Influence of Optimizer on aging HP Latex prints

Zahvala:

U prvom redu zahvaljujem se svom mentoru, doc.dr.sc. Igoru Majnariću, koji mi je

ukazao veliko povjerenje te svojim stručnim vodstvom pomogao u nastanku ovoga rada.

Velika zahvala akademskim kolegicama, gđi. Ivi Štukar te Ani Lešić, koje su svojom

voljom i razumijevanjem pomogle u ostvarivanju mojih osobnih ciljeva.

Na kraju, zahvaljujem se svim kolegama i prijateljima koji su moje akademsko

obrazovanje učinili posebnim i vrijednim pamćenja.

SAŽETAK

Kolorna kvaliteta Inkjet otisaka direktno je povezana samom primjenom boje. ali i

izborom tiskovne podloge. Za postizanje boljih kolornih vrijednosti otiska, Latex boji

pridodaje se „optimizer“ koji će prije otiskivanja regulirati površinsku napetost tiskovne

podloge te omogućiti bolje prihvaćanje najsitnijih kapljica boje. U ovom radu analizirati

će se postojanost Latex Inkjet boje bez djelovanja „optimizera“ i sa djelovanjem

„optimizera“ te će se utvrditi rok uporabe takvih grafičkih aplikacija. Svi Latex otisci biti

će komparirani s tradicionalnom solventnom bojom u vremenskim periodima od 0 h, 6 h,

12 h, 24 h, 48 h,96 h, 144 h te 240 h. Eksperimentalni otisci realizirani su na tri (3) različita

stroja za inkjet tisak (Roland VersaCamm VS+540i, HP Designjet L26500 i HP Latex

360). Sva otiskivanja izvršena su na bijeloj Avery Multi Purpose Inkjet vinyl 3500

univerzalnoj samoljepljivoj foliji za vanjsku primjenu, a otisci su ostareni primjenom UV

svijetlosti (lampom u komori za starenje SolarBox 1500E). Kolorne razlike biti će

detektirane kolorimetrijskom metodom upotrebom spektrofotometra X-Rite Exact.

Rezultati pokazuju kako među svim bojama najveću postojanost ima otisak otisnut s

Latex bojom III. generacije. Time je dokazano kako „optimizer“ ima utjecaja na

postojanost otiska te da će njegova primjena pospješiti trajnost budućih grafičkih

proizvoda.

KLJUČNE RIJEČI: inkjet, termalni inkjet, HP Latex boja, „optimizer“

ABSTRACT

Color quality of inkjet prints is directly related to the use of color and to the choice of

printing substrate. To achieve better colorvision values of the prints, before printing the

„optimizer“ has been added to regulate the surface tension of the printing substrate and

better surface acceptance of the smallest droplets of the color. This final thesis will

analyze the durability of Latex Inkjet color without using „optimizer“ and with

„optimizer“ action and will determine the shelf life of such graphic applications. All

existing prints will be compared to traditional solvent based ink in periods of 0 h, 6 h, 12

h, 24 h, 48 h,96 h, 144 h and 240 h. Experimental prints have been printed using three (3)

different machines for inkjet printing (Roland VersaCamm VS+540i, HP Designjet

L26500 and HP Latex 360). All printings have been done on a white Avery Multi Purpose

Inkjet vinyl 3500 universal self-adhesive foil for external application and were artificial

aged using UV light (lamp in the test chamber SolaBox 1500E). Full color differences

will be detected by colorimetric method using a spectrophotometer X-Rite Exact. The

results shows that among all the colors the highest durability has a print printed with Latex

color of the third (III.) generation. There had been proven that „optimizer“ has an impact

on the stability of the prints and that its application will improve the sustainability of

future graphic products.

KEYWORDS: inkjet, thermal inkjet, HP Latex color, „optimizer“

Sadržaj

1. UVOD ........................................................................................................................... 1

2. TEORIJSKI DIO ........................................................................................................ 2

2.1. Osnovni princip rada termalnih Inkjet printera .......................................................... 2

2.2. Inkjet sustav s „optimizerom“ ................................................................................... 5

2.2.1. Konstrukcija nosača i ispisne glave ........................................................................................... 6

2.2.2. Konstrukcija jedinice za sušenje ............................................................................................. 10

2.2.2.1. Dodatno toplinsko sušenje zračenjem ................................................................................ 11

2.3. HP 881 Latex Inkjet boja ......................................................................................... 12

2.3.1. Tekuća komponenta ............................................................................................................... 12

2.3.2. Čvrsta komponenta ................................................................................................................ 13

2.3.3. HP Latex Optimizer ................................................................................................................. 14

2.3.4. Sušenje HP Latex boja ............................................................................................................ 16

2.3.5. Gamut HP 881 Latex boja ....................................................................................................... 17

2.4. Solventne Inkjet boje .............................................................................................. 18

3. EKSPERIMENTALNI DIO .................................................................................... 19

3.1. Korišteni strojevi za izradu diplomskog rada............................................................ 22

3.1.1.Roland VersaCamm VS-540i .................................................................................................... 22

3.1.2. HP Latex 280 ........................................................................................................................... 23

3.1.3 HP Latex 360 ............................................................................................................................ 25

3.2. Korišteni uređaji za izradu diplomskog rada ............................................................ 26

3.2.1. Spektrofotometar xRite eXact ................................................................................................ 26

3.2.2. Komora za starenje SOLARBOX 1500E ................................................................................... 27

3.2.3. Digitalni mikroskop DinoLite Pro AM413T ............................................................................. 29

3.3 Korišteni materijali za izradu diplomskog rada ......................................................... 30

3.3.1. Avery MPI 3500 samoljepljiva folija ....................................................................................... 30

4. REZULTATI I DISKUSIJA .................................................................................... 31

4.1. Starenje otisaka otisnutih sa eko-solventnom Inkjet bojom ..................................... 31

4.2. Starenje otisaka otisnutih HP Latex Inkjet bojom II. generacije ................................ 34

4.3. Starenje otisaka otisnutih HP Latex Inkjet bojom III. generacije ............................... 38

4.4. Međusobna komparacija starenja solventne i Latex boje ......................................... 42

CIJAN OTISCI ..................................................................................................................................... 42

MAGENTA OTISCI ............................................................................................................................. 46

ŽUTI OTISCI ....................................................................................................................................... 49

CRNI OTISCI ...................................................................................................................................... 52

5. ZAKLJUČAK ........................................................................................................... 56

6. LITERATURA .......................................................................................................... 58

7. PRILOZI .................................................................................................................... 60

PRILOG 1 ...................................................................................................................... 60

1

1. UVOD

Digitalno doba donijelo je za sobom revoluciju u svim segmentima industrijalizacije

i informatizacije. Ipak, najviše je utjecala na revolucionarne promjene u grafičkoj

industriji. Digitalni tisak Inkjet tehnologijom opravdava sve aspekte, vjerovanja i

očekivanja svoga razvoja, a to je visoka kvaliteta i sve veća brzina otiskivanja. Vodeće

svjetske IT kompanije (HP, Roland, Durst, Epson) pokazuju kako je razvoj Inkjet

tehnologije prerastao u značajno gospodarsko područje. Međutim, kako bi razvoj ove

tehnologije tekao i dalje svojim blistavim tokom, potrebno je paralelno razvijati i

najnužniju te nezamjenjivu komponentu Inkjeta (boju). Na trenutnom svjetskom tržištu

postoji više varijanti Inkjet boja koje se razlikuju po svojoj primjeni, kemijskom sastavu

i ekološkoj prihvatljivosti. Ipak, potrebno je izdvojiti Inkjet boju koja je u svojim

poboljšanjima daleko nadmašila svoju konkurenciju, a radi se o Latex boji. Zanimljivost

ove boje je upravo u tome što ju isključivo koristi kompanija HP (Hewlett-Packard) koja

je izumitelj, a ujedno i proizvođač iste. Latex boja je relativno novi proizvod na tržištu, a

riječ je o vododisperzijskoj boji koja sadržava polimerne pigmente. Iako joj je glavna

komponenta voda, ponaša se u potpunosti kao Inkjet boja na bazi lakohlapivih otapala.

Latex boja može se primijeniti i na vinilnim podlogama, odnosno i na samoljepljivim

folijama. Ova je Inkjet boja svojom izuzetno manjom štetnošću po ljudsko zdravlje

potpuno nadmašila eko-solventne Inkjet boje. Isto tako, zbog brzog sušenja skraćeno je

vrijeme proizvodnje grafičkih proizvoda. Iako se u Latex boji mogu pronaći štetne

lakohlapljive tvari, u proces sušenja uvedena je posebna ventilacija kako bi se one

pravovremeno uklonile. HP Latex Inkjet boja tako ne prodire i ne rastvara tiskovnu

podlogu što ju čini izuzetno pogodnom za otiskivanje na folijama za oslikavanja vozila

(„car wrapping“, engl.), a samim time i ostalih samoljepljivih grafičkih proizvoda na

vinilnim podlogama.

S obzirom na to kako se Latex boje koriste isključivo u HP Latex strojevima za

digitalni tisak, njihova tržišna pokrivenost odgovara raspodjeli Latex strojeva u svijetu.

Tako prema izvješću „IDC Media Center“ HP zauzima 41.5% svjetskog tržišta u

distribuciji strojeva za digitalni tisak. [1]

2

2. TEORIJSKI DIO

2.1. Osnovni princip rada termalnih Inkjet printera

Metoda tehnologije Inkjet kapanja na zahtjev („drop on demand“) pronalazi svoju

komercijalnu primjenu kod pisača za proizvodnju raznih tipova grafičkih proizvoda.

Prvenstveno je riječ o proizvodima koji se tiskaju u malim nakladama. U današnje

vrijeme, većina inkjet pisača koji kapaju na zahtjev primjenjuju termalnu ili

piezoelektričnu tehnologiju formiranja kapljice. Termalni Inkjet danas je jedan od

najzastupljenijih metoda digitalnog otiskivanja na tržištu. Jednostavna strojna

konstrukcija uvelike pridonosi razvoju ovakvog načina otiskivanja. Postoje dvije osnovne

konfiguracije termalnih glava za inkjet, a to su termalne glave s vršnim okidanjem

(primjenjuju ih HP i Lexmark strojevi) te termalne glave s bočnim okidanjem

(primjenjuju ih Canon i Xerox strojevi). Na slici 1. prikazan je proces nastajanja kapljice

u termalnom inkjetu. [2]

Slika 1. Faze nastajanje kapljice u termalnom inkjetu: a) zagrijavanje mikro grijača;

b) stvaranje jezgre mjehura; c) formiranje plinskog mjehura; d) prestanak zagrijavanja;

e) oslobađanje kapljice bojila.

(Izvor: Majnarić, I. (2015.) – Osnove digitalnog tiska, Sveučilište u Zagrebu, Grafički fakultet)

Kako bi se formirala kapljica, mikro grijač mora dobiti signal iz računala koji će izazvati

njegovu aktivaciju i započeti naglo zagrijavanje sustava. Nakon ostvarivanja kritične

temperature (300 °C) formira se mjehurić plina čija je posljedica rasta mehaničko

istiskivanje boje kroz mlaznicu, odnosno formiranje jedne kapljice boje. Kako se prilikom

grijanja toplina prenosi na okolnu boju, prestankom djelovanja mikro grijača te njegovim

hlađenjem nastali mjehurić zraka propada i njegov se volumen smanjuje. Nakon nestanka

plinskog mjehurića, na otvoru mlaznice započinje konačna faza otpuštanja kapljice prema

tiskovnoj podlozi. [2]

3

Dinamika formiranja kapljice pokazuje kako je riječ o veoma brzom procesu.

Kako bi se stvorila jezgra budućeg mjehurića, potrebne su maksimalno 3 µs. Rast

mjehurića traje unutar perioda od 3 µs do 10 µs, dok njegov nestanak traje između 10 µs

i 20 µs. Najduži vremenski period uzima ponovno punjenje komore bojom koje ovisi o

geometrijskom obliku dovodnog kanala te fizikalnim svojstvima boje. Ono može trajati

između 60 µs i 180 µs. Kada se pogledaju parametri koji utječu na stvaranje kapljice,

vidljivo je kako se radi o jednom izuzetno međuovisnom sustavu gdje svaki parametar

uteče na brzinu i kvalitetu izvođenja navedenog procesa. Ti parametri su: vremenski

period slanja i putovanja električnog impulsa do mikro grijača, kretanje temperature

mikro grijača, kretanje tlaka u komori te kretanje volumena mjehurića. Na slici 2.

prikazan je graf međuovisnosti parametara potrebnih za formiranje kapljice gdje je

vidljivo kako će promjena tlaka uzeti najmanji vremenski period, dok će najviše vremena

trebati za hlađenje sustava te povratak u početno stanje. [2]

.

Slika 2. Promjena tlaka, temperature i volumena mjehura nastalih za vrijeme formiranja jedne

kapljice u termalnom inkjetu


4

Kako bi se svi procesi prilikom formiranja kapljice odvijali bez problema,

potreban je besprijekoran rad mlazne komore. Oko mikro grijača obavezno se nalazi

barijera koja tijekom proizvodnje nastaje nanošenjem sedam termalno otpornih slojeva.

