:31

"A MOJ VLADKO, TKO ĆE TEBI POMOĆI"!?



Vojnici, sa ovih visina Piramida 40 stoljeća će vas promatrati. Napoleon u Egiptu 21.7.1798. Savrha hrvatskih planina se promatraju slave Hrvatske Vojske, general Drinjanin.



Pa, ipak, moja je starica insistirala, da šta će biti sa pukom, ako dodju partizani, a ne budeHrvatske Vojske, da obrani puk. Dr. Maćek je joč uvijek gledao na sve kroz čistoparlamentarnu iliti stranačko - političku kombinaciju. Za njega je sve to bila jednakombinacija: HSS nije na Vladi, kao ni Radikali, Klerikalci, nego jedna čudna zbrka gdje suPravaši vladali u Hrvatskoj, a Vojnička Vlada generala Nedića u Srbiji, a sve to pod čizmomNjemaca. Pa kako su i HSS i Komunisti izvan Vlade, tj. progonjeni, Tito u šumi, a on interniran,logični rasplet situacije je bio, da kada padne ova koalicija, tj. osovinska, fašistička, pravaškai generalsko-klikaška, da dolazi druga, "pučko-frontaška" iliti seljačko-partizanska.

Pa kada je to tako, a on je to tako gledao, rasplet situacije bio bi, da će on na vlast, a nama"kaj bu"! Bilo preko članova moje obitelji, preko časnika, koje sam postavio za nadzor, prekoVlade Singera, koji je neko vrijeme bio skupa sa Mačekom, a kasnije uglavnom preko generalaAnte Močkova, ja sam uvijek nastojao dru. Mačeku servirati one podatke, koji bi mu dali znati,da se dogadja nešto više, nego jedan rasplet političke naravi. S jedne strane je tu jasna idejaHRVATSKE DRŽAVE (da, kako general Drinjanin kaže, da su Hrvati imali tada jasnu ideju dasu imali HRVATSKU DRŽAVU,a ovu hrvatsku državu je trebalo braniti od onih koju su juapadali i rušili, a tu su bili četnici Tito i njihovi pomagači, moja opaska, Otporaš), pojam, kojije ušao u hrvatske mozgove, pa se samo može govoriti o evoluciji hrvatskog političkog životana bazi DESETOG TRAVNJA prema formama koje bi najviše odgovarale, - izvan svakeJugoslavije. S druge strane radi se o komunizmu, koji je nova pojava i to ne samo političkepozadine, nego i kao jedan posebni nazor na svijet, sa svojom doktrinom, sa filozofijom,



gospodarskom strukturom, a sa radjanjem jedne nove klase, koja neće više prihvatitipatrijarkalni sistem, koji je vladao, i gdje je svaka stranka (HSS, Pravaška (čitaj ustaška,mojaopaska) i katolička) imala i svoje RADNIČKE ORGANIZACIJE. Bit će radnika i medjunacionalistima, kao što je bila borbena i revolucionarna RADNIČKA PRAVAŠKA OMLADINA (okojoj je u svojim političkim uspomenama pisao dr. Branko Jelić,moja opaska), bit će masarasdnika-seljaka i u organizaciji HSS-a, bit će i KRŠĆANSKIH SINDIKATA, - ali to nije isto.Nu dr Maček još ni 1943. godine svega toga nije vidio. "Pa i Pavelić je bio napravio sporazumsa Pašićem, kao što sam i ja sa Pribićevićem, kao i sada komunisti sa srpskom Crkvom ičarsijom". ( General Drinjanin govori 1966. godine o problemu/sporu izmedjuBeograda/čarsije, tj. jugoslavenskog komunizma i srpske pravoslavne Crkve u to doba, mojaopaska) On je htio viditi sve, samo ne HRVATSKU DRŽAVU I HRVATSKU VOJSKU. Njegovaje Vojska, tj. Zaštita, bila stvorena da bude stranačka Vojska, s kojom je mislio poduprijetisvoje političke kombinacije. To ga je dovelo u ćorsokak.

Zaštita je trebala biti VOJSKA - POLICIJA - STRANAČKI ODRED, a on, Dr Maček njen šefkao vodja Stranke-Naroda! Tako se dogodilo da su neki odredi bili upotrebljeni za zatvaratinacionaliste-ustaše-stranačke protivnike, kao i za zatvoriti hrvatske komuniste u Kerestinac,logor kojega smo isto naslijedili od Banovine, ili za manevar protiv srpske-jugoslavenskevojske, koja je bila mač u rukama beogradskih vlastodržaca, ne za stvaranje ili obaranjeHrvatske ili Srbije, nego za držanje vlasti u Jugoslaviji. Opet se vraćamo u isto, u Jugoslaviju.(Zato je kadkada potrebno podsjetiti i nadodati i to, da su upravo srpski partizani i srpskikomunisti izmanipulirali one Hrvate koji su se borili pritiv talijanskog fašizma, prisililihrvatske komuniste, tj. i jedne i druge, da se opet vrate u Jugoslaviju, tj. da se bore za istu, okojoj upravo sada govori general Drinjanin, moja opaska) Zato je logično morala propasti ipolitika-strategije, koja je bila vezana uz tu vojsku Dra Mačeka.

Nu on je tako gledao i na Ustaštvo, i na Četnistvo i na Partizane. Svi su oni, za njegovepojmove, bili oružana snaga STRANKE IDEOLOŠKIH STRUJA, tj. Vojska Pravaštva,Velikosprpstva i Komunističke Partije Jugoslavije.

Kad je Zaštita svijesna povijesne uloge odbila nalog Mačeka, da se bori za očuvanjeJugoslavije, a pristala Ustaškom režimu, Maček je to smatrao IZDAJOM. Izdajom -stranačke ideologije i interesa Seljačkog Pokreta. To za njega nije bio problem Srba i Hrvata,problem Hrvatske Države, borbe za biološki obstanak, nego jedan čisto stranačko - političkimanevar. Zaštita je trebala biti više politički i psihološki čimbenik, masa za manevar nastranačko - političkom polju unutar granica JUGOSLAVIJE, - nego dio Hrvatske Vojske,jezgra, oko koje će se kasnije okupiti narod u obrani granica i interesa naroda. Zato nije htioda sebi pusti zapovjednike bivše Zaštite, kako sam predlagao, da mu dovedem pukovnikaBatušića, pukovnika Kovačevića, dopukovnika Pribanića i druge, sa kojim sam bio u dobrim iprijateljskim odnosima kroz cijelo vrijeme rata.

Nastavlja se.

U slijedećem opisu EPILOG opisa generala Drinjanina o smrti dra. V. Mačeka.




Gracena13 22.06.2009 17:16 h

Hrvatska zemlja život mi je dalaza nju sam vezan od prvoga plačai ma gdje bio čujem srce njenomoja je ljubav i od sunca jača.

Kamen i nebo opili me snagomko mladog hrasta slavonska ravnicaHrvatska pjesma grijala mi dušutopla ko suza sa majčina lica.


Rasuti svijetom ko jesenje lišćedok jednim sviće drugim sumrak padaal svi smo braća od iste smo majkei nek nam ljubav bude put i nada.


Ivo Fabijan

Gracena13 22.06.2009 17:34 hg.Otporaš:

citat:Niti smo mi bolji od vas tamo niti ste vi gori od nas ovamo u emigraciji.__________________________________

Stihove iznad priložila sam umjesto odgovora na vašu rečenicu.Osobno nisam ljubitelj podjele među Hrvatima ni po jednoj osnovi, dapače uvijek koristimpriliku za vrijeme prisustva na Net-u da uputim pozdrav:Hrvati i Hrvatice, Bog vas blagoslovio i bdio nad vama, gdje god bili ovog trenutka !



Gracena13 22.06.2009 18:11 h

Uzrok svim našim nevoljama kako ranije, tako i u današnje vrijeme je nažalost neizlječivaboljka u Hrvata, - hrvatska nesloga.

Mnogi su se protivnici stjecanja samostalnone RH u prošlim vremenima vješto okoristili ovomspoznajom , a i danas mnogi u RH podrigajavaju svjesno tenzije da i nadalje ostanemopodijeljeni ideološki ( npr, kao Stjepan Mesić danas, i nije jedini primjer, ima ih bezbroj) jerdok se Hrvati međusobno glože unutar RH, i sa dijasporom, on i njemu slični iskoriste priliku itok vode usmjere u njihov mlin. .

Domobran 22.06.2009 18:56 h

Gracena13. Po tim stihovima izgleda mi da ste pročitali moju dušu. Hvala vam, i ne znam po kojiput.Ona moja gore spomenuta izreka je odraz odgovora (u množini) na neke primjedbe, da samo zasada ostanem tu, a sve ostalo je onako kako ste rekli. Pozdrav.

Gracena13 22.06.2009 18:59 h

Mnoštvo odalo počast žrtvama partizanskih zločina na ŽumberkuOsim vojnika, ondje su ubijeni i ranjenici, medicinsko osoblje i časne sestre koji su četrdesetpete odvedeni iz bolnica.

Okupljeni su zatražili osuđivanje komunističkih zločina. Misu zadušnicu predvodio je pomoćnibiskup zagrebački monsinjor Valentin Pozaić, koji je prozvao za prikrivanje istine ostratištima poput Jazovke.

Spmen-pohodu odazvali su se mnogi, a oni najstariji još uvijek pamte to strašno vrijeme.

'U Brezovici kod Siska politički vrh RH opet krivotvori povijesnu istinu slaveći četničko-komunistički ustanak od 22.lipnja 1941. kada takozvani antifašisti započeše mnoštveno ubijatihrvatsku slobodu!', izjavio je tijekom odavanja počasti ubijenim pripadnicima hrvatskihpostrojbi u Drugom svjetskom ratu

Boris Prebeg, predsjednik HOZ-a Jazovka.http://dnevnik.hr/vijesti

_____________________________________

MUČENICIMA JAZOVKE!



Pokoj Vam vječni Mučenici naši,U grotlu duboke Jazovke jame,Klanjaju se vama naraštaji vaši,Na mjestu strašne krvave drame.

Čujemo zadnje krikove smrti,Nad otvorom ove duboke jame,Tu gdje se sotonizam vrti,Kroz psovke, udarce i kame…

Ranjeni mladići, djevojke, djeca,Nezavisne ratne Države Hrvata,Od krvnika groznih pada i kleca,Putovima križnim poslije rata…

Stotine vas samo u Jazovki leži,U ovoj jami pod zemljom duboko,Osjećaji na vas vječno su svježi,Vidimo svake vaše zjene oko …

Molimo se za vas mučenici jame,Naroda istog mi smo djeca vaša,Nikli smo iz teške životne drame,Preživjela koju je Hrvatska naša.

Genocid strašni narodu Hrvatu,Stotine tisuća pobiše bez suda,Krvnici nakon Drugog svjetskog rata,Dok kosti vaše ostadoše svuda...

Zločinaca mnoštva Hrvatskom se kreće,Ubojice vaše u miru bez rata,I nitko ih za to kažnjavati neće,Ordene nose za pokolj Hrvata…

Stotine masovnih stratišta ima,Postajama dugim križnoga puta,Počiniše koje nama Hrvatima,Nakon onog rata krvava i kruta.

Još se nitko od njih poklonio nije,Hrvatskim žrtvama strašnog genocida,Zločinstvo u njima neprekidno klije,Bez ikakva ljudskog morala i stida.



A samo zato krivi ste bili,Željeli što ste Hrvatskoj slobodu,Umiraše zbog tog naši pređi mili,Za temeljna prava hrvatskom narodu.Hvala vam i slava mučenici sveti,Za hrvatsku što ste živote dali,Uspomena na vas vječno će živjeti ,Sa stratišta vaših mi smo ustali.Mučenicima u spomenMato Ćavar

________________________________Počivali u miru Božjem!

Pedsjednik RH Stjepan Mesićmatrixdc 22.06.2009 20:08 h

Predsjednik RH Stjepan Mesić: "Naša je država mlada, izrasla na Domovinskom ratu u borbiza slobodi i samostalnost. Ova današnja Hrvatska nema baš nikakve veze s tvorevinom koja jeu vrijeme Drugog svjetskog rata okaljala hrvatsko ime, i koja je odgovorna za besprimjernezločine protiv Srba, Židova, Roma, Hrvata antifašista i svakoga za koga se i posumnjalo da bimogli biti drugačiji. Niti je tzv. NDH bila izraz povijesnih težnji hrvatskog naroda, niti jedanašnja Republika Hrvatska na bilo koji način njezin nastavak ili njezino uskrsnuće. Tzv. NDHnije bila ni nezavisna, ni hrvatska, ni država", naglasio je predsjednik Mesić.

matrixdc 22.06.2009 20:42 h

Okupljenim se obratila i potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor kazavši da su se antifašističkiborci borili dostojanstveno te da zaslužuju poštovanje i trajno sjećanje. Upravo su oni povelihrvatski narod na stranu antifašizma. Ustaški režim je osudila kao režim zla, mržnje inesnošljivosti, a »Vlada najoštrije osuđuje ustaške zločine i bilo kakvo koketiranje s ustaškimsimbolima danas«. Potpredsjednik Sabora Josip Friščić naglasio je da je 70-ak članova Prvogpartizanskog odreda imalo jasnu spoznaju o tome da aveti koja je krenula Europom trebapružiti otpor i da se, s obzirom na prirodu aveti, taj otpor ne može pružiti dijalogom. ZaFriščića borba protiv fašizma nije završila kada je stao rat jer se u svakoj generacijipojavljuju oni koji misle da se može vladati silom.

Gracena13 22.06.2009 21:03 hmatrixdc:

matrix. I što je pisac htio reći ?Objesi mačku o rep ovo što si priložio iznad.



Osim toga, zar je ovo jedino što ti je palo na um da upišeš uz prilog o stravičnoj patnjinedužnih hrvatskih žrtava ?

Srami se !

matrixdc 22.06.2009 21:24 h

Ja sam ponosan što sam antifašista, što je moj nono uspio pobjeći iz Jasenovca i ispričati mišto su takvi kao ti i vama slični radili,što je moj otac Partizan ja hrvatski branitelj koji seborio protiv četnika. Dakle, tko ima krvave ruke i tko bi se treba sramiti.

Gracena13 22.06.2009 21:29 h

Uzalud vam trud svirači .

Antifašizam je jedno pitanje, a tko je zaslužan za osnutak samostalne i neovisne države RH1990. god. drugo pitanje.Država RH je stvorena na nesebično uloženom trudu, i patnji hrvatskih rodoljuba. Svi oni, kojisu se dobrovoljno odazvali te podnijeli na vlastitim plećima teret i napose onima koji supolažući vlastite živote u temelje Domovine podnijeli stravične patnje u ime svih nas polažuisključivo sva prava na odavanje štovanja i počasti.

Gracena13 22.06.2009 21:52 h

matrixdc@citat:takvi kao ti i vama slični radili

_______________________________Kakvi su to ljudi poput mene g.matrixdc?Osobno nisam sposobna ni miša umoriti , a kamoli ljudsko biće. Osim toga kada se zbivaoWW2, nisam bila osobno prisutna. jer nisam bila niti živa u to vrijeme.Ne trudite se uzalud pisati bedastoće van svake pameti, jer takovi poput vas nisu dostojni dapoljube đon od moje sandale.

matrixdc 22.06.2009 22:24 h

U antifašiste ubrajamo i sve one koje su se i nakon rata trudili da bi svijet uvidio nelogičnostifašističkih ideja. Hrvati su među prvim narodima koji su organizirano ustali protiv nacizma ifašizma. Hrvatski pokret otpora (partizanski pokret ili vojska) bio je jedan od najbrojnijih usvijetu.



matrixdc 22.06.2009 22:28 h

Obnovljeni spomeniciGradonačelnik Bakra Tomislav Klarić (HDZ) citirao je stihove »Grobovi silni govore o našojkrvavoj žrtvi«.

– To su riječi koje nikada ne smijemo zaboraviti. O antifašističkoj borbi moramo spoštovanjem govoriti i prisjećati se onih koji su svoje živote položili na oltar domovine. Isto jei s Domovinskim ratom. Naša je dužnost graditi domovinu u slozi i zajedništvu. Sveto tlohrvatsko natopljeno je krvlju antifašističkih boraca koji su se borili za ono što danas imamo.U Gradu Bakru obnovili smo 16 antifašističkih spomenika. Naša je obveza da se sjećamo i dase spominjemo svih žrtava, kazao je Klarić.

Domobran 22.06.2009 23:56

kolega matrix. Lijepo je to što se vi grčevito držite antifašizma. Svakom poštenom Hrvattu tone bi trebalo smetati, tim više kada se uzme u obzir da su naši potlačeni Hrvati iz onih krajevakoji su bili dodjeljeni Italiji za "suluge" u prvom svjetskom ratu, su se pobunili davno prijedrugog svijetskog rata proti talijanskih okupacionih vlasti - čitaj fašističkih vlasti - i ta sepobuna prozvala antifašistička pobuna. Ustanci KPJ iz lipnja 1941. godine, koje upravo danasMesi i kompanija slave, tada nisu imali blage veze sa antifasištičkim pokretom naših Hrvata uDalmaciji i Istri. Matrix, treba se poznavati prošlost i o njoj smijelo i bez mržnje govoriti; aoni koji ne poznaju svoju vlastitu povijest su kao putnici bez putnih isprava. A koliko ih jošuvijek danas ima u Hrvatskoj koji su putnici bez putnih isprava, tj. niti znadu gdje idju, nitiodakle su došli, niti dokle trebaju doći, niti kakova im je svrha i uloga u nacionalnom javnomživotu za nas Hrvate.

Pred mnom stoji knjižica " THE CASE OF ARCHIBISHOP STEPINAC " na engleskom jezikukoju je izdalo jugoslavensko poslanstvo u Washingtonu 1947. godine. Knjižicu je potpisao nekiSAVA N. KOSANOVIĆ Ambassador of the Federal Peoples Republic of Tugoslavia. Velikasramota da jedan diplomat može takove laži pisati. On usporedjuje bivšu kraljevskuJugoslavijom sa ovom novom koju on predstavlja u Ameriki kao dvije iste države, dvije istezemlje koje su se herojski borile protiv okupatora, kojega je Alojz Stepinas zdušno pomagao ikojemu je klicao, i od dva milijuna Srba u Hrvatskoj, Ustaški program je organizirano radio natome da jedan dio pobio, drugi raseli a treći prisilno prekrsti na katolicizam. Matrix dali vi jošuvijek vjerujete u bivše sistematske jugoslavenske laži protiv nas Hrvata i naše Hrvatske?Takodjer imam pred sobom kopiju članka iz "Američkog Srbobrana" od 31 ožujka 1967 godine,gdje neki Stanislav M Vuković pise: " PLAVI JADRAN - MORE CARA DUŠANA " Predugo bibilo ga prenijeti ovdje, ali šta ovaj Vuković kaže ovdje je srpsko općenito mišljenje Srba, pašto onaj koji s tobom sijedi za stolom misli o tebi, tako isto misli o tebi i onaj koji se sakriopod stol a ti ne znaš za njega. Ilije Garašanina ideja.

colonia.tino 23.06.2009 00:57 h



Gracena13. U svakom trenutku i na svakom mjestu mogu potvrditi i potpisati tvoju rečenicu,svaka ti je na mjestu, odmjerena, bez ikakvog prostora da sama sebi dopustiš da te netkoisprovocira, što je nekima jedini sport i zabava.Kolega Otporaš u komentaru si rekao sve što reći treba, odlično..

matrixdc 23.06.2009 16:55 h

Molim nemojte me nazvati kolega, pa nismo u saboru i nismo ideološki bliski, čak nismo nigodinama bliski. Ajde se vi titulirajte među sobom. Ne dao bog da smo kolege.

Otporaš 23.06.2009 19:56 h

Gospodine matrix pročitao sam vas opis i razumio vašu želju. Gospodine matrix će biti usluženi neće ga se više oslovljavati sa "kolegom". Iskreni pozdrav, gospodine matrix. Otporaš.

Gracena13 23.06.2009 20:09 h

g.Marixdc , čemu taj odbojan ton ?

Nije vas g.Otporaš pod silom natjerao da se pojavite na njegovoj temi, niti vam je opsovaoroditelje, niti vam je uputio prijavnicu da se učlanite kao član kao političke opcije koja jeosobno njemu bliska.

Osobno mi ne smetaju ničiji prilozi. Što me zanima to pročitam, a što ne preskočim.

Provirim ja i na vašu stranicu, ali se ne oglašavam.Vi se ne bi rado složili da na vašim temama objavim priloge o stravičnim stradanjima hrvatskihžrtava.

G.Otporaš, prilaže i piše što njemu osobno paše, a jamu se zahvaljujem na ljubaznosti, jer mi dopusti da mu remetim koncept pisanja sa prilozima osirotim žrtvama.

Svakog od nas ponaosob zanima ponešto od sadržaja .Nismo u obvezi pratiti sve što se objavi, a ponajmanjeizazivati prepirke na osobnoj osnovi poradi sadržaja tema koje pojedini GN prilože.

Čak i ako jeste po godinama mlađi od g.Otporaša, nijenimalo lijepo od vas da primjedbu o godinama koristite kao jedan od razloga , jer vas nesmetaju zapravo njegove godine, već sadržaj koji objavi na temi.Bobani



10-10-2013, 18:53

"A MOJ VLADKO, TKO ĆE TEBI POMOĆI " (treći (3) dio i kraj)

domobran.prkos.com(Autor: Annie Boban) NASLOVNICA


Antifašisti su ubijali Hrvate više nego četnici i komunisti zajedno. Čiji su to antifašisti bili:talijanski ili hrvatski?Ako su bili hrvatski i ubijali Hrvate, neka ih je SRAM! Otporaš.



Zato nije ni očekivao pomoć od svoje Vojske, a nije ni mislio na Partizane kao vojsku, zato munije bilo stalo ni do HRVATSKE VOJSKE, jer od nje nije ništa očekivao. On je vjerovao upolitičku soluciju, tj. kombinaciju i to na bazi psihološkog vezivanja "progonjenih partizana iHSS-a" i političkoj igri na bazi vlade i opozicije, iliti: umrla jedna vlada, dolazi druga. Pa kakoje i dosada Maček izlazio iz zatvora i internecije, da bude u Vladi, ili kako bi rekao pok. Radić,PRI VLADI, nije gledao tako tragično ni na sudbinu, ni svoju, ni puka, ni Hrvatske.

Dogadjaji rata nisu bili nepoznati Dru Mačeku. Dali smo mu sve mogućnosti da zna što sedogadja i ja sam mu osobno davao i neke povjerljive vjesti stranih radio postaja s ciljem, davidim reakciju. Nekada bi bacio pogled, pročitao, i onda odgurnuo bez riječi. Jedno je sigurno:on je vjerovao u pobjedu zapadnih saveznika mnogo sigurnije nego mi u pobjedu našihsaveznika, posebno nakon frakasa "blitzkriega" tj. strjelovitog, brzog rata sa strane Nijemacau Staljingradu. On je vjerovao i u to, da će na našem području zapadni saveznici imati riječ, ane Rusija. Nije mogao vjerovati da bi Englezi dopustili da Rusija stigne na Mediteran prekoJadrana. Stvorio je svoju političku filozofiju, i mirno čekao. Nije, dakle, trebao da ga netkobrani. On je mislio čekati u svome dvoru u Kupincu razvoj situacije, kao nekada na svom putuizmedju Zagreba-Beograda i Kaznionice.

Kada bi mu rekli, da je pao neki grad, da je pobijena posada, da je ubijen neki njegov narodnizastupnik, da su saveznici bombardirali ovo i ono mjesto, on je skoro uvijek na sve lakonski ibezbrižno odgovorio: je, kaj bumo, v ratu smo, kaj im ja mogu, je tak, itd.

Svakako valja reći, da je jedan jedini puta reagirao violentno, zaćudjujuće i što nikada nećuzaboraviti. On je, naime, imao jedno uzorno gospodarstvo, bogato i moderno stočarstvo nabazi najčistijih rasa u kravama i svinjama. Svinjac mu je bio podalje od imanja, jako modernouredjen, kako su mi rekli, da su bolje živile Mačekove svinje, nego mnogi ustaški borac zavrijeme rata. Straža koja je čuvala imanje bila je, naravno, koncentrirana oko kuće, blizu kućei na glavnim točkama sela s ciljem da bi se spriječilo ne da Maček utekne, nego da ga ne



odvedu Srbi, nijemci ili Partizani ili tko drugi, ili da ga ne ubiju oni, koji su mogli imatiinteresa. ( i sve to shvaliti na Ustaše, Vladu NDH, a naši hrvatski antifašisti (ima ih i danasmnogo na čelu sa Mesićem i kompanijom, su za to bili bolji majstori od svihomunista/Srba/četnika,moja opaska) Mi smo rado gledali na kontakte Dra Mačeka sa onima izvana, pomagali ih, jer nam je bio cilj da Maček zna istinu i iz drugih izvora. Pa zato na svinjacnitko nije ni mislio, a niti su od nas zahtijevali (UNS koji je vodio Dido Kvaternik,moja opaska)jer su bili uvjereni, da se nitko nebi usudio dirnuti u imanje Maceka u Kupincu. Nije ni on samvjerovao, pa ni onda, kada smo mu znali reći kako su ovome ili onome HSS-ovcu zapalili imanje ipobili obitelj. On je znao reći, da je to zbog toga, jer su suradjivali sa Ustašama. Jednog danase dogodilo da su se partizani (čitaj hrvatski antifasisti,moja opaska) privukli i odnijeli sve štoje bilo u svinjcu. Pa i one skupocjene čiste pasmine. Kad su mu to rekli bjesnio je: vrag imavlašku...Psovao je, sjetio se svega što su vlasi napravili, i tu je bilo riječi, koje ne želim stavitina papir, ali svakako tada sam ja imao pravo, kako je rekao, jer iz njih da nikada neće biti ljudi.Zaželio sam da partizani i vlasi odvedu sve svinje svijeta svim demokratima, svimveleposjednicima, svim bogatašima koji su švercali sa mesom za dukate, a Ustaše "žuljalekukuruzu" i očevi im u Hercegovini gladovali, pa neki i pomrli od gladi za vrijeme samogpostojanja Hrvatske Države.

Bio je to, politički, za mene jedan uspjeh, i bio je, osobno, jedan od najtužnijih dana mogaživota.

Pri kraju rata već je bilo malo drugčije. Namjerno smo puštali sve vijesti, koje su neki"konspirativno" slali dru Mačeku. General Moškov je, k tome bio u rodu sa Božom Vučkovićem,koji je bio zastupnik ili kandidat za zastupnika u Boki, pa smo nastojali da Božo dostavi štoviše vijesti Mačeku.

Posebno nakon "puča Lorković-Vokić" očito je bilo da jedan dio Hrvatskog Domobranstva, pa idio Ustaša, a i naroda uopće, ipak gleda na Mačeka, blagosivajući činjenicu, da je interniran iprema tome tobože "nekompropitiran" suradnjom sa Nijemcima, Ustašama itd. Previše se togaveć bilo dogodilo, a kasnije i čitavim državama i narodima, a da bi Maček mogao ostati kodvjerovanja u svoje konbinacije sa strankama, vladama i političkim osobama. Nije mu bilo stalodo Hrvatske Države, nego do stanja HSS-a u novim prilikama, te kakvo će stanovište zauzetipojedinci prema HSS-u i njemu osobno. On je vjerovao ili u kombinaciju Subašića, kao što jeprije vjerovao u kmobinaciju Krnjevića, tj. i u kombinaciju sa komunizmom i onu drugu savelikosrpstvom, i svakako u neku kombinaciju izmedju zapadnih saveznika, i Jugoslavije kaoDržave.

(RAZGOVOR UGODNI NARODA HRVATSKOGA O - SABIRNIM LOGORIMA) (Na su žalostovo se nije nastavilo o Sabirnim Logorima, moja opaska, Otporaš.)

xxxxxxxxxx

To su bili opisi generala DRINJANINA povodom smrti dra V. Mačeka. Moglo bi se zaključitipo završetku ovog zadnjeg opisa da će se nastaviti. Evo šta se kaže u " CROATIA PRESS " br.4 1967. god. strana 17: "Uspomene nisu završene. Obećani nastavak ili nastavci nisu uslijedili".



Može se danas samo nagadjati dali je ili nije pok. general DRINJANIN nastavio sa timopisima. Ako jest, gdje su???

Oni koji su imali priliku pratiti ove opise, zacijelo mogu donekle popuniti svoje iskrivljene pričekako o generalu Vjekoslavu Luburiću, tako i o Jasenovcu i mnogim drugim dogodovštinamadrugog svjetskog rata, vezane za osobu generala DRINJANIA. O njemu će biti još mnogoprikladnih opisa kada za to dodje vrijeme.


Gracena13 24.06.2009 08:48 hcitat:

Antifašisti su ubijali Hrvate više nego šetnici i komunisti zajedno. Čiji su to antifašisti bili:talijanski ili hrvatski? Ako su bili hrvatski i ubijali Hrvate, neka ih je SRAM! Otporaš.

__________________________________________Tko je zapravo idejni tvorac , u ime čega i koga, i odgovorni naredbodavac izvršenja exekucijanad hrvatskim narodom , tko ima želju da se pobliže nepristrano uputi u istinu prilažem pomoću vidu komentara:

TITO - fenomen stoljećaTko želi još više izvornih podataka o Walteru (tako je Tita Staljin zvao njegovim austrijskimimenom) iz arhiva Centralnoga komiteta komunističke partije SSSR-a (građa Kominterne)neka nabavi knjigu Pere Simića "Tito- fenomen stoljeća".

Upozoravam, da ta knjiga može prouzročiti nesanice kod čitatelja. Može se nabaviti nakioscima "Tiska" po cijeni od 79,-- kn.

Prof. Lukšić

Gracena13 24.06.2009 09:00 h

Prije nego krenete u potragu za knjigom obavezno nije na odmet da pročitate prilog objavljenna straniciDr. Zoran Božić: Tito je bio naredbodavac pokolja hrvatskog stanovništva u svibnju i lipnju1945.http://hakave.org/index.php?option=com_content&task=view&id=4724&Itemid=162#akocomment12760



Gracena13 24.06.2009 09:55 h

Nadopuna komentaru: Zanemarite riječ obavezno , jer sve što se silom nameće ne daje ploda.

Gracena13 24.06.2009 11:10 hg.matrixdc@

g.matrix@. Biste li bili ljubazni da nakon što pročitate prilog dr.Božića, budući da sam totalnoneupućena, a osobno su mi temelji i smjenice demokratskih načela prihvatljivi i vrlo bliski , nepridajem značaj a ni prednost nijednoj od ideologija (nacizam i fašizam) kojima je zločin nadnedužnim kao osnovni i neizbježni detalj utkan u podlogu, niti klikćem liderima bezuvjetno zasvaki počinjeni čin, iznova mi pojasniti što zapravo znači smisaono pojam riječi antifažisam ?

Domobran 24.06.2009 13:17 h

Gracena13. Vrlo lijepo ste pozvali javnost: tko ima želju da se pobliže neprostrano uputi uistinu prilažem pomocću vidu komentara:

TITO - fenomen stoljeća. Kome je stalo do istine, osobito do naše hrvatske istine, taj će sepotruditi i prevrnuti svaki kamen kako bi došao do te ISTINE : ZAŠTO SU HRVATSKIANTIFAŠISTI POUBUJALI TOLIKE STOTINE TISUĆA SVOJE BRAĆE HRVATA??? Na ovojoš uvijek bolno pitanje mogu odgovoriti naši antifašisti, osobito oni koji se svojimantifašizmom i danas ponose kao svraka repom.

Kada je riječ o Tito imam jedan časopis "LIFE" iz godine 1948 u kojem ima Titin intervju naviše stranica sa popratnim slikama. Što je ovdje upadljivo je to kako je prevodilac sa"srpskohrvatskog" preveo na engleski Titine psovke. Tito je opsovao Boga, prevodilac toprevodi s MY GOD, što je američki novinar objasnio čitateljskoj javnosti engleskog govornogjezika, kako Tito nije komunista, kako je Tito katolik i vjernik, jer spominje ime Bog. Eto dokoje mjere se je Tita okivalo u zvijezde. To su bila ona vremena koja su prošla. Sada su ovavremena u kojima otkrivamo sva njegova zlodjela.

Gracena13 24.06.2009 14:07 h

prevodilac to prevodi s MY GOD, sto je americki novinar objasnio citateljskoj javnostiengleskog govornog jezika, kako Tito nije komunista, kako je Tito katolik i vjernik, jerspominje ime Bog.____________________________Na ovo mogu još dodati izreku: "Lud zbunjenog"

A i vama imam potrebu uputiti primjedbu, tek toliko da ne pomislite da je točno ono što



g.colonia.tino promišlja javno o mom osobnom stilu odmjerenosti pri verbalnom izričajupromišljanja na javno portalu.

Pitanje za vas glasi : Što je ispravnije navesti kao naziv?

Otporaš ili odporaš

a) lapsus linguae ?

b) lapsus calami ?

c) lapsus memoriae ?

Ne ću namjerno upisati i prijevod s latinskog pored, jerse odnosi osobno na vas ( nije poželjno da uši ostalih prisutnih zamaraju se oko pitanjaupućenog osobno vama:))))))))), ) osim toga izražavam želju da dobro promislite prije negoupišete odgovor.

Gracena13 24.06.2009 14:34 h

Napomena:Uvijek se može na lijep način divanit ?, :))))))) ak' sugovornici pri razmjeni mišljenja nastojeuložiti bar nužnu dozu dobre volje, kako bi postigli što konstruktivniju podlogu za daljnji tijekrasprave o sadržaju temu, umjesto svođenja diskusije na razinu pračovjeka (kada ti ne pašeodgovor, toljagom po glavi :)))), ) .

Gracena13 24.06.2009 16:49 h

g.Otporašprilažem vam linck stranice na kojoj je objavljen prilog jednog od meni osobno najdražegkolumniste na Net-u, pa kada budete mogli odvojiti trenutak slobodnog vremena potražite ovustranicu i pročitajte temu koja nosi naslov :

HRVATSKA – KINESKI MODEL VLASTI

autor gosp.Mile Prpa

http://amac.hrvati-amac.com/index.php?option=com_content&task=view&id=3045&Itemid=192



Otporaš 24.06.2009 18:41 h

Gracena13. Jako dobro smišljeno i postavljeno pitanje. Na vaše pitanje odgovor je ( "a" )lapsus languae.

Usput Gracena13, povijesti radi želim ovdje navesti i opisati podrijetlo te riječi ODPOR, kojaje, naravno, postojala uvijek u hrvatskom jeziku, a koju se je stavilo u organizaciju HRVATSKINARODNI ODPOR, koju je osnovala hrvatska drzavna vlada na Ivan Planini, bolje rečeno IvanSedlu u listpoadu 1944. godine kao zalaznica HOS, kojoj ja na čelu bio hrvatski generalaVjekoslav Maks Luburić.

Hrvatski Narodni Odpor (HNO) je ponovno pokrenut 1951. godine, više kao vojničke naraviogranizacija, koja je okupljala kako nove snage, tako isto i preživjele vojnike, za ponovnooslobodjenje Hrvatske. Poradi hrvatske državotvorne misli/ideje HNO je bio taj koji je 1964.godine pružio ruku pomirnicu hrvatskim komunistima i socijalistima i izdao PORUKUIZMIRENJA. Za tu poruku pet (5) godina kasnije jugoslavenska Udba ga je na zvijerski načinubila, razbivši mu lubanju toljagom, kao što su i Andriji Hebrangu smrskali lubanju o radijatoru podrumu 1949 godine.

Poslije smrti generala Drinjanina dolazi do polarizacije u organizaciji HNO. Jedni su htjelinastaviti sa izvornim imenom ODPOR, dok su drugi tvrdili da je jezik živ kao riba i da seuskladjuje prema vremenu i evoluciji jezika, te je došlo do sastanka u Hamiltonu, Canada,1974. godine, gdje se je odlučilo i prvobitnu riječ ODPOR izmijenilo u OTPOR. Ovaorganizacija HNO je službeno djelovala u emigraciji sve do saziva prve Konvencije HDZ uClevlandu u siječnju 1990. godine. Tada su se u subotu večer 20.1.1990., dužnosniciorganizacije HNO sastali u kući sada pok. Mladena Dedića i cijelu noć vijećali, pretresli svemoguće i nemoguće, te jednodušno došli do zaključka da je organizacija HNO IZVRŠILASVOJU EMIGRANTSKU MISIJU te da ju treba raspusti i staviti na raspolaganje HDZ.Sutra, u nedjelju 21 siječnja 1990. godine u dupko punoj dvorani "Kardinal Stepinac" uCleveland-u razdraganih Hrvata, Pročelnik HNO gos. Mile Boban je predao, uz stisak dvijuhrvatskih desnica, (dok ovo pišem gledam u tu sliku ove dvojice Hrvata kako se za ruke drže uznak učvršćenog ugovora) organizaciju HNO predsjedniku HDZ dru. Franji Tudjmanu.

Gracena13matrixdc24.06.2009 19:41 hNe znam koliko godina imaš ali po pogledu na tvoj status imaš samo 1 godinu, stoga se ni nečudim tvojim dvojbama. Sve odgovore imaš u Britanskoj,Američkoj Francuskoj,TalijanskojEncikloprdiji.Na koncu tebi bliže Wikipedija ti je on-line. Ispraznost lamentacije s"problematičnom" literaturom kojom barata Otporas, meni i ne samo meni je samo naivanpokušaj izmišljanja neke nove istine ili neke njihove istine. Sad se postavlja pitanje što sučekali sve ove godine i dali je cijeli svijet lud ili su oni koji iznose ovakve "istine" ludi. Sklonsam vjerovanju da su potonji ipak ti i takvi. Razlika fašizma i nacizma ti ja tamo jako dobro



opisana. Samo treba knjige uzeti u ruke.

Gracena13 24.06.2009 21:06 h

g.Matrixdc @Gle čuda, tko se našao pozvanim da mi pere savjest? :))))))

Tko je javno upisao onu nadasve grozomornu profašoidnu izjavu?Da je kojim slučajem Hićo živ i danas, vjerovatno bi vama ponudio vrlo visoku poziciju unjegovu radnom kabinetu.

Citat :g.matrixdc

Izgleda da JBT nije završio posao kako treba do kraja ..._____________________________________________"Tko o čemu, a k.... o poštenju" veli izreka .

Ovo što ste vi naveli i poželjeli da se dogodi Hrvatima, osobno ne bih mogla poželjeti ninajvećem neprijatelju..

Gracena13 24.06.2009 21:22 h

g.matrixdc@Molim lijepo, ne odgovarajte mi na pitanja koja upućujem g.Otporašu i ne zapodjevajteprepirku bez potrebe sa mnom .

Ja nisam ljubitelj priča s placa tko s kim, tko stoji u RLiza anonimnog naziva nicka, niti prikupljam potajno podatke osobne o bilo kom prisutnom članu,a napose ne vršim akcije protuzakonite da se dočepam IP adrese , ne podmještam aplikaciječlanovima na komp . radi uhođenja kao što pojedini čine s namjerom da nanesu zlo sugovorniku.

Iznad sam vam uputila zamolibu na koju se do ovog trenutka niste oglasili tumačenjem pojmariječi antifažizam . Izvornog pojma, a ne izmišljene priče, jer vama osobno tako odgovara ilipaše. Što se čeka, u čemu je problem ?

arcanoid 25.06.2009 01:13 h

matrica. Ne moraš biti toliko zajedljiv. Literature ima raznovrsne a ti izgleda čitaš i prihvaćašsamo onu koja tebi odgovara. Znamo kako se nekada čitala samo podobna a danas ima i drugihizvora koji nešto drugačije tumače pa to tebi nije jasno jer si gradivo naučio po PS-u. Čovjekse uči dok je živa a za tebe to ne važi.



Ajde molim te probaj prihvatiti činjenicu kako nije sve onako kako su tebe naučili. Znaš, i jasam nekada bio kao ti ali sam evoluirao i izvlačim iz svega ponešto. Danas daleko jasnije vidimrazlike. Nije sve onako kako su nas učili jer su se sada pojavili neki drugi ljudi koji imaju štoza reći za ovu ili onu stranu. Tvoja ili moja je sposobnost razlučivanja što je istina ili laž.

Interesantna je karakteristika vas crveno obojenih da svoja stajališta branite pod cijenulaganja. Krijete se pod parolom antifašizma a sam vaš komunizam je fašizam. Nema dileme,svijet se je jasno odredio po pitanju komunizma. Razumijem da je to teško prihvatiti ali nemojmolim te biti zadnja budala.

Domobran 25.06.2009 02:06 h

arcanoid. Vrlo dobro rečeno, ali za one koji žele nešto naučiti. A ima ih koji su se začaurili uprošlost i naprosto ne žele ništa više čuti, naučiti niti saznati, osim onoga što su im druginaturili i utuvili u mozak. Oni se drže antifašizma kao pijan plota iako znaju da je upravo tajnjihov antifašizam počinio najveća zlodjela i zločine nad nezaštićenim hrvatskim narodom. Aliubrzo dolazi vrijeme kada će se oni početi stidjeti tog njihova antifašizma, kojega neće moioprati niti obraniti od tolikih zločina koje su počinili od Blejburga, masovnih grobnica,Maršveva smrti i križnih puteva...Blago onima koji na vrijeme progledaju!!!

Da zakljućimmatrixdc 25.06.2009 07:55 h

Da zaključim. "Pravo na glupost je demokratsko pravo, a glupost, osim toga, ne bira koje ćeobrazovne kategorije stanovništva zahvatiti. Ako se netko znanstveno bavi jednim dijelomfizike ili matematike, to ne znači da taj išta zna o funkcioniranju društva, ali ga neznanje nećespriječiti da svima drži lekcije i da se postavlja kao moralni arbitar."

Gracena13 25.06.2009 11:33 hcitat: Domobran.Oni se drže antifasizma kao pijan plota iako znaju da je upravo taj njihov antifašizam počinionajveća zlodjela i zločine nad nezaštićenim hrvatskim narodom.

________________________________

"Pravo na glupost je demokratsko pravo, veli matrixdc.

Bravo, matrixdc, jer zna tvoj jezik( je da je rijedak slučaj) , ipak ponekad i pravo izreći:))))))))



arca 25.06.2009 11:37 h

matrixdc. Moralna arbitraža stvar je stupnja razvijene svijesti/znanja i ne ovisi ozvanju/zanimanju.Drugim riječima, jedno isključuje drugo: tamo gdje postoji razvijena svijest/znanje, nepostoji glupost i obrnuto, neovisno o 'demokratskom pravu na glupost', zvanju, zanimanju i inimstvarima.Ili, ako netko iz neznanja drži lekcije i postavlja se kao moralni arbitar, onda je, dakako, glup,jer njegovi su horizonti ograničeni. Naravno, vrijedi i obrnuto. Dakle, preostaje ti samozaključiti kojoj od te dvije skupine pripadaš.

Domobran 25.06.2009 12:53 h

Mak Luburić je rekao skoro prije pola stoljeća: RECI ISTINU I RAZBIŠE TI GLAVU!

25.06.2009 13:06 hmatrixdc:citat:Gracena13, stoga se ni ne čudim tvojim dvojbama.Bobani11-10-2013, 00:11

ISTARSKI NARODE!

" OBRANA " broj 101-102 siječanj 1969. godine

Piše: Marin Sopta

General Drinjanin i njegovi odani suradnici, članovi pa čak i simpatizeri Hrvatskoga narodnogaotpora koji su prihvaćali njegove ideje, nisu vodili mnogo računa o kritikama i napadima koji suna njega dolazili sa svih strana, što najbolje potvrđuje i objavljivanje »Proglasa« koji suhrvatski istarski partizani uputili u povodu priključenja Istre Hrvatskoj.

Cijeli tekst toga »Proglasa« objavljen je u siječanjskom broju Obrane 1969. i glasi: ("Obrana"br. 101-102 strana 13, mo, Otporaš)

»Istarski narode! Duh Istre ostao je nepokoren. Mi nismo htjeli postati poslušno roblje.U ovim odlučnim časovima naš narod pokazao je visoku nacionalnu svijest. Dokazao je svima isvakome da je Istra hrvatska zemlja i da će hrvatska ostati.Svojim vlastitim snagama, ne čekajući da im drugi donesu slobodu, Istrani su ustali, jurnuli nakasarne, uhvatili čvrsto oružje u svoje ruke, njime brane svoje pravo i slobodu. Otvorena suvrata zloglasnih tamnica, i pušteni na slobodu dični sinovi nikad pokorene Istre. Nećemo višenikad dozvoliti da se našom sudbinom drugi poigrava.«



»RODOLJUBI ISTRE!",

Talijanski garnizoni u našim su rukama. Talijanski vojnici bježe s naše rodne grude. Prvi put unašoj historiji uzima narod kormilo u svoje ruke.

ISTRA SE PRIKLJUČUJE MATICI HRVATSKOJ I PROGLAŠUJE UJEDINJENJE SAOSTALOM HRVATSKOM BRAĆOM.

I S T R A N I!

DRŽIMO ČVRSTO ORUŽJE U NAŠIM RUKAMA! Stanimo na branik naše slobode. Ne dajmoje više nikome za živu glavu! Moramo da ostanemo na svome.

Budimo disciplinirani i slušajmo upute naše narodne vlasti: naših NARODNO -OSLOBODILAČKIH ODBORA.

ŽIVJELA HRVATSKA ISTRA!ŽIVJELA JUNAČKA NARODNO-OSLOBODILAČKA VOJSKA!ŽIVIO ZAVNOH!ŽIVJELA CRVENA ARMIJA!ŽIVJELE SAVEZNIČKE ARMIJE!Smrt fašizmu - sloboda narodu!(13. rujna 1943. Narodnooslobodilački odbor za Istru.«

U službenom glasilu Hrvatskoga narodnoga otpora Obrana, uređivanom i tiskanom uŠpanjolskoj, sve više i više se piše i analiziraju aktualni događaji u domovini. Raščlambe o tomeje li moguć opstanak federacije i koliko su jake snage koje zagovaraju konfederacijuJugoslavije, o budućnosti i položaju hrvatskoga književnog jezika, o gospodarskoj krizi ubivšoj Jugoslaviji, o sukobu »tvrde i konzervativne linije« s jedne strane i »liberalni snaga« ukomunističkim partijskim redovima Jugoslavije i Hrvatske, o sudbini Zlatka Tomčića i njemusličnih slučajeva, o položaju »gostujućih radnika« na privremenom radu u ZapadnojNjemačkoj, pridonijele su da je HNO stjecao sve više i više simpatizera.

Mnogim kritičarima njegove politike pomirbe general Drinjanin odgovara u Obrani 10. travnja1968. U članku »Put i cilj« na naslovnoj stranici on piše:»Mnogi mi znaju predbaciti da 'baš ja' koji sam bio predstavnikom radikalizma naše dinarskerase, pružam ruku hrvatskim komunistima. To čine oni koji su je pružali četničkim koljačimaDalmacije, Sandžaka, Bosne i Hercegovine. Pružalo su ruke srpskim gazdama Stojadinoviću,Pašiću, niškom Ciganinu Dragiši, fašisti Ljotiću, koljačima sirotice Istre, talijanskim fašistima,najizrazitijim predstavnicima njemačkog imperijalizma i nacizma.To su oni, koji nikada nisu razmišljali o tome što je u šumu na Kordun otjeralo pjesnikahrvatskih kraljeva Vladimira Nazora i četnicima priklanog pjesnika Ivana Gorana Kovačića. Tosu 'profesionalni antikomunisti' koji su bili kadri navijestit rat Americi i Vatikanu zato, jer



nisu dovoljno aktivni antikomunisti. Ima dosta ljudi koji su tek onda postali pravi komunisti,kada im se na to nijekalo pravo. Mi nismo komunisti. Prošlost je o tome dokaz. Ali nismo niisključivo i samo jedino 'antikomunisti', koji nemaju drugog životnog cilja do suzbijatikomunizam u bilo kojoj formi.Nema tako 'slabog Hrvata' s kojim ne bih rušio i 'najbolju Jugoslaviju' i nema tako 'dobrogSrbina' s kojim bih ja 'čuvao Jugoslaviju'. Neka ne optužuju, jer smo svi mi davno već naoptuženičkoj klupi, pa iako nam se eventualno neće suditi, jer će smrt preteći ovozemaljskesudce, sudit će nam svima Bog i Povijest, i mnogi će od nas završiti na đubrištu te povijesti.Optuženi i tužitelji podjednako! Mi smo bili sudionici događaja i nismo pozvani ni sebi davatisvjedodžbu pameti ni poštenja, ni drugima je nijekati!«Svjesni da su ideje i program HNO-a uzeli velikoga maha u širokim masama hrvatskogiseljeništva i da promidžbeni materijal u tisućama primjeraka putem hrvatski pečalbara naprivremenom radu u Zapadnoj Njemačkoj i drugim europskim državama stiže u domovinu,jugoslavenska Udba odlučuje likvidirati generala Luburića.Uslijedile su ozbiljne pripreme i atentator je nađen u Iliji Staniću, sinu njegova bivšegčasnika. Nakon što ga je Luburić, na nagovor i preporuke fra Branka Marića, prihvatio u svojdom da mu pomaže u tiskari, atentator s leđa čekićem udara nekoliko puta u glavu generalaLuburića i bježi na jugoslavenski brod koji je usidren u španjolskoj luci i njime odlazi uJugoslaviju.

Napomena:

1.) Ovdje se mora nadodati, za današnje prilike, da je Poglavnike NDH, dr. Ante Pavelićprekidom svih veza sa fašističkom Italijom 9 rujna 1943., povratio sve silom okupiranahrvatska područja Hrvatskoj.

2.) Dr. Ante Ciliga (1898-1992) istaknuti komunista KPJ od njenih prvih početaka dvadesetihgodina prošlog stoljeća, je bio Istranin, iz Istre. Kao komunista, i to hrvatski komunista,koliko je on utjecao u sastavljanju ovog proglasa, teško je dana reći.

3.) Dali su istarski komunisti i istarski partizani se ugledali na Poglavnikov PROGLASHRVATSKOM NARODU OD 10 RUJNA 1943., te se smiono i odlučno i nada sve hrvatskiodlučili dati ovaj PROGLAS ISTARSKOM NARODU, teško je dans to reći.

4.) U ovom proglasu niti jedne jedine rijči o Titi, jugoslavenstvu ni državi Jugoslaviji. Ja tozovem DRŽAVOTVORNI HRVATI ISTRE!

5.) "Živio Zavnoh" kojeg su ovdje u ovom proglasu spomenuli Hrvati Istre se ne govori odrugim narodima Jugoslavije, nego isključivo o Hrvatskoj.

6.) Živjela Crvena Armija ne znači u ovom slučaju: PROPAST NEZAVISNOJ DRŽAVIHRVATSKO! Bilo je mnogo Hrvata koji su bili crveni i ispod i iznad kože, tj. da su bilisocijalno/komunistčkog uvjerenja, kojeg je štitila, branila i zanj se borila i ginula upravoStaljinova crvana armija.



7.) "Živjele savezniče armije" Hrvati Istre su koristili više kao vojnički simbol protitalijanskih fašista, jer hoćeš-nećeš Saveznici su se borili protiv talijanskog i svakog fašizma.

8.) PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA je izišla u Istarskoj"DRINI", br. 3-4 1964, strana 17-21.

9.) Ovu Poruku Izmirenja je najprije bio napisao Željko Bebek, tadašnji glavni i odgovorniurednik novine "OBRANA". kada ju je general Drinjanin pročitao, nije se sa tim složio. Poslaoju je dr. Miljenki Dabi Peraniću u Pariz. Kako smo dr. Peranić radili zajedno i u istom poduzećuLIBRAIRIE HACHETTE, dr. Peranić mi je to pokazao i otvoreno, ljutito rekao da se tomPorukom ne slaže. Pričali smo o tome i dr. Peranić kaže da on mora hitno skoknuti u Valencijukod generala dok ne bude sve kasno. Tada je dr. Peranić u početku 1964 godine otišao kodgenerala Drinjanina, i tako je došlo do ove povijestne PORUKA IZMIRENJA USTAŠA IHRVATSKIH PARTIZANAa da se ništa nije uzelo od rukopisa Željka Bebeka.

10.) Nadam se da sam uspio pojasniti neke nejasnoće u ovom vrijednom opisu dra. MarinaSopte. Otporaš.Bobani11-10-2013, 19:24

SMRT GENERALA DRINJANINA IMA DVOSJEKLU OŠTRICU.

Mnogo se je pisalo a još više reklo o smrti pogibiji Vjekoslava Maksa Luburića, generalaDrinjanina. A mnogo će se toga još reći, čim iziđe knjiga ili knjige PISMA MAKSALUBUIRIĆA.Neki su mi iskreni prijatelji i vrli rodoljubi Hrvati, u iskrenom razgovoru rekli, daje možada za hrvatsku stvar i bolje da Maksa Luburića nije bilo ni u "Hrvatskom Proljeću"1971., ni u stvaranju hrvatske države 1990-91 godine. Poznavajaću Maksa Luburića vojničkustručnost i vojničko umijeće, njegov veliki utjecaj među mlađim Hrvatima, sumnja se ba biMaks jednostavno stao po strani. On bi sa svojim izgrađenim Otporašima se stavi na čelohrvatske borbe i time na sebe navukao sablasti prošlosti. To bi bilo jedno zeleno svijetlo svimneprijateljima Hrvatske Države i na Zapadu i na Istoku, kako se Ustaše vraćaju. Za sigurno tonebi pomoglo hrvatsku osloboditeljsku borbu u Domovinskom ratu, s obzirom na klevete, laži icrnilo koje su neprijatelji nabacili na Ustaše i na hrvatski narod.

Smrt hrvatskog generala Drinjanina je imala velik odjek u španjolskim medijima.

»Za vrijeme rata bio sam na najvišim položajima i ja se kao vojnički zapovjednik osjećamodgovornim za sva svoja djela. No koliko su ta djela bila dobra ili zla neće suditi komunisti nitisrpski šovinisti, nego Hrvati na poštenom sudu u slobodnoj i suverenoj državi Hrvatskoj«,rekao je general Luburić

Piše: Marin Sopta



Smrću generala Vjekoslava Maksa Luburića 20. travnja 1969. u mjestu njegova stanovanjaCarcagenteu prestaje rad, prema ocjeni CIA-ina agenta, čovjeka koji je bio »najveći i najboljihrvatski konspirator u dvadesetom stoljeću«.

Luburićeva smrt imala je velikoga odjeka u španjolskim medijima. Tako, na primjer, u tekstukoji je donio Levente 29. travnja 1969. izvještavajući o ubojstvu piše: »General Luburić nijese nikada predao... Bio je inteligentan, odlučan i nadasve dobar poznavalac politike Balkana...Nije bio samo odličan poznavalac ratnog umijeća, nego i politike i humanističkih nauka.«

Druge španjolske novine, Jornada, donose 29. travnja veliki članak u kojem se ističe da je»mučki ubijen profesionalni vojnik. Borio se uvijek za nezavisnost Hrvatske«, a Vincente Talonu El Pueblu od 26. travnja piše veliki članak o životnom putu generala Luburića.

Kao zapovjednik južne bojišnice, Luburić je sa znanjem državne vlade osnovao 1944. na Ivan-planini, bolje rečeno Ivan Sedlu, organizaciju Hrvatski narodni otpor s ciljem da bi »vojne iostale gerilske jedinice trebalo prebacivati u neprijateljsku pozadinu i nastaviti gerilskuborbu, jer je bilo očito da je rat izgubljen«. On se, prema zapovijedi državnoga vodstva, vraćau Zagreb i preuzima vrhovno zapovjedništvo sveukupne hrvatske vojske u povlačenju.

Ne želi prijeći austrijsku granicu i predati se savezničkim snagama. Vraća se u hrvatske šumei bori do 1947. godine. U jednoj od borbi bio je ranjen, i njegovi ga suborci prebacuju prekoDrave u Mađarsku. Odatle preko Beča odlazi u Francusku, gdje je nekoliko mjeseci radio urudniku. Preodjeven u svećeničko odijelo uspio se prebaciti u Španjolsku, (kako neki izvorigovore da je prešao francusko/španjolsku granicu 18 listopada 1948., mo) gdje je živio unekom samostanu.U intervjuu koji je 1960. (br. 3-4) dao Novoj Hrvatskoj (glavni urednik Jakša Kušan), napitanje: »Kako sada nakon Poglavnikove smrti gledate na Ustaški pokret«, Luburić jeodgovorio: »Ne bih bio iskren ako ne bih priznao da sam bio, da jesam i da ću uvijek ostatiustaša. Ali istodobno svjestan sam da su potrebne promjene u Ustaškom pokretu kao i usvakoj stranci ili organizaciji nakon izvjesnog vremena...

Ustaški pokret ne može danas ujediniti narod, a narod treba jedinstvo duha, kako bi hrvatskaakcija i borba mogla staviti sve Hrvate u službu nezavisnosti i oslobođenja.«

A na pitanje: »Vjerojatno Vam je poznato koliko je komunistička i velikosrpska propagandauspjela ozloglasiti Vaše ime. Kakav je zato Vaš odgovor na sve ono što Vam se predbacuje?«,on je tu rekao:

»Za vrijeme rata bio sam na najvišim položajima i ja se kao vojnički zapovjednik osjećamodgovornim za sva svoja djela. No koliko su ta djela bila dobra ili zla neće suditi komunisti nitisrpski šovinisti, nego Hrvati na jednom poštenom sudu u slobodnoj i suverenoj državiHrvatskoj.«

Kada je propala »Akcija 10. travanj«, u hrvatskoj javnosti poznatija kao »Kavranova akcija«, uredovima hrvatske političke emigracije došlo je do velikih rasprava i optužbi da je jedan od



vodiča Srećko Rover, koji danas živi u Australiji, izdajica. Prema kazivanju, uz Srećka Roverajoš jedinoga preživjelog svjedoka »Kavranove akcije«, g. Mile Markića, koji se nakončetrdesetogodišnje emigracije vratio u domovinu, general Drinjanin svojim je autoritetomstao u obranu optuženoga, zahtijevajući da se formira povjerenstvo koje će ispitati cijelislučaj.

Zanimljivo je spomenuti da – iako je o tome bilo velikih rasprava, kako u osobnim dopisima takoi u emigrantskom tisku – povjerenstvo nije nikada osnovano. Slučaj Srećka Rovera prisilio jegenerala Luburića da ponovno aktivira rad Hrvatskoga narodnog otpora, kako bi pozornost ipolitičko djelovanje hrvatskih iseljenika usmjerio prema domovini. U tome leži sva tajnauspješnosti njegova političkoga djelovanja.

Zato nije teško shvatiti i objasniti kako su Hrvati različitih generacija, različitog obrazovanjai, što je najvažnije, iz svih krajeva Hrvatske postali članovima Hrvatskoga narodnoga Otporaili simpatizeri njegova puta i cilja: prof. Miljenko Peranić, rođen na otoku Pagu; EnverMehmedagić, hrvatski pjesnik, rođen u Zagrebu, supotpisnik s generalom Drinjaninom politike»Hrvatskoga mira«; nekadašnji prvoligaški igrač zagrebačkog kluba Zagreb Franjo Ivić, rođenu Zagrebu, koji je 1970. došao u New York, gdje je igrao za klub Croatia; Mile Markić, Hrvatiz Like, koji i danas priznaje da na početku nije Luburića ... nikada volio, ali da je s vremenompromijenio stav i odnos prema njemu i postao njegovim najvećim pobornikom.

Tu su i pripadnici mlađe poslijeratne generacije poput Stipe Bilandžića, Zvonka Bušića, AnteLjubasa, Marka Lončara, Ivana i Krešimira Mišetića, Velimira Sulića, Ivana Jukića, braćeLuburića, Stipe Ivkošića, Mile Bobana, Miška Maslaća, Mladena Dedića, Mira Barešića i tisućedrugih širom svijeta koji također postaju članovi HNO-a.Nikola Štedul, Hrvat iz Karlovca, jedan od posljednjih neuspjelih žrtava atentata Udbinihprofesionalnih agenata ubojica, prihvaća program HNO-a u Australiji, da bi poslije postaonjegovim glavnim tajnikom. Istaknutih članova i visokih dužnosnika kao i suradnika HNO-a biloje Hrvata rođenih u Slavoniji, Bosni i Hercegovini, Srijemu, Dalmaciji, naročito Zadru, Lici...Bobani11-10-2013, 21:38

"DRUGI KORAK"

Donosim ovdje "DRUGI KORAK" HRVATSKOG NADRONOG ODPORA kojeg je generalDrinjanin tiskao pred Božić 1962 godine. Koliko je meni poznato general je tiskao TRI"KORAKA". Ja imam prvi i drugi. Prvi je tiskan neposredno Poglavnikove smrti, mislim 1960.Moglo bi biti i 1961 godine, ali nisam siguran. Imam ga za sigurno i nije izgubljen, nego negdjemeđu masom kutija: novina, knjiga, pisama i ostalog papira se zagubio. Zbog povijesne važnostikad ga pronađem, iznijeti ću gaovdje. Za "KORAK" nisam više siguran da li ga imam, jer većdugo godina nije naišao pod ruke.

Nedavno me je iz Canade nazvao jedan stari borac Hrvatskog Narodnog Odpora koji redovitoprati PISMA MAKSA LUBURIĆA. Zamolio me je da svakako iznesem prvi, drugi i treći



"KORAK" HNO, koji su nove smjernice poslije Poglavnikove smrti 28. prosinca 1959 godine.Moglo se je iz prošlih pisama uočiti da general često spominje: neka nam ovo bude "DRUGIKORAK". Pismo "DRUGI KORAK" je veličine 15 i pol sa 9 i pol inches-a ili 40 sa 24 i polcentimetara gusto tipkanih redaka s obje strane. Ovo detalje donosim kako bi zainteresiraniimali što pregledniju sliku dotičnog dokumenta, koji, za tri mjeseca bit će upravo pedeset (50)godina da je pisan. Prelažem sada opis:

" D R U G I K O R A K "

"DRINA"Apartado 5024MADRID - ESPANA

HRVATSKI VOJNICI !!

Stojimo na pragu 1963. godine, vjerni našem običaju, nastojati ćemo reći ponešto o učinjenomu 1962. godini, kao i o našim namjerama za budućnost.

Rekli smo načelno, da "Drinu" nećemo upotrebljavati za rješavanje političkih i inih problema,jer je njena uloga čisto odgojna. To ne znači, da mi nemamo pravo kometirati političkedogadjaje. Zato ćemo putem letaka i okružnica nastojati razjasniti stanovita pitanja, kao iodgovoriti na mnoge upite pripadnika Odpora, na koje nam je nemoguće odgovoriti u osobnimpismima.

U našoj analizi nastojati ćemo biti stvarni do krutosti i, baš zato, biti ćemo apsolutnoobjektivni prema svemu i svakomu.

ŠTO SMO I ZA KOGA SMO?

Nama je već dosadilo u pismima i "Drinama" (Novina OBRANA je pokrenuta na Novu Godinu1963. i to je dan prvog (1) broja "OBRANE", mo) uvjeravati hrvatske vojnike razasijane posvijetu, da nismo dio ni u sastavu ni jedne postojeće političke stranke ili grupe u emigraciji. Mismo HRVATSKA VOJSKA i služimo samo i jedino Hrvatsku. Za to činiti nije nam potrebno,kao ljudima, biti pripadnici neke političke stranke, a kao institucija ne bi nam služilo na častbiti dio ili sastav bilo koje hrvatske političke stranke. Mi , kao moderni ljudi i demokrate, neniječemo nikome pravo biti član bilo koje stranke ili organizacije, ako rad te stranke iliorganizacije nije u protivbi s hrvatskim, demokratskim i moralnim zasadama.

HRVATSKA VOJSKA

je, dakle, institucija sama za sebe, kako smo to dosta puta istakli, i ta će Hrvatska Vojskaizvršiti svoju dužnost kao takova. Zato molimo sve one, koji nas bombaditaju s pitanjima: da lismo pričli ovomu ili onomu političaru ili organizaciji, te, da li je s nama ovaj ili onaj..., neka netroše svoje vrijeme na takva pisma i neka nas poštede od čitanja i dužnog odgovaranja. Miznamo, da bezsavjestni stranačarski korteši i agenti UDB-e vitlaju našim ljudima, koji im



dobronamjedrno nasjedaju. Nu, mi imamo previše posla, a da bi na takove besmislice mogliodgovarati. NISMO NOVA NITI NEKA STARA STRANKA, NISMO SASTAVNI DIO NIJEDNE I NE MISLIMO TO BITI! Mi smo vojnici naše domovine Hrvatske onako, kako su iostali vojnici svijeta svojih domovina.

NOVA "DRINA"

U isto vrijeme dok odpremamo ovo okružno pismo, razašiljemo po svijetu novu "Drinu" br. 7-9od 1962. godine, koja ima 300 stranica i 20 klišeja, a posvećena je Njegovom Veličanstvukralju Jordana Huseinu I. (U prošlim pismima koje sam već iznio ovdje bilo je o tome govora.Potrebno je samo potražiti ta pisma i povezati slučaj s ovim pismom, mo). Prema tome, "Drina"će do vas stići odprilike kad i ovo pismo. Iz nje ćete vidjeti mnogo toga o našim vezama smuslimanskim svijetom. Ova "Drina" je posvećena kralju Huesinu zato, jer je NjegovoVeličanstvo priznalo Državu Hrvatsku i odredilo čitavi niz mjera u naču korist. U novoj "Drini"ima i nekoliko i stručnih članaka, na čemu bi nam mogli zaviditi mnogi slobodni i vojnički jakinarodi.

"Drinu" ćete dobiti od naših povjerenika u skoro svim hrvatskim kolonijama u svijetu, a gdjeistih nema, obratite se nama te ćemo vas uputiti na najbližeg povjerenika.

Sljedeća "Drina" posvećena je fra. Dominiku Mandiću i već se sprema. Odajemo hvalu OcuMandiću za njegov na****i i dugogodišnji znanstveni rad, kojim je zaslužio titulu najboljeghrvatskog povjestničara svih vremena. Njegova tri debela svezka povjesti bosanskohercegovačkih Hrvata najjača je podloga našem geslu: NAŠE JE IME NAŠ PROGRAM, AZOVEMO SE "DRINA".

PRETVARANJE RIJEČI U DJELA

Trebalo je imati hrabrosti, 1945., 1946. godine itd. reći da si Hrvat (Čitajte dra. BrankaPešelja i druge istaknute prvake HSS koji su u mjesecu svibnju 1945 godine u povlačenjuslijedili sudbinu na stotine tisuča drugi HrvataČ oni su stalno i neumorno izjavljivali da suJugoslaveni, kako bi što zgodnije i lakiše došli do Pariza i dalje, mo), a kamo li to, da želimoHrvastku Državu. Čitati onu staru "Croatiu", koja je izlazila u Fermu, Italija, ili recimo"Danicu" iz Chicaga, izpunjava nas ponosom. Ali danas, na pragu 1963. godine i nakon 17 godinaemigracije, izgleda nam suvišno pisati kilometarske članke o tome, kako Hrvati žele svojudržavu, kako imaju na to pravo i kako moramo ostati vjerni nekim našim evoropskim i zapadnimposlanjima. Danas znamo, ne samo da su Hrvati za svoju državu, nego da je i dobar diohrvatskih komunista za to i da se medju hrvatskim pravoslavcima i Srbima diže glas zaHrvatsku Državu.

Došlo je vrijeme, da razgovaramo o tome, kako ta naša priželjkivanja sprovesti u djelo; kakoprotjerati srbokomunističkog okupatora iz Hrvatske, kako srušiti Jugoslaviju i stvoriti(Obnoviti, mo) Hrvatsku Državu?

Eto, to je ono, o čemu vam želimo govoriti. Riječi bez popratnog djela ostaju puste i dosadne



fraze, koje ubijaju duh. Mi se ne želimo izživljavati.

HOĆEMO LI OSLOBODJENJE HRVATSKE VEZATI ZA TREĆI SVJETSKI RAT ?

Nitko, pa ni Hrvatska Vlada ni Poglavnik, ne bi mogao iz Hrvatske izvesti 17 divizija naševojske, da nam nije bilo rečeno, da se imaju veze s Amerikancima i Englezima te da se ide ponovo oružje i da skorom počima rat izmedju Amerike i Rusije, a da ćemo mi na strani Amerikepobjedonosno doći natrag na Drinu. Računalo se, dakle, s trećim svjetskim ratom kao sgotovom činjenicom. Danas, nakon 17 godina emigracije vidimo, da je onda bilo ljudski na toračunati, ali je sada sasvim druga situacija. Činjenica je, da Amerika i Rusija imaju straha odrata, u kojem mogu samo izgubiti. Posebno je pitanje tko sve ima pravo, a tko nema i da li ćeuopće biti trećeg svjetskog rata, a ako ga i bude, da li će to biti i atomski rat. U to nemasumnje. Rusija subverzivnim revolucionarnim i lokalnim ratovima osvaja pozicije u svijetu ipriprema sprovodjenje svjetske komunističke revolucije. Poljednjim dogadjajima u Kubi iIndiji dokazuje se, da Amerika neće to dozvoliti.

Dok se u mnogobrojnim Božijim hramovima diljem svijeta moli Boga za svjetski mir, većinaHrvata moli, da dodje do rata. To je logično, iako nismo sigurni, da će ga biti.

Što onda, dakle, čekati? Čekati treći svjetski rat, koji ne dolazi, ili početi borbom i beznjega? Previše smo čekali i ništa ne dočekali.

REVOLUCIJOM I USTANKOM DO SLOBODE !

Morali smo već jednom kao vojnici doći do zaključka, da ne možemo čekati treći svjetski rat.trebamo sprovesti naću vlastitu HRVATSKU REVOLUCIJU i povesti HRVATSKI rat, istjeratidvojstruke okupatore i uzpostaviti Hrvatsku Državu.

U tu svrhu treba koordinirati sve moguće snage. Emigracija je dužna stvoriti vanjsko -politički i diplomatski front, koji će pisati strancima na stranim jezicima o pravima Hrvata,mjesto dosadašnjeg medjusobnog uvjeravanja, da : JOŠ HRVATSKA NIJ' PROPALA, DOK MIŽIVIMO !....Mi vam velimo, da Hrvatska propada, iako smo svi za nju. Mi vam tvrdimo i to, daimamo dovoljno snaga za sprovesti hrvatsku revoluciju, samo te snage nisu mobilizirane, nisusvrstane za bojni pohod. Do sada nitko ništa nije učinio (osim Kavranove Akcije), da se narodpovede u borbu.

Hrvatski narod danas ima revolucionarnu i vojničku elitu mnogo jaču, nego 1941. godine. Snagesu tu i nude se hrvatskoj revoluciji. Treba ih mobilizirati i krenuti u konačno.

112 VRHOVNIČKIH ZASTAVA vijore se na zgradi Ujedinjenih nacija u New Yorku. Preko 50nacija postigle su svoju slobodu u posljednja vremena, nakon drugog svjetskog rata. Neke odtih zemalja su podpuno beznačajne, primitivne, mizernog gospodarskog nivoa i još mizernijekulture. Da li je netko tim narodima dao slobodu na tanjuru? Ni jedan od tih naroda nije došaodo slobode bez borbe, Ni jedna od kolonijalnih zemalja nije darovala slobodu nikomu. Činjenicaje, da su ti narodi svoju slobodu kombiniranim akcijama vojno - revolucionarnog smjera u



zemlji i političko - diplomatskim akcijama u svijetu.

Kada su počele padati glave, izbijati štrajkovi, goriti poduzeća i kada se skoro uvjek vidilacrvena ruka, koja je darežljivo djelila instruktore i diverzantska sredstva,(odnosi se na komunističke zemlje koji su svugdje u svijetu pomagale pobune i takozvane"osloboditeljske popularne frontove" iza kojih je uvijek stala, naravno USSR, tako, da sumnoge te pobunjene zemlje, pod okriljem USSR-a, dobile, s jedne strane svoju državnunezavisnost, dok s druge strane simpatije prema USSR-u, Moskvi i svim komunističkimzemljama. Tako je i Tito postao polularan u tom, kako se je to tada tako zvalo, trećem svijetu,kojeg je on pomagao i kapom i šakom, i pod šarlatanskim vodstvom Tita stvorio se je BLOKNESTVRTANIH, koji, kako današnje vijesti kažu, ima svoj sastanak nesvrstanih, hoćeš/nećeši bivši predsjednik RH šarlatan Stjepan Mesić je bio pozvan, ali nije išao, jer mu je mali prstbio ozlijeđen i malo otekao, mo), onda su progovorili "humanitarni" osjećaji te se nekima ipreviše brzo dala sloboda, da još i danas, kao u Kongu, moraju držati okupatorske snage (plavekacige ujedinjenih naroda u borbi protiv ljevičarskog popularnog fronta kojeg je vodioPatrique Lumumba i koji je u tim borbama protiv plavih kaciga poginuo (1925-1961., mo).

Zato je i na nama Hrvatima stvoriti ta dva fronta i povesti borbu za oslobodjenje i riješiti sejednom onog buržujskog nazdravičarstva i hrvatovanja. Narod je svjestan potrebe revolucije.Narod je zreo i ne želi samo govoriti o slobodi, nego se za nju i boriti.

HRVATSKO NARODNO VIJEĆE.

Mi smo dugi niz godina sustavno naglašavali potrebu koordinacije hrvatske emigracije. kadasmo bili primorani na šutnju (u vremenu od razlaza s Poglavnikom početkom 1956. pa dopoglavnikove smrti 28 prosinca 1959 god., to bi se mogao nazvati "zimski san" generalaDrinjanina, mo), u anonimnim i skromnim letcima koji su kružili Domovinom i emigracijom,zagovarali smo ideju snošljivosti, sloge i koordinacije snaga. podpisivali smo te letke skromnimimenom "Sluge Domovine" i mnogi je od vas dobio te letke, a da nikada nije znao od koga su. Mismo uvjek zagovarali ideju narodnog predstavnika ili vijeća.Od onoga dana kada je fra. Silvije Grubišić (1909-1985) s Rudom Erić, Došanom i drugovima uChicagu počeo stvarati Ujedinjene Američke Hrvate pa do sadašnjeg predsjednika HrvatskogNarodnog Vijeća Dra. Ibrahim . bega Džinića, hrvatski vojnicu su uvjek bili prvi upožrtvovanom i nezahvalnom radu zagovaranja sloge i zajedničkog nastupa.Zato smo sve od sebe dali, da se sastanu delegati i stvori Hrvatsko Narodno Vijeće u NewYorku. Predsjednik Vijeća beg Džinić emotivnim riječima je molio, da se u njegovo imezahvalimo hrvatskim vojnicima na nesebičnoj pomoći svake vrste, te da se ideja sprovede udjelo.Pa ipak, mnogo smo progutali dosta gorkih pilula, a i još danas gutamo, od naših nesvjestnihpolitičara.

ŠTO JE VIJEĆE?

Nasuprot HOP-a i HSS-a njihovih mnogobrojnih kompleksa, legaliteta i kontinuiteta itd.,ogromna većina predstavnika hrvatskih živih snaga u emigraciji našli su se na okupu u New



yorku. To je već samo po sebi jedan od najznačajnijih uspjeha hrvatske emigracije. Samačinjenica, da smo u kozmopolitiskom gradu Ujedinjenih Nacija u New Yorku uspjeli održatijednu hrvatsku demokratsku političku koncentraciju, znači više, nego sve što smo napisali u 17godina emigracije. To je bio ispit zrelosti, a on je takav, da nikada nije odličnim uspjehompoložila jedna čitava škola; nisu svi učenici jednoga kvaliteta.

Vijeće, dakle, nije ono, što smo mi želili. Ni mi nismo onakovi, kakovi bi mogli i trebali biti. Ninaši političari i stranačari nisu išli u New York "sdjavolskim rogovima na glavi", a da bi sevratili preporodjeni "s andjeoskim krilima" iz New Yorka. Vijeće nije onakovo, kakovo jepotrebno hrvatskom narodu, ali je tu i na nama je, koji smo ga stvarali, ojačati ga,reorganizirati, poboljšati i osposobiti za akciju, koju mora sprovesti, a to je koordinacija svihhrvatskih snaga za oslobodjenje Hrvatske.

ODPOR VIJEĆE

Naši su glavni predstavnici brat Erić i brat Rover (prvi iz USA, a drugi iz Australije) na čeluelitne, stegovne i mnogobrojne delegacije Odpra sudjelovali u radu Vijeća, te je na prvojsjednici Izvršnog Odbora zaključeno, da će brat Erić biti veza izmedju Odpora i Vijeća, kakobi se u službi Domovine izvršola kooperacija vojnorevolucionarnih snaga Odpora spolitičkopropagandističkom akcijom Vijeća.

Brat Srećko Rover, glavni povjerenik Odpora za Oceaniju, postao je član Vijeća i šef odsjekaza organizaciju. Zadaća je, dakle, svih pripadnika Odpora suradjivati s Vijećem preko našihglavnih povjerenika i predstavnika.

Hrvatski vojnici biti će vjerni izrečenim pbećanjima i vjerni svojoj misiji te će svugdje usvijetu pomagati nastojanja Vijeća na političkom polju, dok će kao svjestni pripadnici Odporaizvršiti svoju domovinsku dužnost na vojnorevolucionarnom sektoru kada ih ZapovjedništvoOdpora pozove.

VOJSKA I POLITIKA

Reći će nam kritičari, neki i dobronamjerni, zašto mi kao vojnici pravimo medjunarodneugovore i podpisujemo ih u ime hrvatskog naroda. Dati ćemo im vrlo jednostavan odgovor:

Prije nego što pozovemo hrvatsku emigraciju na vojnorevolucionarnu akciju i hrvatski narod nagverilu i ustanak, morali smo stvoriti jasne baze. Podpisani, kao posljednji zapovjednikhrvatske vojske od 1945. godine, vrši svoju ulogu zapovjednika, ne po pravu, nego po dužnosti.Činjenica da smo izgubili rat ne može osloboditi preživjele za Bleiburga od služenja Domovinikao vojnici. Mi, zapravo, trebamo vladu i državnog poglavara, da nam zapovjedaju. Ne vidimonigdje te vlade ni poglavara. Stari hrvatski političari svadjaju se upravo oko toga tko je navlasti, a mi te vlasti nigdje ne vidimo. HSS smatra, da uopće nismo vojska, jer smo služili NDH,a to nije bila država njihove stranke. Poglavnik je umro i pokoj mu duši, a ono, što se danaszove HOP, ne liči ni vlasti, ni iopoziciji, ni stranci, ni pokretu i nas samo boli, da čitave legijedobrih idealista u zbrci pojmova gube svaki smisao za stvarnost.



Iz tih jednostavnih razloga htjeli smo na vrhu hrvatske politike viditi jednu demokratskuustanovu, koja bi u hrvatskoj hijerarhiji zauzela svoje mjesto, a da se mi vratimo našoj misiji.Naš teret se povećao.

ŠTO VIJEĆE NIJE?

Rekli smo, da smo želili viditi vrhovničke poslove u rukama Vijeća, da ono stvori vojni odsjek,odredi nam odnosnog ministra ili vijećniika, kojemu bi se mi kao vojnici pokoravali i uzpostaviliravnotežu izmedju gradjanske i vojničke vlasti, kao što je to uvjek bilo u hrvatskoj državi uprošlosti i kao što je to danas u zapadnim demokratskim državama.

Mi smo prije podpisa ugovora s organizacijom "Braća Muslimani", Sveislamskim Kongresom uJeruzalemu i prije nego smo preko častnika HOS-a stupuli u kontakt s preko 20 nama sklonihprijateljskih zemalja, ponudili Narodnom Vijeću (Hrvatskom Narodnom Vijeću, mo) prekonašeg glavnog povjerenika brata Erića i izravnim pozivom predsjednika Džinića, da on stvoriodnosnu ustanovu i preuzme taj dio posla, koji na nas vojnike i ne spada, osim ako od civilnihvlasti za tu ulogu budemo pozvani.

Mi, dakle, nismo uzurpali nikakovih vlasti niti iz svog vojničkog zvanja želimo praviti cirkus.Nama se je dogodilo, da nam je jednostavno nitko ne želi zapovjedati. Ni Vijeće nije što bitrebalo biti. A Hrvatska čeka 17 godina. Ne želimo čekati još 17.

AMERIČKA I HRVATSKA KONSTITUCIJA

Prije održanja Vijeća nama su skoro svi prisutni, pa i sam predsjednik Džinić, govorili obezuvjetnom stvaranju vojnog odsjeka i o akcijama. Mi vjerujemo i to javno ispovjedamo, da bisvaki od prisutnih na Kongresu uzeo pušku u ruku i išao u borbu za Hrvatsku. Vjerujemo, da bito učino i Dr. Krnjević, pa i Dr. Hefer, unatoč godina starosti i fizičkih poteškoća. Pa ipak,kada se je Vijeće sastalo, prevladao je stanoviti strah i izvjestne antimilitarističke natruhe.

Zašto? O neugodnim stvarima, vele, da je najbolje ne govoriti. Dobar dio prisutnih, koji suimali glavnu riječ na zasjedanju Vijeća, američki su državljani i imaju obligacije (obveze,dužnosti, mo) prema svojoj novoj domovini. S druge strane, srbokomunisti svih boja nastojalisu podsjetiti ih, da smo 1941. godine navijestili rat Americi.

Mi razumijemo situaciju. Njih osobno obvezuje američka konstitucija. Ljudi Odpora uvjek subili, jesu i ostaju prijatelji Amerike s punim rešpektom za američku konstituciju. Ali, porednašega razumijevanja i rešoekta, mi dugujemo naše živote zarobljenoj Hrvatskoj i topredpostavljamo bilo kojem drugom osjećAju ili interesu.

Odpor veže samo i jedino HRVATSKA KONSTITUCIJA. Što ne može Vijeće, može Odpor.