Visina termalne mlazne komore obično iznosi 0,0254 mm. Kako bi se stvorila barijera,

provodi se postupak kemijskog uparivanja koji se još primjenjuje i u industriji

poluvodiča, čime je omogućeno nastajanje višeslojnih podloga. Prilikom kemijskog

uparivanja osnovni se spojevi razgrađuju hlapljenjem te usmjeravaju na željenu podlogu.

Pritom nastaju i neželjeni nusprodukti (hlapljivi plinovi) koje je potrebno ukloniti iz

komore. [2]

Bazu mlazne komore čini amorfni silicijski sloj, pomoću kojeg se ostvaruje i

konekcija sa spremnikom za bojilo. Iako je amorfni silicij loš vodič, promjenom

temperature dolazi do porasta električne vodljivosti u njegovoj strukturi te se stoga na

njega nanosi tanki sloj silicij (IV) oksida koji je vrlo termostabilan. Dodatkom takvog

sloja sprječava se mogući proces oksidacije silicija pa zbog toga njegova čistoća mora

biti jako velika. Općenita stabilnost jezgre postiže se naknadnim formiranjem legure

antikorozivnog tantala i aluminija. Pritom su to najtanji slojevi. Centralni dio komore tako

se sastoji od aluminijskog sloja u koji je ugrađen mikro grijač. Dovođenjem električne

energije na aluminijski sloj započinje proces generiranja kapljice. Da bi se to kontrolirano

izvelo u kontaktu s bojom, morati će biti sloj koji je građen od silicijevog (IV) karbida i

silicijevog nitrida. Pošto je riječ o tvrdom poluvodiču (silicij (IV) karbid ima i veliku

toplinsku vodljivost i mali koeficijent termičkog širenja) to je ujedno i sloj koji najviše

odgovara dugotrajnoj upotrebi mlazne komore. [2, 6, 7]

Slika 3. Presjek tipične mlazne komore u termalnom inkjetu


5

Silicikarbidni sloj dolazi i u djelomični kontakt s inertnim tantalom (s gornje

strane). Međutim, to nije sve. Mlazna komora se također sastoji i od pregradnog sloja

fotopolimera koji ima funkciju zatvaranja mlazne komore s triju bočnih strana kako bi se

spriječilo neželjeno istjecanje boje za Inkjet. Kako bi se ostvarila veza s računalom, na

vrhu tantala nanosi se sloj zlata (slika 3.). To je zbog njegove savršene provodljivosti. Na

taj način će električni signal, preko svih provodljivih slojeva doći do grijača koje će

pokrenuti proces zagrijavanja. Na vrhu ispisne glave nalazi se pokrovna pločica. Ona se

izrađuje od nikla ili poliamida s otvorom kroz kojeg se oslobađaju kapljice boje.Postoje

naznake moguće modifikacije ovakve konstrukcije ispisne glave. Ona se očituju s novom

načinu distribucije boje. Distribucija bi se tako provodila s dvije bočne strane te bi takav

sustav smanjio mogućnost začepljenja mlaznica koje može nastati kod upotrebe

pigmentiranih bojila. Od početka razvoja termalnog Inkjeta pa sve do danas ustraje se u

smanjivanju veličine ispisnih mlaznica. S početnog volumena kapljica od 23 pl te

frekvencijom kapanja od 5 kHz do 8 kHz, smanjeno je do volumena od 2 pl i frekvenciju

kapanja od 12 kHz. [2]

2.2. Inkjet sustav s „optimizerom“

U otiskivanju za vanjsku i unutarnju primjenu (indoor i outdoor aplikacije)

postoje neprestane tendencije poboljšanju kako tiskarskog sustava, tako i neophodnih

tiskarskih materijala. Noviteti u grafičkoj tehnologiji uvijek su razvijani u oba ta smjera

kako bi se postigla kompatibilnost, a ujedno ostvarila maksimalna konkurentnost na

tržištu. Jedan od značajnih noviteta današnjice svakako jest Inkjet sustav za otiskivanje

HP serije 300. Uz nekoliko noviteta u području konstrukcije tiskarskih strojeva bitno je

spomenuti razvoj tiskarskih boja kompatibilnih s novim glavama za otiskivanja. Ipak,

najbitniji pomak u tehnologiji Inkjet tiska ipak su Latex tiskarski strojevi.Tijekom 2012.

godine predstavljena je najnovija serija HP strojeva pod oznakom „300“. Ona se odlikuje

velikom ekološkom prednošću u odnosu na svoje konkurente. Korištenjem Latex Inkjet

boja ostvarena je visoka kvaliteta, postojanost i dugotrajnost otiska. Primjena novih Inkjet

tehnologija i usavršavanjem komponenti, troškovi korištenja stroja smanjeni su za oko

50%. Također, skraćeno je i vrijeme realizacije gotovog proizvoda koje se izvodi u

nekoliko radnih sati. [2, 7, 8] Na slici 4. prikazani su predstavnici HP Latex strojeva serije

300 čija je razlika u širini ispisa.

6

Slika 4. HP strojevi za digitalni tisak serije 300

(Izvor: http://redis.al/wp-content/uploads/2015/05/hp-latex-300-series.jpg)

2.2.1. Konstrukcija nosača i ispisne glave

Ispisna glava Inkjet stroja je fundamentalni dio konstrukcije čija funkcija

podrazumijeva direktan prijenos boje na tiskovnu podlogu. Ona sadržava velik broj

mlaznica koje izbacuju kapljice boje po potrebi (drop on demand). Jedna od

najzastupljenijih metoda Inkjet otiskivanja danas je termalni princip otiskivanja. Razlog

tomu je jednostavna konstrukcija ispisne glave s ciljem obavljanja što kvalitetnijeg i bržeg

procesa otiskivanja. Jedan od glavnih noviteta upravo je konstrukcija ispisne glave HP

881 Latexa koja se značajno razlikuje od prijašnjih serija HP printera. Ispisna glava HP

881 Latex (slika 5.) sastoji se od dvobojne konfiguracije sa dva dolazna dovoda unutar

kojih je smješteno ukupno 5280 mlaznica. Tako će se za otiskivanje jednog inča (2,54cm)

koristiti 1200 mlaznica, odnosno širina otisnute površine iznositi će 10.8cm. Volumen

formiranih kapljica iznosi 12 pikolitara što vrijedi za sve HP 881 Latex procesne boje. [7]

7

Slika 5. HP 881 ispisna glava: a) cijela ispisna glava; b) jedan kolorni modul

(Izvor: HP 881 Latex technical white paper )

Značajan novitet razvijen od strane tvrtke HP je i tehnička izvedba HP 881 Latex

ispisne glave. Pozicioniranje komponenti na nosaču (jedinica za sušenje i modul za

izvlačenje aerosol komponenti) prikazan je na slici 6. Organizacija i funkcionalnost svih

ispisnih glava tako sadrži više od 70 000 mlaznica i prikazana je na slici 7. Radi boljeg

razumijevanja, strelicama je označen smjer kretanja tiskovne podloge te smjer kretanja

nosača s ispisnim glavama.

Točno pozicioniranje ispisnih glava na nosaču omogućuje mehaničko i

elektroničko sučelje koje je prema krajnjem korisniku lako dostupno. One su dizajnirane

tako da postupak kontrole i zamjene glava bude što jednostavniji. Operater pritiskom na

površinu glave oslobađa ispisnu glavu od hvataljki koja se tada lakoćom vadi iz nosača.

Obrnutim postupkom glava se zaglavljuje na nosaču te je tada postupak izmjene

završen.[8]

8

Slika 6. Shema nosača s HP Latex ispisnim glavama


Sustav otiskivanja funkcionira na specifičan način, a to je da se na tiskovnu

podlogu prvo nanosi jedan sloj HP 881 Latex „optimizera“. Sistem koristi pritom ispisnu

glavu samo za tu namjenu. Latex boja se nanosi na prethodno naneseni sloj „optimizera“

gdje duplicirane ispisne glave nanašaju po dvije boje. Ovakva konfiguracija složena je

tako da bi se produktivnost stroja maksimalno povećala (do brzine ispisa od 77m2/h za

indoor aplikacije, odnosno 120m2/h za outdoor aplikacije). Na slici 7. prikazan je

shematski prikaz pokrivenosti ispisnih glava. [2]

Nosač Latex Inkjet sustava sadrži i dva nova uređaja. To su moduli za izvlačenje

nastalih aerosolnih komponenti. Aerosol je smjesa zraka i tekućih čestica, odnosno

koloidno raspršenih čestica čija se prisutnost najčešće detektira kao izmaglica ili dim.

One su sastavni dio zraka, a u prirodi najčešće potječu od vulkanskih erupcija, pješčanih

oluja i požara. Kako prisustvo ovih čestica utječe na Zemljinu klimu, slično utječe i na

proces otiskivanja. [3]

9

Slika 7. Shema pokrivenosti ispisnih glava


Pri prijenosu boje na tiskovnu podlogu, u prostoru između ispisne glave i površine

podloge nalazi se zrak. Tokom otpuštanja kapljice iz mlaznice, stvaraju se mikro čestice

koje mogu ostati u okolici mlaznica. Modul za izvlačenje aerosolnih čestica funkcionira

na način da izvlači zrak iz međuprostora ispisne glave i tiskovne podloge. Aerosol je u

ovom slučaju sastavljen od najfinijih mikro kapljica boje i prašine. Usisavajući zrak,

modul privlači mikro čestice na svoj filter. Ova tehnologija ne utječe na volumen kapljice

već na sposobnost njenog odvajanja s mlaznice te preciznost smještaja kapljice na

tiskovnu podlogu. Time je produljen životni vijek ispisnih glava te povećan servisni

interval obaveznog čišćenja. [4]

10

2.2.2. Konstrukcija jedinice za sušenje

HP Latex boje moraju biti sušene unutar tiskarskog sustava. Tako će ugrađeni

sustav sušenja (dodatni toplinski izvor) omogućiti korisniku korištenje otiska odmah

nakon izlaska iz stroja (otisak je potpuno suh). Također, u odnosu na prijašnje serije HP

Latex strojeva, kombinacija HP Latex boje i „optimizera“ smanjuje neophodnu potrošnju

energije za sustavno sušenje otiska čak do 50%.

U ovakvom sustavu, zonu otiskivanja čine aplicirani boja i „optimizer“ na

tiskovnu podlogu. Posebna karakteristika ovog sustava je pozicija grijača. On se nalazi

na kraju nosača. Takva konfiguracija poboljšava energetski učinak jer je pozicioniranje

NIR grijaćih lampi moguće tik uz tiskovnu podlogu (topli se zrak usmjereno kreće po

tiskovnoj površini). Kako su HP 881 Latex boje bazirane na vodi, ovakav proces dovesti

će do isparavanja najvećeg dijela vode, dok tekući ostatak (površinski aktivne tvari,

sredstva za regulaciju viskoznosti i čestice lateks polimera i pigmenata) kondenziraju.

Ova tehnologija sušenja poboljšala je iskoristivost i energetsku isplativost stroja te

nepotrebno grijanje nosača i ispisnih mlaznica koje se nalaze na njemu. Analogno tome,

toplina je generirana i iskorištena u malom prostoru tiskovne površine. [16]

Na slici 8. prikazano je područje nosača u kojem su smješteni grijači. Vidljivo je

kako se s obje strane grijača nalaze otvori za protočnost zraka. Zrak namijenjen sušenju

konstantno se upuhuje u međuprostor ispisne glave i tiskovne podloge, dok otvori na

vanjskoj strani grijača služe za odvođenje kontaminiranog zraka iz međuprostora.

Slika 8. Shematski prikaz nosača sa sustavom sušenja


11

Da bi se osigurala konstantna atmosfera (uvjeti), hladni zrak mora ući u

pretkomoru gdje se nalazi filter zraka. Nakon filtriranja, zrak dolazi do prostora s osam

ventilatora koji ga upuhuju u glavnu (Plenum) komoru. Komora ima funkciju

izjednačavanja protočnosti zraka cijelom širinom svoje površine kako bi zrak jednoliko

strujao međuprostorom ispisne glave i tiskovne podloge. U samom dnu komore zrak se

izlaže dvjema (2) NIR grijaćim lampama. One zagrijavaju zrak kroz stakleni prozor (u

dnu nosača) čime indirektno griju i tiskovnu površinu. Nakon što je zrak zagrijan,

ventilatori (između pretkomore i glavne komore) potiskuju zrak paralelno s tiskovnom

površinom brzinom od 12 m/s.[16]

2.2.2.1. Dodatno toplinsko sušenje zračenjem

Nakon što je proces otiskivanja završen, na tiskovnoj podlozi još se mogu pronaći

ostaci vode i tekućih komponenti boje. Kako bi se otisak potpuno osušio, tiskovna se

podloga usmjerava prema sustavu dodatnog toplinskog sušenja.

Na slici 9. prikazan je uređaj za toplinsko sušenje zračenjem. On se sastoji od šest

modula, odnosno dvanaest nezavisnih komora. Svaka komora tako sadrži: grijač,

ventilator, sustav zatvorenog cirkuliranja zraka te senzor za kontrolu temperature. Kako

bi se uštedila energija, broj aktivnih modula tijekom sušenja ovisiti će o veličini otisnutog

motiva (površini sa tiskovnim elementima).

Slika 9. Uređaj za toplinsko sušenje zračenjem


U slučaju zaustavljanja stroja ili pauze u otiskivanju, uređaj odlazi u stanje

pripravnosti (način rada kako bi se uštedila energija). Za to vrijeme protok zraka sveden

je na minimum, odnosno ako je stanka duža od pet minuta, uređaj se potpuno gasi.

Centralni ventilator tjera zrak kroz grijač jačine 900W u komoru koja ga dalje usmjerava

prema distribucijskim mlaznicama. Prolaskom kroz mlaznice zrak se brzinom između 10

m/s i 20 m/s usmjerava prema tiskovnoj površini. Zrak koji ventilator usmjerava u

12

komoru je mješavina svježeg i starog zraka koji je cirkulirajući prošao kroz međuprostor

uređaja i tiskovne površine. Cirkuliranjem toplog zraka čija temperatura iznosi između

60°C i 80°C ostvaruje se štednja energije. Na slici 10. prikazan je presjek uređaja za

dodatno toplinsko sušenje zračenjem.

Slika 10. Shematični prikaz komore uređaja za toplinsko sušenje zračenjem


2.3. HP 881 Latex Inkjet boja

2.3.1. Tekuća komponenta

Latex boje zaštićene su znakom HP (Hewlett-Packard) i primjenjuju se samo u

njihovim industrijskim strojevima. Bez ovih Inkjet boja teško bi bilo zamisliti

funkcionalnost većine strojeva iz HP Latex serija.

HP 881 Latex boje bazirane su na vododisperzijskoj formulaciji koja sadrži

inovativni „Latex“ polimer. On omogućava fleksibilan, stabilan i dugotrajan film te na

taj način štiti otisak od mogućih mehaničkih oštećenja. Nakon toplinskog sušenja

zračenjem otisak je potpuno suh i spreman za daljnje doradne procese kao što je

izrezivanje, odnosno, ovisno o vrsti grafičkog proizvoda, direktnu upotrebu.

Kombinacijom šesterobojnog sustava za obojenje (cijan, magenta, žuta, crna, svjetliji

cijan, svjetlija magenta) dodatno je proširen gamut kolorne reprodukcije.

13

HP 881 Latex boja također se sastoji i od tekućih i od čvrstih komponenti. Tekuća

komponenta čini vezivo i ona je od kritične važnosti za funkcionalnost boje (utječe na

interakciju površine tiskovne podloge i Inkjet boje). S obzirom kako je boja sastavljena

od oko 60% vode, površinska napetost joj vrlo je velika, a viskozitet nizak. Samim time

boja ostvaruje tendenciju stvaranja mjehurića pare tijekom zagrijavanja, što je idealna

kombinacija za upotrebu u termalnom inkjetu. Kako bi se formirala zadovoljavajuća

funkcionalnost, u vezivo se dodaju sredstva za regulaciju viskoziteta, površinski aktivne

tvari te tekući aditivi. Površinski aktivne tvari omogućit će bolje vezanje unutarnjih

dijelova oslobođenih kapljica te će njihova stabilnost na tiskovnoj podlozi biti veća.

Sredstva za regulaciju viskoziteta služe kako bi uslijed hlađenja (prilikom izlaza boje iz

mlaznice) promijenila izvorni viskozitet te osigurala protočnost i ujednačenu distribuciju.

HP 881 Latex boja, s obzirom na svoj sastav, ne sadrži lako hlapive organske spojeve.

Samim time nije potrebno posebno rukovanje jer nije toksična i zapaljiva. [17]

2.3.2. Čvrsta komponenta

Uz tekuću komponentu i aditive, Latex Inkjet boja se sastoji i od krutih

komponenti disperziranih u masi. To su čestice pigmenata, čestice lateks polimera i

sredstva protiv mehaničkih oštećenja. Za vrijeme procesa sušenja otisaka, tekuća

komponenta hlapi, dok se čvrste komponente boje zadržavaju na tiskovnoj podlozi.

Pigmenti su nositelji obojenja. Pošto nisu otopljeni u vezivu, moraju tvoriti čvrstu

i stabilnu suspenziju kako bi se spriječilo taloženje tijekom skladištenja i dužeg

korištenja. Korišteni pigmenti u HP Latex bojama imaju negativno nabijeni (anionski)

površinski naboj. Ovakav negativan naboj igra vrlo važnu ulogu u održavanju stabilne

suspenzije Latex boje. Čestice pigmenta s jednakim nabojima međusobno se odbijaju što

sprječava njihovo grušanje i taloženje (slika 11.).

Slika 11.Djelovanje negativnog naboja među česticama pigmenta


14

Nekontrolirane nakupine pigmenata u sustavu obojenja i ispisnoj glavi može

dovesti do začepljenja mlaznica i tako onemogućiti rad tiskarskog stroja. S obzirom na

negativan naboj čestica pigmenata, ta je mogućnost u potpunosti otklonjena. Fiksiranje

čestica pigmenata u čvrsti sloj odvija se na tiskovnoj površini djelovanjem „optimizera“.

Čestice lateks polimera ključna su inovacija u HP Latex bojama. To su stabilne

vododisperzijske mikro čestice polimera. Na tiskovnoj površini one tvore čvrsti polimerni

film koji štiti otisak od mehaničkih oštećenja. Bitno je razlikovati HP Latex polimere od

lateks gume, koja je prirodni materijal izrađen na bazi kaučuka. Iako Lateks polimer nije

alergen, kod nekih ljudi dodir može izazvati lagano alergijsku reakciju kao što su osip i

svrbež. Sredstva protiv mehaničkih oštećenja utječu na površinu nanesene boje

sprječavajući prodor oštrih objekata u sloj boje. Samim time ona ne utječu na mogućnost

naknadne laminacije otiska (slika 12). [2, 16, 17]

Slika 12.Shematični prikaz HP Latex boje nanesene na vinilnu tiskovnu podlogu


2.3.3. HP Latex Optimizer

„Optimizer“ je nova komponenta u HP Latex strojevima koja je od krucijalnog značenja

za funkcionalnost ove tehnologije. Sastoji se od bezbojnih i pozitivno nabijenih površina

čestica (kationi) koje su duguljastog oblika (slika 12.).

Slika 13. Kationski polimer HP Latex Optimizera


15

„Optimizer“ se na tiskovnu površinu nanosi posebnom ispisnom glavom i to

proporcionalno pokrivenosti površine. Pozitivno nabijeni sloj „optimizera“ adsorbira

čestice pigmenata koje su negativno nabijene (slika 13). Površinski naboj pigmenata tako

je neutraliziran dozvoljavajući im međusobno povezivanje u skupine i fiksiranje na

tiskovnoj površini. Na takav način sprječava se nepoželjno razlijevanje boje i postižu se

otisci visoke kvalitete.

Slika 14. Djelovanje HP Latex Optimizera na čestice pigmenata


Kako bi postigao efekt povezivanja, prethodne generacije HP Latex boja sušile su

se za vrijeme tiska i nakon tiska. Isparavanjem vode kao veziva, nivo tekućeg filma bi se

povećao čime bi se pigmenti fiksirali na tiskovnoj površini. Isti efekt postignut je

kemijskim putem korištenjem HP Latex „Optimizera“. Procesom neutralizacije smanjena

je korištena energija, ali i brzina sušenja otisaka (slika 14).

Da bi došlo do trajnog prihvaćanja Latex boje i „optimizera“ potrebno je izvršiti

4 povezane faze. Prvo se nanaša „optimizer“. Na slici 15a prikazana je adhezija HP Latex

„optimizera“ za vinilnu tiskovnu površinu. Samim time formirati će se i mjesto na koje

će se primiti boja. Idući proces biti će nanašanje tankog sloja HP 881 Latex boje (slika

15b). Na slici 15c prikazan je proces neutralizacije gdje „optimizer“ adsorbira čestice

pigmenata. Završna faza procesa je fiksiranje pigmenata na tiskovnoj površini (slika 15d).

Tijekom ovog procesa, tiskovna se površina suši pomoću 2 NIR grijaće lampe i

usmjerenog mlaza zraka sa grijače mlaznice. [2]

16

Slika 15. Fiksiranje pigmenata za vinilnu tiskovnu površinu korištenjem HP Latex Optimizera


2.3.4. Sušenje HP Latex boja

Proces sušenja otisaka odvija se u dvije faze: prvo sušenje tokom otiskivanja

izvodi se grijačima na nosaču, dok drugo sušenje slijedi neposredno nakon procesa

otiskivanja primjenom uređaja za toplinsko sušenje zračenjem. Na slici 16. prikazan je

proces sušenja HP Latex boje na vinilnoj tiskovnoj površini koji se odvija u 3 faze.

Slika 16. Proces sušenja HP Latex boje na vinilnoj tiskovnoj površini

(izvor: HP 881 Latex technical white paper )

Prva faza sušenja započinje isparavanjem veziva na bazi vode iz nanesenog sloja

boje na tiskovnoj površini. Ovaj se proces odvija paralelno s neutralizacijom pigmenata

na površini tiskovne podloge djelovanjem grijača na konzoli. Preostale komponente u

tekućem obliku isparavaju pod utjecajem uređaja za toplinsko sušenje zrakom. Daljnjim

izlaganjem toplinom čestice Lateksa koaguliraju u čvrst i stabilan film koji se proteže

cijelim otiskom te tvori kruti sloj od pigmenata. Nakon završetka navedenog procesa,

otisak je suh i spreman za daljnji tijek obrade. Tablica 1. prikazuje neke od postavki

temperatura po zonama sušenja. [2, 16]

17

Tablica 1. Temperature po zonama sušenja

Sušenje u području

nosača

Dodatno toplinsko sušenje

zračenjem

Samoljepljiva vinil folija 40°C 80°C – 90°C

PVC materijal 40°C 80°C – 85°C

PET film 40°C 85°C – 90°C


2.3.5. Gamut HP 881 Latex boja

Korištenjem svih šest boja u otiskivanju (cijan, magenta, žuta, crna, svjetliji cijan,

svjetlija magenta ) HP 881 Latex boja omogućava širu reprodukciju boja u CIELab

sustavu. Time je gamut veći i od UV sušećih boja te solventnih boja. Gamut na slici 17.

odnosi se na otisak otisnut na samoljepljivoj vinil foliji koja je vrlo zahtjevna tiskovna

podloga.

Slika 17. Gamut boja HP Latex boja, UV sušećih boja i solventnih boja na samoljepljivoj vinil

foliji

(izvor: HP 881 Latex technical white paper )

18

2.4. Solventne Inkjet boje

Za razliku od tiskarskih boja na bazi vode, postoje i Inkjet boje na bazi

lakohlapivih otapala.(solventne boje). Ovisno o koncentraciji otapala, one se mogu dijeliti

na agresivne solventne boje, slabo agresivne solventne boje i eko-solventne boje. Kod

svih tipova solventnih boja udio pigmenata približno je jednak.

Najveća prednost ovakvih boja je u njihovoj cijeni i dostupnosti te mogućnosti

tiskanja na neupijajuće podloge (staklo, metal, plastika, vinil). Samim time one se koriste

za proizvodnju raznih industrijskih proizvoda. Nedostaci ovakvih boja uključuju

toksičnost hlapivih spojeva (opasnost po ljudsko zdravlje) i zbrinjavanje ostataka boja

koje se tretiraju kao opasne kemikalije. Otisci solventnom bojom imaju svojstvo

vodootpornosti i otpornosti na UV zračenje. Zbog brzine ispisa solventnih pisača zahtjeva

se posebna oprema za sušenje otisaka koja najčešće sadrži veći broj grijača i ventilatora.

Tiskovna podloga uglavnom se grije neposredno prije i nakon nanašanja boje.

Iako nisu bezopasne, eko-solventne Inkjet boje koriste se često kao i boje na bazi

vode. Namijenjene su za proizvodnju otisaka koji se koriste u zatvorenim prostorima gdje

ne postoji mogućnost ugrađivanja posebnih ventilacija. Jedan od predstavnika tih boja je

Eco-Sol MAX Ink kojeg proizvodi tvrtka Roland. Ova se boja odlikuje kvalitetnim i

oštrim ispisom pri najvećim radnim brzinama strojeva. Ne sadrži nikal kao što je to slučaj

u ostalim vrstama solventnih boja. Brzo se suši i otporna je na veća mehanička oštećenja.

Također ostvaruje prostraniji gamut boja što osigurava veću saturaciju obojenja.