NAŠA POLITIČKA I DIPLOMATSKA DJELATNOST



Danas u slobodno svijetu postoje tri ozbiljne hrvatske političke konstitucije: HSS, HOP iHrvatsko Narodno Vijeće. Svi ostali, manje ili više, gledaju neku mogućnost u timkonstitucijama. Mi bi vojnici najsretniji bili, da se što prije sastanu Dr. Krnjević, Dr. Hefer iDr. Džinić te da barem skupa popiju kavu, ako već ne mogu napraviti hrvatsku vladu uemigraciji ili neki drugi organ, koji bi za nas vojnike predstavljao vrhovničku vlast. Medjutim,ako oni to ne učine, mi ćemo vršiti našu ulogu kako najbolje i najpametnije budemo znali.

Predstavnici Odpora nalaze se u pregovorima s preko 20 zemalja i predstavnicimamedjunarodnih antikomunističkih organizacija. Svjestni smo, da ćemo progutati mnogu gorkupilulu u tim pokušajima, ali ćemo uvjek iznova pokušati, jer znamo, da ne možemo zagaziti uozbiljnu borbu, dok ne budemo našli bratske ruke, koje će nas pomagati, da plod naše borbe ikrvi bude zaista iskorišćen. U Kavranovoj akciji palo je 100 divova, a da je odjek u svijetu bioravan nuli u korist Hrvatske. Reklo bi se..."od sto glasa, glasa nije bilo"...Čekali smo 17 godina,ali više ne mošemo. Hrvatski su političari vojnike pretvorili u diplomate. Idemo do konačnoga !(Koliko je ovo "DRUGO PISMO" pomoglo onoj devetorki iz Australije ljeta 1963., teško jereći, mo).

VOJNIK DO VOJNIKA - SATNIJA

Prema onoj narodnoj "zrno do zrna pogača, kamen do kamena palača", postavimo našu parolu :vojnik do vojnika - satnija, satnija do satnije - armija.

Ni komunisti ni kapitalisti, ni Hrvati ni Srbi ne prave nikakovih iluzija u pogledu Jugoslavije.Hrvatski komunistički prvak Hebrang bio je u našim rukama i nismo ga ubili, nego su gasrbokomunisti ubili zato, jer se borio, da hrvatski Srijem bude u sastavu "Hrv. Repubilke", ane Beograda.Imamo sasvim jasan uvid u stanje medju bivšim hrvatskim partizanima iz Dalmacije i Istre.Mnogi od njih danas nam daje pravo (kao što je i dr. Hebrang mlađi rekao prije par godina dase je Luburić borio za hrvatske interese i Hrvatsku Državu, pa je dobio po trtici od Mesića,Josipovića i kompanije, mo) da smo se borili za Državu Hrvatsku i protiv komunizma, kao što imi njih mnoge shvaćam, da su se borili protiv Talijana, fašista i četnika u partizanskimsastavima.

Mnogi su hrvatski sindikalisti i socijalisti svršili na Golom Otoku i beogradskim kazamatimazato, jer su uvidjeli, da je komunistička doktrinalna revolucija bila prevara i da jekomunistička stranka u Hrvatskoj bila slijepo oružje u rukama srpske soldateske i beogradskečaršije. Mi sa sažaljenjem gledamo na one Hrvate u emigraciji, koji zatvaraju oči predčinjenicom, da će naši saveznici biti mnogi od dojučerašnjih dalmatinski partizana (i to seostvarilo u Domovinskom ratu, mo) i mnogi od starih hrvatskih sindikalista i socijalističkihvodja, koji su mislili, da se na strani Tita bore za socijalna prava.

Mi ovima pružamo ruku (iz ovoga "...pružamo ruku"...je proizišla PORUKA IZMIRENJAUSTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA koja je izišla u Istarskoj "DRINI" 1964., mo) uzajedničkoj borbi protiv komunističke podvale i srpske okupacije. Pozivamo hrvatskepravoslavce i one, koji se osjećaju Srbima, a žele živjeti kao lojalni gradjano Hrvatske, da nam



se pridruže. Svi smo gradjani Hrvatske i svi smo vojnici svoje Domovine.

NAŠ PSIHOLOŠKI RAT

Uspjesi hrvatske emigracije stvaranjem Vijeća, vezama s islamskim svijetom, radomBleiburškog Odbora (koji je izdao 1970. knjigu na engleskom jeziku OPERATIONSLAUGHTERHOUSE, hrvatski KLAONICA a koja je prevedena na hrvatski HOLOKAUST II.U Zagrebu 2005., mo) i stotinu drugih uspješnih akcija u slobodnom svijetu, a mi medjuuspjehe ubrajamo i putovanja Dra. Hefera, kao i izjave Dra. Krnjevića, te zahvati mladihhrvatskih snaga i borbenost nove generacije, pokrenuli su hrvatske duhove.

Čim su se snage usmjerile protiv Jugoslavije i komunizma, a došlo do zbliženja Hrvata medjusobom, poveden je hrvatski psihološki (hladni) rat. Nastalo je vrenje i u redovima HOP-a iHSS-a. Svugdje ima idealista i boraca.Medju malim ljudima zapravo i nema problema. Problemje medju vodjama. Onoga časa kada naša sigurnostna služba pronadje i odstrani agenet UDB-e,(što je bilo jako teško, iz jednostavnog razloga, da je Hrvata iz svih hrvatskih pokrajina biloviše od jednog milijuna u slobodnim zapadnim zemljama, koji su, preko pisama, telefonskihrazgovora, telegrama, brzojava, posjetama i uzajmnim poznavanjima držali veze u oba smjera:iseljeništvo/domovina, domovina/iseljeništvo. Poslije Rankovićeve amnestije iz 1962 godine,prilike su bile mnogo povoljnije nego prije da bi svojta mogla posjećivati svojtu ili svoje uiseljeništvu. Kroz te posjete UDB-a je vršila svoj antihrvatski posao i slala svoje doušnike iplaćenike u emigraciju medju "svoje zemljake", kako se je to tada govorilo. Varka je bilasmišljna koju je jako bilo teško otkriti, jer smo nekako svi bili nekim slučajnim poznajstvimapovezani. Svak svakome vjerovao a u isto vrijeme svak u svakoga sumnjao. Kako je UDB-apreko svojih agenata ubrzala ubojstva hrvatskih političkih emigranata i djelatnika,medjusobne sumnje su se povećale iz dana u dan. Tako su propale mnoge dobronamjernehrvatske akcije, kako ona Božidara Kavrana iz 1947/1948., tako i ona 1963.Oblak/Tolić/Stojić, kao i najpoznatija braće Andrića Bugojanska Akcija iz 1972., mo), niknutiće neodoljiva hrvatska volja za slobodom. Ta je volja sada paralizirana. Tito baca "kost" medjunas i mi trošimo naše energije u medjusobnoj borbi.Onoga časa kada oslobodimo te energije i usmjerimo ih pravom cilju, Tito će izgubiti svojpsihološki rat, koji melje naše živce i naše nade.Jedinstveni i borbeni nastup emigracije dignuti će i naš narod i osigurati nam saveznike (kakolijepo rečeno "...i osigurati nam saveznike...", mo), ugled i pomoć u slobodnom svijetu. Biti ćemosnaga, s kojom se računa. Hrvatska emigracija je već stupila u fazu psihološkog rata.Podržavajmo ga !

HRVATSKI MARCHALLOV PLAN

(Riječ/dvije o ovom planu. George Catlett Marschall (1880-1959) je bio američki general uWW2. Svojim sposobnostima je postao ministar vanjskih poslova SAD 1947-1949., te kaotakav svojim utjecajem je uspio uvjeriti vladu predsjednika Trumana da je neophodnopotrebno pomoći gladnu i razrušenu Europu. Tako se je stvorio MARSCHALLOV PLAN. Osobnose vrlo dobro sjećam te humanitarne pomoći, najviše u hrani. Kada bi dobivali "deke", tako se



je to tada zvalo, što bi značilo slijedovanje koje bi dobivali po broju člavova u obitelji, dobivalismo i jaja u prašku; na osnovu čega su momci izmislili pjesmu koju su pjevali u gangi: "Malamoja dobila na pluća, jeduć jaja Trumanova vruća", mo).

Ne znamo, da li je ta usporedba dobra. Nu, mi je upotrebljavamo, jer je poznata. UŠpanjolskoj je jedan film pod naslovom "Dobro došao, mister Marschall !" postigao ogromnupopularnost, jer se je izrugivao s Marschallovim planom i pustim vjerovanjem da ne treba trtiglavu za budućnost, jer da dolazi mister marchall i dati će svakom gradjanu iz svoje vrećeonoliko dolara, koliko mu je potrebno. Poznato je, da je zaista gen. Marschall poslije II.svjetskog rata stvorio plan i s milijune dolara spriječio socijalne potrese u nastradalimzemljama.

Na nama je Hrvatimastvoriti vlastiti "Marschallov plan" za oslobodjenje (Hrvatske, mo). Poredsvih nastojanja u slobodnom svijetu kod naših starih i novih prijatelja, dužnost nam je u prvomredu mobilizirati naše vlastite snage, racionalno ih iskoristiti i povesti borbu. Kada pokažemoda smo dostojni i požrtvovani, da dajemo svoja sredstva i ginemo za stvar oslobodjenja, ondaće nas pomoći i drugi i pojačati naš potencijal. Ako mi sami ne budemo žrtvovali svoju krv isvoj znoj, nemamo prava očekivati ni od Istoka ni od Zapada da za nas čine ono, što sami zasebe nismo kadri učiniti.

SEDAMNAESTI BOŽIĆ U EMIGRACIJI

Nastojati ćemo, da vam ovi redci stignu za Božić i Novu Godinu; velike blagdane kršćanskogsvijeta. Naši su muslimani s poštovanjem gledali na naše božićevanje, kao i katolici namuslimansko bajramovanje.

Do sada smo uvjek čestitali Božiće i Barjame sljedećim riječima: "Dao Bog, da dogodine slaviliBožić i Barjam u našoj dragoj, patničkoj, slobodnoj, nezavisnoj itd...Hrvatskoj...."

Mi kao vojnici vjerujemo i u Božija čuda, jer ih je i do sada činio. I Biblija i Kur'an govore opobjedama, koje je Gospodar bitaka davao pravednim vojskama. naša je stvar pravedna imolimo Boga, da nas pomogne. Vjerujemo, da će Bog biti uz nas u danima borbe. (što se je iostvarilo u Domovinskom rati 1991-1995., mo).Medjutim, bez Velikog Petka nema ni Uskrsa i bez naše vlastite žrtve i pregnuća nemamopravo očekivati milost. Ne smijemo računati s milošću Neba kao strateškim činbenikom.Bog nam je dao srdca junaka, milost vjernika i inteligenciju Božijih stvorenja, a na nama jeostalo.

HRVATSKI VOJNICI, HRVATSKA BRAĆO!

Ako ste uvjereni da smo na pravom putu, pomozite nas i to odmah, individualno, pa i onda, akoste do sada uvjek pomagali. Učinite to ovim putem i izravno, u znaku plebiscita i odobrenja.Nama treba moralna i materijalna podrška. Mi znamo s kim se hvatamo u koštac i dokazali smo,da smo i u prošlosti s uspjehom pobijali neše neprijatelje. Nisu oni nepobjedljivi. Imamo miljude i ideja. Složni hrvatski ljudi mogu sve učiniti kada hoće.



Prilog svakog od vas za nas je znak, da nismo sami. NEKA ZA BOŽIĆ 1962. GODINE I VAŠEIME UDJE U SPOMENKNJIGU ODPORA !

ŽELIMO SVIMA SRETAN BOŽIĆ I NOVU GODINU !

Uz naš vojnički pozdrav,

general Drinjanin v.r.

TISKANICU KOJU PRILAŽEMO OVOM OKRUŽNOM PISMU ISPUNITI I NAMANAJHITNIJE POVRATITI!Bobani11-10-2013, 21:38

"DRUGI KORAK"

Donosim ovdje "DRUGI KORAK" HRVATSKOG NADRONOG ODPORA kojeg je generalDrinjanin tiskao pred Božić 1962 godine. Koliko je meni poznato general je tiskao TRI"KORAKA". Ja imam prvi i drugi. Prvi je tiskan neposredno Poglavnikove smrti, mislim 1960.Moglo bi biti i 1961 godine, ali nisam siguran. Imam ga za sigurno i nije izgubljen, nego negdjemeđu masom kutija: novina, knjiga, pisama i ostalog papira se zagubio. Zbog povijesne važnostikad ga pronađem, iznijeti ću gaovdje. Za "KORAK" nisam više siguran da li ga imam, jer većdugo godina nije naišao pod ruke.

Nedavno me je iz Canade nazvao jedan stari borac Hrvatskog Narodnog Odpora koji redovitoprati PISMA MAKSA LUBURIĆA. Zamolio me je da svakako iznesem prvi, drugi i treći"KORAK" HNO, koji su nove smjernice poslije Poglavnikove smrti 28. prosinca 1959 godine.Moglo se je iz prošlih pisama uočiti da general često spominje: neka nam ovo bude "DRUGIKORAK". Pismo "DRUGI KORAK" je veličine 15 i pol sa 9 i pol inches-a ili 40 sa 24 i polcentimetara gusto tipkanih redaka s obje strane. Ovo detalje donosim kako bi zainteresiraniimali što pregledniju sliku dotičnog dokumenta, koji, za tri mjeseca bit će upravo pedeset (50)godina da je pisan. Prelažem sada opis:

" D R U G I K O R A K "

"DRINA"Apartado 5024MADRID - ESPANA

HRVATSKI VOJNICI !!

Stojimo na pragu 1963. godine, vjerni našem običaju, nastojati ćemo reći ponešto o učinjenomu 1962. godini, kao i o našim namjerama za budućnost.



Rekli smo načelno, da "Drinu" nećemo upotrebljavati za rješavanje političkih i inih problema,jer je njena uloga čisto odgojna. To ne znači, da mi nemamo pravo kometirati političkedogadjaje. Zato ćemo putem letaka i okružnica nastojati razjasniti stanovita pitanja, kao iodgovoriti na mnoge upite pripadnika Odpora, na koje nam je nemoguće odgovoriti u osobnimpismima.

U našoj analizi nastojati ćemo biti stvarni do krutosti i, baš zato, biti ćemo apsolutnoobjektivni prema svemu i svakomu.

ŠTO SMO I ZA KOGA SMO?

Nama je već dosadilo u pismima i "Drinama" (Novina OBRANA je pokrenuta na Novu Godinu1963. i to je dan prvog (1) broja "OBRANE", mo) uvjeravati hrvatske vojnike razasijane posvijetu, da nismo dio ni u sastavu ni jedne postojeće političke stranke ili grupe u emigraciji. Mismo HRVATSKA VOJSKA i služimo samo i jedino Hrvatsku. Za to činiti nije nam potrebno,kao ljudima, biti pripadnici neke političke stranke, a kao institucija ne bi nam služilo na častbiti dio ili sastav bilo koje hrvatske političke stranke. Mi , kao moderni ljudi i demokrate, neniječemo nikome pravo biti član bilo koje stranke ili organizacije, ako rad te stranke iliorganizacije nije u protivbi s hrvatskim, demokratskim i moralnim zasadama.

HRVATSKA VOJSKA

je, dakle, institucija sama za sebe, kako smo to dosta puta istakli, i ta će Hrvatska Vojskaizvršiti svoju dužnost kao takova. Zato molimo sve one, koji nas bombaditaju s pitanjima: da lismo pričli ovomu ili onomu političaru ili organizaciji, te, da li je s nama ovaj ili onaj..., neka netroše svoje vrijeme na takva pisma i neka nas poštede od čitanja i dužnog odgovaranja. Miznamo, da bezsavjestni stranačarski korteši i agenti UDB-e vitlaju našim ljudima, koji imdobronamjedrno nasjedaju. Nu, mi imamo previše posla, a da bi na takove besmislice mogliodgovarati. NISMO NOVA NITI NEKA STARA STRANKA, NISMO SASTAVNI DIO NIJEDNE I NE MISLIMO TO BITI! Mi smo vojnici naše domovine Hrvatske onako, kako su iostali vojnici svijeta svojih domovina.

NOVA "DRINA"

U isto vrijeme dok odpremamo ovo okružno pismo, razašiljemo po svijetu novu "Drinu" br. 7-9od 1962. godine, koja ima 300 stranica i 20 klišeja, a posvećena je Njegovom Veličanstvukralju Jordana Huseinu I. (U prošlim pismima koje sam već iznio ovdje bilo je o tome govora.Potrebno je samo potražiti ta pisma i povezati slučaj s ovim pismom, mo). Prema tome, "Drina"će do vas stići odprilike kad i ovo pismo. Iz nje ćete vidjeti mnogo toga o našim vezama smuslimanskim svijetom. Ova "Drina" je posvećena kralju Huesinu zato, jer je NjegovoVeličanstvo priznalo Državu Hrvatsku i odredilo čitavi niz mjera u naču korist. U novoj "Drini"ima i nekoliko i stručnih članaka, na čemu bi nam mogli zaviditi mnogi slobodni i vojnički jakinarodi.



"Drinu" ćete dobiti od naših povjerenika u skoro svim hrvatskim kolonijama u svijetu, a gdjeistih nema, obratite se nama te ćemo vas uputiti na najbližeg povjerenika.

Sljedeća "Drina" posvećena je fra. Dominiku Mandiću i već se sprema. Odajemo hvalu OcuMandiću za njegov na****i i dugogodišnji znanstveni rad, kojim je zaslužio titulu najboljeghrvatskog povjestničara svih vremena. Njegova tri debela svezka povjesti bosanskohercegovačkih Hrvata najjača je podloga našem geslu: NAŠE JE IME NAŠ PROGRAM, AZOVEMO SE "DRINA".

PRETVARANJE RIJEČI U DJELA

Trebalo je imati hrabrosti, 1945., 1946. godine itd. reći da si Hrvat (Čitajte dra. BrankaPešelja i druge istaknute prvake HSS koji su u mjesecu svibnju 1945 godine u povlačenjuslijedili sudbinu na stotine tisuča drugi HrvataČ oni su stalno i neumorno izjavljivali da suJugoslaveni, kako bi što zgodnije i lakiše došli do Pariza i dalje, mo), a kamo li to, da želimoHrvastku Državu. Čitati onu staru "Croatiu", koja je izlazila u Fermu, Italija, ili recimo"Danicu" iz Chicaga, izpunjava nas ponosom. Ali danas, na pragu 1963. godine i nakon 17 godinaemigracije, izgleda nam suvišno pisati kilometarske članke o tome, kako Hrvati žele svojudržavu, kako imaju na to pravo i kako moramo ostati vjerni nekim našim evoropskim i zapadnimposlanjima. Danas znamo, ne samo da su Hrvati za svoju državu, nego da je i dobar diohrvatskih komunista za to i da se medju hrvatskim pravoslavcima i Srbima diže glas zaHrvatsku Državu.

Došlo je vrijeme, da razgovaramo o tome, kako ta naša priželjkivanja sprovesti u djelo; kakoprotjerati srbokomunističkog okupatora iz Hrvatske, kako srušiti Jugoslaviju i stvoriti(Obnoviti, mo) Hrvatsku Državu?

Eto, to je ono, o čemu vam želimo govoriti. Riječi bez popratnog djela ostaju puste i dosadnefraze, koje ubijaju duh. Mi se ne želimo izživljavati.

HOĆEMO LI OSLOBODJENJE HRVATSKE VEZATI ZA TREĆI SVJETSKI RAT ?

Nitko, pa ni Hrvatska Vlada ni Poglavnik, ne bi mogao iz Hrvatske izvesti 17 divizija naševojske, da nam nije bilo rečeno, da se imaju veze s Amerikancima i Englezima te da se ide ponovo oružje i da skorom počima rat izmedju Amerike i Rusije, a da ćemo mi na strani Amerikepobjedonosno doći natrag na Drinu. Računalo se, dakle, s trećim svjetskim ratom kao sgotovom činjenicom. Danas, nakon 17 godina emigracije vidimo, da je onda bilo ljudski na toračunati, ali je sada sasvim druga situacija. Činjenica je, da Amerika i Rusija imaju straha odrata, u kojem mogu samo izgubiti. Posebno je pitanje tko sve ima pravo, a tko nema i da li ćeuopće biti trećeg svjetskog rata, a ako ga i bude, da li će to biti i atomski rat. U to nemasumnje. Rusija subverzivnim revolucionarnim i lokalnim ratovima osvaja pozicije u svijetu ipriprema sprovodjenje svjetske komunističke revolucije. Poljednjim dogadjajima u Kubi iIndiji dokazuje se, da Amerika neće to dozvoliti.

Dok se u mnogobrojnim Božijim hramovima diljem svijeta moli Boga za svjetski mir, većina



Hrvata moli, da dodje do rata. To je logično, iako nismo sigurni, da će ga biti.

Što onda, dakle, čekati? Čekati treći svjetski rat, koji ne dolazi, ili početi borbom i beznjega? Previše smo čekali i ništa ne dočekali.

REVOLUCIJOM I USTANKOM DO SLOBODE !

Morali smo već jednom kao vojnici doći do zaključka, da ne možemo čekati treći svjetski rat.trebamo sprovesti naću vlastitu HRVATSKU REVOLUCIJU i povesti HRVATSKI rat, istjeratidvojstruke okupatore i uzpostaviti Hrvatsku Državu.

U tu svrhu treba koordinirati sve moguće snage. Emigracija je dužna stvoriti vanjsko -politički i diplomatski front, koji će pisati strancima na stranim jezicima o pravima Hrvata,mjesto dosadašnjeg medjusobnog uvjeravanja, da : JOŠ HRVATSKA NIJ' PROPALA, DOK MIŽIVIMO !....Mi vam velimo, da Hrvatska propada, iako smo svi za nju. Mi vam tvrdimo i to, daimamo dovoljno snaga za sprovesti hrvatsku revoluciju, samo te snage nisu mobilizirane, nisusvrstane za bojni pohod. Do sada nitko ništa nije učinio (osim Kavranove Akcije), da se narodpovede u borbu.

Hrvatski narod danas ima revolucionarnu i vojničku elitu mnogo jaču, nego 1941. godine. Snagesu tu i nude se hrvatskoj revoluciji. Treba ih mobilizirati i krenuti u konačno.

112 VRHOVNIČKIH ZASTAVA vijore se na zgradi Ujedinjenih nacija u New Yorku. Preko 50nacija postigle su svoju slobodu u posljednja vremena, nakon drugog svjetskog rata. Neke odtih zemalja su podpuno beznačajne, primitivne, mizernog gospodarskog nivoa i još mizernijekulture. Da li je netko tim narodima dao slobodu na tanjuru? Ni jedan od tih naroda nije došaodo slobode bez borbe, Ni jedna od kolonijalnih zemalja nije darovala slobodu nikomu. Činjenicaje, da su ti narodi svoju slobodu kombiniranim akcijama vojno - revolucionarnog smjera uzemlji i političko - diplomatskim akcijama u svijetu.

Kada su počele padati glave, izbijati štrajkovi, goriti poduzeća i kada se skoro uvjek vidilacrvena ruka, koja je darežljivo djelila instruktore i diverzantska sredstva,(odnosi se na komunističke zemlje koji su svugdje u svijetu pomagale pobune i takozvane"osloboditeljske popularne frontove" iza kojih je uvijek stala, naravno USSR, tako, da sumnoge te pobunjene zemlje, pod okriljem USSR-a, dobile, s jedne strane svoju državnunezavisnost, dok s druge strane simpatije prema USSR-u, Moskvi i svim komunističkimzemljama. Tako je i Tito postao polularan u tom, kako se je to tada tako zvalo, trećem svijetu,kojeg je on pomagao i kapom i šakom, i pod šarlatanskim vodstvom Tita stvorio se je BLOKNESTVRTANIH, koji, kako današnje vijesti kažu, ima svoj sastanak nesvrstanih, hoćeš/nećeši bivši predsjednik RH šarlatan Stjepan Mesić je bio pozvan, ali nije išao, jer mu je mali prstbio ozlijeđen i malo otekao, mo), onda su progovorili "humanitarni" osjećaji te se nekima ipreviše brzo dala sloboda, da još i danas, kao u Kongu, moraju držati okupatorske snage (plavekacige ujedinjenih naroda u borbi protiv ljevičarskog popularnog fronta kojeg je vodioPatrique Lumumba i koji je u tim borbama protiv plavih kaciga poginuo (1925-1961., mo).



Zato je i na nama Hrvatima stvoriti ta dva fronta i povesti borbu za oslobodjenje i riješiti sejednom onog buržujskog nazdravičarstva i hrvatovanja. Narod je svjestan potrebe revolucije.Narod je zreo i ne želi samo govoriti o slobodi, nego se za nju i boriti.

HRVATSKO NARODNO VIJEĆE.

Mi smo dugi niz godina sustavno naglašavali potrebu koordinacije hrvatske emigracije. kadasmo bili primorani na šutnju (u vremenu od razlaza s Poglavnikom početkom 1956. pa dopoglavnikove smrti 28 prosinca 1959 god., to bi se mogao nazvati "zimski san" generalaDrinjanina, mo), u anonimnim i skromnim letcima koji su kružili Domovinom i emigracijom,zagovarali smo ideju snošljivosti, sloge i koordinacije snaga. podpisivali smo te letke skromnimimenom "Sluge Domovine" i mnogi je od vas dobio te letke, a da nikada nije znao od koga su. Mismo uvjek zagovarali ideju narodnog predstavnika ili vijeća.Od onoga dana kada je fra. Silvije Grubišić (1909-1985) s Rudom Erić, Došanom i drugovima uChicagu počeo stvarati Ujedinjene Američke Hrvate pa do sadašnjeg predsjednika HrvatskogNarodnog Vijeća Dra. Ibrahim . bega Džinića, hrvatski vojnicu su uvjek bili prvi upožrtvovanom i nezahvalnom radu zagovaranja sloge i zajedničkog nastupa.Zato smo sve od sebe dali, da se sastanu delegati i stvori Hrvatsko Narodno Vijeće u NewYorku. Predsjednik Vijeća beg Džinić emotivnim riječima je molio, da se u njegovo imezahvalimo hrvatskim vojnicima na nesebičnoj pomoći svake vrste, te da se ideja sprovede udjelo.Pa ipak, mnogo smo progutali dosta gorkih pilula, a i još danas gutamo, od naših nesvjestnihpolitičara.

ŠTO JE VIJEĆE?

Nasuprot HOP-a i HSS-a njihovih mnogobrojnih kompleksa, legaliteta i kontinuiteta itd.,ogromna većina predstavnika hrvatskih živih snaga u emigraciji našli su se na okupu u Newyorku. To je već samo po sebi jedan od najznačajnijih uspjeha hrvatske emigracije. Samačinjenica, da smo u kozmopolitiskom gradu Ujedinjenih Nacija u New Yorku uspjeli održatijednu hrvatsku demokratsku političku koncentraciju, znači više, nego sve što smo napisali u 17godina emigracije. To je bio ispit zrelosti, a on je takav, da nikada nije odličnim uspjehompoložila jedna čitava škola; nisu svi učenici jednoga kvaliteta.

Vijeće, dakle, nije ono, što smo mi želili. Ni mi nismo onakovi, kakovi bi mogli i trebali biti. Ninaši političari i stranačari nisu išli u New York "sdjavolskim rogovima na glavi", a da bi sevratili preporodjeni "s andjeoskim krilima" iz New Yorka. Vijeće nije onakovo, kakovo jepotrebno hrvatskom narodu, ali je tu i na nama je, koji smo ga stvarali, ojačati ga,reorganizirati, poboljšati i osposobiti za akciju, koju mora sprovesti, a to je koordinacija svihhrvatskih snaga za oslobodjenje Hrvatske.

ODPOR VIJEĆE

Naši su glavni predstavnici brat Erić i brat Rover (prvi iz USA, a drugi iz Australije) na čeluelitne, stegovne i mnogobrojne delegacije Odpra sudjelovali u radu Vijeća, te je na prvoj



sjednici Izvršnog Odbora zaključeno, da će brat Erić biti veza izmedju Odpora i Vijeća, kakobi se u službi Domovine izvršola kooperacija vojnorevolucionarnih snaga Odpora spolitičkopropagandističkom akcijom Vijeća.

Brat Srećko Rover, glavni povjerenik Odpora za Oceaniju, postao je član Vijeća i šef odsjekaza organizaciju. Zadaća je, dakle, svih pripadnika Odpora suradjivati s Vijećem preko našihglavnih povjerenika i predstavnika.

Hrvatski vojnici biti će vjerni izrečenim pbećanjima i vjerni svojoj misiji te će svugdje usvijetu pomagati nastojanja Vijeća na političkom polju, dok će kao svjestni pripadnici Odporaizvršiti svoju domovinsku dužnost na vojnorevolucionarnom sektoru kada ih ZapovjedništvoOdpora pozove.

VOJSKA I POLITIKA

Reći će nam kritičari, neki i dobronamjerni, zašto mi kao vojnici pravimo medjunarodneugovore i podpisujemo ih u ime hrvatskog naroda. Dati ćemo im vrlo jednostavan odgovor:

Prije nego što pozovemo hrvatsku emigraciju na vojnorevolucionarnu akciju i hrvatski narod nagverilu i ustanak, morali smo stvoriti jasne baze. Podpisani, kao posljednji zapovjednikhrvatske vojske od 1945. godine, vrši svoju ulogu zapovjednika, ne po pravu, nego po dužnosti.Činjenica da smo izgubili rat ne može osloboditi preživjele za Bleiburga od služenja Domovinikao vojnici. Mi, zapravo, trebamo vladu i državnog poglavara, da nam zapovjedaju. Ne vidimonigdje te vlade ni poglavara. Stari hrvatski političari svadjaju se upravo oko toga tko je navlasti, a mi te vlasti nigdje ne vidimo. HSS smatra, da uopće nismo vojska, jer smo služili NDH,a to nije bila država njihove stranke. Poglavnik je umro i pokoj mu duši, a ono, što se danaszove HOP, ne liči ni vlasti, ni iopoziciji, ni stranci, ni pokretu i nas samo boli, da čitave legijedobrih idealista u zbrci pojmova gube svaki smisao za stvarnost.

Iz tih jednostavnih razloga htjeli smo na vrhu hrvatske politike viditi jednu demokratskuustanovu, koja bi u hrvatskoj hijerarhiji zauzela svoje mjesto, a da se mi vratimo našoj misiji.Naš teret se povećao.

ŠTO VIJEĆE NIJE?

Rekli smo, da smo želili viditi vrhovničke poslove u rukama Vijeća, da ono stvori vojni odsjek,odredi nam odnosnog ministra ili vijećniika, kojemu bi se mi kao vojnici pokoravali i uzpostaviliravnotežu izmedju gradjanske i vojničke vlasti, kao što je to uvjek bilo u hrvatskoj državi uprošlosti i kao što je to danas u zapadnim demokratskim državama.

Mi smo prije podpisa ugovora s organizacijom "Braća Muslimani", Sveislamskim Kongresom uJeruzalemu i prije nego smo preko častnika HOS-a stupuli u kontakt s preko 20 nama sklonihprijateljskih zemalja, ponudili Narodnom Vijeću (Hrvatskom Narodnom Vijeću, mo) prekonašeg glavnog povjerenika brata Erića i izravnim pozivom predsjednika Džinića, da on stvoriodnosnu ustanovu i preuzme taj dio posla, koji na nas vojnike i ne spada, osim ako od civilnih



vlasti za tu ulogu budemo pozvani.

Mi, dakle, nismo uzurpali nikakovih vlasti niti iz svog vojničkog zvanja želimo praviti cirkus.Nama se je dogodilo, da nam je jednostavno nitko ne želi zapovjedati. Ni Vijeće nije što bitrebalo biti. A Hrvatska čeka 17 godina. Ne želimo čekati još 17.

AMERIČKA I HRVATSKA KONSTITUCIJA

Prije održanja Vijeća nama su skoro svi prisutni, pa i sam predsjednik Džinić, govorili obezuvjetnom stvaranju vojnog odsjeka i o akcijama. Mi vjerujemo i to javno ispovjedamo, da bisvaki od prisutnih na Kongresu uzeo pušku u ruku i išao u borbu za Hrvatsku. Vjerujemo, da bito učino i Dr. Krnjević, pa i Dr. Hefer, unatoč godina starosti i fizičkih poteškoća. Pa ipak,kada se je Vijeće sastalo, prevladao je stanoviti strah i izvjestne antimilitarističke natruhe.

Zašto? O neugodnim stvarima, vele, da je najbolje ne govoriti. Dobar dio prisutnih, koji suimali glavnu riječ na zasjedanju Vijeća, američki su državljani i imaju obligacije (obveze,dužnosti, mo) prema svojoj novoj domovini. S druge strane, srbokomunisti svih boja nastojalisu podsjetiti ih, da smo 1941. godine navijestili rat Americi.

Mi razumijemo situaciju. Njih osobno obvezuje američka konstitucija. Ljudi Odpora uvjek subili, jesu i ostaju prijatelji Amerike s punim rešpektom za američku konstituciju. Ali, porednašega razumijevanja i rešoekta, mi dugujemo naše živote zarobljenoj Hrvatskoj i topredpostavljamo bilo kojem drugom osjećAju ili interesu.

Odpor veže samo i jedino HRVATSKA KONSTITUCIJA. Što ne može Vijeće, može Odpor.

NAŠA POLITIČKA I DIPLOMATSKA DJELATNOST

Danas u slobodno svijetu postoje tri ozbiljne hrvatske političke konstitucije: HSS, HOP iHrvatsko Narodno Vijeće. Svi ostali, manje ili više, gledaju neku mogućnost u timkonstitucijama. Mi bi vojnici najsretniji bili, da se što prije sastanu Dr. Krnjević, Dr. Hefer iDr. Džinić te da barem skupa popiju kavu, ako već ne mogu napraviti hrvatsku vladu uemigraciji ili neki drugi organ, koji bi za nas vojnike predstavljao vrhovničku vlast. Medjutim,ako oni to ne učine, mi ćemo vršiti našu ulogu kako najbolje i najpametnije budemo znali.

Predstavnici Odpora nalaze se u pregovorima s preko 20 zemalja i predstavnicimamedjunarodnih antikomunističkih organizacija. Svjestni smo, da ćemo progutati mnogu gorkupilulu u tim pokušajima, ali ćemo uvjek iznova pokušati, jer znamo, da ne možemo zagaziti uozbiljnu borbu, dok ne budemo našli bratske ruke, koje će nas pomagati, da plod naše borbe ikrvi bude zaista iskorišćen. U Kavranovoj akciji palo je 100 divova, a da je odjek u svijetu bioravan nuli u korist Hrvatske. Reklo bi se..."od sto glasa, glasa nije bilo"...Čekali smo 17 godina,ali više ne mošemo. Hrvatski su političari vojnike pretvorili u diplomate. Idemo do konačnoga !(Koliko je ovo "DRUGO PISMO" pomoglo onoj devetorki iz Australije ljeta 1963., teško jereći, mo).



VOJNIK DO VOJNIKA - SATNIJA

Prema onoj narodnoj "zrno do zrna pogača, kamen do kamena palača", postavimo našu parolu :vojnik do vojnika - satnija, satnija do satnije - armija.

Ni komunisti ni kapitalisti, ni Hrvati ni Srbi ne prave nikakovih iluzija u pogledu Jugoslavije.Hrvatski komunistički prvak Hebrang bio je u našim rukama i nismo ga ubili, nego su gasrbokomunisti ubili zato, jer se borio, da hrvatski Srijem bude u sastavu "Hrv. Repubilke", ane Beograda.Imamo sasvim jasan uvid u stanje medju bivšim hrvatskim partizanima iz Dalmacije i Istre.Mnogi od njih danas nam daje pravo (kao što je i dr. Hebrang mlađi rekao prije par godina dase je Luburić borio za hrvatske interese i Hrvatsku Državu, pa je dobio po trtici od Mesića,Josipovića i kompanije, mo) da smo se borili za Državu Hrvatsku i protiv komunizma, kao što imi njih mnoge shvaćam, da su se borili protiv Talijana, fašista i četnika u partizanskimsastavima.

Mnogi su hrvatski sindikalisti i socijalisti svršili na Golom Otoku i beogradskim kazamatimazato, jer su uvidjeli, da je komunistička doktrinalna revolucija bila prevara i da jekomunistička stranka u Hrvatskoj bila slijepo oružje u rukama srpske soldateske i beogradskečaršije. Mi sa sažaljenjem gledamo na one Hrvate u emigraciji, koji zatvaraju oči predčinjenicom, da će naši saveznici biti mnogi od dojučerašnjih dalmatinski partizana (i to seostvarilo u Domovinskom ratu, mo) i mnogi od starih hrvatskih sindikalista i socijalističkihvodja, koji su mislili, da se na strani Tita bore za socijalna prava.

Mi ovima pružamo ruku (iz ovoga "...pružamo ruku"...je proizišla PORUKA IZMIRENJAUSTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA koja je izišla u Istarskoj "DRINI" 1964., mo) uzajedničkoj borbi protiv komunističke podvale i srpske okupacije. Pozivamo hrvatskepravoslavce i one, koji se osjećaju Srbima, a žele živjeti kao lojalni gradjano Hrvatske, da namse pridruže. Svi smo gradjani Hrvatske i svi smo vojnici svoje Domovine.

NAŠ PSIHOLOŠKI RAT

Uspjesi hrvatske emigracije stvaranjem Vijeća, vezama s islamskim svijetom, radomBleiburškog Odbora (koji je izdao 1970. knjigu na engleskom jeziku OPERATIONSLAUGHTERHOUSE, hrvatski KLAONICA a koja je prevedena na hrvatski HOLOKAUST II.U Zagrebu 2005., mo) i stotinu drugih uspješnih akcija u slobodnom svijetu, a mi medjuuspjehe ubrajamo i putovanja Dra. Hefera, kao i izjave Dra. Krnjevića, te zahvati mladihhrvatskih snaga i borbenost nove generacije, pokrenuli su hrvatske duhove.

Čim su se snage usmjerile protiv Jugoslavije i komunizma, a došlo do zbliženja Hrvata medjusobom, poveden je hrvatski psihološki (hladni) rat. Nastalo je vrenje i u redovima HOP-a iHSS-a. Svugdje ima idealista i boraca.Medju malim ljudima zapravo i nema problema. Problemje medju vodjama. Onoga časa kada naša sigurnostna služba pronadje i odstrani agenet UDB-e,(što je bilo jako teško, iz jednostavnog razloga, da je Hrvata iz svih hrvatskih pokrajina bilo



više od jednog milijuna u slobodnim zapadnim zemljama, koji su, preko pisama, telefonskihrazgovora, telegrama, brzojava, posjetama i uzajmnim poznavanjima držali veze u oba smjera:iseljeništvo/domovina, domovina/iseljeništvo. Poslije Rankovićeve amnestije iz 1962 godine,prilike su bile mnogo povoljnije nego prije da bi svojta mogla posjećivati svojtu ili svoje uiseljeništvu. Kroz te posjete UDB-a je vršila svoj antihrvatski posao i slala svoje doušnike iplaćenike u emigraciju medju "svoje zemljake", kako se je to tada govorilo. Varka je bilasmišljna koju je jako bilo teško otkriti, jer smo nekako svi bili nekim slučajnim poznajstvimapovezani. Svak svakome vjerovao a u isto vrijeme svak u svakoga sumnjao. Kako je UDB-apreko svojih agenata ubrzala ubojstva hrvatskih političkih emigranata i djelatnika,medjusobne sumnje su se povećale iz dana u dan. Tako su propale mnoge dobronamjernehrvatske akcije, kako ona Božidara Kavrana iz 1947/1948., tako i ona 1963.Oblak/Tolić/Stojić, kao i najpoznatija braće Andrića Bugojanska Akcija iz 1972., mo), niknutiće neodoljiva hrvatska volja za slobodom. Ta je volja sada paralizirana. Tito baca "kost" medjunas i mi trošimo naše energije u medjusobnoj borbi.Onoga časa kada oslobodimo te energije i usmjerimo ih pravom cilju, Tito će izgubiti svojpsihološki rat, koji melje naše živce i naše nade.Jedinstveni i borbeni nastup emigracije dignuti će i naš narod i osigurati nam saveznike (kakolijepo rečeno "...i osigurati nam saveznike...", mo), ugled i pomoć u slobodnom svijetu. Biti ćemosnaga, s kojom se računa. Hrvatska emigracija je već stupila u fazu psihološkog rata.Podržavajmo ga !

HRVATSKI MARCHALLOV PLAN

(Riječ/dvije o ovom planu. George Catlett Marschall (1880-1959) je bio američki general uWW2. Svojim sposobnostima je postao ministar vanjskih poslova SAD 1947-1949., te kaotakav svojim utjecajem je uspio uvjeriti vladu predsjednika Trumana da je neophodnopotrebno pomoći gladnu i razrušenu Europu. Tako se je stvorio MARSCHALLOV PLAN. Osobnose vrlo dobro sjećam te humanitarne pomoći, najviše u hrani. Kada bi dobivali "deke", tako seje to tada zvalo, što bi značilo slijedovanje koje bi dobivali po broju člavova u obitelji, dobivalismo i jaja u prašku; na osnovu čega su momci izmislili pjesmu koju su pjevali u gangi: "Malamoja dobila na pluća, jeduć jaja Trumanova vruća", mo).

Ne znamo, da li je ta usporedba dobra. Nu, mi je upotrebljavamo, jer je poznata. UŠpanjolskoj je jedan film pod naslovom "Dobro došao, mister Marschall !" postigao ogromnupopularnost, jer se je izrugivao s Marschallovim planom i pustim vjerovanjem da ne treba trtiglavu za budućnost, jer da dolazi mister marchall i dati će svakom gradjanu iz svoje vrećeonoliko dolara, koliko mu je potrebno. Poznato je, da je zaista gen. Marschall poslije II.svjetskog rata stvorio plan i s milijune dolara spriječio socijalne potrese u nastradalimzemljama.

Na nama je Hrvatimastvoriti vlastiti "Marschallov plan" za oslobodjenje (Hrvatske, mo). Poredsvih nastojanja u slobodnom svijetu kod naših starih i novih prijatelja, dužnost nam je u prvomredu mobilizirati naše vlastite snage, racionalno ih iskoristiti i povesti borbu. Kada pokažemoda smo dostojni i požrtvovani, da dajemo svoja sredstva i ginemo za stvar oslobodjenja, ondaće nas pomoći i drugi i pojačati naš potencijal. Ako mi sami ne budemo žrtvovali svoju krv i



svoj znoj, nemamo prava očekivati ni od Istoka ni od Zapada da za nas čine ono, što sami zasebe nismo kadri učiniti.

SEDAMNAESTI BOŽIĆ U EMIGRACIJI

Nastojati ćemo, da vam ovi redci stignu za Božić i Novu Godinu; velike blagdane kršćanskogsvijeta. Naši su muslimani s poštovanjem gledali na naše božićevanje, kao i katolici namuslimansko bajramovanje.

Do sada smo uvjek čestitali Božiće i Barjame sljedećim riječima: "Dao Bog, da dogodine slaviliBožić i Barjam u našoj dragoj, patničkoj, slobodnoj, nezavisnoj itd...Hrvatskoj...."

Mi kao vojnici vjerujemo i u Božija čuda, jer ih je i do sada činio. I Biblija i Kur'an govore opobjedama, koje je Gospodar bitaka davao pravednim vojskama. naša je stvar pravedna imolimo Boga, da nas pomogne. Vjerujemo, da će Bog biti uz nas u danima borbe. (što se je iostvarilo u Domovinskom rati 1991-1995., mo).Medjutim, bez Velikog Petka nema ni Uskrsa i bez naše vlastite žrtve i pregnuća nemamopravo očekivati milost. Ne smijemo računati s milošću Neba kao strateškim činbenikom.Bog nam je dao srdca junaka, milost vjernika i inteligenciju Božijih stvorenja, a na nama jeostalo.

HRVATSKI VOJNICI, HRVATSKA BRAĆO!

Ako ste uvjereni da smo na pravom putu, pomozite nas i to odmah, individualno, pa i onda, akoste do sada uvjek pomagali. Učinite to ovim putem i izravno, u znaku plebiscita i odobrenja.Nama treba moralna i materijalna podrška. Mi znamo s kim se hvatamo u koštac i dokazali smo,da smo i u prošlosti s uspjehom pobijali neše neprijatelje. Nisu oni nepobjedljivi. Imamo miljude i ideja. Složni hrvatski ljudi mogu sve učiniti kada hoće.

Prilog svakog od vas za nas je znak, da nismo sami. NEKA ZA BOŽIĆ 1962. GODINE I VAŠEIME UDJE U SPOMENKNJIGU ODPORA !

ŽELIMO SVIMA SRETAN BOŽIĆ I NOVU GODINU !

Uz naš vojnički pozdrav,

general Drinjanin v.r.

TISKANICU KOJU PRILAŽEMO OVOM OKRUŽNOM PISMU ISPUNITI I NAMANAJHITNIJE POVRATITI!Bobani12-10-2013, 03:17http://ivana.josipovic.prkos.com/gn.php?m=1&rbr=26705&kategorija=0Bobani12-10-2013, 03:29



https://mail.google.com/mail/u/1/?ui=2&ik=e2a234015a&view=att&th=1417a2f6d14789db&attid=0.1.1&disp=emb&zw&atsh=1Bobani12-10-2013, 22:50

JANKA PUSTA USAVRŠILA JURU, JURE USAVRŠIO JANKA PUSTU, KAŽE MAKSLUBURIĆ



Janka Pusta je usavršlila Juru, Jure je usavršio Janka Pustu, piše u osvrti na juru FranćeticaMaks Luburić...

Kako sam već najavio u prošlom opisu da ću nastaviti opis(e) o Janka Pusti. Istini za voljumnogo se je papira potrošilo u pisanju i opisivajući Janka Pustu. Ali, opet istini za volju, mnogestvari su se pisale iz Bog dragi zna koje ruke. Nikada iz prve ruke! Zato ću nastojati iznijetimnoge dogodovštine o Janka Pusti iz prve ruke, od sudionika prvih početaka Janke Puste,hrvatskog buntovnika i kasnijeg Ustaškog pukovnika i generala HOS Vjekoslava Luburića,Maksa. Prije nego predjem na opise Maksa Luburića, želio bih ukratko spomenuti šta o JankaPusti kaže francuski novinar imenom Michel Gorel, u " MIROIR du MONDE " br. 242 ="Ogledalo Svijeta" od 20 listopada 1934. godine, dakle, samo 10 dana poslije izvršenogatentata na kralja Aleksandra Karadjordjevića u Marseille-u 9 listopada 1934. god.

"Le Brasier Croate" = Hrvatsko žarište. Članak je malo predug a previše hvalospjeva kraljuAleksandru i njegovu "heriozmu" u balkanskim ratovima od 1912-13 itd., posebice njegovevojničke zasluge sa solunskog fronta, povezanost Srbije i Francuske, trajno prijateljstvoizmedju dvije zemlje, itd., itd., a sve najcrnje o dr. Anti Paveliću i narano ni jedne jedineriječi o bilo kakovom hvalospjevu za naš hrvatski narod.

" Janka Pusta? Jedna mala madjarska farma, izgubljena u guštarama, divljeg i romantičkogizgleda, okružena tamom i maglom, nekih 9 km. od jugoslavenske granice. Pavelić je sakupio tunajodlučnije medju hrvatskom emigracijom. Dao im je ima "ustasa", branitelji Ustava i Prava.Ali obrana ovog Prava, oni (Ustaše,moja opaska) su to shvatili na neobično čudan i krvavnačin...Janka Pusta je jedno ratarsko priznato (od strane madjarskih vlasti, moja opaska)imanje kojeg su osnovali hrvatski izgnanici...I jednog dana, na veseloj ulici Canebiere, čovjeksa Janka Puste - "demonskog lica" rekao je kasnije general Geogres - je ubio kralja ipredsjednika Bartou... "

Pred sobom imam masu napisanog materijala o mnogim dogodovštinama sa Janka Puste.Naravno da tu spadaju Djordje Ličina, Mato Rajković, Bogdan Krizman i drugi, ali, po momskromnom mišljenju bi bili najvjerodostojniji oni zapisi koje je pisao hrvatski general Maks



Luburić u svojim 15 nastavaka u " OBRANI " 1965. god., glavnom glasilu Hrvatskog NarodnogOdpora, HNO, povodom smrti dr. Vladka Mačeka 1964. godine u Washingtonu. U zadnjihnekoliko dana sam pročitao nekoliko puta sve te zapise, tražeći načina kako bi to u što usažetijim crticama opisao i iznio. Čak sam napravio i kopije svih ti nastavaka kao bih imao štobolji pregled; podcrtavao sam sve ono što bih stavio a što ne. Što god više odbijam stvaristaviti, to više gubi na vrijednosti i same važnosti. Zašto? Zato što je pok. Maks Luburić kadaje to opisivao, išao je redosljedom svojih sjećanja na sve dogodovštine Janka Puste, UstaškogPokreta, stvaranjem Hrvatske Države, dr. Vladka Mačeka, koji je pune četiri (4) godine bio"zatvorenik" Maksa Luburića, koji je imao i te kako uvida u vodjenje hrvatske "ustaške"politike. I kao takav imao je uvida u svu politiku dr. Vladka Mačeka i njegove HSS. Imavši sveto u vidu da čitatelji stranice " hrvatska i Ustaštvo " saznaju što više pravu istinu i stvoreosobnu sliku o "ustaštvu", Mačekovoj zaštiti i partizanstvu" i zašto je to bilo, što je bilo,izmedju te tri hrvatske političke ideologije za vrijeme drugog svjetskog rata, pa i kasnije,odlučio sam, iako je malo predugo, staviti i predočiti po prvi puta hrvatskoj javnosti, sve, ucijelosti, Maksa Luburića opise. Da bi se to moglo donekle bolje razumijeti, sada ću staviti,ovdje, iz Hrvatske Revije, "Pred Vratima Domovine" od Vinka prof. Nikolića, Pariz-Munchen1967, strana 53.

"Nakon tragedije Hrvatske u svibnju 1945., u Pariz se sklonio dr. Vladko Macek, predsjednikHSS, i tu ostaje do 1946., kada odlazi u USA. U vezi Macekova boravka ovdje cesto seprepricavala o nekakvoj slici kralja Petra Karadjordjevica, koju da je dr. Macek imao u svojojsobi. Dali je to bila njegova ili francuska politika, tesko je reci, no u svakom slucaju jednakarakteristicna crta hrvatskog politicara: da li je u Pariz dosao da spasava Jugoslaviju?"

Godine 1934. godine, 12 svibnja u Beogradu su obješeni ustaše Josip Begović i Petar Oreb.Čaša hrvatskog GNJEVA se puni.

Objavljeno: 11.05.2009. u 17:39hBroj jedinstvenih otvaranja (prvih 24h): 63Prosječna ocjena: 1Broj bodova: 63

Broj otvaranja uratka - Prvih 24h: 2242Ukupno: 2242Bobani14-10-2013, 00:06

CKSKH SE BOJI USTAŠKE EMIGRACIJE, TJ. HNO.



46. nastavak

Partijske tvrdnje o povezanosti s ustaškom emigracijom i Hrvatskim Narodnim Otporom suuzdrmale temelje CKSKH.

Reorganizacija i pokušaji uspostavljanja novog unutarnjeg ustrojstva u HNO-u nakon smrtigenerala Luburića odvijali su se relativno brzo, koliko su objektivne okolnosti, poputprostornih i vremenskih razlika i materijalnih sredstva, dopuštale. Tome svakako treba dodatii najvažniji čimbenik: događaje i uvjete koji su vladali u Hrvatskoj, odnosno bivšoj Jugoslaviji,što je bez ikakove sumnje dovelo i do Karađorđeva koncem 1971. godine, kao i Bugojanskogustanka 1972. godine.

Piše: Marin Sopta

Nekoliko tjedana nakon pokopa generala Luburića, da bi pokazali svoju odlučnost da se nisupreplašili zbog njegove nasilne smrti, te da organizacija i dalje funkcionira i da će nastaviti sasvojim djelovanjem, u američkom gradu Lakawani sastaju se najutjecajniji članovi Hrvatskoganarodnog otpora za SAD i Kanadu. Uz domaćina Stipu Glamuzinu, na sastanku su bili još MileMarkić i Stjepan Šego iz Chicaga, Ratko Gagro iz Toronta i Mate Čurić iz Hamiltona.Najvažniji zaključak bio je da se mora što prije održati svjetski kongres HNO-a, koji je,nakon provedenih organizacijski priprema i dogovora, i održan 15. i 16. studenoga 1969. uTorontu. Nakon dvodnevnog zasjedanja, na kojem su bili članovi vodstva HNO-a sa svihkontinenata, izlaganja, analiza i rasprava izabran je Glavni stožer na čelu s Rudolfom Erićem izClevelanda.Izaslanici su se složili da je to samo privremeno rješenje koje će dati dosta vremena Glavnomstožeru za sve potrebne pripreme za sazivanje novoga svjetskog kongresa HNO-a.Uz mnogo donesenih odluka i zaključaka koji su se odnosili na unutarnjopolitičko ustrojstvo,na prvom je kongresu zaključeno da će »Hrvatski narodni otpor... nastaviti s programom čiji jezadatak sljedeći:Prvo, pomoći stvaranju demokratske države Hrvatske: u kojoj će vladati jednakopravnost svihgrađana bez obzira na vjersku pripadnost ili ideološko opredjeljenje.Drugo, da će se poštivati prava čovjeka; da će se uspostaviti politička prava; sloboda štampe,te sloboda sastajanja i udruživanja. Da ćemo također humanim i socijalnim poretkom ureditidruštvene odnose i prava najsiromašnijih, te zajamčiti rad, kao i pravednu raspodjelumaterijalnih dobara.«Odmah nakon što je završio Prvi svjetski kongres HNO-a prišlo se organiziranjukontinentalnih kongresa na kojima su se biralo novo vodstvo. Za pročelnika Južne Amerikeizabran je Lukas Juričić, potpredsjednik postaje Blaž Jurković i tajnik Mirko Bušić. UAustraliji Jozo Matković izabran je za pročelnika tog kontinenta, Pavo Gagro, Ivan Mandić iRade Buljibašić izabrani su kao njegovi najbliži suradnici. U Kanadi Ratko Gagro postao jepročelnikom, a za njegove najbliže suradnike izabrani su Nikola Jerković, Nikola Štokan, AbelPopović, Božo Čurlin, braća Mate i Stipe Čurić i drugi.Nažalost, kao i druge organizacije (HOP, HSS, Hrvatski narodni odbor i dr.) u kojima je nakonsmrti njihovih utemeljitelja nastala kriza, i Hrvatski narodni otpor nije mogao izbjeći tusudbinu. Prva velika kriza koja je uzdrmala redove organizacije dogodila se u Clevelandu.



To nije bio samo sukob generacija i ideoloških razlika između »stare garde«, predvođenenovoizabranim pročelnikom Rudolfom Erićem i njegovim istomišljenicima i bliskim suradnicimaAntom Pivcem, Ivanom Džebom i drugima, i »mladih jastrebova«, koje su prevodili ZvonkoBušić, Vinko Logarušić, Branko Čorić, Ante Bevanda i drugi.Bio je to sukob koncepta budućeg rada i djelovanja HNO-a. Nastali sukob između dvijefrakcije bilo je nemoguće pomiriti što iz objektivnih, što iz subjektivnih razloga. Neriješenasituacija u Clevelandu kao i činjenica da Rudolf Erić, kao šef Glavnog stožera HNO-a,izbjegava sazvati kontinentalni sabor za Sjevernu Ameriku, primorale su potpredsjednika zaSAD Milu Markića da sazove kontinentalni sabor.Na održanom saboru u Lansingu u američkoj državi Michigan potkraj veljače 1971. zapročelnika HNO-a sjevernoameričkog kontinenta izabran je Zvonko Bušić.Reorganizacija i pokušaji uspostavljanja novog unutarnjeg ustrojstva u HNO-u nakon smrtigenerala Luburića odvijali su se relativno brzo, koliko su objektivne okolnosti, poputprostornih i vremenskih razlika i materijalnih sredstva, dopuštale. Tome svakako treba dodatii najvažniji čimbenik: događaje i uvjete koji su vladali u Hrvatskoj, odnosno bivšoj Jugoslaviji.Različite vrste djelatnosti i pisanje pojedinih novina u hrvatskoj političkoj emigraciji izazvalisu reakciju u redovima Saveza komunista Hrvatske, koja se najbolje očituje u ovom priopćenjuCKSK Hrvatske iz 1971. godine: »Centralni komitet SK Hrvatske na 19. sjednici, koja jeodržana 6. travnja ove godine, obaviješten je o raspravi u Izvršnom birou PredsjedništvaSaveza komunista Jugoslavije, održanoj 23. ožujka 1971. godine o nekim pitanjimaneprijateljske djelatnosti protiv SFR Jugoslavije i o zaključcima, koji su na toj sjednicidoneseni.«U nastaloj raspravi na sjednici CKSK Hrvatske u kojoj je govorilo 37 sudionika »izraženo jepotpuno jedinstvo u ocjeni... da se nastoji organizirano u široj javnosti kao i među članovimakomunističke partije diskvalificirati političko rukovodstvo SR Hrvatske širenjem klevetničketvrdnje o navodnoj povezanosti rukovodstva SR Hrvatske s ustaškom emigracijom, a sve to sciljem da se izazove politička nestabilnost, međurepublička trvenja i nepovjerenje, da seoslabi političko jedinstvo i oteža daljni samoupravni socijalistički razvoj«.Bobani14-10-2013, 17:18

NE MRZIM NIKOGA, A VOLIM SVE ONE KOJI SU ZA HRVATSKU DRŽAVU

general DRINJANIN30.VII.1959.

Br. Daniel Jolić,TORONTO, Kanada

Primioo sam Tvoje pismo, a i da ga nisam primio, uviek je lik Tvoj i svih drugih prijateljapredamnom. Da, šutio sam, jer sam htio dokazati, da nemam ama ama baš nikakvih ambicija ida nisam htio postati novi Poglavnik. (Ovdje se mora o tome reći nekoliko riječi, za današnjehrvatske naraštaje, kako bi oni mogli znati pravi razlog ili prave razloge sukoba i razlaza



Piglavnik/Luburić. Iz ovih pisama će se mnogo toga saznati, a što se već zna, a to je da jepolazna točka bila sastanak Poglavnika dra. Ante Pavelića s hrvatske strane i dra. MilanaStojadinovića s srpske strane. Navodno da je do tog sastanka došlo nagovorom StjepanaSubašića, glavnog i odgovornog urednika časopisa IZBOR. Navodno da su se tu Poglavnik iStojadinović dogovorili o podjeli BOSNE. Kada je taj sastanak izbio u javnost, generalDrinjanin je odmah reagirao i upozorio hrvatsku emigraciju Okrućnim Pismom: POZORUSTAŠE, PRODANO JE POLA BOSNE. Kako su tada stvari izgledale, nije bilo najsjajnije. Izdana u dan napetost je rasla. Oni koji su bili za taj sastanak Poglavnik/Stojadinovićautomatski su bili za Poglavnika, iako su mnogi prije bili protiv njega. Oni koji su bili protivtoga sastanka, automatski su bili za generala Drinjanina, odnosno HRVATSKI NARODNIODPOR. Nastala su pripucavanja, upiranje prstom u krivce, izmišljale se krivice i mane i jednihi drugih, uzajmno se napadalo, neprijatelj se veselio, od veselja ruke trljao itd, itd. NIKLAPOLARIZACIJA HRVATSKE EMIGRACIJE!!!

Sada smo tu gdje jesmo, u vrtlogu nacionalne svađe. General Luburić odriče se svih zasluga,slava, kumstva i svega što je u borbi za Hrvatsku Državu na bojnom polju zaslužio, te vraćaPoglavniku sva odličja i činove, a za sebe sam zadržava ustašku čast i ustaško ime. To je takobilo sa generalove strane, ali sa strane Poglavnika je bilo malo drugačije. Preko časopisaIZBORA i preko službenog glasila HOP-a ili Hrvatskog Domobrana novine HRVATSKA, počelasu napadanja na generala Drinjanina, prozvavši ga i nazvavši ga IZDAJNIKOM. Tako je topočelo, i svi oni koji su na bilo koji način stali uz Maksa, prizivani su izdajnikom, pa ni mojamalenkost nije bila pošteđena. Nisu me mogli prozvati da sam "ipak izdajnik", ali su me zatoprozvali da sama "beogradski Hrvat".

U ovom velikom metežu najogromnija većina Hrvata je stala po strani, po onoj starinskoj:"brigo moja priđi nadrugoga"General Drinjanin je osnovao HRVATSKI VOJNIČKI ČASTNISUD u svubnju 1956 godine. Po do sada izloženim pismima moglo se je vidjeti da s Poglavnikovestrane ama baš nitko nije došao na taj sud. Ali su zato nastavili napadi na generala da je on tosve izmislio kako bi postao novi Poglavnik. I dans, poslije više od pola stoljeća, dok ovo pišem,tako sam i ja mislio i u toj srdžbi napisao generalu pismo od 53 žučljive naravi pitanja. Dobiosam odgovor gdje mi general između ostaloga kaže "...A kada ti srdce rekne, da vjeruješstarom Maksu, onda mi se javi..." Pismo možete u cijelosti pročitati ako se povratite na datum17 studenoga ov. ili opis 498.

Poslije Častnog Suda 1956 godine, general Drinjanin se potpunama povlaču u samoću, a dr.Dabo Peranić mi je pričao da je on njemu rakao: da je otišao proživijeti ZIMSKI SAM. I uovom pismu Danijelu Joliću general o toj šutnji govori. Usput, ovo pismo je zadnje pismo kojegje general pisao Danijelu Joliću. Neznam točno kada je Danijel Jolić umro. Mo, Otporaš.)

Htio sam dokazati dostojanstvo jednog borca, koji je branio ideale istine i prijatelje, a štonokažu kod nas "prezkurac" puklo kud puklo. Osta sam isti od uviek, a eto današnjica mi daje zapravo u svakom pogledu. Zato se nisam javljao jer sam to htio dokazati, pa tko je bio prijatelj,ostao je, tko nije, daleko mu kuća.

Ne mrzim nikoga, a volim sve one, koji su nešto učinili za Hrvatsku ili su voljni učiniti. I to se



odnosi na sve.

Neobično sam zahvalan svima Vama drugovima za držanje, koje ste pokazali. Nismo fukara,bolan, nego koljenovići, pa makar u opancima, ali koljenovići.

Neznam ništa o Tvom bratu, jer je tu stvar imao Fra. Branko Marić. ofm. San Francisco elGrande, Madrid.piši njemu, a ako ti ne razjasni, ja imam prijatelja u direkciji zatvora, pa ću Tirazjasniti ja.

Mi se možemo osjećati pobjednicima, jer nitko više ne govori o podjeli Bosne, a ustašuju sada iu Buenos Airesu, Vrančić je davno izletio iz redova. Ja, a i svi mi, nemožemo biti drugo negosmo bili "cilog vika", pa neka nas zovu kako im ćeif.

Ne samo Artuković, nego ogromna većina starih boraca na našoj je strani, i bez te garde nemaništa. Rekli su da će svaki 15 dana izdati jednu "DRINU" od 100 klišeja i od 400 stranica, pašta su napravili? (Ovdje se radi o tome da je Poglavnikovo "vodstvo" najavilo - poslije Maksovarazlaza sa Poglavnikom i njegovog povlačenja i "šutnje" - da će oni izdavati svaka dva tjedna"DRINU". Kako je poznato da od konca 1956. pa do početka 1960. godine, niti jedna jedinaDRINA nije izišla, mo, Otporaš)

Ja sam zahvalan svima Vama, koji ste me u svoje vrieme pomagali u radu, i zahvalan sam Vam,jer ste pokazali kasnije, da ste drugovi. Hvala tebi i ustašiji, borcima.Pozdravi sve, Bog Vas štitio, Hrvatska će Vas trebati.

Tvoj odani Maks.Bobani16-10-2013, 21:09

KROZ OGLEDALO IDEJA MAKSA LUBURIĆA!

Mon, Jun 4, 2012 at 7:19 PM

Dragi brate Ante Staniću,

Kako mi je bilo drago s tobom malo prije prodivaniti. Drago mi je da si dobro ti i svi tvoji.Šaljem ti što sam rekao i obećao. Mene uveliko zanima saznati sve, ama baš sve o našemMaksu. On je tajna za cijeli svijet a nada i inspiracija za Hrvatsku. Ja to tako gledam. Ja negledam na danas/sutra. Ja gledam na budućnost a ta budućnost će dati za pravo Maksu i svimakoji su postupali kao Maks. Kažem postupali "kao Maks" tim mislim reći u mislima, u borbi iobrani naše Hrvatske.

Želim ti sretan put u Domovinu Hrvatsku i još bolji povratak. Čut ćemo se prije nego kreneš naput. Pozdrav. Bog! Tvoj prijatelj Mile Boban i obitelj.



KROZ OGLEDALO IDEJA MAKSA LUBURIĆA !

Kada čitatelj pročita jednu knjigu, kroz izraženi sadržaj iste nesumnjivo će doći do zaključkakuda je sadržaj knjige ciljao. Ista stvar je i sa pismima generala Drinjanina. On je pisaomnogima i nikada se za sigurno neće znati broj Hrvata kojima je pisao niti broj pisama kolikoih je napisao. Ali za sigurno će se znati - i zna se - da je svako njegovo pismo pisano iz ljubaviprema Hrvatskoj i kako pomoći Hrvatskoj. Svako pismo (za)počimlje: "Dragi brate, dragahrvatska braćo, braći Hrvatima itd". Ovo spominjem zato da poštovani čitatelji kroz čitanjeovih Maksovih pisama sami ocijene smijernice pisanja Maksa Luburića. Kroz ova pisma je izrazMaksove ljubavi prema Hrvatskoj. Otporaš.

(ovdje je grb HNO)general DRINJANINstan dne, 29. X . 1956.

Dragi brate. (Radi se o Anti Kršenić,mo)

Primio sam Tvoje drugo pismo od 20. X. kao i prilog za "Drine". Hvala na pomoći za "Drinu", iprilažem potvrdu. Molim da se bratu Vidiću u ime moje zahvališ na daru za "Drinu". Hvala natako iskrenom i opširnom pismu. Nastojat ću biti isto tako iskren, kao i uviek.

Ja sam podpuno složan s Tobom u Tvom kriteriju, da, "Drina" nebi smjela napadati. Moj san jenapraviti "Drinu" kao svetište nacionalnih težnja, prema poviesnog, političkog i vojničkog štiva,bez napadaja, bez prgavosti i sitničavosti. Pritisak je naših ljudi, da se odgovori, jer su na fraBorić i Majić zaista bili prešli sve mjere razumljivog i poštenog. Svaki kaže, da ih se napada izamjeruju i onako što ne idem putem "Izbora". (Časopis koji je izlazio u Argentini,mo) Ja samnastojao ipak kritizirati pojedince, a braniti instituciju i ne dozvoljavam da se generalizira.Ostaje nam vjera u sebe i u borbu. Zato moramo voditi računa i o borcima i njihovuraspoloženju, jer ih pomalo rastvaraju i mnoge privlače sebi propagandom, koja nije uvjekčista. Znate svi Vi u USA. da je ključ rada u rukama svećenika, koje je ipak državotvorno. Jasam to svećenstvo ipak branio, a osudio pojedince. "Hrvatska" (novina koja je izlazila uArgetini, mo) bi to zapravo trebala činiti, ili netko drugi, pa da mi nemoramo. Mnogi najbližisuradnici isto žele, da se napada, odnosno brani, jer su vremena težka i prilično luda. Ja ću naprvoj sjednici Stožera predložiti s dva rješenje:

a., da se "Drina" ne bavi time,b., da se u posebnim okr. pismima rješi ta stvar i napadne onaj tko je to zaista zaslužio. HvalaTebi na savjetu. Ja želim izdići "Drinu" na viši stupanj i znam, da je to nemoguće ovako.

I sada kada pišemo "Jadransku Drinu" uz suradnju sviju, molim Tebe, da mi napišeš nešto zaovaj broj. Možda malo podrobnije o Korčuli, (Ante Kršenić je iz Korčule, mo) narodnom odporuitd. Učini to, ali što prije. Ako imaš fotografiju Korčule, pošalji. Napravi jedan mali dopis,sada je baš prigodno.



Krnjević (dr. Juraj, u to vrijeme glavni tajni HSS, mo) hoće Hrvatsku, ali je pitanje, kuda ćeju strpati Maček i društvo, koje govori u ime HSS! Oni su razdielili uloge - i opet po starom,pa tko ispliva - s njim će i posle - tražiti više. Tako nikad Hrvatske. Ne niečem nikomhrvatstvo, tek upoznali smo te ljude, što su išli sa svakim, ali još nisu nikada čisto, jasno iglasno za Hrvatsku Državu! Krnjevića poznajem iz naše prve emigracije, ljudski je mizerija,politički je kao i svi iz fine garniture te nesretne stranke u kojoj počima osvajati pristašeKošutić za političku suradnju sa Titom. Oni igraju na tri karte, ali kasno stignu na sve, jer seneće izložiti, neće umirati nego žele vladati, biti "uz vladu, pri vladi", kako je pokojni Radićvolio, a ja vjerujem da ima samo jedna politika, ta je ustanak na strani Amerike za Hrvatsku.Sve drugo je - samoubojstvo. Krnjevič kaže, da je protiv Jugoslavije, Maček je za nju, a ondaKrnjević kaže, da je 100% sporazuman s Mačekom. Bog i vrag ih nebi razumili, ni odgonetnuli.

A sada jedna obiteljska nota: Bog neka poživi tvoju zlatnu kćerkicu Lindu Marie - i dao Tisvemogući još dosta andjelaka, možda kojeg andjlaka u hlačama, ali svjedno, sve što Bog da, jezato, jer tako mora biti. Ja sam kao lud čekam nasljednika jer smo 400 god. uviek prvo muškeimali, i to je jedno čudo, ali bi bio sretan i sa kćerkicom isto kao i sa sinom. (Ovdje se moranešto pojasniti. Inače, moglo bi doće do jednog velikog povjesnog propusta. Kako se je moglovidjeti po datumu da je pismo pisano 29. X. 1956 god. Posjedujem karticu u originalu koju jegeneral Drinjanin poslao Anti Kršenić kao čestitku na rodjenju njegove kćeri Drine. Citirat ćudoslovno:

" Zahvalni Svevišnjemu Saopćujemo Vam Radostnu Viest, Da Nam Se je Rodila Kćerka

D r i n a

Dana 12 veljače Sretni Rodlitelji1956 god. Isabel i Vjekoslav Luburić ", mo)

Čestitam i neka bude berićetno. Gledajući sviet i tamnu budućnost istog, možda je ipak boljeimate kćerke, jer ih neće rat zahvatiti kao sinove. Sreća roditelja je u djeci, i zdravlju,napredku....i utjeha je za starost u vjekovnoj dobroti. Za ovo su bolje curice, zasladjuju život.Mi očekujemo u veljači - ili malu Drinu ili Vjeku, pa neka se širi vira Isusova, kako kažu kodnas. Ako u mene bude sinova, a u tebe kćeri, pa ćemo ih ženiti i vezati tako Hrvatsku iAmeriku, Korčulu i Hercegovinu! Rukoljub Tvojoj milostivoj supruzi, pahuljica od poljubcamalom čedu, Lindi Mariji, a Tebi hrvatski pozdrav,odani Tvoj

Bog! Drinjanin.

Nota:

Koliko sam ja do sada mogao saznati iz raznih izvora i sa raznih strana u Maksa Luburića se



rodilo četvero djece, i to po redosljedu: Sin Domagoj 1955, kćerka Drina 1956, sin Vjeko 1957i kćer Marica 1958. Ovi izvori su prepisivani, dopisivani sa svih strana. Kroz ova pisama će seza sigurno saznati prava stvar, jer će to doći iz ruke i pera samog Maksa Luburića.

Sa moje strane ću poduzeti sve da saznam nešto više, jer, moj prijatelj je kojemu ovo šaljemje oženio kćerku Ante Kršenića Lindu o kojoj general upravo piše u ovom pismu. Ja ovo iznosimiz povijesnih motiva, pa koga ovo bude zanimalo neka čita i prati.

Nastavlja se. Otporaš mb.Bobani17-10-2013, 23:41

NEK SE ČUJE I DRUGA STRANA

Jedan dio Info. o generalu Drinjaninu

Mile BobanFri, Mar 2, 2012 at 2:39 PM

Dragi Mirko,

Ukratko da ti se javim. Tražeći po internetu neke stvari naletih na ovo što je napisao ZvonkoPalavra. Po opisu reklo bi se da on iz bliza poznaje obitelj Luburić, jer opisiju stvari za kojemnogi mi nismo znali ili smo površno znali. Što se tiče mišljenja Zvonke Palavra da je Luburićbio "sitni lopov", to mene uopće ne smeta. Oni koji su se rodili, živijeli i odgojili na selu, kopali,goveda čuvali, duhan sadili, nizali i na silo išli, neka prvi baci kamen koji, vraćajući se sa sila,nije ubrao susjedovu smokvu, trešnju, jabuku, bostan i slično.

Mirko, ovo sačuvaj. Izvadi što ti treba ili što ti fali. Ali svakako imaj na umu da Luburić nijetada bio kući, tj. u Ljubuškome, kako ovaj Zvonko navodi. Po Maksovu osobnom pisanju on jeveć 1929/30 godine bio u Zagrebu. Po knjigi Povijest "Crne Legije" koju je napisao MirkoMarković, Maks je skoro među prvima bio na Janka Pusti, i to mislim 1931. godine. To će se,svakako, u konačnici, kada se bude jedna potpuna i istinita povijest pisala o Maksu Luburiću,utančine pronaći i napisati. Jer, Vjekoslav Luburić Maks, general Drinjanin, nije jedan "mali isitni lopov" kako ga neprijatelji žele prikazati. On je jedan GENIJ kojega se treba sustavnoproučavati i to proučavati kroz sve moguće aspekte i dimenzije. Nezaboravimo jednu stvar,Mirko. Dok god se bude spominjalo ime Maksa Luburića, spominjat će se i ime naše lijepe idrage Hrvatske, pa to tko volio ili ne.

Pozdrav tebi i svim tvojim. Bog! Otporaš. mb.

Glasno i jasno, ali ne tajno nego JAVNO.



Maks Luburić je bio sitni lopov, a kakvi su Jelavić i Čović, te kakav će biti Budimir?

PONEDJELJAK, 04 TRAVANJ 2011 18:38

LJUBUŠKI - Povijest se ne briše - ni u svojim strahotama, ni u svojim veličinama, ničija, pa nihrvatska, nikom za volju, ljubav, štetu ili korist!

Piše: Zvonko Palavra

Jako bi se prevarili misleći da bi smo trebali iznositi samo lijepe stvari iz naše povijesti, asamo se braniti, ako bi nam neprijatelji iznosili neugone stvari a sve ljudske tragedijevremenom pretvaraju se u komedije.

Kriminalna karijera Vjekoslava Luburića počela je još davne 1929. godine. Iz orginalnogtemeljnog policijskog lista vidljivo je da je Luburić prvi put kažnjen 7.rujna 1929. godine nadva dana zatvora zbog skitnje. Presudom Okružnog suda u Mostaru od 5. prosinca 1931.godine, br.Kzp.719/31 osuđen je na pet mjeseci zatvora zbog pronevjere 8305 dinara na štetuJavne burze u Mostaru!

Uhićen je još jednom 4. lipnja 1932. godine, također zbog pronevjere.

Njegovo pravo ime je Vjekoslav, a nadimak Maks, kojim se tako rado koristio u vrijemekratkotrajne NDH. Nadimak su mu dali najbliži njegovi suradnici. Luburićev otac Ljubomir bioje pomoćni bankovni činovnik, radio je u Ljubuškom, a majka Marija, rođena Soldo, bila je tvrdise, buržoazijskog porijekla, jer otac joj bio obrtnik.

Dok je Vjekoslav bio mlad obitelj Luburić za kratko vrijeme snašle su dvije nesreće: najprijeje umro otac Ljubomir, a ubrzo poslije njega Vjekoslavova starija sestra Olga počinila jesamoubojstvo bacivši se u rječicu Trebižat jer joj je majka zabranila da se uda za muslimana.Kratko vrijeme nakon toga Luburićeva majka preudala se za nekog Jozu Tambića i rodila mutroje djece.

Luburićev otac koji je bio poznat i kao krijumčar duhana, zapravo je teško ranjen u jednomobračunu sa žandarima od čega je iskrvario. Vjekoslavova oca su ubili srbijanski žandari izsrbijanske kraljevske kuće Karađorđević. Prebili su ga na oči cjele obitelji i pred nejakomdjecom, jer nije htio odati svoje jatake i tada su ga polili vodom i bacili u podrum. Pošto jevladala žestoka zima, sutradan su ga izvadili mrtvog iz podruma.

Međutim, Vjekoslav u policijsku evidenciju ipak najprije dospijeva kao klasični kriminalac -zbog pronevjere. Nakon izlaska iz zatvora Luburić je promijenio životne planove a uvjeren damu u Ljubuškom više nema kruha te pakira stvari i kreće na put sjeverne Hrvatske. Odatle uSuboticu gdje se zadržao kratko vrijeme i potom pobjegao u Mađarsku.

Neretvanski general Ante Jelavić je progasio Herceg Bosnu a granicu na Neretvi koja je sadapuno bližu od Luburićeve Drine. Dakle, isto je postupio kao general Drinjanin - pobjegao u



Hrvatsku a za ovakve silnike platila je sirotinja. Baš je to ono što protunarodna gospoda, kojase krije ispod plašta vjere i crkve ,jer sada nam je posve jasno da se iza leđa sirotinje krijuraznorazni špekulanti, ratnibogataši, crnoberzijanci, koji su na muci i stradanju vlastitog naroda nagomilali ogromnabogastva kao svi dosadašnji vodeći lideri svih stranaka.

Ova vladajuća "družina", nije čudo da je povezana na tom polju kriminala, prije tajno a sadajavno, jer oni su od ranije bili povezani iz Saveza Komunista a oni su uvijek bili jedinstveni, jerim je borba bila zajednička. Borili su se protiv svoga naroda.

Maks je mogao sve biti osim koljača kako su ga partizani opisali jer u svoj "vakat" bio je sitnilopov, a ovi danas pokradoše sve jer su se pokazali na dijelu, a na riječima smo vidili sve prošlevladavine. Kako ćemo komentirati ovu na čelu sa Lagumđžijom vidjet ćemo s vremenom.

Ja neznam, ali vrlo se malo podudaraju naše i njihove želje. Ja opet kažem koliko je ovoispravno vidjet ćemo. Ovih zadnjih dvadeset godina radi politike samo smo istupili zube, astari ljudi bi govorili "Đava odnijo i politiku i onoga ko je donese i zarazi narod s njom", jerAdam i Eva su za jednu jabuku istjerani iz raja a ovi pokrali milijune!!!!!

Jadan bio fratar koji vas je krstio. A u narodu bi rekli: "kakav si, đavo te krstio" (a to je svečešća uzrečica kod Hercegovaca ).

Ljudi moji nije lako vladati. To je živa muka, gore nego kopati najtvrđu zemlju u Hercegovini.Za sve si odgovoran i najmanja narodna sitnica ti stalno tuca u glavu jer i do sada se pokazaloda smo svi nevini kod pravosudnih organa i policije.

Do sada smo evo imali generala Drinjanina - Luburića, te generala s Neretve Antu Jelavića.Evo pojavi se novi general Živko Budimir a pred njim su postavljeni veliki zadaci na bojnompolju.

On je osjetio da se sve na svaki način sprečava, iskivanje brastva i jedinstva svih naroda uBosni i Hercegovini te pokušat će svim mogućim načinima da se to ujedini jer za njega to jeobični bauk.

Kao nekadašnje vojno lice JNA imao je ogromno iskustvo u polaganju vjenaca na Jasenovcu(potvrdio u emisiji kod Duške Jurišić na FTV-u) te osobno smatram da će u tijeku svogamandata više se posvetiti na polaganju vijenaca s Jurom Galićem-Rojakom predsjednikomSUBNOR-a. Mislim da će obnoviti i osvježiti spomenike revolucionara Marka Šoljića, FranjeBudimira-Bunde i posvetiti se Antifašizmu. Što Vi mislite dragi čitatelji?

Budimir će pokazati pitanje bratstva i jedinstva i njegovo učenje pokazati na djelu a ne samoaplauzom, a to treba pokazati i na konkretnim primjerima u Hercegovini te osvježiti SavezBoraca Zapadne Hercegovine.

Kao zaključak svega ovoga izvodi se da je za Hrvate Zapadne Hercegovine puno značajniji,



pozitivniji lik jednog Maksa Luburića nego Jelavić, Čović i Budimir skupa. Povijest će todokazati.

JAVNO.baBobani20-10-2013, 00:39ILIJA STANIĆ DOBIO PAKRAŠKI REKRET

Dragi moj Marin Sopta,

Jutro, rano, Cvijetna Nedjelja/Palme Sunday 2012, neda mi se spavati; izvukao sam se izkreveta kao zmija iz svoje košulje, i u potražnju one generalove izreke "...da mu samo hrvatskislobodni Sabor može suditi a ne Srbi i komunisti..." ili tako nešto slično, koju si tražio. Znamda ju imam ali ju ne mogu pronaći. Zato sam pronašao nešto drugo što je za mene osobnozanimljivo. Zanimljivo je zato što se danas više zna (ito "službena") pozadina Ilije Stanića daga je Ubda poslala da likvidira generala Drinjanina, a moj kum i desna ruka i glavni Povjerenikgenerala Drinjanina dr. Miljenko Dabo Peranić je o tome pisao svoje dojmove u knjigiPOGIBIJA GENERALA LUBURIĆA, vlastita naklada 1984 u New York-u. Taj rukopis mi je dr.Peranić dao u svojoj kući u New Yorku kolovoza 1978 godine. Imam ga u kopiji i danas. Kadasam sve pročitao i, poznavajući skoro sve osobe koje on spominje iz Pariza u toj knjigi, došaosam do zaključka da nije potrebno izlaziti s tom knjigom vani, jer ima mnogo;...osobnoga i čulavidila kazala...To sam mu javio i rekao da to treba temeljito pripraviti...S tim se je složila injegova supruga Marija, a on i meni i kumi Mariji odgovara ovako:"...Ni slova se ne mijenja. Iliovako sve ili ništa..."

Moj kum Dabo Peranić se je naljutio i izdao tu knjigu 1984. godine o vlastitom trošku. U tojknjigi Dabo spominje Iliju Stanića 40 puta. Na stranici 25 kaže:

"Krajem rujna 1968 g., oko 6 mjeseci prije pogibije, poslao mi general u Paris Iliju Stanića(koga je morao otpustiti iz tiskare i odstraniti iz svoje kuće) da ga legaliziram u Francuskoj ipobrinem mu se za zaposlenje. (Tokom ovog izvještaja će o tome biti govora.")

Dragi Marin pošto me ovo mnogo zanima (da ne kažem smeta) i, hoćeš/nećeš, više manje samžrtva bezrazložnih spletaka, ogovaranja, napadanja, prozivanja (i na sve ovo da ne kažem"mržnje" i "ljubomore"), davno sam došao do zaključka: Kada se rehabilitira Hitler, bit ćerehabilitiran i naš Poglavnik, bit će rehabilitiran i Maks Luburić...Kada se rehabilitira mojvjenčani kum dr. Miljenko dabo Peranić, bit će rehabilitiran i Mile Boban...Stoga sam se počeobaviti napisati nešto o dru. Peraniću, kao na primjer: Uspon i pad dra. Miljenka Dabe Peranića.U tu svrhu sam nazvao u Zagreb Milu Markića i sa njima popričao o tome. Koliko se danassjećam da je to bilo samo par tjedana prije njegove smrti. Složio se i dao mi jedan jako dobari lijep savijet. "...Imenjače, što god budeš pisao, samo istinu piši..." Pošto je njemu bilo imeMile kao i meni, mismo se između sebe zvali "imaenjače".

Ja se malo odulji od namjeravanog sadržaja. Bez obzira šta je dr. Peranić u svojoj knjigi pisaoo Iliji Staniću, zašto je Ilija došao kod Peranića, ili, zašto je moj kum Peranić meni, iako sam u



to vrijeme još uvijek bio u Parizu, prešutio taj Ilije Stanića dolazak u Pariz, ili, zašto je meni,meni moj dragi Milan Bagarić, koji je sa svojim autom vozao po Parizu Iliju Stanića i DabuPeranića, prešutio taj Ilije Stanića boravak u Parizu? Sve se to - kao jedna "vojnička" tajna -može razumijeti iz ugla one "da tajna nije tajna ako ju dvojica znaju". Ali, danas, kada seznade razgovor Ilije Stanića sarajevskoj Udbi od 29 travjna 1969 godine gdje on, Ilija,otvoreno govori kako je ubio generala Drinjanina, onda i knjiga dra. Peranića ima drugačijesvjetlo. Zato donosim izvadak iz generalova pisma kojeg je on pisao Dabi Peranić 16 rujna1968. godine, a što i Dabo Peranić potvrđuje u svojoj knjigi "...oko 6 mjeseci prije pogibije..."

Pismo počima:

" 16.IX.1968.general DRINJANIN

Dragi moj profešure,

Vratio sam se iz Madrida, pa evo da ti najprije reknem par riječi, prije nego zabodem nos vdrek svagdašnji, koji mi se je povećao, jer sam morao izdati Iliji "pakrački dekret"/ baš sadakada je počeo biti koristan, jer je za vrijeme moje dsutnosti došao u sukob sa svim radnicima icijelom familijom, gospodjom i djecom/. (Da li je ovo bio početak nervoze oko pripremanjaonoga što se je dogodilo 20 travnja 1969 g., teško je reći, moja opaska mb)

I kad smo već kod njega: bio sam zadovoljan već pomalo i gajio nadu, da bi bio koristan, kaošto je čestit. Mislim da li bi možda mogao biti koristan za našu stvar (opet Maks o našoj tj.hrvatskoj stvri,mo mb). Bio je glup i dao se već drugi puta navući na tanak led, a ona biti"energičan", mjesto da bude obratno, i našto sam ga upozorio prije puta (svakako je generalmislio ovim "prije puta" reći: prijašnjih puta, mo mb). Pao je dvaput na istom mjestu ( što bi,Marine, po mome mišljenju trebalo saznati koji je i kada bio "prvi put", ako uzmemo ovo pismokao za "drugi put". Preko pisama koje posjedujem će se, ako Bog dragi dadne, i to pronaći, ilibarem približno pronaći Ilije Stanića postupke u radnji, tiskari, kući, sa radnicima, okolo kuće isl. Sve će to biti važno saznati da bi se moglo koliko/toliko klupko spletaka odvijati, mo, mb), ionemogućio se u vršenju "vlasti"! Pokušat ću ga negdje namjestiti ovdje, blizu, pa onda negdjegdje bi za Hrvatsku bio koristan, jer ovdje to već nije mogoće. Žao mi je i šteta, pa ako već tune može, da bi barem bio koritan za Odpor vani. Razmisli, a i ja ću..."

Eto, dragi Marine, šta Maks kaže o Iliji Staniću. Ima toga na km...koji vrag će sve to povezatiu jedno. Ja ću se truditi da nešto ostavim nadolazećim hrvatskim naraštajima. Kada kažem " jaću " tim mislim samo na: me, myself and I. Jer u protivnom će ispasti što god više baba,kilavije djete.

Iskreni pozdravi. Bog i s poštovanjem tvoj Mile Boban.Bobani20-10-2013, 01:58



LUBURIĆ I MAČEK U MRAČNIM VREMENIMA

Sliku učitao: ivana.josipovic.prkos.comIVAN MUŽIĆ

Luburić i Maček u mračnim vremenima

Kontroverzna knjiga koja prije svega nastoji analizirati odnos između tamničara i žrtve,vrijeme koje je vođa HSS-a proveo u Jasenovcu.

Kontroverzna knjiga, jednako tako kontroverznog hrvatskog publicite i povijesničara, IvanaMužića, rođenog u Solinu prije sedam i pol desetljeća, pokušava nam dočarati odnos izmeđudva čovjeka, sasvim različitog psihološkog profila i političke orijentacije, odnos izmeđutamničara i žrtve, između ustaškog zločinca Maksa Luburića i nasljednika Stjepana Radića naliderskoj poziciji HSS-a, doktora Vladka Mačeka.

Od zapovjednika Jasenovca do generala Drinjanina

Naime, kao što je poznato, ustaški režim je u Jasenovcu zatvorio bojne protivnike režima pačak i istinskog vođu hrvatskog naroda u to vrijeme s legitimitetom demokratskog (demokracija u to vrijeme bijaše upitna ) pobjednika na prijeratnim izborima, Vladka Mačeka, "domaćin " Mačeku u Jasenovcu bio je jedan od najozloglašenijih ustaških generala, VjekoslavMaks Luburić koji će kasnije u dijaspori postati poznat pod nadimkom general Drinjanin,objavljujući pod tim pseudonimom brojne članke u hrvatskim tiskovinama u inozemstvu.

S obzirom na prirodu komunističkog režima, poslijeratna uloga " generala Drinjanina " može sepozitivno vrednovati, pogotovo stoga što je ustrajao na " pomirbi svih Hrvata " u borbi protiv "komunističke aveti ", za razliku od njegovog djelovanja tijekom Drugog svjetskog rata koje jes pravom obojano najtamnijim bojama, zapovjednika koncentracijskog logora u Jasenovcubojali su se čak i neki ustaški časnici, njemu podređeni u zapovjednom lancu.

Odnos Luburić-Maček

Usprkos svemu, knjiga strasnog hrvatskog polemičara i slobodno možemo reći nacionaliste,poglavito sa stajališta ekstremne hrvatske malograđanske ljevice, odnosno " državotvornog "književnika kako o njemu govore oni s desne strane hrvatskog političkog pola, daje nam sasvimnovu predožbu u odnosu između Luburića i Mačeka, naime u samoj knjizi se provlači teza kakose s vremenom odnos Mačeka i Luburića pretvorio u odnos dvojice ljudi koji su se protokomvremena zbližavali te su nestajale naizgled nepromostive političke razlike pacifističkogpogleda na stvarnost toga vemena i jednog čvrstog militarističkog stava kakav je nesumnjivozagovarao Maks Luburić.

Drugim riječima, čitajući knjigu nameće se pitanje, kakav je bio stvarni odnos Luburića iMačeka, neke pojedinosti u odnosu spomenute dvojice mogle bi se preslikati i na odnos drugog



poznatog hrvatskog zatočenika u Jasenovcu, Andrije Hebranga i Luburića.

Prema nekim tumačenjima, do danas nije potpuno rasvijetljena Luburićeva uloga tijekomtamnovanja poznatog hrvatskoog partizanskog lidera, Hebranga starijeg, iako je ustaški režimitekako desetkovao obitelj Hebrang tijekom četverogodišnje vladavine.Usprkos tome, Hebrangu starijem nije presudila ustaška ruka, već ga je poslije rata snašlasudbina mnogih komunističkih disidenata koji su predstavljali opasnost, bilo stvarnu, biloimaginarnu, za režim koji su i sami pomogli dovesti na vlast.

Mužić i Dežulović

Ne može se reći kako se autor u knjizi koncentrira samo na odnos dva čovjeka, on se prijesvega svojim uobičajenim stilom pokušava vratiti u prošlost te nam iznijeti neke novepojedinosti o životu hrvatskog naroda stoljećima untrag. Naravno više možete saznati ukolikopronađete vremena da pročitate jedan povijesni osvrt za kojeg je predgovor lektoriraoprofesor Ivan Bošković.

Uostalom, Mužiću veliku pažnju pridaje i nekadašnji novinar neumrlog, no ipak propalog FeralTribunea, Boris Dežulović, u današnje vrijeme poznat kao " beogradski propovijednik ".

Objavljeno: 05.02.2010. u 11:02h

ivana.josipovićOtporaš5.02.2010 14:12 hVrlo mi je drago da ste komentirali na knjigu Ivana Mužića. Naravno da je on pisao u toj knjigimnoge stvari koje su mu bile servirale sa svih - mogucih i nemogucih - strana. Ali ipak on je utoj knjigi iznio mnoge nama Hrvatima još nepoznate stvari povijesne naravi. Zato je dobro dase piše i iznosi. Ivana, za sugurno se sjećate da sam od prvih početaka pisanja na ovimstranicama zagovarao TEZU da se piše i samo piše i stalno piše, jer na taj način će se iznijetišto još nije iznijeto. Istini za volju i vi ste na osnovu Ivana Mužića knjige iznijeli ono što vimislite i napisali jako lijep članak.

Ivana, ja sam htio 1979 godine napisati jednu "knjižicu" ili knjigu povodom desete (10)obljetnice mučeničke smrti generala Drinjanina s naslovom: MAKS LUBURIć U TRIDIMENZIJE, prva (1) od rodjenja kao Vjekoslav Luburić pa do Janka Puste i do stvaranjaHrvatske Države 10 Trav nja 1941., druga (2) za vrijeme drugog svjetskog rata i njegova ulogau istome, najviše poznat kao Maks i treća (3) poslijeratna djelatnost generala VjekoslavaMaksa Luburića, poznat kao general DRINJANIN.

Za tu svrhu sam bio prikupio priličito gradje; ali su me tadašnje hrvatske emigrantskepolitičke prilike prisilile da sve stavim u zadnje sjedalo, pa neka čeka. Eto, to još uvijek čeka,ali sa ponosom mogu reći da nije propalo, i sa Bozijom pomocu neće propasti.

Tko je pratio nedavni opis na ovom portalu: "USTAŠKI MIR NA GROBU POGLAVNIKA" moglo



se je vidjeti i pročitati Maksova izreka:.." Ali nakon Bleiburga poneka je ustaška glava počelamisliti ". Za sigurno Maks Luburić je tom izrekom mislio na sebe i na " PORUKA IZMIRENJA "koja je izišla u Istarskoj DRINI 1964. godine.

Ivana čestitam vam na vačoj odvažnoj važnosti pisati o " zločastom dečku " kako je to Makssam za sebe rekao na Poglavnikovu grobu 1962. godine.ivana.josipovic/Otporaš

DOMOLJUB 5.02.2010 20:18 hIskrene čestitke Ivani Josipović na opisu ili komentaru knjige Ivana Mužića: MACEK ILUBURIC, kao i Otporašu na njegovu komentaru.Pozdrav. Domoljub.vojnička odoraDelivuk

5.02.2010 23:05 hU mojoj kući je bilo svakavi odora. Moja baba bi magare i gudina isušivala sa njima kad ji miokupamo u lepuški i smokovin liston. Ja san sve pročita i ništa vele nisan raumija. Meni je samoža da moj dida nije živ pa da mi priča ko je ko. Otaj Luburić je tija da svak bude Rvat i da sesvak bori za Rvacku. Tako su moja dva strica govorila koja su bila u Ustašama. Toga se sićan. Aotaj Otporaš nešto sasvin drugo priča što ja ne mogu razumit. Ili je on pametan a ja lud, iliobratno, ne znan.

ivana.josipovic 5.02.2010 23:55 h" Blago onima koji ne vidješe a vjeruju, njihovo je Kraljevstvo nebesko "ivana.josipovicDOMOLJUB

6.02.2010 12:40 hIvana, ne samo da ste dobra kao novinarka, već ste dobra kao čitateljica Biblije u upotrebinjenih izreka.Čestitam!Bobani21-10-2013, 00:28

(NE)ZABORAVNA OBITELJ JOSE MRAVUNCA

(Tko je imao priliku čitati GOVOR GENERALA DRINJANINA Hrvataima za Deseti Travanj1968., mogao je tu pročitati šta o tome kaže očevidac dogođenog zločina general MaksLuburić. Koliko je meni poznato da još vlasti RH nisu podigle spomenik toj nedužnoj hrvatskojobitelji Jose Mravunca. Mo. Otporaš)

Petak, 06 Svibanj 2011 07:36



Uz 70-u obljetnicu srbskog pokolja nedužnih HrvataOvaj stariji članak se daje u javnostpovodom 70. obljetnice srbskog četničkog i komunističkog pokolja mirne 8-člane hrvatskeobitelji Jose Mravunca, mlinara na Korani u Hrvatskome Blagaju.Taj svirepi pokolj izvršili susrbski zločinci sljedbenici obadvije vrste fašizma - četničkoga i komunističkoga, noću 5/6.svibnja 1941. godine, uoči srbskog pravoslavnog Đurđev dana.

Komemorirajući pokolj hrvatske obitelji Mravunac od srbskih zločinaca noću 5/6 svibnja 1941.- zapalio sam svijeću za nedužne žrtve, noćas 5-6. svibnja 2011. godine u znak 70-e obljetnice.Četnički i komunistički zločinci imaju na Veljunu velečanstvenu spomen kosturnicu, na kojoj jeMilorad Pupovac povećao broj s 35 strijeljanih srbskih zločinaca na 528, ali nedužne hrvatskežrtve, poklane od tih četnika i komunista nemaju javnog spomenika. Članak se ponovljenoobjavljuje uz 70-u obljatnicu prvog srbskog genocidnog zločina na tlu bivšeg Kotara slunjskog,što sada približno odgovara prostoru Dekanata slunjskog.

Taj pokolj mirnih Hrvata slavio je na četnički način Milorad Pupovac s komunistom JosipomBoljkovcem pa su ih Hrvatski domobrani, veterani iz Slunja najurili u bijeg.Slijedi stariji članak s osvrtom na 70-u obljennicu srbskog zločina na mirnoj obiteljiMravunac:

HRVATSKI DOMOBRANUdruga ratnih veteranaCetingrada, Rakovice, Saborskoga, Slunja i VeljunaO G R A N A K S L U N JHR-47240 SLUNJ - Školska 11********************************Mr.ph.sci. Dragan Hazler, predsjednik Slunj/Basel 18. travnja 2002.

DOGAĐAJI U SLUNJSKOM KRAJU UZ USTOLIČENJE NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE

1) Proglašenje Nezavisne Države Hrvatske 10. Travnja 1941.

2) Oružani četnički napad na mjesto Slunj 12. travnja 1941. Slunj jedva obranjen.

3) Noću 18. travnja 1941. (danas je obljetnica) srbski četnički i drugi odmetnici porušilitelefonske stupove na domak Slunja, u smjeru Primišlje.

4) Četnički i komunistički pokolj 8-člane hrvatske obitelji Jose Mravunca mlinara na Korani,noću 5/6. svibnja 1941. uoči četničko-hajdučkog Đurđev dana. Opis slijedi kasnije.

5) Pokretnim sudom NDH osuđeno je za to zlodjelo na smrt i pogubljeno 27 četnika i 8komunista okrivljenih i dokazanih izvršitelja zločinačkog pokolja nad hrvatskom obiteljiMravunac.

6) Četnici i komunisti su strijeljani u Hrvatskom Blagaju, 9. svibnja 1941. godine, a srbo-komunističke vlasti su im prenijele posmrtne ostatke u Kosturnicu na Veljunu uz samu cestu i



napisali 528 žrtava ustaškog terora. O tome slijedi kraći osvrt tijekom ovog članka.

7) Hrvatske žrtve srbskog četničkog terora - 8-člane obitelji Jose Mravunca su uzBjelovarske žrtve (6.travnja 1941) PRVE ŽRTVE srbsko-četničkog terora u Hrvatskoj utravnju/svibnju 1941. ili još točnije rečeno ŽRTVE MIRNIH BLAGAJKIH HRVATA.

8) OBITELJ JOSE MRAVUNACA su ŽRTVE prvog srbsko-četničkog i komunističkogudruženog pokolja Hrvata u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, noću 5/6. svibnja 1941. godine.

9) Dana 6. svibnja je slavljenički četničko-hajdučki - pravoslavni Đurđev dan. Poznata jesrbska izreka:"Đurđev danak četnički/hajdučki sastanak - Dmitrov danak četnički/hajdučki rastanak!"

Lažna manipulacija hrvatskim žrtvama Mravunac.

S ovim hrvatskim žrtvama su srbo-komunisti iza Drugog svjetskog rata vrlo lažno manipulirali,tvrdeći u svojoj povijesnoj literaturi, da su tu hrvatsku 8-članu obitelj Jose Mravunca poklalisami ustaše, da bi imali alibi za teror nad Srbima. To je besmislena laž, kojoj ne treba nitikomentara, a da je laž potvrđuju sami srbo-komunisti:

1) Da je hrvatska 8-člana obitelj Mravunac poubijana od ustaša, koji u to vrijeme nije niti bilo.Štoviše talijanski okupatori nisu dozvoljavali nikakove vojne i oružane formacije u Slunjskomkraju, osim ograničenog broja oružnika, koje su oni trebali.U slučaju, kad bi to bilo zlodjelo nepostojećih ustaša, komunistički partizani bi napravili timažrtvama veći spomenik, nego onaj u JASENOVCU jer se radi "o prvim žrtvama ustaškogterora".

2) Znade se da te prve žrtve srbsko-četničkog terora - 8-člana hrvatska obitelj JoseMravunca NEMA UOPĆE JAVNOG SPOMENIKA.Dakle, boljeg dokaza od ovoga i ne treba jer on govori jasnim jezikom, da su to žrtve srbsko-četničkog i komunističkog terora, a ne ustaškog pa im zato komunističko-četnički Srbi nisupodigli nikakav javni spomenik.Nažalost, ni sadašnje vlasti Republike Hrvatske ne podižu spomenobilježja hrvatskim žrtvama,nego srbskim počiniterljima žrtava na Hrvatima.

3) Ako su ustaše takovi, kako ih je velikosrbska četnička i komunistička ideologijademonizirala, sotonizirala i skandalizirala, zašto bi ustaše uopće trebali alibi i to na nedužnoj,poštenoj i nacionalno zdravoj hrvatskoj obitelji Mravunac.

4) Poklana hrvatska 8-člana obitelj Jose Mravunca, mlinara na Korani u Hrvatskom Blagaju jedokazivo srbsko-četnički i komunistički zločin, za što postoji živi svjedok Milka Mravunac,koju su Srbi - zločinci nedotučenu bacili u nabujalu rijeku Koranu, pri čemu se je ova, (onda)13-godišnja djevojčica osvijestila, isplivala na obalu i otišla u selo javiti o četničkom zločinu.Ona je prepoznala po govoru i po viđenju, da se radi o srbskim četnicima iz Veljuna i okolnihsrbskih sela. O tome svjedoči preživjela Milka Mravunac kroz čitav život do sada i nadalje.



5) Postoje još živi svjedoci u Hrvatskom Blagaju, koji su vidjeli okupljanje i kretanje poznatihSrba četnika oko Korane uz Mravunčev mlin poslije podne i uvečer 5. svibnja, uoči pokoljaobitelji Mravunac. Prevažali su se Mravunčevom lađom s jedne na drugu stranu Korane, gdje suinače srbska sela poznata po četničkoj rabijatnosti i trajnoj mržnji na Hrvate (Raletina, Poloj,Ralić selo i Primišlje).

6) Istražitelji Pokretnog suda NDH su našli kod veljunskog paroha, inače četničkog vođeBranka Dobrosavljevića jedan popis od 27 četnika i drugi popis od 8 Srba, za koje se jedokazima utvrdilo da su komunisti.Svi su osuđeni i smrtnu presudu je izvršio 9. svibnja 1941. strjeljački vod Maksa Luburića, naprostoru Hrvatskog Blagaja, a ne Veljuna, gdje je zločincima podignut spomenik.Već je naprijed napisano, da su im kosti u Veljunskoj kosturnici na javnom mjestu tik uz glavnuhrvatsku prometnicu D/1, da bi uvjeravala javnost u "ustaški zločin".Demoniziranje i sotoniziranje ustaša - Hrvatske ustaške vojnice vrši velikosrbska ideologijaveć desetljećima i to upotrebljava kao strateško oružje protiv Hrvata.

1) Ustaše - Ustaška vojska nisu bili zločinci, nego obrana novostvorene Nezavisne DržaveHrvatske. Po sadašnjem kriteriju našlo bi se među ustašama pojedinaca, koje bi na primjerMeđunarodni sud u Den Haagu proglasio ratnim zločincima. U svima vojskama svijeta međuratujućim vojnicima ima zločinaca pa zašto bi od toga bili ustaše imuni. Među ustašama je bilozločinaca, ali ustaška vojska nisu zločinci, nego branitelji, svojih obitelji, svojih domova i svojeugrožene domovine Hrvatske.

2) Ustaše su najstariji hrvatski domobrani. Pučki ustaše su stari, koliko je star i hrvatskinarod. Suvremeni Hrvatski ustaški pokret i ustašku vojnicu ustrojio je dr. Eugen Kvaternik ipodigao prvi ustaški rat za Neodvisnu državu Hrvatsku, 8. listopda 1871. u Rakovici. Zato se sopravdanjem Slunjski kraj naziva Ustaškim gnijezdom, na što je ponosan svaki Hrvat uSlunjskom i Ogulinskom kraju, jer je Kvaternikov ustanak izbio u Rakovici na dijelu Slunjskogkotara, koji je pripadao Ogulinskoj pukovniji.

3) Dr. Ante Pavelić je prihvatio ideju dr. Eugena Kvaternika o neodvisnoj državi Hrvatskoj ivojnički naziv USTAŠE za svoju Hrvatsku ustašku vojnicu, koja nije napadala susjedne narode,nego je štitila unutarnji redi i mir i branila granice Nezavisne Države Hrvatske. To potvrđujestarodrevna hrvatska izreka:"Plug i brana Hrvatu je hrana, a Ustaša, to mu je obrana!"

4) Istu ideju dr. Eugena Kvaternika, preuzeo je i dr. Franjo Tuđman i sa svojim ustanicimaizborio Neovisnu državu Hrvatsku - Republiku Hrvatsku.Dr. Franjo Tuđman je čak najviši čin državotvorne emancipacije Hrvatske izveo 8. listopada1991. na dan 120. obljetnice Ustanka u Rakovici, pod vodstvom i tvorcem Ustaškog pokreta dr.Eugena Kvaternika.Dan prije toga (ne bez razloga!) su Srbi izvršili bombardiranje Banskih dvora da ubijuhrvatskog predsjednika Dr. FranjuTuđmana.Slično podlo ubijstvo su počinili Srbi nad Kvaternikom, Bachom i Rakijašem 1871. (Srbska



zasjeda na čelu s Radom Ćuić) u klancu Ljubči između Slunja i Rakovice.Povijest srbskih zločina se ponavlja i nažalost ponavljat će se i nadalje jer im Hrvatska olakooprašta sva zločinstva.

5) Velikosrbska ideologija demonizira i sotonizira ustaše, što joj služi kao strateško oružjejer znade da su upravo USTAŠE nepobjedivi i najhrabriji domobrani, koji nikada ne ćedozvoliti da velikosrbska politika i velokosrbsko oružje pretvore Hrvatsku u dio Velike Srbije.Inače USTAŠE su se ponašali u ratu kao sve druge vojske u ratu. Krase ih brojne pjesmepoput ove:"...A na straži, a na straži stoje kano kipovi,Spremni da se za Hrvatsku, bore kao lavovi!"

6) Postavlja se pitanje, kada će hrvatska historiografija pristupiti revalorizaciji vrijednostiHrvatskog ustaškog pokreta, bez kojega ne bi bilo ni Rakovičkog ustanka, ni 10. Travnja, nidanašnje suverene - neovisne države - Republike Hrvatske.Stari hrvatski, ujedno ustaški pozdrav glasi: ZA DOM SPREMNI! - A NE osvajanje tuđega.Domobranski pozdrav je: ZA HRVATSKU - UVIJEK!Zahvaljujem mojim hrabrim veteranima domobranima i pomoći Hrvatskih dragovoljaca,Hrvatskih branitelja, da smo najurili u bijeg četničku rulju od nekih 1500 - 2000 četnika ikomunista, koje su u Veljunu okupila zločinačka subraća Milorad Pupovac i Josip Boljkovac.Mr.sci. Dragan Hazler, predsjednik Urv.Hrvatski Domobran - Ogranak SlunjSlunj/Basel 18. travnja 2002.Post scriptum u znaku rekvijema za Hrvatske žrtveČlanak se posvećuje 8-članoj obitelji Mravunac, prvim Hrvatskim žrtvama Slunjskog kotara,od strane srbskih divljačkih zločinaca obadva predznaka i daje u javnost 5/6. svibnja 2011. uznak 70-e obljetnice.Slava Hrvatskim žrtvama srbskog pradivljačkog terora!S nama ste - naši dragi pokojnici Hrvati!Dragan HazlerBobani24-10-2013, 16:47

PISMO PERI TUTAVCU U ARGENTINU

Piše: general DRINJANIN15.X.1962.

Dragi Pero! (Pismo je pisano Peri (Blić)Tutavcu u Argentinu, glavnom i odgovornom urednikunovine NAPREDAK mo)

Eto sijedim i jučer sam zaspao nad fasciklima, ali je manji. I evo nastavljam, a ako Bog dao idovršiti ću.

Evo gledam stvar sa Walterom Tomičićem. (ne znam tko je ovaj, mo) Ja sam njemu slao, kao i



na 2.000 adresa svu "masovnu propagandu". On mi najednom piše čudno pismo, da neka nešaljem jer ode u Airesa, a tamo sve čita, jer je i on Republikanac. kakav je to način! Šta jehtio? Nastaviti tamo, gdje je prestao "profesur"? Nemam vremena. I ja zaradjujem kruh sebii djeci. I radim na Drini. I pišem. I putujem. Ali ne stignem ni Tebi, ni Tugomiru, (Ovdje seradi o Stjepanu Fištroviću-Sabolović, bojniku (Tugomiru) HOS-a NDH koji je napisao knjiguHRVATSKA U BURI I OLUJI. Ova knjiga je najprije tiskana na španjolskom jeziju u Peru1958 godine s naslovom: Y MANANA...QUE SERA ?, a za Deseti Travnja 1973. godine PeroTutavac, Bilić, glavni i odgovorni urednik povremenika novine na čistoj hrvatskoj ikaviciNAPREDAK, ju je tiskao u vlastiroj nakladi, na spomen i uspomenu pok. njegovu prijateljuStjepanu Fištroviću-Sabolović, bojniku Tugomiru. Mo), ni suradnicima odgovoriti. Šta dakle, dauzpostavljam jednu vezu sa kojom trebam pametovati.

Evo čitao sam pismo jednog sa Salte, (Salta je ime ulice gdje je bila službena adresaHrvatskog Domobrana i uredništva novine HRVATSKA, mo), koji je pisao Tugomiru kako sampokrao od invalida 15.000 dolara! Dobro mu je, bogovski, odgovorio Tugomir! Poslao sam muodgovor. Nikada se ni dotakao nisam stvari invalida, baš zato, jer sam znao za pljačku. Alinisam nikada mislio, da će meni trpati stvari, što su, kako su rekli kod nas "izili" i u "fondborbe" za.......Odgovorio mu je Tugomir, a znajući Tebe i Tvoju dialektiku, netrebam se bojati,jer vidim, da ih poznate. Ja ih samo sažaljavam, a kad bih mogao, kad bih bio blizu, onda bihmu rekao: kurvin sine, lani sada!

Dakle načelno: neka pljuju. Ja sam odgovorio u ovoj Drini (DRINA br. 10/11/12/ 1962., mo)načelno, gospodski. A ti lupi pomalo. A Tugomir piše godspotski, ali odlučno. Tako mene nezanimaju takovi. Ni svadljivci, koji jedva čekaju da se izgrizu kao crveni mravi. S time samdovršio stvar Ealtera. Tamo je zapovjednik Tugomir, ako šta hoće, neka govori njemu, akohoće Tebi, a ima nas još tamo. I ako hoće Oršanić (Prof. Ivan Oršanić predsjednik HRS, mo)neka veli Tugomiru, neka veli Eriću, neka Roveru. meni je pravo. Nu neka ne čekaju da trošimmoje vrieme na to. Sada zaista ne mogu. Dakle ostanimo pri tome: gdje vidiš da možeš uNapredku, udri. Gdje ne, reci. Gdje možeš i uvijek dogovoreno sa Tugomirom, pisma. sastanci.A gdje je potrebno, pisati ću, kao Vukoji.

I to se odnosi na sve druge Republikance. Ja sam bio dobar sa gospom načelnika slobodnogkraljevskog glavnog grada Zagreba. Nu ako je i on za to da se grizemo, jok vala! Pokušaj,govori s njim. Inače dolaze vijesti o izjavama Oršanića, koje su kao i prije. Negativno zavojsku, katastrofalno za mene. I šta? Šta je to prema diki nebeskoj! Tako, eto, pa ti urediTvoje držanje u pogledu mene.

VUKIĆ I JURKOVIĆ se osvećuju, jer im nisam dao moj podpis za PODPORNO DRUŠTVO, gdjeje trebalo uplaćivati... U to se nedam. Mogu radi mene šta i kako hoće. Vukić (Ante Vukić izNjemačke, mo) je fakin, ako nije šta gore, a Jurković je bolji, ali je bijeda u svakom pogledu.trgovati sa političkim programima, revijama, itd. i kupiti i zardžati upisninu. To im jespecijalitet. I unijek na 3-4 čovjeka. Neće daleko Oršanić sa njima. Naj im bu.

Inače: Oršanić je moje pismo, koje sam mu osobno pisao i govorio o Vukiću ovome poslao.Toliko da znaš, jer mi je Vukić doslovno citirao sve što sam napisao Oršaniću. Ne vjeruj. Sada



imaš razloga nakon stvari sa Josom. (Jozo, Josip Marković, nekadašnji i bivši urednik novineHRVATSKA, mo) Jedna je to škola.

Ne dobivam Slobodnu Rieč. Pa neka ide upm.

Štiru daj sve Drine. Šaljem ti kopiju pa te molim, da ju prošitaj i uništiš. On je stari mojsuradnik i ne bi mu bilo drago, da zna, da sam ti poslao kopiju. On je vrlo razdražen iosjećajan. Inače vjerujem da neće išta učiniti, osim ako bi mu dali vodstvo Vojske. Tko tomože učiniti? Neznam. Svakako drži vezu. On je zaslužan za stvar, stari je i dragi prijatelj.

Ilija Jurić nije onaj koga oba tražimo. Nemam adrese, ali mi vele, da ga nema. Ne znaju.Nastavi tražiti. Majcen: ne mogu ništa tiskati ni da plati u dolarima, ni u rublima.

Tvoje stvari ću preporučiti, odkupiti, rasprodavati, prisiliti, da kupe, šta god hoćeš. Ali sadane mogu ništa tiskati. Moram još ići u druge tiskare. Spremam mnogo toga, ako ne zapne radipara, bit će svašta.

Dobio sam kopije pisama ostalima na sektorima. Dobro. Nastavi. Prema onome mom pismu, kojevidim da ti se svidilo, pa si i drugima vadio dijelove o stvaranju KRUGOVA. Jedno je potrebno:voditi brigu o ljudima., periodično im dati nešto. Na Tugomiru je, i na Tebi posebno za Aires iArgentinu da izkoristite dogadjaje i bilo u listu, bilo u vezama, date verziju, koju mi želimo itrebamo.

Od komunista trebamo mnogo toga naučiti. Oni stalno ganjaju ljude, daju im nešto, obradjujusvaki dogadjaj. Ni Tugomiru ni Tebi ne fali umjeća u dijalektici. Sve je onako, kako namakonvenira. Sve treba tako prikazati. Ti se specijaliziraj u JAVNOJ PROPAGANDI, jer i takoimaš novine. Nije isto tehnika javne kao tajne propagande, pa pogledaj medju prijateljima,koga imaš u Salti, za interpretaciju. Imamo tamo prijatelja i kada bi Hefer znao, nebi spavao.A radi Šćepe, (Stjepan Barbarić, mo) on je u klapi, i dok mu ne bude kao Markoviću, (JosipuMarkoviću kojeg su izbacili iz uredništva novine HRVATSKA i tako pao u nemilost među HOP-ovcima, mo) neće se opametiti. Nu slijediti će sudbinu ostalih urednika Hrvatske! Meni ga ježao. Bilo smo kao djeca suborci u Orlu. Ali eto, on ode svojim putem, pa kao Cigan, kada sevlasti domogao, objesio Ćaću. Oni su mene htjeli objesiti! Ipak sam više očekivao od braćeBarbarića.

Eto, ja ću siediti dok ne ispraznim fascikle. Naići ću još na stvari, koje želim komentirati.

Inače: radim na letku kojega ću tiskati u 100.000 primjeraka, i kojim namjeravamo DRUGIKORAK, tj. psihološki rat. Nova DRINA je namjenjena KRALJU HUSEINU i već ima 230stranica, i dvije Tvoje za napredak i knjigu. Ima dekreta, arapskog teksta, slika moja saarapskim tekstom, Kraljeva itd. itd.Ta donesi svašta a najviše stručnog štiva.

Prati tisak i pošalji avionski sve što misliš da trebam znati. HRVATSKU ŽELIM DOBIVATIKAO I GRUDU. Predplati se na način kako hoćeš, i sve brojeve šalji, posebno Grude.(HRVATSKA GRUDA je časopis kojeg je uređivao bojnik Josip Biošić, mo)



Svakako mi javi stvar sa Josom kako se razvija. Nevjerujem u ovakvim slučajevima, jer vidim,da tu obraza nema. Škola je poznata, gdje se nikog i ništa ne rešpektira.

Ja sam dobro, zdravo, kao i obitelj., djeca, i velika djeca. Živko vasilj i Željko Bebek. Radeobojica izključivo na sektoru MLADIH I EVROPE. zadovoljan sam sa obojicom. Čim mognemdolazi i još jedan. (Za sigurno se ovdje radi o Dru. Miljenki Dabo Peranić, jer sam upoznat sovim potezom, mo) Inače su stvar DRINE preuzeli administrativno i tehnički, a ja nadzirem ipomažem. Grli Tebe i Tvoje odnai Ti Maks. Podpis plavom olovkom Maks.Bobani24-10-2013, 17:11PRIJE ILI KASNIJE POĆI NAM JE ISTIM PUTEM

Dragi moji Mirko,

Samo da ti se javim da sam fala Bogu jako dobro i zdravo sa svom obitelji. Nalazim se kodsinova u Austinu. Bit ću ovdje još neko vrijeme i onda odo kući.Jutros, odnosno upravo sada, sam pronašao nešto u novini Napredak koju je osnovao 1955godine u Buenos Airesu, Argentina, Pere (Bilić) Tutavac. U broju 21 za prosinac 1961 godine naprvoj stranici ima jedan zanimljiv opis generala Drinjanina: PRIJE ILI KASNIJE, POĆI NAMJE "NAPRIDKOVIM" PUTEM. gen. Drinjanin. Kako sam ovim opisom zadovoljan, jer diše mojimduhom i ukusom, odlučio sam ti ga u cijelosti i izvornom pisanju poslati s namjerom da gastaviš, tj. da ga dadneš staviti kao uvod ili u predgovor kao uvod u knjigu generala Drinjanina.

Dragi Mirko ti učini po tvojem zacrtanom planu onako kako misliš da će biti najbolje. A sadaprelazim na pretipkavanje opisa. Pozdrav tebi i tvojima. Bog! Mile Boban.

P R I J E I L I K A S N I J E

POĆI NAM JE " NAPRIDKOVIM" PUTEMGen. DRINJANIN u jednom od nedavnih listova piše nam:

"Napridkov" napor je zaista pohvalan i vridan dobre sudbine. Ikavština je jezik naših didova,pa kad i ne bi bilo drugih razloga, sentimentalni bi bili dovoljni, da nas potiču da se žrtvujemoza očuvanje tog našeg čistog hrvatskog narodnog govora. Medjutim, i bez ulaženja u meritumjezičnog problema kao takvoga, postoji politički razlog koji nas upravo sili, da se sa našomikavicom i u pismu služimo. Ona je samosvojni jezik Hrvatskog Naroda, jezik, koji nikada nijebio ničiji drugi, a najmanje srpski, kao što ni danas nije ničiji nego hrvatski. Odatle i nužda današu ikavicu spašavamo, pa da se tako i sa njom razlikujemo od Srba i Srbijanaca. To jeodsudno u političkim zbivanima!

Ima i kulturnih razloga, koji proizlaze iz činjenice, što je najstarije, najsigurnije inajhrvatskije hrvatsko kulturno stvaranje na ikavštini. Pa kako bismo se onda mogli odreći



našega za volju nekakvog "jezika", koji nam je postavljen skupa s ostalim produktima"slavomanije"?! Priko tih podvala zacrtan je put Bleiburgu, gdi je južnoslavjanska krlatica"jedan narod jedan jezik treba da imade", dosegla svoj vrhunac. Sve je to plod jednog davnodjavolski pripravljenog plana, kojem smo mi nasili. Pitanje je sada, kako se spasiti iz togvrtloga?

Eto, govorilo se je i o "ustaškom pravopisu" i odbijalo se "koriensko pisanje" iz stranačarskihrazloga, a kad tamo i Maček mu pristaša... Tako je nekako i s ikavštinom. Srdce i razzumgovori u njezin prilog. Zato se i "Napredak" mora održati, kao luč, koja osvitluje put. Pridhrvatskim intelektualcima je strahovita odgovornost!

Za mog ditinjstva u junačkom Ljubuškom, nisam nikad ni pomišljao, da bi nešto drugo moglobiti hrvatski osim ikavice. Tek kasnije, kad su veze sa selom popustile, i škole (s kojima suupravljala tudjinska ministarstva) učinile svoje, dogodilo se ono što se dogodilo i ostalima.Zatim je došla emigracija, pa borba na život i smrt, gdi se nisam mogao baviti s tim problemom- a, iskreno govoreći, nije me stvar ni zanimala. Tek kad sam posli rata bio ranjen u šumi, imaosam vrimena razmišljati o svačemu - pa i o tome. Posebno kad su mi čobanice donosile mlika...One nisu govorile ni "mlijeka", ni "mlieka", a još manje "mleka"...

Kad čovik trpi, a k tome osudjen na nekretanje, postaje filozofom. Misli. Tako je i meni sinuloprid očima, ovo što se zbilo jednom narodu s tisućgodišnjom kulturom!...

Velika je zasluga Hrvatsa muslimana i u tome, što su se za vrime tudjinskih haranja po našempodručju, izolirali i tako spasili mnogo autohtnog hrvatskog kulturnog blaga, medju kojimsvakako prvo misto zauzimlje hrvatski jezik: ikavica, po njihovim mahalama i kućama.

Kad sam, dakle, počeo čitati Tvoje (radi se o osnivaču i glavnom uredniku "Napredka" PeriTutavcu, moja opaska) stvari, od srdca sam se veselio.

Izdrži!!!

Virujem da žrtva oko "Napridka" neće biti uzaludna. Osigurat će svom rodu i svom imenučestito misto u povisti Hrvatske, tim više što je u teškim emigrantskim prilikama znao nositijedan borbeni stieg; stieg narodnog govora i narodnog pisma.

Čvrsto sam uviren, da će se jednom morat poći "Napredkovim" putem, pa to neka služi na častnjegovu uredniku, suradnicima i prijateljima, koji omogućuju izlaženje i širenje "Napridka" i stim razplamsuju baklju zapaljenu.

Mnogo sreće, Pero, jer to je kao da stojiš u borbi na čelu divizije. "Ikavska" je postalaudarnom. Stani na biljegu dok i drugi stignu. Divizija "Drine" će svoje isto učiniti. MAKS.Bobani27-10-2013, 23:24PISMO GDJA. MIRI BUNTIĆpiše general Drinjanin



Otporaš 26th December 2012, 11:01

16. IV. 1968.

Gdja Mira Buntić o obiteljToronto

Pišem Vam ovih nekoliko riječi s uvjerenjem, da ćete znati Vi i Vaša obitelj razumijeti mene imoje stanje u pogledu naših veza, koje su izišle iz normalnih veza dviju obitelji, da postanustvar u kojoj imaju riječ i pripadnici Odpora. Ljudi kao ja ne pripadaju samo sebi i svojimobiteljima, nego i jednoj zajednici, gdje svi imamo i stanovitih dužnosti i prava medju nama.

Radi se o tome da sam odjednom počeo dobivati pisma sa skoro istim sadržajem o tobožnjojtrgovini sa zlatom, draguljima, dolarima itd. i to u vrijeme kada u "Vjesniku" i još jednomUdbaš M. Rajković posvećuje meni čitave stranice, a počeli su me miješati u trgovinuh zlatnihdukata, koje u Munchenu vodi gosp. Tudjina. (Gosp. Zlatko Tudjina je imao radnju zlatarije uMunchenu u kojoj je izrađivao dukate i razne nakite od zlata ili pozlaćene, te uz te nakite ihrvatske Velikane: Kralja Tomislava, S. Radića, Kardinala Stepinca, Poglavnika, NDH isl. To jebio jedan jako lijep ukras i poklon prijatelja prijatelju. Hrvati su to kupovali više iz ukrasa iljubavi nego nekog isticanja. U ovom pismu general o tome piše i po sadržaju pisma se možeprimijetiti da je ljut što je gdja Buntić i neoprezno širila vijest da je u trgovini dragulja sageneralom Drinjaninom. Mo) Znam da Vi niste zlonamjerno rekli ni jednu riječ, ali je nažalostsasma sigurno, da ste nekim Hrvatima u Torontu govorili o tome da Vam ja šaljem zlatnepredmete i vrijednosti, a Vi da to prodajete i meni šaljete novce. Manje ili više nešto sličnoste morali reći, jer to inače nebi mogli znati ljudi izvan obiteljskog kruga Vašeg i mog. Zato jepotrebno ovu stvar postaviti na svoje mjesto, u koju svrhu mi je dužnost obavijestiti sestru(Maksova polusestra Zora udata za pukovnika HOS Jakova Džala, mo) i prijatelje u Torontu,jer ova stvar već nije osobna.

Vi ste došli u Španjolsku, kao i 18 milijuna turista, i medju njima nekoliko stotina Hrvata. Nekiod njih donijeli su mi i pisma i poruke, knjige, darove itd. za mene i moju djecu. I to nikad nijebio problem. Običaj je, da se ljudi i prijatelji daruju, i to su mnogi učinili, a nekima samuzvratio, nekima ne, prema postojećim odnosima medju nama. Donijeli ste mi i pozdrave odmoje sestre Zore, donijeli ste mi filmove, fotografije od moje stare majke ( generalova majkaje rođena 1886. a umrla kod kćeri u Rijeki 1989. Bilo joj je 103 godine kada je umrla, mo) imorali ste taj film vratiti mojoj sestri Zori, s kojom ste bili u prijateljskim odnosima. Trebaliste mi donijeti i paket novina. Bili ste u Mallorci, (Kanarski otoci, mo) i na povratku u Madrid,prošli ste kroz Valenciju, bili u kući moje gazdarice, bili s nama par dana, i rastali smo se kaoprijatelji. Za mene i moju djecu značilo je mnogo da ste nam donijeli film o mojoj starici.(Majki, mo)

U isto vrijeme donijeli ste kao dar neke svetere itd. (engleska riječ sweater, što bi u ovomslučaju moglo značiti pleteni džemper, mo) i shvatili smo da je to od Vas i moje sestre. Biosam uvjeren, da ste to skupa činili. Rekli ste mi da imate mogućnost kupiti jeftino robu sa



malim manjcima. (sa malim odštetama, mo) Ja nisam htio da to bude žrtva bilo za Vas, bilo zamoju sestru. Zato sam Vam ponudio da ovdje kupimo kakve stvarčice, koje se tamo moguprodati, da bi tako platili kako tako tu razmijenu u robi. Pitao sam što bi išlo, i javili ste mi dase mogu medju prijateljicama prodati medaljoni, izradba tipična, koja se zove "arte toledano"tj. stare arapske rezbarije.

Kupio sam prvu pošiljku u javnoj prodaji u Valenciji i poslao Vam skupa sa omotom, cijenama,koje su u javnoj prodaji bile izmedju dolara i dva dolara. Mislim da sam poslao 6 i desetakmedeljica Sv. Ante ili slično, isto u vrijednosti od dolara po komadu. Zatim sam Vam poslaomislim 35 medelja "toledanskih" i zatim 6. Cijena ovih je 70 peseta, tj. nešto malo više oddolara. Kupio sam to preko prijatelja Madžara, koji to kupuje na veliko i šalje u Ameriku. Onise time bave profesionalno i dobivaju cijenu tvorničku. Poslao sam Vam to kao "Muestru bezvrijednosti" i tako je i stiglo.

Istina ove rezbarije imaju jedan inkrustirani konac zlata, (ja bih to preveo sa:..."ove rezbarijeimaju jedan navučeni sloj zlata, mo) i u tome jest posebnost te rezbarije. Nu koliko to moževrijediti vidi se od tvorničke cijene od 70 P. ili dolar po komadu.

Sve to nebi imalo razloga za bilo kakvo opravdanje. Pokušali smo i nažalost bez uspjeha sadrugim našim ljudima razne stvari iz USA unovčiti ovdje. Izmijeniti medaljone za svetere,medju prijateljima, i kad je po srijedi jedna sestra i tako drago čeljade kao moja seka, jesasma normalna stvar. Nu prestala je biti normalna kada se bilo iz indiskrecije, bilo jer nistedavali važnost, kao ni ja, kazali našim ljudima, da trgujemo sa zlatnim predmetima. I to jestiglo na ulicu, i vrlo vjerojatno će stići u javnost. Da to potkrijepim evo Vam slučaja sadukatima g. Tudjina:

Obrana, Danica, Hrv. Revija, Dom, Hrv. Glas, Naš Put, Glasnik Srca Isusova i Marijina, GlasnikŽupe u Njemačkoj, Hrv. Narod, i valjda sve hrvatsko novinstvo je donijelo oglas g. Tudjine,kojega je donijela i OBRANA. On je te oglase platio, nama i svima drugima. Pa ipak nije segovorilo o drugome nego o "Luburiću i Tudjini" i "njihovim zlatnicima". Eno i Vjesnik o tomepiše. Ja toga gospodina (Tudjinu, mo) u životu vidio nisam, a sa njegovim poslom sam imaotoliko (toliko veze, mo) koliko i Vi sa atomskom bombom, iako su u Munchenu neki naši ljudidugi niz godina živjeli i tako poznavali g. Tudjinu. To je lako. Mogu staviti oglas u OBRANI itime stvar završena. Ljudi će vjerovati tko je voljan, ali Udba će tada reći “posvadili seTudjina i Luburić oko dukata”, a neće manjkati ni hrvatskih ljudi i novina, koje će iz prstaizsisati priču o “hrvatskom zlatu iz kojeg Tudjina i Luburić prave dukate”. Isto tako mogli biizmisliti da smo (or)obili jednu Banku, pojeli jednog kardinala, silovali jednu babu, ili napravilitajni sporazum sa Heferom i U Tant-om (Thant (Sithu U) 1909-1974, glavni tajnikUjedninjenih Naroda od 1061-1071., mo) za preuzimanje vlasti u Vijetnamu. To me mnogo nezabrinjava, jer sam kroz 40 godina borbe imao prilike upoznati srpske manevre ali i hrvatskufukaru.

Mene smeta da je jedna stvar, koju ste kao praktične žene dogovorili sa mojom gazdaricom,ali s mojim odobrenjem, i jer se radi o Hrvatima i mojima, mojoj sestri i mojoj djeci, da se tastvar eto pretvorila u trgovinu zlatom, draguljima, dolarima koje mi šaljete itd. Ako trebamo



ponoviti, mogu to učiniti deset puta, da vjerujem da ste Vi to učinili dobronamjerno i da nistemislili da može biti bilo kakvih poteškoća iz ove naivne obiteljske izmjene robe za stvarčice.Smeta me da je moja sestra i Jakov, (Jakov Džale, suprug generalove polusestre Zore, mo)iako indirektno umješani, i jer je to došlo medju naše ljude i pripadnike Odpora. Naravno damorate razumijeti da to nije onaj Maks, kakvog ljudi vole, poznaju i slijede, posebno ako senadoda tome svemu sva ona zla krv koju ljudi nekada i nehotice umiješaju u bilo što. Bilo jenažalost Hrvata i eno baš o tome piše Vjesnik, kako je fra. Branko Marić tobože obavijestiomoga punca da ja nisam general nego koljač, i da je iza toga nastao spor u mojoj obitelji. Aženio me fra. Branko! Ja ne mogu znati koliko je istina , ali bilo je ljudi koji su dolazili uŠpanjolsku da saznaju jeli istina “da su Maksa zatvorili u ludnicu”. Čeprkanje je to po starimranama i ne spada ovamo. Htio sam podsjetiti Vas, da svaki detalj moga života ima stanovituvrijednost na crnoj burzi, vijesti koju podržava Udba. U doba dok sam ja živio u najstrožemsamostanu Španjolske, bilo je Hrvata koji su davali sigurne podatke o tome kako živom sajednom talijanskom glumicom. Ima takovih stvari na stotine, ali neću duljiti.

Zato ću Vam biti zahvalan ako bi ovu stvar prihvatili kao dokaz prijateljstva. Mi nismo nikadavodili nikakve trgovine, nismo nikda slali nikakvih novaca, i najbolje je da i ovu razmjenunekako završimo, kako bi Vi odprilike imali odštetu za stvari koje ste nam donijeli ili poslali, tj.svetere i džempere. Ukoliko ima razlika izmedju ovih stvari i onih, koje sam Vam poslao,budite dobri pa to nekako sračunajte, pa da to uredimo bez novca, kao i do sada, ali tako dabudu računi čisti i duga ljubav. Mi drugih poslova imali nismo, osim što smo Hrvati, jer Vi nisteu našoj organizaciji, i neznam kakvi su Vaši politički nazori, niti me intereseira. Imate pravokao i svaki Hrvat osjećati jedno ili drugo, ili ne osjećati, i to nije ni dolazilo u obzir.Dokrajčimo ovu operaciju kao prijatelji, a ako ima poteškoća, nebih htio mješati druge osobe,pa da izravnamo račune i prestanemo s ovom izmjenom, koja je postala, kako vidite, za menejedan problem. Ni jedan Odporaš ne može zamisliti Maksa kako trguje sa zlatom, nakitima,draguljama i dolarima, - iako ni takva jedna trgovina nebi imala ništa amoralno za bilo kogadrugoga. Ja sam napustio trgovinu, da se mogu posvetiti Hrvatskoj i želim takav ostati u očimaOdporaša i svih Hrvata.

Vi bi mene jako zadužili ako bi osobama kojima ste bilo što govorili o našoj inače nedužnojizmjeni, rekli istinu, kakva jest, a ja ću jednom kopijom ovoga pisma obavijestiti moju sestru,kao i organizaciju Odpora, jer oni imaju prava znati istinu o svom zapovjedniku. Nema ništa zlau svemu što se dogodilo, ali ne želim da bi se produljenjem ove prakse stvaralo medjupripadnicima Odpora jedno netočno mišljenje. Poznam jednog visokog dužnosnika Madjara,koji se time profesionalno bavi, kupuje, prodaje, i ostao je gospodin čovjek, kao i onaj kojiprodaje kuće, cipele ili kao Tudjina, dukate. Ove netko kupi i plati, ako mu konvenira, ako ne,neka ne kupi. Ali vidite, general Drinjanin ne može trgovati sa “zlatom, draguljima i dolarima”.

Ja Vam se još jedno zahvaljujem na usluzi koju ste nam učinili da ste nam uzput donijeli film idarove, i oprostite na kojoj riječi, koju bi možda mogli smatrati nepodesnom. Nije mi bio ciljdrugo doli spriječiti, da jedna nedužna stvar postane izvor političkih škandala. Rekao sam: nepripadam samo sebi i djeci, nego i jednoj poštenoj, borbenoj i idealističkoj zajednici ljudi, paje potrebno da se ne naškodi toj zajednici ljudi sa pričama, koje nuždno nastaju u ovakovimslučajevima.



Vašemu gosp. mužu Vašoj dragoj dječici i Vama srdačne i hrvatske pozdrave, a ovima sepridružuju svi moji. Odani Vam

general Drinjanin.

Ps. A šta reći na ovo pismo!? Svak sebe može u njemu pronaći, na jedan ili drugi način. Nekapovijesničari kažu svoju završnu riječ kada za to dođe vrijeme.

Dr. Ante Ciliga je u novini Danica za prosinac 1969 godine donio jako lijep članak o smrtigenerala Luburića, i tu rekao oko prilike ovako: Da što god je Maks Luburić radio u svomživotu, radio je iz ljubavi za Hrvatsku, a ne iz koristoljublja i za svoje osobne probitke.Najveću hvalu koju će mu hrvatski narod dati je kada njegovo tijelo bude prenešeno izŠpanjolske u Hrvatsku, te kroz Zagreb bude prolazilo u njegov rodni kraj Ljubuški. Tako jenekako rekao i Dr. Andrija Hebrang mlađi u svojoj predsjedničkoj kampanji 2009 godine; dase je general Luburić borio za interese Hrvatske. Za ovu izreku smo svi čuli i znamo da je dr.Hebrang malađi za ovu izreku dobio po "trtici" i nije bio izabran za predsjednika Hrvatske.OtporašBobani27-10-2013, 23:29

PISMO GDJA. MIRI BUNTIĆpiše general Drinjanin

Otporaš 26th December 2012, 11:01

16. IV. 1968.

Gdja Mira Buntić o obiteljToronto

Pišem Vam ovih nekoliko riječi s uvjerenjem, da ćete znati Vi i Vaša obitelj razumijeti mene imoje stanje u pogledu naših veza, koje su izišle iz normalnih veza dviju obitelji, da postanustvar u kojoj imaju riječ i pripadnici Odpora. Ljudi kao ja ne pripadaju samo sebi i svojimobiteljima, nego i jednoj zajednici, gdje svi imamo i stanovitih dužnosti i prava medju nama.

Radi se o tome da sam odjednom počeo dobivati pisma sa skoro istim sadržajem o tobožnjojtrgovini sa zlatom, draguljima, dolarima itd. i to u vrijeme kada u "Vjesniku" i još jednomUdbaš M. Rajković posvećuje meni čitave stranice, a počeli su me miješati u trgovinuh zlatnihdukata, koje u Munchenu vodi gosp. Tudjina. (Gosp. Zlatko Tudjina je imao radnju zlatarije uMunchenu u kojoj je izrađivao dukate i razne nakite od zlata ili pozlaćene, te uz te nakite ihrvatske Velikane: Kralja Tomislava, S. Radića, Kardinala Stepinca, Poglavnika, NDH isl. To jebio jedan jako lijep ukras i poklon prijatelja prijatelju. Hrvati su to kupovali više iz ukrasa iljubavi nego nekog isticanja. U ovom pismu general o tome piše i po sadržaju pisma se može



primijetiti da je ljut što je gdja Buntić i neoprezno širila vijest da je u trgovini dragulja sageneralom Drinjaninom. Mo) Znam da Vi niste zlonamjerno rekli ni jednu riječ, ali je nažalostsasma sigurno, da ste nekim Hrvatima u Torontu govorili o tome da Vam ja šaljem zlatnepredmete i vrijednosti, a Vi da to prodajete i meni šaljete novce. Manje ili više nešto sličnoste morali reći, jer to inače nebi mogli znati ljudi izvan obiteljskog kruga Vašeg i mog. Zato jepotrebno ovu stvar postaviti na svoje mjesto, u koju svrhu mi je dužnost obavijestiti sestru(Maksova polusestra Zora udata za pukovnika HOS Jakova Džala, mo) i prijatelje u Torontu,jer ova stvar već nije osobna.

Vi ste došli u Španjolsku, kao i 18 milijuna turista, i medju njima nekoliko stotina Hrvata. Nekiod njih donijeli su mi i pisma i poruke, knjige, darove itd. za mene i moju djecu. I to nikad nijebio problem. Običaj je, da se ljudi i prijatelji daruju, i to su mnogi učinili, a nekima samuzvratio, nekima ne, prema postojećim odnosima medju nama. Donijeli ste mi i pozdrave odmoje sestre Zore, donijeli ste mi filmove, fotografije od moje stare majke ( generalova majkaje rođena 1886. a umrla kod kćeri u Rijeki 1989. Bilo joj je 103 godine kada je umrla, mo) imorali ste taj film vratiti mojoj sestri Zori, s kojom ste bili u prijateljskim odnosima. Trebaliste mi donijeti i paket novina. Bili ste u Mallorci, (Kanarski otoci, mo) i na povratku u Madrid,prošli ste kroz Valenciju, bili u kući moje gazdarice, bili s nama par dana, i rastali smo se kaoprijatelji. Za mene i moju djecu značilo je mnogo da ste nam donijeli film o mojoj starici.(Majki, mo)

U isto vrijeme donijeli ste kao dar neke svetere itd. (engleska riječ sweater, što bi u ovomslučaju moglo značiti pleteni džemper, mo) i shvatili smo da je to od Vas i moje sestre. Biosam uvjeren, da ste to skupa činili. Rekli ste mi da imate mogućnost kupiti jeftino robu samalim manjcima. (sa malim odštetama, mo) Ja nisam htio da to bude žrtva bilo za Vas, bilo zamoju sestru. Zato sam Vam ponudio da ovdje kupimo kakve stvarčice, koje se tamo moguprodati, da bi tako platili kako tako tu razmijenu u robi. Pitao sam što bi išlo, i javili ste mi dase mogu medju prijateljicama prodati medaljoni, izradba tipična, koja se zove "arte toledano"tj. stare arapske rezbarije.

Kupio sam prvu pošiljku u javnoj prodaji u Valenciji i poslao Vam skupa sa omotom, cijenama,koje su u javnoj prodaji bile izmedju dolara i dva dolara. Mislim da sam poslao 6 i desetakmedeljica Sv. Ante ili slično, isto u vrijednosti od dolara po komadu. Zatim sam Vam poslaomislim 35 medelja "toledanskih" i zatim 6. Cijena ovih je 70 peseta, tj. nešto malo više oddolara. Kupio sam to preko prijatelja Madžara, koji to kupuje na veliko i šalje u Ameriku. Onise time bave profesionalno i dobivaju cijenu tvorničku. Poslao sam Vam to kao "Muestru bezvrijednosti" i tako je i stiglo.

Istina ove rezbarije imaju jedan inkrustirani konac zlata, (ja bih to preveo sa:..."ove rezbarijeimaju jedan navučeni sloj zlata, mo) i u tome jest posebnost te rezbarije. Nu koliko to moževrijediti vidi se od tvorničke cijene od 70 P. ili dolar po komadu.

Sve to nebi imalo razloga za bilo kakvo opravdanje. Pokušali smo i nažalost bez uspjeha sadrugim našim ljudima razne stvari iz USA unovčiti ovdje. Izmijeniti medaljone za svetere,medju prijateljima, i kad je po srijedi jedna sestra i tako drago čeljade kao moja seka, je



sasma normalna stvar. Nu prestala je biti normalna kada se bilo iz indiskrecije, bilo jer nistedavali važnost, kao ni ja, kazali našim ljudima, da trgujemo sa zlatnim predmetima. I to jestiglo na ulicu, i vrlo vjerojatno će stići u javnost. Da to potkrijepim evo Vam slučaja sadukatima g. Tudjina:

Obrana, Danica, Hrv. Revija, Dom, Hrv. Glas, Naš Put, Glasnik Srca Isusova i Marijina, GlasnikŽupe u Njemačkoj, Hrv. Narod, i valjda sve hrvatsko novinstvo je donijelo oglas g. Tudjine,kojega je donijela i OBRANA. On je te oglase platio, nama i svima drugima. Pa ipak nije segovorilo o drugome nego o "Luburiću i Tudjini" i "njihovim zlatnicima". Eno i Vjesnik o tomepiše. Ja toga gospodina (Tudjinu, mo) u životu vidio nisam, a sa njegovim poslom sam imaotoliko (toliko veze, mo) koliko i Vi sa atomskom bombom, iako su u Munchenu neki naši ljudidugi niz godina živjeli i tako poznavali g. Tudjinu. To je lako. Mogu staviti oglas u OBRANI itime stvar završena. Ljudi će vjerovati tko je voljan, ali Udba će tada reći “posvadili seTudjina i Luburić oko dukata”, a neće manjkati ni hrvatskih ljudi i novina, koje će iz prstaizsisati priču o “hrvatskom zlatu iz kojeg Tudjina i Luburić prave dukate”. Isto tako mogli biizmisliti da smo (or)obili jednu Banku, pojeli jednog kardinala, silovali jednu babu, ili napravilitajni sporazum sa Heferom i U Tant-om (Thant (Sithu U) 1909-1974, glavni tajnikUjedninjenih Naroda od 1061-1071., mo) za preuzimanje vlasti u Vijetnamu. To me mnogo nezabrinjava, jer sam kroz 40 godina borbe imao prilike upoznati srpske manevre ali i hrvatskufukaru.

Mene smeta da je jedna stvar, koju ste kao praktične žene dogovorili sa mojom gazdaricom,ali s mojim odobrenjem, i jer se radi o Hrvatima i mojima, mojoj sestri i mojoj djeci, da se tastvar eto pretvorila u trgovinu zlatom, draguljima, dolarima koje mi šaljete itd. Ako trebamoponoviti, mogu to učiniti deset puta, da vjerujem da ste Vi to učinili dobronamjerno i da nistemislili da može biti bilo kakvih poteškoća iz ove naivne obiteljske izmjene robe za stvarčice.Smeta me da je moja sestra i Jakov, (Jakov Džale, suprug generalove polusestre Zore, mo)iako indirektno umješani, i jer je to došlo medju naše ljude i pripadnike Odpora. Naravno damorate razumijeti da to nije onaj Maks, kakvog ljudi vole, poznaju i slijede, posebno ako senadoda tome svemu sva ona zla krv koju ljudi nekada i nehotice umiješaju u bilo što. Bilo jenažalost Hrvata i eno baš o tome piše Vjesnik, kako je fra. Branko Marić tobože obavijestiomoga punca da ja nisam general nego koljač, i da je iza toga nastao spor u mojoj obitelji. Aženio me fra. Branko! Ja ne mogu znati koliko je istina , ali bilo je ljudi koji su dolazili uŠpanjolsku da saznaju jeli istina “da su Maksa zatvorili u ludnicu”. Čeprkanje je to po starimranama i ne spada ovamo. Htio sam podsjetiti Vas, da svaki detalj moga života ima stanovituvrijednost na crnoj burzi, vijesti koju podržava Udba. U doba dok sam ja živio u najstrožemsamostanu Španjolske, bilo je Hrvata koji su davali sigurne podatke o tome kako živom sajednom talijanskom glumicom. Ima takovih stvari na stotine, ali neću duljiti.

Zato ću Vam biti zahvalan ako bi ovu stvar prihvatili kao dokaz prijateljstva. Mi nismo nikadavodili nikakve trgovine, nismo nikda slali nikakvih novaca, i najbolje je da i ovu razmjenunekako završimo, kako bi Vi odprilike imali odštetu za stvari koje ste nam donijeli ili poslali, tj.svetere i džempere. Ukoliko ima razlika izmedju ovih stvari i onih, koje sam Vam poslao,budite dobri pa to nekako sračunajte, pa da to uredimo bez novca, kao i do sada, ali tako dabudu računi čisti i duga ljubav. Mi drugih poslova imali nismo, osim što smo Hrvati, jer Vi niste



u našoj organizaciji, i neznam kakvi su Vaši politički nazori, niti me intereseira. Imate pravokao i svaki Hrvat osjećati jedno ili drugo, ili ne osjećati, i to nije ni dolazilo u obzir.Dokrajčimo ovu operaciju kao prijatelji, a ako ima poteškoća, nebih htio mješati druge osobe,pa da izravnamo račune i prestanemo s ovom izmjenom, koja je postala, kako vidite, za menejedan problem. Ni jedan Odporaš ne može zamisliti Maksa kako trguje sa zlatom, nakitima,draguljama i dolarima, - iako ni takva jedna trgovina nebi imala ništa amoralno za bilo kogadrugoga. Ja sam napustio trgovinu, da se mogu posvetiti Hrvatskoj i želim takav ostati u očimaOdporaša i svih Hrvata.

Vi bi mene jako zadužili ako bi osobama kojima ste bilo što govorili o našoj inače nedužnojizmjeni, rekli istinu, kakva jest, a ja ću jednom kopijom ovoga pisma obavijestiti moju sestru,kao i organizaciju Odpora, jer oni imaju prava znati istinu o svom zapovjedniku. Nema ništa zlau svemu što se dogodilo, ali ne želim da bi se produljenjem ove prakse stvaralo medjupripadnicima Odpora jedno netočno mišljenje. Poznam jednog visokog dužnosnika Madjara,koji se time profesionalno bavi, kupuje, prodaje, i ostao je gospodin čovjek, kao i onaj kojiprodaje kuće, cipele ili kao Tudjina, dukate. Ove netko kupi i plati, ako mu konvenira, ako ne,neka ne kupi. Ali vidite, general Drinjanin ne može trgovati sa “zlatom, draguljima i dolarima”.

Ja Vam se još jedno zahvaljujem na usluzi koju ste nam učinili da ste nam uzput donijeli film idarove, i oprostite na kojoj riječi, koju bi možda mogli smatrati nepodesnom. Nije mi bio ciljdrugo doli spriječiti, da jedna nedužna stvar postane izvor političkih škandala. Rekao sam: nepripadam samo sebi i djeci, nego i jednoj poštenoj, borbenoj i idealističkoj zajednici ljudi, paje potrebno da se ne naškodi toj zajednici ljudi sa pričama, koje nuždno nastaju u ovakovimslučajevima.

Vašemu gosp. mužu Vašoj dragoj dječici i Vama srdačne i hrvatske pozdrave, a ovima sepridružuju svi moji. Odani Vam

general Drinjanin.

(Ps. A šta reći na ovo pismo!? Svak sebe može u njemu pronaći, na jedan ili drugi način. Nekapovijesničari kažu svoju završnu riječ kada za to dođe vrijeme.

Dr. Ante Ciliga je u novini Danica za prosinac 1969 godine donio jako lijep članak o smrtigenerala Luburića, i tu rekao oko prilike ovako: Da što god je Maks Luburić radio u svomživotu, radio je iz ljubavi za Hrvatsku, a ne iz koristoljublja i za svoje osobne probitke.Najveću hvalu koju će mu hrvatski narod dati je kada njegovo tijelo bude prenešeno izŠpanjolske u Hrvatsku, te kroz Zagreb bude prolazilo u njegov rodni kraj Ljubuški. Tako jenekako rekao i Dr. Andrija Hebrang mlađi u svojoj predsjedničkoj kampanji 2009 godine; dase je general Luburić borio za interese Hrvatske. Za ovu izreku smo svi čuli i znamo da je dr.Hebrang malađi za ovu izreku dobio po "trtici" i nije bio izabran za predsjednika Hrvatske.Otporaš.)Bobani30-10-2013, 14:40



Izvadak iz jednog pisma Maksa Luburića




...Svi danas vide da sam ih vraški razdjelio. Kao avet stojim među njima. Jaz je mešu njima,kao što je i među Srbima i Hrvatima. Tu je veliki dio moje, ali i Tvoje, povijesne misije...

...A ako ništa drugo, postoji Jasenovac. I dokle bude postojala ta uspomena, mira neće bitimešu Srbima i Hrvatima. Mogu oni govoriti kolikogod hoće o "bratstvu i jedinstvu"! Neće ganikada biti, je ga ubija spomen na Jasenovac. Na njemu se danas kolju hrvatski i srpskikomunisti, kao i svi Hrvati i svi Srbi. Hrvatski komunisti su ovjekovječili s onim spomenikom -Jasenovac. Baš kao da su radili pod mojom sugestijom. (Možda i jesu, jer se pokazalo da se"bratstvo i jedinstvo" sastojalo samo u likvidiranju svega hrvatskoga, pa i komunističkoga,kako su to dokazale "žrtve" Hebrang i tisuće Hrvatskih Partizana - pobijenih da bi se mogloostvariri to Rankovićevo "bratstvo i jedinstvo"). Baš taj njihov i moj Jasenovac uništava svakuJugoslaviju. Htio sam razdvojiti Hrvate i Srbe. Dogadjaji, o kojima sam najprije sa skepsommislio...dokazuju da sam ih razdvojio..."

Eto tako general DRINJANIN, Vjekoslav Maks Luburić piše, a što piše tako i misli, odogađajima iz godine 1966 kada se je Ranković smjenio i 1967 povodom Deklaracije HrvatskogKnjiževnog Jezika, dakle događajima o kojima se još uvijek mnogi živući Hrvati mogu prisjetiti.To su bila burna vremena kada je KPJ sa svim svojim polittičkim aparatom u ime "narodnevlasti i u ime bratstva i jedinstva" nastojala što više ocrniti hrvatski narod, podižući tajspomenik "žrtava fašizma" u Jasenovcu, kako bi time, još jednom naturili hipoteku kolektivneodgovornosti ratnih žrtana na podrušju Hrvatske.

Sada je vrijeme, poslije skoro 45 godina od ovoga pisma, da se jave oni kojima je do ISTINEstalo. Ja ću. prikladno mojim prilikama, iznositi neka pisma MAKSA LUBURIĆA.Bobani03-11-2013, 12:53



BUDIMO INTELIGENTNIJI NEGO UDBA.NAŠE LOVORIKE USAHLE SU NA BLEIBURGU.

Piše general DRINJANINPismo u obliku OKRUŽNICE

Dragi brate!

Molim vas da ovo pismo shvatite kao moje osobno pismo, koje šaljem mnogobrojnimpripadnicima, suradnicima i prijateljima ODPORA. činim to radi jednog izvanrednog dogadjaja,kojega smatram odsudnom prekretnicom u povijesti ODPORA. To je 20-godišnjica našegvojničkog povlačenja i napuštanja teretorija N.D.H., te u vezi s tim i stvaranje ideje iorganizacije HRVATSKOG NARODNOG ODPORA.

Organizacija ODPORA "Erik Lisak" u Torontu, uz sudjelovanje ogranaka i povjereništava uKanadi, te uz djelatno sudjelovanje predstavnika organizacije "Prijatelja Odpora" uSjedinjenim Državama su proslavili obljetrnicu. Tom zgodom RADNI SASTANAK ODPORAstvorio je medju inim i zaključak, da se prigodom proslave dana državnosti DESETOGTRAVNJA u Torontu održi, osim već uobičajne proslave i radnog sastanka, i jedan širi radnisastanak.

Taj širi radni sastanak imao bi vijećati i zaključiti o mnogim važnim problemima organizacije idjelovanja ODPORA. Približava se taj dan i mislim, da bi bilo potrebno izvršiti tri koraka:

1. - Da središnjica ODPORA u Torontu i središnjica "Prijatelja ODPORA" u U.S.A. predvidesve potrebne korake, kako bi se za taj sastanak pripremilo sve potrebno u pogleduorganizacije proslave sastanka i organizacije koncentracije samih predstavnika iz raznihgradova U.S.A. i Kanade. Tako na primjer zajedničko putovanje i zajednički trošak zaprebacivanje autima, smještaj delegata u Torontu, njihova veza i sabirno mjesto, koje svimoraju poznavati. Tako isto izgraditi program rada s obzirom na vanjske delegate radi njihovapovratka na vrijeme.

2. - Potrebno bi bilo da bi svi oni, kojima je moguće sudjelovati, na vrijeme konzultirati krugistomišljenika, krug simpatizera, pa čak i naših političkih i lokalnih protivnika, ili kako se kaže- omjeriti puls prijatelja i neprijatelja - kako bi se na Radnom Sastanku predstavili ne samo savrijednošću svoje vlastite osobe i snagom svoga uvjerenja, nego i sa konkretnim pismenimreferatima. Ti referati, pisani po mogućnosti u tri primjerka na pisaćem stroju, morali bisadržavati ne samo izvjeđće o stanju u okolici samog delegata, nego i njegove konkretneprijedloge i misli. Svaki delegat morao bi dati sasma konkretno ideje o tome što i kako bitrebalo raditi na vanjskom frontu ODPORA. Vidjeli smo iz nedavne prošlosti, da su mnogi,inače poduzetni, pametni, vjerni i inteligentni ljudi, počinili tako velike pogreške, da ispadamosmiješni kao nosioci jedne revolucije, koja se želi suprostaviti mnogobrojnim neprijateljimaHRVATSKE DRŽAVE.

Mnoge od tih pogrešaka nikle su možda iz svestrane inicijative i od, možda, izgaranja za



Hrvatsku, pa su pojedinci u isto vrijeme htjeli biti i nosioci legalnog, društvenog, političkog,socijalnog, kulturnog, vjerskog, športsko-viteškog i drugog djelovanja u stranom svijetu, tečak i predstavnici najviših hrvatskih javnih ustanova pred svijetom, a u isto vrijemeorganizirati raznovrsni ilegalni rad, spremanje revolucionarnih grupa, itd. Dogodilo se je zato,da je pri najmanjem neuspjehu u ilegalnom radu - stardala ne samo ta osoba ili ta ilegalnagrupa, nego i ona javna društva ili niz društava, pa čak i čitave hrvatske kolonije u pojedinimzemljama, koje takav ilegalan rad zabranjuju.

Ne radi se o tome, dali se nama svidja ili ne pojedinih elemenata ili nama nesklonih skupina upojedinim državama, nego se radi o tome, da je u mnogim tim državama dozvoljen do stanovitemjere javni rad, a nije onaj ilegalni. Treba, dakle, te činjenice uzeti na znanje i na jedaninteligentan i odgovorran način reorganizirati hrvatsku djelatnost u emigraciji, kako agentiUdbe i drugi neprijatelji nebi imali podršku u našim izgredima i propustima, da bi ih iskoristili- ne samo protiv ideje hrvatske DRŽAVE ili pojedine organizacije, nego i protiv samogopstanka Hrvata u tim državama. Mnogobrojni su primjeri takovih čina i nije ih moguće ovdjenabrojiti, ali ako ih vi svi nabrojite u svojim referatima o lokalnim prilikama, onda će naš R A DN I S K U P u Torontu moći iz toga mozaika naše tragedije stvoriti potrebne zaključke. Takoćemo stvoriti svoje akcione principe i svoju borbenu taktiku.

Jedan od tih principa mora biti jasno ustanovljen, a to je - da ni jedan od hrvatskihpredvodnika ne smije u isto vrijeme biti nosioc legalnog i reprezentativnog rada, a sa drugestrane konspirirati i sudjelovati u zabranjenim akcijama. Time nismo htjeli reći, da se takovihakcija odričemo, nego smo htjeli istaknuti, da takovi na sve spremni ljudi automatski morajuprestati sa javnim djelovanjem, kako u slučaju pada ne bi za sobom povukli i čitave legalneorganizacije, čije je djelovanje ovisno o stranim vlastima. Zato neka naša braća razmisle,napišu svoje zaključke i prijedloge, te jedan primjerak dostave meni, drugi predaju RadnomSkupu u Torontu, a treći zadrže za sebe, kako bi se kasnije moglo osvrnuti na prijedloge injihovu efektivnost.

3. - U pogledu one braće diljem svijeta, koji ne mogu osobno prisustovati, moj savjet jeslijedeći: - Napisati svoj referat, isto tako dostaviti ga meni i jedan primjerak poslatiODPORU u Toronto, kako bi RADNI SKUP odredio posebnog izvjestitelja, koji bi svoj tojbraći, povjereništvima ili ograncima, dostavio zaključke i ideje, koje nisu namjenjene za širokujavnost. RADNI SKUP će nastojati u bratskoj suradnji i razumjevanju izgraditi osnovne misli -vodilje za sav naš javni i legalni rad u slobodnom svijetu, a na našim predstavnicima izvanpodručja U.S.A. - Kanada je dužnost, da te direktive i smjernice usklade sa domaćimprilikama, a uvijek imajući u vidu principe o kojima smo govorili. Tako će organizacije ili skupoviraznih vrsta moći sudjelovati sa onim organizmom, kojega će stvoriti RADNI SKUP za takovijavnu i legalnu djelatnost. Time će se postići i još jedan cilj: osloboditi će se, odnosnoodteretiti mene osobno od riješavanja mnogobrojnih lokalnih problema, koje ja ne mogu i neželim riješavati. To je zato potrebno, jer bi svaka moja interferencija zasnijela djelovanjedomaćih kadrova, da se tako izrazim, a koji se moraju sami izgradjivati baš u tom javnomdjelovanju. To će biti spasonosno i radi budućnosti, kada će Hrvatska sve vas pozvati na jedanodgovoran i samostalan rad.



Dapače mogu tvrditi, da je to potrebno i radi još nečega drugog: moje mišljenje u vaše manjeprobleme stvara - zlu krv. Kako smo rekli za vrijeme naše - pobune - (za današnje naraštajekoji ne znaju o kojoj "pobuni" se radi, ja ću vam reći da je general ovdje htio reći o pobuni iz1955. godine kada došlo do pobune između Poglavnika i Maksa Luburića, mo. Otporaš) nijezadaća ni glavara, ni ministara, a još manje generala, da skidaju i postavljaju predsjednike,tajnike i odbornike u društvima, koje ste sami stvorili vlastitom inicijativom i bratskomsuradnjom. Možda će se na ovakav način otupiti oštrice onih bodeža, kojih su protiv meneosobno upereni. Živimo u vremena, koja su mnogo čemu različita od prijašnjih. Generali sudobri, umni, pošteni, inteligentni, vitezovi, heroji, sveti i neumrli - tako dugo, dok dobivajubitke. Oboga časa, kada se ratna sreća okrene . postoja nepismeni, ratni zločinci, harambašeitd. Stvara se jedno javno mišljenje i znate kakvi su učinci propagande u svijetu.

U posljenja vremena vidjeli ste sa koliko strana smo morali podnositi napadaje u hrvatskim istranim novinama, kao i na njemačkoj televiziji. Mi znademo da je to rezultat rada našihneprijatelja, te da hrvatski stranačari ovima daju materijala, ali činjenica je da je to tako ida, nažalost, s tim treba računati i u budućnosti. Pa budući nije važno vezati moju osobu uzsvaki vaš akt i, jer se ne želimo upuštati u bratoubilačke borbe, koje samo umanjuju hrvatskemogućnosti - budimo velikodušniji nego li hrvatski stranačari, budimo inteligentniji nego Udba.To ne znači, da me morate zanijekati ili napustiti, ali treba ostaviti otvorena vrata za svemogućnosti. Bitka se bije za Hrvatsku, a ne za ministre, generale i osobe!

Iz istog razloga potrebno je da se na tom Radnom Sastanku stvori RADNI SKUP - za fanjskifront. To se može postići samo kolaboracijom svih vas, koji ne ćete biti osobno prisutni, alićete biti s ostalom braćom u duhu zajedno i preko vaših punomoći i referata.

U ove tri točke sugerirao sam vam nekoliko ideja. Vi sugerirajte druge ideje i onda u bratskompovjerenju i razumjevanju stvorite zaključke, koje ćemo svi poštivati. Samo tako ćemo moćispriječiti, da nam se ne dogodi ono što se je, nažalost, dogodilo drugim hrvatskimorganizacijama.

Radi svega gornjega potrebno je da na proslavi i sastanku u Torontu budemo fizički ili duhovnoprisutni - svi mi - kojima je na srcu Hrvatska. Pogledajmo oko sebe i lako će nam biti ustanovitinaše stanje. Došlo se je u ćor-sokak i mi se osjećamo pozvanima, sposobnima i jakima, dahrvatsku stavr izvedemo iz ćor-sokaka. zato smatram torontsku proslavu i sastanak odpresudne važnosti, kao prekretnicu. Nakon ove tri godine naše epohe, izvršimo reviziju svihkoncepta i sa te proslave i sastanka pružimo još jednom ruku državotvornim Hrvatima zajedan ozbiljan rad, bez zakulisnih planova, medjusobnog proždiranja, bolesnih ambicija idrugog, a za stvarno oslobodjenje Hrvatske.

Jedan uspjeh takvog bratskog i demokratskog zaključivanja otvorit će nove perspektive zaODPOR, dokazat će našu zrelost i političku svijest, a zatvorit će usta onim straničarima, kojilove političke muhe u zrakopraznom prostoru hrvatske problematike. I još jednom će sedokazati, da smo mi vjerni idejama, koje smo pokrenuli kao "SLUGE DOMOVINE", a ne kaogospodari nepostojeće baštine. Treba početi sa ništa, ali svugdje po svijetu. naša će tiskaraizvršiti i već izvršava dio dužnosti, stvaranjem odgojne i stručne literature, a svi skupa



odgojem i formacijom novih boraca i predvodnika. Naše lovorike usahle su na Bleiburgu iizživljavanje sa proslošću samo je znak senilnosti onih, koji se boje istini pogledati u oči. Sviste vi sudionici naših uspjeha i svi ćete biti odgovorni pred Bogom i Domovinom, ako sustaneteu ovoj svetoj borbi. Zato - svi u Toronto - na proslavu vječnog DESETOG TRAVNJA i, koji stepozvani, svi na proslave, nego da bude polazna točka jednog novog slavnog doba.