Otpornost eko-solventne boje na vanjske atmosferske uvjete je dobra te traje i do tri

godine(bez naknadne laminacije proizvoda). S obzirom na nisku tržišnu cijenu, svakako

je dostupna velikom broju Inkjet korisnika. [2, 5]

19

3. EKSPERIMENTALNI DIO

Jedan od važnijih zahtjeva za outdoor aplikacije je njihova postojanost na vanjske

uvjete. Pritom se misli na djelovanje temperature sunčeve energije (UV elektromagnetsko

zračenje) i vlage. Ovim diplomskim radom opisan je postupak praćenja i ispitivanja

starenja svjetlosnim izlaganjima tri Inkjet otiska koji su predstavljeni sa CMYK

klinovima od deset rastriranih polja (u rasponu 10% RTV do 100% RTV s gradacijom

klinova od 10% RTV). Svi uzorci otisnuti su na univerzalnoj samoljepljivoj vinilnoj foliji

AVERY MPI 3500 namijenjenoj za vanjsku primjenu. Kao referentni uzorak korišten je

otisak otisnut na stroju Roland VersaCamm VS-540i koji koristi eko-solventnu boju Eco-

Sol MAX Ink 2. Ovakav je otisak uzet kao referentni motiv jer otiskivanje eko-

solventnom bojom daje otisak velike trajnosti i mehaničke otpornosti na vanjske

klimatske utjecaje. Otisci koji su bili predviđeni za komparaciju otisnuti su na HP Latex

strojevima II. i III.. generacije. Predstavnik stroja II. generacije bio je HP Latex 280, dok

je III. generacija predstavljena modelom HP Latex 360.

Tiskovna forma izrađena je korištenjem vektorskog programa Adobe Illustrator

CS6 namijenjenog pripremi grafičkog materijala za tisak. Pripremljeni PDF zapisi

uneseni su u RIP sustave strojeva (VersaWorks 4.0. RIP za tisak na Roland VersaCamm

VS-540i te Caldera Visual RIP za tisak na HP Latex strojevima II. i III. generacije). Oba

RIP sustava koristili su ISO EURO COATED ICC profil.

Ubrzano starenje eksperimentalnih otisaka izvršeno je djelovanjem UV

elektromagnetskog zračenja. Kako bi započelo umjetno starenje otisaka, uzorci su

pripremljeni tako da se postave na unaprijed pripremljenu šablonu kako bi stali u komoru

za starenje. Uzorci su pažljivo izrezani i postavljeni te pričvršćeni na šablonu pomoću

spajalica kako bi svaki otisak bio jednako podvrgnut osvjetljavanju. Na slici 18. prikazana

je šablona s pozicijama otisaka spremnih za starenje u komori Solarbox 1500E. [15]

20

Slika 18. Šablona s uzorcima za starenje

Kako bi se simuliralo starenje otisaka korišten je uređaj Solarbox 1500E. Pritom

su otisci podvrgnuti temperaturi od 50 °C te zračenju snage od 550 W/m2. U vremenskim

intervalima od 0 h, 6 h, 12 h, 24 h, 48 h, 96 h, 144 h i 240 h izvršena su

spektrofotometrijska mjerenja na svim otisnutim uzorcima i to na poljima od 20% RTV,

40% RTV, 60% RTV, 80% RTV te na polju punog tona (100% RTV). Prilikom mjerenja

korišten je spektrofotometrijski uređaj X-rite eXact koji je svojom povezanošću s

računalom automatski unosio izmjerene CIE L*a*b* podatke u laboratorijski zapisnik.

Analogno tomu, napravljena je i kontrolna slikovna analiza digitalnim mikroskopskim

uređajem DinoLite Pro gdje su se dodatno analizirala polja od 10% RTV i 100% RTV (u

vremenskim intervalima od 0 h, 96 h te 240 h). Promjena nastala starenjem (UV

elektromagnetsko zračenje u Solarbox 1500E komori) izrazila se kao razlika u obojenju.

U ovom radu primijenjena je formula CIE Lab ΔE 2000. [18]

Izmjerene CIE L*a*b* vrijednosti su se nakon analize grupirale, izračunate su

vrijednosti razlike u obojenju (ΔE) te su uvrštene u računalni program OriginPro 8.5.

21

Slika 19. Shematični prikaz izvršenog eksperimentalnog rada

22

3.1. Korišteni strojevi za izradu diplomskog rada

3.1.1.Roland VersaCamm VS-540i

Roland VersaCamm VS-540i je stroj za digitalni tisak koji radi principom

piezoelektričnog Inkjeta. Maksimalna dimenzija ispisa iznosi 54“ (137cm) te je zbog toga

jedan od vodećih strojeva za tisak proizvoda za vanjsko oglašavanje. Ispisna glava Roland

DX4 izbacuje kapljice boje u sedam različitih veličina što poboljšava funkcionalnost

stroja. Stroj koristi GREENGUARD Gold Eco-Sol MAX II eko-solventne boje čime je

poboljšana kemijska i mehanička otpornost otisaka. Najzastupljeniji grafički proizvodi

ovog stroja na tržištu uključuju otiske za vanjsko apliciranje (prometni znakovi, banneri,

„wrapping“ – oslikavanje vozila), plakate, ambalažu, etikete i naljepnice. Velika

funkcionalnost VersaCamm VS serije strojeva je prepoznatljiv „Print & Cut“ sustav. Ona

se prepoznaje kao mogućnost automatskog izrezivanja proizvoda po prethodno

definiranim krivuljama. Na taj se način smanjuje mogućnost pogreške prilikom doradnih

procesa rezanja i obrezivanja otisnutog proizvoda. Iz stroja izlazi polugotov proizvod

kojeg je potrebno još eventualno marginalno doraditi. [5]

Tablica 2.Radne karakteristike stroja Roland VersaCamm VS-540i

Rezolucija ispisa max. 1440 dpi

Širina medija max. 1371 mm

Debljina medija max. 1 mm

Širina rezanja max. 1346 mm

Volumen spremnika boja 440 ml

Broj boja 4 - 8

Brzina rezanja 10 – 300 mm/s

Dimenzije stroja (w * d * h) 2315 * 795 * 1270 mm

Radna temperatura 15°C – 32°C

Snaga napajanja 1000 W

Nivo buke max. 69 dB

(Izvor: http://www.rolanddg.com/product/color/color/vsi/feature.html )

23

Slika 20. Roland VersaCamm VS-540i

(Izvor: http://olymp.rs/versacamm/91/vs-640i-vs-540i-vs-300i)

3.1.2. HP Latex 280

HP Latex 280 tipičan je predstavnik serije 200 HP Latex strojeva za Inkjet tisak.

Maksimalna širine ispisa iznosi 104“ (264cm) što je jedan od najširih digitalnih strojeva

Inkjet tehnologije na tržištu. Odlikuje se velikom brzinom ispisa od 70 m2/h. Stroj je u

mogućnosti otiskivati obostrano s automatskim registrom pa nakon takve akcije proizvod

može direktno ići u proces dorade. Stroj sadrži šest originalnih HP 792 termalnih ispisnih

glava. Koristeći HP Latex boje koje ne ispuštaju mirise, odličan je odabir za primjenu u

zatvorenim prostorima. Nije potrebna dodatna ventilacija i ne postoji dodatna opasnost

po zdravlje zaposlenika kao što je to slučaj kod solventnih boja. Stroj je u mogućnosti

otisnuti proizvode na različitim materijalima kao što su: papir, polimerni filmovi,

polipropilen i sintetički tekstil. HP Latex boje nositelji su UL ECOLOGO i

GREENGUARD Gold certifikata. Brzim sušenjem boja na otisku moguća je momentalna

laminacija proizvoda. [6]

24

Tablica 3. Radne karakteristike HP Latex 280 stroja

Brzina ispisa max. 70m2/h

Širina medija max. 264 cm

Debljina medija max. 0.5 mm




Broj boja 4 – 6



Snaga napajanje 4.2 kW

(izvor: HP Latex 280 Datasheet)

Slika 21. HP Latex 280

(Izvor: http://www.drawgroup.co.uk/hp/hp-latex-280.php)

25

3.1.3 HP Latex 360

HP serija 300 je noviji stroj za digitalni tisak širokih formata. U toj seriji

najprodavaniji model je HP Latex 360. Maksimalna širina ispisa je 64“ (163cm), a stroj

se odlikuje upotrebom nove HP Latex boje 831A uz novi sastav nanašanja

„optimizera“(engl.). HP primjenjuje šest novih HP 831 termalnih ispisnih glava.

Inovativna značajka koja također opisuje ovu seriju stroja je ugradnja HP OMAS senzora

(Optical Media Advance Sensor) koji ima ulogu kontrole registra kod obostranog

otiskivanja. Jednako tako, omogućena je izrada posebnih ICC profila koristeći integrirani

spektrofotometar X-Rite i1. Na taj način stroj ima opciju samostalne kalibracije prije

otiskivanja. U današnjem svijetu digitalnih medija većina uređaja ima i mogućnost

bežične internetske veze što je još jedna inovativna karakteristika ovog stroja. Latex 360

ima opcije otiskivanja grafičkih proizvoda direktno preko mobilnih uređaja, koristeći se

integriranim ICC profilima. Kao i strojevi HP 200 serije, i HP 300 serija nositelj je

svjetskih ekoloških certifikata, kao što su UL ECOLOGO i GREENGUARD Gold. [7][8]

Tablica 4. Radne karakteristike HP Latex 360


Brzina ispisa max 91 m2/h


Broj boja 4 – 6 + optimizer

Širina medija max. 163 cm

Debljina medija max. 0.5 mm




Snaga napajanja 4.6 kW

(izvor: HP Latex 360 Datasheet)

26

Slika 22. HP Latex 360

(Izvor: http://www8.hp.com/us/en/commercial-printers/latex-printers/360.html)

3.2. Korišteni uređaji za izradu diplomskog rada

3.2.1. Spektrofotometar xRite eXact

Jedan od uređaja korišten u mjerenjima uzoraka u ovom radu je spektrofotometar

xRite eXact. To je ručni prijenosni spektrofotometar i kolorimetar. S ovim je uređajem

moguće mjeriti mjerne stripove dužine do 112cm. Kontrolna leća uređaja podržava otvor

blende u intervalima od 1.5mm, 2mm, 4mm i 6mm. Minimalno podržano mjerno

područje iznosi 3x3mm. Kalibracija se vrši automatski, dok uređaj podržava direktan

prikaz CIEL*a*b* sustav boja. Uređaj također ima opcije izračunavanja srednje

vrijednosti izmjerenih podataka. Odlična iskoristivost uređaja leži u povezivanju s

računalom te na taj način moguće je spremiti sve izmjerene podatke bez dodatnog

upisivanja. [9]

27

Tablica 5. Tehničke karakteristike spektrofotometra xRite eXact

Raspon valnih duljina 400 – 700 nm

Raspon mjerenja 0 – 200% reflektancija

Brzina mjerenja 2 s

Optička razlučivost 10 nm

Geometrija 45°/0°

Standardni promatrač 2°/10°

Mjerna površina Φ1.5, Φ2, Φ4, Φ6

Standard ISO 13655:2009

(Izvor: Katalog opreme Grafičkog fakulteta u Zagrebu)

Slika 23. Spektrofotometar xRite eXact

(izvor:http://cdn1.bigcommerce.com/server2500/q32de/products/100/images/318/X_Rite_eXact

_4__74393.1379518035.1280.1280.jpg?c=2)

3.2.2. Komora za starenje SOLARBOX 1500E

Ubrzano starenje otisaka odvijalo se u komori za starenje SOLARBOX 1500E.