Nakon 20 godina postojanja aktivnog i pasivnog ODPORA, stvorim preduvjete za jedan rad,koji će dati obilježje, smisao i značenje našim živorima u tudjini. na taj način najbolje ćemo seodužiti uspomeni palih boraca i povjerenju živih, koji u nas polažu svoje nade za budućnost.

Uz naš vojnički pozdrav,GENERAL DRINJANINU Glavnom Stanu, veljača 1965.

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------

Pozdrave, telegrame i referate slati na Glavno Tajništvo KANADSKO HRVATSKI NARODNIODPOR P.O.Box 92. Postal station "D"Toronto 9, Ontario, Canada.---------------------------------Radi dogovora o zajedničkom putovanju, boravku i smještaju - obratiti se na:

U.S.A. RUDOLPH ERICH, 718 Grant Street, Akron 11, Ohio, - Stipe Šego 2703 PrincetonChicago 16 Ill.

KANADA - VLADO ŠIMUNAC 15 Nickle Street, Toronto 15, Ont. - RATKO GAGRO 47Cloverdale Rd. Toronto 9. Ont.-------------

Prepisao iz Okružnog Pisma - Mile Boban, OtporašBobani11-11-2013, 14:07HRVATSKA U BURI I OLUJI

Piše: general DRINJANIN15.X.1962.

Dragi Pero! (Pismo je pisano Peri Tutavcu u Argentinu, mo)

Eto sijedim i jučer sam zaspao nad fasciklima, ali je manji. I evo nastavljam, a ako Bog dao idovršiti ću.

Evo gledam stvar sa Walterom Tomičićem. (ne znam tko je ovaj, mo) Jasam njemu slao, kao ina 2.000 adresa svu "masovnu propagandu". On mi



najednom piše čudno pismo, da neka ne šaljem jer ode u Airesa, a tamo sve čita, jer je i onRepublikanac. kakav je to način! Šta je htio?Nastaviti tamo, gdje je prestao "profesur"? Nemam vremena. I ja zaradjujem kruh sebi idjeci. I radim na Drini. I pišem. I putujem. Aline stignem ni Tebi, ni Tugomiru, (Ovdje se radi o Stjepanu Fištroviću-Sabolović, bojniku(Tugomiru) HOS-a NDH koji je napisao knjigu HRVATSKA U BURI I OLUJI. Ova knjiga jenajprije tiskana na španjolskom jeziju u Peru 1958. godine s naslovom: Y MANANA...QUESERA ?, a za Deseti Travnja 1973. godine Pero Tutavac, Bilić, glavni i odgovorni urednikpovremenika novine na čistoj hrvatskoj ikavici NAPREDAK, ju je tiskao u vlastiroj nakladi, naspomen i uspomenu pok. njegovu prijatelju Stjepanu Fištroviću-Sabolović, bojniku Tugomiru.Mo), ni suradnicima odgovoriti. Šta dakle, da uzpostavljam jednu vezu sa kojom trebampametovati.

Evo čitao sam pismo jednog sa Salte, (Salta je ime ulice gdje je bila službena adresaHrvatskog Domobrana i uredništva novine HRVATSKA, mo), koji je pisaoTugomiru kako sam pokrao od invalida 15.000 dolara! Dobro mu je, bogovski, odgovorioTugomir! Poslao sam mu odgovor. Nikada se ni dotakao nisam stvari invalida, baš zato, jer samznao za pljačku. Ali nisam nikada mislio, da će meni trpati stvari, što su, kako su rekli kod nas"izili" i u "fond borbe" za.......Odgovorio mu je Tugomir, a znajući Tebe i Tvoju dialektiku,netrebam se bojati, jer vidim, da ih poznate. Ja ih samo sažaljavam, a kad bih mogao, kad bihbio blizu, onda bih murekao: kurvin sine, lani sada!

Dakle načelno: neka pljuju. Ja sam odgovorio u ovoj Drini (DRINA br. 10/11/12/ 1962., mo)načelno, gospodski. A ti lupi pomalo. A Tugomir piše godspotski, ali odlučno. Tako mene nezanimaju takovi. Ni svadljivci, koji jedva čekaju da se izgrizu kao crveni mravi. S time samdovršio stvar Ealtera. Tamo je zapovjednik Tugomir, ako šta hoće, neka govori njemu, akohoće Tebi, a ima nas još tamo. I ako hoće Oršanić (Prof. Ivan Oršanić predsjednik HRS, mo)neka veli Tugomiru, neka veli Eriću, neka Roveru. meni je pravo. Nu neka ne čekaju da trošimmoje vrieme na to. Sada zaista ne mogu. Dakle ostanimo pri tome: gdje vidiš da možeš uNapredku, udri. Gdje ne, reci. Gdje možeš i uvijek dogovoreno sa Tugomirom, pisma i sastanci.A gdje je potrebno, pisati ću, kao Vukoji.

I to se odnosi na sve druge Republikance. Ja sam bio dobar sa gospom načelnika slobodnogkraljevskog glavnog grada Zagreba. Nu ako je i on za to da se grizemo, jok vala! Pokušaj,govori s njim. Inače dolaze vijesti o izjavama Oršanića, koje su kao i prije. Negativno zavojsku, katastrofalno za mene. I šta? Šta je to prema diki nebeskoj! Tako, eto, pa ti urediTvoje držanje u pogledu mene.

VUKIĆ I JURKOVIĆ se osvećuju, jer im nisam dao moj podpis za PODPORNO DRUŠTVO, gdjeje trebalo uplaćivati... U to se nedam. Mogu radi mene šta i kako hoće.Vukić (Ante Vukić iz Njemačke, mo) je fakin, ako nije šta gore, a Jurković je bolji, ali jebijeda u svakom pogledu. trgovati sa političkim programima, revijama, itd. i kupiti i zardžatiupisninu. To im je specijalitet. I unijek na 3-4 čovjeka. Neće daleko Oršanić sa njima. Naj imbu.



Inače: Oršanić je moje pismo, koje sam mu osobno pisao i govorio o Vukiću ovome poslao.Toliko da znaš, jer mi je Vukić doslovno citirao sve što sam napisao Oršaniću. Ne vjeruj. Sadaimaš razloga nakon stvari sa Josom. (Jozo, Josip Marković, nekadašnji i bivši urednik novineHRVATSKA, mo) Jedna je to škola. Ne dobivam Slobodnu Rieč. Pa neka ide upm.

Štiru daj sve Drine. Šaljem ti kopiju pa te molim, da ju prošitaj i uništiš. On je stari mojsuradnik i ne bi mu bilo drago, da zna, da sam ti poslao kopiju. On je vrlo razdražen iosjećajan. Inače vjerujem da neće išta učiniti, osim ako bi mu dali vodstvo Vojske. Tko tomože učiniti? Neznam. Svakako drži vezu. On je zaslužan za stvar, stari je i dragi prijatelj.Ilija Jurić nije onaj koga oba tražimo. Nemam adrese, ali mi vele, da ga nema. Ne znaju.Nastavi tražiti. Majcen: ne mogu ništa tiskati ni da plati u dolarima, ni u rublima.

Tvoje stvari ću preporučiti, odkupiti, rasprodavati, prisiliti, da kupe, šta god hoćeš. Ali sadane mogu ništa tiskati. Moram još ići u druge tiskare. Spremam mnogo toga, ako ne zapne radipara, bit će svašta.

Dobio sam kopije pisama ostalima na sektorima. Dobro. Nastavi. Prema onome mom pismu, kojevidim da ti se svidilo, pa si i drugima vadio dijelove o stvaranju KRUGOVA. Jedno je potrebno:voditi brigu o ljudima., periodično im dati nešto. Na Tugomiru je, i na Tebi posebno za Aires iArgentinu da izkoristite dogadjaje i bilo u listu, bilo u vezama, date verziju, koju mi želimo itrebamo.

Od komunista trebamo mnogo toga naučiti. Oni stalno ganjaju ljude, daju im nešto, obradjujusvaki dogadjaj. Ni Tugomiru ni Tebi ne fali umjeća u dijalektici. Sve je onako, kako namakonvenira. Sve treba tako prikazati. Ti se specijaliziraj u JAVNOJ PROPAGANDI, jer i takoimaš novine. Nije isto tehnika javne kao tajne propagande, pa pogledaj medju prijateljima,koga imaš u Salti, za interpretaciju. Imamo tamo prijatelja i kada bi Hefer znao, nebi spavao.A radi Šćepe, (StjepanBarbarić, mo) on je u klapi, i dok mu ne bude kao Markoviću, (Josipu Markoviću kojeg suizbacili iz uredništva novine HRVATSKA i tako pao u nemilost među HOP-ovcima, mo) neće seopametiti. Nu slijediti će sudbinu ostalih urednika Hrvatske! Meni ga je žao. Bilo smo kaodjeca suborci u Orlu. Ali eto, on ode svojim putem, pa kao Cigan, kada se vlasti domogao,objesio Ćaću. Oni su mene htjeli objesiti! Ipak sam više očekivao od braće Barbarića.

Eto, ja ću siediti dok ne ispraznim fascikle. Naići ću još na stvari, koje želim komentirati.

Inače: radim na letku kojega ću tiskati u 100.000 primjeraka, i kojim namjeravamo DRUGIKORAK, tj. psihološki rat. Nova DRINA je namjenjenaKRALJU HUSEINU i već ima 230 stranica, i dvije Tvoje za napredak i knjigu. Ima dekreta,arapskog teksta, slika moja sa arapskim tekstom, Kraljeva itd. itd.Ta donesi svašta a najvišestručnog štiva. Prati tisak i pošalji avionski sve što misliš da trebam znati. HRVATSKU ŽELIMDOBIVATI KAO I GRUDU. Predplati se na način kako hoćeš, i sve brojeve šalji, posebnoGrude. (HRVATSKA GRUDA je časopis kojeg je uređivao bojnik Josip Biošić, mo)



Svakako mi javi stvar sa Josom kako se razvija. Nevjerujem u ovakvim slučajevima, jer vidim,da tu obraza nema. Škola je poznata, gdje se nikog i ništa ne rešpektira.

Ja sam dobro, zdravo, kao i obitelj., djeca, i velika djeca. Živko vasilj i Željko Bebek. Radeobojica izključivo na sektoru MLADIH I EVROPE. Zadovoljan sam sa obojicom. Čim mognemdolazi i još jedan. (Za sigurno se ovdje radi o Dru. Miljenki Dabo Peranić, jer sam upoznat sovim potezom, mo) Inače su stvar DRINE preuzeli administrativno i tehnički, a ja nadzirem ipomažem. Grli Tebe i Tvoje odnai Ti Maks.

Podpis plavom olovkom Maks.Bobani17-11-2013, 04:30MAKS LUBURIĆ, HRVAT KATOLIK ILI SRBIN PRAVISLAVAC

Poštovanom gospodinu i Šjor Ivanu Prceli

G. Vuskic<[email protected]> Sat, Nov 16, 2013 at 8:59 PM

Poštovani Šjor Prcela,Ovo sam pronašao na dolje niže priloženom linku. Čudom sam se čudio dok sam ovo čitao. Vi steza mene jedna živa enciklopedija pa sam se vama obratio za svako pojašnjenje na doljepriloženom dijalogu.Pozdrav iz naše Domaje.

Maks Luburić, Hrvat katolik ili srbin pravoslavac

Stranice prijatelji websitea Slobodni.net

Tema: Maks Luburić, Hrvat katolik ili Srbin pravoslavac.

14.5.2012, 23:08:13 #1Bračni status korisnika: marriedOtporaš

Početno Maks Luburić, Hrvat katolik ili Srbin pravoslavac

Vrlo interesantno!



Ovo upravo pronđoh na jednom srpskom portalu za potražnje. I evo čuda! Maks Luburić višenije Hrvat. Sad je Crnogorac ili Srbin, svakako pravoslavac. Mi Hrvati se više ne trebamonatezati oko Jasenovca koliko je milijuna žrtava tu bilo. Neka se sada počmu drugi natezatitko je bio Maks Luburić. po ovoj pšotražnji on više nije Hrvat. Hvala ti Bože!, kako kaže našahrvatska poslovica: Zemlja se je zaklinjala raju, da se na njoj sve tajne znaju!

Možda će neki od komentatora popuniti nejasnoće iz ove potražnje. Ovdje ima posla za svekomentatore ovog Foruma. Samo naprijed.

Milan GabrićTexasRe: Re: Potražnja 30/1/2010

Želio bih znati da li je Vkekoslav Maks Luburić Hrvat ili Srbin. Ponekada sam pročitao da jeon, Maks Luburić, "poreklom Srbin".To bih želio znati. Hvala.

ljiljana leksacro

Broj poruka: 77Re: Re: Re: Potraznja 31/1/2010rođen u hercegovini,katolik-hrvat,general u ndh-ustaša,zaključite sami

čedo luburićcrna gora

Broj poruka: 1Re: Re: Re: Re: Re: Potražnja 9/2/2010

Svaki Luburić na ovoj planeti je poreklom pravoslavac, iz Crne Gore. Luburići su se prezivaliVujačići i slavili su nikolj dan. Pročitaj knjigu Andrije Luburića'' Drobnjak'' pa će ti sve bitijasno. Ovi Luburići Hrvati su pokatoličeni početkom 18 veka,i od njih je Max Luburič. Svidobro znaju da su pravolsavne porodice prelazile u katoličanstvo u zap herc, čak postoje tačnipodatci koje su slave slavili.

15.5.2012, 15:21:38 #2Otporaš

Brat Ilije Stanić, Luka, je imao aktivnu ulogu u ubojstvu Maksa Luburića

Na znanje i ravnanje:



Ilija Stanić kada je ubio hrvatskog generala Maksa Luburića te kobne nedjelje 20 travnja1969 godine, napustio je Luburićevu kuću oko četeri sata poslije podne. Taksijem se jeodvezao do Valencije i taksisti dao petstotina pesota španjolskog novca. Taksista mu je rekaoda je to mnogo, načto je Stanić odgovorio: Pij, ja časti. Zatim je nazvao svojeg brata Luku i onje bio prvi kojemu je Ilija javio: "...Nema više "M", tj. Maksa..." Tako stoji u izvještajusarajevske Udbe od 29 travnja 1969 godine kojeg je Ilija Stanić dao 9 dana poslije gnjusnogzločina.

HRsvijet.net - Hrvatski svijet

Tuesday, May 15th Last update:09:34:32 AM GMT

NASLOVNICA POVIJESNI IDENTITET

I BRAT ILIJE STANIĆA IMAO AKTIVNU ULOGU U UBOJSTVU MAKSA LUBURIĆA

UTORAK, 15 SVIBANJ 2012 11:06

Nakon ekskluzivnog svjedočanstva Udbinog agenta Ilije Stanića koji je koncem travnja 1969.godine u središnjici Udbe u Sarajevu podnio izvješće o egzekuciji ustaškog generala MaksaLuburića, navodeći pri tome da ga je ubio jer je uvrijedio njegovog oca Jozu, ustaškog križara,pojedini dokumenti Udbe otkrivaju da je i Ilijin brat Luka, također, radio za zloglasnu Udbu.

Ilija Stanić: Za sudjelovanje u ubojstvu Maksa Luburića nagrađen sam vilom na Dedinju i novimBMW-om

No, za razliku od Ilije, koji je bio "krupna" Udbina riba, Luka je bio sitni prokazivač, ali premapodacima napisanim u njegovu kartonu, riječ je o veoma pouzdanoj osobi, tvrdi se uistraživačkom članku koji objavljuje Večernji list.

Ilija StanićZa razliku od njegova brata čije je kodno ime bilo Mungos, Luka Stanić je zaveden pod kodnimimenom Martin. Rođen u selu Ćolopeci kod Konjica, Luka je završio školu za ugostitelje i radioje pri željeznicama kao kondukter na kolima za spavanje i ručavanje pri tadašnjem ŽTP-uSarajevo. Kako je i opisano u kartonu riječ je o komunikativnoj osobi koja poznaje njemačkijezik, te uživa alkohol u umjerenim količinama.

Serijal 'Jugoslavenske tajne službe': Objavljen iskaz Ilije Stanića s detaljima vezanim zaLuburićevo ubojstvo

Dakako, u rubrici koja se odnosi na podatke iz prošlosti navodi se kako mu je otac Jozo bio



odmetnik koji se raznio bombom i na taj način skratio sebi život kao posljednji križar, ali tek1950. godine kada se nije želio predati komunističkim vlastima, već se raznio ručnom bombom.No, Luka je za razliku od svog brata bio samo sitni "šmeker", ali je ipak u početku kao Udbinsuradnik bio veza između Udbinih organizatora i brata Ilije u dijelu priprema Luburićevelikvidacije. Ilija je pak bio puno ambiciozniji, posebno nakon smaknuća Luburića. U prilog tomuide i izjava jednog od kasnijih šefova Udbe u Beogradu Ivana Lasića Gorankića koji je kazao:"Stanić je opet podivljao. Radio nam je problema i štete više nego što bi Luburić da je ostaoživ".

Čelnici UDBE: Đorđević, Perković, Lasić. Čolak i Spasić Nakon sedam godina provedenih uBeogradu Ilija je promaknut za Udbinog analitičara, stručnjaka za pitanje hrvatskeemigracije, i vratio se u Sarajevo. Upravo u tom razdoblju čovjek kodnog imena Mungos spravom se može smatrati i sukrivcem za ubojstvo Ilije Vučića iz sela Blatnice pokraj Čitluka.Naime, Vučić je bio predsjednik ogranka Hrvatskog narodnog odbora u Njemačkoj isudjelovao je u demonstracijama u Bad Godesbergu kada je smrtno stradao domarjugoslavenskog veleposlanstva Momčilo Popović.

Upravo je Ilija Stanić u svom izvješću nakon povratka u Jugoslaviju označio Vučića jednim odnajopasnijih neprijatelja beogradskog režima. Zbog tog i još nekoliko drugih izvješća Udbinihagenata, Udba je odlučila likvidirati Iliju Vučića.

To se dogodilo u ranim jutarnjim satima, u lipnju 1975. godine, kada je Ilija Vučić prolaziopokraj jedne napuštene zgrade na putu prema poslu u Stuttgartu, atentator je na njega ispaliopet hitaca. Pet dana kasnije Vučić je podlegao od zadobivenih rana. Neposredno nakon togubojstva, njemačka je policija posumnjala u Vinka Jurkića, koji je kratko nakon Vučićevaubojstva pobjegao iz Njemačke, kao jednog od sudionika njegove likvidacije.

Prema podacima iz središnjeg arhiva bh. središnjice Udbe u Sarajevu, Vinko Jurkić počeo jeraditi za sarajevsku Udbu u siječnju 1970. godine pod pseudonimom Novinar. Nakon povratkau Jugoslaviju, do rata je živio u Sarajevu, a kasnije preselio u Zagreb gdje je radio kaotaksist. Inače, Jurkić je rođen u Vijaki kod Vareša, a radio je u tvornici čokolade uStuttgartu. Usmjeren je bio na obradu pojedinaca iz skupine "Luburićeva drina", a vezu jeodržavao preko Udbinog operativca u Švicarskoj, u jednoj kavani. Za Novinara se u Udbinomkartonu navodi da je riječ o "veoma pouzdanoj osobi, hrabroj i neustrašivoj, što bi ga moglodovesti u situaciju da sam sebe provali". (R.H.)

15.5.2012, 16:01:47 #3Korisnik Zelena_oaza avatar

Pa da, njegov otac je bio iz Crne Gore (tačnije granica Crne Gore i Hercegovine) od Luburića,oženio se Hrvaticom i prešao na njeno imanje.Pokazali su mi mjesto iz kojeg je familija njegovog oca. Šta je tu čudno? Djeca iz mješovitih



brakova znaju i te kako biti extremni, valjda zbog silnog dokazivanja kojoj su se stranipriklonili a koje odrekli, onda malo u tom dokazivanju pretjeraju. Pa i Pavelić je rodjen usrpskoj kući dok su mu otac i majka radili na pruzi. Tu su Pavelićevi roditelji stanovali kaopodstanari.

15.5.2012, 16:40:36 #4Delivuk

I Hitler se je rodio u Austriji, borio se za Njemačku. Tito se rodio u Hrvatskoj, borio se zaJugoslaviju. Srpski kralj Aleksandar Karadjordjević se rodio u Crnoj Gori, borio se za VelikuSrbiju. Ista stvar sa Pavlem Djurišićem, rodio se u Crnoj gori borio se sa Dražom za Srbiju.Djilas mali Crnogorac a borio se za veliku Srbiju. Maks Luburić Srbin - i gle čuda! - borio se zaHrvasku. Pavelić rodjen u "srpskoj" kući (gdje i kad, adresu molim) i postao hrvatski Poglavnik.Svijet i na svijetu svašta!


Citat Originalni autor citata je Delivuk Vidi poruku " I Hitler se je rodio u Austriji, borio seza Njemačku. Tito se rodio u Hrvatskoj, borio se za Jugoslaviju. Srpski kralj AleksandarKaradjordjević se rodio u Crnoj Gori, borio se za Veliku Srbiju. Ista stvar sa PavlemDjurišićem, rodio se u Crnoj gori borio se sa Dražom za Srbiju. Djilas mali Crnogorac a boriose za veliku Srbiju. Maks Luburić Srbin - i gle čuda! - borio se za Hrvasku. Pavelić rodjen u"srpskoj" kući (gdje i kad, adresu molim) i postao hrvatski Poglavnik.Svijet i na svijetu svašta!"

Gdje i kad je rodjen Pavelić to možeš naći na netu a kuća u kojoj je rodjen je negdje kodBradine, u Hercegovini, unuk tog čovjeka, koji je čuvao Pavelića dok su mu roditelji radili napruzi, je pričao jednom na TV, pokazao kuću u kojoj se rodio, gdje je spavao...stara kuća kojaje spaljena i u onom pa onda u ovom ratu, da ironija bude veća, od ustaša...A to da je Max Luburić pola Srbin ili Crnogorac nebitno, možeš čuti kada odeš u zapadnuHercegovinu, oni njegovu istoriju znaju napamet, čak znaju i za vanbračno dijete koje jenapravio u Americi (poznati glumac koji je prije nekoliko godina posjetio Hercegovinu) ali sadane bih o tome, jer je to već neprovjerena priča. Zašto se ne bi vjerovalo zapadnimHercegovcima kada i sam Luburić vuče korijene iz tog kraja?Mene ne čudi porijeklo ni jednog čovjeka sa ovih područja, toliko smo se sretali, živjelizajedno, miješali, pokrštavali, prelazili iz jedne vjere u drugu zbog politike, da mi ni jednogterenutka nije bila čudna priča o Maxu Luburiću...U zapadnoj Hercegovini postoji izraz "Nemaustaše dok ga ne zadoji majka Srpkinja"...Pričam ovu priču jer sam je čula u zapadnoj Hercegovini (Široki Brijeg) a ne na srpskimportalima, čak sam i slike Luburićeve imala prilike da gledam...



15.5.2012, 18:51:49 #6Iskusni korisnik miv avatar

sad kad čitam ovo,neke stvari su jasnije....upravo ono što je oaza napisala, očito su oni koji su(u svojim glavama) bili "sumnjivog"porijekla, su bili najkrvaviji i najžešći kad se trebalodokazivat da pripada nekome...očit primjer su janjičari iz doba otomanskih osvajanja, oni subili najkrvoločniji i najopasniji pripadnici turskih snaga, a svi su bili kao djeca odvedeni odsvojih kuća (katolici i pravoslavci) i pomuslimanjeni i zadojeni mržnjom prema pripadnicimadruge vjere...

ne'do'bog da obama pomisli da nije pravi amerikanac....

Ljubav je velika pobjeda mašte nad inteligencijom!..........da nisam ovo, ja bih bio biljka.....


Ja nisam htjela nikoga ni da veličam ni ponizavam, samo kažem koliko su na našim prostorimačeste neke nelogičnosti jer smoisprepleteni...Zato se stalno vodi polemika je li Šeselj Hrvat ili Srbin, da li je Dodik "čisti" Srbinitd...naročito u Hercegovini, postoje čitave porodice podijeljene na srpski i hrvatski dio, jednaod njih je i Šeselj. Pola prešlo na katolicizam, pola ostali Srbi (Popovo polje)...takvih jeporodica mali milion, kako drugačije protumačiti ista prezimena a različite nacije...Ja samupoznala u Splitu Obrenovića Hrvata a ovdje Pavelića Srbina...možda ćete reći da pričamnebuloze ali je tako...A sem toga, moja drugarica se udala za Luburića koji vodi direktnoporijeklo od tih Luburića, s tim što oni sada žive u istočnom Sarajevu.

15.5.2012, 19:29:16 #8Delivuk

Prvo Luborić nikada nije bio u Ameriki, koliko ja znam. Drugo ja ne znam s kim je Maks Luburićspavao. Treće ja znam i slike posjedujem da se je oženio s jednom vrijednom Španjolkom1953. godine i da sa njom ima četvero djece. Domagoj 1955, (jedan iz povijesti hrvatskihknezeva) Drina 1956, (Maks Luburić je svojoj kćeri dao ime Drina na vječitu uspomenu granicerijeke DRINE izmedju Hrvatske i Srbije. Zato je sebi dao ime general Drinjanin) Vjekoslav1957. dao mu svoje ime, ime oca, Marica 1958. po uzoru Velike Gospe Marije Bistričke. To ješto ja znam i što sam čuo o Maksu Luburiću.



A što se tice izraza da nema Ustaše dok ga ne zadoji majka srpska, mi zvuči kao da vremenadolaze da je biti Ustaša je biti sada vrlo popularan. Dali će sada Hrvati i Srbi morati kopljalomiti u dokazivanju čiji je Vjekoslav Maks Luburić? Ako se dokaže da je Srbin, onda će semorati sve svjetske enciklopedije mijenjati i svijetu dokazivati da taj Srbin Maks Luburić nijebio tako zločast kako smo ga mi Srbi prije opisivali i da taj, sada naš srpski Maks Luburic, nijeu Jasenovcu ubijao Srbe nego Hrvate.


Citat Originalni autor citata je Delivuk Vidi poruku.

"Prvo Luborić nikada nije bio u Ameriki, koliko ja znam. Drugo ja ne znam s kim je MaksLuburić spavao. Treće ja znam i slike posjedujem da se je oženio s jednom vrijednomŠpanjolkom 1953. godine i da sa njom ima četvero djece. Domagoj 1955, (jedan iz povijestihrvatskih knezeva) Drina 1956, (Maks Luburić je svojoj kćeri dao ime Drina na vječituuspomenu granice rijeke DRINE izmedju Hrvatske i Srbije. Zato je sebi dao ime generalDrinjanin) Vjekoslav 1957. dao mu svoje ime, ime oca, Marica 1958. po uzoru Velike GospeMarije Bistričke. To je što ja znam i što sam čuo o Maksu Luburiću."

A što se tiče izraza da nema Ustaše dok ga ne zadoji majka srpska, mi zvuči kao da vremenadolaze da je biti Ustaša je biti danas vrlo popularan. Dali će sada Hrvati i Srbi morati kopljalomiti u dokazivanju čiji je Vjekoslav Maks Luburić? Ako se dokaže da je Srbin, onda će semorati sve svjetske enciklopedije mijenjati i svijetu dokazivati da taj Srbin Maks Luburić nijebio tako zločast kako smo ga mi Srbi prije opisivali i da taj, sada naš srpski Maks Luburić, nijeu Jasenovcu ubijao Srbe nego Hrvate.

Šta ima tu da se dokazuje?Otac Srbin, majka Hrvatica. Takvih je mali milion na našim prostorima. A to da nije nikad bio uAmerici...ne bih rekla, ali dobro...Pričala sam s čovjekom, starim djedom koji je lično poznavaonjegovu porodicu, ima slike s njim, djed živi u Širokom Brijegu i jako je dobro upućen unjegovu biografiju. Sad je skoro umro kao najstariji Briježanin.

15.5.2012, 20:10:43 #10Otporaš

Zelena_oaza pogriješkom je ovaj opis otišao na novu temo. Prebacio sam ga ovdje poradiboljeg nastavka razrađivanje ove nam zajedničke teme. Molim da se uvaži. Otporaš.

Poznavati odakle je Maks Luburić...

Treba najprije čitati šta je Maks sam o sebi pisao kroz svoj burni život. Ja sam iz srca



Hercegovine, nedaleko Širokog Brijega. Nikada nisam čuo da kod nas ima pravoslavaca. Čuojesam, vidio ih, s njima bio prijatelj itd., da je bilo muslimana - i ima ih – u Ljubuškom, Vitini iokolici. Pravoslavaca je bilo i ima ih u Čašljini i okolici Čapljine. Poslije ova dva zadnja ratamnoge stvari su se izmijenile, ali, kako sam rekao da nikada nisam čuo da u rodnom mjestugenerala Drinjanina Vjekoslava Maksa Luburića u Humcu je bilo pravoslavaca u ono vrijemekada se je on rodio 1913 godine. Svakako da je ovo stvar za jedno ozbiljno istraživanje. Jasam jedan od mnogih koji se bavi pitanjem Vjekoslava Maksa Luburića, generala Drinjanina. Uzpomoć drugih - pa i tvoju zelena_oaza - pronađimo ISTINU o Maksu Luburiću.

Maks Luburić je sam pisao kako su mu srpski žendari pred Božić 1919 godine ubili u podrumujedne kuće oca Ljubo(mira) i da je zakopan u Trebinju, da mu se je on, Vjekoslav došao nagrob pokloniti, Bogu pomoliti i da se je tu zakleo da će on svojega ćaću osvetiti.

Pa ako je ta osveta došla da Vjekoslav Luburić prisegne na grobu svojega oca u Trebinju prijenego je otišao u emigraciju, na Janka Pustu u Mađarsku gdje su se Ustaše vježbale zaoslobođenje Hrvatske od srpske kraljevske Jugoslavije, onda mi, i Hrvati i Srbi, trebamoozbiljno potražiti te uzroke koji su Vjekoslava Luburića naveli da on bude ono zašto ga seokrivljiva. Ovdje se više ne radi o Maksu Luburiću jeli on Hrvat ili Srbin, nego, nego se trebaraditi o tome zašto je on bio ono što je bio. Pozdrav. Otporaš.

Saznajte više: Poznavati odakle je Maks Luburić...http://slobodni.net/t112211/#ixzz1uxlVrGGU


@Otporas, ja nisam ni rekla da je njegov otac iz zapadne Hercegovine, nego da se oženionjegovom majkom i prešao na njeno imanje. Otac je iz Crne Gore, tačnije na samoj granici saHercegovinom, onaj dio gdje Nikšić graniči sa Gackom. Taj dio neko zove i stara Hercegovina.To da je otac bio prebijen u zatvoru to znam. Opet ti kažem, ja sam tu priču o Maxu čula uŠirokom Brijegu od čovjeka koji poznaje njegovu familiju, i koji je njega lično poznavao. Čudime da si ti iz zapadne Hercegovine a da ne znaš za tu priču.

15.5.2012, 21:27:35 #12Otporaš

Znam ja, poštovana, mnogo više nego ti misliš. Meni je drago a još više me veseli da te ovajslučaj zanima. Samo ti iznosi što ti znaš a ja ću što ja znam. Još bi bilo bolje da se i drugipriključe ovoj temi tako da iznesemo što više pojedinosti o ovoj stvari.

Za mnogo Hrvate, uključujući i mene, Maks Luburić je izmiritelj između ustaša i hrvatskihpartizana. Sami dr. Franjo Tuđman je u svoj program Hrvatske Demokratske zajednice, HDZ



koju je osnovao u lipnju 1989. godine stavio generala Drinjanina izreku: Kada sinovi Ustaša isinovi hrvatskih partizana budu rame uz rame se borili za Hrvatsku Državu, tada će Hrvati iimati svoju hrvatsku državu. Dotle Hrvatska ostaje u Jugoslaviji. Pa nadodaje: Svi oni kojižele nastaviti ustaško partizanski rat su IZDAJNICI HRVATSKE STVARI.

Vjekoslav Luburić je dobio konspirativno ime Maks na Janka Pusti 1932. godine a dao mu ga jeJure Francetić. Jure je postao Laslo. Vjekoslav Maks Luburić je sebi dao ime "generalDrinjanin" 1951. godine kada je pokrenuo časopis DRINA, knjižnica za odgoj i izobrazbubudućih hrvatskih častnika, dočastnika i vojnika u borbi za ponovnu Obnovu HrvatskeSlobodne Države. General Drinjanina je pojam prošlosti, pojam današnjosti i biti će pojambudućnosti. Tako ja to predviđam, pa bi bilo shodno i za Hrvate i za Srbe da temeljito i bezmržnje istražimo podrijetlo Vjekoslava Maksa Luburića.

15.5.2012, 21:46:24 #13Delivuk

Zelena_oaza volin čitati što ti pišeš, ali takodjer ti želin reći da je Barak Obama Afrikanac.Otac mu je iz Kenya a on rodjen u Ameriki, smatrao se Amerikancom i kao takav imao je sveameričke ustavne privilegije da postane predsjednikom Amerike.

Istu stvar i Vjekoslav Maks Luburić ima. Rodjen je u Hrvatskoj najprije kao Hrvat, par danaiza toga roditelji ga krstili u katoličkoj crkvu na Humcu, krštenjem postao katolik, a političkouvjerenje stekao okolnostima prilika u kojima je živio. Ja nisam upućen u mnoge stvari kao ti iOtopraš pa ne mogu mnogo o tome. Zato mi je drago čitati što ti i Otporaš i drugi pišete.Uvjek trčim na računalo da vidim šta si ti napisala, a supruga me odmah zove da joj neštopomognem samo da sam što manje na kompjutoru.



"Zelena_oaza volin čitati sto ti pišeš, ali takodjer ti želin reći da je Barak Obama Afrikanac.Otac mu je iz Kenya a on rodjen u Ameriki, smatrao se Amerikancom i kao takav imao je sveameričke ustavne privilegije da postane predsjednikom Amerike.

Istu stvar i Vjekoslav Maks Luburić ima. Rodjen je u Hrvatskoj najprije kao Hrvat, par danaiza toga roditelji ga krstili u katoličkoj crkvu na Humcu, krštenjem postao katolik, a političkouvjerenje stekao okolnostima prilika u kojima je živio. Ja nisam upućen u mnoge stvari kao ti iOtopraš pa ne mogu mnogo o tome. Zato mi je drago čitati što ti i Otporaš i drugi pište. Uvjektrčim na računalo da vidim šta si ti napisala, a supruga me odmah zove da joj nešto pomognemsamo da sam što manje na kompjutoru."



Ja to ne sporim, samo kažem da mu je otac bio Srbin. Ako si iz tog kraja onda znaš gdje suBiograce, ja sam priču tu čula, ne na forumima ni na netu. Sasvim slučajno sam se našla tamopretprošlog ljeta i slušala djeda kako priča, a on mi je mjerodavniji nego svi forumi zajedno.Čovjek se svega sjeća kao da juče bilo. A priča je krenula u zezanju, jer su htjeli djeda maloizbaciti iz takta rekavši mu da ću se ja udati za njegovog unuka, pa ga pitali kako bi reagovao, ionda je on počeo priču o Luburiću. Spominjao je još neke, ali nisam upamtila, žao mi je štonisam. Pričao mi je i o Šeseljovoj porodici, Dodikovoj...Mislim, nebitno...samo kažem da naša istorija nije sva crno-bijela, ima malo i sivoga...

15.5.2012, 23:29:11 #15Otporaš

Najozbiljnije te molim Zelena_oaza da pronađeš što mnogo podataka iz te priče sa tvojimdjedom. Za mene je to vrlo važno. Ja se bavim pitanjem Maksa Luburića preko pola stoljeća. Onjemu namjeravam knjigu izdati. Možda si i uočila da njega često spominjem , kako to nekimisle, nego da što više prikupiim podataka. Bez obzira kakovi podatki bili, za mene VjekoslavLuburić ima tri (3) dimenzije: Prošlu (1), sadašnju (2) i buduću (3). Prošla (1) za mene jeVjekoslav Luburić, današnja (2) je Maks Luburić, buduću (3) je general Drinanin. Te tridimenzije ja želim razraditi i razlučiti jednu od druge. Zato te molim da tvojeg djeda, ako jejoš živ, nadajmo se da jest, dobro priupitaš o sveme i zabilješke napraviš. Unaprijed ti sezahvaljujem s iskrenim pozdravom ostajem Otporaš.


Citat Originalni autor citata je Otporaš Vidi poruku.

"Najozbiljnije te molim Zelena_oaza da pronađeš što mnogo podataka iz te priče sa tvojimdjedom. Za mene je to vrlo važno. Ja se bavim pitanjem Maksa Luburića preko pola stoljeća. Onjemu namjeravam knjigu izdati. Možda si i uočila da njega često spominjem , kako to nekimisle, nego da što više prikupiim podataka. Bez obzira kakovi podatki bili, za mene VjekoslavLuburić ima tri (3) dimenzije: Prošlu (1), sadašnju (2) i buduću (3). Prošla (1) za mene jeVjekoslav Luburić, današnja (2) je Maks Luburić, buduću (3) je general Drinanin. Te tridimenzije ja želim razraditi i razlučiti jednu od druge. Zato te molim da tvojeg djeda, ako jejoš živ, nadajmo se da jest, dobro priupitaš o sveme i zabilješke napraviš. Unaprijed ti sezahvaljujem s iskrenim pozdravom ostajem Otporaš."

Slušaj, kako da pronadjem, nisam ja to našla na netu. Ja inače malo stvari koje ovdje iznesemnadjem na netu, tako da imam problema zbog toga...napišem nešto a onda mi traže dokaz u vidulinka. I nije to moj djed, ja sam se sasvim slučajno našla u njegovoj kući, ali ja volim da pričamsa starijim ljudima, nešto su mi njihove priče interesantne. Kada ste otvorili ovu temu sjetilasam se te priče i mog boravka u zapadnoj Hercegovini. Ako zeliš podatke o Maxu, obidji malo i



istočnu i zapadnu Hercegovinu, oni sve znaju o njemu.

15.5.2012, 23:41:20 #17Otporaš

Hvala ti. Isti je slučaj i s menom. Sve volim čuti, nešto zapamtim a malo što zapišem, pa midanas žao. Ti svakako nastoj se sjetiti gdje i u čijoj kući je to bilo, šta se je reklo. Uzmi sivremena. Ja imam nekoliko stotina pisama generala Drinjanina. Neka sam već objavio. Neka ćuobjavljivati postepeno. Maks Luburić je jako zanimljiva osoba. Ne ulazim u njegove grijehe. Svismo mi na jedan ili drugi način griješnici. Nisam Bog da nekoga sudim. Sve što želim je saISTINOM NA ČISTAC. Pozdrav. Otporaš.

16.5.2012, 2:13:03 #18Delivuk

Možda Zelena_oaza i Otporaš uspiju nešto pronaći o Maksu Luburiću. Rado bih se k vamapridružio ali se bojim nedostataka koji mi fale. Sa željom pratim razvitak ove teme.


Neću ja ništa tražiti o Luburiću, samo sam vam ispričala priču koju sam ja čula u zapadnojHercegovini od čovjeka koji ga je lično poznavao. U Hercegovini se inače mogu čuti svakakvepriče i o Srbima i Hrvatima, o prijeklu raznih porodica, to je kraj koji je uvijek bio specifičanpo svemu, imaju burnu istoriju koja je doprinijela i nekim dogadjajima koje mi ne možemo nishvatiti, pa i ta da su najveće ustaše, pa i četnici upravo djeca iz mješovitih brakova. Ljudi seznaju izmedju sebe, ne treba tamo guglati i tražiti po nekim spisima dogadjaje, postoje ljudikoji još uvijek pamte sva dogadjanja iz burne prošlosti.Taj djed je znao kompletan istorijat Luburića, znao je porodicu Mire Barešića (onog što jeizvršio atentat na ambasadora Rolovića), Miljenka Hrkača (koji je bio osudjen za podmetanjebombe u BG bioskopu), porodicu Šeselj, čak i porodicu Vuka Draškovića...a ja sam opettakva...volim da zabadam nos i tamo gdje mu nije mjesto...

16.5.2012, 13:39:03 #20Otporaš

Cijenjena Zelena_oaza razumio sam te i shvaćam. Ti si mi već mnogo pomogla i sa onim što siveć rekla. Svaki pa i najmanji dijelić inoformacija će nekome pomoći. Mi smo ovih dana čuli,odnosno vidjeli 7 dio DVD jugoslavenskih tajnih služba gdje Ilija Stanić danas iznosi svojulažljivu tezu da on nije "lično" ubio generala Maksa Luburića, ali ipak kaže ..."da to ne bi moglobiti bez njega..."



Ja ću ubrzo izći s jednim pismom kojeg je general Drinjanin pisao svojem suradniku u Parisdru. Miljenki Dabi Peranić 25 rujna 1968 godine u kojem piše razlog ili razloge zašto jeodpusrio Iliju Stanića iz tiskare DRINAPRESS. Zatim ću iznijeti pismo kojeg su meni osobnoposlali dva najodgovornija čovjeka u organizaciji HNO: IZVJEŠTAJ O SMRTI GENERALALUBURIĆA DRINJANINA. Pismo su potpisali dr. Miljenko Dabo Peranić i pukovnik HrvatskihOružanih Snaga HOS Stjepan Štef Crnički s nadnevkom 16 svibnja 1969 godine. Ako vas ovobude zanimalo, pratite i čitajte te po mogućnosti komentirajte. PozdravOtporaš.

28.9.2012, 18:17:09 #21Delivuk

Maksa Luburića bi sada svi htjeli prisvojiti; Bošnjaci kažu da je njijov, Hrvati da je njijov asad ga počeli i Srbi svojetati da je Srbin iz dno kace. Ni jedni, ni drugi pa ni treći ne znajuništa o Maksu Luburiću, niti kada je bio oženjen, ni skim je bija oženjen, ni koliko je djeceimao, pogotovu koliko je braće i sestara imao. Neka se jave oni koji znaju.

Prethodni post je napisan u 16:50:12Novi post je dodan u 17:17:09

Franjo Tudjman i Maks Luburić su se borili za istu stvar. I priloženo pismo govori o tome. Ibivši predsjednički kandidat dr. Andrija Hebrang je rekao da su se Tudjman i Luburić borili zahrvatskeinterese.

Jedno pismo !U zrakoplovu od Clevlanda do Austina, 22 sijecnja 1990.

Dragi moj Mišo,

Neću ti pisati dugo pismo iako sam mislio. Nalazimo se uinflaciji vremena,tj. dok se ovo pismopiše mnoge stvari se dogadjaju i to u korist hrvatske slobode, demokracije i hrvatske države.Primio sam tvoje pismo prošli tjedan. Sve sam razumio i hvala ti na informacijama, i to iz višerazloga:

1. ) Pozvan sam na Prvu Konvenciju HDZ u Cleveland (Ohio) 20.21 siječnja 1990. Bilo je lijepovidjeti 71 delegata iz Amerike i Kanadae. Ja sam predstavljao državu Texas. U mojim preko1500 rodoljubnih i političkih sastanaka u emigraciji, vidio sam i doživio svašta, ali nisamdoživio jedno sveopćehrvatsko oduševljenje kao na ovoj Konvenciji. Kako su Hrvati inteligentnii civiliziran narod! Bilo je tu: Doktora, profesora, inžinjera, privrednika, biznesmena, svećenikai svih drugih. Lica su izrazito vesela bila i u nekoliko puta suzama radosnicama bila orošena



činjenicom da je konačno došlo vrijeme da se uljudno može sjesti za okrugli stol i oni izBRIGADA i oni iz BOJNI i raspravljati o sudbini i budućnosti hrvatskog naroda. Gosp. FranjoTudjman - predsjednik HDZ - je krasio ovu Konvenciju.

2. ) Vjesnik HDZ je državotvoran i u prvi pet brojeva je više-manje izrazio moje želje kao iželje mnogih drugih. Nadopunjati ćemo ga od sada svi zajedno i neka nam to bude dužnost.

Ja znam da ima na pomolu i drugih politiških organizacija u Hrvatskoj koje bi željele doći dopunog izražaja u ovim povjesnim trenutcima. I to je dobro, jer je to izražaj dobre volje,nacionalnog izražaja i demokracije. Ali, mišljenja sam da je u iseljeništvu gosp. Tudjmanosvojio teren i srca mnogih. Takodjer sam mišljenja da je on jedini koji je najmjerodavnijipredvoditi hrvatski narod k svom nacionalnom suverenitetu u ovim povjesnim trenutcima kakobi mogao skinuti crne mrlje sa svoje prošlosti i prošlosti onih Hrvata koji su svoje idealizmeuzidali u zavnoh i avnoj i tako bili prevareni. Kao što je u svoje vrijeme hrvatski general MaksLuburić izjavio da je on odgovoran za Ustašku revoluciju i kao takav je mjerodavan pruzitiruku pomirenja hrvatskim komunistima i pregovarati sa hrvatskim Srbima, jer se je borioprotiv jednih i drugih. Osim toga gosp. Tudjman je poznati povjesničar koji gleda stvarinajmanje sto godina unaprijed, što bi se i kako moglo reći o njemu i drugima, kakav bi se film onjemu mogao snimati, ili kao o rodu ili IZRODU. On je bez dvojbe izabrao ovo prvo i skinuopartizansku kapu kao što je i Maks Luburić skinuo ustašku. Koliko je gosp. Tudjmandalekovidan u svom programu, najbolje se može očitovati iz odgovora na upit: Sta on misli ogeneralu Luburiću, odgovor je glasio: Oba smo mi hrvatski generali.

3. ) Na 24-25 veljače o.g. će se održati GLAVNA KONVENCIJA HDZ u Zagrebu. Najmanjedva "Chartera" će doći sa ovog američkog kontinenta s Hrvatima, delegatima HDZ. Ovi Hrvatiće predstavljati iseljeništvo a i svoje organizacije ako to hoće i žele. Samim ovim sazivom ćese udariti pečat demokracije HDZ-ci. Ako dodje do zabrane tada će se održati u Beču. Usvakom slučaju Konvencija će se održati. I HNO će imati delegate (2) koja će biti naKonvenciji u Zagrebu, odnosno Beču, jer je HNO i srcem i dušom za državotvorni programHDZ. Dužnosnici HNO su se sastali u subotu večer (20.1.90) i raspravljali skoro cijelu noć, štoi kako dalje nastaviti s radom HNO. Odlučeno je da je za sada misija HNO dovršena i da senaša buduća djelatnost usmjerava u pravcu rada HDZ. Predlagalo se je da ja podjem kaodelegat, ali opreznosti radi - jer nikada ne znaš šta se može desiti - izabrana su druga dvojica.Ja ću tebi naknadno javiti. Ti svakako nastoj biti nazočan na Konvenciji kao promatrač.Svakako nastoj - kažem nastoj - sa svojom ekipom pridonijeti što više možeš da se preko TVZagreb prenosi što više. Delegati dolaze u petak a odlaze u ponedjeljak. Neće biti vremena zarazbacivanje.

4. ) HDZ je u iseljeništvu do sada - u ovo kratko vrijeme - uspjelo povratiti poljuljanu iizgubljenu nadu medju Hrvatima tako da se sada svaki osjeća kao da je deset stopa visok. Tooduševljenje nam je potrebno jer se pred nama nalazi velika i odgovorna zadaća. Samo velikimoduševljenjem možemo mase okupiti, i samo masama možemo povratiti ono izgubljeno u kriloHrvatske. U protivnom slučaju će biti zli jezika koji će širiti priče da je HDZ prodalo BiH kaošto je bilo zli jezika koji su govorili da je Poglavnik prodao Dalmaciju Talijanima, iako nikadanisu mogli pokazati kopiju čeka.



5. ) Raspitaj se kod uprave HDZ za savjete kako osnovati ogranke u Sl. Požegi (ogranak HDZMato Boban) i u Sovićima – Grude (ogranak HDZ Braća Šimići ili slično. Svakako ime se stavina raspolaganje. Nemoj stati po strani. Predloži u upravi HDZ potrebu jednog MOTTO-GESLOoko kojeg će se Hrvati i gradjani Hrvatske okupljati. Predloži ovaj kojeg sam ja predložio unedjelju na Konvenciji a gosp. Tudjman zapisao: NAŠ PROGRAM, NAŠE IME A ZOVEMO SEHRVATSKA DEMOKRATSKA ZAJEDNICA.

6. ) U mome pismu mojim komšijama - na Veliki petak 1988. - sam priložio sliku Nikaraguvanacakako su se oni sastali i učinili Nikaraguansko Nacionalno Izmirenje. Tada sam sam rekao da ćuse svim raspoloživim i demokratskim sredstvima boriti da i ja budem na sliki HrvatskogNacionalnog Izmirenja. I hvala Bogu to se je ostvarilo u Clevelandu (Ohio) u nedjelju21.1.1990. (Slika je uistinu izišla u časopisu Matice Iseljenika Hrvatske na stranici 42 zaprosinac 2009., mo). Tko vjeruje i čeka, taj dočeka. Ja sam zagovarao, vjerovao i dočekao dabudem na sliki Hrvatskog Izmirenja. Sada to trebaju bez bojazni i drugi učiniti. Navik onzgine ki živi ko janje. Dragi Mišo to sam tako namjerno napisao.

Tvoj Stric Milan.--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Mišo, bilo bi dobro da napraviš kopiju ovog pisma i pošalješ u Australiju P.O.Box 293. St.Albans, Vic. 3021, Australia. Svakako ga podaj upravi vjesnika HDZ s molbom da ga objave akosmatraju za shodbno i da bi mogao i druge poticati da prigrle program HDZ. Javi se. Volitetvoj stric Milan. Pozdravi sve.

Ovo je kopija pisma koju sam dobio ima tome dugo. Kako je sadržaj zanimljiv meni smatram dabi moga biti zanimljiv i drugima, tim vise da je sadašnja politika RH protiv Tudjmana, pa da sevidi kako je prije bilo.

28.9.2012, 19:48:12 #22VOLODJA Mladi korisnik

Zar je uopšte važna Lubutrićeva nacionalnost, čoveka odredjuju njegova dela a ne nacionalnostizmišljena radi još podela, i novih ratova ali zbog love u suštini, a podele su nazovi opravadanja.

28.9.2012, 20:50:33 #23Delivuk

Daj pobogu brate, VOLODJA, kaži nam nešto o tom Luburiću. Ja da znam ja bi reka. Sve što onemu znam je to što su drugi rekli, a često puta se je dokazalo da što su drugi rekili, da je bilavelika laž ili da nije bila istina. Svjedno, laž je laž, a o Luburiću samo treiba pronaći ko viže



laze: Bošnjaci, Rvati ili Srbi. Ja ne vidjoh drugih da bi se interesirali za njega osim ove trojicekoje san spomenija. Sve što znam je to da se je borija za Pavelićevu Hrvatsku, a PevelićevaHrvatska je kralja Tomislava Hrvatska, Matije Gubca Hrvatska, Zrinjiskih i FrankopanaHrvatska, Josipa Bana Jelačića Hrvatska, Eugena Kvaternika Hrvatska, Stjepana RadićaHrvatska, Franje Tudjmana Hrvatska, samo i za sigurno se može reći da nije Titina Hrvatska.Eto, kao drugi vide za koju Hrvatsku nepoznati i ne istrazeni Maks Luburić se je borija. To jesve što ja znan. Ako neko drugi više zna, bilo bi mi drago da to iznese ovdeka.


Delivuk, ako tako gledaš vraćajući se u hrvatsku povest do dolaska Hrvata na Balkan, onda tonije hrvatska zemlja nego Zapadnog Rimskog Carstava, a srpska zemlja tako gledano je jeVizantijska.

O Maksu Luburiću su, kao što sam rekao, pokazala njegova dela jer je bio medju vladajućomustaškom elitom, koja je naredjivala a zločini u NDH su dokazani i po hrvatskim merilima iizvorima, tako da je on zločinac ali je potpuno nebitno da li je bio veliki ili mali zločinac jerzločinac je zločinac, ne postoji mali zločin, ako gledamo ljudski a ne statistički.

28.9.2012, 22:29:56 #25Delivuk

Nisan ja mislija ići natrag tamo daleko u prošlost od Adama i Eve. U njojovo doba svi smo mipripadali njima, jer je sva zemlja, i svičija zemlja, bila njojova zemlja. Dakle svi smo potomciAdama i Eve pa i zagonetni Maks Luburić, koji nikada nigdi, kako srpaski portal Beogradcafekaže, nije bija na sudu niti ga je bilo koji sud osudija, niti ga je bilo koja ili čija porotasaslušala, najedanput posta zlikovac, ili ti ga zločinac. Svakako da je svaki ubojica zlikovac izločinac, samo mu se to mora dokazati, a ne po onoj čula, vidila, kazala. Punda je i Titozločonac, Draža, Ranković, Djilas, vaš kralj Aleksandar i Petar, Koča Popović, Simo Dubajić,Petar Stambulić, Ilija Garašanin, Miloš Obrenović, Musa Kesadžija, Marko Kraljević i svi drugikoji su nešto nekada značili u prošlosti. Ja volin čitat i pisat o prošlosti iako mi to ne dajedanašnji zalogaj hljeba, ili ti ga rvacki kruva, kruha, ni sam neznam šta je više pravilno a štanije.

Daj ti meni, brate dragi, kaži ciji san ja, ili ciji si ti, kad mi ne znaš reći čiji je Maks Luburić?

Saznajte više: Maks Luburić, Hrvat katolik ili srbin pravoslavachttp://slobodni.net/t112192/#ixzz2krRPIdG0Bobani17-11-2013, 04:31



MAKS LUBURIĆ, HRVAT KATOLIK ILI SRBIN PRAVISLAVAC

Poštovanom gospodinu i Šjor Ivanu Prceli

G. Vuskic<[email protected]> Sat, Nov 16, 2013 at 8:59 PM

Poštovani Šjor prcela, Ovo sam pronašao na dolje niže priloženom linku. Čudom sam se čudiodok sam ovo čitao. Vi ste za mene jedna živa enciklopedija pa sam se vama obratio za svakopojašnjenje na dolje priloženom dijalogu.Pozdrav iz naše Domaje.

Maks Luburić, Hrvat katolik ili srbin pravoslavac

Stranice prijatelji websitea Slobodni.net

Tema: Maks Luburić, Hrvat katolik ili Srbin pravoslavac.

14.5.2012, 23:08:13 #1Bračni status korisnika: marriedOtporaš

Početno Maks Luburić, Hrvat katolik ili Srbin pravoslavac

Vrlo interesantno!

Ovo upravo pronđoh na jednom srpskom portalu za potražnje. I evo čuda! Maks Luburić višenije Hrvat. Sad je Crnogorac ili Srbin, svakako pravoslavac. Mi Hrvati se više ne trebamonatezati oko Jasenovca koliko je milijuna žrtava tu bilo. Neka se sada počmu drugi natezatitko je bio Maks Luburić. po ovoj pšotražnji on više nije Hrvat. Hvala ti Bože!, kako kaže našahrvatska poslovica: Zemlja se je zaklinjala raju, da se na njoj sve tajne znaju!

Možda će neki od komentatora popuniti nejasnoće iz ove potražnje. Ovdje ima posla za svekomentatore ovog Foruma. Samo naprijed.

Milan GabrićTexas



Re: Re: Potražnja 30/1/2010

Želio bih znati da li je Vkekoslav Maks Luburić Hrvat ili Srbin. Ponekada sam pročitao da jeon, Maks Luburić, "poreklom Srbin".To bih želio znati. Hvala.

ljiljana leksacro

Broj poruka: 77Re: Re: Re: Potraznja 31/1/2010rođen u hercegovini,katolik-hrvat,general u ndh-ustaša,zaključite sami

čedo luburićcrna gora

Broj poruka: 1Re: Re: Re: Re: Re: Potražnja 9/2/2010

Svaki Luburić na ovoj planeti je poreklom pravoslavac, iz Crne Gore. Luburići su se prezivaliVujačići i slavili su nikolj dan. Pročitaj knjigu Andrije Luburića'' Drobnjak'' pa će ti sve bitijasno. Ovi Luburići Hrvati su pokatoličeni početkom 18 veka,i od njih je Max Luburič. Svidobro znaju da su pravolsavne porodice prelazile u katoličanstvo u zap herc, čak postoje tačnipodatci koje su slave slavili.

15.5.2012, 15:21:38 #2Otporaš

Brat Ilije Stanić, Luka, je imao aktivnu ulogu u ubojstvu Maksa Luburića

Na znanje i ravnanje:

Ilija Stanić kada je ubio hrvatskog generala Maksa Luburića te kobne nedjelje 20 travnja1969 godine, napustio je Luburićevu kuću oko četeri sata poslije podne. Taksijem se jeodvezao do Valencije i taksisti dao petstotina pesota španjolskog novca. Taksista mu je rekaoda je to mnogo, načto je Stanić odgovorio: Pij, ja časti. Zatim je nazvao svojeg brata Luku i onje bio prvi kojemu je Ilija javio: "...Nema više "M", tj. Maksa..." Tako stoji u izvještajusarajevske Udbe od 29 travnja 1969 godine kojeg je Ilija Stanić dao 9 dana poslije gnjusnogzločina.

HRsvijet.net - Hrvatski svijet



Tuesday, May 15th Last update:09:34:32 AM GMT

NASLOVNICA POVIJESNI IDENTITET

I BRAT ILIJE STANIĆA IMAO AKTIVNU ULOGU U UBOJSTVU MAKSA LUBURIĆA

UTORAK, 15 SVIBANJ 2012 11:06

Nakon ekskluzivnog svjedočanstva Udbinog agenta Ilije Stanića koji je koncem travnja 1969.godine u središnjici Udbe u Sarajevu podnio izvješće o egzekuciji ustaškog generala MaksaLuburića, navodeći pri tome da ga je ubio jer je uvrijedio njegovog oca Jozu, ustaškog križara,pojedini dokumenti Udbe otkrivaju da je i Ilijin brat Luka, također, radio za zloglasnu Udbu.

Ilija Stanić: Za sudjelovanje u ubojstvu Maksa Luburića nagrađen sam vilom na Dedinju i novimBMW-om

No, za razliku od Ilije, koji je bio "krupna" Udbina riba, Luka je bio sitni prokazivač, ali premapodacima napisanim u njegovu kartonu, riječ je o veoma pouzdanoj osobi, tvrdi se uistraživačkom članku koji objavljuje Večernji list.

Ilija StanićZa razliku od njegova brata čije je kodno ime bilo Mungos, Luka Stanić je zaveden pod kodnimimenom Martin. Rođen u selu Ćolopeci kod Konjica, Luka je završio školu za ugostitelje i radioje pri željeznicama kao kondukter na kolima za spavanje i ručavanje pri tadašnjem ŽTP-uSarajevo. Kako je i opisano u kartonu riječ je o komunikativnoj osobi koja poznaje njemačkijezik, te uživa alkohol u umjerenim količinama.

Serijal 'Jugoslavenske tajne službe': Objavljen iskaz Ilije Stanića s detaljima vezanim zaLuburićevo ubojstvo

Dakako, u rubrici koja se odnosi na podatke iz prošlosti navodi se kako mu je otac Jozo bioodmetnik koji se raznio bombom i na taj način skratio sebi život kao posljednji križar, ali tek1950. godine kada se nije želio predati komunističkim vlastima, već se raznio ručnom bombom.No, Luka je za razliku od svog brata bio samo sitni "šmeker", ali je ipak u početku kao Udbinsuradnik bio veza između Udbinih organizatora i brata Ilije u dijelu priprema Luburićevelikvidacije. Ilija je pak bio puno ambiciozniji, posebno nakon smaknuća Luburića. U prilog tomuide i izjava jednog od kasnijih šefova Udbe u Beogradu Ivana Lasića Gorankića koji je kazao:"Stanić je opet podivljao. Radio nam je problema i štete više nego što bi Luburić da je ostaoživ".

Čelnici UDBE: Đorđević, Perković, Lasić. Čolak i Spasić Nakon sedam godina provedenih uBeogradu Ilija je promaknut za Udbinog analitičara, stručnjaka za pitanje hrvatskeemigracije, i vratio se u Sarajevo. Upravo u tom razdoblju čovjek kodnog imena Mungos s



pravom se može smatrati i sukrivcem za ubojstvo Ilije Vučića iz sela Blatnice pokraj Čitluka.Naime, Vučić je bio predsjednik ogranka Hrvatskog narodnog odbora u Njemačkoj isudjelovao je u demonstracijama u Bad Godesbergu kada je smrtno stradao domarjugoslavenskog veleposlanstva Momčilo Popović.

Upravo je Ilija Stanić u svom izvješću nakon povratka u Jugoslaviju označio Vučića jednim odnajopasnijih neprijatelja beogradskog režima. Zbog tog i još nekoliko drugih izvješća Udbinihagenata, Udba je odlučila likvidirati Iliju Vučića.

To se dogodilo u ranim jutarnjim satima, u lipnju 1975. godine, kada je Ilija Vučić prolaziopokraj jedne napuštene zgrade na putu prema poslu u Stuttgartu, atentator je na njega ispaliopet hitaca. Pet dana kasnije Vučić je podlegao od zadobivenih rana. Neposredno nakon togubojstva, njemačka je policija posumnjala u Vinka Jurkića, koji je kratko nakon Vučićevaubojstva pobjegao iz Njemačke, kao jednog od sudionika njegove likvidacije.

Prema podacima iz središnjeg arhiva bh. središnjice Udbe u Sarajevu, Vinko Jurkić počeo jeraditi za sarajevsku Udbu u siječnju 1970. godine pod pseudonimom Novinar. Nakon povratkau Jugoslaviju, do rata je živio u Sarajevu, a kasnije preselio u Zagreb gdje je radio kaotaksist. Inače, Jurkić je rođen u Vijaki kod Vareša, a radio je u tvornici čokolade uStuttgartu. Usmjeren je bio na obradu pojedinaca iz skupine "Luburićeva drina", a vezu jeodržavao preko Udbinog operativca u Švicarskoj, u jednoj kavani. Za Novinara se u Udbinomkartonu navodi da je riječ o "veoma pouzdanoj osobi, hrabroj i neustrašivoj, što bi ga moglodovesti u situaciju da sam sebe provali". (R.H.)


Pa da, njegov otac je bio iz Crne Gore (tačnije granica Crne Gore i Hercegovine) od Luburića,oženio se Hrvaticom i prešao na njeno imanje.Pokazali su mi mjesto iz kojeg je familija njegovog oca. Šta je tu čudno? Djeca iz mješovitihbrakova znaju i te kako biti extremni, valjda zbog silnog dokazivanja kojoj su se stranipriklonili a koje odrekli, onda malo u tom dokazivanju pretjeraju. Pa i Pavelić je rodjen usrpskoj kući dok su mu otac i majka radili na pruzi. Tu su Pavelićevi roditelji stanovali kaopodstanari.

15.5.2012, 16:40:36 #4Delivuk

I Hitler se je rodio u Austriji, borio se za Njemačku. Tito se rodio u Hrvatskoj, borio se zaJugoslaviju. Srpski kralj Aleksandar Karadjordjević se rodio u Crnoj Gori, borio se za VelikuSrbiju. Ista stvar sa Pavlem Djurišićem, rodio se u Crnoj gori borio se sa Dražom za Srbiju.



Djilas mali Crnogorac a borio se za veliku Srbiju. Maks Luburić Srbin - i gle čuda! - borio se zaHrvasku. Pavelić rodjen u "srpskoj" kući (gdje i kad, adresu molim) i postao hrvatski Poglavnik.Svijet i na svijetu svašta!


Citat Originalni autor citata je Delivuk Vidi poruku " I Hitler se je rodio u Austriji, borio seza Njemačku. Tito se rodio u Hrvatskoj, borio se za Jugoslaviju. Srpski kralj AleksandarKaradjordjević se rodio u Crnoj Gori, borio se za Veliku Srbiju. Ista stvar sa PavlemDjurišićem, rodio se u Crnoj gori borio se sa Dražom za Srbiju. Djilas mali Crnogorac a boriose za veliku Srbiju. Maks Luburić Srbin - i gle čuda! - borio se za Hrvasku. Pavelić rodjen u"srpskoj" kući (gdje i kad, adresu molim) i postao hrvatski Poglavnik. Svijet i na svijetusvašta!"

Gdje i kad je rodjen Pavelić to možeš naći na netu a kuća u kojoj je rodjen je negdje kodBradine, u Hercegovini, unuk tog čovjeka, koji je čuvao Pavelića dok su mu roditelji radili napruzi, je pričao jednom na TV, pokazao kuću u kojoj se rodio, gdje je spavao...stara kuća kojaje spaljena i u onom pa onda u ovom ratu, da ironija bude veća, od ustaša...A to da je Max Luburić pola Srbin ili Crnogorac nebitno, možeš čuti kada odeš u zapadnuHercegovinu, oni njegovu istoriju znaju napamet, čak znaju i za vanbračno dijete koje jenapravio u Americi (poznati glumac koji je prije nekoliko godina posjetio Hercegovinu) ali sadane bih o tome, jer je to već neprovjerena priča. Zašto se ne bi vjerovalo zapadnimHercegovcima kada i sam Luburić vuče korijene iz tog kraja?Mene ne čudi porijeklo ni jednog čovjeka sa ovih područja, toliko smo se sretali, živjelizajedno, miješali, pokrštavali, prelazili iz jedne vjere u drugu zbog politike, da mi ni jednogterenutka nije bila čudna priča o Maxu Luburiću...U zapadnoj Hercegovini postoji izraz "Nemaustaše dok ga ne zadoji majka Srpkinja"...Pričam ovu priču jer sam je čula u zapadnoj Hercegovini (Široki Brijeg) a ne na srpskimportalima, čak sam i slike Luburićeve imala prilike da gledam...

15.5.2012, 18:51:49 #6Iskusni korisnik miv avatar

sad kad čitam ovo,neke stvari su jasnije....upravo ono što je oaza napisala, očito su oni koji su(u svojim glavama) bili "sumnjivog"porijekla, su bili najkrvaviji i najžešći kad se trebalodokazivat da pripada nekome...očit primjer su janjičari iz doba otomanskih osvajanja, oni subili najkrvoločniji i najopasniji pripadnici turskih snaga, a svi su bili kao djeca odvedeni odsvojih kuća (katolici i pravoslavci) i pomuslimanjeni i zadojeni mržnjom prema pripadnicimadruge vjere...

ne'do'bog da obama pomisli da nije pravi amerikanac....



Ljubav je velika pobjeda mašte nad inteligencijom!..........da nisam ovo, ja bih bio biljka.....


Ja nisam htjela nikoga ni da veličam ni ponizavam, samo kažem koliko su na našim prostorimačeste neke nelogičnosti jer smo isprepleteni...Zato se stalno vodi polemika je li Šeselj Hrvat ili Srbin, da li je Dodik "čisti" Srbinitd...naročito u Hercegovini, postoje čitave porodice podijeljene na srpski i hrvatski dio, jednaod njih je i Šeselj. Pola prešlo na katolicizam, pola ostali Srbi (Popovo polje)...takvih jeporodica mali milion, kako drugačije protumačiti ista prezimena a različite nacije...Ja samupoznala u Splitu Obrenovića Hrvata a ovdje Pavelića Srbina...možda ćete reći da pričamnebuloze ali je tako...A sem toga, moja drugarica se udala za Luburića koji vodi direktnoporijeklo od tih Luburića, s tim što oni sada žive u istočnom Sarajevu.

15.5.2012, 19:29:16 #8Delivuk

Prvo Luborić nikada nije bio u Ameriki, koliko ja znam. Drugo ja ne znam s kim je Maks Luburićspavao. Treće ja znam i slike posjedujem da se je oženio s jednom vrijednom Španjolkom1953. godine i da sa njom ima četvero djece. Domagoj 1955, (jedan iz povijesti hrvatskihknezeva) Drina 1956, (Maks Luburić je svojoj kćeri dao ime Drina na vječitu uspomenu granicerijeke DRINE izmedju Hrvatske i Srbije. Zato je sebi dao ime general Drinjanin) Vjekoslav1957. dao mu svoje ime, ime oca, Marica 1958. po uzoru Velike Gospe Marije Bistričke. To ješto ja znam i što sam čuo o Maksu Luburiću.

A što se tice izraza da nema Ustaše dok ga ne zadoji majka srpska, mi zvuči kao da vremenadolaze da je biti Ustaša je biti sada vrlo popularan. Dali će sada Hrvati i Srbi morati kopljalomiti u dokazivanju čiji je Vjekoslav Maks Luburić? Ako se dokaže da je Srbin, onda će semorati sve svjetske enciklopedije mijenjati i svijetu dokazivati da taj Srbin Maks Luburić nijebio tako zločast kako smo ga mi Srbi prije opisivali i da taj, sada naš srpski Maks Luburic, nijeu Jasenovcu ubijao Srbe nego Hrvate.



"Prvo Luborić nikada nije bio u Ameriki, koliko ja znam. Drugo ja ne znam s kim je Maks



Luburić spavao. Treće ja znam i slike posjedujem da se je oženio s jednom vrijednomŠpanjolkom 1953. godine i da sa njom ima četvero djece. Domagoj 1955, (jedan iz povijestihrvatskih knezeva) Drina 1956, (Maks Luburić je svojoj kćeri dao ime Drina na vječituuspomenu granice rijeke DRINE izmedju Hrvatske i Srbije. Zato je sebi dao ime generalDrinjanin) Vjekoslav 1957. dao mu svoje ime, ime oca, Marica 1958. po uzoru Velike GospeMarije Bistričke. To je što ja znam i što sam čuo o Maksu Luburiću."

A što se tiče izraza da nema Ustaše dok ga ne zadoji majka srpska, mi zvuči kao da vremenadolaze da je biti Ustaša je biti danas vrlo popularan. Dali će sada Hrvati i Srbi morati kopljalomiti u dokazivanju čiji je Vjekoslav Maks Luburić? Ako se dokaže da je Srbin, onda će semorati sve svjetske enciklopedije mijenjati i svijetu dokazivati da taj Srbin Maks Luburić nijebio tako zločast kako smo ga mi Srbi prije opisivali i da taj, sada naš srpski Maks Luburić, nijeu Jasenovcu ubijao Srbe nego Hrvate.

Šta ima tu da se dokazuje?Otac Srbin, majka Hrvatica. Takvih je mali milion na našim prostorima.A to da nije nikad bio u Americi...ne bih rekla, ali dobro...Pričala sam s čovjekom, starimdjedom koji je lično poznavao njegovu porodicu, ima slike s njim, djed živi u Širokom Brijegu ijako je dobro upućen u njegovu biografiju. Sad je skoro umro kao najstariji Briježanin.

15.5.2012, 20:10:43 #10Otporaš

Zelena_oaza pogriješkom je ovaj opis otišao na novu temo. Prebacio sam ga ovdje poradiboljeg nastavka razrađivanje ove nam zajedničke teme. Molim da se uvaži. Otporaš.

Poznavati odakle je Maks Luburić...

Treba najprije čitati šta je Maks sam o sebi pisao kroz svoj burni život. Ja sam iz srcaHercegovine, nedaleko Širokog Brijega. Nikada nisam čuo da kod nas ima pravoslavaca. Čuojesam, vidio ih, s njima bio prijatelj itd., da je bilo muslimana - i ima ih – u Ljubuškom, Vitini iokolici. Pravoslavaca je bilo i ima ih u Čašljini i okolici Čapljine. Poslije ova dva zadnja ratamnoge stvari su se izmijenile, ali, kako sam rekao da nikada nisam čuo da u rodnom mjestugenerala Drinjanina Vjekoslava Maksa Luburića u Humcu je bilo pravoslavaca u ono vrijemekada se je on rodio 1913 godine. Svakako da je ovo stvar za jedno ozbiljno istraživanje. Jasam jedan od mnogih koji se bavi pitanjem Vjekoslava Maksa Luburića, generala Drinjanina. Uzpomoć drugih - pa i tvoju zelena_oaza - pronađimo ISTINU o Maksu Luburiću.

Maks Luburić je sam pisao kako su mu srpski žendari pred Božić 1919 godine ubili u podrumujedne kuće oca Ljubo(mira) i da je zakopan u Trebinju, da mu se je on, Vjekoslav došao nagrob pokloniti, Bogu pomoliti i da se je tu zakleo da će on svojega ćaću osvetiti.

Pa ako je ta osveta došla da Vjekoslav Luburić prisegne na grobu svojega oca u Trebinju prije



nego je otišao u emigraciju, na Janka Pustu u Mađarsku gdje su se Ustaše vježbale zaoslobođenje Hrvatske od srpske kraljevske Jugoslavije, onda mi, i Hrvati i Srbi, trebamoozbiljno potražiti te uzroke koji su Vjekoslava Luburića naveli da on bude ono zašto ga seokrivljiva. Ovdje se više ne radi o Maksu Luburiću jeli on Hrvat ili Srbin, nego, nego se trebaraditi o tome zašto je on bio ono što je bio. Pozdrav. Otporaš.

Saznajte više: Poznavati odakle je Maks Luburić...http://slobodni.net/t112211/#ixzz1uxlVrGGU


@Otporas, ja nisam ni rekla da je njegov otac iz zapadne Hercegovine, nego da se oženionjegovom majkom i prešao na njeno imanje. Otac je iz Crne Gore, tačnije na samoj granici saHercegovinom, onaj dio gdje Nikšić graniči sa Gackom. Taj dio neko zove i stara Hercegovina.To da je otac bio prebijen u zatvoru to znam. Opet ti kažem, ja sam tu priču o Maxu čula uŠirokom Brijegu od čovjeka koji poznaje njegovu familiju, i koji je njega lično poznavao. Čudime da si ti iz zapadne Hercegovine a da ne znaš za tu priču.

15.5.2012, 21:27:35 #12Otporaš

Znam ja, poštovana, mnogo više nego ti misliš. Meni je drago ajoš više me veseli da te ovaj slučaj zanima. Samo ti iznosi što tiznaš a ja ću što ja znam. Još bi bilo bolje da se i drugi priključeovoj temi tako da iznesemo što više pojedinosti o ovoj stvari.

Za mnogo Hrvate, uključujući i mene, Maks Luburić jeizmiritelj između ustaša i hrvatskih partizana. Sami dr. Franjo Tuđmanje u svoj program Hrvatske Demokratske zajednice, HDZ koju je osnovaou lipnju 1989. godine stavio generala Drinjanina izreku: Kada sinoviUstaša i sinovi hrvatskih partizana budu rame uz rame se borili zaHrvatsku Državu, tada će Hrvati i imati svoju hrvatsku državu. DotleHrvatska ostaje u Jugoslaviji. Pa nadodaje: Svi oni koji želenastaviti ustaško partizanski rat su IZDAJNICI HRVATSKE STVARI.

Vjekoslav Luburić je dobio konspirativno ime Maks na JankaPusti 1932. godine a dao mu ga je Jure Francetić. Jure je postaoLaslo. Vjekoslav Maks Luburić je sebi dao ime "general Drinjanin"1951. godine kada je pokrenuo časopis DRINA, knjižnica za odgoj iizobrazbu budućih hrvatskih častnika, dočastnika i vojnika u borbi zaponovnu Obnovu Hrvatske Slobodne Države. General Drinjanina je pojam



prošlosti, pojam današnjosti i biti će pojam budućnosti. Tako ja topredviđam, pa bi bilo shodno i za Hrvate i za Srbe da temeljito i bezmržnje istražimo podrijetlo Vjekoslava Maksa Luburića.

15.5.2012, 21:46:24 #13Delivuk

Zelena_oaza volin čitati što ti pišeš, ali takodjer ti želinreći da je Barak Obama Afrikanac. Otac mu je iz Kenya a on rodjen uAmeriki, smatrao se Amerikancom i kao takav imao je sve američkeustavne privilegije da postane predsjednikom Amerike.

Istu stvar i Vjekoslav Maks Luburić ima. Rodjen je u Hrvatskojnajprije kao Hrvat, par dana iza toga roditelji ga krstili ukatoličkoj crkvu na Humcu, krštenjem postao katolik, a političkouvjerenje stekao okolnostima prilika u kojima je živio. Ja nisamupućen u mnoge stvari kao ti i Otopraš pa ne mogu mnogo o tome. Zatomi je drago čitati što ti i Otporaš i drugi pišete. Uvjek trčim naračunalo da vidim šta si ti napisala, a supruga me odmah zove da jojnešto pomognem samo da sam što manje na kompjutoru.



"Zelena_oaza volin čitati sto ti pišeš, ali takodjer ti želin reći da je Barak Obama Afrikanac.Otac mu je iz Kenya a on rodjen uAmeriki, smatrao se Amerikancom i kao takav imao je sve američke ustavne privilegije dapostane predsjednikom Amerike.

Istu stvar i Vjekoslav Maks Luburić ima. Rodjen je u Hrvatskoj najprije kao Hrvat, par danaiza toga roditelji ga krstili u katoličkoj crkvu na Humcu, krštenjem postao katolik, a političkouvjerenje stekao okolnostima prilika u kojima je živio. Ja nisam upućen u mnoge stvari kao ti iOtopraš pa ne mogu mnogo o tome. Zato mi je drago čitati što ti i Otporaš i drugi pište. Uvjektrčim na računalo da vidim šta si ti napisala, a supruga me odmah zove da joj nešto pomognemsamo da sam što manje na kompjutoru."

Ja to ne sporim, samo kažem da mu je otac bio Srbin. Ako si iz tog kraja onda znaš gdje suBiograce, ja sam priču tu čula, ne na forumima ni na netu. Sasvim slučajno sam se našla tamopretprošlog ljeta i slušala djeda kako priča, a on mi je mjerodavniji nego svi forumi zajedno.Čovjek se svega sjeća kao da juče bilo. A priča je krenula u zezanju, jer su htjeli djeda maloizbaciti iz takta rekavši mu da ću se ja udati za njegovog unuka, pa ga pitali kako bi reagovao, i



onda je on počeo priču o Luburiću. Spominjao je još neke, ali nisam upamtila, žao mi je štonisam. Pričao mi je i o Šeseljovoj porodici, Dodikovoj...Mislim, nebitno...samo kažem da naša istorija nije sva crno-bijela, ima malo i sivoga...

15.5.2012, 23:29:11 #15Otporaš

Najozbiljnije te molim Zelena_oaza da pronađeš što mnogo podataka iz te priče sa tvojimdjedom. Za mene je to vrlo važno. Ja se bavim pitanjem Maksa Luburića preko pola stoljeća. Onjemu namjeravam knjigu izdati. Možda si i uočila da njega često spominjem , kako to nekimisle, nego da što više prikupiim podataka. Bez obzira kakovi podatki bili, za mene VjekoslavLuburić ima tri (3) dimenzije: Prošlu (1), sadašnju (2) i buduću (3). Prošla (1) za mene jeVjekoslav Luburić, današnja (2) je Maks Luburić, buduću (3) je general Drinanin. Te tridimenzije ja želim razraditi i razlučiti jednu od druge. Zato te molim da tvojeg djeda, ako jejoš živ, nadajmo se da jest, dobro priupitaš o sveme i zabilješke napraviš. Unaprijed ti sezahvaljujem s iskrenim pozdravom ostajem Otporaš.


Citat Originalni autor citata je Otporaš Vidi poruku.

"Najozbiljnije te molim Zelena_oaza da pronađeš što mnogo podataka iz te priče sa tvojimdjedom. Za mene je to vrlo važno. Ja se bavim pitanjem Maksa Luburića preko pola stoljeća. Onjemu namjeravam knjigu izdati. Možda si i uočila da njega često spominjem , kako to nekimisle, nego da što više prikupiim podataka. Bez obzira kakovi podatki bili, za mene VjekoslavLuburić ima tri (3) dimenzije: Prošlu (1), sadašnju (2) i buduću (3). Prošla (1) za mene jeVjekoslav Luburić, današnja (2) je Maks Luburić, buduću (3) je general Drinanin. Te tridimenzije ja želim razraditi i razlučiti jednu od druge. Zato te molim da tvojeg djeda, ako jejoš živ, nadajmo se da jest, dobro priupitaš o sveme i zabilješke napraviš. Unaprijed ti sezahvaljujem s iskrenim pozdravom ostajem Otporaš."

Slušaj, kako da pronadjem, nisam ja to našla na netu. Ja inače malo stvari koje ovdje iznesemnadjem na netu, tako da imam problema zbog toga...napišem nešto a onda mi traže dokaz u vidulinka. I nije to moj djed, ja sam se sasvim slučajno našla u njegovoj kući, ali ja volim da pričamsa starijim ljudima, nešto su mi njihove priče interesantne. Kada ste otvorili ovu temu sjetilasam se te priče i mog boravka u zapadnoj Hercegovini. Ako zeliš podatke o Maxu, obidji malo iistočnu i zapadnu Hercegovinu, oni sve znaju o njemu.

15.5.2012, 23:41:20 #17Otporaš



Hvala ti. Isti je slučaj i s menom. Sve volim čuti, nešto zapamtim a malo što zapišem, pa midanas žao. Ti svakako nastoj se sjetiti gdje i u čijoj kući je to bilo, šta se je reklo. Uzmi sivremena. Ja imam nekoliko stotina pisama generala Drinjanina. Neka sam već objavio. Neka ćuobjavljivati postepeno. Maks Luburić je jako zanimljiva osoba. Ne ulazim u njegove grijehe. Svismo mi na jedan ili drugi način griješnici. Nisam Bog da nekoga sudim. Sve što želim je saISTINOM NA ČISTAC. Pozdrav. Otporaš.

16.5.2012, 2:13:03 #18Delivuk

Možda Zelena_oaza i Otporaš uspiju nešto pronaći o Maksu Luburiću. Rado bih se k vamapridružio ali se bojim nedostataka koji mi fale. Sa željom pratim razvitak ove teme.


Neću ja ništa tražiti o Luburiću, samo sam vam ispričala priču koju sam ja čula u zapadnojHercegovini od čovjeka koji ga je lično poznavao. U Hercegovini se inače mogu čuti svakakvepriče i o Srbima i Hrvatima, o prijeklu raznih porodica, to je kraj koji je uvijek bio specifičanpo svemu, imaju burnu istoriju koja je doprinijela i nekim dogadjajima koje mi ne možemo nishvatiti, pa i ta da su najveće ustaše, pa i četnici upravo djeca iz mješovitih brakova. Ljudi seznaju izmedju sebe, ne treba tamo guglati i tražiti po nekim spisima dogadjaje, postoje ljudikoji još uvijek pamte sva dogadjanja iz burne prošlosti.Taj djed je znao kompletan istorijat Luburića, znao je porodicu Mire Barešića (onog što jeizvršio atentat na ambasadora Rolovića), Miljenka Hrkača (koji je bio osudjen za podmetanjebombe u BG bioskopu), porodicu Šeselj, čak i porodicu Vuka Draškovića...a ja sam opettakva...volim da zabadam nos i tamo gdje mu nije mjesto...

16.5.2012, 13:39:03 #20Otporaš

Cijenjena Zelena_oaza razumio sam te i shvaćam. Ti si mi već mnogo pomogla i sa onim što siveć rekla. Svaki pa i najmanji dijelić inoformacija će nekome pomoći. Mi smo ovih dana čuli,odnosno vidjeli 7 dio DVD jugoslavenskih tajnih služba gdje Ilija Stanić danas iznosi svojulažljivu tezu da on nije "lično" ubio generala Maksa Luburića, ali ipak kaže ..."da to ne bi moglobiti bez njega..."

Ja ću ubrzo izći s jednim pismom kojeg je general Drinjanin pisao svojem suradniku u Parisdru. Miljenki Dabi Peranić 25 rujna 1968 godine u kojem piše razlog ili razloge zašto jeodpusrio Iliju Stanića iz tiskare DRINAPRESS. Zatim ću iznijeti pismo kojeg su meni osobnoposlali dva najodgovornija čovjeka u organizaciji HNO: IZVJEŠTAJ O SMRTI GENERALA



LUBURIĆA DRINJANINA. Pismo su potpisali dr. Miljenko Dabo Peranić i pukovnik HrvatskihOružanih Snaga HOS Stjepan Štef Crnički s nadnevkom 16 svibnja 1969 godine. Ako vas ovobude zanimalo, pratite i čitajte te po mogućnosti komentirajte. Pozdrav Otporaš.

28.9.2012, 18:17:09 #21Delivuk

Maksa Luburića bi sada svi htjeli prisvojiti; Bošnjaci kažu da je njijov, Hrvati da je njijov asad ga počeli i Srbi svojetati da je Srbin iz dno kace. Ni jedni, ni drugi pa ni treći ne znajuništa o Maksu Luburiću, niti kada je bio oženjen, ni skim je bija oženjen, ni koliko je djeceimao, pogotovu koliko je braće i sestara imao. Neka se jave oni koji znaju.

Prethodni post je napisan u 16:50:12Novi post je dodan u 17:17:09

Franjo Tudjman i Maks Luburić su se borili za istu stvar. I priloženo pismo govori o tome. Ibivši predsjednički kandidat dr. Andrija Hebrang je rekao da su se Tudjman i Luburić borili zahrvatske interese.

Jedno pismo !U zrakoplovu od Clevlanda do Austina, 22 sijecnja 1990.

Dragi moj Mišo,

Neću ti pisati dugo pismo iako sam mislio. Nalazimo se uinflaciji vremena,tj. dok se ovo pismopiše mnoge stvari se dogadjaju i to u korist hrvatske slobode, demokracije i hrvatske države.Primio sam tvoje pismo prošli tjedan. Sve sam razumio i hvala ti na informacijama, i to iz višerazloga:

1. ) Pozvan sam na Prvu Konvenciju HDZ u Cleveland (Ohio) 20.21 siječnja 1990. Bilo je lijepovidjeti 71 delegata iz Amerike i Kanadae. Ja sam predstavljao državu Texas. U mojim preko1500 rodoljubnih i političkih sastanaka u emigraciji, vidio sam i doživio svašta, ali nisamdoživio jedno sveopćehrvatsko oduševljenje kao na ovoj Konvenciji. Kako su Hrvati inteligentnii civiliziran narod! Bilo je tu: Doktora, profesora, inžinjera, privrednika, biznesmena, svećenikai svih drugih. Lica su izrazito vesela bila i u nekoliko puta suzama radosnicama bila orošenačinjenicom da je konačno došlo vrijeme da se uljudno može sjesti za okrugli stol i oni izBRIGADA i oni iz BOJNI i raspravljati o sudbini i budućnosti hrvatskog naroda. Gosp. FranjoTudjman - predsjednik HDZ - je krasio ovu Konvenciju.

2. ) Vjesnik HDZ je državotvoran i u prvi pet brojeva je više-manje izrazio moje želje kao iželje mnogih drugih. Nadopunjati ćemo ga od sada svi zajedno i neka nam to bude dužnost.



Ja znam da ima na pomolu i drugih politiških organizacija u Hrvatskoj koje bi željele doći dopunog izražaja u ovim povjesnim trenutcima. I to je dobro, jer je to izražaj dobre volje,nacionalnog izražaja i demokracije. Ali, mišljenja sam da je u iseljeništvu gosp. Tudjmanosvojio teren i srca mnogih. Takodjer sam mišljenja da je on jedini koji je najmjerodavnijipredvoditi hrvatski narod k svom nacionalnom suverenitetu u ovim povjesnim trenutcima kakobi mogao skinuti crne mrlje sa svoje prošlosti i prošlosti onih Hrvata koji su svoje idealizmeuzidali u zavnoh i avnoj i tako bili prevareni. Kao što je u svoje vrijeme hrvatski general MaksLuburić izjavio da je on odgovoran za Ustašku revoluciju i kao takav je mjerodavan pruzitiruku pomirenja hrvatskim komunistima i pregovarati sa hrvatskim Srbima, jer se je borioprotiv jednih i drugih. Osim toga gosp. Tudjman je poznati povjesničar koji gleda stvarinajmanje sto godina unaprijed, što bi se i kako moglo reći o njemu i drugima, kakav bi se film onjemu mogao snimati, ili kao o rodu ili IZRODU. On je bez dvojbe izabrao ovo prvo i skinuopartizansku kapu kao što je i Maks Luburić skinuo ustašku. Koliko je gosp. Tudjmandalekovidan u svom programu, najbolje se može očitovati iz odgovora na upit: Sta on misli ogeneralu Luburiću, odgovor je glasio: Oba smo mi hrvatski generali.

3. ) Na 24-25 veljače o.g. će se održati GLAVNA KONVENCIJA HDZ u Zagrebu. Najmanjedva "Chartera" će doći sa ovog američkog kontinenta s Hrvatima, delegatima HDZ. Ovi Hrvatiće predstavljati iseljeništvo a i svoje organizacije ako to hoće i žele. Samim ovim sazivom ćese udariti pečat demokracije HDZ-ci. Ako dodje do zabrane tada će se održati u Beču. Usvakom slučaju Konvencija će se održati. I HNO će imati delegate (2) koja će biti naKonvenciji u Zagrebu, odnosno Beču, jer je HNO i srcem i dušom za državotvorni programHDZ. Dužnosnici HNO su se sastali u subotu večer (20.1.90) i raspravljali skoro cijelu noć, štoi kako dalje nastaviti s radom HNO. Odlučeno je da je za sada misija HNO dovršena i da senaša buduća djelatnost usmjerava u pravcu rada HDZ. Predlagalo se je da ja podjem kaodelegat, ali opreznosti radi - jer nikada ne znaš šta se može desiti - izabrana su druga dvojica.Ja ću tebi naknadno javiti. Ti svakako nastoj biti nazočan na Konvenciji kao promatrač.Svakako nastoj - kažem nastoj - sa svojom ekipom pridonijeti što više možeš da se preko TVZagreb prenosi što više. Delegati dolaze u petak a odlaze u ponedjeljak. Neće biti vremena zarazbacivanje.

4. ) HDZ je u iseljeništvu do sada - u ovo kratko vrijeme - uspjelo povratiti poljuljanu iizgubljenu nadu medju Hrvatima tako da se sada svaki osjeća kao da je deset stopa visok. Tooduševljenje nam je potrebno jer se pred nama nalazi velika i odgovorna zadaća. Samo velikimoduševljenjem možemo mase okupiti, i samo masama možemo povratiti ono izgubljeno u kriloHrvatske. U protivnom slučaju će biti zli jezika koji će širiti priče da je HDZ prodalo BiH kaošto je bilo zli jezika koji su govorili da je Poglavnik prodao Dalmaciju Talijanima, iako nikadanisu mogli pokazati kopiju čeka.

5. ) Raspitaj se kod uprave HDZ za savjete kako osnovati ogranke u Sl. Požegi (ogranak HDZMato Boban) i u Sovićima – Grude (ogranak HDZ Braća Šimići ili slično. Svakako ime se stavina raspolaganje. Nemoj stati po strani. Predloži u upravi HDZ potrebu jednog MOTTO-GESLOoko kojeg će se Hrvati i gradjani Hrvatske okupljati. Predloži ovaj kojeg sam ja predložio unedjelju na Konvenciji a gosp. Tudjman zapisao: NAŠ PROGRAM, NAŠE IME A ZOVEMO SEHRVATSKA DEMOKRATSKA ZAJEDNICA.



6. ) U mome pismu mojim komšijama - na Veliki petak 1988. - sam priložio sliku Nikaraguvanacakako su se oni sastali i učinili Nikaraguansko Nacionalno Izmirenje. Tada sam sam rekao da ćuse svim raspoloživim i demokratskim sredstvima boriti da i ja budem na sliki HrvatskogNacionalnog Izmirenja. I hvala Bogu to se je ostvarilo u Clevelandu (Ohio) u nedjelju21.1.1990. (Slika je uistinu izišla u časopisu Matice Iseljenika Hrvatske na stranici 42 zaprosinac 2009., mo). Tko vjeruje i čeka, taj dočeka. Ja sam zagovarao, vjerovao i dočekao dabudem na sliki Hrvatskog Izmirenja. Sada to trebaju bez bojazni i drugi učiniti. Navik onzgine ki živi ko janje. Dragi Mišo to sam tako namjerno napisao.

Tvoj Stric Milan.---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Mišo, bilo bi dobro da napraviš kopiju ovog pisma i pošalješ u Australiju P.O.Box 293. St.Albans, Vic. 3021, Australia. Svakako ga podaj upravi vjesnika HDZ s molbom da ga objave akosmatraju za shodbno i da bi mogao i druge poticati da prigrle program HDZ. Javi se. Volitetvoj stric Milan. Pozdravi sve.

Ovo je kopija pisma koju sam dobio ima tome dugo. Kako je sadržaj zanimljiv meni smatram dabi moga biti zanimljiv i drugima, tim vise da je sadašnja politika RH protiv Tudjmana, pa da sevidi kako je prije bilo.


Zar je uopšte važna Lubutrićeva nacionalnost, čoveka odredjuju njegova dela a ne nacionalnostizmišljena radi još podela, i novih ratova ali zbog love u suštini, a podele su nazovi opravadanja.

28.9.2012, 20:50:33 #23Delivuk

Daj pobogu brate, VOLODJA, kaži nam nešto o tom Luburiću. Ja da znam ja bi reka. Sve što onemu znam je to što su drugi rekli, a često puta se je dokazalo da što su drugi rekili, da je bilavelika laž ili da nije bila istina. Svjedno, laž je laž, a o Luburiću samo treiba pronaći ko viželaze: Bošnjaci, Rvati ili Srbi. Ja ne vidjoh drugih da bi se interesirali za njega osim ove trojicekoje san spomenija. Sve što znam je to da se je borija za Pavelićevu Hrvatsku, a PevelićevaHrvatska je kralja Tomislava Hrvatska, Matije Gubca Hrvatska, Zrinjiskih i FrankopanaHrvatska, Josipa Bana Jelačića Hrvatska, Eugena Kvaternika Hrvatska, Stjepana RadićaHrvatska, Franje Tudjmana Hrvatska, samo i za sigurno se može reći da nije Titina Hrvatska.Eto, kao drugi vide za koju Hrvatsku nepoznati i ne istrazeni Maks Luburić se je borija. To jesve što ja znan. Ako neko drugi više zna, bilo bi mi drago da to iznese ovdeka.




Delivuk, ako tako gledaš vraćajući se u hrvatsku povest do dolaska Hrvata na Balkan, onda tonije hrvatska zemlja nego Zapadnog Rimskog Carstava, a srpska zemlja tako gledano je jeVizantijska.

O Maksu Luburiću su, kao što sam rekao, pokazala njegova dela jer je bio medju vladajućomustaškom elitom, koja je naredjivala a zločini u NDH su dokazani i po hrvatskim merilima iizvorima, tako da je on zločinac ali je potpuno nebitno da li je bio veliki ili mali zločinac jerzločinac je zločinac, ne postoji mali zločin, ako gledamo ljudski a ne statistički.

28.9.2012, 22:29:56 #25Delivuk

Nisan ja mislija ići natrag tamo daleko u prošlost od Adama i Eve. U njojovo doba svi smo mipripadali njima, jer je sva zemlja, i svičija zemlja, bila njojova zemlja. Dakle svi smo potomciAdama i Eve pa i zagonetni Maks Luburić, koji nikada nigdi, kako srpaski portal Beogradcafekaže, nije bija na sudu niti ga je bilo koji sud osudija, niti ga je bilo koja ili čija porotasaslušala, najedanput posta zlikovac, ili ti ga zločinac. Svakako da je svaki ubojica zlikovac izločinac, samo mu se to mora dokazati, a ne po onoj čula, vidila, kazala. Punda je i Titozločonac, Draža, Ranković, Djilas, vaš kralj Aleksandar i Petar, Koča Popović, Simo Dubajić,Petar Stambulić, Ilija Garašanin, Miloš Obrenović, Musa Kesadžija, Marko Kraljević i svi drugikoji su nešto nekada značili u prošlosti. Ja volin čitat i pisat o prošlosti iako mi to ne dajedanašnji zalogaj hljeba, ili ti ga rvacki kruva, kruha, ni sam neznam šta je više pravilno a štanije.

Daj ti meni, brate dragi, kaži čiji san ja, ili ciji si ti, kad mi ne znaš reći čiji je Maks Luburić?

Saznajte više: Maks Luburić, Hrvat katolik ili srbin pravoslavachttp://slobodni.net/t112192/#ixzz2krRPIdG0Bobani19-11-2013, 13:13JEDNO ZABORAVLJENO PISMO - I TVRDA ĆIVERICA

(Za dugo mi nije odgovorio, što mene nije smetalo da mu i dalje pišem, i osim toga, na mojezagovranje preporučim Dra. Miljenka Dabu Peranića 1962. da svoje radove hrvatske povijestipošalje u Madrid generalu Luburiću, što je Dr. Peranić i učinio. Tako je počela suradnjaizmeđu Dra. Peranića i generala Drinjanina. I tako sada dolazo do ovog "zaboravljenog" pisma.Mo)



general DRINJANIN13. III. 1963.

Bratu Mile BobanFrance

Dragi brate !

Hvala na pismu. Mene veseli svako pismo, svako mišljenje, svaki stav, pa mi se svidjao ili ne.Glavno je, da netko još nešto radi, da živi, da ima mišljenje i da ga brani. Znaši, da još imaljubavi za Hrvatsku.

Adresu Jerkinu (Jerko Boban (1934-1994) moj kolega, moj sumještanin, iz istog sela, zajednosmo prešli granicu i došli u emigraciju, dijelili sve tegobe i nedaće zajedno, on je branio menea ja branio njega, o tom Jerki general govori, mo) su mi poslali Hercegovci, mislim Pavo Gagro iHercegovci iz Sydneya.

Ja sam general i organiziram vojsku. Ta će biti Hrvatska. A neka se hrvatski političari složegdje i kako hoće. Meni je svejedno, ako hoće i u HOP, ali neće. Eto i oni, koje je Poglavnikostavio, svadjaju se. Pa sada i opet ista priča : Hefer zove Markovića izdajnikom, a MarkovićHefera. Kud ćemo tim putem? Vojska se ne može tako voditi, ni borba za oslobodjenje. Eto štaje napravio HOP? Proglasio izdajnikom svakoga, tko nije u HOP-u, pa sada se kolju i medjuse.

Da je Ranko Boban živ, bio bi danas isto izdajnik, kao i skoro svi živi stari zapovjednici,generali, ministri, pukovnici. Tako je i Maks postao izdajnik, a bio je Ustaša kada svi ti razniviećnici nisu znali ni šta je Ustaša. Tako je i Andrija Artuković, i Lovre Sušić, i stotinjakpukovnika, generala, viših ust. dužnostnika utučeno. Ali mene neće. Ja imam tvrdu ćivericu, iidem vojničkim putem i prihvatiti ću svakoga bez razlike. Tko bude dobar, upotrebit. Tko budelopov, toga treba objesiti, a ne u novinama ga blatiti.

U svietu vlada demokracija. Neće Washington razgovarati sa drom Heferom, jer da ga jePoglavnik ostavio. Treba imati od naroda i demokratskih izbora mandat. Hefer nije Ustaša bio,nije ni sada, a osim toga NIJE ISTINA DA IH JE POGLAVNIK OSTAVIO. To su izmislilisami. Sada jedni druge optužuju. Nema medju njima nijednog starog borca, kao što smo biliFrancetić, Boban, Maks, Artuković, Dumandžić i drugi. Eto, pa ti razmisli i slušaj šta ti vele onisami zadnjih dana. A kad ti srdce rekne, da vjeruješ starom Maksu, onda mi se javi. (Vjerovaliili ne, ovo pismo me je uvjerilo u potpunu iskrenost Maksa Luburića i od toga dana sam postaočlan HRVATSKOG NARODNOG ODPORA, a dotle sam samo bio simpatizer u kruguPRIJATELJA DRINE u Parizu, kojeg su vodili: Dr. Dabo Peranić, Igor Buljan i Mile Boban.Bobani22-11-2013, 20:12



UMIREM MIRNE SAVJESTI, KAŽE MAKS LUBURIĆ

Izvadak iz jednog pisma Maksa Luburića




...Svi danas vide da sam ih vraški razdjelio. Kao avet stojim među njima. Jaz je među njima,kao što je i među Srbima i Hrvatima. Tu je veliki dio moje, ali i Tvoje, povijesne misije...

...A ako ništa drugo, postoji Jasenovac. I dokle bude postojala ta uspomena, mira neće bitimeđu Srbima i Hrvatima. Mogu oni govoriti kolikogod hoće o "bratstvu i jedinstvu"! Neće ganikada biti, jer ga ubija spomen na Jasenovac. Na njemu se danas kolju hrvatski i srpskikomunisti, kao i svi Hrvati i svi Srbi. Hrvatski komunisti su ovjekovječili s onim spomenikom -Jasenovac. Baš kao da su radili pod mojom sugestijom. (Možda i jesu, jer se pokazalo da se"bratstvo i jedinstvo" sastojalo samo u likvidiranju svega hrvatskoga, pa i komunističkoga,kako su to dokazale "žrtve" Hebrang i tisuće Hrvatskih Partizana - pobijenih da bi se mogloostvariri to Rankovićevo "bratstvo i jedinstvo", mo, Otporaš). Baš taj njihov i moj Jasenovacuništava svaku Jugoslaviju. Htio sam razdvojiti Hrvate i Srbe. Dogadjaji, o kojima samnajprije sa skepsom mislio...dokazuju da sam ih razdvojio..."

(Eto tako general DRINJANIN, Vjekoslav Maks Luburić piše, a što piše tako i misli, odogađajima iz godine 1966. kada se je Ranković smjenio i 1967. povodom DeklaracijeHrvatskog Književnog Jezika, dakle o događajima o kojima se još uvijek mnogi živući Hrvatimogu prisjetiti. To su bila burna vremena kada je KPJ sa svim svojim polittičkim aparatom uime "narodne vlasti i u ime bratstva i jedinstva" nastojala što više ocrniti hrvatski narod,podižući taj spomenik "žrtava fašizma" u Jasenovcu, kako bi time, još jednom naturili hipotekukolektivne odgovornosti ratnih žrtava na području Hrvatske.

Sada je vrijeme, poslije 45. godina od ovoga pisma, da se jave oni kojima je do ISTINE stalo.Ja ću. prikladno mojim prilikama, iznositi neka pisma MAKSA LUBURIĆA. Otporaš.)Bobani30-11-2013, 21:40



ZADNJE PISMO MAKSA LUBURICA

Donosim ovdje za hrvatsku javnost zadnje pismo generala Drinjanina. Možda se necće nikada(sa)znati za njegovo prvo pismo kada je pisano.

Napomena:

Riječi podvučene i crno premazane su moj dodatak.

Zadnje pismo u životu generala Vjekoslava viteza Luburića je pismo pisano KoordinatoruStjepanu ( Štef-u ) Crničiki (1903-2006), pukovnik Hrvatskih Oružanih Snaga, HOS.

general DRINJANIN

18.lV.1969.

Dragi Štef !

Hvala na trudu, na vijestima, pozdravima i brigama za nas. Nisam ti se javljao, jer si stalno upokretu, kako smo se dogovorili a kako sve ide u redu, nisam se požurivao. Ja sam dobro,logoraši su bili za praznike (po svoj prilici ovdje general Drinjanin misli na svojih troje djecekoja su bila smještena kod nekoga radi škole a ova ih baba čuvala i na njih pazila preko tjednadok bi oni išli u školu. Često bi dolazili kući za week-end gdje bi se oni osjećali kao "logoraši",misleći na logor Janka Pusta, mo, Otporaš), baba nas obilazila, pa iako sam išao i u Barcelonu,sve je bilo uredu, i logoraši se vratili u logor, baba kući, a nas troje ko i obično (ovdje generalLuburić misli na Iliju Stanića - Udbinog agenta i generalova ubojicu - , Domći, Domagoj,generalov sin koji je stanovao sa njima i general), u redu. Danas je Domći bio kuhar, Ilija isto, ija isto. I proživili smo , kako vidiš i ovo. Nema problema, i sada pravim OBRANU, (novina,mjesečnik, glavno glasilo organizacije Hrvatski Narodni Otpor HNO., mo), dovršili smo Dabinupovijest, (dr. pr. Miljenko Dabo Peranić (1926-1995) je bio uski suradnik generala Drinjanina.Dabina knjiga je: Povijest za vrijeme narodnih vladara, mo), otpremamo pomalo ono prijenapravljeno, Mijatovića i Nikice. Dica dobro, zdravlje isto, a i vijesti su dobre. (generalpozetivno misli o hrvatskoj stvari a da ni slutio nije da ima guju ljuticu u svojim njedrima, mo),kako od Tebe i Dabe, tako je već stigloa i od Stanića iz Hamiltona, (potrebno je ovdjespomenuti da je u Hamiltonu živio jedan čestit Hrvat istim prezimenom Stanić i da je biovjerni generalov suradnik. Nije mi poznato da li su ova dva Stanića rodbinski povezani, mo) daje bilo naroda iznad očekivanja u Torontu a nadam se da je ispalo dobro i drugdje. (radi se oproslavama Dana hrvatske državnosti 10 Travanja, mo). U Chicagu Grgić, Ilić, fra. Vendalin(Vasilj) i vitez Ćorić Dominik, naš kapelan, (radi se o glavnim govornicima na proslavi) pavjerujem da smo i tamo dostojno svršili. Javljaju da ide dobro i fond za kuću u Torontu(kupnja Doma Hrvatskog Narodnog Otpora HNO),drugi nista, posebno iz Usa (ovdje se misli na



Ameruku)

Bobek nam je poslao 40.000 P.(esota) i veli da će i drugo do kraja maja. (radi se o ŽeljkuBobek koji je od 1962. do konca 1968 godine radio sa generalom Drinjaninom u tiskariDRINAPRESS. On je napisao knjigu: JEDAN NAROD U OPASNOSTI i tiskao ju u tiskariDRINAPRES za koju nije imao novca da plati ni minimalne troškove. Tih 40.000 pesota su zatu svrhu) Kum Prcela (Ivan) piše za knjigu Blajburška (Bleiburška Tragedija) da će ju moratipregledati jezični i drugi stručnjaci, i da su odlučili čekati. (Koliko mi je poznato morali su(sa)čekati da se sakupi dovoljno dobrovoljnih doprinosa za pokriti troškove tiskanjaspomenute knjige, koja je na koncu ugledala svijetlo dana 1970 godine).

Jedino nam se gazda od kuće joguni i sada traši 600.000 peseta, jer da je novac izgubiovrijednost. Rekao sam: njet. I bumo vidili.

(Ovdje se treba objasniti hrvatskoj javnosti da je kuća u kojoj je stanovao hrvatski generalVjekoslav Maks Luburić i u kojoj je bila tiskara DRINAPRESS, gdje su se tiskale mnogeknjige, časpopisi, letci, novina OBRANA i vojnički priručnici za izobrazbu budućih hrvatskihvojnika DRINA, nije bila vlasništvo generala Drinjanina, nego je bila iznajmljena i pod kirijom.

Vlasnik kuće je htio prodati kuću generalu Drinjaninu u vrijednsti za 4.000 američkih dolara,što je bilo čudo manje od sada tražene 600.000 pesota cijene. General se obratio Hrvatimagrada Toronto da bi mu oni prikupili sredstva da kupi ovu kuću tako da se ne mora preseljavati.Evo šta o tome kaže generalov suradnik Ratko Gagro (1913-1975).

Pismo 11.3.1969.

Dragi Generale,

..." U vezi kuće sam sve razumio...Meni je to prva vijest da se prodaje...kako vi navadjate za $4.000...Moje je mišljenje da se da par stotina dolara kapare i stavi se rok mjesec ili dva...Dotle treba dati vrimena organizaciji i pojedincima da se svota pronadje i dostavi zaodredjeni datum...Ako svi zataje neće Šimunac, Stanić, Nikica, Ćurić i Gagro. Stoga kupite..."

(Tako kaže Ratko Gagro o toj kupnji, koja se na svu hrvatsku žalost nije ostvarila, jer jeneprijatelj hrvatskog naroda drugačije planirao...)

Sve to ovo pišem zato, da budeš miran, da se ne žuriš i dobro iskoristiš tvoje vakancije, kad sijednom već tamo i pare u put utrošio. (Ovdje se radi o Stjepanu (Štefu) Crničkom koji je izClevelanda za tu svrhu došao u Europu kao Koordinator organizacija HNO.) Istina jest da jekuća bez tebe prazna, da i ja i dica ostasmo kao siročad, jer te smatramo dijelom obitelji.Mirica (generalova kćer) stalno je pitala, a kad otvore televiziju i pokažu se "picolitinos", sviodmah na tebe misle, i o tebi govore. Fališ nam kao brat, otac, stric, pocolitino, što hoćeš, alifališ. Ali još ima dana da budemo skupa i ne može se uvijek putovati. Pa iskoristi dobro, obadjii prijatelje a i prijateljice, a kad ti dojadi, a para nestane, ti lijepo kući. Ali nije hitnja, pa za



to ne beri brige.

Nadam se da ćeš Dabi, (dr. Miljenko Dabo Peranić koji je živio u Parizu) zato šaljem na njegapismo. Pozdravi gdju Rolf, ako ju vidiš. Grli te tvoj odani

Vjeko.Bobani02-12-2013, 12:51

USTAŠKI MIR NA GROBU POGLAVNIKA

(Prenosim ovdje za čitatelje portala javno iz DRINE br. 2-3 1962. jako zanimljiv članakgenerala DRINJANINA, moja opaska.)

U S T A Š K I M I R N A G R O B U P O G L A V N I K A

Na Tvom je grobu, Poglavniče, održano je mnogo govora, izrečene su mnoge misli. O Tebi jenapisano i napisati će se mnogo knjiga. Bit će svakakvih mišljenja. Tako je to sa velikimljudima. A onda će Poviest reći svoju o Tebi i o onima, koji o Tebi govore i pišu. I onda će Bogsuditi svima skupa.

Lako je Tebi, jer si našao svoj mir, ali težko nama, koji smo ostali. Ja Te molim povrati i menimoj mir. Za Tvog života nisam htio sageti šiju pred Tobom, ali pred Tvojim kostima to činim.Ne radi Tebe, ne radi ostalih, nego radi sebe. Potreban mi je taj mir, jer ustašku čašu trebaispiti do kraja, još treba jurišati, još treba ustašovati, (kao što je i Stjepan Mesić ustašovaokada je trebalo i u Osjeku i u Australiji, moja opaska) pa makar se i ne zvalo tim imenom.

Lako je bilo i meni, kao i ostalima iz prvih dana. Nije bilo druge kategorije nego Poglavnik iUstaše. I s druge strane Srbi i Jugoslavija. Ali onda je došla nesretna politika i nastaše. Mismo u Tebi gledali Poglavnika, čvrsta, jaka, granitna, revolucionarca, borca. Ti nisi volio nipolitiku, ni političare, a mi još manje. Mene su u lance vezali na Janka Pusti, jer nisam htio, kaodijete, položiti prisege Ustaškom "vodstvu". Mi smo htijeli Ustaškog Poglavnika. Zvučilo je toljepše u ono herojsko doba ustaške romantike. Zato se ni nismo razumijeli s Tvojimministrima, a kako vidiš, ni danas se ne razumijemo s Tvojim nasljednicima, pomoćnicima ivjećnicima. Nama će opet biti lako tek onda, kada se još šačica preživijeli sastanu s Tobom.Ustaše trebaju Poglavnika, ili nisu Ustaše. A Poglavnika medju nama nema, i neće i ne smijebiti. I Otac Domovine je bio samo jedan. Nikada više drugoga. Eto zato se i Tvoji nasljednici ipomoćnici ne razumiju i teško im je, kao i meni.

Mi smo u svoje vrijeme smatrali ustaštvo revolucionarnom hrvatskom vojskom. Ti si bio Vodja.Ali nakon Bleiburga poneka je ustaška glava počela misliti. Nastala je pobuna duhova. Da sambio rastrgan na komadiće kao moj mali braco, ne bih imao problema, ali sam tu, u 48 godini,snažan, poletan, sa stanovitom životnom školom i obligacijom, da služim Hrvatsku do kraja.Došao je čas, da ustvrdimo, da su Ustaše zaželile Poglavnika, a Poglavnika nema...Ima samo



politika, Ujedinjene Nacije, Zapad,Istok, i narod u dvojstrukom robstvu. Ti si nam ostaviociljeve, naučio si nas kako se treba boriti, možeš u legendi juriti na konju pred hrvatskimvojnicima, ali hrvatski vojnici trebaju efektivno vojničko zapovjedničtvo i efektivnu hrvatskuvladu, da bi ovi uskladili našu borbu sa stanjem u svietu, kako ne bi išli glavom kroz duvar i udrugi Bleiburg. (to je uistinu što je dr. Franjo Tudjman i prakticirao u Domovinskom ratu,proučivši " Poruku Izmirenja" generala Drinjanina, koja je izišla u Istarskoj Drini 1964 godine,moja opaska)

Ostani, Poglavniče, u legendi, pa jurišaj skupa sa novim generacijama, i zaustevi se na Drini.Vitez Pijanić i tako misli, da Ti moraš počivati na Drini, jer se tako nitko ne bi usudio Drineprekoračiti. I moli za nas, Tvoje nesretne učenike, da nadjemo mir na Tvojem grobu, i da tajmir koristno upotrebimo za stvarnu oslobodilačku borbu za Hrvatsku. Pa da Pjanićevi unucičuvaju mrtvu stražu s Tobom skupa na Drini.

Znam, Poglavniče, da u svojim zadnjim časovima nisi više htio govoriti o problemima hrvatskepolitike, jer si osjetio, da Tvoj duh traži druge horizonte. Tvoje umorno tielo nije više moglopodnieti. Osjetio si da se ide na zadnji, veliki put. Pa kada si na isti bio pripremljen, znam, daTi se povratio Tvoj klasični i dominirajući mir, kojim si uvjek znao impresionirati. Bio sisviestan, da sada drugi moraju nastaviti. Znao si i to, da to neće biti lako. I nije lako. Ja, eto,idem sa Tvoga groba uvjeren, da si razumio svoga "zločastog dečka" koji Te je slijedio krozsvoje djetinstvo, kroz mladenačko i muževno doba i koji od Tebe ne traži ništa osim mira.Povrati mi mir, a Ti u legendi čekaj polazak u novi boj, (što se je i obistinilo u Domovinskomratu, moja opaska) da se odatle Tebi pridruže i ostali: oni sa Kaptola, sa Jankapuste, sa Lipara.A onda, i za sve vjeke vjekova, uvjek će trebati stvarati nove legije, uvjek ići na grob velikanapo snagu. Ovdje, na Tvom grobu, je jedan od izvora.

Za Dom Spremni!

Ustaša Maks.Bobani06-12-2013, 19:08

STARI MORAJU PREDATI NEOKALJANI STIJEG MLADIM BORCIMA.

general DRINJANIN6.XI.1968.

BratJerko GrubišićChicago

Dragi Jerko!

Prilažem ti pismo za Odbor, (Ogranak Hrvatskog Narodnog Odpora "Rafajel Vitez Boban", mo)



pa budi dobar upoznaj sa sadržajem ostalu braću i zahvali im se.

Rado ti pišem, iako ne stignem pisati ni najužim suradnicima. Rado to činim i podsjeća me najerku Grubišića, kojeg će se Stipe (Šego, mo) sigurno sjećati. Mislim da je bio zastavnik i dugovremena je bio moj osobni pratioc na putovanjima. Ako se ne varam bio je brat fra. SilvijaGrubišića. (Istina je da je Jerko Grubišić (o kojem general ovdje priča) brat fra. SilvijaGrubišića i da je on stric Jerke Grubišića kojem je general pisao ovo pismo. Uz to želim ovdjespomenuti da sam radio u Slovenj Gradcu i Dravogradu 1957. godine sa Ivanom Boban, zvani ipoznati Juka. On mi je pričao da je bio u Ustašama i na povlačenju kroz Slovenj Gradec da jevidio slučajeve da partizani odmah ubijaju zarobljene Ustaše, dok sa zarobljenimDomobrancima popunjaju svoje jedinice. Tako je on došao na ideju da sa mrtva Domobranauzme odoru a skine ustašku te se obuče kao Domobran. Jedne nedjelje smo išli posjetiti jednomjesto između Slovenj Gradca i Dravograda gdje je naišao na ovog u pismi Jerku Grubišića.Tada mu je susjed i kolega Ivan rekao da se presvuče u domobransku odoru kao i on, te moždatako da spase glavu. Nato mu je Jerko odgovorio: To mi neće ništa pomoći. kada dođem kući,prvi će me susjedi izdati i reći da sam bio u Ustašama. Ja ima zadnji metak u mojemsamokresu za mene. Predati se neću a niti će me partizani zarobiti.Mo) Bio je dobar junak, pabudi i ti, i svi mladi.

Ponekad mi se javi, iako ti ne odgovorim uvijek brzo, odgovoriti ću svakako.

Pokušajte svakako u pogledu tiska pomoći Stipi, jer on sam ne može stići. (Stipe Šego jeprodavao tisak DRINAPRESS-a, mo) Ako svaki od Vas uzme na sebe obligatorno nešto,Chicago može mnogo više knjiga i novina kupiti, a to za nas znači dupli uspjeh, materijalni imoralni.

Izrući moj pozdrav svima mladima, jer na njima je naša budućnost. Stari moraju predatineokaljani stijeg mladim našim borcima, tijeg i znanje, i mladi moraju s ponosom i spremni nasebe uzeti dužnost.

Uz naš vojnilki pozdrav, grli te odani

general Drinjanin. (podpis)Bobani07-12-2013, 16:02

ZAKRŽLJATI U DUHU I IDEJAMA, ZNAČI ZAVISITI O VOLJI JEDNOG ČOVJEKA...

"OGRANAK RAFAEL VITEZ BOBAN"

general DRINJANIN6.XI.1968.

Bratskom Odboru



Ogranka "RAFAEL VITEZ BOBAN"Chicago

Draga braćo!

Brat Jerko Grubišić poslao mi je ček na 300 dol. (na koji) potvrditi primitak, i zatim zahvalitise Vama svima, koji ste za ovu svrhu pomogli, i koji i inače snosite težinu rada na svojimledjima.

Koristim ovu zgodu da Vam svima stavim na srdce potrebu zajedničkog rada, dogovoaranja,izmjene misli, pa i dobre konstruktivne kritike, kako bi bili na visini potreba, kako nebizakržljali u duhu i idejama, kako nebi nikada više ovisiti niti o volji jednog čovjeka, niti jednegrupe, niti jedne stranke, nego da što širi krug svijestnih rodoljuba bdije nad narodnomsudbinom.

Potrebno je s jedne strane zadržati monolitnost organizacije Odpora, i s druge stranesuradjivati sa svakim našim državotvornim pokretom bez razlika na jačinu. To se mora činiti,naravno, na jednoj ozbiljnoj bazi, na odgovornom načinu, solidno i bez osobnih i malih razlika,koje često znaju anulirati uspjehe i ozbiljnih i svijestnih ljudi i grupa.

Brat Šego (Stipe, mo) je stari borac, vojnik, a kasnije je u novim borbama i progonima naučiopolitički misliti. Vidite da je znao i suradjivati sa državotvornim grupama, i stvoriti ogranak nakoji smo svi ponosni. Hrvati Chicaga mogu mnogo toga učiniti. I ja vjerujem da će Vaš Ogranakznati biti prvi.

Grli Vas sve i čestita Vam, uz naš vojnički pozdravodani Vamgeneral Drinjanin (podpis)Bobani

07-12-2013, 20:23PRVO PISMO MAKSA LUBURIĆA DRU. MILJENIKI DABI PERANIĆU

(Sada ću donijeti odlomak jednog pisma kojeg je general Drinjanin pisao svojem suradniku dru.Miljenki Dabi Peraniću. Ovo što ću sada donijeti treba jedno objašnjenje a ja sam taj koji ga ucijelosti može dati. Naravno da sam spreman vjerovati da objava pisama Maksa Luburića nećezanimati mnoge Hrvate nego samo one koje povijest zanima.

Doktora Miljenka Dabu Peranića sam upoznao na polnoćki za Božić u Notre Dame de Paris uParizu 1959 godine. Hrvatska Katolička Misija u Parizu koju je vodio Dominikanac TeodorDragun je organizirao polnoćku svetu Misu za Božić u Notre Dame de Paris. Dr. Peranić je bioglazbenik i svirao je klavir za vrijeme sv. mise. Poslije Mise, vani pred Notre Dame de ParisHrvati veseli, vade ploske rakije iz džepova, čestitaju jedni drugima Božić itd. Tada samprišao dru. Peraniću, predstavio se i od tada se poznajemo. Naše obostrano prijateljstvo serazvilo do te mjere da me je 1961. zaposlio u poduzeću u kojem je i on radio. To je bilopoduzeće Librairie Hachette.



Kako smo zajedno radili imali smo svaki dan vremena raspravljati o problemima koji nas tište, anaravno to je bila naša Hrvatska. Ja sam bio član HOP-a, Hrvatski Oslobodilački Pokret.Mnogo puta sam ga pitao da se učlani. Uvijek je izbjegavao. Pisao je knjige. Imao je u svomstanu neku vrst tiskare koja se je sastojala u tome da je imao na tisuće i tisuće slova svihvrsta. Kada bi htio nešto napisati, tim slovima bi sastavio rečenice u neke šipke koje bišarafima stegnuo i potom stavio u neki valjak - koji se je zvao, ako se ne varam "šapirograf"koji bi se okrećao i dodirivao papir kojeg je mašina pripremala i gurala pod taj valja. Noći inoći sam sa njim proveo tiskati kojekakove potrebeštine za hrvatsku promidžbu u Parizu zaHrvate pred crkvom hrvatske Katoličke Misije.

Poslije Poglavnikove smrti u Madridu 28 prosinca 1959. godine, mnogi istaknuti predstavniciHOP su išli u Madrid na sprovod Poglavniku. Već u siječnju 1960. na povratku za London krozPariz je navratio i dr. Andrija Ilić koji je u to doba bio ministar u novoj HDV koju je Poglavnikosnovao kada je pretvorio Ustaški Pokret u HOP. Na moj zahtijev dr. Peranić je pristao sesastati s dr. Andrijom Ilić. Dr. Ilić je zapovjednim tonom tražio od dra. Peranića da se učlaniu HOP. Kako je dr. Peranić odbio kao moj prijatelj, ja se nelagodno osjećao.

U to vrijeme sam dobivao od generala Luburića letke "Prvi Korak" i drugog materijala svevezano za borbu kako osloboditi Hrvatsku od jugoslavenskih pandža. Sve sam to pokazivao idavao dru. Peraniću. Njemu se svidjala ideja generala Drinjanina, osobito njegov intervju uNovoj Hrvatskoj Jakše Kušana iz Londona povodom Poglavnikove smrti. Kako se dr. Peranić sveviše zagrijavao za Hrvatski Narodni Odpor i generala Drinjanina, ja sam se sa moje strane sveviše i više ohlađivao novim stavom HOP-a.

Jednu noć kako smo radili u njegovu stanu na jednom od njegovih projekata, zamolio me je dapošaljem generalu Drinjaniu njegove knjižice o Iranskoj Hrvatskoj, što sam i učino. Nedugoiza toga prvi se javlja dru. Peraniću general Drinjanin. dr. Peranić sav u oduševljenju mipokazuje i čita pismo generala Drinjanina. Tako je počela suradnja između dra. Miljenka DabePeranića i generala Drinjanina u rujnu 1962. godine.

Koristim ovu priliku kao uvod za sve one Hrvate koje ova pisma budu zanimala da im kažemsljedeće: Doktor Miljenko Dabo Peranić i ja smo bili usko povezani dobrim prijateljstvom kojese je razvilo do te mjere da mi je bio vjenčani kum, on i njegova supruga Marija. Dr. Peranić jetaj koji je sastavio i napisao PORUKU IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA.General Drinjanin ju je samo djelomično izmjenio i korigirao. Sve sam ovo naveo tako da neponavljam svakoga puta kada budem iznosio ova BLAGA vrijedna PISMA MAKSA LUBURIĆA.

Prvo pismo Maksa Luburića dru Dabi Peraniću.

general DRINJANIN26.VIII.1962.

G.Dr. Dabo Peranić,Pariz



Poštovani gospodine profesore!

Pročitao sam sve tri knjižice, što ste nam poslali, pa Vam od srca čestitam na tom radu. Menije neobično drago, da ste se posvetili tom razdoblju hrvatske povijesti, jer eto, u vremenukada si narodi moraju inventirati priče o par stotina povijesti, mi brojima dva milenijahrvatske samosvjesnosti. Na Vama je zasluga, da ste nam ipak dali vjerodostojnu sliku našegapostanka. Dosta je nama toga slavjasnkog (po svoj prilici Maks je htio reći slavenskog, mo)masla, jer ono nas je dovelo na Bleiburško polje.

Ja sam imao uvijek veliku sklonosti za povijest, još u mastarskoj gimnaziji, dok nam je OtacDominik Mandić bio profesorom i tukli se sa Srbima. Imali smo prof. Leovca, divljeg vlaha sakatedrom povijesti, i taj nas je tjerao da učimo imena Vladika, Hajduka, i govorio da nemahrvatske povijesti. Tada sam se pobunio,-ni prvi, ni zadnji puta, i donio mu Klaića i Šišića. Štabi tek bilo, da smo imali stvari oca Mandića, Vaše, Šakača itd. Bio bi mu oči izkopao. Nu kakosam još kao dijete otišao na Jankapustu (ime logora u Mađarskoj gdje su se Ustaše treniraliza oslobođenje Hrvatske, mo), obustavio sam študirati povjest, a pridružio se onima, koji suhtjeli pisati povijest....

Nu čim sam naučio madjarski, odmah mi se probudio apetit i počeo sam študirati hrvatsko-madjarske odnose i madjarsku, uopće povijest i kasnije pohodio slobodno sveučilište, kojedaje kategoriju madjarskom narodu. Tamo sam odkrio nešto, što me sada vuče k Vama:turanska (iranska) teorija. Madjari su turani, a to znači iranska ravnica i ja sam o tome čitaobezbroj djela, slušao predavanja poznatog slaviste Dr. Rasza, i našao imena koja Vispominjete. Dapače u jednoj svadji sa jednim madjarskim profesorom, a u onom prkosu, počeosam mu spominjati imena Sarmata, Haravtha, Harouvata, te da smo mi bili elita u vojsci Darija,dok su oni, turani, madjari bili bili divlja plemena. Taj je čovjek bio zinuo kao som, odveo mesvojoj kući i dao mi biblioteku na raspolaganje A ja bjež do staroga Marka Došena (Taj MarkoDošen je kasnije bio predsjednik Hrvatskog Državnog Sabora NDH, mo), koji je cijeli dančeprkao po bibliotekama, ali kako nije znao madjarski, to bi meni donosio i podvlačio svugdjegdje je našao ime Horvat, znači Hrvat. Ja sam tako imao 2000 knjiga koje sam kupio i htiokasnije u Hrvatskoj stvoriti sa starim Došanom jedan institut za istraživanje povijesti, htjelismo razvijati teoriju iranskog poriekla samo neka ne bude što sa Srbima ima veze. (That makesense, ovo ima smisla, mo) Kasnije je to propalo jer je za vrijeme revolucije uništeno. Šteta.Nu sada ste mi Vi i opet dali nade, da bi zaista mogli stvar postaviti na znastvene temelje .Tako se eto i ja smatram, uz Marka Došena, jednim od poklonika teorija o iranskom porieklu.Ja bi to činio i kada nebi bio uvjeren, nu ja sam siguran, da ćete vi jednom u Pešti naučitimadjarski, pa ćemo skupa čeprkati po starim bibliotekama i knjižarama, i naći sve one izvore,koji će Vam pomoći, da stvorite teoriju, i da ju branite pred svietom.

Ja ću pisati Anti Došenu, sinu pok. Dida Marka, s kojim sam u vezi i dobru prijateljstvu, dapogleda, ima li u ostavštini Dida Marka šta o tome. Nu prije bi moglo biti, da to ima kćer DidaMarka, a ta je udata za dra. Hefera (Stjepan Hefer nasljednik Poglavnika poslije njegovesmrti i predsjednik HOP, mo) i to je već teže. (Postojala je velika zategnutost izmeđuPoglavnika i generala Luburića zbog dogovora s drm. Milanom Stojadinovićem o podijeli Bosne



1955 godine. Ta zategnutost je nastavljena i poslije Poglavnikove smrti, kako ovdje Maks ikaže: "...a ta je udata za dra Hefera i to je već teže...", mo) Nu pokušat ću.

Ja se nudim Vama kao suradnik i ako treba pomoći ću u svakom pogledu. Nastaviteistraživanja. Ja ovu Drinu (DRINAPRESS u službi HNO je tiskala mjesečnik novinu OBRANA itri puta godišnje knjigu Drina za izobrazbu budući hrvatski vojnika, mo) posvećujem OcuDominiku Mandiću, radi djela o BOSNI I HERCEGOVINI. Neobično bi mi bilo drago, kada biVi za taj broj napisali resumen, extrakt Vaših teorija i k tome aplicirati na VOJNU STRANU.Stara je hrvatska vojna povijest uopće povijest Hrvata, pa i dio nove, odnosno iz kraljeva isrednjeg vijeka.

Dakle jedna stvar, koju nitko dosada u hrvatskoj povijesti nije pokušao: najstarija vojnapovjest Hrvata. Kako ste vidili iz Drina, ja sam uvijek pisao nešto iz povijesti, a sada donosimstvar puk. Pavičića: Vijna povjest Hrvata. Nu ta počima, kako ste vidili sa hrvatskimkraljevima. Nu to je mnogo manje interesantno. Ako Vi razradite teorije i primjenite na sedamBanova, kao šefova sedam ratničkih plemena, i njihov dolazak na jadran, kao i put, mačem uruci, iz iranske ravnice, preko Dona, Bijele Hrvatske, Slovačke/ gdje ima hrvatskih selanajstarijeg oblika, koja sam ja išao posjetiti, ako pogleda geografske nazive u dijelu Ukrajine,Poljske, Slovačke i Podkarpatske Rusije (gdje ljudi govore ikavski), naći ćete vojnički putstarih Hrvata. I neka idju do djavla Srbi sa svojim hajducima, komitima, razbojnicima ivladikama.

Mi smo upravo sada stvorili POVIESNI ODJEL i mislimo tiskati jednu brošuru o našemvojničkom povlačenju, mislimo raditi na reformi, odnosno preispitivanju naše vojne povijesti odnajstarijih dana s ciljem, da se preispitaju stvari sa općeg i svehrvatskog gledišta krozvjekove ili milenija. Jer smo i balkanski, mediteranski i srednjoevropski-panonski narod trebapostaviti svehrvatsku teoriju, odnosno stvoriti što dosada nitko nije pokušao filozofijuhrvatske vojne povijesti. Nije više interesantno da su se tukli katolici i muslimani i da jepostojala Turska Hrvatska, nego da trebaju Hrvati teorije o UZROCIMA. Zašto se sve todogodilo. To opet zasjeca u geopolitiku, koju sam s posebnim žarom študirao i posebno englezaLidell Harta. Treba dakle pustiti na stranu kroničarsku /skoro novinarsku/ povjest, nabrajanjaknezeva, pandura i paša, nego zahvatiti i stvarati filozofiju povjesti uopće i vojničke posebno,sa hrvatskim teorijama i pustiti nas kao antemurale (preziđe kršćanstva, mo), kao turskipašaluk ili habsrburžki lebensraum. Idimo dalje. Ja bih želio hrvatsku/ vojnicima dati neštoviše iz dva razloga: da već jednom otresemo komplekse inferiornosti prema Rimu, Beču, Pešti,Beogradu i Istanbulu, pa da stvorimo vlastiti put, iz Irana na jadran, teoriju Velike Hrvatske,koja je iz geopolitičkih i geostratežkih razloga dolazila pod utjecaj, utjecaj jednih i drugih, alije uvjek sačuvala svoj personalite. S druge strane želio bi hrvatskom malom čovjeku probuditiapetit za više ciljeve, koji daju smisao životu i smrti, a to je znati živiti, umirati/ u sferamaHistorije i veličine, a ne tapkati u kaljuži hrvatske nazdravičarske kortežke i stranačarskeduševne bijede, kao i danas, kad ima maksovaca, jelićevaca, heferovaca, mačekovaca, itd. alinema perspektiva veličine, slave, slobode, obraza i časti.

Jesti li spremni suradjivati sa Drinom i Drinjaninom, pa makar nas naši politički proleterinapadali da smo fanatici, i k tome, da smo i ubijali kako bi Hrvatska bila velika, snažna,



ponosna, pa ako treba i ipmerijalistička, prodorna, borbena zavojevačka. Znajte da ako nepredjemo u ofensivu i stresemo blato, ići ćemo sa Srbima kao baba za misarima.

Ako jeste spremni, kao Dr. Peranić/ ili pseodonim: recimo bojnik HARAUAIT ili sl. napišitepredhistoriju Hrvata kao vojnog naroda. Ja ću reproducirati klišeje, i staviti da sam ih uzeo izVaše knjige, da se time Vi pokrijete / Oh Bogovi, povjesničari i koljači skupa / ili prema Vašimželjama. Voljan sam to ukrasiti lijepim klišejim, koja ako ne trebate možete posuditi, a ja binapravio separate od toga, i Vama darovao kao brošuru, sličnu ovima, koje imate. Vi se takomožete materijalno pomoći i nastaviti rad. Uvjek, naravno, računajući na našu pomoć. Mogli bistvoriti i mali KRUG PRIJATELJA DRINE - "IRAN" i okupiti intelektualce i raditi skupa istvoriti školu. HRVATSKA ĆE VOJSKA POMOĆI TU STVAR i smatrati se počašćenom.

Pošaljite na, ako mislite, da je pametno, jednu fotografiju Vašu, klišeje, ili otiske, pa da još uovom broju posvećenom fra. Dominiku, dademo novu verziju stare nam slave. Srdačni pozdravg. Galiću (Stanko Dujam Galić 1901.1971, od starog Kaštela, živio u Parizu, naš zajedničkiprijatelj,mo) i ostalima, pozdravlja vas Vaš odani general Drinjanin. podpis.

Eto, to je prvo pismo generala Drinjanina dru. Dabi Peraniću. Ona dvojica su pokretačiPORUKE IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA. Ova Poruka izmirenja je izišla uIstarskoj Drini 1964 godine. Nastojao sam prepisati ovo pismo onako kako je originalno pisano.Otporaš.Bobani09-12-2013, 14:00IZUM MAKSA LUBURIĆA U DESET TOČAKA

Zato je Tuđman, često do granice da postane zbog toga i dosadan, stalno i ponavljao danjegova Hrvatska demokratska zajednica nije obična politička stranka, poput ostalih nahrvatskoj političkoj sceni, nego "središnja" ili "stožerna" politička organizacija cijelogahrvatskog naroda, u domovini i dijaspori. U biti, citirao je Luburića. Povezivanje pak domovine idijaspore - temelj svih temelja Tuđmanove političke doktrine s kraja osamdesetih - takođerje, zapravo, Luburićev, a ne Tuđmanov, izum. To su povezivanje osobito razradili, na nivouoperativnog političkog programa, Luburićevi sljedbenici, ideolozi Hrvatskog Narodnog Otpora,koji su deset godina nakon Luburićeve smrti, dakle 1979., u programatskom tekstu podnaslovom "Kuda ide Hrvatski Narodni Otpor?", objavljenom u "Otporu", kao prvu točku svogpolitičkog djelovanja naveli "Nacionalno Pomirenje", kao drugu "općehrvatsko jedinstvo", kaotreće "djelatnu vezu domovine i izbjeglištva", a kao petu "nadideologijsku nacionalnu borbu".Naposljetku, i Domovinski je rat u Hrvatskoj, u svojoj biti, bio oživotvorenje "Adreseizmirenja Hrvatskog Narodnog Odpora sa Hrvatskim Partizanima", objavljene prvi put, usklopu cjelovitoga programatskog teksta o hrvatskom izmirenju, u Istarskoj ili Luburićevoj"Drini" 1964. Tada je urednik časopisa "Otpor" bio Vlado Glavaš a Pročelnik HrvatskogNarodnog Otpora Mile Boban. (...)



Kratka povijest norvalske HrvatskeNo, da bismo dokraja proniknuli u bit Tuđmanova političkog djelovanja te izbjegli sve mogućezamke mitologiziranja i, namjernog ili nenamjernog, iskrivljavanja povijesne istine, valja sestriktno držati temeljne kronologije ovdje opisanih događaja. Evo je u najkraćem.

1. Godine 1964. definitivno je, na razini političkog programa, uobličena koncepcija hrvatskogaizmirenja. Temeljni programatski akt, "Adresu izmirenja", napisao je Miljenko Dabo Peranić, aLuburić taj tekst objavljuje u svojoj "Drini" (br. 3-4/1964.).

2. Tijekom šezdesetih, Franjo Tuđman, tadašnji direktor Instituta za povijest radničkogpokreta Hrvatske u Zagrebu, dobiva u ruke taj primjerak "Drine" (naravno, i druge brojevetoga časopisa). Počinje, postupno, upijati Luburićev nauk - usporedo sa svojim sve žešćimkonfrontiranjima s predsjednikom hrvatskih komunista Bakarićem. Osobno sam razgovarao sosobom, tadašnjim namještenikom Instituta, koja ga je gledala kako s golemim interesom čitai proučava "Drinu".

3. Godine 1968., nakon prvotnih vrlo snažnih protivljenja, ideju o hrvatskom pomirenjuusvajaju i hercegovački fratri u SAD, predvođeni fra Dominikom Mandićem (koji se od 1955.bavio isključivo povjesničarskim radom). Politički, i oni se tada počinju svrstavati u Otporaše,sljedbenike političke organizacije Hrvatski Narodni Otpor (HNO), koju je utemeljio i vodioVjekoslav Maks Luburić, general Drinjanin.

4. Početkom osamdesetih, fratri su najmoćnija i najutjecajnija zajednica u hrvatskojpolitičkoj emigraciji. Pošto su usvojili Luburićev nauk, počinju smišljati plan o stvaranjusamostalne hrvatske države. Hrvatski je terorizam na tlu SAD u tom trenutku bio većdefinitivno suzbijen, zahvaljujući energičnim naporima američke policije, ali i političkomangžamanu jednoga od vodećih hrvatskih političara u emigraciji Mate Meštrovića. Fratrima jejasno da treba posegnuti za posve novim oblicima i metodama političke borbe. Svoj temeljninaum - stvaranje hrvatske države - stavljaju u funkciju svjetskog procesa rušenja komunizmai Istočnog bloka, što su ga koordinirano pokrenuli američki predsjednik Ronald Reagan i papaIvan Pavao II. (papa Wojtyla). To će se pokazati dobitnom kombinacijom.

Kanadske turneje

5. Fratri pokreću niz značajnih aktivnosti primarno političkoga karaktera. Jedna je odnajdalekosežnijih njihov prodor u Kanadu. Gotovo u isto vrijeme - oko 1980. - osniva seHrvatski društveno-kulturni centar u Norvalu, na jugu kanadske pokrajine Ontario (blizuToronta), dok na sjeveru Ontarija, u Sudburyju, startaju Hrvatske iseljeničke škole Amerike,Kanade i Australije (HIŠAK), pod vodstvom fra Ljube Krasića. S Krasićem najtješnje surađujuGojko Šušak, Ante Beljo i dr. Vinko Grubišić. Istodobno u postojbini hercegovačkih fratara,na Širokom Brijegu, fra Jozo Zovko "lansira" mit o Gospi iz Međugorja. Kreće fratarskakoordinirana akcija.

6. Godine 1983. u Norvalu izlazi edicija "So Speak Croatian Dissidents" (u izdanju "ZIRAL"-a,a pod urednikovanjem fra Šimuna Šite Ćorića, bivšeg pomoćnika utemeljitelja Centra u



Norvalu fra Mladena Čuvala, u vrijeme dok je ovaj upravljao hrvatskom franjevačkom župomsvetih Ćirila i Metoda, u 42. ulici, na njujorškom Manhattanu), u kojoj je objavljena integralnaverzija Tuđmanove obrane na njegovu drugom političkom procesu u Okružnom sudu u Zagrebu,u veljači 1981., gdje ga se najviše teretilo zbog umanjivanja službenog broja žrtava u logoruJasenovac. Ostvarena je duhovna veza između Norvala (fratara) i Tuđmana, a sve u idejeizuma Maksa Lubuirća: Adresa Izmirenja Ustaša i Hrvatskih Partizana.

7. Godine 1987., na prvoj Tuđmanovoj turneji po Kanadi, ostvaruje se i fizička veza izmeđuglavnih eksponenata hercegovačko-franjevačke zajednice u Sjevernoj Americi i Tuđmana.Počinju prvi politički dogovori, koji se produbljuju i utvrđuju na idućim Tuđmanovim turnejamapo sjevernoameričkom kontinentu: u ljeto 1988., u jesen 1989. i u siječnju 1990., u Clevelanduse održava Prva Konvencija HDZ. Dogovori i aranžmani sklapaju se na platformi Luburićevekoncepcije o hrvatskom izmirenju. Pročelnik Hrvatskog Narodnog Otpora Mile Boban, udogovoru sa dužnostnicima organizacije HNO raspušta istu i predaje organizaciju HNO u rukepredsjedniku HDZ dru. Franji Tuđmanu. U najkraćem, ta je koncepcija trebala rezultirati štovećom i što čišćom Hrvatskom. Dakle, Hrvatskom koja će biti proširena i na Bosnu iHercegovinu kao sastavni dio Hrvatske.

8. Dana 20. i 21. siječnja 1990., na Prvoj konvenciji HDZ-a za SAD i Kanadu, održanoj uClevelandu, Tuđman sa svojim sjevernoameričkim partnerima dogovara scenarij Prvog Općegsabora Hrvatske demokratske zajednice u Zagrebu, na kojem će sudjelovati i predstavniciiseljeništva. Brzo se vraća u Zagreb i, na Drugoj sjednici Središnjeg odbora HDZ-a, održanoj27. siječnja 1990. u Zagrebu, domaćim čelnicima HDZ-a priopćuje što je dogovoreno u Kanadi.Sabor je održan 24. i 25. veljače u "Lisinskom". Nakon Sabora, dio iseljenika se vratio, a dioje, na čelu s Gojkom Šuškom, ostao.

Šuškova misija

9. Nedugo nakon smirivanja Hrvatsko-srpskog rata i međunarodnog priznanja Hrvatske, 1992.,Gojko Šušak postaje najjačim hrvatskim političarem iza predsjednika Tuđmana. U Hrvatskojje čovjek br. 2, a u Bosni i Hercegovini čovjek br. 1. Dobiva neslužbeni epitet "Tuđmanovagubernatora za BiH". Ubrzo počinje Hrvatsko-muslimanski rat u Bosni i Hercegovini. Tzv.druga linija zapovijedavanja u tome ratu pod kontrolom je hrvatskog ministra obrane Šuška.

10. U Hrvatskoj počinje dugo najavljivani proces tranzicije (tzv. pretvorbe). Tranzicija tečepo dogovoru utvrđenom potkraj osamdesetih u Kanadi. Ključne osobe pretvorbe postajuMiroslav Kutle i Milan Kovač - Tuđmanovi hercegovački partneri u danima što su neposrednoprethodili osnivanju HDZ-a.

Ovih deset točaka "Izuma Maksa Luburića" za cijelo mogu nekome pomoći u boljemrazumijevanju kako je došlo do osnutka HDZ i kao je došlo do OBNOVE HRVATSKE DRŽAVEU OBLIKU R.H., i kako je i zašto došlo do raspusta HRVATSKOG NARODNOG OTPORA u kućisada pok. Mladena Dedića u Cleveland-u, u noći, petak 19 siječnja 1990., gdje su se sastalidužnostnici organizacije HNO, te zaključili na toj sjednici DA JE MISIJA HRVATSKOGNARODNOG OTPORA ZAVRŠENA. Otporaš.



izvor: kamenjar.comBobani09-12-2013, 23:52ABSOLUTNA VEĆINA HRVATSKIH NARODNIH ZASTUPNIKA DALA JE HRVATSKOMDRŽAVNOM SABORU (1942.) PRAVI IZRAZ HRVATSKE VOLJE

U mržnji na Nezavisnu Državu Hrvatsku neprijatelji njeni upotrebljavaju sva moguća sredstva,da naškode ne samo njezinu ugledu, već nastoje dokazivati, da Nezavisna Država Hrvatska nijepravno ni postojala u smislu međunarodnoga prava, niti je prema načelu legitimiteta HrvatskiDržavni Sabor iz godine 1942. mogao ući u tradicionalni niz Hrvatskih Državnih Sabora, koji suod najstarijih vremena bili izrazom hrvatske narodne volje i prava hrvatske državnenezavisnosti.

U takvim namjerama i prelazeći preko činjenice, da je Nezavisna Država Hrvatska zaista bilačinbenik međunarodnoga zbivanja za pune četiri godine, Hrvatski Državni Sabor iz godine1942, posebni je trn u oku hrvatskih neprijatelja, te je razumljivo, da su njihovi juriši uperenibaš prema toj kuli hrvatskoga odpora.Jer, obarajući pravovaljanost Hrvatskog Sabora iz godine 1942. i dokazujući da taj Sabor nijezadovoljio načelu legitimiteta, ruši se ne samo ugled njegov i onoga, koji ga je sazvao, već setime osporava valjanost njegovih zaključaka, a osobito onih, kojima se svi državnopravni činiod 1. XII.1918. pa nadalje proglašuju ništetnim i neobveznim za hrvatski narod.

Prema tom zaključku Hrvati nemaju zaista nikakvih državopravnih obveza ni prema KraljeviniSrbiji, a još manje prema bilo kakvoj Jugoslaviji, jer su samostalna i suverena država, aliopovrgavajući taj zaključak nelegitimnošću hrvatskog narodnog zastupstva iz godine 1942.priznaje se legalitet četničke odnosno komunističke Jugoslavije, pa i sve posljedice, kojesliede iz takva priznanja.Poznato nam je, kako je ugledni dvadesetpetgodišnji borac i narodni zastupnik HrvatskeSeljačke Stranke i ministar u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, g. Janko Tortić dokazaobrojčanim podatcima i poimeničnim slučajevima, da je u Hrvatskom Državnom Saboru izgodine 1942. zaista postojala absolutna većina hrvatskog narodnog zastupstva, te da susaborski zaključci prema tome pravovaljani.

Analizirajući pojedinačne slučajeve narodni zastupnik i ministar Janko Tortić navodi konačnoove činjenice:

"Dakle, u Hrvatskom Državnom Saboru od godine 1942. bilo je šestdeset sedam hrvatskihnarodnih zastupnika, koji su godine 1938. kandidirani na listi dra Mačeka, kao članoviHrvatske Seljačke Stranke. Od ovih narodnih zastupnika Hrvatske Seljačke Strankesudjelovao je 80%, odnosno 76%, ako se odbiju trojica, čijem sudjelovanju bi se moglo neštoprigovoriti.

Što i kako je bilo s nezavisnim kandidatom s liste dra Mačeka, Ibrahimpašićem - Bihać, nije mibilo poznato, stoga sam pisao prijatelju iz Bosne i on mi je odgovorio: Imrahimpašić otišao je



poslije izbora u beogradski parlament, a nakon uzpostave Nezavisne Države Hrvatskepristupio je Ustaškom Pokretu, borio se i poginuo od partizana s poklikom: "Živjela Hrvatska!Živio Poglavnik!"

Hrvatske narodne zastupnike stranke - Spaho - dra Džaferbeg Kulenovića ne poznajem takodobro, da bi se nakon toliko vremena sjećao svih njih po imenu. G. Gaži je rekao da su u Saborubili ovi zastupnici:1. Ismet Bektašević,2. Hamdija Shimpašić,3. Muhamed Omerčić,4. Nazir Spahić,5. Ismetbeg Gavran-Kapetanović,6. Hizvija Gavran-Kapetanović,II. podpredsjednik Hrvatskog Sabora:7. Bećir Džonlagić.

Ja se sjećam još ove dvojice:8. Feridbeg Cerić i9. Ahmid Kurbegović.

Kada ih ne bi bilo više, onda je ovo, s drugom Kulenovićem, ipak preko 55 posto njegovihzastupnika. No ja znam, jer sam s Džaferbegom bio na konferenciji, kada se o tomu govorilo,da su se svi zastupnici njegove stranke odazvali u Sabor, koji su bili pozvani, u koliko nisu bilizapriečeni uslied borba s partizanima i četnicima.

"Dakle moja tvrdnja, da je u Hrvatskom Saboru od godine 1942. surađivala absolutna većinahrvatskih narodnih zastupnika, izabranih godine 1938. na listi dra Mačeka, a čiji su izbornikotarevi bili obuhvaćeni granicama Nezavisne Države Hrvatske - stoji čvrsto.Osim nabrojenih, bila su u Hrvatskom Saboru od godine 1942. i dva predstavnika Srba, narodnizastupnici, izabrani godine 1938: - dr Sava Besarović, ministar i II. bilježnik Sabora, te UrošDoder.

Nadalje: od članova Hrvatskog Sabora iz godine 1918. - čije je zasjedanje bilo prekinuto,odazvali su se svi, a ja se sjećam ovih:Marko Došen, bio predsjednik Hrvatskog Sabora godine 1942.;dr Prebeg, predsjednik Hrvatske Stranke Prava, bio predsjednik Verifikacionog Odbora,a dr Mirko Košutić, predsjednik Pravnog Odbora Hrvatske Stranke Prava;dr Milobar, predsjednik Rizničkog Financialnog Odbora Hrvatske Stranke Prava;dr Vinko Krišković, podpredsjednik Pravnog Odbora Hrvatske Stranke Prava i državni viećnik;Svetislav Šumanović, bivši odjelni predstojnik Hrvatske Zemaljske Vlade ibarun Rajačić, - posljednja dvojica su Srbi. Suradnja između starih i mlađih hrvatskihnarodnih zastupnika, između Radićevaca, Pravaša, Džaferovih, između katolika, muslimana ipravoslavaca - bila je najsrdačnija.

Idem dalje i tvrdim: Težko bi bilo naći jedan parlament, u kojem bi vladala jednodušnost



između članova, kakova je vladala baš u Hrvatskom Saboru od godine 1942.Ne samo u obrani prava Sabora protiv svakoga, nego i u radu svih Odbora - osim uGospodarskom Odboru, gdje je, ali kompaktna većina tako onemogućila jednoga-dvojicu, kojisu pokušavali nametati svoju volju, odnosno nečiju volju. Utjecaj Ustaškog Pokreta u Saborubio je neznatan - praktički nikakav!

Neka ovaj prikaz, a napose ovdje navedene brojke, ponukaju na razmišljanje i na konsekvence,koje iz ovakovog stanja stvari nuždno rezultiraju!"JANKO TORTIĆ Narodni zastupnik Hrvatske Seljačke StrankeMinistar u Hrvatskoj Državnoj Vladi.

general Drinjanin

* U današnjoj očerupanoj Hrvatskoj, pod vlašću neokomunista, na web stranicama HrvatskogSabora o ovom dijelu povijesti nećemo naći ništa dok se bulazni o nekakvom Hrvatskom Saboruu komunističkoj klaonici Jugoslaviji...Bobani21-12-2013, 22:45SVIM HRVATIMA U SLOBODNOM SVIETU!

HRVATSKI NARODNI ODPORGlavno Tajničtvobr. 19/ 1955Stan, dne 20.I.1955.

OKRUŽNO PISMO BR. 7/1955

SVIM HRVATIMA U SLOBODNOM SVIETU !

Prema pouzdanim i provjerenim viestima, s kojima razpolažemo, u Beču postoji jedankomunistički centar, čija je glavna zadaća širiti prorusku promidžbu medju hrvatskimemigrantima.

Na čelu tog komunističkog centra stoje tobožnji emigranti hrvatske narodnosti, koji supobjegli iz Titove Jugoslavije nakon tobožnjeg prekida istih s Kominformom i Rusijom.

Agenti toga centra nastoje doću u vezu s hrvatskim emigrantima kao i sa vodećim osobamasvih političkih grupacija i stranaka. govoreći im o bezuvjetnoj pobjedi Rusije nad snagamazapada. Radi toga, da i mi Hrvati moramo imati svoje ljude na strani Rusije, koja je voljnastvoriti Hrvatsku Državu.

Poznavajući dobro odlučnost hrvatskog naroda u Domovini i njegove emigracije u borbi zasvoju Nezavisnu Državu Hrvatsku, komunistički se agenti dobrano služe parolama o hrvatskojnezavisnosti, o našim odnosima prema Srbima, koji pod vodstvom velikosrbskih krugova



srbiziraju Bosnu, Sriem, Kordun itd. I tvrde, da Rusija to ne bi dopustila, nego bi na Driniuzpostavila granicu izmedju Nezavisne Države Hrvatske i nezavisne Srbije. Zato da bihrvatski nacionalisti i Ustaše morali pomoći Rusiji u obračunu s Titom, jer da Rusija to nemože učiniti bez Ustaša.

Hrvati!

Mi ne vjerujemo u stvarni prekid izmedju Beograda i Moskve. Moskva nije nikada u poviestibila prijatelj hrvatskog naroda, nego uviek naš protivnik. Carska je Rusija naručila umorstvopriestolonasljednika Franje Ferdinanda, koji je bio prijatelj Hrvata. Moskva je dala pobitihrvatske zarobljenike na Odesi, (Radi se od preko deset tisuća hrvatskih zarobljenika koje suSrbi pobili samo zato što se hrvatski zarobljenici nisu htijeli pridružiti jugoslavenskomOdboru, tj. srpskoj vojsci. Kada se je za taj pokolja saznalo, predsjednik Hrvatske StrankePrava, HSP-a Aleksandar Horvat je oštro reagirao 6 srpnja 1918. interpelacijom imenaGROZOTE U ODESI u Hrvatskom Državnom Saboru, mo, Otporaš) jer se nisu dali svrstati ujugoslavensku legiju u prvom svjetskom ratu. Moskva je nakon Marseille-a tražilanajenergičnije mjere protiv Hrvata.

Moskva nam je likvidirala i ono malo hrvatskih komunista, koji su mislili, da treba izgraditi iosigurati Državu Hrvatsku.Ona je uviek bila neprijatelj hrvatske državne misli. Radića su poslali u Beograd, a 1941., kadaje hrvatski narod stvorio svoju državu, Moskva je poslala svoje prijatelje srbske komuniste icielo srbstvo u vatru protiv N.D.H.

Hrvatski su komunisti neznatnu ulogu odigrali i uviek su služili srbsku i jugoslavensku državnumisao. Danas se strelja Hrvate i za djela počinjena protiv Karadjordjevićeve monarhističkediktature. Hebrang je likvidiran, kao i grupa naših komunista, ali to ne znači, da su oni biližrtve svog hrvatstva. Hebrang je bio ortodoksni komunista i nije imao ni Boga ni Domovine. Onje hrvatovao zato, jer u Hrvatskoj nije mogao uspjeti s komunizmom. Mi smo imali u rukamaHebranga i znamo njegovo mišljenje. On je tražio hrvatski Sriem i Bosnu, jer su to zahtievalinesretni hrvatski proleteri, koji su odbijali srbski i jugoslavenski komunizam, jer je bio posveprotuhrvatski orientiran.

Hrvatske komuniste nije bolila hrvatska nesreća, nego taktički neuspijeh. Njima je Domovinataktika, a nama je sastavni dio našeg žića i bistovanja. Godine 1941. podpisnik je uhvatio jedandio arhive komunističke stranke Hrvatske kao i kartoteke tajnog ureda zagrebačke policije sazapisnicima. Samo tri bilječke su glasile: "hrvatski orientiran", a svi ostali pristalicejugoslavenske državne koncepcije. Hrvatski pak radnik bio je i ostao je protivnik svakog - ihrvatskog, i srbskog, i jugoslavenskog, i ruskog komunizma!

Postoji mogućnost, da Rusija danas šalje svoje emisare, jer su svi dobro obaviešteni ljudi načistu s time, da u Hrvatskoj vladaju srbski komunisti i jugoslavenska državna misao uz pomoćsrbskih i slovenskih krugova. Ali postoji vrlo lako mogućnost, da se radi i o Titovim agentima, osrbokomunistima ili o kojem biednom sluganu istih iz Hrvatske, koji nas žele u slobodnomsvietu kompromitirati kao tobožnje rusofile.



podpuno je svjedno, da li se radi o Titovim agentima provokatorima ili o pravim ruskimagentima. Radi se uviek o komunistima. Kada je uzpostavljena Država Hravtska, ustaški jepokret progonio jednako Staljinovce kao i trockiste, čijim je šefom 1941. bio smatran Dr.Ante Ciliga.

Živimo u težkim poviestno odgovornim vremenima. Neka nas Bog čuva od svakog koraka očaja,jer bi to značilo počiniti nacionalno samoubojstvo. Istina je, da smo neljudski izloženiprogonima, jer smo antikomunisti. Istina je, da Amerika spašava tobžnji Titov nacionalnikomunizam, koji je čisto srbska i komunistička tvorevina i u biti protuhrvatska. Ali mivjerujemo, da je to taktika. Vjerujemo, da će Zemlja slobode priznati hrvatskom narodu pravona slobodu. A i o nama ovisi, da našim držanjem, spremnosti na borbu i žrtvu, našimkonstantnim antikomunističkim stavom to priznanje i zaslužimo. Mi smo stari i kulturni narod,narod radnika i seljaka, odgojen u visokom katoličkom i muslimanskom moralu i moramo imatisnage i duha, razbora i inetilegencije da prebrodimo svietla i čista obraza ova težka vremena.

Mi vjerujemo u pobjedu Pravde i Boga, dakle smo protiv komunizma. Mi pripadamo jednomsvietu, kojega ne možemo izdati, jer bi izdali sami sebe. Mi nismo antikomunisti radi Amerike,nego radi Hrvatske. To smo bili, jesmo i ostajemo, radeći za Hrvatsku i vjerujući u ono, štoradimo i što smo voljni izdržati do kraja. Mi bismo i onda bili protiv komunizma, kada bi smovjerovali u rusku pobjedu, a to nije, hvala Bogu, slučaj.

Zato je dužnost svih Hrvata u slobodnom svietu :

1. Pismeno i usmeno, rieču i djlom, suzbijati prorusku komunističku promidžbu medjuHrvatima. Upozoriti hrvatske emigrante na opasnost svake vrsti komunizma, onog ruskog ionog srbskog, pa i čisto hrvatskog komunizma.

2. Suradjivati s vlastima država, u kojim žive, i bez predomišljanja dati im podatke o kretanjukomunističkih agenata, posebno ako se radi o Hrvatima ili ljudima, koji se izdaju za Hrvate.Treba pomoći vlastima zemalja, koje su Hrvatima dale slobode u kruha, u borbi protiv svih, aposebno hrvatskih komunista, ako takvih bude u dotičnoj sredini. Najaviti rat onima koji bimogli u slobodnom svietu kompromitirati naše dobro ime i ugled fanatičkih antikomunističkihboraca.

3. Suradjivati sa svim poznatim antikomunističkim organizacijama, družtvima i ustanovama upobijenjau svake vrsti komunizma. Nastojati posebno povezati se s aktivnim antikomunistimadrugih naroda iza željeznog zastora, kao i mjestnim organizacijama naroda, čijegostoprimstvu uživaju.

Neka Vam ruski plaćenici govore, da Srbi imaju svoje ljude u Pešti, Moskvi, Sofiji, Bukureštu,da sjede na svim stolicama. Mi to znamo, ali zna Američka obavještajna služba i to, da uHrvatskoj vladaju srbski komunisti, a zna američki narod, da je narod Kardinala Stepinca iPoglavnika Pavelića izrazito antikomunistički. I dolazi vrieme, kada će i vječna vjernosthrvatskog naroda biti nagradjena vjernošću svjeta, kojem pripadamo.



Izprazna su i ruska komunistička obećanja, da se u slučaju njihove pobjede ne će Ustašamaništa dogoditi. Ne, Ustaše ne trebaju ruske ni komunističke milosti. Ako je potrebno, da mipreživjeli iz beleiburške tragedije, idemo stazama mrtvih, onda ostajemo u Europi. radije napolju časti spašavati stijeg hrvatskih oružanih snaga s oružjem u ruci, nego spašavati tielo,prodajući dušu svoju i svoga naroda.

Ni Moskva ni Beograd !

Ni srbski, ni hrvatski, ni ruski, ni jugoslavenski komunizam !

Ni Titovci, ni Trockisti, ni Staljinovci, ni Malenkovci, nego NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA,gdje će vladati Bog i Hrvati.

GENERAL DRINJANIN v.r.Bobani24-12-2013, 03:17

IZVADAK IZ JEDNOG PISMA

Pismo je pisano dr. Miljenki Dabi Peranić 23 studenoga 1967.Navesti ću samo neke odlomke iz tog pisma:

"...Ako padnem - Rankovićevci će Te napsati da si me Ti ubio. O tome smo već jednom govorili.Logično: kada su pucali na Poglavnika, okrivili su mene. Pucat će na mene - okrivit će tebe...Toje logika. I što je najtragičnije, emigracija će im povjerovati. Nažalost..."

"...Što se mene tiče, ja sam s Bogom uredio svoju savjest. A s Hrvatskom? Za nju ne bih dostaučinio niti da živim tri ljudska života. Pao dakle danas ili sutra ili za dvadeset godina, za mojuje savjest sporedno, jer kada se za Hrvatsku dade život, daje se ono najviše..."

"...Kada sebe stavim prema Hrvatskoj, umirem mirne savjesti. Učinio sam mnogo. Jednom smorazgovarali - sjećaš li se? - da bih se dao rado objesiti, kada bih visio među Titom iRankovićem...Kada bih mogao vješati se uz Tita, ali tako, da Ranković bude među nama, ne bihmi bilo žao, pa makar bilo vješanje ono pravo. I tako hrvatski narod neće biti sretan dok nassve skupa ne vidi obješene..."

...Svi danas vide da sam ih vraški razdjelio. Kao avet stojim među njima. Jaz je među njima,kao što je i među Srbima i Hrvatima. Tu je veliki dio moje, ali i Tvoje, povijesne misije..."

"...A ako ništa drugo, postoji Jasenovac. I dokle bude postojalata uspomena, mira neće bitimeđu Srbima i Hrvatima. Mogu oni govoriti kolikogod hoće o "bratstvu i jedinstvu"! Neće ganikada biti, jer ga ubija spomen na Jasenovac. Na njemu se danas kolju hrvatski i srpskikomunisti, kao i svi Hrvati i svi Srbi. Hrvatski komunisti su ovjekovječili s onim spomenikom -



Jasenovac. Baš kao da su radili pod mojom sugestijom. (Možda i jesu, jer se pokazalo da se"bratstvo i jedinstvo" sastojalo samo u likvidiranju svega hrvatskoga, pa i komunističkoga,kako su to dokazale "žrtve" Hebrang i tisuće Hrvatskih Partizana - pobijenih da bi se mogloostvariri to Rankovićevo "bratstvo i jedinstvo",mo Otporaš). Baš taj njihov i moj Jasenovacuništava svaku Jugoslaviju. Htio sam razdvojiti Hrvate i Srbe. Dogadjaji, o kojima samnajprije sa skepsom mislio...dokazuju da sam ih razdvojio..."

Eto tako general DRINJANIN, Vjekoslav Maks Luburić piše, a što piše tako i misli, odogađajima iz godine 1966 kada se je Ranković smjenio i 1967 povodom Deklaracije HrvatskogKnjiževnog Jezika, dakle događajima o kojima se još uvijek mnogi živući Hrvati mogu prisjetiti.To su bila burna vremena kada je KPJ sa svim svojim polittičkim aparatom u ime "narodnevlasti i u ime "bratstva i jedinstva" nastojala što više ocrniti hrvatski narod, podižući tajspomenik "žrtava fašizma" u Jasenovcu, kako bi time, još jednom naturili hipoteku kolektivneodgovornosti ratnih žrtana na području Hrvatske.