Komora sadrži ksenonsku lampu sa zračnim hlađenjem koja emitira kontrolirano

elektromagnetsko zračenje u UV području te području vidljive svjetlosti. Senzori unutar

komoru imaju funkciju mjerenja i održavanja jednakog zračenja tokom cijelog

28

eksperimenta. Povećanjem temperature moguće je obaviti dodatna ispitivanja uzoraka na

postojanost. Dodatna značajka ovog uređaja jest mogućnost simuliranja atmosferskih

utjecaja uključujući nanašanje vode. Komora ima mogućnost vlažiti uzorak te na taj način

također može ispitati postojanost otiska i tiskovnih podloga. Uređaj može kontrolirati

snagu zračenja u rasponu od 250W/m2 do 1100W/m2 i temperaturu u rasponu od 35°C do

100°C (pomoću standardnog termometra koji se nalazi u blizini uzoraka). Uzorak koji se

ispituje smješta se u područje komore veličine 280 x 200mm po unaprijed pripremljenom

programu. [10]

Tablica 6. Tehničke karakteristike komore SOLARBOX 1500E

Raspon zračenja 250 – 110 W/m2

Raspon temperature 35°C – 100°C

Područje izlaganja zračenju 280 * 200 mm

Područje djelovanja zračenja 295 – 400 nm

Lampa UV Xenon

Dimenzije uređaja (w * d * h) 750 * 390 * 400 mm

(Izvor: Katalog opreme Grafičkog fakulteta u Zagrebu)

Slika 24. Komora za starenje SOLARBOX 1500E

(izvor: http://lec-instruments.ru/corrosion_tests/gallery/img_1.jpg)

29

3.2.3. Digitalni mikroskop DinoLite Pro AM413T

Kako bi se izvršila slikovna analiza otisnutih uzoraka korišten je digitalni

mikroskop DinoLite Pro. Ovaj uređaj ima mogućnost konekcije s računalom kako bi se

slikovni rezultati prenijeli u računalni program Dino Xcope te dalje obradili. Sastoji se

od plastičnog kućišta s potenciometrom za regulaciju povećanja. On sadrži i 8 LED

lampica bijele boje koje osvjetljuju uzorak te se po potrebni mogu i isključiti. Pritom 1.3

megapikselna kamera bilježi slikovne informacije. Uređaj ima mogućnost bilježenja i

video podataka. Staklena leća omogućava precizan i oštar fokus čije maksimalno

povećanje iznosi 220 x. [11]

Tablica 7. Tehničke karakteristike mikroskopa DinoLite Pro

Tip svjetla Bijelo LED svjetlo

Povećanje 10X, 50X, 220X

Senzor CMOS

Rezolucija 1280 * 1024 piksela

Razlučivost kamere 1,3 megapiksela

Dimenzije uređaja (w *h) 105 * 32 mm

(Izvor: http://www.dinolite.us/products/am413t)

Slika 25. Mikroskop DinoLite Pro AM413T

(izvor: Katalog opreme Grafičkog fakulteta u Zagrebu)

30

3.3 Korišteni materijali za izradu diplomskog rada

3.3.1. Avery MPI 3500 samoljepljiva folija

Sva istraživanja vršila su se na istoj podlozi, a to je „Avery Multi Purpose Inkjet

vinyl 3500“. To je univerzalna samoljepljiva folija koja se koristi u izradi samostojećih

grafičkih proizvoda. Ova je folija bijeli monomerni kalandrirani samoljepljivi vinil koji

je razvijen za Inkjet strojeve koji koriste drugu generaciju eko-solventnih boja. Najčešću

primjenu folija pronalazi pri tisku široko formatnim Inkjet strojevima. S obzirom na

dugotrajnost ljepila folija je preporučljiva za razne promocijske upotrebe. Sloj koji je

namijenjen za prihvaćanje boje je 80 mikronski vinil. Ljepilo na ljepljivoj strani podloge

je trajno na akrilnoj bazi, dok je papirnata podloga folije „craft“ papir, gramature

135g/m2. Najčešća upotreba ove folije nalazi se unutarnjim i vanjskim aplikacijama kao

što su znakovi, grafike za ukrašavanje prozora te privremeno promocijsko i reklamno

oglašavanje na prodajnom mjestu. Ovaj materijal odlikuje i lako rukovanje u doradnim

procesima grafičke tehnologije. [12]

Tablica 8. Tehničke karakteristike Avery MPI 3500 samoljepljive folije

Debljina filma na površini 80 µm

Dimenzijska stabilnost max. 0.4 mm

Ljepilo trajno na akrilnoj bazi

Papirnata podloga kraft papir, 135 g/m2

Početna snaga lijepljenja 550 N/m

Završna snaga lijepljenja 800 N/m

Zapaljivost samogaseći

Životni vijek 2 godine

(izvor: Avery MPI 3500 - tehnički podaci proizvoda)

Slika 26. Avery MPI 3500 samoljepljiva folija


31

4. REZULTATI I DISKUSIJA

4.1. Starenje otisaka otisnutih sa eko-solventnom Inkjet bojom

Pri otiskivanju outdoor aplikacija moguće je koristiti jeftina solventna Inkjet

bojila. Ona suše mehanizmom hlapljenja čime se smanjuje konačan nanos bojila na

tiskovnoj podlozi. Na slici 27. i slici 28. prikazani su trodimenzionalni grafikoni

Rolandovih VersaCamm VS-540i otisaka (eko-solventna Inkjet boja) ostarenih u

vremenskom periodu od 0 h – 240 h, zajedno sa karakterističnim fotografijama koje su

uvećanje 50 x..

Slika 27. Grafički prikaz starenja Rolandove eko-solventne Inkjet boje na Avery MPI 3500

samoljepljivoj vinilnoj podlozi: a) cijan otisak; b) magenta otisak; c) žuti otisak; d) crni otisak

32

Slika 28. Fotografije uvećanih Rolandovih uzoraka CMYK boja (10% RTV i 100% RTV)

nakon 0 h, 96 h i 240 h starenja

33

Pri upotrebi outdoor aplikacija važan faktor je stabilnost otiska i njegova

postojanost na vanjske klimatske promjene. Proučavajući cijan i magenta separaciju

uočena je pravilna linearna funkcija koja je vidljiva u rasponu od 20% RTV do područja

punog tona, odnosno 100% RTV. Nažalost, ovakva funkcija nije zadovoljena kod žute i

crne separacije. Kod žute separacije uočena je velika kolorna razlika u višim tonskim

vrijednostima (od 60% RTV do 100% RTV). Kod crne separacije vidljivo je linearno

ponašanje RTV do 80% RTV, nakon čega dolazi do kolorne razlike u smjeru akromatske

osi. Takvo skretanje karakteristično je za sve 100% otisnute crne tonove jer se pritom

anulira utjecaj bjeline tiskovne podloge na kolorimetrijsko mjerenje.

Prilikom starenja cijan otiska (slika 27a) najsvjetliji dijelovi slike (20% RTV) ne

doživljavaju vidljivu kolornu razliku (moguće ju je detektirati samo spektrofotometrom).

Rezultati mjerenja pokazuju slijedeće devijacije: ΔE0h–96h= 0,43; ΔE0h-240h= 0,60. Kod

srednjih tonova (60% RTV) nastala razlika u obojenju je vrijednošću niža i ona iznosi:

ΔE0h – 96h= 0,21; ΔE0h–240h= 0,45. Kod najtamnijih dijelova slike (100% RTV) razlika je

također minorna te iznosi: ΔE0h–96h= 0,31; ΔE0h–240h= 0,44. Navedeni rezultati mjerenja

jasno pokazuju kako je cijan separacija izuzetno stabilna, dok su kolorne razlike na polju

od 20% RTV nastale kao posljedica promjene površine tiskovne podloge.

Analogno cijan separaciji, kod magente uočavaju se nešto veće kolorne razlike

koje samo kod polja punog tona prelaze vizualno vidljivu granicu od ΔE > 1 (slika 27b).

U svjetlijim tonskim područjima nakon perioda od 96h uočava se kolorna razlika u iznosu

od: ΔE0h–96h= 0,70; ΔE0h–240h= 0,99. U srednjim tonskim područjima (60% RTV) nastale

kolorne razlike su manje i one iznose: ΔE0h–96h = 0,42; ΔE0h–240h= 0,75. Magenta eko-

solventna Inkjet boja u punom tonu doživljava najveće kolorne razlike koje postaju

vidljive samo istreniranom promatraču. One nakon eksperimentalnog procesa starenja

pokazuju slijedeće rezultate: ΔE0h–96h= 1,01; ΔE0h–240h = 1,30. Ovakvi rezultati jasno

pokazuju kako je stabilnost magente nešto manja od cijan separacije.

Prilikom starenja otiska žute separacije (slika 27c) uočene su kolorne razlike koje

se mogu detektirati samo sa spektrofotometrom i to vrijedi najviše za rastrirana područja.

Na površinama od 20% RTV razlike u obojenju iznose: ΔE0h–96h = 0,58; ΔE0h–240h= 0,95.

U području od 60% RTV događaju se slične razlike u obojenju: ΔE0h–96h = 0,46 te ΔE0h–

240h= 0,96, dok će na površini punog tona razlike u obojenju biti minorne (ΔE0h–96h= 0,14;

ΔE0h–240h= 0,18). Žuta separacija tijekom eksperimentalnog starenja nije ostvarila

34

značajnije kolorne razlike, a pogotovo ne u području punog tona. Otisak je potpuno

stabilan.

Akromatska crna separacija (slika 27d) također se pokazala vrlo stabilna. Tijekom

eksperimentalnog starenja nije doživjela veće kolorne razlike (ΔE100% 0h–240h= 0,65).

Tijekom perioda ubrzanog starenja u području od 20% RTV razlika u obojenju je

minimalna i iznosi ΔE0h–96h = 0,28, odnosno ΔE0h–240h= 0,36. Razlika u obojenju u

srednjem tonskom području (60% RTV) se smanjuje i dostiže vrijednosti od ΔE0h–96h=

0,29 i ΔE0h–240h= 0,24. Pri analizi područja punog tona razlika u obojenju rapidno raste sa

ΔE0h–96h= 0,25 na ΔE0h–240h= 0,65.

Kod svih procesnih boja kod kojih je izraženija koordinata L* vidljivo je

odstupanje od linearne funkcije. Tako će crna i žuta separacija s većom pokrivenošću

tokom nastavka eksperimenta imati pomak (skretanje) u smjeru ishodišta (akromatske

točke) što direktno pripisujemo utjecaju tiskovne podloge (bijeli vinil).

4.2. Starenje otisaka otisnutih HP Latex Inkjet bojom II. generacije

Uz solventna bojila, na tržištu je također moguće pronaći i drugačije formulacije

Inkjet boja. Veoma često to su: UV sušeće Inkjet boje i UV LED sušeće boje. Za

otiskivanje outdoor i indoor aplikacija koriste se i boje na bazi vode. Jedna od takvih

najraširenijih boja u upotrebi je upravo HP Latex boja. Na slici 29. te slici 30. prikazani

su grafovi HP Latex otisaka II. generacije ostarene u vremenskom periodu od 0 h – 240

h, zajedno s karakterističnim fotografijama koje su uvećane 50 x..

35

Slika 29. Grafički prikaz starenja HP Latex Inkjet boje II. generacije na Avery MPI 3500


36

Slika 30. Fotografije uvećanih Latex uzoraka II. generacije CMYK boja (10% RTV i 100%

RTV) nakon 0 h, 96 h i 240 h starenja

37

Proučavajući grafove eksperimentalnog starenja HP Latex boje II. generacije

uočljivo je kako cijan i magenta separacija također doživljavaju promjene opisane

linearnom funkcijom, što je identično eko-solventnim otiscima. Linearnost funkcija

vrijedi za RTV područja od 20% pa do 100%. Međutim, proučavajući žutu separaciju

uočena je velika kolorna devijacija između područja od 60% RTV do punog tona. Kod

crne separacije linearna promjena događa se do polja od 60% RTV (pritom se događa

najveća kolorna devijacija po kromatskim osima u smjeru crvenog tona).

Prilikom eksperimentalnog starenja cijan HP Latex boje II. generacije nastali

ostvaruju izuzetnu stabilnost u svim tonskim područjima (slika 29a). Proučavajući

rastrirano područje otiska od 20% RTV uočavaju se minorne kolorne razlike koje iznose

od ΔE0h–96h= 0,22 do ΔE0h–240h= 0,47. Ovakve kolorne razlike moguće je detektirati jedino

upotrebom spektrofotometra. U području srednjih tonskih vrijednosti (60% RTV) kolorne

razlike još su manje (ΔE0h–96h= 0,24 i ΔE0h–240h= 0,26). Na najtamnijim područjima (100%

RTV) također se uočava minorna kolorna razlika. Pritom njene vrijednosti iznose: ΔE0h–

96h= 0,37 i ΔE0h–240h= 0,31. Cijan separacija se tako pokazala kao izuzetno stabilna u svim

segmentima slike koja je eksperimentalno starena.

Nešto veće kolorne razlike moguće je detektirati kod magenta separacije. U

odnosu na cijan separaciju (slika 29b) dolazi do jače kolorne promjene. U rastriranom

području od 20% RTV dolazi do slijedećih razlika u obojenju: ΔE0h–96h= 0,39 te ΔE0h–

240h= 0,33. Kod srednjih tonskih područja (60% RTV) vidljive su nešto veće kolorne

razlike koje iznose: ΔE0h–96h= 0,58 i ΔE0h–240h= 0,74, dok je područje punog tona ostvarilo

najveću kolornu razliku koja može biti uočljive samo istreniranom promatraču. U prvom

dijelu vrijednosti kolorne razlike punog tona pritom iznose ΔE0h–96h= 0,72, dok će u

drugom dijelu iznositi ΔE0h–240h= 1,07.

U vremenskom periodu od 240 dana (predikcijsko starenje) dolazi do većih

kolornih razlika žute boje (slika 29c). U svijetlom tonskom području žute slike (20%

RTV) uočava se kolorna devijacija čija vrijednost iznosi ΔE0h–96h= 0,83, odnosno ΔE0h–

240h= 1,39. Već na ovom rastriranom području razlika u obojenju postaje uočljiva i

vidljiva istreniranom promatraču. Na području od 60% RTV ostvarene su puno veće

kolorne razlike (veća nestabilnost žute boje). Vrijednosti tih promjena iznose ΔE0h–96h=

1,54, odnosno ΔE0h–240h= 3,08. Nastala razlika u obojenju od ΔE= 3.08 smatra se

umjerenom razlikom u obojenju što je već problem za visokokvalitetno otiskivanje. Kod

38

područja s najvećom pokrivenošću (100% RTV) kolorne razlike su ipak nešto manje od

rastriranog područja od 60% RTV. Međutim, i dalje su one dosta velike te njihove

devijacije iznose ΔE0h–96h = 0,98 i ΔE0h–240h= 2,07. Žuta separacija se u ovoj boji pokazala

vrlo nestabilna i ima tendenciju daljnjoj promjeni obojenja te mogućnost većeg gubitka

tona.