Sada je vrijeme, poslije skoro 45 godina od ovoga pisma, da se jave oni kojima je do ISTINEstalo. Ja ću. prikladno mojim prilikama, iznositi neka pisma MAKSA LUBURIĆA.Bobani24-12-2013, 20:56

MOŽDA JE OVO PRVO PISMO MAKSA LUBURIĆA HRVATIMA U DRUGOJ EMIGRACIJI?

(Kako je pisao Dinko Šakić, zet Maksa Luburića, da je Maks Luburić došao preko Francuske uŠpanjolsku 18 listopada 1948 godine, i koliko je meni poznato iz stotine i stotine pisama MaksaLuburića koja posjedujem, ovo bi moglo biti prvo pismo. Po samom sadržaju ovog pisma možese uočiti ideja Maksa Luburića da je ovo početak prikupljanja i okupljanja hrvatskih vojnika zabuduću borbu u oslobođenju Hrvatske. Ovo pismo bi se moglo uzeti kao polazna točkaponovnog pokretanja i oživljenja HRVATSKOG NARODNOG ODPORA. Ovo je prvo pismo spodpisom: general Drinjanin. Ove godine 1951 počela je izlaziti časopis DRINA. Moja opaska,Otporaš.)

Pismo Maksa Luburića, generala Drinjanina od 20 prosinca 1951 godine Hrvatima uizbjeglištvu.

General DRINJANIN:

STARE RANE I NOVA GODINA

Svaki dobri gospodar pri završetku godine pravi bilansu svog godišnjeg rada, da bi tako lakišemogao napraviti plan za novu godinu.

Naši će politički planovi zavisiti o mnogobrojnim vanjskim snagama, uplivima i dogadjajima. Otome će govoriti zvani i još više nezvani. Nu, ima jedno pitanje, o kome će malo tko govoriti,iako bi morali svi nešto reći i još više učiniti.



Radi se o našem najbolnijem pitanju: ratnim ozledjenicima i nemoćnicima. To pitanje je izvanokvira drugih snaga. Zavisi samo i jedino o nama, pa ga zato trebamo i sami riešiti svojimvlastitim snagama.

Ne govorim onima, koji su radi svoga stranačarskog uvjerenja u načelu protiv heroja našegarata. Govorim medju nama, pa ćemo odmah prieći na stvar; i iznieti jednostavno problem kaojednu vojničku operaciju.

MI SMO PROTIV PROSJAČKE INTERVENCIJE TOGA PITANJA

Hrvatske Oružane Snage su oružani dio hrvatskoga naroda, koji služi za obranu Domovine,kako uglavnom svoje krvi, tako i ulogom umnih sposobnosti i materialnih dobara. Zato jeDomovina dužna brinuti se za te svoje sinove.

U borbi za Domovinu pali heroji ponos su i čast narodu. On ih pjeva u pjesmama i slavi utradiciji, podiže im spomenike, odgaja podmladak u štovanju njihovih vrlina i vitežtva. Brine seza siročad i nasljednike, favorizira ih u javnim službama i častima. Priredjuju se vjerske,patriotske i vojničke manifestacije u čast palima za Domovinu. Sve civilizacije, svi režimi i sveepohe i na svim kontinentima, odavali su počast svojim mrtvima, posebno to čine vjerniciKrista i Alaha.

Ratni ozledjenici se nalaze izmedju palih i zdravih. Imaju pravo na sve časti, koje se ukazujupalima, jer su padali i bivali ranjeni. Dali su sve i imaju pravo tražiti od Domovine sve. Nu, jošsu živi, iako su izgubili zdravlje, mladost, mnogi ruke, noge, vid; skoro svi zdravlje, a većina isvoje mile i drage, ognjišta i imetak. Na kraju su izgubili i svoju Domovinu i Državu, sredstvaza obranu Domovine u rukama naroda. Time su izgubili i svoga zaštitnika i dužnika, (sada) kadabi ga DVOSTRUKO TREBALI.

Ratni ozliedjenici imaju svoja prava, jer su izvršili svoju dužnost. Zato govorimo o NAŠIMDUŽNOSTIMA PREMA NJIMA. Zato smo protiv riešenja tog pitanja na bazi prosjačtva,milosti i slučaja, kako bi mnogi, vjerujem i dobronamjerno, htjeli stvar riešiti.

U NAŠOJ SAVIESTI JE NAŠA SNAGA

Nezavisna Država Hrvatska je bila najidealnije sredstvo u rukama hrvatskog naroda u obraninjegovih prava i u vršenju njegovih dužnosti. Mi smo bili jako ponosni kada smo u Zagrebugledali ratne i druge ozliedjenike u novim odorama, u dobrim domovima. Poglavnik je bdio nadnjihovom sudbinom. Kada smo izgubili svoju Državu i bili okupirani po srbokomunistima, tisućeje ratnih ozliedjenika bilo pobijeno po domovima i bolinicama. Ostatak se spasio i nalazi se uslobodnom svietu, skupa s nama, drugim pripadnicima Hrvatskih Oružanih Snaga.

I kao što se smatramo obvezanima, našom savješću i položenom prisegom, kao pripadniciHrvatskih Oružanih Snaga, tako i najbolji dio nas, naše ratne ozliedjenike smatra dielom nas



samih. Naša obveza je još samo pojačana činjenicom, da nam je Domovina zarobljena. Takomoramo smatrati još jačom i svoju obvezu prema njima, koji su sve dali Domovini i nama što jeza uzor u pogledu vjernosti i vjere. Oni su izvršili svoju dužnost i zato su ratni ozliedjenici. Mise spremamo izvršiti svoju dužnost i sutra možemo biti ratni ozliedjenici i nemoćnici.

Je li se ikada dogodilo u obkoljenoj tvrđavi, da je nekome bilo uzkraćeno nešto, dok su drugiživjeli u izobilju? Da li je ikada naš hrvatski vojnik uzkratio zadnji zalogaj kruha ili gutalj vodesvome drugu? Da li danas živimo u boljim prilikama i da li nismo dužni i sada sliedit taj vitežki iplemeniti primjer? Ako ima dobra, i ima naše braće, koja su jučer bila spremna platiti glavomspašavanje jednog ranjenog druga, zar se može sumnjati, da smo dužni i danas spašavati svojedrugove u oružju, svoju pravu braću, od gladi i tuberkuloze, vlasti Tita i zime?

Za razliku od naših neprijatelja komunista, koji su potukli svoje vlastite ranjenike, da se riešetereta, mi, koji smo vjernici Krista i Alaha, moramo i po vjerskim svojim uvjerenjima sveučiniti, da pomognemo potrebne. I kada nam je to i dužnost, tada nam savjest i sviest nalažu,da sve učinimo. ETO TU JE NAŠA SNAGA.

general Drinjanin.

(Ovim putem želim čestitati Sretan Bižić i veselu i berićetnu Novu 2014 Godinu svimHrvaticama i Hrvatima dilje svijeta! Otporaš.)Bobani29-12-2013, 00:21

IZVJEŠTAJ O SMRTI GENERALA LUBURIĆA - DRINJANINA

(Ovo je naslov pisma kojeg mi je poslao iz Pariza dr. Miljenko Dabo Peranić. Pismo je poslato spošte: M.Dabo B.P. 32-06, Paris France 16 svibnja 1969 godine, dakle 26 dana poslije pogibijegenerala Drinjanina Vjekoslava Maksa Luburića. Kako će se vidjeti iz pisma da je pismo pisanona licu mjesta zločina, dakle u kući generala Drinjanina u Karkagente gdje je bila tiskaraDRINAPRESS i gdje je on stanovao. Pismo su pisali u zajednici dva najistaknutija dužnostnikaHNO pukovnik Stjepan (štef) Crnički i dr. Miljenko Dabo Peranić. Pismo je pisano na pisaćemstroju i najvjerojatnije na stroju DRINAPRESA. Pismo je meni poslato u San Francisco izPariza 16 svibnja 1969. Do slanja tog pisma iz Pariza je došlo poradit toga što dr. Peranić uzsebe nije imao moju adresu, te u zajednici napisano pismo je, po povratku u Pariz, meni poslaou San Francisko. Pismo je na dvije stranice i malo podugo. Neću ga radvojiti u dvoje poradisadržaja velike važnosti. Molim da se uvaži. Otporaš.)

Otvorenom Zapovjedju Generala Drinjanina od dne 26 ožujka 1969 g. morao sam na putposjetiti Radne Skupove Europe. General je ostao sam.

Ima već godinu dana i pol, što je General primio u Drainapress i pod vlastiti krov - IlijuStanića iz blizine Konjica. On je bio sin Generalova vojnika. Po provjerljivim podatcima, tajmladić od 23 godina, bio je istjeran u Hrvatskoj iz škole, poslan na Goli Otok, kao izbjeglica



došao u Španjolsku, te iz Madrida upućen Generalu. (Nedavno se je mogla čuti njegova verzijau seriji jugoslavenske tajne službe, kako je došao iz Madrida od Poglavnikove supruge Marije iprof. Pavla Tijana. Sve laž do laži, mo) Rujna prošle godine ga je General odpustio, ne jer jeposumnjao u njegovo rodoljublje, nego jer je svojim nekorektnim mladenačkim ponašanjemizazvao nezadovoljstvo i u kući i u tiskarni. General je Staniću dao novac za put i uzdržavanjeza više dana, te ga odpustio.

Stanić je u Valenciji pao u ruke udbe (a on je već bio Udbin agent s kodnim imenom Mangus,mo), kao i toliki mladi intelktualci bez posla po Europi. Željko Bebek (One Željku Bebeku seuistinu treba posvetiti jedna velika pažnja u svim ispitivanjima oko ubojstva generalaDrinjanina, ne toliko zbog neke sumnje u njega, koliko zbog raspletaja oko generalova ubojstvamo) je već tada, navodno, bio u rikama UDBE. Tu odpočinje paklenska zavjera protiv Generala.Stanić i Bebek putuju u Francusku ili Njemačku, valjda na "obuku" i po upute. Paklene osnovesu tu zamišljene.

Bebek je bio napisao jednu knjigu (JEDAN NAROD U OPASNOSTI, mo), koju general nijehtio uzeti u štampu Drinapressa, jer nije imala nikakve pozitivne vrijednosti. Ali sada, kakoizgleda, srbokomunistčka Udba daje Bebeku novac za tiskanje knjige, te je tako računala daće Bebek biti u tiskarni prilikom tiskanja. U isto vrijeme će biti dosta posla (računala jeUdba), te će Bebek predložiti Generalu da se Stanić ponovno primi u tiskarnu. Tako - poračunu Udbe - u tiskarni će biti i Bebek i Stanić, koji će u trenutku x ubiti Generala. Izgledada Udba daje Bebeku novac, kupuje auto jer će trebati mnogo putovati te oko 9 studenogaprošle godine, najprije Bebek, a onda Stanić ulaze u tiskarnu i imaju pristup u Generalov stan.

Oko 15 studenoga General po službenoj dužnosti putuje u Madrid, i kad se vraća (oko 20studenoga) nalazi u kući - jer je poznato da je General bio oprezan - željeznu motku dugu oko60 cm. Sumnja je pala i na Bebeka i na Stanića. 22 studenoga 1968. dolazim k Generalu,nalazim i drugu sličnu motku na drugom mjestu u kući. Savjetujem odmah Generalu da ihobojicu istjera i ne dozvoli im ulazak u kuću. Početkom veljače ove godine stiže i brat Dabo-Peranić iz Pariza. Sada zajednički tražimo od Generala da istjera Stanića. (Bebek više nijedolazio, jer je njegova knjiga bila završena.) ( Dr. Peranić u svojoj knjigu POGIBIJAGENERALA LUBURIĆA piše na str. 46/47 : "... Odbili smo je tiskati i General i ja. Neozbiljna.Bebek nije imao osnovnog znanja da bi mogao napisati nešto ozbilno. Nismo se htjeli brukati uDrina.pressu..."

Začudio sam se zato Generalovom pismu od 16 Listopada, samo 11 dana poslije nego što seBebek bio pojavio sa Stanićem u mom stanu u Paris-u. General mi piše:

"Tu je Željko Bebek, sa knjigom, Vjerujem da ćemo tiskati. Konaćno se odlučio: ili mora platiti,barem nešto, ili se knjigu prodaje u vlastitoj režiji. Trećega nema. Valjada je probao svugdje.(Ovo polje treba ispitati. Željko Bebek nije imao novca za tiskanje knjige; sada ga ima. Tko muga je dao ili posudio? Nestaje ga sa Stanićem u rujnu 1968 god. Vraća se natrag kod generalaDrinjanina i nudi da sada ima "nešto" novca za početi tiskati knjigu,mo) Ja nisam osoban, a onje mald, i moža je već i pametniji".



Ali General ostao Luburićem. Nije htio poslušati. Nije htio poslušati savjete. - Ali važnije jedruga stvar: Svima je Vama dobro poznato da General nikada nije htio napustiti svojegvojnika. Poznato je kako se založio za obranu Srećka Rovera. (Srećko Rover je bio optužen daje radio za Oznu, odnosno Udbu i kao vodič imenom "Bimbo" u Kavranovoj AKCIJA DESETITRAVNJA 1947-1948 godine, izravno skupinu koju je vodio davao Ozni-Udbi u ruke, mo).Ponovio se isti slučaj. General nam je rekao: " Sumnjam više na Bebeka nego na Stanića. Ako jedakle Stanić nevin, onda bacam na ulicu sina mog vojnika koji je dao život za Hrvatsku".

General nije Stanića istjerao. Stanić ga je ubio u nedjelju 20 travnja oko 11 sati strahovitimudarcem u tjeme spomenutom željeznom motkom, a onda ga izbio nekoliko puta velikim nožem.Bio sam tada po Otvorenoj Zapovijedi u Njemačkoj, brat Dabo-Peranić u Parizu, a Slavko(Logarić, mo) dvadesetak kilometara daleko na putu u Cargagente. Generalovo mrtvo tijelo jenadjeno u ponedjeljak ujutro od radnika u tiskarni, jer je krv probila kroz pod. (Nastojat ćuprikazati što bolje mogu skicu stana generala Drinjanina. Skicu je stavio dr. Miljenko DaboPeranić u svojoj knjigi POGIBIJA GENERALA LUBURIĆA na str. 30. Ja ju ne mogu prislikati istaviti ovdje. Stan je bio na prvom katu a tiskara DRINAPRESS pridzemno. Čitajući ovaj opis,kuhinja je na lijevoj strani, zatim spremnište, do spremniša je dnevna soba sa hodnikom idvoja vrata iz kojeg se ide lijevo u dnevnu sobu a desno u spavaću sobu. Do spavaće sobe jenužnik u koji se ulazi sa hodnika između vanjskog zida i soba, dvije spavaće sobe. Pri krajukata iz hodnika vode stepenice dolje u prizemlje gdje se je nalazila tiskara DRINAPRESs imnoge stalaže knjiga i kutije dokumenata mo).

Pokopan je veličanstveno uz učešće (sudjelovanje, mo) dobrih naših španjolskih Franjevaca uCargagente-u, te sudjelovanje starih boraca španjolske Plave Divizije, koji su ga voljenogaovdje od svih, nosili na svojim junačkim ramenima na vječni počinak. Starješine Franjevaca supitali najstarijega generalova sina Domagoja: " Da li je Tata želio biti zakopan u grob ili raku, ida li u civilnom ili vojničkom odijelu?". Domagoj je odgovorio: " Tata je bio vojnik, pa neka gase pokopa kao vojnika, a uvijek je želio da ga se položi u zemlju ". General je naime volio tuzemlju Španjolsku kao i svoju dragu Hrvatsku.

General je toliko puta rekao da bi želio umrijeti kao Ustaša, što je cijeloga svojeg života i bio.Sada počiva vječni počinak u svojoj ustaškoj uniformi, s odlikovanjima koje je imao na prsimaza vrijeme ceremonije, (druga strana pisma, mo) dignuta su, metnuta u njegovu ustašku kapu ipredana zapovjedniku Plave Divizije, da se on pobrine da sve to dodje u ruke Generalovomnajstarijem sinu Domagoju, kada dodje u zrelu dob. Domagoj je sada 14 godina, Drina 13,Vjekoslav 12, a najmladjoj Marici je 11 godina.

Nemamo još ovlaštenje dati podatke (jer je to stvar istrage, a još nije sve ni potvrdjeno) otitovskoj srbokomunističkoj udbaškoj mreži koja se splela oko Generala, a za koju je Generalznao. Zapanjit će se svaki Hrvat (kada za to dodje vrijeme) i pitati da li je to moguće. Našbrat X. (ne znam tko bi mogao biti ovaj "naš brat X.", mo) bio je samo nekoliko sekundi dalekood iste sudbine Generalove. (ovo je vrlo važno znati: Tko je taj X. koji je bio samo nekolikosekundi daleko od iste sudbine Generalove, tj. smrti?)

Smijemo Vam (pismo je pisano meni i mi smo se uzajmno tako oslovljavali sa "Vi", mo, Otporaš)



za sada dati do znanja samo ovo: Jedino se naš Slavko Logarić, najmladji Generalov živi vojniku emigraciji, našao uz grob Generala i vidio mu patničko lice. Slavko je išao obezumljen kaovjerni pas oko groba svoga gospodara. I ako su mu orošene oči smetale, (ovdje se za sigurnomisli reći da je Slavko Logarić plakao i oči su mu bile pune suza, mo) ipak je vidio mrskusrbokomunističku zastavu koju su u odsutnosti ostalih Hrvata Udbaši postavili na jedanvijenac namjesto naručene hrvatske trobojnice. (Evo šta o tome kaže dr. Dabo Peranić usvojoj knjigi POGIBIJA GENERALA LUBURIĆA na str. 55/56, mo):

"...Pogrebu je prisustvovao i Vel. Beluhan, kojemu su "povjerovali" vršiti obred pokopa; sklonsam povjerovati da su to vlasti htjele radi toga da bi što otkrile, te ako je to tako onda se nisuprevarile...

Normalno je da je Vel. Beluhan naručio vijenac. Dopuštam da se Španjoloac mogao prevariti inaopako postaviti hrvatsku vrpcu i na takvoj ispisati natpis Vel. Beluhan. Ali nemoguće mi jedopustiti da Vel. Beluhan nije vidio svoj vijenac, te da nije ugledao četničku namjestohrvatske zastave. (ovdje dr. Peranić govori o četničkoj zastavi, dok pukovnik Štef Crnički usvojem Izvještaju govori o "srbokomunističkoj zastavi", mo) ...

Naime, kada se već obred završio i lijes trebalo položiti u grob, netko je pokrenuo pitanje dabi Generala trebalo položiti u grob s hrvatskom nacionalnom zastavom. Svi su čekali - i svinešto očekivali, ali nitko nije nalazio riješenja. Pitali su Domagoja, da li je u kući koja hrvatskazastava. Potvrdio je. Otišli su je tražiti. Nisu je našli.

Kao "slučajno" našao se tu Oreč, (Jozo Oreč, kako se je kasnije pričalo da je bio član HRB, jeubijen u Johansburgu 1979 god., mo) i kao "slučajno" je rekao da je tu takva zastava. Držao juje zamotanom. Svi su slušali i gledali. Tko ju je odmotao, Logarić se više ne sjeća, jer višeništa nije vidio pred sobom; vidio je samo odmotanu četničku zastavu s velikom mrtačkomglavom, koju su upravo htjeli položiti na Generalov lijes. U zao čas! Logarić je skočio kaobijesan tigar, zgrabio četničku zastavu i počeo ju kidati na očigled svih prisutnih. Svi suuzbudljivo gledali. Logarić ju je uzeo za dva kraja, te ju pokušao rastrgnuti preko koljena.Jaka svila nije popuštala. Redarstveni se časnik domisli podvali - i Logariću pruži nož. VjerniGeneralov vojnik odreza četničku mrtvačku glavu, sastavi krajeve, preokrene i napravihrvatsku trobojnicu...

Logarićev pogled zaustevi se na jednom vijencu. Bacio se i na nj. I njega je počeo trgati. Bio jeto vijenac Vel. Beluhana s natpisom "Sinu Hrvatske - Padre Eugenio" (hrvatski svećenik EugenBeluhan, mo) - - na plavo-bijeloj-crvenoj četničkoj traci...(Posvetila Ti se ruka, Logariću, Tvojadesnica, spriječivši obeščastiti Generalov grob!) (Za podsjetiti je da je dr. Peranić stigao uCargagente u četvrtak 24 travnja a pogreb je bio u utorak 22 travnja. Dakle, još su uspomenefreške i vijenci sviježi, mo)..." kao bijesni tigar se bacio na nju, pogotovu na drugu velikusrbokomunističku zastavu s velikom crvenom zvijezdom u sredini, koju su već udbaši počelipripremati da njom pokriju Generalovo tijelo na vječni počinak, nadajući se da će se vječnonasladjivati svojom paklenskom osnovom - da su Generala s njom pokopali. Ali hrabri Maksovvojnik Slavko je kidao i kidao mrsku crvenu zvijezdu na oči svih nazočnih, i trebalo je da muvjerni Generalov prijatelj Španjolac dade nož (jer je vidio da se bez noža ne može) da iskida



to mrsko srbokomunističko strašilo, te da na koncu sastavi oba kraja rastrganesrbokomunističke zastave i na ruševinama jugoslavenstva uskrsne hrvatski barjak crven-bijeli.plavi. - Jest, nad grobom Generala viteza Luburića se vodile bitke, u kojoj je Hrvatskaruka shrvala u prah srbokomunistički simbol. I dat će Svemogući Bog da će uskoro tako i biti.

Tek ćeteri dana poslije Generalova umorstva stižemo podpisani i brat Dabo-Peranić, svakisvojim putem. Pogreb je bio obavljen već u utorak dne 22 travnja u 11 sati. Mi smo biliobaviješteni indirektnim ali pouzdanim putem sutrodan u 11 sati, i stigli slijedeći dan (24travnja), jedan u šest a drugi u sedam sati predvečer. Udbaška mreža se odmah razotkriva.Istražni organi se usmjeravaju na pravi put. Otkrivaju se strahote, koje još nije dozvoljenoiznijeti na javu da se konci istrage ne prekinu. Udba dolazi do takve drskosti (videći da suostali četiri dana neotkriveni) da je tražila dozvolu ući u Generalov stan. Naravno, nije jojuspjelo, jer plemeniti Španjolac znade razlikovati dobro od zla.

Uz Generalov grob još su svježe iskopana tri druga. Kad smo ih vidjeli, simbolički ili stvarno,bila su namjenjena nama trojici. (Pukovnik HOS-a Štef Crnički i Miljenko Dabo Peranić igeneral Drinjanin bi bila ta "nama trojici", mo. Otporaš) Ali se mi ne damo da nas u njihpokopaju, premda bi nam bila najveća hrvatska vojnička čast da snijemo vječni san uz boknašega Generala.

Stjepan crnički, (zadnji preživjeli Generalov suborac iz Janka Puste) podpis

(Ovdje je nadodano rukopisom dra. Dabe Peranića. Dr. Miljenko Dabo Peranić je moj vjenčanikum, mo.):

" Dragi Milane, stigoh u Pariz iz pravog razbojišta. Ovdje i gor. (misli se na situaciju u Parizu.Koliko sam kasnije saznao neki istaknuti Hrvati Pariza, inači naši dobri prijatelji i suradnici suu odsustvu Dabe Peranića iz Pariza za ovo vrijeme dok je on bio u Cargagente, posumnjali unjega te počeli najozbiljnije širiti vijesti da je dr. Peranić sudjelovao u ubojstvu generalaDrinjanina. O tome najbolje dr. Peranić piše u svojoj knjigi POGIBIJA GENERALADRINJANINA, mo) Primio tvoju pošiljku. Izvini mi bratski. Drži se čvrsto! Nastavljamoradom. Pozdrav Annie (moja supruga,mo) i svima.

Tvoj Miljenko.Bobani29-12-2013, 16:23

Pismo generala Drinjanina dru. Miljenki Dabi Peranić25. lX. 1968.

Dragi Miljenko !

Ovo je treća tužopoljka o "narodnih vladari" (radi se o knjigi koju je dr. Peranić napisao:Hrvatski Narodni Vladari, mo). Ispravio sam tekst, biografije banova i nadpise ispod klišejasravnio nekako sve i nije problem samo u onome što su zajebali Mlečani, Bizanti i Vlasi, nego i



moj Ilija (radi se o Iliji Staniću, generalovu ubojici, mo) i Pepe, (radi se o Španjolcu imenomPepe koji je bio zadužen voditi tiskaru DRINAPRESS, a ne kako je to Ilija Stanić rekao usedmom (7) DVD serijalu "jugoslavenske tajne službe", da je on vodio tiskaru DRINAPRESS ipravio korekture. Korekture je pravio Željko Bebek, kada je bio tu, dr. Peranić iz Pariza, gdjesam imao priliku osobno mojim očima vidjeti, jer smo skupa radili on i ja u istom poduzećuHachette, general Drinjanin i drugi, mo), pa je sada problem uglavnom u razmjeru naslova ipodnaslova, grupacija: uvodnih poglavlja i tri glavna poglavlja. Osim toga u klišejima. Ti si istinaostavio sve to uredjeno, no klišeji su isto skupi, barem novi, a nije teško ni druge skupiti negoje problem u novima, koje imam, a neznam da imam, i u onima u Klaićevoj knjigi, kojih ima anigdje ih nisam prije vidio. I k tome jučer sam dobio knjigu koja nam uz Klaića može datidesetak stvari iz onog doba, od kojih neke imamo, neke ne, a nebi smjeli faliti. Radi se o knjiziKROATISCHE ADRIAKUSTLE od Vladimira Marića, na njemačkom jeziku, gdje ima stvari bašiz onog doba. Opet: Neke imamo, neke ne. Možda bi mogao sve to nekako srediti, ali sa manjekriterija (kako se iz ovoga vidi da general traži od dr. Peranića "...Možda bi mogao sve tosrediti, ali sa manje kriterija...", mo) nego ti, ili skupa, - ali ostaje ono iz predgovora, uvoda,gdje smo stavili "NO" - a neznam zašto. Ima nekih darovnica, ima bilježaka, ima bilježaka. (dvaputa u tekstu, mo). Prelamanje se mora početi izpočetka. Nemože se tu ništa improvizirati, aima i mapa, ima "vladarskih tabla", koje će valjati vjerojatno umetnuti, - a sve to skupa biriješili za dan-dva, ali sam nisam u stanju. (Dr. Peranić je često puta išao kod Maksa upravoporadi tog i kod njega bi ostao po par tjedana. Meni bi Dabo Peranić ostevio ključ svojegpoštanskog pretenca kako bih mogao podizati poštu, pregledati ju i što bi bilo hitno potrebnobih slao na Maksovu adresu, mo) Bojim se opet slanja po pošti, jer se zagubi i onda odošeBanovi, koje si izmislio, pa ćemo čekati opet 100 godina na novog Dabu, dakle teško mi je datito iz ruku. Možda se ustanem koji dan ranije, pa opet zabodem nos, i to bi bilo definitivnozabadanje pa da vidim bili to prelamanje mogao riješiti, nu bojim se. Svakako bi mogaosravnati klišeje koje imamo, tako ako bi došao, da bi...to sredili.

Pisao sam ti za Iliju. Ovdje nije mogao ostati, jer je naivan i glup, i nabasao na kućni osinjak,inače nema grijeha. Poslao sam ga do onoga našega Hotelijera (Lončarića, mo) u Bendirom, aline će ni jednog Hrvata osim za gosta, a to znači plati, jer inače belaj. Zato sam učinio štonisam htio ništa od te ***are, (fukare, mo) jer sada nabraja tko je sve od Hrvata prao guzicuu Sredozemlju na njegov račun. I Ilija nema gdje, pa sam mu savjetovao da prodje granicu idočepa se Francuske ili Švedske, dao mu novaca i dao tvoju adresu. Rekao sam mu da kaže daje rodjak Marijin (Marija je supruga Dabe Peranića, mo), a ona kako je Francuzica,(naturalizirana Francuskinja, mo) može mu pomoći, pa ako se smjesti, neka ti pomogne, a akone sa njihovim papirima može lakiše za Švedsku, neka pomogne Mikuliću (Stipe Mikulićpovjerenik HNO za Skandinaviju: Udbin agent Kubura Kukuraš ga ubio pred Božić 1975 god.,mo) Ovdje sezona gotova, a on budala, i bolje je da traži neku slouciju za sebe, i ako što možeza Hrvatsku učiniti, neka učine. Rekao sam mu da kaže da dolazi iz Jugoslavije, jer ako odavdeide, neće mu dati papire. Ako se može, pomozi mu da dodje do papira. Pošten je i ima ih dostakoji su bili s njim na Golom Otoku. (ovo treba ispitati do utančine. kako se do sada zna onnikada nije bio na Golom Otoku, mo) Držao se dobro.

Tako sada imaš osim brige za Banove i Bubrige, (dr. Peranić je imao problema sa bubrezima.Često se je tužio, mo) i Iliju. Mlad je, zdrav, raditi može, pošten je, velikih problema neće



praviti, bojati se nije. Ako se ne može, nitko mu nije kriv što je glup bio na mjestu, gdje je bio.On to i priznaje, ali mu nema koristi od toga.

Danas sam dobio pismo i od Nikole iz New Yorka, (brat Marije, supruge Dabe Peranića. Zvao seNikola Šonje, mo), pa ako budem što trebao tebi javiti, učinit ću to kasnije.

Inače ova knjiga na njemačkom je prekrasni album slika, državotvorno, najljepše što samdosada vidio o Hrvatskoj, pa i pametno je struktuirano jer govori o ADRIJI IHINTERLANDU, a to je Hrvatska do Drine. Ukusno, nešto u bojama, lijepo sve, skladno iosvaja.

Dobivam Vijesnik u VUS i vidim da Tito zauzima stav iz 1948. i k tome organizira radničke idječke čete za gerilski rat. (ovo je bilo odmah iza krize Čehoslovačke kada su jedinicevaršavskog Pakta umarširale u Prag 21 kolovoza 1968., mo) Opet će dignuti pare kapitalistima,i što sam ti pisao, raste upis mladih članova SK, a i ugled njegovih, jer Rusija neće zagaziti naBalkan iz dosta razloga. Ne barem sada. Nigdje ne vidim proruskih stavova u Hrvatskoj, a ni uSrbiji, iako ih ima. Htio bih i o tome s tobom govoriti. Poslao sam ti novi POSEBNI PRILOG(radi se o novini "Obrana" ukojoj je dr. Peranić stalno pisao i svoje analize iznosio u "PosebniPrilog", mo) i dogotoviti ću OBRANU skorom. Ako bude VIJESTI INTERESANTNIH ŠALJI.I odmah poslije o RANKOVIĆEVCIMA, ali iz nove perspektive. Spojiti sa stanjem, inačezastari.

Poljubi Kitu (kćerka Dabe Peranića, mo) za moj, a Mariju za vlastiti račun. Grli Vas sve stricMaks.(ovdje je Maksov podpis)

general DrinjaninBobani29-12-2013, 17:39MIR U RATU I RAT U MIRU

Hrvatska i Ustaštvo (10)

Pošto su sada predsjednički izbori, donosim ovaj članak generala Drinjanina iz 1968.,da se vidikako je on mislio.

Potrebe radi odlučio sam u cijelosti i doslovno prenijeti na ove stranice portala javno.comčlanak iz novine OBRANA, Glavno Glasilo Hrvatskog Narodnog Odpora. Molim drage icijenjene čitatelje da pomno pročitaju članak, pribroje koliko je puta pisac spomenuo:Hrvatska, hrvatski narod, hrvatska sloboda, hrvatska nezavisnost, bilo u imenici bilo upridjevu. Takodjer želim ovdje naglasiti da je pisac ovoga članka Ivo Graničar, uistinuVjekoslav Maks Luburić, general Drinjanin. Maks Luburić je mnogo pisao pod različitimimenima, ne da sebe sakrije, nego da sakrije trag svojih progonitelja. On je pisao ISTINUonakvu kroz kakvu je on prolazio i kakvu je proživljavao i doživo. Zato je jako intersantnonjega, Maksa Lubirića, čitati. Bilo bi dobro da oni koji pročitaju ovaj članak usporede situaciju



kada se je ovaj članak pisao pred Božić 1968 godine sa današnjom situacijom u Hrvatskoj,godine 2009.

Želim Vam svima Sretan Božić i Veseli Novu 2010 Godinu! Otporaš.

Riječ ima novina OBRANA:

" O B R A N A "

GLASILO HRVATSKOG NARODNOG ODPORA

Zadnje Vijesti Jubilarnog Broja 100

Ive Graničar

MIR U RATU I RAT U MITU

U pradavnini kao i danas tražio je ljudski rod put u cilju riješavanja mnogih pitanja, koja su seticala njega, te ih je nastojao rijšiti. Čovijek se je nastojao uzdignuti iznad svoje okoline,svojih dnevnih stvari i potreba, te je tražio i nastojao naći smisao i svrhu života, tražio jepolaznu točku odakle je sve to - tražio je Boga.

Primitivni čovjek, koji je živio u špilji, imao je pojam o Bogu, te ga postivao i prikazivao na svojnačin, obožavajući vatru, sunce, te ostale prirodne sile. Od svih tih pojava nije bio izuzet nitiHrvatski narod, koji je u svojem životu u pradavnini, stoljećima prije Krista bio pobožan,vjerovao u Boga na svoj način, što svjedoče ostaci brojnih hramova onoga doba.

Hrvatski narod danas slavi Božić na posebno svečan način. To je dan izmirenja, i taj lijepiobičaj živi u hrvatskome narodu koliko je poznato više od deset stoljeća. Taj lijepi običaj silinas sve Hrvate, kako u Domovini, tako i u emigraciji, da se svi mi zamislimo prigodom ovogaBožića, te da pokušamo uvesti Božićni mir u dušama svojim, zatim u emigraciji i u Domovini.

Potreba iziskuje od nas i sili nas na taj korak. Ako pogledamo današnju situaciju u svijetu, mividimo, da se svijet približuje anarhiji i općem rasulu. Ako se podje tim putem dalje, općakatastrofa je neminovna. Komunističke fraze odviše su otrcane, da bi mogle išta pozetivnoučiniti u pogledu općeg mira, a mi vidimo, da im nije niti stalo do toga, već jedino do prevlasti usvijetu.

Kršćanstvo se jedino suprostavlja dekadenci našega vremena i nastoji da putem vjere spasi ipreporodi suvremeno društvo. Isus Krist kao Sin Božiji, rodjen u Betlehemskoj štalici,postavši čovjekom, bio je historijska ličnost što potvrdjuje povijest, bio je preporoditeljljudskog roda, koji je utonuo u najteže opačine uvrijeme Kristova života. Krist je donio ljudskom rodu puninu i smisao života, vratio je mir uduše ljudi. Ne postoji Bog radi ljudi, već ljudi postoje radi Boga.



Nije Bogu potrebno, da ljudi vjeruju u njega, već je potrebno samim ljudima radi njihivaživota. Razlika medju ljudima postoji radi toga, što su neki od njih imali sreću, da Bogaupoznaju, dok drugi nisu imali te sreće, i još uvijek lutaju i tumaraju tražeći Boga i NjegovMir.

Hrvatski narod je religiozan, kao što je to bio i u davnini, te je našao mir u duši svojoj i toispoljava prigodom velike svetkovine Božića. Neka i ovaj nadolazeći Božić bude prilika, daHrvati u Domovini i u emigraciji postignu mir u dušama svojim!

Drugi dio hrvatskog naroda, koji je islamske vjeroispovijesti, slavi Boga na svoj način premanauci svoje vjere. Premda je taj dio Hrvata različite vjeroispovijesti od Hrvata katolika,medju njima vlada sklad, te se nikada ne dogadja da Hrvati, vjernici jedne vjere ometajuvršenje vjerskih dužnosti vjernicima druge vjere, premda su pomiješani i žive zajedno, ačesto slave svi zajedno vjerske blagdane jedne i druge vjere. Tako je u krilu Hrvatskognaroda postignuta ekumenska snošljivost davno prije ekumenskog Koncila koji je zauzeostanovište, kakvo već davno postoji u praksi u hrvatskoj Bosni.

Hrvatskom narodu je potreban Božićni mir usred rata!

Kada bude taj i takav mir postignut medju Hrvatima, tada se može pomišljati na uspjeh uborbi za slobodu Hrvatskog naroda. Hrvatski narod se nalazi u borbi, u predvečerje teških isudbonosnih dogadjaja, koji će mu bezuvjetno donijeti posljedica. Te posljedice mogu bitidobre, a mogu biti i zle. To ovisi o volji i spremnosti hrvatskog naroda na rad i žrtve, koje ćemu biti nametnute.

Dogadjaji unutar hrvatskog naroda pokazuju preporod kod hrvatske mladeži u cilju hrvatskedržavne nezavisnosti, a ta se pojava najviše odrazuje kod mladih hrvatskih intelektualaca. Tajpokret mlade hrvatske generacije stavlja Jugoslaviju u pitanje. Razvitak dogadjaja izvan takozvane Jugoslavije a na njezinim granicama, razvijaju se takodjer u smijeru, koji stavljaJugoslaviju kao takvu u pitanje.

Hrvatski narod u Domovini budno prati sve dogadjaje, te nastoji svaki pokret iskoristiti usvoju korist. Sve to upućuje Hrvate u emigraciji, da zbiju svoje redove bez obzira na razliku umišljenju, jer im je isti cilj: Sloboda hrvatskog naroda i uspostava samostalne HrvatskeDržave. To je cilj kojemu ide Hrvatski narod u Domovini i emigraciji. U toj akciji ćesudjelovati čitavi Hrvatski narod u Domovini i u iseljenoj Hrvatskoj. Netko više, netko manje.O tome koliko će tko biti spreman u danom času, ovisiti će tok borbe za slobodu, kao i njezinuspjeh. Neka si nitko ne pravi iluziju, da će sloboda biti donešena na tanjuru. To je izvan svakesumnje.

Za slobodu i samostalnost svoje Države morati će Hrvatski narod doprinijeti velike žrtve. Nosve te žrtve i sva zla, koja će Hrvatski narod morati pretrpjeti biti će male, ako ih seusporedi sa robstvom, u kojem se sada nalazi Hrvatski narod, jer to robstvo priječi Hrvatskinarod njegovom napredku, te ga gospodarski i biološki uništava. Zato se Hrvatski narod trebaspremiti ubrzanim tempom za borbu, čiji ishod



treba osigurati hrvatskom narodu slobodu i bolju budućnost kao slobodne Hrvatske Države.

U toj borbi ne treba imati mržnje prema nikome. Svaki Hrvat treba samo izvršiti svojudužnost prema svojemu narodu i prema svojoj Domovini. Tu treba slijediti svijetle primijerehrvatskih boraca, koji su pali u borbi za Hrvatsku državu u drevnoj prošlosti kao i za vrijemezadnjega rata. Treba slijediti primjere i onih boraca, koji nisu Hrvati, ali su pali za slobodusvojeg naroda protiv isto takvog neprijatelja, kojega ima i Hrvatski narod. (Ovdje trebanaglasiti daje general Luburić mislio na one narode pod komunističkom kontrolom, kao Madjari, Rumunji,Bugari, Slovaci i Česi, pa i drugi, opaska Otporaš)

Potrebo je sjetiti se tom prilikom hrabri boraca Alcatraza, koji je bio svjetionik u borbišpanjolskog naroda protiv najazde internacionalnog komunizma, u kojemu su bili zastupanidanašnji gospodari Jugoslavije, tlačitelji Hrvatskog Naroda. Treba se sjetiti tom zgodom iriječi hrabrog borca Antonia Rivera, koji je bio teško ranjen u Alcatrazu, a koji je rekaosvojim suborcima: "Pucaj, ali ne mrzi!"

Borba Hrvatskog naroda za svoju slobodu ne proističe iz mržnje, već iz osjećaja ljubavi idužnosti prema Hrvatskom narodu i budućim hrvatskim pokoljenjima, kojima će sloboda bitiživotno pitanje.

S tim mislima, draga hrvatska braćo, želimo vam svima i to Hrvatskom narodu u Domovini iemigraciji Sretan Božic i Novu Godinu, a Hrvatima islamske vjeroispovijesti sretan KurbanBajram sa napomenom da je potreban Hrvatskom narodu Božićni mir usred rata.

ČESTIT BOŽIĆ !

BAJRAM MUBAREK OLSUN !

SRETNA NOVA GODINA 1969!

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

NAPOMENA:

(Tako je mislio, razmišljao, sanjao i djelovao za sloboduHrvatskog naroda hrvatski revolucionarac, Ustaša i vojnik VjekoslavMaks Luburić, general DRINJAIN. Otporaš)Bobani31-12-2013, 01:36

JANKA PUSTA IZ TRI PISMA GENERALA DRINJANINA

Dragi Ante! (Ante Kršinić, mo) Ja ovo šaljem samo za Tebe za Kaliforniju i Rudija za ostali dioUSA. Na diskretan način učini što možeš iako znam, da nije lako. Moramo pohvatati u naše



ruke sve konce, jer će stradati ljudi u rukama neodgovornih

Grli Te Tvoj Maks (Ovo je napisano rukom gore na vrh pisma kao jedan dodatak, mo)

Maks, 30 ožujka 1963.

Dragi moji !

Pišem ovo okružno pismo vama nekolicini najužih suradnika da vam za 10. Travanj 1963. dadem,kako sam obećao, jednu sliku naših prilika. Na vama je, da mi u prvom redu svaki od vas dadeiskren odgovor, uvjek gledajući sa sveukupnog stanovišta, a zatim da u vašim krugovimapostupite shodno potrebama. Kada od vas dobijem odgovor, napisati ću okružno pismo za širikrug i javno.

1. Mnogi od vas tražio je obavještenje u pogledu naše suradnje u operaciji "Orient". Nekimaod vas nisam odgovorio na ta pitanja ili uopće nisam odgovarao, jer u glavnim pitanjima nisamimao dovoljno elemenata za dati vam pravu sliku. Dr. Muftić bezuvjetno pripada "BraćiMuslimanima", a sa drom. Ramadanom stojimo u vezi, razgovorima i zajednički nastojimopostići nešto za našu stvar. Voljni su s Odporom suradjivati, a učiniti će vjerojatno i dostausluga hrvatskom narodu na političkom polju. Nastavljamo u tom pravcu, a dr. Ramadan putujeu USA, gdje će se sastati s Erićem, a vjerojatno ćemo organizirati sastanke i na drugimmjestima izmedju naših i njihovih predstavnika. Poneki od braće imao je rezerve u pogledudra. Muftića, nu ja vjerujem, da ne treba biti bojazni, da bi isti radio za komuniste ili Srbe, panam se je ograničiti na to, da suradjujemo na političkom polju do onih mjera, do kojihorganizacija "Braća Muslimani" hoće i može učiniti.

Treba imati na umu, da oni svugdje imaju pristaša i mogućnosti, da imaju svoje ljude namnogim visokim položajima u islamskim zemljama, iako nemaju podpunu vlast nigdje. Njih trebasmatrati neke vrsti klerikalcima i desničarima i k tome republikancima, pa u ovoj igri snaga nasvjetskoj pozornici, gdje Rusija i Amerika pomažu ljevičarstvo i komunizam, kao i bezvjerstvo,nije njihova situacija najbolja. Time smo vam dali jasnu sliku političkog stanja, koje će ipakdoći do izražaja, jer je jedan od naših velikih prijatelja i jedan od vodećih u organizacijipredvidjen za ambasadora u Madridu, koja će prilika biti iskorišćena u svibnju, nakon njegovadolaska. Novine te organizacije u raznim zemljama i nadalje o nama pišu i mi se povezujemo snjihovim prvacima.

Ovu liniju možete smatrati kao jednu od glavnih naših političkih suradnja, pa iako časovito"Braća Muslimani" nisu u ofanzivi, nego je to njihov neprijatelj Naser, (podsjetimo današnjimladi hrvatski naraštaj na to da su Tito i Naser bili jako usko povezani, kako osobno, tako iprijateljski, diplomatski, državnički i ideološki, mo), imajmo strpljivosti i vjere, kolo srećeokreće se i ta će organizacija uvjek imati, poput katoličke crkve, veze i ljude i uticati će nadogadjaje. Mnogo je istaknutih državnika u muslimanskom svietu na njihovoj strani, pa bimoglo biti ugodnih iznenadjenja u času zaoštrenja odnosa izmedju Amerike i Rusije, kada biAmerika bila prisiljena tražiti pomoć u konzervativnim, tradicionalnim, vjerskim i desničarskimkrugovima. Poduzeti su razni koraci s hrvatskim muslimanima (da li mi Hrvati imamo danas



hrvatskih muslimana, i dali imamo hrvatskih pravoslavaca??? Što se osobno mene tiče, a to jemoje mišljenje danas, na moj rođendan, 14 kolovoza 2012., da bih prije povjerovao da imamohrvatskih pravoslavaca nego, recimo, na svu žalost, hrvatskih muslimana, mo, Otporaš) uemigraciji, te je mnogo truda uloženo u tom pravcu. To ćete viditi u sliedećim našimpublikacijama.

2. Isto tako mogu vam dati jasnu sliku u pogledu pomoći u sredstvima, koje bi mogli očekivatiod naših islamskih prijatelja. Rekao sam nekima od Vas u svoje vrieme, kada smo počelirazgovarati sa ljudima org. Braća Muslimani, a to je da su oni htjeli od mene dobiti u prvomredu ljude, kao i moju osobnu kolaboraciju, a za diverzantsku akciju org. Braća Muslimani naizvanhrvatskom području, tj. prema potrebama organizacije, koja se nalazi u stalnom ratu saljevičarskim Naserovim i komunističkim agentima muslimanima u svietu. Ja sam to odbio inastojao svesti suradnju najprije na političko polje, pa me sigurno hrvatski političari, kad biimali pameti, nebi napadali, jer sam u tom pogledu bio oprezniji, nego mi oni to danas savjetuju.Ja sam htio najprije političku suradnju i javna politička i diplomatska priznanja Hrvatske, dokbi onda kao saveznici mogli razgovarati o vojnotehničkoj suradnji.

U tome smo izgubili dosta vremena, jer kako znate diplomcija je takova, a posebno na Orientu.Oni meni predbacuju, da se ne može bez akcija dobiti pomoć. a ja opet, da se bez pomoćinemože pokrenuti naš borbeni dispozitiv.

Radilo se najprije o diverzantskim akcijama, nu kasnije je došao rat sa Jemenom, i od mene sezatražilo dobrovoljce, istovjetnost borbe za iste ideale, jer i u Staljingradu smo se borili vanteritorija Hrvatske, itd. Bilo je ponuda za tehničare, stručnjake, avijatičare,radiotelegrafiste, škole itd. Predbačeno mi je da raste trava u logorima, gdje smo se trebalivježbati. Nu ja stojim na stanovištu, da je bolje da raste trava u logirima, nego da budemozačeprkani u pijesku za arapske stvari.Ti ciljevi nisu izravni sa ciljevima Hrvatske. Mi jesmosaveznici za ciljeve Islama u našoj Državi (čitaj Hrvatskoj, mo, Otporaš), i ja ću ostati vjeranodnosima i ugovorima, ali nisu još Braća ništa učinila za Hrvatsku, da bi mi morali bitivelikodušniji.

(Ova stvar se je rastezala par godina, dok konačno nije potpunama propala. Iako nisam bioizravno upleten u splet tih manevera, preko dra. Miljenka Dabe Peranića sam bio upoznat sishodom svih tih povuci/potegni poteza. Zato se nije ni čuditi da su mnogi visoki dužnostniciOdpora tražili od generala objašnjenja, kojima je on često puta odgovarao osobnim pismima,koja ja želim sada iznijeti hrvatskom općinstvu kao povijestna zbivanja hrvatske emigrantskepolitičke djelatnosti HRVATSKOH NARODNOG ODPORA, mo).

Tako : Mi hoćemo u svaku kombinaciju, ali oni moraju najprije zadužiti Hrvatsku, pa ćemo ondai mi kao islamska i prijateljska zemlja odgovoriti.

(Kako se je moglo i uočiti iz prijašnjih pisama da je organizacija "Braća Muslimani" isključivozahtjevala da Hrvatska bude priznata kao islamska a ne katolička zemlja. Kroz generalovapisma će se moći uočiti kako se je on opirao da Hrvatska ne bude priznata kao islamskazemlja. To generalovo opiranje se rastezalo sve dok konačno od toga nije bilo ništa. Zato se je



generala napadalo i okrivljivalo za taj neuspjeh, mo).

Stvar se pogoršala, jer je pao Kasem, gdje su Braća imali neke pozicije, kao i u Siriji, dok sunovi režimi u rukama Nasera (čitaj Tita, pošto su ona dvojica bili gorljivi suradnici urazbijanju organizacije "Braća Muslimani" i bilo koje suradnje između ove i ODPORA, mo), ataj je protiv Braće, jer hoće da odijeli crkvu od države i provodi socijalne i agrarne reforme,a znate šta to znači za tradicionalne snage "Braće Muslimana". S druge strane snaga Naserabi mogla biti brana protiv Izraela i to mu pomaže kod malog arapskog svijeta. Sve u svemu nioni nisu jaki, da nam pomognu, kako smo vidili pod br. 1. prijatelji su na političkom polju. Kolikoće to biti? Ne znam!

Stvar kraljeva, Huseina i Sauda nije ružičasta i mene ne bi čudilo, da i oni postanu emigrantiili kao Emir El Badr u Jemenu, koji nas je htio priznati i bili smo u vezi sa njima - ode u gverilu.Nu i ta gverila može durati, dok je Saud na vlasti, ali ako Naser počme u Arabiji, a to jemoguće, onda će još manje izgleda biti za neku stvarnu oružanu pomoć u našu korist, a misvakako nećemo spašavati vladarska prestolja, kao nekada Hrvati Abdurahmanu III. uKordobi. Pa i ako oni izgube prijestolje i zavlada Naser, sigurno je, da će postojatiorganizacija BRAĆE i ostalo će tada zavisiti o Naseru, koji nam vjerojatno nije neprijatelj,nego je s Titom išao iskoristiti Ameriku i Rusiju. Nismo počinili ni jenu pogrješku u tompravcu, nismo neiskoristili, a ako nismo što dobili, nismo ni izgubili. I čekati.

3. Pomoć odavde. Imam velikih prijatelja i opće simpatije. Stari su to računi s Titom iinternacionlnim kolonijama. Nu ova je zemlja i sama morala voditi bitku za legalnost radicrvenih na jugu Francuske. Danas je to uredu. Francuska je pohvatala španjolske crvene vodjei internirala ih, a ovi ovdje OASovce.

(O.A.S. (ORGANISATION ARMEE SECRETE) koja se je pod vodstvom generala Raoula Salanaopirala generalu Charles De Gaulle-u da dadne Alžircima Nezavisnost. De Gaulle je vojnimudarom skršio tu Salanovu tajnu vojničku vojsku. Oni koji nisu bili pohvatani su se razbježali aponeki čak pobjegli i u Španjoslku, koje je Frankova vlast hvatala i sa francuskim vlastimakusure činila, tj. izmjene, mo, Otporaš)

Ima mira na Pirinejima i nitko ga ne želi pomutiti. Oni su morali računati i s medjunarodnimturizmom, jer je ova zemlja u 10 god. podvojstručila životni standard, zahvaljujući turizmu. Ionda medjunarodni pritisak i k tome američki. Daleko smo od ove zemlje, naime Hrvatske, tese ovdje ne može praviti operativna baza, ali može ODGOJNA i to privatnim i individualnimnaporima. Tu bazu već ovdje imamo i nešto je ljudi prošlo kroz nju i dolaze novi. To je sada većkonkretno. Na političkom polju vezali smo njihov jači udjel nakon afirmacije muslimana. Nismoviše ni tražili, a oni nam daju slobodne ruke u pogledu Konzulata, kretanja, rada. Ljudi kojiovamo dodju s pasošom kao turisti, mogu biti moji gosti i to ne u domu, tiskari i t.d., nego u -ODGOJNOJ MOJOJ BAZi, odu odavde i nema dokaza ni odgovornosti.

U carstvo glupih želja i priča spadaju vijesti, kako je nama nešto zabranjeno, posebno upogledu "Drine". Uživamo apsolutno povjerenje, sada više nego ikada, (general Drinjanin iHNO, mo) jer smo uvjek znali braniti interese, (Španjolske, mo) ili ih barem imati pred očima,



te smo to povjerenje zaslužili. Politički je rad mogao biti zabranjen Poglavniku, ali meni nikada.

"Odgojna" baza je tu i nijedan Hrvat se ne treba bojati u ovoj zemlji tako dugo, dok stoji podmojom zaštitom i ne počini djela, za koja ja ne mogu odgovarati. U ovu zemlju dolazi skoro 10milijuna turista, mogu doći Hrvati, koje ja pozovem, biti sa mnom, otići - bez bojazni. Ostaloje moja briga.

Nije to Jankapusta, jer nemamo granice sa Hrvatskom. Da je imamo, imali bi i Jankapustu. Aliimamo svoj kutić, gdje možemo odgajati ljude. Kakav oblik će to imati? To zasada ovisi o nama.Ja nisam nikada i nigdje tražio materijalne pomoći kod prijatelja u ovoj zemlji, ali ću je dobitikad zatražim. Nu ja to neću dok ne bude vrijeme. Prema tome stvar je ovakva: ni od katolika niod muslimana nismo dobili ništa. Mogli bi slati ljude u Španjolsku Stranu Legiju, nu ja to neću.Ni u druge - američke ni islamske. Možemo imati onoliko, koliko mognemo izdržavati.

4. "Akcija Drugog Koraka". Mogu vam reći, da smo isplatili stroj ove i instalacije tiskare.Tiskara je jedan skromni dom za one, koji će ubuduće tu tiskaru voditi, isplaćeni su i dokaz sunaše snage. Istini za volju treba reći, da je to bilo omogućeno odkupom većeg broja dionicabojnika Tugomira, pa iako "Drina" duguje dvojici Hrvata po 500 dolara, imamo na zalihi skorodogotovljenu novu "Drinu" posvećenu fra. Dominiku Mandiću (br. 1. 1963., mo) i ja se nadam, daćemo s "Obranama", "Drinama" te sa vojničkim priručnikom, koji je takodjer dijelom izradjen isa knjigama o vojničkom povlačenju "Od Ivan Planine do Bleiburga", koju započimamo zanekoliko dana, moći sami platiti dug i podržavati redovno izlaženje "Obrane" i "Drine" ikorespodencije, dok izdržavanje kuće ostaje moja privatna briga i to ću ja urediti i platiti odmoje zarade, dok smo skupa i u ovakovim prilikama.

Postigli smo, dakle, u 3 faze kupnju tiskare, ostvarenje veza i početak psihološkog rata. Nemanikakove sumnje, da smo u dosadašnjima fazama uspjeli i da sa ovim aparatom, kojega sadaposjedujemo, možemo izdržati ovaj ritam.

"Akcija Drugog Koraka" - psihološkog rata u Domovini ja smatram prvom našom borbenompotrebom. Držanje hrvatskog emigrantskog tiska prema nama u zadnja vremena opravdavamoju bojazan, da bi svi ovi, koji su na nas graknuli, to bili učinili, da smo počeli sa domovinskimakcijama bez njih. Dobar dio to čini radi moje osobe, a dobar dio zato, jer "odnesoše imslavu". Emigracija je dokazala, da nije kadra poduzeti ništa. Ja sam vam svima iskreno rekao,da ni mi do sada nismo bili kadri i zato nismo ništa poduzimali, nego smo u tri faze učinilipripreme. Sada raspolažemo s tiskarom, u kojoj možemo braniti sebe, naše akcije i prije svegaideju vojničke izvanstranačke koncetracije i njeno učešće u hrvatskoj revoluciji.

Sada dolazi vrijeme akcije. Ja tu riječ u konkretnom slučaju nisam nikada izgovorio i sada jeizgovaram, jer je za to došlo vrijeme. U prvom redu smatram, da je urednik "Drine" Bebek(Željko, mo) sposoban, da vodi publicistički dio naše organizacije, a drugo je - svaki psihološkirat mora imati svoje akcije, a ne samo svoju propagandu. Tako, ja se sada mogu posvetitiakcijama, a to je preduvjet, da se nešto postigne. Ja neću izgubiti živce i neću se datinadvikati po onima u našim redovima, koji bi htjeli jurišati na Beograd, a neće ga nitimalodušnici i piskarala osloboditi i smlatiti. Nakon što sam vam razjasnio dosadašnje korake i



stanje naših veza u političkom i tehničkom pogledu s našim islamskim prijateljima, te razlogzašto smo morali uspostaviti svoj tisak na noge, ja vam ovo govorim o akcijama unajkonkretnijem obliku. Time dakle ulazimo unutar "Drugog Koraka" u period "Akcija DrugogKoraka".

5. Uvjeti i preduvjeti za akcije "Drugog Koraka".

Još uvjek se nalazimo u onom stadiju, gdje se moramo ograničiti na vlastite snage prema onoj- uzdaj se u se i u svoje kljuse. Moguće je da sam neke stvari u životu činio dobro ili loše, teda nisam bio dorastao nekim situacijama u stanovitim vremenskim dobima, ali se osjećamsposobnim i pozvanim za organizaciju onih akcija, o kojima vam govorim. Nisu prilike iste, kaonekada, ali i ja sam se odgajao u tom novom ambijentu i znam s čime i s kime se hvatam ukoštac.Mislim reći, da želim osobno te akcije organizirati i osobno za njih odgovarati. Ja samgodinama podnosio stanovite žrtve za očuvanje minimalnih veza, posebno kada sam osobno biou boljim materijalnim prilikama. Osjećam se dakle sposoban za voditi tu stvar i svima vamavelim bez razlike, da kako sam god bio elastičan u političkim i taktičkim potezima, u ovimstvarima sam vojnik i neću dozvoliti (ne želim unaprijed govoriti o scenama u filmu kojeggledamo, ali, ukratko, ovdje se radi akciji HRB iz 1963 god., mo, Otporaš), da se u moje ime i uime Odpora dogodi i jedna, (akcija, mo) koja ne bi bila po meni odobrena. Sve bih radijepodnio, nego da moje ime i ime Odpora bude vezano uz jedan frakaso poput Kavranove akcije(Akcije Gvardijan, neki ju opet zovu Akcija DESTI TRAVANJA, svakako poznata pod imenom"Akcija Božidara Kavrana" 1974/1948, mo).Dapače, velim vam iskreno, da bih bio najsretniji, kada bi svu političku i publicističku stvarOdpora preuzeo bilo "Zapovjedni Skup", bilo neki Odbor, ili bilo kakvi forum, kojega bi stvorilimi, koji smo i Odpor stvorili i vodili do sada.

Ja bih najsretniji bio, kada bi emigrantski dio Odpora, sa općepolitičkim i publicističkimradom, bio u rukama osobe, koju se ne bi moglo napadati radi Jasenovca.

(Nama Hrvatima ne treba veća ispovijed i iskrenost od ove koju je upravo ovdje, u ovom pismu,rekao čovjek kojeg se sustavno napada i kleveće za sve ratne žrtve na području NDH odDESETOG TRAVNJA 1941 PA DO 8 SVIBNJA 1945. Ja ovdje otvoreno govorim, bez dagovorim koliko je ili koliko nije kriv, da će ime Maksa Luburića živijeti toliko dugo dokle godbude živijelo i ime HRVATSKA. Kada se budu filmovi snimali o Maksu Luburiću, nesumnjivo ćebiti spominjano i naše ime HRVATSKA. Svakako treba uzeti u obzir da je Maks Luburić našaHRVATSKA POVIJEST, bez obzira kako su ga naši hrvatski neprijatelji prikazivali ili kako ćega prikazivati. Mo, Otporaš)

Vidili ste u Nevistićevom članku (Dr. Franjo Nevistić (1913-1984) novinar, pisac, jedan odurednika Studia Croatica u Buenos Airesu itd., mo), da kada je ostao posramljen i smlavljenErićevom logikom, uhvatio se za jednu riječ (Jasenovac, mo) i soli nam pamet o tome, kako sene može ubijati nedužne ljude.

Još se ne može govoriti o jačim zahvatima na hrvatskom području, ali da o akcijama "Drugog



Koraka" i u Domovini i u emigraciji. Došlo je vrijeme tome i nakon što imamo svoj tisak, kojiveć može i bez mene funkcionirati, ja sam voljan početi(s akcijama, mo). Postoje potrebniuvjeti za to.

Možda da će biti pripadnika Odpora, koji će se dati zavesti na korake izvan moje kontrole. Jatakove akcije neću smatrati štetnim za Hrvatsku, ali ću se od njih ogradjivati, jer koliko godmogu biti koristne, mogu dati povoda za jednu novu Kavranovu tragediju. Stanje sigurnosti,koje ja imam u ovoj zemlji, dozvoljavaju mi sigurniji kontrol, a to je jedan od preduvjeta zajednu akciju. Druga je stvar polazna točka za akcije, kao i svi tehnički problemi sprovodjenjaistih ali svi ti moraju biti izvedeni samo i jedino pod mojom kontrolom. Tu nema elastičnosti itu ćemo se igrati i svojim i tudjim glavama.

6. Naše veze s drugim organizacijama.

Eto, upravo smo poslali naše ljude na sastanak s jednom stanovitom domovinskomorganizacijom, koja nam se javila preko svog povjerenika u Evropi. Može biti stvar UDB-e, a istvar hrvatskog naroda, što se ja nadam, da i jeste. U isto vrijeme mogu vam reći, da smo sena jedan ili drugi način povezali s nekim ili svim grupama, koje o revoluciji, vojsci i borbigovore ili pišu. Neke grupe traže suradnju, neke se stavljaju pod zapovjedništvo, a neke nuderazgovore.

(Koliko god danas, poslije 49 godina od kada je ovo pismo pisano, ovo moglo izgledati "zeleno",uvjeravam današnji hrvatski naraštaj da je kontakta bilo, i da se je intezivno radilo napovezivanju domovinskih i iseljenih Hrvata. U tome su uveliko odigrali ulogu hrvatski"pasošari". Evo istinitog slučaja. K meni je je došao u posjetu u Pariz sin mojeg brata. On jebio student na zagrebačkom fakultetu. Bio je kod mene više od jednog tjedna. Bojao sesastati s mojim prijateljima, što je i razumljivo. Ja sam radio u poduzeću LIBRAIRIEHACHETTE gdje sam imao pristup mašinama za kopiranje. Kopirao sam mnoge vrlo važnestvari za koje se u ex YU nije znalo niti se je smjelo znati, ponajviše partizanskih ikomunističkih zločina, Udbinih zločina u emigraciji itd. Sve sam to pokazao mojem bratiću irekao da on to sa sobom ponese. Opirao se je. Pripremao sam ga. Sebe sam stavio kao Udbašakoji će ga u Petrinjskoj po povratku ispitivati. Galamio sam na bratića, ono po Udbaški iparetizanski, te mu rekao: Znaš šta, kada dođeš s vlakom Express Paris/Istanbul u Zagreb,odmah se uputi na udbu u Petrinjskoj, zatraži odgovornog Udbaša i ovu cijelu kutiju mu podaj ireci: Druže upravo sam došao iz Pariza i bio sam kod strica. Prisilio me da ja ovo donesemovdje i dijelim medju mojim kolega studentima. Ja to neću činiti, jer se s tim ne slažem. Jadruže vama ovo dajem. Tako je to bilo i time mojeg bratića pustili na miru. Poslije KonvencijeHDZ u Zagrebu 26 veljače 1990 godine, nekoliko Udbaša iz Petrinjske su posjetili mojegbratića i tražili od njega da ih on upozna s menom kada se ja vratim..., mo, Otporaš.).

Ja sam voljan u tom pogledu biti elastičan i taktičan, jer ne želim podrezati krila mladjima,koji su te organizacije mimo nas stvarali, jer bih onda i ja bio svrstan u istu grupu našihstaraca, koji su izgubili kontrol nad našom mladom generacijom. Pokazalo se, da su nekevojničke grupe, koje su u zadnja vremena pod uticajem bilo protiv nas upotrebljavane shvatile,da bez nas nema riješenja i putem pisama, sastanaka i posjeta spremno se mogu izgladiti sve



razlike. Time bi psihološki i potencijalno Odpor zaista bio ono, što treba biti, ako je centarOdpora raznih centara pod kontrolom vojske i jednog generala koji nešto o svemu tome moraznati i daje garancije, da nije u službi tudjina.

To je točno, gdje se sastaju predstavnici malih grupa, koje nastaju kao gljive iza kiše, bilo jerih stvaraju agenti UDB-e, bilo jer su plod pobune hrvatskog duha radi srbokomunističkogterora, radi izdaje ideala predstavnika svjetske demokracije, bilo radi impotencije hrvatskepolitike.

Ja ću radi opreza svakome od vas najprije pisati o vezama na vašem području, a onda ćemo usastancima ili vrlo skrupuloznoj vezi reći ostalo. Svakako se nadam, da nas neće predriblatiUDB-a ni prestrašiti vikači, ni navesti na tanak led nestrpljivi. Na nas gleda hrvatski narod ieto sada polažemo ispit zrelosti. Ne zaboravite, da se Amerika odlučila pomagati Tita teknakon Kavranove tragedije.

I još uvjek vam velim: radi se o akcijama drugog koraka, t.j. početka psihološkog rata. Kolikoće u tome sudjelovati nama nametnuti ili ukopčani elementi, to je druga stvar i stvar vremena,opreza i dogovora. Voljan sam primiti pomoć, kolaborirati, ali ne dati se navući anonimnimgrupama. Biti ćemo načelno širokogrudni, ali oprezni u provodjenju zajedničkog. Neka namdokažu svoju dobru volju! Kada to bude, onda možemo govoriti o kakvim daljnim akcijama pa iorganiziranim strukturama. U tome je naša krvava budućnost, a ne u čekanju ni istrkivanjupred rudo. Budite strpljivi, javiti ću se svima u pogledu veza sa grupama, sa kojima imate vezena vašem području.

Ne treba biti ni pesimista ni optimista. Jedan poznati gospodin, kojemu nitko nije dobar, koji uriječima potami slavu svih i svakoga, govorio je, da šta radi Luburić i - da mu treba dati 5.000dolara i da vidimo, što će napraviti. Poduzeo sam preko 6 veza korake, da pozovem toggospodina, da vodi jedan odsjek akcije i, ako je sposoban, neka preuzme vodstvo operacije, akoje istina da hoće, da je povjerljiv i t.d. I dobio sam od jedne veze poruku, da je voljan izAmerike doći k meni u društvu drugog gospodina, ALI DA JA MORAM PLATITI PUT!?

Da vam ne govorim o drugim "velikim ljudima", koji govore o tisućama, akcijama, traže akcije itraže, kako ne, za sebe obzire - da na kraju nisu ni svoju "Drinu" platili. To je većina. Mislimonih "velikih".

Nu ima "malih" ljudi, koji nude svoju uštedjevinu za kupiti oružje. I kada sam trebao sredstvai od njih tražio, za par dana sam dobio ček bez ijedne popratne riječi. Ima dakle svašta:"velikih Ljudi", koji su se pokazali vrlo sićušnima u danom času, i ima "malih ljudi", koji su znalibiti veliki. (slučaj danas s hrvatskim BRANITELJIMA I GENERALIMA koje se blati i napadasamo zato što su sve od sebe dali da nam Hrvatska bude DRŽAVA SLOBODNIH HRVATA,mo). Tako će biti u pogledu suradnje s našim revolucionarnim i vojničkim saveznicima. Ni jednuruku nećemo odbiti, bez obzira na riječi, koje su nas nekada rastavile.

7. Sada ili nikada -



Poručujem vam svima, svima, kojima ovo pismo šaljem. Tražili ste od mene akcije, nudili steneka vas pozovem u tom pravcu i evo to činim. Do sada smo tražili za tiskaru, novine,putovanja, političke akcije. To neka (i dalje, mo) ide svojim putem. Neka to bude posebno,vodite to sa Bebekom, jer aparat propagande, odgoja, politike, vanjskih organizacija i t.d. nekaide svojim putem. Tražimo najbolje forme za taj dio rada, kao i do sada. I počnimo s novim,tajnim radom. Ja sam dao što sam imao za stvar tiskare, života, puta i mojih ljudi, koje samiza sebe ostavio. Danas "Drina" ima svoj dom i svoju tiskaru, urednika, veze, organizacije.Idemo dalje! Nitko od vas neće moći ni smjeti reći, da nisam bio voljan u dani čas izvršiti svojudužnost. Ni ja vama ni povjest neću moći reći, da nisam imao s kim. Nu ja sredstva za to dobionisam, jer nisam htio dati ni jednog čovjeka, niti ću to učiniti, osim za Hrvatsku i pod mojimvodstvom. Ako skrahiramo, skrahirali smo svi skupa. Ja vas ovlašćujem, da upotrebite te mojeriječi pred onima za koje mislite, da su voljni dati svoj obol za akcije i za oružje. Ima vas, kojimi godinama tražite ovlasti u tom pravcu i ja ih nisam dao. Na vama je reći mi, da vampotvrdim ove riječi, vama osobama ili institucijama.

Mogu vam poslati magnetofonsku vrpcu s riječima, koje ću snimiti, mogu vam dati pismenoizravno ili neizravno, jedino za ovaj čas ne možemo o tome javno govoriti u našem tisku iakomožemo, recimo, stvoriti fond, kojega možemo zvati "Fond Drugog Koraka" i onda u "Obrani"objaviti pod pravim imenima ili pesudonimom, po želji onoga, koji doprinese. Jedna je iznadsvake sumnje: bez dovoljno sredstava za sigurnosne mjere i za kupnju oružja i opreme ljudi

(poput Bugojanske Akcije poznate FINEX 1972., gdje su oni sami između sebe se POĆESALI -ovo je stara hrvatska riječ koja se je upotrebljavala kada su ljudi u "ćesama" držali svoj novaciz kojih su vadili dobrovoljne priloge za uzdržavanje zajednice u kojoj su živjeli, mo),

Ja akcija poduzeti neću. Poduzeti ću ih do one mjere, do koje budu dozvoljavala sredstva.Voljan sam prihvatiti svaku sugestiju najužih suradnika, kao i izravni kontrol svakoga od vas,od kojih se više nudilo, da prenesu svoje uštedjevine i organiziraju asistenciju blizu mene.Prema tome, prvi od vas, koji dodje ili još prije, može biti blagajnik "Drugog Koraka", dokBebek ostaje u onoj poziciji, u kojoj je danas u pogledu tiskare i naših publikacija. Eto, to jena znanje i vladanje svima vama, kao i svima onima, koji su se nudili za kolaboraciju u tome uraznim forumima.

Molim još jednom, da bi se svaki prinos za ovaj fond vodio kao takav i tamo i ovdje, te da se nebi mješalo s prilozima i predplatama na publikacije. Može biti u istim pismima i na istu adresu,a to ćemo voditi Bebek i ja kao i dosada, ali uvjek posebno. Mislim da sam u ovom pogledu bioapsolutno jasan. Želim vam još napomenuti, da svi prilozi za fond "Grugog Koraka" budu na imeLuis Luburić. tako će se ovdje voditi taj fond. Za ovu stvar uvjek slati u čekovima ipreporučenom zračnom poštom.

Znam, da će mnogi od vas postaviti pitanje kako i odakle će se smoći sredstva, posebno sada,kada su se mnogi žrtvovali za druge stvari, obranu u Njemačkoj i drugo. Ja ću vam na toodgovoriti, kako odgovaram i sam sebi: ako nismo kadri tu stvar pokrenuti, onda nismo zreli nipozvani i malo će hrvatski narod izgubiti, ako nas vrag odnese sve skupa.



Velim vam iskreno, da ako zataji ova naša akcija u ovaj čas, incijativu preuzimaju mladi beznas, mimo nas, a možda i protiv nas.

(Sve što za sada, dovle, do ovog pisanja, želim reći onima koji prate ova PISMA MAKSALUBURIĆA, posebice ova tri (3) pisma, da dobro pamte i zapamte što su pročitali i sami, izizloženog, stvore zaključke i razloge uspjeha/neuspjeha ove AKCIJE "DRUGI KORAK", mo).

Borba će biti duga i krvava, ali će trebati dokazati svijetu, da nismo zadovoljni s Jugoslavijomi komunizmom i da ne prihvaćamo ni 1. ni 2. pa to Kennediju, demokratima, katolicima i drugimabilo po volji ili ne. Ja ulazim u taj dio borbe hrvatskog naroda s najboljim nadama, sredjenimživcima i ustaljenim mislima. Dao Bog i bilo na korist Hrvatske! Ostalo znajte, da ovisi o vama,a ne o meni.

8. Svaki od vas, kojemu je ovo pismo upućeno, ovlašćen je poduzeti konkretne korake upogledu fonda "Drugog Koraka". Ova incijativa treba biti najhitnije sprovedena. Svaki prilogtreba pismeno sprovesti i odavle će biti posebno potvrdjeno. Od sviju vas očekujem odgovorpo točkama na pitanja, koja sam iznio. Ne ljutite se, ako svima na vrijeme ne odgovorim. Znam,da vam nije lako, ali je meni gore, nego svima vama.

U pogledu Vijeća rekli smo u zadnjoj "Obrani" kako stvar stoji. Mi stojimo uz Vijeće. Vidjetićemo, tko je bacio kamen na nas. A radnim činima će se dokazati, što je to što Vijeće radi. Nanama je da dokažemo, da znamo što hoćemo. U pogledu predplata za "Drinu" i "Obranu" Bebekće vam svima poslati jedno okružno pismo i potvrditi primitke. Ja ću isto svima odgovoriti, čimmognem. "Drina" posvećena fra. Mandiću je najbolje što smo mi i sva emigracija do sadanapisali, s mnoštvom stručnog štiva za 250 stranica. Stavljam vam na srdce, da pomogneteširenje našega lista "La Croatie" i da predplate i .t.d. pošaljete izravno Peraniću. To je našulazak u evropsku misao, kojoj na čelu stoji Francuska. Očekujem od vas hitne odgovore.

Grli vas odani vam Maks, general Drinjanin.

Napomena:

(Tu i tamo, kako sam već rekao nekoliko puta, da ću nadodati neka moja zapažanja kako bihpopunio prazninu sadržaja ovih PISAMA. Osobno sam u Parizu bio zadužen prikupljatisredstva za "Drugi Korak"....Slučajno sam susreo jednog Hrvata u San Franciscu 1973 godine,koji je skupa s menom prikupljao sredstva za "Drugi Korak". Naravno da smo o svemerazgovarali pa i o tome. Moj prijatelj mi je tada rekao oko prilike ovako: Revolucija jede svojeljude...Gledajući danas kako smo radili, moglo bi se reći da smo glupo radili ali da smo opetlijepo glavu sačuvali...Svakako treba ovo Okružno Pismo generala Drinjanina shvatiti tako da jeono bilo napisano ni puna tri mjeseca od ubacivanja skupine "Tolić" u Jugoslaviju početkomlipnja 1963. Kako je od tada prošlo preko pola stoljeća, a moja tadašnja prisega koju sampoložio više nije na snagi, te sada mogu reći da sam bio određen za drugu skupinu, da jeskupina "Tolić" uspijela. Mo, Otporaš)Bobani31-12-2013, 23:14



JANKA PUSTA IZ TRI PISMA GENERALA DRINJANINA (drugo pismo) (predhodni opis br.102 je prvo pismo. Molim da se uzme u obzir. Hvala.)

general DRINJANIN 12. rujna 1963.

(Donosim ovdje drugo pismo generala Drinjanina. Datum poštanskog žiga na omotnici je 12rujna 1963. U ovoj omitnici/kuverti ima pet (5) tipkanih stranica isječaka iz raznih novina oslučaju devetorice (9) Hrvata koji su došli iz Australije u Jugoslaviju s namjerom dizanjaustanka. Akcija je bila poznata TOLIĆ, OBLAK, OSTOJIĆ. Papir je identičan papiru kojeggeneral koristi u koraspodenciji sa svojim suradnicima. Karakter slova je isti što bi se moglozaključiti da je sve pisano na istom pisaćem stroju. Prijevodi su iz australskih novina, pa minije poznato dali je general govorio engleski ili ne. Sve ponovno stavljam u iste originalneomotnice/kuverte kako bi se originalna identičnost istih sačuvala. Mo, Otporaš).

Draga braćo !

Pišem ovo skupno pismo vama nekolicini i prilažem vam nekoliko isječaka iz raznih novina, kojisu nam ovih dana došli u ruke. Ostali komentari nisu potrebni, jer nedonašaju ništa novoga.Šaljem vam ovo, kako bi imali točno orjentaciju i kako ne bi dolazilo do nepotrebne panike unašim redovima. Mogu vam samo napomenuti, da se ne zna još za sudbinu šefa te organizacijeGeze Pasty-a, koji je isto navodno napustio Australiju sa drugim skupinama ljudi i o kojem jošnemamo sigurni vijesti, da li je dignut negdje s broda, da li je stigao u Italiju ili Njemačku, teda li je eventualno stigao u domovinu ili se nalazi nakon obavljena posla negdje u Beogradu.

(Ovo je jako interesantno. Ako pratimo piskaranje Ruže Andrić, supruge Ambrozija Andrić,ona stalno i sustavno govori da je HRB osnovala i vodila Udba, a da je njen suprug bio žrtvaudbaških spletkih ili tome slično. Osobno ne sumnjam u iskrene hrvatske ideale članovaHRBstva, niti u njihovu ljubav kao ni žrtve za Hrvatsku. Kako još i danas, poslije preko polastoljeća, neki sumnjaju u iskrenost ideala članova HRB, tako je bilo i prije, tj. u vrijeme kadase je ovo pismo pisalo. Ja sam preko izvještaja Bože Bagarića, viskog Udbaša za BiH, kojeg semože (pro)naći na računalu, pronašao da je Meho Palikuća, operativno ime jednog agenta Udbe,a njegovo pravo ime je Tajib Ćordić, koji danas živi u Torontu, Canada, s njim nekoliko putapreko telefona razgovarao u zadnjih 20 mjeseci. On zna tko sam ja, ja znam tko je on i na tojbazi smo razgovarali. Rekao mi je da je bio čan HRB. Rekao mi je da je njegovo konspirativnoime bilo "Meho Palikuća". Za sve ostalo što sam ga pitao, nije htio priznati. Zanijekao je sve,ali ipak se je ili izdao ili prevario kada sam ga zapitao za ime Joze Dedića. rekao je da gapozna i da su skupa bili u HRB. Kada sam mu rekao da je on, Meho Palikuća, predao JozuDedića i druge u ruke Udbe u Hotelu u Rijeki ljeta 1967., samo se je iznenadio i mene zapitao:Odkud ja to znam. Prije par tjedana sam ga ponovno nazvao s namjerom da nešto doznam;samo je rekao da je jako bolestan i da o svemu više ne želi razgovarati. Sada se postavljajedno ozbiljno pitanje: dali je uistinu Udba bila infiltrirana u HRB i dali je uistinu Udba vodilatu hrvatsku revolucionarnu organizaciju. To ja ne znam. Ali ako postoji bilo kakova sumnja,onda je general Drinjanin bio u pravu kada je sumnjao u vodstvo te organizacije HRB. Mo,



Otporaš)

U pogledu tog "Revolucionarnog Bratstva" ja sam vam već nešto javio. Većina ljudi su idealisti,a sam Geza Pasty je nepoznanica. Za njega se je reklo, da je došao van u doba lomakomirformovaca, da je bio član partije i da je vani postao nacionalista. U svoje vrijeme menise javio i pozivao se na puk. Štira, koji da mu je navodno rodjak, nu taj ga ne pozna, iakodozvoljava. Geza je suradjivao u našim društvima, ali prema njemu naši su uvjek bili slabi i kadsmo mi raskrstili sa Poglavnikom, on je ostao u HOP-u, iako nas nije napadao, iako je uredjivao"Spremnost" (glasilo HOP-a za Australiju, mo) i napadao općenito sve protivnike HOP-a.Kasnije je unutar HOP-a organizirao mnoge mlade ljude i skupa sa ostalima organiziraoBratstvo (1961., mo) Mi smo već u početku imali uvid u stvar i Rover držao s njime kontakt, a ineki drugi naši.

Ljudi su se obraćali nama i mi nismo pobijali organizaciju, jer smo stajali, stojimo i stajatćemo načelno na stanovištu, da nitko od nas ni osoba organizacije nema monopol, i još manjeima pravo nijekati nekome rodoljublje i pravo na borbu. Imamo sigurne podatke, da su semnogi od njegovih stalnih članova služili autoritetima ministra Artukovića i generalaDrinjanina, posebno kada se je radilo o mladim Hercegovcima. Stvar je bila neozbiljna i uzadnja vremena javna tajna. Oni su se vezali u ćelije uz mnogo mistike i kako su jezgruBratstva u lokalnim prilikama predstavljali idealisti, pristupilo je oko 200 ljudi i stalnimmjesečnim obolom doprinašali za kupnju oružja i slanja ljudi u Evropu. Geza je na kraju pisao imeni osobno i ja sam rekao, da mi ni u kojem slučaju ne želimo apsorbirati nešto, što nije ponama postrojeno i da ne želim preuzeti ponudjeno mi zapovjedništvo nečega što ne poznam, atražio sam i podpune garancije - popis članova i td., jer sam znao o toj organizaciji mnogo više,nego su mi oni rekli i bio uvjeren, da nisu bili korektni. Oni su se uglavnom služili našimimenima, da bi mogli imati obranu prema ljudima, nu mi smo ih i na to upozoravali.