Kod crne separacije događa se najveća promjena unutar starenja od 240 h (slika

29d). U rastriranom području slike (20% RTV) razlika u obojenju je veća od granične

vrijednosti ΔE = 1 i ona u početku iznosi ΔE0h–96h= 1,13, a na kraju ΔE0h–240h= 1,69. Kao

i kod žute, u području od 60% RTV ostvaruju se najveće kolorne razlike. Tako će nakon

pola eksperimenta one iznositi ΔE0h–96h= 3,13, a na kraju eksperimenta postiže promjenu

od ΔE0h–240h= 5,35. Razlika u obojenju koja iznosi preko ΔE > 5 definira se kao prevelika

razlike u obojenju gdje se takvi otisci više ne primjenjuju za visokokvalitetne grafičke

proizvode. Samim time upitna je kvaliteta takvih otisaka.

4.3. Starenje otisaka otisnutih HP Latex Inkjet bojom III. generacije

Da bi se poboljšala kvaliteta Inkjet otisaka te ostvarila mogućnost otiskivanja

sitnih tiskovnih elemenata potrebno je smanjiti površinsku napetost između podloge i

Inkjet boje. To je ostvareno s dodatnim nanašanjem tekućine za smanjenje površinske

napetosti zvanom „optimizer“. Za takve potrebe razvijena je i HP Latex boja III.

generacije (Inkjet boja + „optimizer“). Na slici 31. i slici 32. nalaze se grafovi HP Latex

otisaka III. generacije eksperimentalno ostarenih u periodu od 0 h – 240 h, zajedno sa

karakterističnim fotografijama koje su uvećane 50 x.

39

Slika 31. Grafički prikaz starenja HP Latex Inkjet boje 3. generacije na Avery MPI 3500


40

Slika 32. Fotografije uvećanih Latex uzoraka III. generacije CMYK boja (10% RTV i 100% RTV)

nakon 0 h, 96 h i 240 h starenja

41

Kao i kod prethodnih Inkjet boja i ovdje se cijan separacija pokazuje

najstabilnijom te prati karakterističnu linearnu funkciju starenjem. Magenta separacija

ostvaruje nekoliko minornih kolornih devijacija, ali se još uvijek zadržava linearnost

razlike obojenja u odnosu na vrijeme. S obzirom na nestabilnost žute u HP Latex boji II.

generaciju, III. generacija se bolje ponaša i ostvaruje određena kolorna poboljšanja

eksperimentalnim starenjem. Žuta i crna separacija također prate linearnu krivulju,

međutim, crna u području punog tona doživljava kolorne promjene koje su vidljive u

smjeru kromatskih osi.

Prilikom eksperimentalnog starenja cijan separacije nisu ostvarene nikakve veće

kolorne razlike (slika 31a). U području od 20% RTV cijan boja doživljava male kolorne

promjene u iznosu od ΔE0h–96h= 0,43 i ΔE0h–240h= 0,78. U području od 60% RTV ove

razlike su nešto manje te iznose: ΔE0h–96h= 0,40 i ΔE0h–240h= 0,64. U području cijan slike

s punom pokrivenošću događaju se najmanje kolorne razlike što potvrđuje stabilnost ove

kolorne separacije. Vrijednosti kolorne promjene pritom iznose: ΔE0h–96h= 0,15 te ΔE0h–

240h= 0,45. Kao i u prethodna dva slučaja (Inkjet boje), cijan separacija pokazala se kao

najstabilnija separacija na otisku te se preporuča za izradu svih vanjskih grafičkih

aplikacija.

Magenta separacija starenjem također prati linearnu krivulju razlike u obojenju.

Međutim, ovdje se očituju veće kolorne promjene (slika 29b). U području od 20% RTV

razlike u obojenju iznose: ΔE0h–96h= 0,67, odnosno ΔE0h–240h= 0,94. U području srednjih

tonskih vrijednosti (60% RTV) kolorne su razlike nešto manje, a njihove vrijednosti

iznose: ΔE0h–96h= 0,59 i ΔE0h–240h= 0,82. Područje punog tona slično je kao i kod srednjih

tonskih vrijednosti čemu svjedoče izmjereni rezultati: ΔE0h–96h= 0,64 te ΔE0h–240h= 0,94.

To znači da magenta separacija nije bitno promijenila svoje karakteristike unutar 240 h..

Žuta separacija (slika 29c) starenjem zadržava svoju linearnost i konstantnost u

promjenama razlika u obojenju. U najsvjetlijem tonskom području (20% RTV)

vrijednosti kolorne razlike su minorne te one iznose: ΔE0h–96h= 0,26, odnosno ΔE0h–240h=

0,33. U srednjem tonskom području (60% RTV) kolorne razlike su nešto veće, a njihove

vrijednosti iznose: ΔE0h-96h= 0,38 i ΔE0h–240h= 0,60.

42

U žutom polju s najvećom pokrivenošću razlika u obojenju nešto je manja nego u

rastriranom području. To pokazuju i rezultati: ΔE0h–96h= 0,31, odnosno ΔE0h–240h= 0,39.

Samim time, žuta separacija je pokazala iznenađujuću stabilnost upotrebom dodatnog

„optimizera“.

Za razliku od prethodne serije Latex boje, crna kolorna separacija pokazuje puno

bolju postojanost na starenje. U području svijetlih tonskih vrijednosti naziru se najveće

razlike u obojenju koje iznose: ΔE0h–96h= 0,27 i ΔE0h–240h= 0,58. Međutim, povećanjem

površinske pokrivenosti (60% RTV) vrijednosti kolornih promjena su manje: ΔE0h–96h=

0,27 te ΔE0h–240h= 0,43. U području punog tona (100% RTV) rezultati i dalje pokazuju

veću stabilnost separacije. Vrijednosti kolorne razlike pritom su gotovo zanemarive:

ΔE0h–96h= 0,45, odnosno ΔE0h–240h= 0,32.Samim time dodatak „optimizera“ stabilizirati

će nanos Inkjet boje i ostvariti njenu dugotrajnost.

4.4. Međusobna komparacija starenja solventne i Latex boje

Iako su solventna Inkjet boja i Latex Inkjet boja slične namjene, njihova

postojanost na vanjske klimatske uvjete nije ista. Razlog tomu može se pronaći u

mehanizmu sušenja i sastavu boje.

CIJAN OTISCI

Kako bi se omogućilo otiskivanje na različite materijale u inkjetu potrebno je

formirati specijalnu tekuću boju. Tako se za potrebe vanjskog oglašavanja koriste eko-

solventne boje, UV sušeće boje i Latex boje. Na slikama 33, 34 i 35 prikazane su cijan

dvodimenzionalne CIE ΔE krivulje reprodukcije Rolandove eko-solventne Eco-Sol MAX

Ink 2 boje i HP Latex boje II. generacije te HP 881 Latex boje III. generacije u

vremenskom periodu od 0 h – 240 h

43

Slika 33. Grafički prikaz razlike u obojenju nastale u vremenskom periodu od 0 h do 240 h za

cijan otisak od 20% RTV

Kod cijan eksperimentalnih otisaka zamijećeno je da tehnologija Inkjet ispisa ne

utječe na postojanost otiska (durability). U periodu od 240 h cijan otisci nisu doživjeli

gotovo nikakvu kolornu promjenu. Ipak, detaljnijom kolorimetrijskom analizom uočene

su minimalne oscilacije u obojenju. Kod cijan separacije u rastriranom području od 20%

RTV (slika 33) uočene su 2 znakovite oscilacije. Prva nakon 6 h starenja, a druga nakon

144 h. Solventna boja dostiže jedan svoj maksimum nakon 6 h starenja koji iznosi

ΔESOL6h= 0,50, dok Latex boja II. i III. generacije doživljava veoma malu kolornu razliku

od ΔELAT2/6h= 0,10; odnosno ΔELAT3/6h= 0,18. Najveća razlika u obojenju iznosi ΔESOL-

LAT2/6h= 0,40. Drugi maksimum nastaje nakon perioda eksperimentalnog starenja od 144

h gdje se uočavaju veći iznosi ΔE vrijednosti. Tako Latex broja III. generacije svoj

maksimum doživljava nakon 144 h (ΔELAT3/144h= 0,95), dok minimalne kolorne razlike

ostvaruju Latex Inkjet boja II. generacije i eko-solventna Inkjet boja (ΔELAT2/144h= 0,55,

odnosno ΔESOL144h= 0,48). Najveća razlika u obojenju ostvarena je između HP Latex boje

III. generacije i eko-solventne boje te iznosi ΔELAT3-SOL144h= 0,47. Konačne razlike u

obojenju nakon perioda eksperimentalnog starenja od 240 h iznose: ΔE20%SOL240h= 0,60;

ΔE20%LAT2/240h= 0,47 te ΔE20%LAT3/240h= 0,78 (promjene nisu vidljive golim okom).

44


cijan otisak od 60% RTV

Kod cijan separacije od 60% RTV oscilacije su nešto manje. Takvi otisci su još

uvijek postojani (slika 34). U ispitanom vremenskom periodu starenja također su uočene

2 manje kolorne oscilacije. Nakon perioda od 6 h starenja eko-solventna boja doživljava

svoj maksimum u razlici obojenja koji iznosi ΔESOL6h= 0,23, a Latex boja II. i III.

generacije se ne mijenjaju (ΔELAT2/6h= 0,02, odnosno ΔELAT3/6h= 0,09). Najveća razlika u

obojenju ostvarena je između eko-solventne boje i HP Latex boje II. generacije te iznosi

ΔESOL-LAT2/6h= 0,21. Veće kolorne razlike detektirane su nakon 144 h starenja. Latex boja

III. generacije dostiže promjenu od ΔELAT3/144h= 0,66. Latex boja II. generacije ima

najmanji kolorni pomak u razlici obojenja i iznosi ΔELAT2/144h= 0,19, dok eko-solventna

boja postiže nešto veću vrijednost u iznosu od ΔESOL/144h= 0,31. Konačne razlike u

obojenju nakon perioda eksperimentalnog starenja od 240 h iznose: ΔE60%SOL240h= 0,45;

ΔE60%LAT2/240h= 0,25 i ΔE60%LAT3/240h= 0,64. Ipak, to su manje devijacije od svjetlijih

tonova (20% RTV).

45

Slika 35. Grafički prikaz razlike u obojenju nastale u vremenskom periodu od 0 h do 240 h:

za cijan otisak 100% RTV

U području punog tona najveća oscilacija događa se nakon starenja od 6 h. (slika

35.) Tako eko-solventna boja ima i najveću kolornu promjenu koja iznosi ΔESOL6h= 0,52,

dok u istim uvjetima Latex boja II. generacije dostiže vrijednost promjene od ΔELAT2/6h=

0,11. Latex boja III. generacije vrlo je slična i postiže vrijednost ΔELAT3/6h= 0,19. Najveća

razlika u 100% obojenju iznosi ΔESOL-LAT2/6h= 0,21. Pri daljnjem tijeku starenja razlika u

obojenju prati linearnu funkciju te se ne događaju nikakvi veći pomaci. Nakon perioda

starenja od 144 h niti jedna boja ne reagira promjenom obojenja većom od ΔELAT3/144h=

0.45. Konačne razlike u obojenju nakon perioda od 240 h eksperimentalnog starenja su:

ΔE100%SOL240h= 0,44; ΔE100%LAT2/240h= 0,30 i ΔE100%LAT3/240h= 0,45. Samim time

pokrivenost između 60% RTV i 100% RTV ne utječe na vrijednost starenja.

Na kraju se može zaključiti da su cijan separacije kroz sve tri navedene boje i za ispitana

područja mjerenja od 20% RTV, 60% RTV te 100% RTV potpuno stabilne. UV zračenje

neće uzrokovati nagle i neobjašnjive promjene razlike u obojenju. Samim time one su

pogodne za dugotrajnu uporabu.