Moram vam spomenuti, da su u isto vrijeme dok su govorili o Artukoviću, Drinjaninu i Reveruprema vani davali izjave, da ne žele suradjivati s nikim od starih, te da će oni sami udariti sasvojim ljudima, sprovesti revoluciju i preuzeti vlast. Posebno dvoličnu ulogu odigrali su NikoKovačić i Branko Orlović koji su Bratstvu služili za petljanje tobožnje veze sa domovinom, teza mistifikaciju, kako sve dolazi iz Evrope i domovine. To mi je priznao sam Geza u pismu. Dokse je Bratstvo iz Australije bacilo na prikupljanje materijalnih sredstava i povezivanje uAustraliji, dotle su Kovačić i Orlović bili oni, koji su trebali u Evropi ljude prihvatiti, izobrazitii svojim vezama prebaciti u domovinu. Niko Kovačić je u zadnja vremena naglo postao bogattrgovac, vrtio se u svim grupama, mnogo putovao, a mi imamo preko dvadesetak obavjesti odnaših mladih ljudi, koji su nam govorili o čudnom držanju tog čovjeka, a istina je i to, da jemeni Bebek pred godinu dana bez sustezanja rekao svoje mišljenje da on i naši, koji su izdomovine došli, vjeruju da bi mogao biti agent UDB-e. To su mišljenje dijelili i neki naši stariji.Za Orlovića odavno znate, da je odavno na njega hajka da je bio kao student u partiji. Odatleona bezobrazna pisanja Gladića i Orlovića u jednom od uvodnika njihove (novine, mo) "MladeHrvatske", gdje je Gladić preuzeo 90% teksta iz jednog Bebekova članka, koji je prije togaizišao u "Obrani" i na kraju samo zabiberio nama, iako nas nije imenom spomenuo. Iz tih izvoraje poslan memorandum generalu De Gaulle-u protiv Odpora, nakon što je predstavnik Odporaprof. Dabo Peranić uputio bio jedan memorandum De Gaulle-u i bio pozvan od predstavnika



vlasti i nakon što smo izdali 3 broja "La Croatie" sasma na francuskom jeziku. Gezi Pastiju nisuvjerovali ni najbliži suradnici, ali su ipak nadjeli (ili nasjeli, mo) i provodili organizaciju. Moždaće mi koji od vas postaviti pitanje zašto nismo spriječili sve to.

Moram vam reći, da smo i na to pomišljali, ali smo se uvjerili i to baš mladji ljudi iz Odpora, dase to ne smije i ne može iz više razloga. (1.) nemamo pravo, (2.) pridavali bi organizaciji većuvažnost, (3.) pali bi na kategoriju HOP-a koji denuncira druge organizacije, (4.) bili bipredstavljeni bremzerima (kočničarima, mo), koji ne damo maldjima predase iz zavisti, i ktome dali bi njima mogućnost, da nas pred hrvatskim narodom optuže, da nisu mogli polučitiuspjeh (poput Bugojanske Akcije iz godine 1972., mo), jer ih je Maks u tome spriječio. Nitkoone mlade ljude fanatike nije mogao odvratiti. Sve su to posljedice potpune zataje starihhrvatskih emigrantskih struktura i posebno stanje u HOP-u čiji su članovi ti ljudi bili. Da smoih još i mi pritisnuli, onda bi nam točno HOP naviestio rat, i to krvavi, i tada bi na nas bacilikrivnju, da smo uzročnici bratoubalačkog rata medju nama. Meni je u tome savjest čista iosjećam se zadovoljan, da sam vas ispravno i na vrijeme o svemu obavjestio, kako nikadamedju nama ne bi bilo sumnje ni u kojem pogledu.

Mi smo dakle svjesno pustili te ljude, da dokažu šta znaju i mogu. Ne znam kako će sve tosvršiti. Onoga časa, kada sam dobio obavjest, da je Jugoslavija povukla svog predstavnikaWaisa (Weissa, mo) u optužbi na naše u Mahlemu, pisao sam nekima od vas i rekao prisutnimprijateljima, da sam siguran, da ćemo brzo imati proces u Zagrebu, kako bi se neutraliziraoproces u Mehlemu, (Njemačka, tada 1963., nije priznavala Jugoslaviju niti je imala s njomdiplomatske odnose. Jugoslavija je preko Švicerske otvorila jednu trgovačku misiju uMehlemu. Kasnije se ispostavilo da je ta jugoslavenska misija bila GNJIJEZDO UDBINIHAGENATA koji su špijunirali jednako hrvatske političke emigrante kao i hrvatske pasošare.Jedna skupina od tridesetak Hrvata je napala tu jugoslavensku špijunsku misiju. Bilo je tusvašta! Proces je trajao dugo..., mo) koji se je počeo okretati protiv Jugoslavije radiinteligentnog i hrabrog držanja nekolicine naših ljudi u Njemačkoj, koji su preko njemačkogvojničkog lista Nazional Zeitung znali okrenuti njemačko javno mnijenje i posebno njemačkegenerale protiv Tita. Bio sam siguran, da će se inscenirati proces i da će izići na površinu opetnacisti, fašisti, popovi, fratri, koljači i td. Sada će izkrsnuti na površinu razni "akcionisti"(djelatnici, mo), koji su vodjeni neodgovorno iz Njemačke i sada iz Australije i koji su svi ponekom magičnom zakonu hvatani na granici ili u blizini granice.

Vi se kao Hrvati možete samo ponositi nad mnogim žrtvama i nad strahovito velikim učinkom,kojega ćemo imati pred stranim svijetom, ali nato moramo biti i žalostni. Ja sam ljudimasavjetovao, da budu skromniji u ciljevima, da se ispitaju podatci o šefovima onih organizacija,koje su pokrenute i da se ljude stručno pripreme. Bio sam ispunjen (ne znam šta bi ova riječ"ispunjen" mogla u ovom smislu značiti, ako ne "ispljuvan", mo) od nekih, pa je bilo čak ipripadnika Odpora, koji su se oduševili za akciju Bratstva prema onoj, da je žabu lako u voduotjerati. Mogu vam dati garancije, da nije nastao nigdje prodor u redove Odpora, iako je zapredviditi, da će svugdje i u Australiji biti dreke na Rovera radi njegovih veza sa Pasty-om.Dobio sam nekoliko pisama, nakon dogadjaja i svi oni odmah instiktivno spominju Rovera, jerznaju, da je on u Australiji. HOP, UDB-a i mnogobrojni osobni prijatelji Rovera učinit ćeostalo.



Nitko od nas ne može predvidjeti ovaj čas kakvog će odjeka imati sve to na naše i drugeorganizacije u emigraciji, ali vas mogu uvjeriti, da će na kraju Odpor izići pojačan i da će ljudiprihvatiti moj sistem rada po koracima, upotrabljavajući mlade za ono, zašto trebaju mladi, astare tamo, gdje trebaju stari. Dolaze teški dani za nas, ali nemojte gubiti živce radi onoga,što dreči ulica i ne gubite živce, kao što su neki izgubili. Ovoga časa je glavno, da budete izprve ruke informirani i da djelujete na svoju okolinu u duhu gornjih vijesti. Mi ćemo u novoj"Obrani" postaviti stvar načelno na svoje mjesto i vjerujem, da će taj broj "Obrane" ostatikao trajna vrijednost.

(Evo šta se o tome kaže u "Obrani" br. 11/12 ožujak-travanj 1964. Kako ste mogli saznati izprijašnjih pisama koje sam ovdje iznio, da je fra. Pio Fržop radio na tome da se kupi tiskaraALOJZIJE STEPINAC sa sjedištem u Parizu u kojoj će se tiskati jedna sveopćehrvatskanovina, tim dea druge postojeće hrvatske novine se obustave. General Drinjanin je na topristao i "Obrana" nije izlazila za slijedeća 4 mjeseca.

"Vrlo važna obavjest.

DR. ANDRIJA ARTUKOVIĆ I HRVATSKO REVOLUCIONARNO BRATSTVO.

Obavješteni smo iz više apsolutno sigurnih, provjernih i vjerodostojnih vrela, da su sepredstavnici i organizatori HRB. služili pri verbovanju članova sa imenom hrvatskog ministraDra Andrije Artukovića. I ne smao to, nego još i sada to ime upotrebljavaju, te dapačepokazuju neka pisama, koja da potiču od gore spomenutoga.

Ovlašteni smo najenergičnije demantirati bilo kakvu vezu Dra. Artukovića sa ljudima HRB.,koji ne samo, da iste nije ovlastio, ni pisao im, i još manje ovlastio da govore u Njegovo ime,nego nije uopće niti znao da HRB postoji.

Tko makar i prosječno poznaje život i rad Dra. Andrije Artukovića, te njegovo sadanje stanje,(dru. Artukoviću je zakonski bilo zabranjeno svako političko i hrvatsko/nacionalno javnodjelovanje, mo), taj će odmah shvatiti, da su samo nesavjestni ljudi ili agenti Udbe mogliučiniti takva šta. Zato osudjujemo sve one koji su se služili nedozvoljeno imenom Dra.Artukovića, a hrvatskim patriotima u svietu stavljamo na srdce, da se kane društva onih, kojisu to činili.

Nakon Marselja (atentat u francuskom gradu Marseille-u na srpskog kralja AleksandraKarađorđevića 9 listopada 1934., mo) Beograd je bio dospio dobiti u ruke Dra. Artukovića, alije sudjenje izvršeno pod kontrolom diplomatskih predstavnika Londona i Pariza i pod uvjetom,da mu se sudi samo radi tobožnjeg učestovanja u atentatu. Bio je oslobodjen i povraćen nazapad (u Belgiju odakle je bio izručen Beogradu, mo). odonda je Beograd nastojao dočepati seistoga, jer je Njegovo ime bilo vezano sa legendarnim velebitskim ustankom. (koji je počeo 7rujna 1932., mo).

Dr. Artuković, ministar NDH., uspio je 1945.g. spasiti se od sudbine ostalih hrvatskih



ministara, koji su obješeni skupa sa predsj. Vlade Mandićem i podpr. OsmanbegomKulenovićem. Živi sada u Usa. u Californiji, ali je stalno pod procesima. Beograd je mobilizirao(interesantno kako smo u prošlosti uvijek bili protiv Pešte, Beča i Carigrada, eto donedavno iprotiv Beograda. Sada se postavlja pitanje dali će doći vrijeme da Hrvati u buduće budu protivStrasbourga, glavnog grada EU, mo) najbolje advokate, novinare, agente, miljune dolara, - aliamerička pravda nije u rukama komunista i dosad se je Dr. Artuković odbranio. Sebe iHrvatsku! Zato je Udba i dosada pokušala sve da kompromitira Dra. Artukovića i svjetski tisakje pun podvala i optužba protiv istoga. Vjerujemo da je UDBA podvalila na direktan iliindirektan način i ovu optužbu kako bi mogla izvesti novi proces i optužiti Dra. Artukovića daorganizira revolucionarne i terorističke organizacije, iako je istome prema zakonima Amerikezabranjen svaki politički rad.")

Ukoliko bi do vas doprlo, a to je vrlo vjerojatno, vijest, da su poslati i neki ljudi Odpora izAustralije u Evropu, onda ću vam reći, da to stoji s tom razlikom, da se taj čovjek ili ti ljudinalaze samnom ovoga časa u ovoj sobi ili su otišli na način, da to ulica i UDB-a ne zna, a akosazna, mogu vam dati garanciju, da će biti ispaljen barem počasni naboj i da će se sa manjeljudi postići veći efekt.

Ostaje nam sada više nego ikada ostvariti naš plan "Drugog Koraka", tj. "D.K.", a o revoluciji i"preuzimanju vlasti" mogu govoriti sam neodgovorni ljudi i oni koji sanjaju otvorenih očiju ionda provode u djela zatvorenih očiju. Mi pod revolucijom mislimo nešto drugo i to sprovodimou djelo. Dogodilo se što bilo, mi se niti povlačimo niti raspršavamo, nego ćemo nastojatiupotrebiti ovaj stav u ozbiljne i konstruktivne svrhe. Nema uskrsnuća bez Velikog Petka i mićemo kroz njega morati proći.

Koristim ovu zgodu, da vas podsjetimo u pogledu poslova "Drine", "Obrane" i td. o čemu će vamBebek poslati posebno okružno pismo.

Molimo vas sve, da pazite na vaš tisak ili na tisak hrvatski i srpski pa nam pošaljite sve ono,što bi nam moglo služiti, a ja ću onda to upotrebiti u novoj "Obrani" ili jednim novim okružnimpismom obavjestiti o glavnim momentima.

Javi te nam se. Grli vas odani vam general Drinjanin.

Dodano i pisano rukom:

Dragi Ante! (Kršinić, mo)

Odavno nema od Tebe viesti. Nadam se da nisi bolestan ni u kakvoj nevolji. Javi se i što imašnovca za nas pošalji nam, jer nam treba. Obavijesti ljude ako i gdje treba ovo samo Tebišaljemo za Californiju i nikom više.

Pozdravlja Te Tvoj Maks.

Kraj drugog pisma generala Drinjanina. Sada ću u nastavcima iznijeti izrezke iz raznih



australskih novina koje su pisale o hrvatskoj devetorki koja je 1963 godine iz Australije došlau Jugoslaviju da digne ustanak. Ja nemam original iz australskih novina na engleskom jeziku.Ja ima prijevod s engleskog na hrvatski na pet gusto tipkanih stranica. Sve je ovo bilo u istojomotnici/kuverti koju sam označio broj pisma dva (2).

"THE SUN", Sydney, Australija, No. 1030 special, 5. rujna 1963., str. 1,

TERORISTI IZOBRAŽENI U SUDNEY-u (podučavani, trenirani, vježbani, vršili vojničkuobuku itd., mo)

Devet ljudi, navodno izobraženi za terorističke akcije u sydney-skom pregradju Woollahra,uhvaćeni su u Jugoslaviji. Jugoslavensko ministarstvo unutrašnjih poslova je izjavilo, da suljudi poslani natrag u Jugoslaviju iz Australije, da vrše terorističke akcije. Članovi su bilipripravljeni (izvježbani, mo) za razne buduće terorističke akcije na predavanjima, održanim uzgradi Queen Street, Woollahra. Sigurnosna policija (redarstvo sigurnosti, mo) u Sydney-udanas je izjavila, da joj nije poznat nikakav hrvatski klub u Woollahra. Izjavili su, da vjeruju,da je izobrazba Hrvata, koji su se vratili u Jugoslaviju, napravljena u njihovoj domovini. (uAustraliji, mo)

CRKVENI KLUB

Sigurnosna policija drži mogućim, da je plan povratka u Jugoslaviju bio organiziran u QueenStreet-Klubu. "THE SUN" je danas upoznao taj Club koji je vlasništvo Rimokatoličke Crkve isluži uglavnom za sastanke sydney-skih Hrvata. Club je kontroliran po svećeniku O. Romcu,jednom hrvatskom franjevcu.O. Romac je danas izjavio, da je osobno poznavao jednog oduhićenih ljudi - Josipa Oblaka, ali druge ljude nije dobro poznavao. On je kazao, da mu nijebilo poznato da su ljudi bili kontaktirani (povezani, mo) s terorističkom organizacijom"Ustaša", koja je, po njegovu mišljenju, prestala postojati svršetkom II. svjetskog rata. O.Romac je rekao - ako su uhićeni Hrvati upotrebili ime i adresu Cluba - a da su to učinilivjerovatno radi pokrića.

(Spreman sam povjerovati da je ovo general Drinjanin prevodio. To kažem zato, jer ima već dosada riječi kojima se general služi u svojim pismima, mo)

Jugoslavenska službena izjava veli, da su ovi ljudi uhićeni u predjelima Kopra, Rieke i karlovcaizmedju 19 i 22 lipnja.

SMRTNA LISTA

Uhičenje je izvršeno 14 dana kasnije, nego su ovi u pola noći prešli granicu. Policija je našlakod njih 33 kg. TNT eksploziva, 100 upaljača, 4 tranzistor-radia, pet revolvera, 2 bodeža i 3zemljovidne karte. Izjava govori da su ova devetorica imali emigrantske putne izkaznice,izdane u Australiji a dvojica australske putnice.

Prva zadaća ove grupe bila je koncentrirati se u glavnim mjestima sjevernih jugoslavenskih



provincija, zatim ubijati istaknute osobe, razarati institucije i vršiti proturežimskupropagandu. Nije izjavljeno tko je bio na njihovoj smrtnoj listi.

Navedena devetorica uhićenih ljudi su slijedeći: (1) Josip Oblak, (2) Ilija Tokić, (3) RadeStojić, (4) Vladimir Leko, (5) Branko Podrug, (6) Dražen tapšanji, (7) Krešimir Perković, (8)Stanko Ždrilić i (9) Mika Fumić.

Svi su mobilizirani od jedne ustaške emigrantske terorističke organizacije, zvane "HrvatskoRevolucionarno Bratstvo", kada su poslije jednog izvjestnog vremena traženja zaposljenja potalijanskim i austrijanskim logorima došli u Australiju.

ZAKLETVA

Svi su se trebali zakleti na bodežu i puški, kad su stupali u organizaciju. (Ustaše su bili pro-nacističke snage, (vojska, mo) koji su suradjivali s njemačkim okupaconim snagama napodručju Jugoslavije za vrijeme II, svjetskog rata). Vodje organizacije odlučili su formirati(osnovati, mo) jednu terorističku grupu i poslati je u Jugoslaviju.

"ARRIBA", petak 5 rujna 1963., str. 9 ("Arriba" je španjolska riječ, koja više/manje znači"Zdravo", "Kako si",. Da li je ovo iz španjolskih novina?, mo)

DEVET JUGOSLAVENSKIH EMIGRANATA UHVAĆENI PO POVRATKU U DOMOVINU

Obtuženi su za pripremanje čina (djela, mo) sabotaže i atentate protiv komunističke vlasti.

Utamničenici su došli iz Australije, gdje su emigrirali po završetku II. svjetskog rata.

Beograd. - Devt Jugoslavena, koji su se povratili u svoju domovinu poslije izvjestnogprebivanja u Australiji, utamničeni su. Policijska služba unutrašnjih poslova kaže, da suutamničeni priznali svoje učešće u namjeravanoj terorističkoj akciji. Policijska izjave daljeveli, da su ovi dobili instrukcije u Australiji, Zapadnoj Njemačkoj i Italiji.Komunističkajugoslavenska vlada se boji, da bi ova devetorica poubijala obćinske i župske komunističkedužnostnike na području Hrvatske i Slovenije, dizali u zrak tvornice, mostove i javneustanove, te širili protivrežimsku propagandu.

Znade se , da su utamničenici imali australske isprave, pošto su emigrirali u tu zemlju nakonII. svjetskog rata i poslije življenja (prebivanja, mo) u austrijskim i talijanskim izbjegličkimlogorima. (Efe.) (ova riječ "Efe" je po svoj prilici ime novinske agencije, mo)

JUGOSLAVENSKI KONZULAT U SYDNEY-u - CENTAR ŠPIJUNAŽE

Melbourne. - Jugoslavenski komunistički konzulat u Sydney-u je centar špijunaže, kako jeistakao O. Josip Kasić, svećenik hrvatske kolonije u Melbourne-u, kojoj su pripadali i ovihdevet Jugoslavena., koji su po povratku u svoju domovinu bili utamničeni.



(Interesantno da su svi novinari svijeta tada tako mislili da je Jugoslavija "domovina" Hrvata.Tako je sin srpskog kralja Petra drugog, koji je rodjen u Engleskoj poslije WW2, kada je 1989godine sletio na ljubljansko uzletište, od radosti uskliknuo: Evo me po prvi puta u zemlji mojihdjedova, prenosi američka novinska agencija UPI, i tako svojim čitateljima i svijetu prenosi daje Slovenija srpska zemlja, jer je on srpski princ i budući srpski kralj. Velika je i jaka bilajugoslavenska primidžba protiv Hrvata i Hrvatske! Mo, )

Sva kretanja utamničenika, nadodao je O. Kasić, morala su biti poznata Titovoj vladi još prije,nego su izišli iz Australije; dokaz je tome, da su bili uhvaćeni čim su ušli u Jugoslaviju. On jekonstatirao, da jugoslavenski špijuni dolaze u Australiju odmah, čim su njihovi predšasniciprepoznati od hrvatske kolonije u Australiji. (ja u ovoj zadnjoj rečenici podrazumjevam: da su"odmah došli novi špijuni"...čim su stare špijune Hrvti prepoznali...,mo)

Po njegovoj izjavi, jedan nacionalizirani Jugoslaven u Australiji je omogućio jednoj grupi ljudi,da se 250 kilometara na sjeveru u jednom logoru spremaju za oslobodjenje Hrvatske. Njimazapovjeda bivši ministar unutrašnjih poslova Hrvatske, (Imali ste priliku pročitati unatragnekoliko opisa kako je general Drinjanin upozorio i javno rekao kako su se članovi HRB služiliimenom ministra unutarnjih poslova NDH dra. Andrije Artukovića. Za svijetsko mnijenje jedovoljno da novinari povežu NDH s fašizmom i nacizmom i svako nastojanje Hrvata da seoslobode jugoslavenske diktature i obnove svoju Hrvatsku Državu će biti povezano s nacizmomi fašizmom. Ruku na srce, danas nam ne smetaju ti svjetski novinari i oni nas,DRŽAVOTVORNE HRVATE, takovima ne smatraju, niti nas takovima više prozivaju. Nasdanas, naš hrvatski OLOŠ pod plaštem hrvatskog antifašizma, takovima smatraju i još uvijekprozivaju. To će tako biti sve dok budemo imali sinove bivših boraca NOR, NOB, NOV, KPJ,AVNOJ-a i drugih krilatica su krasile "narodnu vlast", mo, Otporaš), koji je vršio tu dužnost ugodinama, dok je trajala nezavisnost njegove države u II. svjetskom ratu.

Radi toga došli su u vezu s ustaškom fašističkom organizacijom, zvanom "HrvatskiDemokratski Odbor" (Ovu organizaciju "Hrvatski Demokratski Odbor" su osnovali MiroslavVaroš, Udbin agent, i Krunoslav Draganović. Draganović je bio poznat hrvatskoj emigraciji kaojedan veliki dobročinitelj, u to nema sumnje. Kasnije je pao pod utjecaj ovog ubačenog - međuHrvate - Udbinig agenta prof. Miroslava Varoša, koji je uz blagoslov Udbe osnovao spomenuti"Hrvatski Demokratski Odbor" kod kojeg su se, na svu hrvatsku žalost, ovih devet hrvatskihrevolucionaraca smjestili i odatle je s njima Udba raspolagala i dirigirala, kako je generalDrinjanin rekao "da nisu uspjeli ni simbolički naboj opaliti", mo) u Munsteru, ZapadnaNjemačka. Grupa je poslana u Zap. Njemačku i odvedena u jedno mjesto pokraj Štuttgarda,gdje su ih nstruktori 10 dana poučavali u rukovanju oružjem i eksplozivom. Onda su otišli uMilano, Italija, gdje su bili 30 dana. Isti instruktori pripremili su ih za prelaz preko granice iza izvršenje njihova zadatka u Jugoslaviji.

Jugoslavenska službena izjava ne govori ništa kako i gdje je grupa prešla granicu, te kako igdje su odkriveni i uhićeni. Izjavljeno je samo, da su kupovali hranu po selima i ponašali se kaostranci, koji idu na izlet. Kada su uhićeni, nisu pružali nikakav odopr.



Posjedovali su 24.716 jugoslavenskih dinara, (skoro 15 funti), 51.350 talijanskih lira, 50zapadnonjemačkih maraka i više nego 15 australskij funti. Krivični postupak protiv ovedevetorice nalazi se u toku.

Kopar, jedan mali lučki grad u sjevernom jadranu, posjetili su u prošli četvrtak sovjetskipredsjednik Kruščev i jugoslavenski maršal Tito, poslije razgovora na Brionskim Otocima,rezidenciji jugoslavenskog vodje. Izjava, koja je dana jučer i koja govori, da se sovjetskipremjer g. Kruščev nakon provedenih praznika od 14 dana u Jugoslaviji vraća kući, ne dovodiovaj slučaj hapšenja u vezi s g. Kruščevom.

Jugoslavenski konzul u Sydney-u g. Franjo Bruz izjavio je, da on ne može dati nikakveinformacije o nacionalističkim grupama u Australiji i da on ne zna ništa o javljenim hapšenjima.

Odjel za emigrante u Camberi danas je izjavio, da Australija priznaje vojno-nacionalni odnos sJugoslavijom.. To znači, da je jedan jugoslavenski emigrant - nacionaliziran ovdje - priznat kaoaustralski gradjanin, dok je ovdje, ali kad se povrati u Jugoslaviju, on postaje ponovnojugoslavenski gradjanin.

(Više nego smješno. Sve se je radilo kako što bolje zadovoljiti jugoslavenske zahtjeve, što bise moglo svesti na to da se Hrvatima daje australsko državljanstvo kako bi ih se moglo štojače prikovati za anglo/saksonske zakone, ili po onoj: Bit ćeš mi kum dijetetu ako ne mognemnikog drugoga pronaći, mo).

Btitanska ambasada u Beogradu, koja zastupa interese Australije, iznenadjena je s izjavom ouhićenima. Britanski konzul Mr. E.W. Cook je rekao, da će on tu stvar provjeriti.

Ps. Opaske pošiljatelja odrezaka novina iz Australije:

"Momentalno Vam šaljem samo ovo, jer nemam vremena da Vam što napišem, jer mi telefonzvrči sa svih strana i svi smo strašno uzbudjeni katastrofom uhićenih u Jugoslaviji....

"....Oprostite, moram ići, jer me zovu u demonstracije, pravit ćemo čudo i osvetiti našubraću...."

"Borba", četvrtak 5. rujna 1963.

Saopćenje Sekreterijata unutrašnjih poslova SFRJ.

UHAPŠENA DIVERZNATSKO-TERORISTIČKA GRUPA OD 9 EMIGRANATA

Prilikom hapšenja kod njih je nadjeno 15 kilograma eksploziva i veće količine drugog materijalaza diverzije - Teroristi su pripadali ustaškoj organizaciji "Hrvatsko Revolucionarno Bratstvo"iz Australije i obučavani su u blizini Štutgarta.



Beograd, 4 septembra,

U vremenu od 19. do 22 jula o.g. na području kotara Kopra, Rijeka i Karlovac pohapšen je odstrane organa unutrašnjih poslova grupa od 9 emigranata koji su diverzantsko-terorističkimzadatcima 7, jula o.g. u 00.35 sati ubačeni u zemlju.

(kakova vremenska točnost, zahvaljujući Udbinu agentu Miroslavu Varošu, koji je preko svojihUdbinih filijala, dostavljao svaki, pa i najmanji pokret ove hrvatske devetorke. Naravno da suih Operativci Udbe čekali na određenom mjestu, mo).

Svi su posjedovali emigrantske putne isprave izdane u Australiji, a dvojica od njih čak i pašošedržavljana Komenvelta - Australije.

Svi ubačeni su pohapšeni, i to:

1. Oblak Josip "Pepo", sin Alberta i majke Rozalija Marinić, rodjen u Španovici - Daruvar.

2. Tolić Ilija, sin Joze i Matije Lekić, rodjen u Ljupljanici - Derventa.

3. Stojić Rade, sin Jure i majke Luce Raspudić, rodjen u selu Dragićina, Mostar.

4. Leko Vladimir, sin Jure i majke Stane Bebek, rodjen u selu Vojnići - Mostar.

5. Podrug Branko, sin Jakova i majke Stane Bura, rodjen u Piramatovcima, Šibenik.

6. Tapšanji Dražen, sin pok. Stjepana i majke pok. Ane Ćutuk, rodje u selu Seona - Našice.

7. Perković Krešimir, sin Ivana i pok. Marije Bičanić, rodjen u selu Letinac - Brnje.

8. Zdrilić Stanko, sin Ante i majke Božica Sušić, rodjen u selu Rupelj - Zadar.

9. Fumić Mika, sin Stipe i majke Marije Krznarić, rodjen u selu Letinac - Brnje.

Naprijed navedeni boravili su u raznim emigrantskim logorima Austrije i Italije, dok nisu kaoradna snaga upućeni na rad u Australiju.

Po dolasku u Australiju njima su pristupili tamošnji ustaški emigranti, nudili im zapošljenje ineke druge usluge i pogodnosti, pod uvjetom da pristupe njihovoj organizaciji, što su imenovanii prihvatili.

U okviru i pod firmom navodno dobotvornih i humanitarnih institucija kao što su "HrvatskiDom" i "Australsko-hrvatsko društvo" u Sydney-u, djeluje u stvari teroristička organizacija"Hrvatsko Revolucionarno Bratstvo", u koju su i navedeni emigranti pojedinačno učlenjeni, uzpolaganja zakletva nad kamom i puškom, što posebno svjedoći o karakteru te organizacije.Članovi ove organizacije su spremni i obučavani za buduću diverzantsko-terorističku aktivnost



na diverzantsko-terorističkim tečajevima koji su održani u zgradi 121 Svin strit vulara -Sidnej (ovako je u izvornom opisu, mo), gdje se nalazi katolički ured koji vodi emigrantskisvećenik.

Poticani od istih krugova, rukovodeći se istim motivima kao zločinci iz Bad Godesberga i dr..,(Bad Gogesberg je grad u Njemčakoj u kojem je bila vrlo dobro razgranata mreža Udbaškihdoušnika. Kako su ovi doušnici u korak pratili svakog pasošara, slučaj je htio da su se baš tu utome gradu potukli doušnici i pasošari, što je, naravno, jugoslavenska promidžba odmah tosvalila na ustašku djelatnost. Tako je to mjesto postalo poznato, mo) rukovodioci spomenuteustaške organizacije u Australiji odlućoli su da formiraju diverzantsko-terorističku grupu i daje pošalju u SFRJ. U tom cilju oni su se povezali u poznatom ustaško-fašističkomorganizacijom "Hrvatski demokratski odbor" (Varoš/Draganović. Naravno da se tada, kada seje ovo zbilo 1963., nije znalo da je Miroslav Varoš agent Udbe a Krunoslav Draganović agentmnogih stranih služba, danas, kada se sve to zna, je kamo/kud bolje znati tko je tko bio tada itko je sve Udbi dojavljivao, mo) u Minsteru - Savezna Republika Njemačka.

Pošto se cijela grupa prikupila u Saveznoj Republici Njemačkoj, prebačena je u jedmo mjestoblizu Štuttgarta, gdje su u trajanju od 10 dana obučavani od posebnih instruktora urukovodenju oružjem i eksplozivom.

Danas 1. juna o.g. prebacili su se u Milano - Italija, gdje su se smjestili u pansion "VilaViktorija" u ulici Vitruvio br. 18. Za vrijeme od 30 dana, koliko su se zadržali u ovom pansionu,izntruktori iz Štuttgarta, koji su ih dopratili, vršili su posljednje pripreme za prijelaz granicei za izvršenje zadataka u SFRJ.

Pp prelasku granice uputili su se u unutrašnjost zemlje. Usput su navraćali u sela radi kupovinenamirnica i lažno se predstavljali kao šumski radnici, izletnici i sl.

Prilikom hapšenja kod njih je pronadjeno: 15 kilograma eksploziva, - trintrotoluola, 100detonatora, 100 metara štapina, 4 tranzistora, 5 pištolja marke "bareta" sa 450 metaka, 2dvogleda, 2 kame, 3 geografske karte, 24.716 dinara, 51.350 talijanskih lira, 50 njemačkihmaraka, 15 australskih funti i 3 penija.

Prilikom hapšenja navedene osobe nisu pružale nikakav odpor.

Protiv navedenih pokrenut je krivičan postupak i naredjen istražni zatvor.

Iz Sekreterijata za unutrašnje poslove SFRJ (Tanjug)

Beograd, 4.IX.1963.

Kraj drugog (2) pisma.

Napomena:



(Sve ovo čini jednu našu hrvatsku povijest. Kakova bi bila naša Hrvatska da u njoj nije biloistaknutih Hrvata!? Bez obzira tko je upravlja/rukovodio sa ovim hrvatskim idealistima, oni zasigurno nisu znali za bilo kakovu Udbašku spletku oko njih. Zato njih treba ubrajati uPLEJADU HRVATSKIH REVOLUCIONARACA.mo. Otporaš)Bobani01-01-2014, 23:23JANKA PUSTA IZ TRI PISMA GENERALA DRINJANINA (treće pismo)

(Donosim ovdje iz treće omotnice/kuverte ili pisma nekoliko isječaka iz australskih novina,prevedeno na hrvatski. Neka nemaju datuma i godina iako se novina spominje. Molim cijenjenečitatelje da to uzmu u obzir, kao i to da sve donosim u originalu, naravno gdje smatrampotrebnim nadodam moje opaske, kako bi se čitatelji mogli bolje snalaziti. Davno je to bilokada se je ovo zbivalo, a sve se je zbivalo: RADI HRVATSKE, ZBOG HRVATSKE I IZ VELIKELJUBAVI ZA HRVATSKU! mo, ili Otporaš.)

"The Sun", Melbourne. (ime novine, mo)

HRVATI OVDJE ZNALI SU ZA UHIĆENJE JEDAN MJESAEC PRIJE

Vodje je rekao (ja bih to protumačio u množini:"da su vodje rekli", mo) da su Hrvati uMelbourne-u znali četeri tjedna ranije, da su devetorica mladih Hrvata uhićeni u Jugoslaviji,kao teroristi.

Tvrdnja je izjavljena sinoć po g. I. Kokiću, predsjedniku Australsko Hrvatskog Društva uMelbourne-u. On je rekao, da su viesti došle u jednom pismu ljudi iz jednog jugoslavenskogsela, gdje su dvojica od tih ljudi bili sakriveni - jedan od njih, Stanko Ždrilić, je iz Melbourne-a. Ždrilić i taj drugi australski Hrvat su tražili pokriće i cipele. Oni su ostavili to mjesto dvadana poslije i bili su skoro odmah uhvaćeni sa drugom sedmoricom, koji su bili u različitimselima. G. Kokić je rekao, da je njegovo društvo prvi put čulo za Revolucionarno Bratstvo oprošlom Božiću, ali nije znao, da su ova devetorica članovi dok nije došlo pismo.

VRLO NERAZBORITI

"Bratstvo" je jedna vrlo nerazborita organizacija, napravljena od uglavnom par mladih itvrdoglavih, kojih je samo par. " - rekao je Kokić. "Oni nemaju izgleda za uspjeh. Uzmimo naprimjer madjarsku revoluciju od 1956, koja je bila puno bolje organizirana i vodjena, apogledajte šta se je dogodilo."

G. Kokić opovrgava, da (je,mo) internacionalni HOP, u kojem je on zastupnik, profašistički i daje u bilo kojoj vezi sa "Bratstvom".

(U strahu su velike oči, kaže hrvatska poslovica. Nikada neću zaboraviti slučaja Mire Barešića,Brajkovića i drugih kada su 1971. kao članovi HRVATSKOG NARODNOG ODPORA, HNO, uStockholm-u, Švedska, na opravdan način, u samoobrani, usmrtili jugoslavenskog ambasadora



Rolovića...Tada su se mnogi politički Hrvati ograđivali od HNO, što automatski znači da su seograđivali i od Mire barešića, mo).

On je rekao, da je cilj Pokreta, (HOP-a, mo) dobiti pomoć od zapadnih sila, kao Australije, dapredstave hrvatsku borbu za nezavisnost kod Ujedinjenih Naroda. "Ako postoji mogućnost zarevoluciju, mi ćemo je prihvatiti, ali poslati devetero djece je preglupo", - nadodao je Kokić.

G. Kokić je rekao, da su navodi netočni, da ministar unutrašnjih poslova u hrvatskoj ratnojkolaboracionoj vladi, živi u Geelongu pod krivim imenom. U stvari, Jugoslavija je pokušala sneuspjehom 1959., da se izruči čovjek dr. Andrija Artuković, iz Kalifornije, gdje on i sada živi.

VLADINA IZTRAGA (pisanje riječi IZTRAGA nam daje naslutiti da je to rječnik generalaDrinjanina, te mogućnosti da je on ovo prevodio. mo)

Odjel za emigrante i častnici iztražuju, da li HOP i pojedinci bijahu izobražavani (trenirani,obučavani, mo) kao gerilci ovdje. Ministar za emigraciju g. Downer dao je nalog za iztragu.Iztraga je napravljena žurno, jer je potvrdjeno, da je dvjesto ljudi bilo izibražavano(trenirano, mo) u jednom tajnom logoru pokraj Wodonge. U sadašnjim iztraživanjima sepotvrdjuje obavjesti o gerilskoj izobrazbi. Očekuje se, da će vodje organizacije bitiopomenuti. Ali ako hrvatske vodje su postali naturalizirani Australci, ne može se napraviti tajpostupak protiv njih.

Vodja federalne opozicije g. Calwell, rekao je jučer, da vlada mora poduzeti energične mjere,ako su hrvatski nacionalisti bili vježbani kao gerilci. "Ovdje nema mjesta u ovoj državi zaborce, evoropskih kontinentalnih ratova", - rekao je on. Po svemu izgleda, po dokazima, da jeaustralsko tlo bilo upotrebljavano po Hrvatima za istu stvar, kao što je tlo Ujedinjenih Državabilo upotrebljavano po kubanskim emigrantima.

Teroristička veza opovrgavana po Hrvatima

"Devetorica uhvaćeni Hrvata u Jugoslaviji bili su vrlo miroljubivi", - odbornici od hrvatskihdruštava kazali su jučer. Odbornici su rekli, da oni vjeruju, da su se devetorica povraćenihHrvata u Jugoslaviju povratili radi njihovih obiteljskih interesa. "Nama nije ništa poznato oizobražavanju terorističkih grupa, o terorističkim pokretima."

Gospodin Ivica Roso, predsjednik Australsko-Hrvatskog društva u Geelongu i g. JureJakovljević, tajnik, kazali su, da oni osobno poznaju dvojicu od uhvaćeni ljudi: "Rade Ostojić(28) i Dražen Taphani (oko 25) su vrlo miroljubivi ljudi, kada su bili u Geelongu" - izjavili su ovadvojica. Ni jedan od nijh nije posjedovao nikakove vrsti oružja, dok su živili u Geelongu. Bilo bipreglupo, da se njih obtuži kao teroriste", - kazali su hrvatski dužnostnici. U zajedničkimizjavama(poznato mi je to, jer sam i sam sudjelovao mnogo puta u sličnim slučajevima, da bi mi,politički i hrvatsko/nacionalno djelatni i aktivni Hrvati, sazvali sastanak za sve hrvatskepostojeće organizacije u zajednici u kojoj bi živjeli, između sebe izabrali glasnogovornika iligovornike, pozvali novinare i medijske predstavnike, te tako bi imali jednu vrst PRESS



RELEASE, kako za hrvatsko općinstvo tako i za svjetsko, mo) dva odbornika su kazali, da 170članova u Geelongu su ogorčeni na obavjesti, da su devet ljudi bili uhvaćeni.

Nema ništa zajedničkog sa teroristima.

Izjave govore, da nisu fašisti ili nacisti ni komunisti. "Mi nismo u nikakvoj vezi sa bilo kojomterorističkom organizacijom".

"Mi smo poštivali sami sebe, a ako bi bila potreba, u svako vrieme uzeti oružje u obraniAustralije".

"U isto vrieme mi bi (bili, mo) vrlo zahvalni za datu nam pomoć u borbi za oslobodjenje našeljubljene Hrvatske izpod komunizma".

Izjava je takodjer opovrgla, da logorovanje u Wodongi u mjescu siečnju je bilo dulje od 4dana.

"Logorovanje je održano radi tjelovježbe i sastanka starih prijatelja." - nadodano je ovojizjavi.(mnogo puta razne hrvatske skupine, ili u okviru crkvenih, športskih, izletničkih, lovačkih i inihraspoloženja, bi organizirali skupne izlete preko vikenda, osobito ako je prilikom duljihpraznika. U ovom slučaju, jugoslavenske vlasti preko svojih konzularnih predstavništava, sukoristile ovaj slučaj kako bi australskoj vladi dali do znanja da, svakog puta kada Hrvatiorganizirano i skupno iđu na izlet, da iđu na "terorističko vježbanje protiv njihove državeJugoslavije". Zato se je vođa opozicije federalne vlade g. Calwell rakao jučer u svojoj izjavida su Hrvati koristili australsko tlo, kao Kubanci što su koristili tlo Sjedinjenih DržavaAmerike, mo).

"Bilo ni nepravedno da se krivi Rimokaloličku Crkvu za hrvatski terorizam", rekao je Re. J.P.Stevenson iz North Balwyn-a, od anglikanske crkve.

"Nije za nas da osudjujemo one vjerdnosti, za koje je ove značajne ljude religija bilatradicionalna obrana protiv lopovstva i silovanja" - rekao je on.

"Daily Telegraph", 7. rujna 1963.

NA TERENU SA ORUŽJEM

Članovi od jedne hrvatske izletničke grupe nose puške i automatsko oružje, sliedeći TMF ljudekroz jedan teren u Wodongi u siečnju ove godine.

GOSP. KRAMER JE REKAO: "IZTRAGE NISU POTREBNE"

Ministar vojske (Mr. Kramer) je rekao jučer, da on neće iztraživati tvrdnju, da su Hrvati biliizobražavani (trenirani, mo) s australskom gradjanskom vojničkom snagom.



Tvrdnje, da su Hrvati bili izobražavani sa pripadnicima TMF u siečnju o.g. u Wodongi.

G. Kramer je rekao, da je ciela stvar bila razjašnjena u Parlamentu 23. maja prošle godine. Onje rekao, da je on obećao pogledat tu stvar, kada su tvrdnje bili napravljene, da novaevidencija (dokaz, mo) je otkrila vježbanje Hrvata sa vojničkim jedinicama Australije.

Ali on je kazao kasnije, da je nova evidencija vrlo stara, jer je to razčišćeno u Parlamentu umjeseci maju.

Zastupnik Ormonde (laburista NSW), koji je podugao pitanje u Parlamentu u maju, rekao jejučer: Da on stoji još u uvjerenju, da su se strane trupe izobražavale u Australiji.

On je rekao, da ministar za emigraciju g. Downer je priznao, da se Jugoslaveni igraju vojnikaovdje.

"Članovi od te hrvatske grupe rastjerali su jedan službeni sastanak predstavnikajugoslavenske vlade u Paddimgton Sowen Hall, prije nekog vremena" - kazao je zastupnikOrmonde. "Oni su takodjer raztrgali (porazbijali, mo) namještaj te su morali biti uhvaćeni ikasnije oglobljeni".

Zastupnik Ormonde je kazao, da on vjeruje, da samo hrvatski borci za oslobodjenje(Hrvatske, mo) imaju glavni stan u Melbourne-u.

"Referente na Queen Street Woolahra je smetao, da se prava istraga krene na pravi put" -rekao je on. Većina ovih sa vojskom iz Wodonge su iz Melbourne-a.

POVIEST HRVATSKOG LOGOROVANJA Opovrgnuta

"Vojničke vježbe nisu bili pravljene u logoru HOP-a kazao je jučer fabijan Lovković. G.Lovković, tajnik HOP-a za Australiju, je rekao, da je logorovanje u Wodongi u siečnju o.g.učinjeno samo, da se stari prijatelji sastanu.

ZAŠTITA

U Melbourne-u jučer Hugo Tavain, koji je tvrdio, u četvrtak, da hrvatske nacionalističkegrupe su održavale terorističke tečajeve u Wodongi za vrieme od dvije godine, kaže, da tražipolisijsku zaštitu.

"Ja sam bio prebijen po nacionalistima (čijim i koje narodnosti, naravno da to ovdje"prebijeni" nije rekao; ali će to nadopuniti jugoslavenska antihrvatska promidžba i prstomuprijeti na Hrvate, mo) u Sydney-u u siečnju" - on je rekao.

U Geelongu g. Ivan Janković, vodja od jake hrvatske kolonije od 1000 ljudi, je kazao, dadvojica od australskih Hrvata, koji su se povratili u Jugoslaviju i bili uhvaćeni, su pošli natrag



iz jednog od dva razloga. On je rekao, razlozi su sljedeći: "Da vide što se dogadja sa njihovimobiteljima ili, da se osvete onima, koji su pobili njihove roditelje, braću, sestre i rodbinu."

"The Sydney Morning Herald", 6. rujna 1963.

Medju inim stvarima u listu od ovoga dana bila je i izjava Jure Vlahe, vlasnika restauranta"Drina" i predsjednika nogometnog kluba "Croatia":

G. Jure Vlaho je rekao, da on pozna Oblaka i Tolića. "Oni su mladi, možda i tvrdoglavi. Oni nisumogli dobit svoju rodbinu i djevojke ovamo od kuće" - on je rekao. On je rekao, da su mnogoHrvati u bojazni da govore zato, jer bi mogao biti pritisak na njihovu rodbinu u Jugoslaviji.

Možda su se zato oni povratili u domovinu, da oprobaju nešto učiniti.

Grupa mladih Hrvata iz Sydney-a kazali su jučer, da se oni boje, da će jugoslavenska vladačiniti pritisak na njih preko njihove rodbine, da se (i oni, mo) povrate u Jugoslaviju ili da sepovuku iz djelovanja medju hrvatskim aktivistima u Australiji.

(Ovo je velika istina. Ja sam tada živio u Parizu i preko prijateljskih veza dobio sam porukumojih roditelja, da ako volim svoje roditelje da se okanem svake politike, jer da ih skorosvakodnevno Udba i udbaši kući dolaze smetati. Jedna poruka je glasila: Moj sinko, u srid biladana oni sa fićom dođu k meni u polje di radim. Brez ikakva uvoda mi kažu ti ćeš druže sa namau Mostar. Moraćemo nešto važno govoriti. Tako se je to ponavljalo puno puta, a jadna stara,(moja majka, mo) samasamceta ko udovica radi težačke poslove na njivi i u polju. Molim tesinko okani se svake politike. Poslušaj ti svoga ćaću da se prije zore ne more svaniti. Ti znaššta to znači. Nezaboravi da san ja stariji Rvat od tebe, ali nemerš glavom kroz zid..., mo)

Oni su kazali, da neki Hrvati su bili zatraženi da špijuniraju hrvatsku djelatnost u Australiji.

- - -

ZAVRŠNA RIJEČ GENERALA DRINJANINA

general Drinjanin18.IX.1963.

Dragi moji !

Ovo šaljem Rudiju za njega, Icu i Crnog,- zatim Vladi za njega, Marijana i uže prijatelje,Tugomira za njegove uže i Dinka (Dinko Šakić je oženio Maksa Luburića polu sestru Nadu, mo)za prijatelje u Argentini,- kako nebi morao pretipkavati više primjeraka.

Poslao sam Vam već dvije pošiljke i jedno pisamce, s molbom da nam pomognete materijalnoako i gdje možete, radi ljudi koje moram povući iz Trsta i Austrije, prije nego padnu u čistki,



do koje znam da će doći.

Jučer mi je moj veliki prijatelj iz Madrida javio vijest, koja neka ostane u najintimnijemkrugu. Radi se o toj nesretnoj novoj koegzistenciji (u ta "blažena" vremena tog vremena,svijet je bio poplavljen tom "koegzistencijom MIRA" do te mjere, da se je samo o tomegovorilo i pisalo. Tko bi bio u bilo kojem slučaju protiv te "koegzistencije", bio bi suočenzakonima zemalja u kojima je živio, kao danas, na primjer, tko bi se usudio bilo šta pozetivnareći o AL Quadi ili o Omama bin Ladenu, bio bi zakonski proganjan,mo), i na pritisakpredstavnika Amerike i sličnih, poduzet će INTERPOL korake protiv tajnih i glavnih ljudi kakobi onemogućili rušenje Jugoslavije. To mi je saopćeno kao ispovjedna tajna i dobro pazite daovo ne izadje iz intimnog kruga. Nesumnjajte ni momenta u to.

Budući da Interpol i razne službe imaju agente svugdje moglo bi se dogoditi, da nam cinkaju ione skrivene i da ih pronadju. Bio je kod mene i otac Pio Fržop, i pričao mi je nevjerovatnestvari iz Italije i - Rima!

Imam ljude sa pasaportom i državljanstvom jedne nam vrlo, vrlo prijateljske zemlje. Dobiosam mig, da ih povučem i dovedem ovamo, dok se ne svrši fortuma (fortuma je riječ s višeznačenja, a najvažnija su: nesreće, usud, udesi, nepogodno vrijeme, kob, vihor, oluja i sl., mo),do koje će doći bezuvjetno i bez ikakve sumnje. Samo ne kako misle javnim progonima, nego ćenam pohvatati i onemogućiti najopasnije ljude. Nu nas to ne smije smesti. Ovdje imamo sigurnubazu. Ljude treba izobraziti, i tiho na mjesta postavljati i ja to činim. Ne brinite ako izidje dase govori i o Stjepanu Kocijanu, jer je on ovdje već i dolaze i drugi.

Ja Vas molim dakle najhitnije, da nas pomognete materijalno, bilo od Drina, bilo od pomoćinajbližih, koji mogu, bilo od prodaje dionica, koje sam vam poslao definitivno, svjedno, pa čakako nam posude. Prije ili poslije vratiti ću. Moram spasiti ljude i obraniti povjerenje ljudi, kojiga u nas imaju. Doći će i naše vrieme, hrvatsko i ono Odpra, jer nismo zatajili, a pravit ćemoVELIKE DOGADJAJE I TO SKORO. Ja se u Vas uzdam, nismo se nikada ostavljali na cjedilu,nećemo ni sada.Očekujem nove vijesti iz Australije i nadamo se da Odpor neće biti zahvaćen, a javljaju seljudi iz Bratstva i žele k nama. Nezna se ništa za Gezu (Geza Pasty je osnivatelj i prvipredsjednik Hrvatskog Revolucionarnog Bratstva, za kojega se tvrdi i smatra da su ga agentiUdbe kidnapirali u Nici, Francuska, 1965 god., mo). Prijatelju daju znati da je Kučar (ZvonimirKučar, Istranin, partizanski kapetan prve klase, došao u nemilost sa svojima 1953., emigriraopreko Italije u Francusku. Ja sam ga upoznao u Parizu. Bili smo prijatelji iako je on bio članDraganovićevog i Miroslava Varoša "Hrvatskog Demokratskog Odbora". Zvonimir Kučar jekidnapiran u Parizu, ponedjeljak 21 siječnja 1963. god., kako su francuske novine izjavljivale.Kasnije se je nagađalo šta bi moglo biti sa istim, mo) zaista u zatvoru.

Očekujem od Vas vijesti., odani Vam vaš Maks.Bobani02-01-2014, 04:32PREKO TISUĆU ČESTITKI ZA ŽENIDBU GENERALU DRINJANINU!



(Vezano uz temu "ŽENIDBA MAKSA LUBURIĆA" prikladno je ovdje iznijeti i mišljenje imladoženje Maksa Luburića kojeg je on pisao svojem prijatelju, suradniku i povjereniku HNOAnti Kršiniću. Koliko god ovo pismo ili ova pisma Maksa Luburića trenutačno izgledalanezanimljiva, doći će vrijeme kada će netko s oduševljenjem tražiti informacije iz ovih pisamakako bi mogao - ili kako bi mogli - napisati ISTINU o Maksu Luburiću.

Maksa Luburića treba promatrati iz TRI DIMENZIJE. Prva (1) Vjekoslav Luburić kada se jerodio i gdje je odrastao. Druga (2) njegova prva emigracija i vojničko školovanje i gerilskaizobrazba na Janka Pusti gdje mu je Jure Francetić dao konspirativno ime Maks. U ovu druguDIMENZIJU spada i ratno razdoblje 1941-1945 i sve njegove borbe u očuvanju i obrani NDH.Treća (3) njegova druga emigracija, pokretanje organizacije HNO i časopisa "DRINA" odkojeg imena je on prozvao sebe GENERAL DRINJANIN, ženidba s jednom otmjenom DamomŠpanjolokom i razlaz s Poglavnikom drm Antom Pavelićem.

Ove tri (3) DIMENZIJE treba posebno razraditi i kroz njih opisati: (1) Vjekoslava, (2) Maksai (3) Drinjanina. Jedino tako - po mome skromnom mišljenju - može se ISTINA pisati o MaksuLuburiću. Otporaš.)

H R V A T S K I N A R O D N I O D P O RUred Glavnog Tajnika br. 01215

15 DEC. 1953

Dragi brate !

Radi nastalih promjena i reorganizacije posla molim Vas, da bi me u radu pomogli pridržavajučise sliedećih točaka.

1. Moja nova adresa jest ova:Roberto Campos Caballer,Apartado 979Valencija, Espana

2. Nije potrebno stavljati nikakovo drugo ime, nadimak, oznaku, čin, ustanovu itd. Samo ijedino kao gore. Svako drugo ime samo otežčava rukovodjenje pošte, posebno onepreporučene. Osim toga i nehotice odajemo kretanje naše pošte i naše veze.

3. Svaku novčanu pošiljku treba slati zračnom poštom i preporučeno, po mogućnosti u čeku.Ček uvjek treba glasiti samo na ime ROBERTO CAMPOS CABALLER, i ništa drugo. Svakodrugo ime otežčava promjenu. Ako je manja svota ili se nema mogućnosti slanja preko Banke,tada je uputno staviti novce u plavi papir, staviti unutar pisma, čvrsto zaliepiti kuvertu, i uvjekpreporučeno slati. U popratnom pismu napisati u koju svrhu se šalju novci i kuda treba poslatipotvrdu.



4. Svu poštu, suradnju, reklamacije i narudžbe za "DRINE" treba slati isto na adresu kaogore, ako to Vi šaljete, ili pak netko koga Vi dobro poznate i smatrate potrebnim, da mi sejavi. Sva ta pošta i tako mora biti meni osobno poslata, jer taj dio posla vršim. Slati, dakle,izravno, jer uštedimo na vremenu i radu.

5. Kada nam se traba javiti netko, koga osobno i dobro poznate, ili se radi o široj masi, tadaneka se jave na našu adresu šire poznatu, a to je:"DRINA" Apartado 5024, Madrid, Espana

6. U koliko netko tvrdi, da nije primio odgovora, prigovara poslovanju "DRINE", nije dobiopotvrdu na poslate novce, nije mu želji udovoljeno, nije dobio "DRINE", ili je pak promjenioadresu, tada mi to javite, da mogu stvar ispitati. Kraj je godine i želimo, kao i lanjske godine,izvršiti pregled našega rada. Mnogo je posla, ljudi su isto netočni, težka su vremena, pa jelahko moguće da ima i propusta na našoj strani. Bit ću zahvalan za svaku objavu u tom pravcu.

7. Zahvalan bi bio svima, da mi jave: kada su primili "DRINU" br. 9-10 jer je nevjerovjatno, dasu jedni dobili, drugi ne. Možda da je negdje zapelo. Javite nam to odmah s točnim danomprimitka i eventualnu promjenu adrese, opaske s obzirom na naš okružni list o promjeni u"DRINI" itd.

...... ....................

"DRINA" br. 11-12 (Božić i Nova godina), u punom je poslu i izlazi za koji dan na preko 100stranica. To je naš odgovor na glasine neprijatelja o "crkavanju DRINE".

Prilažem moju Zahvalu na čestitkama za vjenčanje i Božićnu i Novogodišnju čestitku smolbom, da to uručite onima, koji su preko Vas te čestitke poslali, podpisali itd. Toliki je broj(preko 1.000) stiglih pozdrava i čestitaka, da je upravo nemoguće svakom posebno odgovoriti izahvaliti mu se. Braća će shvatiti.

Uz naš vojnikčki pozdrav.

Za Poglavnika i Dom Spremni !(ovdje pečat/žig HNO) General Drinjanin

(podpis)

Napomena:

(Kako se i iz ovog generalova pisma može očito vidjeti o čemu se radi, a radi se o tome dageneral želi preko ovoga pisma upoznati i dati do znanja svojim suradnicima da je primio"preko 1000 pozdrava i čestitaka" za svoju ženidbu, i usput dati do znanja novu adresu gdjenovce za tiskanje časopisa DRINE poslati. Svakako da je jugoslavenska Udba pomno pratila



pisanje generala Drinjanina, tako da je Pero Zlatar napisao 3 knjige 2010: Meta Ante Pavelić -Živ ili mrtav. U toj knjigi pisac ovih triju knjiga opisuje ženidbu Maksa Luburića i ovo pismoprikazuje tako da je Maks tražio od svojih sljedbenika doprinos za ženidbu a da ček ne smijebiti manji od deset (10) dollara. Udbaška posla!!!, što znači: vražija, neprijateljska posla.Otporaš)Bobani03-01-2014, 07:03OVO PISMO NIJE IGRANJE "TOLDATA"

(Pismo koje ću ovdje iznijeti je pisao general Drinjanin Peri Tutavcu Bilić u Argentinu. PeroTitavac Bilić je rođen 1913 u Dančanju, Hercegovina a umro u Buenos Airesu 9 listopada 1985.Pero Tutavac je bio hrvatski novinar, publicist, pisac, prevoditelj i jezikoslovac. U Argentini jeizdavao "NAPREDAK" 1954., te "SVITLENIK" u kojima je nastojao Hrvatima vratiti njihovstari izvorni jezik "ikavicu".

Poznavao sam Teru Tutavca preko organizacije HNO i novina. Po dolasku u Ameriku počeli smose dopisivati. On bi mene često oslovljavao sa " Suborče " i " junače " a ja njega " Striče Pero". Pero Tutavac je bio uski suradnik generala Drinjanina. Iz mnogobrojnih pisama se močeprimjetiti da su se poznavali još iz Domovine.

Neugdno sam se iznenadio kada sam u listopada 1985 godine saznao da je umro. Nedugo izanjegove smrti njegova supruga mi je poslala paket pisama/korespodencije između generalDrinjanina i njega, kao i drugih stvari. Jedno od tih pisama iznosim ovdje za sve Hrvatice iHrvate kako bi se upoznali kako su dva Hrvata, dva emigranta, dva fanatika, dva buntovnika idva zaljubljenika u Hrvatsku živjeli u duđem svijetu, s tuđim običajima i zakonima ali uvijek uSIJENI HRVATSKE. Otporaš.)

OVO PISMO NIJE IGRANJE " TOLDATA "

HRVATSKI NARODNI ODPOR

general Drinjanin13 . IV. 1962.

Bratu Peri Tutavcuuredniku "napridka"Buenos Aures, Argentina

Dragi moj Pero !

Ovoga časa želim Te obavjestiti o nekim važnom činjenicama, a za koji dan zgrabiti ću u rukefascikle Južne Amerike, Artgentine, Napredka, i Tvoj osobni, pa ću ti se odužiti na sve,postaviti stvar na svoje mjesto, odgovoriti na sva, i poći korak naried. Nu kako ću taj posaoobaviti sa jednog stanovišta, koje Ti je nepoznato, to Te želim o tome obavjestiti.



Ovoga časa Ti piše Maks, ništa više, želim, vrlo želim, da suradnja podje i dalje. Nas spajaHrvatska i Bog, a ništa nas ne dieli. To mi je rekao Stepinac na našem rastanku prijepovlačenja. Malo sam puta upotrebio te rieči, u korespodenciji sa dva ili tri čivjeka i kada samhtio napraviti komparacije od efekta. Mene i Tebe spaja neizmjerna ljubav za majkuDomovinu. Buntovnici, i valjda od rodjenja. Bavimo se iluziornim stvarima, pa nas i zovubudalama, i zbijaju šale. Mene to ne smeta, vjerujem ni tebe. A eto bavimo se, kako vele, inovinarstvom, što nam zadaje i još više briga, kao da drugih nebi imali dosta. I veže nas jošnešta : ne bojimo se. Ni jednih, ni drugih, pa zato, ni trećih. I kako se jedan život neimprovizira, ni naš nije improviziran. Nije važno da li se slažemo u svim detaljima političkogprograma, ni da li sam Ti simpatičan, ili Ti meni. Ni to da su "prijateljevi prijatelji uvjekprijatelji, a neprijatelji neprijatelja su neprijatelji". Imamo svoje kriterije i Bog neka nasčuva od siromašnih duhova, a kada bi bili gradjeni na jedan kalup, značilo bi, da smo duhomsiromašni. Mi smo širokogrudni u pogledima. Mi smo patrioti. Kršćani, katolici. Pa i vrag nasodnio ako nebi bili kadri medju nama ljudski znati i razlike podnieti., trpiti se medjusobno, ivoliti se unatoč, recimo, razlika u trećima i u "sporednom". Eto, to je uvod.

Radi se o sliedećem : USTAŠKI BOJNIK STJEPAN FIŠTROVIĆ, koji se sada nalazi u Peru,Lima, na adresi apartado 3637. i valjda je i državljanin Perua, odrdjen je jednoglasno oddomovinskih i emigrantskih zapovjednika našeg nukleusa (1. jezgra, srž, bit; 2. uporište,središte, Klaić, Rječnik stranih riječi, mo, Otporaš), ZAPOVJEDNIKOM HRVATSKE VOJSKEZA SVE JUŽNOAMERIČKE I SREDNJOAMERIČKE ZEMLJE. Nešto kao zapovjednikSTOŽERA "SUR" "S". (Po svoj prilici ova riječ "SUR" bi mogla i trebala znaćiti "SUD", mo.Otporaš.)

To se je dogodilo nakon dugog razmišljanja i izmjene misli na sastancima. On se je odazvao kaostegovni i sviestni častnik i prihvatio toga nezahvalnog posla, kao što smo se Ti i ja i mnogidrugi prihvatili.

Mi, smo, Pero, vojnici. Mi smo i Ustaše. Ali smo sviestni svega, i znamo, kao što smo sigurni, dadijeliš naše mišljenje, da samo HRVATSKA VOJSKA može ostvariti borbeno jedinstvohrvatskih ljudi, (to je dokazao i slučaj Domovinskog rata, mo) koji su voljni još, unatoč svega,dignuti stjegove REVOLUCIJE.

Trebalo je poći putem demokracije. Nu znaš i sam, da to ne znači putem anarhije. Mi smo sedobro posavjetovali, i za zapovjednika Stožera "S" niti se Fištrović natjecao, i niti sam ga jagurao, niti se tko suprostavljao, niti je itko postavio "njet", kojega inače upotrebljavamo.Svako glavnije postavljanje mora biti jednoglasno medju nama, koji smo stvarali, vodili iodgajali hrvatsku vojsku. (Dok ovo pišem, pada mi na pamet dali se tako u zatočeništvu uHaagu osjećaju hrvatski generali Gotovina, Gotovina, Merčep i drugi, kao što su se uemigraciji i izbjeglištvu osjećali hrvatski generali Luburić, Herenčić i drugi,mo). Nu baš zato,jer se stvar dobro postavila, i kako smo i javno rekli, da ćemo se podrediti VOJNOM ODBORUHrvatskog Narodnog Predstavničtva, - do kojega će doći prije ili kasnije, i jer si neuzurpiramo politička prava, koja pripadaju politici, stali smo na stanovište, da se i imenovanja



a. / smatraju definitivnima, dok se ista ne opozovu jednoglasno i prema kriteriju vojničkihzapovjednika. Sve to znači, da nam je svjedno, da li je nekome pravo ili krivo, simpatično ili ne,zapovjednici vrše svoje dužnosti, i

b. / branimo ih do groba. Mislim na to, da nećemo dozvoliti, da nam se jednom uprlja zato jerje bio H-ovac, drugog jer je bio Ustaša, trećeg jer je bio domobranski, itd. "nastrojen". Inačekorteši bi nas rastrovali. A kako mi gledamo stvar iz horizonta povijesti i veličine zadatka,nemislimo za volju korteša pa niti korteških prvaka mienjati strukturu VOJSKE. Da, mogu se imoraju stavljati, skidati, mienjati, itd. GLAVNI ZAPOVJEDNICI I GLAVARI STOŽERA, jerstvar ovisi o političkim prilikama i potrebama, pa mogu imati rieč i snage IZVAN NAS. Nunećemo dozvoliti, da se BOJNIKA FIŠTROVIĆA, ili pukovnika Batušića, ili pukovnika Pianićažrtvuje ***ari za gozbu.

Prema gornjim točkama I JER NEMA DRUGE MOGUĆNOSTI ZA BEZUVJETNI POČETAK,nemože se ovog časa za volju predpostavki, za volju neodlučnih, za volju nekih, koji vječnočekaju "situaciju", - mienjati stvar FIŠTROVIĆA.

Ako na teretoriju ima starijih častnika, to ne znači, da su isti izključeni, mimoidjeni,proskribirani, itd. itd. Jednostavno: EKIPA JE POČELA. I cilj joj je postaviti na nogeORGANIZACIJU. Nu, TERETORIJALNA ORGANIZACIJA je jedno, a druga je stvarMOBILIZACIJA ELEMENATA, pa iako eventualno tamo živi GENERAL, budući zapovjednikHrvatske vojske, zbora ili divizije, - ipak ostaje bojnik Fištrović na čelu TERETORIJALNEORGANIZACIJE: dok će general, eventualno biti postavljen za ZAPOVJEDNIČKO MJESTOKAMO SPADA. (Ne znam o kojem hrvatskom generalu NDH je ovdje riječ. General IvoHerenčić je živio u Buenos Airesu, dakle na području "SUR" ili "S" kojem je bio na čelu BojnikFištrović, mo)

I isto ne neznači, da sutra RADI POTREBE SLUŽBE, bojnik Fištrović, ne bude postavljen nadrugo mjesto, a na mjesto TERITORIJALNOG ZAPOVJEDNIKA DODJE netko četvrti,možda jedan satnik, ili poručnik.

Stvaraju se i POKRETNE SNAGE I STOŽERI, koji mogu imati zapovjedna mjesta premasvojim sposobnostima i potrebama, i koje snage mogu biti danas u Argentini, sutra uNjemačkoj, prekosutra u Hrvatskoj. (Vjerovao tko ili ne, tako se je nekako i dogodilo uDomovinskom ratu. Ja sam osobno položio prisegu TRUP-u 1959 godine. Moj email nosiuspomenu na to: [email protected]. Imam ovaj e-mail nekoliko godina. Vježbali smo se "povojnički". Imali smo svoje poligone. Sve se krilo kao zmija noge od vlasti zemalja u kojima smoživjeli. Prije nekoliko godina me je jedan, koji je prije pola stoljeća bio sa mnom, upitao dalimožemo govoriti sada o TRUP-u. Rekao sam mu: Što se mene tiče moja prisega iđe sa mnom ugrob, a ti radi po tvome, mo Otporaš). Nu TERITORIJALNI STOŽER ostaje dok se nesprovede REVOLUCIJA. Ona će izmjeniti mnogo toga, pa možda i sve nas, nu treba ju početistegovno. Revolucija nije anarhija i njeni šefovi ne smiju pasti kao žrtve psihološkog rata, negoisti voditi, sredjeno, ledeno, hladnokrvno, sustavno, kao da se radi o jednoj trgovačkojoperaciji. NAŠA ZAJEDNIČKA TERITORIJALNA MJESTA ĆE BITI POPUNIDBENAZAPOVJEDNA mjesta, i naša opskrbna središta, i naša diplomatska predstavničtva i naš



nervni, obavještajni, spojni, edukativni, izvještajni centar. Nešto slično kao SBORNAPODRUČJA.

Zato tim ljudima trebamo dati zaštitu od korteša, uljeza, uhoda, i onih, koji danas kličuHosana, sutra raspni ga. poučeni težkim izkustvima, mi ćemo NAŠE LJUDE BRANITI DOGROGA. Inače im ne bi mogli zahtievati rad, efektivnost, poslušnost i žrtvu.

A mi smo voljni sve od sebe dati, a da pri tome ništa ne tražimo, jer je put dugačak, i jerznamo, da će malo koji od nas, osobno, uživati plodove rada. Mi nikada više nećemo dozvoliti,da se žrtve za domovinu i zasluge u emigraciji, ili u politici, ili na robiji, nagrade vojničkimčinovima. Ima trgova u Hrvatskoj za spomenike, ima mjesta u Parlamentu za sposobne, imanovaca u slobodi za živiti i sredstava za nagraditi potrebne. ALI BAŠ ZATO SMO IODLUČILI NE DOZVOLITI, kao što se dogodilo mnogima, da od danas na sutra buduŽRTVOVANI NA OLTAR MIZERIJE. Na oltar Domovine, da. Ali na Olimpu Mizerije, ne.

Sve ovo, vjerujem nije ni potrebno bilo,da ti kažem. Nu ipak sam želio, jer bojnika Fištrovićauz nas i mene veže obostrano strostrano VJERNOST DO GROGA. A mi ćemo, izmedju sebestvarati kodekse, pa ako treba i suditi. Osiguran je potrebni kontrol, uz sami izbor, nu želimose osigurati protiv hirova POLITIKE. Protiv mizerije korteštva, koji su nas dovle dotjerali.Jednom treba graditi na ljudima, i tim ljudima osigurati ono, što sam ja učino u slučaju Rovera(kada je Srećko Rover 1955. godine bio osumnjičen kao vodič da je prevodio u KavranovojAkciji 1947/48 ljude u Hrvatsku, da je radio za Oznu i ljude odmah predavao istoj. GeneralDrinjanin je hrabro ustao u obranu hrvatskog častnika i sazvao Častni Sud da se ovaj slučajispita, mo), i što su mnogi učinili prema meni i rekli Poglavniku "Njet".

Ja sam Ti rekao VOJNIČKU TAJNU, jer vjerujem Tebi kao borcu. Ja na ništa Tebe neobzvezumjem, ali te ljudski obvezujem na čuvanje tajne. Tajna je svako slovo ove obavjesti (ane kao što je Mesić i kompanije predala visoke hrvatske vojničke tajne neprijatelju, mo), kojunemaš pravo nikome reći, iako ju ja sutra publiciram, ili to učini bojnik Fištrović.

Radi se o dvije stvari:

1. Ovo da znaš, osobno, Ti, Pero Tutavac. Da znaš radi rada, držanja, radi pisanja. Ja se usvemu, sasma, 100% identificiram sa bojnikom, on samnom, ostali sa obojicom, svi medjusobom. Medju nama nema izdaje, nema pametovanja. Htio sam do to znaš i radi "DRINE"."Drina je naša i Ti joj pomažeš, kao i mi tebi. Ja sam ti rekao, da ću posebno pisati o koracima,koje ćemo poduzeti KOD PRIJATELJA u svim zemljama za "NAPREDAK". Želimo da"Napredak" napreduje....Druga je stvar dokle može, mora, treba, smije ili nesmije ići tasuradnja. O tome se može govoriti i ljudski planirati, pa i mienjati planove.

2. Drugo je, sasma drugo, da li se Ti dobrovoljno stavljaš na raspolaganje bojniku Fištroviću,kao vojnik stariešini, da mu pomogneš u čemu on nadje za potrebno. Tu opet ja nemam rieči, toje stvar kriterija Fištrovićeva. I Tvoja. Ti znaš mnogo toga. Ti znaš ljude. Poznaš "teren".Možeš ga izvješćivati. Možeš proturiti vijesti, letke, "patke", možeš koristiti uTERITORIJALNOJ MREŽI MOŽDA, MOŽDA MOŽEŠ "distrairati" /distraer al enemigo/.



(koliko sam mogao ovu izreku razumijeti, značili bi ili moglo značiti; 1. pronaći neprijatelje, 2.rastjerati neprijatelje, 3. uhodati neprijatelje itd, mo) Bojnik je napisao seriju članaka opsiholočkom ratu, koji se mogu mjeriti sa najboljima u stručnoj literaturi. Pa tu Pero možesasma javno ili sasma tajno, kako Vama bude konveniralo, učiniti neusporedivo velikih uslugaTERITORIJALNOJ MREŽI, odnosno zapovjedničtvu. Kažem: na Vama dvojici je, da do togadodje, ili ne dodje, brzo ili polako, djelomično ili kompletno. Pa i onda, kada bilo radi čega dotoga nebi moglo doći, na tebi je, da "poljubiš i ostaviš" zahvaljujući braći, koja su ti sepovjerili vjerujući u Tvoje "čojstvo".

Osobno bih mi bilo drago da do toga dodje. A ako ne dodje, sliedimo, kao do sada, računajućina Tvoje "čojstvo" i moralnu obvezu, da nas ne odkriješ, ako osjetiš mrežu na drugom mjestu.Bit tajne ti je poznata. Ona te obvezuje. Stari si borac, pa ti je poznato.

Želim ti reći, za Tvoju osobnu informaciju, nešto o radu i bojniku. Ja sam imao privilegij, vrlorijedak, da sam imao u mojim rukama TEMELJNE LISTOVE SVIH STARIH ZAKLETIHUSTAŠA. Jedan od tih MALOBROJNIH je bio i Fištrović. Kada sam ja, kao zapovjednikSJEVERNOG PODRUČJA /Madjarska, Njemačka, Austrija / pošao u Hrvatsku i prekosrušenog mosta u Gjekenješu došao u Hrvatsku, prvo mi je bilo ići tražiti STJEPANAFIŠTROVIĆA. On je obavjestio Zagreb da sam stigao, on mi dao posebni vlak i pratnju zaZagreb. Tamo me čekao Voskovodja na bazi veze Fištrovića. Da Fištrovič nije postaoZAPOVJEDNIKOM ŽELJEZNE VOJNICE, kako je to bilo na sastanku "pukovnika" u PTB.uodredjeno, zahvaljuje se "zaštitniku Poglavnika Josi Markoviću", koji se progurao prije vakta,a onda spriečio da se ZAISTA STARI DJELATNI USTAŠKI SURADNICI JANKA PUSTESTAVE NA MJESTA.

To Fištrović nije znao, ali mi smo znali. Fištrović je bio predložen pukovnika i ulaz u PTB., a uplanovima JANKA PUSTE bio je predvidjen za zapovjednika gverilskih snaga. PukovnikServatzi, tada je, u NDH. a presiju nas, Jankopustaša izvadio Fištrovića iz jednog podruma,gdje su ga zgurali, kao i mnoge vrednote, da prevrće hartiju i tako smo ga izvukli i tako jepostao zapovjednikmo Ozlja grada.

Nu stari Bego se nije htio ili znao boriti, pa je i tamo ostao nezapažen, ali je Joso pokrenuoLIČKU VOLKSGRUPU, a kako su u Vojnici vladali oni, i tamo je ostao u pozadini, iako jedokazao neustrašivo i inteligentno vojničko zvanje, kao malo tko. Tako se dogodilo mnogima,jer kako bi se inače držali na površini "rasovi" da se dalo napried onima, koji nisu bili uklikama. Moškov je htio isto k sebi Fištrovića, ja sam isto htio, nu vojnica ga nije dala, jer jebio "bezuvjetno potreban". Da je bio kod Moškova, ili mene, a ne kod Saevatzija, koji je biolav, ali već šepav, onda bi Fištrović dočekao rat kao hrvatski general. To Ti kaže stari Maks,koji zna mnogo toga. Poglavnik je imao najbolje mišljenje o Fištroviću, a ja ću ti jednom, kadadodjem do moje stare arhive, pokazati bilješku Poglavnika, (hoće li ikada itko uspijeti doći dote ili tih bilježaka, je velika tajna. Ja poznajem Hrvata koji je u Španjolskoj živio kada jeubijen general Drinjanin. On je španjolskim vlastima na njihov zahtijev pomagao neke stvariprevoditi sa hrvatskog na španjolski, mo) osobnu i vlastoručnu, na listu, koju sam mu predložio.To u (o) emigraciji. Nu zakon Pampe (hladan južni vjetar u južnoamerčkim zemljama poznat popampama, s jedne strane, a s druge gdje je živio predsjednik HOP-a dr. Stjepan Hefer i mnogi



drugi Hrvati, članovi HOP.a mo) ti je poznat bolje nego mene. Nu ja sam odlučio i pod cijenuživota izvući na površinu STOTINE ZAPOVJEDNIKA KOJE IMAMO I NA KOJIMA BI NAMMOGLA ZAVIDITI I AMERIKA. Nije istina da nas nema, da smo nesposobni, da smo kukavice.(Kakav pozitivizam je tada vladao u emigraciji hrvatske nepobjeđene vojske NDH, mo) Da namnisu zapovjedali da se predamo, poviest bi pisala o HRVATSKOJ VOJSCI KAO ŠTO PIŠE OKLASICIMA VOJNOG SVIETA.

Ja ću izvaditi na sunce i neke, sa kojima osobno nisam bio dobar, jer me nisu shvatili, ili jer janjih nisam shvatio, ili jer se neka misteriozna snaga uvjek medju nas stavila. Sada treba imatiuma i srdca pa stvar postaviti na svoje mjesto. Ja imam suradnika, časnika, muslimana,intelektualaca, koji je tri godine bio u Glavnom Stožeru alžirske revolucije. Nemamo nikakvihkompleksa ni radi prošlosti, ni radi sadašnjosti, ni radi budućnosti. Bilo je hulja u našimredovima i ima ih svugdje, ali je bilo, ima i bit će genija, pa i poštenih ljudi u svim taborima.Ovi se i nude. Ja se neću bojati mobilizirati ih. A ti razmisli na šta mislim. Pa kako onda šutitiu pogledu Fištrovića, i sličnih. Zato ćemo ih i braniti do groba, i padati ćemo tako, braneći se IMEDJUSOBNO. Tražimo sve, dajemo sve. Suditi ćemo si medjusobno, ali i braniti od trećih,do kraja, do groba. Pa i onda kada nebude imao pravo. Dosta nam je ropstva onih iz vana i onihiznutra. Eto, Pero, pa ako možeš s nama, dodji, imaš ćeš prijatelje u dobru i zlu. Pa kako smoPoglavniku, jednom u dekadenciji, izmedju Mare, Višnje, Jose i drugova, rekao "njet" rećićemo i našem budućem Političkom vodstvu, pa bio ko bio. Nemožemo skužinski ni pred Mačkom(Mačekom, mo), Markovićima (Ante Marković, predsjednik UKA i HOP-a, u Canadi, mo), ni predHeferom, ni Oršanićima. (Ivan Oršanić predsjednik Hrvatske Republikanske stranke koji jeosnovao u Buenos Airesu 1951 godine, mo) Amen.

Naš stav "vjernost za vjernost i do groba" neznači da ćemo sada lupati po krepaloj kobili. Pa nipo Markoviću. Ako Fištrović odluči ići u Buenos Aires, pa htjedne razgovarati sa Heferom iMarkovičem, slobodan je, jer su ti ljudi na teritoriju kojemu je na čelu. Kao i onaj u USA saostalima. Kao i pukovnici u Munchenu. Ja sam baš poručio i Jeliću i Varošu, da razgovaraju saovima, jer ja i tako ništa neću učiniti bez njih tamo, kao ni Usa bez ekipe naše. Nismomilitaristi, ali ćemo padati u obrani HRVATSKE VOJSKE, ali i u obrani EKIPE, i u obraniOSOBE. Bez toga nema sretna početka.

Nikom ne namećemo / U OVOJ FAZI / stege. Nu doći će vrijeme, kada ću ju trebatinametnuti. Nu JEZGRU IZGRADJUJEMO VLASTITIM UMOM, SNAGAMA I ŽRTVOM. Neprodajemo se nikome, tko god bude razgovarao, razgovarati će sa EKIPOM I SNAGOM KOJUVEĆ IZGRADJUJEMO. Jakima se daje pomoć. Tito i njegovi su ZAVRIEDILI pomoć, koju sudobili u svoje vrijeme. Nitko do nas te snage neće izgraditi. Pa zašto onda čekati. Neanuliramo stare vrijednosti, ali novu borbu mislimo mi graditi na STVARNIM SNAGAMA, a nena fikcijama i mistifikacijama.

Sada Ti imaš rieč.

Grli Te odani Ti Makspodpis.Bobani



03-01-2014, 19:37GENERAL DRINJANIN JE IZVOR SNAGE

Donosim ovdje jedno generalovo pismo u kojem se može iz njegovog pisanja saznati da mu seje prvo dijete, sin Domagoj rodio 1954 godine a ne kako se je to pisalo i ponavljalo 1955.Molim one koje ova tema zanima da uzmu u obzir. I ja sam mislio da je Domagoj bio rođen1955. godine.

general DRINJANIN15.IV.1955.

Dragi brate ! (pismo je pisano suradniku Anti Kršiniću u Californiju, mo)

Primih pismo od 2.IV.1955. i hvala na dobrim željama i liepim riečima. Ima u životu detalja,koji nam zaslađuju gorčinu današnjice, a ti detalji dokučivi su svakom čovjeku dobre volje.Hvala na svemu !

Žao mi je zaista, da nisi primio moje pismo od 20.I.1955. kao odgovor na Tvoje od 20.XII.1954. u kojem si poslao dar Domagoju od 10 dol. i na čemu sam Ti se zahvalio i odgovorio nasve upite. Tako na pr. :

U pogledu onog iz Meksika (ne znam o kome i čemu se radi, mo) to je bila patka. Ljudiizmišljaju viesti, onda tobože pripisuju nama. Radilo se zaista o planu, da se prebaci jednaosoba, ali Meksiko je čudna zemlja, ljevičari vladaju i da nije blizine same USA. bilo bi svašta.Odavde nikakva viest ne izadje, ako je takove naravi, da se treba šutiti. Niti se indiskretnopostupa sa dobivenim vjestima. Možete u tom pravcu biti mirni, mislim svi oni, koji suafektirani. Možete im to jamčiti. A ideju neku, koju nam daju, prenesemo i ako mislimosaopćimo u izvadku, kako bi misao vjernija bila. Ja sam Ti pisao, da sam neke Tvoje mislisaopćio prvim našim ljudima, jer su misli zaista vriedile. Ali ime nisam saopćio, ili jer nisamsmatrao potrebnim, ili jer bi to učinio šifrom. Netreba se bojati u tom pravcu.

Dogovori se sa Franom radi "DRINE". To činim radi komoditeta i radi posebnih razloga, danedobivaju ljudi odavde izravno. Ali ako želiš, slati ću izravno koliko i kako želiš, za Tebe iTvoje prijatelje.

Znati ćeš da se Rude mora registrirati kao strani agent, a to su prihvatili službeno i Vitezovi(Knights of Columbus = Columbovi Vitezovi je organizacija dobrovoljaca koji sve svoje naporečine besplatno, a moraju biti registrirani kod nadležnih vlasti kao NON PROFITORGANIZATION. Onog puta kada si tako prijavljen i registriran, smatraju te "stranimagentim" što, po mome mišljenju, nema nikakove špijunske veze, mo, Otporaš). Poslao sam impunomoć Odpora i Drine sa državnim žigom i sa tim će se legalizirati kod sudskih vlasti. Nemakonskvencija, a mi nemamo šta tajiti. Fran će te obavjestiti, jer vidim, da si išao k njemu.

U buduće piši na ovu adresu, a drago bih mi bilo da se interesiraš na pošti radi pisma, jer bih



mi neugodno bilo, da se izgubilo. Od tamo se još izgubi, posebno ako ima u njemu šta, iliobrnuto, ne. Daj ga tražiti.

Ili Fran ili oni u Clevelandu imaju /Durr/ (ne znam šta bi ovo /Durr/ moglo značiti, mo) sveDRINE, ako išta fali dat će, ako nemaju piši šta i koliko i odmah šaljem, naravno redovnompoštom.