46

MAGENTA OTISCI

Na slici 36, 37 i 38 prikazane su magenta dvodimenzionalne CIE ΔE krivulje

reprodukcije Rolandove eko-solventne Eco-Sol MAX Ink 2 boje i HP Latex boje II.

generacije te HP 881 Latex boje III. generacije u vremenskom periodu od 0 h – 240 h te

njihovi međusobni odnosi sa CIE ΔE razlikama u obojenju.


magenta otisak od 20% RTV

Kod magenta separacija također nije uočena nikakva veća kolorna razlika te je

jasno vidljivo kako nije ugrožena dugotrajnost magentinih otiska. Ipak, preciznijom

kolorimetrijskom analizom utvrđeno je da ipak postoje određene oscilacije. Kod svjetlijih

tonova (20% RTV) uočen je blagi linearan porast razlike u obojenju za solventnu Inkjet

boju te Latex Inkjet boju III. generacije (slika 36). Nikakva se značajna promjena ne

događa do vremenskog perioda od 24 h (eksperimentalnog starenja). Nakon tog započinje

porast razlike u obojenju koja je vidljiva između solventne boje i HP Latex boje III.

generacije, odnosno HP Latex boje II. generacije. Nakon starenja od 24 h razlika obojenja

HP Latex boje II. i III. generacije je slična i iznosi: ΔELAT2/24h= 0.25, odnosno ΔELAT3/24h=

0.27, dok je razlika obojenja solventne boje veća ΔESOL/24h= 0.51.

47

Razlika u obojenju se tako konstantno povećava kod solventne boje i Latex boje

III. generacije te svojim maksimumom (240 h starenja) dostiže promjenu kolornih

vrijednosti od: ΔESOL240h= 0.99, odnosno ΔELAT3/240h= 0.94. Značajno manja razlika u

obojenju definirana je kod Latex boje II. generacije. Ona tako iznosi ΔELAT2/240h= 0.33.

Nakon eksperimenta konačna ostvarena razlika u obojenju iznositi će ΔESOL-LAT2/240h=

0.66. Na kraju, može se reći da UV starenjem nastaju razlike u obojenju po područjima

te iznose: ΔE20%SOL240h= 0,99; ΔE20%LAT2/240h= 0,33 te ΔE20%LAT3/240h= 0,94.


magenta otisak od 60%

Nešto drugačije formacije razlike u obojenju ostvarene su kod srednjih tonskih

vrijednosti (60% RTV). Razlika u obojenju također je u malom porastu (slika 37.).

Međutim, do 144 h između HP Latex boje II. i III. generacije (s „optimizerom“) razlika

obojenja iznosi ΔELAT3-LAT2/144h = 0.35. Dodatno povećanje vremena za 100 h ostvariti će

konačne promjene koje, kolorimetrično mjerene, iznose: ΔE60%SOL240h= 0,75;

ΔE60%LAT2/240h= 0,73 i ΔE60%LAT3/240h= 0,82.

48

Najveću razlika o obojenju ostvarena je na punom tonu magenta separacije (slika

38). Nakon perioda starenja od 12 h odmah je primijećena značajna razlika u obojenju

koja iznosi: ΔESOL-LAT2/12h= 0.55. Nakon toga, sve tri boje do kraja eksperimentalnog

starenja pokazuju jednako povećanje razlike u obojenju bez većih oscilacija u kolornoj

razlici. Solventna boja će nakon perioda starenja od 96 h preći granicu od ΔE > 1, što je

vidljivo uvježbanom oku. (ΔESOL96h= 1.01). Konačno ostvarene razlike u obojenju su:

ΔE100%SOL240h= 1,30; ΔE100%LAT2/240h= 1,07 i ΔE100%LAT3/240h= 0,94. Samim time,

povećanjem pokrivenosti povećava se i osjetljivost na UV zračenje.

Jednako kao i cijan separacija, magenta Inkjet boja pokazala se nešto manje

stabilnom kroz sve tri formulacije, ali još uvijek bez većih kolornih razlika. Ostvarene

razlike u obojenju tako ne bi dovele do neprepoznavanja ili ugrožavanja njegove

upotrebljivosti.

Slika 38: Grafički prikaz razlike u obojenju nastale u vremenskom periodu od 0 h do 240 h

za magenta otisak od 100% RTV

49

ŽUTI OTISCI

Na slici 39, 40 i 41 prikazane su dvodimenzionalne grafikoni CIE ΔE krivulje


generacije te HP 881 Latex boje III. generacije u vremenskom periodu od 0 h – 240 h.


žuti otisak od 20% RTV

Kod žute separacije od samog početka ubrzanog starenja ostvarena je velika

kolorna razlika te je takvim rezultatom ugrožena stabilnost kolorne slike. Kod svih

ostarenih otisaka mjerenjem je detektirana najveća kolorna razlika kod HP Latex boje II.

generacije. Analizirajući sve tri krivulje uočava se rastući trend u kolornoj razlici,

odnosno jedna linearna funkcija.

Detaljno proučavajući žutu separaciju od 20% RTV (svijetlo tonsko područje)

vidljivo je kako kolorna razlika jednako raste u svim ispitanim Inkjet bojama (do trenutka

ubrzanog starenja od 24 h). Nakon toga započinje njihovo odvajanje. Tako razlika u

obojenju solventne i Latex boje III. generacije nakon perioda eksperimentalnog starenja

od 12 h iznosi ΔESOL-LAT3/12h= 0.22. Nakon idućeg mjernog perioda razlika u obojenju

raste i to linearnim tokom. Tako će najveća razlika u obojenju nakon perioda od 24 h biti

50

ostvarena između HP Latex boje II. i III. generacije. Iznos te razlike u obojenju očituje se

u vrijednosti od ΔELAT2-LAT3/24h= 0.31. Nakon 48 h kolorna razlika još više raste te iznosi

ΔELAT2-LAT3/48h= 0.33. Na polovini eksperimentalnog starenja (96 h) kolorna razlika i dalje

raste (ΔELAT2-LAT3/96h= 0.57) što je slično i za period od 144 h (ΔELAT2-LAT3/144h= 0.63).

Na kraju, konačna razlika u obojenju će nakon izvršenog svjetlosnog UV djelovanja od

240 h iznositi: ΔE20%SOL240h= 0,95; ΔE20%LAT2/240h= 1,38 te ΔE20%LAT3/240h= 0,33.


žuti otisak od 60% RTV

Analizirajući žutu separaciju u srednjim tonskim vrijednostima (60% RTV)

uočava se kako razlika u obojenju do 24 h ima slične vrijednosti i slijedi rezultat razlike

u obojenju kao i kod svjetlijih tonskih područja (20%RTV). Ipak, nakon tog perioda

kolorne razlike ekstremno rastu što je ujedno i maksimum žutih promjena u separaciji.

To znači da se povećanjem pokrivenosti smanjuje njihova postojanost (slika 40.). Nakon

perioda starenja od 24 h kolorna razlika tako će iznositi ΔELAT2-LAT3/24h= 0.25. Nakon toga

slijedi veliki skok (uočava se nakon perioda starenja od 48 h) te razlika u obojenju tada

iznosi ΔELAT2-LAT3/48h= 0.79. Daljnjim procesom starenja razlika u obojenju se povećava

te nakon perioda starenja od 96 h ona iznosi vidljivihΔELAT2-LAT3/96h= 1.16. Izlažući otiske

komori u trajanju od 144 h uočen je daljnji rast kolorne razlike koja je sada vidljiva i

51

normalnom ljudskom oku (ΔELAT2-LAT3/144h= 1.59), da bi na kraju eksperimenta konačna

razlika u obojenju (240 h) iznosila: ΔE60%SOL240h= 0,95; ΔE60%LAT2/240h= 3,08 te

ΔE60%LAT3/240h= 0,6. Samim time vidljivo je kako Latex boja II. generacije nije pogodna

za kvalitetnije i dugotrajnije grafičke aplikacije.

U odnosu na područje srednjih tonskih vrijednosti, separacija punog tona ima

nešto manje oscilacije u kolornoj razlici. Međutim, kao i u separaciji od 60% RTV, nakon

perioda starenja od 24 h kolorna razlika raste progresivno. Nakon perioda

eksperimentalnog starenja od 24 h kolorna razlika je minimalna i iznosi ΔELAT2-LAT3/24h=

0.12. Nakon perioda starenja od 48 h kolorna se razlika povećava (ΔELAT2-LAT3/48h= 0.35).

Daljnjim procesom starenja (96 h pa sve do kraja eksperimenta) eko-solventna Inkjet boja

ima najmanje oscilacije kolorne promjene (pokazuje se najstabilnijom). To znači da je s

otiska ispareno čitavo otapalo i da se na površini nalazi samo sloj čistog žutog pigmenta.

Kao i u prethodnom slučaju, najveća kolorna razlika ostvarena je između HP Latex boje

II. generacije i eko-solventne boje. Tako će kolorna razlika nakon perioda starenja od 96

h iznositi ΔELAT2-SOL96h= 0.84. Nakon perioda starenja od 144 h uočava se povećanje

kolorne razlike koja dostiže vrijednost ΔELAT2-LAT3/144h= 1.07, da bi na kraju konačna

razlika u obojenju donekle stabilizirala (240 h) te iznosila: ΔE100%SOL240h= 0,18;

ΔE20%LAT2/240h= 2,07 i ΔE100%LAT3/240h= 0,38.

Slika 41: Grafički prikaz razlike u obojenju nastale u vremenskom periodu od 0

h do 240 h za žuti otisak od 100% RTV

52

CRNI OTISCI

Na slici 42., 43., i 44. prikazane su crne dvodimenzionalne CIE ΔE krivulje


generacije te HP 881 Latex boje III. generacije u vremenskom periodu od 0 h – 240 h


crni otisak od 20% RTV

Analizom crne separacije uočljive su dvije karakteristične oscilacije. Pritom je

veća kolorna oscilacija ostvarena u srednjem tonskom području (60% RTV). Nastala

oscilacija najbliža je progresivnoj logaritamskoj funkciji te je ujedno i najveća kolorna

razlika ostvarena u cjelokupnom eksperimentu (sve ispitane kolorne separacije).

Proučavajući najsvjetlije tonsko područje (20% RTV) uočava se kako u periodu

od 0 h do 24 h ne dolazi do posebnih promjena u razlici obojenja crne boje (slika 42).

Ona je mala i gotovo neprimjetna. Nakon perioda starenja od 48 h kolorna se razlika

povećava prateći nepravilnu krivulju rasta. Razlika u obojenju nakon tog perioda (starenje

od 48 h) tako će iznositi ΔELAT2-LAT3/48h= 0.2. Nakon pola eksperimenta (perioda od 96 h)

razlika u obojenju je znatno porasla te ona iznosi ΔELAT2-LAT3/96h= 0.86. U slučaju HP

Latex boje II. generacije razlike u obojenju nakon daljnjeg djelovanja UV zračenja (144

53

h) blago pada, dok eko-solventna boja i HP Latex boja III. generacije nastavljaju svoj

rast. Tako navedene vrijednosti razlike u obojenju nakon 144 h iznose: ΔESOL144h= 0.41;

ΔELAT3/144h= 0.72 i ΔELAT2/144h= 0.93. Navedeni fenomen se do kraja eksperimentalnog

starenja ne ponavlja, već HP Latex boja II. generacije bilježi porast vrijednosti razlike

obojenja, dok eko-solventna boja i HP Latex boja III. generacije bilježe pad vrijednosti

razlike u obojenju. Konačne vrijednosti razlike u obojenju tako će nakon 240 h iznositi:

ΔE20%SOL240h= 0.36; ΔE20%LAT324h= 0.58 te ΔE20%LAT3/24h= 1.7.



Analizom crne separacije od 60% RTV (slika 43.) uočava se jedinstven fenomen

između Latex boje II. generacije i Latex boje III. generacije s „optimizerom“. Razlika u

obojenju nakon starenja od 24 h lagano raste kako bi nakon perioda od 48 h doživjela

nagli rast opisan logaritamskom funkcijom. Već nakon starenja od 12 h kolorna razlika

iznositi će ΔELAT2-LAT312h= 0.92. Nakon starenja od 24 h maksimalna promjena je događa

se između eko-solventne boje i Latex boje II. generacije (ΔELAT2-SOL24h= 0.96). Veći

porast kolorne razlike HP Latex boje II. generacije uočava se nakon starenja od 48 h gdje

je razlika u obojenju ΔELAT2-LAT3/48h= 1.27. Nakon 48 h pa sve do kraja eksperimentalnog

starenja razlika u obojenju HP Latex boje II. generacije logaritamski raste. Tako će razlika

54

u obojenju nakon starenja od 96 h iznositi ΔELAT2-LAT3/96h= 2.86, što je definirano kao

razlika u obojenju koja je već vidljiva prosječnom promatraču. Nakon perioda od 144 h

razlika u obojenju iznositi će ΔELAT2-SOL144h= 3.33, da bi na kraju (240 h) iznosila

ekstremnih ΔELAT2-SOL240h= 5.11. Samim time, konačna razlika obojenja između ispitanih

Inkjet boja biti će: ΔE60%SOL240h= 0.24; ΔE60%LAT3/240h= 0.43 i ΔE60%LAT2/240h= 5.35.



Iz navedenog ispitivanja može se zaključiti kako je crna separacija HP Latex boje

II. generacije najnestabilnija. Samim time, na temelju ostvarenih kolornih razlika

potrebno je dodatno ispitati pojedinačne komponente kako bi se utvrdio razlog

ekstremnih oscilacija te pronašla eventualna zamjena. S obzirom na rezultate, zaključivo

je kako crna separacija od 60% RTV nikako nije primjerena za proizvode namijenjene

kvalitetnom vanjskom apliciranju.

S obzirom na rezultate crnih rasterskih površina bilo bi logično očekivati slične

oscilacije u separaciji punog tona. Međutim, puni se ton crne pokazao kao vrlo stabilan i

dugotrajan otisak (slika 44.). Proučavajući grafički prikaz separacije punog tona uočljivo

je kako razlika u obojenju tokom cjelokupnog eksperimentalnog starenja polagano raste.

Bitnije kolorne razlike uočavaju se tek nakon starenja od 24 h gdje vrijednosti kolorne

55

razlike dostižu vrijednost od ΔELAT2-LAT3/24h= 0.52. Nakon perioda od 48 h vrijednosti

kolorne razlike lagano opadaju te se nakon starenja od 96 h uočava kolorna razlika u

iznosu od ΔELAT2-SOL96h= 0.46. Kolorna razlika ponovo raste nakon starenja od 144 h te

konačna razlika u obojenju (240 h) iznosi: ΔE100%SOL240h= 0.65; ΔE100%LAT3/240h= 0.32 i

ΔE100%LAT2/240h= 1.17.

56

5. ZAKLJUČAK

U periodu eksperimentalnog starenja od 0 h do 240 h rezultati istraživanja

pokazuju kako je cijan separacija otisnuta s eko-solventnom Inkjet bojom, HP Latex

Inkjet bojom II. generacije te HP Latex Inkjet bojom III. generacije izuzetno stabilna te

su promjene u razlikama obojenja minimalne. Rastrirana područja od 20% RTV i 60%

RTV otisnuta s HP Latex bojom III. generacije s „optimizerom“ imaju najveću promjenu

razlike u obojenju (ΔEC20%LAT3/240h= 0.78, odnosno ΔEC60%LAT3/240h= 0.64). U polju punog

tona ta je razlika manja (ΔEC100%LAT3/240h= 0.45). HP 881 Latex boja s „optimizerom“ je

nestabilnija od HP Latex boje II. generacije te nanašanje „optimizera“ pridonosi većoj

kolornoj razlici boje tijekom dužeg stajanja otiska.

Magenta uzorci otisnuti i eksperimentalno ostareni imaju jednako ponašanje kao

i cijan separacija. U svjetlom tonskom području (20% RTV) HP Latex boja II. generacije

će ostvariti razlike u obojenju od ΔEM20%LAT2/240h= 0.33. U istom području HP 881 Latex

boja s „optimizerom“ pokazuje znatno veću razliku u obojenju od ΔEM20%LAT3/240h= 0.94,

što vrijedi i za eko-solventnu boju. Pri višim tonskim područjima (60% RTV i 100%

RTV) razlika u obojenju sve tri boje je manja (max. ΔEM60%LAT3/240h= 0.6). Time je

dokazana stabilnost i postojanost magente na utjecaje najintenzivnijeg sunčevog zračenja.

Kako je HP Latex boja II. generacije najstabilnija separacijska boja, „optimizer“ nije

pridonio poboljšanju stabilnosti i dugotrajnosti HP 881 Latex boje III. generacije, već

samo kvaliteti otiska. Mogućnost tomu je da preciznost nanašanja „optimizera“ nije

najbolja te da sam nanos na podlozi pridonosi njenoj većoj kolornoj devijaciji (što je

potrebno dodatno ispitati).

Otisci otisnuti Inkjet žutom bojom su najnestabilniji i na njima treba dodatno

raditi. Rezultati pokazuju kako je u svim rastriranim područjima nestabilnost žute

separacije u HP Latex boji II. generacije izrazito velika te je njena dugotrajnost upitna.

Najveća oscilacija nastala je u rastriranom području od 60% (ΔEY60%LAT2/240h= 3.08). U

istom području HP Latex boja III. generacije s „optimizerom“ doživljava razliku u

obojenju od ΔEY60%LAT3/240h= 0.6. Nanašanjem „optimizera“ u žutoj separaciji HP 881

Latex boja direktno utječe na stabilnost, postojanost i dugotrajnost otisaka te se preporuča

njeno daljnje razvijanje i korištenje.

HP Latex boja III. generacije s „optimizerom“ povoljno utječe na postojanost,

stabilnost i dugotrajnost otisaka žute i crne separacije. U slučaju cijan i magenta

57

separacija preporuča se daljnje usavršavanje tehnologije „optimizera“. Korištenje HP

Latex boja III. generacije s „optimizerom“ preporuča se u svim segmentima grafičke

proizvodnje inkjet tehnologijom. Dodatno se zaključuje kako je potrebno opširno

istraživanje reakcije žute i crne separacije od 60% RTV otisnute HP Latex bojom II.

generacije kako bi se u budućnosti moguće oscilacije svele na minimum.

Crni otisci pokazuju jednu ogromnu oscilaciju u rastriranom području od 60%

RTV gdje HP Latex boja II. generacije doživljava porast u razlici obojenja

(ΔE60%LAT2/240h= 5.35). S obzirom na rezultate u tonskim područjima od 20% RTV i 100%

RTV, ostvaruje oscilacije odΔEK20%LAT2/240h= 1.7, odnosno ΔEK100%LAT2/240h= 1.17. U

istim područjima HP Latex boja III. generacije s „optimizerom“ pokazuje manju kolornu

promjenu (ΔEK20%LAT3/240h= 0.58; ΔEK60%LAT3/240h= 0.43, odnosno ΔEK100%LAT3/240h=

0.32). HP Latex boja III. generacije s „optimizerom“ pruža najstabilniji i najpostojaniji

otisak u crnoj separaciji. „Optimizer“ na žutoj i crnoj boji daje najbolje rezultate te je

očito da bolje djeluje sa tokovima koji imaju izraženu L* komponentu (žuta ima veliku

vrijednost, a crna malu vrijednost).

58

6. LITERATURA

1. https://www.idc.com/getdoc.jsp?containerId=prUS41078416/ - IDC Media

center, Press Release, 13.8.2016.

2. Majnarić, I. (2015.) – Osnove digitalnog tiska, Sveučilište u Zagrebu, Grafički

fakultet, Zagreb

3. Hinds, William C. (2012.) – Aerosol Technology: Properties, Behavior, and

Measurement of Airborne Particles, 2nd Edition, John Wiley & Sons,

Inc.,Toronto, Canada, dostupno na:

http://eu.wiley.com/WileyCDA/WileyTitle/productCd-1118591976.html

4. https://www.nasa.gov/centers/langley/news/factsheets/Aerosols.html

(27.05.2016.)

5. http://www.rolanddg.com/product/color/color/vsi/feature.html (19.5.2016.)

6. HP Latex 280 Production/Datasheet/Manual/Manufacturer sheet

7. HP Latex 300 Series Production/Datasheet

8. HP Latex 360 Production/Datasheet/Manual

9. http://www.xrite.com/documents/literature/en/L7-

526_eXact_Comparison_en.pdf/ - (26.5.2016.)

10. http://www.cofomegra.it/www.cofomegra.it/documents/SOLARBOX_Depliant.

pdf - (18.5.2016.)

11. http://www.dinolite.us/products/am413t (18.5.2016.)

12. Avery MPI 3500 - tehnički podaci proizvoda

13. Kipphan, H. (2001.) . Handbook of Print Media, Springer-Verlag, Heidelberg,

Germany

14. Zjakić, I. (2007.) – Upravljanje kvalitetom ofsetnog tiska, Hrvatska Sveučilišna

naklada, Zagreb

15. Bolanča, Z., Majnarić, I., Bolanča Mirković, I. – The influence of the

accelerated ageing on the black screen element of the Electroink prints,

Sveučilište u Zagrebu, Grafički fakultet

16. HP Latex Printing Technologies, Hewllet-Packard Develompment Company,

2011.

59

17. Jamnicki, S. – Predavanje iz kolegija Tiskarske boje – dostupno na:

http://materijali.grf.unizg.hr/media/REOLOGIJA_opca%20svojstva%20TB%20

[Compatibility%20Mode].pdf – 27.8.2016.

18. Dobrić, E., Bolanča, Z., Bolanča Mirković, I. – Durability of Ink Jet prints,

Sveučilište u Zagrebu, Grafički fakultet

60

7. PRILOZI

PRILOG 1

Tablica 1. Kolorne vrijednosti cijan separacija

C 100%

ΔE 100% Roland Eco Solvent ΔE 100% Latex II. gen ΔE 100% Latex III. gen

0h 0 0 0

6 h 0,52778 0,113615 0,195795

12 h 0,450881 0,173029 0,179849

24 h 0,452525 0,192547 0,109752

48 h 0,411594 0,25226 0,129335

96 h 0,311101 0,365696 0,156373

144 h 0,373783 0,250981 0,470872

240 h 0,443275 0,307127 0,455214

C 60%


0h 0 0 0

6 h 0,230777 0,02596 0,098045

12 h 0,260643 0,03032 0,117059

24 h 0,206573 0,137315 0,173161

48 h 0,137661 0,145848 0,336141

96 h 0,216062 0,244961 0,407418

144 h 0,314388 0,189099 0,664435

240 h 0,447082 0,255528 0,640751

C 20%


0h 0 0 0

6 h 0,504647 0,101822 0,182239

12 h 0,415862 0,180112 0,227278

24 h 0,316498 0,234685 0,297046

48 h 0,289699 0,221294 0,391854

96 h 0,423541 0,225946 0,430589

144 h 0,486148 0,555962 0,954917

240 h 0,60462 0,471721 0,786946

61

Tablica 2. Kolorne vrijednosti magenta separacija

M 100%


0h 0 0 0

6 h 0,619838 0,353179 0,239625

12 h 0,758053 0,346022 0,20872

24 h 0,863689 0,450838 0,287024

48 h 0,9327 0,571076 0,414122

96 h 1,013578 0,72196 0,644735

144 h 1,128622 0,987141 0,814618

240 h 1,303475 1,077219 0,939001

M 60%


0h 0 0 0

6 h 0,152704 0,142148 0,1778

12 h 0,225027 0,087193 0,177023

24 h 0,274089 0,320005 0,300532

48 h 0,31365 0,479013 0,461307

96 h 0,425769 0,578515 0,5889

144 h 0,628728 0,518692 0,860668

240 h 0,75106 0,738302 0,822457

M 20%


0h 0 0 0

6 h 0,401674 0,179756 0,289251

12 h 0,43943 0,214334 0,22172

24 h 0,513461 0,257342 0,276101

48 h 0,542335 0,323725 0,522069

96 h 0,701708 0,39154 0,676727

144 h 0,854714 0,264933 0,819586

240 h 0,997523 0,33447 0,941632

62

Tablica 3. Kolorne vrijednosti žutih separacija

Y 100%


0h 0 0 0

6 h 0,165124 0,215458 0,13031

12 h 0,176337 0,188588 0,138391

24 h 0,203267 0,263887 0,142844

48 h 0,1655 0,519226 0,169136

96 h 0,143521 0,988493 0,312951

144 h 0,13361 1,200432 0,174353

240 h 0,183383 2,070049 0,387863

Y 60%


0h 0 0 0

6 h 0,171881 0,263901 0,067652

12 h 0,178431 0,428291 0,141841

24 h 0,187741 0,409653 0,167394

48 h 0,266354 0,994442 0,207913

96 h 0,465214 1,542505 0,386786

144 h 0,64205 1,818695 0,220736

240 h 0,956792 3,080343 0,601081

Y 20%


0h 0 0 0

6 h 0,25437 0,281107 0,194391

12 h 0,319247 0,296733 0,103269

24 h 0,309494 0,422955 0,117836

48 h 0,410105 0,533104 0,205157

96 h 0,584116 0,830156 0,260676

144 h 0,687316 0,861032 0,228446

240 h 0,956591 1,388339 0,336547

63

Tablica 4. Kolorne vrijednosti žutih separacija

K 100%


0h 0 0 0

6 h 0,320376 0,293801 0,078455

12 h 0,194491 0,463596 0,187152

24 h 0,248796 0,671228 0,156893

48 h 0,341112 0,705204 0,210267

96 h 0,253852 0,713402 0,452391

144 h 0,344819 1,06665 0,216364

240 h 0,649335 1,167717 0,319606

K 60%


0h 0 0 0

6 h 0,522044 0,660795 0,160416

12 h 0,194184 1,081289 0,16364

24 h 0,203072 1,163421 0,215834

48 h 0,331292 1,499777 0,221978

96 h 0,297181 3,132481 0,277574

144 h 0,233151 3,74134 0,560442

240 h 0,243972 5,355788 0,430684

K 20%


0h 0 0 0

6 h 0,148332 0,351395 0,171645

12 h 0,183702 0,175505 0,246522

24 h 0,151934 0,312959 0,283923

48 h 0,240138 0,43473 0,229858

96 h 0,282575 1,138923 0,273065

144 h 0,414689 0,934801 0,719799

240 h 0,360603 1,699377 0,583884

Documents

Influence of Optimizer on aging HP Latex prints