Topli pozdrav bratu Vidiću i ostalima. Mi dobro, Domagoj je čitavi momak, krasno napreduje ine bi od Boga mogao šta ljepšega tražiti, nego mi je dao. Ja sam uvjek bio praktični katolik ito ostajem do smrti (a ne kako ga je Udbaški agent i ubojica Ilija Stanić nedavno opisao u"seriji jugoslavenskih tajnih služba" da on, tj. general Drinjanin, nije išao u crkvu iako se jeizjavljivao kao katolik. Za moj pojam biti "praktični katolik" kako general sam za sebe kaže, jevjerovati u Boga i moliti se. Kad smo kod ove teme, želio bih zamoliti sve one koji imaju prilikučitati ova PISMA MAKSA LUBURIĆA da pomno prate - ili ako hoće neka broje - koliko i kakočesto general spominje Boga, mo), a to bi i svakom drugom toplo preporučio. Nedam se odvestina "katolićku" politiku, niti u "antiklerikalce" što je još gore, jer odiše poganskim duhom. BezBoga nema ništa !

Naši u San Franciscu rade pomalo i znam da ćeš se vratiti od tamo zadovoljan. Fran je jedanodličan čovjek, kao i Maca, Kerment i ostali koje si upoznao. (Ja sam živio u San Franciscu odprosinca 1969 do veljače 1983 godine. Neke osobe u San Franciscu i okolice koje general usvijom pismima spominje sam osobno poznavao. To su uglavnom bili stari doseljenici. Mi smozvali one Hrvate "stari doseljenici" koji su došli u Ameriku odmah poslije WW1 ili neposrednoprije. Osobno sam poznavao Antu Kršinića i on mi je mnoge stvari dao u poklon, jer da njemu,čovjeku u godinama, neće više trebati. Pošto sam i ja sada čovjek u godinama i zahvaljujućidanašnjoj tehniki i kompjutoru, odlučio sam ovo staviti na ovaj FORUM dnevno.hr. Usput seželim javno zahvaliti Administratorima ovog FORUMA što su mi dozvolili nesmetano iznositiova PISMA MAKSA LUBURIĆA.

Za sve Hrvatice i Hrvate koji imadnu priliku ovo pronaći i čitati. Uživajte u ovim PISMIMA!Upoznajte Vaše prijatelje tako da i oni imaju priliku ovo čitati. Kopirajte i širite dalje. Našahrvatska dužnost nas obvezuje da što više napisanog povijesnog materijala ostavimo našimhrvatskim budućim naraštajima. Osobito iz naše hrvatske političke emigracije, koja je čestoputa bila BURNA I NAPETA, A I TRAGIČNA. Naši hrvatski svećenici su odradili, s voljem iodlučnošću, svoj pastoralni rad, kako u crkvama gdje su se Hrvati okupljali svake nedjelje,svetkovine i prigode, tako i u privatnim kućama. Da nije bilo našeg svećenstva, mnoge hrvatskeobitelji bi bile potpunama izgubljene. Na športskom polju se je mnogo napravilo, i tu, kako smomi to znali govoriti NA ZELENOM POLJU promicalo se je naše hrvatstvo i rodoljublje. Mojprijatelj Dr. Marin Sopta je izdao u Zagrebi prije par godina knjigu SVETI IME CROATIA.On je u toj knjigi opisao svaku hrvatsku momčad i imena nogometnih klubova je nosilo samo ijedino HRVATSKO IME. Na političkom polju, usuđujem se reći, da se je najmanje napravilo, iliako hoćete napisalo. Jeli to zato da se nebi nekome zamjerili, ili jednostavno po onoj staroj:POLITIKA ME NE ZANIMA.

Ja ću sa moje strane učiniti koliko mogu dok me još pamćenje i vruća želja drže a i dužnost



obvezuje da nešto učinim za moju Hrvatsku i njene nadolazeće naraštaje. U protivnom će nasprokleti i osuditi kao lijenčine da im nismo - iz sebičnih razloga - ostavili dovoljno gradiva izprošlosti, kako bi se oni mogli adekvatnije snalaziti u budućnosti. Mo)

Franko se sprema za rat. Sve je puno vojske, oružja i naprava. On zna Tita, i to je utješno zanas. Bio sam i ja i drugi predstavnici, zvani na viša mjesta i dvije nedjelje se je razgovaralo obudućem radu. Mi smo zastupani svugdje, i više nego drugi, jer je meni ponudjeno mjestosavjetnika-stručnjaka za pitanje borbe protiv komunizma.

Mi ne odstupamo od našega : NDH na DRINI ! Bog i Hrvati ! Tu je sve rečeno i ja vjerujem daće se ostvariti. Mi moramo voditi rat na našem području, i dao Bog da snage i dostatne budu.Komunizam je zarazio Srbe i balkanski ološ i opet će protiv nas. I mi ćemo ići, ali za svojudržavu ! Mi slobode nemožemo zamisliti bez nje (Hrvatske Države, mo) i zato borbu protivkomunizma vežemo uz svoju nacionalnu slobodu.

Učinilo se u zadnje vrijeme par odličnih koraka. Vjerujem da će se i Srbi svaki dan jasnijeizražavati za Srbiju i ne Jugovinu. A to je velika stvar, jer su i oni razjedinjeni.

Uz bratski pozdravodani general Drinjanin.Bobani04-01-2014, 07:22

POVIJEST I SMJERNICE HRVATSKOG NARODNOG ODPORA

(Iznijeti ću 14 gusto tipkanih stranica početak, razvitak, djelovanje i smjernice HNO koje jepisao general Drinjanin i poslao svojim suradnicima. Ja posjedujem kopiju preko indik papira,dakle vrlo čitljiva i sačuvana. Za mene je ovaj dokumenat od vrlo važnog povijesnog značenja.Nadam se da ima i drugih čitatelja koje će ovaj dokumenat zanimati i koji će shvatiti da jeovaj dokumenat pisao čovjek OČEVIDAC skoro svih dogodovština o kojima piše. Taj čovjek jeVjekoslav Maks Luburić, general Drinjanin. Otporaš)

general DRINJANINU glavnom Stanu Odpora30 svibnja 1966.

OSNOVNE ZASADE ZA SASTAV; VODSTVO, DJELOKRUG I FUNKCIONIRANJE RADNIHSKUPOVA HRVATSKOG NARODNOG ODPORA

Uvod:

HRVATSKI NARODNI ODPOR konstituiran je u godini 1945. na Ivan Sedlu po zapovjednicimaHRVATSKIH ORUŽANIH SNAGA, a s ciljem da bi se pružao ODPOR snagama okupatora na



našim teretorijama, koje je napustila redovna državna uprava, politička i vojnička vlast,- te da ove snage gerilskim i konspirativnim aktima suradjuju sa operacijama hrvatskihOružanih Snaga za oslobodjenje povremeno izgubljnih teretorija i prestiža,- da vrše vlast nad gradjanima Hrvatske Države, makar isti bili povremeno na okupiranojteritoriji,- da kažnjavaju izdajice i krvnike nad narodom, da čuvaju hrvatsku narodnu imovinu i uopćeštite hrvatske interese na teretoriji, na kojima to nemože svojim redovnim organima činitiHrvatska Državna Vlada i Glavni Stan Poglavnika, kao vrhovna vojnička institucija.

Tu je ovlast od Hrvatske Državne Vlade i Glavnog Stana dobio general Vjekoslav Luburić odHrvatske Vlade kao član Glavnog Stana Poglavnika i u tu svrhu postavljen nad svimpredstavnicima upravnih, političkih i vojničkih organa, kao na napuštenim teritorijama, tako ina samom bojištu i u zaledju i bokovima "JUŽNOG FRONTA".Prema tome HRVATSKI NARODNI ODPOR je vukao svoju legalnost sa najviših mjesta, i nemože ga se smatrati samovoljno, proizvoljno, osobno ili protuzakonski stvorenoj organizaciji.

Napuštanjem državnog teretorija od strane Poglavara, Hrvatske Državne Vlade, Sabora,Glavnog Ustaškog Stana, Hrvatskih Oružanih Snaga i drugih predstavnika Nezavisne DržaveHrvatske, te imenovanjem generala Luburića zadnjim zapovjednikom Hrvatskih OružanihSnaga i Zapovjednikom Odpora, te zapovjednikom II. Zbora za osiguranje povlačenja ostalihsnaga, ratificirano je bilo legalno pravo HRVATSKOG NARODNOG ODPORA, da vodi Odpor ipripreme za oslobodjenje na cijelom teritoriju NDH.Nakon tragedije Bože Kavrana i akcije Državnog Vodstva, iznova je potvrdjeno generaluLuburiću za vodjenje HRVATSKOG NARODNOG ODPORA i HRVATSKIH ORUŽANIHSNAGA. Kada je vodstvo ODPORA I HOS-a došlo u danima agonije Poglavara u sukob(1955/6., mo, Otporaš) sa novonastalim vodstvom HOP-a (organizacija stara deset godina)pobuna vodstva Odpora i zapovjednika HOS-a te predstavnika organizacije u slobodnomsvijetu ODPOR je dobio usred nastale anarhije i bezvladja i kategoriju buntovnika-revolucionarca, kako bi se pretvorio u POKRET ODPORA s ciljem, da popuni prazninu ukonstruktivnu akciju s ciljem oslobodjenja HRVATSKE.

U tu svrhu bilo je potrebno napraviti plan rada kako bi se moglo koordinirati nastojanja i udomovini i u emigraciji, razdijeliti djelokrug izmedju vojnika i civila, izmedju političko-kulturnog i vojno-revolucionarnog elementa, da bi se bez opasnosti za kontinuitet na vanjsko-političko-kulturnom i legalnom frontu, moglo ujedno vršiti potrebite akcije najprije unutarplana za psihološki rat (korak 2), i kasnije gerile, vojno-gerilske i konačno operacijeHRVATSKIH ORUŽANIH SNAGA u konačnom podhvatu razbijanja Jugoslavije i stvaranjaHRVATSKE DRŽAVE, kada bi prestala funkcija HRVATSKOG NARODNOG ODPORA, a njenise pripadnici inkorporirali u funkcije vojnika, pripadnika Sigurnosnih organizacija, političke igradjanske uprave, odnosno povukli se u rezervu i na raspolaganje HRVATSKOJ DRŽAVI.

1. ) RADNI SKUPOVI

Za sprovedbu jedne ideje, tj. misli i nakane stavljene u pokret, u akciju, potreban je JEDANAPARAT , jedno TIJELO. Kada smo postavili jedan jasan cilj : rušenje Jugoslavije i stvaranje



HRVATSKE DRŽAVE, potrebno je i stvoriti APARAT za izvodjenje.Ti aparati moraju biti konstruirani prema zadaći, koja ih čeka. Za počiniti jedan herojski aktnije potreban nekada nikakva sprema, pa ni bazične moralne, etičke i intelektualne vrline nikondicije. I jedna hulja, jedan ignorant, pa i jedna ništarija u svakom pogledu, u danom časumože počiniti jedno djelo, - ali neće moći obavljati jednu stanovitu funkciju dulje vrijeme akoza to nema potrebnih kondicija. I posebno neće moći to izvršiti sa uspjehom, ako nema ipotrebne intelektualne i tehničke kondicije. Odatle i toliki potresi, pa neki i u redovimaOdpora, - jer se treba riješiti bezkrajno mnogo konkretnih problema, koji su preduvjet svakojozbiljnoj akciji. Odatle sterilnost jednih, pojava revolucionarnog infantilizma kod drugih,pojava pesimizma i defetizma kod trećih, pojava kukavičluka i izdaje kod četvrtih.Rušenje, pak, jedne vlasti i jednog aparata, ne može biti samo jedna želja, misao, san ilišpekulacija. To je jedan proces, gdje se volja, spremnost, ideje i sredstva jednih sukobljuju savoljama, spremnosti, idejama i sredstvima drugih.

Naša nastojanja na raznim terenima moramo nekako povezati u kolektivna tijela, kako bikolektivno zastupali zajedničke ideale, kolektivno izgradili APARAT, skupili SREDSTVA ZABORBU, te kolektivno riješili političke probleme u svijetu i u hrvatskom narodnom kolektivu,kako bi se osigurao uspjeh, kako bi neprijateljima oduzeli inicijativu, prijatelje, sredstva, - aprivukli ih na našu stranu.

Za onaj dio posla, kojega treba obaviti u zemljama koje odlučuju i o našoj sudbini, ili gdje radisvoje snage u količini ili kvaliteti naših ljudi, možemo nešto učiniti za Hrvatsku, pokrenuli smorazna društva, institucije i organizacije, a gdje to nije bilo moguće pokrenuli smo "KrugovePrijatelja Drine" ili pak Povjereništva za inicijativu, dijeljenje propagande, našega tiska, zaobavještavanje itd.

Kasnije se ukazala potreba, da se svi ti elementi, kolektivni i individualni povežu i zajedničkimsnagama učine ono, što posebničkim i individualnim nisu mogli.

Tu funkciju trebaju obaviti RADNI SKUPOVI ODPORA.

II: ) Odpor ima svoju zadaću, svoje ideje i svoju personalnost. Zato i ovi RADNI SKUPOVIODPORA moraju biti sastavni dio Odpora, podpadati pod stegu Odpora, ispovjedati sepripadnicima Odpora i vjerovati u ekipu ODPORA.

Radnih Skupovi, dakle, trebaju biti skup svih živih snaga ODPORA, imaju u sebi esenciju duhaOdpora, kako bi postali jedna centripetalna i privlačiva matica za okupljanje svihdržavotvornih djelatnih elemenata, pa i onda ako se ne postigne jedinstvo u svim idejama, negoakciono jedinstvo u onome u čemu smo složni : u rušenju Jugoslavije i stvaranju demokratske,suverene, slobodne i nezavisne DRŽAVE HRVATSKE. Dakle ne na maksimu plana Odpora, negona minimumu želja najšireg sloga Hrvata raznih tendencija, pokrajina, vjera, staleža,ideologija i stranaka.

Prema tome ovo bi bila formula : SVI ODPORAŠI plus HRVATI KOJI BI IŠLI S ODPOROM.



Ako proučimo povjest viditi ćemo, da nikada, nitko i nigdje nije uspio za nikakav idealpokrenuti ni za jedan jedini čas sve ljude, sve volje, sva htienja, sva sredstva. Nisu to uspjelini Crkva, ni Milicija, ni politika. Nećemo uspjeti ni mi, ODPORAŠI.Ali možemo i moramo okupiti one, koji su po svojoj idiosinkraciji, raspoloženju, ciljevima,psihologiji i možda nepoznatim ciljevima voljni ići s nama, ili da mi idemo s njima, ako bi se ulokalnim odnosima pokazali boljima i svrsihodnijima od nas.

Treba računati i sa suradnjom ne samo lokalnih razmjera, nego i sa organizacijama, pokretimai društvima, koji su voljni, ali ljubomorno žele sačuvati svoju nezavisnost vis-a-vis ODPORA ilinaših PREDSTAVNIKA. Treba računati i sa osobnim sklonostima, vjerskim faktorima,pokrajinskim simpatijama ili rodbinskim ili sentimentalnim razlozima, kada se ljudi odlučuju ibez razloga. Ili se odlučuju povremeno, tj. dolaze i odlaze, a ipak pri tome koriste, kao najavnim priredbama, proslavama, manifestacijama, kod širenja tiska i drugih zgoda.

Zato trebamo biti elastični, velikodušni, širokogrudni, - ali ODPORAŠI.

Budući smo bili apostoli koegzistencije moramo ekzistirati, tj. postojati, da bi mogli i oddrugih biti prihvaćeni, jer ako ne postojimo, ekzistiramo, ne možemo ni koegzistirati.

III. INICIJATIVA I OSNOVA

Svaki rad negdje počima, negdje ima svoju polaznu točku, ili ljude i inicijativu. ODPOR je krozburu dvadeset godina emigracije i radi dogadjaja koji su nam svima poznati, mnogo skupinastvorio, izgubio ili pak prepustio bez borbe iz viših interesa ili posebni razloga. Zato iiniciativa pripada onima, koji su u tom vrtlogu naučili graditi i boriti se, padati i dizati se,gubiti i iznova stvarati. Vrijednost je tih ljudi ne samo u praksi, koju su stekli, nego i uprestižu kojega su stekli kroz te dogadjaje. Oko tih ljudi borbe, padova, uzdizanja i akcijeuvjek su se okupljali ljudi, koji traže i slijede ljude čvrsta karaktera i akcije. ODPOR IMATIH LJUDI.

Jedni su već okupili oko sebe grupe suradnika, prijatelja, ili su ako je bilo uvjeta stvorilidruštva, koja su izdržala i najveće bure, kao čvrst brod u rukama dobra kapetana. Oni supokazali na djelu, da imaju potrebne uvjete za stvaranje. Drugi, koji su bili samo bundžijeprotiv nepravde, oni koji su znali što neće, a još ne vide što hoće, još imaju mogućnost, da izbune predju u drugu fazu, tj. konstrukcije, gradnje, stvaranja. Samo tako se i može opravdatijedan buntovni čin. Negativni ljudi su oni, koji iza jedne tabula rasa nisu ništa stvorili, apozitivni su i oni, koji barem pokušavaju stvoriti nešto bolje od onoga što su srušili. (Točno, moOtporaš.)

Zato bez mnogo formula, konzultiranja i filozofiranja, neka LJUDI ODPORA, koji osjećajupoziv, počmu sa okupljanjem.

Dogadjaji u HOP-u, HSS-u, Vijeću, a i u Domovini, dokazuju, da su ideje Odpora zdrave, i sadaje na nama, da izgradimo APARAT ODPORA, i da povučemo konzekvence, ako nismo sposobni



ili doresli situaciji i prepustimo svoje mjesto onima, koji su pozvaniji, sposobniji, jači idjelatniji.

Oni, koji su već nešto učinili, pozvani su, dakle, da budu osovine oko koje se treba skupiti i ovošire TIJELO, kao RADNI SKUP.

IV. VODSTVO RADNIH SKUPOVA

Radni Skupovi nisu cilj samima sebi, nego su komunikacija GLAVNOG STANA ODPORA sahrvatskim masama, sa predstavnicima stranih sila, sa predstavnicima bratskih naroda i namaskolonih hrvatskih i inih grupa.

Zato i VODSTVO mora biti u rukama ljudi, koji su voljni sami i dobrovoljno prihvatiti stegu idirektive Glavnog Stana i onda, ako to uvjek nećemo isticati radi stanovitih i razumljivihmotiva, kao u slučajevima gdje bi isticanje tog momenta škodilo, a ne koristilo, kako nam jenamjera.

Nije to samo stvar simpatija ili antipatija, povjerenja ili manje povjerenja, vrijednosti ili nevrijednosti jedne osobe, nego sigurnosti za komunikaciju, za sprovoditelja struje izmedjuGlavnog Stana i Mase. Isto tako nismo svi konstruktivni za sve, nemamo mnogih kondicija, kojeimaju drugi možda sa manje kulture, spreme ili ugleda.

Zato će na čelu RADNIH SKUPOVA biti prokušani i isprobani ljudi Odpora, koji će u svakomčasu biti na raspolaganje izaslaniku, predstavniku ili povjereniku GLAVNOG STANA.Predstavnici GLAVNOG STANA uvjek će biti ljudi, koji su dokazali kroz dugi niz godina, daposjeduju one vrline, koje su ljudima Odpora potrebne, da imaju puno povjerenje u vjernostidealima i potrebni kriterij.

Na čelo svakog RADNOG SKUPA stajati će Pročelnik, kojega prema vlastitom kriterijupostavlja ne čelo suglasno sa predstavnicima živih snaga PREDSTAVNIK GLAVNOG STANA.

Pročelnik će dogovoreno sa glavnim komponentima sebi izabrati svoje suradnike, tajnike,referente, savjetnike i pomoćnike za svaku vrst rada i svaku potrebu koja se ukaže.

Predstavnik Glavnog Stana će na svakom području prema mogućnostima i potrebama sazivatiRADNI SKUP kada to nadje za potrebno, obnoviti Radni Skup, upodpuniti ga, izmjeniti ilipojačati tako, da nikada ne prestaje funkcija pripadnika sasma, niti ga treba nanovo uvjekbirati u cijelosti.

Prema potrebi Pročelnik, kao i njegovi glavni suradnici mogu biti u izravnoj vezi sa GlavnimStanom, iako u normalnim okolnostima i za normalne poslove trebaju biti u stalnom kontaktu saPREDSTAVNIKOM GLAVNOG STANA, koji će uvjek biti na odnosnom području ako se radi opodručnim RADNIM SKUPOVIMA, ili će biti sa unapried odredjenom osobom ako se buderadilo o FUNKCIONALNIM RADNIM SKUPOVIMA.



V. TERITORIJALNI RADNI SKUPOVI

U bitnom će biti dvije vrste RADNIH SKUPOVA : teritorijalni za stanoviti prostor i drugi,funkcionalni, za stanovitu djelatnost, bez obzira na prostore.

Teritorijalni RADNI SKUPOVI bit će oni PODRUČNI, ili stalni, i drugi lokalni ili privremeni.

PODRUČNI RADNI SKUPOVI BIT ĆE:

RS. "NORTH" za područje USA i Kanadu,RS. "SUD" za područje Južne i srednje AmerikeRS. "OCEANIA" za područje Australije, New Zelanda i dalekog istoka uopćeRS. "EVEROPA" za evropske državeRS: "ORIENT" za sjeveroafričke i uopće afričke zemlje, za Bliži azijski Istok i specifično zaislamske zemlje zvati će se službeno PODRUČNI RADNISKUPOVI "NORTH", odnosno prema području.

Lokalni RADNI SKUPOVI, koji mogu biti stvarani isto za jedan grad, za jednu državu, ilistanoviti geografski prostor, zvati će se, na pr. : "RADNI SKUPOVI CHICAGO" ili "RADNISKUPOVI NORVEŠKA".

Postavljanje i uključivanje lokalnih RADNIH SKUPOVA u rad PODRUČNIH RS biti će unadležnosti odnosnih PREDSTAVNIKA GLAVNOG STANA na tom području ili dogovoreno sistim PROČELNIKA PODRUČNIH RS., a prema potrebi i pogotovo u fazi pokretanja i izravnosa Glavnim Stanom,.

U tom duhu i konzekventno s ciljem RADNIH SKUPOVA uopće, Glavni Stan će se izravnokomunicirati sa bilo kojim Skupom ili njegovim referentom za pojedine poslove, a isto tako iPROČELNICI FUNKCIONALNIH RADNIH SKUPOVA.

VI. FUNKCIONALNIH RADNIH SKUPOVI ODPORA

Bilo radi potrebe da se stanovite prijatelje ili pripadnike ODPORA drži izvan kolotečinedogadjaja u organizatornom i javnom djelovanju, bilo radi posebnosti zadataka, stvaraju seposebni RADNI SKUPOVI za pojedine grane djelatnosti, koji će imati svoje Pročelnike (Znami siguran sam da mnogi neće razumijeti mnoge od ovih smjernica. Ja sam bio dugi niz godinajedan od Pročelnika HNO, te mnoge stvari su mi poznate iz prve ruke. Ali, svakako, danas,poslije skoro pola stoljeća od kada je general pisao ove SMJERNICE ili PRAVILA ili NAČELA,potrebno je neke stvari pojasniti; mi koji smo još na životu, tako da nas budući hrvatskinaraštaji ne bi osudili kao lijenčine i kao ništarije, jer da im nismo ostavili dovoljnoRAZJAŠNJENJA. Mi smo imali izvanredne sastanke na kojima bi se čitala, študirala ianalizirala USTAVNA I PROGRAMASKA NAČELA H.N. ODPORA, mo, Otporaš) i koji mogubiti podredjeni izravno GLAVNOM STANU ili pak PREDSTAVNICIMA GLAVNOG STANA upojedinim zemljama.



Tako su na pr. :

" RADNI SKUP U GLAVNOM STANU ODPORA", ili" RADNI SKUP DRINE I DRINAPRESS-a", ili" RADNI SKUP INTELEKTUALACA - I S T R A ", ili" RADNI SKUP E K O N O M I S T A ", ili" RADNI SKUP ZA ODGOJ", ili" RADNI SKUP ZA ISPITIVANJE BLEIBURŠKE TRAGEDIJE", ili" RADNI SKUP POVJESTNIČARA", ili" RADNI SKUP ZA PROMIDŽBU". itd.

Pročelnici ovih skupova mogu živiti gdje bilo, i oni će okupiti potrebni broj suradnika, kojimogu biti s njima neposredno izravnoj ili posrednoj i tek pismenoj vezi, a jedini kriterij biti ćepri odabiranju suradnika sposobnost i spremnost istih, da suradjuju sa PROČELNIKOM uspecifičnoj ulozi, koja im je namjenjena.Prema tome ne će biti uvijek potrebno, ni da isti budu poznati, njihovo ime spominjano, ako onito žele iz bilo kojeg razloga, i njihova suradnja će biti sporadična i uvjetna. Zavisiti će to osposobnosti i diskretnosti Pročelnika, kao bi za posebne potrebe znao mobilizirati i ljude, kojieventualno ne misle kao mi u stanovitim stvarima i vodjenju poslova uopće.Zato će ovi Pročelnici biti izravno u vezi sa Glavnim Stanom, sa Pročelnikom RS. u GlavnomStanu, ili zato posebno odredjenom osobom. Ponekada nije interes, da se stanovite osobeizvrgne napadajima sa strane naših protivnika ili neprijatelja radi njihove suradnje saODPOROM, a ponekada te osobe imaju stanovite obveze prema zakonima drugih zemalja iliorganizacija, te nisu sklone javno angažirati se, ali da dati svoj obol u specifičnom predmetu ukojem su stručnjaci.Od takovih se osoba i ne smije zahtijevati, da se identificiraju s naporima ili osobama Odpora.Da spomenemo samo jedan primjer, koji je sasma adekvatan : jedan ugledni Hrvat stoji većmnogo godina u vezi samnom osobno, pomaže me suradnjom i materijalno, divi se programuODPORA, cijeni mene osobno, nu u svakom kontaktu me nastoji uvjeriti, da nisam pogodan(radi se o tom "uglednom Hrvatu", mo) za bilo kakvi javni rad. (Ovdje general nije rekao danije pogodan "za javni rad" zbog Jasenovca, ali je svakako mislio na to, mo, Otporaš.)

VII. ORGANIZACIJSKI KOSTUR NUKLEUS I VLADA FANTAZMA

U mnogim zemljama, a posebno u Engleskoj, opozicija stavlja svoju "vladu fantazma" ili "vladau teoriji", sa svim detaljima kao i kada bi bili na vladi, ali s ciljem, da dodje na vladu i pripremiista ekipa planove, strategiju političku i taktiku za osvajanje glasača, kako bi za tu "vladafantazma" dobila legalnu većinu i onda ostvarila svoj program. Tako se priprema ujedno iupoznaje sa problemima koje mora riješiti. Tako se dogodili da je na pr. premijer Wilson imaoplan rada, koji se pokazao adekvatan, i tako je dobio vlast sa samo dva poslanička mjestavećine, išao je u druge izbore i dobio apsolutnu većinu. " Vlada Fantazma " (utvara, avet,sablast, fantom, mo) je bila izradila pripreme, ispipala javno mnijenje, izglasala zakone koje jespremila još dok je bila u opoziciji, i tako sprovela ideje u djela.



S druge strane ako ispitamo povjest mnogih Pokreta, pa i samog Ustaškog Pokreta, vidit ćemo,da se ideja rodila u glavi jednog vodje, (Poglavnika, mo) isti je onda stvorio osnovni nekleus(jezgru, srž, bit, mo), oko ovoga razradio KOSTUR, i u dani čas oko toga kostura stvorio jedanPokret, Vojsku Upravu i Državni Aparat, koji je usred strahovito težkih prilika, usred sukobaideologija i klanja, održao Državu kroz četiri godine.

Krist je počeo sa 12 Apostola, pa unatoč božanstvene misije, išao je putem koji kroče ljudi, dana kraju prodje i Stratište, progone, emigraciju, - ali je stvorio CRKVU, koja nije drugo negoorganizacija iako ima i druga obilježja, Crkvu vodi Sveti Duh, ali se sastoji od ljudi, kao i mi.

RADNI SKUPOVI, njegovi Pročelnici, tajnici, referenti, stručnjaci, povjerenici, suradnici iprijatelji - su nekleus i kosturi onoga što još treba stvoriti, preko kasnijeg kreiranjaPOKRETA ODPORA KAO POLITIČKE ORGANIZACIJE, pa sve do REVOLUCIONARNEVLADE, najprije "vlade fantazma, do Vlade, koja će biti instalirana na prvom komadićuhrvatske zemlje, koji će biti oslobodjen našim akcijama i eventualno posredovanjem onihsnaga, koje bi mogle biti nama savezničke u "velikoj strategiji" ili političkoj alianci. (Onimakoji još nisu upoznati želim reći da je dr. Franjo Tuđman bio opijen idejama generalaDrinjanina u stvaranju i obnavljanju hrvatske države. Bruno Bušić se sastao par puta sapukovnikom Ivanom Babićem i s njim raspravljao strategiju zajedništva svih Hrvata u borbi zaHrvatsku državu, mo).

Naprama malodušnima, slabićima, pesimistima, defetistima, dotrajalim ljudima, kako bi reklegedže, stojimo mi koji vjerujemo u narodni genij hrvatskog naroda, u vlastite ideje, u vlastitesnage, u budućnost i svoju misiju, koja će završiti samo rušenjem Jugoslavije i stvaranjemHrvatske Države bez obzira, kako smo rekli "na sat i kalendar" (Bravo generale! na ovoj izreki"na sat i kalendar" nikada se nije stavlja hrvatska borba, ali se je uvijek stavlja naša MISIJAI IDEJA VODILJA da se obnovi Hrvatska Država, mo).Pale su i jače konstrukcije od komunističke Jugoslavije i umrli su i drugi, mladji od 75godišnjeg Tita. Nu Jugoslavija će biti srušena, ako ju budemo rušili i kad umre Tito, moramobiti spremni za sve. I ono što nam izgleda beznačajni nukleus, slabi kostur i smiješna "vladafantazma" sutra mogu biti JAK POKRET.

Židovi - izabrani narod - bili su 2.000 godina emigranti. Emigrant je bio Isus kao i Muhamed.Emigranti su bili Lenin i Stalin, bio je i Tito, bio je i naš Poglavnik dva puta. Emigranti su bilimnogi danas značajni i na Vladi ustaljeni politički ljudi. Nije dakle ni naša misija ni nemoguća,ni jedinstvena, ni vezana samo uz Božije čudo ili ratni zaplet.

RADNE SKUPOVE ODPORA ČEKA NJIHOV DIO KOJEG NITKO DRUGI NEMOŽE OBAVITISVE KADA BI I HTIO, a jedva ima znakova, da netko misli na to. Tu i jest jedna velika razlikaizmedju ODPORA I SVIH DRUGIH, koji na konkretna pitanja oslobodjenja ili šute, ili govore otome, što bi učinili, AKO BI Hrvatska bila slobodna.

VIII. LEGALNOST KAO PREDUVJET ZA STVARANJE KLIME

ODPOR ne predstavlja jednu uskotračnu monolitnu organizaciju, koja slijedi jednog šefa u



jedinstvenoj taktici, nego smo skup raznih tedencija, pa i ideologija, usmjerenih k akciji zarušenje Jugoslavije i za obnovu HRVATSKE DRŽAVE. S toga nije ni potrebno da na svimpoljima rada istupamo monolitno i zato dirigirani željeznom rukom odozgor prema dolje,sprovodimo istu borbenu taktiku na Kordunu i New Yorku.Imamo spremljenu seriju članaka o REVOLUCIONARNOM INFANTALIZMU (vidi novinu,glavno glasilo HNO "OBRANU" br. 37-38 Madri, 1966., mo), kao bolesti koja prati svakorevolucionarno vrijenje. Zato se neću baviti tim problemom u ovom sastavu, nu želimnapomenuti, da su vrlo problematične koristi bili stanoviti potezi pa i naših ljudi, koji su mislili,da je mužkost i radikalnost u borbi ako u isto vrijeme misle da mogu biti legalni predstavnicilokalnih kulturnih, športskih i folklornih društava, predstavnici u velikim hrvatskimkonstrukcijama, kao što je bio slučaj Vijeća, a u isto vrijeme organizirati borbene grupe ibaviti se konspiracijom sa deset tisuća milja daleko od naših granica.U raznim zemljama : Francuskoj, Njemačkoj, Australiji itd., bačeni smo unatrag i izgubili smona ljudima, materijalu, prestižu kao vojnici i konspiratori, iako zato nije bilo potrebe. S togasmo uvjereni, da je bezuvjetno potrebito odjeliti razne djelatnosti tako, da pad jedne grupe,izdaje jednog suradnika ili škandal ubačenih agenata-provokatora, nebi uništili jednimpotezom rad na svim područjima i (što) je postignuto od mnogo godina. Osim toga nevjerujemo u univerzalne genije, koji su sposobni isto organizirati Društvo Sv. Ante, FolklornuGrupu, KOMANDOS ili NA DESET TISUĆA MILJA JEDNU REVOLUCIONARNUORGANIZACIJU.

Odpor je predvidio te posebne funkcije na način, da se padom jedne konspirativne gruperecimo u Jugoslaviji ili Austriji, ne kompromitira recimo HRVATSKI NARODNI ODPOR UTORONTU. Prvo jer to nije potrebno, drugo, jer mu je funkcija različita. Ad 1/. Ako Hrvatskanemože mobilizirati medju 7 miljuna Hrvata ili 150.000 Hrvata u Evropi potrebite ljude zaizvršiti jedan akt terora, pa i koji jači akt potreban u psihološkom ratu, onda stvar hrvatskeslobode stoji jako slabo i na tome neće moći pomoći jedna grupa od par ljudi iz Toronta. Ad2/. Ako je dužnost naše emigracije u slobodnim i demokratskim zemljama predstavljatiHRVATSKU, dokazati da u našoj zemlji vlada teror, da smo mi demokrati zapadne kulture, datražimo pomoć u tim zemljama i javnu podporu zemlje, vlade, vojske i naroda, onda je jedininačin, kako se to može postići, nečiniti terorističke akte u toj državi. Jedini načinuvjeravanja u tim zemljama jest putem zbora i govora, ozbiljnim i savjestnim nastupima,sposobnim diplomatskim potezima, ustrajnosti, žrtvom, osobnim i kolektivnim radom na svimpoljima, počem od Crkve do futbala, nogometa, tiskanjem novina, knjiga, boršura i letaka najezicima onih naroda, kojima govorimo, sudjelovanjem u javnom životu, radu i akcijamazemalja, kojoj pripadamo kao DRUGOJ DOMOVINI. Identificirati se sa svojim patničkimnarodom u svim okolnostima i nikada zatajiti svoga hrvatskoga značaja, ali znati približiti serazlozima ljudima nove domovine. Sve drugo oni smatraju balkanštinom, i onda u kritičnimčasovima, predaju nas Balkanu (to oni i danas čine nazivajući nas i pripisivajući nas "zapadnomBalkanu, mo), kao i 1945. godine.

Oni pak, posebno antikomunistički elementi, koji nas razumiju, i kako sam osobno mogaoprovjeriti, u 99% slučajeva nam kažu : idite u vašu zemlju, ubijte Tita, ubijajte komuniste,vršite gerilu, vršite protuteror, kažnjavajte krvnike i izdajnike, onda ćete steći simpatijeboraca. Ovima ostaje dvoje : napustiti sredinu, koju mogu kompromitirati i dobit će drugu



udjelbu, i 2.) primpremiti se teoretski, usavršavati se, u nadi da će biti pozvani u dani Čas. Ilibiti ukopčani putem svojih novih domovina, ako budu imali interesa za naše područje, ili seukopčaju u onu struju i akciju, koja će imati interesa na našem području. Dogodilo se i opet ćese dogoditi, da će nas jednoga dana pitati : šta imate, koga imate, što znate?

A RADNI SKUPOVI IMAJU DRUGU MISIJU,- i mogu se baviti sa svim i svačim, osim sakonspiracijom na daljinu, pomažući tako Udbu, i odmažući nastojanjima onih ODPORAŠA, kojiimaju taj zadatak, kako bi mogli sutra biti ozbiljno prihvaćeni kao sposobni konspiratori, vještigerilci, i dobri vojnici. Stvaranje klime za odgovorni politički rad u tim zemljama može sepostići samo političkim sredstvima legalnosti. Isto je sigurno da će doći do previranja usvijetu i tada ćemo biti prihvaćeni i na polju konspiracije samo ako zaista znadnemokonspirirati i to dokazati, kao što je i na Vama da spremite političku kampanju, i da jojosigurate stalnost. Vi ste u prvom redu Ambasadori Hrvatske i tu ćete kategoriju imati, akose znadnete tako vladati.

IX: POGRANIĆNA I BPRBENA PODRUČJA.

Sve navedeno pod točkom VIII.) ne odnosi se na one zemlje, koje nisu slobodne, gdje nemademokracije i nema mogućnosti za rad ili mi nemamo posebna interesa računati sa vodstvom ilijavnim mnijenjem te zemlje. Isto se odnosi na pogranične zemlje kuda vode putevi našegarada na DOMOVINSKOM SEKTORU, za koje slučajeve vrijede drugi zakoni, druga pravila,norme i imena, pa i onda ako pripadaju ODPORU, ili SKLONIM ORGANIZACIJAMA.Moramo podpuno uvesti pluralizam : domivina, pogranične i neslobodne zemlje dgje se trebaboriti, i slobodne zemlje, gdje tu borbu treba opravdati, političkim sredstvima branitihrvatske interese, pa i same revolucionarne borbe. Sve to još ne znači da se neće pravitiiznimke, ni promjeniti taktika, ali je sigurno, da uvjek mora postojati forum, koji će borbupomagati, borbu opravdati, stvar zastupati legalno i legalnim sredstvima, i što jača budeborba, jače će trebati braniti istu. U isto vrijeme dok su u Alžiru pucale bombe i sablaznoodjekivali poklici onih, koji su trebali biti poklani, ili dok su čovjeka lovili kao divlju zvjer ililetile gradske četvrti u zrak, ugodni, mladji i elegentni ljudi sjedili su u luksuznim HotelimaPariza i Zuricha, i davali intervue novinarima, ili držali konferenciju za tisak, gdje su optuživalineprijatelja za istu stvar, a branili svoje za težu stvar. I nikome nije palo na um, da šefajednog takvog ureda pošalje u neku akciji ili da prikolje francuskog konzula ili ubije šefaPolicije.

Dok se na pr. može razgovarati što jest ili nije pametno učiniti u Italiji, Austriji, Madjarskoj idrugim pograničnim zemljama, te u Njemačkoj, koja je bila naš saveznik i još uvjek jeokupirana, a ima 100.000 pasošara i znatan aparat UDBE, - teško bi bilo shvatljivo ubrojiti u"borbena područja" USA, KANADU, ŠPANJOLSKU, ZELAND, AUSTRALIJU, itd.

U "borbenim područjima" zato neće biti stvarni RADNI ODBORI ili SKUPOVI, nego druge zato prikladne organizacije i za takav način borbe prikladni ljudi, koji se prije toga morajuukloniti iz svih javnih hrvatskih društava i organizacija, kako njihov pad nebi povukao za sobomcjelokupni rad u jedoj zemlji i navukao na sebe mrežu ne samo Udbe nego i vlasti domaćihzemalja, koje nemogu i neće dozvoliti na svom teretoriju terorizma.



Zadatak je RADNIH SKUPOVA da organizira zato i kontrol onih elemenata, koji bi mogli bitiagentprovokatori UDBE da nerazumnim aktima navuku osvetu domaćih vlasti i javnog mnijenjana Hrvate, kao što se dogodilo u Sydneyu, gdje je zabranjeno ime CROATIA jednom Klubu, aonda opet dozvoljeno, kako mi vele, kada je taj klub dobio UPRAVU KOMUNISTIČKIHAGENATA I JUGOSLAVENA. (Malo sam upoznat o ovom slučaju, pa ne mogu dati istinitprikaz ovog slučaja. Bilo bi poželjno da se netko javi tko je tada i u to vrijeme živio u Sydneyu,mo). Oni koji su na utakmici Croatia - Izrael u sydneyu vikali : Heil Hitler mogli su biti samoagenti Udbe, ili ako su bili Hrvati, daleko im kuća od naše.

Za mnoge čujemo da "pojedoše Tita živa" a kod kuće su bili pokorni SKOJevci, zahvalniSTIPENDISTI, i u emigraciju ih je dovela ideja o dobrom i jeftinom kapotalističkom životu,gdje somuni vise na drači, pse vežu sa kobasicama, a ljepušaste plavke vješaju se na vratprvom koji naleti.

O striktnom pridržavanju ovih smjernica za rad izvan "BORBENIH PODRUČAJA" ovisiti ćeuspjeh na BORBENIM PODRUČJIMA.

Praviti revoluciju se može priredjivanjem lokalnih plesova, sviranjem na tamburicu, svetimmisama i dovama u džamiji, pomaganjem boraca, tiskanjem knjiga i novina, javnim političkimnastupima u ime porobljene Hrvatske i - obranom boraca kao u mehlemskom (kada je skuponahrvatskih političkih emigranata 1963 godine napala jugoslavensku misiju u kojoj su isključivobili agenti Udbe, mo) slučaju.

Malo će za Hrvatsku učiniti oni, koji o revoluciji govore pod uticajem alkohola, kao očajnici,kao izgubljeni, dešperateri, kao nemoralni i indiferentni, a mnogo ili sve mogu učiniti stegovni,sredjeni, savjestni izgradjeni, inteligentni i osposobljeni ljudi za svoju posebnu struku. I riječrevolucija neka bude izrečena kad trebadne i bez obzira na žrtve, a neka ne bude izrečenakad joj nije mjesto, ni čas.

X. DJELOKRUG RADA RADNIH SKUPOVA.

Iako će RADNI SKUPOVI teritorijalnog značenja i pogotovu oni PODRUČNI, biti koji ćezapravo pronaći sve mogućnosti, koje treba za Hrvatsku izkoristiti, možemo fiksirati kaoglavne točke:

1. ) biti dostojni predstavnici Hrvatske naprema zemlji u kojoj se živi i to na svim poljima, jerće nas po našem držanju cijeniti i primjenjivati na hrvatski narod ono što o nama, kaopredstavnicima iz kontakta s nama vide.

2. ) biti efikasni predstavnici ideja i ekipa ODPORA, kako se ne bi na čitavi hrvatski kolektivprimjenjivala saznanja o negativnim elementima hrvatske kolonije, hrvatskih izdajnika,negativnih, anacionalnih i asocijalnih manjina, kao i hrvatskih skupina koje služe tudjina i škodeinteresima nacije gdje živu, kao što je slučaj sa Hrv. Bratskom Zajednicom, (HrvatskaBratska Zajednica je osnovana 1893 godine u Pittsburgh-u. U to vrijeme nije bilo radničkih



zaštita po današnjem sistemu. Skupina Hrvata se sastala i po starom hrvatskom običaju,osnovali jedbu "hrvatsku bratsku udrugu" za pomaganje braće Hrvata u nevolji. Ta hrvatskabratska udruga se razvijala i po drugim američkim saveznim državama, tako da je po svojojobujnosti i socijalnoj važnosti spadala pod kategoriju osiguravajućeg društva. Tako je tapočetna Hrvatska Bratska Udruga postala Hrvatska Bratska Zajednica. Sve to nije loše,dapače, ta naša stara Hrvatska Bratska Zajednica je kod Amerikanaca i drugih narodnostipredstavljala Hrvate, Hrvatsku i hrvatske nacionalne probitke sve do iza WW1!. Tada dolazina scenu/pozornicu Beograd i njegova antihrvatska politika do te mjere da je lukavimmetodama uvjerila upravu i preko nje sve članstvo HBZ da su oni Slaveni koji su došli ovdje "izstarog kraja" samo da se ne spominje hrvatsko ime, i da oni, tj svi mi "govorimo naški" samo dase ne kaže da se govori hrvatski. To je tako išlo i otišlo daleko da se je uđuture govorili za sveone koji su došli iz novoosnovane države SHS "da smo zemljaci". Ovo je bilo tako sve doproglašenja Neovisnosti Republike Hrvatske 29 svibnja 1990 godine. Još će biti govora o ovojteme. Ja sam bio jedan od tih koji sam postao žrtva jugoslavenstva unutar HBZ, te, iz mojegugla dledanja mogu dati neka objašnjena, Mo, Otporaš), koja je pred vlastima USA i Kanadegovorila u ime Hrvatske, a za račun Jugoslavije i komunizma. Otporaš)

c. ) medju predstavnicima stranih naroda uopće tražiti saveznike i prijatelje, priprematisuradnju na najširoj bazi za sutrašnju političku i eventualno vojničku kolaboraciju u borbiprotiv Jugoslavije, a za Hrvatski Državu. Posebno pak sa žrtvama Jugoslavije, komunizma ivelikosrpstva. (Osim Srba svi drugi su bili žrtve Jugoslavije i komunizma, mo).

d. ) pratiti strani i neprijateljski tisak, propagandu, i odgovarati našim tiskom i propagandom,(i ovdje se treba reći da je hrvatska politička emigracija, bez obzira kako je bila podjeljna,razdjeljena, pocijepana, imala je svoje izvore i svoja saredstva tiska i propagande/promidžbeza suzbijati sve jugoslavenske laži o nama Hrvatima. Tu smo mi Hrvati bili dosljedni jednidrugima, mo), iz dana u dan, za svaki pojedini slučaj i to konzekventno, permenantno, a nesporadično, svojevoljno, od vremena do vremena bez sistema, interesa i stručnosti.

e. ) odgajati vlastite ljude za buduću zadaću, organizirati niz informativnih, odgojnih, stručnihpredavanja, seminarija (kružoki, mo), tečajeva, skupnim predavanjem problema kulturne,ekonomske, vanjskopolitičke, vojnopolitičke, tehničke, organizatorske i druge naravi. Ukratkospremati se da budemo u stanju naš nukleus (naša uporišta, mo) pretvoriti u kostur i ovaj udinamični pokret, koji će moći ne samo odoliti mizeriji emigracije nego i iskušnjima vremena ikalendara (to smo vidjeli u prošlom opisu: "sat i kalendar", mo). Pretvoriti gradjanina-emigranta u borca-profesionalca-stručnjaka za raznorazna pitanja.

f. ) biti logistička baza za snabdjevanje materijalnim dobrima one, koji to ne mogu učiniti, jerse na drugim sektorima nalaze angažirani, te radi toga - kao ljudi Crkve, koji živu za Crkvu(iako se često puta "crkva" piše malim slovom, general Drinjanin ovdje stavlja veliko slovo"Crkva" kako bi dao oduška svojim kršćanskim i katoličkim osjećajima i podvukao važnostCrkve, a ne kako je to nedavno izjavio jugoslavenski Udbin Ubojica Ilija Stanić, da general nijebio praktični katolik/kršćanin, mo), i moraju živjeti od Crkve, pa trebaju pomoć onih, kojimogu BAŠ NA TOM POLJU IZVRŠITI SVOJU DUŽNOST i od čega ovisi efikasnost onih,koji sve daju od sebe.



g. ) posebno izdržavati svoj vlastiti tisak, svoje novine, svoje revije, stručne knjige, koje valjanapraviti bez obzira što iste koštale, te dali se mogle ili ne prodati, financirati propagandukako na stranim jezicima, tako i na hrvatskom, za domovinu, i sve ostale izročito nespomunutezadaće, koje logički proizlaze iz naše kondicije boraca za slobodu.

Mogli bi, da ne duljim, reći, da RADNI SKUPOVI moraju učiniti sve ono, što mi odavdenemožemo, odnosno što Hrvatski narod nemože iz zatvora koji se zove Jugoslavija.

Izmedju neizmjerno velikih potreba i izmedju kriminalne indiferencije mnogih Hrvata utudjini, ljudi ODPORA preko svojih RADNIH SKUPOVA moraju naći jednu mogućnost a to jeosiguranje minimuma i nastojanja da se postigne maksimum.

XI. ) PRIMJENJENI DUALIZAM KAO TAJNA USPJEHA RADNIH SKUPOVA.

Sve će ove za sada ostati mrtvo slovo na papiru ako se ne sprovedu u život ove ideje, ili nezamjene drugima, boljima, prikladnijima, skladnijima, prihvatljivijima, kako hoćete. Idejeuopće vrijede toliko, koliko su se pokazale u primjeni i akciji.

Ima jedna osnovna psihološka činjenica, koju svaki od Vas mora u sebi riješiti, a ondaprimjeniti na organizme koje budu vodili za Hrvatsku. To je vječiti dualizam, da kažemdvostrukost, koji paralelno idu u nama i kroz nas na našu akciju.

U prvom redu to je borba dobra i zla u čovjeku, koja vuče svoj korjen iz doba pada čovjeka, izistočnog grijeha, da se izrazim u poznatoj terminologiji iz Biblije. To je onaj egoistički "ja",naša komotnost, naši osobni, obiteljski, trgovački i drugi interesi s jedne strane i žrtvovanjevremena, zdravlja, živaca, sredstava i života za jednu domovinsku stvar. Ako ju niste riješili usebi, jedva ćete moći primjeniti na poduzeće kao RADNI SKUP, koje vodite ili u kojem neštočinite. To je ono "dobar pastir a što kaže inom, i sam svojim potvrdjuje činom".

Jedna od težkih poroka (pogrešaka, krivica itd., mo) emigracije i kočnica mnogog rada jestonaj pretjerani individualizam, onaj "ja" iznad svega, kojega treba u radu podrediti onom"MI", a to nije laka stvar i mnogi su inače vrijedni ljudi tu izgubili tlo pod nogama i spali nabijedno izživljavanje, na varanje sebe i ostalih. Osobni sporovi, osobne simpatije, razlike usporednim stvarima, paralizirale su rad mnogih pokreta i kolektivnih pokušaja. Uvjek sesusreće onaj "ja" kakvoga želimo drugima nametnuti, sa onim ja, koje sami sebi u času ispitasavjesti ispovjedamo, kako se je reklo, sami sebi pred ogledalom ili u savjetovanju sajastučnicom. (Kristalno jasno rečeno, hvala ti generale!, mo).

Bit će toga dualizma ili rada na dva kolosjeka, koji vode cilju, negdje se i dodiruju, ali svaki idesvojim putem. Tako na pr. suradnja ORGANIZACIJA ODPORA, koje su davno legalizirale,imaju stanovitu svoju personalnost, svoj "ja" kolektivni, i logičmo je, da gledaju na problemesuradnje u RADNOM SKUPU kroz naočale organizacije, one uže, kojoj pripadaju. Ima tunekada i obveze prema vlastima, koje su im omogućile zakonsko i legalno djelovanje, a to nijeuvjek slučaj sa drugim grupama, pojedincima, pa će trebati ljubavi i razsudjivanja i takta, da



se rešpektira ove kolektive i njegove predstavnike. Dualizam izmedju takovih društava, kao napr. KANADSKO HRVATSKI NARODNI ODPOR SREDIŠNJICA ERIK LISAK, i AMERIČKIPRIJATELJI HRVATSKOG NARODNOG ODPORA IZ CLEVELANDA, ili izmedju komponenataistih i njihove udjelbe u RADNOM SKUPU, bilo onom teritorijalnog značenja ili onih posebnih,funkcionalnih, koji su izravno veza uz Glavni Stan, mogli bi stvoriti probleme, koji bi kočili rad,ako ne uskladi taj dualizam u našem djelovanju pomoću razbora i autoriteta PREDSTAVNIKAGLAVNOG STANA NA ODNOSNIM PODRUČJIMA.

Uspjeh RADNIH SKUPOVA ovisiti će o uskladjivanju uloga u dva razna pravca rada, gdječovjek dolazi u sukob sa sobom.

XII. ) RADNI SKUPOVI ODPORA KAO DIO POKRETA ODPORA:

Pred ljudima Odpora ima više problema, pa tako i sjedinjavanje raznovrstnih elemenata ujednu skupnost, stavljanja aparata u pokret, vodstvo aparata, akcije i pokreta, i sukladjivanjetoga sa stanjem u svijetu i drugim hrvatskim organizacijama, političkim strankama ieventualnim zajedničkim svehrvatskim forumima.

Dobar dio tih problema spada na RADNE SKUPOVE, i radi toga se ukazuju potrebe, da bi sestvorilo tijelo, koje će voditi ovaj sektor rada, to jest ujedinjenje svih RADNIH SKUPOVA UJEDNU ORGANSKU CJELINU.

Kao prvi korak treba stvoriti POKRET ODPORA kao izričito političku organizaciju, a koju bivodili predstavnici PODRUČNIH RADNIH SKUPOVA. Tako na pr. predstavnici pet područnihskupova (izključivajući iz poznatih razloga riječ ZAPOVJEDNICI PODRUČJA, kao i svakuvojničku terminologiju) trebali bi tvoriti možda GLAVNO TAJNIŠTVO ODPORA, ili POKRETODPORA, ili ih povremeno ujediniti u jedno funkcionalnom POLITIČKOM UREDU ODPORA,kako sam to bio pokušao sa Tomicom Grgićem, nažalost bez uspjeha, a o čemu ćemo posebnogovoriti.

Tako bi se, zasad, separirali (odvojili, mo) pojmovi GLAVNI STAN I GLAVNO TAJNIŠTVO, iliGLAVNI TAJNIK I ZAPOVJEDNIK ODPORA, ili ZAPOVJEDNIK HOS-a, ili druge titulevojno-revolucionarnog značenja. Nesmijemo okasniti sa tom provedbom i nesmijemo pri tomeimitirati Jelića i HOP, koji su se prije vremena i jednostrano reorganizirali i izložili udarimaUDBE, VREMENA I AMBICIJA.

"U kući obješenog nesmije se govoriti o užetu"- veli jedna stara španjolska narodna poslovica.Govorim o sebi. Ne zato, jer sam bio medju onima, koji su stvorili ime i organizaciju ODPORA,ni zato, jer sam bio medju onima, koji smo vodili bunu unutar redova organizacije, kojoj smonekada pripadali, nego zato, jer je moja osoba dvojstruko važna :

a. ) ja sam bio skoro jedina konekcija izmedju onih, koji su gradili i rušili, pa je zakonimaživota i potrebom borbe potrebno, da ne tražim za sebe ono, što sam nijekao i samomPoglavniku, i danas niječem njegovu nasljedniku, (Dru. Stjepanu Heferu, mo) i



b. ) ali ja sam bio i krivac, da nam nisu pristupili mnogi, kojima je moja osoba bila neprihvatljivauopće, ili im nije dostatna za vodjenje Odpora ioslobodilačke borbe, te traže da se moju osobu zamjeni IDEJAMA I KOLEKTIVNIMZAPOVJEDNIŠTVOM ili VODSTVOM. To je i u duhu vremenau kojem živimo, a i shvatljivo, jer se ne može voditi borba jednog naroda za slobodu u imejednog generala, nego u ime jedne ideje. A generali nesamo da nisu uvjek pogodni, nego i oni stare, umiru i griješe, te ni jedan razuman nemožetražiti za sebe ono, da "zna šta radi". Borba za slobodu jezajednička stvar i svi treba da znamo, šta se radi, kako se radi, zašto se radi i zašto se neradi.

Imajući, dakle u vidu ta dva momenta, tj. ono što privlačim, i ono što odbijam, moramoizgraditi kolektivno vodstvo, kolektivnu sviest, kolektivnu odgovornost, i vezati se uz ideje iprogram, a ne uz osobe, kako i opet nebi pali u smrtne grijehe naše nedavne prošlosti.

Kao prvi korak, i barem na ovom vanjsko-političkom, legalističkom, normalnom i javnom radustvorimo PRAVU INSTITUCIJU KOLEKTIVNE ODGOVORNOSTI I VODSTVA : POKRETODPORA na FANJSKOM FRONTU.

Sporedna su imena, ali su RADNI SKUPOVI oni, koji to moraju obaviti. Zatim ćemo dogovornosa višim zapovjednicima HOS-a, unutar i van ODPORA, potaknuti i probleme HRVATSKIHORUŽANIH SNAGA, a isto tako na domovinskom-konspirativnom-revolucionarnom terenupokušati doći do nekog organskog kontakta sa onima, koji pokazuju na tom polju interes idjelatnost.

Sa željom, da bi glavni ljudi Odpora preko osobnih i kolektivnih stanovišta na ovaj mojpredplan odgovorili sa jednim konstruktivnim kritičkim stavom, predlozima i protupredlozima,želim uspjeh u radu osobama i institucijama, kako bi pred Bogom i Narodom preuzeli na sebetežku dužnost organizacije hrvatske revolucije, i uz naš vojnički i bratski pozdrav,

general Drinjanin,

U Glavnom Stanu Odpora30. svibnja 1966.

NB.

("A šta reći na sve ovo!, osim čitati, (pro)študirati, zapamtiti, širiti među Hrvatima da se zna ida se nezaboravi kako su Hrvati u emigraciji živjeli, mislili, sanjali o Hrvatskoj, radili za njenooslobođenje, žrtvovali se, pripremali se za konačnu pobjedu, POBJEDU OPERACIJE "OLUJA"koju smo upravu jučer proslavili u Kninu, sedamnaestu (17) godišnjicu, za koju je generalDrinjanin u ovim svojim povijesnim SMJERNICAMA HRVATSKOG NARODNOG ODPORArekao prije, ima tome, punih 47 godina "...da ne možemo gledati na sat i vrijeme kada će se tozbiti i dogoditi, ali će se za sigurno zbiti i dogoditi...Otporaš").Bobani



05-01-2014, 01:27

KROZ ZRCALO IDEJA MAKSA LUBURIĆA!

Kada čitatelj pročita jednu knjigu, kroz izraženi sadržaj iste nesumnjivo če doći do zaključkakuda je sadržaj knjige ciljao. Ista stvar je i sa pismima generala Drinjanina. On je pisaomnogima i nikada se za sigurno neće znati broj Hrvata kojima je pisao niti broj pisama kolikoih je napisao. Ali za sigurno će se znati - i zna se - da je svako njegovo pismo pisano iz ljubaviprema Hrvatskoj i kako pomoći Hrvatskoj. Svako pismo započimlje: "Dragi brate, dragahrvatska braćo, braći Hrvatima itd". Ovo spominjem zato da poštovani čitatelji kroz čitanjeovih Maksovih pisama sami ocijene smijernice pisanja Maksa Luburića. Kroz ova pisma je izrazMaksove ljubavi prema Hrvatskoj. Otporaš.)

(ovdje je grb HNO)general DRINJANINstan dne, 29. X . 1956.

Dragi brate. (Radi se o Anti Kršinić,mo)

Primio sam Tvoje drugo pismo od 20. X. kao i prilog za "Drine". Hvala na pomoći za "Drinu", iprilažem potvrdu. Molim da se bratu Vidiću u ime moje zahvališ na daru za "Drinu". Hvala natako iskrenom i opširnom pismu. Nastojat ću biti isto tako iskren, kao i uviek.

Ja sam podpuno složan s Tobom u Tvom kriteriju, da, "Drina" nebi smjela napadati. Moj san jenapraviti "Drinu" kao svetište nacionalnih težnja, prema poviesnog, političkog i vojničkog štiva,bez napadaja, bez prgavosti i sitničavosti. Pritisak je naših ljudi, da se odgovori, jer su na fraBorić i Majić zaista bili prešli sve mjere razumljivog i poštenog. Svaki kaže, da ih se napada izamjeruju i onako što neidem putem "Izbora". (Časopis koji je izlazio u Argentini,mo) Ja samnastojao ipak kritizirati pojedince, a braniti instituciju i ne dozvoljavam da se generalizira.Ostaje nam vjera u sebe i u borbu. Zato moramo voditi računa i o borcima i njihovuraspoloženju, jer ih pomalo rastvaraju i mnoge privlače sebi propagandom, koja nije uvjekčista. Znate svi Vi u USA. da je ključ rada u rukama svećenika, koje je ipak državotvorno. Jasam to svećenstvo ipak branio, a osudio pojedince. "Hrvatska" (novina, glasilo HOP-a koja jeizlazila u Argetini, mo) bi to zapravo trebala činiti, ili netko drugi, pa da mi nemoramo. Mnoginajbliži suradnici isto žele, da se napada, odnosno brani, jer su vremena težka i prilično luda.Ja ću na prvoj sjednici Stožera predložiti s dva rješenje:

a., da se "Drina" ne bavi time,b., da se u posebnim okr. pismima riješi ta stvar i napadne onaj tko je to zaista zaslužio. HvalaTebi na savjetu. Ja želim izdići "Drinu" na viši stupanj i znam, da je to nemoguće ovako.

I sada kada pišemo "Jadransku Drinu" uz suradnju sviju, molim Tebe, da mi napišeš nešto za



ovaj broj. Možda malo podrobnije o Korčuli, (Ante Kršinić je iz Korčule, mo) narodnom odporuitd. Učini to, ali što prije. Ako imaš fotografiju Korčule, pošalji. Napravi jedan mali dopis,sada je baš prigodno.

Krnjević (dr. Juraj, u to vrijeme glavni tajni HSS, mo) hoće Hrvatsku, ali je pitanje, kuda ćeju strpati Maček i društvo, koje govori u ime HSS! Oni su razdielili uloge - i opet po starom,pa tko ispliva - s njim će i posle - tražiti više. Tako nikad Hrvatske. Ne niečem nikomhrvatstvo, tek upoznali smo te ljude, što su išli sa svakim, ali još nisu nikada čisto, jasno iglasno za Hrvatsku Državu! Krnjevića poznajem iz naše prve emigracije, ljudski je mizerija,politički je kao i svi iz fine garniture te nesretne stranke u kojoj počima osvajati pristašeKošutić za političku suradnju sa Titom. Oni igraju na tri karte, ali kasno stignu na sve, jer seneće izložiti, neće umirati nego žele vladati, biti "uz vladu, pri vladi", kako je pokojni Radićvolio, a ja vjerujem da ima samo jedna politika, ta je ustanak na strani Amerike za Hrvatsku.Sve drugo je - samoubojstvo. Krnjevič kaže, da je protiv Jugoslavije, Maček je za nju, a ondaKrnjević kaže, da je 100% sporazuman s Mačekom. Bog i vrag ih nebi razumili, ni odgonetnuli.

A sada jedna obiteljska nota: Bog neka poživi tvoju zlatnu kćerkicu Lindu Marie - i dao Tisvemogući još dosta andjelaka, možda kojeg andjlaka u hlačama, ali svjedno, sve što Bog da, jezato, jer tako mora biti. Ja sam kao lud čekam nasljednika jer smo 400 god. uviek prvo muškeimali, i to je jedno čudo, ali bih bio sretan i sa kćerkicom isto kao i sa sinom.

(Ovdje se mora nešto pojasniti. Inače, moglo bi doće do jednog velikog povjesnog propusta.Kako se je moglo vidjeti po datumu da je pismo pisano 29. X. 1956 god. Posjedujem karticu uoriginalu koju je general Drinjanin poslao Anti Kršinić kao čestitku na rodjenju njegove kćeriDrine. Citirat ću doslovno:" Zahvalni Svevišnjemu Saopćujemo Vam Radostnu Viest, Da Nam se je Rodila Kćerka D r i n aDana 12 veljače 1956 god.Sretni Rodlitelji Isabel i Vjekoslav Luburić ", mo)

Čestitam i neka bude berićetno. Gledajući sviet i tamnu budućnost istog, možda je ipak boljeimate kćerke, jer ih neće rat zahvatiti kao sinove. Sreća roditelja je u djeci, u zdravlju,napredku....i utjeha je za starost u vjekovnoj dobroti. Za ovo su bolje curice, zasladjuju život.Mi očekujemo u veljači - ili malu Drinu ili Vjeku, pa neka se širi vira Isusova, kako kažu kodnas. Ako u mene bude sinova, a u tebe kćeri, pa ćemo ih ženiti i vezati tako Hrvatsku iAmeriku, Korčulu i Hercegovinu! Rukoljub Tvojoj milostivoj supruzi, pahuljica od poljubcamalom čedu, Lindi Mariji, a Tebi hrvatski pozdrav,odani TvojDrinjanin.Bog!

Nota:

(Koliko sam ja do sada moga saznati iz raznih izvora i sa raznih strana u Maksa Luburića se



rodilo četvero djece, i to po redosljedu: Sin Domagoj 1954, kćerka Drina 1956, sin Vjeko 1957i kćer Marica 1958. Ovi izvori su prepisivani, dopisivani sa svih strana. Kroz ova pisama će seza sigurno saznati prava stvar, jer će to doći iz ruke i pera samog Maksa Luburića.

Sa moje strane ću poduzeti sve da saznam nešto više, jer, moj prijatelj je oženio kćerku AnteKršinića Lindu o kojoj general upravo piše u ovom pismu. Ja ovo iznosim iz povijesnih motiva,pa koga ovo bude zanimalo neka prati. Otporaš.)Bobani07-01-2014, 03:34

MAKS LUBURIĆ I NJEGOV NEZAKONITI SIN?

Bog! dragi moj Krešimir, 10 kolovoza 2013,

Nešto sam tražio i naletih na ovo u Wikipediji što ti prilažem. Kako sam ja prošle godine naportalu Dnevno.hr pisao i iznio preko 400 Maksovih pisama svojim suradnicima, imao sam uvid umnoge stvari što drugi nisu znali. Kako sam imao br. telefona mojeg preko pola stoljećaprijatelj Živka Vasilja, koji sada živi u Njemačkoj, i kako je on, Živko, živio s Maksom i kodMaksa od 1961 do 1963/4, nazvao sam ga i pitao za mnoge stvari među kojim i ova. Ovo štosam dolje naveo mi je osobno Živko Vasilj ispričao. Tebi ovo dostavljam jer si mlad, poletan apovijest te zanima, pa da znaš. Nikad ne znaš kada ti što može zatrebati.

Meni je Živko Vasilj, poj prijatelj kojeg sam upoznao u Parizu 1960. godine, je preko telefonarekao koncem 2012. godine da mu je Maks Luburić osobno pričao jedne večeri 1962. godine,da je on imao jednu djevojku Mađaricu, kći jednog grofa, koja je zatrudnila sa njim, MaksomLuburićem. Te večeri Maks je rekao Živku Vasilju na Verandi svoje kuće, Maksove kuće, da jetaj grof, otac njegtove djevojke, kada je saznao da mu je kći trudna s Maksom, da ju je, svojukćer, poslao u neki samostan u Švicarsku da tu nesmetano živi, te da se nebi doznalo da mu jekći noseća. Na upit Živka Vasilja da ju otiđu potražiti, Maks je odgovorio: Pustimo to na miru.Tako mi je ispričao Živko Vasilj, našto sam mu ja rekao da ću ja to tako staviti da se zapovijest zna, našto je Živko pristao. Dolje priloženi opis je iz Wikipedije. Poznato je daWikipedija mnoge stvari donosi napamet, ili onako kako vjetar puše. Mile Boban. Otpotaš.

Vjekoslav (Maks) LuburićVjekoslav Luburić

Vjekoslav LuburićVjekoslav "Maks" Luburić (Humac kraj Ljubuškog, 6. ožujka 1914. - Carcagente, Španjolska,20. travnja 1969), ustaški časnik i zapovjednik koncentracijskog logora Jasenovac.Gimnaziju je polazio u Mostaru, ali je nakon petog razreda napušta i zapošljava se se uBolesničkoj blagajni Javne burze. Godine 1931. pristupa ustaškom pokretu. Iste godine zbogpronevjere osuđen je na 5 mjeseci zatvora. U Mađarsku emigrira 1932., a iz Budimpešte odlaziu ustaški logor Janka Pusta, gdje postaje logorski ekonom. Ondje stječe nadimak 'Maks' iupoznaje Juru Francetića. Godine 1934. jedno vrijeme boravi i u Nagykanizsi, gdje mu se iz



jedne ljubavne veze rađa sin. Početkom travnja 1941. ilegalno ulazi kraj Gole u Hrvatsku, apotom sredinom travnja u Zagreb. Nakon stvaranja NDH dodjeljen je u Gospodarski uredvojnoga zapovjedništva Glavnog Ustaškog stana (GUS), kao Servatzyjev zamjenik. U srpnju(nakon pogibije Mije Babića) imenovan je voditeljem UNS-ova ureda III. (Ustaške obrane),čija je funkcija bila bila organiziranje logora, uprava i osiguranje. U kolovozu je osnovaokoncentracijski logor Jasenovac. Potkraj rujna 1941. bio je gost GESTAPO-a u Njemačkoj,gdje se upoznao s organizacijom koncentracijskih logora. Nakon povratka organizira logore uNDH po njemačkom uzoru, te oni postaju sinonim ustaške vladavine, a Vjekoslav Luburić, kaonjihov zapovjednik, napoznatiji i najozloglašeniji predstavnik ustaškog terora; u tim jelogorima ubijeno na desetke tisuća ljudi. U Luburićevu stanu 1942. jedno je vrijeme biozatoćen Vladko Maček.Početkom 1942. pod njegovim zapovjedništvom ustrojen je u Lipiku Ustaški obrambeni zdrug;od kolovoza 1942. ima čin ustaškog bojnika. U jesen ga Ante Pavelić šalje u Hercegovinu daosnuje Domobransku dobrovoljačku pukovniju za osiguranje granice prema Crnoj Gori.Rastjeravši četnike iz okolice, u Travniku osniva pukovniju, ali je tom prilikom strijeljaojednog domobrana, zbog navodne pobune, što je izazvalo veliko negodovanje dobrovoljaca.Njemački predstavnici (E. Glaise von Horstenau) u Zagrebu protestirali su zbog Luburićevedjelatnosti u Hercegovini, tvrdeći da ometa njemačke jedinice u izvršavanju njihovih zadtaka,i zatražili njegovo udaljavanje. Luburić je opozvan, uhićen i zadržan u kućnom pritvoru dok sevodila istraga. Nijemci su tražili njegovo izručenje što je A. Pavelić odbio. U ljeto 1943. odlaziu Šumec kraj Lepoglave, u dobrovoljnu internaciju pod lažnim imenom Matija Ban. Sve vrijeme,i dok je bio pod istragom, i za vrijeme boravka u Šumcu, logori su bili i dalje pod njegovimzapovjedništvom, premda je formalno S. Šarac njegov nasljednik u Uredu III. Luburićevoboravište uskoro je postalo okupljalište vojnih i drugih ustaških dužnosnika.

Zbog partizanskih akcija u okolici Lepoglave, početkom 1944. vraća se u Zagreb. Ponovno sejavno pokazuje potkraj kolovoza 1944., kad A. Pavelić počinje udar protiv M. Lorkovića i A.Vokića. Zadužen je da bdije nad njima i drugim uhićenicima. (I danas je dvojbeno je li naredioubojstva M. Lorkovića, A. Vokića i drugih zatočenika u Lepoglavi.) Od listopada 1944. ima činustaškog pukovnika. Potkraj 1944. A. Pavelić ga šalje u Sarajevo da organizira obranu grada odpartizanskih postrojbi. Početkom 1945. zapovjeda hrvatskim jedinicama na povlačenju izHercegovine. Kad su se Nijemci odlučili povući iz srednje Bosne (a s njima i oružane snageNDH), vraća se u Zagreb. U proljeće 1945. pri reorganizaciji oružanih snaga postavljen je zazapovjednika Ustaškog zbora sa sjedištem u Sisku, a u travnju 1945. dobiva i čindomobranskog generala. Smatra da se Zagreb ne smije napustiti, nego da ga treba braniti, štoA. Pavelić odbija. Kad general A. Lohr, njemački zapovjednik za jugoistok, u noći 6./7.V.1945.telefonski obajveštava Pavelića u Rogašku Slatinu da mu vraća zapovjedništvo nad oružanimsnagama NDH, poglavnik imenuje V. Luburića njihovim zapovjednikom i naređuje povlačenjeprema Zagrebu. Povlači se s vojskom ali se ne predaje nego se vraća u Hrvatsku.Zamjenivši dokumete jednoga poginulog časnika, vraća se u okolicu Zagreba, djeluje skrižarskim grupama po Bilogori i Slavoniji, do Fruške Gore, sve do sredine studenog 1945.Tada se ilegalno prebacuje u Mađarsku, potkraj 1946. u Austriju, pa u Italiju i Francusku. Dorujna 1948. liječi se od rana zadobivenih u okršajima s jugoslavenskim jedinicama. Pod imenomMaximilian Soldo prebacuje se u Španjolsku, gdje je nakratko zatvoren ali i pušten. Živi uBenignamu i uči španjolski, što će mu omogućiti da završi vojnu akademiju. Ženi se, ali ga



supruga, saznavši za njegovu prošlost, 1957. napušta. Surađuje neko vrijeme s Pavelićem, alimu 1955. otkazuje poslušnost. Isključen iz ustaškog pokreta, osniva Društvo prijatelja Drine,a potom Hrvatski narodni otpor. Seli se u Carcagente, otvara tiskaru, izdaje listove, piše.Tekstove je potpisivao kao Bojnik Dizdar i General Drinjanin.) Godine 1967. u Luburićevojtiskari se zapošljava Ilija Stanić koji ga ubija kao plaćenik Jugoslavenske tajne službe.Posljednjih godina života Luburić se zauzimao za pomirenje hrvatskih političkih snaga u zemljii inozemstvu (nacionalista i komunista) s ciljem stvaranja samostalne hrvatske države.Kategorija: NDHBobani07-01-2014, 03:35MAKS LUBURIĆ I NJEGOV NEZAKONITI SIN?

Bog! dragi moj Krešimir, 10 kolovoza 2013,

Nešto sam tražio i naletih na ovo u Wikipediji što ti prilažem. Kako sam ja prošle godine naportalu Dnevno.hr pisao i iznio preko 400 Maksovih pisama svojim suradnicima, imao sam uvid umnoge stvari što drugi nisu znali. Kako sam imao br. telefona mojeg preko pola stoljećaprijatelj Živka Vasilja, koji sada živi u Njemačkoj, i kako je on, Živko, živio s Maksom i kodMaksa od 1961 do 1963/4, nazvao sam ga i pitao za mnoge stvari među kojim i ova. Ovo štosam dolje naveo mi je osobno Živko Vasilj ispričao. Tebi ovo dostavljam jer si mlad, poletan apovijest te zanima, pa da znaš. Nikad ne znaš kada ti što može zatrebati.

Meni je Živko Vasilj, poj prijatelj kojeg sam upoznao u Parizu 1960. godine, je preko telefonarekao koncem 2012. godine da mu je Maks Luburić osobno pričao jedne večeri 1962. godine,da je on imao jednu djevojku Mađaricu, kći jednog grofa, koja je zatrudnila sa njim, MaksomLuburićem. Te večeri Maks je rekao Živku Vasilju na Verandi svoje kuće, Maksove kuće, da jetaj grof, otac njegtove djevojke, kada je saznao da mu je kći trudna s Maksom, da ju je, svojukćer, poslao u neki samostan u Švicarsku da tu nesmetano živi, te da se nebi doznalo da mu jekći noseća. Na upit Živka Vasilja da ju otiđu potražiti, Maks je odgovorio: Pustimo to na miru.Tako mi je ispričao Živko Vasilj, našto sam mu ja rekao da ću ja to tako staviti da se zapovijest zna, našto je Živko pristao. Dolje priloženi opis je iz Wikipedije. Poznato je daWikipedija mnoge stvari donosi napamet, ili onako kako vjetar puše. Mile Boban. Otpotaš.

Vjekoslav (Maks) LuburićVjekoslav Luburić

Vjekoslav LuburićVjekoslav "Maks" Luburić (Humac kraj Ljubuškog, 6. ožujka 1914. - Carcagente, Španjolska,20. travnja 1969), ustaški časnik i zapovjednik koncentracijskog logora Jasenovac.Gimnaziju je polazio u Mostaru, ali je nakon petog razreda napušta i zapošljava se se uBolesničkoj blagajni Javne burze. Godine 1931. pristupa ustaškom pokretu. Iste godine zbogpronevjere osuđen je na 5 mjeseci zatvora. U Mađarsku emigrira 1932., a iz Budimpešte odlaziu ustaški logor Janka Pusta, gdje postaje logorski ekonom. Ondje stječe nadimak 'Maks' iupoznaje Juru Francetića. Godine 1934. jedno vrijeme boravi i u Nagykanizsi, gdje mu se izjedne ljubavne veze rađa sin. Početkom travnja 1941. ilegalno ulazi kraj Gole u Hrvatsku, a



potom sredinom travnja u Zagreb. Nakon stvaranja NDH dodjeljen je u Gospodarski uredvojnoga zapovjedništva Glavnog Ustaškog stana (GUS), kao Servatzyjev zamjenik. U srpnju(nakon pogibije Mije Babića) imenovan je voditeljem UNS-ova ureda III. (Ustaške obrane),čija je funkcija bila bila organiziranje logora, uprava i osiguranje. U kolovozu je osnovaokoncentracijski logor Jasenovac. Potkraj rujna 1941. bio je gost GESTAPO-a u Njemačkoj,gdje se upoznao s organizacijom koncentracijskih logora. Nakon povratka organizira logore uNDH po njemačkom uzoru, te oni postaju sinonim ustaške vladavine, a Vjekoslav Luburić, kaonjihov zapovjednik, napoznatiji i najozloglašeniji predstavnik ustaškog terora; u tim jelogorima ubijeno na desetke tisuća ljudi. U Luburićevu stanu 1942. jedno je vrijeme biozatoćen Vladko Maček.Početkom 1942. pod njegovim zapovjedništvom ustrojen je u Lipiku Ustaški obrambeni zdrug;od kolovoza 1942. ima čin ustaškog bojnika. U jesen ga Ante Pavelić šalje u Hercegovinu daosnuje Domobransku dobrovoljačku pukovniju za osiguranje granice prema Crnoj Gori.Rastjeravši četnike iz okolice, u Travniku osniva pukovniju, ali je tom prilikom strijeljaojednog domobrana, zbog navodne pobune, što je izazvalo veliko negodovanje dobrovoljaca.Njemački predstavnici (E. Glaise von Horstenau) u Zagrebu protestirali su zbog Luburićevedjelatnosti u Hercegovini, tvrdeći da ometa njemačke jedinice u izvršavanju njihovih zadtaka,i zatražili njegovo udaljavanje. Luburić je opozvan, uhićen i zadržan u kućnom pritvoru dok sevodila istraga. Nijemci su tražili njegovo izručenje što je A. Pavelić odbio. U ljeto 1943. odlaziu Šumec kraj Lepoglave, u dobrovoljnu internaciju pod lažnim imenom Matija Ban. Sve vrijeme,i dok je bio pod istragom, i za vrijeme boravka u Šumcu, logori su bili i dalje pod njegovimzapovjedništvom, premda je formalno S. Šarac njegov nasljednik u Uredu III. Luburićevoboravište uskoro je postalo okupljalište vojnih i drugih ustaških dužnosnika.

Zbog partizanskih akcija u okolici Lepoglave, početkom 1944. vraća se u Zagreb. Ponovno sejavno pokazuje potkraj kolovoza 1944., kad A. Pavelić počinje udar protiv M. Lorkovića i A.Vokića. Zadužen je da bdije nad njima i drugim uhićenicima. (I danas je dvojbeno je li naredioubojstva M. Lorkovića, A. Vokića i drugih zatočenika u Lepoglavi.) Od listopada 1944. ima činustaškog pukovnika. Potkraj 1944. A. Pavelić ga šalje u Sarajevo da organizira obranu grada odpartizanskih postrojbi. Početkom 1945. zapovjeda hrvatskim jedinicama na povlačenju izHercegovine. Kad su se Nijemci odlučili povući iz srednje Bosne (a s njima i oružane snageNDH), vraća se u Zagreb. U proljeće 1945. pri reorganizaciji oružanih snaga postavljen je zazapovjednika Ustaškog zbora sa sjedištem u Sisku, a u travnju 1945. dobiva i čindomobranskog generala. Smatra da se Zagreb ne smije napustiti, nego da ga treba braniti, štoA. Pavelić odbija. Kad general A. Lohr, njemački zapovjednik za jugoistok, u noći 6./7.V.1945.telefonski obajveštava Pavelića u Rogašku Slatinu da mu vraća zapovjedništvo nad oružanimsnagama NDH, poglavnik imenuje V. Luburića njihovim zapovjednikom i naređuje povlačenjeprema Zagrebu. Povlači se s vojskom ali se ne predaje nego se vraća u Hrvatsku.Zamjenivši dokumete jednoga poginulog časnika, vraća se u okolicu Zagreba, djeluje skrižarskim grupama po Bilogori i Slavoniji, do Fruške Gore, sve do sredine studenog 1945.Tada se ilegalno prebacuje u Mađarsku, potkraj 1946. u Austriju, pa u Italiju i Francusku. Dorujna 1948. liječi se od rana zadobivenih u okršajima s jugoslavenskim jedinicama. Pod imenomMaximilian Soldo prebacuje se u Španjolsku, gdje je nakratko zatvoren ali i pušten. Živi uBenignamu i uči španjolski, što će mu omogućiti da završi vojnu akademiju. Ženi se, ali gasupruga, saznavši za njegovu prošlost, 1957. napušta. Surađuje neko vrijeme s Pavelićem, ali



mu 1955. otkazuje poslušnost. Isključen iz ustaškog pokreta, osniva Društvo prijatelja Drine,a potom Hrvatski narodni otpor. Seli se u Carcagente, otvara tiskaru, izdaje listove, piše.Tekstove je potpisivao kao Bojnik Dizdar i General Drinjanin.) Godine 1967. u Luburićevojtiskari se zapošljava Ilija Stanić koji ga ubija kao plaćenik Jugoslavenske tajne službe.Posljednjih godina života Luburić se zauzimao za pomirenje hrvatskih političkih snaga u zemljii inozemstvu (nacionalista i komunista) s ciljem stvaranja samostalne hrvatske države.Kategorija: NDHBobani07-01-2014, 06:22

Documents

K O L E K C I J A H R V A T S K E P O V I J E S T I KNJIGA ...safaric-safaric.si/hop/knjiga_povijesti/2020-11...K O L E K C I J A H R V A T S K E P O V I J E S T I - 6 - bobani - otporaš